You are on page 1of 3

HRVATSKA NARJEJA Narjeje ili dijalekt jezik je pojedine skupine ljudi, najee prostorno odreen.

KAJKAVSKO NARJEJE Rasprostranjenost: Hrvatsko zagorje, Prigorje, Meimurje, zapadna Podravina, Posavina, Turopolje, Pokuplje, Gorski kotar, dio sjeverne Istre (Buzet). Znaajna knjievnost na kajkavtini razvila se 16. - 18. st. (Vramec, habdeli, Brezovaki). U novije vrijeme knjievnici na kajkavtini najee piu poeziju (enoa,Mato, Domjani, Galovi, Krlea, Pavi, Kolar, I. G. Kovai) Fonoloke osobitosti: - ne razlikuju se glasovi i ; - ne razlikuju se glasovi d i ; - umjesto lj, nj govori se obino l i jn (zemla, ludi, strajnski, kojn); - stari jat dao je u veini govora ekavski odraz (mleko, den, nisem, dober, dete), a u nekima i ikavski (mliko); - skup r obino se ne zamjenjuje sa cr (rvi, rn, rp, rep) - ne provodi se sibilarizacija (duhi, ruki, vragi, mikati, digati, dihati, junaki); - zvuni suglasnici se na kraju rijei izgovaraju bezvuno [grat, vrak, zup, nof (nov)]; - samoglasnici se obino izgovaraju zatvorenije ili otvorenije od standardnih, a ponegdje se javljaju i dvoglasi (tzv. diftonzi): mieso, meiso, puot, pout; - ispred samoglasnika na poetku rijei javljaju se suglasnici h, j ili v (Hadam, Jana, jigla, vuitel, vuho); - l na kraju sloga ne prelazi u o (bil, delba, selce, kopal). Morfoloke osobitosti:

u genitivu mnoine nema nastavka (ruk, konj, glaf) ili je nastavak ov/of (duhof, volof), -ev/-ef (konjef); dativ, lokativ i instrumental nisu izjednaeni (D ljudem, kravam; L ljudih, kravah; I ljudmi, kravami);

nominativni oblik slui i za vokativ, a akuzativ (bez prijedloga) za neivo po obliku je jednak genitivu: Videl sem grada. Posekel sem hrasta. - komparativ pridjeva esto se tvori nastavcima i,eji ili eji (boli, dali, stareji, spametneji, bogateji); - esto se upotrebljava odreeni umjesto neodreenog oblika pridjeva (On je tak dobri.); - u prezentu je vrlo esto nastavak za 3. lice mnoine eju i iju (zemeju, vidiju, predeju, pleteju, hodiju, nosiju); - budue vrijeme izraava se futurom drugim (bum videl, jutri ti bum rekel) i prezentom svrenih glagola (taki dojdem, jutri ti donesem; - esti su povratni glagoli s povratnom zamjenicom u dativu: sedi si, popi si, zemi si; - instrumental osobnih zamjenica obino glasi menum, tebum; - obino se mijenjaju i glavni brojevi od pet dalje: Za petimi bregi mi hia stoji (Kua mi je iza pet brjegova). Leksike osobitosti: - za ivo se upotrebljavaju zamjenice gdo, do, to, kteri ili ki, a za neivo kaj, kej ili ke; - vrlo este su rijei odmila (hipokoristici): zajek, lonek, hiica, travica; - ima dosta starih rijei koje se u drugim narjejima nisu sauvale: ez (kroz), e (ako), oblok (prozor), taki (odmah), tenja (sjena), vre (ve); - ima mnogo rijei njemakog podrijetla: cajt (vrijeme), gla (staklo), rajngla (vrsta lonca), tenge (stepenice) i maarskog podrijetla: falaek (komadi), fela (vrsta), beteen (bolestan), pajda (drug). AKAVSKO NARJEJE Rasprostranjenost: Istra, Hrvatsko primorje, otoci do Lastova, djelomino na dalmatinskoj obali (Split, Zadar), Lika, Gorski kotar, umberak. akavskim narjejem pisani su nai najstariji jezini spomenici (Baanska ploa, 1100., Vinodolski zakonik, 1288.), 15. - 17. st. razvila se bogata knjievnost(Maruli, Hektorovi, Luci, Zorani, Karnaruti, Barakovi, i dr.), a postoji i akavska narodna poezija te novija, umjetnika poezija na akavtini (Nazor, Gervais, Ljubi, Balota, Franievi, i dr.). akavsko narjeje u davnini je zauzimalo mnogo vei prostor nego danas. akavskih oaza ima u Austriji (gradianski Hrvati), Maarskoj, ekoj i Slovakoj. Kraj u luku rijeke Kupe i oko donjeg toka Korane,

Mrenice i Dobre je akavsko-kajkavski. Na istonom rubu tog podruja (Ozalj, Pribi, Bregana, Kobili) izrazitije su kajkavske osobine, a akavske u zapadnijim krajevima (Duga Resa, Barilovi, Ogulin). Fonoloke osobitosti: - veina akavskih govora razlikuje i , a se izgovara kao tj; - na mjestu standardnoga dolazi j i dj (meja, posudje); - lj se esto zamjenjuje suglasnikom j (judi, jubav, poje); - refleks jata dosta je raznolik (i, e, i/e); - neki govori uvaju dvoglase: piet, gruad, kuonj; - u nekim govorima pred samoglasnim r izgovara se a ili e (bardo, berdo); - stari poluglasovi jor i jer odrazili su se uglavnom kao a (dan), osim na Krku, gdje su se odrazili kao e (den) ili o (don); - umjesto cr govori se r u rijeima kao to su rlen, rn, rv, a u nekim govorima i c pred odreenim suglasnicima prelaze u i s (maka); - l na kraju sloga ne prelazi u o (selce, rekal); - samoglasniko l odrazilo se kao u (vlk = vuk; vlna = vuna), ali ponegdje i kao al, ol, el (vuna - valna, velna, volna); - krajnje m zamjenjuje se s n (jesan, vidin, osan, sa enon); - umjesto t govori se (dvorie, guer, ap); - stari prijedlog vr odrazio se kao u ili va. Morfoloke osobitosti:

uglavnom se uvaju stari padeni nastavci: va ume (u umi), na nebe (na nebu), se zvezdi (sve zvijezde), pet sve (pet svijea), pest zemlji (aka zemlje), na vrateh (na vratima), pul vrata (pored vrata); u veini govora gubi se zavrno i u infinitivu (kopat, prinest), a ponekad i cijeli krajnji slog ti;

upotrebljava se futur prvi kao u tokavskom narjeju, ali je malo govora sauvalo aorist i imperfekt (Susak). Leksike osobitosti: upitna zamjenica za ivo glasi ki, za neivo a ili ca; u rjeniku je sauvano dosta starine: ret (movarno zemljite), les (uma), da (kia), otrok (dijete), valje (odmah); ima mnogo rijei talijanskog podrijetla: bierin (aica), kantat (pjevati), kantun (kut), ponistra (prozor), portun (luka), skuat (oprostiti), porko (prljavo) itd.

TOKAVSKO NARJEJE Rasprostranjenost: tokavski se govori u najveem dijelu Dalmacije i Slavonije, u Kordunu, Baniji, Lici i djelomice u umberku, zatim u Bosni i Hercegovoini. tokavtinom su pisali M. Dri, A. Kai Mioi i M. A. Relkovi. Danas se tokavskim narjejem govori i u nekim krajevima Italije (moliki Hrvati), Austrije (dio gradianskih Hrvata), maarske i Rumunjske. Oaza tok. narjeja ima na ak. (Peroj u Istri) i kajk. podruju (Gorski kotar, umberak, okolica azme, neka sela izmeu Koprivnice i Krievaca). Fonoloke osobitosti:

po tome kako se u kojem govoru odrazio stari slavenski glas jat, tok. narjeje se dijeli na tri izgovora: JEKAVSKI (dijete - djeteta), EKAVSKI (dete - deteta) i IKAVSKI (dite-diteta). Ima i izgovora s mijeanim izgovorom (dijete - diteta; dijete - deteta; dete djeteta; dite djeteta; dite deteta). Morfoloke osobitosti:

l na kraju sloga prelazi u o (selce, dal = seoce, dao); stari skup r dao je cr (crven, crijep); stari prijedlog v zamijenjen je s u; izgubio se glas h (osim u Dubrovniku i meu Muslimanima);

ouvao se dual uz brojeve dva, tri i etiri (dva dana). Leksike osobitosti:

u mnoini su se izjednaili dativ, lokativ i instrumental (jelenima, enama, selima); genitiv mnoine dobio je nastavak a (junak, en, rebar);

tok. narjeje puno je turcizama: avlija (dvorite), uprija (most), pender (prozor), sokak (ulica), pekir (runik), bundija (voa pobune) itd.

ZAPAMTI
tokavsko narjeje nije isto to i standardni hrvatski jezik. Iako je novotokavski ijekavski dijalekt posluio kao osnova za standardni jezik, pogreno je sve tokavske rijei smatrati standardnima. Primjerice, rijei bjeva i kotati pripadaju tok. narjeju, ali standardne su rijei arapa, koja dolazi iz turskog jezika, i stajati/vrijediti. U standardni jezik ulazile su i rijei iz ostalih narjeja. Primjerice klesar i spuva iz ak. te tjedan i kukac iz kajk. narjeja. Germanizmi alica i vaga uli su u hrvatski standardni jezik, kao i ungarizmi barun, gula, orija (div), palainka, rotilj, ogor. Iz talijanskog jezika u standard su ule rijei balkon, bandit, bas, banka, blokada.
TURCIZMI U STAND. JEZIKU

TURCIZMI

STAND. RIJE

SRBIZAM

STAND. RIJE

GERMANIZAM

DIGERICA

PAMUK

ODVJETNIK

stand. JETRA

PRAVNIK

ADVOKAT

ISPUST

AUSPUH

ON DEVA stand. POTPLAT MAGAZIN EER stand.


SKLADITE

AUTOCESTA

AUTOPUT

BOJA

FARBA

TEK

APETIT

OPRUGA

FEDER

TABAN EKI stand. STOPALO UBRE JOGURT stand. GNOJIVO DERNEK KAVA stand. SAJAM OBRAZAC,
TISKANICA FORMULAR

KRUNA PILA

CIRKULAR

DRA

HALTER

BOCA

FLAA

RAJICA

PARADAJZ

VIJAK

ARAF

You might also like