Pojam i predmet sintakse

Nazivom sintaksa, koji potjee od grke rijei syntaxis (red, slaganje, ureivanje, razmjetaj, namjetanje), oznauje se dio gramatike u kojemu se pruavaju odnosi meu jedinicama u nizu, tj. odnosi meu rijeima i njihovim oblicima, odnosi meu spojevima rijei, odnosno meu reenicama sureenicama ili klauzama) u sloenoj reenici te odnosi meu reenicama u tekstu. Takvi odnosi tiu se razmjetaja (kombinacije) jezinih jedinica i nazivaju se sintagmatskim. uti maak (rijei) uti maak lovi (spojevi rijei ili sintagmemi) uti maak lovi jer je gladan. (reenice) No osim sintagmatskih odnosa u gramatici se, pa onda i u sintaksi, govori i o paradigmatskim odnosima. Ti se odnosi tiu odabira (selekcije) jezilnih jedinica. Rije je o odnosima izmeu izabranih jedinica i jedinica koje bi mogle stati na mjestu tih izabranih. uti maak...Crni maak...Crni pas U sintaksi se u prvome redu bavimo odnosima koji se tiu razmjetaja, tj. sintagmatskim odnosima. No sintaksa ima i svoj paradigmatski aspekt, koji se odnosi

npr. na one jedinice koje govornik bira ovisno o naravi obavijesti ili okolnostima u kojima se obavlja govorni in. Crni maak lovi, Crni maak je lovio...

Rijei kao sintaksike jedinice

Rijei i oblici promjenjivih rijei kao jedinice sintaksike razine odreuju se s obzirom na to kakva im je sluba u pojedinim spojevima rijei, reenicama ili tekstu. S obzirom na sintaksika obiljeja te se jedinice dijele u dvije skupine samoznane (autosemantine) rijei ili samoznani oblici i suznane rijei (sinsemantine) ili suznani oblici. Zovu se jo i konstituentske i pomone. Suznane rijei i suznani oblici ne mogu sami za sebe biti sastavnice spojeva rijei niti mogu funkcionirati kao lanovi reeninog ustrojstva. To su oblici pomonih glagola, veznici, prijedlozi i estice. Pred nama, na stol (samo sastavnice) Suznane su naravi i zamjenice, ali poto zamjenjuju samoznane rijei mogu samostalno biti dio reeninog ustrojstva: Mehmed i Jakov su doli, Oni su doli. Sastavnice spojeva ili tagmemi od samo jedne samoznane rijei naziva se sintetikim tagmemom: naa majka (dva sintetika). A oni koji se sastoje od jedne suznane i jedne samoznane rijei nazivaju se analitikim tagmemima: pred utom kuom (jedan analitiki, a drugi je sintetiki). Prema Gramatici bosanskog jezika tagmem nosi naziv sintaksem. Spoj rijei se naziva sintagmem. Unutar sintagmema postoji glavni ili jezgreni i podreeni ili zavisni tagmem. Ako je glavni tagmem promjenjiva rije, onda je sintagmemu svojstvena paradigmatinost, tj. mogunost promjene (npr. uti maak, utog maka, gledati film, gledam film), a ako je nepromjenjiva, onda je sintagmem nepromjenjiv (npr. mnogo snijega). Kod promjenjivih sintagmema sintagmemom zapravo smatramo samo ono ustrojstvo spoja rijei u kojemu se glavni tagmem javlja u svome osnovnom (polazinom) obliku, npr. imenica u nominativu jednine, a glagol u infinitivu. Ostali oblici su sintagme ili alotagme, a to znai da pretpostavljaju uvrtavanje u jednice vie razine, ponajprije u reenice, npr. Vidjeli smo utog maka. 2

Prema Gramatici bosanskog jezika sintagma je unutarreenina kontrukcija bez svojstva predikativnosti, koja nastaje udruivanjem sintaksema (lijepa pjesma, voziti auto). Razlikuje se od hrvatske.

Gramatiki odnosi
U uvodu smo spominjali sintagmatske i paradigmatske odnose. Ove odnose ne uoavaju samo lingvisti ve svi govornici jednog jezika koji stvaraju gramatiki ispravne reenice, jer posjeduju jeziku intuiciju da razlikuju gramatine od negramatinih reenica. Ali ono to lingvisti koji se bave sintaksom nastoje jeste da svojim pravilima predvide sve gramatine reenice jednog jezika i, u isti mah, iskljue one nizove rijei ili morfema koji nisu gramatini u tom jeziku. A sve to svesti u okvir to je mogue manjeg broja pravila. Ta pravila su proizveli modele ima ih oko 30, a otac savremenih gramatikih modela je Noam omski koji je knjigom Sintaksike strukture humanizirao gramatiku. Sintagma gledam filmu je negramatina i to znamo jer uoavamo nepravilan gramatiki odnos. Reenica Otili su najbolji uenici i studenti Jeste gramatina, ali je i viesmislena jer se tagmem najbolji moe odnositi i na studente, ali i ne mora. Reenicu Puenje u sali nije dozvoljeno moemo parafrazirat, pa dobijamo sljedee gramatike parafraze: U sali nije dozvoljeno puiti. Nije dozvoljeno da se pui u sali. Ono to nam naa intuicija govori jeste da puenje, puiti i da se pui , unato razliitiom oblicima, imaju isto znaenje.Ovaj put prizivamo ne samo znanje koje je se tie samo ove reenice ve paradigmatski niz koji vertikalno stoji iznad rijei i koji predstavlja odnose jezikih elemenata u cjelokupnom gramatikom sistemu naeg jezika (paradigmatski odnosi).

Konstituenti i konstrukcije

R IF IF Det. Ona I Prep.F Prep. I brdu mnoge posjetioce Gp privlai Det. kua na I GF IF

R-reenica IF- imenika fraza, tj sa atributima ili bez njih GF- glagolska fraza, tj. glagol sa objektom ili kakvom dopunom I- imenica Gp- prijelazni glagol Det.- odrednik Prep. Fprepozicijska fraza

Odnose koje primjeujemo naom intuicijom moemo predstaviti ovakvim dijagramom. Da bismo se uvjerili da je dijagram taan, zamijenit emo svaku grupu udruenih rijei jednom rijeju a da pritom ne izmijenimo temeljni plan reenice.

ona

kua na

brdu

privlai

mnoge posjetioce

kua

perievih

privlai

posjetioce

kua

privlai

Svaka rije ili skup rijei objeenih o jednu vertikalnu liniju u dijagramu zove se sintaktiki konstituent. U naem primjeru konstituenti su ona, kua, ali i skup ona kua. Kada se rijei javljaju i stom viem konstituentu, kaemo da su u konstrukciji. Dakle, konstituent je sintaksiki element reenice, a konstrukcija je odnos tih elemenata. Analiza reennice na sintaksike konstituente pokazuje da reenica nije spoj rijei u jednostavnom linearnom odnosu, ve da je to struktura organizovana na nekoliko nivoa, koji opet meu sobom ine jedan hijerarhijski niz: manje cjeline udruuju se u vee, sve dok ne doemo do reenice. Taj pojam gramatike dubine reenice i njegova razrada

unutar gramatilke teorije jedan je od najvanijih uvida moderne lingvistike u sutinu ljudskog jezika. Prilikom podjele na konstituente, ne mogu se sve reenice ovako uredno podijeliti.

nismo

ga se

jo dobro

ni

nagledali

Iako se nastoji dijeliti reenice po binarnom ustrojstvu, ova reenica je podijeljena tako da ima tri kontstituenta. Ono to je bitno prilikom dijeljenja reenica, jeste da se ne rukovodimo neposrednim linearnim odnosima rijei nego odnosima rijei po dubini cijele reenice. Razliku moemo vidjeti na slijedeem primjeru: Oni su poginuli u ratu. Mnogi ni ovu reenicu podijeli na dva konstituenta i to tako da je u ratu priloka odredba blia predikatu i da se ponaa kao njegova dopuna. Meutim u u ratu moemo posmatrati kao ravnopravan lan koji je jednako blizak i predikatu i subjektu, pa na taj nain dobijamo tri konstituenta. Priloka odredba u ratu bit e blia predikatu kada se pojavi takav predikat kojem treba dopuna Oni su uestvovali u ratu. Tada dijelimo reenicu na dva konstituenta.

Tipovi konstrukcija
Osnovna podjela konstrukcija jeste na endocentrine i egzocentrine konstrukcije . Endocentrine konstrukcije su takve konstrukcije u kojima glavna rije moe stojati samostalno u slubi cijele konstrukcije. Crni pas tri. > Pas tri.

Egzocentrine konstrukcije su sa dva ili vie ravnopravnih lanova od kojih se nijedan ne moe delegirati u ime cijele konstrukcije. Tipina egzocentrina konstrukcija je subjekatsko predikatska veza, npr. Pas tri. Endocentrina konstrukcija se zove jo i struktura modifikacije zato to jedan elemnt u njoj modificira, poblie odreuje drugi element. Element koji modificira zove se modifikator, onaj koji se modificira jezgro konstrukcije. Modifikatori mogu stajti ispred konstrukcije i tada se zovi premodifikatori veliki sat, te poslije, kua na brdu (postmodifikatori). Postoje etiri tipa egzocentrinih konstrukcija: predikacija, komplementacija,

koordinacija i subodrinacija. Predikacija: Pas tri. Komplementacija: Uestvovali su u ratu, Pas tri da ulovi maku, Volim muziku... Koordinacija: majka i otac, ni sin ni ki, uobiajeni koordinatoru su i, ili, ni, niti, ali. Subordinacija: Ja radim jer moram da zaradim. Janja, Jasminka i Ivana odoe jutros u banku da uplate nae doprinose.

predikacija Janja, Jasminka i Ivana koordinacija

koordinacija sa reenicom

odoe jutros u banku

da uplate

nae doprinose Rianovi smatra da je sintagma u banku blia predikatu odoe nego da uplate nae doprinose. Vrste konstrukcija: Predikadikacija: najvii nivo Koordinacija: J, J i I, predikacija + jutros 6

Komplementacija: odoe + u banku Komplementacija: odoe + da uplate nae doprinose Komplementacija: uplate + nae doprinose Subordinacija: da + uplate nae doprinose Subordinacije: u + banku Endocentrina struktura: nae doprinose

Dubinska struktura
Najlaki nain kojim moemo objasniti razliku izmeu dubinske i povrinske strukture je naa mogunost uoavanja izostavljenog, skrivenog subjekta. Doli su kui. Iako ne vidimo subjekt mi znamo da on postojii to u dubinskoj podstrukturi. Svaki ovjek nosi znanja o obje strukture i to nam omoguava sporazumijevanje. Izvoenje dubinske strukture se naziva derivacija. Dubinske strukture su iste u svim jezicima, ali povrinske su svojstvene pojedinim jezicima. Primjer: Dubinska:

Milan voli re kifle

Povrinska:

voli re kifle

Osim subjekta skriven moe biti i objekt npr. Ona ita mnogo, budui da ona ita moemo zakljuiti da ita neto, ne znamo ta tano ita, ali znamo da je neto i to neto

je skriveni objekt. Dubinska struktura:

ona

ita

neto

mnogo

Primjeri: Oni su nam mahali (rukom)-instrument; Trepe (okom)instrument; Da li e doi sutra, Rekla je da hoe (doi e sutra)-reenica. Zanimljive pojave koje primjeujemo prilikom odreivanja dubinskih struktura jesu da jedna povrinska struktura moe imati vie dubinskih, ali i da vie povrinskih struktura ima samo jednu dubinsku. Crna maka lei na utom otirau. Maka je crna. Maka lei na otirau. Otira je ut. 1:3. Derivacijom moemo otkriti i vieznanost reenice ili sintagme kojoj je svakoj njenoj rijei pripisano samo jedno znaenje. Takvu vieznanost uzrokuje razlika u znaenju u dubinskoj gramatici. Dakle, radi se o sintaksikoj polisemiji. gledanje ivotinja Treba napomenuti da nas ne zanima leksika viesmislenost kao gledanje je staranje. Dvije strukture: ivotinje gledaju i neko gleda ivotinje. Ve smo spominjali gramatiku parafrazu. Pomou parafraze moemo dokazati da naizgled razliite povrinske strukture imaju jednu dubinsku strukturu. Puenje u sali nije dozvoljeno. U sali nije dozvoljeno puiti. Nije dozvoljeno da se pui u sali. (neto) nije dozvoljeno: (da) neko pui u sali Dubinska struktura: [neko pui u sali] nije dozvoljeno
R

Subjekt

Sinonimija

Predikat

neko pui u Sali

nije dozvoljeno

Neke povrinske strukture izgledaju kao da imaju zaedniku dubinsku strukturu, ali kada ih parafraziramo moemo se uvjeriti da to nije tano. Takav je sluaj sa slijedeim primjerima: Oni se ljube. Oni se igraju. Oni se predaju. Oekivano bi bilo da imamo dubinsku strukturu Oni predaju, igraju, ljube (sebe), ali odmah moemo da primijetiti da jedino struktura Oni predaju sebe (nakon neke borbe) ima smisla i da je gramatina. Reenicu Oni se ljube, moemo parafrazirati kao Oni ljube jedno drugo, a reenicu Oni se igraju moemo parafrazirati na vie naina, Oni se igraju monopola (objekt), Oni se igraju ljudima (sredstvo), Oni predaju sebe sudbini, Oni predaju sebe duom. Zanimljiv je sluaj kada u strukturu Igraju se dodamo konstituent u gentitivu, ali ne u znaenju drutvene igre: Igraju se vojske tada genitiv vojske predstavlja povrinsku strukturu za dubinsku podstrukturu Oni su vojska. Time se ponovo vraamo na gramatiku viesmislenost kao u primjeru gledanje ivotinja, pa sintagmem igranje vojske moe znaiti drutvenu igru ili pretvaranje , ali zato sintagmem igra vojske znai samo drutvenu igru. Sve mogunosti parafraze jednog suvislog sklopa rijei zovu se u modernoj gramatici njegovim transformacionim potencijalom. Mogunosti parafraze jedne reenice je u stvari mogunost suvislog spajanja njenih rijei sa bilo kakvim drugim rijeima ili strukturama jednog jezika. Meutim, ne mogu se spajati bilo koje rijei u navedenim primjerima Oni se igraju ljudima i I oni se predaju duom vidimo da je oblik instrumentala zajedniki, ali ne moemo rei Oni se igraju ivotu. Ovaj kriterij je gramatiki, ali ima i onaj prvotni u naoj intuiciji pa prema kojem neemo rei u svakodnevnom govoru perem vodu. Ogranienja koja rijei imaju prilikom spajanja nazivaju se kombinatorna ogranienja (co-ocurrence resctrictions). Mogunosti, pak, kombinovanja jedne rijei ili strukture sa drugim rijeima i strukturama u istoj reenici je njen co-ocurrence potential ili kombinatorni potencijal.

Literatura
Gramatika hrvatskoga jezika za gimnazije i visoka uilita, Josip Sili, Ivo Pranjkovi, kolska knjiga, Zagreb 2005. Gramatika bosanskog jezika, Devad Jahi, Senahid Halilovi, Ismail Pali, Dom tampe, Zenica, 2000. Jezik i njegova struktura: savremeno lingvistiko osvetljenje, Svjetlost, 1985. Generativna sintaksa i semantika, Milan Mihaljevi, Hrvatsko filoloko drutvo, 1998.

10