IBN QAJJIM El-DEVZIJJE

BOLEST l LIJEK
PRIKLADAN ODGOVOR ZA ONOGA KO TRAI
DJELOTVORAN LIJEK

Preveo
Fahrudln SMAILOVI

Naslov originala:

~_"l:-1 ~ .:r,1

Korektura i DTP
Fahrudin SMAILOVI

Izdava

o.r JL J. j\SJ - 1.....1_"J;-1 .

Prijevod Fahrudin SMAILOVI Lektura Dr Demaludin LATI Recenzija Dr Sulejman TOPOUAK Bekir MAKI

ID EIKellmeh, Novi Pazar Za Izdavaa Malik NUROVI tampa BEMUST, Sarajevo Za tampariju Mustafa BEIROVI Tira 300 primjeraka Novi Pazar, 1424./2003. g.

CIP - KaraAorH381.1Hja y ny6AHK81.1H)H HapoAHa 6H6AHOTeKa Cp6Hje , 6eorpaA

297 929:297 116H KajHM e11-l,lesaHje

116H KajHM eiH,JeB3H]e Bolest l lijek : prikladan odgovor za onoga ko trai djelotvoran lijek l Ibn Qajjlm ei.Oevzijje; preveo Fahrudin Smailovi. - Novi Pazar: EI-Kelimeh. 2003 (Sarajevo : Bemust). - 377 str. ; 24 cm
Delimino upor. tekst na srp. l arap. jeziku. - n raf 300. - Biografija Imama Ibn Qajjlma ei-Oevzflje: str. 5-12. - Napomene l bibliografske reference uz tekst. - Bibliografija: str. 369-371.

ISBN 86-83707-13-x a) HcAaM b) H6H KajHM eAI,Ieo3Hje

(1298-1368)
COBISS.SRIO 106302284

8106RAFUA IMAMA IBN QAIJIMA flDEVZIJJf

Puno ime ovog imama, fekiha, mufessira i gramatiara je Ebu 'Abdillah, cmsuddin Muhammed b. Ebi Bckr b. Ejjub b. Sa'd b. H ariz b. Mekki Zejnuddin ez-Zur'i, iz Damaska, hanbcl ija. Poz natiji je kao Ibn Qajjim ei-Devzijje. Nadimak Ibn Qajjim El-Devzijje dobio je po koli koju je osnovao Muhjiddin Ebu-1-Mehasin Jusuf b. 'Abd irrahm an b. 'Ali b. 'Ubejdillah b. EI-D evzi, u kojoj je njegov otac radio kao up ravnik.'

Njegovo
Roen

roenje

je 691. h. godine.

Njegov nauni pravac, moralne vrline i akida

Ibn Qajjim je imao hrabro srce i iroko znanje. Dobro je poznavao nauku o moralu (ablaq) i fikh prvih generacija muslima na2. Svoje fikhske (pravne) nazore je bazirao na banbelijskom mezhebu. Bio je veliki protivnik novotarija u ibadctima. Davao je fetve. Toliko je bio vezan za Ibn Tejmijju da se nije protivio nje govim miljenjima ni po emu. Njegov otac je, kao to smo malo prije napomenu li, bio upravnik kole "EI-Devzijje", to je bio je dan od faktora njegovog bistrog uma, iskristalisane inteligencije i irokih nazora. Ovi moralni ideali su od njega nainili velikog asketu (zahi da) u pitanju ovosvjetskih blagodati. Bio je poboan i privren is lamu. Pokazivao je vel iko zanimanje za eriat. U tefsiru nije imao premca. U usui-i dinu' je dostigao vrhunac. to se cie hadisa, nje govih znaenja, odredaba i pravila koja se iz njega crpe, Ibn Qajjim
1

'

'

Ibn Qajjim EI-Devzije bi u prijevodu znailo: Sin upravnika (kole) EI-Devzijje. Prvih generacija muslimana. Osnovama vjere aqidi. - Prim. prev.

Ibn Qallim ei-D iewziUe

je u to polje uho do detalja. Dostigao je visok stepen u fikhu 1, me todologiji fikha (mul) i araps koj gramatici. Prouavao je arapski jezik, knjievnost i druge discipline. Poznavao je nauku o moralu, izreke sufija, njihove mudrost i i suptilnosti. U svim tada~njim dis ciplinama je dostigao zavidan stepen. Bio je posveen ibadetu, namazu i uenju Kur'ana. Nije bio zavidan niti je koga mrzio. Ne prestano se d ruio s knj igama i tru dio se da ih sakupi to vie. O tome najbolje govori podatak da su njegovi nas ljednici d ugo vremena prodavali njegove knjige, osim jednog dijela koji su ostavili za sebe.
Ve smo rekli da je njegova metoda bila metoda selefi saliha2... Takvo mu je bilo i vjerovanje (akida). Na poetku svoje

poeme "Nunijja" je rekao: "Mi ne poriemo osobi ne naeg Uzvie nog Gospodara. Radi toga nas mu'tezilije' i dehmije4 nazivaju
1

'

criarsko pravo.- Prim. prev. Dobrih prethocL1ika iz prvih generacija islama. Osniva ove frakcije je Vasil b. 'Ara'. On je u prisustvu Hasan El Basrije, Al lah mu se smilovao, kazao kako poinilac velikog grijeha nije potpuni vjernik niti potpuni nevjernik. Zbog roga ga je Hasan udaljio sa svog predavanja rijeima i'tezil. Po tom izrazu Vasil i njego vi sljedbenici su dobili ime m11'tezilije (udaljeni). Njcbovo vjerovanje sc sastoji od per srvari: pravednost (el-'adl), obe anje i prijetnja (el-va'dt< ve-f-'lle'idu), mjesto izmeu dva mjesta (el menziletu bejne-e-menziletejm), podsticanje na dobro i odvraanje od zla (ef-emm bi-f-ma'rufi vc-n-nebju 'ani-l-mt<nker) i j~dnobotvo

(tt!Vhid).
Ova frakcija se dijeli na vie grupa. Po pitanju Allahovi h imena i atri buta, oni atribute potpuno negiraju, a priznaju imena lihvajui ih svakog smisla, kako ne bi Allaha o pisali kao slinog stvorenjima. Sljedbenici Dehma b. Safwana koji je umro u vrijeme tabi'ina. Smat raju da Allah nije uzeo lbral>ima za prijatelja i da nije govorio sa Mu saom. Vjeruju u prolaznost i srvorenost Al lahovi h imena. Za njih, ona su odvojena od AUaha; ona pripadaju Njegovom govoru, a govor je od
~

'

Bolest i lllek

mudessede 1, muebbihe' ili havijje1 Ako je redsim (zagovaranje da Allah ima tijelo) ro to mi Njemu priznajemo svojstva, onda ja pripadam roj grupi". O Kur'anu je rekao: '"I'o je objavljeni Allahov govor koji nije stvoren. Od Njega porie i Njemu se vraa. Allah ga je iskreno izgovorio, Dibril ga je u cjelosti prenio i dostavio ga Muhammedu ;!oi purem objave. Tako su ajeri ~); (~); (J--<-); ()1); (J); (.J) izravan Allahov govor. Ko kae da je ro djelo ljudi, raj je nevjern ik i Allah e ga u vesti u Pakao. On je ob i avao govo riti da je Allah ~ iznad Svojeg neba, da boravi na 'Aru, da bdije nad Svojim stvo renjima. U Njegovim stvorenjima nema n iega od Njegovog bia, niti u N jegovom b i u ima netO od stvorenja. Oni koji negiraju Allahova svojstva vre izjednaavanje sa onim to ne postoji, to je najgnusnija la; a davanje Al lahu rijela je idolopok lonstvo onoga ko je pretjcrao u opisivanju i procjenjivanju. Srce muvehhida - jednoboca je vezano za Onoga kome nema nita sli no, i Koji sve uje i sve vidi. Bilans ovog slijeenja je hiJo hapenje zajedno sa njegovim ejhom Ibn Tejmijom u tvravi, nakon ro je ponien i to je no en na devi i udaran bievi ma. Nakon smrti Ibn Tejmije, Ibn Qajjim biva puten. Maltreti rao je jo jednom radi svoj ih fetvi. Bio je hap~en i rad i krit iziranja pu tovanja u posjetu Hal ilovoj damiji. Davao je i d ruge fetve radi kojih je trpio muenje, ali ro mu je sa mo povea l o strpljenje, hrabrost i izdrljivost.

1 1

vojen od Njega. Ono to je odvojeno od njega to je stvoreno. Na raj nain su zanijekali svojstva, postupke i imena Milostivog (V.: 'Amir 'Abdullah FaJih, Mu'dem elfaz el-'aqida, Obeikan, Rijad, !997. g., str. 128). Oni koji zagovaraju da Allah ima tijelo. -Prim. prcv. Oni koji parede Allaha sa neim drugim. -Prim. prcv. Ibn Qajj im havijjama smatra one koj i smatraju da je Allah na nebe sima iznad Svoj ih stvorenja i da je obavijen (od gbgola haewe) stvo renim stvarima (V.: Mu'd em elfa1. cl-'aqida, Obciknn, Rijad, 1997. g., str. 142)

Ibn QaJIIm ei-Diewzllle

Njegova djela:

1.

EI-Idrihadu we-r-raqlid,

.J.J.i:JI J

,~)ll

.l

2. I dri ma'u-1 -duj ui-l-islamijje,

.<,.)l...:YI ._;._,.J;-1t~l .2
.<.lli J.-l K.-1 .3
.U;iW l '='J us- .:_.,..;_,.ll { h] .4
J)\),~ l) 04\ll <:~!

3. Ah kamu ehli-z-zimme, 4. I'lamu-1-muweqqi'ine 'an Rabbi 1-'alemin,

5.

Igaseru-1-lehfan fi huknu talaqi-1 gadban, Igaseru-1-lehfan min mesajidi-ejtan,

..:.~l
~La..~ .Jl41J I <:~!

6.

.6

..J\k,..:JI

7. Emsalu-1-Qur'an, 8. Beda'i'u-1-fewa'd,
9.
Budanu-1-kimija min erbe'ine wedha, Bejanu-d-delili 'ala iscignai-1musabeqati 'aru-t-tahlil,

.,JI_ri)l J;..l .7
..ll l_..;.J l

'1-4

.s
.9

~) ~~I.J~

.4"-J
~L.lt .l.:.i.::.-1.)<- J.J..U I ot,..

10.

. lO

~'us.oip1rwi J .:.'4,;.)1 .ll

l l. Et-tibjanu fi aqsami-1 -Qur'an,

12.

Er-tahbiru lima jehillu we jahrumu min libasi-1-harir,

._,A,] ~i.rOJ J>: u ~l .12

._r.)-1

13. Et-tuhfetu-1-mekkijje, 14.

.y:l.l U>..:) l .13

Tuhferu-1-wedud fi ahkami-1 mewlud,

.,_y _,11rK.-1 .J,_,,_,.~ , .wo .14

.<A.<.\1 .r.---" .15

15. Tefsiru-1 -Fatiha,

Bolest l liJek
"rubi'a 16' Tefsiru-1-Mu'awwizetejni . B d ,.,. l f ''d" mm e a 1 J- - ewa 1 17. Tefdi lu Mekke 'ala Medi ne, Tehzib Mubtesari Su neni Ebi Dawud we idahu mukilatihi we 18' 1-kelamu 'ala ma {ihi mine-1 ehadisi-l-ma'lule. Dela'u-1-efham fi-s-salati wc-s19' selam i 'ala hajri-1-enami, Dewabatu 'abidi-s-sulban we 20. en ne ma hum 'alejhi dinu- ___ e~j~ta="~----------
21.

~l;., .r~ .J)':._,...II ~ .16

''.C l.,<JI

>Jb.,r-1 <i-~~ .18

.P ()l.s:JlJ

.. )IS:..!.. ""' .!J

.<.1_,1..11 ~~l
r~'J ;')\....JI

.r .y t..

J r4J~I':>l>:- .19
rt~I...-:"..P

t.. <JIJ <Jl,l....JI <,7-4\s .;..41y.- .20 .,JU.,.:.l l ~ft> ..,ls- r-"
</'J_<). Jts:li...,..I_,.J;.l .21

El-dewabu-l-kafi limen se'ele 'ani-d-dewa'i--af i,

.Jl.:.ll IJ.!.ll

22. Had i-1-erwah ila Bilad i-1-e__ fra_ h,_ _ _, r._ I_,.",. -'-~I__ >'Yu.:..::J! CIJ~~I ~ .22 23. Hurmetu-s-sema', 24. Hukmu igmami hilali ramadan, 25. Hukmu tariki-s-salah, Er-risaletu-1-halebijjeh fi-t26' tariqati-1-muhanunedijjch,
tt......JI ;..? .23

.i')\....JI !J;:.
~_,1.11

.2s

J <"..J-1 <IL.)l 26
.J..,c:JI eJ~ .27

27. Ref'u-t-tenzil, 28. Ref'u-1 -jedejni fi-s-salah, 29. Er-rub,

30.

. J)1.29

Rewdatu-1 -muhibbin we nuzhe tu-1-mutaqin,

10

Ibn Qallim eiDewzme

. l.l..o.-ll Jji:.. J! .:";}1...11 >lj .31
..t"; \ll 'l> <S-U J

3'1. Zadu-1-musafirine ila menaz ili-ssu'ada' we bedji H atemi-1-enbija', 32. Zadu-1-me'ad fi hedji hajri-1 'ibad, 33. Es-sunneru we-1-bid' ah, 34. erhu esma'i-1-Kitabi-1-'Aziz, 35. e rhu-l-esma'i-1-husna, 36. ifa'u-1 -'alil, 37. Es-sabru wes-s-sekeou, 38. Es-siratu -1-musteqim fi abkami ehli-1-dehim , 39. Es-sawa'iqu-1-munzele 'ala-ldehmije we-1-mu'attile, 40. Et-ta'un, 41. Tibbu-1-qu lub, 42. Et-turuq u-1-bukmijje fi-sSlJaSC tiS Ser I)JC,
.., v ( " .

.>WI ~<?"J ,WI > lj .32 ."-,YI _, 4:....11 .33 ._;._;..)l ~ l l<'i e..r- .3 4
._;.JI .l.:-)'1 L_r. .35 .,J.,l..ll .lL.:. .36
.~1_, _......JI

.37

J.-1 ti.S:.>I J ~l .l.I,.....JI .38

~I ~.U_;:.ll_yi"_...JI

.39

.Uh..ll_,
.<)

y lhll .40

.y,tWI._,....l. .4) '--U . ~l .lJI .42 l <J. <J,

....._,.!JI
..J"i;L...ll .."~..,_, .:,; _r.-.!1 ,_;,_). .43
..:",SL.!.l l ~;_, .:,;;.L.ol l ~ .44

-hidretejn we babu-s 43. Tariq u-1 se'adeten, 44. 'Uddetu-s -sabirin we zehiretu- akirin, 'Aqdu muhkemi-1-enbija' bejne-1 45. kelimi-t-tajjibi we-1-'ameli-s salihi-1 - merfu'i ila Rabbi-s-sema'

~~ ~ ~ ~ ~ ..w .45

y; Jl .tJl)l t_L.oll J-...11 _,

..

..l....JI

Bolest llllek
46. El-fethu -1 -qudusi,

11

v--..Ull r:-JI .46

E l-ferqu bejne-1-huUe we-l 47. mebabbe we munazareru -1 - hal ili ligawmih, 48. El-fu rusijje el-mubammedijje,
49. Fadlu-1-' ilm,

<_,tt:..._, <.,.>tl_, <lt-l v:. J }JI .47

....._,.<) J.,DI-1

.'e:.l...AI .,__,}JI .48

.cJ...ll

j....U .4 9

so.

El-fewa'id,

..ll i_,<)\ .50

-meuqaru ila 'uluSl. El- fewa'idu-1 mi-1.- Qur'an we ' ilmi-1-bejao, El-kafijetu--afijetu fi-1-intisari 52. lil- fi rqari- n-nadijeri we hije-lqasidetu-n-Nunijje fi-s-su011e, 53. El-kafijetu--afijetu fi-n -nahv, 54. El-keba'ir,
55.

.;i_,.<JI r,k JJ <i~l..lll_,.<!l .51

..:4,.]1 ~J

J .t,.il.!.ll ylSJI .52 ............, - l ifJ '->Ul . . ;j;.u

; l...:;'il

.<:..J l

J ;";":J l
}~l .54

.r:JI J yl!JI ylSJI .53

E l-kelimu- r- tajjibu ve-1-'amelu-s salih,

(:L..ll J---11_, ...,_.lJ l ~l .55

56. Medaridu-s-salikin,
57. E l-mesa'ilu-t-rarablusijje,

.,:r}JUI

,;l.~..o

.56

..t,.....lel,.hll JlLll .57

58. Me'ani-l-edewati we-1-huru f, 59. :tvliftahu dari-s-se'ade,

60.

......_,)-1_, ..:-I_,,~I ._.;L... .58

;,L,_) l

_,,

r-s .59

E l- menaru-1- munif fi-s-sahihi we-d-da'if,

~l

<) ._.;,:11 ).:.\1 .60

~ '-'

61. El- mehdi, 62. El- rnuzehbcb,

..s-41' .61
,......,..Ul .62

12

Ibn QaUim al-Diewzllla

Naqdu-1-menqul we-1 -mahki-1
~

63. mumejjezi bejne-1 -merdudi wc-1

. 'l ..!.l$.1 ''" .u; .63 .r.J Jr

maqbuli, 64. Nikahu-1-muharrem,

65. Nuru-1-mu'mini we bajaruhu, 66.

c.f'-1 riS:;

.64

Hidajetu-1-hajara fi edwibeti-'1 jehudi we-n-nesara, El-wabilu-s-sajjibu mine-1 kclimi-t-tajjibi,

>,ml l ~y.-1 t) ..SJ\.,J-14tl.u .66

..s;....:.J lJ
~~ iJ' ..,_,...ll .}.l_,] l .67

67.

...,_,.lJl

i druga djela

Smrt Ibn Qajjima

Ovaj veliki alim je na Ahiret preselio u noi 13. redeba, u vrijeme jacijskog ezana, 751 g. h. u ezdesetoj godini. D enaza - namaz mu je kJanjana sutradan poslije podne namaza u Emevijskoj damiji. Ogromna masa se bila okupila da klanja i prati njegovu denazu. Prisustvovalo je mnogo znaajnih linosti, sudija, alima i pobonjaka iz viih i niih drutvenih kru gova. Ljudi su se gurali kako bi nosili njegov tabut. Sahranjen je u Damasku, na greblju "Mala vrata" pored svoje majke (Allah im sc smilovao).'
' Ova biografija je, sa nekim odstupanji ma, preuzeta iz slijedeih knji ga: J I_,JI 1 205-202/14 J.?$ Vl'J 4t4;JIJ 4tl.l.,ll !451-447/2 "4\:J.I ..:A.i.,j,_}.; .22/40.164/3 .~1 JJ-ll i !170- 168/6 ..,_...ill-:..1~!272 - 270/2 .:..y_,JL, .r.l ..ul ':-'.,Pl .~ l. J !30..,... .,..-"J>U .:r..v-'YI ~<)e)_"....ll ')\.". !23 a...JI JU ~J .-,;_,:.11 ~~J .a1..-J ...AJ _;...U ~_,11 r""!J 253 -1 9/1 r-<!1
.>WI >l jJ

Zcjl tabeqat el-hanabile, 2/447-451 ; El-bidajc we-n-nihaje, Ibn Ke

Q

Bel est IIUel

13

sir, 14/202-205; El-wafi bi-1-wcfcjat, 2/270-272; czcratu-z-zeheb, 6/168-170; Ed-d urcru-1-kamine, 3/164, 40/22-23; Dcla'u-1 -'ajnejn fi muhakemeti-1-Ahmedejn, Alusi, str. 30 i dalje; Et-taqribu lifiqhi bni-Qajjim, 1/19-253; l'lamu-1-muweqqi'ine, Ibn Qajjim, Nunijje, Ibn Qajjim, Miftahu Dari-s-se'ade i Zadu-1-Me'ad.

CJ3oCest i [ije!(

UIME AllAHA, WEMILO~N06,

~AMILO~N06
Od Njega pomo traimo ejh i imam, vrhunski alim i strunjak, hafiz i kritiar cm suddin, orac 'Abdullaha, Muhammed, sin pobo7..nog ejha Ebu Bckr, poznatiji kao Ibn Qajjim cl-Devzijc (neka je Allah zadovo ljan njime) bio je upitan: ta potovana ulema i vjerski velikani (Allah im se smilova o) kau o ovjeku koji je doivio iskuenje koje e mu, po vlasti tom saznanju, unititi ovaj i budui svijet ukoliko potraje. Na svaki nain je pokuao da to otkloni od sebe, ali ono sc samo podgrijalo i pojaalo. Kako da sc od roga oslobodi? Kako da tu poast otklo ni? Neka se Allah smiluje onome ko pomogne ovjeku u nevolji. Allah j!; je na pomoi ovjeku koji pomae svog brata. Molim vas da nam izvolite dati miljenje o ovome (Allah vam se smilovao). Ispod ovog pitanja, na
uitelj

(Allah mu se smilovao) pie:

IzA WAKU BOLEH POHOJI LUEK

Hvala pripada Allahu ... U Buharijevom Sahihu je zabiljeen hadis koji Ebu Hurej re prenosi od Boijcg Poslanika il/, a koji glasi: "Allah nije spustio bolest, a da za nju m'je dao i lijek".' Muslimov Sahih navodi hadis Oabira b. 'Abdullaha da je Boiji Poslanik ~ rekao: "Za svaku bo

lest postoji lijek. Ako se upotrijebi pravi lijek, bolesti nestaje, uz Alla hov'e odredbu".2 Ahmed u svome Musnedu biljei hadis u kojem Usame b. urejk prenosi da je Poslanik ii rekao: "Za svaku bolest Allah l j je stvorio lijek. Taj lr'jek neki znaju, a neki ne znajrt"' . U
1

' '

Buhari: Knjiga o medicini, br. 5678; Ibn Made: Knjiga o medicini, br. 3439. Muslim: Knjiga o miru, br. 2204; Ehu Davud: Knjiga o medicini, br. 3874. Ahmed: Musned, br. 17988.

18

Ibn QaJJim ei.IJewziJJe

drugoj verziji se kae: "A/lab ~je za svaku bolest spustio lijek i pre ventivu, osim za jedmt". "Koja je to bolest?" - upitae ashabi. "Sta rost", odgovori Boiji Poslanik ;lt 1 Tirmizi kae da je ovo vjerodos tojan hadis. Ovo se tie bolesti s rca, due i tijela, te na lijeenje tih bo lesti. Boiji Poslanik ~ je nez nanje nazvao boleu, a znanje je ui nio lijekom za tu bolest.

LUEK ZA NEZNANJE JE PITANJE

Ehu Davud u svoj im Suncnima biljei hadis u kojem Da bir b. 'A bdullah kae: "Prilikom jednog naeg putovanja, jednog od nas pogodi kamen u gltwu i napravi mu posjekotinu. Nakon spavanja

je do:livio poluciju (pustio sjeme). Upitao je svoje saputnike da li moe uzeti tejemmum, a oni mu rekoe da ne moe koristiti tu olak icu zato to mit je voda dostupna. On se okupa i ubrzo nakon toga umrije. Kada doosmo Bo:lijem Poslani/m ,it obavijestismo ga o to me, a on ree: "Ubili m ga, Allah ib ubio. Zato nisu pitali kada ne znaju? Doista je piranje lijek za neznanje. Dovoljno mu je bilo da uzme tejemmum, ili da 11a svoju ranu privije zavoj, zatim to mjesto potaYI! mokrom rukom i opere ostali dio tijela". 7 Ovim nam Poslanik ii ukazuje da je neznanje bolest, a da je njegov lij ek pitanje.

Ebu Davud: Knjiga o medicini, br. 3855; Tirmizi: Knjiga o medicini, br. 2038; Ibn Made: Knj iga o medicini, br. 3436. Ebu Davud: Knjiga o istoi, br. 336. Ovaj hadis je hasen sve do re enice: "Dovoljno mu je bil o...", koja je slaba i u veli koj mjeri munker (oprena sahih - predajama.) V.: Albani: Irvn' el-galil fi tehridi ehadisi menari-s-sebil, br. 105.

Bolest liii ek

19

~ KUR'AN JE LIJEK
Al lah~ nam u Svojoj uzvienoj Knjizi govori da je Kur'an

lijek:

U~.: J'o

i\r_;..j1)
"( , J c.S

ill ~~;;_fuj:l ~j;,;. _;..j;9

i~ t --,t , J-' u! , , J"' u- u..r-J ~

-'.li;- ~l~-~~

.ill ,,

ff

"A da Kur'an objavljujemo Tl(( tudem jezi/m, oni bi sigumo rekli: 'Trebalo je da su mu ajeti razumljivi. Zar jezik tud, a onaj kome se objavljuje Arap?' Reci: 'On je vjemicima 11putstvo i lijek..." (Fussilet, 44).

"(&...;...J!.U ~ )) ~:;... ~ \,li_;.A.!I0-~ J f')r

.4.._

~..,.

'_,.

,..,,)..

"Mi obja-vljujemo 11 Kur'anu ono to je lijek i milost vjemicima..." (Isra', 82).

Kur'an je, prema tome, lijek za srca od bolesti neznanja, sumnje i !ubhe. Uzvieni nije spusrio nita to djelotvornije lijei i uspjeo ije uklanja bolesti od Kur'ana. U dva Sahiha se navodi haclis Ebu Se'ida: ''jedna grupa as haba Poslanika #ije bila na putu. Naili m na jedno arapsko pleme i tmiili da ib ugoste, ali ovi odbie da im prue gostop1imstvo. Ubrzo zatim poglavara tog plemena ujede zmija. Na svaki nain su mu po ktlfavali pomoi, ali im nita nije uspjevalo. Neki od njih rekoe: 'Upitajmo one ljude to su traili da ih ugostimo, mo:lda nam oni mogu pomoi.' Dooe do njih i upitae ih: '0 , narode, naeg pogla vara je ujela zmija! Pokuavali smo 11111 na svaki na.in pomoi, ali 11am nita nije pomoglo. Zna li 11eko od vas kako da mu pomogne mo?' jedan ree: 'Da, tako mi Al/aiJa, jet znam uiti rukjtt 1 Ali, rako mi A/laba, mi smo traili da nas ~tgostitc, ali vi ste to odbili. Neu mu uiti rukj~t sve dok nam neto ne date'. Dogovorie se da to bude stado ovaca. Potom on poe pljuckati i uiti (~,;j, .;.; :fi J.:..;Jt)
1

Lijeenje uenjem

Kur'aM.

20

Ibn Qajjjm ei-DfBWZIJIB

"Hvala Allahu, Gospodam svjetova"'. Ovaj kao da se odrijeio od ueta. Poe hodati bez ikakvih smetnji. Tada im dadoe platu oko koje Stl se dogovorili. Neko od njih ree: 'Podijelimo (ovo stado)!' 'Nemojte, rekofe ostali, dok ne dademo Poslaniku li i spomenemo mu ovo to se desilo. On e nam kazati ta da radimo'. Otidoe Boi jem Poslaniku ;Ji i sve mu ispriae. On ree: 'Otkud znate da je to mkja?', pa 11ast.avi: 'Podijelite to to ste dobili i dajte meni jedan dio', nakon ega se nasmija".1 Ovaj lijek je, kao to smo vidjeli, uticao na bolest i uklonio je kao da je nikada nije bilo. Ovo je najlaki i naj jednostavniji nain l ijeenja. K.1.da bi se s ura El-Fati ha na pravi na in koristila u lijeenju, vidjeli bismo nevjerovarne rezu ltate. Mene je rokom boravka u Mekki dug period muila bolest koju nijedan doktor nije mogao izlijeiti. Kada sam poeo sam sebe lijeiti Fati horn, uoio sam nevjerovatne rezultate. To sam preporuivao sva kome ko se al i na bolove i veina njih se za kratko vrijeme lijeila.
Medutim, moramo vodiri rauna o jednoj stvari, a ta je da ove dove i ajeti kojima se vri lijeenje i rukja, uprkos rome to same po sebi lijee, zalnijevaju dobru prijemivost kod pacijenta i vrstu vo lju kod lijenika. Kada rezultati lijeenja izostanu, to je znak da ua nije b io dovoljno u tjecajan, da je pacijent imun na uenje ili da neki faktor sprjeava djelovanje lijeka. To sc deava i sa obinim lij ekovima. Lij ek nekada ne djeluj e uslijed odbijanja ri jela pacijenta da primi ru materiju, a nekada uslijed s nanog fakto ra koji sprj eava djelovanje. Djelotvornost od redenog lijeka zavisi od stepena prihvaanja samog rog lijeka od strane tijela. To se de ~ava i sa srcem kada potpuno primi rukju i uenje Kur'ana, od stra ne lijenika s nane volje koji vrsto namjerava da ukloni bolesr.

Tj. Fatihu. Ova sura nosi i slijedea imena: Fatiha (pristup) Knjige, Hamd (zahvala, Elham), Elhamdu lillahi Rabbi-1-"alcmin, Ruqje, Maj ka (glava) Knjige, itd ... -Prim. ur. Buhari: Knjiga o iznajmljivanju, br. 2276, a drugim rijeima u Knjizi o medicini, br. 5736, 573 7; Muslim: Knjiga o miru, br. 2201.

Bolest lliJek

21

~ DOVA UKlANJA NEDAE

Isti sluaj je i sa dovom; to je najbolji nain za uklanjanje nedaa i ostvarivanje ciljeva. Nekada rezultati dove izostaju, i to iz vie razloga: zbog slabosti o noga ko ini dovu; zbog toga to Allah iz odredenog razloga ne odobrava da se ta elja ostvari; zbog sla bosti srca i nedostatka ko ncentracije u vrijeme dove, kada ono lii na hbbav luk i7. kojeg mijelaSiabo leti; ili zbog neke druge prep reke - zabranj ene hrane, naslaga' grijeha na s rcu; utapanja u ne marnosti, zaborav i besposlice. O ovome govori had is koj i Hak.im biljei u svom Mustedreku, a Ebu Hurejre prenos i od Boijeg Poslanika ~ koji kae: "inite dovu Allahu uvjereni da e ona biti primljena i znajte da Allah ne pn"hvata dovu od nemarnog i nesmot rmog srca".l Dova je ovdje uspjean lijek za uklanjanje bolesti. Nemarnost srca prema Allahu anulira njeno djelovanje. Isto tako, zabranjena hrana anulira ovo djelovanje. Boiji Poslanik ~ kae:

"0, ljudi, znajte da je Allah lijep i da prihvata samo lijepo. On je na redio vemicima ono to je naredio poslanicima: ~ 1_,l5- J:...:H ~[ ~) (~ ~Jj . :; (._, .)i ~e., I.,.C(, ~~ - "0, posla11ici, dozvoljetzim i lijepim jelima se hranite i dobra djela inite, jer Ja dobro znam to vi radite!" (El-Mtt'mirmn, 51); (~j~ t:. ,:.4 01 i_,lS i;.r ~,J1 ~[ ~) O, vjernici, jedite ukusna jela koja smo vam podarili... (El
1

jedan uenjak je o naslagama grijeha rekao da je to injenje grijeha preko grijeha, tako da srce oslijepi i umre. O tome govori hadis Ebu Hurejrea u kojem Boi ji Poslanik ;fi kae: "Kada ovjek poini grijeh, na njegovom srcu se pojavi crna taka. Ako se okane toga i pokaje, sr ce e mu se oistiti. Ali, ako ustraje u injenju grijeha, tc eme take e se ~~noiti ta~o d~ e m~ ~ij~l_o s;~e prekrW. ""!:o je. n.a~ljl~ na srcu..o koJOJ se govo n u aJetu: (..,~ l_,;lS Lo ~_,J.; ._p ~~J J< ')IS) - A rnJe tako! Ono ~to su radili prekrilo je src:i njihova ..." (EI-Mutaffjfun, 14.) Hadis biljei Tirmizi, br. 3334, kao hascn. V.: Sahih ci-Dami',

br. 1670.
2

Tirmizi: Knjiga o dovama, br. 3479; Hakim: Knjiga o dovi i..., br. 1817. Ovo je hascn hadi s.

22

Ibn QaJJJm ei-Dlewzllle

Beqare, 1n). Zatim je spomenuo rar<panog i pranjavog ovjekA koji je ve dugo vremena proveo na puti< i koji je digao ruke k nebu govorei: 'Gospodam moj', a hrana mu je haram, pie baram, odjea haram, a to ime se nahranio na. nedozvoljen nain je stekao. Kako tom ovjeku moe biti mliena dova?"' 'Abdullah b. Ahmed u Knji
zi o zu hdu koju je njegov otac napisao navodi kako je Izraelianc bila snala nevolja i oni su se molili za olakanje. Tada Allah ~ ob javi njihovom poslaniku: "Kako moete izlaziti na livade prljavih tijela diui ruke sa kojih curi krv i koje ste ispunili haramima? Sa da, kada je Moja srdba prema vama kulminirala, samo se moete udaljavati od Mene". Ebu Zerr je kazao: "Dovi je dobroinstvo po trebno kao hrani so".

Dova je najbolji lijek. Ona uklanja, lijei i suzbija nevolje. Sprjeava pojavu problema, uklanja ih i olakava kada se ve dese. Ona je oruje vjernika, kao ho Hakim u svome Mustedreku pre nosi od 'Alije b. Ebi Taliba ~ da je Boiji Poslanik~ rekao: "Dova je oruje vjernika, okosnica vjere i svjetlo nebesa i Zemlje". 2

DOVA JE NAJDJELOTVORNUILIJEK

Odnos snaga dove i nevolja (iskuenja)

Ovaj odnos ima tri mogunos ti: l. da dova bude jaa od nevolje i da je odbije. 2. da bude slabija od nevolje uslijed ega e nevolja ojaati i pot puno savladati ovjeka. Medutim, ova dova ponekad moe ub laiti nevolje iako je sama po sebi slaba. 3. da borba izmeu nj ih bude nerijeena. Hakim u svome Muste clre ku navodi had is 'Aie koja prenosi da je Boiji Poslanik !ji
1

Muslim: Knj iga o zekjatu, br. 1051; T irmizi, Knjiga o tumaenju Kur'ana, br. 2989. Hakim: Knjiga o dovi i ..., br. 1812. Ovo je apokrifan had is (v.: Silsi lc cl-chadis ed-da'ife, br. 179.

Bolest lUJak

23

rekao: "Ne moe se opreznou sprijeiti 0110 to je sudeuo. Dova

pomae

onome to se dogodilo i 11 onome fco se nije dogodilo. nekada dode, a.dova je doeka i ulwaci se s njom ukotac do Sud1 zjeg dana". Na ovo ukazuje i badis koji Ibn 'Ume~ prenosi od Poslanika ;If "Dova pomae kod stvari koje se 1 1 iS11 desile, ili koje s11 se desile. Zato, Allahovi robovi, est br 1dite " dovi". 1 Sev ban prenosi badis 11 kome Boiji Poslanik ;Ji kate: "Kader ne mo e promijeniti nita osim dove. ivot moe produiti samo dob roinstvo. ovjek moe izgubiti nafaku (1izk) zbog grijehtl koje :t' '" ., po.tm .
11

Nesrea

Upornost u dovi
Jedan od najboljih lij ekova je upornos t u dovi. fb n Made u svojim Sunenima biljei hadis Ebu Hurejrea da je Boiji Poslanik ~ rekao: "Ko ne moli Allaha, On je ljut na njega->. Mustedrek na vodi hadis Enesa koji glasi: "Nemojte posustajati 11 dovi. Od toga niko nije propao"'. Evza'i putem Zuhrija navod i hadis 'A ie (radijal lahu 'anha) da je Boiji P oslanik :!ii rekao: "Allah zaista voli uporne 11 dovi"'. U !mam-i Ahmedovoj knjizi Zuhd se navodi Qa tadeova predaja da je Mcverreq rekao: "Meni vjernik lii na bro dolo mnika koji se dri za pare drveta i moli: 'Gospodaru moj, Gospodaru moj', u nadi da e ga Uzvieni Allah spas iti".

Hakim: Knjiga o dovi i ..., br. l SIS. H adis je hasen. V.: Sahih el dami', br. 3409. ' Hakim: Knjiga o dovi i ..., br. 1814; Ibn Mad.c: Knjiga o isku~enji ma, br. 4022. Hadis je hasen, osim dijela: "ovjek moe .. ." (V.: Alba ni: Es-Silsilc es-sahiha, br. 154 i Tahrid Tah:wijinc Aqide, br. 92, Mikatu-1-mcsabih, br. 4925.) > Ibn Mndc: Knjiga o dovi, br. 1814. Hakim: Knjiga o dovi i ..., br. 1818. Ovo je veoma slab hadis. (V.: Silsile cl-chad is cd-da'ife, br. 843.) l Had is nwodi 'Uqaj li u kn jizi Du'afa', br. 467. Ovo je laan hadis. (V.: Silsile cl-chadis cd-da'ife, br. 637.)

24

Ibn QaJJim ei-DewziJJe

Prepreke dovi

Jedna od stvari koje negativno utiu na realizaciju dove jes te nestrpljivost ovjeka u oekivanju uslienja, tako da on izgubi nadu i prestane se mol iti. Ovo je nalik na ovjeka koji posije bi ljku ili zasadi d rvo. O n to njeguje i zalijeva, ali, poto ono sporo raste i razvija se, on gubi strpljenje i ostavlja ga. Buhari bi ljei hadis Ehu Hurejrea da je Boiji Poslanik~ rekao: "Dova e vam biti primlje na, ukoliko ne prenaglite i kaete: 'ja sam molio, ali mi nije usli!ano'"'. Muslim u svom Sahihu biljei njegov hadis: "ovjekJt e

dova biti usliana ukoliko ne trai ne!to zabranjeno, kidanje rodbin skih veza i ako ne prenagljuje". Ashabi upita!e: "Kako se moe pre nagliti n dovi, Boiji Poslanie?" "Prenagljenost je kada ovjek kae: 'Molio sam se i molio, ali nije bilo rezultata', pa se nakon toga okane dove i izgubi nadtt". 2 Ahmed u svome Musnedu bilj ei bad is Enesa da je Boiji Pos lanik :lli rekao: "Vjernik e biti dobro sve dok ne pre nag/t'. "Kako moe prenagliti, Boiji Poslanite?", upita!e ashabi. Prenaglit e ako kae: 'Cinio sam dovu i molio se, ali mi nije , usli!ana"'.1
Vrijeme kada se dove primaju
Stvari racli kojih dova, uz Boiju pomo, biva primljena: prisustvo srca (prisebnost) pri uenju;
potpuna koncentracija na ono to se trai;
uenje u jednom od est vremena kada se dove primaju
(posljednja treina noi; prilikom uenja ezana; izmeu

'

Bu bari: Knjiga o dovama, br. 6340; Muslim: Knjiga o zikru i dovama, br. 2735. Muslim: Knjiga o zikru i dovi, br. 2735. Ahmed: Musned, br. 12596, 12786. U senedu ovog hadisa se nalazi Ebu HiJa! er-Rasibi koji je pouzdan (siqa), mada je ulema podvojena o tom pitanju. Ostali prenosioci Ahmedovog i Ebu j a'linog rivajeta su zastupljeni u Sahihu. Isto tako, sline predaje postoje u dva Sahiha.

Bolest lilJall

25

...--

ezana i ikameta; iza dnevnih namaza; prilikom uspinjanja

imama na minber pred dumu namaz pa dok se ne zavri s
klanjanjem i posljednji momenti iza ikindije - nama:~.a rog
dana);
skruenost u srcu;
poniznost pred G ospodarem, blagost, strahopotovanje;
kada se vjernik okrene prema Kibli;
dizanje ruku Allahu;
poinjanje sa hamdom- hvalom i zahvalom Allahu;
salavat (blagoslov) na Muhammcda, Njegovog roba i Pos
lanika ilJi;
prije same :/.elje se treba pokajati i traiti oprost, a potom
se obratiti Allahu;
dovu treba uporno i neumorno u i ti, na lijep i laskav nain; ob raati se s nadom i strahom; pozivati sc na Njegova uzviena imena i sifa tc (atribute); prije dove mi lostinju udijeliti; truditi se da se ue dove za koje je Poslanik ~ rekao da e biti primljene i koje sadre najvee Allahovo ime. Ove dove su sadrane u hadiskim zbirkama, a navest emo

neke:

U Sunenima i Ibn H ibbanovom Sahiliu se navodi hadis 'Abdullaha b. Burejdea koji preko svoga oca prenosi da je Boiji Poslanik~ uo jednog ovjeka kako govori: "Gospo

dam moj, ja zaista svjedoim da si Ti (jedi11i) Bog osim koga dmgog Boga nema; jedan, Koji je utoiste svemu, Koji nije rodio i roden nije i Kome nita ravno nije", pa ree: "Ovaj ovjek je zapoeo dovu imenom zbog kojeg se ielje ost:uamjre i dove primaju". U jednoj verziji se kae: "Zapoeo si dovu najveim Allahovim imenom". 1
1

Ebu Davud: Knjiga o namazu, br. 1493; Tirmizi: Knjiga o dovama, br. 3475; Ibn Made: Knjiga o dovi, br. 3857; Abmed: Musncd, br. 22443, 22456, 22532. Ovaj hadis je sahih. (V.: Sahih Suneni-r Tirmjzi, br. 2763.)

26

Ibn QaJJim ei-Dfewzme

U Sunenima i kod Ibn Hibbana nalazimo hadis Enesa b. Malika kako je jedne prilike sjedio sa Poslanikom :\t u bli zini ovj eka koji je klanjao. Nakon namaza, taj ovjek poe uiti dovu: "G ospodaru moj, Tebi p ripada sva hvala! Nema Boga osim Tebe! T i se o svemu brine!; stvorio si nebesa i Zemlju, Uzvieni i Plemeniti Gospodaru, upravitelju svega postojeeg . .. " N a to Boi ji Poslanik :iJIS ree: "Ovaj ovjek se

Allahu obratio Njegovim velikim imenom zbog kojeg se elje owvamju i dove primaju". 1 Ova dva hadisa Ah med prenosi
u njegovo m Musnedu. Tirmizi u svome Oami'u biljd i badis Esme, kerke Jezi da, da je Poslanik ~ rekao: "AIIahO'"va najvea imena se nala ze u ajetima: (~:,11 ~)i -;,. ~~ :.it ~ ~j ji ~r,) - 'A va

Bog - jedan je Bog! Nema Boga osim Njega, Milostivog, Samilosnog!'; ((_;iii :;.it-;.~~ ;JI~ jj! (1) - 'Elif- lam- mim. Allah je- /tema Boga osim Njega - Ziv 1 i Vjeni!' (A li 7m ran, 1, 2)"2 T innizi tvrcli da je ovo vjerodostojan haclis.
Ahmedov Musned i Hakimov Mustcdrek navo de haclis Ebu Hurejrea, Enesa b. Mali ka i Rebi'a b. 'Amira u kojem Poslanik ~ kae: "Ne razdvajajte se od rijei: 'fa ze-1-delali ve-l-ikram' (Velianst"veni i Plemeniti /Allalm/). 3 _.. Tirmizi u svom Dami'u prenosi badis Ebu Hurcjrea da je Poslanik ;Iii "u tekim trenucima podizao glavu prema nebt~, a

N csai: Knjig:t o sehvu (zaboravu), br. 1300; Ebu Davud: Knjiga o namazu, br. 1495; Tirmizi: Knjiga o dovama, br. 3544; Ahmed: Mus ncd, br. 13 158. Ovaj had is je sahih (11.: Sahlh Suneni-t-Tirrnizi, br. 2763.) ' Tinnizi: Knjiga o dovarna, br. 3478; Ebu Davud: Knjiga o namazu, br. 1496; Ibn Madk Knjig,, o dovi, br. 3855. I-ladis je sahih. (11.: Sa hi h Suneni-t-Tirmizi, br. 2764.) ' Tirrnizi: Knji ga o dovama, br. 3524, 3525 putem Enesa; zatim Ah med: Musned, br. 171 43; I-lakim: Knjiga o dovi ..., br. 1836 putem Rebi'a. Hadis je sahih. (V.: Es-Silsilc es-sahiha, br. 1536.)

Bolest i liiek

27

k,ada bi uio dCYvu, govorio bi: 'Ja Hajfu, ja Qajjumu!' (0, Z ivi, o, Vjeni)". ' Ista zbirka biljei hadis Enesa b. Malika da je Boi ji Pos la nik ~ rekao: "All<:~.hova najvea imena se nal.aze 1t tri ku1'anske sure: El-Beqare, Ali 'Irnran i Ta ha"2 Qasim zatim ree: "Traili smo ovaj ajet, pa naosmo da je w : ~~ )
J (

r;.<ll .

~.

Tirmizi u Dami'u i Hakim u Mustedreku biljee hadis Sa'd b. Ebi Veqqasa koji prenosi da je Poslanik ;i_rekao: "Dova Zenmma koju je uio u utrobi kita je bila: ~r ~~ j1 ~) (~UJI;;". :.:.:5 J! .!!;~ - 'Nema Boga, osim Tebe, b&ai}en neka si! A ja sam se zaista ogrijeio prema sebi!' (El En bija', 87). Kad god musliman proui ovu dovu, Allah $ e mu to to trai omoguiti". Tirmizi kae da je ovo sa!Uh hadis. Hakim u Mustedreku takoder biljei Sa'dov hadis da je Posl anik ~ rekao: "Hoete li da vam kazem. dovu kojom Al
lah ~ uklanja neda~ od vjernika? To je Zemumova dova". s

U istoj knjizi se navodi hadis kako je ovaj ravija uo Posla nika ;!ii kako govori: "Hoete li da vam kaem koje je najvee Allahovo ime? funusova dova". Neki ovjek upita: "Boziji Posl.anie, je li to iskljuivo Junwova dova?" "Zar nisi uo Allahove rijei: (0so}.il ~ /~:; ~~ ~ :(~::, ~ (:,.'.u) "Odazvasmo i tegobe ga spasismo; eto, tako Mi spaavamo vjernike" (El-Enbija', 88). Kada mttsliman u bolesti ovu do

Tirmizi: Knjiga o dovama, br. 3436. Ovo je veoma slab hadis (V.: Da'if Sunen Et-'I'i.rmizi, br. 679.) 2 [bn Made: Sunen, br. 3856, Hakim: Mustedrek: Knj iga o dovama, br. 1861. Hadis je hasen. (V.: Es-Silsile es-sah iha, br. 746.) Zi vi i Vjeni. Tirmizi: Knjiga o dovama, br. 3505; Hakim: Knjiga o dovi ..., br. 1862. Hadis je sahih. (V.: Sahih Sunen Et-T irmizi, br. 2785.) 5 Hakim: Kl1jiga o dovi ..., br. 1864. V.: Es-Silsile es-sahiha, br. 1744.

28

Ibn QaJIIm ei-Diewzllie

vu etrdeset puta p1oui, pa t4mre, imat e nagradt~ ehida. A ako ozdravi, grijesi e mubiti izbrisani". 1
Dva Sabiha biljee hadis Ibn 'Abbasa da je Boiji Poslanik

;i u tekim situacijama govorio: "Nema dmgog Boga osim

Allaha, Uzvienog, Blagog! Nema drugog Boga osim Allaha,

Gospodma ~tzvienog 'Ara! Nemtl dmgog Boga osim Allaha,
Gospodara zemlje i plemenitog 'Ara".2
Ahmedov Musned biljei hadis 'Alije b. Ebi Taliba: "Boiji
Poslanik ;Jfme je nauio da 14 tekim situacijama izgovaram:
"Nema drugog Boga osim Allaha, Blagog, Plemenitog! Hva ljen neka je i ttzvien Allah, Gospodar 'Ara uzvienog! Hva la Allahu, Gospodam svjetova/"3

U Musnedu se takoer navodi hadis Ibn Mes'uda u kome Boiji Poslanik ii kae: "Kada vas obuzme briga i tuga, pa
prouite

dovu: 'Gospodaru, ja sam Tvoj rob, sin Tvog roba i Tvoje ropkinje. Moj ivot je t~ Tvojoj ruci; Tvoj md je za mene pravedan- molim te, Allahu, svakim Tvojim imenom kojim Si Sebe nazvao, kojem Si nekog Svog mba nac~tio, tt Svojoj Knjizi objavio ili nedokuivim ostavio- da Kur'anom obraduje moje srce, osvijetli mi srce, otkloni mi brigu i raz bije t~tgu' - Allah e otkloniti tu brigtt i tugu te e na to mjesto staviti radost". "Boji Poslanie - upitae - treba li da

Rakim: Knjiga o dovi ..., br. 1865. Sened ovog hadisa je slab zbog 'Amra b. Bekt b. Temirn es-Seksekija za koga Hafiz ibn Hader u Taqribu kae da se njegove predaje ne prihvataju (br. 4993). Buhari: Knjiga o devama, br. 6346; Muslim: Knjiga o zikru i dovi, br. 2730. Ova dova na arapskom glas.i: ..:..1_,\......JI '-:'J ..01 ')l! .J) ')l rJWIJ-.rJI '-:'J .&1 't) .J! 't ~l rJWI.&I ')l) .J! ')l . !'"lfll J:rll '-:'J uP~~~ '-:'.>J Ahmed: Musned, br. 703; H akim: Mustedrek, KnJga o dovt. .., br. 1873. Sened ovog hadisa je sahih. r:y. Musned u izdanju Ahmed aki ra, br. 701.) Ova dova na arapskom glasi: '-:'J ..O J..J.IJ .rJWI _;.J...Jl '-:'J "'l .!lJ,;J ..01 .JI...,- .!'"!fll ~l ..01 ')l! .J! ')l
..:..:,IWI

Bolest1lllek
nattimo tu

29

preporuujem

dovu?" "Svakako - odgovori - svima koji su uli da je naue". 1

Ibn Mes'ud kae da je svaki poslanik u tekim trenucima pribjegavao tesbihu (vel ianju Uzvienog Allaha). Ibn Ebi-d-Dunja u knjizi Primljene dove prenosi od Ha sana priu o jednom ashabu ensarij?, Ebu Mu'allequ. "To je b io poznati trgovac. T rgovao je uz pomo svog i tueg imetka. Bio je poboan i poten. Dok je jednom putovao, pred njega izae razbojnik opasan oruJje m i ree mu: 'Daj mi sve to ima, a onda u te ubiti!' 'Sta eli postii time to e me ubiti? - upita ga 011. - Uzmi moj imetak i pusti me da idem'. 'Tvoj imetak u uzeti, ali elim i da te ubijem', ree mu razbojnik. 'Ako ve ro eli - ree ovaj pobonjak, dozvoli mi da klanjam etiri rekjara.' 'Klanjaj to ro eli', ree mu. Pobonjak uze abdest i obavi etiri rekjata nama za. Na posljednjoj seddi je prouio dovu: 'Dragi Allahu, Vladaru 'Ara uzvienog, o, Ti koji radi ono to eli, ob raam Ti se radi Tvoje neizmjerne moi, neprikosnovene vlasti i svjetla koje je ispunilo sve kutke Tvoga 'Ara, da me sauva zla ovog razbojnika. O, Ti koji daje pomo, po mozi mi (tri puta)'. U tom trenu tku se pojavi konjanik sa ispruenim kopljem. Kada ga ugleda, razbojnik krenu ka njemu, ali ga konjanik probode i usmrti. Zatim doe do Ebu Mu'alleqa i ree mu: 'Ustani!' 'Ko si ti, nemao ja oca i majku? Allah te je poslao da me spasi.' 'Ja sam melek sa e tvrtog neba. Kada si uio d ovu, zaulo se zveketanje nebe skih vrata. Kada si prouio drugu dovu, zaulo se blupanje vrata . Kada si treu dovu prouio, rekoe mi da je (Allahov rob, vjernik) u nevolji. Z amolio sam Allaha da mi dozvoli da ubijem ovog razbojn ika"'. Hasan zatim ree: "Ko uzme

Ahmed: Musned, b(. 3704, 4306; H akim: Mustedrck, Knjiga o do

vi... , br. 1877. Ovo je sahib badis. (V.: Es-Silsile es-sahiha, br. 199.)
Medinelija koji su prihvatili muhadire - iseljenike iz Mekke. - Prim.

p rev.

30

Ibn Qallim eiDeWZiJJe

abdest, zatim klanja etiri rekjata namaza i proui ovu do vu, Allah ~ e mu us li~ati molbu bio on u nevolji ili ne".

Okolnosti dove
es-to vidimo ljude kako ue dove koje im ubrzo budu usli ane. Uzrok rome moe biti nevolja koja je pratila dovu; smjernost onoga ko je ui; dobro djelo koje joj je prethodilo i zbog kojeg mu je Allah zahvalan; obraanje u trenutku kada se dova prima, itd. Vidjevi kako je odreena dova primljena, nekima se ini da tajna lei samo u odreenim rijeima ne vodei rauna o okol nostima koje su pratile tu dovu. Ovo moemo uporediti sa uzimanjem lije ka u propisano vrijeme, ~to postie efekt. Neko moe pom isliti da je dovoljno uzeti lijek i sve e biti uredu. To je gre~ka koju dosta ljudi ini. Nekada se ovjek u nevolji smjerno moli kod neijeg mezara i to mu bude usliane, a ljudi pomisle da je razlog uslien ja taj mezar ne znajui da je razlog, ustvari, nevolja i iskreno obraa nje A llahu. A kada se sve tO ui ni u jednoj od Allahovih kua, Njegovo zadovoljstvo je, svakako, vee.

Elementi primljene dove

Dove i molbe su poput oruja. Ubojitost oruja zavisi od um ijea ratnika, a ne iskljuivo od otrine. Kada je oruje ispravno i bez ma hana, kada je onaj ko ga koristi vjet i jak, a odbrana slaba, protivnik e sigurno pretrpjeti tetu. Kada izostane jedan od ovih elemenata, djelovanje se gubi. Znai, ako je upuiva dove po sebi lo, ako se nije koncentrisao srcem i jezikom na dovu, ili postoji neka druga prepreka za uslienje, rezultat dove e izostati.

Dova i kader
Ovdje nailazimo na jedno poznato pitanje: Ako je stvar zn koju se ini dova bila predodreena, ona bi se desila molio se ov jek za nju ili ne, a ako nije bila predodrcen a, ne bi se dogodila bez obzi ra da li je neko inio dovu za nju ili nije. Jedna grupa ljudi je pomislila da je ovo pitanje opravdano

Bolesti liJek

31

pa su ostavili dovu smat rajui da nema koristi od nje. Oni su - po red oitog neznanja i stranputice - kontradiktorni. Kada bi ovo pravilo bilo ispravno, svi uzroci bi bili nitavni. Njima moemo
rei:

Sitost i napojenost su ti predodredeni i, prema tome, to se

mora desiti jeo ri ili ne. A da ti nisu predodredeni, ne bi se
desili bez obzira na to da li si jeo ili ne.
Ako ti je bilo sueno da ima dijete, to bi se dogodilo spa
vao ti sa enom ili robinjom ili ne. A ako ti to 11ijc sueno,
onda nema potrebe za e nidbom. Kakav je ovo apsurd!!!

Zar ovako neJto moe rei pametno ljudsko bie? ak i ne razumne ivotinje izvravaju stvari od kojih im zavisi opstanak i ivot. I ivotinje su razumnije od ovakvih ljudi koji su poput stoke ili su u jo veoj zabludi.

Neki su pokuali da budu pametniji pa su rekli: Zani manje dovom je samo jedna vrsta ibadcta zbog kojeg Allah nagrauje onog ko ini dovu koja, ustvari, nema pravog uticaja na eljenu stvar. Kod ovog pametnjakovia nema razlike izmedu injenja do ve i ustezanja od nje srcem i jezikom. U oba sluaja se elja ispu njava. Rezultat dove je kod njih kao rezultat utanja, bez razlike. Druga grupa, oigledno pametnija od ove, smatra da je dova obian znak koji je Allah postavio ljudima kao pokazatelj da je do va primljena. Tako se moe rei da je crni hladan oblak u zimskom dobu siguran znak da pada kia. Oni smatraju da poswji slina ko relacija izmeu dobrih djela i nagrada; nevjerovanja i nedjela, sa jedne strane, i kazne, sa druge strane. To su samo pokazatelji nag rade ili kazne, a ne njihovi uzroci. Tako, po njima, lomljenje nije uzrok prijelomu, vatra poaru, sm rtni udarac smrti... Ovo nipoto nisu uzroci i nemaju nikakve veze sa posljedicama. Tu se radi samo o sluajnom spoju, a ne o uzronim vezama. Ova shvaanja su op rena prirodnom i logikom poretku injenica. Suprotna su shva anjima zdravih i pametnih ljudi; tavie, njima ih samo mogu na smJatJ. Istina lei u
treoj

stvari koju onaj koj i postavlja pitanje nije

32

Ibn Qalllm ei.IJleWZIJJe

spomenu o, a to je da se sudb ina odvija zbog nekih uzroka, a jedan od tih uzroka je dova. Rezu ltat dove nije nastao sam po sebi ve zahvaljujui njoj. Kada ovje k uini dovu, rezultat se dogodi, a ka da ne preduzme taj korak, nema ni rezultata. Na ovaj nain su si tost i napojenost uvjetovani jelom i piem, a roenje djeteta in timnim odnosom izmedu suprunika. Tako je i sijanje uzrok rasta :i. ita; klanje uzrok smrti ivotinje. .. Dobra djela su uzrok ulaska u Dennet, a loa uzrok ulaska u Dehennem. Ovakva podjela je is pravna. Na to onaj koji pita nije bio upuen niti je s time bio upo znat. Prema tome, dova je veoma znaajan uzrok. Ako znamo da je dogaanje onog za to se ovjek moli vezano za dovu, ne moe se rei da nema koristi od dove, kao to sc ne moe rei da nema koristi od jela, pia i ostalih aktivnosti i pokreta. Nita nije djelot vornije od dove i nema efikasnijeg naina za postizanje cilja. Ashabi su najbolje od cijelog ummeta poznavali Allaha i Njegovog Poslanika i bili su najupueniji u vjeru . Zbog toga su se najvie pridravali ovog uz roka i potOvali nj egova pravila. 'Umer, 4;;., j e u dovi traio pomo protiv neprijatelja. To je bio njegov naj jai adut. Svojim vojnicima je govorio: "Vi ne pobjeujete zbog brojnosti ve zahvaljujui pomoi s neba". Jednom prilikom je re kao: "Mene ne brine da li e mi dova biti primljena ve me brine sama dova. Kada sam nadahnut dobrom dovom, uslienje dolazi sa njom". Jedan pjesnik je ovu misao uvrstio u stihove:

<Da ne efi tfa mi tfa ono to traim i prieljfUijem iz 'Tvoje riznice, ne 6i me natfafmutJ tla traim.
Kome se omogui da uini dovu, njemu e ta dova biti primljena, jer Uzvieni Allah kae: (~ ~~ ui_;,;l); "Zovite Me, i Ja lt se, zaista, odazvati" (Gafir, 60); (:,..,)J~~ <$'h it. I~G) "A kada te robwi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizzt..." (El-.Beqare, 186). Ibn Made u Su nenu biljei badis Ebu Hurejrea da je Boi ji Poslanik iliJ rekao: "Ko ne moli Allaha On se ljuti na njega". Ovdje vidimo da Allahovo zadovoljsrvo potie od dova i pokornosti

Bolest lll)ek

33

Njemu. A nema vee blagodati od Njegovog zadovoljstva, kao to nema veeg nedjela od izazivanja Njegove srdbe. Imam Ahmed u knjizi Zubd navodi predaju: "ja sam Allah, nema drugog Boga osim Mene. Kada sam zadovoljan, dajem be1iet koji nema granica. Kada sam srdit, onda proklinjem, a Moja srdba dostie sedmo dijete". Logika, tradicija, priroda i iskustvo raznih naroda i vjera nam govori da su pribliavanje Gospodaru svjetova, stremljenje Njegovom zadovoljstvu, dobroinstvo i ljubaznost prema Njego vim stvorenjima- uzroci svakog dobra, a da suprotni postupci pri zivaju svako zlo i nedau. N ita ne moe privui Allahove blagoda ti i odagnati znakove Njegove srdbe kao dobroinstvo, priblia vanje Allahu i lijepo postupanje s Njegovim stvorenjima. Uzvieni Allah u Svojoj Knjizi izmedu sricanja dobara i do ivljavanja radosti na ovom i buduem svijetu stavlja uzrono posljcdinu vezu. Ovakvih primjera u Kur'anu imamo oko hiljadu. U nelcim sluajevima se univerzalna injenica i vjers ka od redba vee za sebi odgovarajui rezultat i osobinu:

~~~i:;1 i)j~ di t;. i_; l! y. ip. ~~

"I poto su oni bahato odbili da se okane onoga to im se zabranjivala, Mi smo im rekli: 'Postanite majmtmi prczrem!"' (El-E'raf, 166);

~,:
mJ, 55);
.; '.

r: (; r-:1 ~.,L'~'
J
~

"A kad izazvae Na gnjev, Mi ib kamismo" ( Zub 1~ l<r. ,.,._._,_;ll ~ L:Li <j L.:..!i' - L.:..! i ' ~ l::S 1'. ~ - - .r) ., ~J .,
J

... . , ~...

"KradljivCJt i kradljivici odsijecite 'rttke njihove" (El-Ma'ida, 38).

~LA.II_,
.. ... .;

':?L....:...Jll_, ~}-liJ ':?~1_, .:;.,!

'

.. ,

_, ..

'

... ,

H.J!y

lr..

..:..oi' ~ L~...JI' ..:..oli~WI-'~' ~ -~G...X J . ,:. o GWI' - ~L;,... -'d-~ _,_- J

s-'til-;,

-=il.J~l-;,

~\j~l;

;ti-lJ0:;

;lit.J

..::..oL..fulil ' r-P." ' ' J_,...... ' !~ ~ 1"L.:it' ~ W t' - ., ., ..:..ot""WI' , '<:., ~ .,

34
l' .r':" .J

Ibn Qalilm el-Dlewzmo

H.:. -i-:&1 ~f..:X<Ii.JI'I' <'':.ti~ <li.JI .;--o/V' r-- ..r: .J .J::-::' .:.r..r .J
~~

"Mttslimanima i muslimankama, i vjernicima i vjer nicama, i poslunim mukarcima i poslunim ena ma, i iskrenim mukarcima i iskrenim enama, i str pljivim mukarcima i st:rpljivim enama, i poniznim mukarcima i poniznim enama, i mukarcima koji dijele zekjat i enama koje dijele zekjat i mukarci ma koji poste i enama koje poste, i mukarcima koji o svojim stidnim mjestima vode brigu i enama koje o svojim stidnim mjestima vode brigu, i mukarcima koji esto spominju Allaha i enama koje esto spo minJu Allaha, - Allah je, doista, za sve njih oprost i veliku nagradu pripremio" (El-Ahzab, 35).
posljedinu

U nekim sluajevima ove srvari su stavljaju u uzrono- " vezu, kao to vidimo u ajetima:

". . .ako se budete Allaha bojali, On e vam sposob nost darovati pa ete Istinu od neistine moi rastavi ti i preko mnih postupaka vaib e prijei i op1osti ti vam" (El-Enfal, 29).

:<::t:.:.;:. : <::<. :e- l;L; ~ <:1 ~ .&ll -- 01 ~l ' - r- ~.J -"rv .7""'
" .J ....
!!,. , , }

J~

"...

~...

....,

-'ij:Jj .e; r ' ('i~ L11 '-' ~1 '1i~ .1 ~ Jf-'l.. . <i - -r.r .rr "A da se Pravog Puta drl.e, Mi bismo ih vodom ~bil
~

nom pojili. .. " (El-Diimz, 16) .

.J.t-~'Y.:}-i ~L.S) i.;_;i:;;~, i_;u1:; i;u

<>}--i1

. ~.:r-:'ul "Ali ako se oni budu pokajali i namaz obavljali l ze kjat davali, braa su vam po vjeri". (Et-Tevba, 11).
U nekim sluajevima se ovim vjerskim injenicama zdruu je estica la:m (-!) koja slui za objanjenje:

Bolest l liJek

35

"Da bi oni o rijeima njezinim razmislili i da bi oni koji su razumom obdareni pouku primili"' (Sad, 29).

"'..... H .r -~.Er .,;d1 '"Dl. "1:: . >~::f'-111 . .rJ ~J-- )J'. _"

~j~) 0~:; '-"'~'J_;

.,w i_,..J)j,
~~- ~.
ima isti smi

"...da budete svjedoci protiv ostali/, ljudi, i da pos lanik bude protiv vas svjedok" (El-Beqare, 143).

Nekada ih nalazimo uz esticu "kej" sao kao i prethodna estica:

"...da ne bi prelazi/o iz mlw ib .. ." (El-Har, 7).
lt

(j) koja

"'. ~ t:J\11 ~ " ll ~ 0 ~-'J . <}. "'::r--:: <.P.-! J ~ <.S'"

ruke bogataa va

Ncbda ih praci

uzrona estica "ba'"

(...,):

~~~1 ~~~.!lJ~t
"Zbog djela rukzt vaib!" (AN 'lmra11, 182);

"'0 <~ iy ~lS t.:l.. "1:: J.r-~c:Y

"...zato tO Sll nevjcmici bi/i" amws, 4);

'

"...zbog onoga to srt zaradili'' (En'am, 129; El-E'r~f, 96; Et- T evba, 82, 95; ]unus, 8; Hidr, 84);

"'0 , <:i ~lS l~c:Y '.:l. "1:: ~y

"'-~l..:..t."L '~<~i ~IS L.w~),. - - . J.J"""! y ("'1" ' " "...zato to u Al/above dokaze ne vjentjll...~' (Ali 'Imrmz, 112).
'l:

Nebda se ovo izraava kroz akuzativ (oznaku) uzroka ili svrbe koji je izraen ili skriven:

;.:>f .ll@! 11~0~_;i~yL.;1;1:;~)1 tl " ,. .,,... '

~lS~ l l t:J>I:i;.~;s.ci t:J>I:i;.!

36

Ibn QaJIIm ei-DeWZUJe

"...onda jednog mukarca i dvije ene, koje prihva tate kao svjedoke; ako jed11a od njih dvije zaboravi, neka je dmga podsjeti" (El-Beqare, 282);

-" ~~ ~ ' l$ If) ~C..;.il "'iYY-' ~ ~: .;f:l.. "{ ._. IlA If , .. i' J-! Y "...zato da 11a Sudnjem da tm ne reknete: 'Mi o ovo me nita nismo znali'" (El-E'raf, 172);

~~~,:AU. J&..:;_.~, J;f ~!i)); .Jtt

"... i zato d4 ne kae'te: 'Knjiga je objavlje1ta dvjema vjeroi~ovijestima prije nas ..." (EI-E'nam, 156)- tj. iz straba da to ne kaete.

Nekada se upotrebljava uzrona estica "fa'":

"...ali 11111 oni nisu povjerovali, ve stt je zaklali- i Gospodar njibov ih j e zbog grijeha tljihovih unitio i do posljed11jeg ist.rijebio (E-ems, 14).
"{
-'t.AI '-~ '

"...,l' !~~r-r.J rr--

.<

.>! ,

:.T;.- -<t,;.J~ ,:.~ .15::;l.. i..l.o..U "Y. .,

~~~~ i.L:f ~l.Ctr-;.; J,?; 1~,

"... i protiv poslanika Gospodara svoga stt se dizali, pa ih je On ne moe biti tee kaZ11io" (El-Haqqa, 10);
...: ~ A 11 ~ l
-.:-~~.J'

\Sj t;P.Y.Js::;:l.. ..,

" ... i njih dvojicu. su laljivcima proglasili, pa stt zato

uniteni bifi" (El-Mu'mimm, 38).

U nekim s luajevim a nalazimo esticu lemma (W) koja ukazuje na posljedicu:

~r ~ ~~:;~;,e-.,LT lc1i9
"A kad izazvae Na gnjev, Mi ih kaznismo" (Zuh ruf, 55).

':

Nekada, pak, nalazimo esticu "inne" (:zaista):

~.;...l.;::i,l '''!t , . J ., Z>;;~I)IS , i"""'",

Bolest lliJek
"Oni srt se trudili da to vie dobra uine ..." (El Enbija', 90);
.~. ~ ~ -ra-:t -,: r-"' r ~_,..... r_,.
.J'

37

--<, ~tS- r-r. ~ 1 ). ,..

~ 'l

"To bijahu opaki ljudi, pa ih sve potopismo" (El EIIbija', 77).

Upotrebljava sc i estica "lev la" ('i"J) koja slu i za pove<".i . . vanJe smtagrru:

-J ! 1....J.; .!._.15 r~ , .<J. ,

,

* ~-. ~_ ..: - i 1.:r-! ~ Z>u

'J;
~.

li~
J .,

l)T"::!

"...i da nije bio jeda11 od onih koji A/laba IJVale, si gumo bi ostao u utrobi 11jenoj do Da11a kad e svi biti oivljeni .. ." (Es-Saffat, 143, 144),
kao i estica "lev" (,i) koja ukazuje na uvjet:
A.~.{ l''~ ' t; i"...... i~' r-r ~f .r J-). "':r e ~IS:i ... ,, ~t.; _,..,-YJY

"A kada bi oni onako kako im se savjet11je postupali, bilo bi im bolje..." (En-Nisa', 66) .
Sve u svemu, moemo kazati da Kur'an od poetka do kraja jasno ukazuje na to da za uinje n o djelo slijedi nagrada ili kazna te da sve univerzalne odredbe i zakoni imaju svoje uzroke. Allahova Knjiga nam ukazuje i na to da dogaanja na ovom i buduem svije tu, kao i sve povoljne i nepovoljne stvari na njima zavise od uzroka i djela. Ko razmisli o ovom pitanju i paljivo ih analizira imat e veliku korist. Nee poswpati kao oni koji se oslanjaju na sudbinu iz neznanja, nemoi, nemarnosti ili nezaintcresovanosti. Kada se oslanja, onda je nemoan, a kada je nemoan, onda sc os lanja. Is pravno je shvatio smisao vjere onaj ko na kader odgovara kaderom i ko kader mijenja kaderom. tavi~e, ovjek samo ovako moe iv jeti. Jer, glad, e, hladnoa, strahote, neizvjesnosti i opasnosti su, ustvari, kader. Sva iva bia nastoje da ovaj kader predurutre ili sprijee kaderom. Tako e ovjek koga Allah nadahne i uini veli kodu~nim kader ahiretske kazne prcduprijeti kaderom pokajanja,

38

Ibn Qajjim ei-DiewziJie

imana i dobrih djela. Svjedoci smo ovosvjetskih strahota kadera, a i na buduem svijetu vladaju isti zakoni, jer je (;Qspodar jedan i mu d rost je jedna. Tu nema neloginos ti i neslaganja. O vo je jedno od znaajnij ih piranja i doista je uspio onaj ko ga ispravno shvati i po sveti mu odgovarajuu panju.
Meutim,

do potpune sree i uspjeha ostaj u jo dva koraka

Prvi, poznavanje najsitnijih uzroka zla i dobra. U rome e mu pomoi ono to vidi oko sebe, iskustva kroz koja je proao on ili neko njemu blizak te vijesti o prolim i postojei m narodima. Najbolji izvor ovih iskustava je razmiljanje o Kur'an u. On obiluje ovim informacijama i daje nam detaljnu sliku o odnosu dobra i zla.
Slijedei izvor je sun net, prarilja Kur'ana i druga objava. Ko posveti panju ovim izvorima nee mu trebati nita drugo. P reko njih se mogu upoznati izvori dobra i zla na veoma slikovit i jasan nain. Ako bismo analizirali zabiljeke o prol im narodima i Alla hovom postupanju sa vjern icima i otpadnicima, vidjeli bism<?_ da to potpuno odgovara onome to oam govore Kur'an i sunnet. Citaj u i te vijesti, vidimo kako se obistinilo Allahoi'O obeanje. To nam ukazuje da je Kur'an istina, da je Poslanik ~ istina i da Allah . ne ko leb ljivo izvrava Svoje obeanje. Povijest je, dakle, samo slika generalnih uzroka dobra i zla o kojim nam govore Allah i Njegov Poslanik.

Samoobmana o ovim uzrocima

Drugi korak, treba se paziti od obmana due kad je rije o ovim uzrocima. To je veoma vana stvar. ta ovo zn ai ? ovjek zna da su grijesi i nemarnost tetni na ovom i na buduem svijetu. Meutim, dua ga obmanjuje da se oslanja na Allahov oprost i pre laenje preko grijeha u nekim sluajevima; na odlaganje pokajanja i traenja oprosta za grijehe; na izvravanje nekih po hvalnih (men dub) stvari; na znanje; na pozivanje na kader; na sline pojave ili na slijeenje vanih ljud. i .. . Mnogi ljudi misle da mogu raditi ta ele i da zatim kau:

Bolest i lijek

39

Estagfim/lah (Traim oprost od Allaha) pa da time grijeh nestaje.

jedan od ljudi koji se bavi fiqhom mi je rekao: "Ja inim svata i zatim kaem: Subhana/lahi vebi hamdihi stotinu puta, nakon ega mi sve to bude oproteno. Jer, Poslanik :Iii je rekao: 'Ko u jednom danu kae: subhanallahi ve bi bamdihi stotinu puta, bit e mu iz brisani grijesi pa makar da su kao morska pjena"'. Jedan Mekkelija mi je rekao: "Kada uinimo grijeh, mi se okupamo, obavimo ravaf oko Ka'be i svi nam grij esi bivaju o proteni". D rugi ovjek mi je rekao: "Vjerodostojno se pre nosi o d Poslanika ~ da je rekao: 'Kada rob poin i grijeh i kae: Gospodam, poir1io sam grijeh - oprosti mil, Alla b ~e mu rei: Moj rob zna da ima Gospodara koji opra ta grijehe i koji kanjava radi njih. Evo, opratam mu i neka ini to eli .. .' Ja ne sumnjam da imam Gospodara koji oprata grijehe i koji kanjava zbog njih..." Ova vma ljudi se tjei pozitivnim od redbama... Na njih se oslanja i objema rukama ih d di. Kada primi kritiku zbog svojih grijeha i pretjerivanja u tome, navede ti mno tvo dokaza o irini Allahove milosti i oprosta tc o nadi u oprost. Neznalice ovo shvaaju na veoma udan i zanimlji v nain. Jedan

ka.e:
ini to vie griJelia. moie
Jer znaJda ofo.ziJ PCemenitom

Ne ki od njih kau da je neinjenje grijeha potcjenjivanjc i rine A llah ovog opros ta. Drugi idu dalje i kau da je ostavljanje grijeha zloin prema Allahovom oprostu i njegovo nipodiravanjc. Muhammed b. Hazm kae: "uo sam kako neki od ovih ljudi u dovi govori: 'Gospodaru, utjeem Ti se od bezgrjenosti"'. Neki iz ove opinjene skupine trae izgovor u teoriji o pri siljcnosti ljudi, te da ovjek nema izbora ve da je primoran da ini grijehe. N eki se obmanjuj u teorijom murdija po kojoj je iman ll srcu i da ll njega ne s padaju djela. Prema ovoj teo riji, iman naj veeg zloinca je jednak imanu Dibrila ili Mika'i la.

40

Ibn QatJim ei-DeWZllle

N eki se zavaravaj u ljubavlju prema s i roma~nima, ej hovima i pobonjacima tc posjeivanjcm njihovih grobova, uenjem dova na cim mjestima, traenjem njihovog posredovanja kod Allaha i pozivanjem na njihove zasluge i ugled kod Allaha.
znaaj

Ne ki se uzdaj u u svoje p retke i oeve koji imaju ugled i kod Allaha. Oni e se, kako oni vjeruju, zauzimati za njih sve dok ih ne oslobode. To vidimo u dananje vrijeme kod vladara i kraljeva. Oni oprataju grijehe sinovima i rodbini svojih blinjih j dragih ljudi. Kada neki od njih padn e u teku situacij u, otac ili djed ga spasi uz pomo ugleda koji uiva kod vladara.

Neki smatraju da Allah ~ nema po trebe z.a kanjavanjem. Egzekucija ne uveava Njegovu vlast, a j milost ne umanjuje od te vlas ti i tog imanja nita. Oni ka u: "Nama je neophodno potrebna Allahova milost! Njegovo bogatstvo je beskrajno. ovjek koji u svom imanju ima obilnu rijeku sigurno nee odbiti ednog i iscrp ljenog siromaha. Allah je plemenitiji i bolji; opratanje Mu n i~ta ne kodi, a kanjavan je Mu ne umanjuje od onoga to posjeduje." Neki su pogrdno shvatili smisao nekih kur'anskih ajeta i Poslani kovi h hadisa i tako se pasivno nadaju oprostu... Tako su u tumaenju ajeta v?~~ :.,_~,:; (,.:Jj) - ".. .a Gospodar tvoj e tebi sig1erno dati, pa e zadovoljan biti!" (Ed-Duha, 5) rekli: A llah ~ ne eli da iko iz N jegovog um meta pati u vatri.

:..

Ovo je najvea Z."lbluda i la na Allaha i Njegovog Poslanika 3f. Boiji Poslanik :15 je zadovoljan onime ime je zadovo ljan Nje gov Gospodar SiS... Znamo da Pejgamber zagovara ka njava nje na silnika, izgrednika, prevaranata i nepopravlj ivi h grjenika. Sauvaj Boe da Njegov Poslanik ji eli ono .to Njegov Gospodar ~ ne eli. Neki se uzdaju u ajet: {~ :.,.:,;J.J1A 1 1~!) - "Allah e, si gurno, sve grijehe oprostiti" (Zmner, 53) i time paaj u u te~ ku zab ludu. irk potpada pod ovaj ajet, a on je sutina i glava svih grije ha. Svi se slau da se ovaj ajer o dn osi na one koji se pokaju. Ta Al

Bolest lliJek

41

lah opraha grijehe svakom pokajniku, bez obzira koliki oni bili. Kada bi se ovaj ajet odnosio na o ne koji sc nisu pokajali, tada bi ajeti o prijetnjama izgubili svaki smisao, kao i hadisi o vjernicima koji e b iti izvedeni iz Vatre zbog efa'ata. Sve je ovo rezultat manjkavosti znanja i ra:wrnijevanja kod ovih ljud i. Allah~ u ovim ajetima uopeno govori, rako da nam je jasno da se oni odnose na pokajnike. Detaljnije se o tome govori u ajcru iz s ure En-Nisa: (L:.t ~ ~; ;)_,~~~.)l-! !l;:.; <1! :~ ~ ~~ ~l)
~ nee

Allah nee oprostiti da Mtt se neko dntgi smatra ravnim, a oprotit e manje grijehe od toga.. ." (E11-Nisa', 48). Ovdje se vidi da Allah
oprostiti irk (mnogoborvo). Kada bi se prethodni ajet odnosio na pokajnib, onda Uzvieni ne bi pravio razliku izmeu irl<a i os ralili grijeha.

Neki su pogreno protumai l i ajet ~:~ !J:,_i. ~ ~)ll ~~ ~) ~):it - "0, ovjee, zato da te obmanjuje to to je Gospoaar t:voj plemenit..." (El-In/itar, 5). Neki kau da ga je sama ta plemenitost obmanula, a nekj da je obmanuti nadahnut argumentom. Ovo je doista ruan bilans neznanja. Njih je obmanuo ejtan i dua koja navodi na zlo, neznanje i prohtjevi ... Uzvieni dodaje rije "ple menit", a to je Gospodar, potovan i dostojanstven koji ne smije biti predmet obmane niti zapostavljanja. Ovaj zavarani ovjek je obmanjivaa postavio na pogreno mjestO i obmanuo se onim ime ne bi trebalo da se obmane. , Pogreno su tumaeni i ajeti: ~ ~~
" 11

nju e pasti (njom e biti prien) samo onitj koji je (::,....J.IS:4 .;,f1) - "... za 11CVjernike pripremljene... " (El-Beqare, 24). Ovaj zabludjeli ovjek je zaboravio na ajet: ()ili (,ll ~:,l;fi) - "Zato vas opominjem razbuktalom vatrom" (El-Lejl, 14). Ovdje- se misli samo na jednu
najvei nesretnik," (El-Lejl, 15, 16Y;

(J)i.1 -

* ~ly, ~l G.~ 'l)

od mnotva vatri u dehcnnemskjm ponorima. Uzvieni nije rekao da u nju nee ui ve da njoj nee biti izloen, to nije jednako. izloenost je detaljnija od ulaska. A negiranje detaljnog ne mora znaiti negaciju uopenog.
1

Prijevod

Di. auevia, M. Pande.

42
ciju uopenog.

Ibn Qaiilm BID fewziiJB

Osim toga, da je ovaj obmanuti ovjek razmotri o naredne ajete, uoio bi da on ne spada u tu grupu tako da nije s igurno da e biti za~tien od vatre. Za Dehennem sc kae da je pripremljen za nevjernike: (~;.\S:lj ::.,~1), a za D ennet da je pripremljen za bogobojazne: (;:../' iJ ::O.,~t) '. Ovo ne mora znaiti da u D ehennem n ee ui, uz nevjernike, i grjenici i nasilnici, a da u Dehennem nee ui, pored vjernika, o naj ko u srcu bude imao makar trun imana, a nije u ivo tu uradio nikakvo dobro djelo. Neki opravdanje nalaze u postu Jevmu-1-'aura i Jevmu-1 'arefe. O ni govore: Post jevmu-1- 'a~ura brie grijehe poinjene u ostatku godine ... Pos t arcfatskog dana dolaz i kao dodatak na ovo. O vi opsjenje ni ljudi ne znaju da su post ramazana i izvrhvanje pet dnevnih namaza znaajniji od posta arcfatskog dana ili dana 'Au ra. Ovi dani briu grijehe koji su se dogaali u ostatku godine ako iz toga izuzmemo teke grijehe. Mj esec ramazan i dum e namaz i ne mogu izbrisati grijehe ako se taj ovjek ne okani tekih grijeha. Tek sa te dvije stvari mogu se izbrisati mali grijesi. Kako dobro vo ljni post moe izbrisati svaki vel iki grijeh koji ovjek nep rekid no i ni i zbog kojeg se ne kaje? T o je nemogue, s tim to se ne moe opovrgnuti da post ova dva dana brie sve grijehe poinjene u toj godin i, bez razlike. Ovo spada u vijesti o obeanjima koja imaju uvjete i zapreke. Tako je neprekidno i njenje velikih grijeha zap reka za oprost, kao tO mjesec ramazao, pet dnevnih namaza i odricanje od velikih grijeha utjeu na bri5anjc malih grijeha. Uzvi eni Allah kae: (~IC-~ :,ill ~ :,~ ~).!.; i~ il!) - "Ako se budete klonili veltkih grtjeha, o11ih koji su vam zabranje11i, Mi e mo prijei preko manjih ispada vaih ..." (En-Nisa', 31). Iz ovoga vidimo da postojanje odredenog uzroka brisanja grijeha ne znai da sc taj grijeh ne moe udruiti sa drugim uzrokom u tom proce1

Ali 'Imran, 133.

Bolest IIUell

43

su. Naprotiv, to je vi!e tih uzroka i faktora, efekt je jai i komple

tniJI.

Ima ljudi koji se oslanjaju na hadis koji Poslanik ;ii prenosi od svog Gospodara: "ja u uvijek postupiti prema optimistikim mi slima Moga roba. Zato, neka uvijek lijepo misli o meni".' Nema sumnje da. optimizam nastupa sa dobroinstvom. Dobroinitelj ima lijepo miljenje prema svome Gospodaru i oekuje Njegovu nagradu i izvrenje obeanja. On se nada da e Allah primiti njego vu tevbu. A grjdnik koji neprestano ini velike grijehe, nepravde i zloine, svakako je sprijeen crnilom svojih grijeha, zuluma i ba rama da optimistiki rauna na oprost. Tmina nepravde i lijepo mi ljenje ne m ogu nikako ii zajedno. Grjenik je odbaen u onoj mjeri koliko su mu grijesi veliki. A najvei optimist je onaj ko je najpokorniji svome Gospodaru, kao to je rekao Hasan el-Basri: "Vjernik ima lijepo miljenje o svom Gospodaru pa se trudi da ini dobro. Grjenik nema nade u Allahov oprost, pa ne in i dobro". Kako moe otpadnik od Allaha oekivati neto dobro od Njega? Ta on ini ono to Njemu nije drago i izniva Njegovu kle tvu i srdb u. O lahko se odnos i prema Njegovim pravima i zabra nama krei ih bezobzirno. Kako moe imati nadu onaj ko je nep rijatelj A lla hu, ko Mu je objavio rat, ko se b ori protiv Njegovih odanih robova stavljajui se na neprijateljsku stranu. Ti ljudi pori u Njegova uzviena svojstva i negiraju ono ime je Sebe op isao i kako Ga Njegov Poslanik ~ opisuje. U svome neznanju idu dotle da vjerovanje u Njegova svojstva smatraju zabludom i nevjerova njem. Kako Al lah moe imati lijepo mi~ ljcnje o onome ko smatra da On ne govori, ne nareuje, ne zabranjuje, nije zadovoljan i ne srdi se? A Uzvieni za onog ko sumnja u povezanost Njegovog sluha s~ nekim sitnicama kae: ~:Jj i-sG~I ;.:<~ 1!.:t, ~ l ~:;~) (~_"-G:..! l : ; - "I to vale uvjerenje, koje ste o Gospodam svome ima li, ltpropastilo vas je, i sada ste 11astradali" (Fussilet, 23). Ovi ljudi

;,S3.

Ahmed: Musncd, br. 15586, 16531; Darimi: Knjiga o suptilnosti, br. 2615, bez rijei "lijepo".

44

Ibn QaJJim ei-Di ewzijje

su, mislei da Allah ne zna veinu onog to oni misle, poini li nep ravdu prema svome Gospodaru. To miljenje ih je upropastilo. Ovako e proi svako ko negi ra Njegova uz vikna svojstva i dosto janstvene atribute opisujui Ga onako kako Mu ne dolikuje. Ako bi, nekim sluajem, ovakav ovjek pomislio da e ui u Dennet, to bi bila ista samoobmana, samoprijevara i ejtanski nagovor, a ni kako lijepo miljenje o Gospodaru. Moramo posvetiti panju ovom momentu i shvatiti svu njegovu vanost. Pogledajmo kako sc u srcu vjernika sastaje svijest o susretu sa Allahom i svijest o tome da Allah uje Njegov govor i vidi nj egove pokrete; da z na Njegove tajne i javne pos tupke i da Mu nita nije skriveno. Svjestan je da e stajati pred N jim i da e b iti pitan o svakom posrupku. T a kako onaj ko ne prestaje sa grije enjem, ko kr~ i Njegove naredbe i prava moe oekivati neko dob ro od Njega? Zar ovo nije samoobmana i pusto nadanje? E bu Umame Sehl b. H anif pripovijeda: "Uao sam sa 'Urveom b. Zu bejrom kod 'A ie radijallahu 'an ha, pa nam ona ree: 'Da ste mogli vidjeti Boijeg Poslanika il& u njegovoj bolesti! Kod mene je drao est ili sedam dinara. Nared io mi je da ih podijelim, ali zbog njego vih bolova zaboravih na to. Allah ga je izlijeio, pa me upita za te dinare. Rekoh mu da sam zbog njegovih bolova zaboravila da ih pod ijelim. On mi ih zatrai. Stavi h mu ih u ru ku, a o n ree: emu se Allahov vjerovjesnik moe nadati kada kod sebe ima ovo?'" U drugoj verziji se kae: "ta Mubammed moe od svoga Gospodara oekivati kada kod sebe ima ovo?"' O, Allahu! ta mogu oekivati teki grjc~nici kada ko d sebe ugledaju ono to su nepravedno uzeli od ljudi? Da li im moe po moi to ~to e rel: "Imali smo lijepo miljenje o Tebi .. ." Hoe li to nasilnike i grje~n ike spasiti od kazne? Znai, ovjek moe in iri to eli i kriti sve Njegove zabrane i lijepo mi~ljenje e ga spasiti

' Ahmed: Musncd, br. 24212. Hadis je sahih. (V.: Es-Silsilc cs-sahiha, br. 1014.)

Bolest IIUek

45

od Vatre! Hvaljen neka je Allah! Do kojeg stepena moe dospjeti :,J; ~~ ~f) obmana!? Ibrahim~ je svome narodu rekao: ~jJ.,_) ;.iJ1 (W.~ I :.,.~ ~ ~ zar laIIa boanst'I.Ja 'mnjesto Allaha hoete? i ta o Gospodaru svjetova mislite?" (Es-Salfa t, 86, 87), tj. !ta mislite kako e Allah posrupiti s vama, a druge srvari ste oboavali?

* - "...

Ko detaljnije proui ovo pitanje ustanovit e da je lijepo miljenje prema Allahu ili optimizam, ustvari, samo djelo. Jer, ov jeka na lijepa djela navodi upravo lijepo mi~ljenje prema svome Gospodaru, nada u Njegovu nagradu i prihvaanje tog djela. Inici jatOr dobrih djela je to lijepo mi~ljenje. Imajui lijepo miljenje, ovjek ini dobro. Inae, lijepo mi!ljenje sa slijeenjem strasti je slabost, kao to sc kae u predaji koju biljei Tirmi zi i Musned putem eddad b. Evsa od Poslanika ~: "Pronidjiv je onaj ko preis pituje sebe i radi za budui svijet. Slabi je onaj ko slijedi prohtjeve svoje d11e i nada se ~~Allaha". 1 Sve u svemu, optimizam i nada su rezultat djela koja vode spasu, dok oni ne mogu biti rezultat djela koja vode u propast. Ako neko kae da se to moe desiti oslanjajui sc na i rinu Allahovog oprosra, milosti, plemenitosti i dobroinstva te na to da Njegova milost prethodi Njegovoj srdbi, kao i na to da On nema koristi od kazne niti tete od oprosta, odgovor na ovo glasi: Ova tvrdnja je tana. Allah je ak iznad svega to ste rekli po Svojoj plemenitosti, milosti i oprostu, ali On sve to stavlja na odgovaraju e mjesto. O n sc odlikuje mudrou, moi , strogou. On e na odgovarajui nain kazniti one koji zasluuju kaznu. Kada bi bilo dovoljno pozvati se na Njegove uzviene osobine i imena, tada bi jednaki bili grjeni i pokorni, vjern ici i nevjernici, N jegovi prijatelji i neprijatelji. Grjeniku- prijestupniku nee koristiti ove Al lahove osobine zato to je zasluio Njegovu srdbu, ljutinu i proklet.<;tvo.
1

Tirmizi: Knjiga o opisu Sudnjeg dana, br. 2459; Ibn Made: Knjiga o zuhdu (isposnitvU), br. 4260; Ahmed: Musned, br. 16674. Scncd ovog hadisa je slab. ry.:Mikat el-mcsabih, br. 5289.)

46
Poinio

Ibn QaJJim ei-DieWlliJe

je prijestup i prekrio zabrane. Optimizam i lijepo milje nje e biti od koristi samo onome ko se pokajao i okanio grijeha te o nome ko je svoja lo~a djela prcinaio u dobra i ostatak svog ivo ta posvetio dobru i pokornostima. Tek u tom sluaj u oo moe biti optimist, a sve drugo je samoobmana, neka je Allah na pomoi. Nemoj pomisliti, itaoe, da je ovo poglavlje predugo. Nje gova korist je svestrana. Nije isto biti op~imist kap i .gajiti l!lne nade u Allahov oprost. Uzvieni kae: 1J:,;,t:. ~lj tP 0-Jit i,!) (~ 1 ~j i:.~";;.,: 1~1 ~~ ~ ..j ij.L.(,.j - "Oni koji vjeruju i koji ie isele i bore na Allahovon1 Putu, oni se mogu nadati Allahovoj mi losti..." (El-Beqare, 218). Ovdje je samo ovoj ~rupaciji dao pravo da se nadaju Allahovoj ~ilosti. Zatim kafe: :.r. 1J:,;,t:. ~ &.:, ~~ ;;) (~~ ~;.;J L.~ V! ~j ~l 1j;;...j iJJ.;..(,. ~ i;;. t:. ~ - "Gospodar tvOj e onima koji se isele, nakon to s1t zlostavljani bili, pa se onda budu borili i sve strpljivo podnosili, - Gospodar tvoj e im, poslije toga, doista, oprostiti i samilostan biti ..." (En-Nabi, 110). Ovdje nam Uzvieni ukazuje uvjete oprosta i samilosti. Znalac se nada s pra vom, a neznalica gaji usta nadanja.

ONI KOJIIZBJE6AVAJU AllAHOVE NAREDBE IZABRANE O~LANJAJUI ~E NA NJE60V OPROH

Mnoge neznalice se uzdaju u Allahovu milost, oprost i plemenitost zaboravljajui da On estoko kanjava i da Svojom kaznom nee zaobii zlikovce. Onaj ko rauna na oprost, a ustra java u grijehu, taj je poput ateista. Mu'ruf je rekao: "Oekivati mi lost od onoga kome nisi pokoran je znak niskosti i maloumnosti". Jedan alim je rekao: "Nemoj misliti da e Onaj ko je na dunjalu ku otkinuo ruku zbog tri dirhema' na isti nain kanjavati na budu
fbn 'Umer u svom hadisu biljei kako je Boiji Poslanik ~naredio da
Q

'

Bolesti liJ ek
em svijetu".

47

Jednom su Hasanu rekli: "Primjeujemo da dugo plae~". On odgovo ri: "Bojim se da u biti baen u Varru i da o meni nee niko brinuti". Jedan ovjek je pitao Hasana: "ta da radimo sa sije lima na kojima ujemo prie od kojih nam se srca cijepaju?" ''Tako mi A llaha - o dgovori on - bolje ri je da sc drui~ sa ljudima od i jih e ri se pria cijepati srce te da se na taj nain za~titi~. nego da se drui sa ljudima koji e ri govoriti lijepo pa da re nesre-a dosti

gne".
Dva Sahiha biljee hadis Usamea b. Zcjda koji je uo ka ko Boiji Poslan ik ;IS kae: "Na Sudnjem danu e jedan ovjek biti do veden i baen u Vatru. Njegova utroba e se 1 askoma.dati i on e po

Vatri eta ti kao magarac po gumme. Oko njega e kmiti stanovnici Vatre i pitati ga: '0, ovjee, ta te je snaw? Zar nisi ti onaj to si nas navraao na dobro i odvraao od zla?' 'Nareivao sam vam dobro, ali ga sam nisam izvravao; odvraao sam vas od zla, ali sam ga sam
in10
.

Itl

T mam Ahmed biljei had is Ebu Rafi'a da je Boiji P oshu'li k !Iii jedne prilike prolazio pored Bcqi'a2 "uh kako govori: 'Uf, uf!'
Pomislih da se obraa meni, ali on ree: 'Ne, pogledaj u ovaj mezar. Tog ovjeka sam poslao da sakuplja zekjat od tog i tog plemena. On je 11tajio jedan ogrta i sa.da ga takav ogrta od Vabe prli".1 U njego
se otkine ruka ovjeku koji je ukrao tit koji vrijedi tri drahme. H adis biljei Buhari u Knjizi o odmazdi, br. 6795 i Muslim u Knjizi o od mazdi, br. 1676. 1 Buhari: Knjiga o poetku stvaranja, br. 3267; Muslim: Knjiga o zuh du (askezi) i suptilnosti, br. 2989. 2 lvtedins ko grebije. - Prim. prcv. Ncsai: Knjiga o imameru (vodstvu), br. 862; Ahmed: Musned, br. 26651. Sencd ovog hadisa je slab. U njemu se nalazi Mcnbuz El Medeni, iz porodice Ebi Rafi'. Hafiz (Ibn Hadcr) u Taqribu (br. 6881 )za njega kae da je pribvadjiv. Osim toga, medu prcnosiocima se nalazi i Facll b. 'Abdi ll ah b. Ebi Rafi'. l za njega H afiz u Taql'ibu (br. 5408) kae da je prihvatljiv.

48

Ibn Qamm ei-zewzUJe

vom Musnedu se takoer nalazi hadis Enesa b. Malika da je Boiji Poslanik :lli rekao: "U noi Isra'a sam proao pored ljudi ije su usne

sjekli makazama od vatre". 'Ko su ovi', upitao sam. 'To su govomici iz tvog ummeta koji su se vezali za ovaj svijet. Nareivali ste ijudima dobro, a sebe m zaboravljali. Zar nim mogli doi pameti?"'' U is roj zbirci se navodi had is u kojem Boiji Poslanik :1i5 pripovijeda: "Ka da sam otiao na Mi'rad, p1ooh pokraj ijudi bakrenih noktiju ko jima su sjekli svoja lica i prsa. 'Ko su ovi ijudi?', t~pitah Dibrila. 'Oni su jeli ijudsko meso i kalja!i njihovu ast', odgovo1i mi on".2
Ovaj ravija takoer prenosi da je Boiji Poslanik ~ esto govorio: "0, Ti koji upravlja snima i pogledima, u. c "vrsti moje srce u

Tvojoj vjeri!" Ashabi ga etpitae: "Boiji Poslanie, mi vjerujemo ~ tebe i u to to si nam dostavio. j e li te strah za nas?'' "]este - odgovori - doista se srca nalaze izmedi1. Allahovih prstiju. On s njima radi to
hoe". l

On prenosi kako je Boiji Poslanik ~ rekao: "Upitao sam Dibrila zato se Mikail nikada ne smije. On odgovori: 'On se nije nasmija.o otkako je Vatra stvorena"'. 4 U Ebu Rafi'ovoj predaji Muslim u svom Sahihu biljei da je Boiji Poslanik ili rekao: "Stanovnik Dehennema koji je najvie

uivao na dunjaluku e biti doveden i u utopljenu Dehennem. 'jesi li ikada vidio dobra? jesi lr: ikada u ivotJt uiivao?', upitat e ga na kem toga. 'Ne, tako mi Allaha, moga Gospodara, nisam nikada', od
1

'

'

Ahmed: Musned, br. 11801, 12445, 13008. Hadis je vjerodosrojan uzimaj ui u obzir sve njegove izvore. (V.: Es-Silsile es-sahiha, br. 291.) Ebu Davud: Knjiga o odgoju, br. 4878; Ahmed: Musned, br. 12927. Hadis je vjerodostojan. 0/.: Es-Silsile es-sahiha, br. 533.) Tirmizi: Knjiga o sudbini, br. 2140; Ahmed: Musned, br. 11 697, 13284. Hadis ispunjava M usli move uvjere vjerodostojnosti. 0/.: Mi kat el-mesabih, br. 102.) Ahmed: Musned, br. 12930.

BolestIIIJBII

49

govorit e. Zatim e biti doveden detmetlija koji je na dtmjaluku ivio u najveoj bijedi, pa e biti utopljen u Dennet. ']esi li ikada bijedu i oskudicu doivio?', pitat e ga. 'Ne, tako mi Allaha, moga Gospodara. Nikt~da nisam doivio bijedu niti oskudicu', odgovorit e
on". 1

U Musnedu se navodi hadls Bera' b. 'Aziba koji pripovije da:

radi denaze jednom ensmiji. Na grcblju, kada je zavren ukop, Boiji Poslanik ;fi sjede, a i mi oko r1jega. Bili smo mimi, kao da su nam na gLwama ptice. U mei je drao drvce kojim je kuckao po zemlji. U jednom tre nu podie glavu ka nebu i ree: "Traite Allahovu zatitu od patnji u kabum". To je ponovio dva ili tri puta. Zatim ree: "Kada dua vjer nika bude na prelasku sa dunjaluka na Ahiret, sputaju se meleci kao da im je Sunce iznad lica... Svaki od njih dri miris i efin. Sjedit e oko njega sve dok mu pogled dopire. Tada e doi melek smrti, sjest e kod njegove glt~ve i rei: '0, duo dobra, izadi Allahovom oprosw i zadovoljstvu... ' Dua e izt~i i istei kao to kap silazi sa grla boce. Zt~tim e je on prihvatiti ne drei je ni trenutak u mei, ve e je (meleci) uze ti, stt~viti r t efine i namirisati. Iz njih e iztli kao najmirisniji da!t1k mousa na Zemlji. Nakon toga e se uzdii sa njom. Kada naidu (po red grupe meleka), bit e ttpitani: 'Kakav je ovo divan miris?' 'To je sit1 tog i tog' - i nazvat e ga najljepim imenima kojim m ga. zvali na dunjaluku. Stii e do najnieg neba... Trait e da im se otvori, i bit e im otvoreno. Na svakom nebu e ga pratiti ugledni stanovnici sve do slijedeeg... i tako sve dok ne stigne do Allahovog lj neba. Allah iif e mtt rei: 'Zavedite knjigu Mog roba u '1/lijjttll i vratite ga na Zemljtt. ja sam ih od nje stvorio, u nju ib vraam i iz nje tt ih oiv jeti.' Zatim e mu dua biti vraena 11 tijelo. Doi e Iliti dva mele ka. Postavit e ga da sjedi i pitati:
1

Jedne p1ilike smo izali sa Boij'im

Poslt~rzikom

Muslim: Knjiga o opisu Kijametskoga dana, br. 2807; Ahmed: Mus ned, br. 12699, 13248.

50

Ibn QaJJim ei-DiewzUJe

Ko je tvoj Gospodar? Moj Gospodar je Allah. Kojtz ti je vjeta? Moja vjera je islam. Ko je ovjek koji vam je poslan? Boiji Poslanik ;Jr. ta zna? - upitat e meleki. itao sam Allahovu Knjigu, povjerovao sam 11 nju i uvjerio se da je to istina. Zatim e se llli glas sa nebesa: 'Istinu je kazao Moj rob. Prip remite nm prostirke 11 Dicmzecu, obucite ga 11 De1metu i oworite mu ' vraca Denneta!' Osjetit e demzctski dah i miris. Kabur e mu biti irok koli ko mu pogled dopire. Tada e mu doi ljepolik ovjek, lijepog odijela, prijatnog mirisa i rei e mu: 'Kazat u. ti jednu radom u vijest. Ovo je dan koji ti je bio obean.' Upitat e ga: 'Ko si ti? Izgleda kao neko ko dolazi s dobrom.' 'ja sam tvoje dobro djelo', odgovorit e.' 'Gospodam moj, neka dotle Sudnji dan, neka dode, vrati me mojoj porodici i imetku!' A kada rob-nevj,'Yilik bude ntl prelasku sa dunjalttka na Ahi ret, k rzjemu e se spmtiti rneleci mrkog lica. Drat e u mkama mk no i sjedit e sve dokle mu pogled dopi1e. Tada e doi melek smrti, sjesti pokraj njegove glave i rei: - O, duo [JI]ena, izidi! Allahova srdba i bijes Sit nad tobom! - Zatim e biti raskomadana 11 tijelu i zatim istrgnuta kao to se dr veni kolac upa iz mokre v1me. Uzet e je i ni tremuak je nee zad, avati tt mei ve e je stt~viti "" ravan. Iz nje e se !iriti nesnosan smrad, gori od bilo kakve lei11e. Uspet e se sa njom... Dok je budu pro11osili pokraj grupe meleka, oni e pitati: 'Kakav je to ruan miris?' Odgovorit e: 'To je taj i wj' - nazivajui ga najmnijim imenima sa dunjaluka. Tako e biti sve dok ne sti[JIU< do neba! Ka.da se bude tra ila dozvola da se vrata otvme, nee biti otvorena.. . Zatim Re_mlullab #proui: i\i1 ~~~J .t:.:.J1 ~(,;l ;.il~~) ()4.11 ;...:. ._.i~~ i:4< J:>.- "Kapije nebeske nee se otvoriti, i prije e debelo ue /..>roz ii/ene ui proi". Zatim e Allah ~ rei: 'Zavedite

Botost i Jiiok

51

Nakon toga Boiji Poslanik proui: ~:,;:. t:J~ JJ4 ~A.;:,) ~ .JLG..) ~ <?~j{ :.;.W1 :';i..:C!i .Ul- "A onaj ko bude smat nio da'Allabu ima iko ravan - bit e kao onaj koji je s neba pao i koga su ptice razgrabi/e, ili kao onaj kojeg je vjetm u daleki predio odnio" (El-E'raf, 31). Tada e mu vratiti duu u tijelo. Doi e mu dva meleka... Postavit e ga da sjedi i pitat e ga: Ko je tvoj Gospodar? Oh, oh, ne znam! Zatim e se uti glas s nebesa: 'Slagao je Moj rob! Smjestite ga ~<Dehennem i otvorite mu njegova vrata.' Osjetit e njegovu v1elimt i otrov. Grob e mu biti toliko tijesan da e mte se rebra polomiti. Doi e mti jedan runi ovjek, n<ne odjee i odvratnog mi1isa i rei e mtt: 'Kazat u ti stravinu vijest: ovo je Dan koji ti je bio obean!' 'Ko si ti? -upitat e - izgleda mi kao vjesnik zla.' 'ja sam 't:voje loe djelo', odgovorit e. 'Boe, ne daj da doete Sudnji dan' - rei e na.to grjenik". U Ahmedovoj verziji se kae: "Zatim e se njemu dovesti jedno slijepo, gluho i nijemo sworenje sa. ogromnim ekiem t< mei. Kada bi njime ttdario drvo, ono bi se smrvi/o. On e tog 8Jjenika udariti i u pmh pretvoriti. Zatim e ga Allah vmciti u prijanji oblik. To stvorenje e ga opet udariti. Grjenik e pustiti takav vrisak da e ga uti svako bie osim ijtedi i dinna"... Bera' ka.e: "Nakon toga e tnu seotvoriti vrata Dehennema i povest e se u postelju od Vatre".1

njegovu knjigu u 'Siddin' u najdublj em p onoru, pa e mu dua biti baena.

eJ'

U Musnedu se takoer navodi predaja od Enesa .:to koji ka e: "]edne prilike smo, etajui sa Boijim Poslanikom ji, ttgledali neku skupinu ljudi. 'Oko ega su se ovi ijudi okupili?', upita. 'Oko kabura kojeg kopaj1~. neko mu odgovo1i. On krenu ka njima urnim korakom. Kada stie do mezara, kleknu na koljena. ja p1ecfoh sa dru ge stmne kako bih vidio ta on radi. On zaplaka tako da suzama po kvasi zemlju. Zatim se okrenu. nama. i ree: 'Brao, za ovo se svi mo
1

Ebu Davud: Knjiga o sunnetu, br 3753; Ahmed: Musned, br. 18063, 18140. Hadis je sahih. (V.: Sahih cl-Dami', br. 1676, Mikat el mesabih, br. 1630.)

52
ramo pripremati'". 1

Ibn QaJllm ei-DiewziJie

Musncd biljei hadis Burcjdea u kojem se kae: ''jedne pri like nam se Boiji Poslanik #obrati i ree: '0, ljudi, zmrte li na ta ja i vi liimo?' 'Allah i Njegov Poslanik Ji znaju', odgovorismo. 'Mi li
imo
ovjeka

na ljude koji s&t se uplaili nadolazeeg neprijatelj'' pa su poslali da izvidi situaciju. On ugleda neprijatelja i poe natrag da ih obavijesti. Strahovao je da neprijatelj ne stigne do njih prije njega... ' On dade znak svojom odjeom i ree: 'Stigao sam da vas upozorim, stigao sam... ', ponavljajui to tri puta". 2
Muslim u svom Sahihu biljei hadis koji Dabir prenosi od Boijeg Poslanika j{: "Sve to opija - zabranjeno je! Allah se zarekao

da e onoga ko popije ne!to to opija - napojiti 'tinetu-1-habalom"'. "ta je 'tinette-l-habal?'", upitae ga. "To je znoj stanovnika Vatre, ili znoj zlikovaca iz DehennemaJ"'
U Musncdu se biljei had is Ebu Zerra u kojem Boiji Pos kae: ''ja doista vidim ono !to vi ne vidite i ujem ono to vi ne ujete. Nebo vrvi od meleka, i to nije udno. Ne moe se nai ni
lanik ~

koliko etili prsta prostora, a da !Ji neki melek na sedidi ne velia Allaha. Kada biste znali ono to ja znam, malo biste se smijali, a mnogo plakali! Nikada se ne biste naslaivali sa enama na dueci ma. Izili biste 11a puteve i na sav glas traili za!titli od Allaha". Ebu Zerr ree: U tom trenutku sam poelio da sam d1'VO koje se moie
iupati!"
1

'

Ahmed: Musned, br. 18127. Hadis je hasen. (V.: Es-Silsile es-sahiha, br. 1751.) Ahmed: Musned, br. 22439. Sencd ovog hadisa je slab, zato to s~ u njemu nalazi Beir b. Muhadir. Za njega Hafiz u Taqribu (br. 723) kae da nije dovoljno pouzdan. Muslim: Knjiga o piima, br. 2002; Nesai: Knjiga o piima, br. 5709; Ebu Davu d: Knjiga o piima, br. 3680. Tirm izi: Knjiga o zuhd u, br. 2312; Ibn Made: Knjiga o zuhdu, br. 4190; Ahn1cd: Musncd, br. 21 005. ejh Albani o ovom hadisu kae: "Ovaj hadis je donekle slab... Ali, postoje drugi izvori koji ga ine ja
~

Bolestl liJek

53

Musned takoder bi ljei hadis Huzejfea koji kae: ''jedne prilike smo sa Boijim Poslanikom !lt prisustvovali denazi. Kada stigosmo do mezarja, on sjede podavijenih nogu. Sa e:b1jom pogleda 11 mezar, zatim ree: 'U njemu e vjemik pretrpjeti toliki ptitisak dtt e mu ile u monjama popustiti, a nevjerniku e ognjem napunjene bit!".' Musned biljei Dabirov ha dis u kojem se kae: "Prisustvo vao sam sa Boiijim Poslanikom iTdenazi Sa'da b. Mu'aza. Kada se zavrio dienaze-namaz i kabur se zatrpao, Boiji Poslanik !if poe initi tesbih2 Mi mu se pridmismo, i to dugo potraja. Zatim izgovo ri tekbir (Alla/m ekber), pa i mi to uinismo. Zatim ga upitasmo: 'Boiji Pos/anile, zato si uinio tesbih, a za-tim tekbir? Ovom pobo inom ovjeku je kabur bio tijesan P" mtt g" je Allah iJt. rairio".l Buhari u svome S:thibu biljei hadis Ebu Se'ida da je Boiji Poslanik ;!ii rekao: Denaza se die i ljudi je stavljaju na svoja ra

mena... Ako se m di o dobrom ovjek tt, ona e rei: Pottrite sa nmom, pou.rite sa mnom! Ako se radi o loem ovjektt, dienaza go vori: Proklet neka sam, gdje me to nosite? Ovaj glas uje sve ivo osi111 ovjeka. Kada biga ljudi mogli uti, kao pokoeni bi pab~:
Ahmed u Musnedu biljei hadis Ebu Uma mea u kojem Boiji Poslanik !'!!! kae: "Sunce e se na Sudnjem damt pribliiti na

jet/rm milju. Temperatura e se bezbroj puta poveati! Od toga e glave kljuati kao to kljua voda u loncu! Znoj e ljudima dosezati prema veliini grijeha. Nekima e dosezati do lanal..'ll, nekima do
kim. (V.: Es-Silsilc es-sabiha, br. 1722.) Ahmed: Musned, br. 22947. Scned je slab. Jedan od prenosilaca je Muhamm ed b. Dabir b. Scjjar el-J emami. Hafiz u Taqribu (br. 5777) kae: "D onekle pouzdan (saduq.) Knjige su propale pa mu je memori ja oslabila. Oslijepio je pa je poeo da dikt ira. to sc tie pritiska u kaburu, on sc spominje u drugim, vjerodostojnim hadisima. 1 Velianje Allaha rijeima: SubhanaJiah. - Prim. prev. 1 Ahmed: Musned, br. 14459, 14611. Buhari: Knjiga o denazama, br. 1380; Nesai: Knjiga o denazama, br. 1909.
1

54

Ibn QaJIIm ei-Diewziiie

cjevanica. Nekom e doi do struka, a nekome do samih ~tst.a". 1

Ibn 'Abbas prenos i da je Boiji Poslanik ~ rekao: "Kako

mogu. biti spokojan kada je melek ve stavio rog na usta i nagn~to svo je telo. Oslukuje da mu se naredi da puhne pa da to uradi". "t.a da 1:zgovaramo?", ~~pitae ashabi. "Gov01ite: Dovoljan nam je Allah i divan je On pomaga! Na Allaha se oslanjamo"'.2 Musned takoer biljei badis Ibn 'Umera: "Ko sc bude gar dio i s oholou hodio, Allah e n.a njega biti ljut kada se susretnu''.J
Dva Sahiha takoer biljee predaju ovog ashaba koja glas i:

"Slikari e na Sudnjem dam< biti kanjavani i govorit 'Oivite to to ste stvarali"'.'

im se:

U tim knj igama se takoer biljei predaja u kojoj Boiji Po slanik :ll kae:

"Kada neko od vas ltmre, prikazuje mu se njegovo mjesto jf.tt rom i navete?. Ako je diennetlija, vidjet e Dennet, a ako je de hennemlija, vidjet e Dehennem. Bit e mu reeno: - Ovo je tvoje mjesto dok te Allah ne pmivi na Sudnjem dame". s
On ta koer prenosi hadis u kojim Boiji Poslanik !lli: kae:
' Ahmed: Musncd, br. 21682. (putem Ebu Umameta.) Miqdadovu predaju ovog hadisa biljei Muslim, u Knjizi o Dcnnetu, njegovim blagodatima i staoovnicima, br. 2864; Tirnlizi: Knjiga o opisu Kija merskog dana, br. 2421; Ahmed: Musned, br. 23301. Ahmed: Musned, br. 300 l. J Ahmed: Musned, br. 5959; Buhari: El-edeb cl-mufred. (V.: Albaoi: Sah ih El-edeb el- mufrcd, br. 427/429.) H aclis je vjerodostojan. (V.: Es-Silsile es-sahiha, br. 543.) ' Buhari : Knjiga o odjei, br. 5951; Muslim: Knjiga o odjei i ukrasi ma, br. 2 108. ; Buhari (1379): O denazama, poglavlje o rome kako e mrtvacu biti pokazivano njegovo mjesto jutrom i naveer; Muslim (2866): O Dennetu, blagodatima i uivanjima njegovih stanovn ika, poglavlje o pokaz.ivanju mjesta umrlom .. .

Bolest l liJek

55

"Kada dmnetlije odu u Dmnet i stanovnici Vatre 11 Vatru, bit e dovedena smrt i postavljena izmedu Dehennema i Denneta. Zatim e glasnik povikati: '0, dennet/ije, (vie) nema smrti! O, stanovnici Vatre, (vie) nema S1mti!' Den11etlije e to obradovati, a sttmovrzike Vatre rastuiiti". 1 "Ko kupi odijelo za deset dirhema, od kojib je jedna 11epoteno zaraena, Allah mu nee primiti namaz sve dok je to odijelo na njemu". Zatim (Ibn 'Umer) stavi prst 11 uho i ree: "Neka sam gluh ako ovo nisam izravno uo od Poslanika Jf.2
U M usnedu se biljei hadis koji glasi:

U istoj knjizi sc navodi hadis 'Abdullaha b. 'Umera koji

glasi:

"Ko propusti jedan namaz zbog pijanstva taj kao da je imao

durtjt~lttk i sve to je na njemu pa nw sve to oteto. Ko zbog pijanstva oslflvi eti?i p11ta namaz Allah ~ e ga napojiti tincf.lt-l-habalom."

"ta je tinettt-l-habal, Boiji Poslanie?", upitae ashabi. "Znoj sta IIOVIlika Dehennema", odgovori.'

Jo jedna merfu'' predaja iz ove zbirke glasi: "Ko popije gut ljaj vina namaz mu nee biti pn'm/jen etrdeset dana. Ako se pokaje, Allah .iJti e mu to primiti- nisam siguran je li kod treeg ili ewrtog. Ukoliko se nanovo vrati piu, Allah e ga napojiti 'redgatu;-[_ habalom' na Sudnjem danu". 6
1

' '

' ' '

Buhari (6544) : Suptilnost, poglavlje o opisu Denneta i Dehenne ma; Muslim (2850.) Verzija koju autor navodi je Ahmedova. Ahmed: Musoed, br. 5698. Hadis je veoma slab. (1/.: Es-silsile ed da'ife, br. 844.) Ahmed: Musoed, 6621; Hakim: Knjiga o piima, br. 7233. Sc ned ovog hadisa je vjerodostojan. (V. br. 6659- Musncd u rcJakciji Ah meda :tkira.) Tj. koja dosee do Boijeg Poslanika Iii- Prim. prcv.
Isto to i r.ineru. - Prim. prcv.
Ibn Made: Knjiga o piu, br. 3377; Ahmed: Musncd , 6606; Hakim:
Knjiga o piu, br. 7232; Dnrimi: Knjiga o piu, br. 1999. Sened ovog hadisa je vjerodostojan. (1/.: br. 6644, Musned u redakciji Ahmeda akira.)

56

Ibn QaJJim BI-DewziiJB

Musned takoder biljei hadis Ehu Musaa da je Bo.iji Pos lan ik :IS rekao: "Ko umre kao notorni alkoholiar Allah e ga napojiti iz rijeke Gavta." "Kakva je to rijeka?" upitae. "To je rijeka koja tee

iz spolnih organa prostitutki, od ijeg mirisa e Sf' stanovnici Dehen nema zgraiavati". 1
U toj zbirci se navodi badis u kojem Boi ji Poslanik ~ ka e: "Ljudi e na Sudnjem danu imati tri izlaganja. Prva dva e biti rasprava i opravdanja. Tree izlaganje e biti kroz listove koji e let

jeti u rukama. Neke e hvatati desnom, a neke lijevom mkom".1

Musned takoer biljei badis Ibn Mes'uda da je Boiji Pos lanik :li rekao: "Pazite se simih grijeha! Oni se sakupijt~ju kod ovje kti sve dok ga ne t<propaste." Boi}i Poslanik j j je za te grijehe naveo

primjer- kao skupina ljudi koji m doli na neko mjesto... Pripremili s11 neto za jelo, pa se razidoe da naloe vatru. Neko donese drvo, neko suhu. balegu, tako da postepeno napravie hrpu kojtt zapalie i 11 njoj isprie ono to Stl imali za jelo.'
U Sahlhu se biljei hadis Ehu Hurejrea koji kae da je Bo iji Poslanik~ rekao: "Iznad Dehennema e biti postavljen most.

Ja u prvi prijei preko njega. Toga dana e posl,mici uiti dovu: 'Gospodam, sauvaj, sauvaj (ljude ... ). Sa strana mosta e vrebati otre kuke, popttt bod/ji drveta sa'dan 4 Ljudi e imati l'azliit status, sudei po svojim djelima. Neki e biti vrsti zbog svojih djela. Neki e biti ogrebeni, ali e se ipak spasiti. Na kraju, kada se zavri Allahovo
Ahmed: Musned, br. 19075. Ovaj hadis je slab. (V.: Silsile el-ehadis cd-da'ife, br. 1463.) ' Tirm.izi: Knjiga o opis u K.ijameta, br. 2425; Ibn Made: Knjiga o zuhclu, br. 4277; Ahmed: Musned, br. 19216. Had is je iz ovih izvora slab. (V.: Mikat el-mcsabih, br. 5558 i Tahrid El-'Aqide et ta havije, br. 556.) ' Ahmed: Musned, br. 3808. Haclis je sabili. (V.: Es-S ilsile es-sahiha, br. 389.) Bot. Neurada procumbens.
1

BolesiiiUek
suenje ljudima, doi e

57

red da se iz VatTe i~edu i pomiluju svi koji su svjedoili da nema Boga osim Allaba. Naredit e me/ecima da to iZ'VTe... Oni e tak:ve ljude poznati po tTagu sedde (mjesw na koje su padali na seddu) . Vatri e biti zabranjeno da gori mjesto kojim je lovjek inio seddu. Izai e iz Vtttre sprenog mesa iz kojeg im kosti vire. Po njima e biti po/ivena Voda ivota. Od toga e se njihova tijela obnoviti ka.o zemlja 11akon obilne padavine". 1
U Muslimovom Sa hi hu sc biljei hadis da je ovaj ravija uo

Boijeg Poslanika ~ kako kae: "Sudnji dan e poeti sa tTojicom ljudi. Prvi je ovjek koji je poginuo na Boijem Plltu. Kada ga dove du, njegova nagrada2 e ga poznati, a i on e poznati nju. 'ta si radio na dunjaluku.?' bit e pitan. 'Borio sam se radi Tebe - rei e - sve dok nisam poginuo'. 'Lae- bit le mu reeno- borio si se da dokae! da si hrabm, to ti je uspjelo'. 'Latim e biti nareeno da se odvede pa e ga vui na licu sve do VatTe. Drugi ovjek kojem e se suditi je onaj koji se na d1mja.luku bavio uaukom - ~<io je, poduavao i itao Kur'an. On e poznati svoju nagradu, a i ona e njega poznati. 'ta si radio na dtmjaluku?' bit e pitan. 'Radi Tebe sam prouavao znanost i poduavao druge; uio sam Kttr'an (radi Tebe).' 'Lae - bit e mu remo - prouavao si znanost da bi se reklo da si naunik, !to si pos tigtto. Uio si Kur'an da bi se reklo dt1 si tta. l to si postigao.' Za.tim e biti nareeno da se odvede pa e ga Vti po licu sve dok ne bude balm u Vatru. Trei kojem e se suditi na Sudnjem danu je ovjek kojem je Allah dao iroku nafak&~. Imao svega i svaega. Kada ga do 'l!edu, poznat e svoju nagradu i ona e njega pozllllti. Pitat e ga ta je radio na dtmjalulw. On e rei: 'Udjeljivao sam imetak gdje god si Ti traio da se udjeljuje.' 'Laef - bit e mu reeno- to si radio da bi se reklo da si plemenu i dareljiv, to ti je polo za rukom.' Tada e na rediti da se odvede pa e ga vuti m1 liett i baciti u ValTu". U drttgoj verziji se kae: "Ovo su ljudi kojima e se prvo potpaliti v,um ua S11
1

Buhnri: Knjiga o suptilnosti, br. 6573; Knjiga o tevhidu, br. 7438;

Muslim: Knjiga o imanu, br. 182.
Doslovno: blagodati. Ovdje sc moda misli na zaslugu, sljedovanje,
!to se u arapskom ponekad naziva nagradom. - Prim. prev.

58
dnjem d4mt". 1

Ibn QaJJlm eHiewziJJe

uo sam kako ejhu-1-islam govori: "Najbolji ljudi su pos lanici, ali e i najgori ljudi biti laljivci koji ih imitiraju govorei da su njihovi sljedbenici, a, ustvari, nisu. Nakon poslanika, najbo lji su uenjaci, ~ehidi, oni koji vjeruju (siddiqi) i iskreni (muhlisi). Naj gori su, oper, oni koji ih imitiraju pretvarajui sc da su njihovi sljedbenici, a, ustvari, nis u".

Buharije'' Sahih navodi hadis Ebu Hurejrea da je Boiji Po slanik~ rekao: "Ko bude imao kakvu. finansijsku ili moralmt obave zu prema svome bmtu neko to izvri to prije. Neka trai halala prije nego to 1UiprtSti ovaj svijet bez dinara i dirhema. Ako bude imao do brih djela, od njih te dati ovjeku kojem je duan. Ako ne br<de imao dobrih djela, preuzet e njegove grijebe, a zatim te biti baen rt Vat
rtt".1

U Sahihu se navodu hadis Ebu Hurejrca u kojem Boiji Poslanik :t:5 kae: "Ko bespravno uzurpira pedalj zemlje, na Sudnjem

danrt e biti rastrgnut na.sedam stra11a". 3

Dva Sahiha biljee hadis u kojem Boiji Poslanik !fi govori: "Ovosvjetska vatra je samo sedamdeseti dio dzehennemske." "Tako nam AllAha- rekoe- i ova vatra je dovoljna". "Ne, dehennemska vatra. ima ezdeset i sedam nivoa vie od ovosvjetske. Svaki (nivo) je snaniji od ove vatre". Musned navodi Mu'azov hadis o rome kako ga je Boi ji Po slanik ~ savjetovao: "Nemoj Allahu nikakvo boanstvo pripisivati,
1

'

Muslim: Knjiga o mmjesnirvu, br. 1905; Nesai, Knjiga o dihadu, br. 3137. Buhari: Knjiga o sup~ilnosti, br. 6534; Knjiga o pravima i srdbi, br.
2449.

Muslim: Knjiga o koritenju pojila, br. 1611; Buhari: Knjiga o poet ku stvaranja, br. 3 196, putem Ibn 'U mera r. 'anbuma. ' Buhari: Knjiga o poetku stvaranja, br. 3265; Muslim: Knjiga o D enncru, njegovim blagodatima... , br. 2843.

BoleS I IIIJek

59

ak i ako ti prijeti smrt i spaljivanje. Nemoj biti neposluan roditelji ma, ak i t~ko ti mtreuju da se odreknesvoje porodice i imetka. Ni pofw ne proputa} propisa11e namaze, jer onaj koji to uini Allah prema njenm nema nikakvih obttveza. Nemoj piti alkohol. To je uz rok svih zala. Kloni se grijeha, jer oni privlae Allahovu srdbu". 1

Hadisa na ovu temu ima nekoliko puta vie nego to smo spomenuli. Niko ih ne smije previdjeti i prepustiti se grijesima os lanjajui se na optimizam i lijepo miljenje. Ebu-1-Vefa' b. 'Aqil je rekao: "uvaj se Njega i nemoj se varati Njegovom plcmenitoUu. On je propisao da se sijee ruka radi tri dirhcma, i da se biuje ov jek koji je popio koliko vrh igle alkohola. ena je radi make ula u Dehennem. Ogrta se pretvorio u vatru koja e priti onoga ko ga je sakrio". Imam Ahmed biljei hadis koji Tariq b. ihab pripisuje Bo ijem Posbniku ~: RAdi muhe e jedm1 cr,;jek ui u Df!nner, a drugi u Dehennem". "Kako to, Boiji Poslanie?", upitae ga. "Ovt~ dvojica m jednom prolazili pored lj1edi koji m oboavali kip. Niko nije smio proi tuda a da mu ne prinese kakvu rtvu. jedan od njih ree: 'ja nemam ta da prinesem'. 'Prinesi makar mtthu', kazae mtt oni. On pristade. Prinese muhtt, produi svoj put i time zaslui Vat m. Dmgi ovjek ree: 'ja rtvu ne mogu prinositi mimo Alla/m ni kome nita'. Njemu odrubie glllvu, i on ue u Dennet". 2 Vidimo kako je jedna rije bila uzrok da ovjek bude baen duboko u Vat ru. Neki ljudi se, pak, zavaravaju blagodatima kojim ih je Allah obasuo n a ovo m svijetu. Uoavaju da Allah brine o nj ima i to tu mae kao Allahovu ljubav, mislei da e im Allah na Ahiretu dati jo vie. Ovo je oita samoobmana. Imam Ahmed biljei predaju
1

Ahmed: Musncd, br. 21570.

Ahmed: Knjiga o zuhdu, str. 22; Ebu Nu'ajm: Hil-je, 1/203. Ova

predaja je diskutabilna. Imam Ahmed je prenosi kao mevquf predaju

od SeLnana. (V.: Mubammed b. 'Usejmi n: El-Qavl cl- mufid 'ala ki
tab et-tcvhid, l/288, 289.)

60

Ibn QaUim eJ..DewziUe

'Uqbe b. 'Amira od Bo:i.ijeg Poslanika ~: "Kada vidi da Allah ne kog na dunjaluku obasipa dobrom i pored grijeha koje ovaj ini, znaj da je to isridrad'. Zatim je prouio ajer: =-..:l ~ i..,:,~ t:. i;_; l.li) (:..~ ~ ~ill; ~IJ~l i)..,i ~ ._~) l)j ~ :;;:. e:l- "l kada bi zaboravili ono ime stt opoml1zj!mi, Mi bismo im kapije svega otvorili; a kad bi se onome to im je dato obradovali, iznmada bi smo ih kaznili i oni bi odjednom roaku nadu izgubili" (El-En'am, 44).2

JS :.,. };[ r

jedan od asnih prethodnika je rekao: "Kada primijeti~ da ti Allah redovito alje blagodati, a ti si zagazio u grijehe, znaj da je ro Allahovo isku~enje kojim te eli iskuhti da .;di hoe~ li zaboraviti da trai oprost. Uzvieni je rekao:

:J5:;. l~ ~L>d ' u1 ZI_,....,.,_ ~~ ,:J'l 1- :l.. ~ .J ...!f ..r .;--.)" ... . ~~ - ~- <..],_;. .. .. ,, .. .-.. ~ *0, ~l:.~lL<.L..!,. -= "' <,T J .r-t-< .G J <J--' r-r.--r= .r ~ l ) " ., ... , .. .. ' < 01 ' U ..r' *.J.)~ ~ .-: , :,;l'''' }}! '
~ !:-' JJ ............J .r.) Gl' . y. l'-=. r-r,::.r-=:-' .J
J ;

"A da nee roi ljudi postati nevjemici, Mi bismo krovove kua onih koji ne vjeruju lt Milostivog od srebra ttinili, a i stepenice 11z koje se penjtt, i vrata kt1t1 njihovih i divane na kojima se odmaraju, i uk rase od ;data bismo im dali, jer sve je to samo uiva nje 11 ivotu na ovom svije111, a onaj wijet 11 Gospo dara tvoga bie za one koji budu Njegova naremja izvravali, a Njegovih zabrana se klonili" (Zuhmf, 33-35).
1

~ ,,, "~- .xs. o' yi' G.:UI o~l ~t;; U .!ll~ ~~ ..J .. ..r; .J . . . . L...
1
(a

< '

.,.

.l

'

..

::; ,

..

Milost Allahova prema ovjeku i pored njegovih grijeha, to dovod i do wga da ovaj zaboravi na t raenje oprosta. 0/.: T. Mufti: Araps ko-bosanski rjenik, str. 432.) Ahmed: Musned, br. 16860. Hadis je sabih zahvaljujui propratnim verzijama. 0/.: Es-Silsile es-sahiha, br. 413.) bnac prenosilaca (se ned) same ove predaje je dobar. (V.: Miltat cl-mcsabih, br. 5201.)

Bolest i IUek
Uzvieni raz uvjerava one koji tako misle:

61

U,; J~ ......;;.;.J u_:?u ...;;;~1 ~ I~J<Jl;._;)/1 t..,; t;,. . ,_ j ....b u J~ : ....1&. - ;; ;)G_;, w ,;, t._;f*. u <f <,?.J - ) . ! J '?" r

J -J

f:'

.....

_.

"

f~)...

"o-vjek, kada Gospodar njegov boe da ga isku/a pa mu poast ukae i blagodatima ga obaspe, rek1ze: 'Gospodar moj je prema meni plemenito postupio!' A kad nut, da bi ga iskuao, opskrbu njegovu oskud nom uini, onda rekne: 'Gospodar moj me je mtpm tio!'A nije tako!" (El-Fedr, 15-17).
Znai,

~~J~f

nije svako koga je Allah obasuo nafakom u isto vri jeme i taj koji uiva u Njegovoj plemeni tosti. Isto tako, nije svaki ovjek koji je iskuan i ija nafaka nije obilna predmet Allahovog zapostavljanja. Naprotiv, On je prvu vrstu is kuao blagodatima, a drugu je udostoj io iskuenjem. U Tirmizijcvom Dami'u sc navo di hadis: "Allah daje ovaj svijet onome koga voli i onome koga ne vo lt, ali iman daje samo onome koga voli".' Jedan od asnih prethod nika je rekao: "Koliko je ljudi iskuano blagodatima kojima ih Al lah obasipa, a toga nisu svjesni! Koliko se ljudi vara time to ih drugi hvale i koliko ljudi se obmanjuje cime to im je Allah prikrio grijehe, a oni toga nisu svjesni".

ZAVARAVANJE OUNJALUKOM

U najveoj iluziji je o naj ko se zavarava ovim svijetom i njegovim prolaznostima, ko ga pretpostavlja Ahirctu i koj im se zadovoljava pored budueg svijeta. N eki idu dotle da kau: dunja1

Ovaj hadis se ne nalazi u Tinnizijevom Diami'u, makar ne u izda njima koje danas posjedujemo. H adis je zabiljeen kod Ahmeda u Musnedu (br. 3663), ali mu je sened slab. (V.: Da'if el-di.1mi', br. 1625.) Ispravna predaja ovog badisa se 1-nvrava na 'Abdullahu b. Mcs'udu, kao mevquf. (V.: Es-Silsile es-sahiha, br. 2714.)

62

Ibn Q aJJimeiD fewzllle

luk je izravna dobit, a Ah iret odloena, a izravna dobit je vrednija od odloene. Neki kau: Bolje vrabac u ruci nego golub na grani. Drugi kau: Dunjaluke slasti su pouzdane, a ahiretske sumnjive, a pouzdana stva r se ne osLwlja radi sumnjive. Ovo je oigledan primjer ejtanovog sijanja zlil1 mis li i fa talnih sumnj i. Nerazumna stoka je pametnija o d ovakvih ljudi. i votinja nee poiniti neto ho joj teti ak i ako je udarite, a ovi ljudi svjesno hrle u vlastitu propast. Nalaze se izmedu sumnje i vjerovanja. Ukoliko od ove vrste ljudi neko vjeruje u Allaha, Nje govog Poslanika :Iii i Sudnji dan, to su najnesretniji ljudi na svijetu zato to svjes no ine grijeh, a oni koji ne vjeruj u predmet su sas vim druge teme.
A na njiho\'U sumnju da je izravna dobit bolja od odloene, mi kaemo: Kada su izravna i odloena dobit jednake, tada je iz ravna dobi t bolja, medutim, ako su dobiti razliite, a od loena bu de vea i vrednija, onda je o na svakako bolja. Kako sc o ovoj jed nakosti moe govoriti kada je cijeli dunjaluk poput jednog udisaja na Ahiretu, kao to se navodi u hadisu koji se biljei u Ahmedo vom Musnedu i Tirmizijcvoj Zbirci, u kome Mustevrid b. eddad prenosi da je Boi ji Poslanik ~ rekao: "Dunja/uk je u poYI!flrmju. sa Ahiretom k~o kada mnoire mku t< more i iz.vadite je da vidite ta se od njegove vode z.adralo?" 1 Prcferiranje ovakve izravne dobiti nad onakvom odloenom dobiti je najtea propast i najgore neznanje. Ako je to odnos cijelog dunjaluka prema Ahiretu, kakav je onda odnos perioda ovjekovog ivljenja prema rom svijetu!? Koji je izbor prei pametno m ovjeku: prcferiranje konkretne mrvice u ovom kratkom periodu nad neprekidnim dobrima na buduem svi jetu; ili ustezanje od nitavnih, kratkotrajnih stvari na ovom s'ije ru, u zamjenu za neprocjenjive, neprekidne, neprolazne i bezbroj-

Muslim: Knjiga o Dennctu i opisu njegovih blagodati ..., br. 2858; Tirmizi: Knjiga o zuhdu, br. 2323; Ibn Madc: Knjiga o zuhdu, br. -1108; Ahmed: Musned, br. 17547, 17548...

Bolest illi ek
ne blagodati?

63

Onome ko kae da ne eli ostaviti pouzdanu radi sumnjive stvari moemo rei: Ti ili sumnja u Allahovo obeanje, prijetnju i iskrenost Njegovih poslanika, ili u to vrsto vjeruje. Ako spada u drugu grupu, tada si od onih koji ostavljaju privremenu, prolaznu mrvicu rad i sigu rne, neprolazne i nesum njive stvari. Ako si o d prve grupe, onda razm is li o dokazima koji ukaz uju na postojanj e Alla ha, na Njegovu mo, volju, jednou i na istinitost kazivanja Nje govih poslanika. Os lobodi se predrasuda i otvo ren ih misli prii Allahu. Prouavaj i raspravljaj sve d ok ti se ne otjelovi istina koju su prenijeli Njegovi poslanici kao realnost u koju nema sumnje. Neka ti bude jasno da je On srvoritelj svega postojeeg i Gospodar nebesa i Zem lje. On je uzvien, svet i ist od onoga to se kosi sa kazivanjem Poslanika o Njemu. Ko Ga drugaije opie - taj Ga je uvrijedio i svecu istinu o Njemu oskrnavio i porekao je Njegovu vlast i Boanstvo. Jer, svakom ovjeku zdrave pameti je nevjerova tno da Istinski Gospodar bude nemoan ili neznalica, da ne zna nita, da ne uje, ne vidi, ne govori, ne nareduje, ne zabranjuje, ne nagraduje, ne kanjava, ne ojaava onoga koga hoe i ne poniava koga hoe; da ne h tje Svoje poslanike u udaljena prostranstva SYo ga kraljevstva; da se ne brine o Svojim stvo renj ima, da ih preputa zaboravu... Ovo bi za ne kog ovosvjctskog vladara bi i<1 mahana, a kamoli za is tin skog i pravog Vladara! Kada ovjek razmis li o svome postOjanju - otkad je bio zametak pa do potpunog formiranja - postaje mu jasno da je Onome ko mu je posvetio takvu panju i kroz ove faze i stepene ga proveo ne dolikuje da ga zanemari i bez panje ostavi; da mu neke stvari ne nareduje, a druge zabranjuje, da ne zna Svoja prava prema njemu; da ga ne nagrauje i kanjava ... Kada bi ovjek o ovome istinski promislio, tada bi sve to vidi i sve to ne vidi uka zivalo na tcvhid', nubu vvet 1 i Povratak i da je Kur'an Allahov go

' j edinost Allaha. ' Poslanstvo Muhammeda ti.

64

Ibn QaJJim el-lleWZUJe

nain
"'

vor. U knjizi Iman naveli smo tumaenja ajeta:

, --,
~

na koji se ovo postie, kod

J ., _ -,.

J~ :1 G . l* t)J.)""+-:' ' ' ~ ~' ., ')\....; .rJ *,)J J~l' lc-"": -;-J ,r ,

,.

l'

"A j a se kunem onim to vidite i onim to lze vidite, Kur'an je, doista, govor objavljen plemenitom Pos laniku ... " (El-Haqqa, 38-40).

~~} ~_,:..;

Na ovu temu smo govorili i prilikom tumaenja ajeta: uf,) {:,J:".._;; :.Uf ',H - "A i 11 vama samima - zar ne vidite?'' (Ez Zarijat, 21 . Doli smo do zakljuka kako je ovjek sam po sebi dokaz postojanja Srvoritclja i N jegove jednoe. On je dokaz ish.-re nos~i N jegovih poslanika i naj bolja po tvrda Njegovih savrenih SVOJStava.

F'

Prema tome, oni koji sc zavaravaju pripadaju jednoj od dvi je grupe: ili su vrsto uvjereni vjernici ili sumnjiavi poricatelji. Neko se moe pitati: Kako vrsto vjerovanje u Povratak, Dennet i Dehennem i nepostojanje sumnje u tO moe ii uz nei zvravanje vjerskih obavez."l? Zar je u ljudskoj prirodi da ovjek zna da e sutra stajati pred nekim vladarom koji e ga estoko ka z niti ili lijepo nagradi ti - da taj isti ovjek bude nemaran i oezain teresovan prema svojim obavezama i potpuno se indiferentno od nositi prema tome?
Meutim, ovo je stanje veine srvorenja. Susret ovih poj mova je veoma udna pojava, koja ima nekoliko uzroka.

Prvi, krhkost znanja i nepotpuno uvjerenje. Ko misli da znanje ne varira taj je u oitoj zabludi. Ibrahim cl-Hali! je traio od svoga Gospodara da m u poka e kako oivljava mrtve, pored toga to zna da je Allah sposoban

Bolest lliJek

65

da to uini. Time je elio da se uvrsti u vjeri, kako bi gajb' postao vidljiv.

Ahmed u Musnedu prenos i had is Boijeg Poslanika~ koji kae: "Nije isto 11ti i vidjeti". 2 Kada se krhkom znanju doda nemogunost dosjeanja, udaljenost tog znanja od srca u mnogim situacijama radi bavljenja onim to je suzbija, umije~anost strasti, dominacija prohtjeva i zle misli, ejtanske obmane, izazivanje sudbine, puste elje, utonu lost u nemar, ljubav prema prolaznom, alegorijsko tumaenje Tekstova i ljubav prema obiajima - rada iman u srcu moe zadrati samo Onaj koji odrava ravnoteu nebesa i Zemlje. Iz ovog razloga koli ina imana i dobrih djela je razliita kod ljudi. Ona mogu ii dotle da u srcu ostane samo mali trun... Svi ovi uzroci se vraaju na ogranieno zapaanje i razmi ljanje. Zbog roga U zvieni Allah pohvalno govori o strpljivjm i vrsto uvjerenim ljudima. On ih progla~ava voama u vjeri: ,:,::,.:,) (:,_B_,; Q~ t)I) t/;;... (j Ll;4 ~J~ ~~ j,:: - h.meu ujih smo Mi vode odreivali i oni su, oaa:zivajtti se zapovijedi Naoj, na Pravi P11111puivali, jer s11 strpljivi bili i u dokaze Nae vrsto vjerovali" (Es-Sedde, 23).

RAZLIKA IZMEU LIJEPOG MI~UENJA (OPTIMIZMA) l ~AMOOBMANE

Kao to smo vidjeli, lijepo miljenje (optimizam) je oprav dano ukoliko podstie na dobro, pomae da se ono ini i ako vodi ka njemu. O bmana je ono to vodi ka neradu i preputanju grije sima. Lijepo miljenje je nadanje. Ako nadanje podstie na dobra djela i odvraa od loih, ono je ispravno. Ukoliko se nerad sastoji
1

Nevidljivi svijet.

Ahmed: Musned, br. 1845, 2443, pu tem Ibn 'Abbasa. H adis je sahih. (V.: Tahrid EI-'Aqide et-tahavijje, br. 401; Mikat, 5737.)

66

Ibn QaJJim ei-DewzUJe

lO

od nadanja, a nadanje od nerada i podbacivanja, nJIVanJe.

je onda obma

Moemo li zamisli ti ovjeka koji ima zem lju i oekuje da mu ona donese prinos? On je ne ore i ne sije ve se nada da e d o biti rod bez oranja, sijanja, navodnjavanja i bilo kakve brige. Ovak vog ovj eka bi svi proglasili najveim maloumnikom. Isto tako, ako bi se nadao i pouzdao u to da e dobici dijete bez spolnog op enja ili da e postati naunik bez uenja i velikog truda, ili neto tome slino ... Isti sluaj je i sa ovjekom koji smatra da e dostii visoke stepene i vjeita uivanja bez dobrili djela, bez pribliavanja Allahu kroz dobra djela i izbjegavanje loih. A Allah daje uspjeh. Uzvieni Allah kae: J,;..} iJ:.:.G,.j iJ~ ::r.,;.ilj i;:.T 0-)1 ~!) (JJI~ 0~_:;. ,-,,: i~i "On'i k.oj i vjeruju i koji se isele i bore

JJ1-

na

Allabovom Putu, oni se mogu nadati Allabovoj milosti ... " (El Beqnre, 218). Ovdje nije sluajno uz nadu navedeno izvravanje
spomenutih djela. Oni koji sami sebe varaju smatraju da ljudi koji zanemaruju Allahova prava ne potuju Njegove naredbe, koji kre Njegove zabrane, dae Njegove robove - mogu oekivati Allahovu milost. Sr ovog problema lei u tome da su nada i lijepo miljenje nerazdvojni pojmovi od ispunjavanja uvjeta koje je uspostavila Al lahov:t mudrost u prepisivanju zakona (e riata), kadera, nagrade, plemenitosti. Kada ovjekovo djelovanje bude u skladu sa ovim stvarima, onda se moe nadati u oprost svoga Gospodara. On Ga moli da ga ne prepusti samim tim djelima 1 ve da ih uini uzrokom raznih korisnih stvari te da od njega otkloni sve to bi dovelo do njihovog ponitavanja.

Tj. traeti da mu Svojom djelima zasluio.

milou

prui

veu

nagradu nego to je rim

Bolest i liJek

67

NADA lPUHA

MA~TANJA

Svaka elja sc sastoji od tri elementa: l. ljubavi prema tome to se eli, 2. straha od gubljenja te stvari i 3. nastojanja da sc na svaki na in doe do te stvari... Kada uz elju ne ide nijedna od spomenu tih stvari, onda je to matanj e, to je sasvim drugi pojam. Onaj koj i el i je bri ljiv, a brian ovj ek koj i hoda putem, svakako e pouriti iz bojazni da ne propusti svoj cilj. U Tirmizijevom Dam i'u se biljei hadis Ebu Hurejrea u kojem Boiji Poslanik ;i kae: "Ko se bude bojao bit e llfledm (u Dennet); ko bude uveden stii e na sumifte. Doista je AllahDfJa roba vrijedna; Allabova roba je Dennet"'. Uzvi~eni dob roiniteljima preporuuje nadu, ali im preporuuje i strah. Na taj naio, nadanje i koristan strah prate svako uinjeno djelo. Allah 'lf. kae:

' * .. ,." . ,. . ' , . , .LJ~' .. . . ', ~ . i . l). r-" '0:!.LJ\' , .J u~ r--r-j ~...,....,. r-" 0:! , u _ ." ~ 1 *.J.r .<r--1 ''J' ' r. ' r-" d~ .LJI' " 'J ' ,:A..L ('!, .J * .)~)! r--r ~ } ;... . ""J :\. :~ttL.. ,." .1~~ l 9'L.:f ~ ~!'.-: jj,: eJ..~-"'> j r-r: j ! r-r > .J {'"f:.r" .J j-' eJ j-' y. d- , .J J J J , , . L;.t.b , ..:..1'''.1 l . e) L:; ..!.l!).,* ~.)~ ('""J .;;;- tJ, y ~ . , .J
}

"'

"

...

"Oni koji iz bojazni prema Gospodam svome stra huju, i oni koji u dokaze Gospodara svoga vjeruju, i oni koji druge Gospodam svome ravnim 711! smatra ju, i oni koji od onoga to im se daju udjeljuju, i ija s11 srca puna straba zato to e se vratiti svome Gos podam, - oni hitaju da ine dobra djela, i radi njih druge pretiu" (El-Mu'mimm, 57-61).

Tirmizi (2450): Opis Denneta, poglavlje IS; Hnkim: Mustcdrek, Knjiga o suptilnosti , br. 785 J. O ovom hadisu je bilo diskusije, ali je ipak vjerodostojno sud~i prema uporednim verzijama. (V.: Es-Silsilc es-sahiha, br. 948, 2335.)

68

Ibn QaJJim ei-DfewziJJe

Tirmiz.i u svom Dami'u biljei hadis 'Aie, radijallahu 'an ha, koja je o ovom ajeru pitala Boijeg Poslanika ;lli, da li se on od nos i na one alkoholime, bludnike i kradljivce? On ree: "Ne, keri

Siddiqova, ovaj ajet se odnosi na one koji poste, klanjaju, udje/j&tju, ali se ipak boje da im ta djela nee biti prim/je11a: <,ti J.,;.;:..; Jij;O (::-t;;;:.JI- '... oni hitaju da ine dobra djela.. ."" Ovaj badis sc p renosi
i od Ebu Hurejrea. Uzvieni Allah nam pokazuje kako sretni ljudi izvravaju dobra djela uz bojazan, a nesretni rade nedjela uz smirenost. Kada pogledamo u ivot ashaba, vidimo da se on sastojao od truda u i njenju dobra, uz izraenu bojazan od kazne i neprihvaanja tih dje la. Mi danas malo i nedovoljno radimo, ali smo i pored toga smire ni. Siddiq, 41<, kae: "Volio bih da sam dlaka na pobonom ovj e ku". Ovo biljei Ahmed. Prenosi se, takoder, da se jedne prilike uhvatio za jezik i rekao: "Ovo me je uvalilo u nevolje". esto je plakao i govorio: "Plaite! Ako ne moete, trudite se da plaete!" Kada je klanjao, bio je miran poput drveta - iz st rahopotovanja prema Allahu. Jedne prilike je donio pticu. Okretao je u ruci i go vorio: "Svaka ulovljena ivotinja i svako otkinuto drvo su stradali zato to nisu dovoljno veliali Allaha". Na samrmim mukama je govorio 'Aii: "Keri moja, ja sam od imetka muslimana uzeo ovaj ogrta, ovo mlijeko i ovog roba. Pouri i daj to Ibn Hattabu". Za tim nastavi: ''Tako mi Allaha, volio bih da sam drvo koje se jede i sijee". Qatade je kazao: "uo sam da je Ebu Bekr rekao: 'Volio bih da sam biljka i da mc bi ljojed i pojedu!"' 'Umer b. Hattab je jedne prilike uio suru Et-Tur. Kada je stigao do ajeta: (dlji ~:,:,..cu. ~!)2 briznu u pla i razbolje se tako da su mu ljudi do lazili u posjetu:Kad je bio na samrtnoj postelji, re kao je svome sinu: "Molim te, stavi moje lice na zemlju kako bi mi

'

Tirmizi: Knjiga o tumaenju (tefsiru) Kur'ana, br. 3175; Ibn Made: Knjiga o zuhdu, br. 4198; Ahmed: Musned, br. 24735,25177. ... kazna Gospodara rvoga sigurno e se dogoditi" (Er-Tur, 7.)

Bolest lliJek

69

se On smilovao". Zatim je kazao: "Teko mojoj majci ako mi Allah ~ne oprosti!" Ovo je ponovio rri puta pa je ispustio du~u. Znao je u svom nonom ibadetu uiti neki ajet pa bi ga njegovo znaenje toliko potreslo da bi danima ostao vezan za kuu. Ljudi bi mu do lazili u posjetu mislei da je bolestan. Imao je, neka je Allah njime zadovoljan, dvije crne linije na licu od plaa. Ibn 'Abbas mu je jed nom rekao: "Ti si podigao mnoge gradove, osvoj io mnoge drave i veliki uspjeh postigao, uz Allahovu odredbu". "Volio bi h da se spa sim (da preselim na drugi svijet), a da nemam ni zasluga ni grijeha", ree na to 'U mcr, J;o. 'Usman b. 'Affan ~je, kada bi stajao nad kaburom, plakao ~o da bi mu se brada pokvasila. Govorio bi: "Kada bih stao izme du Denneta i Vatre, ne bih znao u koje od njih bih bio odreden. Radije bih da budem pepeo nego da ekam na odluku o tome gdje e me odvesti".
takoer bio poznat po svome plau i strahu. Naroito su ga brinula prazna nadanja i slijeenje prohtje va. Govorio je: "Prazna nadanja me odvraaju od Ahircta, a slije enje strasti me udaljava od Istine! Evo, dunjaluk ve okree svoja lea, a Ahiret krupn im koracima dolazi. Svaki od njih ima svoje

'Ali b. Ebi Talib ~ je

sinove i zato bud ite sinovi Ahireta, a nemojte biti si novi dunjalu ka. Sada je vrijeme za djela, a ne za obrau n ! Sutra e biti samo obra un, a kasno e biti za djela!" Ebu Derda' .;:. je govorio: "Najvie se bojim da e mi na Ki jametskom danu biti reeno: 'Oe Derdaov, ti si imao znanje, ali kako si radio po onome to si znao?"' J ma o je obiaj govoriti: "Ka da biste znali ~ta vas oekuje nakon smrti, ne biste s apetitom jeli niti biste pili s uivanjem! Nikada se ne biste sklanjali u kuu ve bi hodali i udarali se po prsima. Plakali biste nad svojom sudbi nom: 'Volio bih da sam drvo pa da me odsijeku"'. Lice 'Abdullaha b. 'Abbasa, raclijallahu anhuma, esto je bi lo vlano od suza. Ebu Zcrr je govorio: "Kamo sree da sam drvo pa da mc po sijeku! Volio bih da nisam stvoren!" Kada mu je nueno ne~te

70

Ibn QaJJim ei-DiewziJJe

hrane, rekao je: "Imamo kozu koju muzemo, magarca na kojem se prevozimo, slobodnog slugu i jedan ogrta vika. Plaim se pola ganja obrauna i za ovo to imam". Tem im cd-Dari je jedne veeri uio suru El-D asije. Kada je stigao do ajeta l~j 1~1 ;;,.)il! ji:;.r ,:,i,/' " ,;...:,:;,.,::",Ut ~ (~L...l l - "Misle li oni koji tme zla djela, da emo s njima

rfl

postupiti jednako kao sa onima koji vjemju i dobra djela ine... " (El-Diasije, 21), poeo ga je ponavljati i plakati sve do jutra.
Ebu 'Ubejd, 'Amir b. EI-Derrah je rekao: "Volio bib da sam ovan - da mc moja porodica z;~kolje, moje meso pojede i od mene orbu da naprave". Mnogo je ovakvih primjera i nemogue ih je sve navesti. Buhari u svom Sahihu kae: Poglavlje o bojazni vjernika da se djela ne ponite, a da on to ne osjeti. Ibrahim et-Tejmi je rekao: "Kad god sam svoje rijei uporedio sa djelima, pobojao sam se da sam po ricare lj (nevjern ik)." Ibn Ebi Mu lejke je rekao: "Zatekao sam trojicu Poslanikovih ~as haba i svi su se bojali da nisu licemje ri. Niko od njih nije govorio da ima Dibrilov ili Mikailov iman." Oo navodi da je Hasan rekao: "Od licemjerja (nifaqa) boji se samo vjern ik, a o njemu ne misl i samo licemjer (munafiq)". 'Umer b. Hattab je govorio Huzejfeu: "Zaklinjem te Allahom, da li me je Boiji Poslanik ~ ubrojio u licemjere?" ''Nije, ali to oi za koga dru gog neu rei! "

n:u

uo sam na~cg ~ejha 1 kako govori: "Ovim Huzejfe nije htio da kae kako niko drugi oije zatien od licemje rstva ve kako se nee upuhati u sud o rome. Jer, kome god kaem da ga Boiji Pos lanik ;k nije ubrojio u licemjere roga sam pohvalio".

Ja kaem: Ovome je slian primjer ovjeka koji je zamolio Boijeg Poslanika ~ da zamo li AIJaha da ga uvrsti u sedamdeset hiljada ljudi koji e ui u Dennet bez obrauna, naro mu je on
1

Misli 113 cj hu-l-islama !bo Tejmiju, AUab mu sc smilovao.

Bolestiliiek

71

rekao: "Pretekao te je u wme 'Ukae".' Time nije htio da kae da je dino 'Ukae zasluuje da bude medu njima. elio je samo da ro preuti, a Allah najbolje zna.

1 6RIJE~I U~RCU ~U KAO OTROVI UTIJELU

Vrati mo se temi koju s mo poeli - o li jeku zn bolest koja, ukoliko potraje, razara ovjekovu sadanjost i bud unost (dunja luk i Ah iret). O no to moramo z nati jeste da grijesi i po roci tete. Nema sumnje da su oni opasni za duu kao to su otrovi opasni za tijelo, u manjoj ili veoj mjeri. A zar ita moe prouzrokovat i tetu i bo lest na ovom ili buduem svijeru osim grijeha i poroka? ta je nae praroditeljc izvelo iz Denneta - :fSue uivanja, slasti, radosti i sree - u Kuu boli, tuge i nesrea? Sta je izvelo Iblisa iz nebeskog kraljevstva, proklelo ga, prognalo, opoganilo njegovu nutrinu i vanjtinu i pretvorilo ga u najgroznije i najrunije stvorenje? Nje gova nutrina je svakako runija od vanjtine. Nakon blizine je do bio daljinu; nakon milosti proklets tvo; nako n ljepote grozotu; um jesto Dennetn Vatru rasplamsanu; umjesto imann kufr; umj esto prijateljstva sa H valjenim Gosp odarem dobio je Njegovo neprija teljstvo i od baenost. U zamjenu za izgovaranje rijei hvale, uzdi zanja i tevhida2, odabrao je rijei kufra, irka, la i, klevete i zla; od jeu imana je zamijenio odjeom kufra, st ranputice i grijeha. Kod Allaha je zauvijek izgub io poloaj i Njegovu mi lost vik nikada ne e stei. Na njega se srui la najea Allahova srdba i fatalna lju tina. Postao je voa svakog grjenika i raskolnika. To je izabrao nakon ibadeta i blagodati. Samo od T ebe, Gospodaru, traimo za titu od grijeha, izigravanja Tvojih naredbi i krJenja Tvojih zabrana. ta je uzrok pot apanja svih stanovnika Zemlje kada je voda

Buhari: Knjiga o suptilnosti, br. 2686; Muslim: Knjiga o imanu, br. 216.
La ilahc illallah.

72

Ibn QaJJim ei-DewziJie

preplavila vrh ove planina? ta je potaklo smrtonosni vjetar protiv 'Adovog naroda koji ih je usmrtio i razbacao kao da su palmova stabla iupana? Taj vjetar je uni~tio sve kuda je proao- kue, nji ve, oranice i stoku. Njihova sudbina je osta.la kao pouka ostalim narodima do Sudnjeg dana. ta je razlog slanja uasnog krika Se mudnvom narodu , krika koji im je pokidao srca, rascijepio tijela i do zadnjeg ih istrijebio? ta je uzdiglo sela Lutovog naroda, tako da su meleci ul i lave njihovih pasa- i zatim ih prevrnulo na njih, tako da ono ~to je bilo gore - otilo dolje, i svi su bili uni~teni?! Oni su doivjeli kaznu kakva nije snala nijedan dru gi narod! Nji hova braa s u sli no doivjela, a kazna nije daleko od nasilnika ... ta je uzrok slanja u'ajbovom naro du crnih o blaka s kazno m? Kada su stigli iznad njih, posuli su ih rasplamsanom vatrom! ta je potopile Faraona i njegov narod u more? ta je sravnila Karuna, zajedno sa njegovom kuom, imetkom i porodicom? ta je bio uz rok unitenja pokoljenja nako n N uha kroz vie oblika kazni? ta je bio uzrok unitenja Salihovog naroda es to kim krikom? Oni s u se do zadnjeg pretvorili u pepeo! ta je Izraelianima poslalo silan i moan narod koji im je zemlju uzdu i poprijeko pregazio, njihove ljude pobio, a ene i djecu im porobio, popalili su im kue, oteli imetak! Zatim ih je Allah jo jedanput poslao, pa su unitili i do temelja poru~i l i sve ho su mogli! ta je na nji h navuklo raz ne vrste kazni i patnji - u ob liku ubijanja, porobljavanja, ruenja gradova, tiranije vladara, pretvaranja u majmune i svinje... Povrh svega, Uz vieni Allah se zaklinje: ("_.u:..il ;;.. (.qj1 JI j.,~._ it-::i)

"... da e do Smaka svijeta preptttati nad 11jima vlast ilekome ko e ih rza najgori nain tlaiti" (El-E'raf, 167).

r+-;...;.;.

r:,;

Imam Ahmed biljei predaju 'Abdurrahmana b. Dubejra b. Nufejra koji prenosi da je njegov otac rekao: "Kada je osvojen Kipar, njegovi stanovnici su bili razdvojeni pa su jedni za drugima plakali. Ugledao sam Ebu Derda'a kako usamljen sjedi i plae. Upi tah ga: 'Oe De rdaov, zato pl ae na dan kada je Allah osnaio islam i muslimane?' 'Ne priaj, Dubejrc! Vidi li kako All ah s )ah koom svodi raune! Ovaj narod je bio snaan, bogat i ugledan, ali je zanemario Allahove naredbe pa su zavrili ovako kako vidi!'"

Bolest 1liJek

73

'Ali b. Da'd biljei hadis koji Ebu-1-Bahteri prenosi od ne kog ashaba koji je uo da je Poslanik !!i rekao: "Ljudi nee biti uni teni sve dok sami ne Ztl5lue kaznu". 1
U Ahmcdovom Musnedu se biljei had is U mmu Sele me da je Boiji Poslanik tli5 rekao: "Kada se pojave grijesi kod mojih sljed

benika, Allah e im poslati Svojte kazm1". Rekoh: "Boiji Poslanie, hoe li tada biti mete njima dobrih ljudi?" "Ho~e", odgovori on. "Kako e se s njima pompiti?", upita Umm u Se/eme. "Oni e doiv jeti sudbinu ostalih lj'udi pa e im Allah podariti Svoju milost i zado voljstvo".2
Hasanovi m murse! badisima, za koje on kae da po tiu od Boijeg Poslanika !!i, je i predaja: "Ovaj ummer e uivati Allahovu zatitu i brigu sve dok njihovi ueni ljudi ne ponu uro vati sa vlastodrcima, dok poboni ne ponu slijediti grjenike i dok poroni ne ponu poniavati pohene! Kada se ovo desi, Allah e ukinuti Svoiu zatitu. Postavit e im okrume vladare koji e ih tlaiti i z lostavljati i na kraju e ih kazniti neimatinom i siroma tvom". Musncd biljei Sevbanov hadis u kojem Boiji Poslanik ~ kae: "ovjek moe biti lien nafake zbog grijeha kojeg je po6nio".'
Poslanik~ Meu

U drugoj predaji koju Musned biljei od ovog ravi ja, Boiji kae:

Na vas e se obmiti narodi kao to se za sofrom ljudi obru avajlt na inijte! Hoe li to biti zbog nae malobrojnosti, Boiiji Poslanie? upitae ashabi.
Ehu Oavud: Knjiga o boju, br. 4347; Ahmed: Musned, br. 17825. Hadis je sahih. (V.: Sahih EI-Dami', br. 5231.) ' Ahmed: Musned, br. 26056. Ovaj sencd je slab, ali postoje drugi izvo ri ovog hadisa, koji su ispravni. (V.: Es-Silsilc es-sah.iha, br. 1372.) l Ibn Made: Knjiga o isku~enjima, br. 4022; Ahmed: Musned, br. 21881. O ovom hadisu posloji diskusija. (V. : Es-Silsile es-sahiha, br. 154.)
1

74
Ne ree

Ibn QaUim ei-DeWZUJe

bujine pjene.

- vas e tada biti mnogo, ali ete biti slabi pop11t Stmh e biti iupan iz srca vaih neprijatelja, a 11 vaim srcima e biti usaJen \VEHN. ta je to we/m? - upita.fe e ashabi. Ljubav prema dunjaluku i strah od smrti - odgovori Boiji Poslanik N.

Musn ed Ahmeda biljei Enesovu predaju da je Boiji Pos lanik ~ rekao: "Kada sam oti!ao na Mi'rad, prooh pokraj ljudi ba krenib noktiju kojima su oni sjekli svoja lica i prsa. 'Ko m ovi ljudi?',

upitah Dibrila. 'Oni su jeli ljudsko meso i ka/jali njihovu govori mi on". 1

ast',

od

U T irmizij evom D ami'u se navodi hadis Ebu H u rcjrea u kojem Boiji Poslanik ~ kae: "Pred kraj svijeta e se pojaviti ljudi

koji e pod platom vjere ubirati ovosvjetske dobiti. Pred ljudima e se pretvarati blagi kao janjad. Rijei e im biti slade od eera, a u sebi e nositi vuija srca. Allah ~e rei: 'Zar Mene oblnanjujete ili se preda Mnom diite?! Kunem se Sobom da u vam poslati iskuenje koje nee nikog ostaviti mirnim". 2
Ibn Ebi-d- Dunja navodi rijei 'Alije

*: "Doi e vrijeme

kada e ljudi od islama imari s:amo ime; od Kur'ana e imati samo slova; damije e biti izgraene, aU u nj ima nee biti upute; u lema e im b iti najgore to pod nebom postoji; od njih e poeti smut nje, i njima e sc vratiti! "l
On spominje i predaju 'Abdullaha b. Mes'uda: ''Kada se u nekom mjestu pojave kamata i blud, Allah naredi da sc ono uniti!"

Ebu Davud: Knjiga o odgoju, br. 4878; Ahmed: Musncd, br. 12927. H adis je vjerodostojan. (V.: Es-Silsile cs-sah iha, br. 533.) Tirmizi: Knjiga o zuhdu, br. 2404. Hadis je slab. (V. Da'if El D:!.ami', br. 6419. Bcj heqi: u'abu-1 -iman (Gran.e imana), br. 1763. Scned ove predaje
je prekinut.

Bolest l liJek

75

U Hasanovim murselima se nalazi predaja: "Kada ljudi uz ttapreduju 11 znanju, a zapost<:~ve djela, kada izraavaju ljHbav, a u srcima kriju mrnju i kada pokidaju rodbinske veze, Allah e ih frok leti i oduzeti im sluh i vid". 1 Ibn Made u Su nenima biljei h adis 'Abdullaha b. 'U mera: "Bio sam meu skupinom od deset mu hadira kod Boijeg Posla nika :5, kad on okrenu lice prema nama i ree: '0, mttbadiri, mo

hm Allaha da ne doivite pet stvari: - kada se u nekom narodze proiri nemoral i pone se jtwno i niti, oni e biti pogodeni kl<gom i bolestima koje njihovi preci nim poznavali; kada ljudi ponu zakidati na vagi, bit e pogoeni sunim go dinama, tekim nedaama i nepravdom vladara; kada ljudi prestantt davati zekjat na svoj imetak, bit e im mkraena kia i da nije ivoti11ja, ne bi nikad padala; koji god narod raskine ugcruor, Allah e doz:voliti da ih pokori nep1ijatelj iz dmgog naroda koji e im oduzeti ono to posje duju; kada njihovi imami ne budu radili po Allahovoj Objavi, Kttr'anu, Allt~h e ih okrenuti jedne protiv drttgih". 2
Musned i Suneni bi ljei predaju Ibn Mes'uda koji putem svoga oca prenosi da je Boiji Poslanik ~ rekao: "Oni koji SH ivjeli

prije vas opominjali Sit jedni dmge kada bi vidjeli da stt nainili gre ku govorei: '0, ti, boj se Allaha!' Mectutim, sutradan bi on sa njim zajedrzo sjedio, jeo i pio, kao da nije vidio kakvu je greku juer nap ravio. &da je Allah co vidio, ttinio je da se oni meusobno mrze iz d11a due. Zatim ib je prokleo jezikom njihovog poslanika Davuda i
1

Da'if predaja. Biljei je Tabcrani u Kebiru (6/323); Ebu Nu'ajm: El

Hil-je (3/ l09) bo predaju Sulejmana od Poslan ika ;i.
!J>n Made: Knjiga o smutnjama., br. 4019. Sencd ovog hadisa je slab.
Sejh Albani u Silsili navodi druge puleve, uz primjedbu da su svi oni
slabi, osim verzije Hakima, koja je glavna osovina ovog had isa. (V.:
Es-Silsile cs-sah iha, br. 106.)

76

Ibn Qafflm ei-DiewziJJe

lsaa, sina M erjem ina, zato to su se bunili i uvijek granice zla prela zili. Tako mi Onoga u ijoj je ruci Mt{hammedova dua, morate na reivati dobro, a odvraati od zla! Nastojte da zalutale na svaki na in vratite na istinu! U mprotnom, Allah e meu vama si.'Uoriti mrlnju, a zatim e vas prokleti kao to je i njih prokleo!"' Ibn Ehi-d-Dunja biljei da je Ibrahim b. 'Umer es-San'ani rekao: "Allah je Jue'u b. Nunu objavio: 'Ja u iz tvog naroda uni titi sedamdeset hiljada dobrih i ezdeset hiljada loih ljudi!' 'Gospodaru moj, ree on, jasno mi je za loe, ali zato unitava dobre?' 'Oni se nisu srdili kada sam se Ja srdio; s loiroa su jeli i

p ili. ""
Ebu 'Umer b. 'Abdulberr prenosi da je Ebu 'Imran rekao: "Allah je poslao dva meleka u jedno mjesto i naredio im da ga uni te do zadnjeg stanovnika. O ni naioe na ovjeka u damiji koji je klanjao. Rekoe: 'Gospodaru, jedan Tvoj rob klanja u tom mjestu'. Uzvieni Allah im odgovori: 'U nitite cijelo selo, a i njega zajedno sa njima. Njegovo lice se nijednom nije namrtilo zbog krenja Moj ih zakona!" Humejdi spominje da je Sufjan b. 'Ujejne putem Ufjana b. Se'ida od Mus'ira prenio da je jednom meleku bilo nareeno da sravni jedno selo. On ree: "Gospodaru moj, u tom selu postoji jedan poboni ovjek". Allah f&. mu objavi: "Od njega poni! Nje govo lice se radi Mene nijednog trenutka nije namdtilo!" Ibn Ebi-d-Dunja spo mi nje da je Vehb b. Munebbih rekao: "Kada je poinio grijeh, Davud je rekao: 'Gospodaru, oprosti mi!' On mu ree: 'Oproteno ti je, a krivica je preusmjerena na Israili ane!' 'Kako, upita Davud, kada si Ti Mudar, Pravedan i nikome ne nanosi nepravdu? Ja sam uinio grijeh, a Ti ga svaljuje na Israili ane?' Allah ~ tada objavi: 'Kada si uinio grijeh, oni te nisu opo1

Ebu Davud: Knjiga o boju, br. 4336; Tirmizi: Knjiga o tumaenju Kur'ana, br. 3047; Ibn Mnde: Knjiga o srnut njama, br. 4006. Hadis je slab. (V.: Es-Silsile ed-dn'ife, br. J 105.)

Bolest lliJek
menuli nici upozorili!"'

77

Ibn Ebi-d-Dunja prenosi kako je Enes b. Malik jedne prili ke do~ao kod 'Ai~e u dru~tvu drugog ovjeka. Taj ovjek joj ree: "Reci nam neho o po tresu". "Kada ljudi lcgalizuju blud - odgovori ona - ponu piti vino, svirati instrumente, Allah ~ e se naljutiti na Svom nebu i nared iti Zemlji d~ ih potrese. Ako se ne pokaju i ne okanu tih grijeha, ona e se obruiti na njih." "Je li tO odmazda, Majko vjernika?" "Ne, to je milost i opomena vjernicima, a odmaz da, kazna i srdba za nevjernike!" Enes b. Malik ovu predaju ko mentarie: "Nijedan hadis Bo.ijeg Poslanika ai mc do tada nije ob radovao koliko ovaj". Ibn Ehi-d-Dunja navodi jednu murse! predaju: "Zemlja se potresla u vrijeme Boijeg Poslanika~. On spusti ruku na do i re e : 'Smiri se, jo ti nije do~lo vrijeme'. Zatim se o krenu ashabima i ree: 'Doista vas Allah opominje da se okanite grijeha i vratite Mu se! Ui11ire to!' Drugi put se Zemlja potresla u vrijeme 'Umera <lJ;., nato on ree: 'Uzrok ovog potresa moe biti samo grijeh koji ste poinili! Tako mi Onoga u ijoj je ruci moja du!a, ako se ovo po novi, ja s vama na nj oj vie n eu ivjeti!"' zasluge i vrline 'Umera, Ibn Ebi-d-Dunja kae: "Zemlja se zatresla u vrijeme 'Umera. On udari rukom po du i re e: 'ta ti je? Da je vrijeme za Sudnji dan, ti bi vijesti svoje kazivala! uo sam kako je Boiji Poslanik ai rekao: 'Kada nastupi Sudnji dan, svaki lakat i pedalj Zemlje e govoriti!"' Imam Ahmed putem Safijje biljei: "Medinu je pogodio zemljotres u vrijeme umera. On tada ree: '0, ljudi, ta je ovo? Zar ste se ovako brz.o iskvarili!? Ako se ovaj zemljotres vrati, nee te me vie vidjeti!'" Ka'b prenosi: "Potres Zemlje e us lijediti kada se na njoj ra ire grijesi tako da e ona drhtati od straha da Alim ne vidi ta se na nj oj dogada!" 'Umer b. 'Abdulaziz je odaslao depeu namjesnicima pok rajina: "Ovaj potres je vid Allahovog kanjavanja ljudi! O stalim pokrajinama sam napisao da se sakupe tog i tog dana. Ko bude kod
Navodei

78

IbnQamm ei-Dewzme

sebe imao neku obavezu neka je izmiri, jer Uzvieni Allah kae:
"Postii e ta eli onaj koji se oisti i spomene ime Gospodara svoga pa molitvu obavi!'' (El-E 'la, 14, 15) . ": ~':" gj , ::; .;... . ~ ::-.J <J' -= '-= ... ~:;, -:;n; G . . ~ ~U'.r-JJ ~r P .Jr

~J ;.i ~jr-.:. l J~.l* J;,;

8if.:J~

~~~Iii
"Gospodam na, sami smo sebi krivi, i ako nam Ti ne oprosti i ne smiluje nam se, sigumo emo biti izgubljeni." (El-E'raf, 23). "Ako mi ne oprosti i ~e smiluje mi se, liitt izgub ljen" (Hud, 47) .
..e~ t UJI ~ ,~ "111{~ 0-!
-'~ ~' <.r <"\ <..i:!"~ "'J'J'" '':i' "( ...r.~ ULI .:.r J /:"' u~.). ".
J'
~

<?! ~ ~ " "Nema boga, osim Tebe, bvaljen neka si! a ja sam se zaista ogrijeio prema sebi!" (El-Enbija', 87) .
Imam A hmed navodi hadis Ibn 'Umera da je Boiji Posla nik ;Jii rekao: "Kada ljudi ponu krtariti rza dina1ima i dirhernama, a ponu poslovati sa 'inom', slijediti repove krava 2, a ostavljati dihad na Allahovom Ptttte, Allah ~ e im poslati nesreu i nee je ukinuti sve dok ne preispitajlt svoju vjeru".3 H ad is biljei Ehu Da vu d u vje rodostojnom senedu. Ibn Ehi-d-Dunja navodi Ibn 'Umerov hadis: "U moje .3ri
1

.(

~l.$~ ,;_..J\rl til

\r.).

'

'Ina je predavanje robe za od redenu cijenu na odgoeno plaanje, a zatim kupovanje te robe od istog ovjeka za manji iznos, i me se eli na lukav nain izbjei direktna kamara. T j. baviti se privredom u vrijeme kada se treba od.~zvati u dihad. Ahmed: M usned, br. 4810; E bu Davud: Knjiga o k upoprodaji, br. 3462. Hadis je, uzimajui u obzir sve puteve predaje, vjerodostojan. (V.: Es-Silsile es-sahiha, br. t l.)

Bolesti rl]ell

79

jeme su ljudi im:~Ji potrebu za dinarima i dirhemama svoje brae. u o sam Boijeg Poslanika ti kako kae: "Kada ljudi ponu !krtari ti na dinarima i dirhemama, a ponu poslovati sa 'ajnom, ostavljati

dihad na Allahovom Plttu, a slijediti repove krava, Allah ~e im sa neba poslati nesreu i nee je ukinuti sve dok oni ne preispitaj1e svoju vjem". 1
Hasan je rekao: '"Ina, tako mi A llaha, nije nira drugo do AUahova kazna ljudima!" Jedan od israclianskih poslanika je gledao kako Nabuko donosor postupa sa njlma, pa ree: "Ovo je naa zasl uga! Ti s i, Bo e, nama nadredio onoga ko za Te ne zna, niti prema nama ima mi losti!" Nabukodonoso r je Danijelu rekao: "ta je meni dalo vlast nad tvojim narodo m?" "Tvo ji vel iki grijesi i nepravda koju je moj narod nanio samom sebi". Ibn Ebi-d-Dunja navodi hadis koji 'Ammar b. Jasir i Huzej fe prenose o d Poslanika ;i: "Kada Allah odlui da se osveti ljudima,
011

usmrti njihavu djecu i uini njihave iene neplodnim! Nakon toga Sv oju kazJiu, a da meu njima ne bude nikog ko zasluuje 2 milost!"
e sruiti

Prenosi se da je Malik b. Dinar rekao: "irao sam jednu mudru pripovijest u kojoj AUah ~ kae: 'Ja sam Allah, Bog, Kralj svih kraljeva. Srca kraljeva su u Mojoj ruci! Ko bude Meni poko ran, on i e b iti milost za njega, a ko Mi bude nepokoran, o ni e za njega bit i kazna! Zato, nemojte troiti vrijeme na kuenje kraljeva (vladara)! Pokajte se i Ja u ih uiniti naklon jenim vama!"

U Hasanovim murselim a se nalazi

1

slijedea

predaja: "Kada

Ibid.
Ovaj hadis je da'if. cjh Albani ga je uvmio u Da'if ci-Dami ', pod
brojem 1544. Na~ao ga je u il'llzijevom djelu EI-Eiqab. H adis je zabi ljeen i u Kenz cl-'umnml, br. 6011 i Sujmijcvom Dem' cl devami', br. 4647.

80

Ibn Qallim eHieWZIJJe

Allah eli da bude blagonaklon prema nekom narodu, odluujuu rij e daje razboritim ljudima, a riznice' prepusti irokogrudima. A kada ne eli dobro (nekom) narodu, odluujuu rije preputa be z umnima, a rizruce ~krticama". Imam Ahmed i drugi navode Qatadeovu predaju da je Ju nus rekao: "Gospodaru moj, Ti si na nebu, a mi na Zemlji. Kako emo raspoznavati znakove Tvoje srdbe od znakova zadovolj stva?" "Kada vam nadredim vae najbolje ljude - odgovori Allah to je znak Moga zadovoljstva vama! Kada vam nadredim najloije ljude iz vaih redova, to je znak Moje srdbe!" Ibn Ebi-d-Dunja navodi predaju Fudajla b. 'Ijada koji kae: jednom pos lani ku objavio: 'Kada onaj ko Me poznaje pone kriti Moje naredbe, Ja mu kao kaznu poaljem onoga ko Me ne poznaje". "Allah
~ je

On takoder biljei h adis koji Ibn 'U mer prenosi od Boijeg Poslanika J't "Tako mi Onoga " ijoj je ruci moja d11a, Sudnji dan

nastupiti sve dok Allah ne poalje nevjeme vladare, porone ve zire, izdajnike sl11ibenike, nepravedne nadstojnike i grjene uenja ke. Oni e izgledati kao monasi, ali st~ im srca poganija od leine. Njihova nahoenja su razliita. Allah e im poslati stranu nem!u koja e ih iznenada presjei. Tako mi Onoga u ijoj je ruci moja dua, islmn e nestajati malo po malo, tako da niko nee izgovarati: Allah, Allah! Naredujte dobro i odvraajte od zla! U suprotnom, Allah e vam nadrediti najloije med11 vama! Oni e s vama surovo postupati. Dobri i poboni e initi dovu, ali ona nee biti 11sliena! Nareujte dobro i odvraajte od zla! U mpromom, Allah k e vam poslati ono ga ko nee biti milostiv prema vaoj djeci, niti e potovati vae odra sle". 2
1

nee

Tj. podjela plijena i harna iz te riznice p!cpu~[a sc irokogrudnirua. z Hcjscmi u Mcdmc'u-z-zevaidu ovu predaju pripisuje Bezzaru kao hadis koji prenosi Mu'az. On kae: "U scncdu ovog hadisa se nalazi Habib b. 'Imran ei-Kela'i, koji mi nije poznat. Ostali prenosioci su
Q

Bolesti DJeli

81

Taberanijev Mu'dem i druge knjige biljee hadis Se'ida b. Dubejra koji putem Ibn 'Abbasa prenosi da je Boiji Poslanik ;k rekao: "im jedan narod pone zakidati na mjerenju i varati na vagi,

Allah im ukine kiu; kada u nekom narodJt prevlada blud, Allah :Jj medu njih unese (uesta/u) smrt; kada se u narodu profiri kamata, Allah im poalje ludilo; kada se negdje pojavi meusobno ubijanje, Allah e im poslati neprijatelje da.ih pokore; kada se pojavi homosek sualizam, Allah alje tom narodu kataklizmu; kada prescmm narei vati dobro i odvraati od zla, njihova djela nee dosezati do Allaha, 11iti e se uti njihove dove". 1
Musned i druge zbirke navode hadis koji 'Urve prenosi od

'Aic: "Uao je jedne prilike Boiji Poslanik Jr u kuu potiten. To mu se vidjelo na lim. Nije 11ita rekao, ve je uzeo abdest i iziao. ja sam ostala u sobi. On se uspe na minber, zahvali se Allahu i pohvali Ga, a zatim ree: '0, ljudi, bojte se vaeg Gospodara. On vam kae: Naredujte dobro i odvraajte od zla prije nego to vam ja prestanem 11sliavati dove, prije nego vam uskratim pomo i odbijem ono to Mi
traiite"'. 1

E I-'Am ri cz-Zahid je rekao: "Znak rvojc nemarnosti. prema od Allaha je kada vidi ono to Allaha ljuti, pa prijee preko toga ne odobravajui ga i ne kritikujui - bojei se stvorenja koje ni sebi ne moe ni korist ni tetu nanijeti." sebi i
otuenosti

Ko ostavi nareivanje dobra a odvraanje od zla iz straha prema stvorenjima, i.z njegovog srca e biti iupana pokornost. Ako bi ne~to nared io svome djetetu ili slugi, on i bi mu sc podsmi jevali".
zastupljeni u Sahihu". Nisam naao ovaj hadis u Jlampanoj verziji Taberanijeve knjige. Prim. ur. Ahmed: Musncd, br. 24727. U skraenom obliku ovaj hadis biljei Ibn Made u Knjizi o smurnjama, br. 4004. Sened ovog hadisa je slab zato to se u njemu nalazi 'Asim h. 'Umer b. 'Usman, koji je nepoz nat. (V.: Taqrib, br. 3070.)

82

Ibn QalJim eiDiewzUJe

Imam Ahmed u svome Musnedu navodi hadis koji Qajs b. Hazim prenosi od Ebu Bckra es-Siddiqa: "0, ljudi! Vi u ite ovaj ajet, ali ga ne razumijete na pravi nain: 't ~ i~T ;:;. _ .l.h ~~\i) (r-:;:..::.1 1;1 J.:.; ;. r~ - '0, vjemici, brinite se o sebi; ako ste na

pf

vam nauditi onaj ko je zalutao!' (El-Maide, 105). Ja sam uo Boijeg Poslanika~ kako govori: 'Kada ljudi ug ledajt za/ima' pa ga ne sprijee u onome to ini - u drugoj verziji stoji: kada vide zlo, pa ga ne promijene- Allah .gg e ih redom kazniti Svojom kAznom". 2
E I-Evza'i spominje hadis Ebu Hurcjrea koji kae da je Bo 7.iji Poslanik :!& rekao: "Kada se grijeh sakr1je, 011 je tetan samo po onoga ko ga ini. A kada se taj grijeh javno ini i niko ga ne ospora

Pravom Putu,

nee

va, tettl se odraava na cijelom dmftvu". )

Imam Ahmed citira rijei 'Umera b. Hattaba: "Naselja se lahko mogu sruiti iako su naseljena". "Kako to?", upitae ga. "Kada grijenici nadjaaju pobone, a narodom zavladaju dvo l injaci", odgovori on. El-Evza'i putem Hassana b. 'Arijj ca navodi da je Poslanik illi rekao: "Pokvarenjaci iz mog ummeta e 11advladati pobo11e tako da
e

se vjemici skrivati kao {to se 11 naem drutvu skrivaju

dvolinja-

Cl .

n 4

Nasi lnika, nepravednika. Ebu Davud: Knjiga o boju, br. 4337; Tinnizi: Knjiga o tumaenju Kur'ana, br. 3057; Abmed: Musned, br. 30, 31. Hadis je sahih. (V.: Albani: Sahih Sunen Et-Tirmizi, br. 2447 i Mikat, br. 5142.) 1 Hejsemi u Medme'u ovaj had is pripisuje Taberanijcvom Evsatu, pu tem Ebu Hurcjrea. U senedu ovog hadisa sc nalazi Mervan b. Salim ci-Gi fari, ije se predaje ne prihvataju. Hadis je zabiljeen i u Kenz el 'ummalu, br. 5539. Alba ni, rahimehullah, u Es-silsilc cd-da'ife tvrdi da je ovaj had is apokrifan (mevdu'.) Ovo je murse! hadis koji nisam u dostupnim hadiskim zbirkama na ~ao kao predaju od Pos lanika. U Kcnzu-1-'ummalu je zabiljeen pod brojem 5539.
2

Bolestl liJek

83

lbn Ebi-d-Dunja bi ljei hadis koj i Ibn 'Abbas prenosi od Boijeg Poslanika !ji: "Doi e vrijeme kada e se srce vjemika topiti kao to se so rastapa 11 vodi." "ta je uzrok tome, Boiji Poslanie?" Loi postupci koje on vidi, a ne nastoji da ih promijeni", odgovori.' Imam Ahmed 11avodi Derirov hadis, da je Boiji Poslanik
ill rekao:

"Kada se u narodu pone initi nemoral, bez protivljenja onih koji su brojniji i moniji od onih koji ga ine, Allah '%e tome narod1~ poslati ka. zmt". 2

U Buharijevom Sa hihu se biljei hadis Usamea b. Zejda da je Boiji Poslanik ~ rekao: "Na Sudnjem danu e jedan ovjek biti doveden i baen u Vatru. Njegova utroba e se raskomadati i on e

po Vatri etati kao magarac po guvnu. Oko njega e kmiti stanovni ci Vatre i pirac e ga: '0, ovjee, ta te je snalo? Zar nisi ti onaj to si nas navraao na dobro i odvraao od zla?' 'Naredivao sam vam dob ro, ali ga sam nisam izvravao. Odvraao sam vas od zla, ali sam ga sam inio'". 1
Imam Ahmed navod i da je Malik b. Du1ar rekao: "Jedan od iz redova Israeli ana je uvijek imao punu kuu ljudi i e na. On ih je podsjeao i davao im savjete u vjeri. Jednog dana pri mijeti kako jedan od njegovih sinova namiguje jednoj od ena. On mu ree: 'Pola hko, sine, po lahko'. Nako n toga on pade sa svoga kreveta i slomi kimu . I ena mu je pa la, a sinovi izginuli. Tada Al lah objavi njihovom poslaniku: 'Obavijesti tog sveeni ka da Ja iz njegove kime neu izvesti Meni odane ljude (siddiqe). Zar se sva njegova srdba radi postupka njegovog sina sastojala u ro me da je rekao: 'Polahko, sine, polahko!?'"
sveenika
1

Ni ovaj hadis nigdje nije z.1biljeen kao predaja od Poslanika ~. Na vodi ga Kcnzu-1-'ummal pod brojem 8463. Ebu Davud: Knjiga o boju, br. 4339; Ibn Made: Knjiga o sm utnja ma, br. 4009; Ahmed: Musned, br. 18710, 18731, 18745,18768. Hadis je hasen. (V.: Sahih ei-Dami', br. 5749.) Buhari: Knjiga o poerku stvaranja, br. 3267; Muslim: Knjiga o zub du (askezi) i suptilnosti, br. 2989.

84

Ibn Qalllm ei-DlewzJUe

Imam Ahmed navodi rij ei Boijcg Poslanika !!i u hadisu koji prenosi 'Abdullah b. Mes'ud: "Pazite se sitnih grijeha! Oni se

sakupljaju kod ovjeka sve dok ga ne upropaste." Boiiji Poslanik ii je za te grijehe naveo primjer - kao skupina ljudi koji su doli na neko mjesto... Pripremili su neto za jelo, pa se razio.~e da na/ote vatru. Neko donese drvo, neko suh1~ baleg~. tako da postepeno napravie hrpu koju zapalie i 11 njoj isprie ono to su imali za jelo. 1 U Buharijevom Sahihu se navodi predaja Enesa b. Malika: "Vi inite grijehe koji u vaim oi ma izgledaju tanji od dlake, a mi
smo ih u vrijeme Boijeg Poslanika grijesima". 2
~

smatrali

te~kim

(smrtnim)

Dva Sahiha biljee hadis 'Abdullaha b. 'Umera da je Boiji Poslanik !l rekao: "jedtJa ena je zasluila Dehennem zbog make.

Zatvorila je dok nije lipsala. Nije joj dala da jede i pije, niti je pustila da se sama hrani". ~
U Hil-ji se navodi predaja Ehu Nu'ajma o tome kako su Huzejfea, pitali: "Jesu li Israeliani u jednom danu napustili vjeru?" "Nisu, ree on, meutim, oni su izbjegavali da ine ono to im je nareeno, a radili su ono to im je bilo zabranjeno, tako da su izili iz vjere kao to ovje k skida svoju koulju."

Zbog ovoga su neki asni prethodnici rekli: "Grijesi su pro vodn ici kufra (nevjerovanja), kao to je poljubac provodnik ope nja; muzika bluda; pogled ljubavi; a bolest je provodnik smrti".

U Hil-ji se takoer navode rijei Ibn 'Abbasa: "0, grjeni ne potcjenjuj opasnost i posljedice grijeha! Ustrajnost i ponav ljanje grijeha je opasnije od samog grijeenja! Izostanak osjeaja
e,
1

'

Ahmed: Musned, br. 3808. Hadis je sahih. (V. : Es-Silsile es-sahiha, br. 389.) Buhari: Knjiga o suptilnosti, br. 6492. Buhari: Knj iga o poetku stvaranja, br. 3318; Muslim: Knjiga o miru, br. 2242.

Bolest IUJel

85

stida od meleka na lijevom i desnom ramenu je gori od samog gri jeha! Tvoj smijeh u neznanju ta e Allah uiniti s tobom je gori od grijeha. Radost pri postizanju grijeha je k rupnija od grijeha, a alost za proputenim grijehom je gora nego da je on uinjen! Tvoj strah kada se zavjese na rvojim vratima pom jere dok ini gri jeh, a nije te strah od toga ~ to te Allah vidi - gore je od grijeha. Opomeni se, ovjee! Zna~ li kakav je grijeh poinio Ejjub i1li i rime zasluio Allahovu tjelesnu kaznu i oduzimanje imetka? Neki siromah je od njega traio pomo protiv nasi lnika (zulumara). On mu nije prui o po mo niti je sprijeio zulumara da to ~ini". Imam Ahmed biljei da je Hilal b. Sa'd rekao: "Nemoj gle dati u siu~nost grijeha, ve gledaj u O noga p rema kome si poinio raj grijeh". Fudajl b. 'ljad je rekao: "Koliko je grijeh u rvojim oima si tan, toliko je o n kod Allaha krupan; a koliko se grijeh tebi ini krupan, kod A Ua ha je sitan".
Reeno je: "Allah je objavio Musau:

'0, Musa, prvo Moje

stvorenje koje je umrlo je Iblis, iz razloga to Mi je bio nepokoran. One koji su nepokorni Ja raunam u mrrve". Musned i Tirmizijev Dami' biljee hadis Ehu Saliha od Ebu Hurejrea da je Boiji Poslanik ili rekao: "Kada vjernik poini grijeh, na njegovom srcu se zacrta crna taka. Ako se pokaje, oka ne grijeha i zatrai oprost od Allaha, srce e mu se oistiti. Ako nastavi i dalje initi, ta taka e se i riti dok ne obuhvati cijelo nje " .ft ;:,1:, J; ':>IS) govo srce. To je koprena koja se navodi u ajetu: r-f!_,li (:,;_ ~ 1;1S L. - 'A nije wko! Ono to m radili'prekrilo je srca njihQ'IJa' (El-Mtttaffifun, 14)." T irmizi je rekao da je ovo sahih ha dis. Huzejfe je rekao: "Kada ovjek poini grijeh, na srce mu se stavi crna taka sve dok ne posran e kao crna ovca". Imam Ahmed biljei hadis 'Abdullaha b. Mes'uda 'da je Bo iji Poslanik ;ft rekao: "0, Kurejije! Vama je preputena vLm, sve
/

dok ste pokorni Allah1 t. Kada Mte otkaete pokornost, on e posltlti one koji e vas skinmi kao !to se skida kora sll ovog tttpa." Zatim on

86

Ibn QaJJim el-D iewzme

oguli ft11p koji postade bijel i g/4d&. 1

Imam Ahmed navodi da je Vch b rekao: "Allah .:lit je Israeli
anima rekao: 'Kada su Mi ljudi pokorn i, Ja san1 zadovoljan. Kada

sam zadovoljan, Ja dajem berie t koj i nema granica. A kada su mi ljudi nepokorni, Ja sam ljut. Kada sam ljut, Ja proklinjem, a Moja kletva dosee do sedmog djeteta."' On takoder navodi predaju Veki'a od 'Amira koji kae: '"Aia je napisala Mu'aviju: 'Kada ovjek pone initi prijestupe prema Allahu, oni koji su ga hvalili meu ljudima poet e da ga kude'". Ebu Nu'ajm navodi da je Ebu Derda' rekao: "Neka vjernik pripazi da ga srca vjernika ne prokunu, a da on toga nije svjestan". Zatim je rekao: "Znate li ~ta je uz rok tome?" "Ne", odgovorie. "ovjek iru grijehe da ga niko ne vidi, a Allah uvede mr nju pre ma njemu u srca vjerruka, a da oo nije ruega svjestan". 'Abdullah b. Ahmed u Knjizi o zuhdu biljei da je Mu hammed b. Sirin, kada su ga pritisle brige zbog duga, rekao: ''Znam da uzrok ov;h briga lei u grijehu koji sam poinio prije e trdeset godina". Ovdje moramo napo menu ti nc~ to to je vrlo va no kada je o grijesima, a to mnogo ljudi pogreno shvaa. Ako sc pos ljedice grijeha ne odraze odmah, oni ih zaboravljaju mislei da se one nee pojaviti kasnije te da je ro kao to pjesnik kae:
rije

}l.~ zU{ne

digue prainu fttula pa.cfue, nee se 110~11 toaa praina pojaviti.

Hvaljen neka je Allah! Koliko je ljudi Stradalo zbog ovog razloga!? Koliko je blagodati propalo, a nedaa izazvano! ? Koliko se uenih i vrijednih ljudi ovim zanijelo i prevarila, a da ne govo1

Ahmed: Musncd, 4367. l-ladis je sahih. (V.: Es-Silsilc

1552.)

es-s~hiha,

br.

Bolesti liJek

87

rim o o neznalicama!? Opinjeni ne znaju da grijeh izbija, kao to izbija strijela, ili kao to teko zapaljenje i bolesL probijaju zacije ljenu ranu. Imam Ahmed prenos i da je Ebu Derda' rekao: "Budite pokorni Allahu kao da Ga vid ite! Raunajte sebe u mrtve! Znajte da vam je bo lje da imate malo koje e vas odravati, nego mnogo koje e vas upropas-titi. Z najte da d obro ne propada i da sc grijeh ne zabo ravlja". Jedan poboojak je jedne prilike gledao u dijete i razmiljao o njegovoj ljepoti. Te noi je sanjao da mu je reeno: "Z.1 taj (od redeni) grijeh e ispatati nakon etrde~!!I godina". Osim roga, grijeh ima izravnu posljedicu koja ne moe za kasniti niti se odgoditi. Sulejman et- T ej mi je rekao: "Deava se da ovjek poini grijeh u samoi, a ve ujutro osjeti njegove p'o sljedi ce". Jahja b. Mu'az er-Razi je rekao: "udi mc kada pametan ovjek u dovi kae: 'Gospodaru, nemoj da mi se svete dumani', a on svaiju osvetu sam privlai." "Kako to?" upitae ga. "On ini gri jehe pa mu Allah na Sudnjem danu natovari svakog neprijatelja". Zunnun je rekao: "Ko poini grij eh prema Allahu u tajnosti - On e njegov plat javno ukloniti".

lPO~UEDICE GRIJEHA

Grijesi imaju toliko loJ ih posljedica -neugod nih i tetnih po srce i tijelo, kobnih na ovom i buduem s vij etu - da ih samo Allah zna. - Uskraivanje znanja. Jer, znanje je svjetlo koje Allah alje u neije s rce. Grijesi gase to svjedo. Kada je imam afi poeo uiti i presliavati se pred Malikom, ovaj je primijetio njegovu izvanrednu intel igenc iju, duboku pronicljivos t i shvaanje. Rekao mu je: "Vi dim da je Allah u tvoje srce s tavio svjetlo. Nemoj ga utrnuti ta mom grijeha". afi je rekao:

<Poalio sam se '1/el(j' u na f.oe pamenje, <Pa 11/e 011 uputi Tla OStarJ(janje onjidia!

88

Ibn QaUJm el-DieWliJJe

Znaj aa je znanje svjetw - ree mi fl fl[{afi~vo svjet[o se grjenili..,u ne cfaje!

- Uskraivanje opskrbe (rizqa). U Musnedu stoji predaja da "ovjek biva lien opskrbe zbog grijeha kojeg je poinio". Ovu pre daju smo ve spomenuli. Bogobojaznost privlai nafaku, a u supro tnom ona biva odbijena, a siromatvo privueno. Nita ne moe privui nafaku kao ostavljanje grijeha. - Osj eaj samoe i gori ne u srcu kod grjenika - izmeu njega i Allaha. Tu nikah-va slast ne pomae, i sve slasti ovog svijeta je ne mogu otkloniti. Ovo moe osjeti ti samo onaj ko ima ivota u svom srcu. Jer, rana ne boli mrtvaca. Kada bi samo ovo bilo upozo renje, pametnom ovjeku bi bilo dovoljno da se okane grijeha. Je dan ovjek se alio jednom pobonjaku - sufiji na gorinu i samo u u srcu, pa mu on ree:

flR.9 su ti grijesigorRj ostavi ili

I pronaili raiost u injenju ao5ra!

Nita srcu nije neugodnije od gorine ponovljenih grijeha. A od Allaha se trai pomo. - O tuenost koja se javlja izmeu grjenika i ljudi, a naroi to pobonih. On jasno osjea ru meusobnu otuenost. to je ona jaa, on je sve vie dalji od njih i njihovih sijela. Uskraena .mu je korist od njih. Sve je blii ej tanovoj stranci to je dalji od stran ke Milostivog. Ova otuenost jaa i buja sve dok se ne pojavi i izme u njega i njegove ene, djece i blinjih. Grjenik ak postaje otu en od samog sebe. Jedan prethodnik (se lef) je rekao: "Odraz mo je nepokornos ti Allahu mogu primijetiti u ponaanj u moje jahalice ili moje supruge". - Komplici ranje ivota. Koji god posao zapone, nailazi na zatvorena ili nedostupna vrata. Ovo je shodno pravilu po kojem Allah ~ bogobojaznim ljudima olakava sve st~ari. Ko se ne dri_ bogobojaznosti AUah e mu oteati poslove. Cudna li uda! Ne mogu da shvatim kako ovjek ne zna ta je uzrok zatvaranja vrata dobra i oteavanja poslova ...

BolestIIUBk

89

- Tama koju osjea u srcu kao to osjea tamu guste noi. Grijeh postaje tama za njegovo srce kao ~to je mrkli mrak 7-a nje govo oko. Pokornost je svjer.lo, a grijeh tama. to je tama gua, njegova izgubljenost je vea. T akav ovjek nesvjesno pada u novo tarije, zablude i neopros tive greke, kao slijepi ovjek koji sa m eta po tamnoj noi. Ova tama sc pojaava tako da postaje vidljiva u oku, a zatim i na licu, tako da e je svako moi vidjeti. 'AbduUah b. 'Abbas je rekao: "Dobro djelo obasjava lice i srce; proiruje nafaku, daje snagu cijelu i budi ljubav kod ostal ih ljudi. Grijeh uzrokuje crnilo u licu, tminu u kaburu i srcu; slabost u cijelu; oskudnu nafaku i mrnju u srcima ljudi". - Grijesi slabe s rce i tijelo. Slabos t srca je vidljiva i vrlo lah ko moe dovesti i do sm rti. Slabos t tijela proistie iz slabosti srca. Kada je ovjeku vjerniku srce jako, jako mu je i tijelo. A poroan ovjek - i ako je snanog tijela- srce mu je slabo kada ustreba. Kada mu je snaga najpo trebnija, ona ga izdaje. Pogledajmo snagu Perzijanaca i Bi zantinaca koja je nestala kada im je najvie trebala - sljedbenici i mana su ih savladali snagom svojih rijela i srca.
-Nemogunost injenja dobra. Dovoljna kazna za grijeh bi bila u odvraanj u od injenja dobra; zauzimanju njegova mjesta i ukidanju svih puteva koji ka njemu vode, tako da u startu nestaje mnogo dobrih djela od kojih svako vrijedi koliko dunjaluk i sve to je na njemu. Ovo je slino ovjeku koji se zasiti nekom hra nom i od toga se razbol i, nakon ega se mora odrei mnogo ukus nijih i lj ep~ih jela. A od AUaha se trai pomo.

- Grijesi skrauju ivot i umanjuju njegov beriet i plod nost. Jer, kao to dobroinstvo produava ivot, tako i poroci bi vaju uzroko m njegovog skraivanja. Ljudi su se razili o ovom pi tanJ u. Jedni kau se skraivanje vijeka grjenika oitava u lienosti tog vijeka od ikakve koristi i berieta. Ovo je tano, i svakako je jedna od pos ljedica grijeha.

90

Ibn QaJJim ei-Dzewzme

D rugi kau kako grijes i bukvalno skrauju ivot, kao to umanjuju nafaku. Uzvieni Allah je za berie t u opskrbi i imetku postavio odreene uzroke, koji utiu na smanjivanje i poveavanje re nafake. Postavio je uzroke koji utiu na rast ili smanjenje berie ta u vijeku i ivotu. Oni dodaju da nije nemogue da se vijek iz odreenih raz loga produi, kao to se moe iz drugih razloga skratiti. Znai na faka i vijek; srea i nesrea; zdravlje i bolest; bogats tvo i siroma tvo- pored wga to su propisani od strane Allaha, On to ini pu tem uzronika koji dovode do rib propisanih posljedica.
Trea grupa smatra da se skraivanje vijeka ogleda u tome da grjenik ne ivi pravim i istinskim ivotom, a ro je ivot srca. Zbog ovoga je Uzvieni za nevjero ike rekao da su I}lrtvi i neivi: (.~f ~ :::,1;[) - "Tvari su, nisu ivi" (En-Nahl, 21) .1 Zivot je, znai, ono vrijeme kada je srce ivo. ovjekov vijek je duina njegovog ivota, a ivot je dug samo onoliko koliko je srce ivo uz Allaha. To je njegov vijek. Taqva (bogobojaznost) i pokornost produava ju te trenutke koji, ustvari, ine ivot pored kojeg drugog ivo ta nema.

U svemu, kada ovjek okrene lea Allahu i prepusti se gri jesima, istinski dani njegovog ivota su izgubljeni. On e biti svjes tan tog gubitka kada kae: (.;~ :. ::,;~~)- ''Kamo sree da satn se za ovaj ivot pripremio!'' (El-Fedr, 24). Ova vrs ta ljudi je ili oekivala neku dunjaluku ili ahirer:sku korist, ili nije. Ukoliko ni su oekivali neto od roga, onda su protraili cijeli vijek i uzalud potroili ivot. Ako su imali za cilj te koristi, rada je njihov pur na iao na prepreke; izvori dobra su bili zatrpani stvarima koje su im suprotne. Ovo je totalno traenje ivora.
1

Ajer koji autor uzim,a kao dokaz ti~,se kipoya. Uzvieni kae: ::r.Ji!J) (~l ';,;.. :::,,;f 0_,.:il~; ~j \!;::. t~ 'J ;.lli ;;J; (.fl 0;.~ - "A oni kojima se oni, umjesto Allahu, kla.njaj u - nita ne stvaraju; on i su sami Stvoreni; tvari su, nisu ivi.. ." (En-Nabi, 20, 21.)

Bolest lliJek

91

Ukratko, vijek ovjeka je duina njegovog ivota. A za nje ga nema ivota osim ako se okrene Allahu, utopi u ljubav prema Njemu i zikr, ne pretpostavljajui Njegovom zadovoljstvu nita drugo.

Umnoavanje grijeha
- Medu posljedicama grijeha je da se oni razmnoavaJU t granaju, tako da sc ovj e k vrlo teko moe osloboditi njih. Neki prethodnik je rekao: "Vid kazne za loe djelo je drugo loe djelo, a nagrada za dobro djelo moe bici drugo dobro djelo." Jer, dobro djelo koje je bl izu njega kae: Izvri i mene, i tako unedogled. Ta ko se dobit umnoava, a dobra djela uveavaju. Isto se dogaa i sa loim djelima. Na kraju loa i dobra djela postaju stalne osobine i neizbrisive navike. Kada bi poboan ovjek prekinuo s injenjem dobra, zemlja bi mu posta.la tijesna pored svoje irine; osjeao bi se kao riba na suhom sve dok se ne vrati injenju dobra. Tada se nje gova dua smiruje. A ako bi grjenik prestao initi zlodjela i pris tupio dobrim djelima, osjeao bi tjeskobu u dui i mrak pred oi ma. Stvari sc vraaju na svoje mjesto tek kad on ponovo pone i nit i zlodjela. Mnogi zloi nci ne nalaze s lasti u onome to rade, niti imaju motiva za to. Medutim, bol ih tjera na ta z lodje la, kao to je rekao poglavar plemena Hasan b. Hani' 1:
)l

Prvu asu sam sa sfau popio tfmga mi je 6i(a fije~za prvu!

Drugi pjesnik je rekao:

(]Ji{a mije {ije~ a sada mije 6ofest 1(po to se pijauica afl(gfio(om fijez:

ovjek sc na poetku trudi u ibaderu, voli da ga izvrava i posveuje mu zasl ueno vrijeme. Nakon ove faze, Allah ~ mu Svojom mi lou alje meleke koji ga podstiu na njih i d iu ga iz
1

Nije on autor ovog sti ha, ve E'a, Bckr b. Va'il Mej mun b. Qajs, po znat bo San nad a ei-'Areb (cimbalist Arapa). - Prim. ur.

92

Ibn Qalllm ei-Dlewzllle

postelje kada je vrijeme za namaz. Medutim, kada ovjek zavoli poroke, Al lah ii; mu alje ejtane koji ga podstiu da uiva u tim porocima. Kod prvog ovjeka su upomo pritekle snage dobra, ta ko da su mu postali najvei saveznici, a kod drugog su u pomo pritekle snage zla koje e biti najvei saveznici protiv njega.

Grijesi slabe volju za dobrom

- Ovo je jedna od najopasnijih posljedica grijeha- u srcu je

sve slabija volja za dobrom, a sve jaa volja za zlodjelima. Potreba za teobom (pokajanjem) postepeno slabi sve dok potpuno ne ie zne. Kada bi napola umro, takav ovjek sc ne bi pokajao AJ]ahu. Njegov jezik izgovara istigfar (traenje opros ta) i tevbu kao ~ to to rade laci - i to na razne naine - ali mu je srce vrsto vezano za grijeh i odluno da ga ini kada god je u mogunosti. Ovo je jedna od najopasnijih i najpogubnijih bolesti.

Ljubav prema grijeenju

- Grjdnik biva lien osjeaja da je to to radi runo. To mu postaje navika i ne smeta mu to ga ljudi vide ili to o njemu govo re. Tekim grjenicima vrhunac raskalaenosti i uivanja predstav lja hvalisanje grijesima pred onima koji nisu znali da su on i to ura d ili. Ovakvim ljudima se ne op rata. Njima su zatvorena vrata teo bc u najeim sluajevima. Boiji Poslanik ~je rekao: "Svakome e iz mog ummeta biti oproteno osim onima koji javno ine gri jehe. Jedan vid javnog injenja je da Allah pokrije sramotu Svog roba, a on je nakon toga otkriva drugima, govorei: '0, ti, tog i tog dana sam rndio to i to', otkrivajui sebe, a Allah ga je bio snkrio".' - Svaki grijeh je, ustvari, zaostavtina nekog od naroda koje je Allah ~ unitio: homoseksualizam je naslijee Lutovog naroda;
1

Buhari: Knjiga o pona~anju, br. 6069; Muslim: Knjiga o zuhdu (aske tizmu) i suptilnosti, br. 2990.

Bolest 1liJek

93

dvostruki arini - kada se uzima, trai se vi~c, a kada se da

je, prua se manje- to je naslijee u'ajbovog naroda;
dominacija uz teror na Zemlji je naslijee Faraona i njego
vih podanika;
oholost i nasilnihvo su naslijee Hudovog naroda.
Svi zlikovci nose jedno od obiljeja ovih naroda, A llahovih neprijatelja. 'Abdullah b. Ah med u Knjizi o zubdu, koju je napisao nje gov otac, biljei da je Malik b. Dinar rekao: "Allah ~ je jednom poslaniku Israeliana objavio: "Nemojte ulaziti na ulaze Mojih ne prijatelja; nemojte oblaiti odjeu Mojih neprijatelja; nemojte kori stiti jahalice Moj ih neprijatelja i ne jedite hranu Mojih neprijatelja, kako ne biste bili Moji neprijatelji, kao !to su to oni bili". Ahmed u svome Musnedu biljei hadis 'Abdullah b. 'Ume rada je Poslanik :i rekao: "Poslan sam sa sabljom reoti Sudnjeg dana

kako bi se robovalo samo Al/aim, koji nema sudruga. Moja nafaka je u sjeni moga koplja. Slabost i nemot e pogoditi roakog ko se ne po '!Jodi za nmom. Ko bude liio nekom narodu - on njima pripada". 1
Niskost grjenika u oima njegovog Gospoda. ra
- O d lo~i h posljedica grijeha je nipoditavanje ro ba od stra ne Allaha i niskost u Njegovim oima. Hasan el-Basri je rekao: "Oni su beznaajni u Allahovim oima, pa su poinili grijeh. Da su bili znaajni, on bi ih zatitio. Kada ovjek postane nezna,Fajan kod Allaha, niko ga ne moe udostoji ti. Uzvieni kae: ~ t:.i ill l~ .;j)

(r..G <r. - 'A koga Allah ponizi , niko ga ne moe potovanim

ziiniti'

(El-Hadid, 18). Ljudi moda izraavaju potovanje prema njima zato to su im potrebni ili to ih sc plae, ali ih u srcima sma
- ovjek ini grijehe sve dok oni ne postanu za njega bez1

traju najnedostojnijim i najbeznaajnijim ljudima".

Ahmed: Musned, br. 5094, 5643. Hadis je sahih. (V.: lrva' el-galil, br. 1269.)

94

Ibn Qaiiim ei-Dewzijje

naajn i i sitni. To je predznak katastrofe. Jer, to je grijeh bezua ajniji za ovjeka, to je znaaj niji za Allaha. B"Uhari u svome Sahi

hu bi ljeii predaju Ibn Mes'uda koji kae: "Vjemiku vlastiti grijesi izgledaju kao brdo koje e se svakog trenutka obrui ti na njega, a grjen iku se grijesi ine kao muha koja mu sleti ua nos i koju moe pokretom ruke otjerati".

Prokletstvo grijeha
- Od posljedica grijeha je i to da ostali ljudi i ivotinje trpe zbog prokletstva koje navlai na sebe grjenik. Ebu Hurejre je re kao: "Doista, mladune droplje moe uginuti u svome gnijezdu zbog tueg zla". Mudahid je rekao: ":ivotinje u sunim godinama proklinju grjeni ke iz redova Ademovih sinova: 'Ova nesrea je zbog ljuds kih grijeha'", govore ivotinje. 'Ikrime je kazao: " ivoti nje i insekti, pa ak i oha ri i kor pioni govore: 'Uskraena nam je kia zbog grijeha Ademovih
SJilOVa .

"'

Uz kaznu za poinjeni grijeh, znai, ovjek biva proklet i od strane bezgrjenih stvorenja.

Grijeh je uzrok slabosti

Grijesi su uzrok nemoi, a sva mo je u pokornosti Uzvie nom Allahu: (1:_ _ ~ ~:)1 ~ i~ l J..J ~I ,;) - Ak.o neko eli veliinu, pa- u Allaha je sva veliina! " (Fatir, 10). Znai: neka je trai u po kornosti Allahu, jer se ona ne nalazi na drugoj strani. Neki pret hodnici su inili ovakvu dovu: "Gospodaru moj, osnai me pokor nou Teb i, a nemoj me oslab iti grijes ima". Hasan el-Basri je rekao: "I kada bi ih mazge gazile i konji kopitima udarali, slabost grijeha ne bi naputala njihova srca. Allah e sigurno poniziti nepokorne". 'Abdullah b. M ubarek je rekao:

BolestIlijel
9rifesi umrtv[juju srca,
a i nemo se Javlja usljedopetovanja.
Ostcw[jauje grijefia oiv{java srca,
a za te6eje 6o(je da ili se o~n i
ta je vjem u11itiCo do
'J(ra[jevi, pofi:pareni weenici i monasi?

Grijesi razaraju um

95

- Razum ima svoje svjetlo, a grijesi nezaustavljivo gase to svjetlo. N eki prethodnici su rekli: "Svako ko bude nepokoran Al lahu izgubit e razum". Ovo je jasno, jer, da je ovjek bio pri zdra vom razumu, on bi ga odvratio od grijeha. ovjek je uvijek u Alla hovoj ruci; izloen Njegovoj sili. On ga prati ak kada lei u svojoj kui na dueku. Njegovi meleci ga neprekidno nadziru. Kur'an ga opominje; iman ga opominje; smrt ga opominje; Vatra ga opomi nje. Dunjaluke i ahiretske koristi koje on proputa inei grijehe su viestruko brojnije od onoga to je tim grijesima dokuio. Zar ovjek koji ima zdrav raz um moe ovo potcjenjivati i poniavati?

Grijesi

zapeauju

srce

- Kada se grijesi umnoe, s rce grjenika sc zapeati i on po staje.nemaran. T~~o su neki prethodnici prorumaili ajet: :,1~ J.; Us)

(;,~ lftS ~ rf!_,l; )$. - 'A nije tako! Ono to Sit radili prekrilo je srca njih0'1Ja' (El-Mut4Jfifun, 14), rekavi da je ovo nizanje grijeha

(grijeh na grijeh). Hasan je rekao da je to sakupljanje grijeha sve dok srce ne oslijepi. Drugi su rek li: "Grijesi i poroci su im se toliko namnoi li da su im prekrili srca". Tajna je u tome da s rce hrda uslijed grijeha. Kada se ta hra proiri, ona formira sloj koji postaje dio srca. Taj dio je katanac i peat za srce, koje je sada pod koprenom i korom. Ako sc ovo de silo nakon pobonog i ispravnog ivota, onda se srce izopai i izo krene tako da ga neprijatelj savlada i upravlja njime kako eli.

96

Ibn QaJJim ei-DleWZIUe

Grijesi izazivaju kletvu Boijeg Poslanika ;i

Boiji Poslanik tk je prokleo ljude koji ine odredene bara me. Od grijeha koji su spomenuti u njegovim kletvama posroje i vei haram i, koji tim prije zasluuju tu kletvu. O n je prokleo: enu koja tetovira, koja se retovira, koja nadovezuje kosu, koja nosi nadovezanu kosu, koja ilji i tan ji zube, koja trai da joj se ilje i tanje zubi, kovjeka koji prima kamaru, ko je daje, ko svjedoi i pi!e ugovor o kamari, krad ljivca, onoga ko pije vino, ko ga ljeva, ko ga cijedi, kome se cijedi, ko ga prodaje, ko ga kupuje, ko sc njegovom cijenom h rani, ko ga nosi i kome se nosi, ko izmijeni mee (granice) imanja, ko prokune svoje roditelje, ko uzme ivu stvar kao cilj u vjebanju gaanja, ljude koji se p retvaraju da su ene, ene koje se nose kao ljudi, ljude koji kolju u neije drugo, a ne u Allahovo ime, ko uvede neku novotariju ili zatiti novo tara, slikare (likova), ho moseks ualce, one koji psuju roditelje, one koji s lijepca pogreno upute, one koji ope sa ivotinjama,

Bolestlliiek

97

onoga ko opri ivotinju po licu,

onoga ko nanese tetu muslimanu ili mu napravi spletku,
one koji esto posjeuju grebije, koji na njima prave diami
je i postavljaju svjetiljke,
onoga ko eli da iskvari sliku ene kod ovjeka ili roba kod
gospodara,
onoga ko vr i analni odnos,
enu koja izbjegava da spava sa muem proklinju melcci
dok ne osvane,
Boiji Poslanik ~ proklinje i onoga ko zagovara da je sin
ovjeka koji mu ni je otac,
ko uperi oruje u svog brata, me leci ga proklinju,
i prokleo je Poslanik j( onoga ko psuje ashabe.
Al lah ~ u Svojoj Knjizi prokl inje one koj i ine nered na Zemlji i kidaju rodbinske veze; one koji runo govore o AllallU i Njegovom Poslaniku ~; ooe koji kriju jasne dokaze i uputu koje je Allah objavio; one koji optuuju vjerne, edne i nedune vjernice za razvrat; one koji kau da je nevjernikov put ispravniji od vjcrni kovog. Boiji Poslanik :i je prokleo ovjeka koji nosi ensku odje u i en u koja nosi muku; prokleo je onoga koji daje mito i koji ga prima i posrednika u tome. Postoje i druge stvari koje su uzrok prokletsrva. Kada ne bi postojala kazna za ove postupke, dovoljno bi bilo da sc kae da zbog toga proklinju Allah, Njegov Poslanik i Njegovi meleci pa da se ovjek okane ovih postupaka.

Gubitak dove Boijeg Poslanika ii

-Jedna od pos ljedica grijeha je gubitak dove Boijeg Pos la nika ~ i dove meleka. Jer, Uzvi~eni Allah je nared io Svome Pos la niku da trai oprost za vjernike i vjernice: - ' ,,U. ' ... , ....... ,-:t\0 . ... - "' - ~'= LHy ~)a.
~~\""'!=J ;. ~ .J> <r'.J u-'.r"' ~ 01.
6 ...

,f.S" cr-

~~-

, ::. ::. , ' .::.,,_;,_; - ' . 11 -., -., - , ;u~ .L1J'"L..il'l--~< . -i-' . J .. ~ .J Y. 01. f f lc-":;' J J r ~,

.. r ~:: . . ~,) .. ,"._. ~.., -:il;) ... !-: ..... .......,~ ~ :,..
~.J 01.. - J~.J-. ~Y-.J
.....

. .

98

Ibn Qalllm el-lleWZUJe

.....:;_; l~..\...S. j v.
l

...

_ ,, .:,.:W. ..:..L:>::_ ~ ~..:.~tj G ; * , ..,-:t., ~ , ... . ~ ... . ~ . .. .

..... , .}

-:

..

..

..

.r-!J"' ...

.~ ,, ..;__;,..!.\.Jj' -c~ ,.. ...". , ;;-

~ l ~;

,J.J., ::.. c1 : p J r ~ . ...,....:

' ...

, ;; L:;;:; vl~-: H ~ .. "' \.:.l?~ H1 .. .. - ~- - <..< .:.r--J - ~.J

*: - <:"-il r-:-::

"' ~~:.:i, J., ~:1il JA ' .!u~~ "11{~, ., ~ .. J

"Meleci koji dre prijesto i oni koji s11 oko njega '!le liajll i hvale Gospodara woga i vjemju tt Nj i mole se da budu oproteni grijesi vjemicima: 'Gospodaru na, Ti sve ob11hvaa milo11 i znm1jem; zato op rosti onima koji s11 se pokajali i koji slijede Tv oj put i satwaj ih patnje u vatri! Gospodaru na, uvedi ih 11 edenske vrtove, koje si im obeao, i pretke njihove i ene njihove i potomstvo njihovo, one koji su bili dobri; Ti si, uistinu, silmz i m11dar. I potedi ih kaz ne zbog mnib djela, jer koga Ti toga dana potedi! kazne zbog runih djela - Ti si 11111 se smilovao, a to e, zaista, veliki uspjeh biti!'" (Gafir, 7-9).
Ovo je dova koju melcci upuuju za vjernike koji su se po kajali. Oni slijede Allahovu Knjigu i sunner Njegovo g Poslanika ;Iii. Drugog puta za njih nema. l 11iko osim ljudi koji posjeduju ove osobine ne moe oekivati da e za njih bi ti upu ena ova d ova. A Allah daje pomo.

Kazne za grijeh
Boiji PosJanik ili$ je es to govorio ashabima: "Da li je sanjao (i) jedan od vas (ita) od sna (tj. ikakav san) ?" Rekao je: Pa poe priati njemu (san) onaj kome je Allab doz volio da pria. l 2aista on je rekao uama jednoga jutra: "Zaisr.a m ono dola meni noas ( neka/... 'Va) dva posjetioca, i zaista njiiJ dvojica Sit poslala mene (tj. podigl<1 su, uzdignula stt njih dvojica mme) , i zaista njih dvojica su rekla meni: "Odi (Idi s na ma)." l zaista, ja sam otiao sa njima dvojimm. l zaista, mi smo doli nad jednoga ovjeka !egloga (tj. koji lei na wojoj strani, a ne na le

Bolestl liJek

99

dim11), i kllda li drugi (jeda11 ovjek) je staja (stoji) nad njim sa sti jenom (tj. sa nekakvim kamenom), i kada fi on pada sa (tom) stije nom za (tj. na) njegovte glavu (tj. i kada li Oil baci tu stijeme na nje govu glavu), pa razbtje njegovu glavu. Pa se valja (spusti se, sleti taj) kamen ovdje (ovamo prema onome koji ga je bacio), pa slijedi (taj ovjek, baca kamena taj) kamen, pa ga uzme. Pa nee se vratiti k njemu (ka onome to lei) do (da) ozdravi (dok ne ozdravi) njegova glava kao to je bila (tj. i 11e vrati se k njemu, a ve mu je ozdravila glava postavi zdrava kao to je i bila pnje nego je razbijena). Zatim se wati na njega (njemu), pa ini (pa uini) s njim slino (onome) to je inio (toga) prvoga puta (kao i prvi put). Rekao je: Rekao sam njima dvojici: "Slava Allahu! ~ta su (Ko su) ova dvojica?" Rekao je: Rekla m njih dvojica meni: "Odi, odi (Idi, idi da.ije)!" Pa smo otili (krenuli dalje). Pa smo doli rw (tj. rwd jednoga) ovjeka na Leima leg/oga za (tj. na) svoj potiljak (zatiljak, zatiok), i kada li drugi (ov jek je) staja (stoji) nad njim sa (neka!..:uom) kukom od eljeza, i ka da li 011 dolazi (doe) jednoj (od) dvije poLovine njegovoga lica, pa rasijee njegov nuglac (ugao od usta, gdje se usne sastaju) ka njego vome potiljku (tj. do njegovoga potiijkll), i 11jegovu nozdrvu ka nje govome potiljku i njegovo oko ka njegovome potiljJm!" Rekllo je: A moda je (ili: A ponekad je) rekao Ebu Redia': "..... p11 cijepa (raspolovijava) ...." Rekao je: "Zatim se okrene ka (svo joj) dmgoj strani, pa ini s njom slino (onome) to je inio sa (nje govom) prvom stranom! Pa ne svri od te (jedne njegove) strane do (da) ozdravi ta (druga njegova) strana kao to je (i) bila (tj. pa ne rori, ne zavri, ne okona rasijecanje, cijepanje, raspolovijavanje jed ne strane, a ve je ona dmga strana ozdravila i postala zdrava kao to je bila i prije rasijecanja). Zatim se 'IIYati nad njega, ptt (ponovo) ui lli slitzo (onome) to je inio (onaj) p1-vi put. Rekao je: Rekao sam: "Slava Allah~<! ~ta (tj. Ko) Sit ova dvojica?" Rekao je: Rekli Stt njih dvojica me11i: "Odi, odi (Idi, idi, - Kreni, kreni dalje)! Pa smo otili (krenuli smo dalje). Pa smo doli uad neto slino (izvjes noj) pei (/umni, fimti). Rekao je: Pa mislim da je on bio (obiaja da) govo1i: Pa kada li u njoj (nekakva) galama i glasovi! Rekao je: Pa smo se n11tkt~ili 11 nju (u 111 pe), pa kada li su u njoj (nekai...'V1) ljudi i ene, goli (nagi)! I kada li su oni (u ta/..'Vom sta11ju da) dolazi

100

Ibn Qalllm el-D!BWZIIIB

njima (11ekakav) plamen iznie od njih (nie od njih, ispod njih)! Pa kada je doao (tj. kada dode) njima taj plAmen, povikali su (tj. povi u, zavrite oni). Rekao je: Rekao sam njima dvojici: "ta su (Ko m) ovi?" Rekao je: Rekla su 11jih dvojica me11i: "Odi, odi!" Pa smo otili (dalje). Pa smo doli na (jedmt, neku) rijeku- mislio sam (tj. mis lim) da je on bio (obt:aja da) govori:- crvenu kao (ta) k1-v. (To jest: Mislim da govorae 011 za njeku da je ona crvena kao krv.). l kad je u (tcj) rijeci (jeda11) ovjek pliva (to) pliva! l kad je na obali (te) rijeke (jedan) ovjek (koji) je ve sakupio kod sebe mnogobrojno kamenje! l kad taj pliva pliva koliko pliva, zatim dode tome koji je ve salwpio kod sebe (to) kamenje, pa otvori njemu svoja usta, pa (on) zaloi njega kammom (tj. dadne mu kao zalogaj jedan kamen). Pa ode, (i) pliva, zatim se vrati k njemu. Kad god se vratio k njemu, otvorio bi njemu svoja usta, pa bi zaloio njega (jednim) kamenom. Rekao je: Rekao sam njima dvojici: "ta sse (Ko m) ova dvojica?" Rekao je: Reki" m njih dvojica meni: "Odi, odi!'' Pa smo otili. Pa smo doli nad jednoga ovjeka m11oga (svoga) izgleda, kao najrtdnije to si ti vidjelac (to si ti vi dio nekoga) ovjeka izgledom. l kad kod njega (nekakva) vatra, (i) podstakn}iva (loei i razgarajui on) Y!)u i nastoji (tj. tri) okolo nje! Rekao je: Rekao sam 11jima dvojici: "Staje ovo?" Rekao je: Rekla m njib"dvojica meni: "Odi, odi (Kreni, kreni)!" Pa smo otili (tj. Kre nuli smo dalje). Pa smo dofli na (jedru<) bau. zamotanu (tj. bujm<, ije se povre isprepletalo i zamota/o jedno okolo drugoga kao ahme dija, alma), 11 njoj (u toj bai) je od svakoga roata (ili: od svakoga roijea toga) prolj"ea! l kad izmedit dvojih lea (tj. u sredini te) ba e (jedan) ovjek dttgnak, neu biti bliztt (tj. nisam bio blizu da) vidim ltjegovu glavu duljinom 11 nebo! l kad okolo (toga) ovjeka najvie djece (tj. najvei broj djece to) sam ih vidio ikada! Rekao je: Rekao sam njima dvojici: "Sta je ovo? ta st< (Ko su) ovi?" Rekao je: ReklA su njih dvojica meni: "Odi, odi (Idi, idi dalje)!" Pa smo otili (Ili smo dalje). Pa smo stigli (na krajtt) ka (jednoj) bai velikoj, (i) nisam nikada vidio veu bau od nje, a niti ljepu. Rekao je: Re klA su njih dvojica meni: "Popni se tt nju!" Rekao je: Pa smo se popeli u nju. Pa smo stigli do jednoga grada izgraenog erpiem (ciglom

Bolest lUlak

101

od) zlata i erpiem (od) srebra. Pa smo doli vracima (toga) grada, pa smo traii/i ot.varanje (tj. da nam se ot-vori). Pa se ot.vorilo nama. Pa smo unili (u) grad. Pa su sreli nas u njemu (neki) lj~tdi; polovina od njihovoga stvorenja (tj. njihovoga tijela) je kao najijt'P!e !to si ti vidjelac (!to vidi- neto najljep!e to vidi, to se moe vidjeti), a polovina (njihovoga tijela) je kao (ne!to) najrunije to si ti vidjelac (to vidi, to se moe vidjeti). Rekao je: Rekla m njih dvojica njima: "Odite (idite), pa padnite (skoite) u tu rijeku!" Rekao je: l kad (tu jedna) rijeka isprijeena (tj. poprijeila se), tee, kao da je njezina voda ista u (toj izvjemoj) bjelini, (tj. kao da je isto bijele boje). Pa su (oni) otili, pa su pali (skoili) u nju, zatim s11 se vratili k nama, (i) ve je otilo to (izvjesno) zlo od njih, pa su postali tt naj ljepem obliku. Rekao je: Rekla su nji/J dvojica meni: "Ovo je raj (zvani) Adn (tj. mj boravka, vjenoga boravka)! Pa je gledao (moj pogled, moj vid) penjanjem (tj. Pa sam podigao svoj pogled vrlo visoko), pa kad (tu jedan) dvorac slian oblaku bije lome! Rekao je: Rekla su njih dvojica meni: "Ovo ti je tvoj stan!" Re kao je: Rekao sam njima dvojici: "Blagoslovio Allah vas dvojicu! Pu stite vas dvojica mene, pa da udem u njega." Rekla su njih dvojica: "to se tie sada, nel A ti si onaj koji ~tlazi (u) njega." Rekao je: Re kao sam njima dvojici: "Pa zaista, ja sam vidio noas (tj. za vrijeme ove no6 jedno veliko) udo. Pa !ta je ovo koje sam (tj. Pa ta je to to sam) vidio?" Rekao je: Rekla S/l njih dvojica meni: "Zar ne (tj. Pozor, Pazi, Panja)! Zaista, mi emo izvijestiti tebe (o tome). to se tie (onoga) prvoga ovjeka koji (je taj to) si doao nad njega, (i) razbija se njegova glava (onim) kamenom, pa, zaista, on je (taj) ovjek (koji) uzme KltT'an, pa (onda) baci (ostavi, napusti) njega, i spava od (izvjesne) propisane molitve (namaza koji je Jard, farz). A to se tie (onoga) ovjeka koji (je taj to) si doao nad rtjega, (i) rasijeca se njegov nuglac (ugao ttSta gdje se sastavljaju usne) ka njegovome potiljku, i rljegova nozdrva ka njegovome potiij kJ,, i Hjegovo oko ka njegovom potiljku, pa, zm: sta, orz je (izvjesni) ovjek (koji) porani (ide rano jutrom) iz svoje kue, pa slae (izvjes nil) lai (koja) dopre do svib obzora borizonta. A to se tie (onih izvjesnih) ljudi i ena golih (nagih) koji st< 11 slinoj zgradi (izvjesne) pei, pa, zaista, oni su (izvjesni) bludnici (preljubnici) i bludnice! A

102

Ibn Qajjjm ei-Dzewzme

... , .. s... (<>~/- ~ , ., . .. .. ...

BolesiiiUBII
. ... ~ ,

103

to se rie (onoga) ovjeka koji (je taj to) si doao nad njega, (koji) pliva 11 (onoj) rijeci i zalae se (onim) kameuom, pa zaista on je ko rimik (te) kamate! A to se tie (onoga) ovjeka runoga izgleda, koji je kod (o11e) varre, (i) potpimje je i nastoji (tj. rri) oko 11je, pa, zais ta, on je (to je) Malik, rizniar pakla. A ro se rie (onoga) ovjeka dugakog11 koji je u (onoj) bai, pa, zt~ista, on je (to je) Ibmhim, pomilovao ga Allah i spasio. A to se tie (one) djece koja stt okolo (oko) njega, ptt (to je) svako novo1odene (koje) je umrlo na (tom) naimt stva.ranja (tj. n islamu koji je tt1/..."Va vjera dtt je ovjek tako stvoren da je moe shvatiti i prihvatiti)." Rekao je: Pt~ je rekao neki (od p1isutniiJ) muslimana: "0, Po slanie Allaha! l djeca (tih izvjesnih) idolopoklouiktt?" Pa je rekao Posla11ik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "l djeca (tib izvjesnih, ili: svih) idolopoklonika (stt 11 raju, ili: bit e u raju). A to se tie (onoga) narodtt (ljudi) koji su bili (takvi da) je polovina od njih li jepa, a polovina od njih je mina, pa zaisra oni su 11arod (ljudi koji) su pomijeati (mijeali jedan) posao dobar, a (ili: i jedan) dmgi lo, preao je Allah od njih (tj. pa oprostio je Allah njima). "1
Grijesi stvaraju nered na Zemlji
- Grijes i su uzrok svakojakih poremecnosti u vodi, zraku, njivama, plodovima i stanitima. Uzvieni ka:i.e:

"fako mi Allaha, ovdje se ne misli na more, ve na svako mjesto koje lei na tekuoj vodi".
'lkrime je iznio isto miljenje o ovom ajeru. Qatade je rekao: "Pod kopnom se podrazumijeva sjedilako stanovnitvo, a pod morem s tan ovnici se la i nomadi". . Uzvie ni Allah i sl~tke vode naziva morem: .JI;.;il <,?~ Cj) ~1:,:. tJC ;';;..1:,> :,_,ls. IX. - "Ni dva mota' nisu jearaaka: jedno je slatko i ptzjatno- voda mu se lahko pije, a dmgo je sla11o i gorko" (Fatir, 12). U svijetu ne pos toji slatkovod no more. Tekue vode su slatke, a slane su stajae. Naselja koja se nalaze na tekuim vodama se nazivaju po njima. Ibn Zejd je o ajeru: :;i1..,j ~ ii1 Ai-) (,;.;i(/ rekao: 'To je zbog grijeha". -

I_,J.,.. <,?:il l ~ ~ ..,kJI ~ ..:..,...S ~ .r,;JIJ l ree:

r . . . .. . ... .. l

(t_~f

CJ.: IX.j

'-7L.:Jl t$ L , .. , '.

.. q:..~
~

;,~J .
' ""

~'li - :;,JI
J

. )L:.......i.J1 ~.., ' ~ 1:. :~.

tl
o;
1, "

, .

Uzvieni nam ovim ajetom ukazuje da su grijesi uzrok me tea i poremeaja koji su se pojavili. Kada bi sami grijesi bili nered koji se pojavio, rada bi prefiks "J' (li) u ajetu imao svrhu objanja vanja i posljedice. A, prema prvom tumaenju, onda bi se pod me teom i poremeajima podrazumijevale nesree, oskudice i bol i kojima Allah kanjava za grijehe. Cim ljudi ponu (masovno, jav no) initi neki grijeh, On im ~a lje kaznu, kao to je rekao jedan predstavn ik prvih gene racija muslimana. Medutim, najvjerovatnije je da se pod meteom podrazumi j e~aju g~ijesi i njihovi uzroci. Na to ukazuje reenica: ~ r'e\9.) (1~ <,?:ill - "da im On da da iskuse kaznu zbog onoga to rade"3, a to je naa stvarnost. Kada bismo ispatali za sve grijehe koje ini mo, na Zemlji ne bi nijedno ivo bie ostalo. - Jedna od posljedica nepokornosti Allahu na Zemlji jesu kataklizme, zemljotresi i neplodnost zemlje. Tako je Boiji Posla nik~ kada je prolazio pored naselja Semudovog naroda, zabranio
1

"'(. '

",(."

"Zbog onoga to ljudi rade, pojavio se mete i na ko pnu i na mom, da im On dJ da islmse kaznu zbog 011oga to rade, ne bi li se popravi/t'' (Er-Rum, 41).

":~1:11 L~ .iJ1 ~LJ u-"">J!, rr- .rY t.? ' ~ ~ -

. Mud?A1hid je rekao: "Kada tiranin dade na vlast, on uspos tav!Ja nepravdu i nered. Zbog toga se uskrauje kia i propada sjet va 1 stoka, a Allah ne voli nered." Zatim je prouio: ~l .j~ iii :.fl;)
1

Prijevod preu'lCl iz rukopi~a rahm. F uada Subaita.

1
1

Prijevod ajeta je naveden u prolom pasusu. ~rojnvio se mete i na kopnu i na rnoru''.

U doslovnom znaenju: "zbog (jednog) dijela ono!l" to rade".

104

Ibn QaUim 11-llewiiUe

Balellllllek

105

ashabima da ulaze u njihove kue, da piju njihovu vodu, da zahva aju iz njihovih bunareva. ak je zabranio da se devama daje kaa koja je pomijeana s njihovom vodom -sve da bi se izbjegle pos ljeruce grijeha koje su on i in ili. Isto tako, grijesi mogu uricati na smanjenje roda i bolesti plodova. Imam Ahmed u Musnedu navodi predaju u kojoj se kae: "U riznici jednog umejevikog vladara sam naiao na penice ija su zrna bila poput kotice hurme. Na posuru u kojoj se nalazila je pisalo: "Ovo je raslo u vrijeme pravednosti". Mnoge bolesti kod biljaka Allah je stvorio zbog ljudskih grijeha. Jedan starac iz pustinje mi je priao kako pamte da su plodovi bili krupniji nego sada. Veina dana!njih bolesti tada nije postojala, ve se nedavno pojavila. - Odraavanje grijeha na fizionomiju i gradu ljudi je potvr eno u barusu koji navoru Tirmizi u svome D a mi'u, gdje Boiji Poslanik !liS kae: "Allah je stvorio Adema ezdeset lakata visokog, ali su se ljudi kasnije sma njivali".' Kada Allah odlui da oisti Zem lju od nasilnika, tiranina, varalica i grjenika, on e iz poroda Nje govog Poslanika ;l izvesti ovjeka koji e rairiti pravdu, kao to je bila rairena nepravda. Mesih e iskorijeniti jevreje i krane i us postavit e vjeru koju je Allah preko Svoga Poslan ika ;l dostavio. Zemlja e ponovo biti blagorodna. Ljudi e tada moi jesti nar i ispod njegove kore se zaklon iti od Sunca. Grozd groa e napu niti breme kamile. Mlijeko jedne deve e biti dovoljno za veliku grupu ljudi. Znai, kada se Zemlja oisti o d z lodjela i grijeha, na njoj se javljaju berie ti koji su bili zatrpani grijesima i ku from.

obistinila Allahova rije i Njegov vjeni i un iverzalni zakon. Za krupne zloine slijede o tre kazne, a za sirni je greke manje kazne. Tako na Gospodar sudi Svojim stvorenjima na ovom svijeru, Ber zehu i Kui ispatanja. Analizirajmo ejtanovo pribliavanje, njegovo mjesro i bo ravite. Kada se priblii ovjeku i ovlada njime, njegov ivot (vijek) gubi beri.et. ~im se njemu p~k~r~ jedan cfj? z:mlje,vberi.et nestaje iz tog mJesta, IZ postupaka, rt)eJ 1 nafake tih ljucU. Cak 1 u kuama tih !juru nema duha i milosti, niti berieta.

Grijesi unitavaju revnost i ar

Jedna od posljedica grijeha je ga!enje ara u srcu, koja je ravna gaenju toplote u tijelu. Revnost je toplora koja iz srca izba cuje sve neiste i pokudene osobine, kao to vatra izbacuje neis roe iz zlata, srebra i eljeza. Najbolji, najvredniji i naj revnosniji su oni koji u srcu imaju najvie ara i ljubomore, kao to se kae u had isu koji biljee Sahih: "11di li vas Sa'dova ljubomora i revnost? Ja sam doist<t re'lmomiji od njega, a Allah je revnosniji od mene". 1 U Sahih u se navodi kako je on,"'' na hurbi prilikom pomraenja, re kao: "0, Mnhammedov nmmete! Niko nije ljubomomiji od Allaha da mu mb ili ropkinja ine blud". 2 u toj knjizi se, takoer, navoru hadis: "Niko nije revnomiji i ljt1bomomiji od Allaha; Zbog toga je

Nema sumnje da su kazne 3to ih je Allah spustio na Zemlju

i dalje prisutne i sada trae ostatke tih zlo djela uslijed kojih su na roru uniteni. Dananji grijesi su os taci tih kazni, kao to su i pos tojea nedjela ostaci nedjela drevnih, unitenih naroda. Ovdje se ' Ovaj haclis autor pripisuje Tirmiziju, ali ga ja nisam naao kod njega. Biljei ga Buhari u Knjizi hadisa o poslanicima, br. 3326, u Knjizi o traenju dozvole, br. 6227; i Muslim: Knjiga u opisu Denneta, br.
2841.

On zabranio vidljive i sakrivene poroke. Nikome nije drae iZ'IJinje nje do Allahu; zbog toga je poslao poslanike koji obveseljavaju i upo zoravajtt. Nikom nije dra:la hvala do Allahu. Radi toga je Sam Sebi 11putio hvalu".l U ovom hadisu je sadrana revnost (ljubomora)
koja oznaava mrnju prema runim stvarima i ljubav prema izvi njenju koje iziskuje savrenu pravdu, milost i dobroinstvo. Allah
1

Buhari: Knjiga o zakon ima, br. 6846, Knjiga o cevb.idu, br. 7416; Mu slim: Knjiga o med usobnom z.1klinjanju, br. 1499. Buhari: Knjiga o dumi, br. 1044; Muslim: Knjiga o pomraenju, br. 901, putem 'Ai~e, r. 'anha. Buhari: Knjiga o tcvhidu, br. 7416; Muslim: Knjiga o meusobnom zaklinjanju, br. 1499.

106

Ibn Q&UID181DIIWZID8

Bolest IIUak

107

~. pored Svoje estoke ljubomore, voli da Mu rob trai oprost.

On prihvata to izvinjenje. Nee kanjavati ovjeka iako je poinio ono to je zabranio sve dok ga ne upozori na to. !z tog razloga On je poslao poslanike ~ ob!avio Knjige koje su opo mena i koje ne os tavljaju prostora za .spnke. ~o JC. vr~u~ac. ve~anstvenom~ dobr~ instva 1savrenosti. J er, vema ljud IJ3 JC ljubomora snazna veli kom brzinom pristupa sankcijama i kaznama, bez davanja prilike za izvinjenje i bez prihvaanja eventualnog izvinjenja. ta\'ie, po nekad opravdanje postoji, ali njegov ar i ljubomora ne doputaju da ono bude primljeno. esto oni koji prihvataju opravdanja, us tvari, nemaju u sebi mnogo ara i ljubomore, tako da nalaze oprav danja. Oni ak pri~vataj.u i ono to ne. moe bi~i .opravdanje. Ni jedna ni druga osobma rusu pohvalne. VJerodostOJnim putem se od Poslanika ;lit prenosi da je rekao: "Neke vrste ljubomore Allah ~vo li, a 11eke mrzi. A ona koju Allah mr-ti je povrna ljubomora".' Ovo je dio podueg hadisa.

Kada grijesi ne bi povi:li li drugu k~~nu os~ to njihov~m izvriocu pripisuju osobi ne suprorne ~?IJiffi, t~ b1 bila dovo~Jna kazna. Jer pomisao sc prctva':' u ops~SIJU, opseSIJa ~ volJu, v~IJa u namjeru, a namjera u .~zv~enJe, da b se to na kra!u. prervonlo ,u ulnu osobinu i ukonJCnJcno svojs tvo. U tom s lucaJu, nemoguce Je.nai izlaz. kao ~to sc ne mogu promijeniti osobine i navike. Drugim rijeima, kada ovjek postane vez~n za grijehe, iz njegovog srca nestaje osjeaj ljubo~ore i revno~u prema samom sebi, svojoj porodici ili ostalim ljud1ma..Kada st~gn.e do ovog ste pena, ~ovje k je na i.vici.propasti. U mn?gm sluaJeVIma s~ za~ta~ lja na IZOstanku OSJC3Ja za runo, ov1:ku se ra~~tn~ dJela ~ nasl Ije ine dobrima. On ih uljepava drug ma; poz1va ih 1 pod~ue .da ih ine. Zbog toga je dejjus 1 najoga~nije Allaho~o srvor~nJe. NJe mu e Dennet biti ":Gabra njen kao 1 onome koJI dozvoljava. da. se cini razvrat i nepravda i to u ljep~ava drugima. Sve su ovo poslJedice nedostatka ljubomore. Iz ovoga vidimo da je osnova vjere ljubomora i .br~ ga o dru gim iniocima drutva. Ko nema ljub?l_lore ne~a. ru VJ:re. Ona titi s rce koje zatim titi osta le organe 1 nme odbiJaJU ~lo 1 r~zvrat. Nedostatak ljubomore ubija srce. Us lijed toga umiru 1 ostali o.~ga ni koj i gube svu svoju zatitu. Ljubomora je poput snage u tJ)elu koja odbija bolest i bori se pro tiv L~ je..Kada nestane snage, bolest nailazi na dobru pod logu koJa ne dnje m kakav otpor. Bol~~t.se use ljava u to tijelo i ubija ga. Ljubomo ru moemo usporediti t sa ro~ govim;~ bivola kojim o n brani sebe i svoju mladun ad. Kada se tl rogovi polome, neprijatelji us pijevaju dn ga ~vladaJU .

Pohvalno je da uz ljubomo ru ide opravdanje; gdje je potre bno biti ljubomoran, to se treba ispoljiti, kao ho treba primjti ne cije izvinjenje ili opravdanje kada za to postoje uvjeti. Ko postign.e ovakvu ravnote u, o n doista zaslu uje hvalu. Poho Allah ll( dosti e savrenstvo u svim svojstvima, On zas luuj e pohvalu vie od bilo koga drugog, i niko Mu nije ravan u tome - samo On moe izraziti adekvatne rijei hvale. usta r i ljubomoran ovjek se oki tio jedn im od svojstava Uzvienog; a onaj ko se okiti nekim Njegovim svojstvom, ono e ga povesti b Njemu. Uves t e ga kod Njega, pribliiti ga Njegovoj milosti i uin iti ga Njemu dragim. J er, Uzvi eni Allah je milostiv i voli milostive; plemenit je i vol i plemenite; znalac je i voli one koji z naju; snaan je i voli snane vjernike- oni su mu drai od slabih; On voli stid; lijep je i vol i ljepotu; neparan je i voli one koji rade djela u neparu . Ebu Davud: Knjiga o dihadu, br. 2659; Ncs:ti: Knjiga o zekjatu, br. 2558; Ahmed: Musncd, br. 23235, 23240. Hadis je hascn (V.: l rva' cf. galil, br. 1999) .

Grijesi briu stid

- J ed na od pos ljedica grijchn je brisanje stida, koji je ele mentarni faktor ivota srca. Stid je osnova svakog dobra, a kada.on nestane, nestalo je svako dobro. U Sahihu se biljei hadis BotJeg
1

Dejjus: onaj ko ne vodi rauna o svojoj eni i nije ljubomoran ta god ona radi.

108

Ibn QaJJim ei-Dzewzme

Poslani ka ;l.!l: "Stid je osnov svakog dobra" 1; u drugom hadisu se ka ekli: Ako se ne stidi, ini to e: "Ljudi pamte da su raniji poslanici 1 12 elis"" Ovaj hadis se moe na dva naina tumaiti . Prvi nain, kao prijetnja i upozorenje. Znai , onaj ko se ne stidi moe ini ti svakakva runa djela, jer mu to omoguava nedos tatak stida. A kada nema stida, ovjeka nita ne sprjeava od inje nja runih djela. Ovo je tumaenje Ebu 'Ubejdea. Drugi nain, ako se ne stidi od Allaha da neto uini, on da ga uin i. Treba se o kaniti stvari koje ovjek ne bi smio izvriti pred Allahom. Ovo je tumaenje imama Ahmeda, kako prenosi Ibn Han i'. P rema prvom miljenju, ovdje se radi o upozorenju, a prema drugom, radi se o dozvoli i doputanju. Neko se moe pitaci da li je mogue ovaj hadis podvrgnuti objema znaenjima. Odgovor je da to nije mogue ak j kada bis mo iscrpili sva znaenja spomenutih izraza. Dozvoljavanje i upo zoravanje su potpuno razliiti pojmovi, ali prihvaanje jednog zna enja obavezuje da se prihvati j drugo. Objanjenje: Grijeh slabi osjeaj stida kod ovjeka sve dok ga potpw1o ne iskorijeni, tako da oyjek ne vodi rauna o tome to ljudi vide njegove rune postupke. Stavie, mnogi od njih se hvale svojim stanjem i runim djelima koje ine. Ovo je pos ljedica nes tanka stida, a kada ovjek dode u ovu situaciju, onda nema nade da e se popraviti.

1({u[a J6fis ug{etfa svoj ivi

Gk, i k,ae: Jsk,upio sam onoga fi.g nema spasa

U arapskom jeziku, rije stid (haja') vue korijen iz rijei ivot (hajar). I kia se naziva baja- zato to daje ivot zemlji, bilj
1

Mu~lim:

Knjiga o iman11, br. )7; Eb\1 D~vud; Knjiga o lijepom pona

anju, br. 4796, u predaji 'Imrana b. H usajna Buha.ri: Knj iga hadisa o poslanicima, br. 2484, Knjiga o lijepom pona anju, br. 6120.

Bolest i IUell

109

kama i ivotinjama. Za stid se koristi rije ivot zatO ~to u njemu poiva ovaj i budui ivot. Ko nema stida taj je mrtav na ovom i nesretan na buduem svijem. Grijesi i nedostatak stida su kauzalno povezani. Oni jedno drugo smjenjuju i uzrokuju. Ko se postidi kada poini Allahu grijeh- Allah se postidi da ga kazni na Dan ka da ga sre tne. A ko sc ne postidi kada poini grijeh, ni Allah se nee postidjeti kada bude vrijeme da ga kazni.

Grijesi slabe potovanje Allaha u srcu

- Od posljedica grijeha je slabljenje po~tovanja Allaha u sr cu. Oni neminovno slabe taj osjeaj. Jer, da je ovjek u srcu imao potovanja i uvaavanja Allaha, ne bi se usudio da uini grijeh. Ne ko se moe zanijeti i rei: Na grijehe me navodi lijepo nadanje i oekivanje oprosta, a ne nepotovanje Allaha. Ovo je samoobma na... Jer, po~covanje Allaha 3 povlai za sobom potivanje Njego vih granica, a potivanje Njegovih granica udaljava ovjeka od gri jeha. Oni koji se usudu ju da uine neki grijeh nemaju pravu sliku o Allahovoj vrijednosti. Kako moe poznavati Allaha kako treba, hvaliti Ga i potovati onako kako zasluuje onaj ko se olahko od nosi prema N jegovim zab ranama i naredbama? Ovo je ista zablu da i oiti pa radoks. Dovoljna kazna za grjenika je nestajanje po tivanja Allaha iz njegovog srca i uvaavanja Njegovih granica i omalovaavanje Njegovog prava. Jedna od posljedica ovoga je brisanje strahopotovanja prema Allahu iz srca ljudi. Oni Ga tada omalovaavaju, kao tO su omalovaavali Njegove naredbe. Koliko ovjek bude volio Allaha, toliko e njega ljudi voljeti. Kako ovjek moe kr!iti Allahovo pra vo, a u isto vrijeme oekivati da ljudi nee kditi njegovo? Kako on moe omalovaavati Allahovo pravo, a da istovremeno ne bude omalovaen od strane ljudi? Uzvieni Allah ukazuje na ovo prili kom govora o posljedicama grijeha - o come kako e ih On zabo raviti kao to su oni Njega zaboravili; kako e ih poniziti kao to su oni omalovaili N jegovu vjeru; kako e ih zanemariti kao to su oni zanemarili Njegove naredbe- u ajetu gdje govo ri o poklanja nju stvorenja A llahu; On kae: (r_..G ~ ~ l:..i ~~ ~.;j) -"A koga

...

.. ..

110

IbnQ aiJimei-DieWZUJ e

Allah ponizi niko ga 11e moe potovanim uiniti" (El-Hadd, 18). Znai, kada su se oni neozbiljno ponijeli prema seddi (pokla njanju Allahu) i nisu to uinili, Oo ih je ponizio tako da ili niko potovanim ne moe uiniti. A zar neko moe udostoj iti onoga koga je Allah ponizio ili ponizi ci onoga koga je Allah udostojio?

Zbog grijeha Allah zaboravlja ljude

- Zbog grijeha, Allah zaboravlja i ostavlja ovjeka prepu~ta jui ga samom sebi i ejtanu. U tome je propast naJkon koje nema spasa. Uzvieni kae: ~~lJ t_; ' ~< ~ 'lA-:.tl 1 ~,, 1 ~-T ~ .J, 1 1G}. ' ' ..r-"' J .>-'-' J--' u: ' '-t: -.,.. ~ " ) %" ,. _J ..... , ::. :: ~. J :: ~ .U\51 - ~ .>.:> '1' * <.J1~ :;~- .WI<.Jl.WII "\ ' d.)-" J _,.._,....-- ~ ~ ~ ~ J
,J(...

"(0~\ill ~ .l:ljl ~l r--L:;\,; .&ll,;.;

'

... .

' {

) '

: ... -;

"0, vjemici, Allaha se bojte, i neka svaki ovjek gleda ta je za sutra pripremio, i Allaba se bojte jer On dobro zna ta radite. I ne budite kao oni koji su zaboravili Allaha, pa je On uinio da sami sebe za borave; to su pravi grijenici" (El-Har, 18, 19).
On ovim ajetom nareuje bogobojaznost i zabranjuje vjer nicima da preuzimaju svojstva onih koji su Ga, osrravljajui bogo bojaznost, zaboravil i. On nam takoer govori kako je one koji su ostavili bogobojaznost kaznio rako to je uinio da sami sebe za borave, tj. da .zaborave ono u emu je dobro za nji h, ono to ih moe spasiti Njegove kazne i dati im vjeni :l:ivot u neprekidnom uivanju i blagodatima ... Allah je uinio da oni sve to zaborave, zbog roga to su 7..aboravili da Ga veliaju, da Ga se boje i da Nje gove naredbe izvravaju. Iz ovog razloga primjeujemo kako grje nik ne vodi rauna o stvarima koje su mu u interesu i kako ih za nemaruje. Allah je uinio da mu srce ne mari za zikrom. On prati svoje prohtjeve. Njegovi postupci su daleko od razborirosti. Pro makla su mu sva dobra ovog i budueg svijeta; pro makla mu je vje na srea. Prodao ju je za najbezvrjednije uivanje - koje je kao ljetni oblak ili fatamorgana:

Bolesti ruek

111

Su()'l)i N.9Je vidim? Sjenfi.! N.9Je pro(aze? 'Time se pametni ne zavaravaju.

N ajtei oblik ove kazne je da ovjek zaboravi na sebe i pot puno se zapostavi. On tada propu~ta stvari koje su dui od koristj, prodajui ih za bijednu protuvrijednost i beznaajnu cijenu; gubei ono bez ega ne moe i to mu je nenadoknadivo, uzev i ono to mu je vi~ak i ho mu ne treba.

Sve to izgu6i moe natfoli.Jraditi,

afi aN.9 izgu6i}llJafra, nema natfo/{rzatfe!

Allah moe nadoknad iti svaki gubitak osi m kada sc O n za postavi. Njega ne moe ni ta nadomjestiti, a On moe sve nadom jestiti. On moe sve zaustaviti, a Njega ne moe nita zaustaviti On moe sve izlijeiti, a od Njega ne moe nita izlijeiti. Kako ovjek moe zaposraviti pokornost Onome ko ovo moe uiruti brzinom rrepraja o ka? Kako moe zaboraviti da Ga spominje, da Njegove odredbe zanemari ta ko da On uini da ovjek samog sebe zaboravi i rime sebi nanese najveu nepravdu. ovjek ne nanosi nepravdu Gospodaru, ve samom sebi, i njemu Gospodar nije na nio nepravdu, ve je on ro sebi uimo!

Grijesi su uzrok izlaska iz okvira dobroinstva (ihsa na)

od posljedica grijeha je izlazak ovjeka iz okvira dobrodnstva. Na taj nain mu se uskrauje nagrada dobroinitelja. j er kada se dobroinstvo n ae u srcu, ono ovjeka sprjeavn da ini zla. Onaj ko robuje Allahu kao da Ga vidi ini to zato to su svijest o Njemu, ljubav, srrah i nada s ta lno prisutni u srcu rog ovj e ka. On ima osjeaj da ga Allah uvijek pos matra i ro ga sprjeava da mi sli na grijehe, a da ne govorimo o samom inu grijeenja. A kada ovj ek izie iz okvira dobroinstva, taj imun itet se gubi. Prestaje ugodan ivot i potpuna blagodat. Ako sc Allah smiluje, ti !juru mogu ostari vjcrruci pod uvjetom da ne poine neko djelo koje iz vodi iz oJ.:vira imana, kao to je Boiji Poslanik ~ rekao: "ovjek

- Jedna

nije vjernik dok ini zinal11k; nije vjernik dok pije alkohol; nije vjer

112

Ibn QaJJlm ei-Diewziile

rzik dok krade; nee oteti neku vrijednu imovinu zbog ega e ljudi dii poglede k njemu dok je vjernik. Pazite! Pazite (se ovih stvari)! Teoba je dostupna svakome". 1

Izlazak iz okvira imana

Ko izgubi drutvo vjernika i zatitu koju im Allah prua, jer Oo titi one koji vjeruju, taj je izgub io svako dobro koje Allah lMi} obeava vjernicima. Tih dobara je oko stotin u, a svako od njih je bolje od dunjalu ka i svega to je na njemu. Ovo nekih od tih doba ra: velika nagrada: (!'_j;~ (,.~{~}JI :.i.J1 pj; ~:,=..:,) - "A Allah e

sigurno vjernicima veliku nagradu dati" (En-Nisa', 146) j ' t1) zati ta ~jern ika od nesrea ovog i budueg svijeta: illi (IJ:.i ;;.,u1 ,Y. d'~ Allah doista titi vjernike (El-Hadd, 38)j .

(1;:.1;;.,.ill ;:,.J~/=' ;:, ~ ;:,_h}.J ~J~ '<J)>: ; :J:,;.;;:, - "Meleki koji dre prijesto i orzi koji su oko njega veliaju i bvale Gospodara svoga i vjeruju u Nj i mole se da budtt oproteni grijesi vjernicima ..." (Gafir, 7) j pnjateljstvo izmeu Allaha i vjernika, a Allah()}'e prijar,.elje niko,.l!e moe poniziti. Uzvieni kae: ::r.JJ1 ; J_, ..111) (1_,:-.1- "Allah je zatitrtik onih koji vjeruju" (El=Beqare, 257); naredba, meiecima da uvrste vjernike: ~)G.il Ji ~) <.?."; ~!) (i_t.~ ;;.,u1 i_p ~ "Kada je Gospodar tvoj nadahmio meleke: 'Ja sam s vama, pa uvrstite one koji vjeruju!'" (El Enfal, 21); njih ekaju poasti, o p rost i obilna opskrba kod Gospodara njihovaj2

meleci ~oji nose 'Ar trae oprosr za njih: ~:;.il;:,)_,:..; ;;.~1)

Jf -

Bubari: Knjiga o piima, br. 5578; Muslim: Knjiga o imanu (vjerova nju), br. 57, putem Ebu H urejrea <lJ;,. ,

Uzvieni kae: (~) 2;jJj i~:, ~J~ ::..t;,.;>

. .

t:J &;.. ;:,_H}Ji r_:. ;.l: i~l)

~

Bolest lUJak

11 3

mo: (~J. i:; 'J ~L::'..! l~~ ~}..!.Jj :Jj '~' ~j)- "A snaga je tt Allaha i Poslanika NjegO'I.Ja i rt vjernika, ali licemjeri
nee

s;..

,,

ll'

da znajrt" (El-Munafiqun, 7); uzdignutost na ~l :.i.J1 '). ,.j:,;) ' ovom i.. na buduem svijetu: 12.1 ., (~:;; ~~ I)JI ::.Jllj ~ - "... i Allah e na visoke stepene uzdigrmti one meu vama koji vjemju i kojima je dato znanje" (El-Mudadele, 11). Svojom milou, Allah im daje dvostruku nagradu; svjetlo pomou kojeg e hoditi, i oprost grijeha: 1;;1 1~1 ~~ ~[ ~) ~ .... ... '., , t' e ~ .. --~ .. "'. ra;' _ ~ .. J .. .. ~ . r; ;_U\ ft:"'..J ~U)-'>' JJ'~- F..J ~)<fl~ ,y. .,J-J', .K J (~ - "0, vi koj1 vjemjete, - Allana se ojte i 11 Poslanika NjegO'I.Ja vjemjte, -On e vam dvostmku milost Svoju da rO'I.Jati, i dae vam svjetlo pomou kog ete ii, i oprostit e vam..." (El-Hadid, 28); ljubav kojom ih Allah obasipa; On ih voli, i u inio ih je dragim Svojim mclecima, poslanicima i dobrim robovima: (1~) ~)i ;.ii~..;:.. ~L...Ji l~j 1~1 ::",il1 ~!) - "One koji su vjerO'I.Jali i dobra djela inili Milostivi e sigurno voljenim uinih" (Merje111, 96); ~~~~t~ .~d.~t~~ ~a.?an velikog straha: ~ ~~ ~~ (.:.._,; ~ r-' 'JJ ~ ....;_,..=. - "... neka se zato om 'OJl v;eru;u 1 dobra djela tihe niega 11e boje i ni za im nek ne t1tguju" (El-En'am, 48) ; on i su obasuti blagodatima - oni na iji ispravni put moli
mo Allaha da nas uputi sedamnaest puta na dan';
Kur'an je za njih lijek i uputa: ::,.)tj .U; j .i{.. 1p ::"~ ;. j)
(~ .:1.5:: <r. :,~~~~~;.s. ~:J ;,:, :,>:, ~l>i ~ :,_h}. 'J- "Reci:
'On je vjernicima uputstvo i lijek. A oili koji nee da vjeru ju- i gluhi Sit i slijepi, k ao da se iz daleka mjesta dozivaju"'
(Fussilet, 44) .

..

r.,t

- "Oni su, zbilja, pravi vjernici, - njih poasti, i oprost, i obilje pleme nito kod Gospodara njihova ekaju" (EI-Enfal, 4.) Tj. ~a rekatima.fa_rz- namaza1 kada uimo EI-Fatihu: l.1~1 L...J',~.Ai) (~ ~( ::.Jll .1.1:".0 11 - "Uputi nas na Pravi P ut, na Put onih kojima si milost Svoj u darovao".

i.!'

114

Ibn QaJJim ei-Dewziiie

Znai, iman je uzrok svakog dobra; svako dobro na ovom i

svijetu vezano je za iman. Kako ovjek moe ii dotle da poi ni neto to e ga izvesti iz okvira imana? Medutim, on jo~ ni je iziao iz okvira muslimana. Ako ustraje u injenju i po navljanju grijeha, postoji opasnost da e mu srce zahrati i da e potpuno izii iz islama. Od ovoga su sc predstavnici prvih generacija mus limana jako bojali. Znali su govoriti: "Vi se bojite grijeha, a ja sc bojim kufra".

buduem

Slabljenje obraenosti srca Allahu

-Jedna od posljedica grijeha je slabljenje obraenosti srca Allahu, oteanost ili zaustavljanje rog procesa, tako da srce ne mo e krenu ti ka Allahu ni korak, ili se, pak, pone vraati unazad. Grijeh zaklanja cilj obraen i ku, zastire put putniku i obeshrabruje traite lja. Srce stremi Allahu svojom snagom, a kada oboli od gri jeha, slabi i snaga koja ga pokree. Kada je potpuno nestane, on potpuno silazi sa puta ka Allahu i male su mu anse da se povrati... Neka je Allah na pomoi! Grijeh moe umrtviti srce, moe ga oboljeti ili oslabiti; ne to od toga se mora des iti. Ta slabos t dovodi do jedne od osam stvari od kojih je Boi ji Posla nik !liS traio zatitu: "Brig11, tuga, sltl

bost, lijenost, kukavitluk, krtost, opteYeenost dugom, ugroenost od lj11di". 1 Ove stvari su pod ijeljene u parove: Briga i tuga su par; ako je ono to titi srce ne!to ije se de

Javanje oekuje u budunosti, to je briga; a ako se desilo u

prolosti, to je tuga.
Nemo i lijenost su par; ako ovjek propusti uzroke dobra
i uspjeha iz nedostatka snage, to je nemo; a ako se to desi
lo iz nedos tatka volje, to je lijenost.
Kukavi luk i krto~t su par; ako je ovjek bes ko ristan iz

Bu hari: Knjiga o dovama, br. 6369; Muslim: Knjiga o zikru i dovi, br. 2706, u predaji Enesa b. Malika.

Bolesti lijell

115

tjelesn ih, fizikih razloga, to je kukaviluk; a ako je besko

ristan za imetak, to je krtost.
Optereenost dugom i ugroenost od ljudi su par; ako je
pritisak ljudi opravdan, to je optereenost dugom; a ako ga
oni bespravno pritiu, to je ugroenost.
Objanjenje: Grijeh je najei uz rok ovih osam stvari, kao je uzrok "tekih nesrea, bolnih iskuenja, zla sudbine i zlura dosti neprijarclja". 1 To je najei uzrok nestanka Allahovi11 ~ bla godati i pretvaranja Njegove blagodarnosti u mrnju i srdbu.
~to

Grijesi briu blagodati

- Jedna od posljedica grijeha je nestanak blagodati i nasta nak nedaa. Blagodati nestaju uslijed grijeha, kao to i nedae nas raju uslij ed grijeha. 'Ali b. Ebi Talib, ~.je rekao: "Nesrea dolazi samo zbog grijeha, a od lazi samo sa pokajanjem". Uzvieni Allah

kae:
~_,_....,J r., -

.'

~--

:<.L\2.:....$'1' ~La.J . $:.L.;;.\l_;;~}. - . 'S""' , ... - .:r---> r-- . ~"

~..#

"Kakva god vas bijeda zadesi, to je zbog grijebova koje ste zaradili, a On mnoge i oprosti" (E-ura,
30) .

._;;.. 1 _;.J~ul @:::rT~,_::;~.!, .;f&,~L~...!..U)t

, , -:. 4 ,

"(

"....to je zato to Allab nee liiti blagostanja narod kome ga je podario -sve dok se on sam nepromije ni....." (El-Enfal, 53).
Znai, Allah ~ nee liiti blagostanja koje je podario bilo kome sve dok to lice samo sebe ne lii, tako to pokornost Allahu ukloni grij eenjem; zahvalnost nezahvalnou; uzroke zadovoljstva
1

"'<~-

"'\.,L;;\.'''
~..t:"-!-

Buhari: Knjiga o dovama, br. 6347, Knjiga o sudbini, br. 6616; Mus
lim: Knjig;t o zikru i dovi, br. 2707, u predaji Ebu Hurejrea ~-

116

Ibn Qalllm ei-owzUJe

uzrocima srdbe ... Kada to ukloni, i njegove blagodati bivaju uk lonjene, ~to je odmjerena kazna. Allah nee nikome nepravdu na nijeti. A kada grijeenje uklo ni pokornoUu, Allah mu kaznu uklo ni oprostom i blagostanjem, a slabos t jaiJ10m - kao to se kae u
3jetu:
~1'11~1"
f ..

,4

~~I.J.r- 0~;} ~t;_J ti~;~ ~~r-iA~l "A/lab nee izmijeniti jedan narod dok on sant sebe ne izmijeni. A kad Allah hoe da jedan narod kazni, niko to ne moe sprijeiti; osim Njega 11ema mtt za titnika" (Er-Ra'd, 11).
U Boanskim predajama stoji da je Gospodar, 3(, rekao: "Tako mi Moje slave i moi, nijedan Moj rob nee iz stanja koje je Meni drago prijei u stanje koje ne volim, a da ga Ja ne prenesem iz stanja koje voli u stanje koje ne vol i. N ijedan Moj rob n ee prijei iz s tanja koje ne volim u stanje koje volim, a da ga Ja ne prenesem iz stanja koje ne voli u ono koje voli." Lijepo je rekao pjesnik:

) JJ n -

;;l.LJI" ' ' LJ " ''Y<lii.JJ , -'~~~.>---'i ~

,;

,;

"

....

'l(Jlaa si u 6fagostanju, uvaj to, jergrijesi 6riu 6fagoaati!

(]Jrii naanjime pol{smrou qospoaaru,

jerje On 6rz u l(gnjavanju.

'l(foni se z{a to vie moe, jerje z (o fjuar prljavo i te/(g.

Putuj svojim srcem meu st<vorenjima i g[eaajl(g((g su profi nasifr1ici. o/irfi, njiliova stanita preostafa svjeaoci su o ujima, a ne optueni.

Bolest l liJek
!/Vtta 11ije tetnije
otf nepravtfe, OT!a)t presutfifa.

'l(pEi~ su 6ai i avoraca

117

ostavifi

i tvnfava iza svojin (eifa!

Vfi su u 'Vatru, a izgu6i6 raj; sve im je prow !?,go san.

Jeza i strah potiu od grije ha

Iz ovog razloga primjeujemo da su grijdnic i uvijek upla eni i bojaljivi. Pokornost je najvea Allahova tvrdava iji su sta novnici za~tieni od dunjalukih i ahiretskih kazni. Ko iz nje izlazi biva okruen strahotama sa svih strana. Onima koji izvravaju Al lahove naredbe strahote se pretvaraju u sigurnost. Svalci grjenik u sebi nosi siu~no srce poput ptiijeg. Kada se zavjesa pomjeri, on pomisli da dolaze da ga hapse. Svaki wpot koraka tumai kao predznak nesree. Misle da je svaki povik protiv njih i da svaka ne srea prema njima ide. Ko se boji Allaha On ga hit i od svakog straha, a ko Ga sc ne boji, On mu u liva strah o d svega.
'la~ je Jt{{afi [jutfima oaredio

aa

ot !?,g~ su stvoreni strafiovi i nedjefa uvijeR)au zajetfno.

osjeaj

Grijes i stvaraju jak

izgubljenosti u srcu. Grjenik se

samim sobom. to su grijesi vei, to je i usamljenost vea. Najgori je ivot naputenih i bojaljivib ljudi, a najljepi je ivot drutvenih ljudi. Kada bi pametan ovjek izvagao slast grijeha i strah i usam ljenost koju on proizvodi, vidio bi u kakvom se jadnom stanju na lazi; kako je loe procijenio kada je prodao mir, sigurnost i slast dobroinstva za usamljenost i srrahote grijeha:

osjea napuhenim. On je izgubio vezu sa Allalhom, sa ljudima i sa

Jtkf/ se osjea izgu5[jenim z6og grijefUl,

OR._ani ili. se i vrati se mim!

Tajna ove rasprave je u to me da pokornos t dovodi do blis kosti sa Uzvienim Allahom, a to je vea bl izina, vei je mir. Sa

118

Ibn Qaiiim ei-Dewzuie

druge strane, razvrat dovodi do udaljenosti od Allaha. to je vea udaljenost, vea je usamljenost. Iz tog razloga ovjek osjea otu enost od svoga neprijatelja iako su fiziki blizu. On osjea blis kost sa dragim osobama, ak i kada su one fiziki daleko. Uzrok otuenos ti i nespokoja je nevidljivi zid izmeu ljudi. to je taj zid deblji, otuenost je vea. Nemarnost dovodi do otuenosti; jo gora je otuenost zbog grijeha, a jo gora otuenost i izgubljenost zbog irka (mnogobotva) i kufra (nevjerovanja). Ko god posjedu je neku od ovih osobina osjea otuenost srazmjerno teini svoje zablude. Otuenost se tada moe poznati na njegovom licu i srcu, i ljudi ga izbjegavaju.

Grijesi ometaju ispravnost srca

posljedicama grijeha je i to to oni ometaju srce u is pravnosti navodei ga u stranpu ti cu i poroke. Ono posraje bolesno i slabo i ne pomae mu hrana od koje mu inae zavisi ivot i ops tanak. Jer, grijesi slabe srce kao to bolesti slabe tijelo. tavie, up ravo su grijes i bolest srca. Jedini lijek je naputanje tib grijeha. Ueni pobonjaci su saglasni oko toga da srce ne dobiva ono to eli dok se ne usaglasi sa svojim Gospodarem. A ne moe biti sag lasno sa Njime ako nije zdravo i i tavo; ne moe biti zdravo i 6ta vo sve dok ne iskorijeni svoj u bolest. To se moe pos tii samo us tezanjem od prohtjeva. Oni su bolest, a lijek je u ustezanju. Kada bolest uzme maha, onda ubija ili skoro ubija. Dennet e biti nag rada za onoga ko bude duu od prohtjeva uzdrao, ali e srca nji hova uivati u ovosvjetskom raju, emu nita nije slino. Izmeu njihovih uivanja i uivanja ostalih ljudi je razlika kao izmedu du njaluka i Ahireta. U to se moe uvjeriti samo onaj ko je okusio ob je stvari. Ne treba shvatiti da se ajeti .) ):;.il tl)*~.) ~(;U i t!) (~' odnose samo na ahlierska uivanja j patiije. Ovo se odnosi na sva tri stanita- ovaj svijet, Berzeh i Ahi ret. Prva grupa e bit:i u
' "estiti e sigurno u Dennet, a grijenici sigurno u Dehennem" (El [ n fi tar, 13, 14.)
Meu

Bolesti liJek

119

blagodatima, a druga na mukama. A zar ima b lagodati osim b lago dati srca? I zar ima patnji osim patnji srca? Koja patnja je tea od straha, brige, roge i tjeskobe? ta je gore od odmemitva od Allaha i budueg svijeta, vezivanja za neku stvar mimo Allaha, otuenost od Allaha u svim aspektima. Sve i me se ovjek povee i zavoli ga onako kao samo Allaha smije, ta stvar e mu na najgori nai n uzvratiti. Ko zavoli neku stvar vie od Allaha, doivjet e tri kazne: Na ovom svijetu: ovjek biva kaojcn time' prije nego to ga dokui. Kada ga dobije, onda biva kanjen strahom i strepnjom da ne izgubi to, kao i da mu se ne desi kakva nedaa. A kada izgubi ~o !to voli, ovjek trpi velike patnje. Ovo su tri kazne na ovom svi Jetu. U Berzehu: ovjekova pamja je pomijeana sa bo lom od rastanka nakon kojeg se nee sresti sa time to vo li; zatim sa bo lom pri gubitku velike blagodati usljed zanimanja drugim stvarima; sa bolom zaklonjenosti od Allaha; sa bolom kajanja koje kida ut robu. Brige, ruge, kajanje i jad e njihove due razarati kao ro crvi i insekti razaraju njihova tijela. tovi~e. razaranje due je neprekid no i stalno, sve dok ih A llah ne vrati u tijela. U tom momentu ka zna dobiva jeda n grozniji i suroviji ob lik. Moe u se ovo porediti sa blagostanjem ovjeka ije srce igra od radosti zbog Allahove blizine, zbog iekivanja susreta s Njim - u zanosu ljubavi i smire nosti u zikru? Oni u tom zanosu govore: "Lijepog li osjeaja!"; ili: Ako dennet! ije ovako uivaju, onda im je ivot lijep!"; ili: "Siro masi su dunjaluari! Napustili su dunjaluk, a nisu osjetili slasti tog ?.ivota! Nisu probali ono to je na njem u najljepe"; ili: "Kada bi kraljevi i sinovi nj ihovi z nali u kakvom blagostanju mi ivimo, sab ljama bi se borili da nam to oduzmu!"; a neki od njih govore: "Na dunjaluku postoji Dennet. Ko u njega ne ude, nee ui ni u ahi retski".

Tj. stvari koju eli. - Prim. prcv.

120

Ibn QaiJim ei-DeWZUie

Velike li nesree za onoga ko je prodao najvredniju stvar za jeftine pare, svjesno nasjedajui na najveu varku... Ako ne zna koliko vrij edi roba koju ima, pitaj one koji procjenjuju. ovjee! Ti ima robu koju e AIJah k-upiti i p latiti je vj enim Dennetom. Posrednik u ovom kupoprodajnom ugovoru i zastupnik Kupca je Boiji Poslanik ;i. ( ... )A ti si je prodao za bezvrijedno:

)f./i.9 je ro6 sam tafi.9 postupi.o,

pa fi.9 mu nafi.9n toga moe pomoi?

~.L!.;~;;~~~ 0!r }J~~ \;:l~1 y; ~-'1

A koga Allah ponizi niko ga ne moie potovanim ttiniti; Allah ono to boe radi (El-Hadd, 18) .

Grijesi osljepljuju srce

Grijesi osljepljuju srce, zaklanjaju njegovo svjetlo, sprijea vaju pristup saznanjima i zaklanjaju elem eme upute. Kada je afija poeo ui ti kod Malika, uitelj kod mladia odmah primijeti neobine osobine. Tada mu je rekao: "Vidim da je Allah u tvoje srce st avio svjetlo. Nemoj ga utrnuti tamom grijeha". Ovo svjetlo sve vie slabi, a tama grijeha postaje jaa tako da srce postaje crno poput tamne noi. Koliko je ljudi u rami palo i poginulo? Moe li se slijepac snai u tamnoj noi, na putu punom opasnosti i prepreka. Kako nai put iz rako tekog o kruenja? Te tmine postepeno jaaju i prelaze na ostale dijelove tijela, zavisno od njihove snage i ekspanzije. Kada nas tupi smrt, te tmine dolaze do izraaja i grob ispunjavaju tamom, kao to je Poslanik ~ rekao: "Doista su ovi grobovi puni tame od ljudi koji su u njima. Allah e ih obasjati kada im klanjam (dienazu)". 1 Kada nastupi Dan povratka i robovi se iskupe, tama e biti vidljiva na licima nekih ljudi, koja e biti crna poput uglja. T eka li kazna njih eka! S ro m kaznom se ne mogu mjeriti sva uivanja na ovom svijetu - od nastanka pa do
1

Ahmed: Musned, br. 12108, putem Enesa '*

Bolest i liJek

121

kraja - a kamoli dio mg perioda koji je ovjek proveo na Zemlji u stalnim naporima, mukama i umoru ... Taj period mu je protekao kao trenutni san. N eka je Allah na pomoi.

Grijesi uniavaju i potcjenjuju

ovjeka

Grijesi poniavaju duu, gue je i potcjenj uju sve dok ne postane beznaajna. Sa druge strane, pokornost razvija duu, usav dava je i uveava. Uzvieni Allah kae:

~~~~.;.;,t,:. :J:;* t;\Sj.; ~f :,.;'

je oisti, a bie izgn bljen onaj koje je na stranpnticn odvodi!" (E-ems, 9, 10).
Znai, uspjet e onaj ko uzdigne, osnai i usavr~i d uu kroz pokornost Allahu; a propast e onaj ko je ugu i, potisne i ponizi grijeenjem Allahu.
"Uspjee samo 011aj ko

Osnova glagola dessa - ;._, ukazuje na skrivanje, pokriva ili da je ll zemljn zarovi?'' nje. Kae Allah~: (....,.,i)ll J : .; (E11-Nahl, 59) . Grjenik utapa svoju duu u grijeh i prekriva je. Krije se od ljudi zbog nesree koja mu je dojavljena. On je ponien u vlastitim oima, u oima Allaha i u oima d rugih ljudi. Medu tim, pokornost i dobroinstvo jaaju duu, uzdiu je i usavravaj u rako da ona postaje vrijedna, vel ika, ista i znaaj na. Pored toga, o na se prema Allahu ophodi sa krajnjom poniznou i skromnou. Time ona stie spomenutu mo, ugled i veliiou. Nita duu ne moe uniziti kao nepokornost Allahu i nita je ne moe osnaiti kao po kornost Njemu.

rfl -"...

Grijesi uzrokuju robovanje ejtanu i prohtjevima

Grjenik je neprekidno u ejtanovom ropstvu i o psadi prohtjeva i nahoenja. O n je, da kle, svezao i zaro bljen. Ni ko nije u teoj siwaciji od ovjeka kojeg je zarobio najvei mu neprijatelj. Najtea je opsada nahoenja i sputanost proh tjevima. Kako se moe okrenuti Allahu srce koje je zarobljeno, opsjednuto i sputa no? Kako moe napraviti makar jedan korak? Sputano srce zasipaju nesree sa svih strana, shodno stup

122

Ibn oamm ei-Dewzme

nju sputanosti. Srce je poput price. to se vie uzdie, sigurnija je od nevolja, a kada se spusti, nevolje su na vidiku. U hadisu se kae: "ejtan je o'l.fjeku 1.mk".' Kao to ovca bez uvara brz.o strada od opora vukova, tako i ovjek postaje plijen kada nema zatiru od Allaha. A zatita od Allaha je bogobojaznost (- takvaluk). Ona ga titi i brani od vuka kao to ga titi od dunjalukih i ahiretskih ka zni. to je ovca blia pastiru, sigurnija je od vuka, a to je dalja, iz loeni ja ja s tradanju. Vu k uzima udaljene brave, koji su daleko od pastt ra. Osnova svega ovoga lei u wme da je srce vie izloeno ne sreama to je dalje od Allaha. to je blie Allahu, sigurnije je od tih nedaa. Udaljenost od Allaha ima vie oblika. Jedan od njih je gafler , nemar. Opasnija vrsta udaljenosti je nepokornost i razvrat; bid'at - novotarija u vjeri je opasnija od grijeha, a ni fak (l icemjerje) i i rk (mnogobotvo) su najopasniji oblici udaljenosti.

Grijesi su uzrok gubitka ugleda i kod ljudi

asti

kod Allaha i

T ovo je, dakle, jedna od posljedica grijeha. Najdostojniji ovjek kod Allaha je najbogobojazniji. Najblii Mu je onaj koji mu je najpokorniji. Koliko je ovjek odan Allahu, to liki e imati ugled kod Njega. A kada Mu okrene lea i prekri Njegove naredbe, gu bi ugled kod Njega, a zatim i kod lju di. Kada ovjek izgubi ugled kod ljudi, oni ga tada omalovaavaju i izbjegavaju. Njegov ivot postaje pakao ; niko ga ne spominje, ne potuje, ne uvaava, ne ci jeni. Nita ga ne raduje. Jer, nezaimeresovanost ljudi, gubitak po tovanja i ugleda ovjeku donose brigu i tugu, a nikako radost i sre u. Moe li se ovaj bol mjeriti sa slau grijeha, ako izuzmemo opi jenost strau? Od
1

najveih

blagodati koje Allah daje robovima je: da mc-

Ahmed: Musncd, br. 21524, 21602. Had is je daif (V.: Mikat el mesabih, br. 184 i Da'if ei-Dami', br. 1488.)

Bolestlliiell

123

u stvorenjima spomen na njega visoko uzdigne i njegovu vrijed

nost povea. Zato je Svoje poslanike i vjerovjesnike obdario osobi nama kakve nemaju drugi ljudi: .... t ,l J 1 ~1..:. "' c.J>L--'p : - ~~l' 'll.]:;(J. . <)1.JT ' }. '-?..L.....'\il , . ~~ . ~.J ~ ;--;. . .r-

"/sjeti se robO'IJa Naib Ibrabima i Ishaka i Ja'kuba, we u vjeri vrstih i dalekO'IJidnih. Mi ih posebuo ob darismo vrlinom jednom: da im je uvijek bio na umu onaj svijet" (Sad, 45, 46).

' <:, , <...Q.J ' l:....:J.>.I t;~ l * ~LA; ~ ~LIJI ..S.r, , l>.. ~ ~'-"' . ll. .J
" ..
~

..

, t -:

.t:

svij etu, za to se I brahim ci- Halil ~' molio Allahu: 0\.:..j ~lj) (::,..$~1 .) ~ - "I uini da me po lijepom spomi11jn oni to e poSlije "mne doi" (E-u'ara', 84). A Uzvieni o njemu i Poslaniku kae: (Q;. ~ :..q ;.i} '''::,.j ~':" :.~ ; G-11) - "I darovasmo im wako dobro i uinismo da budu bvaljeni i po dobm spominjam~ (Merjem, 50). Svom Poslaniku ~ Uzvieni kae: Q~1) (!!:,? ::U - "... i spomen na tebe visoko uzdigli!" (El-InJirab, 4). Svi koji budu slijedili poslanike imat e udio u ovom lijepom spomenu, srazmjerno dos ljednosti u tom slijedenju. Isto tako, i oni koji se odreknu naih poslanika izgubit e ovaj lijepi spomen srazmje rno ste penu njihovog odricanja i poroka.

Tj. obdarili smo ih vrlin om - lijepim spomcnom na ovom

rf1

Grijesi privlae mahane

Medu posljedicama grijeha je i to da oni ponit:waju pozi tivne kvalitete ovjeka montirajui mu pokudcne i negativne atri bute. Oni ovjeku oduzimaju epitete vjernika, dobroinitelja, po bonog, bogobojaznog, pokornog, pokajnika, prijatelja (Ailaho vog), potenog, ispravnog, vjernog, paljivog, dobrog, dostojnog i dr., a daju mu epitete grjen ika, nepokornog, odmetnika, zloinca, destrukrivnog, prljavog, omraenog, bludnika, lopova, ubice, laca, prevaranta, homoseksualca, varalice, ovjeka koji kida rodbinske veze i tsl. Sve su ovo izrazi za (~~~ :L.; j,' ',i, ~)'l~) - "Runo li

124

Ibn QaJJim et-DewziUe

je grijeeoje oakoo vjerovanja?"' koji dovode do srdbe Uzvienog, ulaska u Vatru i do poniznog ivota. Imena imana dovode do za dovoljstva M ilostivog i ulaska u Dennet. Zbog njih se ovjek uz die iznad ostalih tipova. ljudi. Kada bi samo ovo bila kazna za gri jehe, pametnom ovjeku ne bi trebalo vie razloga da ib se okane. A kada bi se nagrada za pokornost ogledala samo u ovim epitetima i n jihovim znaenjima, ispravan razum bi se smjerno posvetio po kornosti. Meutim, o no to Allah daje nita ne moe sprijeiti, niti ono to On sprijei neka druga sila moe dati. Onoga koga je On udaljio nita ne moe pri"L!i,.kao t? onoga ko15a Oo priblii nita ne moe udaljiti: (.L!.; G~ :.ill t1 r~ ~:J willi~.;.:,) "A koga Allah ponizi, niko ga 11e moe potovanim. uinitif Allah ono to hoe radi" (El-Hadd, 18).

Grijesi su uzrok ogranienja uma

Grijesi naroito utiu na ogranienje uma. Kada usporedi mo dva ovjeka - vjernika i grjenika - primjeujemo da je um vjernika potpuoiji. Njegove misli su tanije, a stavovi ispravniji. Pravo je uvijek na njegovoj strani. Iz tOj; razloga, Kur'an se obraa razumom obdarenim ljudima: l..,ri'YI Jji~ ~}.\i) - :'! M~ne s~ koj;r;. o, razumom obdareni!" (El-Beqare, 198); ~ ,_,..Q)II._,l) ~ alii".<;U) (~~-"Zato se Allaha bojte, o vi koji ste raztmzom.-obdareni, da biste ono to elite postigli" (El-Ma'ide, 100); (";.;ilJI i)~1 ~~)~t:::,) "A shvatiti mogtt samo oni koji su razumom obdareni" (El-Beqare, 269) . Ovakvih primjera je mnogo. Kako razuman ovjek razvijenog uma moe biti nepokoran Onome u ijoj se n 1 ci nalazi i u ijoj kui boravi - znajui da ga On vidi i posmatra? Taj ovjek grijei svjestan da nije skriven od Njegovog pogleda, i slui se Njegovim blagodatima da bi postigao svoje porone ciljeve. U svakom momentu o n priziva Njegovu srdbu, prokletstvo, udaljavanje od Njegove blizine, tjeranje sa Njegovih vrata, naputanje i ponienje, preputanje njegovoj dui i
1

H udurat, l l . Prijevod D. auevia i M. Pande.

Bolest IIUell

125

neprijatelju, gubljenje ugleda u Njegovim oima, uskraivanje Nje govog zadovoljstva i ljubavi. Radost oka je u Njegovoj blizini i gledanju u Allah ovo lice zajedno sa Njegovim vjern im prijatelji ma... Ovo so samo neke od poasti koje pokorni zasluuju i neke od kazni koje oekuju grjenike.

Kakvu pamet ima o naj ko odabira privremeno uivanje koje

nestaje poput sna - pored vjenih blagodati i velike dobiti? U tome lei srea ovog i budueg svijeta. Da nije uma koji e ujedno biti razlog njegove odgovornosti, takav ovjek bi se ubrajao u luake; ~tavie, moda je nj ihov poloaj bolji i sudbina svjetlija. To to se tie ovog aspekta. ro se tie uticaja grijeha na naru~avanje ivotnog razuma, da nije drugih razloga, pokoran ovjek bi jasno uoavao ogranie nos t grjenika. Medutim, nesree su opa pojava, a ludilo ima raz liite uzroke. Kada bi umovi bili zdravi, prepoznali bi da se s lasti, radosti, srea i ugodan ivot postiu zadovoljavanjem Onoga u i jem su zadovoljstvu sva blagostanja i u ijoj su srdbi i ljutnji sve boli i muke. Njegovo zadovoljstvo donosi radost oku, sreu dui, ivot srcu, slast dui, blagostanje ivota i najljepa uivanja. Kada bi se mrvica tog uivanja mjerila sa dunjalukom i svim e to je na njemu , ona bi prevagnu la. tavie, kada srce doivi i najmanji dio tog uivanja, nee pristati da u zamjenu za to prihvati dunjaluk i sve to je na njemu. Pored toga, on uiva u onome to ga sljeduje od ovog svijeta vie nego to uivaju oni koji su se dunjaluku pre pustili. To uivanje ne moe pomutiti ono to kvari uivanja onih koji su se prepustili- b rige, ruge i problemi. On obje stvari shvaa kao blagodati i oekuje druge dvije, krupnije blagodati zbog toga to je trpio boli. U zvieni kae:

:&1 ~~.P.-Jj ~)u ~ ~).L;~p z,_,J.Ui.,J_t; .J!'

"'~ , " \) ~ "o::o.l~_r. "Ako vi trpite bol, trpe i oni bol kao i vi, a vi se joi od Allaha nadate onome emtt se oni ne nadaju" (En-Nisa', 104).
Drugog Boga osim Allaha! [ma Jj
veeg

maloumnika od

126

Ibn Qalllm ei-DleWZUJe

ovjeka ko prodaje dragulj za balegu i mous za izmet? Ko moe zamijeniti dru~rvo sa onima kojima je Allah podario milost- pos lanicima, odanim robovima, ~ehidima i pobonima, za drutvo sa onima na koje je Allah ljut, koje je prokleo i pripremio im najru nije boravite -Dehennem?

Grijesi kidaju komunikaciju

izmeu

roba i Gospodara

Meu posljedicama grijeha je prijekid veza izmedu ovjeka i njegovog Gospodara ~ Kada nestane te komunikacije, ovjek gubi svaki kontakt sa dobrom i prelazi u ruke zla. Kakav spas, kak vu nadu i kakav ivot moe oekivati onaj ko je izgubio vezu s do brom i ko je prekinuo svaku vezu sa svojim Zatitnikom, Gospo darem od kojeg u svakom trenutku zavisi, bez kojega ne moe i kojega mu nita zamijeniti ne moe. On se povezao sa svakim zlom; ono ga je bacilo u ruke neprijatelju da on njime vlada, a Za titnik ga je napustio. Niko ne zna kakve boli i muke krije ovaj pre kid i povezivanje... jedan od selefa je rekao: "ovjek je baen iz medu Allaha i ejtana. Ako ga Allah ostavi, preuzet e ga ejtan. A ako ga Allah uzme u zatitu, ejtan mu ne moe nita". Uzvieni kae:

su -

~!

.J--! '-::!J

l "'l'f' ~;~--!,J-:~. 0 ~, .f. "' -:: .... ":":"", i l ' 4..:.>_J)) ......_,~,~.J ~-"'lJ-S"~~ .J--!
.r~:i; .:,.J'\;" ' : t~ :~~J -

'~'\/" ~;. - : r -:;~, :j;;, - :~. ~ ) . .. J k....;.,~~~i,, . , :Y~ !Jr

"'( . - - ~J r-t"Jc.?J "A kad smo rekli me/ecima: "Poklouite se Ademrt!' svi srt se poklollili osim Iblisa, 011 je bio jedmz od dinnova i zato se ogrijeiio o zapovijest Gospodara svoga. Pa zar ete 11jega i porod njegov, pored Mene, kao prijatelje prihvatiti, kad sz1 vam oni neprijate lji? Kako je ejtan lo!a zamjena nevjemicima!" (El Kebf, 50).
Uzvieni kae Svojim robovima: ja sam udostojio vaeg oca. Podigao sam njegovu vrijednost i odlikovao ga nad ostalim stvorenjima. Naredio sam melecima da mu uine seddu (da mu se

. ~

Bolest i Iiiak

127

poklone) u znak potovanja. Oni su posluali, ali se Moj i njegov neprijatelj uzjogunio. Prekrio je Moju naredbu i otkazao Mi pos lunost. Kako vam on mo.e eljeti dobro, pa da njega i porod nje gov, pored Mene, kao prijatelje prihvatite. Kako moete njega slu ati, a Meni grije~iti; sa njim se udruivati, a Mene srditi, kad vam je on najvei neprijatelj. Prijateljujete sa Mojim neprijateljem, a Ja sam vam nared io da mu budete neprijatelji. Ko bude prijatelj sa neprijateljima vladara raj kod npega ima isti tretman kao i ti nepri jatelji. Jer, ljubav i pokornost se mogu postii samo is kazivanjem neprijateljstva protiv njegovih n eprijatelja i ulaskom u saveznitvo sa njegovim prijateljima. A prijateljstvo sa vladarcvim neprijatelji ma uz tvrdnju da sc eli biti prijatelj sa njim - co je nemogue. Ovo je sluaj kada vladarev neprijatelj nije istovremeno i va~. Me utim, ta onda rei za onoga ko vam je istinski neprijatelj, i co u veoj mjeri nego ~to je vuk neprijatelj ovci? Kako pametan ovjek mo.e biti prijatelj sa neprijateljem svog roda i neprijateljem jedi nog Za~titnika i Gospodara? Uzvieni ukazuje na pokudenosr ovog prijateljstva: L,~ ~ ~:i) - "...kad Sl/ vam Olli 11eprijatefji?"; l~) ii) - "i zato se ogrijeio o zapO'Uijest Gospodara svoga." DaKle, ejtanovo neprijateljstvo prema nama i prema Allahu je raz log da i mi njemu budemo neprijatelji. ta znai ovo prijateljstvo i o kakvoj zamjen i se rad i u ovom ajetu'?

;.1 :;. :;

Mogue je da se u ovoj s intagm i krije lntentan i divan prije kor. Znai, Ja sam postao neprijatelj lblisu zato ~to je odbio da se pokloni vaem ocu Ademu sa ostalim melecima. To neprijateljstvo je zbog vaeg praoca, a vi ste na to uzvratili time ~to ste postali lb lisovi prijatelji i saveznici ...

Grijesi unitavaju beriete vjere i ovosvjetskih poslo va

Grijesi unihavaju beriet vijeka, nafakc, znanja, rada, dob rih djela. U svemu, oni unitavaju beriere vjere i dunja luka, tako

Kako je ejtan loa zamjena nevjernicima...

128

Ibn QaJJim ei-Dlewzl)le

da grjenik nema nikakvog berieta u svome vijeku, vjeri i ovo svjetskim poslovima. A berieti su sa Zemlje nestali samo zbog grijeha ljudi. Uzvieni kae: ~:;, ~ ":.:ij i~l) ij.T .s:,lil ~l 01 }j) (._,;~'ilj .W\ ;;. - "A da su stanovmi sela i gradova vjerovali igri jeha se klonili, Mi bismo im blagoslove i s neba i iz zemlje slali..." .t ( ' ' _.. r: ' .'r ) (El-E'ra;, 96); !J 1 6':''! u:.;. .1. r-"l:".i.-u ~_,!.ll ,)S. I_,..Li::-1 _,!1~ - "A da se Pravog Puta dre, Mi bismo ib vodo,.iz obilnom pojili, da bi smo ih time na luinjll stavili..." (El-Dimi, 16, 17). Covjeku se uskrauje nafaka zbog grijeha koji je poinio. U hadisu se kae: "Dibril mi je u duzz nadahnuo da nijedno bie nee umrijeti dok svoju nafaku ne istroi. Zato, bojte se Allaha i lijepom dovom Mu se obmajte. Ono to je kod Allaha samo se dobrim djelima moe posti i". ' Mir i radost se nalaze u zadovoljstvu i vrstom uvjerenju, a briga i tuga se nalaze u sumnji i srdbi'. Naveli smo predaju koju imam Ahmed biljei u Knjizi o zuhdu: "Ja sam Allah, nema dru gog boga osim Mene. Kada sam zadovoljan, dajem beriet koji nema granica. Kada sam srdit, onda proklinjem, a moja srdba dos tie sedmo dijete". Obilnost nafake i djela se ne ogleda u njihovoj koliini, niti sc vijek mjeri brojem mjeseci i godina- obilje nafake i vijeka se ogleda u berietu i b lagorodnos ri u njima. Rekli smo da je ovjekov vijek duina njegovog ivota, a ne moe se ivotom naz vati bivstvovanje onoga ko se odmetnuo od Allaha i posvetio dru gim stvarima. ivot stoke je bolji o d takvog ivota. ovjek ivi svoj im srcem i duom, a srce ivi sa spoznajom svoga Stvoritelja, u ljubavi i pokornosri samo Njemu. Ono Mu se kaje, smiruje u zikru i u Njegovoj blizini trai utoirc. Ko izgubi ovaj ivot izgubio je svako dobro. Kada bi na sve naine nastojao nadoknadiri ovaj gu
1

Hejsemi ovaj hadis navod i u Medme'u (4/74.) Prenosi ga Huzejfe, a biljei ga Qudama b. Zaidc, o kojem knjige biografije ne govore nita. Ostali prenosioci su vjerodostojni. Ovu predaju biljei Albani u Sa bih el-Dami' kao hadis Ebu Umamea, br. 2085, uz primjedbu da je sahih. Pod zadovoljsrvom i srdbom se misli na Allahovo zadovoljsrvo i srdbu -prim. prev.

BolestiiUek

129

bitak na ovom svijetu itav dunjaluk mu ne bi bio dovoljan. ov jek moe nadoknadili sve ro izgubi, ali ako izgubi Allaha, nikako to ne moe nadomjestiti. Kako istinsko siromdtvo moe nadom jestiti istinski Bogatog? Kako isrinski nemono moe nadoknaditi istinski Monog? Kako istinski mrtvo moe nadomjestiti ivog i Besmrtnog? Ka ko stvoreno moe zamijeniti Stvoritelja? Onaj ko ne postoji ne moe se ni po emu porediti sa Onim kome su bo gatstvo, ivot, neprikosnoveno postojanje i m ilost stalne osobine. Kako ono to ne posjeduje nijedan trun moe nadomjes titi Onoga ko posjeduje nebesa i Zemlju? Nepo ko rnost Allahu umanjuje beriet u nafaci i vijeku zato to se o n bri ne za nj u i one koji je ine. On vlada tim ljudima, up ravlja tom institucijom (nepokornosti), njenim lanovima i inio cima. A sve ho je vezano za ejtana nema nikakvog berieta. [z tog je propisano izgovaranje AUahovog imena prije jela, pia, oblae oja, putovanja, spolnog openja itd., zbog toga ho Njegovo ime privlai blagodati. Njegovo ime, takoer, tjera ejtana, ime sc ot vara prostor za beri et i uklanjaju mu se sve prepreke. Svaka stvar koja nije uinjena radi Allaha izgubila je svaki beriet. Jedino Allah daje beriet, i sve potie od Njega. Sve to sc Njemu pripisuje bla goslovljeno je (muba rek) - Njegova Sveta kua (Ka'ba), podruje Sama' - koje je u est kur'anskih ajeta opisano kao blagos lovljeno. Blagoslovljen je samo On i ono ro je s Njime veza no- s ljubavlju prema N jemu, s Njegovim oboavanjem i zadovoljstvom. Jer, cijeli svemir Njegovo je carstvo i dje lo N jegovog stvaranja. Sve ~to je daleko od Njega, od pred meta, rijei i djela, nema berieta niti ko risti u sebi; a sve ho je blizu Njemu ima onoliko berieta koliko Mu je blizu. Suprotan pojam berietu je prokletstvo. Ono to je prokleo Allah - bila to zemlja, osoba ili postupak - ne moe imati nikakvog berieta niti korisri. Sve to je vezano za prokletu stvar na bilo koji nain takoer ne moe donijeti njkakvu korist. Tako je

Allah prokleo Svoga neprijatelja fbli sa i

1

uin io

ga najudaljenijim

Pod ruje Srednjeg [stoka koje obuhvata dijelove teritorija dananje Sirije, Palestine, Jordana, Iraka i Libanona.

130

Ibn QaJIIm ei-DfewlJJJe

stvorenjem. Sve ho do lazi sa njegove strane je prokleto u onolikoj mjeri ko liko je vezano za ejtana. Iz tOg razloga grijesi imaju pre sudan uticaj na ukidanje berieta ljudskog vijeka, nafake, znanja i rada. Isto tako, svako vrijeme u kojem je izvren grijeh, ili svaki imetak, tijelo, autoritet, znanje ili djelo pomou kojih je izvren grijeh bit e na tetu poinioca, a ne u njegovu korist. Od njego vog vijeka, imetka, snage, autoriteta, znanja i djela e mu koristici samo ono to je sluilo u svrhe bogobojaznosti. Tako ima ljudi ko ji ive stotinu godina na ovom svijetu, ali od toga nije iskoristio ni dvadeset. Neki posjeduju brda zlata i srebra, ali im imetak ne dos tie ni hiljadu dirhema, itd. Ista stvar je i sa autoritetom i znanjem. Kod Tirmizija stoji: "Dunjaluk je proklet kao i sve to je na njemu, osim spominjanja Allaha ~. dobrih djela, uenjaka ili uenika".' U drugoj predaji se kae: "Dunjaluk je proklet, kao i sve to je na njemu, osim onoga to pripada Allahu".' To je, dakle, jedina stvar koja ima berieta, neka nam Allah pomogne.

Grijesi dovode do slabosti i ponienja

- G rijesi svrstavaj u ovj e ka medu prezrene ljude, nakon to je bio od odabrani h prvaka. Al l ah~ je ljude podijelio na ugledne i na bijed nike. 'IIIijjun' e biti prebivali~te bogobojaznih. Najnii ponori D ehennema e biti prebivalite bijednika. Allal1 u pokorn i su najuglednij i na ovom i na buduem svijetu, dok e grijenici bici ponieni na ovom i na b uduem svijetu. Pokomi su najdostojnija stvorenja kod Allaha, a grijdn ici najnia; prvima je dao mo, a drugima ponienje, kao ~to sc navodi u hadisu iz Ahrnedovog Mu. sneda, gdje 'Abdu llah b. 'Umer prenosi da je Poslanik :!ii rekao: "Oni koji okmm lea mojem uenju, bit e vjeno ponieni i pos1

'
J

Tirmizi; Knjiga o zuhdu, br. 2322; Ibn Madc: Zuhd, br. 4112, u pre daji Ehu Hurcjrea .;;.; 2.11im Dari mi u Muqaddimj (predgovoru), br. 324, u predaji K.1'bab. Malika. Hadis je hascn. (V.: Mikat, br. 5176.) Ovu predaju Albani smatr:t slabom (Da'if ci-Diami', br. 3190.) Najvia mjesta raja.

Bolesti liJek

131

ram/jeni". Sto vie ulazi u grijeh, ovjek sve vi~e tone u ponore, sve
dok ne stigne do najniih sfera. A to vie dobrih djela ini, njegov poloaj se uzdie, sve dok ne stigne do najviih mjesta. ovjek u svom ivotu doivljava uspone i padove. Koji segment bude domi nantan, njemu e biti prikljuen. Jer, nije isti onaj ko se uzdigao za stotinu stepena, a spustio za jedan, .kao onaj ko je suprotno uinio. Medutim, ovdje su ljudi skloni injenj u velike greke. Jer,
ovjek sc moe spustici jako nisko, toliko daleko koliko je izmeu

istoka i zapada ili izmedu nebesa i Zemlje. Ne moe ga povratiti uzdizanje za stotinu stepeni nakon rog jed nog pada. O tome govo ri hadis Poslanika fi koji biljei Sahih: "ovjek radi jedne rijei ko

joj nije d4o nikakvu vanost moe pasti 11 vatm dublje nego to je ,-a ukzljina izmedu istoka i zapada". 1
Kakvo uzdizanje se moe mjeriti sa ovim padom? Pad je za
ovjeka normalna pojava. Meutim, neiji padovi su posljedica

nemarnosti, i, kada nestane te nemarnosti, on se vraa na svoj ste pen ili na jo vii, shodno snazi tog buenja. Neki ljudi se srozava ju radi dozvoljenih stvari koje ne upotrebljavaju u korist ibadeta. Ova vrsta sc moe vratiti na svoj, na malo nii stepen, ili ak na vii. Jer, moda e imati vie entuz ijazma nego ranije, moda e povmtiti ' ran iji, ili e biti manji entuzijaste nego prije. Trea grupa gubi stepen injenjem malog ili vel ikog grij eha. Da bi se vratili na raniji stepen, oni moraju iskreno uiniti tcobu (pokajati se) i oka niti sc grijeha. Ulema sc razila oko toga da li se nakon teobe ovjek vraa na raniji stepen budui da teoba brie posljedice grijeha i ponitava ih kao da ih nije bilo, ili se nee vratiti na taj stepen imajui u obzir injenicu da teoba utie na ponitavanje grijeha, a ne i na uzdizanje stepena. Razrada: ovjek je bio spreman u svojoj pokornosti na ko rak naprijed i novo uzdizanje uz pomo korpusa dobrih djela koja
1

Muslim: Knjiga o zuhdu i suprilnosci, br. 2988.

132

Ibn QaJJim ei-Diewzme

je inio, kao to se zarada uveava kada ovjek ima vei kapital. On je u periodu grijeenja propustio uzdizanje i zaradu koju su dono sila njegova djela. Kada se vrati dobroinstvu, ponovo poinje uz dizanje sa niih sfera, a prije roga se uzdizao sa mnogo viih sfera. Izmeu te dvije situacije je velika razlika. To se moe objasniti primjerom dvojice ljudi koji se para lelno uspinju stepenicama koje nemaju kraja. Ako jedan od njih zakasni makar jednu stepenicu i nakon toga nastavi s penjanjem, onaj koji nije zaostajao je bez sumnje u prednosti. ejhu-1-islam Ibn Tejmije je oba miljenja pozitivno ocije nio, rekav i: "Neki od onih koji se pokaju dostiu vie stepene, neki se vraaju na isti, dok neki ne uspijevaju dostii raniji stepen". Ja smatram da ovo zavisi od jaine i iskrenosti teobe tc ka janja koje ovjek izraava kroz skruenost, pokoravanje, vraanje na Pravi Put, opreznost, bogobojaznost i plakanje .iz strahopoto vanja prema Allahu. Ovo ga moe toliko osnaiti da mu pripadne vii stepen nego ranije tako da poslije teobe bude bolji nego prije grijeenja. Za ovakvog ovjeka grijeh predstavlja milost. On ga is ti od samodopadljivosti, pretjerane samouvjerenosti i oslanjanja na djela. Zal:i~aljujui tom grijehu~ ovjek je ponizno i skrueno klek nuo pred vrata njegovog Gospodara i Vladara. Spoznao je Njegovu mo i uvjerio se u svoje siromatvo i potrebu za zatitom i opros tom Gospodara. Taj grijeh je iz njegovih grudi potakao bujicu do broinstva i slom.io sve ime se uzdizao i gordio pred ostalima. On sada sebe ne smatra boljim od drugih ve je zbog tog grijeha pog nute glave stao ispred Gospodara kao grje nik, postiden i bojaljiv; sva dobroinstva mu izgledaju sitna, a svi grijesi ogromni. Spoznao je svoju bezvrijednost zbog grijeenja i Allahovo jedillStveno savr enstvo, vel ians tvo i istinitost. Pjesnik je rekao:

. jl.{[ali jejedi.nst:ven po aos(jeffnosti i veEianst:vu, aof?Je mafiane prepustio ovjeftu.

Svaka blagodat koju dobije od Allaha
ini

mu se veom ne

Bolest i 1111111

133

go ho zasluuje, a svaka nesrea koja ga pogodi z.1 njega je znak milosti od Gospodara, jer ga nije kaznio prema zasluzi i nedjelu koje je poinio. Jer, kaznu koju je on zasluio ne mogu podnijeti ni stamena brda, a kamoli on, slabi i nemoni rob. Grijeh je, bez obzira na veliinu, ruan. Jer, izvdenje tog grijeha prema Velikom, Najveem, Najdostojnijem, Najveliansrvenijcm, Najljepem, Da vaocu svih blagodati malih i velikih, najrunije je ~to se moe za misl iti. Jer takav odnos prema znaajnim ljudima i gospodi je ru an i za vjernike i za nevjernike. Najogavniji i najneovjen iji su oni koji se prema takvim ljudima neadekvatno ponaaju. A ta tek rei za najdostojnije Bie na nebesima i Zemlji; Gospodara nebesa i Zemlje; Boga nebesa i Zemlje. Da Njegova milost nije bra od srdbe i oprost od kazne, Zemlja bi se sruila na onoga ko se pre ma Njemu ponio na nedolian nain. Da nije Njegove blagosti i oprosta, nebesa i Zemlja bi nestali zbog grijeenja robova:
...,_.....:,lJ .:,;.....J J_r..;ul<J"'Jl1Jy1J..........,1' _ ;<lu!,.

:l.~<

.. ,_,,, -.

< ( -

'1'' 1 .,

,~ l..

~1 ~<~SIS~J.~;.;.f: .;p .; ....; . ' f ., ~ ~f "Allah bra11i da se ravnotea nebesa i Zemlje pore llleti. A da se poremete, niko ih drugi osim Njega ne bi zadrao; Or1 je zaista blag i prata grijebe" (Fatir,
41).

Obratimo panju na zavretak ovog ajeta, u kome se spo minju dva Allahova imena- Blagi i Onaj koji prata. Znai; da nije Njegove blagosti prema prijesrupnicima i oprosta prema nepokor nima, poremetila bi se ravnotea nebesa i Zemlje. A koliko je teak kufr nekih ljudi najbolje nam govori ajet:
' z' . l l ' .- ..._:..,) L~:~ ..;:..1 '1' 11 ~t_S:; J t...:,Ll ,; ~J<.)"'J .r--->J - ~ J ..........

, " ' \.l

l.. , , , -;. .. ' ... , - ~

~lli
plar~ine zdrobe"

"Gotovo da se nebesa raspadn11, a Zemlja provali i (Merjenz, 90).

Uzvieni je iz Denneta izveo prarocliceljc z~og samo jed nog grijeha koji su poinili krei time Njegovu zabranu. Isto ta ko, On je prokleo Ib lisa, izgnao ga i protjerao iz nebeskog carstva

134

Ibn QaJIIm eiDfewzme

zbog samo jednog grijeha i nepokornosti. A mi smo ograniena stvorenja, kao to pjesnik kae:
<R.Jamo nizot!e arije/in, a naaamo se tfenuets~m visiuama, vjenim ldivanjima.

Znamo aa je praromte(je izveo

iz carstva 11e6esl(pga sa1110 jean grije/i.

Rezime: ovjek nakon pokajanja moe biti bolji nego ro je bio prije grijcenja i dostii vi~i s tepe n. S druge strane, grijeh moe dovesti do pada entuzijazma i slabljenja odlunosti tako da teoba nije dovoljno jaka da ga vrati u preanje stanje i na prijanji stepen. Kod nekih izljeenje dovodi do povratka na srari, ispravan pur i na isri stepen dobroinstva. , Sve ovo se odnosi na pad us lijed grijeha. Meutim, ako je uzrok tog pada stvar koja dovodi u piranje osnovu imana, poput sumnje ili licemjerstva, za rog ovjeka nema nade sve dok ne ob novi svoje vjerovanje iz teme lja.

Grijesi protiv ovjeka okreu svakojaka stvorenja

ovjek zbog grijeha posraje lahak plijen raznim stvore nji ma. Na njega sc obruavaju ejtani sa nesreama, zabludama, sum njama, zastraivanjima, prcvarama, odvraaju ga od zikra, tako da on pada u opasnost zaborava. ejtan i e ga napadati sve dok ga ne o dvedu na stranputicu; napadat e ga i ljudski cjrani i nanositi mu tetu javno i tajno. Okrenut e mu leda i njegova supruga, sluge, djeca, komije, ak i nerazumne ivotinje. Jedan od selefa je rekao: "Doista, kada poinim grijeh, prepoznam ga u postupcima moje e ne i ponaanju jahalice". r uvari reda i mira e se ustremiti na njega kamjavajui ga onako kako zasluuje. I vlastita dua mu se protivi tako ~to mu oteava stvari. Kada joj poeli neto dobro, ona ga ne slua i ne pokorava mu sc. Naprotiv, vodi ga u propast htio ili ne htio. Jer, pokornost je Allahova tvrava ij i su stanovni ci sigurni. Kada je napusti, postaje lahak plijen razbojnicima i dru gim nesreama, koje ga spopadaju u onoj mjeri koliko je utonuo u

Bolest lliJek

135

grijehe. Nikako se nee moi osloboditi od cih neprilika. Jer, zikr (spominjanje Allaha), pokornost, sadaka, upuivanje neznalice, podsticanje na dobro i odvraanje od zla predstavljaju odbrambeni zid oko ovjeka, nalik na imunitet koji ga ~citi od bolesti. Kada se ~gubi snaga, bolest sc razbuktava i dolazi do najgorih posljedica. Covjck mora imati neku za titu o d nedaa. Jer, s ile dobra i sile zla se bore i pobjedu odnosi snaniji, kao ho smo rekli. to je korpus dobrih djela snaniji, to je odbrana jaa i efikasnija. Jer, Allah ~citi one koji vjentju. Iman se sastoji od rij ei i djela tako da od njegove jaine zavisi efikasnost odbrane, neka nam je Allah na pomoi.

Grijesi izdaju

ovjeka

u tekim situacijama

Kada je ovjeku najvie potrebna prisebnost, grijesi ga iz daju. Svako eli da zna ~ta mu je korisno, a ta tetno u ovom i za grobnom ivotu. U to je najbolje upuen onaj ko detaljno poznaje ono to mu koristi i ono to mu teti. Najjai i najpamemiji je onaj ko moe kontrolisati sebe i svoju volju usmjeravajui ih u korisne stvari, klonei se tetnih. Ljudske prirode, saznanja i stepeni su ra zliiti. Najpametn iji je onaj koji zna uzro ke sree i n esree. Najra zboritiji je onaj ko izabere ove prve, a odbije druge. Najbezumniji su oni koji naprave obrnut izbor. Grijesi ovjeka srozavaju onda kada mu je najpotrebnij:t prisebnost u razluivanju ovih stvari kako bi odabrao vjenu, uzvienu sreu pored prolaznih trenutaka radosti. Grijesi zatvaraju oi ovjeku pred ovim znanjem i sprjea vaju ga da spozna ono to mu je korisnije na o ba svijeta. Kada pad ne u nepri liku i krene da se oslobodi, izdaje ga srce, dua i ekstre miteti. Ovo se moe uporediti sa ovjekom koji nosi zahralu sab lju koju ne moe izvaditi iz kanija kada je njemu potrebno. Pred njega izlazi neprijatelj koji ga namjerava ubiti. On se hvata za dr ku sablje, pokuava da je izvadi, ali ne uspijeva. Neprijatelj ga svla dava i ubija. Isto tako i srce hra od grijeha. Ono podlijee bolesti i, kada doe vrijeme da se bori protiv neprijatelja, ne moe skupiti nimalo snage da se odupre. ovjek se bori, odupire i napada svo jim srcem, a ostali organi su samo posrednici. Ovaj ovjek posje duje te organe, ali ne moe vladati n jima ... ta onda pom isliti za onoga ko ne posjeduje te organe?

136

Ibn Qamm ei-DleWZIUe

Isti s luaj je i sa du~om. Ona postaje neista i slabi uslijed strasti i grijeha, tj. smirena du~a, dok ona koja nareuje z lo jaa i razvija se. Dok jedna jaa, druga slabi, tako da preimuStvo preu zima ona koja nared uje (zlo). Moe se desiti da smirena duh umre i da vie nikada ne oivi. Taj ovjek je mrtav na ovom svijetu, mr tav u Berzehu i nee biti iv na Ahircru pravim ivotom -samo e doivljavati bol. Rezime: kada se ovjek nade u tekoj situaciji, iskuenju ili nedai, srce, jezik i eksrrerniteti ga izdaju kada treba uiniti neto to je presudno va.no za njega. Njegovo srce vie ne moe prionu ti oslanjao ju na Allaha i povratku Njemu. Ne moe se koncemrisa ti na to, niti skrueno stati pred Njega i pokajati sc. Jezik mu otka zuje poslu~nost kada treba initi zikr. Zikr na jeziku nije praen zi krom u srcu. Srce ne vlada jezikom, i ne moe ga pok renuti na zikr. Jezik i srce se ne mogu koncentrisari na Onoga ko se spomi nje. ak i kada bi inio zi kr ll i dovu, tO bi bilo bez prisustva i bud nosti srca. Kada bi htio da mu eksrrerniteti pomognu u pokornos ti, oni ga ne bi posluali niti bi sc pomjeril i. Sve ovo su posljedice grijeha i nepokornosti. To je slino zapovjedniku koji ne vodi ra una o svojim podanicima ne brinui o njihovoj ishrani i opremi. Kada mu zatreba njihova pomo da se odupre neprijatelju, takva nejaka vojska mu ne moe pru.ici nikakvu pomo nici za~titu . ima mnogo ozbiljnijih i opasnijih stvari, a to je da srce i jezik otkau poslunost u samrtnom hropcu i prelasku na budui svijet. U tom trenutku on moe biti u nemogunosti da izgovori ehadet, to je mnogo puta vieno kod ljudi na izdisaju. Kada je jednom ovjeku reeno: "Reci: Nema drugog boga osim Allaha", on je rekao: "ah-mat!' Pobijedio sam te ... !" Zatim je pre selio". Drugi ovjek je odgovorio:
Meutim,

:M.oaa e jean.op aana neli,sl rei: 'l(pli,sl u stii ao /Qlpatifa :M.wfia6a?

Ovo smrtni bolesnik spominje uslijed pretjeranog igranja aha.

Bolest l liJek

137

I nakon toga je preselio". Jedan samrtnik je, kada mu je sav jetovano da izgovori ehadet, poeo pjevati ''Tralalala" sve dok nije umro. Jedan samrtnik je rekao: "To mi nee pomoi. Uinio sam svako zlo koje mi se pruilo". Umro je, a nije izgovorio ehadet. U drugom sluaju, posljednje to je sam rtnik rekao bi lo je: "N evjer nik je ko to kae". Jedan je rekao: "Kad god poem da to kaem, jezik me izdaje". Jedan prosjak je u samrtnom hropcu spominjao novac sve dok nij e umro. Kada s u jednom trgovcu pred smrt govo rili da izgovori ehadet, on je rekao: "Ovo je jeftino, ovo je dobar muterija, ovo je toliko ...", sve dok nije umro. Hvaljen neka je Allah! Koliko je ovakvih primjera videno, a koliko je ostalo nezabiljeeno! ovjekovim mislima, snagom i za paanjima u samnnim mukama vlada ejtan i navod i ga na nedjela kakva hoe. Njegovo srce ne moe initi zi kr; udovi ne mogu izvr ~avati pokornosti. ta taj ovjek moe uiniti u nedos tatk u snage i odsuwosti srca u samrtnim mukama. ejtan mu je okupirao svu snagu i entuzijazam koristei se svim sredstvima u postizanju tog cilja. Jer, to je posljednji njegov zadatak i kjtan je tada nnjjai, a ovjek !lajsll!biji. V.'il#. t;;~l f~il..j ~1!11 J:,li4 1;.1 ~l dll (~ ~ dll ~:::, ~\l>JI dll ~.J - "Allah e vfimzike postojanom ri jeju uvrstiti i na ovom i na onom svijetu, a nevjemike te 11 zab ludi ostaviti; Allah radi ta hote" (Ibrahim, 27).

'.:"J

Kako moe zasluiti lijep zavretak o naj ije je srce Allah nehajnim prema Njemu uinio, koji prohtjeve svoje slijedi i iji su postupci daleko od razbori tosti? On je udaljen od svog srca, uda ljen od Uzvienog Allaha, nehajan prema Njemu, robuje svojim prohtjevima, pokorava se strastima. Jezik mu se nikada ne bavi zi krom, a udovi nikada ibadet ne ine. Obuzet je nepokornostima svome Gospodaru. Takav ovjek nee imati lijep kraj. Strah od posljednjih trenutaka je potpuno presjekao pobo ne, dok se grjcni i nepravedni osjeaj u potpuno sigurnim:

U' V!~IUl:.aiJ. 'J 'l ~ ~1\;"1 ~)<.~~~ ~ ~!fl. r-" ~ .. .... '.)--! ! .. . .. ~ .---- r .,

"{~)

~ <~:L ,tL~L.J~ ' ~rr. ....---

138

Ibn QaiJim ei-ewziJJe

"Ili, zar smo vam se zakleli zakletvama koje e do Sud11jeg dana vrijediti da ete ono to vi odredite imati? Upitaj ib ko je od njih jamac za to" (Qalem,
39, 40).

O, ti ~ji se si[] urnim osjea pored"runifi djefa, posjeluj'e fi garanciju o sigurnosti?

Sastavi<> si avije stvari: sioumost i sftjeifenje strasti, a jetfno otf njifije pogu6no za ovjeR._a. ([>o6oni Sit u neprestanom strafiu i 5ri.zi, a ti se tafi..p ne ponaa. 'J(flaaje tre6a(o sijat~ ti si po5acio; ta misfi aa e na etvi ao6iti? J<> utfnije je to R._rtans prema 6uauem svijetu
u livotu. ~ji e u6rzo napustiti!
'J(p je 6ezuman, ta~ ti)lffalia,
ti i Cr: onajje ~ji u protfaji sve i.zou6io?

Grijesi osljepljuju srce i slabe njegovu pronicljivost

G rijesi dovode do sljepila srca ili mu, u najmanju ruku, sla be njegovu pron icljivost. A kada srce oslabi i oslijepi, onda ono gubi mogunost po imanja upute i mogunost njegove primjene na samoga sebe i n a druge, shodno snazi ili jaini pronicljivosti i sna ge. Snaga ovjeka se bazira na dvije osobine: moi raspoznava nja dobra od z la i prihvaanju dobra, a ostavljanj u zla. Razlika me u ljudima pred Allahom zavisi upravo od stepena zastupljenosti ovih osobina u njima. Ova dva svojstva Allah ~ hvali kod Svojih poslanika, neka je A llahov mir i spas nad njima: ;;...,-1:;1 \14 :s~lj) (.,G,.;~Ij ~~~ u!~f :.,.fo;_:, ;;;.,:.(, - "I sjeti se robova Naih Ibrabima i

Bolesti lUall

139

Ishaka i ]a'kuba, we u vjeri vrstih i dalekooidnih" (Sad, 45). Pod

ovdje podrazumijeva mo primjene istine, a pod da se misli na dalekovidnost u vjeri. Dakle, oni su spo sobni da spoznaju Istinu i da je onako kako treba primjenjuju. Ljuru se u ovome pitanju dijele na etiri grupe: Poslaruci, koji su postigli obje ove osobine; druga grupa: koja, nasuprot poslanicima, ne posjeduje dale kovidnosti u vjeri, ni mo provoenja istine, oni ine veinu dana ~njih ljudi. Pogled na njih pee oi i ari duu. On i su bo lest za sr ce, tjeskoba za dom. Od njihovog druhva samo sc sramota i nesre a moe dobiti, grupa: oni koji se razumiju u uputu i poznaju je, ili, nemaju snage da je primjenjuju i druge privuku. Ovo je stanje sla bog vjernika. A snani vjernik je bolji i drai Allahu od ove vrste;
trea vrstinom se lekovidnoJu

grupa: oni koji imaju snagu i jaku elju, ali im manjka dalekovidnosti u vjeri. Skoro da ne mogu ra:Wkovati Alla hove prijatelj e od '!ejtanovih. Sve to je crno za njih je h urma, a sve to je bijelo misle da je masr. M isle da je bolest mast, a koristan lijek otrov. Ovakvima ne pristoji da budu vjerski predvodnici niti su podobn i za tO. Samo prvoj grupi to pripada. Uzvieni kae:

etvrta

Gl.'l.l \ j.J - ,,, , ULJ-t -t~'.-; ~f: '~j;;:-~ , ~ .J' .J~ ~ .J..l..1:: , ~ .J.,
,~. ~

~<)~~

,_ ,

"Izmedu njih smo Mi voe odreivali i oni Sit, oda zivajui se zapovijedi Naoj, na Prwi Put upuiva li, jer m strpljivi bili i 11 dokaze Nae t'llrsto vjero vali" (Es-Sedde, 24).
On i su, zahvaljujui strpljivosti i dubokoj vjeri u Allahove dokaze, zas lui li vodstvo u vjeri. Ovu grupu Allah izuzima iz sku pine nCS I "Ctnib. On se zaklinje vremenom - tj. periodom zalaganja gubitnika i dobitnika- da e svi ostali biti gubitn ici. O n kae:

140

Ibn QaDim ei-Dewzllle

l.)---" ~-i~ .i..Ji\11* ~ . ~~ :l~\..:..__j~\01* -::i,-~ d-' .~ rJ}'
~

.i. ' -IL. i' ' l<- "-1 L. l' ' 1-<' .;:.\:l.. \..Alil ~J .L~- ' "~::.;:-'""' . r" y J <.Y' r" y J ' '

..

Tako Mi v;emelza, tovjek, doista, gubi, samo n e oni koji vjemju i dobra djela ine, i koji jedni dntgima lstimt prepontlljtt i koji jedni dntgima prepomt11j11 strpljenje (El-'Asr, 1-3).
Nije dovoljno, kao ~to vidimo, ograniiti se na spoznaji Is tine i strpljenju na njenom putu. Naprotiv, to se mora preporui vati i savjetovati drugima. Ako ovjek sebe ne vidi u ovoj skupini, onda je gubitnik. Poznato je da grijesi i zlodjela zasljepljuju srce i ne dozvoljavaju mu da na pravi nain shvati Istinu; oni mu oduzi maju snagu i vrstinu ne doputajui da se vee za nju. tavie, us lijed grijeha srce gubi mo spoznaje, kao orijentir u svome kreta nju. Za njega je tada Iai istina, a istina la; vrline su poroci, a poro ci vrline. Ono se sa Puta ka Allahu i buduem svijetu usmjerava na put ka stjecitu pokvarenih du~a, zadivljenih ovosvjetSkim ivo tom i udaljenim od Allaha i Njegovih dokaza zanemarujui prip remanje za susret sa Njim. I ovo je dovoljan razlog da se ovjek okane grijeha i da se dri to dalje od njih. A od Allaha se trai
pomo!

Isto tako, dobroinsrvo obasjava srce, kristalizi ra ga i glaa tako da ono postane isto popur blistavog ogledala. Ako mu se ej tan priblii, svjetlost tog srca e ga opriri isto kao svjetlica blista va onoga ko kradom prislu~kuje.' ejtan se od ovakvog srca vie pla~i nego od vuka ili lava. ovjek takvog srca moe usmrtiti ej tana. Ostali e se okupiti oko preminulog i pitati: "ta mu se desi lo?" P risutni e odgovoriti: "Napao ga je iman ; naudio mu je insa nov pogled!"

'KflR.9-v fi je samo poguufs(o6ocftzog, svijet(og srca! Od njegovog 6(jetavifa ejtan izgara/

1

Ovdje se oito misli na smisao 18. ajeta sure El-Hidr - prim. prev.

BolestiiUel

141

Zar ovakvo srce moe imati ikakvu slinost sa srcem ije su sfere potamnjene, strasti nebrojene, u kome ejtan ivi, boravi i prebiva. Kada mu jutrom ugleda lice, pozdravlja ga govorei: "rt vovao sam se za prijatelja koji je upropast io svoj ovosvjerski i bu dui ivot?"

'!'voj prijatefjna aunja[ufut e te i na 'l(jjametu pratiti; ti si sa mnom u svim of(gfnostimal

}l ((g je tvoj put u futu nesree,
Uzvi~eni

taaa smo o6ojica nesretni i ponieni/

kae:

*i

,_,,.1.. .. ~~;(j; ~, - -i,~: ~- ~ - \- .~ :i, , ~.il <J . ~' l' _,.,...." r~..r-J .:.r.-r'(_ i.J ~;...:.:.
A. "
J ... ...

~)U~ ~~1.: ~U u;,:~;.;: _;.Ji ;~ .j~ .:,A)t J : t "~f s.'.. : ... ' :: ...,, . ... :, -: i.!a..:J. ,~, . . * J..L:y r--r ,r.--;J q=;:- ~ tr J - r--r;J ... : -: ,-: : i l l :~ .; ' -::... ....: JG J \~l : .. ..r'--1 '!::' .r- . ..J <.,?-='. - - "\J LJ.t,;. . -~

"Onome ko se bude slijepim pravio da ne bi Milosti vog veliao Mi emo ejta11a natovariti, pa e 11111 on nerazdvojni dmg postati; oni e ih od Pravog Puta odvraati, a ljudi e misliti da Sit na Pravom Putu. l kada koji doe pred Nas, rei e: "Kamo sree da je izmedu mene i tebe bila tolika razdaljina kolika je izmedu istoka i zapada! Kako si ti bio zao dmg!" Toga dana vam nee biti od koristi to to ete 11 mu ci zajedno biti, kad je jaStw da ste dntge Alla/m rav nim smatrali" (Zubmf, 36-39).
Ovim ajerom nas Uzvieni obavjetava da e o naj ko se pravi slijep prema Zikru- blagoslovljenoj Knjizi koja ja objavljena Njegovom Pos laniku ~- .. ko glavu od nj e okree, zatvara kod nje oi, ko sc ne bavi spoznavanjem, prouavanjem i razm iljanjem o smislu Allahovog govo ra- On e mu ej tana nato variti kao kaznu zato to je odbacivao Njegovu Knjigu. Tada ejtan postaje njegov

142

Ibn QaUJm ei-DiewztJJe

nerazdvojni drug, kada boravi kod kue ili kada puruje. On mu je zatitnik i drug, a takav je, doista, lo~ zatitnik i zao drug!

Ja i moj 6rat po mujek_u s /i...ojim sam tfijeuo majinu aojfQI aftni u mrftwj noi se ue razavajamo.
Nadalje nas U zvieni obavjetava da ejtan svim snagama nastoji da svoga prijatelja i tienika skrene sa P uta koji vo di Nje mu i Njegovom Dennew . Sa dru ge strane, onaj koji je zalutao i na Stranputicu otiao s matra da je na Pravom Putu. Kada se takvi dru!:\ovi na Sud njem danu susre tnu, jedan drugom e rei: ~ ~) (0<_,.i!1 :_,..:; .;.i~ 1 :...:..; ~'(;:, ~ - "Kamo sree da j e izmedu mme i te6e bila toli/Za razdaljina kolika j e izmedu istoka i zapada! Kako si ti bio zao drug!"- na dunjaluku; odvratio si me od Upute nakon to mi je dola; odveo si me u zabludu i stranputicu. Propao sam! Kako si mi ti zao drug u ovom trenutku!(...) Uzvieni nam saop ava da ovo nije sluaj sa onima koji dijele patnju te da drug nema nikakvog uivanja niti radosti zbog roga to mu se drug pridruio u toj patnji, pored roga to na ovom svijetu saosjeaj drugih ljudi predstavlja u tjehu u boli, kao to vidimo u sti hovima pje!tnikinje Hanse koja oplakuje brata Sabra:

(f)a ovofifi.p fjutfi ofi.p mene ue op( afGtje svoju 6rau, u6i(o.6ifi se.
'Ii umrfi nisu k,szo moj 6rat, afi time tjeim auu i mirim se. ..
<.Moj Safzre, neu te za6oraviti sve aoft
Se ne raztfvojim otfovon ivota i aotfem uoro6.

Uzvieni je liio stanovnike Dehennema i ovakvog olaka nja rekavi:

-r'l.....;j' <l~ ,.. ,: ~_...,~ : lu.> ~! f _;.....;il ~.:r--l.,,

~5)~8

Bolest l liJek
Toga dana vam 11ee biti od koristi to to ete 11 mu ci zajedno biti, kad je jtiSno da ste dmge Allahu rav nim smatrali (Zuhmf, 39).

143

Grijesi su neprijateljski saveznik protiv ovjeka

Grijesi su saveznik i vojska pomou kojih se neprijatelj bori protiv ovjeka. Jer, Uzvi~eni Allah je iskuao ovjeka neprijateljem koji se nikada od njega ne odvaja. ovjek spava, ali taj pratilac ne spava; ovjek je nemaran, ali taj pratilac je uvijek pripravan. "O n ga vidi, i vojske njegove, odakle on njih ne vidi." On daje sve od sebe u toj borbi. Koristi sva s redstva i razne spletke. Kao pomagae ko risti pripadnike njegove vrste- ejtane u ljudskom i dinskom ob liku. On postavlja zamke, uvaljuje u nesree, oko njega je postavio svoje pomagae i svuda mu pripremio zamke i mree. Svojim po magaima je poruio: "Ne naputajte neprijatelja vaeg i neprijate lja predaka vaih. Ne dozvolite mu da vam umakne i da zaslui Dennet, <\.da vi odete u Vatru; da on zaslui mi lost, a vi proklet Stvo. Znajte da se ponienje i progonstvo od Allahove milosti koj i su se sruili na nas desilo upravo njegovom zaslugom. Zato, dajte sve od sebe da nam se oni pridrue u ovom prokletstvu budui da smo izgubili drutvo njihovih dobrih pojedinaca u Dennetu.
Znajui da su Adem i njegovi sinovi izloen i napadima ovog neprijatelja, Allah je ljude opskrbio vojskom i snagom kojima se odupiru njima. Njihovim neprijateljima je, takoer, dao odree nu mo i snagu u toj borbi. Ovaj svijet je poprite te borbe sve dok rraje ~ivot, koji ne preds tavlja nijedan uzdisaj na Ahiretu. Allah je od vjernika kupio ivote njihove i imetke njihove u umjcnu za Dennet koji e im dati - oni e se na Allahovu Putu boriti, pa ubijati i ginuti. On dodaje da je to obeanje koje im je dao u Svo jim najboljim knjigama - Tevratu, lndilu i Kur'anu. A ko moe biti dosljedniji u izvravanju obeanja od Njega Uzvienog? Na kon toga Uzvieni nareduje vjernicima da se raduju pogodbi. Kak l'a je to pogodba? Ko eli da zna njenu vrijednost neka pogleda u Onoga ko kupuje, zatim u protuvrijednost koja se nudi za tu robu te u onoga ko je svjedok ovog ugovora. Ima L i vee dobiti od ove?

144

Ibn Qallimei-Dewzmo

Koja trgovina moe donijeti veu dobit? Uzvieni zatim potvruje ovu stvar rijeima:

'. ,..,...,.. <:. _., .-~ 1 ;. :.__s::]~ l 1 ~ 1 "'l~ .i.JI 1 ''l L;}. u--:...> - u-r- ..r- _,..__. .:.r.- ~ .r

"

,t t

-'e

.Jt

~~~J 5>~~) ~~;)~L; z,_;._y *~t'":"''~

,,~y, l J'-1"
'l

~<>':T:~~ .<.:,,~ ' ~-~ ; ,.1~' ~ .... ~.(~~--L J ' ... .r .

*~
\

&t . i .;..l~.;.~ . :G - ~ ~ r-s:J ' n"! . :, ' t.r-! tS~ . ' .J ' ..:-' .' J.;; il ~ . ~i, .iLJi .;.L.; ul :;. . ~ '"\. ~ <L:........O J,r-t)" .J
i " ...
OM ._;-:

'

'

.( ~ . ;li --
:$.

~~.r

O, vjernici, ho6ete li d:Z. vam 'ukaem na trgovinu, ona e vas spasiti patnje nesnosne: u Allaha i Posla nika Njegova vjemjte i imecima svojim i ivotima svojim na Allahovu Putu se borite - to vam je, da znate, bolje -, On e vam grijehe vae oprostiti i u dennetske bae vas, kroz koje 6e rijeke tei, twesti, i u divne dvorove 11 edenskim vrtovima; - to 6e biti uspjeh veliki -, a date vam i drugu blagodat koju je dva ekate; Allahovu pomo i skoru pobjedu! Zato obraduj radomom vije6u vjernike! (Es-Saft, 10 13).
Allah ~ je Svoja najdraa stvorenja- ljude- iskuao cjta nom samo zato to Mu je dihad najdraa stvar i stoga to uesni ke u njemu podie na najvie stepene. Uzvieni je bajrak ovog rata povjerio sri N jegovi h stvorenja - srcu. Ono je centar Njegove spoznaje, ljubavi prema Njemu, ibadetu i vjernos ti (i hlasu). Ono se oslanja na Njega i vraa se Njemu. Iz ovih razloga, srcu je Allab povjerio ovaj rat i u pomo mu poslao vojsku meleka koji nikada ovjeka na naputaju: (~ l ;r ~~J~;:.;~::.~~~~;;.;. ::..t:i:', ~) "Uz svakog od vas Ste melei, ispred njega i iza njega, -po Allaho vu nareenju nad r1jim bdje." (Er-Ra'd, 11). Ove vojske smjenjuju <w(i:',) jedna drugu. Njihova uloga je da ovjeka uvruju, da mu nareuju dobro i na njega ga podstiu. Oni ga podsjeaju ua Alla

r.> '-:-!r ~.J

"

_ .. . ... " v .-

.&i -: <V- :

J. J

if'~ ....- ~

...1.

e.>? J

' l'

.. .,

Bolest 1Ulek

145

;:. ~~ ::,.~ - "Oni su na Allahovoj sfra11i, a 011i na Allahovoj strani e sigurno uspjeti" (El-Mudadele, 22); - ovo je moja vojska: (~~WI ;.ii UJ..::,. tG) - "i vojska Naa e zacijelo pobijediti!" (Es-Saffat, 173). On je Svojim robovima objasnio nain to~ ratovanja i dihada saimajui ga u etiri rijei: ~l ~~ ~) (:,~ ~ jj, i.,ZI) ihl~) Vr.L..,) v,;~, i;:.T- "O vjemici, budite strpljivr i izdrlljivi, na granicama bdijte i Allaha se bojte, da biste postigli 0110 to elite" (Ali '!mrall, 200). Dihad moe uspjeti samo uz ova etiri elementa. Strpljivost se stie samo izdrljivoUu pred neprijateljem, a to je otpor i odbijanje. Kada stekne izdrljivost prema neprijatelju, javlja mu se potreba i za bdijenjcm na granicama srca i njegovih ula kako bi sprijeio prodor neprijatelja u njega, kao i bdijenje na granicama oka, uha, jezika, stomaka, ruku i nogu. Na ove granice moe ui neprijatelj i zemlju uzdu i poprijeko pregaziti unitavaju i sve to bude mogao. Bdijenje na granicama jeste upravo uvanje ovih organa. Jer, kada neprijatelj zarekne ove granice bez zatite, onda ih lahko savladava.

hovu plemenitost. Ulivaju mu strpljenje govorei: "Strpljenje traje jedan t~enutak, nako n ega slijedi vjeni odmor". Uzvieni, zatim, ovjeka pojaava drugom vojskom - Njegovom Objavom i govo rom. Tako mu je poslao Svoga Poslanika ;!i i objavio mu Knjigu. Time mu je udvostruena snaga, mo i potencijal. Povrh toga, ob dario ga je razumom koji ga vodi i pomou kojeg rasuuje; zatim znanjem koje ga upuuje i savjetuje; imanom koji ga uvrUuje, pomae i podrava; jedinom (vrstim uvjerenjem) pomou kojeg otkriva sutinu stvari tako da mu se ini da jasno vidi ono to je Allah fi. pripremio Svojim odanim robovima i Svojoj stranci kao nagradu za borbu protiv Njegovih neprijatelja. Razum upravlja vojskom; znanje razmatra strategiju rata, dobre naine i lokacije za njega; iman ga uvduje, ojaava i uliva mu strpljenje; a jeqin mu omoguava da stupa u borbu bez straha i bojazni. Sudionike ovog rata je, porom, Uzvieni pojaao vidljivim i nevidljivim silama. Oko mu je izvidnica, uho ga izvjetava, jezik tumai, ruke i noge mu pomau. Allahovi meleci i nosioci Ara ine za tog sudionika oprost molei Uzvienog da ga sauva svih loih zala i da ga uvede u Dennet. Uzvieni Allah se lino pobrinuo za njihovu odbranu: -Ov~ j~ moja ,stranka, a moja stranka pobjeuje: ~~ ~~ JJ1 ~~ d;i;f)
(~~~

146

Ibn QaJJim ei-Dewzllie

nice bez zatite, o nda ih lahko savladava. Ashabi Boijeg Poslanika ;lit najbolja stvorenja poslije vje rovjesnika i poslanika (~J ~ .111 ~), ljudi koji su najvi~e vodili rauna o za titi od ejtana ukletog, napustili su mjesto koje im je bilo nared eno da uvaju, pa je neprijatelj uao i desilo se ~to se dc si lo. Osovina i okosnica tri navedene osobine jeste: takvaluk bogobojaznost. Dakle, strpljivost, izddljivost i bdijenje na grani cama nemaju nikakve koristi bez bogobojaznosti, a ona moe ops tati samo na stubu strpljivosti. Provjeri to na samom sebi - kako se vojske s rjeu i armije sudaraju; kako nekada gubi, a nekada dobija u roj borbi. Kralj nevjernika je do!ao sa svojim vojnicima i pomonicima. Ugledao je u tvren o srce kako neprikosnoveno sjedi na pijedes talu svoje kra ljevine, a njegove zapovijedi pomonic i iz istih stopa iz vravaju. Njegova armija mu je na raspolaganju - oni se za njega bore i tite njegovu vladavinu. Nevjcrnika vojska uvida da jedini put do pob jede lei u hukanju kraljevih pomagaa prot.iv njega samog~ Oni pitaju ko je najblii vojnik srcu i ko u iva najvee povjerenje kod nj ega. Rekoe mu: "Dua." Kralj nevjerni ka svojim sarad nicima re e: "Priklonite joj se putem njenih prohtjeva. Istraite ta ona voli i za im udi te joj to obeavajte i primamite ib lanim oadama.1 U reite u nju prohtjeve tako da joj ostanu neizbrisive i na javi i u snu. Kada ona utone u te prohtjeve, bacite na nj u kuke i okove strasti, a zatim je privucite sebi. Uroti li sc ona protiv srca i stane li na vau stranu, ovladat ete granicama oka, uha, jezika, usta, ruku i nogu. Ouvajre tc granice po svaku cijenu! Jer, kada putem njih prodrcte do srca, ono e biti ubijeno, zarobljeno ili izranja vano do iznemoglosti. N e naputajte te granice i mee! Ne dozvoljavajtc ' Kao to je Uzvien i rekao: (1~_,; ~! ~j,:' ll ;.:.:..;. Cj ~-.~ r'.',_.;) "On im obeava i pri mam ljuje ih lanim nadama, a ono"to im ejtan obea samo je obmana" (En-Nisa', 120.)

i ...

Bolesti liJek

147

izvidnicama da do srca dopru i istjeraju vas iz njega. Ako vas savla daju, trudite se da te izvidnice oslabite kako ne bi stigle do srca, tako da mogu do njega stii samo slabe i beskorisne. Kada zavlada re ovim granicama, sprijeite granicu oka da njegov pogled primi kakvu pouku. Neka njegov pogled budi samo ugoaj, svianje i zabavu. Ako mu se porkrade pogled pouke, pokvarite je pogledom ugoaja i strasti - to su mu najblie, najprijcmi vije i najlake srva ri. Vod ite rauna o oinj im granicama, jer ete samo p utem njih postii svoj cilj. Niim nisam uspio upropastiti ljude kao pogle dom! Pomou njega u srce usaujem strast; zatim ga napajam la nim nadama, nakon ega ga neprestano primam ljujem i lanim na dama obmanjujem sve dok mu ne ojaam volju i dovedem ga uz dama strasti do odbacivanja bezgrjenosti. Nipoto ne potcjenjujte znaaj ovih granica. T rudi te se svim silama da ih uprlja te i umanji te ih u njegovim oima. Recite mu: 'Taj pogled te vodi do hvaljenja Stvoritelja, divnog Opskrbitelja, do razmi~ljanja i shvatanja ljepote njegovih osobina. Ljepota rog prizora je srvorena samo da bi tc uputila na Stvoritelja. Allah ti oi nije srvorio uzalud. On taj prizor nije stvorio da b i bio skriven od pogleda.' Ako sc radi o ovjeku ogranienog uma i uskog znanja, recite mu: 'Ovo je jedan od pri zora i man ifestacija Istine.' N avedite ga da prizna identifikaciju sa boanstvom. Ako to ne p rihvati, navedite ga da povjeruje u hulu)'. Nemojte pri hvatiti nita manje o d toga, jer ga to svrstava meu krane. Nagovarajte ga da bude poten i krijepak, poboan i skroman na ovom svijetu. N jime lovite i privlaite neznalice. To je moj najblii zamjenik i najbolji vojnik; tavi~c ,ja sam njegov voj nik i pomonik."

uvanje sluha od harama

"Nakon ovoga2 trudite se da izoliratc (njegov) sluh od srva n koje mogu pokvariti vae planove. Trudite sc da tim putem do ovjeka dopru samo loe stvari. One su lahke, primamljive i slatke
' Boija inknrn acija, utjelovljenje; panteizam. Ovo je nastavak govora kralja ejtana.

148

Ibn QaUim ei-leWZIJJe

za duu. To zlo nazivajte najljepim oparavajuim i:r.razima mije ajui ga sa onim za ime dua udi. Ponite priati o neemu. Ako erimijetite da vas taj ovjek slua, nastavite sa govorom o toj temi. Cim vid ite da on simpatie neto, pripovijedajte mu o toj temi. Nipoto ne dozvolite da putem te granice do njega dopre neto od Allahovog govora, Poslanikovih rijei ~ili izreka mudrih i dobro namjern ih ljudi. Ukoliko u tome sasvim ne uspijete i do njega pro dre ndto od toga, sprijeite ga da razumije taj govor. Ne dozvolite da iz toga prim i pouku il i savjet ili da o tome razmilja. To moete postii slanjem suprotnih signala ili uveliavanjem tih dobrih vijes ti zagovaranjem kako due u to ne mogu prodrijeti te kako je to te:Gak teret za njih, i sl. Pokuajte uniziti te vijesti uz izgovor da due treba da se zanimaju stvarima koje su kod ljudi vanije, vrjed ruje i neobinije i to ima vie p ristalica. Objasnite mu da je istina naputena, a da je raj ko je zastupa izloen neprijateljstvima. Va ruje od te istine je biti u harmoniji s ljudima." Ovako oni uspijevaju da u
ovjeka kazuju i ih u lijepim i primamljivim oblicima, a iz Istinu dajui joj sva loa svojstva i od bojne oblike.

usade la i zabludu pri njega istjeruju

Ako eli primjer, pogledaj u njihovu brau, ljudske ejta ne, koji ustanovu naredivanja dobra i odvraanja od zla stavljaju u grupu pretjerane radoznalosti, slijeenja ljudskih mahana, neizdr ljivim sa nkcioniranjem za pogrjeke, ire njem smutnje meu lju dima i sl. Slijeenje sunneta i opisivanje Uzvienog Gospodara onako kako je On sebe opisao i kako Ga je Njegov Poslanik !i opisao nazivaju usporeivanjem sa stvorenjima, davanjem tijela i oblika Uzvi~enom . A Boiju uzvienost nad stvorenjima, uzdignu tost nad 'Arom i razlikovanje od stvorenja nazivaju ograniava njem Allaha i stavljanjem u / prostorne/ okvire. Njegovo sputanje na najnie nebo i hadis- kudsi "Ko trai, pa da m11 dam"' naz ivaju

' Ovaj hadis u cij elosti glasi: "Na Uzvi~eru Gospodar svake noi silazi na najnie nebo u zadnjoj treini noi i govori: 'Ko Me (na nero)
~

Bolestlll)ell

149

kretanjem i mijenjanjem mjesta a epitete ruke i lica nazivaju ck memitecima i organima. Njegove postupke nazivaju / prolaznim/ , a osobine s luajnim pojavama. Na kraju uzimaju za pravo da negi raju da je On Sebe na taj nain opisao. Na taj nain varaju neiskus ne i nepronicljivc da priznavanje sifata koji su navedeni u Uzvie noj Knjizi podrazumijevaju ove stvari. Negaciju svojstava uvijaju u odjeu uzdi7.anja i velianja Gospodara. Veina ljudi osrednje inte ligencije prihvataju injenicu u jednom obliku, a negiraju je kada je u drugaijem ob liku. Uzvikni Allah kae: 1~:.S. ~ J$:! t~t:~ ~lj) (1~/J J~t J:,;:.j ~ )l <.>'?;., :r-.itj ._,..;)'1 ~ - "Tako smo

roakoin vjer()'l)jesniktt n'eprijatelje odreivali; ejtane 11 vid11 ljudi i dinova koji su jedni dmgima kiene besjede govorili da bi iiJ ob mmudi" (El-En'am, 112). Kienje je ovdje obma na kojom govor

r','.:;

nik uljepava svoje rijei da bi obmanuo s luaoca i u zabludu ga odveo. Smisao ovoga je da ejtan opsjeda granicu uba kako bi pu tem njega unio u ovjeka o no ro e mu tetiti i zaustavio ono ho e mu koristiti te, ako bi neto ulo protiv njegove volje, da to po kvari.

uvanje jezika od zabranjenoga govora

"Zatim se utaborite na granici jezika. To je najvea granica i najjaa karaula. On je jamstvo samokontrole. Putem tog jezika po Jaljite beskoristan govor od kojeg e imati samo hete. Sprijeite da preko jezika prijee i najmanji dio korisnih stvari, poput spomi njanja Allaha (zi kra), traenja oprosta (istigfara), uenja Njegove Knjige, savjetovanja ljudi ili irenja korisne nauke. Vi ete na ovu granicu moi djelovati na dva naina. Uspjeh lei u bilo kojem od njih:

moli, pa da mu usliam (molbu), ko rrai oprost, pa da mu opros tim?"' Ovaj hadis biljei Buhari pod brojem 1145, Muslim pod bro jem 758, kao i Tirmizi, Ebu Davud, Ibn Made, Ahmed, Malik i Da rimi.

150

Ibn Qallim el-Diewzme

Prvi; Prazan i neisrinit govo r. Onaj koji govori neistinu va je brat i najbolji vojnik i savezni k. Drugi; preutkivanje Istine. Ko preutkuje istinu va je ni jemi brat kao to je prvi va darom govora obdareni brat. On vam moe biti od vee koristi o d prvog. Zar niste u li o nu mudru izre ku: "Onaj ko govori je govorom obdaren ejtan, a onaj koji pre utkuje Istinu je nijemi ejtan"? Zato budno motrite na ovoj granici i nastojte da ovjeka natjerate dn govori la ili da preutkuje Istinu. Uljepajte mu la na svaki mogui nain i zastra ite ga od Isti ne na svaki nai n . Znajte, sinovi moji, da je granica jezika Ademove potomke strovalila u ponorc Vatre! Koliko sam samo putem ove granice na nio gubitaka i rana i uhvatio zarobljenika ... ! vam neto i ne mojte to zaboraviti: neka jedan od vas preko jezika svog brata ovjeka izgovori neku rije, a drugi ne ka okupira sluh sluaoca. Taj slualac e izraziti svoje divljenje i oparanost tim rijeima tako da e traiti da ovjek ponovi tu rije. Stvarajte svakojake saveze u borbi protiv ljucJj! Okupirajte ih na svakakve nai ne; na svakom prolazu ih opsjedajte! Zar sc ne sjeate zakletve koju sam dao njihovom Gospodaru: ~ ~~.;~~).!l:.,! :li) ~:_,llr..; ... .;: ~r.~ :._._.~ . - . ...:r . . .--'~ ~,;:Jr= .J~ - "J,.....,..- ~J t+' - .ft. .:r' ~ l"' i1 l.r ff'
ree - 'kunem se da u ih na Tvom Pravom Plltu presretati, pa u im sprijeda, i straga, i zdesna i slijeva prilaziti, i Ti e ustanoviti da veina njih nee zahvalna biti!' (El-E'raf, 16, 17). Zar ne vidite Rei u

<::r.fo ~;s! ~ - 'E zato !to si oaredio pa sam u za ludu pao;

kako Ademove potomke sa svib strana opsjedam? Kad god mi na jednom putu umakne, ja se premjetam na drugi sve dok ne posti gnem svoj cili djelomino ili potpuno. Na to ih je upozorio Boiji Poslanik <liS: ''Sejtan eka ovjeka n a svim putevima. Ceka ga na pu tu islama i govori mu: 'Zar e p rihvati ti islam, a odbaciti svoju vje ru i vjeru svoj ih predaka!?' Ako im tu umakne i prihvati islam, on da ga ejtan opsjeda u vezi sa hidrom: 'Zar e uiniti hidru i os taviti svoje nebo i svoju Zemlju?' Ako mu umakne i uini hidru,

Bolest i lllek

151

!ejtan prelazi na put dihada: 'Zar e dozvoliti da tako pogine pa dari se imetak rasturi, a ena uda?' ovjek m u se i u rome usproti vio i posvetio se dihadu".' Ovako t reba da zaposjedate svaki put dobra 1 Ako ovje k od l ui da podijeli sadaku, okupirajte taj p ut! Ubacite mu sumnju: Zar e ud ijeliti ovome siromahu i izjednaiti se sa njime? Jeste li uli rijei koje sam izrekao putem jednog ov jeka koji je htio da udijel i sadaku: "Ovo je na imetak. Ako vam ga damo, postat emo kao i vi". Opsjednite i put hadda! Varajte ga da je w teak i nesigu ran put na kojem se ovjek izlae gubljenju ivota il i imetka. Na ovaj nain ga moete odvratiti od ostal il1 puteva navodei mu po tekoe i opasnosti koje ga tu ekaju. Kada zavrite tu fazu, posta rajte se za pur grijeha. Uljepajte ga u oima i srcima Ademovi h potomaka! Neka vam najbo lji pomon i ci u tome budu ene! Pu tem njih im otvarajte i uljepavajte puteve grijeha! Nema boljeg saveznika od njih! Zat im opsjed nite gran ice ruku i nogu. Ne dajte da se one posvete onome to e vam hetiti, ili da putem dobra bode!
najvei saveznik u ops jedan ju ovih granica upravo dua koja nareuje z lo. Pomognite je i traite po

Ne zaboravite da vam je

od oje! Podrite je i traite podrku od nje! Stanite uz nju u borbi protiv smirene due! Uprite svom snagom da je slomite i oncsposobite! To e vam poi za rukom samo ako joj ukine te is hranu. Ishrana du~e koja nareuje zlo uveava sc i njeni pomonici ''am se pokoravaju. Sada je moment da istjerate srce iz njegove tvrdave i da ga svrgncte sa p.r ijeswlja. Na njegovo mjesto postav ite duu koja nareuje zlo! Ona e nareivati samo ono to vi elite. Nee presuivati mimo vae volje nikada! Nee vam se protiviti u ijcdl og;u. tavie, ona e uriti da to izvr i. bilo kojem vaem p

mo

Nesai: Knjiga o dihadu, br. 3 l34; Ahmed: Musncd, br. 15528. H adis je sahib. (V.: Sahih El-Dami', br. 1652.)

152

Ibn oamm ei-Diewzme

Ako osjetite da srce tei da ponovo uspostavi svoje kraljevstvo i hoete da se osigurate protiv toga, zakljuite izmedu njega i due koja nareuje zlo brnnt ugovor! Uljephjte mu je, ukrasi te i prlka ite mu je u obliku najljepe nevjeste koja moe postojati! Recite mu da proba ukus te ljubavi i veze sa tom nevjestom, umjesto da proba ukus rata i posljedice uboda i rnna! Zatim mu recite da upo redi slast ovog primirja sa gorinom rata! Neka rat prestane! To nije rat koji traje jedan dan i nita vie. To je rat koji traje sve do smrti. T i si suvie slab da bi izdrao taj neprekidni rat. Sinovi moji, pomognite se dvjema vojskama uz koje neete doivjeti poraz: l. vojska letargije i nemarnosti. Utiite na srca Ademovih si nova da zaborave Allaha i budui svijet! Koristite sva sred stva da biste to postigli, a to je najbolji nain za ostvarenje cilja. Kada srce postane nemarno i odsutno od Gospodara, tada postaje lahal< plijen za vas, zajedno sa svojim savezni cima!

2. vojska strasti. illjepajte ih u srcima ljudi i okitite ih za nji hove oi!

Okomite se na nj ih uz pomo ovih dviju vojski, jer bolje neete nai! Postignite nemarnost /gaflet/ uz pomo ~trasti, i strasti uz pomo gafleta! Poveite dvojicu nemarnih i sukobite ih

sa jednim koji spominje Allaha. Jedan ovjek ne moe pobijediti petericu! Dva nemarna ovjeka sa sobom vode dva ejtana tako da ih je ukupno pet, uz ejtana koji slijedi onog koji spominje Allaha. Ako ugledate neku grupu koja se okupila radi onoga tO vama teti - spominjanja Allaha i podsjeanja na Njegove zabrane, naredbe i Njegovu vjeru - i ne uspijete da ih razdvojite, tada pozovite u po mo nj ihovu rnsu - pokvarene ljude: pribliite ih njima i ometajte ih uz pomo njih! U svemu, svaki cilj ostvarujte pomou posrednika! Svakom Ademovom sinu pristupaj tc preko njegovih elja i strasti! Pomog nite mu da ih ostvari i budite mu saveznici u stjecanju tih stvari! Ako Allah njima nareduje da budu strpljivi i izdrljivi prema vama

BotesttiiJel

153

i da budno od vas uvaju, granice, on da budite i vi strpljivi, izdr ljivi i neumorno opsjedaj tc granice. Najbolje !anse za vas su u sta nju njihove strasti ili srdbe. Ti sluajevi su vam najpogodniji za lov na ovjeka. Ne zabo ravite da je ko d nekih ljudi stras t izraena, a srdba prikrivena! Tu vrstu ljudi napadajte putem strasti i okanite se puta mrnje. Kod nekih ljudi je, pak, srdba izraen ija od s tras ti. Medu tim, nemojte zanemariti put strasti kod tih ljudi i ne naputajte tu granicu. }cr, onaj ko se ne moe savladati u mrnji, jo~ e sc tee savladati u strasti. Zato sastavite i izmijeajte njegovu s rd:bu i srrast. Pozivaj te ga u strast putem s rdbe, i u srdbu putem strasti! Ovo je najjae o ruje protiv ljudi. N jihovi praroditelji su iz Denneta izvedeni zbog strasti i pohote, a medu njihovim potom cima je raireno neprijateljstvo zbog srdbe. Zbog wga su pokidali rodbinske veze, prolili krvi i zbog toga je Ademov sin ubio svoga brara.

me

Srdba je eravica u srcu ovjeka, a pohota je vatra koja se iri iz njegovog srca. Vatra se gasi vodo m, namazom, zi krom i tek birom. Nipoto ne dozvolite da ovjek pri s rdbi ili strasti pristupi abdesru ili namazu. T o e im ugasiti vatru srdbe i po hote. O v o im je naredio njihov Poslanik: ''Doista je srdba eravica u src11 ovjeka.

Zar niste vidjeli kako mu oi crvene, a vratne ile nateknu?l Kada to osjetite, uzmite abdest"'; "Vatra se vodom gasi"2 A Allah im je opo ruio da se protiv vas bore saburom i namazom. Zato ih na sve na
ine odvraajte od tih stvari. Uinite da zaborave na njih, a neka vam u tome pomognu srdba i poh ota.

Najdjelotvornije oruje protiv ljudi vam je gaflet - (nemar) i slijeenje strasti. A njihovo najjae oruje protiv vas je spominja1

Tirmizi: Knjiga o smurnjama, br. 21 91, Ahmed: Musned, br. 10759,

11 193. U sened u ovog hadisa se nalazi 'Ali b. Zcjd b. Dcd'an koji je
nepovjerljiv (slab.) (V.: Taqrib, br. 4734.)
Ebu Davud: Knjiga o cdcbu, br. 4784; Ahmed: Musncd, br. 17524.
Hadis je claif.( V.: Es-Silsile Ed-Da' ife, br. 582. )

154

Ibn QaJJim ei-Diewzllle

nje Allaha i kroenje strasti. K.1da vidite ovjeka koji krotL svoje st ras ti i ne slijedi ih, bjeite i od njegove sjene! Nipo~to mu se ne pribltava!" RezLme svega ovor,ra je da s u grijesi i nedjela o ruje i pomo koje ovjek prua svojim neprijateljima i pomae ih protiv samog sebe, da bi ga oni tim istim orujem napali. Neznalice rade sami pro riv sebe iz neznanja, to je ujedno i vrh unac maloumnosti i og ranienosti. Pjesnik kae:

'Jfeprijatelj ne moe IUI./i,gditi mznafici

k,gB/i,g ovaj sa mom se6i k,gtfi!
udno je kako ovjek stremi ka onome to mu teti mislei da je na dobiti. Trud i se da lii du u svih ugod nosti i poasti misle i kako radi za njenu dobrobit. On troi trud da je ponizi, sroza i uprlja, a misli kako se trudi da je uzdigne i poasti.
Neki prethodnici su znal i u svojim butbama govoriti: "Ko liko je onih koji svoju duu srozavaju mislei da rade za njenu dob ro bit, kao i onih koji je poniavaju mislei da je ojaavaj u? Koliko je onih koji je uniavaju mislei da je vel iaju, kao i oni h koji je gube, a misle da njene potrebe ispunjavaju? Dovoljno je neznanje kada je ovj ek na s trani svog neprijatelja p rotiv samog sebe. Time si moe vie nauditi nego neprijatelj." Neka je Allah na pom'oi.

Grijesi su uzrok z.aboravljanja i zapostavljanja due

Izmeu ostalog, grijesi dovode do toga da ovjek zaboravi

svoj u duu. Zaboravljajui je, on je zapostavlja i upropatava. Kako ovjek moe zaboraviti svoju duu? Ako je zaboravi, kako se nje moe sjetiti? ta znai zaboravljanje due? O dgovor je da ovjek moe itekako zaboravi ti duu. Uzvi eni kale:

Bolest l Ulek
"J 11e budite kao Olli koji su zaboravili Allaha, pa je On uinio da sami sebe zaborave; to stt pravi grje nici" (El-Har, 19).

155

Kada s u zaboravili Allaha, on je uinio da sami sebe zabora ve, kao to se kae u ajeru: ~ '1:. :i jj, i;_;) - "zaboravljaju Allaha, pa je i On11jih zaboravio" (Et-TtNbe, 67). U ovom ajetu Uzvieni na dva naina kanjava onoga ko Ga zaboravi: tako to e ga On zaboraviti i tako to e ui niti da taj ovjek zaboravi na samog se bc. Kada Allah zaboravi roba, to zn ai da ga je zanemario, ostavio, odbacio od Sebe i napustio. Tako mu je propast blia nego ru ka ustima. Zaboravljanje due podrazumijeva da ovjek zaboravlja na njene asne dobrobiti, srvari koje je dovode do uspjeha i sree i koje je usavravaju i upotpunjuju. Allah ini da ovjek sve to zabo ravi, da mu ne moe pasri na pamet niti mu do razuma doprijeti. ovje k tome ne posveuje panju i ne zani ma se time; jednostavno -nema nikakvog pristupa dobrobitima svoje due.
ovjek, takoder, zaboravlja na vlastite mahane i loe navi ke. On ih ne eli popraviti niti izmijeniti.

On zaboravlja bolesti svoje due i srca. Ne pada mu na pa met da ih izlijei, niti da nastoji da iskorijeni bo li koj e ga vode ka propnsti. Taj ovjek je duboko zagazio u bo lest. Ona ga vod i u ne stanak. Medutim, on ne osjea da je bolestan niti se trudi ela sc izli jei. Ovo je jedna od najstranijih kazni koje ovjek moe doivje

n.
Pa zar moe biti vee kazne od zapostavljanja svoje due i nedostatka svijesti o njenim dobrobitima, bo lestima, lijekovima, uzrocima s ree, s pasa i vj enog ivota u doivornjm u ivanjima? Ko malo bolje razm isl i o ovom fenomenu jasno mu je da je uistinu zaboravila na same sebe. Oni su izgubi Usvoje due i njihov spas od Allaha. Prodali su ih jehino, Z<l male pare, i to velikom prevarantu. Ovo e im biti jasno kod smrti. Kri staln o jasno e im biLi na dan samoobmane. Tada e ovjeku bi ti jasno da je obmanuo sa mog sebe u tom ugovoru na ovom sv ijetu trgujui svojom sudbinom. Jer, svaki ovjek na ovo m svijetu trguje
veina ovjeanstva

156

lbo QaJJim ei-DewziJie

za budui svijet. Propali su oni koji misle da su zaradili i profitirali! Kupovali su dunjaluki ivot i kratkotrajne blagodati nesvjesni da gube uivanja i slasti na Ahiretu radi njihovog ovosvjetskog ivota u ijim s u blagodatima bezobzirno uivali, kojim su se naslaivali, zadovolj ni i spokojni bili. Stremili su da to vie prikupe na ovom svijetu. Kupovali su, trgovaU i prodali blagovremeno za hitno, od loeno za gotovo, nevidljivo za opipljivo ... Govorili su: "Ovo je predostronost".

Jedan od njih je rekao:

Vzmi ono to 1tiaz, a ostam neto to si uo!
"Kako da predam opipljivo, go tovo i vidljivo na ovom svije
tu

za nevidljivo i odloeno na drugom, a ne ovom svijetu?" Ovak

voj odluci pomae slab iman, jaka navala strasti, ljubav prema br emm dobitku i izjednaavanje sa ostatkom ovjeanstva. Vei dio stvorenja uao je u ovu propalo trgovinu o kojoj Uzvieni Allah kae: (:,_,~ a;~'(, 6 :'-: ;';~)U fr.:.~~~~~~ i~~~ :r.,il1 ;.,:iJI) - "To s11 oni koji su ivot 11a ovome svijetu pretpostavili onom /Ut onom svijetli, zato im se patnja nee olakati niti e im iko ttpomo pritei" (El-Beqare, 86); (::r.J:t' i_,li~:.;~)~ ~:,l..i)- "... njihova trgovi11a im nije donijela nikai..'Vrt dobit, i oni 11e znaju ta rade" (EI-Beqare, 16). l kada im sc na dan samoobmane ukae da su iz gubili, due e im se kidati od silnog kajanja.

:.,..u;.i,;

S druge strane, profitirali su oni koji su prolazno prodali za vjeno; bezvrijedno za vrijedno; beznaajno za veliko. Oni su pre sudili: Zar je cio ovaj dunjaluk, od poetka do kraja, vrijedan toliko da zbog njega izgubimo ono to nas eka kod Allaha na buduem svijetu? A ha moemo rei za vrijeme koje ovjek provede na ovom du.njaluku, a koje je poput prizora iz sna i koje se ne moe porediti sa Kuom mira. Uzvieni kae:

~).J'

::: ~~ &:n;:_,..: ~L:. \r! iJ !:i:~ 0U r-t-;{ ~ f .;.s..J1

.i. .l":.. "{~

Bolest lliJek
"A na Dan kada ih on sakupi uinit te im se da su boravili samo jedan as u danu, i jedni dmge e pre poznati" ljrmus, 45).
~

157

..:.-.J, . ~

* ~t..;,J , , Z> ct ~t.:! l . , .ll; ll:.;l. '. , if y .T

,,
.) "' :.)"7'! (" 'r.)

*lAl ~ ~ '~.;. _J \;J1 - JI* .. ~) .. ~ *LAl!:. ~~ .J .. L> lj~ ..

"Pitaju te o Smaku svij eta: 'Kada e se dogoditi?' Ti ne zna, pa kako da o njemu zbori~, o njemu samo Gospodar tvoj zna. Tvoja opomena e koristiti samo onome koji ga se bude bojao, a njima te se uit1iti, onoga Dana kada ga doive, da su samo jednu veer ili jedno jutro njezino ostali" (Etz-Nazi'at, 42-46) .
t ,f . ' ~L:. ~'-f" .;"--

~ ~t;._;;, 'l:;." ':l) l

, , <f-o '1~1 !-<'''''' ' ' 15

.r.. i)! r-r

'

':/)l . ...-1~1.) ,..LP.J! '~ .)'' ''' ' ' "LS _,......,.., (" .).r-! i.)-! r-r
J

,. ,, , .

f-o'

.~.~ ~

'tt_ .

"A ouoga Dana kada doive ono ime im se prijeti, uinite im se da su ostali samo jedan as dana. l dos ta!" (El-Ahqaf, 35).
~ .)
< " ' L;; "

)!

'l j ,* < :;.:;_; 't. , :S ,' 8 .; , l..r .t . ~' ~. .l ~ '-!"'.) JI \),r-;: l

.. .. ..

~~ ~;rfu~ ~ ~G.iljl.:.u i.)-! , - ,.)-' , 1 (:1., . 1 Ju ..r.. ~~_,!1 ::

"A koliko ste godi11a na Zemlji proveli?" "Proveli smo dati ili samo dio dana" - odgovorie -, "pitaj otze koji Sit brojali." "Pa da, kratko ste proveli" - rei e On - "da ste samo znali!" (EI-Mu'mimm, 112
114).
... J

* tJ.).) .-! ..L...!;.; ... ";' :.__ t l } { -:, - ~- ll . ~ ~. , Y- ~r-=- ~.J ~.J- 1) , ~ i .r---!Y
1 ,. ...)..

,:,.,_J_,.o;~~'" , ':'.Jl~:r , r- ~*'?':IF . . r-:::-, ::.:>_,::;'

::; _,. <= "' .. ''

"'f

, ~

. . " .,.
f
1 1

;..:::

"...na Dan kada e se u Rog 'pu/muti. Toga dana emo nevjemike modre sakupiti i jedan dmgom e

:,J.J)w.)" 1.. ~~~~,J ,;1 ~ t;")ll )! l""""r r- JA!

158

Ibn QaJJim ei-DfeWZIJJe

tiho govoriti: 'Niste ostali vie od deset dana.' Mi dobro znamo o emu e oni govoriti kad najrazbori tiji izmeu njih rekne: 'Ostali ste samo dan jeda11!'" (Ta-ha, 102-104).

im. Budui

Ovo je stvarna slika ovog svijeta kada se uporedi sa budu da su vjernici svjesni kratkoe svog boravka na ovom

svijetu te da ih eka druga kua, kua vje n og ivota, jasno im je da je najvea prijevara prodati vjeno boravi~tc za prolazno. Zato su pronicljiva pristupili trgovini i okani li sc onoga to rade bezumni ci. Nj ima se na dan samoobmanjivanja ukazala isplativost njihove trgovine i koliina onoga to su kupili. Svako je na ovom svijetu prodava, trgovac i kupac: "Svi su ljud i svrstani u tri vrste i one ko ji prodaju sebe, one koji sebe oslobaaju i one koji sebe unitava . u t JU . 71),. ~~ ~:L ~,~-f ~ ~ 1,-: ,: :,-;.u, <.J,., . rl) ~ r- r" J r+-"' ~_,- ~tS~

+
, ,

J~~
-

....

:,;. I..I.J.j <>J ,:,.:J<.>_,

.. , _.

:.ill.__. u--.,. ' .. ,

.. ...

"

H) .itl ~J <>Al..A! "' ..... .. ~ ' , ... J / , , .. :; e"' -1 v----.. __;J .JI' >ll . l -lli ,oi.J,. ~11 ,v." , ~."u--z:; ...", ~
:::- .. ,J , ,

..

.,

..

.lJ "'"'

....

...,

~' :11' ' ..!LJ~ ~"l..S ..i..JI r--'<'.' '.~ ,\ J .r;--:-' ' -:'lL .) _,.....-. r-l' , J' "---' - , ('""""! . t.? ,

~(.}:il
"A llah je od vjernika kupio ivote njihove i i metke njihove 11 zamjenu za Dennet koji e im dati- oni e se na Allahovu Putu boriti, pa ubijati i ginuti. 011 im je to zbilja obeao 11 Tevratll i lm/ilu i Kur'a1111 -, a ko od Allaba dosljed11ije ispmzjava obe anje Svoje? Zato se radujte pogodbi svojoj koju ste s Njim ugovorili, i to je veliki uspjeh" (Et- T evbe, 111).
Ovo je
1

prv~

gotovina koja se

stie u

ovoj trgovini. Zato

Ovo je fragmem badisa koji biljdi Muslim putem Ebu Malika ci E'arija u Knjizi o istoi, br. 223.

Bolest l liJek

159

trgujte, gubitnici! A vi, koji nemate ovoliku vrijednost, rei u vam ne!w drugo:

~~~)Zl~L.:._j~ ~.,~ti-1 ~_,~t;.i1 ~;.;.~~~ "' ~ . :11 ~-~ ~~ --' ~ ~ btir , 0~ -' "Oni se kaju, i Njemu kltmjaju,' i Njega hvale, i pos te, i namaz obavljaju, i trae da se ine dobra djela, a od nevaljalih odvrataju i Allabovib propisa se pridravajzt. A vjernike obraduj!" (Et-Tevbe, J 12); :.Cr-' r~ ~-:::.-~ ::; .-~ ~hf i ~ 1 ~-1 ~ .U"'-1': .tf L.::l.. - uu: . - - u- "_.,. J. "
'l::~r r.~

~l.:r-J ... .. 0;LJI) ..;_,;1~,. 0_,~~10_,~L.:.__ll ..

.w1 sk -. Y.. .JJ~IfJ~".....;.,....,~ 0~_;; * r--11 yi...LJ , ~0_,!1:: ~:Ltr.S:f~~~t-< _;-;y_, ~~;;~
'. ., " ...t. ,
J "' ' -'

... -: ~.

-: ..

"O vjernici, hoet.e li da vam ukaem na trgovimt, ona e vas spasiti pat11je 11esnoS11e: u Allaha i Posla nika Njegova vjenzjte i imecima svojim i ivotima svojim na Allahovu Putu se borite - to vam je, da znate, bolje" (Es-Saff, 10, 11).

zaboravi na dobrobit koju sa sobom nosi ova unosna trgovina, a vode ga u propalu trgovinu . . . To je, zaista, samo po sebi dovoljna kazna za grijehe. Neka je Allah na pomoi!

U sve mu - grijesi dovode do tOga da

ovjek

Grije. si dovode do gubljenja postojeih i predstojeih ni'meta

Nedjela ukidaju postojee i sprjeavaju predstojee blago dati. Ni~ta ne moe sauvati A llahove blagodati koliko pokornos t Njemu. Nita ne moe povratiti izgubljene ni' mcte kao pokornos t - Allahovi darovi se dobijaju samo pokomou Njemu. Uzvieni, ~.je svakoj stvari odredio clemente koji je privlae i druge koji je odbijaju. Tako je medu elemente koji privlae blagodati uvrstio pokornost Njemu, a medu clemente koji ih odbijaju - ne pokor nost. Kada On zaeli da nekom ouva blagodat, onda ga nadahne

160

Ibn Qaillm ei-DieWZIJJe

da Mu bude pokoran. S druge strane, kada poeli da oduzme ne kom blagostanje, ponizi ga tako da Mu on ti m (blagostanjem) pos tane nepokoran.
udno je to to ovjek vidi na sebi i drugima i slua iskus tva drugih ljudi o tome kako su Allahove blagodati nestale uslijed injenja grijeha- a on jo~ ustrajava u grijee nju kao da je izuzet iz ovog pravila i kao da se ono primjenjuje na ljudima, a ne na njemu!

Ima li oitijeg primjera neznanja od ovoga? Moe li se ui niti vea nepravda sebi? Sud pripada Allah u, Uzvienom, Velikom.

Grijesi udaljavaju

ovjeka

od meleka

Grijesi udaljavaju ovjeka od vjernog, dobronamjernog, najkorisnijeg prijatelja u ijem drutvU lei njegova srea - od me leka koji je njime zaduen. Istovremeno, oni ga pribliavaju ljuds kom neprijatelju, najpokvarcnijem i najtetnijim po njega- ejta nu. Jer, kada ovjek poini grijeh, melek se udalji od njega sra zmjerno rom grijehu. Samo jedna la je dovoljna da ga mnogo uda lji. U jednoj predaji sc kae: "Kada ovjek slae, melek se od njega udalji za milj11 bjeei od toga smrada"1 Ako se melek zbog samo jedne lai udaljava ovoliko, koliko se onda udaljava nakon goreg i prljavijeg grijeha? Jedan od prethodnika je rekao: "Kada muko poe sa mu kim , Zemlja se poali Allahu, meleci pobjegnu kod Njega i poale mu se u najveem uenju". Drugi je rekao: "Kada se ovjek probudi, prema njemu po melek i ejtan. Ako oo pone spominjan Allaha, veliati Ga, hvaliti i smatrati jednim, melek tjera ejtana i postaje tom ovjeku p rijatelj. Ako pone dan neim drugim, melek ovjeka naputa i ejtan ga preuzima".
u
1

Tirmizi: Knjiga o dobroinsrvu i spajanju rodbinskih veza, br. 1972. Hadis je munker. 0J.: Es-silsile ed-da'ife, br. 1828.)

Bolest 1liJek

161

Melek nastoji da sc priblii O\'jeku sve dok prevlast, po kornost i pobjeda ne pripadnu njemu. Meleci o bilaze ovjeka pri dolasku na ovaj svijet, kod smrci i proivljenja. Uzvieni Allah ka
e:
"' ,

U:.::>U.I ~: ,;;, J .~~ 1 ' Lf..:r .lli G ' 1 'Li ~ ..U1.;1 , rv-.r'""' ".. r-' .J .)' <f- , ~
, "' , }.:; .. , .. , _ .., ' , tl '

'

* &J....;. ! r! <
J y

~ ,

"Onima koji govore: 'Gospodar na je Allah' pa pos lije ostanu pri tome -dolaze meleci: 'Ne bojte se i ne alostite se, i rad11jte se Dermetll koji vam je obe an. Mi smo zatitnici vai u ivotu na ovom svijet1t" (Fussilet, 30, 31).
Kada melek preuzme vlast nad ovjekom, tada je on u ru kama dobronamjernog i korisnog dobroinitelja koji ga poduava dobru a i uvduje i ojaava ga na Pravom Putu. Uzvi~eni kae: ;J) (i;i ::r-,U1i";;:;~ ~;c..it )l~~ if.";, - "Kada je Gospodar tvoj nadahnuo meleke: 'fa sam s vdma, pa uvrstite one koji vjeruju!"' (El-Enfal, 12). ovjeku na samrti melek kae: ''Ne boj se i ne tu guj! Raduj se onome to prieljkuje!" Na taj nain ga uvruje pravim rijeima kada mu je to najpotrebnije u ovom ivotu. Melek ga savjetuje, dakle, pred smrt, u kaburu i kod postavljanja pitanja.

- ~, . \1; ., d:Ul.ril .,r: (!l:rf ~ . ,,;>; Y..J - , - Y

-~1,; :itd .. h . . J.r,-! J

!~1'n ~u~l J-'.r J ".

< J ~ ~.T"'

.(.f

Nita za ovjeka nij e bolje od melekovog drutva. On mu je najbolji prijatelj na javi i u snu; u ivotu i na samrti; u kaburu gdje mu pravi drutvo u samoi. S njime dijeli tajne, bori se protiv nep rijatelja. O n mu obeava dob ro i donosi radosne vijesti. Podstie ga na iskrenost, kao to se navodi u predaji koju neki smatraju ha disom: "ovjeku u srce do~aptava melek i do~aptava ejtan. Mele kovo do~aptavanje je nagovjetaj dobra i ispunjenje zavjeta. ejta novo do~aptavanje je nagovjetaj zla i o povrgavanje istine".'

Tirmizi: Knjiga o tumaenju Kur'ana, br. 2988. Hadis je da'if (s lab.) 0/.: D:l'if ei-O.1 mi', br. 1963.)

162

Ibn Qalllm ei-Dlewzme

Kada se melekovo prisustvo kod ovjeka povea, tada on govori njegovim jezikom nadahnjujui ga ispravnim rijeima. Kada se melek udalji od njega, a ejtan priblii, on njegovim jezikom iz govara bestidne i pokvarene rijei. Jasno se moe vidjeti ij im jezi kom govori melek, a ijim ej tan.

U hadisu se kae: "Smirenost silazi sa Omerovog jezika'". Muslimani prvih generacija bi, kada bi uli lijepu rije od dobrog ovjeka, rekl i: "Tvojim jezi kom samo melek govori". Kada bi uli suprotno, govorili bi: "Samo ti je ejtan doapnuo w rije". Znai, melek u srce udahnjuje isti nu ispoljavajui je na jezilw, a ejtan udahnjuje la i obmanu ispoljavajui ih putem ovjekovog jezika.
Vidimo da je posljedica grijeha i to ro oni udaljavaju ov jeka od prijatelja koji mu nosi sreu, a pribliavaju mu neprijatelja koji mu nosi nesreu, propa~-r i unitenje. "J ednom prilikom su se pred Poslanikom ~ svaala dva ovjeka psujui jedan drugoga. Taj ovjek je urao, a kada progovori, Poslanik ~ ustade i ode. Kasnije ga ovaj ovjek upita: 'Boiji Poslan.ie, zato si usrao kada sam uzvratio tom ovjeku?' 'Melek je tebe branio - odgovori Pos lanik ~ - a kada si mu odgovorio, doao je ejtan i ja tu vie nisam mo gao sjediti"'.2 Kada musliman ini dovu u samoi za svoga brata po vjeri, melek govori amin na tu dovu: "I neka teb i Allah to da". 3 Isto tako, kada vjernik u namazu zavr i sa uenjem Fatihe, melek sa

Hejsemi u Medme'u (9/70) kae da ovaj hadis biljei Tabcrani sa dobrim senedom, kao predaju koja se zaust.wlja m. Ibo Mes'udu. Njegov tekst glsi: "Nismo iskljuivati mogunost da smirenosr silazi sa Omcrovog jezika" ... Ebu Davud: Knjiga o odgoju, br. 4896; Ahmed: Musned, br. 9341. Hadis je hasen (dobar.) (y.: Es-silsile es-sahiha, br. 2231 i 2376.) Ovim se uk.uuje na predaju imama Muslima u Knjizi o zikru i dovi br. 2732, putem Ebu Derda'a u kojoj Boiji Poslanik :!15 kae: "Kada god musliman uini dovu u samoi za svoga brata po vjeri, melek do daje: 'l ocka tebi Allah to da"'.

Bolest i liJek

163

njim kae amin'. Kada vjernik, jednoboac, sljedbenik Allah ovog Puta i Poslani kovog :ll$ su nneta poini grijeh, za njega oprost i is cigfar trae nosai 'A ra i oni koji su oko njega2 Kada vjernik zas pi, melek bdije pokraj njegova pokrovca branei ga, titei, podu avajui i ohrabrujui ga dok spava. Zato ne dolikuje vjerniku, kada ovo zna, da se trudi da ga otjera i udalji od sebe. Melek mu je gost i susjed. Ako gostoprimstvo prema gostima i dobroinstvo prema komijama spada u vane imanske aspekte, ta onda moemo rei za ugoavanje najboljih gost iju i najprijamijih komija? Kada ov jek zlostavlja meleka inei razne grijehe i nedjela, Gospodar po ne initi dovu na njega: ''Ne nagradio te Allah dobrim", kako bi molio za njega kada bi ugostio meleka pokornou i dobroin stvom. Jedan ashab, <to, je rekao: "Doista vi imate nerazdvojne pra tioce. Zato, stidite se od njih i lijepo il1 ugostite".

Nema pogubnije stvari nego kada sc ovjek ne stidi Pleme nitog, Uzvienog i Monog, ne trudei sc da Ga udostoji i na od govarajui nain potuje. Na ovaj aspekt Uzvieni ukazuje u ajetu: (~Jj:';; 1:. :.,J. i:;* ;:.~IS l.t}. ::_-#jt;J ~ tl)) - "... A nad vama bdiju lwari, kod Nas cijenjeni pisari, ' koji inaju OllO to radite" (El lllfitar, 10-12), to znai: stidite se ovi h uvara, cijenjenih i pleme nitih. Udostojite ih kako treba i iskaite im duno potovanje, ka ko bi oni primijetili taj stid kod vas kako bi ga primijetili vai bli nji. "Meleke vrijea ono J to vrijeda i ljudc"s. Ako se ljudima gadi da Ovo se navodi u Poslanikovom ti hadisu: "Kada imam ka.c amin, ka ite i vi, jer, zaista, i mclcci am maju". Hadis biljei Buhari u Knjizi o dovama, br. 6402, i Muslim u Knjizi o namnzu, br. 4 10. ' Kao ! to se kae u a1'clU: ~.;.. ,:.':11;)~ '-:. : .<~t) .r -..- .. .; v _, v ~ 't:# liJ. ~ . ,_ .. _.. .. "' t!''' l ''1 ::#11 ~ , .~ ... . . \~.ft'!"' , .. --u ..._.,. "-"> ' ..:.,..... "-' ..:... \J .....,_, " \J..:... l ; '.:.; , . l . . J >!;: , J _ .; .f - __ 'J, . !J . ,_-,Y.J l ":"~ t".J ..!lJ,.,:.. l ,_.,;t_, - Melect ko)l dre Pn Jesto 1 om koJ su o jega veliaju i hvale Gospodara svoga i vjeruju u Nj i mole se da budu oproteni grijesi vjernicima: "Gospodaru na, Ti sve obulwata milou i znanjem; zato oprosti onima koji su sc pokajali i koji slijede Tvoj Put i sau vaj ih patnje u Vatri!" (Gafir LMu'mio], 7). > Aluzija na Poslani kov :'IS hadis: "Ko bude jeo bijeli ili crni luk i prazi
1
~

'

ll

l'!' :

...:..;..
., ..

;:,..:..::..; ..

; ; ,

Jo

...,

J " S

..

164

Ibn QaJflm ei-DeWZIHe

vide ovjeka koji je bestidan i koji javno ini grijeh pa i ako ine to isto, kako sc onda mogu osjeati plemeniti pisari? Neka je Allah na
pomoi!

Grijesi su uzrok propasti na ovom i buduem svijetu

Grijesi pri vlae kobne clemente :!.a ovjeka na ovom i budu svijetu. Oni su bolest srca. Kada ovladaju, oni neminovno vo de u propast. Kao to tijelo ne moe biti zdravo bez hrane koja u va njegovu snagu, bez povraanja koje oslobaa tijelo od tetnih sastojaka i loih smjesa koje ga mogu u potpunosti unititi i bez dijete koja mu ne dozvo ljava da pojede te tnu i opasnu stvar, isto tako i srce ne moe ivjeti bez ishrane s imanom i dobrim djelima koji mu daju snagu, povraanja putem iskrene tevbe kojom se ot klanjaju tetni sastojci i lole smjese i bez dijete koja mu uva zdravlje od nezdravi h elemenata. A takvaluk - bogobojaznost, strah od Boga- sastoji se od ova tri elementa. Potpunost takvaluka zavis i od stepena zastupljenosti ovih elemenata u srcu.
em

Kada nam je ovo postalo jasno, znajmo i to da su grijdi su protn i ovim elementima. Oni privlae hetne sastojke, spravljaju smjesu koju ovjek unosi u sebe, to sprjeava povratak kroz is krenu reobu . Kada je ovjek pun lo ih smjesa i nezdravih stvari, a ne moe da ih izbaci iz sebe niti da se od njih zatiti, kako moe ozdraviti i preivjeti? Lijepo je rekao pjesn ik:

Svoje tijew si zatitio aifetom 6ojei se oateki/i 6o[esti; Pree tije 6iw la si se zatitio oaoriJefia 6ojei se oaStvorite{ja!
Ko sauva svoju snagu izvravanjem n aredbi, primijeni dije tu ostavljanjem zabranjenih stvari i izbaci tetne smjese iskrenom luk neka se ne pribliava naloj damiji- uto ho melccima smeta ono to smctn i ljudima" (Musli m: Knjiga o damijama, br. 564).

Bolestl liJek

165

teobom - taj je stekao svako dobro i izbjegao svako zlo. N e ka nam Allah pomogne!

Grijesi su uzrok eriatskih kazni

Ako re ove kazne ne plae i ne utiu na tvoje srce, obavijesti ga o eriarskim kaznama koje je Allah pro pisao za razne prekraje: sj ea ruke krad ljivcu zbog tri dirbcma, sjea ruke i noge razbojnicima koj i su napa li ljude zatie nih ivota i imctaka, brazdanje koe biem za onoga ko potvori as nog ovjeka ili ko unese kap vina u svoje tijelo, kamcnovanje o noga ko izvri preljubu do smrti, uz olaki cu za onoga ko nije u brak-u, a koji se biuje sa stotinu uda raca i protjeruje na godinu dana u inozemstvo, kidanje glave za onoga ko stavi ruku na zabranjeno, ostavi propisani namaz ili izgovori rijei nevjerovanja, smru se kanjava i mukarac koji opi sa istim spolom kao i onaj s kime opi; zatim onaj ko opi sa ivotinjama, pri emu se eliminie i ivotinja, uma lo su spaljene kue o nih koji su izostali s namaza u dcmatu k:\o i druge kazne koje je Allah propisao za nedjela. On ih je Svojom mudrou uinio srazmjernim poinjenim djel ima, mo tivima i nagonima koji ljude navode na njih. Ako nagon za odre deni grijeh nije prirodan, onda je dovoljna opomena, kao kod je denja izmeta, pijenja krvi i jedenja strvine. Ako je nagon prirodan, onda je za njega propisana kazna ija visina zavisi od tetnosti wg grijeha i jaine nagona za njegovo izvdenje. Budui da je nagon za bludom jedan od najjaih, kazna za to nedjelo je jedna od najteih i najrigoroznijih. Laki vid ove kazne je u bievanju uz protjerivanje. A poto su u homoseksualizmu zastupljena oba nagona, kazna za njega je u sva kom slu aju smrt. Nagon za kradom je jak; njene po sljedice su krupne, tako da je sraz.mjerna kazna kidanje ruke . Prim ijetimo mudrost u sankcio nisanju ekstrem iteta kojim je izvden zl oin -kao to se razbojniku s ijeku noga i ruka po mo

166

Ibn QaiJim eHJeWZIJJe

u kojih je izvrio svoje razbojnitva. S druge strane, potvomiku

sc ne sijee jezik kojim je poinio grijeh iz razloga to bi odstranji vanje tog o rgana bilo tc tn ije od same potvore, tako da se pravda zadovoljava izlaganjem cijelog tijela bievanju. Ako neko u pira- a zato se bludniku ne odstra ni spolni or gan kojim je izvrio grijeh, odgovor je da to ne treba iz vie razloga:
l. zato to bi se na taj nain nanijela vea teta od samog pre kraja - ukidanje potomstva i istrebljenje loze;

2. spolni organ je skriven i njegovim odstranjivanjem se ne bi postigao cilj opominjanja, upozoravanja i odvraanja dru gih, kao to je to sl uaj kod kidanja ruke; 3. kidanjem ruke ovjeku ostaje jo jedna, tako da moe nado knaditi taj nedostatak, za razliku od spolnog organa. 4. uivanje u bludu je obuhvatilo cijelo tijelo i zato je-bolje da i kazna obuhvati cijelo tijelo, to je ispravnije nego da se ka njava samo jedan odreeni organ.
Tako moemo zakljui ti da kazne Zakonodavca karakterie krajnja svrs.is bodnost, login oSti djelotvornost.
Znai, iz grijeha proi7..laze eriatske i ahirctske kazne koje su srazmjerne poinj e n om grijehu. U nekim s luajevima Allah ~ na oba naina kanjava ovjeka, a u nekim ga os lobaa od bilo koje vrSte, u sluaju da se iskreno pokaje.

eriatske i sudbinske kazne

Kazne za grijehe sc dijele na dvij e vrste: eriats ke i sudbin s ke (kaderijske). [zvre nje criarskih kazni moe ukinuti ili ublai ti sudb inske. Uzvieni Allah veoma rijetko ka njava ovjeka obje ma vrstama kazni. To sc deava samo u s luaju da jedna od tih ka zn i nije dovela do prestanka grijeenja ili nije iskorijenila uzrok grijeha. Ako se eriatske kazne zaobiu, onda su sudbinske nemi novne. One su nekada de, a nekada blae od eriatskih. Medu tim, one su ope dok su eriatske posebne. Jer, Uzvieni Gospodar

Botestlll)ell
kanjava eriacs kim kaznama samo one koji su redni izvrioci nedjela.
uzronici

167

ili nepos

to se tie sudbinskih kazni, one e obuhvatiti ire mase. Znamo da tajni grijeh moe nauditi samo o nome ko ga ini. Meu tim, ako se on javno ini, onda on teti i uesnicima i svjedocima tog postupka. A kada ljudi vide pokueno dje lo i udrue se u neo sudivanju tog djela, realna je opasnost da e svi biti izloeni Alla hovoj kazni. Vidjeli smo da su eriatske kazne propisao e prema teti gri jeha i ueu prirodnih nagona u tome. Uzvieni ih je podijelio na rri vrste: ubijanje, amputacija i bievanje. Ubijanjem se sankcionie nevjerovanje, zatim ono mu slije

di i to je slino njemu- poput bluda i sodomije; prvo je kobno po

vjeru, a drugo po samo g ovjeka. Imam Ahmed, Allah mu sc smi lovao, kae: "Ne znam da postoji vei grijeh, poslije ubistva, od bluda". Kao dokaz navodi hadis 'Abdullaha b. Mes'uda: "Boiiji

koji je grijeh najvei?" "Da Allalm ne{ro drugo smatra ravnim, a On te je stvorio". "Koji je grijeb iza toga?" "Da poini! bl11d sa supmgom komije" 1 Ovo l?orvrujc Uzvieni Allah u Svojoj Knjizi: 'l~ J;.i4 ~,~l r? ~l :,Jj:;;';~ }-14}) 2 :,;.~'l ::,;,u l~) (~;~ - " ...l oni koji se 11iimo Allaha dmgom bogu ne klanjaju, i koji, one koje je Allah zabranio, ne ubijajll, osim kada pravda zab tiji!'!Ja, i koji ne bl11dnie (EI-Furqan, 68).

Poslanie,

J,

JJ,

Boiji Pos lanik ~ je od svake stvari spomenuo najgoru, ka ko bi dao potpun odgovor pitaocu. On ga je pitao o najveem gri jehu pa mu je on dao odgovor koji obuhvata najgore oblike grijeha i najgore vidove svakog oblika. Tako je najgori oblik irka- mno gobotva- da Allahu nekog smatra ravnim. Najgori oblik ubistva je da ovjek ubije dijete iz straha da e mu oduzeti njegovu hranu i pie. Najtei oblik bluda je da ovjek poini zinaluk sa suprugom

Buhari: Knjiga o tumaenju Kur'ana, br. 4477; Muslim: Knjiga o ima

nu, br. 86.

168

Ibn QaJJim ei-DieWZIUe

komije. Jer, tetnost zi nalu ka zavisi od koliine prava koja su pre kr~ena. Tako zinaluk sa udatom enom povlai vei grijeh i kaznu od zi nalu ka sa neudatom enom, jer se time kri pravo mua i kalja njegova postelja, zatim mu se pripisuje potomstvo koje mu ne pri pada, kao i druge stvari. To je svakako vei grijeh i zloin nego zi naluk sa neudatom enom. Ako tome jo~ dodamo da je to ena njegovog komije, tome se dodaje lo odnos prema komiji. Iz tog razloga ovo je najgori stepen uznemiravanja i zlostavljanja. A Bo iji Poslanik i$ kae: "Nee ui 11 Demzet onaj ko uznemirava svoje komije."' Nema veeg uznemiravanja od injenja bluda sa njego vom enom. Zinaluk sa stotinu ena je kod Allaha laki prekraj od zinaluka sa enom komije ili roaka - na to se nadovezuje kidanje rodbinskih veza. Time se grijeh udvostruuje. Isto tako, ako je komija odsutan rad.i pokornosti Allahu - namaza, nauke ili dihada, grijeh se opet uveava. Onaj ko poini blud sa enom borca na Allahovom Putu bit e zaustavljen na Sudnjem danu: "Uzmi od njegovih dobrih djela koliko hoe!" Boiji Poslanik ;J!; je pri ovom had isu upitao: "tA mislite?'"- - tj. mislite li da e mu osta viri ijedno dobro djelo. To je prizor kada je svima grevito potreb no svako dobro djelo, kada otac svome sinu, niti drug drugu ne preputaju nikak-vo pravo koje im ovi duguju. Ako sc tom~ doda rodbinska veza sa enom s kojom je poinjen blud, grijeh se opet uveava, jer se na to nadovezuje kidanje rodbinskih veza. G rijeh je vei i ako je ovjek o.enjen, ako je u godinama. U posljednjem sluaju, on se uvrhava u trojicu s kojima Allah nee govoriti na Sudnjem danu, koje nee oistiti i koje e estoko kazn iti. 3 Grijeh se, takoder, uveava ako se poini u svetom mjesecu, u svetoj zem lji, u vremenu od znaaja kod Allaha, kao to su namaskn vremena
1

Muslim: Knjiga o imanu, br. 46. Muslim: Knjiga o vladavini, br. 1897. Ovo sc navodi u hadisu koji putem Ebu Hurejrca biljei Muslim u Knjizi o in1ru1u (br. 107): "Sa trojicom ljudi Allah ~ nee govoriti na Sudnjem danu; nee ih oistiti niti e ih pogledati, nego e ih estoko k:u.niti; to su: bludnik u godinama, vladar -laac i um iljeni oholnik".

Bolesti liJek

169

ili vremena kada se primaju dove. Vidjeli smo, dakle, da postoje

mnogi faktori koj i uri u na vel i inu grijeha i stepen i jainu kazne koju oni povlae za sobom. Neka je Allah na pomoi!

Amputacija radi ataka na imetak

Uzvieni AUah je propisao sjeu ruke zbog ~tete u imetku koja sc ne moe preduprijediti. Jer, od lopova se ne moe zal:tititi zato ho on potajno radi i uvlai sc u kue i preskae zidove. On je poput make ili z mije koje se prikradaju odakle se ovjek ne n ada. Stetnost krae ne dostie visinu smrtne kazne, niti se moe otklo niti bievanjem. Najbolji nain za suzbijanje ovog nedjela jeste obiljeavanje organa kojim je izvreno. S druge strane, bievanje je stavljeno u ravan sa zamuivanjem uma, a srozavanje asti sa ka menovanjem. Znai, eriatske kazne sc odnose na ove tri vrste prekrhja. Isto tako, i keffareti ' se izvravaju na tri naina: osloba anjem (roba), ho je najvii oblik, ishranom i postom. Uzvieni je grijehe podijelio na tri vrste: grijesi koji se sankcioniu kaznom. Ovdje nije potreban keffaret, jer je kazna dovoljna; grijesi koji ne povlae za sobom kaznu ve je potrebno izvriti keffaret za njih, popur openja u danima ramazana ili u vrijeme ibrama, zatim zi harl, ubojstvo iz ne hata, kre nje zavjeta i dr.; grijesi koji ne povlae za sobom ni kaznu n i keffarct. O ni se dijele na dvije grupe: grijesi koji su uinjeni iz prirodnih pobuda, poput jedenja izmeta i pijenja mokrae ili krvi, i na grijehe ije posljedice ne doseu visinu kazne, poput pog leda, poljupca, dodjra, razgovora, krae male vrijednosti i sl. Iskupljivanje zn odreene prekr~nje, kao ~to je prekraj zakletve i sl. Prim. prev. ' Da se ovjek Z."trekne da nee opiti sa svojom enom rekavi: Ti si za mene kao lea moje majke. Ovi propisi su objanjenj u 4. ajeru sure El-Ahzab.- Prim. prev.
1

170

Ibn QaiJim ei-DewziJJe

Keffaret je propisan kod tri vrste: l . zbog stvari koja je dopu~tena u osnovi, ali je iskrsle ne~to to je in i zab ranjeno m u tim okolnostima, poput openja u ilira mu, za vrijeme posta i sl.: openje za vrijeme menstrualnog i postporodajnog ciklusa. Ovdje ne spada openj e u analni or vor. Neki pravnici to smatraju istim kao i openjem u vrijeme ciklusa, to nije ispravno. Jer, ta zab rana nikada ne prestaje, ta ko da se taj vid openja smatra ravnim homoseksualizmu i pi jenju alkohola; 2. kada ovjek da zavjet Bogu; zakune se Njime ili zabrani neto samom sebi, a zatim to eli ui niti - za ove stvari je Allah pro pisao keffaret, nako n ega sc o ne mogu izvr iti. Ovaj keffaret, ne uklanja zabranu onoga to je pred met zavjeta, kao to smat raju neki p ravnici. Jer, kr~cnje zakletve je nekad obavezno (va d.ib); nekad je pohvaljeno (mustehab), a nekad dozvoljeno (mubah), a keffaret slui kao rjeavanje samog zavjeta. 3. pokrivanje neega u pro~losti, kao to je keffaret za ubistvo iz nehata, bez obzira to ono ne nosi grijeh; ili kao keffaret zbog lova iz greke, iako tu nema grijeha. Time se pokriva uinjeni postupak. Tako moemo rei da vrs ta spada u prijekor, a d ruga u o noga to je zabranjeno zakletvom. ' Hadd (propisana kazna) i ta'zir (osuda koja ne dostie visi nu kazne) nikada ne idu zajedno. Ono za to je dovoljan hadd, ne izrie se ta'zir. Isto tako, i keffaret i hadd ne idu zajedno. Svaki gri jeh koji povlai za sobom kaznu ne zahtijeva keffarct. Ono za to je propisan keffaret za to nema kazne. Ali, da li se susree ra'zir i kcffarct zbog prekrb ja koj i ne povlai propisanu kaznu? Ovdje imamo dva oblika. To je poput o penja u ihramu , tokom posta ili mCJ1Struacije. Ako se ovdje odluimo za keffaret, neki ue njaci smatraju da se treba izvr iti i ta'zir zbog p rekraja koji je naprav ljen dok drugi kau da co nije potrebno jer keffaret brie i ponita va grijeh.
omoguavanje

BolesliiUek
Sudbinske kazne: duevne i tjelesne

171

$udbinske kazne se dijele na dvije vrste: duevno unutranje i tjelesno-imovinske. Duevne kazne imaju dva oblika: duevni bolovi kojima se izlae dua i ukidanje materija koje omoguavaju duevni ivot. Duevne kazne su de od tjelesnih, one su ustvari osnova tih ka

zm.
Ova vrsta patnji jaa i raste sve dok sa due ne prijee na ti jelo, kao to tjelesna patnja prelazi na duu. Kada dua napusti tije lo, ona postaje pravi predmet kazne. Tada se primjenjuje samo du evna patnja koja se naziva kaburskim azabom (patnjom u grobu'). Ta patnja u Berzehu ima ulogu tjelesne kazne na ovom svijetu.

Tjelesne kazne:

dunja/uke

i ahiretske

Tjelesne kazne se takoder dijele u dvije grupe: dunjaluke i ahiretske. intenzitet i trajanje tih kazni zavisi od stepena tetnosti njihovih posljedica. Na ovom i buduem svije tu postoji u osnovi samo jedno zlo - to su grijesi i kazne za njih; zlo je samo sinonim toga. Njegov korijen je u zlim naumima due i loim postupcima. Od tih zala je Boiji Poslan ik ;i u svojoj hurbi traio zatitu od Allaha: "Traimo utoite kod Allaha od zala naih dua i Loih pos t11paka"1, a loi postupci proizlaze iz zlih namjera; to su njihovi og ranci i plodovi. Ulema se razila oko sintagme "od loi h poswpaka": od sa mih postupaka ili od loih posljedica tih postupaka? Ispravno je,
1

Na str. 173 autor e dopuniti ovu misao i rei da se u Bench u kanja

vaju i tijelo i dua, a ne samo dua, kao to se ini iz ove tvrdnje. Prim. prev.
Ehu D:wud: Knjiga o braku, br. 2118; Nesai: Knjiga o dumi, br.
1404; Tirmizi: Knj iga o braku, br. 1105; Ibn Madc: Knjiga o braku,
br. 1892. Hadis je sahih. (V.: EI-Mikat, br. 3149.) Albanije napisao
poslanicu pod naslovom "Hutbc u nevolji" gdje je naveo sve puteve i
verzije ovog hadisa.

172
meutim,

Ibn Qalllm ei-DzewzJJJ e

miljenje koje kae da se u roite trai od svakog zla loe namjere podrazumijevaju lo~e poswpke koji, opet, podrazu mijevaju loe kazne. Loe namjere ukazuju na posljedice loih djela tako da je dovoljno njih s pomenuti jer su im one osnova. Zatim se spominje vrhunac i kraj zla, a co su loe posljedice djela - kazne i bolovi. Ova Poslanikova ~ dova je obuhvatila utjecanje od osnove zla, njegovih grana, vrhu naca j posljedica. Meleci se mole za vjer nike dovom: (:=~~ :.:i.i ~:,; ~~ .j ._;..-_, ~~ f.tij) - "l potedi ih

kazne zbog m11ih djela, jer koga Ti toga da11a potedikaz11e zbog runih djela - Ti si mtt se smilovao" (Gafir, 9) -a to podrazumije
va zatitu od loih djela, kazne zbog njih koja je loa po ovjeka. Kada Allah sauva ovjeka od loeg djela, sauvao ga je i kazne za to djelo, iako je izvjesno da ajet ''jer koga Ti toga dana p otedi ka Zile zbog m11ih djela- Ti si 11111 se smilovao" ukazuje na sankcije zbog djela od kojih su trebali biti zatieni toga dana. Ako neko kae da su on i traili zatitu od dehcnnemske pamje - a to je upravo zatita od tekih kazni - to ukazuje da su oni zaista traili zatitu od runih djela tako da je istovjetno ono to su traili meleci j ono to je traio Poslanik ;jli.

S ovim sc ne kosi sintagma "toga dana" jer je potrebna zati ta od run ih djela toga dana, a to je cilj ovog ajeta.
Kae se da se zatita od loih djela dijeli na dvije vrste: za tita od injenja tih djela i zatita od sankcionisanja za njih tako to e se traiti oprost ime ovjek nastoji da ne bude kanjen za njih. Ajet je dao odgovor na oba pitanja, a priloka odredba se odnosi na uvjetnu, a ne na imperativnu reenicu. ' Pogledajmo koliko se pohvalnih osobina meleka vidi u ovom ajetu: iman, dobra djela, dobroinstvo prema vjernicima pu tem traenja op ros ta za vjernike. Prije te molbe oni su se pozvali na Allahovo~ bezgranino znanje ('i lm) i milost. Jer, bezgranino
1

Uvjetna reen ica je "... koga T i toga dana zatiti", a imperativna "i potedi ih ... (prim. p rev.)

Bolest lillak

173

podrazumijeva obuhvata znanje o ljudskim gri)CSima i uzrocima tih grij eha, kao i o ljudskoj slabosti prema bezgrjenosti. Njem u je poznata dominacija ljudskog neprijatelja, strasti, poriva, nahode nja, temperamenata i dunjalukih ljepota. On najbolje njih pozna je, zato ho ih je stvorio od zemlje, kao plod u u trobi majke; On unaprijed zna da e Mu ljudi biti nepokorni. Uzvieni voli opra tanje - sve ovo spada u Njegovo bezgranjno znanje koje niko drugi ne posjeduje. S druge strane, Njegova bezgranina milost kazuje da nee biti uniten niko ko Njega smatra ravnim i ko Ga voli. Allahova milost je ~iroka i samo e nesretne zaobii! Nema veeg gubitnika od onoga koji izgubi Allahovu sveobuhvatnu mi lost! Meleci, zatim, mole Uzvienog da oprosti pokajnicima koji slijede Njegov Put - Pur koji vodi do Njega - Put Njegove spoz naje, ljubavi, slijeenja naredbi i zabrana. Oni su se pokajali od dje la koja su Allahu mrska i vratili se na N jemu d rag Pu t. Meleci od Uzvienog trae da zatite ljude od debcnnemske Vatre i da uve de njih -vjernike, zajedno sa njihovim precima, potomcima, roda cima i suprunicima- u edenske vrtove koje im je obeao. Uzvie ni, iako ne kri dato obeanje, ipak ga daje nakon izvrenja uvjeta wg obeanja, a u njih spada: molitva meleka da ih uvede u vrtove Njegovom milou, u koju spada upuivanje na injenje dobrih djela; On je nadahnuo meleke mo litvom da vjernike uvede u te vr tove, zatim nas je obavijestio da oni nakon te molitve kau: ::.t!!) ~~J..1 ;,,;:JI ;;.;r - "...jer Ti si, uisti1111, silan i mudar!" (El-Beqare, 29) - tj. izvor, uzrok i cilj rih postu paka potie od Tvoje bezgra nine snage i znanja. Jer, si la je vrhunac snage, a mudrost vrhunac znanja. Pomou ova dva svojstva Uzvieni sudi kako On eli; nji ma nared uje, zabranjuje, nagraduje i kanjava. Ta svojstva su kori jen stvaranja i nared ivanja. Ukratko reeno, kazne za poinjena nedjela se dijele na e riatske i sudbinskc. Ove posljedn je se manifestiraju na dui, cijelu ili oboma. Kazne Berzeha se deavaju nakon smrti, al i i poto sc due vrate u tijela na buduem svijetu. Znai, grijeh nikako ne pro lazi bez kazne, ali, uslijed neznanja, ovjek nije svjestan svoje situ acije. Njegovo stanje je stanje usnu losti, pijanos ti i narkoze u ko jem se ne osjea bol. Kada se probudi i osvijesti, rada se budi bol.

174

Ibn QaJJim ei-DiewziJie

Grijeh dovodi do kazne kao ho vatra dovodi do sagorijevanja, udar do lomljenja, voda do kvaenja, otrov do trovanja ili bakterije do bolesti. Nekada teta neposred no prati grijeh, a nekada se pojavi ranije ili kasnije, kao to bolest ima svoj period inkubacije. M nogo ljudi sc zavara time to kazna ne dolazi nepos redno nakon grijeha. O ni ne primjeuju da kazna napred uje, kao ~to napreduju bakterije - mrvicu po mrvicu. Ukoliko se ovjek ne zatiti lijekovima, pov raanj cm i dijeto m, neminovno ga eka najgo re. O vo se odnosi na jedan grijeh, a ta tek moemo rei ako se po roci svakog trena go milaju i gomilaju? Neka nam je Allah na pomoi !

Kazne koje je Allah propisao za grijehe

Predoi sebi neke kazne koje je Uzvieni Allah propisao za

grijehe. Sjeti se da one mogu stii i tebe. Neka re to natjera da ih ostavi. Ja u ti navesd neke od tih kazni, to je dovoljna pouka za pamemoga: blokiranje srca i sluha; ko prena pred oima; zakljuavanje srca pomou zas tora, naslaga hre i peata; prck rivanje srca i pogleda; upletanje izmeu ovjeka i njegovog srca; ostav ljanje srca nehajnim prema Gospodaru; zaboravljanje ov jeka na samog sebe; nepostojanje Allahove vo lje da ois ti grjenikovo srce; stvaranje tjeskobe u srcu, kao da se penje na visinu; odvraanje srdi od Istine, poveavanje njihove bolesti i vraanje u nevjerovanje i stranputicu tako da ona ostaju u zabludi, kao ~to biljei imam Ahmed putem Hu zejfea b. Jemana <ho: "Postoje e tiri vrste srca: isto srce u kojem blista svjetiljka- to je srce vjernika; nemarno srce - to je srce nevjernika; naopako srce - srce mu nafika, i s rce koje zapljuskuju elementi imana i elementi nifaka, tako da ovjek zavis i od onoga to mu nadvlada u srcu," odbojnost i udaljavanje od dobrih djela; pojava gluhoe kod srca tako da ne uje Istinu; pojava ni jemos ti tako da je ne izgovara i s ljepoe tako da je ne vidi. Tako srce, u odnos u na Istinu bez koje ne moe ivjeti, po

Bolest IIUek

175

staje kao ub o u odnosu na zvukove, oko u odnosu na boje, ni jemi jezik u od nosu na govo r .. . Ovim nam je jasno da su gluhoa, nijemos t i sljepoa doslovna svojstva srca, a time i svojstva tje[esnih organa: :.,..,lli1 ..;.:"; .:,?i) ~'il ..;.:"; ~ 41~) {1"~1 ..J ._,;ll - ali, oi niSII slijepe, ve srca u gmdima (E/ Haddi, 46). Ovdje se ne eli negirati bukvalna sljepoa sr ca'. Zar Uzvi~eni ne kae: (if .;;.'il .ft :;J) - "Nije grijeh slijepcu ... " (En-Nur, 61); ~'il:.~ .;l* J -y) ~) - "On se

namrtio i okremto zalo lo je slijepac njemu priiao" ('Abe se, l , 2). Ovim sc eli rei da je istinsko sljepilo samo sra no sljepilo, a da se sljepilo oiju moe zanemariti ukoliko je
ovjek sa ostalih aspekata zdrav i jak. Navest emo dva

ovakva primjera: Boiji Poslanik a; je rekao: "Nije jak onaj koji pobjeduje druge, ve je jak onaj koji se svladava 11 srd bi";! "Ntje siromah onaj koji obilazi i ite zalogaj ili dva, ve je siromah onaj koji ne ite od ljudi, a oni ga ne primjeuju i ne udjeljuju mu". l Slinih primjera je mnogo. Znai, grijesi dovode do sljepoe, nijemosti i gluhoe srca; sravnjivanjc srca kao ho se sravni neko mjesto sa lica zem lje. AUah ~srozava ovjeka na najnie stepene a da o n to i ne osjeti. Jedan od znakova da je srozan je ro to se bavi ni s kim, prljavim i pokuenim stvarima. Nasuprot tome, s rce koje je Allah ~ uzdigao i Sebi ga primakao uvijek se bavi dobrim, pohvalni m i uzvienim stvarima - djelima, rijeima i ponaanjem. Jedan od dobrih prethodnika je rekao: "Srca doista tee- neka ka prijestoljima, a neka ka klozctima"; izobliavan je srca, koje se moe mijenjati kao ~to se slika mijenja. Srce nako n te promjene postaje poput srca ivoti nje kojoj je ovjek postao slian svojim ponaanjem i dje

Duevna, unutranja sljepoa. - Prim. prcv. Buhari: Knjiga o lijepom ponaanju, br. 61J.l; Muslim: Knjiga o dob roinsrvu i rodbinskim vezama, br. 2609. ' Buhari: Knjiga o zc kjaLU, br. 1479; Muslim: Knjiga o zckjatu, br. 1039.

176

Ibn QaUim ei-DfewzJIJe

tima. Neka srca se prervaraju u svinje zbog neobine sli nosti dotinog ovjeka sa ovom ivotinjom; neka se pret varaju u srce psa, magarca, zmije, akrepa ili neeg drugog. Ovo je nain na koji Sufjan b. 'Ujejne rumai ajer: .;G <r. ~j)

(~t::. l ~l ~:~ ~;.U. '1:,..;. ~~~,_j - "Sve ivotinj~ koje po zemlji hode i sve ptice koje i1a krilima svojim Tete svjetovi stt poput vas" (El-En'mn, 38): "Nciti ljudi se ponaaju po put obinih grabljivaca; neki su poput pasa, svinja ili maga raca; neki se gizdaju poput pauna; neki su glupi poput ma garca; neki razdraljivi poput pijetla; neki druhvenl poput goluba; neki su osvetoljubivi poput kamile; neki u sebi no se svako dobro, poput brava; neki su nalik na lisice po lu kavosti. Uzvieni Allah bezumne ljudi, neznalice i nesretne ljude poredi sa magarcima, psima ili stokom. Ovo je unur ra~nja slinost koja vremenom postaje primjetna i na vanj tini za one koji paljivo gledaju. Ona je za svakog vidljiva u djelima ljudl. Ta slinost jaa i jaa sve dok sc fizionomija ovjeka potpuno ne preobrazi u dotinu ivotinju. Ovo je potpuno izoblienje, kada Allah ~ovjeka pretvara u doti nu ivotinju, kao to je uradlo sa jevrejima i njima slinim, pa ~ak i sa.neki m_pri_P~dnicima ovog ummcta, koje e prct vont u maJmune 1 SVlDJC.
Neka je hvaljen Allah! Koliko je izoblienih, izopaenih i sravnjenih srca a da ljudi coga nisu ni svjesni? Koliko se ljudi zava rava ljudskim pohvalama i time ~to ih je Allah sakrio i pustio ih da grijde prije kazne? Sve su ovo kazne i ponienja, a neke neznalice misle da su to dobri znaci. Meu ovim kaz nama je i izoblienje srca tako da mu la iz gleda kao istina, a istina kao la; dobro mu izgleda kao loe, a loe kao dobro. Ovakav ovjek nered sije, a misl i da dob ro inl; odvraa od Allahovog Puta, a misli da poziva nje mu; umjesto pravim, oni krivim putem idu, a izgleda im suprotno i slijede svoje strasti mislei da su pokornl Gos podaru. Sve su ovo kazne za grijehe koje se odraavaju na srce.

r;,i

Bolest l liJek

177

zaklanj:mje srca od Gospodara na ovom svijetu, te Veliko zaklanjanje na Sudnjem danu, kao to je Uzvieni rekao: :_:_. :.e:; .. . "!1)15 * ' :.-:,.;!St: rf'!r .i: ...i:.'f' t: :..~) (.. <) }',y.-- l _Y- rf'! J i/' r<),.,.,-:. <)J (Fo IY - "A nije tako! Ono to su radili prekrilo'je srca njihova, uistinu, oni e toga dana od milosti Gospodara svoga zak lOiljeni biti" (El-Mutaffifzm, 14, 15). Grijesi su ih sprijeili da prijeu razdaljinu izmeu sebe i svojih srca kako bi spo znali o no ~to je dob ro i korisno za njih, kao i ono ho ih kvari i teti. Grijesi su ih sprijeili da prijeu razdaljinu iz meu svojih srca i Gospodara kako bi srca do Njega stigla i stekla Njegovu blizinu i milost, kako bi se smirila i najvei tnir nala. Ali, naa lost, grijesi su bili zastor izmedu njih, njihovih srca i njihovog Gospodara i Stvoritelja; i patnja na Ahiretu. teak ivot na ovom svijetu i u Berzebu s Uzvieni. kae: ij ts:::; , :' :l cJ)i ~.h ;j. ~;1 ;;:,) l_;.;-1 ~YJI - "A onaj ko okrene glavzt od'KnJige Moje, taj e tekim ivotom ivjeti i na Sudnjem darm emo ga slijepim oivjeti" (Ta ha, 124). Neki "teak ivot" tumae kao pat nju u kaburu, premda nema sumnje da sintagma iz ajeta obuhvata mnogo iri pojam od patnje u kaburu. Usprkos tome ~to je ona izraena u obliku neodreene imenice u potvrdnom kontekstu, ona svojim smislom ukazuje na je dan iri, opi pojam. Jer, Uzvieni Allah je teak ivot ui nio posljedicom okretanja glave od Njegove Knjige. Takav ovjek e imati teak ivot shodno stepenu svoga ignorisa nja Knjige, pa ak i da u pravom smislu rijei uiva na ovom svijetu. Uzalud je to- njegovo srce je puno razorne samoe, otuenosti, ponienja, zatim pustih matanja i ne prestanih patnji. Na to zaboravlja samo kada je opijen Stra stima, ljubavlju i uivanju u dunjalu ku i vlasti. Ne mora biti opijen alkoholom. Ove stvari gore opijaju od alkohola. Pi janac se moe rastrijezniti i postati svjestan, ali ovjek koji je opijen strastima i ljubavlju prema ovom svi jem ne moe se probuditi prije nego to ga napusti Teak ivot je nemi novan onome ko sc okrene od Allahove Knjige objavljene Njegovom Poslaniku ~ - na ovom svijetu, Berzebu i na
J

rY. ;:;,-:_

178

Ibn Qaiiim ei-Dewzille

Dan povratka. Oko moe mirovati, srce mirno biti i dua uivati samo u drutvu svoga A llaha, istinskog Stvoritelja. Svako drugo boanstvo je zabluda. Ko sc raduje Allahu, svako e se njime radovati. Ko se ne raduje Allahu, dua e mu propasti na ovom svijetu. Uzvieni Allah je predodre dio lijep ivot za onoga ko u Njega vjeruje i dobra djela i. ' ~- --;;.: /.,. .._., ! ..r ~ .., ~ ~ ' ~ ~" "' ' .:r ... J.." OI ' ~ . :." )i 01Y' ..,. ' i j' l ' .S> ' w ') ~ rJ ,_..., .'-"' " '' ir (;:,~ 1 _,;\S C ~ ~;.f - ''Onome kb ini dobro, bio mukarac ili ima, a vjemik je, Mi emo dati da proivi lijep ivot i doista emo ih nagraditi boljom nagradom nego to Sit zasluili" (En-Nahl, 97). Sl ian smisao nosi i 1:.[ i.~.. ,. ~ ,-; .. . ,, # .t ... "' t~,~ l (' ) aJet: ~ cro. c.s'l e....... ~~:.. ~ ~l ly..f r-' r-.; lJ~ <J J (:i';,i ~.A jS ,;~:, - "... aa od Gospodara svoga oprosta traite i da se pokajete, a On e vam dati da do smrtnog asa lijepo proivite i svakom estitom dae zasluenu nagradit" (Hud, 3) . Allahu pokorn i, dakle, s tiu blagodati i lijep ivot na ovom i buduem svijetu. Duevni mir, radost u srcu, srea, ugodnost, prijatnost, smi renost, svjetlost, otvorenost i ilost kroz izbjegavanje zabranjenih stvari i pogrenih puteva - predstavlja pravo uivanje koje nema nikakve veze sa tjelesnim.

' r . .. . ..

,. j

..

J.

....

Jedan od o nib koji su probali ovo uivanje je rekao: "Kada bi kraljevi i njihovi sinovi znal i ta mi osjeamo, sabljama bi nam to otin1ali".
Drugi je rekao: "U nekim trenucima pomislim: Ako Dcn netlije ovako uivaj u, njihov ivot je zaista dobar". "Na ovom svijetu postoji dennet- rekao je jedan mudrac poput ahlletskog Denneta. Ko u njega ne ue - nee ui ni u pra vi Dennet". Boiji Poslanik ~ je ukazao na ovaj dennet u hadi sima: "Kada proete pored dermetskih vrtova, udite u njih." "ta su to dennetski vrtovi?", upitae ga. "Halke zikra"'. "Prostor izmeu
' T irmizi: Knjiga o dO\ama, br. 3510; Ahmed: Musncd, br. 121 14, pu
~

BolesiiiUoll
moje kue i mojeg minbera je jedan oci clennetskih vrrova". 1

179

(, J ~. ,;! <.1.11 - " na Dan kada llee nikakvoblago, a ni smovi od lloristi biti, samo e onaj koji Alla/m srca ista dode spasen biti" (E-1t'ara', 88, 89). isto je ono srce u kojem nema irka, pakosti,

Ne treba misliti da se ajet .) );.:it ~Jj ~ . ) jt~~~ ~!) (~ - "estiti e sigumo 11 Diiilmet, a g1jenici sigumo tl Diebennem" (El-Infitar, 13, 14) odnosi iskljuivo na Dan povratka. Naprotiv! estiti e na sva tri svijeta biti u blagostanju, a grjenici e patiti. Kakva slast i uivanje na ovom svijetu moe biti ljepe od smirenosti srca, ispravnosti due, spoznaje Gospodara, ljubavi prema N jemu i izvrhvanju Nje mu ugodni h djela? [ma li komplemijeg ivota od ivota zdravog srca? Uzvieni Allah je pohvalio Svoga prijatelja da ima zdravo srce: ~l*~~:;.~ !::_ ~~Jj) (..+.. :. i<; ~j .~ - "Iste vjere kao i on bio je i Jbra"bim, kad }e Gospodaru svome iskretut srca doao" (Es-Saffat, 83, 84) . Kur'an, zatim, ~i ri a;a rijei ovog Pcjgambera: JI:;~~ :,_,:; 'lj~ S~

r:,;)

mrnje, zavidnos ri, krtosti, nadmenosti, ljubavi prema dunjaluku i vlasti. Na taj nain, ono je isto od svake poasti koja ga udaljuje od Allaha i od svake sumnje koja je oprena Njegovoj Objavi ili naredbi. Ono je, takoder, isto od svake sumnje koja potiskuje Njegovu volju i o d svega to bi ga moglo odvojiti od Al laha. Ovakvo srce se nalazi u prijevremenom dennetu na ovom svijetu, u Berzebu i na Dan povratka. Srce moe biti isto i zdravo ukoUko se ovjek kloni slije
deih pet stvari:

irka koji je oprean tevbidu,

bid' ata koji je suprotan sunnetu, strasti koje su suprotne naredbama, nemarnosti koja je suprotna zikru i
rem Enesa b. Malika, ._ Hadis je slab (v.: Es-silsile ed-da'ifc, br.
1150, Da'ifu-1 -d7.ami', br. 699.)
Buhari: Knjiga o dumi, br. J 195; Muslim: Knjiga o haddu, bt.
1390, putem 'Abdullaha b. Zejda EI-Mazinija, ~.

180

Ibn QaJJim ei-DieWZIJie

vlas titih nahoen ja koja se kose sa vjernou i ihlasom.

Ovo su pet zastora do AUaba. Svaki od njih sadrl.i podgru pe koje obuhvaaju nebrojene tipove ljudi. Iz tog razloga ovjeku je neophodno, ak od kljune vanosti da neprestano moli Uzvi ~cnog Gospodara da ga uputi na Pravi Put (Sira t-i musteqim) . Ni ta mu nije vano koliko ova molirva i nita mu nije korisnije od nje. Jer, Pravi Put obuhvata vanjska i unutranja znanja i volje po kojima on postupa u svakom trenutku. Sve detalje rog Puta ne znaju svi ljudi. Nekada nisu svjesni veeg dijela. Neki ljudi su spo sobni da izvdavaju onaj dio koji poznaju, a neki nisu. To spada u Pravi Put iako ovjek ne moe da ga izvri. U nekim sluajevima, pak, ovjekova dua eli ono to izvrava na Pravom Putu i rado to ini, a u nekim sluajevima izbjegava to iz lijenosti, neodgovornos ti ili nekog drugog razloga. Nekada ovjek izvrhva ono to eli, a nekada ne. Ono tO izvrava nekada proizlazi iz ihlasa (iskrenosti), a nekada ne. Ono to se izvrava uz ihlas moe biti u okvirima Po sla nikove tradicije, a moe biti i izvan njih. Ono to se izvrava u okviru tradicije moe biti ustaljeno ili ne. Sve ovo su sluajevi koji se dehvaju kod lj ud i. Neki ljudi su u rome revnosni, a neki podba cuju. Nije u ljudskoj prirodi da sama spozna pra,,i nain. Stavie, kada mu se to ukae, esto mu se javi neka prepreka. Iz ovog raz loga su muoafici vraeni u nevjerovanje zbog grijeha koje su poi nili. Oni su vraeni u svoju prvobimu prirodu neznanja i nepravde. Allah #.o je na Pravom Putu u Svojoj odredbi i sudbini, naredbama i zabranama. On alje Uputu na pravo mjesto, a sa Pravog Puta od vodi koga hoe Svojom pravednou i mudro~u - :z.ato to takvo mjesto ne odgovara Uputi. Ovakva je sutina Pravog Puta kojeg je uspostavio Uzvieni AUah. Kada nastupi Sudnji dan, On e posta viti svojim stvorenjima Sirar-i musreqim preko kojeg e oni stii do Njega. On je, dakle, na Pravom Putu. On je Svojim roboviml postavio Pravi Put i pozvao ih da ga slijede, zahvaljujui Svojoj potpunoj pravdi. One koje je htio upu tio je na njega iz milosti i dobroinstva. Ovom pravdom i milou On nije prekrJio princip Svoga Pravog Puta. Na Sudnjem danu,

Bolest i liJek

181

On e tim putem odvesti u Dennet koga hoe. Oni koji su od wg pul<! bili daleko i tada e biti daleko. Na njemu e biti oni koji su na Pravom Putu bili na dunjaluku. Svjetlo vjernika, poslanika i Ob jave koje je sjalo u njihovim srcima na ovom svijetu tada e biti vi dljivo. Sijat e ispred njih i sa svih strana, u vrijeme tamnog proiv ljenja. To svjetlo e trajati sve dok ne predu Sirat, kao to im je iman trajao sve dok Njega nisu sreli. Svjetlo munafika (licemjera) e se ugas iti o nda kada im bu de najpotrebnije, kao to s u oni ugasili Allah ove ajete u svojim s r cima na dunjaluku. Nedjela grjen.ika e se pretvoriti u kuke i iljke koje e ih obarat i sa Sirata, kao to su bili obarani sa P ravog Puta na dunjaluku. Vjernici e imati zdence iz kojih e piti ono liko ko liko su se napajali s vre la eriata na ovom svijetu. Sprijeen e biti da pije s tog vre.l.a onaj koji nije htio da se napaja Njegovim ena tom na ovom SVIJetu. Pogledajte ovu jasnu sJil..~ Ahireta! Razmislimo o Allaho voj mudrosti na oba svijeta - potpuno e nam biti jasno da je ovaj svijet njiva Ahi reta, njegova adresa i model. Poloaji ljudi na onom svijetu, njihova srea ili nesrea zavis it e od vjerovanja i dobrih djela il i njihovih suprotnosti. Tako vidimo da je jedna od najveih kazni za grijehe skretanje sa P ravog P u ta na ovom i bud uem svije tu. Allah daje uspjeh.

Visina kazne zavisi od teine grijeha

Znajui da su grijesi razliiti po svojoj teini i teti, jasno nam je da su i kazne razliite po svojoj estini.

Mi emo, uz Allahovu pomo, ovoj temi posvetiti jedno manje poglavlje u kojem emo nastojati obraditi sve njene aspekte. Grijeh ima dvije osnove: krenje naredbi i injenje zabrana. Ovim su isku~ani praroditelji ljudi i dina. Obje osnove imaju ob lik koji se manifestira na ekstremiterima -javni, kao i oblik koj i se oiruje u srcu - tajni. Prema oteenoj strani, ove osnove se d ijele na krenj e All ahovih prava i krenje p rava ljudi. Svako krenje pra va ljudi sadri i krenje AHabovih p rava, ali su ta ko nazvana zato

182

Ibn QaJUm ei-ewziJJe

to je potrebna njihova saglasnost da bi se ti grijesi ukinuli. Nako n roga, grijesi se dijele na etiri gru pe: gospodski, ej tans ki , d ivljaki i ivotinjski. Kod gospo ds kih grijeha ovjek sebi daje Boanska svojstva, poput uz.vienosti, suverenosti, moi , uzdignu tosti, robovlasnitva i s l. U ovu gru pu spada i pripisivanje Allahu druga (irk), to se dijeli u dvije vrste: i rk koji sc odnosi na Njegova imena i osobine i oboavanje nekog drugog, i ~irk u odnosu prema Njemu. Zbog druge vrste nije obavezan ulazak u Vatru iako je djelo koje je pos veeno nekom d ru gom osim Allahu lieno svake nagrade. Ovo je najopas nija vrsta grijeha. U nju spada i govoriti u ime A llaha o Njegovim stvorenjima ili nar edbama. Poinioci ovih grijeha sebi daj u za pravo da donose odlu ke u ime Allaha i time su se stavili u Njegovu ravan. To je najvei grijeh kod Allaha koj i ni ta ne moe izbrisati.

ejtanski grijesi
U ovu vrstu grijeha spada oponaanje ejtana po zavisti, va rnnju, bestidnos ti , nepovjere nju, spletkarenju, navoenju na grije hc, uljepavanje nepoko rn osti, zabranjivanje i odvraanj e od dob roinstva, uvoenj e novotari ja u vjeru, poziva nje u jeres i zabludu. Ova vrsta je na drugom mjestu po tetnos ti.
Divljaki

grijesi

To su grijesi neprijateljstva, srdbe, prolijevanja krvi, ugnje tavanja slabih i nemonih. Iz njih se granaju sve vrste zlostavljanja ljudskog roda, nepravde i neprijateljstva.

ivotinjski grijesi
U ovu grupu spadaj u grijesi nekontrolisanog zadovoljava nja potreba stomaka i spolnih organa, iz ega proizlaze kraa, blud, uzurpacija imetka siroadi, krtost, sitniavost, kukavil uk, rvrdiluk, malodunost itd.

Bolest liii ek

183

Veina ljudskih grijeha spada u ovu vrsru, jer su nemoni da poine gospodske ili divljake grijehe. Preko ove vrste ljudi ulaze u ostale, ona ih vue poput uzdi tako da ponu initi divljake, zatim

lejtanske - sve dok ne stignu do prkoenja Gospodaru i negiranja Njegove jedinosti. Ko ovo paljivo analizira primijetit e da su gri jesi vrata irka, kufra i prkoenja Allahovom Boanstvu i suvere nom.

lVELIKI l MALI6RIJE~I
r'i'

Kur'an, Sun net, konsenzus asbaba, cabi'ina i imama ukazuje na to da postoje mali i veliki grijesi. Uzvieni kae: C. :,;t;S i.,;?.J .:>!) (l!,$ ~ ~j ~!!;:.. ~ }.S:; ~ il~ - "Ako se budete klonili fJe1ikih grijebova, onih 'koji su vam zabra11jeni, Mi emo prijei preko manjih isp_ada vaih i uvest emo vas 11 di'IJ110 mjesto" (En Nisa', 31); ;l ~l;i(, :,;~il~ ~1)- "One koji se klone veliki/J grijehova 'i naroito razvrat4" (En-Nedim, 32). Sahih bi ljei hadis Bo.ijcg Poslanika ;'![;: "Pet dnevni/J 1111maza, dimna za di111nom i ramazan za ramazanom briu. sve grije/Je osim velikih koji su se poinili izmet< njih". 1 Djela koja briu grijehe dijele se na tri stepena: l. ona koja mogu brisati samo male grijehe zbog svoje slabosti, slabosti ihlasn i posveenosti u njima, kao to lijek moe biti nedovoljan za lijeenje bolesti zbog svoje koliine i kvaliteta; 2. djela koja mogu efikasno neutralizirati male grijehe, ali nisu dovoljno jaka da bi uticala na velike grijehe; 3. djela koja neutraliziraju male grijehe i neke oblike velikih. Ra zmislimo o ovome, zato to nam to moe rije~iti mnoge nedo umice. S:~ h ih biljei da je Boiji Poslanik~ rekao: "Hoete li da vmn kaem ta je najvei g7ijeh?" "Hoemo, Boiji Poslanie",

P'

Muslim: Knjiga o istoi, br. 233, putem Ebu Hurcjrca JI,.

184

Ibn QaJJim 81-DIIlWZIIJO

odgO'Urtrismo. "irk Alla/m, neposlunost roditeljima i pot!uora ne vini/J'''. Sahih, takoer, biljei badis: "Klonite se sedam fatalnih gr:ijeha." "Koji su to grijesi, Boiji Poslanie?", upitae ashabi. "irk, sih1 (magija), bespravno ubijanje nevine due, uzurpacija. imetka siroadi, koritenje kamate, bjeanje sa bojnog polja i pot vora. estitih, 11edunih udatih vjemica."2 U istoj zbirci se navodi
da je Boiji Poslanik~ bio upitan: "Koji je grijeh najtei?" "Da Allahu pripic druga, a On tc je stvorio". "Zatim koji?" "Da ubije svoje dijete iz straha da e ti umanjiti hranu". "Zatim ko ji?" "Da poin.i blud sa suP.rugom komije". Kao potvrdu ovo ga, Allah~ ~bjayljujc: ~~~A~) ;:.i 4l! JJ1 :' ~;.~ ~ 0-fl(,) (~)j; 'i) ~t; 'll :.til r:,;.. .;l' - "... i oni koji se mimo Allaha dm gom bogu ne klanjaju, i koji, one koje je Allah zabranio, ne ubijaju, osim kada pravda zahtije-.;a, i koji ne bludnie"

(Furqan, 68).
Podijeljena su miljenja oko roga da li su veliki grijesi ogra
nieni.

Neki smatraju da su oni pobrojani, ali su podijeljeni oko njihovog broja. 'Abdullah b. Mes'ud smatra da ih ima etiri. 'Ab dullah b. 'Umer smatra da ih ima sedam, a , prema 'Abdullahu b. 'Amru b. EI-'Asu, velikih grijeha je devet. Neki smatraju da ih je jedanaest, a drugi da ih je sedamdeser. Ebu Talib el-Mekki je napravio sintezu ovih stanovita, pa je rekao: etiri vrste grijeha tiu se srca: irk, ustrajnost u grijeenju, beznadenost u Allahovu milost i ignoriranje Allahove pri JetnJe; etiri se tiu jezika: lano svjedoenje, potvora nedunih
1

'

Buhari: Knjiga o lijepom ponaanju, br. 5976; Muslim: Knjiga o ima nu, br. 87, putem Ebu Bekm..._ Buhari: Knjiga o oporukama, br. 2767, Knjiga o kaz.nama, br. 6857; Muslim: Knjiga o imanu, br. 89, putem Ebu Hurejrea

Bolest 1mell

185

vjernica, lano zaklinjanje i sihr;

tri se tiu stomaka: pijenje alkohola, uzurpacija imetka si
roadi i upotreba kamare;
dvije se tiu stidnih mjesta: blud i sodomija;
dvije se tiu ruku: ubojstvo i krada;
jedna se tie nogu: bjeanje sa bojnog polja.
Oni koji smatraj u da su vel iki grijesi nebrojeni takoder ima ju razliite Stavove: Veliki grijesi su o no to je zabranjeno u Kur'anu, a mali ono ~to je zabranjeno Sunnetom; veliki grijes i su ono to za sobom povlai kletvu, srdbu ili kaznu; u male grijehe spada sve ostalo; veliki grijesi su djela koja se sankcioniraju kaznom na ovom svijetu ili prijetnjom na Ahiretu; sve ostalo spada u male grijehe; ono to je po svim zakonima 7-<~branjeno spada u velike gri jehe, a ono ~to je samo po nekim zakon ima zabranjeno- ro su mali grijesi; postupak ijeg izvrioca kune Albh i Njegov Poslanik- to je vel iki grijeh; sve to je obuhvaeno prvim ajetima sure En-Nisa' zaklju no sa ajctom: (~~ :.XS. ~CS. 0~ L. }.t; i;,.;.:;.; .J!) - "Ako se b11dete klontli velikih grijehova, oni koji su vmrz zabra Iljeni, Mi emo prijei preko manjih ispada vaih .. ." (En

N isa', 31).
Oni koji ne smatraju da se grijesi dijele na male i velike ka
u:

Svi grijesi su, s aspekta prkoenja Allahu, veliki. To znai da je svaki onaj ko poini neki grijeh prema Allahu veliki grjenik. Svi grijesi su po svojoj teti jednaki. Ovo obja njava injenica da Allahu ~grijesi ne nanose hetu niti vre kakav uticaj na Njega. Zbog toga, u odnosu na Njega, ne ma vei h niti manjih grijeha. Ostaje samo nepokornost i nepos lu~nost N jemu, a u tome se grij esi mcdusobno nera zlikuju.

186

Ibn QaJJim ei-DiewzJJJe

Na ovo ukaz uje i injenica da tetnost grijeha zavisi od pr koenja Allahu i krenja Njegovih zakona. Zato, onaj ko pije alkohol ili opi sa nedozvoljenom enom i to ne s mat ra haramom - taj je istovremeno neznalica i grjenik. Ako bi to isto poinio neko ko je svjestan zabrane, raj je poi ni o samo jedan prekdaj i on zasluuje kaznu, a ne ovaj prvi. To ukazuje da posljedice grijeha zavise od prkosa i prijestupa. Prijestup u sebi nosi omalovaavanje D onosioca dotinih pravila i zabrana te krenje Njegovih odredbi. U tome se grijesi meusobno ne razlikuju. Covjek ne treba gledati velii nu grijeha u samom sebi, ve u Onoga kome e zgrijeiti i ije e odredbe prekriti. Ov dje takoer nema razlike meu prijestupima. Zamislimo nekog kralja koji je jednom podaniku naredio da ode u jed nu od pokrajina i obavi neto, a drugom da ode u neku odaju u dvorcu. Kada bi o ni prekril i naredbu, oboj ica bi na sebe navukli istu koliinu kraljeve mrnje i nezadovoljstva. lz ovog razloga je neobavljanje hadda za Mekkeliju i ne odlaz.1k na dumu z.1 d7.amijskog susjeda runije kod AUa ha nego da je to uradio ovjek iz . udaljenog mjes ta. Jer, obaveza blieg ovjeka je vea od obaveze dalekog. K.1da bi ovjek imao dvije stotine dirhcma i zadrao zekjat, a drugi imao dvjesto hiljada- ne tretiraju se na isti nain u vezi sa izostavljanjem obaveze, ali je kazna ista zato to s u obojica ustrajali u ncdavanju zc kjata. Iznos se ne uzima u obzir.

AllAH JE ~TVORIO UUDE DA 6A JEDNIM ~MATRAJU l DA ~AMO NJEGA OBOAVAJU

elimo skin uri veo sa ovog pitanja i rei: AUah ~je poslao poslanike, objavio Knjige i stvorio nebe sa i Zemlju kako bi Ga spoznali, jedino Njega oboavali, Njemu obrede i vjeru posvetili i Njemu pozivali. Uzvieni kae:

Bolest l Ulek
~<JJ ~,. ~~~ -\ft'~ i l,! "C _ , ..r' J .:.T;

187

;1; ~;:l. JY

"Diinne i ljude sam SF!)orio samo zato da Mi se kla njaju" (Ez-Zarijat, 56);

~jiL~l\;'~" t;;' < \r,- ..:..n;.:JII~H; ~;-~ ;. - .+::; J ,J'.) J - J J

"M i smo nebesa i Zemlju i ono to je izmedu njih mudro stvorili" (El-Hidir, 85);
J~
J-; ,;

.;---! ~ if'.)

.:- '~ :,... l

J

. ',)'\ .:r-' ~ - ..:..1 ' 1 ' - " - ~ '"'.-.Ul .ill _ j , J,._. e::---' ..,...-- 'i'
1J..
:;:O::{ ..... ,,

{.

.. ..

e: '

..L...i:.iii<Jt' '

... tJ'f

.)i. ,

..... .J......i. '< ';<illwll ~ , , ~:,~ " ' ' )'l -~ r.r- u~ .r"
;: ,

~~L.~ ~~- J.~f "{ ~ ..& U'"""!

"Allah je sedam nebesa i isto toliko Zemalja stvorio; Njegovo nareenje na sve se njib odnosi, a nek znate da je Allah kadar sve i da Allah znanjem Svojim sve obubvatal" (Et-Talaq, 12);

"Allah je uinio da Kaba, Gami bmm, lJude pr;;po rod za ljude, a tako i sveti mjesec i kmbani, naroito oni ogrlicama oznaeni, zato d.a znate da je Allabu poznato ono to je na nebesima i ono to je na Zem lji, da Allah, zaista, sva zna" (El-Ma' ida, 97).

fl_;:i.l ;+!-lt) ..,...85 t..;q fl_;.il.: ::h; ::. s:.h ~~J-;~' ..:..l)t;..:..JI J 'i~:t .!LJ1 D~l) l$l..:il) .. . .. L;; r !:.;~1 ~ii~ .......
' , , r \ ' ~ 1<. ... tC :J.! <JI ' ' )'\ .J . \;;J ' ~ r-::.r,r ()"'' J ,J'.)

Iz ovoga vidi mo da je svrha stvaranja i obligacija upoznava nje sa Njegovim imenima i osobinama, oboavanje Njega Jedinog, pravedno ophodcnje s ljudima: , ' J E <JI ~ ll' .:..Gs:JI} ,--G~-,ul -:--,~.,~~ a.;. )'tft''~ ..l..ll ~J. , ~ .J'J , ;. .)
1

' ' ':'t 81 p--::: "Mi smo izaslanike nae s jasnim dokazima slali i po njima Knjige i terazije objavljivali, da bi ljudi pra vedi!O postupali" (El-Hadid, 25).
'l: ~ .J...:.AJL
1

, ;. V"'

Ovim ajctom nam Uzvieni ukazuje da je pos lao Svoje pos

188

Ibn QaJJim oi-DiowziJJe

{...Ja.;

Janike i objavio Knjige kako bi ljudi pravedno postupali. Najvea pravda je tevhid - jedno botvo, a i rk je nepravda i zulum: !1?1 ~l) ili - "M11ogobowo je, zaista, velika nepravda" (Luqmmi, iJ) . Sirk je, dak le, najvea nepravda, a tcvhid najvea pravda. Ono ho je ami pod ovoj vrijednosti- to je najvei grijeh. Stepeni estine tega grijeha zavise od sukobljenosci s ovom vrijednou; a to je vea harmonija sa njome, sve je vea obaveza izvravanja takvog djela. Dobro razmislimo o ovom principu. Uzmimo pouk-u iz njega i njegovi h pojedinosti kako bismo spoznali jednu od mud rosti Naj mudrijeg Mudraca i Najveeg Znalca u onome ho je pro pisao i u onome to je zabranio te u stepenovanju dobroinstava i grijeha. Poto je pripisivanje Allahu druga u direktnom sukobu sa ovom vrijednou, ono je najvei mogu i grijeh. Allah ~je zabra nio ulazak u D ennet svakom muriku. Allah ill!; ne prima djela murika; niko se za njega ne moe zauzimati; njegove dove i moli rve nisu us liane na Ahiretu. Murik je na najgori nain potcijenio Allaha pripisujui Mu sudruga. To je vrhunac neznanja o Allahu i nepravednosti prema Njemu, mada, u osnovi, murik nije uinio nepravdu pre ma svome Gospodaru, ve prema samom sebi.

PO~REDNICIIZA60VARAI UZROK ~U AllAHOVE UUTNJE l ~RDBE

Postoji jedan problem: kada muhik eli da velia UzVie nog Gospodara ~. ali, zbog Njegove uzvienosti, eli da do Njega doe uz pomoc posrednika i zagovaraa, kao to je sluaj sa kralje vima. Murik nema cilj da potcijeni Gospodara, ve da Ga velia. "Ja robujem ovim posrednicima kako bi me oni priblii li Njemu, uputili me i uveli Njemu" - to je cilj rnnogoboca, a to to izgleda kao predmet oboavanja samo su posrednici i zagovarai. Zato bi ovo bilo uzrok srdbe i ljutnje Uzvienog Allaha? Zato za tO sli jedi vjeni boravak u Dehennemu, prolijevanje krvi i porobljava

Bolest l liJek
nje porodice i imetka?

189

Na ovo se, medutim, nadovezuje drugo pitanje: Da li Allah moe propisati da Mu ljudi ro buju putem zagovaraa i posrednika, kako bismo dobili pravnu osnovu 1~1brane toga - ili je ro jednos tavno runo za prirodu i razum i ne moe biti propisano ~eriatom? Dakako! Svi Allahovi zakon i potvruju sud zdrave ljuds ke prirode i razuma u vezi sa pokudcnou i averzijom te doista najrunije stvari. I ta je razlog neoprostivosti ovakvog grijeha, mada su svi drugi oprostivi: (.G.; .;4 ~; :,J~ l. :;..1::, ~ il:,::.;_ ,:,l fili~ <ill ~l) -"Allah nee oprostiti da Mu se neko drugi smatra ravnim, a oprostit e manje grijehe od toga, kome On hoe" (En-Nisa', 48) . Dobro analizirajmo ovo piranje i koncentriimo se na nje gov odgovo r. Nemojmo ga potcjenjivati, jer u njemu lei razlika izmeu vieboaca i jednoboaca, znalaca o Allahu i neznal ica, dennetlija i diebennemlija. Odgovor na ovo pitanje - u:t. Allahovu pomo, n adahnue, upravljanje i rukovoenje; jer, koga On uputi toga niko u zabludu ne moe odvesti, a koga u zabludu o dvede toga niko na Pravi Put ne moe vratiti, ij e davanje niko ne moe zaustaviti niti Njegovu zabranu otkloniti- glasi: irk se dijeli na dvije vrste: na onaj koji sc tie direktno Bo anstva, Njegovih imena, svojstava i postupaka; i na irk u pokor nosti i ophoenju sa Njime, bez obzira na to da li dotina osoba smat~ svoga G:ospodara jedinstvenim i neprikosnovenim u osobi nama 1posrupc!IDa.

Prva vrsta irka ima svoja d va oblika: irk negacije osob ina, ~to je najgori oblik ~irka. Ovaj oblik je bio zastupljen kod Faraona kad je rekao: (~c.il ~~ l..j) - "Ko je Gospodar svjetova?" (E u'ara', 23). Uzvieni citira rijei ovog nasilnika: ~lb 4 il:,<.~ :lij) ~.- .J it :1i.fi - n:~, :..Gl . :..GIJ1 ,i:r i:i~1.r. . ,
(~liS .. ~lJ u' !.J..,..)" - 1U' e-- .... J . . . . ~ ......... .r" u: - "'O Hamane,' - ree' Faraon - 'sagradi mi jeda11 toranj ne ill li stigao da staza, sraza nebeskih, ne bih li se popeo do Musaova Bo ga, a ja smatram da je on, zaista, laac"' (Gafir, 36, 37) . irk i nega cija Allahovih osobina su nerazdvojni pojmovi. Svaki mu~rik ne

190

Ibn Qallim ei-DiewztJJe

priznaje svojstva (Allaha), kao to je onaj ko ne priznaje Al lahova svojstva murik. Medutim, neki murici mogu priz navati Stvorite lja i Njegove osobine, ali ne priznaju Njegovu pravu jedinost. Osovina i stoer ~irka jeste ta'til - negiranje svojstava Uz vienog Allaha. Ovo negiranje se sastoji iz tri dijela: negiranje da stvoreni ima veze sa konstruktorom i stvorite ljem; negiranj e savr enstva svojstava U zvien og Allaha, N jegovih imena, atributa i po stupaka i nedostojan odnos roba prema Stvoritelju sa aspekta rev hida. Iz rog razloga tJeki smatraju muricima unitariste koji kau: "Ne postoje stvoritelj i stvoreno. T o nisu dvije stvari, ve je suti Hakk (istina, Allah *) ustvari utjelovljeno stvorenje". Jz ovog razloga i ateisti ine irk cime to kau da je svijet vj ean i bcspoe tan te da mu nije prethodilo nitavilo. Napro tiv, po nji ma je svijet neunitiv, a pojave su zavisne od uzroka i posrednika. Oni ih zovu umovima i duama. irk ine i oni koji negiraju imena U zvienog Allaha, Njegove osobine i postupke- dehmiLe i karamiti. Oni ne vjeruju ni u jedno Allahovo imc ili osobinu. Stavi~e, stvorenja su mon ija od Njega, budu i da to zavis i od imena i osob ina nekog
bia.

~ ~IRK - PRIPI~IVANJf AllAHU DRUGA

Drugi oblik irka jeste vjerovanje u nekog drugog osim Al laha ne n egirajui Njegovu Boans ku kakvou, Njegova imena i atribute - kao to krani ine smatrajui Ga jednim od trojice, uz Mesiha i njegovu majku. U ovaj obl ik irka spadaju i postupci vatropoklonika koj i ugodne pojave pripisuju svjetlu, a neugodne tami. U irku su i kaderi je koji kau da ivotinja sama stvara svo je postupke te da oni nastaju bez Allahovog utjecaja, volje, moi i znanja. Po tome su veoma bliski vatropoklonicinu.

'Gospoi/ar moj je Onaj koji ivot i smrt aje', -

(:-J, .,..;.lt;l ;:.u .. ;.:, ~ ~~ ;.;.~ ;-.,.t:t.! - "Kad Ibrabim

011

Ovakav irk je poinio

i sagovornik

Ibrahima iJ!J!I:

ree: odgovori: 'ja

Ji )!)

Bolest1W ell

191

dajem ivot i smrt!"' (El-Beqare, 258). Ovaj ovjek sebe smatra Bogom mislei da moe davati ivot i smrt kao to to Al lah ini . Ibrahim ~ ga uvjerava da to znai da moe uin iti da Sunce izie sa suprotne strane od one gdje je Allah propisao. Ovo nije prela enje kao to misle neki polemiari, ve primoravanje na dokazi vanje ukollko je istina.
Ovaj vid irka ine i oni koji smatraju da zvijc:tde mogu uticati na ovjekovu sudbinu, poput sabejaca i dr.
U ovu vid irka spada i oboavanje Sunca, vatre i dr.

Neki svoje boanstvo smatraju istinskim Bogom; neki ga smatraju najveim; neki jednim od bogova koji e mu pokloniti panju ako ga ovjek oboava i pokori mu se; neki robuju najni em boanstvu koje potom ta djela alje viim bonnstvima sve dok ne stignu do Uzvienog Allaha - uz manje ili vie posrednika. Sirk u ibadetu Ova vrsta irka je blaa i bezopasnija od prethodne. Ona potie od osobe koja svjedoi da nema drugog boga osim Allaha te da ne moe nanijeti tetu, donijeti korist, davati i uzimati iko drugi osim AUaha. U ovoj vrsti irka se vjeruje da nema Boga niti Gos podara osim Njega. Memim, ona nije potpuno predana i iskrena u svojim postupcima i ibadetu, ve to ini iz samozatite, iz ovo zemaljskih interesa, radi sticanja poloaja i ugleda kod ljudi. U ta kvim postupcima svoj udio ima vie strana: Allah, sam ovjek, oje govi prohtjevi, ejtan, ljudi i dr. Ovo je stanje kod veine. O ovoj vrsti irka Boiji Pos lanik ~ u hadis u kae: "Sirk je 11 ovom !tmmetu sitniji od zvuka mravljeg hoda". "l<ako emo se zatititi od njega, Bo iji Posl<tnie?", upitae ashabi. "Rijeima: Gospodam moj, utjeem se Tebi od irkti za kojeg Zflllm i traiim oprost za ono to ne znam".' Pretvaranje u ibaderu je isti irk. U1.vieni kae:

Ahmed: Musncd, br. 19109. Hadis je sahih (\'.: Sahih El-Oami', br. 3625.)

192

Ibn QBJJim ei-DewziJJe

.:;L.:., !l ~ ' ~Wo ')l..4.l, c,.r--::-' t ~ ~-,.~-.Ul " .)lS .. ' ';. ~ J .. .... J , ~_fl
.C\J;.i ~"' 'l: ,.J
"Reci: 'Ja sam ovjek kao i vi, meni se objavljuje da je va Bog - jedan Bog. Ko udi da od Gospodara svoga bude lijepo primljen neka itzi dobra djela i neka, klanjajuti se Gospodam svome, ne smatra Njemu ravnim nikoga!'"
to znai: kao to ne postoji Boanstvo os im Allaha, tako ne treba ni ibadct nekom drugom posvei vati. Jedinost u Boan stvu znai jedinost u robovanju. Dobro djelo je isto od pretvara nja i vezano je za sunnet. 'Umcr b. Hattab 4;1. je znao initi dovu: "Gospodaru moj, uini moja djela u cijelosti dobrim, posveenim samo Tebi, bez imalo iijeg drugo udjela". Ovaj irk u ibadctu ponitava nagradu za djela, a ponekad propisao iskreno robovanje: (.~::,:Ut ;j~ :.iJ11/<::J ~~ IJ~f Cj) "A nareeno im je da se samo Allahu klanjaju, da Mu is/ireno, kao pravovjemi, vjeru ispovijedaju" (El-Bejjine, 5). Onaj ko ne ispo vijeda iskreno vjeru Allahu taj nije izvrio Njegovo nareenje. Sta vie, to to je uradio protivno je zapovije&ma - neispravno je i ne prihvatljivo. Uzvieni e rei: "Meni je od svih pripisanih drngO'IJa najmanje potreban irk. Ko ttradi neko djelo posvebtjui ga jo ne kome osim Meni ono e pripasti tome- sa Mtzorn nema nita. "1 Ovaj irk se, zatim, dije li na veliki i ma li - oprostivi i neop rostivi. Prva vrsta sc dijeli na veliki i vei i rk. Obje podvrste su neoprostive. U ovo spada mnogoborvo u vidu ljubavi ili velianja
1

,,

.,..

""

...

povlai za sobom kaznu, ukoliko je to djelo farz. Ono se smatra neizvrenim i raj ovjek sc k:t'l.njava zbog roga. Uzvieni Allah je

Muslim: Knjiga o askezi i suptilnosti, br. 2985; Ibn Mndic: Knjiga o askezi, br. 4202, putem Ebu Hurejrea, Q .

Bolesti liJek

193

- tako to se velia neko stvorenje onako kako to dolikuje samo Allahu .!~El. Ovo je irk koga Allah nee oprostiti: \::.!; ;; ...,..~, ~:,) (~~:.d i~T ~~J ~~ :.;..~~ i,u.;r ~~ ;,; or.- "Ima ljudi koji stt 11mjesto A/l.aha kumire prihvatili, vole ib'kao to se Allah voli, ali pravi vjemici jo vie vole Allaba" (El-Beqare, 165). Poi n ioci ove vrste irka e se obratiti svojim boanstvima koji e im praviti dru rvo u Vatri: (;;,~.iWI :,../. ~~ ~~ <;;.~.ji 8 .J)~~) - "Allaha nam, bi li smo, doista, u oitoj z:iblu'di Kad smo vas:~ Gospodarom svjetova izjednaavali" (E-u'ara', 97, 98). Jasno je da oni nisu iz jednaavali Allaha (sa drugim biima) u sposobnosti stvaranja, opskrbljivanja, usmrivanja, oivljavanja, vladanja ili moi - ve u ljubavi i oboavanju (ti h drugih bia), pokoravanju i potinjavanju. Ovo je vrhunac neznanja i nepravde. Kako sc zemlja moe izjed naiti sa Gospodarem gospodara? Kako se robovi mogu izjednaiti sa Vlasnikom svega? Kako se sutinski siromano, slabo, nemono i zavisno bie, koje ne posjeduje nita- moe porediti sa istinski Bogatim, Monim - Kome su bogatstvo, vladavina, poswjanje, dobroinstvo, znanje, milost i savrensrvo nerazdvojn i epi teti B ia. lma li vee nepravde i pogrcnijeg suda od ovoga- sa Neuporedi \~m porede neka s,rvorenja: ~j :;.~~lj ":.1Jt..:..l1 j;:. ~~ ,.Ll :.:."..h) (:,)~ ~/. iJ)S .r-,1.11;.; j)llj ~~- "Hvaljen neka je Allab koji je nebesa i Zemlju stvori() i tmine i svjetlo dao, pa opet oni koji ne vjeruju - dmge sa Gospodarom svojim izjednauju!" (El-Eu'am, 1)? Mnogoboci su, znai, izjednaili Stvoritelja nebesa i Zemlje, Davaoca tmine i svje tl a sa onima koji sebi ne mogu naud iti niti ko rist donijeti ni koliko trun od onoga to je na nebesima i Zemlji. Zar ita moe nanijeti veu i runiju nepravdu od ovog izjednaa vanja?

irk u postupcima i izraz.ima

Nakon ovog i rka dolazi irk - pripisivanjc Al lahu d ru ga putem rijei, postupaka i namjera. irk purcm postupaka je npr. klanjanje drugom boansrvu, obilaenje neeg drugog osim Ka'be, brijanje glave kao znak oboavanja drugog boansrva, ljubljenje,

Bolest i Jiiek

195

Poslanik ~ kae: "Allah se silno ljuti na one koji grobove svo jih poslanika pret:uamju u bogomolje";' "Ljudi koji s11 ivjeli prije vas bi, kadtl bi ttmro neki dobar ovjek, na njegovom grobu sagradili bo gomoljtt i na njoj naslikali mzne slike. To su najgori ljudi kod Allaha na Sudnjem danu".2

Ovakvo je stanie onih koji se mole Allahu u bogomoljama sagraenim na grobu. Sta tek rei za one koji se mo le samom gro bu? Boi ji Poslanik ~ je rekao: "Gospodaru, ne dozvoli dtt moj ka bttl bude kip kome se (ljudi) mole!"' On je veliku panju posvetio istoi cevhida tako da je zabranio dobrovoljni namaz kod izlaska i zalaska Sunca, kako to ne bi odvelo do oponaanja poklonika Sun ca, koji su u to \rijeme izvod ili svoje ob rede. Zato je zabranjeno obavljati namaz nakon ikindi.je i sabaha zbog toga to su u to vri jeme mnogoboci oboavali Sunce. to se tie klanjanja nekom drugom osim Allahu, Poslanik
~ kae:

"Niko ne smije initi seddu nekom drttgom osim Allahu"'. [zraz "ne s mije~ '1)" u govoru Allaha ili Njegovog Poslanika ~
jeuju

'

Prvi hadis koga prenosi Ibn 'Abbas i koji se odnosi na "one koje pos groblje (posjerireljke) .. . bogomolje i svjetiljke" je slab.
Vjerodostojan (sahih) je hadis u kome se spominju esti posjerioci
groblja, bez dodatka bogomolja i svjetiljki.
Opiroije informacij e potra ite u knjigama Es-silsile ed-da'ife, br.
225, lrwn' el-galil, br. 761, Ahl<am el-dena'i1., str. 184.
Hadis biljei Imam Malik (Muvetta', Knjiga o pozivu na namaz, br. 376) i Ahmed (Musned, br 7311.) ejh El-A ibani kae: "Ovaj hadis bilje i Malik kao murse! predaju putem 'Ata'a b. Jesara. Kao predaja koja dosee do Poslanika :li! zabiljeena je putem E bu Hurej rea Ji;," (v.: El-Mikah , br. 750, Tahzit es-sadid min itrihazi el-quburi me sadid, str 25-26.) Buhari: Knjiga o namazu, br. 427; Muslim: Knjiga o damijama, mjes ta za klanjanje, br. 528, putem Ummu Habibe i Ummi Selc.nc, r. An huma. Ahmed 2/246, Ibn Sa'd: Et-Tabeqat:, 2/362. Albani ovaj hadis smatra sahihom (Ahkam el-dena'iz, str. 2 16.) Ibn H ibban: Sahih, 9/470, br. 4162, sa dobrim senedom.

196

IbnQaiiim ei-Dewzlile

moe znaiti samo najs rroiju eriatsku zabranu, kao to Uzvieni kae: (t:J:; ~ .;( ~A.._.;;.; t;) - "Neza!nislivo je da Milostivi ima e.:;)- "Mi poslanika nismo dijete" (Merjem, 92); (:.i~ e.:;~~ pjesnitvu uili, to mu11e prilii" (fa sin, 69); *~t;::.! t~ 8];; e.:;) ~ .~.e.~ ~ "X,ztr'atl tle dono~e. ejta.ni, ,nez~mf!liv~je ~'!. t? ?ni eme (Es-Su ara, 210, 211); (.gJI .;r. .!!;__,, .;r. J.i.:.' ...,f 8 ~ ...-l> t..) "...nezamislivo je da smo mi pored Tebe ikakve zatitriike ll-Zima li.. ." (El-Furqm1, 18).

:a

irk u izgovoru i izrazu

U ovu vrstu irka spada zaklinjanje neim drugim, a ne Al lahom. Ahmed i Ebu Davud biljee da je Poslanik ~ rekao: "Ko se zaktme neim dmgim a ne Allahom taj je poinio irk"'. Ovaj hadis je vjerodostoj nim ocijenio Hakim i Ibn Hibban. irk je poinio i onaj koji kae nekome: "Kako hoe Allah i ti". Ovo je bazirano na hadisu Poslanika ji kada mu je jedan ovjek rekao: "Kako hoe Allah i ti". "Zar s i me uinio Allahu ravnim !? ree - kai: 'Kako samo Allah hoe!'"2 Ovo je reeno iako znamo da je Allah pruio ljudima slobodnu volju, kao ro se vidi u ajetu: .;[~.L:. .;.l) - "...011ome od vas koji boe da je na Pravom .. " (Et- Tekwir, 28) -a ta se tek moe rei za onoga koji ka e: "Ja se oslanjam na Allaha i na tebe l Raunam na Allaha i na tebe l Nemam nikog osim Allaha i tebe l Ovo je od Allaha i od tebe l Ovo su tvoji i Allahovi berieti l Allah mi je pomonik na nebu, a ti na Zem lji l Tako mi Allaha Livota tog i cog ovjeka l Zavjetujem se tom i tom ovjeku i Allahu l Kajem se Allahu L ro me ovj eku l Molim Allaha i toga ovjeka, i sl.?

j ,,. ;

'

Ebu Davud: Knj iga o zavjetima, br. 3251; Tirmizi: Knj iga o zavjeri ma, br. 1535; Ahmed: Musned, br. 6936, putem Ibn 'Umera, r. 'an huma. Hadis je sahib (v.: Irva' cl-ga lil, br. 601/783.) Buhari: El-edeb el-mufl-cd. Hadis je sahih. V.: Albani: Sahih el-edeb el-mufred, br. 601 / 783.

Bolest i lliek

197

Uporedimo ove izraze sa onim ko kae: "Kako hoe Allah i (boe) ti". ta je gore? Oigledno je da onaj ko ovo kae zasluu je stroi prijekor. Ashab je ovim rijeima uinio Poslanika ;i rav nim Allabu -a ta tek rei za onoga ko uporedi nekog ko ni u e mu nije slian Poslaniku il./$? tavie, ovjek koji je izjednaen sa Stvoriteljem esto moe biti najvei o.eprijatelj Gospodara svjeto

va. Tada klanjanje, pokoravanje, oslanjanje, traenje

utoita,

boja

znost, srrah, zaziranje, traenje pokajanja, zavjetovanje, zaklinja nje, velianje, uzdizanje, oboavanje, zahvaljivanje, traenje opros ta, brijanje glave kao znak pokornosLi i oboavanja, kruenje oko neke zgrade, dova - svi ovi postupci su iskljuivo Allahovo pravo i nikako ne smiju biti vezani za neto drugo: bliskog meleka ili pos lanog vjerovjesnika. U Ahmedovom Musnedu se biljei da su Pos Janiku ~ doveli jednog ovjeka koji je poinio greku. Kada stie do njega ree: "Gospodaru moj, jtt se kajem Tebi i ne kajem se Mu hammedu!". Boiji Poslanik :Jfl'ee: "Ovaj ovjek je istinu sta vio na pravo mje>to".

irk u namjerama i eljama

Ovo je oito more bez obale. Rijetki su ljudi koji su sigurni od njegovih zamki. Ko bude svojim znanjem teio neem drugom, a ne Al lahovom zadovoljsl'\'U; ko ne bude elio Njemu da se prib lii i N jegovu nagradu zaslui taj je poinio irk putem namjera i elja. Ihlas je iskreno posvetiti Allahu svoja djela, rijei, .elje i namjere. Ovo je pravi monoteizam - vjera Ibrahima ij!;/i!J koja je propisana svim ljudima. N ita osim ovog is tog monoteizma nee ~iri p~i.rn}je~o. To~; _s~.t~~.~ is}~~a, _ k.ao ~~? ~.zvieni. ka~~:. f!:. .;j ) (,:r.r.GJI ~L~'ll .j Y"J e-: j;.<; .:,li~? r:>Lo11 ,..,$-- A ona; kop ze1i neku dr1egu vjent osim islama nee mtt biti' primljena, i on e na onom svijetu nastradati" (Ali 'Imran, 85) - a to je vjera Ibrahima ~. Oni koji joj lea okrenu doista su najvei maloumnici.

Sutina irka
PotO si shvatio ovaj uvod, vrata odgovora na ovo pitanje su ti odkrinuta. Mi kaemo, a jedino od Al lal1a crpimo istinu:

198

Ibn Qailim et-Dzewzme

irk je izjednaavanje sa Stvoriteljem i uzdizanje drugi h stvorenja na Njegov stepen. Ovo je, ustvari, uporeivanje, a ne pripisivanje savrenih svojstava kojima Uzvieni opisuje Sebe ili kojim Ga opisuje Njegov Pos lanik ~. Oni kojima je Allah srca uinio izopaenim izvrnuli su ovaj poredak. Oni su lieni unutra njeg vida; pojmovi su im izmijeani. Za njih je tevbid tebih (po re enje Allaha sa stvorenjima) , a poreenje velianje i pokoravanje. Znai, murik je onaj koji stvorenjima pripisuje neke Boanstvene osobine. Jedna od Boanskih osobina jeste mogun ost donoenja tete, ko risti, davanja i oduzimanja.. Ove osobine za sobom povlae dovu, strah, nadu i oslanjanje samo na Njega. Ko to dovede u vezu sa nekim s tvorenjem taj je to srvore1 1je stavio na nivo Stvoritelja i uinio onoga ko se bi ne moe donijeti nikakvu korist, tetu, smrt, ivot ili oivljenje boljim od os talih poredei ga sa Onim ko o svemu odluuje. Svi konci su u Njegovim rukama i sve se Njemu vraa. Ono to On eli- bi t e, a ono to ne eli- nee biti. Ne moe se sprijeiri ono to On da, niti se moe dati ono to On sprijei. tavie, ako On otvori vrata mi losti nekom Svome robu, niko je nee zaustaviti; ako je zaustavi, niko mu je nee dati. Najrunije poreenje je, znai, poredenje ovog nemonog, nesposobnog stvorenja sa Monim i Snanim Stvoriteljem. Od Boanski h osob ina je savrenost /kemal/ u svim stva rima i perfekcija u svemu, bez ikakvih nedostataka. Ova osobina obavezuje da se ibadet iskazuje samo Njemu, kao i velianj e, po tovanje, srrab, dova, nada, pokajanje, osjeanje, trae nje pomoi , maksimalna pokornost uz maksimalnu ljubav. Pamet, Objava i ljudska priroda ukazuju da sve to pripada jedino Allahu i da ne moe pripadati nikom drugom. Onaj ko posveti nero od ovih os jeanja nekom drugom osim Allahu raj je uporedio Onoga kome nita nije slino i koj i nema sudruga. To je najgore poreenje. Zbog runoe i krajnje nepravde u ovom postupku, Allah ~ nas obavjetava da taj postupak nee oprostiti, uprkos tome to je Sebe kao Milostivog opisao.

Bolesti Ulek

199

Od Boanstvenih karakteristika je i ubudijjet - pokornost ili robovanje. Ova karakteristika poiva na dva osnova - maksi maln oj ljubavi uz maks imalnu pokom ost. Tada je ubu dijjct pot pun. Poloaji ljudi se razlikuju prema :t.astupljenosti ovih osnova. Onaj ko posveti svoju ljubav, pokornost i poniznost nekom dru gom osim Allahu raj Ga je uporedio po osobini koja samo Njemu pripada. To ne moe propisati nikakav zakon. Averziju i odbojnost prema ovakvom postupku osjea svaka priro da i svaki um. Med u tim, ejtani su uspjeli d a izoblje i pokvare prirode i umove veine ljudi. Po pravoj prirod i se upravljaju oni kojima je nag1 ada jo prije obeana. Njima su poslani vjerovjesnici i objavljene Knjige u skla du sa njihovom prirodo"l i razumom. Uslijed toga, njihovo svjedo se pojaalo: (.L:.; .;. !JP. ~~ ~) - "Allah vodi ka svjetlosti Svojoj 011oga koga On hoe" (E~t-Nur, 35). Prema ovome, Boans ka kara lu cristika je i scdda- klnnja njc. Ko se klanja nekom drugom osim Allahu taj je i zjednaio Stvoritelja sa stvorenjem. TevekkuJl je takoder jedna od Boanskih osobina. Ko se oslanja na nekog drugog osim Allaha poinio je irk. Pokajanje takoder pripada samo Allahu . Ko se pokaje za svoje grijehe nekom drugom izjednaio je Allal1a sa s tvo1 enjima. Ko se zakune u nekog drugog osim Allaha, izraavajui pri tome veljanje i oboavanje taj je poinio irk. Ovo su oblici irka sa a~pekta uporedivanja i izjednaavanja AUaha sa srvorenjima Postoji, medutim, i fenomen oponaanja Boga. Onaj ko se uzdie, o ho li, tjera ljude da ga hvale, vel iaju, pokoravaju mu se, mole ga, strahuju od njega i nadaju sc u njega, trae utoite i po mo od njega- ta kav ovjek sebe sma tra Bogo m i pokuava da sebi pripie Boansku prirodu. Ova vrsr.a ljudi zasluuje najveu kaznu, ponienje i potinjavanje ostalim stvorenjima_ Vjerodostojno se prenosi da je Boiji Poslanik~ rekao: "Velianstvo je Moja odjea,
1

Os lanjanje na Al laha.

200

Ibn QaJJim eHileWZIIJe

a ponos i dika ogna. Ko pripie sebi jedno od ovih svojstava kaz nit u ga"'- Ako slikare, koji svojim rukama "stvaraju" nepostojee likove oekuje najea kazna na Sudnjem danu, zato to su preu zeli Allahovo svojstvo samo u tome inu, ta sc onda moe rei za one koji sebi pripiu neku o d Albhovih Boanskih osobina? Boiji Poslanik ai je rekao: "Nttjea kazna je zagarantovana anima koji slikaju. Njima e biti 11areeno da oive ono to su st:vorili"2 Dva Sahiba biljee predaju od Poslanika ii: "ALlah ai je rekao: 'ima li veeg nasilnika od onoga ko st:vara st:vorenja slina mojim. NekA st:vore zmo kukumza! Neka st:vore zmo penicef"l_ Spominjanjem kukuruza i penice eli se ukazati na stvari koje su krupnije i vaDIJC

Znai, ovako e zavriti oni koji se izj ednaavaju sa Alla hom u stvaranju slika, a moemo zamisliti kako e zavriti oni koji sebi pripisuju neku od Njegovih Boanskih osobina - nazivajui se imenom k oje se moe odnosi ti samo na Stvori telja, poput imena vladar vladara, sudac sueva i sL Dva Sahiha biljee da je Boiji Poslanik ~ rekao: "Najbjednije ime kojim se ovjek moe nazvati jeste ahin- ah (Vladarom vladara). Samo je Allah (istinski) vla dar_ U drugoj verziji stoji: "Najomracniji ovjek kod Allaha je onaj ko sebe naz iva Vladarom vladara" 5 Ovolika je Allahova srdba prema onome ko sebi pripie neku od osobina koje pripadaju-samo Njemu. O n je, Uzvieni, je diJ1i Vladar vladara, On sud i svim stvorenjima i presuuje, niko drugi.

Eho Davud: Knjiga o odjei, br. 4090, Ibn Made: Knjiga o askezi, 4174. Hadis je sahib (v.: Es-silsilc es-sahiha, br. 531.) 2 Buhari: Knjiga o odijevanju, br. 5951; Muslim: Knjiga o odijevanju i ukraavanju, br. 2108, putem 'Abdullah b. 'U mera, r. 'anhuma. ) Buhari: Knjiga o tevhidu, br. 7559; Muslim: Knjiga o odijevanju i ukraava nju, br. 21 11, pu tem Ebu Hurcjrea 4;. Buhari: Knjiga o lijepom ponabnju, br. 6206; Muslim: Knjiga o ma nirima, b r. 2143, purem Ebu Hurejrea ~5 Muslim: Knjiga o maniri ma, br. 2l43; Ahmed: Musned, br. 27393.
1

Bolest l liJek

201

LO~E MI~UENJE P REMA A llAHU JE NAJVEI GRIJEH

Poto smo shvatili prethodno, moemo nazrijeti pozadinu ovog poglavlja: loe miljenje prema Allahu je najvei grijeh. Jer, onaj koji loe m isli o N jemu raj je i:wkre nuo Njegovo svetO savr ensL vo i pripisao Mu osobine koje su oprene Njegovim imenima i atributima. Zato je Uzvieni Allah onima koji loe misle o njemu zaprijetio kaznom com od bilo ~oje druge: ~j~~ ~ i:,; G 1)<) (1:.:,..:. ~t:.j \!1~ ~ ~l:i i'1 ::i:,~ ,:i~ illi - "...neka zlo njih snae!'Al lab se na njih rasrdio r pro eo ih i pripremio tta Diehetmem, a

grozno je on boravite!" (El-Feth, 6). Za onoga ko porcknc neko

od Nje_govih svojstava Uzvieni kae: rsG~f ~:r- 1 :.:j; ~1 ;_B~.>:,) (;_-.,.,...t;:.ll :;. "I to vae rwjermje, koje ste o Gospodant svome imali, upropastilo vas je, i sada ste nastrada/P' (Fussilet, 23). Uzvieni nam govori ta je Njegov prijatelj Ibrahim rekao svome .. . . ~,: .. iJ_p.,_; ~-- ~ , " r :,J~ ". l~> narod u:(~QI ...,.,:r. ,.....-..; W ~1 JJ> ~l ~ "emu se to vi kla11jate? Zar Iaina boanstva umjesto A llab hoete? i ta o Gospodam svjetova mislite?" (Es-Saffat, 85-87). tj. kakvu odmazdu oekuje te kada Allaha sretnete, a neto drugo ste na dunjaluku oboavali? ta ste o Njemu mislili kada ste druge oboaval i? Kakve ste nesavrene karakteristike pripisivali Njegovim imenima, atributima i Boanstvu tako da ste druge oboavali? Kada biste imali pravo miljenje o Njemu -da On sve zna, da sve moe, da je nezavisan o svakome, a da su svi zavisni o Njemu, da On vlada stvorenjima pomou pravde, da je jedini koji upravlja Univerzumom, da poznaje detalje stvari i da Mu nita nije skriveno od postupaka stvorenja, On je njima dovoljan tako da im drugi pomonik nije potreban, On je po Svojoj prirodi Milostiv i nije potrebno nekom drugom se moliti za tu milost. .. Ovo nije sluaj sa kraljevima i drugim vladarima. Njima treba neko ko e ih upoznati sa situacijom graana i njihovim po Lrcbama. N jima su potrebni po monici, zatim ljudi koji ih nagovaraju da budu blai te zagovarai. Njima su neophodni posredn ici z<~ to to su zavisni, slabi, sami po sebi nemon i i ogran ienog znanja. Med utim, to se tie Samog po Sebi Monog, Nezavisnog od svega, Milos tivog,

202

Ibn QaJPm ei-DfewzUle

po Sebi Monog, Nezavisnog od svega, Milostivog, Svemilosnog ija milost obuhvata sve ivo-stvaranje posrednika izmedu Njega i stvorenja predstavlja uniavanje Njegovog Boan srva,Gospodarstva i Jedinosti.To predstavlja i loe mi~ljenje o Njemu.Nemogue je da On to prepie Svojim robovima.To ne mogu pojmiti razum ni priroda.Neiskvarene prirode osjeaju aver ziju prema uvoenju tih posrednjka vie nego prema iemu dru gom. Da ovo malo bolje objasnimo:Rob velia svoje boan stvo,oboava ga,pokorava mu se i potinjava.A jedino Uzvieni Gospodar zasluuje istinsko velia nje,pohovanje,oboavanje,pokoravanje i potinjavanje.To je is kljucivo Njegovo pravo.Najvea nepravda je da se to posveti dru gom ili da se d ijeli i:unedu Njega i nekog drugog bia, jer to drugo bie jeste neminovno Njegov rob i sluga, kao to Uzvieni kae: " ,.. , , ~ :: " '' , .... " ~ .. ~ ;l..;.j 0--'J " t.? ' ' u U. ' .J....Z' ':/LS.r_r.; l ..L...>- ')~!...; <ill..::., - JJ J. . .~

,.

.
o

..

~~

.. eJ < ..

J~..r- ~J~

1 :.

l" ' ..... l~ G

"

- ~.>--&'

.. .' .. ~ l:...::.>- li l:...

J~

"' "

;l

~Z,J!I:;:'J 'JS'i j;:.U

''On vam kao primjer navodi Vtls same: Sl/ oni koji su 11 posjedu vaem izjed11ae11i s vama u onome to vam Mi dajemo, pa ste 11 tome isti, i da li ih se bojite kao to se vi jed11i dmgib bojite- eto, tako Mi, podrob11o, izlaemo dokaze Nae ljudima koji raz miljaju" (Er-Rum, 28).
Tj.( ako vi zazirete od toga da su vai robovi i sluge izjed s vama u opskrb i, kako onda moe te nekog Mojega roba smatrati Meni ravnim u onome to samo Meni pripada i tude ne moe biti - Boanskoj prirodj? Ko uradi ne~to takvo raj Me ne poznaje kako treba; ne velia Me kako treba niti Mc smatra jedi nim u onome to pripada samo Meni i nikome drugom od stvore nja. Ne poznaje Allaha kako treba on3j ko robuje nekom drugom osim Njemu:
naeni

dati

Boleslllliek

203

"0, ljudi, evo jednog p;i;njera, 'p~ ga posluajte; 'Oni kojima se vi, pored Allaba, klanjate 11e mogu nikako ni muicu stvoriti, makar se radi nje sakupi li. A ako bi muica neto ugrabila, oni to ne bi mogli od nje izbaviti; nejak je i onaj koji se klanja, a i onaj kome se klanja!' Oni ne poznaju Allaba kako treba; a Allah je, uistinu, moan i silan" (EI-Hadidi, 73, 74).
Ne veliaju Allaha na pravi nain oni koji robuju stvorenji ma koja nisu u mogunosti da scvore najsbbiju i najmanju ivoti nju. Ako bi im muica neto uzela, oni to ne bi mogli povratiti od nje. Uzvieni kae: ~~~(:,;~:,:i 1: __.~ :_,.;~~y,J ;J~~~ 1J:,:J l:.j) (~_.S~ l.;. JWj :.;~ l:.. :: :.:.,~_,h; :.:..1jW(1 - "Oni ne veli~aju Al/nba 011ako kako Ga fleba veli~ati; a itava Zemlja e na Sudnjem da lill tt 'Vlasti Njegovoj biti, a nebesa e 11 moi Njegovoj smotana os tari. H'Va/jen neka je On i vrlo visoko iznad onib koje Njemu sma traju ravnim!" (Ez-Zumer, 67). Nije na pravi nain upoznat Onaj koji posjeduje ovakvu \'e liinu ako se uz Njega Bogom smatra neko ko ne posjeduje nita od toga. tavie, w je najnemonije i najslabije bie. Nije Snani i Moni upo?.nat na pravi nain ako se uz Njega robuje slabom i po nienom. Ne velia na pravi nain Allaha ni omj koj i kae: "On nije poslao Svojim stvorenjima i poslanika niti im je objavio Knjigu", pripisujui Mu osobine koje Mu ne pri l ie. Jer, ne moe se rei da On z~nemaruje Svoja stvorenja, ostavlja ih u zabludi i stvara ih uzalud i bez svrhe. Ne
velia

~1; s)J ..ill ~l ~;:J J;. ..ilii_,).:J ~

na pravi

nain

Allaha onaj ko

zanijee

suhinu

194

Ibn QaJIIm ei-DieWZijje

pored Crnog kamena - Allahove desnice na Zemlji', drugog kame nja, zatim ljubljenje, mi lovanje i ldanjanje groblju. Bo.iji Poslanik ~ je prokleo one koji kaburove Boijih poslanika i dobrih ljudi pretvaraju u bogomolje gdje sc Bog tuje - a ta rei tek za one ko ji na Li m mjestima robuju drugim boanstvima? U dva Sahiha se biljei had is: "Allah je prokleo jevreje i krane: oni su grob&ve svojih poslanika pretvorili tt bogomolje"2 Sahih biljei da je Boiji Posla nik ~ rekao: "Najgore su proli oni koji ivi doekaju Sudnji dan i oni koji pretvaraju grob&ve 11 bogomolje";; "Doista su prijanji narodi pretvara/i groblje u bogomolje. Vi to nipoto ne inite! ja vam to zab ranjujem!"' Biljee Imam Ahmed u Musncdu i fbn Hibban u svome Sahihu da je (Poslanik ~) rebo: "All.ah je prokleo ''este posjetioce groblja te one koji ih koriste kao bogomolje i na njima svjetiljke pos tavljaju".'
Ovo je dio badisa koji glasi: "Crni kamen je Allahova desnica na Zem lji..." Ovo je slab hadis (v.: Es-Silsile ed-Da'ife, br. 223, Da'if ei D:bmi', br. 2773.) ' Buh~ri: Knjiga o denazama, br. 1390; Muslim : Knjiga o damija ma ..., br. 531. > Ahmed: Musned, br. 3843, putem 'Abdu llaha b. Mes'uda ~. Hadis je ocijenjen kao hasen (v.: Ahkam el-dena'x - El-Al bani, st r 217.)
1

'

Mus 1 Kn.. .. 1 1m. Jga o d" uuruJama... , br. 53? -

' Tirmizi: Knjiga o namazu, br. 320; Nesai: Knjiga o dcnazama, br. 2043; Ebu Davud: Knjig:t o dcnazama, br 3236; Ahmed: Musned, br. 2031,2598,2977,3108- sve u predaji Ibn 'Abbasa, radijallahu 'an huma, a u kojoj sroji "one koje posjeuju groblje". Sto sc tie predaje u kojoj sc spominju "oni koji esto posjeuju grob lje", nju biljee Ibn Made (Knjiga o denazama, bo. 1576), Ahmed (br. 8456} - putem Ebu 1-l urcjrca, zatim Ibn Madc (Knjiga o dc na zama, br. 1574), Ahmed (br. 15230) putem 1-la.~san b. Sabita, tc Ibn Made (br. 1575) putem Ibn 'Abbasa. Sve ove predaje ne sadre ree nicu "one koji ih koriste kao bogomolje i na njima svjetiljke postavlja JU

..

204

Ibn QaJJim ei-Diewzute

Njegovih lijepih imena i uzvienih arributa - ko zanijee Njegov vid, sluh, volju, izbor, uzdignutost nad stvorenjima, mogunost razgovora sa stvorenjima koja on odabere; ko uope zanijee Nje govu mo, snagu i njihovu vezu sa ispravnim i pogrenim postup cima ljudi stavljajui tc postupke izvan Njegove moi i volje smat rajui da ljudi sami stvaraju te postupke uprkos AIJahovoj volji. Tako se u Njegovom kraljevstvu deavaju stvari koje On ne eli, a ono to On eli ne moe da sc desi ... Uzvien neka je Allaha od rijei vatropoklonikih istomiljenika. Nije ispravno shvatio AIJaha onaj ko kae da On kanjava ljude za neto ho nisu uinili te da ne moe na njih nikako uticati; naprotiv - za njih su to, usrvari, postupci, samog Gospodara ~. zbog kojih On kanjava ovjeka. Sam ovjek je, po njima, primo ran da radi to ro radi, a to je jae nego kada stvorenje primora drugo stvorenje. Ali, ako je svojstveno razumu da je ruan postu pak onog gospodara koji neto naredi svome slugi pa ga zatim ka zn i zbog tOga, da li se taj postupak moe pripisati Najpravednijem Pravedniku, Najmudrijem Mudracu, Najmilostivijem Milosniku? Kako On moe kazniti Svojega roba zbog postupka u kome ovaj nije uda niti udjela imao? Neka je uzvien AUah od ovakvih rije i. Ovo je veoma tetna misao iji su zastupnici istomiljenici vat ropoklooika. Nijedna od ovih grupa nije ispravno shvatila Allaha. Nije ispravno shvatio Allaha onaj ko Ga ne odvaja od loeg mirisa, klozeta i mjesta koja nije lijepo ni spomenuti, ve Ga stavlja :i.u ~~ ',:.; ~!) na svako mjesto i odvaja ga od 'Ara: j.:.;j(, :_ (~:,; CJG.ll - K Njemu se diu lijepe rijei, i dobro djeZo O n prima"' (Fatir, 10). K njemu se penju mel eci i Dibril, zatim sc spu taju od Njega: {_.;i(~~ Jo~~~ JI .t::Jt ::"0 :,:~1 ~:.;) - "On upravlja wi11za, od neba do Zemlje, a orula se we to Njemu vraa" (Es-Sed:lde, 5). Oni ele da Ga sauvaju od boravka na kraljevskom prijestolju smatrajui da je na svakom mjestu - ak i ondje gdje je ljudima i ivotinjama mrsko da borave. Nije ispravno shvatio Allaha ni onaj ko negira Njegovu lju bav, milost, blagost, zadovoljstvo, ljutnju i srdbu; ni ti o naj ko ne

BoiBSIIIUok

205

gira Njegovu mudrost- uzviene ciljeve Njegovih poswpaka; niti onaj ko negira Njegove postupke i ne priznaje Mu izbor postupaka koje izvrava smatrajui Njegove postupke odvojenim od Njega samog- negirajui Njegov dolazak, boravak na 'Aru, razgovor sa Musaom na Tur-i Sinau, dolazak na Sudnjem danu zbog svoenja rauna izmedu ljudi itd. Oni negiraju ove Boije posmpke i uzvi ene osobine uvjereni da na taj nain ispravno shvaaju A llaha.

Nije ispravno shvatio Allaha ni onaj ko Mu pripisuje sup

rugu i dijete, kao ni onaj ko smatra da se O n mijea sa stvo renjima

ili da Se pokazuje kroz vidljivi svijet.

Nisu ispravno shvatil i Allaha ni on i koji ka u: On je uzdi
gao neprijatelje Boijeg Poslanika :al i Ehlu-1-bejt (lanove njegove kue) i proslavio ih dajui im vlast, hilafct i mo, a prijatelje Boi jeg Poslanika ;liS i njegovu porodicu je ponizio, srozao i nemonim ih uinio kuda god oni ili... Ovo je najvea uvreda Gospodara, neka je uzvi~cn od onoga to i' ije govore." Ovo miljenje je izvedeno iz stava jevreja i krana koji go vore kako je Gospodar svjetova poslao nepravednog vladara koji je sebe proglasio poslanikom. Lagao je na Allaha i d ugo v remena je irio takve lai. "Allah je ovo naredio, a ovo zabranio", govorio je on. Mijenjao je zakone A llahovih poslanika i vjerovjesnika dozvo lja\':ljui da njihovi sljedbenici budu ubijeni, a da se njihovi imeci i supruge porobe. "Ovo mi je dozvolio Uzvieni Allah." On ga titi, pomae, ojaava i odgovara na njegove mol itve. O n uni~tava nje gove neprijatelje i alje dokaze o iskrenosti tog vladara. Ko god mu se usprotivi biva unihen. Ljudima nije prco!>talo nita osim da pov jeruju u ono to on govori, radi i o dobrava. Dokazi o iskrenosti ovog vladara e se javljati jedni za drugima sve do Sudnjeg dana ... Ovo je oigledna uvreda Uzvi~enog Gos po dara, ponihvanje Nje govog znanja, mudrosti, milosr i Boanstva, neka je uzvi~cn Allah od onoga to nevjernici izn ose! Jednostavnom uporcd bom ovog stava sa stavom nji hove brae i'ija, nalazimo sl inost kakvu samo pjesnik moe opisati: 'Moj 6rat po m{ijefUl i ja aijefimo
tamnu tfoj~ majf<! i 11i/isufo. se ne rastaje11w!

206

Ibn Q aliim ei-DiewziJJe

Nisu is pravno shvatili Gospodara ni oni koji smatraju da On moe kazniti Svoje vjerne robove i o ne koji Mu nis u nepokor ni bili i uvesti ih u Kuu tuge, a da Svoje neprijatelje koji Mu nisu nikada pokorni bili nagradi i uvede ih u Kuu uivanja. Po njima, obje mogunosti su vjerovatne. Meutim, ono to nam On objav ljuje govori drugaije, tako da je tO nemogue da se desi zbog te objave, a ne zato ~to to nije znak Njegove mudrosti i pravde. U Svojoj Knjizi Uzvieni najo~rrije negira da je mogue neto tako da se desi ocjenjujui tC rijei kao najgoru osudu. Uzvieni kae:
" "' .. "', .... : 1:. ..!LJ~ ':)IJ.t_;l"":;

...,....--

J
f

"

~~

"' t., ''" . . 1 .. ... ... ~ " L;~ . ' 11' ' J ..r'.) J l ( - - '1LAl> L.;J
~ ~
J J :;

:.;,.; fl
,

llf ~\:JI

...... ," ... ..... ' ,:r, lJ~ ;j..~ JJ5 \J~ ;j..~\
~ts ~ .. '" 1 1:!..: ~ ~ ~~
; }H_.

fl .j'j"il ~;j..~ts .....~~11~J l~i ~-:\-JI

Gl

~ . . . .

"Mi nismo uzalud stvorili nebo i Zemlju i ono to je izmedu njib; tako misle nevjernici, pa teko nevjer nicima kad budzt u vatri! Zar emo postupiti s oni ma koji vjeruju i ine dobro kao s onima koji prave nered na zemlji, ili, zar emo postupiti s onima koji se grijeba klone isto kao i s grenicima?" (Sad, 27, 28). ~ '1:~ .Ji .::..e.:...J\ l ) -< . , ~ _u,..:._;:. !~
.;.r.,

.U\5": 1
)

~.P:"
-

.:.r. -

..
-

P'

L.; .L:.

~w~ .::..~WII....i;J ') t -" ~-i r-r Jr'L.:1.t~ . '

J J

<.Sj....;::) j ~~ .)>j)' lJyiJI,;.:-JI .tl U-J.> J

'

, ... ,

"Misle li oni koji ine zla. djeftt, da emo s nj{,na pos tupiti jed1zako kao sa onima koji vjeruju i dobra dje la i11e, da e im ivot i smrt biti isti? Kako loe ra suduju! a Allah je nebesa i Zemlju mudro stvorio i zato da bi svaki ovjek bio nagrade11 ili kanjen

-'0 J! li:.! 'J . , - ' ! --<l'. ~~ JS_, 'l: - r J . ~e: .r"-'

, * ,.J~ ,

Bolest i liJek
prema onome w je zasluio, nikome nee biti ui njeno naao" (EI-Da;-ije, 21, 22) .

207

"Zar emo muslimane sa m!vje;,1icima izjednaiti?! ta vam je, kako rasuujete?" (El-Qalem, 35, 36).
Nije ispravno shvatio Allaha ni onaj ko smatra da O n ne mo:Ge oivjeti mrtve, da nee ljude pod ii iz gro bova i da nee sa kupiti ljude kako bi dobroiniteljima presudio za dobroinstvo, a zloincima za zloi ne. Tada e oteeni uzeti svoje pravo od nasi l nika, a oni koji su se trudili i ispataU zbog Njega na ovom svijetu bit e na najbolji nain ugoeni. Tada e nestati sumnje kod onih koji su se razilazili oko Njegovog postojanja, a nevjernicima e biti reeno da su bili laci. Isto tako, nije na pravi nain shvatio Allaha onaj ko omalo vaava Njegove naredbe pa ih kri, Njegove zabrane pa ih ne po tuje, spominjanje Allaha pa ro ro sominje ne izvrava i zanemaru je.. Takvom ovjeku su prea vlastita nahoenja od traenja Alla hovog zadovoljstva. Pokoravanje stvorenjima mu je van ije od po koravanja Allahu. On Gospodaru posveuje o no to preostane od njegove panje, znanja, rijei, djela i im etka, a drugi imaju prednost u tome zato to su vani. Oni ne shvaaju ozbiljno injenicu da ih Allah gleda, da su permanentno u Njegovoj moi i da je njihov i vot u Njegovoj ruci. Pogled ljudi i njihova kontrola im zaokuplja srce i udove. Stide se ljudi, a ne stide se Allaha. Boje se ljudi, a ne boje Allaha. Ljudima pruaju najbolje to imaju i ho mogu, a ako Allahu ne!to i prue, to je najsitnije i najbcznaajnije ~to imaju. Kada ele da uslue nekog vanog ovjeka, to ine sa velikim tru dom i naporima ne tedei savjete i posveujui tome srce i udove. Zbog njih e ii na hetu svojih interesa. Medutim, ako ga situacija navede da izvr~i pravo njegovog Gospodara, on to ini na nain koji ne bi zadovoljio nj stvorenje poput njega samog. Zbog Gos podara ulae tol iko novca da b.i biJo sramota da tol iko prui stvo renju poput njega. Zar je ovakav ovjek ispravno postu pio prema
Allahu~?

..cz, ~1 .:.:s ~~~t;; * ~;:~ .:_~ 15 ~ ~ l ~ l J;.:..~il). ~ .r-.. r. T

208

Ibn QaJJim ei-OfewzJHe

Zar je ispravno pos tupio prema AUahu onaj ko izmedu Njega i Njegovog neprijatelja podijeli ono to samo Njemu pripa da - velianje, potovanje, pokornost, poniznost, potinjenost i nadanje? Kada bi i Njemu najbli:l.e stvorenje stavio na taj stepen, to bi bilo krJenje i oskrnavljcnje Njegovog prava. To je omalovaava nje i dijeljenje Jteega to ne moe pripasti nikom drugom osim Uzvienom Bogu. Pored toga, Njegovo pravo sc posveuje najom raenijem stvorenju i najveem neprijatelju. Jer, ko god robuje ne kom drugom osim Allahu, taj robuje ejtanu, kao to se kae u aje tu: u:. !P~' M) ~~ ~~ ;Jj ~l ;:;j.~.,, 1_,~ ~ 0! (;i._;.. 4 fS:i! ~~ ~!) ~ J.!:".. - "0, siuovi Adetruwi, zar vam nisam nareaio: 'Ne kla11jajte se ejtanu 011 vam je neprijat'/j otvoreui, ve se klanjate MCili; to je put pravi'" (ja sin, 60, 61). K;tda su mnogoboci poeli oboavati meleke, kako su on i misli li, to oboavanje je preusmje reno na ejtane: l)lS ~ .'(_~( ;:;q J~;.; 1:_ _.:,. ~~:.; (~j) {;:,h}!~ r.-:.!Sr ~~ :.._,~ .;lS :Y. t*--'~ (r. q:, d ..!lJ~ )ti - "A /l(/ Dau kaa 1h sve sabere, pa nze/eki upita: 'Zar su se ovi vama kla njali!' oni e odgovoriti: 'Hvaljen neka si, Ti si Gospodar 11a, iz medu nas i njib nije bilo prijateljstva; oni su se dii1movima poko ravali i veina njih je vjerovala n rtjih"' (Sebe', 40, 41). ejtan po ziva mnogoboce da ga oboavaju. On int se prikazuje kao melek. Isto tako, oboavaoci Sunca, Mjeseca l zvij ezda misle da oboavaju duhovnu Stranu tih zvijezda, da one s njima razgovaraju, da im is pwtjavaju elje, a ne znaju Ja, ustvari, robuju ejtanima. Tako, ka da Sunce izie i nevjernici mu padnu na seddu, cjtani se udrue sa njim, tako da ta sedda njima pripadne. Isto sc deava i prilikom zalaska. Isto rako - oni koji obo.~vaju Mesi ha i njegovu majku, ve oboavaj u ej tana. Ovi mnogoboci su uvjereni da obo7.avaju ono ga ko im je naredio da oboavaju njega i njegovu majku i da je on time zadovoljan. Predmet svega ovogn je upravo ej tan. Takvi ljudi se varaju da robuju AUahu ili Njegovom Poslaniku fi. Na to uka zuje aj<:t: ~fj *~~~;JJ~! ;:..j.:' !i 1_,~ ~,J[ (;T.;.. t;~~ ~t ;JI) (if' ', .bl:".. U:. ~~ - "0, sinovi Ademovi, zar va1i1 nisam naredio: 'Ne klanJajte se ejta1111 011 vam je neprijatelj otvoreni, ve se klanjate Meni; to je put pravi"' aa sin, 60, 61). Svaki ovjek koji

(f .(

* ;:,_,.::;

Bolest l liJ Bil

209

robuje bilo emu drugom osim Allahu mj ibadct e bici upuen ej tanu. Oboavani e uivati u tom velianju i u uzdizanju na nivo Boga. To je krajnji cilj ejtana. Zbog togaUzvi~cni kae: ry.j) l,.; ';:ll~ ~:'5.:.:..1 ,J :r-.i1 ~ :_ ~ 1:_ , ~;.:.~;_:-"A na Dtm kada On sve

sakitpi: '0, skupe ejtanski, vi ste mnoge ljude zave/t'!" (El-En'am, -,:,ct;..! . "' . :: ,. : , .) ..r\l' !'""J ':lJ1JJ 12s'. ~ ' JJ8 ~ . -....,... . dt .) ~ .e;;;--:-; ~ . '-"' Jl (~ ~ ~~ ~~ ~~ .G~ 'l! t+.,; ~_,IJG. rs'~ ~t.:J, - "'Gospodant na,' re6 e ljudi, tienici njiliovi- 'mi smo jedni drugima bili od ko risti i stigli smo da roka naeg koji si nam odredio Ti!' - 'Vt~tra e biti prebivalite vae' - rei e On -, 'u njoj ete vjeno ostati, osim ako Allah drugaije ne odredi.' Gospodar tvoj je zaista mudar i sveznaju6"

.r.

(EI-En'am, 128). Ovdje se na latcntan nain ukaz uje na razlog tre tiranja i rka kao najveeg i ncoproscivog grijeha kod Allaha. Taj grijeh samo On moe oprostiti nakon ovjekovog po kajanja. irk uzrok-uje vjeni b oravak u Vatri. Ovaj postupak nije zabranjen i ruan formalno. tavie, nemogue je da Allah obavee Svoje ro bove na robovanje neem drugom, kao to je nemogue da se desi ndto to je suprotno Njegovim uzvienim svojsrvima i Boanskim atributima. Kako neko moe pomisliti da Jedini koji se odlikuje Boanstvom, veliinom, uzvicno~u, Gospodarstvom moe odo briti da Mu se neko dru gi smatra ravnim u tome ili da tim e bude zadovoljan? Neka je uzvien Allah od svega. toga!

~IRK l OHOLOH OPRENI m ~A

POKORNO~U JEDINOM AllAHU

Time ~to je ~irk najvea suprotnost svrsi zbog koje je AJiah stvorio ljude i ije je izvravanje vje rom propisao, irk je najtei grijeh kod Allaha, a uz njega oholost i njoj sline osobine, kao to smo ranije vidjeli. Uzvieni Allah je srvorio ljude i objavio Knji gu kako bi pokornost samo Njemu bila iskazivana. irk i oholost su, meutim, suprotni tom. Zbog toga U zvieni Allah zabranjuj e u la zak u D ennet onima koji u sebi nose ~i rk i oholost: Jl4 ~;:.;.;.~l) ()!!1 :(,tj ;\il ;,t. ~~ (~ :,jj - "Ko dmgog Alla/m smatra"ravni11i,

210

Ibn Qajjim ei-Diewzijje

Allah emo ulazak u Dennet zabraniti i boravite njegovo e Dehennem biti" (El-Ma'ide, 72), a u Dennet 11ee ui ko u svom srcu bude imao i aun olholosci.

lREI NE~TO OALLAHU BEZ ZNANJA

S l ijedea stvar po opasnosti jeste neosnovano govorenje o Allahovim atributima, postupcima i osobinama - to je u suprot nosti sa onim kako je Allah opisao Sebe i kako Ga je opisao Nje gov Poslanik tl!i. Ovo je najtei oblik krenja i negiranje savrenosti Onoga koji odreuje i stvara i skmavljenje Njegovog Boanstva. Ako se to svjesno in i , onda je to buntovnost runija i gora od ir ka. Jer, murik koj i priznaje osobine Gospodara je bolji od negato ra Njegovih savreni h svojstava. ovjek koji priznaje vlas t vladaru i ne negira njegovu vladavi11U niti osobine koje dolikuju takvoj osobi, ali mu smatra nekog ravnim u nekim stvarima kako bi mu se pribliio - bolji je od o noga ko negira svojstva koja vladara ine vladarom. Ovo je uroeno svim prirodama i ra:wmima.

Zar ima veze izmeu poricanja i negiranja uzvienih atribu ta i oboavanja istinskog Boanstva i roba uz pomo odreenih posrednika kojima se ukazuje jedan dio tog oboavanja i potova nja? Bolest negira.nja svojstava (Uzvienog Allaha) je neizljeiva i opasna bolest. Zbog toga nas Allah nas obavjetava o rome kako je voda negatora (mu'attila) prkosio Musau da je njegov Gospodar iznad nebesa: ~~ ~~~~ ~~ ~CL. t; ~:,;.~ :ti.J) (~#j;~ ,_;...;.~!J! ~[i ~I.JWi - "0, Hain!me," - ree faraon "sagradi ml. jedan lorimj ne bih li stigao da staza, staza nebeskih, ne bih li se popeo do M11saova Boga, a ja smatram da je on, zaista, laac" (Gafir, 36, 37) .

JG

&,t fl

). ,;1

ejh Ebu-1-Hascn ei-E'ari u svojim knjigama sc na ovaj ajet poziva protiv mu'attila. Njegov citat smo naveli u drugoj knjizi Skupljanje islam

Bolest1UJeli

211

skih vojski u borbi protiv mu'attila i dehmija - potv rdiv anje uzdign utosti. Govor o Allahu bez znanja i .i rk su nerazdvojni pojmovi. Poto zastranjene novotarije predstavljaju neznanje o Alla hovim svojstvima i negiranje onoga to Allah govori o Sebi i to nam pripo\'ijeda Njegov Poslanik ;t;>, iz inata i nez nanja- to su naj vei grijesi, uko liko imalo zaostaju za kufrom . Ovi grijesi su drai lblisu od svih ostalih velikih grij eha kao ho su rekl i neki iz prvih generacija: "Bid'at (novotarija u vjeri) je draa Iblisu od grij eha, zato to se za grijeh moe traiti oprohaj, a za bid'at ne moe". lblis, Allah ga prokleo, kae: "Upropastio sam ljudi grijesima, a oni mene upropatavaju rijeima 'La ilahe illallah' i traenjem oprosta. Vidjevi to, poeo sam im unositi s tras ti rako da o ni i ne grijehe a ne kaju se, zato to mis le da rade lij epe stva ri". Zna se da grjdn ik sam sebi nanosi tetu, ali novotar teti i drugima. Smumja novotara se se tie strasti.
tie

osnove vjere, a smutnja grjenika

Novotar ljude odvraa i zavarnva od Pravog Puta, a grjenik to ne i ni. Novotar iskrivljuje Uzviene Allahove osobine, a grjenik to ne
ini.

Novotar ljude odvodi sa Pravog Pura, dok grjenik samo sporo napreduje zbo svojih grijeha.

NEPRAVDA ~PADA UNAJVEE 6RIJEHE KOD ALLAHA

Budui da su nepravda i nasilje opreni pravdi na kojoj po iva ustrojstvo nebesa i Zemlje, a Allah~ je poslao Svoje poslani ke i objavio Knjige kako bi ljudi pravedno postupali - zbog tOg<l

ova dva postupka spadaju u naj vee grijehe kod Allaha. Pogubnost ovog grijeha mjeri sc prema teti koju on nanosi ovjeku. Tako

212

Ibn QaJHm ei-DfeWZille

ubojstvo vlastitog tek roenog, bezgrjenog djeteta koje je Uzvi eni Allah uinio dragim ljudima, a posebno njegovim roditeljima iz straha da e mu ono pojesti i popiti njegovu hranu, pie i imetak - ovo ubojstvo p redstavlj3 prvostepenu nepravdu. Uz ovo stoji ubojstvo roditelja koji su uzrok ovjekovog postojanja, zatim ubojstvo bliih roaka. Teina ubojstva zavisi od svireposti tog i na kao i iziskivanja da ubijena osoba bude sauvana zbog opeg dobra. Zbog roga e najgoru kaznu na Sudnjem danu trpjeti onaj ko ubije poslanika i ko bude ubijen od strane poslanika. Zatim sli jede oni koji ubiju pravednog imama - vou ili uenjaka koji lju dima nareuje dobro, poziva ih Al lahu i savjetuje u vjeri. Zas luga za onoga ko ubije vjernu duu namjerno jeste vjena patnja u Vat ri, srdba Silnoga, prokletstvo i bolna pamja. Ovo sljeduje ubojicu vjernika ukoliko se ne javi neka zapreka te kazne. Jer, niko ne sumnja da d ragovoljan prelnak u islam nakon ovah.-vog postupka sprijeava izvrenje ovakve kazne. Sporno je, medutim, da li e biti primljeno pokajanje vjer nika koji je poinio ovaj zloin? O tom pitanju postoje dvije pre daje od ranijih i kasnijih uenjaka. Od Ahmeda se prenose oba sta
va.

Oni koji smatraju da pokajanje ne otklanja ovu kaznu pot krepljuju w argumentom da, uko liko ovjek ne dobije zaslueno na ovom svijetu i ode s njega nosei na sebi nepravdu, mora biti osuen na Pravednom svijetu. Ako nasljednik iskoristi svoje pravo, on je izabrao iz med u iskori~tcnja prava i oprosta grijeha. A kako ubijenom moe koris titi to ho e nasljednik iskoristiti pravo? Zar je satisfakcija za pre trpijenu nepravdu to ~to nas ljednik iskoristi pravo? Ovo je ispravnije miljenje o ovom pitanju- pravo ubijenog ne nestaje nasljcdnikovim iskoriten jem. Ovaj stav zastupa dio a fijevih uenika, Ahmed i dr. Druga grupa, pak, smatra da odgovornost za ubistvo pres taje teobom i iskoritenjem prava. Jer, pokajanje (tevba) brie

BolestllOek

213

prethodne grijehe, a grijeh koji je poinio brie se time to je nas ljednik insistirao na kazni (iskoristio pravo na kaznu). Ovo potkrepljuju na slij edei nain: Ako tcoba brie pos ljedice ku fra i sihra, koji su opasniji od ubistva, kako ona moe biti nemona pred njime? Uzvieni Allab je primio pokajanje nevjerni ka koji su ubili Njegove vjerne robove i uinio ih najboljim Svojim robovima! On je pozvao na pokajanje o ne koji s u palili Njegove vjerne robove i <?dvra~ali ih od vjere: ~~ ~ 1}:,:.1 ~~ ~ li ji) (t'._ ;. ~"lill :A~~ t1 ,.Ul~~ :ft iJi,:i; 'J :Reci: '0, robo-vi 1i1oji koji

ste se prema sebi ogrijeili, ne gubite nadu u Allahovu milost/ Al lah e, sigurno, sve grijehe oprostiti'" (Ez-Zumer, 53). Ovo se od
nosi na one koji se pokaju, a obunvara kufr i ono ho je manje od nJega. Kako ovjek moe bi ti kanjavan za grijeh nakon pokaja nja? Ovo je svakako nemogue u Allahovom zakonu. Pokajanje ovog grjenika predstavlja samoprcdaju, a ovjek se ne moe predati ubijenom. Zato Zakonodavac ro pravo daje nasljedniku poistOvj eujui co predavanje sa predavanjem ubije nom (oteenom), kao to je dunik obavezao da nasljednicima vrati ono ~to je dugovao tome ovjeku. ovog pitanja bi bio sli jedei - ubistvo se vezuje za tri stvari: Allahovo pravo, pravo ubijenog i oteenog i pravo nas ljednika. Ukoliko sc ubica dobrovoljno preda nasljedniku kajui se za ono to je uinio, iz stral1a prema Allahu i iskreno inei tcobu -tada se zadovoljava Allahovo pravo tcobom, a pravo nasljednika se zadovoljava izvrenjem pravde, pomirenjem ili oprotenjem. U tom sluaju, p ravo ubijenog e Uzvieni Allah kompenzirati na Sudnjem danu u ime Svoga ro ba koj i sc pokajao i o kanio tog djela. On e izmi riti njih dvojicu tako da nee biti prekrene pravo pr vog, niti pokajanje drugog. to se tie uz urpacije imetka, tu sc ulema takoer razilazi. Jedni ka u da dun ik, kada vrati dug nas ljedniku, biva osloboen odgovornosti na Ahi retu kao to je osloboen na ovom svijetu. Drugi, pak, kau: Ne, zahtjev povjc rioca prema duniku
Zakljuak

214

Ibn Qaillm ei-Dlewzllle

ostaje otvoren i n:l Sudnjem danu zato to on nije z:~dovoljio svoje pravo ti me to je nasljednik p reuzeo imetak. Jer, njega je smrt spri jeila da u njemu uiva za vrijeme svoga ivota, tako da nepravda ostaje nenadoknadena, ve drugi koriste i uivaju u tom dugu. Ovaj stav je baziran na pravil u da, ukoliko imetak prijee sa jednog na jednog, a nasljednika je vie - pravo imaju svi, zato to je to pravo trebalo biti razdijeljeno na svakog od njih budui da su svi nasljednici. Ovaj stav zastupa d io Malikovih sljedbenika i Ahmed. Na ejh, Allah mu se smilovao, napravio je sintezu izmeu ova dva stava: Ako davalac nasljedstva uspije da preuzme ili zatrai svoje blago, a ne preuzme ga prije smrti, tada briga o rom imetku prelazi na nasljednika, na dunjaluku ili na Ahircru. Ukoliko bude sprij ee n nasiljem i neprijateljstvom da ga zatrai i preuzme, mda raj zahtjev prelazi na Ahiret. Ova sinteza je najbolje to se moe rei o ovom problemu. Je r, imetak koji potro i uzurpator i onemogui nasljednika da ga uzme od njega, raj sluaj postaje poput sluaja kada mu neko ubij e roba, zapali kuu ili hranu i pie pojede i popije. Ovaj gubitak se desio oporuiocu, a ne nasljednikta. Pravo odtete ima onaj ije je blago uzurpirano, pa ukoliko je imetak nekretnina, zemlja ili pre dmet koji traje i nakon njegove smrti, oni prelaze u vlasnitvo nas ljednika i uzurpator u svakom trenu tku treba da mu ga vrati. Uko liko mu to blago ne bude vraeno, ima pravo da ga trai kod Alla ha, kao to je imao pravo da ga trai na ovom svijetu. Ovo je te~ko pitanje na koje se moe odgovoriti samo ova ko: Obojica polau pravo na raj imetak. Jer, ukoliko neko uzurpira imetak koji pripada nekol ic ini ljudi {ortacima), svaki od njih ima pravo na odhcru. Slian primjer je i kod ovjeka koji je uzurpirao vakuf (zadubinu) odredenog plemena. Na Sudnjem danu svi e

. .;~;,; "''"""II~~~N~I~~;;;;~~~~~;~~i~~;~

Budui

da ubistvo predstavlja

zloin

prve vrste, U zvieni o

BolestIlliBk
tOme kae:
1

215

i: ..rl :; i:r' . Ll ...,.-::. l ,1'l .- LS. 1 ~-:<.!u~ 1 .:.f : :~... ..r' ~ u . , ...,.--; ~y : " ~ ' L_:ll l~ ,-;(i; '~l . ~l' l ( ~< ' ~ i:r'J - ...,.. ..r- "" <T' J <J .. J r ~
"'(

-"t;.;. ' 81 Gf ~-~ ~Gf - <.)" '<:'

"Zbog toga smo Mi propisali sinovima Israilovim: ako neko ubije nekoga ko nije ubio nikoga, ili onoga koji na zemlji nered ne ini- kao da je sve ljude po ubijao; a ako neko bude uzrok da se III!iji ivot sa uva, - kao da je svim ljudima ivot sauvao'' (El Mn'ida, 32).
Mnogi ljudi su nail i na pordkoe kod razumijevanja ovog ajeta. "Mi znamo da je ubistvo stotine ljudi vei grijeh od ubistva jednog ovjeka ..." Ovo je rezultat njihovog shvaanja da se ovdje poredenje odnosi na veliinu grijeha i kazne. Ajet sc ne odnosi na to. Poredenje neega sa neim ne znai da su te dvije stvari u sve mu iste. Uzvi~cni kae: (~G.:.;~~;::<- ~11.AA ~ ~~:;. (Y. ~() -"... a

1yima e se uiniti, onoga Dann kada ga doitve, dn su samo jednu veer ili jedno jutro 11jezino ostah"' (En-Nazi'at, 46); ~ ;.;~:,; (Y.~I) ()il ; ~L.. ~J t_AA :.,J~;. - "A onoga Dana kada doive ono ime iin se prijeti; uimt e im se da su ostali samo jedttn ''as dana" (El Abqaf, 35). Ovo ne mora znaiti da su oni taj period proveli oa dunjaluku. P oslanik ~ je rekao: "Ko klanja.jctciju-uamtlz u demnttt kao da je klmzjao pola noi. Ko klanjt1 st~bah u dtemaw kao da je klanjao cijelu not'1, tj. uz jaciju, kao to je precizirano u drugoj verziji. Jo jasniji primjer nalazimo u had is ima: "Ko isposti ramazan i isprati ga sa est dana evvala kao da je cijelu godinu postio"2 ; "Ko proui 'Ku/ hwvallahu ehad' kao da je pmuio treinu Kur'ana"'. Lo-

Muslim: Kl1jiga o damijama ..., br. 656; Tirmizi: Knjiga o namazu,

br. 221 i Ehu Davud: Knjiga o namazu, br. 555.
Muslim: Knjiga o postu, br. 1164; Tirmizi: Knjiga o postu, br. 759;
Ehu D:wud: Knjiga o postu, br. 2433.
' Imam Ahmed: Musncd, br. 23042 - putem Ehu Ejjuba, br. 20768
~

216

Ibn QaiJim ei-Dzewziiie

gino je da sevap onoga ko postu pi ovako ne dostie nagradu ono

ga sa im se njegov postupak poredi, ni ti e on dostii spomenuti stepen. Kada bi zaslu ga bila jednaka, tada bi se oni koji klanjaju jaciju i sabah u dematu samo bespotrebno umarali i muili no nim namazom. Nita, nako n vjerovanja u Allaha, nije bolj e od dara za ispravno razumijevanje Allahovih i Poslanikovih :i!; rijei. To je Allahova blagodat koju On daje kome hoe. Medutim, ostaje da se vidi po emu je onda napravljena ko mparacija izmedu ubice jedne osobe i ubice cijelog ovjean stva? Oni s u jednaki po mnogo stvari: 1. Obojica su nepokorni Allahu i N jegovom Poslaniku ~. Protive se Allahovoj naredbi, izlau se Njegovoj kazni. O bojica su na rovareni Allahovom s rdbom, proklets tvom i vj enim borav kom u dehen nemskoj Vatri. N jima je es to ka kazna priprem ljena mada je njen intenzitet razlii t. Jer, nije isti onaj ko ubije vjerovjesnika, pravednog vladara ili ovjeka koji propagira pravdu meu ljudima i onaj ko ubije nekog obinog, prosje nog ovjeka. 2. Obojicu sljeduje pogub ljenje. 3. Obojica su se osmjelila da prol iju zabranjenu krv. J er, onaj ko bespravno ubije ovjeka, ak i ako je ovaj i nio nered na zemlji i otimao imetka, taj e biti u stanju da ubije svakog koga savla ~a. Taj je neprijatelj ljudske vrste. 4. Covjek dobiva epitet ubice, grjenika, nasilnika i zloinca zbog ubistva jedne osobe, kao i onaj koji ubije sve ljude. 5. Jer je Uzvieni Allah "vje-rnike u meusobnoj ljubavi, samilosti, simpatijama i saradnji uinio poput jednog tijela. Kada se jedan organ razboli, cijelo tijelo obJ{Zima groznica i besanica"'. Kada uboj ica u kloni jedan dio tog tijela, kao da je uklonio cijelo tije
putem Ubejja b. Ka'ba. Ovo je vjerodostojni hadis koji itna vie verzi
ja. 0f.: Saluh el-D am i', br. 6473.)
Buhari: Knjiga o ponaanju, br. 6011; Muslim: Knjiga o dobroinstvu
i posjcivanju, br. 2586.

Bolest lUlek

217

lo i povrijedio sve organe. Ko uznemiri jeJnog vjernika kao da je uznemirio sve vjernike. Uzvieni Allah ljude ~tiri pomou vjernika koji se nalaze izmedu njih. Uznemiravanje tienika znai uznemiravanje zahitnika. Bo.iji Poslanik Nl je rekao:

"Kada god se desi bespravno ubistvo, p1'Vi Ademov si11 e snositi dio odgovornosti :ea njega zato to je on :ct~poeo ltbijanje"'. Ova
prijetnja nije izreena prvom bludniku, prvom krad ljivcu, kao ni prvom konzumentu opojnih sredstava. Moramo primijetiti da prvi murik evidentno zasluuje veu kaznu od prvog ubice, zato to je on prvi poinio irk. Zbog toga je "Poslanik !111vidio

'Amra b. Lubajja El-Haza'ija kako trpi najgom kaznu tt Vatri zato to je on prvi izmijenio vjem lbrabima .'b!l'2 Uzvieni je rekao: (~ ;.IS ~~{ i;"$:; '1:,) - "... i ne budite prvi koji tt to nee vjerovati.:." (El-Beqare, 41) -kako vas naredne generacije ne
bi sl ijed.~e i grijeh svoga nevjerovanja na vas nabacil i. Isto se odnosi i na onoga ko uvede neki lo obiaj pa ga ljudi ponu slijediti.

U Tirmizijevom D ami'u se navodi predaja Ibn 'Abbasa, r. 'anhuma, da je Bo.iji Poslanik 15 rekao: "Ubijeni e dovesti ubicu na Sudnjem danu. Njegovi pot~jak i glava e mu biti u ruci, a iz arterija e mu iklja ti krv: 'Gospodaru moj, pitaj ovoga zato me je ubio'." Ibn 'Abbasu spomenue tcobu, a on proui ajet: ~ ,;:,) (liJ I~G. ; ~~:,. ~f_;.j !','.::. ~}.' i ree: "Ovaj njet nije do kinut (derogirnn) niti promijenjen. Odakle. onda njemu pravo na reobu!?"' Tirrnizi kae da je ovaj hadis hasen. Buhari u Sahihu
Bu hari: Knjiga o hadisima poslanika, br. 3336; Muslim: Knjiga o ras podjeli, br. 1677. Ovo je navedeno u hadisu koji biljei Buhari u Knjizi o zaslugama, br. 3521 i Muslim u Knjizi o Dennetu, br. 2856, putem Ebu Hurcj rca 4'0 - da je Poslanik ;!ll rekao: "Vid io sam 'Amra b. 'Amira b. Luhajja EI-Haza'ija kako vue svoja crijeva u Vat ri. Oo je prvi pustio robove". J "Onome ko hotimino ubije vjern ika kazna e biti - Dehennem, u kome e vjeno ostati" (EI-Nisa', 93.) ' Tirmizi: Knjiga o tumaenju Kur'ana, br. 3029; Nesai: Knjiga o sve
1

tOsti krvi, br. 4005. Hadis je sahih. (v.: Albani: Sahih Suoeo et
Q

218

Ibn Qaiiim oi-OzowziiiB

mizi kae da je ovaj hadis hasen . Buhari u Sahihu biljei predaju Semurea b . Dunduba: "Prvo to e zasmrdjeti kod ovjeka je njegov

stomak. Zato, ko bttde tt mogttnosti da jede samo Lijepo - neka to ini. Ko bude mogao da izmedu: njega i Denneta ne stane ni koliko pregrt krvi - neka je ne prolije"'. Tirmizi u Dami'u biljei putem
Nafi'a da je 'Abdullah b. 'Umer jedne pr ilike gledao u Ka'bu i re kao: "Velika li si i velika li je tvoja svetost! Vjemikova svetost je vea od tvoje svetosti kod Allaha!" T irmizi ocjenjuje ovaj badis kao ha sen. U Bu harijevom Sahihu se takoder putem Ibn 'Umera prenosi da je Boiji Poslanik tJii rekao: "Vjernik e biti u imam< sve dok ne prolije zabranjenu krv"1 On od istog as haba prenosi predaju: "Od kobnih stvari iz koj ih nema iz laza jeste prolijevanje zabranjene kr vi". Dva Sahiha putem Ebu Hurejrea biljee da je Boiji Pos lanik :lli rekao: "Psovanje vjernika je teak grijeh, a bo1ba protiv njega kufr'l. U istim knjigama se navodi hadis: "Ne vraajte se nakon me ne u kufr time to ete jedni drt<gima sjei glave"'. Bubari od ovog

Tirmizi, br. 2425.) Ovaj badis se protee do Pos lanika ;tl. Biljei ga Buhari u Knjizi od redaba, br. 7152, putem Dunduba b. 'Abdillaha b. Sufjan ei Bedelija. Autor, A llah mu se smilovao, pogreno ovaj hadis pripisuje Sem ureu b. Dundubu. -Prim. ur. 2 Buhari: Knjiga o krvarinama, br. 6862; Ahmed: Musned, br. 5648. -' Buhari: Knjiga o vjerovanju, br. 48, Knjiga o (l ijepom) ponaanju, br. 6044, Knjiga o sm utnjama, br. 7076; Muslim: Knj iga o vjerovanju, br. 2635; Tirmizi: Knjiga o dobroimtvu i vezama, br. 6044, Knjiga o vjerovanju, br. 2635; Ncsai: Knjiga o sverosti krvi, br. 4105, 4 107, 4 109, 4110, 411 l, 4112; l bn Made: Knjiga o smmnjama, br. 3939; Ahmed: Musned, br. 3639, 3893, 4J15, 4250, 4332- svi putem 'Ab dullah b. Mes'uda <~;;.. Hadis koji prenosi Ebu Hurejre biljei Ibn Ma de u Knjizi o smumjama, br. 3940 i pod brojem 394l putem Sa'd b. Ebi Vcqqasa. ' Bubati: Knjiga o sm umjarna, br. 7077; Muslim: Knjiga o imanu, br. 66, putem Ibn 'Umera r. 'anb uma. Na ovu temu govore i predaje Ibn 'Abbasa, Ebu Bekre i Derir b. 'Abd illaha.
1

Bolest i JUek
nee

219

prenosioca u Sahlhu bi ljei: "Ko ubije mst'ahida' pod zatit.om i

ugiYOOTOm

osjetiti miris Denneta koji se prosti1e na irinu od etrdeset godina hoda"'. Ovo je J,azna za onoga ko bespravno ubije

AJlabovog neprijate lja sa kojim je sklopljen ugovor, a ta o nda rei o onome ko ubije N jegovog vjernog roba? Ako je ena u la u Vat ru zbog make koju je zatvorila dok nije umrla od gladi i e i, Poslanik ~ ju je v idio u Vatri kako joj maka razdire lice i prsa noktima> - kakva tek kazna sijedu je onoga ko zatvori vjernika sve dok on, neduan, ne umre? U jednom od Sunena se kae: "Zaista

je unitenje dunjalllka lake kod AllaJJa od bespravnog ubistrcJa vjer nika!'''

lKATAHROfAlNE PO~UEOICE BLUDA

Ovo je krajnje opasna pojava, koja podriva sistem ljudskog
porijekla i loze, zatite spo lnih organa, ouvanja zabrana, koja iza ziva najvea neprijateljstva i najljuu mrnju meu ljudima. Ova pojava dovodi da Jjudi jedni drugima obeauju supwge, kerke, sestre i majke dovodei ovaj svije t do propasti. Zbog roga ovaj gri Jeh dolazi odmah nakon ubojstva po velii ni i zato su uporedo spomenuri u Njegovoj Knjizi i u Poslanikovom had isu, kao to smo vidjel i. Imam Ahmed kae: "Nita nakon ubistva nije tei gri jeh od bluda". Teinu ovog grijeha ''id imo u uzvienom ajen.:

ovjeka (ehlu kitabija) koga titi ugovor sa dravom. ' Buhari: Knjiga o dizji i prijem jama, br. 3166; Nesai: Knjiga o raspo djeli, br. +750, putem 'Abdullaha b. 'Umera, r. 'anh uma. J Xao to se navodi'' hadisu koji prenosi Buhari u Knjizi o navodnja vanju, br. 2365, i Muslim u Knjizi o miru, br. 2242, putem 'Abdullaha b. 'Umcra, r. 'anhuma, da je Boiji !Poslan ik ;!ii rekao: "Jedna ena je sluila .Dehennem zbog make; zatvorila je dok nije lipsala; nije joj dala da jede i pije, niti je pustila da sc sama hrani!" ' [bo Made: Knj iga o krvarinama, b r. 2619, putem Bera'a b. 'Aziba. Ovo je vjerodostojan hadis i prenosi. ga jedino Ibn Made, (v.: Sahih el-Dami', br, 5078.)
1

220

lbo Qalllm ei-Diewzflle

~1.;-:. ll ~J l~i;'Y; _:;-;.ili!~1 ~ ~;~'1 0!~1)~

~t: ~ill~ 1 :;~. -- 0
,J-"
!

. -~~ * LJ~~ ..__; , t~ui:<il - - ~11 :i1U ~~ ~ _J - - - ~.J-! .

't"" -

-:1 ... . , u -

-'r ' ' r.r--: (J-AJ J-' J! J u~L..)i)Jll ' ~ _,.->

';i ,
.'!

.... ,. ...

--

~.:..~ "...i oni koji se mimo Allaha drugom bogu 11e kla njaju, i koji, one koje je Allah zabranio, ne ubijaju, osim kada pravda zabtijeva, i koji ne bludnie; - a ko to radi, iskusit e kaznu, pat11ja e 11111 na 0110111 svijetli udvostme1za biti i vjeno e u njoj poniie11 ostati; ali onima koji se pokaju l i ckbra djela ine, Allah e njihova hrava djela 11 dobra promijeni ti.. ." (El-Furqan, 68-70). Ovdje je blud uvrten medu tee grijehe, zajedno sa irkom i ubisrvom, za ~to slijedi kazna - vjena, poniavajua i udvostru ena ukoliko se ovjek ne spasi to&a tcobom, vjerovanjem i dobrim djelima. Uzvi~cni kae: (~ .C.j :';4i ~ ~l .}jJI i;:,i; '(,) - "I to dalje od buula, jer lo je razvrat, kako je to' ruan put!" (El-Isra', 32) opisujui taj postupak kao razvratan. To je, dakle, toliko ruan put da je postao odvratan ljudskim umovima. Ovo je nesvojstvena i velikom broju l!.ivotinja, kao to bi ljei Buhari od 'Amra b. Mej muna ei-Evdija: "Vidio sam u dahi lijjeru majmuna koji je vrio blud sa majmunicom. Nakon toga, opor majmuna sc okomio na njih i kamenovao ih do smrti". Na kraju, ovaj posrupak se opisuje kao "ruan put" zato to je to put propasti, nasilja i siromatva na dunjaluku, a bit e put patnje, ponienja i osvete na A)liretu. Brak sa oevim suprugama je jedan od najruniji h oblika ovog poroka i zato je opisan kao: ()\..:.,..:..:,~j :. ;4i ~I :.!J) - "... to bi, uistinu, bio razvrat, gnusoba i mian put" (Eu-Nisa', 22). Spa~eni su oni koji uspiju sauvati svoja stidna mjeSta. Drugog puta do uspjeha nema: ... .. .. -')L_.;, .. , '" ... ~ "' , .J~ .;._:.L.;. ~ .i.J1 .J ......:... ' ll .;: l i l ..L...i ('1:: '<' r--' .:r~ ,r <... ~ _, .. . ::: ... ,. , ., .~ ... " .. . ~ ... ~LS}Jr--" ,:.d-JIJ 0 _,.._.;,t"" ~1 ~ r--" .:r.~IJ

*
,.

".

...

,
.,

G )ll* 0r:. t:.:L...;. ~J .r-:. ' :1 r-" , ~ j_JI' u .:r-. J

'

* 0~ - ~u
, ,

Bolest 1liJek

221

y ;i*~~ ~;.J. ~}J ~12~~ji ~ljjl ~.. -t-: ,; .. .. ..... "(.JJ>~' r-"' .t:l_,u ..!.(J:. .1.;_, ..A'
, } .f "' ..

"Orzo to ele - vjernici e postii, oni koji namaz svoj po1zizno obavljaju, i koji ono to ih se ne tie izbjegavaju, i koji sadaku dijele, i koji stidna mjesta svoja uvaju, - osim od ena svojih ili 011ih koje su 11 posjedu njihovu, oni, doista, prijekor ne zasluuju; a oni koji i pored toga trae, oni tt zlu sasvim pretje mju" (El-Mu'mimm, 1-7).
Ovo ukazuje na tri stvari: onaj ko ne uva svoje stidno mjesto nije spaen; on zasluuje prijekor i u zlu pretjeruje; izgubio je spas, navukao na sebe epitet zla i prekoren je. Trpljenje i potis kivanjc bola strasti evidentno je lake od ovih kazni. Sl ino nala zimo kod prekoravanja ovjeka zato to je gramziv i nestrpljiv u zlu i dobru. Naprotiv, ako ga dohvati dobro, krt je i zatvoren, a ako padne u teku situaciju, gubi nadu. Mala grupa ljudi je izuzeta iz ovoga, a medu njima su oni "koji stidna mjesta svoja budu uva li i ivjeli jedino sa euama svojim ili sa onima koje su tt vlasni IVJu njibovu- oni, doista, prijekor ne zasluuju, - a oni koji trae izvan toga, oni lt grijeh upadaju ... "1 Uzvieni Allah je kazao Svo mc Vjerovjesn iku da naredi vjernicima da spuste poglede svoje, uvaju stidna mjesta, jer On vidi njihove postupke i posmatra ih: CJJ.:al1 .j;J t:~,:;_~, ~G:.~ i:;)- "On zna poglede koji kriomice 11 ono to je zabranjeito gledaju, a i tt ono to gmdi kriju" (Gafir, 19). Poto blud zapoinje pogledom, naredba da sc spuste pog ledi je upuena prije uvanja stidnih mjesta. Jer, sve neprilike poi nju od oiju, kao to veina vatri izbija iz bezazlenih varnica. Prvo dolazi pogled, zatim misao, zatim korak, zatim grjdka . Zato se kae: Ko se sauva etiri stvari ouvat e vjeru: hitrih pogleda, mis li, rijei i postupaka.

222

Ibn Qaliim ei-Dewziile

Vjernik treba da uva vrata svoje due od ova eti rtulaza. Ne smije os taviti nijedan od nj th neu van im, jer pute m njih dolaze neprijatelji sve pred sobom ruei i natroko i nadugo pusto os
tavljajui.

VRATA 6RIJEHA

Hitri pogledi

Grijesi veinom do ljudi dopiru preko ovih etiriju vrata. Zato emo svakim o d njih posvetiti po jedno poglavlje.

Oni su provodnici i poslanici strasti. uvanje hitrih pogle da je, ustvari, uvanje spol nih organa. Ko ne kontrolie svoj pogled izloio je sebe propasti. Poslanik ;lit je rekao: "0, Alija, ne dozvoli da ti pogled prati pogled; prvi ti se oprata, a d1ugi ne"'. U Musnedu se navodi da je o n rekao: "Pogled je otrovna lblisova strijela"'. Kada vjernik spusti svoj pogled pred ljepo tom ene, Allah e mu u srcu probuditi slast ibadeta do Sudnjeg dana. Ovo je s mtsao hadisa. Bo iji Poslanik ~ je takoder rekao: "Spustite svoje poglede i 6wajte

svoja stidna mjesta''\ "-Izbjegavajte sjedenje po pu.tevima! -Boiji Poslanie, rn01amo se okpliati na njima .. . -Ako ve morate, onda dajte putu njegovo pravo. - Sta je pravo puta? -Sputanje pogleda, odgovori Boi}i Poslanik ili - uklanjtmje prep1eka i uzvraanje sela
1

'

Ebu Davud: Knjiga o braku, br. 2149; Tirmizi, Knjiga o (lijepom) ponaanju, br. 2777; Ahmed: Musned, br. 22482, 22512- putem Bu rejdea b. Hasiba ~- Ovaj hadis je basen (v.: Hidab el- mer'e el muslime, iz. 1412, str. 77.) Hakim: EI-Mustedrek, Knjiga o ropstvu, br. 7875. Had.is je veoma slab. (v.: Es-silsile ed-da' ife, br. 1065.) Ahmed: Musned, br. 22251, putem 'Ubadea cs-S;tm ita. H adis poinje sa: "Garanrujte mi est stvari ..." U lema sc kritiki osvre na ovu pre daju, ali nju sline verzije umprcuju na nivo hascna. (v.: Es-Si lsile es-sahiha, br. 1470.)

BOIBSliiiJBk
ma"1

223

Pogled je osnova svih nedaa koje mogu zadesiti ovjeka. Jer, pogled budi misao; misao ideju; ideja strast; strast elju koja j~a dok ne postane vrsta namje ra, nakon ega neminovno slijedi postupak ukoliko ga neto ne sprijei. Radi wga se kae: "Strpjeti se kod sputanja pogleda lake je nego Strpjeti se kod onoga to slijedi". Pjesnik je rekao:

Sve netfae poinju otfpogfetfa

i veine vatri otf neznatnih is/i..ri.

'l(ofifig je pog[eda za posmatraa

opasno poput strije(e izmedit EuRg. i stnme?
(])okgodse O'vjefi..fi.ree i pofi.ree,
svojim oima e sretati opasnosti.

Za ofi.p je fijepo, a za srce otrov!

Jfvara na srei to vue nesreu.

Od loih posljedica pogleda je i to ta moe dovesti do oa javanja, uzdaha i izgaranja. jer, ovjek vidi ono to ne moe imati i pred im se ne moe strpj eti, a to je najvea patnja. Pjesnik kae:

Onog trena R,sufa pusti1pogfetfu da 1 1 ocfi <fwje srce, pnzori e te umoriti o/itfjet e stvari fi.pje ne moe u potpunosti Imati a m predjedizim azje[om strpfjiv ne moe 6itz:
Ovaj stih zahtijeva obj a~njcnje . Ti vidi stvari koje oajno i ncstrplj.ivo eli, ali ih ne moe imati. "Koje ne moe u potpu nosti imali" zna i negaciju mogunosti potpunog posjedovanja vi1

Buhari: Knjiga o uzurpacijama i otimanju, br. 2+65, Knjiga o traenju dozvole, br. 6239; Muslim: Knjiga o odjei i ukra!avanju, br. 2121, Knjiga o selamu, br. 2121, putem Ehu Se'ida ei-Huderija -"'

224

Ibn Qamm ei-lewzme

enoga, to znai da je ovjek pred svakim deraljem nemoan.

Koliko je onih koji pruaju poglede i nedugo se zatim, ras trgatli, u njih zapletu:

O, ti to gfetfal Nee se tvoji pogfetfi ni potfii, a ti e se rastrgan u rifin zapfesti!

J a sam o ovoj tem i izrekao stihove:

(])osatfi[o mu 6faoostarife, pa pusti pogfetfe stojei natfzitfinama za njena Cijepim. Putao je pogfetfejetla n za tfmgim, sve tfoftse u njih mrtav ne zapfete.
Interesantno je da strijele hitrih pogleda ne dopiru do ono ga to sc gleda, ve umjesto njega pogaaju srce posrnatraa. O tome govori jedna moja poema:

O, ti, /toji se tnufr tla nitrim poofetfirna strijefe poa{je, ti si rtva toga 6acarifa i Ile tnuli se tfa pogotfi!

aEjevamice- te6i tre6a flje/iJ

o/rati svog posGwilig, ne tfozvofi tfa te u6ije!

Jo udnije je to to pogled ranjava s rce. Te rane sc ponav ljaju sve dok ovjek ne postane nemoan da alje poglede. O rome sam takoder napisao par stihova:

a{jepogfetfza pogfetfom
pratei svafi.y. Ejepoticu i {jepotana!
'Misli tfa ti to lijei rane, a, 1/.Stvari,
to i fi uveava i iri.
Se6e u6Jj'a. fiitn'm pogfetfima i p[aem svoje srce nemilosrtfno uhija.

Ob uzdavanje pogleda je lake od neprekid nih patnji.

Bolest IIIJBk Misli

225

Misli su jo~ opasnije- iz njih se radaju elje, namjere i na urni. Ko vlada svojim mislima raj je zauzdao svoj u duu i svladao njene prohtjeve. Koga misli svladaju njime vladaju prohrjevi i elje. Ko porcijeni mis li one e ga odvesti u propast. Misli opsjedaju srce sve dok ne p9stanu pu~te eij~: ;J:.~ 1>1 ~r.1J1 :: :..; ::..:: \':"1:,:.S) (~l ~.;... ~ l) ~~jj~~ aJI ~JJ Q ::0:-! - "... kao varka 11 ra'V

J>,(.

nici 11 kojoj edtm vidi vodu, ali kad do tog mjesta dode, niita ne nae, - a zatei e da ga eka kraj njega Allahova kazna i On e mu potpuno isplatiti. raun njegov jer Allah veoma brzo obrauna va" (En-Nttr, 39). Najbjedniji i najogavniji ljudi su oni koji se po red injenica zavaravaju lanim predstavama pripisujui ih sebi i hvalei se njima. To su, tako mi Allaha, kapitali bankroriranih i trnice besposlenih. One su snaga prazne d uk koje zanimaju samo besmislene zamis li i lana oekivanja, kao !to je rekao pjesnik:

9vf.oja matanja o Su' adlease mi ei!;

njima nas Su' atfa napaja i rUJR_pn ieifi osrdeiava!
9vf.oja matanja Sll naj6o{ja, tfa SU samo st11amost,
a i TTisu, mi s njima fijepo ivimo.

aa

Ovo su najopasnije stvari po ovjeka. Iz njih se stvara ne i lijenost i nastaje tromost, neuspjenost, kajanje i gria sav jesti. Onaj koji prieljkuje, budui da je izgubio mo percepcije srvamosri vlastitim osjetilima, isklesao je njezinu sl iku u svome srcu. Zagrlio ju je i privukao sebi zadovoljavajui se ljubavlju pre ma fiktivnoj slici stvorenoj u njegovoj glavi ... To mu ne moe ni ta koristiti. On je slian gladnom i ednom ovjeku koji u svojoj mati prikazuje sliku h rane i pia, mada on ne jede niti pije. Zado voljavanje rim fikcijama ukazuje na niskost i runou te due. Na protiv, za duu predstavlja asr, istou, bjelinu, visinu i kakvou ukoliko ona odbacuje od sebe svaku misao koja nema veze sa real nou ne elei da se ona mora po umu...
mo

Misli se granaju na dijelove koji se, opet, vraaju na etiri osnove:

226

Ibn QaJJim ei-DewztJJe

misli kojima ovjek eli sebi pribaviti ovosvjmke koristi,
misli kojima nastoji otkloniti ono ~to mu heti na dunjalu
ku,
mis li kojima eli pribaviti ahiretsku korist i
misli kojima eli otklon iti ono to je tetno za njegov ahi
rctski ivot.

ovjek treba da svoje misli, namjere i ideje koncentrie na ove etiri take. Ukoliko ga okolnosti ograniavaju, neka se usred srijedi na ono to moe dokuiti i neka to ne propusti. Ako je tih misli, pak, u izobilju, zbog mnotva njihovih veza, tada e on dati prioritet vani jima, koje mu mogu izmai, a odloi t e one koje su manje vane i koje ne mogu i zmai.

Ovdje, dakle, imamo dva druga dijela: onaj koj i je vaan i ne moe izmai i onaj koji je nevaan, ali moe izmai. Svaki od njih ima razlog zbog kojeg je vaan i tako nastaje dvoumljenje i nedoumica - ako da prioritet vanijem, strahovat e da mu ono drugo ne izmakne, a ako da prioritet onom nevanijem, biva spri jeen da se pozabavi vanijim, i to u situaciji kada je nemogue sas taviti obje stvari, ve se moe samo jedna od njih izabrati. Ovo je situacija kada treba upotrijebiti razum, mo rasuivanja i znanje. Ovdje uspijeva onaj ko uspije, uzdie se onaj ko se uzdigne, a pro padne onaj ko propadne. Veina onih koji sebe smatraj u pametnim i uenim daju prednost nevanom, koje moe ne izmai nad va nim koje izmie, ali niko od njih to ne priznaje. Svi ovo ine u ma njoj ili veoj mjeri. Rjeenje ovoga lei u velikom pravilu na kojem poiva eri at i kader, stvaranje i odreivanje. Prednost se daje veoj i vioj vri jednosti, iako prije nje stoji druga, nia vrijednost. Isto tako, prih vata se manja teta kako bi se otklonila vea. Na raj nain propu tamo jednu korist kako bismo dobili veu i prihvatamo manju te tu kako bismo otklonili veu. Misli uma i njegove ideje ne izlaze iz ovih okvira. Ovo pro pisuju svi zakoni. Korist ovoga i budueg svijeta samo na ovome

Bolest i liJek

227

poiva. Najuzvienija i najznaajn ija misao je ono to pripada Alla hu i buduem_ svijetu. Ono ~to pripada Allahu se dijeli na nekoliko vrsta.

Prva, o Njegovim objavljenim ajeti ma razm iljati, poveziva ti ih, analizirati i njihov smisao razumijevati. Uzvieni ih je radi wga objavio, a ne sa mo zbog uenja i izgovaranja. Jedan prethod nik je rekao: "Kur'an je objavljen da bi se po nj emu radilo i zaro neka uenje Kur'ana bude rad (primijenjene)". Druga, razmiljanje o Njegovim znakovima, uzimanje pou ke iz njih i ukazivanje pom ou njih na N jegove osobine, imena, mudrosti, dobroinstvo, praved nost i velikodunost. Allah :3.1: Svo je robove podstie na prouavanje Njegovih znakova i razmiljanje o njima, kao to kudi one koji ih nemarn o previaju. razm iljanje o Njegovim blagodatima i obasipanju robova raznim ni'metima, zatim o Njegovom oprostu, milosti i blagosti. Ove tri vrste razm iljanja bude u s rcu spoznaju Allaha, lju bav i strah prema Njemu, nadu, neprestano razmiljanje o tome, uza :z.ikr - spominjanje koje srcu daje kompletnu boju spoznaje i ljubavi.
Trea,

etvrta, razm iljanje o mahanama i nedostacima du~c i pos tupaka. Ovo donosi veliku korist. To su vrata svakog dobra i eki kojim se razbija dua koja nareauje zlo. Jer, kada se ona razbije, tada smirena dua moe slobodno ivjeti; o na donosi od luke. Srce, takoer, slobodno ivi. Rijei su mu uticajne u kraljevstvu, a poda nici i vojnici izvr~avaju njegove naredbe.
Peta, razmiljanje o izazovima vremena, njegovo pravilno iskoritavanje i posveivanjc panje tome. Pametan je onaj ko ko risti vrijeme. Kada ono prode, nikada se ne moe nadoknaditi. afi, Allah mu se smilovao, kae: "Druio sam se sa s ufijama i od njih uo dvije pametne izreke. P rva je: Vrijeme je kao sablja, uko liko ga ne posijce, ono e tebe posjei . A druga: Ako ne zabavi duu istinom, ona e te zabaviti laju". Vrijeme je u biti stvarni ivot. Ono je materijal za vjeni ivot u neprolaznim blagodatima i za

228

Ibn QaJIIm el-DfeWZIJJe

surovi ~i vor u bolnoj patnji. O no prolazi bre od oblaka. to od rog vremena bude posveeno Allahu i provedeno zbog Allaha, ro je ivot i vijek. Sve ostalo se ne rauna u ivot, ak i da taj ovjek veoma dugo iv i. Jer, tako ive ~ivotinje. Ako ovjek provodi svoje vrijeme u nemarnosti, strastima i beskorisnim matanjima i ako mu je bolje bilo da je cio ivot spavao, za tak-vog ovjeka je bolje da ne ivi. Ako za ovjeka koji klanja moemo rei da e o d namaza ima ti samo onoliko koliko je bio priseban, tada i za njegov vijek mo emo rei da od njega ima samo ono liko kol iko je posvetio Allahu i ~to je proveo zbog Allaha. Ostale misli i razmi~ljanja spadaj u ili u ejtaoova saaptavanja, u prazna matanja, ili u lane prijevare po put onih kod maloumnika: pijanica, drogirani h ili opsjednutih lju di. Najbolje govore oni sami, kada se vrate sebi:

}llip je moj stepen na proiivfjenju R.gcfvas ono to sam tfoivio, tatfa sam protraW tfaue.
e(ja mije opsjecfa(a tfuu cfUfJO vremena, a tfanas mi izg(etfa fi.!t.o utfa11 san.
Naravno, sama misao nije tetna. Meutim, tetno je izazi vanje i zabavljanje tim mislima. Misao je kao prolaznik na puru. Ako ga ne pozove i ostavi ga, on e orii i okanit e te se. Ali, ako ga pozove, on e te opiniti svojim govorom, prijevarama i laima. To je blisko praznoj, pok-varenoj du!i, a najtee pada ple menitoj, nebeskoj i smirenoj dui i s rcu. Uzvieni Allah je u ovjeka ugradio dvije due: duu koja nareuje zlo i smirenu du~u. O ne su suprotstavljene... Kada je je dnoj lake, drugoj je te~e; kada jedna trpi, druga se naslauje. Dui koja nareuje zlo nema nita tee od zalaganja i odricanja zbog Al laha i Njegovog zadovoljstva. N joj su probcjevi najvaniji. S druge strane, smirenoj dui nema nita te~e od zalaganja zbog nekog drugog os im Allaha i udovoljavanju strastima. Za nju nema nita tetnije o d roga. Melek stoji uza srce ove smirene due, a ejtan uza srce ove druge. Borba je neprestana i nikada ne jenjava sve dok traje ovosvjerski ivot. L'l je sva ko ncentri rana oko ejtana i due

Bolest l liJek
koj~ nareuje

229

zlo, dok je dobro koncentrirano oko meleka i smire ne due. Primat u toj borbi preuzima nekad ova, a nekad ona stra na. Kljuna s tvar je strpljenje. Ko bude strpljiv, izdrljiv, budan na granicama i bogobojazan taj e odnijeti pobjedu na ovom i na bu duem svijetu. To ,POtvruje Allah o dredbom koja sc ne moe promijeniti: ((;}'i! y"l:.i(,) - "... a lijep ishod e biti za one koji se bud11 Allaha bojali" (El-E'raf, 128). Srce je, znai, .ista tabla, a mi sli su slova koja se u nju urczuju. Kako pametan ovjek moe doz voliti da slova na njegovoj tabli budu samo la, obmana, prijevara, laoa nadanja i nestvarne siluete? Zar uz ovo moe biti urezana mudrost, znanje i uputa? Ako bi i poku~ao da uree ndto korisno u svoje srce, to bi liilo na mrvicu korisnog znanja upisanog u mnotvo beskorisnih napisa. Korisne misli se ne mogu ustaliti sve dok se ne uklone beskorisne, jer za njih treba potpuno isto mjes to:

f/?rolitjev za njom meje o6uzeo prije uego tfa ga spozuam, u isto srce mi ude, pa se ustali
Zbog roga nekolicina etiara bazira svoje moralne kodekse na ouvanju mis li kako bi sprijeili da u njihova srca prodre neka lob misao. Zagovaraju da srca treba ostaviti istim za otkrovenja i ogledanje uzvienih principa. Meut i m, ov i ljudi su u neemu po godili, ali su dosta toga previdjeli: oistili su srca da u njih ne dos piju rune misli ... Tako su im srca ostala prazna, ejtan se na njih okomio i ubacio u njih zapakovane lai varajui ih da su to najvrje dniji i najuzvieniji principi. Tom podvalom im je ugasio e za mislima koje podstiu razvoj znanja i upute. ejtan, dakle, srce ko je nema ovih misli zapoljava onim to odgovara stanju dotinog ovjeka - ne uspjevi da ga zaposli niskim mislima. Zagovara ga idejama oslobaanja i nerada odvraajui ga od misli koje ovjeku mogu donijeri dobro i korist - a to su misli o Allahovim vjerskim naredbama i stvarima koje On voli i kojima je zadovoljan. T o srce je okupirao razmiljanjem i zanimanjem o dubokoj spoznaji i izvr avanj u tih naredbi, njihovim provoenjem nad stvorenjima i zala ganjem na tom putu... ejtan ih zavodi od svega toga pozivajui ih da ro ostavi, varajui ih da je vea pobonost u nezanimanju za

230

Ibn Qalllm BI-DiewziiJB

ovaj svijet i razmi~ljanju o njemu. On ib vara da e biti savreniji ukoliko se oslobode svih obaveza i dunosti. Daleko li je to od is tine! Savrenstvo je upravo u ispunjavanju srca mislima, eljama i naumima da se prikupi ono ho ini Uzvienog Gospodara zado voljnim te razmi~ljanje o nainima prikupljanja i dostizanja tih srvari ... Najsavr~eniji ovjek je onaj ko najvie razmi~lja, planira i umuje o tome kako da dostigne Al lahovo zadovoljsrvo, a najpros tiji je onaj ovjek koji razmilja, planira i umuje samo o rome kako da zadovolji svoje prohtjeve na svaki nain. Neka je Allah na po
moi!

Tako su 'Umer b. Hattabu ak i u oamazu navirale misli o rome kako da stekne Allahovo zadovoljsrvo. On bi i tom prilikom pravio vojnu strategiju tako da je istovremeno izvravao namaz i dihad. Ovo je veoma rij.edak i uzvien primjer proimanja ibadeta jedan kroz drugi, to moe poi za rukom samo iskrenim ljudima prekaljeoog srca, irokih nazora i visokih ciljeva. Oni ulaze u jedan ibadct i naslauju se s nekoliko vrsta drugih, a to je Allahova mi lost koju On daje onome kome hoe.
Rijei

sc uvaju rako to ovjek ne dozvoljava da izgovori ita besmisleno ve treba da se dri onoga u em u ima koristi i to e mu uveati vjerovanje. Kada zaeli da neto kae, neka prvo ra zmisli da li to ima koristi i zarade ili ne. Ako nema, onda mu je bo lje da uti; ako, pak, u tome primijeti neku korist, neka opet raz misli da li ima nero to mu je pree da kae i to ne bi smio da propusti. Kada hoe da sudi o neijem srcu, posluaj ta taj ov jek govori. Preko jezika e upoznati njegovo srce, h~io o n to ili ne. Jahja b. Mu'az je rekao: "Srca su poput kazana u kojima ne to kljua, a jezici su poput kutlaa. Zato, obrati panju na ovjeka kada govori. Njegov jezik iz srca zahvaa slatko ili kise lo, ukusoo ili ljuto, itd. -na ukus njegovog srca ukazuje ti uzorak s njegovog jezika". Znai; kao to jezikom moe probat i hranu koja se kuha u

Rijei

Bolestl iUeli

231

kazanima, tako moe i spoznati kakvou ovjekovog srca putem njegovog jezika. U hadisu koji prenosi Enes navodi sc: "ovjekov

iman nije potpun we dok mu se ne ttsavrfi srce; a srce mu se nee usavriti we dok mu se ne usavrfi jezik"'. Kada je upitan ta najvie uvodi ljude u Vatru, Boiji Poslanik ;!oi je odgovorio: "Usta i spolni organ"2 T irmizi ovaj hadis ocjenjuje kao hasen-sahih. Mu'az b.
Debel je pitao Boijeg Poslanika ~ koj im e pos cupko m zaslu iti D ennet i i zbjei Vat ru te mu l'oslanik :11$ objasni m je glava, oso vina i vrhunac svega to ga. Z atim ree: "Hoe li da ti kaem ime e to stei ?" "Kako da ne, Boij i Poslanie! ?" O n se uhvati za jezik i ree: "uvaj sc ovoga! " "Zar emo odgovarati za ono to govori mo?" upitah ga. "Oplakala te majka, M u'azc, - ree m i P oslanik tl1 -zar e ljudi u Vat ri biti vueni po svojim licima ili nosevima os im t bog onoga to im jezici iska u." E bu 'Isa je rekao da je ovo vjero dostojan hadis.'
1

Biljei Ahmed: Musned, br. 12636, putem Enesa b. Malika _. u vjero dostojnoj predaji. Tirmizi: Knjiga o dobroinstvu i odravanju rodbinskih veza, br. 2004; Ibn Made: Knjiga o zuhdu, br. 42 46; Ahmed: Musned, br. 7847, 8852, 9403, pu tem Ebu H urcj rca ~. Hndis je hasen. (v.: Sahih Sunen Et-Tirm izi, br. 1630.) Da bi ovaj dio bio jasan, potrebno je navesti had is u cijelosti: Mu'az b. Debcl pripovijeda kako je bio u drutvu s Posl:tnikom il! na jednom putu. "Jed nog dana sam se zatekao blizu njega pa ga upitah: 'Boiji Poslanie, kai mi koje e me djelo uvesti u Dennet i udalj iti od Vatre.' 'Pita! me za veliku stvar, koja je lahka za onoga kome Allah olaka: Budi pokoran Allahu j nemoj Mu ni~ta ravnim smatrati! Kla njaj namaz, dijeli zekjat, posti ramazan i hodoasti Ka'bu. Hod li da ci otkrijem vrata dobra? Post je tit; sadaka brie grijehe, kao ~to voda 2asi vatru, i noni na"!az.' Zatim pr<?ui aje!e ~ ~ ~. ~h ~.;. ~~~.....;;t i:; >U * :J,_;; r.;.s}:, ~j L..:..l.j u~~:,;:,_;.~ (;:,~ 1_,lLS ~ ,,:;_;,.~~- ''Bokovi njiuovi se postelja li~avaju i oni se Gospodaru svome iz s'rraha i elje klanjaju, a dio onog to im Mi da jemo udjeljuj u. I niko ne zna kakve ih, kao nagrnda za ono to su ini li, skrivene radosti ekaju" (Es-Sedde, 16, 17.) Potom ree: 'Hoe li da ti kaem ta je glava svega, osovina i vrh unac?' 'H.ou, Boiji

r.!

fl)

232

Ibn Qalllm eiDowzme

I n teresantno je da ljudima lahko pada uvanje od zabranj~ ne hrane, nepravde, bluda, krade, konzumi ranja opojnih pia, zab ranjenog gledanja i sl., a te ko im je da kontroliu svoj jezik. Tako moemo vidjeti ljude koji se odlikuju vjerom, pobonou i s kromnou, ali koji govore stvari koje bude Allahovu s rdbu i ta ko munjevitom brzillom gube onaj poloaj koji su svojim ranijim postupcima zaradili. Puno je on ih koji su p oteni kada su u pitanj u grij esi i n epravde, ali jezicima p rljaju asti mrtvih i ivih ljudi, bez razmiljanja o o nome to govore. Ako eli konkretan primjer, pos luaj predaju koju Muslim biljei u svome Sahihu putem Dunduba b. 'Abdillaha, o to me ka ko je neki ovjek rekao: "Tako mi Allaha, On nee oprostiti tome i

tome ovjeku!" Allah 4!Jl. odgovori: "Ko se usuuje da govori kako ne u oprostiti tom ovjeku!? Njemu sam oprostio, a woja djela sam po nitio!"' Ovaj pobonjak je doao u situaciju da mu zbog samo je
dne rijei budu ponitena sva djela koja je dotad inio.
Sl inu

poruku nosi i hadis koji biljei Ebu H urejre:

"... rekao je rije koja mu je ocrnila dunja/uk i Abim"2

D va Sahiha biljee predaju Ebu Hurejrea da je Boiji Pos lanik ii reho: "Doista ovjek moe izgovoriti neto Allahu d1ago, to

ga moe podii na visoke stepene, ali, isto tako, moe izgovoriti neto
Poslanie',

rekoh. On ree: 'Glava svega je islam, osovina je namaz, a vrhunac dihad'. Zatim ree : 'Hoe li da ti kaem ime e to stei?' 'Kako da ne, Boiji Poslanie! ?' On sc uhvati za jezik i ree: 'u vaj se ovoga!' 'Zar emo odgovarati za ono to govorimo?' upitah ga. 'Oplakala re majka, Mu'aze, - ree mi Poslanik ;fi - zar e ljutli u Vatri biti vueni po svojim licima ili nosovima osim radi onoga to im jezici iskau.'" Ebu 'Isa je rekao da je ovo vjerodostojan hadis. ry.: Sunen Et-Tirmizi, 5/11, br. 2616.) - P rim. prev. Muslim: Knjiga o dobroins tvu j rodbinskim vezama, br. 262 1, pu tem Dundub b. 'Abdillah El-Bed elija. Ehu Davud: Knjiga o ponaanju, br. 4901; Ahmed: Musned, br. 8093. Ovo je hasen-hatlis (v.: Tahrid Et-Tahavijjc, br. 364.)

Bolest lill Bk

233

Allahtt mrsko, to ga moe strmoglaviti 1:t dehe1memske ponore" 1 Kod Muslima stoji: "Doista, ovjek moe izgovoriti rije ije teine nije wjestmz, a koja ga moe strmoglaviti 11 diehennemske ponore dublje nego to je razdalji11a izmedu istoka z : zapada" 2
Tirmizi putem Bilala b. Harisa ei-Muzenija biljei da je Bo iji Poslanik :k rekao: "Doista neko od vas moe izgovoriti Allahu

dragu rije ije djelovanje nije ni zamiljao pa zbog toga bude uvrten u blagoslovljene do Sudnjeg dana. Medutim, neko od vas moe izgo voriti rije Alla/m mrsku koj11 ne smatra znaajnom, ali koja e ga uvrstiti tt omraene do Sudnjeg dana". Alqame je govorio: "Koliko
sam rijei zaustavio zbog hadisa Bilala b. Harisa"). U Tirmizijevom Dami'u se
takoer

navodi Enesova preda

ja: ''jednom je ttmro jedan ashab pa neki ovjek ree: 'Dennetlija', a Boiji Poslanik Ji se okrenu: 'Otkud zna? MoMa je 011 govorio o onome to ga se ne tie ili je bio {/...rt 11 onome to mu 11e mnanjuje imetak'."' Tirmizi za ovaj hadis kae da je hascn-sahih. U drugoj verziji se kae: ''jedan mladi je pao kao ehid tt Bici na Uhudtt. Na stomaku Stl mu nali kamen privezan od gladi. Majka mu obrisa pra imt sa lica i ree: 'Neka ti je pn'jatno, sine moj'. Na to Boiji Posla nik !kree: 'Nemoj biti sigurna - moda je on govorio o onome to ga se ne tie ilije bio krt 11 onome to mu nita ne treba'."5
Buhnri: K.njig<1 o suptilnosti, br. 6478; Ahmed: Musned, br. 8206, putem Ebu Hurejrea $.Muslim biljei ovaj hadis u verziji koja slije di. Bu hnri : Knjiga o supti lnosti, br. 6477; Mus.lim: Knjiga o zu hdu i sup tilnosti, br. 2988, putem Ebu Hurejrea $. ; Tirmizi: Knjiga o zuhdu, br. 2319; Ibn Made: Knjiga o smumjama, br. 3969; Ahmed, br. 15325; Ma li k: Mu vctta', br. 1562. Hndis je zah valjujui svim verzijama vjerodostojan (v.: Es-s ilsile cs-sahiha, br. 888.) Tirmizi: Knjiga o zuhdu, br. 2316. H adis je slab. (v.: Da'if Suncn Et Tirmizi, br. 402.) ' Hadis spominje Hejsemi u Mcdme'u (10/ 306) uz napomenu: "Ovaj hadis prenosi Ebu Ja'la, a u njemu sc nalazi Jahja b. Ja'la el-Musu li koji
1

e>

234

Ibn Qalllm ei.OfewzJJJe

Dva Sahiha biljee hadis Ebu Hurejrea: "Ko bude vjerovao u Allaha i Suduji dan neka govori dobro ili neka uti!"'. U Musli movoj verziji se kae: "Ko vjeruje 11 Allaha i Sudnji dan- kada pri sustvuje neemu, neka govori dobro ili neka uti". 2 Tirmizi u vjerodostojnoj predaji biljei predaju Poslanika
;l: "Z11ak lijepog islama kod ovjeka je nemijeanje 11 stvari koje ga se

Sufjan b. 'Abdillah es-Seqafi je upitao Boijeg Poslanika ~: "Reci mi, Boiiji Poslanie, o islam tt neto zbog ega ubudue neu nijzoga to pitati". "Reci: 'Vjerujem 11 Allaha' i zatim ustraj na tome". "Staje, po tvom miljenju, najopasnije za mene?" Boiji Poslanik :ilse uhvati za jezik i ree: "Ovo".' H adis je sahih.

ne

tiu".l

Ummu Habibe, supruga Boijeg Poslanika prenosi da je on rekao: "Svaki govor ljttdskog bia ide na njegovu tetu, a ne u nje govu korist- osim naredivanja dobra, odvraanja od zla i spominja nja Allaha ~ ..s Tirrnizi kae da je ovo hadis basen.

*'

U drugom hadisu sc kae: "Kada se ovjek probudi, svi nje govi organi se ob1aajtt jezik11: 'Boj se A llaha! Mi zavisimo od tebe. Ako ti b11de ispravan, bit emo i mi; a ako ti zastrani, zastranit e-

je nepovjerljiv" (v.: Et-Taqri b, br. 7677.) 1 Buh~ri : Knjiga o ponaanju, br. 60 18, Musljm: Knjiga o imanu, br.
~7.

Muslim: Knjiga o dojen ju, br. 1468, pute m E bu Hurejrea ~. j Tirmizi: Knjiga o zuhdu, br. 23 17; Ibn Made: Knjiga o smurnjama, br. 3976, putem Ebu Hurejrea .._ utim Tinnizi: Knjiga o zuhdu, br. 2318, Malik: Muvetta': Knjiga o damiji, br. 1402, putem 'Alija b. Huscjna b. Alije b. Ebi Taliba, dok Ahmed u Musnedu ovaj hadis (br. 1738) biljei putem Husejna b. 'Alija, r. 'anhuma. Hadis je sahih. (v.: EI-Mikah, br. 4839, Sahih Suncn Et-Tirmizi, br. 1886, 1887.) ' Muslim: Knjiga o imanu, br. 38; Tirmjzi: Zuhd, br. 2410; lb11 Madc: Smutnje, br. 3972; Al1med: Musned, 18938. ' Tirmizi: Knjiga o zuhdu, br. 2412, Ibn Made: Knjiga o smutnjama, br. 397~. Hadis je slab. (v.: Es-silsilc ed-da'ifc, br. 1366.)
2

Bolest i liJek
nro i tn i". 1

235

Jedan od se/efa, asnih prerhod11ika, sebe je prekoravao zbog rijei: topao dan ili hladan dan. Jedan veliki uenjak je sanjao kako je umro. Ljudi ga upitae kak--vo je bilo njegovo stanje, a on ree: "Prekoren sam zbog rijei koj u sam izgovorio. Rekao sam: 'Koliko je lj udima potrebna kia'. Bi mi reeno: 'Otkud ti zna? Ja najbolje znam ~ta je dob ro za M oje robove'." J edan ashab je rekao svome robu: "Daj nam sofru da se igramo njome", a zatim ree: "Estagfinellt~h 2 ! N ikada ne iz govorim rij e a da je ne zauz.da m i uk rotim, a ova mi je pobjegla bez uzde i ulara!" O d po kreta svih or gana, najpogub niji i naj~tetnlji za ovjeka su po kreti jezika.

JC ISpraVOIJC.

. .

Raniji i kasnij i uenjaci su se razili oko toga da li se ovje ku pie sve to izgovara ili samo dobre i loe srvari. Prvo miljenje

..

Jedan od selefa je rekao: "Sve to ovjek kae na njegovu je tem, osim spominjanja Allaha i tome slinog". Es-Sidtliq ~ je znao hvatati prstima svoj jezik i govorit i: "Ovo mc je dovelo na ivicu propasti". Govor je tvoj zatoenik, a kada izae iz tvojih usta, ri si onda njegov zatoenik. A Allah je prisutan kod svake izgovorene

rijei: (~~~~:J ~l J} ~ \;i; G) - "On ne izusti ni jedmt rije, a da pored njega nije prisutall Onaj koji bdije (Qaf, 18) .
Jezik ima dvije opasne zamke, ako se spasi jedne, mora pas ti u drugu; to su govor i ~utnja. Nekada je opasnije utjeti nego govoriti, a nekada obratno. Onaj ko Ju ci pred istinom je nijemi cjran, nepokoran Alla hu i dvolini ulizica, osim ako to ne ini iz bojazni za vlastiti ivot.

Tirmizi: Knjiga o :zuhdu, br. 2407; Ahmed: Musncd, br. 11498, pu tem Ebu Sc'id EI-Huderija <Go, a hadis je basen. (v.: Sahih Sunen Et Tirm izi, br. 1962.) Traim oprost od Allaha.

236

Ibn QaiJim ei-DlewzJJJe

Onaj ko izgovara neistinu, pak, jeste ejtan koji govori i nepokoran je Allahu. ljudi ne koristi adekvatno utnju i govor - sve se ug lavnom svodi na ove dvije grupe. Srednja grupa -pripadnici Pravog Puta- usteu svoje jezike od lai i pruaju ih samo u onome to e im donijeti korist na buduem svijetu. Nikog od njih ne moemo uti da mu rijei nekontrolisano i beskorisno izviru. Pored wga, jezik na Sudnjem danu moe sravniti brdo dobrih djela kao to moe sravnid brdo loih djela estim spomin janjem Allaha ilit i kontalttiranjem sa Njime.
Veina

Koraci
Koraci sc uvaju na taj nain to ovjek nee pmati svoju nogu ka onome za to nee imati nagradu kod Allaha. Ako kora cima ne moe poveati nagradu kod Allaha, o nda je ovjeku bolje da sjedi. Svaku dozvoljenu (mubah) stvar ili obiaj ovjek moe da pretvori u ibadct i posveti je Allahu~ stjeui na taj nain nagradu kod Njega.
Budui da greke mogu biti poinjene nogom i jezikom, za

jedno su spomenute u a jeru: 1 ;!.J ll:,;. ~~\j1 ~ 'v/; ::r.,u1 ,;.;.)! ~j) (~Sl:. l)li 'v).,.G;.il c~i.G.- "A robovi Milostivoga Sit oni koji po zemlji mimo hodaj11, a da ih bestidnici oslove, odgovaraju: 'Mir vama!"' (Furqan, 63). Ovdje su robovi Milostivoga opisani kao oni ije su rijei i koraci izbalansirani, kao to su pogledi i misli zdrueni u ajeru: (,_,J!..~l~ (;j ~'11 ~G. fi:;)- "On Zllll poglede koji kriomice u 0 110 to je iabranjeno gleda;u, a i u ono to grudi kriju" (Gafir, 19).

ZABRANA BHTIDNOHI lOBAVUA

UVANJA HIDNIH MJEHA

Prethodna poglavlja smo spomen uli kao uvod u poglavlje o zabrani bestidnosti i obavezi uvanja stidnih mjesta. Boiji Posla nik fi je rekao: "Najei razlog ulaska l< Vatri< bit (e usta i spolni

Bolest liU Bk

237

orgau"1 Dva Sabiha biljee da je on rekao: "Nije dozvoljeno proliti krv muslimana osim 11 tri s/ulaja: blud u bra/eu, ivot za ivot i os ravijmJje vjere i naputallje dmtva (demar.a)." 2 U ovom had isu se
u istu ravan stavlja blud, kuir i ubistvo, kao to je sluaj sa ajetima sure EI-Furqan i hadisom Ibn Mes'uda. Boiji Poslanik ~ je zapoeo s onim to se najee dogaa, a zatim je spomenuo ono to se rjede deava. Blud se ee dogada od ubistva, a ubistvo ee od odmetnitva od vjere, da nas Allah sauva od roga! Ovdje se, takoer, prelazi sa velikog grijeha kave em. Blud je veoma tetan po dobrobit ovjeanstva. Jer, kada ena poini preljubu, ona navlai s ram otu na svoju po rodicu, mua i rodbinu rako da o ni vie ne mogu ljudima pogledati u oi. A ako ona zanese od toga bluda i ubije svoje dijete, snosit e odgovor nost za ubojstvo i za blud. Ako ga os tavi i d onese na svijet, onda e svojoj porodici i muevoj rodbini pripisati stranca koji im ne pripada. On e ih nasljeivati, njih ovo prez ime nositi, osamljivati se sa njihovim enama ne pripadajui im, itd. I ovjekova preljuba dovodi do poremeaja rodbinskog sistema kao i do naruavanja estitosti ene i njenog izlaganja propasti i nestanku. Ovaj veliki grijeh dovodi do ruenja ovosvjerskih i vjerskih dobam. Koli ko se zinalukom kri zabrana, ugroava prava i nanosi nepravdi ? Medu karakteristikama ovog grijeha je to da o n privlai si roma!tvo i skrauje ivot. Bludom se ocrnjuje ljce ovjeka i on do biva epitet omraenog meu ljudima. On, takoer, rastae srce i razbolijeva ga, ukoliko ga ak ne ubije. Taj grijeh privlai brigu, rugu i strah. Udaljava poinioca od Gospodara, a priblia.va ga ej tanu. Poslije ubistva nema veeg grijeha od ovoga te je zbog toga
1

Hadis je spomen ur na 222. strani. - Prim. ur. (Na navedenoj strani, na kojoj se govori o remi "Vrata grijeha" ne na lazi se ovaj hadis, iako ro ured nik rvrdi. Vjerovatno je mis lio na had is koji se spominje na str. 231, u fusnoti br. 2. - Prim. prev.) Buhari: Knjiga o krvarini, br. 2878, Muslim: Knjiga o raspodjeli i rn rovima..., br. 1676, putem 'AbduUaha b. Mes'uda, u Muslimovoj ver
ZIJI

238

IbnQailim ei-Dzewziiie

propisana smrtna kazna, i to na najgori, naj run ij i i najtei naio. Covjeku je lake da mu kau da mu je ena ubijena nego da uje da je poinila p reljubu. Sa'd b. 'Ubade ~ je rekao: "Kada bih zatekao

nekog ovjeka sa mojom enom, Hdario bih ga otricom sablje"1 To je uo Boiji Poslanik ;l1pa ree: "udi li vas Sa'dova ljttbomora i rl!'u nost? Ja sam doista rl!'unomiji od njegtt, a Allah je revnosniji od me ne. Zbog ove revnosti, Allah je zabranio sve javne i tajne grijehe". 2
Had is je muttefequn 'alejhi. U dva Sahiha se takoer navodi da je Boiji Poslan ik ;!;$ rekao: ''Allah je 1evnostan i ljubomoran, i vjernik

je ljttbomoran. Allahova ljubomora se javlja kada Njegov rob poini twto to mu je On zabm.nio". 3
Dva Sahiha biljee da je Poslanik fi rekao: "Niko nije rev nosniji od Allaha. Zbog toga je On zabranio javne i tajne grijehe. Ni kom nije dme izvinjenje nego Allah11. Zbog toga je poslao poslanike sa radosnom vijeu i opomenom. Nikom nije draa pohvala nego Allahu. Zbog toga je On pohvalio Sebe".
racnja:

Dva Sahiha prenose Pos lan ikovu :J;l; hutbu za vrijeme pom "0, Muhammedov ummete! Niko ne moe biti ljubomomiji

od Allaha katia Njegov mb ili robinja ine blud. O, Muhammedov ummete! Tako mi Allaha, kada bi znali ono to ja znam, malo biste se smijali, a. mnogo p/11.kali". Zatim je podigao ruke i rekao: "Gospo daru moj, jesam li p1enio (misiju) ?"'
Spominjanje upravo ovog velikog grijeha nakon namaza povodom pomraenja ima skriveni razlog ako bolje razmislimo. Pojava zinaluka najavljuje propast svijeta i to je jedan od predznaka
1

'

Izvor hadisa ve spomenut. Bubari: Knjiga o braku, br. 5223; Muslim: Knjiga o pokajanju, br. 2761, purem Ebu H urejrea ~.u Muslimovoj verziji. Buhari: Knjiga o tu maenju Kur'ana, br. 4634; Muslim: Knjiga o po kajanju, br. 2760, putem 'Abdullaha b. Mes'uda </ii.. Bu bari: Knjiga o dumi, br. 1044; Muslim: Knjiga o pomraenju, br. 901 , purem 'Ai e, r. 'anha, u Muslimovoj verziji.

Bolest t liJek

239

Sudnjeg dana. Dva Sabiha biljee hadis Enesa b. Malika: "Rei u vam jedan hadis koji vam niko nee citirati nakon mene: uo sam Poslanika Jf kako kae: 'Medu predznacimtt Sudnjeg dana je da e

biti izuzeto znanje, a pojavit e se ne-,enanje! Konzmnirat e se alko bol i rairit e se blud! Bit e manje ljudi, a vie ena, tako da e na pedeset ena biti jedan ovjek". 1
Allahov zakon nalae da, kada se rairi blud, On se estoko srdi i ljuti. To se neminovno odraava na sudbinu zemlje. Ibn Mes'ud je rekao: "Kada god se u nekom selu pojavi b lud, Allah na redi da se ono kazn i". Jedan izraelski sveenik je primijetio svoga sina kako namiguje jednoj od vjernica, pa mu ree: "Polahko, sine!" Nakon toga on pade sa svoga kreveta i s lomi kimu. I ena mu je pala, a sinovi izginuli Bi mu reeno: "Zar se tako srdi~ kada sc Me ni uini grijeh? U tvom porodu nikada nee biti dobra".2 Kaznu za blu d karakteriu, medu ostalim kaznama, tri stva ri: smrt na najgori nain, dok je u blaem obliku propisano kanja \'allje cijela biem i srca izgonom iz domovine na godinu dana. Druga karakteristika je to da je Uzvieni zabranio Svoj im robovima da ih savlada samilost prema bludnicima kod izvravanja kazne. Jer, Uzvieni im je iz samilosti propisao ovu kaznu. On je blai prema njima nego to smo mi ... Ta milost nije sprij eila ovu kaznu, i ni ljudi ne treba da dozvole da njihova samilost sprijei izvrenje Allahove naredbe. Ovo pravilo, iako se odnosi i na osta le kazne, potrebn o je naroito istai kod kazne za blud zbog potrebe za time. Jer, ljudi ne osjeaju srdbu i ljumju prema bludnicima kao to je sluaj sa kradljivcem, lanim svjedokom ili pija nicom. Njihova srca su milo stivija prema bludniku nego prema drugim zloincima i grdnici1

Buhari: Knjiga o kaznama, br. 6808; Muslim: Knjiga o znanju, br.

2671, u Buharijevoj verziji.

Ova pria je ve navedena u opirnijoj veniji. Nju biljee Ahmed u

Zuhdu (str. 128, 129), Ebu Nu'ajm u Hil-ji (2/372) i Gazali u Jhja'u
(2/3 11.) Ovu priu nije komcmarisao Hafiz 'Iraqi.

240

Ibn QaJ]Im BIDIBWZIJie

ma. Stvarnost to potvruje. Radi roga su ljudi upozoreni da ne do zvole da ih samilost sprijei da izvre Allahovu ~ kaznu. Ova milost potie iz injenke da sc ovaj grijeh deava viso koj, srednjoj i nioj klasi. Najjai porivi su za time i mnogi u tome uestvuju. Najei uzrok bluda je ljubav, a ljudi osjeaju naklo nost prema ljubavnicima. Oru smatraju da se pomo tim ljudima ubraja u pokornost i ibadet iako je ljubavn i prizor zabranjen njima i oni ne osjeaju odbojnost prema tome. Situacija je o vakva kod veine o nih koji su slini stoci. Mnogo smo pria o rome uli, a veina od nj ih potie od stvo renja ija je pamet i vjera nepotpuna sluga i ena. Jo jedan od uzroka je ro to sc ovaj grijeh izvrava na pris tanak obje Strane, a rukako nasiljem, nepravdom, dok ljudi ZaUru od silovanja. To je, takoer, izraz velike strasti. Kada se sve to od slika u dui, javlja se milost koja sprjeava izvravanje kazne. Sve ovo je posljedica slabog imana. Odraz jakog imana je da se dua odlikuje snagom koja e izvriti Allahove naredbe i milou prema kanjeniku, zbog Gospodara i Njegove milosti. karakteristika je to to je Uzvieni naredio da sc ta kazna izvri u prisustvu vjernika, a ne u zatvoreno m prostoru gdje il1 niko ne vid i. Ovim sc postie cilj kazne i mudrost opomene. Kazna za ovjeka koji poini blud u braku je izvedena iz Allahove kazne upuene Lutovom narodu- kamenovanja, zato to su blud i homoseksualizam jednaki po svojoj runoi i bestidnostima. Oba grijeha sa sobom nose krenje Allahove mudrosti u stvaranju i up ravljanju. U homoseksualizmu se krije bezbroj tetnosti. Pasivnom uesniku je bolje da umre nego da dozvoli da se na njemu to zlo izvri. Jer, nakon tog zlodjela ovjek se ne moe popraviti. Svako dobro e izgubiti, a zemlja e iz. njegovog lica ispiti i zadnji trag ivota. Nakon toga ovjek se ne stidi ill od Allaha ni od ljudi. Te nost aktivnog uesnika e u njemu djelovati kao otrov u tijelu. U lema se razila oko toga da li pasivni ues nik moe Dennet. uo sam ejhu-1-islama kako o rome govori ...
ui Trea

BolestIJUek
se na nekoliko stvari:
Poslanik ~ je rekao: "Kopile nee ui
11

241

Oni koji smatraju da taj ovjek nee ui u Dennet baziraju

Detztzet"1 Ako se

ovo odnosi na kopile koje nema uea u grijehu koji je prethodio njegovom roenj u, ve se smatra potencijalnim izvorom zla i gri jeha te se teko od njega moe oekivati neko dobro zato to je stvoreno od prljavog sjemena te ako je tijelo koje je odraslo na ha ramu potrebno istiti vatrom, ta sc onda moe rei za tijelo koje je stvoreno zabranjeni m sjemenom? Pasivni uesnik u homoseksualnom odnosu je gori od kopi leta. On je nii, ogavniji i prljaviji od njega. On ne moe oekivati nikakvo dobro; on je uvijek daleko od toga. K.1da god uini neto dobro, Allah mu kao kaznu propi~e neko loe djelo. Teko sc mo e nai neko ko u mladosti poini ovo nedjelo, a da u starosti ne bude jo lo iji. Nesposoban je da poini dobro djelo, da stekne ko risnu nauku ili da se iskreno pokaje. Rjeenje ovog pitanja je u slijedeem : Ako se ovjek koji je iskuan ovom nesreom iskreno pokaje i pone in iti dobra dje la i ako se svojom starou iskupi za svoju mladost, Allah .;(!; e mu njegova loa djela pretvoriti u dobra. Ogavnost poinjenog grijeha bit e saprana raz nim pokornostima i ibadetima, sputanjem pog leda, uvanjem stidnih mjesta od zabranjenog i iskrenim postupa njem sa ljudima. Takvom ovjeku e biti oproteno i on e biti uvrten u dennctlije. Allah prata sve grijehe. Ako teoba moe izbrisati svaki grijeh: mnogobotvo, ubijanje Allahovih robova i poslanika, sihr, nevjerovanje i dr., zato ne bi mogla izbrisati i ovaj grijeh? ... Allahova mudrost, ispunjena pravdom i milou, zahtije va da se pokajnik od grij eha tretira kao onaj ko nema grijeha. Nje govi grijesi se pretvaraju u vrline. To se odnosi na sve pokajnike.
1

Oarimi: Knjiga o piima, br. 2001; Ahmed: Musned, br. 6853, putem 'Abdullah b. 'Amra. Ovo je hasen venija. U slinoj verziji ovaj hadis prenosi Taberani u Ewsatu, br. 145, ali je ta verzija bez. oslonca. (v.: Es-silsi lc cd-da'ifc, br. 1287.)

242
.. "

Ibn Qalllm et-DiewziiJe

s

lfz~i;n!_ ~a~c :. . :..U}"!~~ f,>-;,.:r;_') ,:;i 'l t!; ;; _p t_ti:;. ::,.~t ~j-~ J; (~)'.>~tr " l ~ ...,.._,;JJI -~- ReCI: O, robO'Vl mOJI ko1z ste se

')

prema sebi ogrijeili, ne gubite 11adu 11 Allahovu milost! Allah te, sigurno, sve grijehe oprostiti; On, doista, umogo prata i On je milostiv"' (Ez-Zwner, 53). Iz ovog pravila ne izlazi nijedan grijeh.
Medutim, ovo opratanje se odnosi samo na pokajnike. to se, pak, rie o noga ko je u svojoj starosti lo kao i u mladosti, ko se nije iskreno pokajao, dobra dj ela inio, nije nadoknadio ono to je pro lo, oivio ono to je umrlo, niti je svoja loa djela zamijenio dob rim - taj pred smn ne moe uiJliti neto to e ga uvesti u Dcn ncL. To mu je kaz na za poinjeno djelo. Uzvieni A llab e ga za loe djelo kazniti drugim loim dje lom. Kazne za grijehe e sc go milati jedne na druge, kao ro sc dobroinitelji nagrauju za dobro djelo upuivanjem na drugo dobro djelo. Ako ana liziramo Stanje velikog broja ljudi na sam rtnoj pos relji, vidjet emo kako neto sprjeava njihov lijep kraj - kao kazna za poinjena nedjela. Hafiz Ebu Muhammed 'Abdulhaqq b. 'Abdirrahman ei Ebi li, Allah mu se smilovao, kae:

"Znaj d.a lo kraj - da n.as Allab zatiti od toga- ima svoje IIZ roke, puteve i vmta! Najvei je privrenost dtmjaluku., zaslijepljenost i pohlepa za njime, nemar prema Ahiretu i hrabrost i volja za grijefe njem. O'I.ljeka moe savladati neka sona grefke, vnta grijeha, seg ment 11e1nam, fragment hrabrosti i volje - to njegO'I.l razum zaroblja va, njegovu svjetlost gasi i njegove argumente pobija. Njem11 ne po mae opomena, na njega ne djeluje savjet. Smrt mu tt tom trenutku moe naii. On uje poziv izdaleka, ali ne moe razabrati njegovo znaenje, ak i nakon brojnib ponavljanja... Prenosi se kako se smrt pribliila slugi jednog N asira te ga sin poe nagO'I.larati da kae "La ilahe il/allah". Na to bi on odg=arao: 'Nasire, gospoda m moj.' Na svako ponavljanje, on bi odgovarao isto. Izgubio je svijest, ali je i nakon budenja ponavljao isto. Zatim ree sinu: "0, nepoznati ovjee! Nasir te poznaje samo po st~blji. On je

Bolest lliJek

243

smrt!" To su mu bile zadnje rijei. Abdulhaqq, Allah mu se smilovao, pripovijeda kako je ovjeku koga je on poznavao reeno da kae "La ifabe illal/ah", ntl ta je on odgovarao: "Na kuti tog i tog ovjeka pop mvici to i to, a u tom vrtu uraditi to i to..." Zatim je rekao: "Medit onim to mi je Ebu Tt~hir es-Se/efi do molio da prenesem od njega je primjer ovjeka kome je nastupio smr tni as. Kada ste ga nagovarali da izgovori 'Lt1 ilahe illa!lt~h', on bi govorio: 'Deh jazdeh', to na perzijskom znai 'deset za jedanaest'. Kada su drugome to rekli, on je citirao stih:
'l(pf(g u stili tfo /{jJpati(a 9rtuntfa6a?
O ovome postoji opirna pria: jedan ovjek je stajao ispred ulaz liio na ulaz hamama (javnog kupatila). U rom tre /lutku naide jedna prekrasna djevojka i upita ga: "Gdje se nalazi ku patilo Ml((lab?" On pokaza na svoju kuu i tee: "Ovo je k11patilo Mrmdiab". Ontl ue u kteu, a on za njom pode. Kada tule u kuu i vidje da je prevarena, ona se poe pret'Vamti kako je mdoma i srema to je sa njime. Ka,ko bi izbjegla sil()Vanje, ree mu: "Lijepo bi bilo da nam donese nekih ukumih stvari koje e nam uljep!ati uitak". On ree: "Za trenutak u ti donijeti sve to eli!'' i izie ostavivi je neza kljttan.u u kui. Kupio je to trebtl i vratio se, ali djevojka je ve bila pobjegla. Covjek poe brmcati i neprestttno je spominjati. Hodao je ptttevima i sokacima pjevaju6:
kue iji je

''M.otfa e jeanog aana nefig rei, 'J(flfig u stili tfo I{Jcpatitil9rtwfa6a?"

Nakon odredenogvremena, djevojka mu odgovori: zato, k,atfa sije uliva tio, m:ri 6rzo ofigvao /{Jct1 i(i zak.fjuao vrata?"
Oaj mu se povea

i on nastavi izgovarati ovaj stib sve do po

sljednjih trenutaka svoga ivota. Priprrvijeda se kako je neki ovjek zavolio jedmr osobu i es toko se vezao za njtt tako da mu je to stvorilo boli i prikrrvalo ga za postelj11. S d1uge strane, ta osoba eli na sve natine da izbjegne susret sa njim. Posrednici su kruili od jednog do dmgog sve dok ovaj nije

244

Ibn Q aiiim ei-Dewziiie

obeao da e posjetiti toga ovjeka. Izaslanik obavijesti bolemika ka ko e mt~ voljena osoba doi u posjetu, nato se on obradova i od mu ka oporavi. Dok je oekivao dogovoreni susret, stie mu izaslanik i ree: "Taj ovjek je stigao sa mnom donekle pa se vratio. Nagovarao sam ga i molio, ali mi on ree: 'On me se sjetio i zbog mene se obra dovao. Ne elim da na sebe sumnju navuem niti optube privuem'. Opet sam ga molio, ali on ponovo odbi i otide". Kada to nesretnik u, pade na. ruke izaslaniku i razbolje se gore nego ranije. Na licu nut se javie znaci smrti, pa poe buncati:

'Mirnj, raliat[ul(,u oofesnoga, o, {ije/tu samrtnilig. iznurenog! f!'voje zaaovo(jstvoje arae mame srcu oami[ostiStvorite(ja VzvienoiJ!
Rekoh mu: "ovjee, boj se Allaha!", a on odgovori: "Sad je kasno". Ja pooh da iziem i prije nego to stigoh do vrata, zauh sa mrtni hropac. Da nas Allah sauva od loeg kraja i neslavnog zavr etka! St4jan es-Sevri je jedne prilike plakao do zore. Ujtttro mt~ re koe: "Zar sve to iz straha od grijeha?" On uze slamku sa zemlje i re e: "Grijesi Stt znaajni koliko i ovo! Bojim se loeg zavretka!" Ovo je najvea razboritost- bojati se da te ne savladaju grijesi prije smrti i sprijee ce da prese/ina Ahiret sa imanom. Imam Ahmed biljei da je Ebt{ Derda' uoi smrti esto padao u nesvijest. !fada bi se budio, tt~o bi ajet: ~ G. ~~t:..;t, ~~f: . iii~) (;).Ji:; ~~ .j. r-:-~:; ;:(,f ~ 1_h~ - "Mt emo srca nJihova i oi njihove zapeatiti, i oni nee vjerovati kao to ni prije 11isu vjero vali, i ostavit emo ih da 11 zabludi svojoj bttajze smeteni" (El En'am, 110) . Zbog ovoga su se asni prethodnici bojali da ih g?ijesi ne zaklone od lijepog zavretka.

{;.

Znaj - nastavlja Hafiz ebu Muhammed - da lo zavretak, Allah nas sauvao od njih, ne predstoji onima koji su ispravni tt taj nosti i javnosti. To se kod njih jo nije desilo, hvala Allaht<. Lo kmj

Bolest liUel

245

predstoji onima ije je vjerova11je iskvarena, koji velike grijehe iznova line i koji wetinje ne potuju. Ovo lahko moe ovladati ovjekom tako da ga smrt iznenadi prije pokajanja i popravljanja, !to !ejtamt daje ansu da ga preotme, Allab nas sauvao. U Egiptu je postojao jedan ovjek koji nije propu!tao ezan i namaz 11 damiji. Iz njega. je zraila svjetlost ibadeta i pobonosti. jednog da11a se, po obiaju, popeo na mtmaru da proui ezan. Ispod mtmare je bila kua nekog kr!anina. On pogleda tt tu kutt i ugleda gazdinu kerku i zaljubi se 11 nju. Nije ekao ezan ve side i ude 11 kuu kod te djevojke. Ona ga upita: - ta hoe? Hou tebe- odgovori on. Zato?- upita ga ona. Uzela si mipamet i zarobila mi srce! - Nett zbog tebe poiniti grijeh nipoto! Udaj se za mene! - zamoli je on. Ti si mm/iman, a ja kranka! Otac me nikada nee tebi da ti! Pokrstit u se! Ako se pokrsti!, udat u se za tebe! Ovaj ovjek prihvati kr6mstvo lutko bi se oenio s njome. Ostao je sa njima u kui i tt toku tog dana popeo se na krov njihove kue i pao otllda ostavi na mjestu mrtav. Nije dobio Lit enu, a vjeru je izgubio".

KAZNA ZA

HOMO~EKmAUZAM

Zbog ro ga to ho moseksualizam predstavlja jednu od naj tetnijih pojava, kazna na ovom i buduem svijetu :t.a ovo nedjelo je najvea. Ljudi su sc razi~li oko toga da li e kazna za homoseksuali zam biti tea ili laka od kazne za blud ili e, pak, biti jednake. Ebu Bekr es-Sidd iq, 'Ali b. Ebi Talib, Halid b. EI-Welid, 'Abdullah b. Zubejr, 'Abdullah b. 'Abbas, H:Uid b. Zcjd, 'Abdullah

246

Ibn QaJilm ei-DfewzJJJe

b. Ma'mer, Zuhri, Rebi 'a b. Ebi ' Abdirrahman, Malik, Ishaq b. Rahavejh, l ma m Ahmed u vjerodosrojnijoj predaji kao i afi u jed noj od predaja- smatraju da je kazna za ho moseksualizam rca od kazne za blud. Ta bzna je, u svakom sluaju, smrr- bez obzira da li se radi o oenjenim ili neoenjerum osobama. 'Ara' b. Ebi Rebah, Hasan el-Basri, Se'id b. Musejjeb, Ibra him En-N cha'i, Qatade, Ewza'i, afi u zvaninom sravu svog mez heba, lmam Ahmed u drugoj predaji, Ebu Jusuf i Muhammed smatraju da je kazna za homoseksualizam i blud jednaka.

Hakim i Imam Ebu Hani fe smatraju da je kazna za homo seksualizam nia od kazne za blud i da nju odreduje sudija kao ra'zir1 Oni kau: To je jedan od grijeha za koje Allah~ nici Nje gov Poslanik ~ nisu odredili preciznu kaznu tako da se su
dija treba od redi ti ta'zir, kao kod osobe koja jede strvinu,
krv ili svinjsko meso.
Osim roga, to je odnos koji nije svojstven ljudskoj pri rodi;
tavie, AJJah .;IS je to djelo uinio mrskim ak i ivotinja
ma. Zbog toga za ovo nema fiksne kazne, kao to nema ni
za openje sa maga rcem i sl.
Izvrilac tog postupka se ne naziva bludnikom ni u eriatu
ni u tradiciji te zbog toga ne moe biti uvdten u tekstove
koji tretiraju kaznu za bludnike.
Mi u eriatskim pravilima nalazimo da se grijesi, ukoliko su
opren i prirod nim porivima, ne sankcion iu fiksnim kaz
nama. A uko liko je uinjen iz prirodnih poriva, onda grijeh
za sobom povlai kaznu srazmjerno rim porivima. Zato je
propisa tla kazna za blud, kradu i konzumaciju opojnih pia,
a nije propisana za jedenje strvine, krvi i svinjskog mesa.
O vo je ope pravilo - kazna nije propisana za openje sa

Ncfiksimna knna ije definisanje je preputeno odgovornim. Ubis tvo moe biti ta'zir, kao za droge i sl.

Bolest lliJek

247

ivotinjama ili mrtvacima; a Al lah je u ljudima stvorio naj

veu odbojnost prema openju sa istim spolom kao i p rema
traenju da neko s njime op i , za ra<!liku od bluda, gdje je
poriv zastupljen kod obje strane.
Ako se neko naslauje sa istim spolom, ro ne povlai pro
pisanu kaznu ni kod mukaraca ni kod ena.
Pristalice prvog miljenja - veina (durnhur) Ummeta miljenja koje se smatra opeprihvaen im kod ashaba, s matraju da nema ternijeg grijeha o d ho mose ksua lizma. Ovaj grijeh dolazi odmah iza kufra. Moda je tei i od ubistva, kao to emo vidjeti, ako Bog da. Allah e nije ovim grijehom iskuao nikoga prije Lutovog naroda. Oni su kanjeni na nain kako niko prije njih nije bio kanjen. Sastavljeno im je nekoliko kazn i - unitenje, prevrtanje kua preko njih, sravnjivanje, knmcnovanje sa neba, uriranje o ij u . Ta kazna je bi la dugo trajna. Rastrgnuti su kao niko prije njih - sve to zbog teine ovoga grijeha. Zbog njega sc zemlja moe rascijepiti; meleci bjee na kraj nebesa i Zemlje kada ugledaju da se to ini iz straha od ka zne koja se moe sruiti na poin i occ i koja i njih moe pogoditi. Zemlja se ali svome Gospodaru Uzvienom; br da samo to ne popadaju! ovjeku je bolje da bude ubijen nego da dozvo li da se ovo sa njime ini. Jer, kada mukarac opi sa mukraccm, on ga je ubio i svaki ivot iz njega iscr pio, a da ga je ubio - tada bi on bio ehid i mogao bi oeki vati neku korist na Ahiretu. - Jo jedan argument je i to da Uz.vi~eni Allalb od luku o od mazd i za ubisrvo preputa naslj ed niku. On moe tra iti da se ubica ubij e, a moe i da oprosti. Medu tim, kazna za ho moseksualca je beskompromisno ubojsrvo, prema konsen zusu ashaba Boijeg Poslanika ~ i vjerodostojnim hadisima kojima nita ne moe kootrir~ti. tavi~e, po tome su pos tupali Posbnikovi ashabi i pravedni halifc, neka je Allah njima zadovoljan. Vjerodostoj no se prenosi da je Hal id b. Welid zatekao ovjeka kako opi /..:y:w to opi ena pa je to

248

Ibn QaJilm eHieWZUJe

napisao Ebu Bekm Es-Siddiqu, ~ On okupi ashabe da se s njima posavjetuje, a Ali b. Ebi Talib je bio najstroiiji o tom pitanju. On ree: "Ovo je inio samo jedan narod, a vi Z/late kako je Allah post11pio s tim narodom! Smatram da se taj O'IJ jek treba zapaliti!" Na to Ebu Bekr es-Siddiq napisa Halidu da zapali homoseksualca.
'Abdullah b. ' Abbas je rekao: "Tra i se najvee uzviJcnje u mjestu i homoseksualac se baca sa njega, a zatim sc na nje ga srui kamenje". Ovu kaznu Ibn 'Abbas crpi iz naina na koji je Uzvieni Allah kaznio Lutov narod. Ibn 'Abbas je upravo taj koji prenosi od Poslanika ti: "Koga zateknete da radi posttepke Lutovog naroda, ubijte i pasivnog i aktivnog 11emika"' . Autori Su nena biljee ovu predaju. Ibn H ibban i drugi smatraju vjerodostojnom ovu predaju iji lanac pre nosilaca odgovara uvjetima Buharija. Vjerodostojno se prenosi da je Boiji Poslanik ti rekao:

"Allah je p1okleo onoga ko radi kao Lutov narod, Allah je prokleo onoga ko radi kao LtttO'IJ narod, Allah je prokleo onoga ko radi kao Lutov narod!"1 . Ne biljei se da je Posla nik ~ prokleo bludnike tri puta u jednom badisu. Prokleo je poinioce velikih grijeha, ali ne vi~e od jedanpu t. Meu
tim, homoseksualce je vie puta prokleo i tri puta to potvr dio. Ashabi Boijeg Poslanika ~ su se saglasili da homo seksualca t reba ubiti i niko se tome nije protivio, ali su se razili oko naina izvrenja te kazne, to je neke ljude nave lo na pomisao da su se ashabi razili oko toga da li treba izvriti smrtn u kaznu rekavi da je to sporno pitanje medu nj ima, a tO je, ustvari, jednoglasje.

Ebu Davud: Knjiga o kaznama, br. 4462; Tirmizi: Knjiga o kaznama, br. 1456; Ibn Made: Knjiga o kaznama, br. 2561; Ahmed: Musned, br. 2722. Had is je sabili. ' Ahmed: Musncd, br. 2812, 2908. Hejsemi u Medme' u kae: "Ovaj hadis prenosi Aftmed, a njegovi prenosioci su zanupljeni u Sahihu".

Bolestl Ulek

249

Ako analiziramo a jete: ()\;.. .C.j ~ ~ ~l J~ l i;:); ~j) - "l

to dalje od bluda, jer to je razvrat, kako'je to miall put!" 1 ( ' il,;jl . ' ...;.! . ,.. ~y!~f) (El-Isra') 32/l ~ .:r ~ ~ ~ \-.-- G ;-...W1 ~
"Zato razvrat koji 11iko pri;e vas na svijetle nije i11io?" (El-E'raf, 80), uoit emo razliku izmeu ove dvije pojave - razvrat u konteksw bluda nije odreden (tj. neki razvrat), dok je u kontekstu homoseksualizma odreden. To znai da homoseksualizam obuhvata sva znaenja rijei razvrat (u pravom smislu razvrat), tako da ajet moemo protumaiti kao: "zato inite razvrat koji je svakome odvratan?" Zbog teine toga razvrnta nije &ll potrebno ni spominjati, kao to je sluaj u ajetu: (:i: i _.;11 ;.,:j:\ ;. i .ij) "...i uradio si nedjelo koje si uradio" (E-Su'ara', 19) - tj. nedjelo koje je runo i poznato svakome. Uzvieni, zatim, potvruje runou tog nedjela opisujui ga kao razvrat koji niko prije nji h na svijetu nije inio. Za tim, kao jo veu potvrdu, navodi ono od ega se jee srca, paraju ui i groze prirode - da ovjek opi sa ovjekom na nain kako se opi sa enama: (~:,JI ~;8 ;.s:;!) - "Vi sa strau prilazite muJkarcima..." (El-E'raf, 81). Nakon ovo ga slijedi upozorenje da to ljudima nije potrebno te da motiv toga nije strnst niti potreba koja privlai mukarce i ene. Nema nago na, slasti, ljubavi i samilosti zbog koje ena zaboravlja svoje roditelje pored mua. U takvoj vezi nema potomstva kojim se produava najplemenitija vrsta, nema ednosti ene niti zadovoljavanja potrebe; nema tazbinstva koje je brat krvi; nema srarateljstva ljudi o enama od kojih potjeu najdraa stvorenja Allahu vjerovjesnici, evlije i vjernici. Boiji Poslanik illi e se takmiiti sa ostalim poslanicima brojno u svoga Ummeta. Pored ovoga, mnogo je vrlina braka, meutim, razvrat u homoseksualizmu sve to rui i prevladava nad time svojim temostima koje moe nabrojati samo Allah ~U daljem razlaganju ovog razvrata Uzvieni ukazuje na jo jedan aspekt pokuenosti ove pojave, a to je izobli avanje prirode po kojoj je Allah stvorio ljude, a to je spolna sklo
inite

250

Ibn Qaliim ei-DieWZlJJe

nost ka enama i odbojnost prema ljudima. Oni su izokre nuli stanje i izopaili prirodu tako to sa stra~u pri laze mukarcima. Zato je Allah ~ izokrenuo njihove kue povrh njih tako da je ono ~ to je bilo go re otilo do lje; isto je uradio i sa njihovim srcima, zatim su u propast strmog lavljeninaglavake. Oni su obiljeeni jo jednom osobinom J;) - pretj eri vanjcm, tj. preb cnjem granica: (~_,i;...:. r:,.;

;.;.r

"Ta vi ste narod koji sve granice zla prelazi!" (El-E'raf, 81). Razmotrimo da li je neto slino reeno o bludu ? Uz vieni ovo potvrduje ajctom: ~ ..:..JlS )1 ~:.ih ;:", ~~:~::,) (~Q.h - "... i iz grada ga, 11 kom su stanovnici njegovi odvratne stvari inili, izbavismo" (El-Enbija', 74) oni zas luuju najveu osudu: (~u;;. (:,i 1 ,liS ;,.i!J) - "To, uistinu, bijae narod razvratan i zao" (El-Jn bija', 721); nnziva ih gri jeni m narodom citi rajui njihovog poslanika: ._.;:,:...;1 :....~) L:.!. i'. il r:~l ..ft - "Gospodaru moj, pomozi mi protiv ~a roda grijenog!" (El-'Ankebut, 30); naziva ih nasiln icima u obraanju meleka Ibrahimu iJ!;j: ~~ 01 ;!:;il ~ ~~A+: tl!) (;:.~U. t,liS - "Mi emo unititi stano-vnike onoga grada, jer su njego-vi stanovnici nevjemici" (El-'Ankebut, .31). Ko je dino zasluuje ovakvu kaznu i ovakvu Allahovu osudu? Kada je Ibrahim ~ pokuao da se zauzme za njih nakon to je uo da e biti uniteni, biva mu reeno: :_,.;.;.1 ~1/.J ~) (;_,~:;. ="~ 1 j i ~(, .!l.;j :;.1 <4- :J ~~ U:. :;. - "0,1/irahillte, prodi se toga, itareenje od Gospodara tvoga je stiglo; njib e stii pamja sigumo!" (Hud, 76). ' fma li veeg razvrata i bogohuljenja nego kada su homo sekstlalci do~ kod njihovog poslanika Luta uvi da on ima gos te koji su veoma lijepo!j izgleda? Kada su pohrlili njemu, on im se obraa: (~ A11::;. ._;!!; 'i~ r.:,.i t;:) - "0, narode moj, eto mojih ke ri, one su vam istije! " (Hud, 78) elei da spasi svoje goste tako to e sunarodnike oeniti sa svoj im kerima nasluuju i veliku sramotu i nesre u za s~b; ~ ~v~ic gos.~c. <?n im i~.~e~ao; :~}-~- .,;!!; "i~ ~ {;.....;. 1c.. ~ <. :,_,JI .J 'i' :..Ut 1 :u :._o - " 'O narode - j <J"C) r""' ~<l . Jru J -- r '

';.

r; )

Bolest l liJek

251

moj', - ree on - 'eto mojih keri, one su vam istije! Bojte se Allaha. i pred gostima mojim me ne sramotite! Zar medu vama nema razumna ovjeka?"' (Hud, 78) . Oni mu odgo varaju nasiln iki,m i provokativnim ton om: ..). ill(.:-')~ :.ll) C0 l. :.:.t!G.;;. ::". ~~ - "Ti zna da nani nisu potrebne tvoje 'eri, ti doista zna ta hoemo mi" (Hud, 79). Alla hov poslanik na te rijei uzdahnu duboko zabrinut, pa ree: (.:-'' )~ J! c,?Jl ~~ i~ ~ .) ~~ ;) - "Ab, da ja samo imam mo, i/i da se rnogu osloniti 11a nekog snanog!" (Hud, 80) . Tndn mu Alla hovi pos lanici ot krivaju i priop:lvaju mu ela do .njili m; ~oe ~ko d~p;ij~t,i, a t~n;e, i,d,o. nje~a; "Ne boj se 1 ne bnm za nJth"; - (..:.Q! l~ vJ di~ J-;\;] l.y ~) - "0, Lule, mi smo izaslanici Gospodara tvoga, , oni tebi ne mo gu nauditi" (Hud, 81), rekoe mu oni, donosei radosnu vi jest za njega i nagovjetavajui kaznu za njegov narod: ;..{j) ~~ rt.. c..t r. ...,."..... .: - ~~. &r ~ t.. ~t r~ ~~. ~~ };.,.. : :- .;:i: - ~J ..r-- <r C"""' (~~ ~~ :,...;il ~~ ;:.~~ - 'Ti kreni sa eljadi svojom u gluho aoba noi bez ene svoje, nju e zadesiti isto to i njih, i neka se niko od vas ne obazire! - Rok im je prasko ZOije, a zar praskoz01je nije blizu?" (Hud, 81) . Boiji pos lanik, ~.je ovaj rok primio kao veoma dug, pn mu meleci rekok "Zar praskozorje nije blizu?" Tako mi Allaha, peri od od unitenja Albhovih neprija telja i spasenja Njegovog poslanika i vjernika trajao je samo od zore do izlaska sunca. Odjednom su njihove kue bile istrgnute iz temelja i uzdi gnute ka nebu tako da su mclcci mogli uti lave njihovih pasa i rev magaraca. Tada se od igrao plan koji je zacrtao Uzvieni Gospodar preko Njegovog izaslanika Debraila te kue su prevrnute na nji.h, kao ta vidimo u Objavi: Wi) ' ..' :.. _. h;.>.'i~ ll'J.:.r .ic.IPI:i::..tJ"f (, .~ ..;r.-:-0-' ; . ...".-, J....., ~ . r .~. "I kada pade naredba Naa, Mi s-ve prevnmsmo, ono to je bilo gore - bi dolje, i na njih kao kiu gmmenje od peena blata spu st1:smo, koje je neprekidno sipalo" (Hud, 82). On i su ostal i kao dokaz narednim pokoljenjima, opomena bogobojaz nima, prijetnja i primjer onima koji pou njihovim zloi nakim stopama, a kue im rnzgledaju prolaznici: ~; ..;.1>!)

k::i

.i,, . .

- .

252

Ibn Qallim ei-Dewziiie

(',.;..{.] i:'J ~; ui tJ * ' L:.J 41JJ *' ' /ii .:Ju~- "To su z'",;i~ta, p~uk; za oize k~}io:p~s;natraju::On je p;red puta, i

sada postoji; to je doista pouka za one koji vjeruju" (El Hidr, 75-77). Kanjeni su iznenada, dok su spavali. Katak lizma je nastupila dok su, opijeni, lutali. N ije im pomoglo ono to su stekli. Dugo su uival i u rim uicima da bi upra vo njima bili na kraju kanjeni.
Stvari koje su u iCJotu fjzufima stvara[e patnju i nafi..on smrti su patnja. Uici su nestali, patnje su nas tupile; strasti su prole, a nes ree dole; malo su uivali, a puno parili; rasipali su se bla godatima da bi im one do le glave. Opili s u ill nji hovi uici i oni su se probudili usred patnje; letargija ih je obuzela i osvijestili su se tek poto su im kue poele tonuti. Tako mi Allaha, estoko su se po kajali onda kada kajanje ne po mae; zbog onoga to su uinili plakali su krvlj u, ne suza ma! Kada bi mogao vidjeti gornje i donje iz ove grupe kako vatra kuJja iz otvora na njihovim licima i tijelima, kako se. pre i zmeu gromada vatre pijui umjesro ukusnog pia vrelu tekuinu i kako im se govori dok ih po licima vuku: "Kuajte ono to ste zasluili": .1;. lJ:,;.,; ~ ~( lJ~ ~~1) (0J! :; 5 G 0~~ LJ1 "Priite se u njoj, isto vam je trpjeli zli ne trpjeli, - to vam je kazna za ono to ste radili" (Et- Tur, 16)! Uzvieni Allah je smanjio razliku u kazni izmeu ovog ummcta i onima koji ine ista djela, On se ' l ~' e:,) "... a o no obraa najs troim tonom: ('.::; ~Ih! nije daleko ni odjednog nasilnika" (Hud, 83).

;J::!; -

:r-

O, 'CJi, ((sJji opite s muRg.rcima, sretno vam. 6ilo!

:Na <Dan povratRg. fjutfi. imat ete naoradu!

Jetfi.te i pijte, 6fuai razvrat inite Sto 'CJie!

'Vama e viti nawena :NJeoova najvea 'Vatra!
'Ta vaa. vraa Sl/. priprem.ifa fi..uu prije 'IJas

Bolest i liJek

253

pozivaju vas i rarfosnu vijest vam /{gzuju!

'Ew nas, vaili pretfiorfniR.,a, oeey.jemo vas,
Si( ni e nas u. najveu. '!latm staviti!

:Nemojte misfiti ria e vali partneri

6iti rfakl{g orfvas - jasno ete ili Wfjeti!
SvaRj orfvas e proR[injati svoga partnera,
patiti z6og njega i tugovati 11eprestanol
Sva/{g e z6oo svooa parttzera 6iti ftanjen
fi..ao to Sit sfastima zaratfivalipatnju.

KAZNA ZA HOMO~EK~UALIZAM lBWD

(0060\'0R HA Al\f!UMOOI OHIH XOJIIIIAllWU IlA lf WliA lA H OMOI[l(!UALI!AH HIA OO KAlHf lA BlUD)

Na tvrdnju da je to prekraj za koji nije propisana kazna moe se odgovoriti na vie naina: l. Ono to se prenosi od Allaha jeste kanjavanje homoseksualca smru ; ono ~to je propisao Njegov Poslanik !Iii jeste preneseno od Njega. Ako hoete da kaete da ta kazna nije odreena eri atom, onda niste u pravu; ako, pak, elite da kaete da ta kazna nije precizira~ a. te~stom Knjige, to ne mora da znai da se ona ne moe preczzzrau sunnetom. 2. Vaa tvrdnja propada kamenovanjem koje je propisano sun netom. Ako ustvrdite da je ta kazna dokinuta kur'an skim izrazom, dok je od redba ostala,

mi se poz ivamo na kazn u konzumenta alkohola. 3. Negacija odreenog dokaza ne mora znaiti negiranje svih drugih, niti negiranje onoga to se dokazuje. Uz ro, naveli smo kako je dokaz koj i vi negirate nepresuan ...
to se tie vae tvrdnje da je to odnos koji nije blizak priro

254

Ibn QaJJlm eJ-DlewziJJe

dama te da je AUah, naprotiv, ugrad io u njih odbojnost prema to mc kao prema openju sa mrtvacima i ivotinjama, na to se moe odgovori ti sa vie aspekata: l. To je neispravna analogija koju odbija sunnet Boijeg Poslani ka ;!i i konsenzus as haba, kao ro smo rekli. 2. Porcdcnje openja sa go lob radim lijepim i izazovn im mladiem sa openjem sa magarcem ili mrrvom enom takoder nije is pravno. Zar sc to moe porediti sa openjem sa magarcem, kravom ili mnvacom? Zar to moe oduzeti pamet ovjeku, okupirati mu srce i okupirati mu misli i duu? Nema pogrenije usporedbe o d ove. 3. Incest sa majkom, kerkom ili sestrom ukaz.uje na su promo od onoga to vi tvrdi te. Jer, z.a ove razvrate je, iako ih priroda u potpunosti odbija, propisana kazna, prema jednom miljenju. a to je ubistvo bez obzira na brano sranje poinioca. Ovo je srav Imama Ahmeda prema jednoj predaj i. Njega zasrupa i Ishaq b. Rahawcjh i nekol icina hadiskih uenjaka. Ebu Davud i Tirmizi biljee da ovaj stav zastupa i Bera' b. 'Azi b: "Sreo sam svog ami

du koji je nosio zastavu. 'Kuda ide!?' - upitah ga. 'Poslao me Boiji Posl111zik ;J,f- 1ee on - ovjeku koji se oenio s maehom nakon oeve smrti da rllit odsijeem glavu i kon/iskujem imetak'."'
Tirmizi kae: Ovo je hasen hadis. El-Duzdan i kae: "Bera'ov amida se zove El-Ha ris b. 'Amr."

U Ebu Davudovim i Ibn Madeovim Sunenirna se biljei

hadis Ibn 'Abbasa u kojem Boiji Poslanik :J; kae: "Ko poini bl11d Haddadu su jednom doveli ovsa bliom rocfakom 11bijte g11" 2 1 Ebu Davud: Knjiga o kazn~ma, br. 4457; Tirmizi: Knjiga o odredba
ma, br. 1362; Nesai: Knjig3 o bral.."U, br. 3332; Darimj: Knjiga o bra
ku, br. 2 141 . Hadis je sa hih (v.: Inva' el-galil, br. 235 1.)
Tirmizi: Knjiga o kaznama, br. 1462; Ibn Made: Knjiga o kaznama,
br. 2564; Ahmed: Musncd, br. 2722. Hadis je da'if (v.: Inva' el-galil,
br. 2352.) Autor ovaj hadis pripisuje Ebu Davudu, ali ga nismo uspjeli
11ai u nama dostupnoj rampanoj verziji ove zbirke.

Bolestl liJek

255

jeka koji je silovao svoju sestru. On ree: "Uhapsite ga i pitajte o wme ashabe Boije"g Posla nika ll!$!" O ni up itae 'Abdullaha b. Mu tarrifa, a on ree: "C uo sam da je Bo:l iji Po~ lan ik;!; rekao: 'Ko pov rijedi svetost vjernika udarite ga sabljom gdje je najtanji'!'" Ova pre daja na posredan nain ukazuje na kaznu ubojstvom. Ovo je samo stalan dokaz o ovom pitanju, a on ukazuje na to da sc za openje sa zabranjenim subjektom sankcionie smru. Dokaz za to je, dakle, openje sa majkom ili kerkom . Isto se odnosi na openje sa bli im roakama ili sa pe rmanenmo zabranjenim subjektima, tO se sve kanjava smru, kao homoseksualjzam. Rjeenje ovog pitanja: kod oba sluaja treba se pozvati na dokaze iz. Kur'ana i Sunneta, a analogija potvruje oba izvora. Svi muslimani su saglasni oko toga da onoga ko poioj blud sa bliom roakom sljeduje kazna, ali su se razili oko priro de ove kazne- da li je tO besko mpromisna smrt iJj samo kazna za blud. afi, Malik i Ahmed u jednoj predaj i smatraju da se za to kanjava kaznom za blud, dok Ahmed 1, lshaq i nekolicina hadiskih uenjaka smatraju da je kazna smrt bez obzira na okolnosti. Isto tako, saglasni su oko wga da blud poinjen u branim uvjetima, gdje poi n ioci znaju da se ne mogu vje nati, takoer za sobom povlai kaznu, osim kod Ehu H ani fc, koji to ub raja u sum njive stvari koje obaraju kaznu . Suprotru tabor smatra da, ukoliko je ovjek taj blud poinio u branim uvjetima, tada je zloin tei i opasniji, jer je prekdio dvije velike zabrane: zabranu ugovora (branog) i zabranu openja. K.1ko se onda moe umanjio kazna kada je na prekraj ugovora
1

Hcjsemi u Medme'u kae: "Ovaj badis prenosi Taberan i. Meu pre nosiocima se nalazi Rcfde b. Qada'a. Njega povjerljivim smatra Hi Jam b. 'Ammar dok veina b adis ke uleme odbija njegove predaje. Os uli prenosioci su povjerljivi. Hadis je, prema tome, da'if, a u potpu nosri glasi: 'Ko povrijcdi dvije svetosti udarite ga sabljom gdje je . ..,"(V.: Da'f .,, '5 naJtanp. t EI - o za mJ ' 15) . U drugoj predaji od njega. prim. prcv.

256
dodat i prekraj bluda?

Ibn QaJJim ei-ewziJJe

O openj u sa mrtvima (nekrofilije) fakih i imaju dva milje nja zas tupljena u Alun cdovom mezh ebu i na drugim mjestima: Jedno od tih miljenja je da je kazna obavezna (stav Ewza'ija) zato to je uz grijeh bluda pridodano krenje svetosri mrtvaca.

~ OPENJE ~A IVOTINJAMA UOOfiLUA)

Fakihi se o ovom pitanju dijele na tri grupe: 1. Poinilac tog nedj ela sc opominje, a n ema kazne. Ovaj stav zas tupaju Malik, Ebu H an ifc, afi i u jednoj predaj i !shaq. 2. Ovaj postupak povlai kaznu za blud - poini lac sc b iuje uko liko je neoenjen i kamenuje ukoliko je oenjen. Ovaj stav zas tupa Hasan. 3. Na poinioca ovog postupka primjenjuje se kazna za homosek sualizam. Ovaj stav se biljei od Ahmeda. Ova dva miljenja, koja zah tijevaju kaznu, otvaraju novo pi tanje da li je to kazna smru ili se taj ovjek smatra bludni kom? O ni koji smatraju da je kaz.na za to sm rt baziraju se na ha disu Ibn ' Abbasa koj i bi ljei Ehu Davuda, u kojem Poslanik ~ ka e: "Ko ()/Ji sa ivotinjom ubijte i njega i ivotinju!"' Uz to, ovo je odnos koji nije dozvoljen ni u kom sluaju, te se zato sankcionie kaznom 7.a blud. Oni koji ne vide da je potrebna kazna svoj stav opravdavaju time da tom pitanju ne postoji vjerodostojan had is, a da postoji, mi bismo ga prihvatili i ne bi nam bilo dozvoljeno da mu protivrjei mo. Isma'il b. Se' id e-alendi kae: "Pitao sam A hm eda o ovje ku koji op i sa ivotinjama. O n mi nita n ije odgovorio". H adis
1

Ehu Davud: Knjiga o kaznama, br. 4464; Ti nnizi: Knjiga o kaznama, br. 1455. Hadis je sahih (v.: lnva' el-galil, br. 2348.)

Bolest lliJek

257

' Amrab. Ebi 'Amra nije vjerodostojan. Ta hnvi kae: "Taj hadis je da'if. Po red roga, prenosi ga I bn 'Abbas koji i sam smatra da to ne povlai kazn u." Ebu Davud kae da ta dodam o slab i had is. Nema sumnje da je prirodna odbojnost prema openju sa ivotinjama jaa od odbojnosti prema homoseksualnom odnosu. Ne treba dokazivati da su ljudske prirode jednake, ali je izjednaa vanje ove dvije stvari naj pogrenija analogija.

~ HOMO~EK~UALIZAM ILEZBIJHVO
Tvrdnja onih koji govore da su homoseksualizam i lezbij stvo jednako tretirani pogrena je analogija. Jer, u drugom sluaju ne dolazi do penetracije i moe se uporediti samo sa homoseksual nim odn osom bez ina pe netracije. Jedan hadis kae: "Kada ena opi sa enom, to je blud"1, ali to o e povlai kaz.nu zato to nije do lo do penetracije iako se to naziva blud om, kao to se kae b lud oka, ruke, noge ili usta. Nakon ovog pojanjenja, ukazujemo na to da muslimani je dnoglasno smatraju da se homoseksualni odnos sa robom tretira kao i svaki drugi. O ni koji misle da je od nos ovjeka sa svojim r,o bom dozvoljen baziraj u i se na ajetu: ~~{:-(i. ~~~ ;,.e.ljj[ Ji- 'il) (~):. d ~~ - "...osim od ena svojih ili onih koje si1 u posjedi~ 11jihovu, oni; doisttt, prijekor ne zasluuju" (El-Mu'mimm, 6), izje dnaavajui to sa openjem sa robinjom, raj je kafir. Njega treba pozivati na reobu kao to se poziva odmetnik. Ako se ne pokaje, kida mu se glava. Homoseksualni odnos sa vlastitim robom je jed nako teak i grijean kao i o dnos sa tud im robo m.

Neko e, nakon svega ovoga,upitati postoji li lijek za ovu

liJEK ZA

HOMO~EK~UAUZAM

Bejheqi: Sunen, 7/233 . Hadis je slab (v.: Da'if cl-Dami', br. 282, Inva' cl-galil, br. 2349.)

258

Ibn QaJJim eiDlewziiJe

opasnu bolest i ruqja za ovaj fatalni sihr. ime sc moe ukloniti ovo sranje i postoji li izlaz iz. ove rdke krize? Moe li se osvijestiti ovjek opijen vinom? Moe li ovjek povratiti svoje srce kada mu je zaljubljenost stigla do samog srca i moe li ljekar uspjeno uklo niti tu zarazu? Stanje rog ovjeka je tako da, iako ga ljudi kritib.-uju i kude, njemu ro prija zato to se spominje njegov volj eni i to ku enje samo zadovoljava njegovu stras t.

Strast me goni tamo gdje si ti, e moguje zaustarriti niti u6rzati. Ponizio si me, pa mi je tfua.poniena i iznurena; nije ti 6eznaiajan onaj fi.9 je pkmenit
Sfili mojim neprijateljima pa ifi zavoljeli jer s njima mi je fi.go i s to6om.
'l(ptfa me k,ytfe z6og te6e, sfatfi.fJ mi je; drago mije to te spominju, nek,a me f<Jttfe!

Moda ovo stoji iza piranja povodom kojeg piemo ovu knj igu i lijeka kome traimo lijek. Odgovor je: DA! "Za svaku bolest Allab $i je stvorio lijek.

Taj lijek neki znaju, a neki ne znaju"'.

Metod lijeenja ove bolesti moe se pristupiri sa dva aspek
ra: l. preventiva- na vrijeme ukloniti uzroke bolesti i

2. uklanjanje bolesti nakon njene pojave.

mogue su za onoga kome Allah pada mo utjecaja na izljeenje.

Obje metode su lahke za onoga kome Allah olaka, a ne ne pomogne - samo Njemu pri

Ovaj had is je komeuriran na poetku knjige.

Bolest1liJek

259

StO se tie preventive, ona se oituje kroz obaranje pogleda,

kao to smo rekli, jer je pogled otrovna Iblisova srrijcla. Ko pusti da mu pogledi lu taju njegova nesrea e bit i stalna. Obaranje pog leda ima vi~e koristi: l. Time se primjenjuje AUahova naredba koja predstavlja okosni cu ovjekove sree u :l.ivotu i nakon s mrti. Najvea blagodat za ovjeka na ovom i oa buduem svijetu lei u primjeni naredbi njegovog Uz.vi~enog Gospodara. Srea na ovom i buduem svi jeru poiva na primjeni ovih na redbi, a uzrok svake nesree lei u njihovom kr~enju. 2. Izbjegava se otrovna strijela koja bi upropastila srce ako bi stig la do njega. 3. Obaranje pogleda budi osjeaj bliskosti sa Allahom i koncen rrisanosti oa Njega. PuJtanje pogleda rasijava srce i udaljava ga od Allaha. Ni~ta za ovjeka nije pogubnije od nekontrolisanog putanja pogleda, jer ono srvara zas to r izmeu njega i njegovog Gospodara. 4. Time srce jaa i raduje se, dok ga pu~tanje pogleda slabi i rastu uje. 5. Obaranje pogleda u srcu stvara svjetlo, kao to nekontrolisano gledanje stvara tamu.Zbog roga Uzvieni nakon naredbe o spu tanju pogleda spominje ajet o n uru (svjetlosti): 1/ oi.; ~}.il (;,.P.J} 1,j;i:..z, ~).:,,;(;;.. - "R eci vjemicima neka obore poglede woje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim ..." (En-Nur, 30); zatim kae:(~ t+J ~<,<!J;~ ,_?~~13 ,:..lj~l ~):.lit) "Allah je izvor svjetlosti nebesa i Z e1nlje! Primjer svjetlosti Njegove je udubina 11 zidu u kojoj je svjetiljka" (En-Nur, 35), tj. Njegovo svjedo u srcu Njegovog roba - vjernib koji slijedi Njegove naredbe i potuje zabrane. Kada je srce obasjano, nje mu sa svih strana prilaze vjesnici dobra; kada je zatamnjena, onda mu sa svih strana pohrle oblaci nesrea i zala. Koliko god bil o novotarija, zabluda, povladi vanja strasti, izbjegavanja upu te i uzroka sree, slijede nja uzroka nesree- svjetlo srca sve to moe izbrisati. Kada nestane tog svjetla, ovjek ostaje u mraku kao slijepac koji hoda po mrkloj noi. 6. Obaranje pogleda stvara pravu pronicljivost kojom ovjek mo

y)

260

Ibn Qamm ei-Dzewzme

e razljkovati jskrenog ovjeka od laljivca, pozicivca od nega tivca. Sah b. Suda' el-K.irmaui je govorio: "Ko izgradi svoju vanjtinu slijeenjem Sunneta, un utranjost stalnom samokon trolom, obori pogled od zabranjenih stvari, uzdri se od strasti ~navikne se na halale - imat e nepogrjeivu intuiciju". Ovaj Suda' je bio poznat po nepogrjeivoj intu iciji. Uzvieni Allah kao nagradu za uinjeno djelo ovjeku daru je slinu stvar. Ko se od rekne neega zbog Allaha O n e mu dari bolje od roga. Ako obori svoj pogled pred zabranjenim stvarima, Allal1 ~e mu to nadoknadi ti tako to e mu proiriti vidike (sr ani vid), otvoriti vrata znanja, imana, nauke i istinske i nepogrje ive pronicljivosti koja se stie sranim vidom. Homoseksualci se odlikuj u suprotnom osobinom - lutanjem koje je opre no vidu: (~/,: :;~:;G_)~~ !J:.:;J) -"A ivota mi tvoga, oni su u pijanstvu sv ome lutali" (El-H idr, 72) . Pijanstvo je odsustvo svijesti, a luta nje je odsusrvo vida. Vezivanje za slike naruava razum, dok luta nje vida opija srce, kao to kae pjesnik:

(jft)a su pijanstva: pijanstvo strasti i pijaiiStvo vina! 'l(aaa e se pijanica osvijestiti?

Drugi krie:

(javore m.i: Pofrufi.o si oa !Ju6avi, a ja figem: Ljit6avje tea 6ofest otfErufi(af Oafju6avi se ovjeftza vjeilost ne 6wli aofi..Erufi za tren paaa tl tra/IS.
7. Obaranje pogleda unosi u srce postojanost, hrabrost i snagu. 1trolu nad s raninJ vidom i argumen Allah ~ mu sakuplja ko1 ti ma sa ko ntrolom nad snagom i moi. U jednoj predaji se ka e: "Onaj ko moe savladati svoju strast ejtan bjei od njegove sjenke". Supro tno od ovoga se moe nai kod onoga ko slijedi svoje strasti. Njegova d ua je poniena, prosta, srozana, sitni ava i nita\na. Kao to kae Hasan: "O ni, i ako ih mazge gaze i konji kopitaju, trag grijeha ne naputa njihove vratove! Allah e neminovno ponizit. i onoga ko Mu je nepokoran!" Uzvieni

Bolest l liJek
~l
lJ

261

je snagu zdruio sa pokornou, a nemo sa grijcenjem, kao to se kae u ajet ima: t~}-.1!~ ~;..:.r, ;pt1 !-4~) - "Snaga je u Al laha i Po,slanika NjegQVJa i u vjernika" (El-Mrmafiqun, 18); 'f,) ~~}.~.J! ~~'11 ~~~ I~P .~ 1.,Y- "111e gubit.e l~rab~o:t i rt~ zalosltle se; Vl tete poht]edttt ako budete pravt VJenuct" (Ah 'Imra1 1, 139). Iman se sastoji od rijei i djela, vanjtine i unutra njosti. Uzvieni A[lah je rekao: ~~~ i~ l ~ i~l~;. ~tS .;.) (:.:.i:i. f.!L...l1 ~1:; :.;t.J1 ~l ',:a;- "Ako neko ieli veliiilll, pa 11 Alliiha j e sva veliina! K Njemu se diu lijepe rijei, i dobro djelo 011 prima" (Ftir, 10), tj. ko e li velii nu neka je trai u pokornosti Al lahu, spominjanju Allaha lijepim rijeima i dob rim djelima. U Kunut-dovi se kae: "Nije nemoan onaj ko je Tebi odan, niti je snaan onaj ko sc Tebi protivi"'. Ko bude po koran Allahu on Mu je odan u onome to ini i bit e moan shodno svojoj pokornosti. Onaj ko je nepokoran taj se protivi Allahu u tome to ini, a bit e nemoan i slab shodno svojoj nepokornosti. 8. Ovaj postupak zatvara ejtanu pristup srcu. Jer, on ulaz.i preko pogleda i izlazi putem njega u srce bre nego to zrak ulazi u prazan prostor. On otjelovljuje ovjeku sliku gleda ne stvari i uljepava je. Pretvara je u kip za koji se s rce vee. Zatim mu obeava i p rimamljujc ga palei u srcu plamen strasti nalaui ga drvima grij eha kojima ne bi imao pristupa bez te slike. Srce se tada pretvara u plamen i owda potiu udisaji u kojima sc os jeti plamen vatre i vreli uzdasi. Jer, srce je sa svih strana o kru eno vatrom i podsjea na ovcu usred furune. Zbog toga one koji s lijede strasti kroz zabranjene slike u Bcrzehu eka furuna od Vatre; u njoj e im se priti du!e sve dok ne budu proivlje ni. To je Uzvieni Allah pokazao Svome Poslaniku ~ u snu, prema vjerodostojnom (muttefequn 'alejhi) hadisu 2 9. Srce je slobodno 7-3 razmiljanje o svojim dobrobitima i za za nimanje nJima. Putanje pogleda razbija ovu koncentraciju i
l '

-:.,""- '-"' .i"!. 'i J ..:..,J1 J

'-"'

JJ." 'i .,; l

' Hadis koji smo citirali, a koji prenosi Semure b. Di.undub.

262
sprijeava

Ibn QaJJim eHieWZIJJe

srce da o ro me razmilja. Stvari mu se mijeaju i ov jek neminovno pada u rops tvo strastima i nemar prema spomi li)~;/ :.;iit=ii~l;; 'r,) njanju (Allaha): (U,} :;1 ~j :1:,:.

d'j

dol

"...i ne sluaj o11oga ije smo srce 11ehaj11im prema Nama ostav i li, koji strast svoju slijedi i iji su poswpci daleko od razbori tosti" (El-Keh[, 28); samo putanje pogleda izaziva ove tri srva
n. 10. [zmedu oka i srca postoji prolaz ili put. Zahvaljuj ui rome pro lazu, svaka aktivnost se prenosi sa jednog organa na drugi. Tim putem sc srce uz oko popravlja ili kvari. Ako je srce iskvarena, iskvaren je i pogled; ako je iskvaren pogled, to dovodi do kva renja srca. Ista Stvar je i sa popravljanjem. Ako se oko pokvari, i srce e se pokvarici i razva liti tako da e postati poput smedji ta na kojem se skupljaju sve neistoe i otpaci. Ono nee bici pogodno za prihvaranje spoznaje Allaha, ljubav i povratak Njemu, bliskost sa Njime, radost u Njegovoj blizini; u takvom s rcu sam o suprotne stva ri mogu boraviti.

Ovo su neke od koristi obaranja pogleda i pozitivne poslje dice re navike.

DRU61 NAIN ~PRIEAVANJA VEZIVANJA

~RCA
Okupirati srce stvarima koje e ga sprijeiti od roga i spasi ci od re zamke - uznemirujueg straha ili burn e ljubavi! A kada se srce os lobod i s traha za n eim ~ to je bo lje propustiti nego dobiti to to voJi ili straha za ono to je remije od proputanja tog voljenog ili ljubavi za onim to mu je korisnije od voljenog ili straha od onoga ije proputanje je hetnije po ovjeka od proputanja onoga to se voli- rada se srce neminovno vezuje za sljke. osim Objanjenje ovoga: D L1.~a ne naputa voljenu stva zbog vie voljene stvari ili iz straha od tete koja je opasnija od proputanja onoga to se voli. Kome se ovo desi raj mora posjedo

BolestIIUBII

263

vnti dvije osob ine bez kojih mu nita ne bi koristi lo: l. isrinsku pronicljivost, kojom razlikuje intenzitet dragih i mrs kih stvari, ta ko da se odabire via vrijednost pored nie i izdr ava se manja teta kako bi se oslobodilo vie tete. Ovo je ka rakteri stika razuma. Ne ubraja se u pametne onaj ko ne radi po ovome; tavie, ivminje mogu biti razboritije od takvog ov jeka; 2. OJOC odluke i Strpljivosti, kojima SC odluuj e na izvrenje ili ne izvrenje odredene stva ri. ovjek je es to svjestnn razlike u vri jednosti, ali je duevno i voljno nemoan da odabere ono to je korisnije - zato to je nizak, pohlepan, maloduan i kratkovid. Ovakvi ljudi ne koriste ni sebi ni drugima. Uzvieni Allah je vodstvo u vjeri povjerio isklj uivo ljudima koje krasi strpljenje i duboko vjerovanj e: ti;le\ l)lJ t/;;." W lJ;4 ~J~ ~f ('/: ,~j . :,.j) (~Jj~ - "Izmeu njih smo Mi voe odrediva/i z oni su,

odazivajuti se zapovijedi Naoj, na pPravi Put upuivali, jer su strpljivi bili i u dokaze Nae vrsto vjerovali" (Es-Sedde, 24). Ovakvi ljudi imaju koristi od svoga z nanja i prenose tu
korist na druge. Svi ostali nemaju koristi od onoga to znaju, niri drugi od roga imaju koristi. J ma ljudi kojima koristi vlasrito znanje, ali se ono ne prenosi na druge. Prva grupa ljudi svojim svjetlo m obasjava put i seb i i drugima; druga skup ina hoda u tami i vodi druge po tami; dok trei hodaju sami po svjetlu.

lJEDINHVENOH VOUEN06

Poto smo shvatili ovaj uvod, jasno nam je da u srcu ne mogu postojati dvije ljubavi -ljubav prema Najvoljenijem i ljubav prema slikama (pojavama). Ovo su dvije suprotne srrane koje ne mogu biti zajedno. Ko posve ti svu energiju svoje ljubavi Najvolje nijem, pored Koga se niko drugi n e moe voljeti ; ko sc rtvuje da se suzdri od lju bavi svakog drugog subjekta... ; ako voli nekog drugog, voli ga zbog Njega, ili da bi stigao do Njega - u suprot nom, on se sustee od svake ljubavi koja muti LU ljubav i kvari je. Jer, iskrena ljubav podmzumi.jeva vjern ost i nedije ljenje te ljubavi na ikog drugog. Ako voljeni ovjek ne eli i ljubomoran je kada se

264

Ibn QaJJim ei-DzewzUJe

ljubav prema njemu dijeli na jo nekoga i ako ga to srdi, udaljava sc od te osobe i smatra njegove osjeaje lanim; i ako sam nije vrije dan da mu neko posveti svu ljubav- ta se onda moe rei za Naj voljen ijeg koji Jedini zas lu uje da mu se posve ti sva ljubav? Svaka ljubav posveena neko m drugo m smatra sc kaznom za onoga ko vol i i nes reom za njega. Zbog toga Uzvieni Allah nee oprostiti da Mu se neko smatrn ravnim u ljubavi, a oprostit e manje grijehe od toga onome kome On bude htio. Ljubav prema pojavama i slikama sprijeava ljubav koja je korisnija za ovjeka i bez koje ovjek nema blagodati, korisnog ivota ni spasa. Sada neka ovjek izabere korisniju ljubav. Ove dvi je ljubavi sc ne mogu sastaviti u jednom srcu. Naprotiv! Onaj ko b ude nehajan prema ljubavi prema Allahu, zikru i pricljkivanju susreta sa Njime, Uzvieni Allah e ga iskuhti ljubavlju prema drugima. Bit e kanjen tom ljubavlju na ovom svijetu, Berzehu i na Ahiretu. Kaznit e ga ljubavlju prema kipovima, prema krsto vima, prema vatri, prema golobradi ma, p rema enama, prema grije s ima, prema ljubavnicama i lahkim enama , ili ljubavlju prema onome to je bezvrjednije od toga i to je krajnje ni~tavno. Covjek je rob voljenoga ta god ono bilo. Pjesnik je rekao:

rt:va si sva~g ~ga zavofi;

za.to pa.iJjivo otfaoeri ~ga e voetil

Ko ne uzme za Boga svoga Gospodara i Vladara, bog e mu biti vlastita strast:

t.;.<~_ i.. I.S~1 ~i u ~-' ru

,,,

;,f-'1-U:1~ i i 1'?"'-'!rT . - : 1-"'fl. _,,_,_..,.

.... "."

_L.; . ._. .:.~. -\..!....- Go 1:.::. - ......u - ~ ... . t)-!. ....:::r.v-- J ....~u ~J .. ; .J .... ~ ". ... "." "-:; ~ ,JJ .)S'..i; ')1.; l <lll

...

,,

"Reci ti Mer1i ko te 11p11titi onoga koji j e strast svOju za boga svoga uzeo, onoga koga je Allah, znajui ga, 11 zabludi ostavio i slub njegov i srce njegovo zape atio, a pred oi 11jegove koprenu stavio? Ko e 11114

Bolesti mek
ako 11e6e Allah, na Pravi Put ukazat i? Zato se urazumite?"( Dasije, 23).
1ut

265

~ KARAKlERIHIKA IBADETA

Ibadet se oi tuje kroz ljubav, pokornost i poniznost prema boanstvu. Ko zavoli neku stvar i ponizi joj sc, taj srcem oboava tu stvar. tavie, ibadet je najvii stepen ljubavi. Prvi stepen ljubavi jeste vezivanje- zato ro se srce ovjeka vee za voljenu stvar, kao to kae pjesnik:

'!lezao sam se za LejEu, a ona jo nosi fiamajfije; vrnja u:ju.jama ni/i.sl/i.sl'IJ znak_zrefosti l/e pok_azuje, l
Drugi je rekao:
ZAr si se -vezao za '!le{uf01JU majli.J1 nali.Jm to

tije f<gsu prek_n[o 6ije(o inje?

Zatun nastupa utopljenost ~ababa)- zato to sc srce ovje

ka stapa sa voljenim. Pjesnik je rekao: Lju6mmici se na utopljenost poafie, a efio 6ifi aa primim s-ve to metlu njima !(_rui siim
i aa IllO/Ile srcu pripaane SIJa s(ast fju6avi fi.gli;pu ne osjeti nifi.p ptije mene nitiposCije.
Nakon utopljenosti nastupa strast i udnja (garam). Rije gamne ukazuje na stvar koja se ne moe odvojiti od neega. Zato sc u ajcru kae: (l.1). z,k lo;1:1S. ~!) - "Jer je patnja u 11jemu, doista, propast nemi1ZOV11a" (El-Furqmi, 65). Mladi autori koriste ovu ri je u smislu ljubavi, a rjee se ona moe nai u poeziji Arapa.
1

predislamskih Arapa je bio da maloj djeci privezuju hamajlije. Noenje hamajlije je alegorija za dijere. Boiji Poslanik :\'i je najstroi je zabran io no~nje hamaj lije. Neki uenjaci dozvoljavaju noenje bamajlija na kojima su napisani ;tjeti, Allahova imena i osobine, ali je ispravno da i ovo uitti u zabranu.

Obiaj

266

Ibn QajJim ei-DiewziJie

Zatim slijedi zaljubljenost ('iq), a to je pretjerana ljubav. Ova rije sc ne moe upotrijebiti za ljubav pre ma Allahu, niti se na Njega moe odnositi. Nakon ovoga dolazi enja. Ovaj izraz se vee za Uzvie nog Allaha u Ahmedovom Musnedu, u p redaji kako je 'Ammar b. Jasir kratko klanjao namaz. Neko mu tO spomenu, a on ree: "Uio sam u njemu dove koje je Boiji Posbnik !JI; uio: 'Gospoda ru moj, moli m Te Tvojim poznavanjem s krivenog i Tvo jom moi nad stvorenjima, oivi me ako je ivot bolji za mene,a usmrti mc ako je sm rt bolja za mene! Gospodaru moj, podari mi strah od Tebe kada me drugi ne vide i kada me vide; podari mi pra vednost u zadovoljstvu i srdbi; podari mi umjerenost u siroma tvu i bolesti; podari mi b lagodat koja ne nes taje i rados t koja ne prestaje; budi mnome zadovoljan nakon smrti; vrat i mi ivot posli je smrti; podari mi slast gledanja u Tvoje plemenito lice; podari mi udnju za susretom s Tobom; sauvaj me tekih n esrea i smumji! Gospodaru, ukrasi nas imanom, upu ti nas na Pravi Put i o nima prema kojima se drugi upravljaju!" ' U drugoj predaji se kae: ''Du gotraj na je udnja vjernih robova za T\ojim licem, ja za sus re tom s Tobom jo~ vie udim !"' Komemariui ajet: ~~~~.U) Y,';. ;<,IS,;) (j..J: il ~~ -;.J y'l ~~ ;y,.l - "Onaj ko se boji susreta sa Allahom pa, doi e, s igmn o, D an obean i; a On sve uje i sve zna!" (El ,An kebu t, 5), neki uenjaci kau: Znajui za estinu udnje za sus retom sa Njime, Allah je uinio da srca Njegovih vjernih robova nemaju mira sve dok se ne s usretnu sa N jime - od re dio im je rok za susrer. Taj rok smiruje njihova srca. Najljepi i najsladi ivot vode ljudi koji ude i oekuju Voljenoga; njihov ivot je jedino isti nski lijep. Nema ljepeg, ugod nijeg, b lagorod nijeg niti udobni1

'

Nesai: Knjiga o dvoumljcnju (sehvu), br. 1305, 1306; Ahmed: Mus ned, br. 17861, 17859, putem 'Am mara( b. Jasira, r. ':tnJlUma. Hadis je vjerodostojan (v.: Sahih ci-Dami', br. 1301.) Buhari: Knjiga o suptilnosti, br. 6508; Muslim: Knjiga o zikru i dovi, br. 2686, putem Ebu MusM ci-E'arija, .:4;.

BolestIIIJel

267

jeg ivota od coga. To je lijepi ivot koji sc spominje u ajeru: ;;) (Q, i;;. :::_:..lli~:;.-;,.) J; i~~ ,.S;;. ~G.~ -"Onome ko ini dobro, bio mukarac ili ena, a vjemik je, Mi emo dati da proivi lijep ivot" (En-Nabi, 97). Pod ovim sc ne podrazumijeva ivot koji je zastupljen kod vjernika i nevjern ika; pokornih i nepokornih - lijepa jela, pia i su prunike. tavie, Allahovi neprijatelji mogu prednjaiti po tome u odnosu na vjernike i po nekoliko puta. Uzvieni garan tuje svako me ko bude in io dobra djela da e mu dad da pro7.ivi lijep ivot, a On ispunjavn obeanja i nikada ih ne kri. Ima li lj epeg ivota od ivota onoga kome su svi naumi ko ncentrisani na Allahovo zado voljstvo i kome srce nije rasijano ve je konccntrisano na Allaha i svoje mis li i elje koje su bile razasute na sve strane sada usmjerava na Najvoljenije Bie? Ljubav i udnja su mu usmjereni ka susretu sa Njime; elja za Njegovom blizinom vlada biem rog ovjeka; AUahu su posveeni njegove misli, elje i planovi, ravie, svi kora ci. Kada uti, uri zbog Allaha; kada govori, govori zbog Allaha; putem Njega sluh, govori, udove pokree, hoda, kree se, miruje, i,~, umire i proivljava se, kao to se navodi u Buharijijev Sahihu od Poslanika ~ koji citira rijei Gospodara: "...A ne prestaje Moj rob (da) se pribli(IVa k Meni sa (izvjesnim) neobaveznim ( dobrovolj nim pobonim e/jelima) dok (ili: ak /(lko dn) volim (zavolim) nje ga. Pa kada sam volio (zavolio) njega, bio sam (tj. budem, postanem, bivam) njegov sluh koji je (taj to on) slua (uje) njim , i njegov vid koji je (taj to 011) vidi (gleda) njim, i njegova ruka koj(l je (m to) lwata njom i njegova noga koja je (ta to) ide njom (njome). J ako je (l ako bi) pitao (molio za neto) Mene, zaista dau zaista (svakako) 11jemu. l ako je (ako bi) traio utoite (za/tilli od) Mene, zaista u dati (tj. svakako) njega. l nisam se kolebao (tj. Ine kolebam se ni) od (zbog jedne) stvari (to) sam Ja inilac njezin (tj. koju fa inim) Mojim kolebanjem (tj. kao to je Moje kolebanje) od (tj. zbog) due (izvjemoga) vjemika. Mrzi (vjemik svoju) smrt, a Ja mrzim njegovo ola/oenje (ili: a Ja 1mzim injenje loega, mrskoga njemu - vjemi

268

tbo QaUlm ei-Dfewztue

lm)."'
Ovaj Boi ji (qudsi) b adis ne mogu razumjeti oni ije su na ravi grube i srca skorjela. Ovim hadisom se uzroci ljubavi ele svest i na dvije stvari: o bavljanje propisanih stvari i pribliavanje Njemu dobrovoljnim ibadctimn (nafi lama). Uzvieni ukaz uje na to da je izvravanje propisanih obaveza neto to On najvie cijeni kod ljud i. Nakon roga dolaze nafi lc. ovjek koji vol i Allaha us trajava na nafilama sve dok ne postane drag Allahu. Kada mu postane drag, u njego vom srcu sc javlja vii stepen ljubavi od prvobitne. Ta ljubav e mu obuzeti srce i odvratiti ga od razmiljanja i brige o drugima; to e mu obuzeti duh ne ostavljajui prostora za bilo ha osim Voljeno ga. U toj fni spominjanje Voljenoga i ljubav prema Njemu posraje najvii princip. To ovjeku obuzima srce, ovladava duhom onoga koji iskreno voli i sve njegove snage ugrad uje u tu ljubav. Nema sumnje da onaj koji posjeduje ovakvu ljubav uje s Voljenim, gleda s Njime, pokree udove s Njime, hoda s njime ... On mu je u srcu i neprestano se drui s njim e. Prijedlog "s" u ovom hadisu oznaava drutvo. Ovom drutvu nita nije s lino i nikakvim opiso m se ne moe doarati. To je imaginarna pojava ko ju nauka ne moe o bjasniti. Ovu ljubav ovjek moe osjeti ti i prema stvorenju koje po svojoj prirod i i konstrukciji to ne zasluuje, kao to kae jedan ljubavnik:

Tvoja sifueta mije pretioima, twje ime 1uz usnama, tvoje mjestoje u mame srcu, pa gtf}e si satfa?
Drugi pjesnik kae:

?rtoje olig ifi trai~ a u zjenici mi stoje,

1

Buhari: Knjiga o suptilnosti, br. 2502, putem Ebu Hurcj rea ~. Hadis je prcu1.ct iz rukopisa prijevoda rah. Fuada Suba~ ia.

Bolest JliJek
moje srce za njima iudi, a meau re6rima mi {ee. 6uncam za njima, srJa/(gg pitam za njili, a oni Sl/ sa nmom.
Ovo su finija
osjeanja

269

'Najtufnije je to

nego ona izr:~ena u stihovima:

)'l /(g f(_ae: 'Nisam tu, moje srce ne vjcntje, jer, ti si u tajnojpreeratfi moea srca prisutan.

}t/(g

f(_ae: <Tu sam, to je {a, ja (utam izme/u istine i (ai.

uiniti

Nita onome ko vo li ruje bli e od voljenoga. Ljubav moe da voljeni bude ovjeku blii od njega samog tako da e pri je na sebe zaboraviti nego na njega:

eCim d'aje za6ora'!lim, aCi mi se ini tla 11a.sr1a/(gj stra.ni '!iidlm Lej[u.
Drugi pjesnik kae:

7t1.o{im srce tla vas za6oravi Sfle se u melli protivi.

U had isu se spominje samo sluh, vid, noga i ruka. To su or gani percepcije i egzekucije. Sluh i vid u srcu bude elju ili averziju, ljubav ili mrnju, nakon ega se upotrebljava noga ili ruka. Kada ovjek vidi s Allahom i uje s Njime, tada su njegovi organi per cepcije sauvani i njegova ljubav i mrnja su sauvani, a time i kre tanje i rukovanje. Razmislimo o ograniavanju na sluh, vid, ruku i nogu pored jezika. Percepcija uha se odvija svojevoljno ili protiv volje. I vid ponekad moe nekontrolisano odlutati, kao i pokreti ruke i noge. Sta se onda moe rei za pokret jezika koji je apsolutno podreden kontroli i koji se ne moe odvijati bez namjere i izbora? Covjek ro moe zaustaviti u svakoj pri lici kada je utnja pogodnija. Pored roga, utjecaj jezika na srce je svestraniji od urjccaja ostalih ekstremiteta. Jezik je p redstavnik i poslanik srca.

270

Ibn Qalflm ei-DleWllJJ e

Raz motrimo i kako Uzvieni podvlai harmoniju ovjeka sa Allahom u sluanju, gledanju, kretanju i hodanju: "... bio sam (ej.

budem, postanem, bivam) njegov sluh koji je (taj to on) slua (uje) njim, i njegov v id koji je (taj fro on) vidi (gleda) njim, i njl'gova m ka koja je (ta to) hvata njom i njegova noga koja je (ta Ito) ide njom (njome) - kako bi istakao misao da je On uz ovjeka tc da ovjek
sve svoje percepcije i pokrete vri uz Njega. U hadisu je, takoder, reeno: "s Mnome uje, s Mnome gle da i s J'vtn omc se kree", a nije reeno "radi Mene uje i kree se...", mada se na prvi pogled ova ko nstrukcija ini logini jom, jer izraa va veu prisvojenost Allahu i bliu vezu sa N jime. Jer, prijedlog "s" u ovoj konstrukciji nema cilj samo pomaganje; jer se pokreti i per cepcije pobonih i grjenika obavljaju uz Allahovu pomo; ovaj prijedlog znai zdruenost, to bi znailo: On rtje, vidi, pokree se i hoda nz Moje prisuswo, kao to se u drugom badisu kae: '7a sam s Mojim robom kada Me spominje i kada mu se radi Mene pokreu usne"'. Ovo je specifina zd ruenost koja se spominje u ajem: ~) (G;.:.::.,, ~l~:;.,.; - "Ne brini se, Allah je s na111t1!" (Et-Tcvbe, 40) i u had isu: "ra misli o dvojici (s) kojima je Allah crei!?" 2 ; zatim u aje tima: (::_::. :.J, ..U1 ~r,) - "...a Allab je, zaistq, na strmlf onih koji dobra djela ine!" (Et- 'A nkebnt, 69) ; ~ 0<,U 1; iji1 :r-,u 1; ;.ill ~l)

c:J

Tla strani 011ih koji se Allaha boje t Jlrijeh'a klone i koji dobra djela ine" (En-Nabi, 128) ; 2 ;.ll, ~l lJ:.;.{,) (::,.~l..JI - "l budite izdrl/jivi, jer Al/ab.Je, zaista, na strani izdrljivih (El-Enfal, 46); (;r-.'6~ .;~;_";.~l "li) - "Nee! Gospodar moj je sa mnom, On e mi f)ut pokazati", l{ao i Allahovo obraanje Musau i Harunu: (.s:.t, ~ .#!)- "Ja sam s vama, ja sve ujem

(~;,_;:. - "Allah je zaista

e:-r

'

Buhari: Knjiga o tevbidu, poglavlje o tumaenju ajeta: ~ ~:,;.; ~) (~(_J "Ne izgovaraj Kur'an jezikom svojim... (poglavlje je nenumeri sano); Ibn Mndc: Knjiga o ponaanju, br. 3729; Ahmed: Musncd , br. 10585, l 0592, l 0593, putem Ebu H urejrea 4:;. Buhari: Knj iga o zaslugama, br. 3653, Knjiga o tumaenju Kur'ana, br. 4663; Muslim: Knjiga o vrijednostima ashaba, br. 238 l, putem Ebu Bekra es-Siddiqa 4o.

Bolest l liJek
i Harunu: (,s~!j

271

C::.f~.)!l - "Ja sam s vama, ja sve ujem i vi

dim" (Ta ba 36).

Ovaj prijedlog "s" oznaava zdruenost koja sc ne moe iz raziti prijedlogom "radi". ovjek ne moe stei iskrenost i vjernost (ihla.s), strpljivost, oslanjanje na Allaha niti spuhanje u okrilje Njegove Boanstvenosti osim sa ovim "s" i zdrueno~u. Kada sc ovjek udrui sa Allahom, tdkoc su mu lake, a bojazni prclne u bezazlenosti. S Allahom nestaju sve potekoe i olakava se svaka prepreka. Pribliava sc svaka razdaljina; nestaje svaka briga i nesanica. U z Allaha oema brige, tuge. im ovjek iz gubi smisao ovog "s", njegovo srce postaje nalik na ribu bez vode koja se prevre sve dok se ne vrati u nju.

Kada sc ostvari saglasnost izmedu ovjeka i Gospodara u onome to On voli, tada dolazi do saglasnosti Gospodara sa ovje kom u njegovim potrebama i zahtjevima: "Ako Mi zatrai, dat u mu; ako kod Mene utoite zatrai, pomoi u mu", tj. kao to je ispo Uwao Moju elju izvravajui na1edbe i p1ibliavajui Mi se inje lijem Me11i dmgib stvari, ja u ispotovati njegove elje i mahO'IJe ka da to od Mene zatrai i neu dozvoliti da ga ikakva r1edaa zadesi. Ova saglasnost je obostrana i interaktivna tako da je dovela ak do dvoum ljenja Uzvienog Gospodara o ko u sm rivanja Njegovog roba, jer mu je mrska smrt, a Uzvienom je mrsko o no ~to je Nje govom robu mrsko i ne eli da mu naudj. U ovom s l u aju, logino bi bilo da ga Uzvieni u ope ne usmrti, ali je to u in teresu ovjeka. Jer, Allah ga usmruje samo zato da bi ga oivio; razbolio ga je samo da bi ga ozdravio; osiromaio ga da bi ga obogatio; uskratio mu samo da bi mu dao; izveo ga je iz Denneta u kimi njegovog praoca samo da bi ga vratio na najbolji nain i njegovom praocu je rekao: "Izidi iz njega" samo zato da bi ga vratio u njega. Ovo je is tinski voljena Bie, osim Koga se nita istinski ne mo.e voljeti. tavie, kada bi svaka vlat kose bila proimana potpunom ljubavlju prema Allahu, to bi bio d io AHabove dunosti prema ovje ku.

9t1.oje srce {ju6avfju prema 'Te6i die,

uema fju6avi osim prema.fl>ru0111 o/oQenom.

272

Ibn QaJJim BIDiewzllle

'l(ofif<9 mjesta na Zem{ji ovjek_voCz;
aa se enja osjea samo prema prooj postoj6ini.

~ NAJVI~I HUPANJ UURAVI

Zatim slijedi oboavanje, a to je najvii stupanj ljubavi- ka da onaj koji voli obo.wa voljenoga. Sutina oboavanja (ibadeta) jeste: poniavanje i pokoravanje voljenom. Ljubav prema voljenom je istanana i profinjcna roba. Zbog toga, najvii stepen i poloaj ovjeka u ubudijjetu - oboavanju. Nema vieg stepe na od toga. Uzvi~eni Allah o Sebi najdraem i najbliem bi u - Njegovom poslaniku Mu.bammedu ;!jJ - govori kao o biu koje je ustrajala u pobonosti i oboavanju u najteim situacijama: pozivanju Allal1u, objavi poslanstva i objavljivanju Isra'a. Uzvieni kae: :,.;&. tl ~!j) (1~ ~ :,;~ 1_,~ :;.~ JJ1- "A kad je Allabov rob 11stao da 11111 se pomoli, oni su se u gomilama oko njega tiskati stali" (El-Dim1, 19); (~ ,;. -;;;..._ i)G ti,Y. ~ ciji L.:;.,-:~ .j~~(,) - "A ako sumnjate u 0110 to objavljujemo robu Svome, nainite.vi jednu sunt slinu obja_vljenim. njemu" (El-Beqare, 23); -,;. ~ :..::: ..s;.f ~~ ~G.;.) (.,:,.>~1 ~~ J1 r'~' ~~ "Hvaljen neka je Onaj koji je 11 jednom asu noi preveo Svoga roba iz Hrama asnog u Hram da leki" (El-Isra', 1). U hadisu i efa'aru se kae: "Idite Mubammedu ;!jJ, ovjeku kome je Allah oprostio sve grijehe". On je dobio pravo efa'ata (zauzimanja z.a druge) zahvaljujui kompletnom ubudijje tu i potpunom oprostu od strane Allaha. Uzvieni Allah je stvorio ljude kako bi samo Njemu, Jedinome, bili pokorni. To je najkom pletnija vma ljubavi, uz najpotpuniji vid pokornosti i poniznosti Njemu. Ovo je sutina islama i Ibralumove vjere, od koje sc okree samo onaj ko je nesvjestan sebe:

rli

.til) .t....J~.; ~~~).l~_j....,.J.;.i.;) ~ .. , ! " !",

..

t_

..

..

:.

.,u t - ~-- " ._,,~ . >trt '-.,.,. ~t ' , , , r.J ~ ~ ~ . > l .J AJ" ~..u rJ. '_!::! " !' ...
~

..

...

"

.....

" - J ...

..

...

~~

.. ..

,J,

Bolestl liJek

273

~0~
"Vjeru Ibrahimovu izbjegava samo onaj koji ne drli do sebe. A Mi smo njega na ovom svijetli odabrali, i na ouom e biti meu dobrima. Kada mu je Gospo dar njegov rekao: 'Budi posluat~!'- 011 je odgovorio: 'ja sam posluan Gospodaru svjetova!' I Ibrabim os tavi 11 amanet sinovima svojim a i Jalmb: 'Sinovi moji, Allah vam je odabrao pravu vjeru, i nipoto 11e umirite drugaije nego kao mttslima11il' Vi niste bili prisumi kada je Jakubu smrtni as doao i kada je sinove svoje upitao: 'Kome ete se, poslije m ene, klanjati?'- 'Klanjat emo se'- odgovorili su- 'Bogu tvome, Bogu tvojib predaka Ibrahima i Ismaila i Is bt~ka, Bogu jednome, i mi se Njemu pokoravamo!"' (EI-Beqare, 130-133). Zbog toga je najvei grijeh kod Allaha irk. On nee opros titi da Mu se neko smatra ravnim, a oprostit e manje grijehe od toga onome kome On hoe. Osnova mnogobotva (irka) jeste: smatranje nekog rav nim Allahu u ljubavi, kao to kae Uzvieni:
~ ~~ bl~l ~~ '3P.:;: ~<J' '-(L.:.) l ~J l
l

"'l

-;...

.J

!o

:' ... ,

-:.""

(.,.

..

::.

..

274

Ibn Qaiilm ei-DzewmJ e

"Ima ljudi koji su 11 mjesto Allaha kumire prihvatili, vole ih kao to se Allah voli, ali pravi vjernici jo vie vole Allaha" (El-Beqare, 165).

Ovdje nam Allah govori kako postoje ljudi koji u mjesto Njega druga boanstva prihvataju smatrajui ih Njemu ravnim. Vole ih kao to Njega vole. Sa druge strane, oni koji vole najvie vie vole Allaha nego to mnogoboci vole svoja boanstva i kipo ve. Neki kau: Ne! Aj etom se eu rei da on i vie vole Allaha nego to Ga mnogoboci vole. Iako vole Allaha, njihova ljubav prema N jemu slabi time to su je podijelili na d ru ga boanstva. A kod monoteista, budu i da su svu svoju ljubav posveti]j Allahu, ljubav je jaa od ljubavi politeista. Skretanje sa Puta Gospodara svjetova i poistovjeivanje Njega i drugih boanstava biva upravo poistovjeivanj e m u ovoj ljubavi.
Budui da Allah eli da ova ljubav bude posveena samo

Njemu, on najstroije prekorava one koji je d ijele na dmga bo7..an stva. Nekad se ove dvije ljuba,,i spominju zajedno, a nekada odvoJeno:
.!J.--~i ..-;__ JJ>)\1\) ..;..<.: ''~$.t.>ii l :s;r..:s::.:u 01 1 l f " .. .. .. .., .. ~
" ".. .. Jo ..

o.

..

..

...

) }

..

e. . .. , r ; ., ~~\ ~,;_r: 'j~

.;

'fi>

" ....". .. } ..-- ... .. ... , .. e:,;_r: L.. _,..'ji;~ J- /JI c)'...:.....SJ...:.-1
~-, ~
...
J

~...

..

...

.. .. ,.t. "- - ,. ~ .. ,.,.,, ,,.,., -<~. --~~~~'\~ uJfi'-..U :>u J~'-'r--'J .-;~
J ... .. ... ..

,j))

"Gospodar va je Allah, koji je nebesa i Zemlju za est v reme11skih razdoblja stvorio, a onda, - ltprav ljajui Arom, svemirom zagospodario. Niko se nee moi zauzimati ni za koga bez doputenja Njegova. Eto to vam je Allah, Gospodara va, pa se Njemu klanjajte! Zato ne razmislite?" (]unus, 3);

Bolest i liiek
..J.... ..; ~~~e.>~~~~ 1 , ~I .;,.. "' , . ':' :-: t::) u""j'~lj ..:.o~' "' ,
., J .. , ,. ... . . "' ...

275

t::~- ~.J ~j .:.r. ~J~ ~ l"'" <J e: ._;..;;_Jr.P- ..!.J;.:r

;

,.

"'

~ :;J w~.G,.B ~G(

"Allab je 11ebesa i Zemlj1t i ono to je izmedu 11jib 11 est vremenski/J razdoblja stvorio, a onda svemirom zagospodario; vi, osim Njega, ni zatimika ni posre dllika nemate, pa zato se ne urazumite?" (Es Sedide, 4);

~~~:.!j~ .SJ~t;~ ui ;p~ ~;~H~j:'i'-' 1

.. .. .. .,

..

"'

..

..

~ ! 0/o'-~ 1; '61 :1~/ ' ~j ~J ~J~

"I opominji Kur'anom one koji strahuju to e pred Gospodarom svojim sakupljeni biti, kad osim Njega ni zatitnika ni zagovomika nee imati - da bi se A/laba bojali" (El-En'am, 51).
Odvojeno su spomenuti u ajetima:

0~ ~ ip~ jJ_;f JJ:i: i"-~~.:>J~ .:.r. iJilir~f, .

~ ';;'i\ "-: ~.);.-,-. t\~ JJ @ :" 'J''!: ~ ~J \ ( : ~-

..

"Oni bez Allahova odobrenja posrednike uzimaju. Reci: 'Zar i onda kada su be-;; ikakve moi i kada ni ta ne razumiju!' Reci: 'Niko ne moie bez Njegove v olje posredovati, vlast na nebesima i na Zemlji Njegova je, a poslije - Njemu ete se v ratiti'" (Ez Zumer, 43, 44);

e: ~j 1{: ... i;.:st:. /s~ e. r..s: ~; ~);: s~ ~i~j ~ l

. , .. ~ (~~ ~ -~"C. yi~~J ~l"J_ji ~~~J~ .;r. l/b:.:il

..

..

"Pred njima je Dehennem, i ni od kakve koristi im nee biti ono to m stekli, ni kumiri koje m, pored

276

Ibn QaUim ei-DiewzJUe

Allaha, prihvatili, njih Dasije, JO).
eka

muka golema" (El

Ako ovjek uzima za zatitnika samo Allaha, a prihvata uz to za zatitnike druge, osim onih koje mnogoboci nazivaju posre dni cima i sklapa zatitnihvo sa vjernim Allahovim robovima, tada on i postaju saveznici radi Allaha, za razliku o d on ih koji za zatit nike, pored Allaha, uzimaju druga boanstva. To su razliite stvari kao to se mnogoboko posredovanje razlikuje od istinskog i is pravnog zauzimanja koje se stie jednobohvom prema Allahu. Ovo je taka rastavljanja izmedu jednoboaca i mnogoboaca. A Alla h upu uje na Pravi Put koga On hoe.
Znai, ubudijjet, pokorn ost Allahu, ne moe se odrati uz i rk putem ljubavi za ra:t.liku o d ljubavi prema Al lahu. Ona je sas tavni i neizostavni dio ubudijjcta. tavie, bez ljubavi prema Boi jem Poslaniku ~ i pretpostavljanja te ljubavi nad samim sobom, oevima i sinovima ne moe se izgraditi pravi iman. Jer, ljubav prema njemu je ljubav prema Allahu. Isto se odnosi na svaku dru gu ljubav koja sc osjea radi Njega kao to se precizira u dva Sahi ha, gdje se navode rijei J3oijeg Poslanika :ij: "Ko bude imao tri stvari osjetit e slast imat7a" l u ve rziji Sahiha: "Nee osjetiti slast

imana ko 11 sebi ne bude imao tri stvm: da mu Allah i Njegov Posla nik budu drai od svih ostalih; da voli ovjeka samo radi Allaha i da mrzi da se vrati u kufr nakon to ga je Allah spasio od toga, kao to ne voli da ga bace u vatru"'. U had isu koji biljee Suneni se kae: "Ko v oli radi Allaha, mrzi radi Njega., daje i uskrauje radi Njega, taj je uporpu11io svoj iman"2 U drugom hadisu se kae: "Kada se dva ov jeka vole radi Allaha, bolji od njih je onaj ko vie voli svoga brata po

Buhari: Knjiga o imam, br. 16, 2 1; Muslim: Knjiga o ima nu, br. 43,

'

putem Enesa b. Malika. Ebu Davud: Knjiga o sunnctu, br. 468 1, putem Ebu Umamea ; ovo je njegova verzija; Tirmizi: Knjiga o opisu Sudnjeg dana, br. 2521; Ah med: Musoed, br. 15190, 15211, putem Mu'aza b. Encs.t ~.

Bolest liii el
fl)erl .
. "l

277

Ova ljubav je nerazdvojivo vezana za ljubav prema Allahu. to je jaa, jai je i njen korijen.

Ovdje se s usreemo sa etiri vrste ljubavi koje moramo do bro razlu iti. Mnogo je ljud i zalutalo zato to ne razlikuju te vrste. l . Ljubav prema Allahu. O na nije dovoljna da bi se ovje k spas io od Allahove kazne i zasluio Njegovu nagradu. Jer, mnogobo ci, krstopoklonici, jevreji i drugi takoder vole Allaha (Boga). 2. Ljub:tv prema o nome to Allah voli. Ovo ovjeka uvodi u is lam i izvodi iz kufra. Najdrai ljudi Allahu su oni koji su najis pravniji i najdosljedniji u ovoj ljubavi. 3. Ljubav zbog Allaha, koja je kauzalno vez:~na za prethodnu vrstu. Ne moe ljubav prema onome to Allah voli biti potpu na sve dok se ne uravnotei ljubav zbog Njega. 4. Ljubav pored Alla ha. To je mnogoboka ljubav. Sve to se voli pored Allaha, a ne zbog Allaha i ne prema onome to On voli ubraja se u mnogobo ku lj ubav. 5. Ova vrsta se ne tie teme o kojoj gpvorimo. To je prirodna ljubav, tj. naklonos t p rema onome to odgovara njegovoj p ri rodi - kao to je ljubav ednoga prema vodi; ljubav gladnoga prema hrani; ljubav prema spavanju; ljubav majke prema djete tu. Ova vrsta ljubavi nije pokuena ukoliko ne odvraa ovjeka od spominjanja Allaha i ne okupira ga od ljubavi prema Njemu, k~o ,to je Uzvi~eni kazao: ~'0 'r, ~'J tf.:.! ~t ~'ft!) lJJt .h _;j "0, vjenzici, ner;;a vas imanja vaa i djeca V<f11 ne zabave od sjetanja na Allaha" (El-Mzmafiqzm, 9); ~ '/ :.1.;,) {..lit ..s~ .;j 'Jj i)~ - "...ljudi koje kupovina i prodaja Ile ome tajz/da A llaha spominju" (En-Nur, 37).

VRHE UUBAVI

;,s:i(;.l

Ct.

1 Hakim: Knjiga o dobroinstvt1 i rodbinskim vez~m~, br. 7323; Buha ri: El-Edeb cl-mufrcd, br. 544. Hadis je vjerodoswj~n (v.: Sahi h El Edeb el-muf.-ed, br. 423/544.)

278

Ibn QaiJim ei-DiewziJJe

lPRIJATEUHVO - POTPUNA UUBAV

Zatim slijedi prijateljsrvo, a to je vrhunac i komplctnost ljubavi tako da u srcu ne ostaje prosrora za bilo ta osim voljenog. To je poloaj koji ne tolcrie supa rnitvo ni na koji nain . Ovo je mjesto koje zauzimaju samo d va ovjeka, neka je Allahova milost i blagoslov na njime - Ibrahim i Mubammed, kao to Poslanik ii kae: "Doista me je A!lab uzeo za prijatelja kao to je Ibrahima uzeo za prijatelja"'. Sah ih biljei da je ti rekao: "Ktlda bih meu st:anov

nicima Zemlje birao prijatelja, to bi bio Ebu Bekr, ali- va drug je Allahov prijatelr. U drugom had isu se kae: ''fa ne mogu pribvatiti prijateljstvo bilo kog prijatelja"l. Kada je Ibrahim ~ traio d ijete i
kada ga je dobio, ljubav prema tom djetetu mu je ula u srce i zau zela jedan njegov dio. To je izazvalo reakciju Voljenoga prema pri jatelju i O n mu nareuje da zak o lje sina. Ta naredba sc desila u snu kako bi nareena srvar predstavljala vei izazov i ispit. Time sc nije ciljalo na klanje sina ve na njegovo klanje u srcu kako bi ono bilo potpun o posveeno Gospodaru . im je fbrahim ei-Halil (Prijatelj) krenuo da izvdi tu naredbu i pretpostavi ljubav prema Allahu nad ljubavlju prema djetetu, cilj naredbe se ostvario. Ukinuto je klanje i zam ijenjeno je velikom rrvom. J er, U zvieni ne nareuje neto da bi ga zatim potpuno dokinuo, ve mora ostati dio toga ili neto ro ga mijenja. Tako je nastala ustanova kurbana, ostavljena je po hvaljcnost sadake prilikom dove, ostavljeno je pet namaz~ nakon

Ibn Madie: Predgovor, br. 141, ali ga Albani smatra apokrifnim (v.: Da'if EI-Domi', br. 1530, 153 1.) Bej heqi u Medmc'u kae: "Ovaj badis biljei Tabcrani a u njemu se nalazi 'Ali b. jezid el-Eihani, koji je nepouzdan (slab)"; v.: Er-Taqrib, br. 4817. Muslim: Knjiga o vrijed 11os ti ashaba, br. 2383, putem 'Abdu llaha b.
Mas'uda ~.

'

Tirmizi: Knjiga o znamenitostima, br. 3655; Ibn Made: Predgovor, br. 93; Ahmed: Musoed, br. 3570, 368 1, 4110, putem 'Abdulbha b. Mcs' uda ..,. l-ladis je snh ih (v.: Sahih EI-Dami', 2635).

Bolest llllell

279

to je ukinuto pedeset, uz istu nagradu: "Moje rijei se ne mijenjaju. Pet nnmazn e se obavljati, ali e se zn pedeset nagradiv,lti'''.

UUBAV JE ~IROK, APRIJATEUHVO UZAK POJAM

Ono to neki misle da je ljubav kompletnija od prijateljstva ce da je Ibrahim Allahov prijatelj, a Mohammed li Allahov milje nik rezultat je neznanja. Jer, ljubav je irok, a prijateljstvo uzak po jam - ono je vrhunac ljubavi. Poslanik ;ti je rekao da ga je Allah uzeo za prijatelja kao to je Ibrahima uzeo za prijatelja negirajui da on osjea prijateljstvo i sa kim osim sa svojim Gospodarem. Oo, ipak, izjavljuje svoju ljubav prema 'Aii i njenom ocu, 'Umeru b. Hmabu i drugima. Pored toga, Uzvieni Allah "zaistn v oli one koji se esto ka ; "voli dobroinitelje"; "voli bogobojazne"' i ju"1 ; "voli strpljive"3 "voli pravedne". Mladi koji se pokaje Allahov je miljenik, a Nje govo prijateljstvo i potpuna ljubav posveena je dvojici Prijatelja, neka je Allahov blagoslov i mir s njima. Sve drugo je reeno iz ne znanja i nerazumijevanja o Allahu i Njegovom Poslani ku ;lit.

je reeno da ovjek ne ostavlja neto to mu je drago i to vo~ osim zbog n eeg drugog to eli i voli. Medutim, os tavlja
1

Ve

DAVANJE PREDNOHI VANIJEM

Kao co sc navodi u had isu koji biljei Bu hari u Knjizi o namazu, br. 349; Tirmizi u Knjizi o namazu, br. 213; Ncs:ai u Knjizi o namazu, br.

Ali 'lmran, 146 - (::_., -.IlL..!J ~). 'l 8 (. - l ') Al . 1 mr.m, 14 - .:,~1 ~ . 1 Ali 'Imra n, 76 (0;.::: '\ ' El-Maide, 42- (~j,_ ; 11 ~).

EI-Beqare, 222 - (~1~1 ~ . ,..;_ ~l t1).

448, putem Enesa b. Malika

y.;).

280

Ibn Qa)Jim ei-DeWZIIie

ono to manje voli zbog onoga to vie voli. Isto tako, on iz.vrava ono to ne eli kako bi dostigao neto prema emu je intenzitet ljubavi vei nego intenzitet averzije prema izvrenju tog neelje nog djela - ili kako bi izbjegao neku nedau koja je vea od nee ljenog djela koje izvrava.
Reeno je i da je zna k inteligencije odabir vanije voljene

stvari nad manje vanom i prihvaanje manje tete kako bi se iz bjegla vea teta. Ovakva je, kao to smo rekli, izbalansirana snaga ljubavi i mrnje. Ovo se postie samo dvjema stvarima: mou percepcije i hrabroU u srca. Jer, svako posustajanje u ovim s posobnostima re zultat je slabe percepcije, kada ovjek ne moe da spozna stepene eljenih i neieljenih stvari u svojem okruenju, ili je rezultat du evne slabosti ili srane nemoi koje (srce) zakazuje kada treba da ti prednost boljoj stvar iako on shvaa da mu je ro bolje. A kada je ovjeku percepcija ispravna, snaga du ha potpuna i srce dovoljno hrabro da pretpostavi vanije, taj je osvojio kljueve sree. Kod nekih ljudi snage s trasti prevladavaj u nad snagama ra zuma i vjere tako da jai razbija slabijeg. Kod drugih, pak, snage imana i razuma prevladavaju nad snagama s trast i. Vidimo da mno gim ljudima ljekar zabranjuje ndto to je tetno za njega, ali nje gova dua i prohcjevi ipak to moraju uzeti. Kod takvog ovjeka strast je jaa od razuma. Ovaj fenomen ljekari zovu nestabilna li nost. Ovakvo je stanje kod veine sra11ih bolesnika- konzumiraju o no to poveava njihovu bolest zbog velike strasti prema tome. Porijeklo zla lei u slaboj percepciji, nejakoj dui i prosto dunosti; a porijeklo dobra je zdrava percepcija, jak duh, plemeni tOSt i hrabrost. Ljubav i elja su osnova i poetak svakog postupka, a aver zija i mrnja su osnova i poetak svakog napuhanja i neizvrava nja. Ove dvije moi su osnova sree i nes ree kod ovjeka. Slobo dan razum postoji samo zahvaljujui ljubavi i elji. Nede:wanjc neega ponekad je rezultat nepostojanja uzro

BolestIIUek

281

ka i preduvjeta, a nekada je rezultat postojanja mrnje i averzije koje ga sprijeavaj u. To je povezano sa naredbom i zabranom. Ovo nedeavanje se naziva ustezanjem, a povezano je, takoer, sa nag radom i kaznom. S ovim prestaje zabuna oko pitanja ostavljanja je li ono pozitivno ili negativno? Odgovor je da se ono sastoji iz dva dijela: ostavljanje koje se odnosi na nepostojanje uzroka naziva se negativno, a ono koje se odnosi na uzrok koji sprijeava naziva sc pozmvno.

PRETPOHAVUANJf KORI~N1Jf6

Voljno izvravanje ili neizvravanje ovjek prihvata zbog koristi koja se u tome krije, ili zbog boli koja e se otkloniti time. Zato se kae: lijek za srce ili lijek za duu. Pjesnik kae:

Ona e me izfijeiti af?.g je ao6ijem, afi oa nje [ije ft ne postoji.

Ovo je izbor koji pravi pametan ovjek. To e uraditi ak i nerazumne ivotinje. Meutim, veina ljudi pravi runu greku u ovom pitanju. Oni prihvataju neku slast koja im kasnije donese najvei bol. On sebi nanosi bol mislei da sebi donosi uivanje. Li jei se neim to mu najveu bolest donosi. Kratkovidni ljudi prave ovakve poteze ne vidjevi da se iza prividnog uivanja kriju teke posljedice. Predvianjc posljedica je osobina razuma. Najpamemiji ovjek je onaj ko se odrekne trenutnih uivanja proeti h bolovima i Strahovima i kratkotrajnih i slasti zbog vjenog ivota u savre nim blagodatima i velikim uivanjima. Jedan uenjak je rekao: "Ra zmiljao sam o cilju pametnih ljudi i vidjeh da oni imaju samo je dan cilj, iako su im putevi ka njemu razl iiti : svi nastoje da od sebe odagnaju tuge, brige i alosti. J edni to ine kroz jelo i pie, drugi kroz trgovinu i sticanje, neki kroz enidbu, neki kroz sluanje pje sme i akustinih instrumenata, neki kroz zabavu i igru. Pomislih: Ovo je cilj - cilj pametnih ljudi. Medutim, svi ovi putevi su pogre ni; ~tavie, veina njih vodi na suprotnu stranu, iako veina njih treba da vodi ka Alla hu, Njegovom zadovoljstvu prvenstveno. Meu svim ovim putevima samo jedan sam naao ispravnim- to je

282

Ibn Qalllm ei-Dfewzljje

pur poslanika i vjerovjesnika koje je u~vieni Allah poslao kako bi uputili ljude na Pravi Put. Sljedbenik ovoga puta, ak i ako ne do bije ono to je traio na ovom svijetu, dobit e naj veu sreu koja nikada ne prolazi. Ako stigne do ovoga puta, postigao je sve, a ako ga izgubi, izgubio je sve. Ako na ovom svijetu bude imao ugodan ivot, tada e ga na najlaki nnin posti i . Za ovjeka nita nije ko risruje od ovog puta niti ga bk~e moe dovesti do uitka, sree i radosti. A Allah daje uspjeb.

VRHE UUBAVI

Ljubav se dijeli na ljubav zbog sebe i ljubav zbog drugoga, koja se na kraju opet vraa sebi, jer ne moe kruiti u beskraj. Sve osim istinski voljenog voli se zbog drugoga, a ni~ta se rad i sebe ne voli osim Allah Jedinog. Sve to se voli osim njega, ta ljubav je re ~ultat Allahove~ ljubavi, poput ljubavi prema melekima, poslani cima ili evlijama. Ta ljubav rezultat je ljubavi prema AJla11U i njen sas tavni clio. Jer, ljubav prema nekome podrazumijeva ljubav pre ma onome ro on voli. Ovom pitanju sc mora posvetiti velika pa nja jer se njime postavlja precizna razlika izmedu korisne i nekori sne ili tcme ljubavi. Znaj da sc ne moe sam po sebi voljeti niko osim Onoga kome je savrenstvo osnovna osobina; Onaj kome su boansrvo, gospodstvo i nezavisnost nerazdvojne osobine. Prema svemu osta lom sc osjea avc rzija .i mrnja zato to je opreno onome ho On ~oli. Stepen averzije i mrnje zavisi od intenziteta ove oprenosti. Sto je vea oprenost, vea je i mrlnja prema toj pojavi, osobini, postupku, elji i dr. Ovo je pravedna vaga kojom se mjeri da li smo u harmoniji, nesuglasju ili neprijateljstvu sa Gospodarom. Kada vidimo osobu koja voli ono ~to Gospodar ne voli, a mrzi ono to On voli, znat emo da on u sebi nosi neprijateljstvo prema Gos poda ru srazmjerno come. A kada vid imo nekoga ko voli ono to Gospodar voli i mrzi ono to On mrzi i ko tnccnzivira simpatije ili averzije prema nekoj srvari onako kako su one intenzivirane kod Allaha, znat emo da je taj ovjek vjeran Allal1u srazmjerno tome.

BolesiiiUBII

283

Ovu osnovu treba sa krajnjom panjom pnmJenjivati na sebe i na druge. Vjernost se oituje kroz identifikaciju sa H valje nim Vladarom u onome to On voli ili mrzi, a ne kroz post, namaz ili spon. Ljubav radi drugoga se, takoder, dijeli na dvije vrste: onu koja sa sobom nosi slast i onu koja sa sobom nosi bol - bol koja sc trpi ka ko bi se postiglo ono ~ro se voli (pijenje lijeka i sl.). Uzvie ni kae:
r'"'.\'' --...,' "'' ;:-...., ~~ ._....;. .".-; :>-.)
.T f
" ... , .. 1 } ,

o '-" - J

.)''' !" -, ... ' J "'" " 4-..,. ... ...._;:, .T

J ,.

~~

"_,

.J

"Propisuje vam se borba, mada vam nije po volji! Ne volite neto, a 0110 moe biti dobro za vas; neto v olite, a ono ispad11c zlo po vas. - A Allab zna, a vi .ne znate" (El-Beqare, 216).
Uz,ieni nas obavjdtava da im borba nije po volji, ali da im je to bolje kako bi stekli stvar koja im je korisnija i koju vie vole. Dua voli odmor, nezapos lenost i b lagos tanje, mada je to tetno po nju. Jer, to dovodi do gubitka e ljenog cilja. Pametan ovjek nee gledati u kratkoronu slast voljene stvari i prihvatiti je, ili u kratkoroni bol neeljene stvari pa je odbiti. Taj postupak moe biti terniji po njega; tavie, moe mu nanijeti najstraniji bol i unititi jo vee uivanje. a k i ljud i koji su pametni za ovosvjcts ke koristi trpe velike tekoe i napore kako bi stekli slasti koje sto je iza njih- iako je sve to kratkorono ... Ovdje, znai, nailazimo na e tiri stvari: loe koje vod i lo emu, loe koje vodi dobrome, dobro koje vodi dobrome i dobro koje vodi locm u. Dobro koje vodi dobrome privlana je iz dva razloga, a loe koje vodi loem u odbojno je iz dva razloga. Ostala su jo dva d ijela u kojim se motivi proimaju. Oni su popri te izazova i ispita. Dua prihvam ono to joj je blie, a tO je kratkorona dobit, a razum i iman prihvataju ono to je korisni

284

Ibn Qajiim ei-Diewzlile

je j dugotrajnije. Srce se ko leba izmeu ova dva motiva opredjelju jui se as za jedno, as za drugo. Ovo je mjesto vjerskog i s udbin skog iskuenja: glas razuma i irnana neprestano doziva: doi na spas. Kod svitanja se cijene plemii, a kod smrti pobonjaci. Kada se spusti no ljubavi i zavlada strast, volja kae: Duo, smiri se! Ovo je samo trenutno uivanje koje e nestati i proi.

lUUBAV JE KORIJEN WAK~6 POHUPKA

da je ljubav osnova svakog dobrog ili loeg postup ka, rako je i osnova postupaka u vjeri ljubav prema Allahu i Njego vom Poslaniku ~. kao to je i osnova rijei o vjeri takoer vjerova nje u Allaba i Njegovog Poslanika. Svaka misao koja umanjuje i potiskuje ljubav prema Allahu i Poslaniku sprjeava potpuno vje rovanje i oprena je osnovi vjere ili je slabi. Ako ta misao ojaa dotle da ugrozi korijen ljubavi i vjerovanja, to se pretvara u kufr ili veliki irk. Ako ga ne ugrozi, tada je njegovu komplemost umanji la i doprin ijela njegovoj nemoi i slabljenju volje i traenja. Ona zaklanja onog ko eli Allahovu blizinu. Pokornos t se dobiva samo neprijateljstvom, kao to Uzvieni kae o !mamu jednoboaca:
Budui

0;.JJ';/1~)\:i1;.J~t 0 .;_,'.~ : ;:,!<~-'-!;;t Ju,

~~ ~~C,.J ~1~ ......, -Jj~:.:.JG ~~~ ~ , , r ... ~ ~
"'A da li ste razmiljali' - ztpita on - 'da s.tt oni koji ma se klanjate v i i kojima su se klanjali davani preci vai, doista, neprijatelji moji? Ali, to nije Gospodar svjetova" (E-Stt'ara', 75-77) .
Allahov prijatelj nije mogao realizovati ovo prijateljstvo niti vjernost bez ovog neprijateljstva. Jer, vjernost A llahu nije vaea bez odricanja od svakog drugog boanstva:
~l

. .... J

..

.;

l_,] U;\ ,....,. u...\.liJ~'_r-1

t .. ;
~

"' ..

~ .. ".

".

~ ",

..

..",

~U',..
..

. - j"<.:.....>- o~1
~
.. .. .. /

~ ....

....

~ ..

"__"-!..;..;LS' .D l \
::: ..

- ~":'

.....

.,.

_.......'-~ L.;J :iS' .uli UJ) , , ,..

..

... " .. :: J

'

1 .x w~ t:...J -"""' J''"...r. L.; l ......._. ~ l " : ..

; "

..

J~

.J. .. ; J

~ l"

BolestIliJek
' t} .. ,_ . '-">..... t'!'T"'h 1t"' 't '<!"'.'"" .0:1 '"' '.1' " ..Uu .:..O~ <..> .J.J ' ! "' ) )'","' o) '..vu ~ .J.J) ; .J , J '
"' J .. ;
.J~}

285

r- .

.' .

~ ,~:!;.)

"Divan uzor za v as je Ibrahim i oni koji su uz njega bili kada su narodu svome rekli: 'Mi s v ama nema mo nita, a 11i sa onima kojima se, umjesto Allahu, klanjate; mi vas se odriemo, i neprijateljstvo i mri nja e izmeu nas ostati sve dok ne budete 11 Allaha, Njega jedinog, vjerovali!"' (El-Mumtehine, 4).

~.: :n:..._,:;, ., . .).... ~r ~ Ju ~lj 1 .. -:t_; u .. ! ......::..:; ... ,.., - .. ;.1 ! !'

-DG ~- . - -- ;.:;r; .-;_; J.Jr..:., -. . t.wS-,:1:: . ~H;~ <!-~ ! ~.J'"'"'..s. , !

"A kad Ibrahim ree ocu svome i narodu svome: 'Nemam ja ni1ta s onima k ojima se vi klanjate, ja se klanjam samo Onome koji me je stvorio, jer e mi On, doista, na pravi put ukazati', - On uini rijei tevhida trajnim ztt potomstvo svoje, da bi se dozva li." (Ez-Zuhruf, 26-28).
Znai, ovo saveznitvo sa Allahom i odricanj e od svakog drugog boanstva jesu rijei koje su trajne za potomstvo njegovo. Njih nasljeuju poslan ici i njihovi sljedbenici s koljena Da koljeno. To su rijei: "Nema drugog Boga osim Allaha". T e rijei Imam jed noboaca prenosi svojim slj edbenicima do Sudnjeg dana. Na tim rijeima poiva s istem nebesa i Zemlje; njil1 je Uzvie ni ugrad io u prirodu svih stvorenja. Na njima je osnovana vjera i podignuta Ki bla. Na osnovu njih su potekle sablje dihada. One su neprikosno veno Allahovo pravo kod svih ljudi. Ovo su rijei koje ine svetim krv, imetak i potomstvo na ovom stani~tu . One oslobaaju od pa tnje u kaburu i Vat ri. To je pos lanica bez koje niko nee ui u Dennet. To je konopac bez kojeg niko ne moe s tii do A llaha. To su rijei islama j klju Kue sree. Oko cih rijei su sc ljudi po dijelili na sre tne i nesretne, prihvaen e i odbaene. Zbog njih se

286
nevjernika

Ibn Qaillm ei-OiewzUJe

mjesta razlikuju od stanovita islama i kua uivanja od ku e nesree i ponienja. To je nosei s tub fmza i sunneta: "Kome zadnje rijei budu 'La ilohe illalloh' ui e u Dennet"'. Duh i tajna ove rijei jeste u jedinost i Gospodara, Hvalje nog, ija su imena sveta, ime uzvieno, spomen uzdignur i osim koga drugog Boga nema: u ljubavi, potovanju, vclianju, strahu, nadi i sl. One poveavaju ljubav prema Njemu; ovjek sc uz njih ne boji nikog drugoga, ne eli nikog drugoga, ne os lanja se ni ua koga drugoga, ne trai utoite ni kod koga drugoga, samo Njegove na redbe potuje, samo Njegovu nagradu oekuje, samo se Njemu u tekoama obraa, samo Njemu pribjegava, samo se Njemu klanja i samo u Njegovo ime prinosi rtve. Sve ovo sc moe rei jednom reenicom: Ibadet (pokornost, robovanje) sa svim svojim oblicima pripada samo Njemu. Ovako sc realizuje svjedoenje da nema dru gog Boga os im Allaha. Rad i toga je Uzvieni zabrao1io Vatri da sa gori onoga ko iskreno izgovori i oituje da nema boga osim Alla ha. Dois ta je n emogue da u Varu ud e onaj ko realizuje ~ehader na pravi nain, kao to Uzvieni kae: (:,;,.;u ~~~,.: ~ ~,PIJ) - " ...i oni koji dug wjedoe11ja svoga budu izvravli" (El-Me'arid, 33) - izvravajui svoje svjedoenje javno i tajno, u srcu i vanjlltini. Neki ljudi u sebi nose mrtvo, neki, pak, usnulo svjedoenj e koje e ka da ga neko probudi; neki nose polegnuta, a kod nekih je ono izmedu srajarlja i sjedenja. Ovo svjedoenje je poput duha u ti jelu. Du b moe biti mrtav, bo lestan, blizu smrti, blizu ivota, moe bit.i zdrav, uspravni duh. U vjerodostojno m bad isu se prenosi da je 3t rekao: "Doista znam rije ij_i duh ostavlja trag na ovjekov duh kada je 011 izgovori lltl samrtz"2 Zivot ovog duha zavisi od re rijei. Kao
1

Ebu Davud: Knj iga o dl.enazama, br. 3116; Ahmed: Musned, br. 21529, 21622, putem Mu'aza 4o. Hadis je bascn ili sahih (v.: Tahridl. el-'aqide et-tahawijje, br. 13.) Ibn Madc: Knjiga o lijepom ponaanju, br. 3795; Ahmed: Musned, br. 1387, putem Talhe b. 'UbcjdiUal1a. Hadis je sahih (v.: Sahih El Dami', br. 2492.)

Bolest i Jiiek

287

to ivot tijela zavisi od duha i kao to e onaj ko umre nakon iz govaranja ovih rijei biti u Dennetu i uivati u njemu - tako e i dub onoga ko bude ivio izvravajui i realizujui ove rijei biti u Dennetu i ivjeti najljepim ivorom. Uzvieni kae: ~ ;; t:!j) (.sjt.il ~ ~~ ~~ .s~ l 0s- ~~ .#j ;:, "A onome koji je pred dostojatzstvom 'Gospodara svoga strepio i duJ11 od prohtjeva uzdr ao Die1met 6e boravite biti sigumo" (En-Na zi'at, 40, 41). Den net e, dakle, bici boravite due na Sudnjem danu; kao i dennet spoznaje, ljubavi, Allahove blizine, udnje za susretom sa Njime, radosti zbog Njega i zadovoljstva Njime. U rom Dc nnctu e bo raviti duh i na ovom svijetu. Kome taj dennet bude boravite na ovom svijetu vjeni Dennet e mu biti boravite na Obeanom danu. Ko bude uskraen za dennet na ovom svijetu njemu e pra ,,; Dennet jo moiji biti uskraen. estiti ljudi sc nalaze u bla godatima (dcnnctu} ak i kada im je ivot surov i oskudan na ovom svijetu. Grijenici se nalaze u Vatri ak i ako im je ivor ugodan i luksuzan. Uzvieni kae: ~j _;;i~~ );.;.~~~;;) (Q, ~ :~:;..:(; - "Onome ko ini dobro, bio mukarac ili irma, a vjemik je, Mi emo dati da proivi lijep ivot" (En-Nahl, 97)-raj ujep ivot je ovosvjptski dennet. Allah je rekao: ~,4; .;{ :.li1 ,;_ ~) (t::.:,;.. 1i> ;:,:..:., J;,;.;~.:>!;;..;.:, ()L.;>\!::,:..:.. "Onome koga Al lab eli da uputi - On srce njegovo prema islmmt raspoloi, a onome koga eli da 11 zabludi ostavi - On srce njegovo stegne i llmomim uini" (El-En'am, 125) . Ima li vee blagodati od irokog rodnosti i vee patnje od tjeskobe u dui?! Uzvieni je rekao:

rl.:. -

:r.:;.

0-

-;)_..-; )j;'j~ -gj_:. ~:i;J~ '1 ~~ ;V_~j{ .::_,~;yi 1

....... J

~.~.lb .ilL<1 &-.1 -~~~--.>-~!j\ r , ... , , , t..J , ",."". ~

, .J

Qlllo:::..11 ~--

.,.

. ...

~~ ~ lj_;;;JI

....

j"

.i

''l neka se niega ne boje i ni za im neka ne tuguju Allahovi tienici, oni koji b11d11 vjerovttli i koji se budu A/laba bojali, za njih su dobre vijesti i 11a

288

Ibn QaiJim ei-DeWZIJJe

ovom i na onom svijetu, - AllabO'IJe rijei niko ne moe izmijeniti - to e, zaista, velik uspjeb biti" (]unus, 62-64) .

Iskreni vjernik u Allaha ima najljepi ivot, najistij i um, najire grudi i najvese lije srce. To je ovosvjetski dennet. Boiji Poslanik !j!j je rekao: "Kada proete pored dicrmetskib VrtO'IJa, 11dite 1 11 njih." "ta su to diewzetski vrtovi?", ttpitae ga. "Halke zikra" U to spada i ha dis: "Prostor izmed11 moje kue i moga min bera je jedan od diennetskih '1Jrt0'1Ja" 1 Kada su ga pitali o tome kako uspijeva da stalno posti, on je rekao: "]a nisam kao vi meue moj Gospodar hra ni i napaja"'. Poslanik :!,i nam govori da ishrana koju dobiva od njegovog Gospodara nadomjeta fiziko jelo .i pie te da je to to dobivn iskljuivo njegova p rivi legija koju niko d ru gi ne uiva. Kada sc on ustee od hrane i pia, on ima dovoljnu zamjenu za to, kao to pjesnik kae:
fPrie iz uspomena na nju me otfvraaju otfpia i zavaravaju otfopsftr6e.

:Njenog fica 6{1Stava svjetCost tfoziva svojim umiljatim glasom! 'l(m[a se poali ua teinu puta, zaprijeti joj cfufi susreta i radi o6emwg trena oiv{java.
to je neka stvar korisnija i potrebnija ovjeku, ro je rasta nak od nje tei. ro je ncposjedovanje neega korisnije, to je pamja zbog njegovog postojanja vea. Nita ovjeku nije korisnije od usmjerenosti Allahu, okupiranosri zikrom, uivanja u ljubavi preHad is je ve citiran. Had is je ve ci tiran. Buhari: Knjiga o eljama, br. 7241; Muslim: Knjiga o postu, br. 1104, putem Enesa .:;;.. ovoj temi posrojc predaje od 'Aic i Ebu Hurejrea, neka je Allah njima zadovoljan.

'

Bolest IIUek

289

ma Njemu i odricanja radi Njegovog zadovoljstva. tavie, nema mu ivota, uivanja, radosti niti sree bez tih stvari. Nepostojanje ovih osjean ja za ovjeka znai najveu patnju. Dub sc od ovih bo lova i patnji s paava tako to se zaokuplja drugim i utapa u tome. Tako on ne osjea ono to ga mui uslijed bolova razdvojenost i sa sebi najdraim stvarima. Ovo stanje je slino pijanom ovjeku ko me je izgorjela kua, imetak, ena i djeca, ali on usljed opijenosti ne osjea nikakvu bol zbog tog gubitka. Ali, kada se osvijesti i os lobodi se koprene opijenosti - postat e mu jasno u kakvom se stanju nalazi. Isto se deava i prilikom dizanja koprene, kada se ug leda osvit Ahireta i suton dunjaluka i krene sa njega ka Allahu. Bol, patnja i kajanje e tada biti nekoliko puta jai od buenja iz o pije nosti. Jer, o naj ko na ovom svi jetu preivi tragediju i da lje gaji na du da e to m oi nadoknad iti. Svjestan je da je pogode n prolaznom nesreom koja ne traje dugo. Ovo ne moe se uporetliti sa nesre om koja sc ne moe nadoknaditi niti izbrisati. Nita na ovom svi jetu se ne moe uporediti sa takvom nesreom. Kada bi zbog ovo svjetskih tragedija ovjek mogao umrijeti, to bi mu bilo drago. U tom stanju ovjeku je smrt najvea elja i najvea nesrea. Ako je O\akvo stanje sa ovosvjetskim tragedijama, ta tek moemo rei za bolove pri duevnim patnjama na buduem svijetu koje sc ne mogu opisati. Ne ka je uzvien Omj ko je podario ovom slaba nom stvo renju mo da trpi patnje koje ne mogu izdrati ni brda uspravna.
Predoi sebi stvar koja ci je najdraa i bez koje ti ivot nije lijep. Ta stvar ti se iznenada oduzima i otima ti se onda kada ti je najvi~e potrebna. Eto - ta stvar je nadoknadiva! ta onda moemo rei za ono to se ne moe nadoknaditi? U tom smislu pjesnik ka e:

Sve t:o se izgu6i natfofi.JUJdivo je; samo se }1./Jafz, aey (}a iz.gu6i, natfofi...nadi:ti ne moe.
U hadis-i kudsiju sc kae: "0, Ademov potome, stvorio sam te da Mi bude pokoran i zato se ne igraj! Pobrinuo sam se za tvoju opskrbu i ne umaraj sc! Trai Me, pa e Me nai. Ako Mene nade!, nai e sve. Ako Me izgubi!, izgubit e sve. Ja sam ti drai od svega".

290

Ibn QaJJimei-Diewzme

POHVAUENA l

POKUENA UUBAV

Vidjeli smo da ljubav ima svoje vrste i grupe na koje se dije li prema veliini i osobinama. Zbog roga veina vrsta koje se tiu AUaha mogu biti samo i iskljuivo Njemu posveene - poput iba deta, prepu~tenosti i sl. Ibadet moe biti posveen samo Njemu, kao i preputcnost. Uzvi~eni AI IRh je spomenuo ljubav njenim op im imenom u ajetima: (:J~_j ~ r~ :.iJ1 .;~:J~)- "A llah e sigumo mjesto njih dovesti ljude koje On voli i koji Njega vole" (El-Ma'ide, 54); ::,.)1j ,ill Lcd ~~.:,_,; <r. ~_..!;.; ..r81 0,-j) (~~Df i;.:r - "Ima ljudi koji su mjesto A llana kumire pfibvatili, vole ih kao to se Allah voli, ali pravi vjemici jo vie vole Allaha" (El-Beqare, 165).

:;.s;..+;;.;,

Najopasnija pokuena ljubav jeste o na koja je upue na Al lahu i nekom drugom boanstvu koje se pored Allaha oboava. Najplemenitija ljubav je iskrena ljubav prema Allahu. Ova ljubav je os nova i glava sree bez koje se ne moe niko spasiti vje ne kazne i pamje. Sa druge strane, mnogoboka ljubav je osnova nesree i patnje koje e trpjeti samo oni koji je budu gajili. Znai, Allahovi miljenici, koj i su voljeli samo A llaha i nikoga Mu ravnim nisu smatrali, nee ui u Vatru. Ukoliko neki od njih i udu tamo zbog poinjenih grijeha, ipak niko od tih miljenika nee tamo vje no boraviti. Kur'an poiva na upuivanju na ovu ljubav i sve to njoj vo di kao i na odvraanju od suprotne vrste i svega to njoj vodi. Mnogo je primjera i pria o ova kvim ljubavima spomen uto. Spo menute su karakteristike sljedbenika obje vrste; njihova boanstva, djelovanju tih boanstava na obje vrste, te st.anje obje vrste u tri faze: na dunja luku, u Bcrzehu i na Ahireru. Kur'an sc od nosi na o bje vrste. Osnova misije svih poslanika, od prvog do posljednjeg, jes te oboavanje iskljuivo Allaha i nikoga drugog. Ovo oboavanje podrazumijeva potpunu ljubav prema Njemu, pokornost, poniz

292

Ibn QaJJim ei-Dlewzme

Ovo je zbog toga to se pokreti dijele na tri vrste: voljne, prirodne i prisilne. Osnova prirod nog pokreta jeste nepominost. Tijelo sc pokree kada izide iz svoga prirodnog prebivali~ta i okolia. Ono se tada trudi da se vrati u to mjesto. Izlazak iz prirodnog okolia i prebivalita deava sc pod prisilom jae sile. Znai, prisilni pokret se desio pod djlovanjcm vie sile, a pri rodni pokreti slue za povra tak u vlastiti okoli. Obje vrste pokreta su se desile pod djlovanjem vie sile i ona je njihova osnova. S druge strane, voljni pokret je osnova druge dvije vrste pokreta. Ovaj pokret je rezultat elje i ljubavi tako da sva tri pokrera nastaju uslijed ljubavi i elje. Dokazi da se pokreti dijele na ove tri vrste su u slijedeem: Subjekt kretanja koj i osjea da sc kree pravi voljne pokre te. Subjekt koji ne osjea svoje kretanje kree se uslijed svoje prvobime prirode. Prvo dolaze prirodni, a zatim prisilni pokreti. Kada ovo shvatimo, jas no nam je da k1 ctanje svemi ra, Zemlje, ne beskih tijela, Sunca, Zemlje, zvije.zda, vjetrova, oblaka, kie, bilja, kretanje zametaka u utrobama majki - sve se to obavlja posred stvom me leka koji dijele svoja zaduenja, kao to na to ukazuje teks t Ku r'ana i had isa na vie mjesta. Vje rovanje u to dio je vjero vanja u meleke. Uzvieni je neke meleke zaduio da se brinu o za mecima, a druge za kiu... Svakog ovjeka prate etiri meleka: me leci pisari, na lijevoj i desnoj strani, zatim oni koji ga uvaj u s prije da i straga. Me leci su zadueni za uzimanje due i pros ljedivanje na njeno odredite u Vatri ili Dennetu. Meleci ispituju ovjeka u ka buru, prireuju mu pamju ili uivanje na tom mjestu. Mcleci ov jeka vode od kabura do mjesta s uenja. Meleci ovj eku pri reuju patnju u Vatri ili uivanje u Dennetu. Meleci sc brinu o brdima; alju oblake ondje gdje treba; sputaju kiu po Allahovoj naredbi i onoliko koliko On odredi. Meleci se brinu o dennetskom rasti nju, pripremaju stvari, dueke, odjeu i odravaj u ih. Isto tako, oni

Bolest IIUBII

293

se brinu o stvarima u Dehennemu. Najvea Allahova vojska su meleci. Rije "melek"' stvara dojam da se radi o stvorenju koje izvdava naredbe drugoga. Oni ni na to nemaju uticaj. Sve odluke pripadaju Allahu. Oni samo provode nared enja i dijele i, s Njego vom dozvolom i naredbom. O njima Uzvi~eni kae: ;4 'il :Jj3 ~j) (~~~~~J~; ~~:, rib. ~j~~~~~ ;j cl::,- "'Mi srho u Diermet uli samo dobrotom Gospodara tvoga, On je vladar svega, 011 zna budunost naz1 i prolost nau i ono to je izmeu toga' -govorit e: .~os~~d~r _!V~~ ne ~~bortfV~~" . f~~je11!: .24) ;_ ~ },:: ;. ~j) (;.;.lJ J::< .;.J ..Ul ~ ;,l ~ ~ 'ill!.;.; ~14.:. ._r 'i ,:.>I.Jt:....JI - A koliko na rzebesima ima meleka t"i.je posredovanje 11ikome nee biti od ko risti, sve dok Allah to ne dozvoli orwme kome On hoe i u korist onoga kojim je zadovoljall" (En-Nedm, 26). Al lah se zaklinje skupinama meleka koji provode Njegova nareenja u Univerzumu: (1:f~ ,;A;J.81i 1 :;..J ,:.-1~)\i U:., ~lj) - "Tako Mi onih u redove poredanih i onih koji odvraaju i onih koji opomenu itajte" (Es Saf/at, 1-3); ,:.-lipju 1:,::_; ,:.-(,,:w1:, *U:.... ~u* u~ ,:.-Sl:.:;J lj) (1:,ll ~~~~ ~~~ ,:4Wu - "Tako mi onib koji se jedan za dmgim alju pa kao vihor hite, i orzih koji objttvljuju pa razdvajaju" (El Murse/at, 1-4); ~Uu b.;:. ~w (, *,j;.; ,:..U.,:81j u:). ,::AS .;81:,) (1~! ,:.-1~:.:..iu U;:_- "Tako Mi Ollih koji upaju gmbo, i onih'koji vade blago, i onih koji plove brzo pa nareenja izvravaju umo i rreduju ono to nije srederzo ..." (E11-Nazi'at, 1-5). Smisao ovih ajeta i tajna u podjel i je spomenuta u naoj knjizi Et-Tihjan fi aqsam i-l Qur'an2 .

u_j

Poto smo ovo razjasnili, ostaje nam da spomenemo da sve te ljubavi, pokreti, elje i postupci predstavljaju njihov ibadet Gos podaru nebesa i Zemlje. Svi uroeni i prisilni pokreti njihov su produkt. Znai, da nije ljubavi, galaksije ne bi kruile; zvijezde i svjetlost se ne bi kretali; ne bi puhali vjetrovi; ne bi se kretali oblaci niti brodovi; ne bi se kretali zameci u utrobama svoj ih majki; ne bi se iz ljubavi stvarale brojne biljke; ne bi se sudarali valovi mora; ne
1 2

Korijen ove rijei ukazuje na posjedovanje, imanje. - prim. prev. ObjMnjenje dijelova Kur'ana.- Prim. prev.

294

Ibn QaJJim ei-DZ8wziJie

bi se kretali oni koji dijele svoja zaduenja; ne bi veliali i hvalili Stvoritelja Zemlje, nebesa i ostalih stvorenja. Neka je hvaljen Onaj koga veliaju sedmera nebesa, i Zemlja, i oni na njima; i ne postoji

nita to ga rze velia, hvalet:i Ga; ali vi ne razumijete velianje njihovo.- On je doista blag i mnogo prata'.

Svako ivo bie posjeduje volju, ljubav i djela koja se prema njoj upravljaju. Svaki pokret rezultat je ljubavi i volje. Postojee stvari imaju smisla samo ako svoje pokrete i ljubav posveuju jedi no svo me Stvoritelju. Isto tako, stvorenja mogu postojati samo Njegovim stvaranj em. Zato Uzvieni kae: :.i.J1 ~~ ~i t:..tJ 0\S )) (l;-, ii - "Da Zemljom i nebesima upravljaj~t dmgi bog6vi, a ne Allah, poremeti/i bi se" (El-Enbija', 22), a nije rekao: neS[ali bi ili: propali bi. Ona bi, dakle, postajala u poremeenom obliku, ali bi ispravna mogla hiri samo ukoliko postoji samo Allah kao Boan stvo njihovo i svega to na njima postoji i prebiva. Kada bi na svije tu postojao drugi Bog, red bi sc maksimalno poremetio. Jer, svaki Bog bi poelio da savlada i nadvlada onog drugog, da jedino On bude obohvan zato to ~i rk (mnogobo tvo) predstavlja mahanu Boanstva. Bog ne dozvo ljava da ima ikakvih ma hana. A kada doe do pobjede jednog Boga nad drugim, tada pobijeeni prestaje da bude Bog; ako rezultat borbe bude nerijeen, tada su obojica manjkavi, nesavreni i nepotpuni Bogovi. To zahtijeva da iznad sebe imaju Boga koji njima vlada. U suprornom, svaki od njih bi radio ta bi hrio sa onim ho je stvorio i zahtijevao bi da bude nad moan nad suparnikom. Time bi dolo do poremeaja sistema ko smosa, Zem lje i o noga to je na njima, kao ho se deava sa zem ljom oko koje se spore dva suparni ka kralja, sa enom koja ima vie partnera ili mala skupina deva u kojoj postoje dva mujaka.

UUBAV PRIPADA

~AMO ALLAHU

Bolest l liJek

295

Poremeaj svijeta slijedi nakon poreme6lja odnosa kraljeva i ILlmjesnika. Zato neprijatelji islama vide svoju bnsu protiv mus limana samo kada kod njih postoji mnogo razliitih suprotstavlje nih kraljeva koji se odvajaju u vlastite drave nastojei OS[Variti primat nad ostalima. Znai, sklad nebesa i Zemlje i harmonija S [VO renja najbolji je dokaz da nema drugog Boga osim Allaha,Koji ne ma sudruga. Njemu pripada vlast i hvala. On oivljava, usmruje i svemogu je. Sve to se oboava - od Njegovog 'Ara pa do dna Zemlje - nitavno je osim Njegovog lica. Uzv i~cn i kae:

':' ~ , ~ - .,-:-, ... , . ....__.., . ... 'j'-:_.,~ u..,..__.. * u .........._,

.,---;;-;.
<ll

~!J.S .;.A.iJ t;!~!~~ e) lS l_";.)~.:; .J-1.&1 ~l

u -- - -. U .LJ> ( o "

.. t,

..

..

... ..

...

,,,

... ~t

"( .r~'c""

..t0~ ~' ,<;J -~~''!nJ ....:iitt,i .

. J'-AJJ

..

f' JL;.~ ... -=~

.

t;,.

"Allah nije uzeo Sebi sini, i s Njim nema dn/gog o ga! Inae, svaki bi bog, s {)nim to je stvorio - radio to bi htio, i jedan dmgog bi pobjeivao. - Hvaljen neka je Allah koji je daleko od onoga to oni iznose; koji zna i nevidljivi i vidljivi svijet, i On je vrlo vi soko iznad onih koje Njemtt ravnim smatraju!" (El Mu'mimm, 91, 92);
i,l 1 . ',;LS 1 *,; ' ' '" '"Y I ~ Ul\ ~~ 1 - ~ )-' J~~y"J ...,_. - J i
.. ... J ...

, ,

,
""

{.

, '- .,.
":'i'. ' -:
X

~*0~~..}~1~)4101;.:' it;~..!JI~J

"'
'

...

.. ... ~""

.i,:,

,K

"Zar e kumiri koje oni od zemlje prave mrtve oiv jeti? Da Zemljom i nebesima upravljaju dmgi bogo vi, a 11e Allah, poremeti/i bi se. Pa nek je uzvien Al lab, Gospodar svemira, od onoga to Mtt pripisuju! On nee biti pitan za ono to radi, a oni e biti pita ni" (El-Enbija', 21-23);

"( .Y

l~., ,

oJ

t'""

1: :~ ,~ J~ J ~ 'e"

:i, ;Jli' ~:~1~1S f !.,, <Gi~SL.S '-:~~t$ .. .. ~ ! ~~~ ; _.

:J,

~~

296

Ibn QaJiim ei-DzewziJie

"Da pored Njega postoje drugi bogovi, kao to oni govore, olii bi onda potraili put do Allaha Svevi njeg" (El-Isra~ 42) .

N eki smatraju da je smisao ovog ajeta: porraili bi put ka p rimatu i pobjeivanju, kao to ine vlastodrci jedan protiv dru gog. Na ovo ukazuje drugi ajet: (~ ~ 1' :.:: Sc.i~) - "... i jedan drugog bi pobj eivao ..." (El-Mu'm1nun, 91).

r'

Na ejh, neka je AUah njime zadovoljan, kae: "Ispravno tumaenje ovog ajeta jeste i T raili bi put ka Allahu kroz dobra djela i pokornost. Kako onda moete vi njima, pored AIJaha, robo vati? Oni bi, kada bi bili Bogovi, kao to govore, robovali Njemu. Na ovo ukazuje vie srvari:

. -~ll.........-il' -J-10 ~:-0.r '.G~ .Ui.!.Ul)..

r-t: - -.r r;:.> , ~ -..r.- Jr
~~'U.0)G;J ~J Z>$ ;J ~)f
"Oni kojima se oni mole sami trae naina kako e se to vie Gospoe/am svome pribliiti, i nadaju se milosti Njegovoj i plae se kazne Njegove" (El-Isra', 57) . Tj. oni koje oboavate pored Mene Moji su robovi kao i vi. Nadaju se Mojoj milosti i strahuju od Moj~ kazne. Zato ih, onda, oboavate pored Mene? Drugo, Uzvieni nije rekao 'onda bi do Njega potraili put'. Ovaj izraz se koristi u kontekstu pribliavanja, kao to je sluaj u ajetu (ii _ _.~l ~~ i;_:;(; :.i.J1 i.,Z1) - Allah se bojte i 11astojte da Mu se umilite" (El-Ma'ide, 35). U kontekstu rivalstva koristi se druga konstrukcija: ()\;.. ~.:lc. i_;.:;~ ~~ ~~) - "Kad vam postarm pos /une, onda im zu/uni ne inite!' (En-Nisa', 34) .
Tree, oni nisu rekli kako njihovi bogovi pariraju Njemu i nastoje da ga nadvladaju ((;',) ~ t:.. 4/l ~ i>I} "Reci: 'Da po red Njega postoje dnegi Bogovi, kao to oni govore"... Oni su govo rili kako ih ti bogovi pribliavaju Njemu i uzdiu njihove stepene kod Njega. Znai, kada bi bilo onako kako vi kaete, i ti bogovi

y) -

Bolest i liiek

297

koje oboavate bili bi Njegovi robovi. Za~tO ih onda oboavate pored Njega?"

~ POKAZATEUI UUBAVI

Ljubav ima svoje pokazatelje, sastavne dijelove, iskljuivosti i pravila- bez obzira da li se radi o pohvaljenoj ili pokudcnoj, kori snoj ili tetnoj vrsti. To sc ogleda u enj i, slasti, sladostrasti, ud nji, vezanosti, kontaktu sa voljenim i pribliavanju njemu, razdva janju i udaljavanju od njega, odbijanju i naputanju, srei i radosti, ozarenosti i tuzi i drugim iskljuivostima i pravilima. Pohvaljena ljubav jeste korisna ljubav, ona koja ovjeku donosi ovosvjetsku i ahiretsku korist. Ova ljubav je portal sree, a suprotna vrsta donosi ovjeku ovosvjetsku i ahiretsku hetu. To je penal nesree. Poznato je da pametan ovjek nee voljeti ono to mu do nosi tetu i nesreu. Takav osjeaj izraz je neznanja i nepravde. Jer, dua nekada eli ono to joj teti i ne koristi joj. To je nepravda prema samom sebi. Dua moe biti neobavijetena o voljenoj stva ri ne znajui kakva sc teta krije u roj ljubavi. Ovo je stanje onoga ko n esvjesno slijedi svoje prohtjeve. Dua, sa druge stran e, moe biti :svjesna tetnos ti svoje ljubavi, ali prednost daje ljubavi nad ra zumom. Ljubav sc, u treem sluaju, moe sastojati od dvije stvari: od praznovjerja, robovanja prohtjevima ili obje stvari koje se na dopunjuju. Tada se sastavlja sumnja sa strau- sumnja kojom se mijea istina sa neistinom i uljepava se voljena stvar, sa strau koja poziva toj ljubavi. Vojske sumnje i strasti sklapaju savez pro riv ,ojski razuma i i mana, a pobjedu e odnijeti jaa. Prema tome, sastavni dijelovi ljubavi se tretiraju kao i sama ljubav. Korisna i pohvaljena ljubav - portal sree - pozitivna je za ovjeka kao i sama ta ljubav. Na njih se odnose ista pravila kao i na samu ljubav. Ako plae zbog nje, koristi mu; ako se raduje, koristi mu; ako je poletan, koristi mu; ako je povuen, koristi mu... On, dakl!e, uiva u blagodatima te ljubavi i njenih od redaba koje mu donose korist, dobit i snagu.

298

Ibn Qalllm eJ-DiewzJJJe

tetna i pokuena ljubav- njeni sastavni dijelovi i posljedice su tetni za ovjeka i udaljavaju ga od Gospodara. to se vie uple e u njenu mreu i kree njenim sferama, sve vie pada u gubitak i odbaenost. Tako biva sa svakim postupkom koji sc uini iz po kornosti ili ob ijesti. Sve to uslijedi iz pokornosti pretvara se u do bit i sevap onome ko to ini. A to se poini, pak, iz obijesti smat ra se gubitkom i anatemom za poini oca. Uzvieni kae: ~ ' 'a <-:..r -1 . 1. 4 n ;, ,1<~ eJ 'o -~ o"- '' lJ lJ L....4J:> 6 e ''- l ,..... _.., . \ - ... ,. '<L . ;.. ...;..L,_!.) . ~ ~G\1 JJ ' -LJsj, L. L.!l, - ~J j k \J J' ~l ..r-:- l ~. ~ .r , J"
o o o o

- 'f' J\J~I~I!IL..;;, i ~;_._. ~.:__:$~t0~is. r~ !.G ~ ~ ;.r- . .. !. .. .., -~ ... .. "'"' , " ....... ... " ,, ,
0 <'j.J~ " - '4...l.<i; ,J~""' "'Y~* < . ~~~ -.J.;;;; ~

--y'
J

, ;:.;s'Jtt:.>l' . ' - J "... jer njih nee zadesiti ni e, niumor, 11i gldd na Allahovu putu, 11iti e stupiti na neko mjesto koje e nevjemike naljutiti, niti e ikakvu nevolju od 1lepri jatelja pretrpiti, a da im to sve nee kao dobro djelo upisano biti, -Allah zaista nee dopitStiti da propa dne nagrada onima koji ine dobro -, i nee dati ni kakva prilog, ni mali ni veliki, niti e ikaf._ovu dolinu prevaliti, a da im to nee zapisano biti, da bi ib Al lab nagradio za djela njihova nagradom ljepom od one koju su zasluili" (Et-Tevbe, 120, 121).

1 - :~1 'IS lA~' 'l ..ill .-.,:_- , ' ~.:,~ y .:.r--> ("t'f.":::
, ' . ..

U prvom ajetu Uzvieni ukazuje na to kako e posljedice njih ove pokornosti i djela biti tretirane kao dobra djela, a u dru gom govori kako e njihova djela koja su nepos redno poinili biti doslovce upisana. Razlika izmeu ove dvije stvari jeste u tome to prvo nisu poinili, ve je to samo posljedica koja se tretira kao do bro djelo, a drugo je neposredan postupak koji se doslovce pie. Neka rtve ljubavi dobro obrate panju na ovo poglavlje, kako bi spoznali u koju grupu spadaju.

Z11at e se, 11a IDanu izfaga11ja, ta je

IOIBSlllUBik
izou6(jeno, a J(gtfo/aoanja ta je cfo6fveno.

299

~ UUBAV JE O~NOVA WAKE VJERE

Kao to su ljubavi i volja osn ova svakog postupka, kako smo vidjeli , tako su o ni os nova svake vjere, bez obzira da Jj je is pravna ili ne. Vjera se sastoji o d tajnih i javnih djela, a ljubav i volja su osnova svega toga. Vjeru ine po kornos t, ibadet i moral. T o je, dakle, neprelcidna po kornos t koja se pretvara u ponaanje i naviku. Zbog togn se mo ral iz ajeta tumai kao vjera: (~~:;;J ~G) ''jer ti si, zaista, najljepe udi" (El- Qalem, 4). fm am Ahmed kite: "Ibn 'Ujejne prenosi da je Ibn 'Abbas rekao: '(Ovo znai) najljepe vjere'." Kada su upitali 'Aiu o ponaanju Poslanika !ll:s, ona je rekla: "NjegtYVo pona!anje je Kur'an" 1 Vjera stvara osjeaj poniznosti i potinjenosti, pokornosti, skruenosti i poslunosti. Zbog toga, ovdje se radi o odnosu vieg prema niem. Arapi koriste glagol ~u kada ele rei da su nekoga savladali i njegov otpor slomili'. Pjesnik kae:

On potirtjava gospocfare alU figtfa se ne e{e pol(gn'ti, /igtfa su moni i nepo6jetfivi.

Isto tako, ovo je o dn os nieg prema vi~em : rije "din" se koristi da se iskae po ko rnos t (ili nepo kornost) Allahu3 Oitovati vjeru Allahu zna i bi ti Mu vjeran, voljeti Ga i bojati Ga se; poko ravati Mu se, skruen bi ti, ponizan i preputen. Unutranja vjera sc mora sastojati od pokornosti i ljubavi kao i ibadet, dok kod vanjske vjere to nije sluaj. Tu nije obavezna ljubav, uprkos tome ta, izvana gledano, ona nosi preputenost i pokornost.
1

Muslim: Knjiga o namazu putnika i njegovom s kraivanju, br. 746; Ebu Davud: Knjiga o namazu, br. 1342; Ahmed: Musncd, br. 24080, 25850.
~\:J.:;.),

.:r."'< ..\> '.:r..-'< '/ ..\> .:r..-'< '/.))li ,.;, ~, ...itl ~>.

300

Ibn Qatllm ei-DlewziJJe

Uzvieni Sudnji dan na:r.iva "Danom vjere"' zato to e toga dana ljudi odgovarati za svoja djela. Za dobra e dobiti nagradu, a za loa kaznu. Zbog coga se, ovaj dan tumai kao dan zasluga i ob rauna. Uzvieni kae: (~.l)h~ ~.J! Q~:ft 08,.:0 ~~.JI ~:,li) "Zato je o11da kad niste 11 tuoj vlasti ne povratite, ako istimt go vorite?" (El-Waqi'a}J, 86, 87). Tj.: zato ne vratite duu na njeno mjesto u tijelu kada niste u ni u ijoj vlasti, kada niste savladani niti kome polaete raun. 0Vllj ajet je potrebno komentarisati. Njime se obraa nevjernicima koji negiraju proivljenje i polaganje rau na. Dokaz mora biti kauzalan onome to se dokazuje kako bi pa nja sluhoca odmah do njega stigla zahvaljujui toj kauzalnosti. Tako posljedica ukazuje na uzrok, a ne mora biti obratno.

Dokaz u ovom ajctu lei u slijedeem: on i su negirali pro ivljenje i polaganje rauna. To zna i da poriu postojanje Gospo dara, negiraju Njegovu mo, Boanstvo i mudrost. Oni sc moraju opredijeliti za jednu od dvije stvari - ili da prihvate da imaju sve monog Gospodara koji njima upravlja, usmruje ih kada hoe i oivljava kada hoe; koji im nareuje, zabranjuje; za dobra djela nagraduje, za loa kanjava ... - ili da odbace postojanje ovakvog Gospodara. Ako prihvate Njegovo postojanje, to znai da vjeruju

u proivljcnje i okupljanje radi Suda. Vjera se sastoji od imperativa

i odgovornosti. Ako po eknu i zanijeu to, to znai da tvrde kako nisu u ni u ijoj vlasti niti ko njima upravlja, da nemaju Gospodara koji njima upravlja onako kako On hoe. Zato, neka se suprotstave smrti kada im nastupi i nek."l vrate duu na njeno mjesto kada ona stigne do du~nika. Ovo je upueno prisutnima, samrmicima koji su suoeni sa neposrednom smru. Tj. zato ne vrate duu na nje no mjesto ako imaju takvu mo i uticaj i ako nisu podreeni Gos podaru koji upravlja nj ima, koji na nj ima provodi Svoju volju i od redbe. Ovo je najvei dokaz nj ihove nemoi. Jer, oni ne mogu pov ratiti ni jedan ivot, ak i da im u tome pomognu din i. Ima li ve eg dokaza za jednou i boanstvo Uzvienog Allaha tc Njegovo

Bolest IIUell

301

upravljanje robovima, provodenje zakona i odredbe nad njima? Dvije su vrste vjere: 7.akonodavno-imperativna

i odgovorno-kaznena vjera.
Obje vrste su samo Allahove. Sva vjera Njemu pripada - i imperativ i kazna. Ljubav je osnova obje vrste vjere. Jer, ono to je Allah propisao i naredio, to On voli i time je zadovoljan. Ono to je zabranio, to ne voli i to mrzi - to je suprotno onome to On vo li i ime je zadovoljan. On, znai, voli ono to je suprotno tome, tako da se cijela imperativna vjera tie onoga to Oo voli i ime je zadovoljan.

ovjekova vjera se prima samo ako je rezultat ljubavi i za dovoljstva, kao to je Poslanik ai rekao: "Slast vjere je osjetio onaj ko je zadovoljan da mu Allah btde Gospodar, islam vjera i Muham med poslanik"'. Ova vjera poiva na ljubavi; njenim povodom je propisana; radi nje je propisana i na njoj je sagraena. Isti sluaj je i sa saokcionom vjerom. Ona podrazumijeva nagraivanje dobroi nitelja za dobra djela i grjenika za loa. Obje solucije su drage Go spodaru. One su odraz Njegove pravednosti i milosti i Njegovih savrenih svojstava. Uzvieni voli Svoje sifate i imena kao i one ko ji ih vole i poruju. Obje vrste vjera potpadaju pod Pravi Put na kojem je On. Na pravom puru je On sa Svojim naredbama, zabra nama, nagradama i kaznama. To vidimo u ajetu koji citira rijei Al lahovog poslanika Huda~ koji se obraa some narodu:

r.S.r. u''-'~'J .1~ u!,. .... -.. - ~, '-' G~"' !!*.J t.~'Y r :~ ~ - <i w .,. ~-J.r-:~ ~.~
~.J,~* ;;_p~ u
:;
",.

... _, ., , .,

... a "". .,.

'

f :l.

.11; L ., tll.6;;-~c. i> T, '\q ~:; ~ r-=JJ . ~~- .. ~u :-f.J ! - ~ ;. ... J-"'t ~ ... . ~ ~,. p;

Muslim: Knjiga o imanu, br. 34; Tirmizi: Knjiga o im~nu, br. 2623;
Ahmed: Musncd, br. 178 1, 1782, putem 'Abbasa b. 'Abdulmmtaliba.

302

Ibn QaUtm ei-Dewzme

"fa pozivam Allaha za svjedoka, a i vi posvjedoite da ja nemam nita s tim to vi dmge Njemu ravnim smatrate, pored Njega; i zato svi zajedno protiv me ne lukavstv o smislil"e i nimalo mi vremena ne dajte, ja se uzdam u Allaha, 11 moga i vaega Gospodara! Nema ni jednog ivog bia koje nije u vlasti Njego voj; Gospodar moj zaista postupa pravedno" (Hud, 54-56).

Allaho\' poslanik Hud, znajui da njegov Gospodar postupa pravedno u stvaranju, narcdivanju, nagradi, kazni, odredbi, brije nju, uskraivanju, davanju, blagonaklonosti, iskuenju, upuivanju, pon ienj u - ne izlazei pri wme i7. okvira Svoje svete savre nosti o kojoj svjedoe Njegova imena i svojstva: pravednost, mudrost, mi lost, dobroinstvo, blagonaklonost, pravedno nagraivanje, prave dno kanjavanje, upuivanje jednjb, zapostavljanje onili koji to zasluuju, davanje, uskraivanje, uputa, ostavljanje u zabludi stavljajui sve to na svoje zaslueno mjesto, prikazujui se u pu nom sjaju velianstva i s lave- neminovno dolazi do spoznaje i sa znanja, kada se javno obraa svome narodu vrsta i nepokolebljiva srca, usmjerenog Allahu: 01 ~:S? L.::<?; i.;.~\(1 ,ll1 ~i J!)

.;r

( ; ;_ , ; .

--

Nakon toga O n ukazuje na Svoju beskrajnu snagu i nad to postoji, kao i podreenost toga Nje?ovoj velian stvenosti: ~ _!" '. )>1 :;,... )'..;.;:,J lj~ .l': ~1 -;. ~l ~J; 011..) - "Nema ni jednog ivog bia koje nije 11 .U/asti Njegovoj;' Gospodar moj zaista poswpa pravedno." -Kako se mogu bojati nekoga ij i ivot zavisi od drugoga? Ko je u Njegovoj aci, Njem u podreen i ija se vlast ispod Njegove? Zar ovo nije n ajvee neznanje i najgora nepravda!?
mo na svim

Uzvieni, zatim, ukazuje na to da On pravedno postupa.

Zna i
1

,sve to On odredi i propie ne stvara kod

ovj eka

mah od

'1a pouvam Allaha za svjedoka, a i vi posvjedoite da ja nemam nita s tim !to vi druge Njemu ravnim smatrate, pored Njega".

BoleSIIIOek

303

Njegove nepravde i nasilja. Zata se ne treba bojati nikog do Njega. ovjekova sudb ina je u Njegovim rukama. Ne boji se Njegove ne pravde i nasilja zato to On postupa pravedno. Njegova odluka se sprovodi na stvorenjima.. Njegova presuda je pravedna. Njemu pri padaju vlast i slava. Njegovo postupanje sa ljudima ne izlazi iz ok vira pravde i mi losti. Kada uskrauje, poniava, u zablud i ostavlja, iskuava i unesrcujc - to je rezultat Njegove pravednosti i mud rosti. On u svakom sluaju pravedno postupa. U vjerodostojnom hadisu sc kae: "Kada ovjek pri tuzi i brizi kae: 'Gospodammoj,ja Slim Tvoj rob, sin Tvoga roba i robinje; moj ivot je u Tvojoj mei;

Tvoj sud se na meni izvrava, Tvoja odluka o meni je pmvedna. Mo lim ce, Gospodaru moj, svakim Tvojim imenom kojim si Sebe naz vao, koje si objavio u Svojoj Knjizi, kome si nauio nekog Svoga roba ili koje si pohranio u gajbu, kod Sebe: da Kur'an uini pa/njakom moga srca, svjetlo/u mojib grudi, progonom moje tuge i orklot1om moje brige i sjete", Allah e 1/ltl otkloniti brigtt i tugu i zamijelliti ih
radou". 2 Ovo obuhvata A llahov iskonski i zakonodavni sud, kao i

sudbinu koja se izvrava izborom ovjeka ili protiv njegovog izbo ra. Obje sudbine su neminovne kod ovjeka, i oba suda su praved na. Ovaj hadis je izveden iz navedenog ajeta. Veza izmedu njih je oica, a Allah daje us jeh.

PO~REDNE l NEPO~REDNE ~TETE

VEZANOHI ZA fORMU
Odgovo r
e mo zakljuiti

poglavlj em koje se

rie

vezanosti

za fo rme i posred nim i neposrednim ternosrima toga, kojih ima

1

0\oa dova na arapskom glasi:

. ,~r:::,,r.~8 '~r-rr.:.(.:.,-' .::.u r-~-',...._;.~n~t.r .:r. J . ,d. '.;'

! ;y) ,, CJ'J ~ ,,, ~:.; ~~ ..:,,~ .s; lilTJ"'

.!J_)u.i ;_;,~~:J ~G.~ ..,.;;,..u~~~~ !J~ ~l;)',:<. 1 r',!j,"

J .

~ .";.1j ;_".~~j t-!:;..;~~~~ Ahmed: Musncd, br. 4306, putem 'Abdullaha b. Mci'uda. Hadi je sahih (v.: Es-silsilc es-sahiba. br. 199.)

.....1J1 ~ ... -t., . u! .. .r J r ~

eJ

..

,...

u--;

304

Ibn QaUim ei-DeWZIJJe

mnogo vie nego to se moe navesti. Ta vezanost u nitava srce. Kada se ono uniti, remete se volje, rij ei, postupci i sr tevhida, kao to je reeno i kao to emo rei, ako Allah da. Ovu ljubav Uzvieni spominje kod dvije grupe ljudi. To su Lutov narod i Zene. Tako Kur'an govori o ljubavi upravni kove ene p rema Jusufu , njenom navraanju na grijeh i spletkama. Govori i o stanju u koje je dospio radi svoje strpljivosti, ednosti i bogoboja znosti, pored toga to je bio iskuan neim to mogu odbaciti sa mo oni kojima Allah pomogne. Izvrenje neega zavisi od jaine motiva, nestanka motiva lli nestanka zapreka. Ovdje se rad ilo o kraj nje jakom motivu, iz mnogih razloga: 1. Naklonost prema enama koju je Al lah ugradio u ljude, kao to edan ovjek udi za vodom ili gladan za hranom... tavie, ve ina ljudi se moe strpjeti kod vode i pia, a ne moe sc strpjeti kod ena. Ovo nije pokueno ukoliko se radi o dozvoljenom o dnosu; a k je i pohvaljeno, kao to se vidi u Imami Ahmedo voj Knjizi o zuhdu, u hadisu koji Jusuf b. 'Atijje es-Safar pre nosi putem Sabita ei-Bunanija od Enesa, da je Boi ji Poslanik~ rekao: "Od vaeg svijeta su mi dragi miris i ene. Mogu se strpjeti

kod brane i vode, a ne mogu se strpjeti koti njib"1; 2. Jusuf ifi je bio mladi, a strast i nagon kod mladia su jai;
3. Bio je neoenjen. Nije imao supruge niti robinje s koj ima bi
zadovoljavao svoju strast; 4. Bio je u stranoj zemlji, a za stranca je manji rizik da poini blud nego za domaeg ovjcb koji je u svojoj zemlji meu svojim roacima i poznanicima; S. ena je bib visokog po loaja i plemen itog roda, a obje karakte ristike ovjeka privlae da poini s njom blud; 6. Ona se ne protivi niti opire. Jer, veina ljudi se pokoleba pred odbojnou i rvrdokornoUu ene zato ro ga to primorava na
1

Nesai: Knj iga o postupanju sa enama, br. 2939, 2940; Ahmed: Mus ned, br. 11884, putem Enesa 4<, ali bez dodatka "Mogu se strpjeti..." Hadis je hase n (v.: EI-Mikat, br. 526 1.)

Bolest l Diek

3 05

pon iavanjc, pokoravanje i mo ljenje. Meutim, neke ljude tvr dokornost i odbojnost jo~ vie privlai, kao to je rekao pjes nik:

J.fje11a t:vnfok,gmost me jo vie za yu6av vezuje,

ovjeftu je za6ranjeno voe 11ajrfra.e.

Ljudi su razliiti u rom pitanju. Nekim a sc ljubav poveava kada se ena prepusri i preda, a smanjuje sc ako je tvrdokorna i odbojna. Jedan sudac mi je rekao da njegova elja i strast slabi kada ga ena odbija i kada se opire. Kod drugih ljudi, pak, strast i elja jaaju kada naiu na odbojnost. udi za svim ho mu je zabranjeno. Doivljaj strasti je potpun iji kada se postigne ncto to je rako du go bilo nedostupno i daleko; kao i kada sc ostvari neto to je du go prieljkivano i na teak nain steeno. 7. Ona je zahtijevala, traila i trudila se, redei mu trud oko toga. Ona je bila ta koja se trudi i poniava, a on je bio eljeni i tra
eni;

8. Oo je bio u njenoj kui, u njenoj vlasti i posjedu. To kod njega stvara strah od njene osvete, tako da su se sastali nada i strah; 9. On ne strahuje od njene niti iije izdaje, Z<'ltO ro je ona ta koja trai i zahtijeva. Ona je pozatvarala vrata i otpustila strau; 10. On je naizgled bio njeo kuni rob koj i do lazi, odlazi i prilazi joj kada hoe bez ikakve zapre ke. O va sigurnost je prethodila traenju, a to je od najjaih motiva. Jednu arapsku aristokratki nju su upitali zato je poinila blud, a ona je odgovorila: "Blizi na jasruka i duga osamljenost". ll. Udruila se protiv nj ega sa najveim umjetn icima spletki i zamki. Pokazala im je nj ega i poalila im se na svoje stanje ka ko bi pridobila njihovu podrku. On je zatraio podrku Allaha protiv njih: (~l~.h;; ,:,Sij ~l~ ;r,)- "... i ako Ti ne odvrati! od mene lukavstva njihova, ja lnogti prema nji ma naklonost osjetiti i lakomislen postati" (]usttf, 33); 12. Ona mu je zaprijeti la zatvorom i degradacijom, to je vrsta pri sile. Prijetnja dolazi od osobe koja to moe izvriti, tako da se sastaje motiv srrasti i motiv elje za sigurnou od zarvora i dc gradacije;

;;.,:s.;.:...;.,.;

306

Ibn QaJJim ei-DfeWZIJJe

13. Njen suprug ne ispo ljava ljubomoru niti ponos, koj i bi ga nave li na ro da ih razdvoji i udalji jedno od drugog. Naprotiv, naj stroi njegov ton je bio obraanje Jusufu: "Ti, Jusufe, ostavi se toga"' i eni: "a ti trai oprote11je za grijeh svoj, jer si zaista htjela da zgrijei"2 Velika ljubomora ovjeku predstavlja naj veu zapreku, a nje ovdje nije b ilo. U p rk os svim ovim motivima, Ju suf se opredjeljuje za Alla hovo zadovoljstvo i strah prema Njemu. Ljubav prema Allahu mo tivisala ga je da odabere zatvor umj esto bluda: ~ ;}! ~ ~~ :,..:,) (~! ..;}~~ - "Gospodaru moj, draa mi je tamnica o ovoga na to m one navraaju" Glsuf, 33). Svjestan je bio da sc ne moe odup rijeti svim ovim nasrtajima i da ga samo Allah moe spasiti od pri rodne naklonosti prema njima i lahkomislcnosti. Ovo je vrhunac njegovog poznavanja Allaha i samog sebe. Ova pria ima vie od hiljadu pouka koje bismo mogli ob meliti u posebnom djelu, uz Boiju pomo.

Druga skupina koja gaji pokuenu ljubav jesu homoseksu alci. O njima Uzvieni ka.e:
' ~

lHOMO~EK~UALNA
*

UDNJA

' ; , < 'i ' '~ ->l JU * )J '

~,;l ,~;~j{ 1)LJ \.l.J~J~j~ll_,j;I.J .;_,.!. ;, ~; ;.1!~~:;S.~tJ,:~ b!.J~ 'i~Ju&.J~'

; .. ~ J f 0," -:"~..Ul 1 l .~...> ' ' ~.r;--:--!. ' - - <J""'" .J

-t~.J&~ ::r:~~
"U to dodoe stanov11ici grada, veseli. 'Ovo su gosti moji'- ree 011 - 'pa me ne sramotite, i bojte se Alla ha, i me11e ne ponizujte!' 'A zar ti nismo zabranili da

Bolesti liJek
ikoga prima?' - povikae oni. 'Ako ve hoete da neto inite, eto keri mojib!' - ree on. A ivota mi tvoga, oni su 11 pijanstvu svome lutal1" (El-Hidr, 67-72) .

307

Uzvi~eni nam govori kako su se spomen ute skupine vezale za formu ne osvrui se na tetu koja se krije u toj ljubavi.

Ova bolest je ljekare doveb do iznemoglosti u po kuajima da je izlijee. Ovo je, tako mi Allaha, neizljeiva bolest i smrtono sni otrov koji se teko moe ukloni ti iz tijela. To je vatra koja se teko moe ugasiti. Ona se dijeli na nekoliko vrsta Nekada se ubraja u nevjerovanje, kao kod on ih koji voljenu srvar oboavaju kao to se Allah oboava ili vi~e od toga. Ovu lju bav Allab n ee op ros titi, to je najopasnij i obli k irka, a Allah nee oprostiti da Mu se neko smatra ravnim. Iskrenom teobom e op rostiti ono to je blae oJ toga. Simptom ove nevjerniko mnogoboke ljubavi je kada onaj koji voli pretpostavlja interes vo ljenoga nad zadovoljstvom Gospodara; kada se u njemu sukobi pravo AHaba sa pravom njegovog voljenog ili sa pokomo~u Alla hu voljenom, on se op redjeljuje za pravo svog voljenog nad pra vom Gospodara. Radi Gospodara rtvuje - ako i rtvuje - najmi zcrniju srvar, a svu ko ncentraciju usmjerava ka zad ovoljenju volje nog, pokornou i pribli7.avanju njemu. Gospodaru -ako izraava imalo pokornosti - to je sam o vrijeme koje p reostane od pokor nosti voljenom. Analiziraj stanj e veine vezan ih za formu. Zar sc oni i po emu razlikuju od ovoga to smo naveli? Zatim stavi njihovo sta nje na jedan, a njihovo jednobotvo i iman na drugi tas. [zvagaj to dosljedno i vidjet e ta je ree. Neki od njih javno izjavljuju kako su im d rage osobe drae od oboavanja Allaha. Jedan prljavi pjes nik kae:

One mi ispijaju zatfnju l(gp sa usana; sUufe su mi neno rijei tC'!Jfiitfa.

Drugi bestidni pjesnik izjavljuje kako mu je ljubav prema voljenom slada od milosti Gospodara. Sau vaj nas, Gospodaru na,

308

Ibn QaJJim ei-Diewzme

od ove srozauosci i ovakvog stanja. Pjesnik kae:

'Tvoja f;it6av mi je tiraa srcu oami(osti V.zvienog Stvoritefja.

Nema sumnje da je ovakva ljubav najtei oblik irka mnogobotva. Mnogi ljubavnici priznaju kako u njihovim }rcima nije ostalo mjesta ni za kog drugog os ima za voljenoga. Stavie, esto voljena stvar obuzima cijelo srce takvog ovjeka tako da on postaje potpuno vjerni rob te stvari. Taj ovjek se. , pored robova nja Allahu, zadovoljio robovanjem stvorenju poput sebe. Oboa vanje je vrhunac ljubavi i prepu~tenosti, a taj ovjek je svu svoju ljubav, pokornost i preputenost posvetio voljenoj stvari i:;:;raava jui joj potpuno robovanje. Fatalnost ove stvui ne moe se porediti sa fatalnou ra zvrata. Razvrat je velilci grijeh koji povlai za sobom odreene sankcije, dok ovakva ljubav predsmvlja irk. Neki ueni ej hovi su govorili: "Drae mi je da me Allah iskua grijehom sa ljepoticom nego da me iskua ljubavlju koja e mi zarobiti srce i odvratiti ga od Allaha".

lLUEK ZA UUBAV

Ova se bolest lijei spoznajom bolesnika da je njegova bo lest oprena tevhidu. To je posljedica njegovog newanja i nemar nosti prema Allahu. Mora potovati Allahovu jedi.nost u prirodnim zakon ima i pojavama, a zatim to provesti u vidljivim i unutranjim ibadetima i svemu onome to e ga okupirati od razmiljanja o toj bolesnoj ljubavi. to vie e traiti utoite i spas kod Allaha U zvi enog od toga srcem Mu se preputajui. Meutim, nema boljeg lijeka od ih lasa-iskrenosti i vjernosti Allahu. Taj lijek Uzvieni Al lah spominje u Svojoj knji:;:;i: 1::14 ~~~~'~lj ;~, :l;.. w~ ~15) (0-_,...j.;::JI "... tako bi, da odvratimo od njega izdajstvo i blud, jer je on uistinu bio Na iskreni rob" (Jusuf, 24). Uzvieni nam govori kako je odvratio od Jusufa zlo- tetnu ljubav, razvratna dje la, zah valjujui njegovom iblasu. Jer, kada ovjek postane vjeran Allahu,

310

Ibn Qaiiim ei-Dewzi)Je

ljenik voljene osobe. Medutim, on, opijen ljubavlju, ro ne osje a. Njegovo srce je popm vrapcn u ruci dj eteta koje nema obzi ra prema njemu. Tako ovaj nesretnik ivi okovan i zarobljen dok onaj ko voli Allaha ivi slobodan i nesputan. Vezanost je najbolje opisana u ovim stihovima:

S{o6otfau izgfetfa, a{ije zaro6(jen;

6ofest:an je i /Ul ivici propasti.
9drtvacje, a izefetfa iv ipol{retan,
sve tfo Proivfjeuja njemu proivfjenja nema.

Cf>aenif<. u patnjama se prevre,

ne moe se sve tfo smrti osvijestiti.

4. Vezanost ga odvraa od njegovih ovosvjetskih i ahirctski h ime resa. Nita po te interese nije opasnije od vezanosti za formu. Vjerski interesi zavise od prisustva srca i obraenosti Allahu. Vezanost i kaenjc u potpunos ti razbijaju koncentrisanost i posvcenost srca. Ovosvjetski interesi u biti zavise od vjerskih interesa. Ko izgubi i 7.apostavi vjerske interese ovosvjetski ime resi e mu biti jo dalji. 5. Tragedije ovog i budueg svijeta bre dolaze do ovjeka veza nog za formu nego vatra do suhog drveta. Uzrok tome je to se srce, to sc vie vee i ka.i, sve vie udnljava od Allaha. Naj dalja srca od Allaha su onih ljudi koji se veu za formu. K~da se s rce uda lji od Allaha tragedije ga salijeu sa svih strana. Sejtan ga uzima pod svoje, a kada neprijatelj osvoji ovjeka, onda ga upropasti najgore to moe. Nee ga potedjeti nijednog zla koje mu padne na pamet! ta se onda moe rei za srce koje je savladao neprijatelj i s tvorenje kojem je najvie stalo da ga ra zori i udalji od samog ovjeka. Zar se srea, spas i radost mogu postii u odsustvu srca? 6. Kada vezanost ovlada srcem i slomi njegov otpor, onda prelazi na kvarenje razuma i unoenje sumnji. Takav ovjek hthko mo e postati ludak koji nema koristi od svog uma. Pri mjeri ovak

Bolest i IUek

3 11

vog ludila se mogu nai na njihovim mjestima. Takve pri mjere, *tavie, moemo oigledno vidjeti. Najuzvienija stvar ko d ovjeka je razum. Po njemu se razl ikuje od ostal1h ivotinja. Kada izgubi taj razum, ovjek postaje ivocinja ili jo! gori. Sta je pjesniku Mednunu Lejla odnijelo pamet do jaka vezanosti za tu djevojku? Njegovo ludilo je vjerovatno bilo tee od ono ga kod obinih luaka. On pjeva:

qovore mi: Pouufio si oafju6avi, aja fi.szem: fju6av je tea 6ofest oafrullfa;

oa fjufiavi se &wjeR,_za vjeliiOSt ne fiutfi

tfoR,_frttfi za tre11 patfa 11 trans.
7. Vezanost moe da dovede do
fi zikog i psihikog gubitka ili slabljenja osjetih Ps ihiko slabljenje osjerila rezultat je po re meaja srca. Jer, kada se srce pokvari, kvare se i oko, uho i je zik. Tada ovjek runo vidi kao lij epo. Vo ljena osoba mu izgle da, kao to se navodi u Musneclu: "Zbog ljubavi, O'Vjek postaje slijep i gluh prema voljrnoj swari"'. V czanosr osljepljuje srani vid pred mabaoama i nedostacima voljene osobe rako da ih oko ne vidi; ona zapeauje ui tako da ovjek ne uje kritike o roj osobi. elje skrivaju mabane. Kada ovjek neto eli, o n ro me ne vidl mahane. One mu postaju vidljive tek kada ta 7.clja pres tane. Jaka elja stvara zastor pred oi ma to sprjeava realnu percepciju neke srvari, kao to se u stihu kae:

'llofio sam te tfoR,_sam 6io slijep,

ali, l(gtfa sam provitfio, stim sam se6e preligtio.

Teko se mogu primijetit1 mah:~nc neke stvari iznut a; one su vidlj ive samo i zvan:~. Nedos tatke najbolje mogu prim ijetiti oni koji su tu stvar okusi li pa su je zatim napustili. Zbog roga su ashabi koji su iz nevjerovanja preli u islam bolji od onih koji su roderu u
1

Ebu Davud: Knj iga o ponaanju, br. 5130; Ahmed: Musncd, br. 21186, 27000, putem Ebu Dcrda'a, 4'0. Hndis je slab (v.: Es-silsilc cd da'ife, br. 1868.)

312

Ibn QaJJim ei-Dzewziiie

islamu. 'Umer b. Hattab, 4Jl>, je rekao: "Islam e malo pomalo nes tajati kada se u islamu ponu radari ljudi koji nisu poznavali dahi lijjet". to se tie fizikog oteenja osjetila, bolesna ljubav slabi i unitava tijelo. tavie, ona moe dovesti do umiranja tijela kao to se navodi u priama o ljudima koji su umrli o d ljubavi. Jednom je Ibn 'Abbasu na Arefatu doveden mladi koji je bio kost i koa. On upita: "ta je njemu?" Rekoe mu da je boles tan od ljubavi, nakon ega je Ibn 'Abbas cijelog dana traio zatitu Uzvienog Allaha od ljubavi. 8. Vezanost je, kao to smo rekli, pretjerivanje u ljubavi, kada ovjekom zavlada ljubav prema voljenome. Neprestano je obu zet njime, mislima i sjeanju na njega i ne izlazi mu iz uma. Na tom stepen duu obuzimaju talasi koji anuliraju snagu, nakon ega dolazi do duevnih i tjelesnih bolova koje je teko trpjeti i lijeiti. M ijenjaju se ovjekovi postupci, osobine i namjere. Sve se remeti tako da ga ljudi vie ne mogu izlijeiti, kao t'o se ka e u stihu:

Lju.6av na poetR.F izgfecfa flao more,

po njemu se p[uta, a sua6ina upravEja.

)'l.{i, f<s!M. 1tp[()'lli u more strasti,

jav(jaju se pro6femi /(slje ni stariji ne mogu potfnijeti.

mr.aau

Ljubav je na poetku slatka i lahka, na sredini je briga, obu zetost srca i bolest, a na kraju dolazi do propas ti i smrti, osim ako je Allahova briga ne pomiluje:

ivi sw6ocfan! Lju.6avje na poet/i:.]t Ejepota, na sredini 6ofest, a na firaju smrt.

Drugi je rekao:
'Trao je za

Ej'u6ao(ju SCJe aoflne zavo(je, a f<slaa zavo(je, nije mogao trpjeti.

Bolest l liJek

313

'llidio je more !{.oje muje iz[jfetfafc putl{p, a ~da je sRgio u njega, utfavio se.
Ovo je grijeh i zl oin koji ovjek ini prema samom sebi. Ovo spada u izreku: "Sam pao, sam se ubio".

Ljubav ima tri stepena: poetni, srednji i zavr~ni. Kod pocmog stepena potrebno je pruiti sav mogui ot por ukoliko je pristup voljenom zabranjen sudbinom i eri'atom. Ukoli ko ne uspije u rome i srce mu otputuje kod vo ljenoga (ovo spada u srednji i zavr ni stepena), tada je duan da to krije i ne ~.iri po narodu. Ne smije sramociti voljenoga i otkrivati ga pred ljudi ma, jer bi time poinio i nepravdu i irk. Najvea nepravda upravo se nanos i u ovim situacijama. T o je moda vea teta za voljenoga i njegovu porodicu nego da mu je nanio nepravdu kroz. finansijsku teru. Otkrivanjem voljenoga on se izlae osudi ljudi tako da se oni u vezi sa njim razdvajaju na one koji vjeruju u to i o ne koji ne vjeruju. Medutim, veina ljudi povjeruje i najsumnjivijim priama na ovu temu. Kada se kae: Taj ovjek je to uradio s tim ovjekom i~ enom - tada jedan ovjek govori istinu, a devetsto devedeset devet lau. Vijest ned.isk retnog ljubavnika o skrivenom kod ljudi se tretira kao suta istina. ravi~e. ukoliko pasivni uesnik zabra njene vrste ljubavi nekoga krivo optui, ljudi e to prihvatiti kao neobori\'ll istinu. Kada b i ih zatekl i b li zu jedan drugoga, ne b i mo gli opovrgnuti da je raj susret zakazan. Uvjerenost se u ovim sima cijama izgrauje na sumnjama, predvianjima, prividenjima, pret postavkama i lanim vijestima kao na percipiran im dogadajima. Tako je sumnjienje u Gradu Poslanika :fi', protiv njegove supruge, To je Vjerna, kerka Vjernog (Siddiqa), im majka vjern.ika, koja je oslobodena optubi iznad sedam nebesa, supruga Boijeg Poslanika 1i, 'Aia* Ovo pojanjenje je dolo od Allaba. Priu prenosi Buhan u Knjizi o turn,\enju Kur'ana, br. 4720; Muslim u Knjizi o vrlinama
Q

TRI HEPENA UUBAVI

314

Ibn QaJJim ei-DiewziJJe

koje je opravdano iznad sedam nebesa, uslijedilo nakon dolaska Safwana b. Mu'attila iza ostale vojske. Tada je mnogo ljudi izgubi lo vjeru. Da se Allah illi nije pobrinuo da je opravda i oslobodi la nih optubi, desila bi se druga stvar.
Znai, razglasiti da ovjek gaji prema nekome zabranjenu ljubav smatra se zbog svoje teine nasiljem i izazivanjem voljenoga i njegove porodice, zatim izlaganjem te osobe tme\ima naroda. Ukoliko eli pridobiti voljenoga putem neke utjecajne osobe, tada se nasilje prenosi i iri. Taj posrednik postaje neprijatelj i nasiln ik. A ako Poslanik :1:5 proklinje posrednika izmeu davaoca i prim aoca mita zato to on izvrava proces podmiivanja, ta se onda moe rei za svodnika koji posreduje izmedu ljudi koji gaje zabranjeni vid ljubavi? Kako bi prid obio naklonost voljenoga, z<\ljubljeni se potpomae osobom koja takoer ima interesa u naruavanju ivo ta, imetka ili asti voljenoga. Jer, esto je takvoj osobi potrebno da nekog lii ivota kako bi ostvarila svoj cilj. Koliko je ktvi palo zbog ovakve s trane, krvi suprunika, gazd i i radaka! Kolil<o se e na otud ilo o d mua i robova od svojih gazdi! Boiji Poslanik~ je prokleo osobe koje to rade i ogradio se od njih. To spada u najvee grijehe. Poslanik~ je zabranio da se prosi ena koja je ve isproe na i da se mijea u neiju trgovinu, a ta se moe rei za onoga ko se trudi da razdvoji ovjeka od ene ili robinje kako bi ih sam os vojio? Oni koji gaje bolesnu ljubav i njihovi podvodai to ne smat raju grijehom. Nastojanje da se dobije naklonost voljenoga esto pod razumijeva konkurenciju muu ili gazdi. To predstavlja grijeh i nepravdu koji su vei od samog razvrata. Za krenje tueg prava sc ne moe iskupiti pokajanjem od grijeha. Teoba bri~e pravo Allaha (na satisfakciju), al i pravo ovjeka ostaje sve do Sudn jeg dana. Ko nanese nepravdu rod itelju ohetivi njegovo dijete koje mu je drae od samog sebe; ko nanese nepravdu suprugu otetivi njegovu sup rugu i uinivi zloin na njegovoj postelji, gori je od onoga ko ga oteti za cijeli imeta k. Sadsfakcija je mogua samo prolijcvanjem

ashaba, br. 2445.

Bolest i liiBk

315

krvi. Kakva je to nepravda koja je krupnija od injenja razvrata? Ukoliko je ona nanesena borcu na Allahovom Putu, zloinac e biti zaustavljen na Sudnjem danu i bit e mu reeno: "Uzmi od njegovib zasluga koliko ti treba", kao to je rekao Poslanik il,1 do dajui na to: "Pa, ta rnislite?" 1 tj. ta mis lite- da li e mu ostati ije dno dobro djelo? Ako, pored toga, oteeni bude komija ili lan porodice, tada se grijeh mnoi i udruuje se sa kidanjem rodbin skih veza i z lostavljanjem komije. A nee ui u Dennet onaj ko kida rodbinske veze i ovjek koj i neprestano z lostavlja komiju. Ukoliko zaljubljeni pribjegne dinirna i ejtanima da bi ste kao naklonost voljenoga- kroz silu ili tome slino - tom grijehu se onda pridodaje kufr radi sihra. Makar ne izvravao on sam taj sihr, ve ga samo odobrio kako bi srigao do cilja, to ga nita ne udaljava od ku fra. potpomaganje u ovoj s ituaciji smatra se potpomaga njem radi grijeha i neprijate ljstva. Jasno je i koliko se nepravdi mora poini ti kako bi se ostva rili ciljevi zaljubljenog ovjeka. Jer, kada on postigne cilj sa svojim voljenim, kod ovoga sc javljaju srvari koje mora rijeiti uz pomo zaljubljenog po svaku cijenu. Tako oni ponu saraivati inei nep ravdu i nasilje. Voljeni poma.e zaljubljenom kako bi se nakodilo njegovim blinjim -porodici, roacima, gazdi ili suprugu. Zaljub ljeni pomae voljenom e kako bi uklonili svakog ko smeta ostvare nju tog cilja. Tako se javlja nepravda i nasilje uslijed njibove sarad nje u runim srvarima i grijesima. Poznato je na to su sprem ni za ljubljeni ljudi kada je u pi ranju osvajanje voljenoga. Spremni su po initi nepravdu, razvrat, nasilje, traiti poloaj koji im ne dolikuje, stjecati imetak na nedozvoljen nain ili orimanjcm. Ako se voljeni sukobi sa nekim, zaljubljeni staje na njegovu stranu ne gledajui da li je ovaj u pravu ili ne. Mnogo je drugih oblika nepravde koju za ljubljeni nanosi ljudima - on ih vara kako bi im uzeo novac; see
1

Znai,

Muslim: Knj iga o vladanju, br. 1897; Ncsai: Knjiga o dihadu, br. 3189, 3190, 3191; Ehu Davud: Knjiga o dihad u, br. 2496.

316

Ibn QaJPm ei-Dewzllla

Z<l kradom, otimainom, prijevarom, lanom kletvom, razboj ni tvom itd. ak moe stii i do ubistva nedune osobe kako bi ste kao novac koji mu je potreban da bi osvojio voljenoga.

Svi ovi sluajevi i mnogo tei od njih nastaju uslijed veza nost.i za formu. Ona lahko moe dovesti do nevjerovanja. Nekoli cina ljudi je zbog ljubavi prdla u kranstvo iako su roeni u isla mu, kao to je sluaj sa mujezioom koji je sa muoare primijetio lijepu djevojku. Zaljubio se u nju i traio je da se oeni s njome. Ona je rekla da je kranka i da e se udati za njega samo ako primi kranstvo. On je to uinio. Istog dana se popeo na kuu kod njih i pade odatle ostavi na mjestu mrtav. Ovu pri u navodi 't\bdulhaqq u svojoj knjizi EI-' Aqibe.
Krani s u, kada bi htjeli da pokrste zarobljenika, njima pokazivali lijepu enu, koja je imala zadatak da u njemu stvori na du, da ga zavede. Kada bi je o n zavolio svim s rcem, ona bi mu se prepustila samo ukoliko bi preao u njenu vjeru. A u tom trenut ku: V-' ~-..lUJ I ~l ,: ;' )'1 w~l Ql .;....WI J' ~it. i~T ~ . <i l ~l'. "') , ,p-'.J ;~ ./J " "" ._J " " r' " ..r-"" .. (.G.; t. :.U1J;..c: j - "Allah e vjemike postojmzozn rijeju uvrstiti i na O'UOm i na 0110m wijetu, a nevjemike e u zabludi ostaviti; Allah radi ta boe" (Ibrahim, 27).
J

Ne moe se opisati ko liko se nepravde i grijeha krije u vezi ljubavnika, zato to se oni meusobno pomau u razvratu i nepravdi prema sebi. Obje strane su nepravedne prema sebi i prema partneru. Ta nepravda se iri na druge, kao to smo rekli. Najopasnije u svemu rome jeste nepravda putem irka. Bolesna ljubav je spremna na sve vrste nasilja i grijeha. A voljeni, ukoliko se ne boji Allaha, lahko moe zaljubljenog dovesti do propasti. To je, opet, n~ ilje s njegove strane. Uinit e tO ukoliko mu prui !ansu, da nadu, ukraava se, umiljava mu se na svaki nain kako bi od nje ga izvukao neku korist. C ij elo vrijeme o n mu se ne prepu~ ta kako ne bi time ost:to bez sredstva za iskoritava nje. On ga na najgori nain kanjava. Zaljubljeni moe ubiti vo ljenoga kako bi ugasio svoju elju za njim, a pogoto vo ukoliko se ovaj vee za drugoga. U (bolesnoj) ljubavi esto dolazi do ubistva jedne od strana. Mnogo
izmeu

Bolest l ill Bk

3 17

se blagodati uniti, bogataa osiromai, poloaja izgubi, harmonija narui. Koliko se porodica i poroda razori! Jer, kada ena primijeti da njen suprug voli drugu, i ona sebi trai ljubavn ika; tako ovj eku preostaje da razori svoj dom razvodom ili da se vrati parodinom ivotu. Neki se odluuju za jedno, a neki za drugo. Pametan ovjek treba da se pazi od vezanosti za formu, ka ko mu ta ljubav ne bi naudila i izloila ga propasti i svim opasnos tima koje ona nosi sa sobom. Onaj ko se prepusti ovoj ljubavi taj sam riskira propast i on je sam kriv ukoliko se ona desi. Jer, da nije neprestanog gledanja u voljenu osobu i nadanja u njenu ljubav, ne bi ta bolesna ljubav doprla do srca. Prvi uzrok ljubavi jeste dopa danje, bez obzira da li je uslijedi lo od pogleda ili sluanja. Ukoliko raj pogled ne poprati nada u ljubav ve beznadenost, nee doi do ljubavi. Nee do roga doi i ukoliko doe to te nade, ali je ovjek odbije od srca i odagna iz misli. Ukoliko se i prepusti mislima o vrlinama voljenoga, ali ga obuzme strah od Onoga ko je znaajniji od slasti ljubavi, zatim vjerski strah, poput straha od Vatre, srdbe Monoga i izbjegavanja grijeha - ako sve to nadvlada elju za lju bavlju, ona se nee desiti. Ako nema ovog straha, ve se pojavi neki ovosvjetski strah - strah od gubitka ivota i imetka, gubitka asti i poloaja meu ljudima, ponienje u oima dragih osoba - i ako taj strah nadvlada ljubav, ona se nee rasplamsati. Ljubav se ne moe razvijati i ukoliko se ovjek boji da e izgubiti ljubav koja mu je ~vrednija od re ljubavi. Ako izostanu svi ovi faktori, bolesna ljubav se rnzbuktava; cijelo srce biva zarobljeno . i posveeno voljenoj osobi. Neko moe postaviti slijedee pitanje: Naveli ste opasnosr.i ljubavi, ternosti i rizike. Ali, zaho oe spomenere njene koristi i dobrobiti, poput: blage naravi, lahke i proste udi, nepostojanja tjeskobe, irokogrudnosti, udorea, hrabrosti, plemenitosti, ljudskosti, krijeposti, blagosti. Jahja b. Mu'aza er-Razi ja su pitali: 'Tvoj sin se zaljubio u tu i tu djevojku". Oo im odgovori: "Hvala Allahu koji ga je uinio ovjekom". Mudraci su kazali:
Ljubav je bolest srca plemenitih.

318

Ibn QaJJim ei-DzeWZiile

Ljubav ima smisla samo kod asnog, krijeposnog, rjeitog,
plemenitog, odgojenog i ovjeka plemenite loze.
Ljubav uvruje srca, otklanja intelektualn e nedostatke,
op lemenjuje krtice, unitava snagu kraljeva, ublauje orru
narav. Ona je drug o nome ko druga nema i sagovornik
onome ko sagovornika nema.
Ljubav uklanja tekoe, osvjeava duu, bistri ponore srca,
otvara put ka injenju dobra. U tom smislu pjesnik kae:

fPropast e 11a dlmjafuk_u valju6imac

f'Jtfa ea pOIIU SG. ttijati /ju6a'Vi vjetrovi.
!J?{emenit j e, smrt je za tajne. Afl.p ea
pita ta si priao mafoprije, on se ne sjea.

'Voilo 6i tfa ea ZO'VU ''lio(esni/(' Rgk,g 6i ona,

uvi o 11jemu, posfa(a mu pismo.

grevito se trutfi tfo6ro tfa ini

Rgf(g 6iea jetf11oe tfa11a pretfLejfom pofivafifi.

Ljubav, znai, navodi na. injenje dob t; h djeb. Jedan mudrac je rekao: Ljubav kristalie duu, usavrava man ire. Prirodno je iskazati ljubav, a neprirodno kriti je. Drugi je rekao: Ko se nije ustalasao tunim jecajem i lije pim licem taj je poremeen i treba mu lijeenje. Tome u prilog na vodi stih:

Ak9 ne osjea fj1t6av i ne zna ta je to,

ti ontfa 11e zna ta je lijepi i:vot.

Ak,g ne osjea fju6av i ne z na ta je to, izmeifu te6e i ze6re u pustinji raz{i~ llema.
JI{(g 11e osjea fju6av i ne zna ta je to, poni jesti sijmo, jer ti si maoarac.

** *

* **

Bolestl liJek

319

Jedan od ednih ljubavnika je rekao: Budite edru, bit e te ugledn i; voli te, b it ete otmjeni. Jednog ljubavnika su pitali: ta bi uinio kada bi osvojio vo ljenu osobu? On odgovori: "Uivao b ih u njenom licu, odmarao srce spominjanjem i razgovorom sa njom; skrivao bi h od nje ono IO joj se ne svia i ne bih poinio runo djelo zbog kojeg bismo raskinuli nau vezu". Zati m je n:weo stil1:

Osamfjujem se sa ttjom, afi sam etfan, iz tfostojanst:rJa, misao o(]Jogu me zatfdava, nisam YIIZ'Vratan. ff'oput postaa {(gji se divi votfi na t{[anu, etfan je, ali strp{ftr;o ef<sz trenutati.,
Ebu Ishaq b. Ibrahim je rekao: Due ljubavnika su poput blagog mirisa. Tijela su im njena i blaga. Uivaju u drutvu. Nji hov govor omekava srca okorjela i unapjreduje intelekt. Da nije ljubavi i enje, propala bi dunjaluka uivanja. Drugi mudrac je rekao: Ljubav je za duu kao hrana za tije lo. Ako ga nema, ona propad a; ako u njoj pretjera, to je ubija. No toj temi su izreeni stihovi:

(/)ragi moj, (jr16au je tfoista s{atf<g, afi je i nesretna i traoina. Vpr{(gs tome, ivot 6ez nje ne vrijea~ nema ivota 6ez lijepe fju6avi. :Nema R.gristi oa diwjafu/ist 6ez ar/i. (ju6avi, 11itiu 6[agotfatima aR.g si 6ez tfragog.
Harrati navodi pripovijeda kako je Ebu Bekr ~ prolazio pored djevojke koja je pjevuila:

Zarto(je[a sam ga otfralle mratfosti,

Cepravje poput 1y'e11e grarte.

''Jesi li ti slobodna ili si ropkinja?", upira je Siddiq. "Ropki nja sam", odgovo ri ona. "Zar si zaljubljena?" Ona pouta. Kada ju

320

Ibn QaJJim ei-Diewztne

je zakleo da kae, ona ree:

'Mojim srcem se fju6av poigraf.a,

razo-rif.a me fju6av prema 'Mufiammeau 6. Q!zsimu.

Siddiq je otkupi od njenog gnde i posla je Muhammedu b. Qasimu b. Da'feru b. Ebi Talibu i ree: "One su, tako mi Allaha, najvee iskuenje za ovjeka ! Koliko je zbog njih plemenitih umrlo i koliko je zdravih skonalo!" Ropkinja jedno$ ensarijc jedne prilike je dola 'Usmanu b. 'Affanu. On je upita: "Sta ima rei?" Ona kaza: "Zaljubila sam se u gazdinog bratia. Ne mogu a da ne mislim na njega". On se obrati njenom vlasniku: "Pokloni je svome bratiu, ili u je ja otkupiti od rebe". On ree: "Uzimam re za svjedoka, Vladaru pravovjernih, da ona njemu pripada". Mi ne poriemo tetnost ljubavi u kojoj sc prakticira ra zvrat sa volj enim. Mi govorimo o ednoj ljubavi koja potie od otmjenog ovjeka kojem vjera, ednost i ljudskost ne dozvoljavaju da se poremeti odnos izmeu njega i Allaha i izmedu njega i volje nog tako to e poiniti zabranjeno djelo. Ovu ljubav su gaj ili asni prethodnici i poznati imami. 'Abdullah b. 'Abdullah b. 'Urbe b. Mes'ud, jedan od sedmerice pravnika (fakiha) je bio poznat po svojoj ljubavi i zbog toga ga niko nije osuivao. Svaki kritiar je smatran nasilnikom. U njegovu poeziju spadaju stihovi:

Sk.rivao si fju6av sve aok. tt: sk.ritlanje ne no.wfi; fjutfi te li._-ritili._uju, nasilje ine.
Xfevell te potaftzi aumani, au fju6av ti fju6av nif&aa nisi /qio.

Postao si f&o tigar fi.pjt; a[ostan, umire oasa6(je ili otrovne zomkf.
Oarie se aruenja so voljenim,

iz eanosti,

aEi ttetfruenje s voljimimje grijefi.

BoleSIIWelk

321

Pro6ajl Ostavije! :Mislio si je to raz6orito. 7fe! :M.oaaje to poorena misao.

Imamo i primjer 'Umera b. 'Abdul'aziza koji je volio rop kinju svoje ene Fatime, kerke 'Abdulmelika b. Mervana. Ta pria je poznata. Ona je bila prekrasna djevojka i on ju je jako volio. Traio je od svoje ene da mu je pokloni, ali ona nije htjela. On nije prestajao misl iti na nju. Kada je preuzeo hilafet, 'Ab dul'azizova supruga odlui da se promijeni. Naredila je da dotjera ju tu ropkinju neopisive ljepote. Zatim dodc kod 'Umera i ree mu: O, Vladaru pravovjcrnih 1 Tebi sc svidala ta moja ropkinja i traio si mi da ti je poklonim. Ja sam to odbila. Sada prista JCm na tO. Kada to u, hali fino lice se ozari radoUu.
Dovedi je brzo - ree joj.

Ree

aa

Kada ropkinja ude, njegova zadivljen ost se jo vi!e povea. joj da skine ogrta i da mu potanko ispria kome je pripadala i kako je dospjela do Fatime. Ona ree: Haddad je oglobio svoga namjesnika u Kufi za jedan
odreeni iznos novca, a ja sam bila ropkinja tog ovjeka.
On me je poslao 'Abdulrneliku i poklonio me Fatimi.
ta se desilo s tim namjesnikom? -upita je halifa.
Umro je.
- Je li imao djece? - Jeste. U kakvom su stanju? Loem - odgovori ropkinja. Spremi se i vrati se u svoje mjesto - naredi joj halifa. Zatim napisa svom namjesniku u 'I raqu da mu poalje toga ovjeka. Kada on stie, ree mu: Popii mi sve ime tc je Haddad oglobio ela ti to vratim. Tako i bi. Nadoknadio mu je sav oduzeti imetak. Zatim na

322

Ibn Qalllm eiDieWZIJJe

redi da se ropkinja vrati tom ovjeku. Evo ti ropkinj e, ali sc pazi - ree mu - moda je tvoj otac
imao o dnos sa njom.
Dajem ci je, Vladaru pravovjcrnih- ree ovjek.
Ne treba mi o na.
Onda je kupi od mene.
Onda nisam o d onih koj i sc usteu od strasti - odgovori
hali fa.
Na od lasku, lijepa ropkinja ga upita:
Zar mc ne voli, Vladaru pr:wovjernih?
Moja ljubav je jo vea nego ranije.
Oni otioe, a 'Umcr nije p restajao mislit i na tu ro pkinju sve dok nije umro. Primjer ovakve ljubavi je i Ebu Bekr Muhamm ed b. Davud cz-Zahiri, vel iki uenjak u fikhu, badisu, tefsiru i knjievnosti. Po stoji njegova pravna kola, ime se oo ubraja u najvee naunike islama. Njegova ljubav je poznata: Niftavejh pripovijeda kako mu je otiho u posjetu tokom bolesti od koje je umro. Kako si mi danas? - upira ga Niftavcjb. Ljubav prema onoj koju poznaje dovela me je do ovoga. ~ta lC sprjeava da uiva u toj ljubavi kad ti je omogue no? Uivanje se moe postii na jedan od slijedeih naina: dozvoljenim pogledom zabranjenom straUu.
D ozvoljeni pogled me je doveo d o ovak-vog sranja - nastavi
Ez-Zahiri - a od zabranjene strasti me sprjeava ono to mi
je priao moj otac, preko Suvejda b. Se'ida koga je obavijes
tio 'Ali b. Mushir, njega Ebu Jahja el-Qawlt, a njega Mu
d ahid da je Ibn ' Abbas prenio od Poslanika ~: "Ko bude

Bolesti liJek
volio pa se mzdri i strpi AUah
e

323
mu oprostiti i uvest ga u

Dennet"
1

Bagdadi: Tarih: 5/ 156,262, 50-51. Ovaj hadis je apokrifan (ire obja njenje v. kod ejha Albanija u knji:oi Es-si lsilc ed-da'ife, br. 409.) Sam Ibn Qajjim u knjizi Zad el-me'ad kae: "Ne treba se osvrtati oa hadis koji je lano pripisao Boijem Poslaniku !Iii, a koji prenosi Su vcjd b. Se'id od ' Alija b. Mushira; on od Ebu Jabjaa b. El-Qamta; on od Mudahida, a on od I bn 'Abbasa, neka je Allah zadovoljan njima." Nakon citiranja had isa on kae: "Ovo nisu rijei Boijeg Poslanika :lis i ne mogu to ni biti. Jer, *ehadet (smrt na Allahovom putu) vrlo visoka je poast kod Allaha. Ona stoji uu stepen vjernih robova (siddiqa.) Ovakva smrt ima svoje preduvje te i stanja koja prethode njenom dogadanju. O ni se dijele na dvije vrs te: ope i posebne. Posebni uvjeti su ehadet na Allahovom Puru, a opih uvjeta je est. Navedeni su u vjerodostojnim predajama i ljubav ne spada ni u jedan od nj ih. Zar bolesna i mnogobokn ljubav, udalje nost od Allaha, neispunjenost Allahom, zarobljavanje srca i due lju bavlju prema drugome moe biti nain zarad ivanja stepena ehida? To je nemogue ..." Zati m kae: "Kako se oboavanjem neeg drugoga osim Allaha moe zaraditi stepen najboljih monmeista, vjernih robo va i najbliih pobonjaka? ak j da je lanac prenosilaca ovog hadisa ist kao sunce, greka bi sc opet poznala. Rije 'zaljubljenost' (stras tvena ljubav) nije zastupljena nj u jednom vjcrodostojnom hadisu od Boijeg Poslanika ;ii.. ." Ako ni ovo nije dovoljno kako bi se dokazalo da ovaj had is nije povezan sa Poslanikom !!;!, rei emo to da strunja ci hadiskc nauke dobro poznaj u slabosti i nedostatke ove predaje. Ni jedan od velikih imama hadisa ne biljei ovu predaju kao hadis, niti ju je okarakterisao kao vjerodostojnu. Stavie, ni kao dobru. Naprotiv, osudili su Suvejda zbog ovog hadisa i o ptuili ga za ce~ke grijehe. Ne ki su, ak, smatrali da ga rreba kazniti zbog takve predaje! Ebu Ahmed b. 'Adijj u svome Kamilu je rekao: 'Ovaj hadis spada u grupu odbijenih Suvcjdovih hadisa'. 6cjheqi je isrog miljenja, kao i Ibn Tahir u knjizi Zehir:J. Ovu predaju navode Hakim u Historiji Nejsabura i EI-Fercd b. Devzi u Mcwdu'arima..." Ovo su ijei Ibn Qajjima, Allah mu so smilovao, koje o povrgavaju ono to je rvrdio u knjizi El-Davab cl-kafi, koja se ubraja u njegova ranija djela.

324

Ibn QaHim ei-DlewzJUe

Zatim navede s tihove:

f/!ogfei<lj u pras/(pzoTje kg/(p se fe(ujaw f{ree,

pogCeaaj u zjenice irofis, na mimim oima.
fPogCeaaj u pramen /(pse pO'flr!i o6raza
/(pji se pomjera. Rg.o mravi po sumovai.
ta je njima? Zato im smeta crni pramen na o6ra.zu, a ne smeta im 6eliarna granama?
}l. /(p je ma fiana o6raza pramen l(pji ga mi(uje, tatfa su trepavice mafuma oiju.

***

Rekoh mu: 'Ti ne priznaje analogiju u fiqhu, a priznaje ga u poeziji?' On odgovori: 'Pritisak osjeanja i utjecaj due su me na tO navratili'. Te noi je umro. Njegovoj ljubavi sam posvetio Knji gu o rui.
e mu ljubav biti i preivi raj trenutak- raj e se utjeiti. Jer, prvi udar nas rupa kada je srce nespremno. Za drugi udar srce je spremno, vrs nuto od prvog udara.'

O n je o ljubavi rekao: 'Ko izgubi nadu da

uzvraena

Jedne prilike sastao se Ez-Zahiri sa Ebu-1-'Abbasom b. Su rejdom na sijelu kod vezira Ebu-1-Hasena 'Alija b. 'Isaa. Rasprav ljali su o ila'u (zakletvi da se nee prii eni). Ibn Surejd mu ree: 'Na tebi se mogla primijeniti izreka -Ko ne kontrolie svoj pogled izloio je sebe propasti. Ja bolje vladam fiqhom od tebe'. On ree: 'To je bilo nekad. A sada kae111:

Oamaram svoje oi na 6ai vrCina, i usteem se oaza6ranjmili stvari. Wa Cetfima 7UJsim teret lju6a.vi /(pji 6i smrvio stijimu svojom tei1wm. 'Margine mog uma prenose signaCe mate, kgaa ne 6ili ftrio tu fju6av, one 6i progO'floriCe.

BalastIIUell

325

'Uvjerio sam se tlaje ljuoav samo pretvaranje; nisam sreo ispravnu ljuoav R,gavjemil{.a.
'Ti se preda mnom hvali?- iznenadi se Surejd- Ja kaem:

V !(ps muje ljepi oanaj5o'eg meaa; 6orim se protiv sfatR,gg arijemea, Svojom aragou, ljepotom i govorom i ruzjeim pogfetfima ispot!o6n;a. 'J(flaa.jutro prui svoje zra~,
vraa se neo/{.77l)'etze ast'i i nevinosti

Ebu Bekr ree: "Vezir nije prihvatio ono ~to je priznao sve dok ne dovede dva svjedoka da je ostao nevin. Ibn Surejd mu od govori: 'Moram uiniti ono to si i ti morao nakon stihova:

Oamaram svoje oi na oai vrfina

i usteem se oaza6ranjenifi stvari. 1
Vezir se nasmija i ree: 'Primjedba je umjesna i pametna"'. Ovu predaju biljei Ebu Bekr el-Hatib u svome Tarihu. Jednom prilikom je uo fetvu koja govori:

Sine l])amufov, iral(j pravnie,

aa} namfetw o smrtorwsnim zjenicama/
!maju fl one grije(uz za ono to poine ifi imje aozvaljena !{.rv [juoavnifip?

Nakon ovih stihova je svojeruno dodao:

Imam otfoovorza lju6avnif.g R,gji pita; pos(llajga oaonoga fipme nutrina ot!toga propaaa. '}(flasi me upitao o lju6avi, osjeanja si mi ustafasao i profio mi su.ze R,gje su tfota.tfmiroc;a{e. }!R,g voljeni l{.anjava onog R,gji 'IIO{i,

326

Ibn Qaiiim ei-Dewziile

ttufaje k_a.injtmik,najrretniji meifu onima f?.gji w!e.

Autor knjige MenaziJu-1-a hbab, ihabu-d-din Mahmud b. Sulejman b. Mehd, koji je napisao poznatu knjigu Ina', kae: "Kao odgovor na citirana dva stiha, u istoj metrici sam odgovorio:
fi? d otwtne !?.g pita o pog!ecfima,

- aa fi oni te/Ut venama lju.fiavni/ig,

sa61}a nema grijelia af?.g lfe(at
njetwm otricom pro(ije krv!
Safj(jama pog(eaaje fa"Je oprostiti
za ono to su naucfi[e lju.6avnicima.
2(oga one u6iju - taj je eliUf!
Zfiog toga sa6fje propaaaju, a [jufiav vjen() ostaje.

ovoj je i fetva iznijeta ejhu Ebu-1-Hattabu Mahfuzu b..~medu el-Keluzaniju, jednom od vodeih han beli ja u njegovo VriJeme:
Sl i na

:Navelfi imamu 'E6u-C-:Hatta6u profi{em: tef?.g e ga nef?.g ani[Ji rijeiti. ta etig ovje/ig f?.gji je napustio namaz /?.gaa muje za of?.g zapefa fjepotica?!
On na ovo odgovori:
~ci pjesni/Ut

f?.gji mi je iz{oio profi!em: srce mi se oanjega stegnuw.

Ona !?.gja ga je oavrati(a oaifiaaeta d}evica, {jepotica f?.gja ga zavecfe! }lf?.g se pok,aje, zatittl naaoJUuufi ifiaaete, Pa- jl((afiova mi(ost prek_riva sva/i.pg grjenif?.g.

Bolestl Ulek

327

'Abdullah b. Mu'ammer el-Qajs[ je rekao: "Jedne godine sam iao na hadd ... Nakon obavljanja obreda, uoh jedne noi u medinsku damiju kako b ih posjetio Poslanika ~. Dok sam sjedio izmeu Kabura i Min bera, uh jecaje. Obratih panju na njih i uh
oslijedee:

Je a ti osjeanja pro6u.dio pojgo[u6ica sa araa /?.gje raspjevae sr.a.vuje tvoji/i ranjenifi. grutf?.

lEi tije san otea[a pomisao tUl fjepoticu

R,gja tije poaarifa us/?.gvit{ane misa?

O, noi, tfuga. i iscrpfjujua,

ne mogu. spavati niti strpljiv 6iti!

IJ?repustio si se vofjenome u strasnoj fju6avi
raspfamsanoj poput eravice!
Pun 'Mjesec je svjecfok,aa sam za{ju6f}e-1~
patim z6og qiL6avi prema eni sfinoj punom mjesecu.
%sam se ruu[ao aa. u. se zanijeti njome
sve aoftme ne-voga i.znenaaa ne spopaae.

Zatim nestade glasa. Nisam zoao odakle to dolazi. Ubrzo ponovo zauh jecaje i pla:

Je a te rastuio miris misa /?.gje te posjetie

aok_cmom noi mutne sjeni?. promiu?
Srce ti u6i fju6av na i.zaank_u,
a o/?.g ti zasuzie misa s[uajne.

o.ziva miris tame R.go

more iji se ogromni tafasi suaaraju.l

328

Ibn QaJJim ai-Dewzme

<Pim :Mjesec plOvi ne6om
poput K.fafja R.gji frorfa, a zvijezae mu vojsf(g.
'.Na njemu <Blizanci' i[Jraju u tami
nafrftna opijenog lju6avniRg..

o, noi, auga si za onog ~ji wfr;

nje11111 je tel(_zora spas i savezni/{,

Ona odiJovori: V mri pn"rodiwm smru i znaj
aa je lju6av sfa6ost i poroRJ'

Kod prvih stihova krenuh prema ovom glasu. On me ne primijeti sve dok mu potpuno ne prioh. Vidjeh mladia u punoj snazi. Suze su mu na licu napravile brazde. Poselamih ga, a on ree: Sjedi! Ko si ti?
'Abdullah b. EI-Qajsi' - odgovorih.
eli li me ndto pitati?
Da- rekoh. Sjedio sam u Revcli i tvoj glas me je uznemirio.
Svim srcem te molim, kai mi ta osjea.
Zovem se 'Urbe b. Habab b. Munzir b. Demuh ei-Ensari
- odgovori mladi. Jednog dana sam posjetio damiju EI
Ahzab. Klanj ao sam, a zatim sam sjeo nedaleko od damije.
Uto naioe ene etajui poput gazela. Medu njima ugle
dab jednu djevojku neopisive i svestrane ljepote. Ona stade
pred mene i ree: '0, 'Utbe, da li bi odgovorio na ljubav
one koja te voli?' ...Nakon toga nita o njoj nisam uo niti
sam joj u trag uao. Lutam od mjesta do mjesta ...
zatim klonu i o nesvijesti se. Nakon nekog vremena se probudi tamnih podonjaka i ree:
Mladi

o/i&m vas svojim srcem iz aafelijft. zemalja. <Da {j i vi mene Wfite srcem, iz aafjine?
1

Saz.vijee

Blizanaca.

Bolestl liJek

329

'Moje srce i tije[o za vama pate,

dua mije s vama, stafrw misEim na vas!
Nema sfasti u ivotu sve do/{;vas ne vidim
pa 1 1 za/i.pr u 'Firdevsu, u ([)ennetu 6oravio.

Rekoh mu: Bratiu moj, pokaj se Allahu i trai oprost od Njega! Stra na te kazna eka ako tako nastavi! Nema za mene nade sve dok se Qarizani' ne vrate- odgo vori mladi. Ostadoh u njegovom drutvu sve do zore. Predloih mu da
poemo do damije E I-Ahzab. Moda mu Al lah otkloni muke na

taj nain . Moda Allah co uini zbog da tvojih dobrih djela. Otidosmo do damije EI-Ahzab, a oo poe citirati:

Ljudi, srijeda je ~6an dan!

Zar mi se, na~n onoga, neto frjepo moe desiti?

'Toga dana me;ednagazefa uznemiri

doavi u damiju PJ-.Jtftza6 da m e pita.
qovori ljudima fi.p~ eEi nagraau,
nije mogfa odonoga ~ji trai nagrdu oelijvati.
.Jt~ je

Fttjefa naeradu, Ile 5i Ftvafisava 6ifa,

o6ifato namirisana mousnim m1:risom.

Sjedili smo u damiji sve do podne. Nakon namaza ugleda1

Qarizani su dvojica ljudi iz plemena 'Aneze koj i su otili da naberu mimo:z.ino li~e (qarz) kojim su stari Arapi tavili kou. Oni se nikada nisu vratili tako da je to posrala poslovica za onoga ko se nee vratiti, npr.: "To e se desiti kada se vrate Qari:z.ani".

330

Ibn QaJJim ei-Dewzllle

smo neke ene kako dolaze, ali ona nije bila meu njima. One mu prido~e i rekoe: O, 'Utbe! ta misli o djevojci koja trai tvoju ljubav i koja je zbog tebe sjetna? ta je s njom? - upita 'Utbe. Otac ju je uzeo i odveo da ive u Semawi 1 Ja ih upitah ko je ta djevojka, a oni rekoe da je ona Gitrif Es-Sulemija2 'Utbe podie glavu ka njima i ree:
kerka

IPrijategu moj miris se iz pupoljak.g ponwo iri, a njena '<f!ravana se kg Semawi uputifa. !Prijate(ju moj, o6nii"vicfio sam oap(atal 5\1.ogu {j netije arngo oi pozajmiti?
Ponio sam dosta imetka kojima elim pomoi ljudima- re koh. - Tako mi Allaha, potroit u ga pred tobom samo da ti poscigne ono ho eli ili jo vie od toga. Hajdemo do damije EI-Ensar.
Poosmo tamo. Naiosmo na grupu ljudi i posclamismo ih. Oni na jo ljepi nain odgovorie. Okupljeni narode, - kazah - ta kaete za 'Utbea i njego vog oca? Oni su dostojanstveni Arapi. On je iskuan tekom ljubavlju. elim samo da mi pomog nete da stignem do Semawe. Tvoja elja je za nas zapovijest! - odgovorie uglas.

Krenusmo na put u drutvu nekolicine ensarija. Nakon du gog i napornog puta stigosmo do plemena Benu Sulejm. Gitrifa obavijestie da smo stigli te on izie pred nas da nas doeka.
1

Mjesto izmedu Kufe i ama. Pjesnikinja iz emevijskog perioda poznata po prii koju autor upravo
Cltlr:l.

Bolest lliJek

331

Budite pozdravljeni, dobri ljudi - ree on.

Neka ti Allah podari zdrav i dug ivot - odgovorismo mu
mi smo ti dom u goste.
Doli ste na najbolje mjesto- odvrati G itrif. Zatim sc ob
rati slugama
O, sluge! Ugostite ovaj narod.
Odmah se prostrijee hasure, poreda~e jastuci i poe klanje stoke za gozbu. Ne elimo probari nita od tvoje hrane - rekosmo - sve dok nam ne rijei problem. Kako mogu rijeiti va problem?- upita Gitrif. Doli. smo da prosimo tvoju plemcniru kerku za 'Utbca b. Habbaba b. Munzira. Ona koju prosite sama odluuje o rome. Otii u da joj to prenesem, pa neka ona odlui. On ue ljutog izraza kod svoje kerke. Zato si ljut, oe? - upita ga ona.
Ensa rije su doli da tc prose od mene.
Plemeniti i fini narod. Boi ji Poslanik ii: je traio oprost za njih. Za koga me prose? Za 'U thea. Tako mi Allaha,- nastavi ona - o tom 'Utbeu sam u l a da izvrava ono to obea i da posti e ono ro odlui. Ja sam se zakleo da te za njega nikada neu dati. Preneseno mi je ta si priala sa njime. To nije tano, ali, kada si se ve zakleo, cnsarije ne moe tek tako odbiti. Uini to na lijep nain. Kako? Poveaj im mehr1 Oni e se vratiti i nee sc vie javljati. Odl ian prijed log!

' Mehr je vjenani dar i jedan je od uvjeta branog ugovora. - Prcm. prev.

332

Ibn QaJJim ei-DewztUe

On se vrati i ree ensarijama: Djevojka je pristala, ali ja traim mehr koji je dostojan nje. Ko e ispuniti ovaj mehr? Ja- ustade ' Abdullah b. Mu'ammer. - Reci koliko trai. Hi ljadu miskala' zlata, stotinu odijela burdi (ogrtaa) i e tiri posude mirisa. Dobit e sve to trai. Pristaje li nakon to ti to damo? Da- odgovori djevojin otac.

Poslah grupu cnsarija u Medinu i oni donesoe sve to je Gitrif traio. Zatim priredi smo gozbu na kojoj smo ostali nekoliko dana. Naposljetku nam domain ree: Moete uzeti svoju nevjestu . i odvesti je sa sobom. On je postavi na nosiljku, dade joj u miraz trideset deva spreme i nakita. Krenusmo ka Medini i kada stigosmo na jedan dan boda, doeka nas konjica koja nas je htjela napasti. Mislim da su bili iz Sulej ma. 'Urbe krenu na njih. Ubi jednog ovjeka i rani ne kolicina ostalih. Kada se vratio, vidjesmo da je ranjen. On pade na zemlju. Nama stie pomo i uspjesmo da odbijemo napad. Meu tim, za 'Utbea je ve bilo kasno- ispustio je duu. Mi povikasmo: 'alos ti za 'Utbeom'. To u djevojka i baci sc sa deve. Kriknula je i rekla:
ve tjeim se6e tlo. u

tfrpim ne zato to sam strp(jiva,

ti se u6rzo priaiUiti.

}lw 6ifi 6i(a isR.J'ena prema se61; smrt 6ifz prije te6e aoe{(g.(a. '.Niw nawn mene i te6e nee 6iti isR.J'eniji
prema vo(jenome - niti 6o(je jetfan tfrngom otfgo-varatil

Nakon ovih rijei, ona uzdahnu i ispusti duu. [skopali smo

1

Miskal - mjera od 25 qirata ili 4,86 g.

BolesliiUek

333

im kabur i zakopali ih jedno pored drugog. Vratio sam se u Medi nu i proveo tamo sedam godina. Zatim sam krenuo u Hidaz i prolazio po red ovog grada. Rekoh: 'Tako mi Allaha, posjetit u 'Utbeov kabur'. Dooh tamo i ugledah drvo na kojem su bile pri vezane crvene i ute trake. Upitah stanovnike tog grada kako se zove to drvo, a o ni reko~e: 'Drvo mladenaca'." Dovoljna je za ljubav olakica u strogim propisima hadis koji se prenosi dobrim senedima - hadis Suvejda b. Se'ida koga je obavijestio 'Ali b. Mushir; njega Ebu Jahja ei-Qattat, a njega Mu dahid da je Ibn 'Abbas prenio od Poslanika ;fi: "Ko bude volio, a

pa se mzdri i strpi Allah

m tt oprostiti i uvesti ga

11

Dzennet"J.

Ovaj hadis Suvejd takoer prenosi od Ibn M ushira; o n o d H iam b. 'Urvca; on od svoga oca koj i putem 'Aie ovaj had is prenosi od Poslanika ;liS. Hadis takoer bi ljei Hatib putem Ezherija koj i ga prenosi od Mu'afa b. Zekerijjaa; on od 'Atijjea; on od Fadla; a on od Mesruka istom putanjom. Hadis biljei i Zubcjr b. Bekkar od 'Abdul'aziz b. Madiuna; on od 'Abdul'aziza b. Ebi Harima.; on od Ibn Ebi Nuclejha, a on putem Mudahida od Ibn 'Abbasa. Izvrstan primjer je i najbolji ovjek koj i je ikad na Zemlji ivio - Poslanik Gosp odara svjetova ~ - koj i je pogledao u Zej ne bu b. Oah" radijallah u 'anba, i rekao: "Neka je slavljen Onaj ko srcima upravlja"2 O na je bila udata za Zejd b. H arise, njegovog hiJ Hadis je ve komentarisan. Sam Ibn Qajjim, Allah mu se smilovao, ukazuje na lanost ove predaje u knjizi Zadu-1 -Me'ad, kao i na kraju knjige koja je pred nama. ' Ovo je lana predaja. Prenosi je Ibn Sa'd u knjizi Tabeqal 8/101 - 102 putem Muhammeda b. 'Umcra ei-Waqidija koji je odbaen od badis kih znanstvenika i okaraktcrisan kao podmera hadisa - putem 'Ab dulla ha b. 'Amira el-Es lemi ja, koji je slab. Neka sc Allah smiluje Ibn Qajjimu i oprosci mu. Iz dobre namjere napravio je propust u ovoj knjizi koja spada u njegova prva djela. Na veo je ono to su neprijatelji islama iz.mislili kako bi ukaljali linost njeg~vOJl ~j~~ovjesn~k~ i njegov ~~ra! n~ o~vrui se na ajet: dJ~) ;"w- "Jer tt SJ, zaJSta, naJIJepse cudJ" (El-Qalem, 4.)

(rl"' f>

334

Ibn QaJJim eHIIevaJJJe

Ajeti iz sure EI-Ahzab nedvosmisleno ukazuju na runou ovih optu bi eliminiui ovakve poturene vijesti. Oni opovrgavaju one ija su srca bolesna i ne sadre n i~ ta to poniava Boijeg Poslanika~ ili oje gov stepen. Istina je slijedea:

"Kada Allah i Poslan ik N jegov neto odrede, onda ni vjerni k ni vjer nica nemaju pravo da po svom nahodenju postupe. A ko Allaha i N jegova Poslanika ne poslua, taj je sigurno skrenu s pravog puta. A kad ti ree onome kome je Allah milost darovao, a kome si i ti dobro uinio: "Zadri enu svoju i boj se Allaha!" - u sebi si skrivao ono to e Allah objelodaniti i ljudi si se bojao, a pree je da se Allaha boji. I poto je Zejd s njom iivio i od nje se razveo, Mi smo je za tebe udali kako se vjernici ne bi ustruavali vie da se ene enama posinaka svo jih kad se oni od njih razvedu - kako Allah odredi, onako treba da bude. Vjerovjesniku nije teko da ini ono to mu A llah odredi jer ta kav je bio Allahov propis i za one koji su prije bi li i nestali, - a Alla hova zapovijed je odredba konana- za o ne koji su Allahove poslani cc dostavljali i od Njega strahovali, i koji se nikoga, osim Allah, nisu bojali.- A dovoljno je tO ~to e se pred Allahom raun polagati! Mu hammed nije roditelj nijednom od vaih ljudi, nego je Allahov posla nik i posljednji vjerovjesnik - a Allah sve dobro zna" (EI-Ahzab, 36 40) . Allahova mudrost je htjela da postavi granicu ustaljenom obiaju Arapa da pos.[oci o m daju sva prava i propise koje zasluuju pravi po tomci kod nasljedstva, svetosti i neotu[vosti poto mstva, zabrane e nidbe pooima sa suprugom posinka nakoo to je ovaj o tpusti, to je sluaj kod pravog sina. Uzvieni Allahu je iz ~OI! ':"zl,oga <;>bja:--io ~j~t.e s,ure fL-Ahzab:

r-'-' ., ' . J,J~,..U . ~ ... l' ili'l. ; .Ut".. '{~'1'i (i::. -...ill '.JJI~~ illi . .-: <). ' jJ~;;".il l JJ _,.u J <.r. ir. ;..-- ..,... v! ' "'.r .. ..., ~~t:!~ ::!I e*~ .Ul. all 'i! lb.!~-. .. ~- :.(. ... .Ul u 'il. .) . ..... - ,.. J . ~ J ~J .. , "' ; .'o< . .U11>1' -.'~'l 'G.' ...Ul (J' . ci ~<:lG.' . ' (~ - .v- <J"" J ~ J '>"') Vf" J l ' . J ..,..

.;.J _ ;r ::".;~,:riJ~~"! ,:;.r,:.i;..~:, :.u,~,, ~j:.~.:, .. }..!.~tG:,) ~t:~ jJI r-""' -. :f.illl :J= ~( *~ :..l) ~i".. aJI ...;.; .-. ' 'i)I,:J~ '-v-., . r illi" ~~ . ,. .L:. .ut e;., ~: ! aJI .!.- ~' ;.,;,_ ..!L.f J._... - . V'J -'}J 1 'l ... . wt i<. ~J-. ..- ~ <.. :~ ' t'. i; ,-.:~ :,.;' L.L ~-.;.; d 1:-'JJ v! r..r .s--: 'tt J - <J ..,...., >- W. "" . ' ''l ~~- ~Lo * 'i .. .JJI'_;,{~- (j; '.': ( . ' l~ t:.,;f
.J~~ ~ ~
)-"JJ
ol..i

.:r

~J~~

~<r.J
, J) '

<J~~

~r;;>vt<S""<.r-

.,:s

r-:

. , ''' <",4-+< .--.:; '-:.~~':.Ut' ~< .r -~ _<:J'<<=t:;:S.t:.:l'.(;;l,::.c ..r-r- J .,yw ~ J ,..,. ~ r-J' r , rS - <T"" J )
e)

Bolest IIUelk
~ <::,r... :.t, ~r'

335

"... niti je posinke va~e smovima vaim uinio. To su samo vae rijei, iz usta va~ih, a Allah istinu govo ri i na Pravi Put izvod i. Zovite ih po oevi ma nji hovim, to je kod Allah isprnvnijc. A ako ne znate imena oeva njihovi h, pa, braa su vaa po vjeri i tienici su vai. Nije grijeh ako u ro me pogrij eite, grijeb je ako co namjerno uin i te; a Allah pra ta i snm ilostan je" (EI-Ahzab, 4, 5.) Uzvieni nijee od posinaka ovu kfV[)u vezu ukazujui na to da jezik ne moe izmijenit i srvamosr. On nareduje da se o ni pripisuju svojim pravim oevima, uko liko ih poznaju. Uko liko ne, o nda nek se naziva ju Taj je ~tienik t?ga il.i brat ~oga_mislei na bratstvo po vjeri, kao to se kae u ajeru (;;...;q Z.., H}.ll l.:Jl) - "Vjernici su samo braa" (ElHudurat, 10.) Na kraju prethodnog ajeta U zvieni podvlai da se oprata greka ko ju jezik nesvjesno napravi, kao kad se kae: "Ovo je moj sin", bez namjere adopcije. Meduo m, ne oprata se o ni ma koji ele ukljuiti dotinog ovjeka u svoje potomstvo pripisujui mu sva prava zako n skog sina i dodjcljujui mu neadekvatn u kol ii nu nasljedstva. O vaj plemeniti ajet je o bjavljen kako bi sc ponit ila ovn ncisprnvna praksa koja se bila rairila meu Arapima, kako bi sc isbmsko dtutvo iskris talisalo u svim domenima i kako bi se ouvala svetost i neotudivost poto mstva, kao i prava koja sc na to nadovezuju. Tako sc u njih ne moe uvui nikakva zmjena niti zamjena. Niko sc sa cime ne smije igrati niti ga falsifikovati. N ijedno m ovjeku sc ne moe uskratio vla stito pravo niti iko smije uzurpirat i tue pravo. Sve ovo rezultira pos tavljanje temelja drave na istoti, ljubavi i bratstvu. Njena konstruk cija je kompaktna i njeni inioci su povezani. Zbog toga islam ukida ustanovu adopcijc i stavlja je izvan zakona. Prestaje ovaj obiaj koji sc bio rairio medu Arapima i dobio ~iroke okvire medu njima. Ar~umcntacija ove zabrane je upravo ono to ~}JI .ft Z..~ 'J na'!1 Ku r'an govori: l~ l;! ~~;1 ~.Jji .j (I:,J..J kako sc vjemic'ne bi ustruava li vie da sc ene enama posinaka svojih kad se oni od n jih razvedu".
Alla h je htio da sc ono tO se ukorijeni u dui te ko moe ot klonio.
To moe uspjeti samo onaj kime ne vladaju stras ti i pro btjevi, ve Za
kon Gospo dara, a to je P oslanik ;!ii - uzor i voda muslimana. Zbog ro

17 J'J";:-; !' ' (~' - J JP

.Ll'/ .. ..i.H ". ."h :r rr "'r ".,.-. <.U1iJIS ... .. ...

~~ . . d J .,.- :.,;. ::~. ...r.J

i:: :j~

!!W.Iw ~-~S::J 'i r-' e.. -. .,;--:J

J.:..

l:'i .. ; ,

::.H"...

:,q)

336

Ibn QaJJJm ei-DeWZUJe

ga on je vane stvari rjeavao lino, kako bi drugima bio primjer. Ve ina ljudi odugovlai sprovoenje nakon to uju savjet. Meutim, kada ih njihov prvak predu hitri u izvdenju te srvari, onda im ne preo St.1je nita do da poure i takmie se u djelu u kojem su prcduhiueni. Najbolji primjer i pouka jeste dogaaj na Hudejbij i. U hadisu o Hudejbiji, koji Buhari biljei u Knjizi o uvjetima, br. 2734, i Ebu Davud u Knjizi o dihadu, br. 2765, od Muscwwira b. Makhre ma i Mervana, navoru se kako je Poslanik, ii, nakon to je sastavio ugovor o miru, rekao svoj im ashabima $ : "Zakoljite kurba ne i obrijte glave". Medutim, niko od njih to ne uradi ak i nakon to je naredba i trei put ponovljena. Vidjevi da niko ne namjerava provesti ovu na redbu, Poslanik ~ ude kod Ummu Sclcme, r. 'anha, i ispria joj ta mu sc desilo, a ona ree: "0, Boi ji Poslanie! teli Jj da oni to urade? (zidi i nem oj nita govoriti. Zakolji svoj kurban i pozovi brijaa da tc obrije". On izie i uradi ono ~to mu supruga ree. Ashabi, vidjevi ta je Poslanik JI uraruo, pourie da zakolju kurbane i pode jedni dru ge brijati takvom brzinom da su se skoro poubijali . Isto ovako je tekla i pria o vjenanju Poslanika ;i sa Zejnebom. Obi aj Arapa je bio da se ne vjenavaju sa suprugama sinova nakon to sc ovi od njih rastave. Smatrali su ih poput sinovljevih supruga. Medu tim, Kur'an je prednost dao istini i stvarnosti i odbacio svakog uljeza iz potomstva. Allah je htio da Boiji Poslanik ;!ii Lino primijeni obiaj koji dotada nije bio poznat kako ljudi ne bi sumnja]j u dozvoljenost takvog postupka. Ali, problemi eriata zahtijevaju od Poslanika ;Iii da vodi rauna samo o interesu Allahove vjere. U svjetlu ovog objanjenja, jasan nam je smisao plemenit ih ajera koji govore o toj prii: Zejd b. Harise b. erahil ei-Kelbi spada u ugledne Arape. Dok je k.1o djeak putovao sa svojom majkom Su'du b. Sa'lcbe, napab ih je konji ca Benu-1 -'ajna b. Hana i zarobili ga. Prodali su ga kao roba na trnici 'Ukaza H akimu b. Haz.1mu koji ga je kupio svojoj tetki H atidi b. Huvej]jd za etristo dirhema. Nakon to se Boiji Poslanik ;i oenio s njome, ona mu je poklonila rog roba. U isto vrijeme Harisc i njegov brat su bili u potrazi za Zejdom. Kada su saznali gdje sc on nalazi, upuri)j su se Boijem Poslaniku ti i zamolili ga da im omogui da ot kupe Zejda. Poslanik ji im odgovori: "Pozovite ga i dajte mu da bira. e>

Bolest l liJek

337

Ako izabere vas, vodite ga be'z nadoknade. Ali, ako izabere mene, ja ne mogu primiti nikakvu nadoknadu 1.a njega". Poslanik ;!li pozva Zej da i upita ga da li poznaje rc ljude. O n odgovori potvrdno: "To su moj ome i amida". "Vidio si kakva je moja ljubav i panja prema rcbi- re e mu Poslanik !il: - Odlui se izmedu odlaska sa njima i ostanka sa mnom." Zejd ree: "Ja pored tebe ne mogu nikoga izabrati. Ti zamje njujd mog oca i amidu". Njih dvojica povikae: "Jadni Zejdel Zar se odluuje za ropstvo pored slobode i pored svoga oca, amide i poro dice?" "Od ovog ovjeka mc nije zadesilo nita to bi me navelo da se za nekog drugog odluim", odgovori Zejd. Kada Poslanik :K u ove ri jei, izvede Zejda iz prostorije i ree: "Budite svjedoci da je Zejd moj sin koji me nasljeduje i koga nasljedujem". To je odobrovolj ilo Zcjdo vog oca i amidu i od rog dana, ovaj ovjek se zvao Zejd sin Mubam mcdov. Boiji Poslanik :i je oslobodio Zejda i posvetio mu toliko ljubavi i pa nje da su ga nazvali Miljenik Boijeg Poslanika !li. Kada je Uzvieni ~ htio da ukine obiaj i propise adopcije, naloio je svom Poslanika da oeni Zejda a Zejnebom b. Dah. On se pokorio naredbi svoga Gospodara i izloio je ro Zejncbi. Ona je odbila ova prijedlog smatra jui da je Zejd slabijeg r.orijckla od nje. Povodom toga Uzvieni ob javljuje ajet: i;.;J1 ~~~,:,l (;.l :.i;.:,:, ~l ;_;.j 1;! *}. ~).:,.:}...!;:,IS C.j) ~-."Kada A!lah i Poslan ik Njegov neto'~drcdc, 6n?a ni vjer ruk ru VJermca nemaJU pravo da po svom nahodenJu postupe '. Zcjneb je za ovo saznala i smjesta se pokorila Allahovoj odredbi. Me dutim, ona se stalno diila pred Zejdom svojim porijeklom i prepirke su trajale sve dok Zejd nije doho kod Boijeg Poslanika ji traei do zvolu da se rastavi od nje. On mu je odgovorio: "Zadrli enu svoju i boj se Allaha!" svjestan da e do tOg razvoda neminovno doi i da e se on oeniti s njome kako bi ukinuo obiaj adopcijc koja podrazumi jeva odredbe koje nemaju veze sa Allahovom vjerom. Medutim , zbog svoje ljudske prirode Boiji Poslanik !li sc usrmavao da i:da:l.e pria ma ljudi. Povodom toga Uzvi~eni objavljuje ajere sure EI-Ahzab. Na kon ovog uvoda, komentari tih ajeta su nam kristalno jasni: . .. l . .. Uzvieni kae:(~ :..Ul~ ~ J"Z ~l))- "A kad ti ree onome kome je Allah milost darovao -tj. isl:unom (: }~ ;- '[j) - "a kom; si i ri dobro uinio:" - rime to si ga oslobodio- (~l j1j $.-jj ;.(i; ~[) "Zadri.i enu svoju i boj sc Allaha!" - tj. odnosi se prema njoj lijepo,

(rt;,r

e>

338

Ibn Qalllm ei-DewziUe

ne uznemiruj je razvodpm i ne optuuj je za oholost; ;.,_ i:._,! ~:,) {:,-Ul_;:...;:.;:,:!-<,..;. ~l G- "u sebi si skrivao ono to e Allah objelodaniti i ljudi si sc bojao" da e rei ,kako si sc oenio sa kerkom sina koga je usvojio; (;,-. ::,; .;[ j.;.! :...Ulj) - "a pree je da se Allaha boji", zato pouri sa izvrenjem Allahove naredbe i ne osvri sc na prie ljudi. One ti ne mogu nauditi sve dok bude radio onako kako tvoj Gospodar eli i dok si pod Njegovom zatitom; ._.:.;j l 'ii) (~~} (,..1j 1~:'. J.:j "l po!to je Zejd s njom ivio i od nje se razveo, Mi smo je za tebe udali", nakon !to je oo s njom ivio, razveo se od nje i. n:ko~ ~[O L~pro~~? :idd.~t.- e;<:P~S~ p_ eriod.: mi smo j.e za. t.ebe udah (r+!L:f>{ ~~ji ui V .;,s.:;;..JI.ft .J,.s:< 'Y ;A) - kako se VJerruCI ne bi ustruavali vie aa se ene sa *,enama pos inaka svojih". - Kur'an jasno istie razlog njene udaje za njega, a to je davanje primjera da je dp1.v?lje\1 o oeniti se sa suprugama posin aka ~:, l}oj~ l~ 1 ;1 ) ('Y.,.:....;. ,..Ul - "kad se oni od njih raz.vedu- kako Allah odred i, onako treba da bude" i mora, kao ro se desilo u dogaaju sa Zejnebom. t.:) (~ ~l~)~ if :).!1 ~ "Vjerovjesniku nije tdko da ini ono ! to mu Alla'D odredi", tj. ne rreba da mu bude te!ko ono to mu je Allah propisao i odredio da mu se desi, poput enidbe s~ sup~gom posink~ kako bi se ujcinu!a spomenuta '1ovotarija; (,1;:.,~1..,! ,JJI~) :,~ ::.; 'Y;, ;_;~)Z, :Jl,l p~;~~ 0<,i.JI ~~~:,_.: I~:J ,.Ul :ilj ;}.j~ ((.,..._;. :Jl4 ....-'S.J ~l 'Y)I~f -"Vjerovjesniku nije teko da ini ono to mu Allah odredi jer takav je bio Allahov propis i :~.a one koji su prije bi li i nestali, - a Allahova zapovijed je odredba konana - za one koji su Allahove poslanice dosravljali i od Njega strahovali, i koji se nikoga, osim Allaha, nisu bojali. - A dovoljno je to to e se pred Allahom raun polagati!" - takav je bio Allahov propis sa prolim vjerovjesnicima; Njegove .odredbe se moraju primijeniti onako kako On eli, putem poslanika iji je zadatak da dostave poslanicu - iz straha prema Njemu, a dovoljan je On posmatra i dovoljno je co to e se pred N jiq>e raun polagati" 0;..~ ~:,~G,-~ J~~ t;f :L..;:. Jl L.) (~1 ,..Ul - "Mu hanu ncd nije roditelj nijednom od vaih ljudi, nego je Allahov poslanik i posljednji vjerovjesnik" - ovim Uzvieni negira oinstvo od njega, ime pada mogunost oinstva nad Zejdom. Oyo je potvrivanje onoga to je reeno na poetku sure EI-Ahz.ab: !;.s-ti;! ;.s~;{~~:,) "... niti je posinke vae sinovima vdim uinio".

:;.r

:r.

J<.

:;.1

iJG:.j

Bolesti liJek

339

enika. Kada se odluio da je otpusti, on mu je rekao: "Zadri svo

ju enu". Nakon to se razveo od n je, A llah ju je udao za Poslanika ;i i sklopio bran~ ugo':'o~ qa Svo~ne 'Aru, _ pa Je objavi,o S':'ome Poslaniku ~ t_tJ .!1' . :f .. ~ :.U1 ~ " '! ~ "' ~,}'L' .: ~~J .!.!.;.:'..!lli.~~~ .:Jj ~ ~; M ~.J ~ !J ) !'"!"illi. \~ll ..: ...::.. :.U1 t. .' 1 i: ''"JJI "A kad" ti (j.;.; u~ Jt.r' ~J~. , ~~.J ree onome kome je Allah milost darovao, a"kcime si i ti dobro uiNakon ovoga Zejd se predstavljao kao Zejd b. Harise, a ne kao Zejd b. Mohammed, kako je s ponosom ranije govorio. Uzvie ni mu je gu bitak tog dragog imena nadoknadio spomenuvi ga u Kur'anu. Tako e ime Zejd ostati zabiljeeno u Ku r'anu i recitirat e se do Sudnjeg dana u mihrabima i jezicima svih ljudi. Ovo je istina koju podupire Ku r'an svojim izrazom i smislom. Daleko od toga da je Poslanik !ii poelio da se oeni sa Zejnebom nakon tO ju je udao za svoga tienika. Ona mu nije bi la nepoznata i nije mu bi lo teko da se oeni s njome jer je ona zazirala od Zejda. Ona je bi la ki njegove tetke Umejme b. 'Abdnlmuttalib, a on je bio sin njenog daide 'Abdullaha. Kako bi on poelio enu koja je udata za ovjeka koji mu ~e do juer ,bio rob ? Uzvieni je objavio ajer: JI:,,:::<.~~ 'Y.J) (;..Jr.,, :;'J Qill ~::.!1 't t;,.l~jf ~,::!.t. - '1nikako ne gledaj dugo ljepote ovoga svijeta koje lvli kao uitak raznim sortama nevjernika pruamo, da ih rime na kunju stavimo" (Ta ha, 131.) Zar bi mu Gos podar dozvolio da nakon ovog upozorenja slijedi svoje strasti? Neka je hvaljen Albtha, ovo j~ velika potvora! Oba braka Zejnebina su re zultat Allahove objave. C uvajmo se uljepavanja i zbunjivanja ejtana i ograniimo se na ono to govori Kur'an (El-Devabu-1-kafi, izdanje Savremene biblioteke Rijada, 1392/1972, fusnota strana 202-206.) Kao to smo spomenuli, Ibn Qajjim u vrijeme pisanja ove knjige nije znao za slabosti hadisa kog je naveo. Meutim, u svojoj velikoj knjizi Zadu-1-me'ad, koja sc ubraja u njegova posljednja djela, on odbacuje ovu runu optu~bu i krupnu potvoru na Poslanika ;lli. U toj knjizi on kae: "Neki ljudi koji ne potuju na pravi nain Boijeg Poslanika !li misle da je on bio iskuan ljubavlju prema Zejnebi b. Dah, da je, vidjevi je, rekao: 'Neka je slavljen Onaj ko srcima upravlja' i da je, obuzet njome, govorio Zcjdu: 'Zadri je...' Ovi ljudi misle da je to pri rodl11! Ijubav... Neki od njih su pisali knjige o ljubavi poslanika i naveli ovu priu. Takva pria je prod ukt neznanja o Ku r'anu i poslanicima i neispravnog tumaenja Allahovog govora i pripisi vanje Boijem Pos lanih"U ~ stvari s kojima on nema veze" (Zadu-1-mc'ad, 3/15 1.)
O 0 M

i:;. j:

340
e

Ibn QaJJim ei-DeWZUJe

onome kome je Allah milost darovao, a kome si i ti dobro ui nio: "Zadrl.i enu svoju i boj se Allaha!" - u sebi si skrivao ono to e A lJah objelodaniti i ljudi si se bojao, a pree je da se Allaha bo ji" (EI-Ahzab, 37). Al lahov poslanik Davud imao je devedese t devet ena, ali je zavolio jo jednu enu, ta ko da mu je ona bila stota.' Ebu-1-Qajs, tienik 'AbdulJaha b. 'Amra, kae: '"Abdullah b. 'Amr me je jedne prilike poslao UIDllli Selem i da je pitam da li je Boiji Poslanik :1$ ljubio svoju enu u toku posta. Ona odgovori: 'Boiji Poslanik ;i, kada bi vidio 'Aiu, nije se mogao savladaci'."2 Se'id b. Ib rahim biljei od 'Amira b. Se'ida kojem je otac pri ao kako je Ibrahimu, Allahovom prijate lju, Debrail svakog dana dolazio na Buraqu iz ama, iz vel ike ljubavi i nestrpljenja. K.harati biljei da je 'Abdullah b. 'Umer, r. 'anhuma, kupio bizantinsku ropkinju. Mnogo ju je volio. Jednog dana ona je pala sa njegove mazge. On joj je pri trao, poeo joj brisati lice, ljubiti je i milovati. Ona mu je govorila: "Burrune, ci si qalun", to znai: "Gospodaru moj, ti si dobar". Nakon toga, ona je pobjegla od nje ga. On je puno patio zbog nje i govorio:

'Misflo sam. sam Q!z{un, afl ona je oti(a, saaa mi je jasno tla. nisam Q.afun
Ebu Muhammcd b. Hazm kae: "Mnoge halife
1

aa

veliki

Ova pria o Davudu ltil3 spad2 u israilijjate (prie prenesene iz judai zma.) Ibn Kesir, Allah mu se smilovao, kae: "Mufessiri ovdje navode pri u koja je veinom preuzeta iz israilijjara. O ovom pitanju, od Pos lan ika~ nije zabiljeen nijedan hadis koji se moe slijediti" (v.: Tefsir Ibn Kesir, 4/41.) ' Ahmed: Musned, br. 25993. Scned ovog hadisa je ispravan. Piranje poljupca rokom posta spom inje se u dva Sahiha u 'Aiinoj predaji kod Buharije u Knjizi o postu, br. 1927, kod Musli ma u Knjizi o postu, br. 1106.

Bolest l liJek

341

imami su bili zaljubljeni. Jedan ovjek je rekao 'Umeru b. Hattabu: '0, Vladaru pravovjernih! Vidio sam enu i zaljubio sam se u nju'. 'Na to se ne moe uticati', odgovori mu hali fa. Odgovor glasi, uz A llahovu
pomo:

Kada se govori o ovom pitanju, mora se razdvojiti realno od dozvoljenog, korisno od tetnog... Ne smije se uriti sa kriti kama i pokudama, niti sa hvaljenjem i odobravanjem bez dub lje analize. Sud o neemu i stvarno stanje moe se poznati tek kada se upozna i druga strana. Ljubav, sama po sebi, nije ni pohvaljena ni pokuena. Mi moemo samo navesti korisne i tetne, dozvoljene i zabranjene oblike ljubavi. Znajmo da je najbolja, najuzvienija i najvrjednija ljubav ljubav prema Onome Ko!r.J srce po svojoj prirodi voli i Koga dua oboava; ljubav na kojoj poiva sistem Zemlje i kosmosa i koja je usaena u sva stvorenja. Ona je tajna svjedoenja da nema drugog Boga osim Allaha. Je,, Bog je taj koga srca oboavaju kroz ljubav i tovanje. Nje!r.J veliaju , pokoravaju Mu se, ponizno Ga mole i oboavaju. Oboavanje pripada samo Njemu. Oboavanje- ibadet jeste vrhunac ljubavi, uz maksimalno pokoravanje i poniavanje. Poklanjanje ove ljubavi nekom dngom spada u najveu nepravdu. To je irk, koji Allal1 nee oprostiti. Uzvieni Allah se voli Sam po Sebi, nezavisno od svega drugog. Ljubav prema svemu ostalome samo je posljedica ljubavi prema Njemu. Prema svim objavljenim Knjigama, ljubav prema Njemu je obaveza. To je poruka svih pos lanika, neka je Allahov blagoslov i mir sa njima. To nalae priroda koja je usaena 11 ljude, razum koj i je ugraen u n.jih i obilne bla godati kojima su obasuti. Jer, srca su programirana i konstruisana tako da vole onoga ko je prema njima blagodaran i dobar. ta se tek moe rei za Onoga od koga potiu sve blagodati i o d koga potiu sve blagodati u kojima stvorenja uivaju: ~ :::; ;.. ~ G)) (~.,~~ ~~ ~l ~ 1 ;! ;J ~~ - "Od Allaha je svaka blagodat koju uivate, im vas neiJolja kakva zadesi, opet od tljega glasno po mo traite" (En-Nahl, 53) i koji je stvorenjima ukazao na Svoja lijepa imena, uzvi~ena svojstva, i na iju veliinu ukazuje sve to je Stvoreno u U niverzumu.

342

Ibn QaiJim ei-DlewzJJJe

Lj ubav nastaje uslijed dvije stvari: uzvienosti i ljepote. Svemoguti Allah se od likuje potpunom savrenou u tim stvari ma. On je lijep. Voli ljcporu. Sravie, sva ljepota je u Njemu olie na. Sva ljepota od Njega potie. Nita sc svestrano ne voli samo po sebi osim Njega. Allah 3 kae:

"'~1 '::-i J ~U~I Z,~ .~1 r~b1 i~:~o ~ ~lJ~ ,..,.." "R.eci: 'Ako Alla/ur volite, ~~ene slijedite, i vas [e Al lab 'lJoljeti i grijehe vam oprostitir- a Allah prata i samilostan je" (A li 'Imran, 31).
~l

~~ u-1:. r m~ "Y ~~~z, \~ - ~~ ~'=', -.. , ~ .r ~ . \1 J

~
J--"'J J

-l;.:;' , ~ .,__;.,, ' , . (-.. .)_;., . , i ~-i~ _u, ~f (;, lt - ~ - ~- ~ r--; r- .:r- "........ .:r-, - ~ L.S::i1 u-~~_,..... l;. . ~ T~ ~l uU .J~f 1 : & e 1 ~ .:r-.# U.~ r.;;J 1 . ~ r~

~J iu)IS_,Jj::; i~1 SJ :.~ ;j.-!-1' i~i ;j.-!-11J

~~~}l i~i ;j.~lj j~ JJ -;.n, j~ ~j* ~lj
~

J.-..,,~, ..,,1*'r--::1;.'
~J " '-

s Lli
J , ..

, :~,: .L!....;'. ........; !'

.)

,JJ , -~

"0 vjernici, ako neko od vas od vjere svoje otpad1le,

"'S "w' r J,~'

j.:!

- pa, Allah e sigurno mjesto 11jih dovesti ljude koje On voli i koji Njega vole, prema vjernicima poniz ne, a prema nevjernicima ponosite; oni e se na Al lahovzt puttt boriti i nee se niijeg prijekora bojati. To je Allabov dar, koji 011 daje kome hoe - a Al lah je neizmjerno dobar i zna sve. Vai zatitnici su samo Allah i Poslanik Njegov i vjernici koji po11iz 110 molitvu obavljaju i zekjat daju. Onaj ko za za til1lika uzme Allaha i Poslarzika Njegova i vjernike - pa, Allahova strana e svakako pobijediti" (El Ma'ida, 54-56).
Osnova prijateljstva je ljubav i nema prijateljstva bez ljuba vi. Sa druge strane, osnova neprijateljstva je mr nja. Allah je prija

Bolest lliJek

343

telj- za~titnik onih koji vjeruju, a oni su Njegovi prijatelji i vjerni robovi. Oni su M u vjemi zato to Ga vo le. Zbog wga Uzvieni osuduje one koji za prijatelje - zatitnike uzimaju nekog osim Njega, uz izuzetak onih koji su i sami Njegovi prijatelji i tienici. To se ne ubraja u grijeh i irk. Naprotiv, to je samo izraz potpune privrenosti i vjernosti Njemu, Uzvien om. On osuduje i one koj i jednako vole Njega i nekoga drugog. Takvi ljudi su poinili dobro insrvo, kao to se precizira u ajetu: i,G..;( ~~ iJJ; .;r- ~;:.l,;.;.

(,il ~ Dl ip ::r.,ill) ~~ :;.5 ~~ - "Inu( ljudi koj i sit mjesto

u-W1 ::".:,)

Allaha kumire prihvatili, vole ih kao to se Allah voli, ali pravi vjerni ci jo vie vole Allaba" (El-Beqare, 165). Zatim otkriva da e
oni koji su !?jili takvu ljubav prema nekom od stvorenja govoriti: (~c.:il :":r. ~';J ~~*V,:. JSW..) ~ iJl JJt;)- "Allaha nam, bili smo, doista, rt oitoj zabludi kad smo 'vas s Gospodarom svjetova izjednaavali" (E-u'ara', 97, 98). Ovaj tevh id u ljub~vi sutina je misije svih poslanika i po ruka svih objavljenih Knjiga. Tome su svi poslanici, od prvog do posljednjeg, pozival i ljude. Radi toga su stvorena nebesa i Zemlja, Dennet i Vatra. Dennet e biti odredite potevalaca ovog rev hida, a Vatra e biti sranovite onih koji u tome ne budu Allahu vjerni. Poslanik i!ofs se zaklinje da "niko od vas nee vjerovati sve dok mu ne budem drai od djece, roditelja i svih ljudi"'. ta sc, onda, moe rei za ljubav prema Allahu 3? 'U mcr b. Hattabu je rekao: "Ne, 'Umere, treba da sam ti drai i od tebe samoga"z, tj. nee vje rovati sve dok tvoja ljubav ne dosligne ovaj stepen. Ako nam je pree da volimo i potujemo na~eg Pejgambera

... vie od samih sebe, zar Uzvieni Allah, najljepih imena i najuz vieniji h svojstava, jedini Bog, nije prei da Ga volimo iznad samih
sebe? Sve to od Njega dolazi vjernom robu budi ljubav prema Njemu i prema onome to On voli; mrnju prema onome to On mrzi. Njegovo davanje i uskraivanje, pru anje blagostanja ili stav

' Hadis je ve komentiran. ' Hadis je ve komeotiran.

344

Ibn QaJJim el-llewziJJe

ljanje na kunju, davanje bogatstva ili siromatva, Strogost ili bla gost, usmrivanje i oivljavanje, nje:l.nost i dobroinstvo, milost i blagodarnost, opratanje i pomilovanje, rnchkou i strpljivost prema ljudima, usliavanje njihovih dova, otklanjanje njihovih ne volja, rjehvanje problema, prekidanja tragedija bez potrebe za pro tu uslugom; tavie, uz porpunu nezavisnost u svim aspektima sve ovo su razlozi da Ga oboavamo i volimo. ak i to to On omoguava ovjeku da ini grijehe, prikriva ga dok ne zavri to to naumi titei ga i nadzirui dok ini raj grijeh koji mu je omoguen zahvaljujui upravo tim blagodatima koji su najjai razlog za ljubav prema Njemu. Kada bi ovjek drugom ovjeku poklonio mnogo manje od toga, ovaj ne bi mogao suzbiti ljubav prema njemu. Kako o nda da ovj ek svim srcem ne voli Onoga ko mu neogranieno dobroinstvo ini, pored toga to Mu ovaj loim vraa? On dobro prima, a loe vraa. Allah ga eli pridobiti blagodatima, a nezavisan je od ljudi; ovjek Ga odbija grijesima, mada je potpuno zavisan od Njega. Dobroinstvo, blagodati i opskrba ovjeka ne odvraaju od grijeha, kao to ovjekovi grijesi i mizerije ne prekidaju Allahovu brigu za ovjeka. krtost je izostanak ljubavi prema A llahu u srcu i vezivanje za ljubav prema drugom.
Najvea

Osim tog~, svaki ovjek koji te voli, ini to radi vlastite ko risti i radi sebe. Ozvieni Allah te eli radi tebe, kao ~to se navodi u hadis qudsijju: "Robe moj, svi re ele radi sebe, a fa te elim radi te be". Kako se ovjek ne stidi da, pored sve ove Allahove brige, bude udaljen od Njega, zauzet drugim stvarima i posveen ljubavi prema drugome?

Svako ko se drui sa tobom ini to iz koristi. Neka vrsta koristi mora postojati. Uzvieni Gospodar s tobom kontaktira ka ko bi ti stekao najveu i najvrjedniju korist. U toj vezi jedan dir hcm vrijedi od deset do sedamsto, a loe djelo se cijeni kao samo jedno loe djelo i veoma lahko se brie.
Uzvieni te stvorio radi Njega. a radi tebe je srvorio sve to

Bolest lli)Bk

345

je na dunja!u ku i Ahire tu. Ima li iko prei da se iz sve snage voli i da se dobroinstvom zadovolji? Sve to treba tebi i to treba svim stvorenjim:l nalazi se kod Njega. On je najplemenitiji i najblagodarniji. Daje ovj eku, prije nego da ovaj zatrai, vie nego to oekuje. Zahvalan je na malom djelu i uveava njegov znaaj. Opra~ta mnoge pogrjeke i brie ih:

(.:b J.-;,_ i:,; JS ._,...;~~lj ,:.{,t:...:Ji.) ._;.~t..;)- "Njemu se mole oni koji su mt nebesima 'i na Zemlji; roakog asa O n se zanima neim" (Er
Rahman, 29). Ne ometaju ga jedne dove da uje druge; ne zbunju je ga mnotvo molbi; ne dosaduje mu ponavljanje uporni.h - On voli uporne u dovi, voli da Ga mole i !juri sc kada Ga ne mole; skriva ga onda kad on sebe ne skriva; stidi se Svoga roba onda kada se on sebe ne stidi; milostiviji je prema ovjeku o nda kada n i oo sam prema sebi nema milost. Poziva ga Svojim blagodatima i dob roinstvom da postigne Njegove nagrade i zadovoljstvo, ali ovjek je to odbio. Poslao je poslanike kako bi pridobio ljude. Putem njih im je dostavio Zavjet, a zatim se sam spustio i upitao: "Ko trai, pa da mu dam; ko Me moli za oprost, pa ela mu oprortim?"', il i, kao to je reeno: "Pozivam te u ljubav; aljem vjesnike da te trae; dola zim ti sam; posjeujem te u snu..."
Zato srca ne ele O noga koj i je jed ini izvor dobra; Koji je dini moe otkloniti zla; Koji jedini usliava molbe; prelazi preko pogrjeki; oprata grijehe; pokriva sramote; uklanja tekoe; izvlai iz kriza i ispunjava elje? Najpree je Njega spomi njati; N jemu zahvaljivati; Njega hvaliti; Njemu robovati; Oo najbolje pomae; najblae vlada; najobilnije daruje; najdareljivije poklanja; naj milo stiviji je prema onima koj i trae mi lost; najplemeni tiji je prema onima koji trae; najmoniji je za one koji zahitu trebaju; dovoljan je za one koji Mu sc prepuste. Milostiviji je prema ovjeku nego majka prema svome djetetu 1 Vie se raduje teobi Svoga roba nego

Hadis je ve komentiran. Prema hadisu koji biljei Buhari u Knjizi o ponaanju, br. 5999, i Muslim u Knjizi o pokajanju, br. 2754, putem 'U mera b. Hattaba Q
~

346

Ibn Qalllm el-llawziUe

ovjek koji je u pustinj i naao svoju devu na kojoj mu je b ila sva

hrana i pie i koja mu je vratila nadu u ivot 1 On je Gospodar koji sudruga nema. On je jedini koji suparnika nema. ~! ~l. js) (~) - "Sve je, osim Njegovog lica, prolazno" (El-Qasas, 88). O n dozvoljava da Mu se bude pokoran; niiji grijeh mu ne promie. Zahvalan je na dobrim djelima. Zahvaljujui Njegovoj blagodati i pomoi, ta djela se ine. On grijehe oprata i brie. U Njegovim pravima poput<t. Najblii je svjedok, i najbolje pamti. Najbolje iz vrava zavjete; najdosljed nije provodi pravdu. On vlada ivotom i za kike uz ima. On tragove biljei i sudbine knjii. Srca su Njemu otvorena i tajne su Mu poznate. Tajne i javne stvari su mu otkrive ne. Svi za Njime ude. Sva stvorenja su se pokorila svjetlu Njego vog Lica. Ljudi ne mogu dokuiti Njegovu veliinu. Priroda i sve na Zemlji ukazuje da nita Njemu slino n iti ravno postojati ne moe. Pred svjetlom Njegovog Lica tmine sc razbijaju. Tim svjet lom obasjani su Zemlja i nebesa i tako opstaju sva stvorenja: "Ne spava i nije mu potrebno da spava; sputa i uzdie pravdu. None ibadete prima prije dnevnih i dnevne prije nonih. Kada bi se ot klonio zastor s Njegovog Lica, bljetavilo bi sprilo svako stvore nje koje bi ga ugledalo"1

;:r

Onaj /{gnefi.pm lntgom osim njemu posveti fju6av

ue moe gu6itaf{;natfok.,mufiti, ma/igrimao sve na svijetu.

koji prenosi da je Poslanik ~ rekao: "Doista je Allah milostiviji prema Svojim robovima nego majka prema vlastitom djetetu".- Prim. ur. 1 Prema hadisu koji biljei Muslim u Knji:r.i o pokajanju, br. 2747 pu tem Enes b. Malika, gdje Boiji Poslanik ~govori o ovjeku koji je u pustinji izgubio devu na kojoj mu je bila sva hmnn i pie i koji je, kada ju je naao, u pretjcrnnoj radosti rekao: "Gospodaru moj, Ti si moj rob, a ja sam Tvoj gospodar". - Prim. ur. ' Prema hadisu koji biljei Muslim u Knjizi o iman u, br. t 79, putem Ebu Musaa,~-

Bolest liii ek

347

VRHUN~KO UIVANJE U~AVR~ENOM

VOUENOM l POTPUNOJ UUBAVI

Ovdje nailazimo na vano pitanje o kome pametan ovjek mor~ voditi rauna - a to je da vrhunac uivanja, sree, radosti i duhovnog ushienja zavisi od dvije stvari:
l. savrenstvo duevne i vanjs ke ljepote voljenoga ime on zaslu

uje da bude voljen iznad svih ostalih. 2. potpuna i bezrezervna ljubav prema voljenoj osobi; radi nje se naputa svako drugi. Svaki pametan ovjek z na da slast u eri dobivanju voljene osobe zavisi od intenziteta same ljubavi. Sto je ljubav jaa, slast je vea. Uitak u pijen ju je svakako vei kod onog ko nakon jake ei dolazi do hladne i pitke vode; kao to je uitak u hrani vei kod onoga ko ima vei apetit. Mnogo je slinih primjera gdje uitak zavisi od jaine elje i ljubavi za ti me ... Prema ovog.1e moemo za klj uiti da su slast, rad ost i srea poziti1ne pojave. Stavie, za time tei svaki ivi i pametni ovjek. Meutim, iako je slast pozitivna pojava sama po sebi, ona je poku ena ukoliko povlai za sobom bol koji je vei o d nje ili sprjeava znaajniju, potpunij u i vaniju korist- uzrokujui naj veu tragedi ju i sprjeavajui mogue radosti i sreu. Spomenute pojave su po zitivne ako navode na slasti koje su d ugotrajne, vje11e, neprekid ne, neokrnjene i savrene... To su slasti Ahileta, uivanje i blagos tanje na tom svijetu. U zvieni kae: ';;> ifi:-~1~ * ~~~ ~~ i.>J:,;; j;) (J;f., - "Ali, vi vie ivot na ovom svijetu volite, a onaj svijet je bolji i vjean je" (El-E'ala, 16, 17). Sihirbazi su, poto su povjero vali, rekli,Faraonu: t.:_;:r. CT 1!1 (1~1 ~~ ~ ~ WJ ._";li :;..;f G ._,..;...i.i) ();l~';;> :.U1~ ~l~~ b)! G~ t:~lh;:. WAi - "Pa i'ni to hoe; to moe da uini samo 11 ivotu na ovom svijetu! Mi vjemjemo 11 Gospodara naeg da bi nam grijehe nae oprostio i vradbine na koje si nas ti primorao. A Allah bolje nagrauje i katljava trajni je" (Ta ha, 72, 73).

Uzvieni Allah je ljude stvorio kako bj ih pridobio i kako bi

348

Ibn QaJJim ei-Dlewztlle

pokornima podario neprekidno uivanje u Vjenoj kui. Dunjaluk je kratkotrajan. Uivanja na njemu su nepotpuna i trenutna, za razliku od Ahireta gdje su uivanja vjena, a blagodati sauvane od svake mahane i neugodnosti. Tamo je dostupno sve ho dua poeli i to oi raduje, zauvijek: (_;,.! ~~~:,_i; ; i: )\;) - "I niko ne zna ka/...'Ve i}J, kao nagrada za 0110 to su inili, skrivene radosti ekaju" (Es-Sedde, 17). Tamo se nalaze stvari koje oko nije vidje lo, za koje uho nije ulo, niti ih je ljudski um zamislio. Ovaj smi sao je sadrina poruke ovjeka koji savjetuje svoj narod: ~l i :,i~) t,-:,,,; . ; ~1 ~,:'S . , .; :')l ., . :S..;.!: "0 u r ) t..F' ft" "'t' C~ - l QI..U - - t:J1r>'- .r-- r~ ' narode moj, ugledajte se u mene, ja U vam na pravi put ukazati! O, narode moj, ivot na Q'UOm svijetu samo je prola'l:no uivanje, a onaj svijet je, zdista, Kzta vjena" (Gafir, 38, 39). On im govori kako je ovaj svijet prolazan, prolazna stanica do budueg svijeta koji je vjean.

iJ .;

Kada spozna da je dunjaluk prolazan put do Ahireta i da su radi toga stvorene njegove blagodati, jasno ti je da je svaka slast kojom zasluujemo ahiretske slasti pozitivna i pohvaljena u onoli koj mjeri koliko se njome ahiretskih blagodati zaradi. A najvee uivanje i blagodat na buduem svijetu jeste gle danje u Lice Uzvienog Al laha, sluanje Njegovih rij ei i boravak u Njegovoj blizini, kao to je precizirano u hadisu o gledanju (u Al laha): "Tako mi Allaha, nije im podarena nittl to im je drae od gledanja tt Njega"'. U drugom had isu se kae: "Kada im se UzviJeni otkrije i oni Ga ugledaju, zaboravit e na sve blagodati lt kojima se nalaze"2 Kod Nesaija i u Ahmedovom Musnedu se biljei hadis 'Ammara b. ]asira ~ Koji prenosi dovu Poslanika ~: "Podari mi, Gospodam moj, uivanje 11 pogledu na Tvoje Uzvieno Lice i 11dnju
1

Muslim: Knjiga o i manu, br. 181; Tirmizi, Knjiga o opisu D:l.eruma, br. 2552: Ibn Madc: Predgovor, br. 187, putem Suhajba ~. Hadis bi ljei lbn Madi.e u slinoj verziji od one navedene u Predgo voru pod brojem 184, putem Dabira b. 'Abdullaha ,., Had is je slab. (v.: Tahridu-1 -'Aqideti-1-wasitijje, br 141.)

Bolest i liiak
za susret s Tobom"'.

349

U knjizi Sun net koju je napisao 'Abdullah sin Imama Ah meda navodi se hadis Poslanika ~: "Ljudi e na Sudnjem damt ima ri osjeaj da nim dotad uli Kttr'an, kada ga uju od Milortivoga'". Najbolji i najdjelotvorniji nain da sc postigne ovo uivanje jeste najvee uivanje na dunjaluk u, a to je s last spoznaje Uzvie nog Allaha, ljubav prema N jemu. U tome se otjelovljuju sva ovo svjetska uivanja i blagodati. Prema ovom uivanju, sve os tale ovo svjetske slasti su kao kap u mo ru. Jer, dua, srce i tijelo su stvorene radi toga. Najbolje to je na ovom svije tu jeste spoznaja i ljubav prema Allahu. Najvea slast u Dennetu jeste gledanje u Allaha i boravak u Njegovoj blizini. Spoznaja i ljubav prema Njemu radost su za oko, slast za du~u, ushienost srca, najvee uivanje na ovom i na buduem svijetu. Svaka uivanja osim ovih sc pretvaraju u par nju i tragediju, a ovjeka dovode do tdkog ivota. Sretan ivot se moe voditi samo uz Allaha. Neki ljubavnici bi z nali govoriti: Ako dcnnetlije uivaju ovako, oni su zaista u blagodatima. Drugi bi govorili: Kada bi kraljevi i njihovi sinovi znali za uivanja u kojim ivimo, o timali bi nam to sabljama.

ovjek koji osjea tetni oblik ljubavi, koja je patnja za srce

u tom stanJU, govon:

Ljutfi. su samo fju6avnici i za{ju6fjeni,

nema l(pristi oionoga ~ ue voft nit1je zafju6fjen.
J{e tre6a mi aunjalu{u~fil{p njen sta1W'Vtlik_ne vou i nije vofjen. J{e vrijetfi.auuja[uk._uiti njegove 6fagoaati u/(plil(p si sam i nevoljen
1

** *

* * *

Hadis je ve komentiran.
Scncd ovog hadlsa je slab. Biljei ga Dejlemi u Firdcvsu putem Ebu
Hurejrea, takoder u slaboj verziji. Ovaj hadis sc navodi u Enesovoj predaji kod Sedzija u Ibani. (v.: Da'if EI-Daoni', br. 4157, 4158.)

350

Ibn QaJJim ei-DieWZIUB

ivi ontf)egtfJe tije [ijepo;
vrijeme pro!iJ.zi, a ti si 6ez i[jdje iligga.
Lju6avnici se afe na !Ju6avnejaae;
tfa sam i ja patio otfonog to iz meau se6e govore
fl>a tfa mi se u srcu pojavi sva sfast !Ju6avi
ligju nilig ranije niti fi.stsnije osjetio nije.

** *

***

ta se o nda moe rei za ljubav koja je ivo t za srca i hrana za due? Srce nema slasti, uivanja, spasa niti ivota bez tc ljubavi. Ako srce izgubi ru ljubav, javlja se bol koja je vea nego kada oko izgubi svjetlo, uho sluh, nos miris i jezik ukus. tavie, teta z;t sr ce koje u sebi ne nosi ljubav prema Srvoritelju, Gospodaru i Bogu je vea o d tete za tijelo koje izgubi d uu. U ovo mogu vjerovati samo oni koj i imaju ivo s rce. Rane ne bole mrtvoga. blagodati dunjaluka su uzrok najveih uiva nja na Ahiretu. U ici ovog svijeta se dijele na tri vrste. Najvanija i najbolja vrsta je ona koja dovodi do uitaka na Ahireru. ovjek e za ovakva uivanja biti na najbolji nai n na graden. Tako e vjernik biti nagraen za svoje jelo, pie, ophoe nje sa suprugom, poraavanjc neprijatelja - ukoliko je to inio u ime Allaha. Moe li sc to upo rediti sa slau vjerovanja i spoznaje Allaha; ljubavi prema Njemu; udnjom za susretom sa Njime i os jeajem pri gledanju Njegovog uzvienog Lica u dennetskim ba
ama.

Znai, najvee

Druga vrsta uitaka su oni koji sprjeavaju ahirerske uitke uzrokujui patnje veeg intenzi teta od njih samih. Primjer ove vrs te jesu uici o nih koj i razne kipove smatraju boanstvom mimo Allaha na ovom svijetu. Njih vole kao to vole Allaha; nasladuju se ~)) njima, a na Ahiretu e, pri susretu s GosJ?odarem, rei: ~01 ~l .u~ ~l , ._' . JJG:. :51':' 'L~.! l~ d~~ :,;i, Q;.f ~. . l".:: .. ) , ....".;r. , , - r ' J ~ . .J~ .

F'

' <-: (~.m-"<

iJ'!\S

l... L.:;. ~ . 1U;I\ . ,)"! ::Ul" .......... J' J

jedn i dnegima bili od koristi i stigli smo da roka naeg koji si nam

* r:~ ... ~ <~ -

".~.'mi S/110

Bolestl UJek

351

ni dmgima bili od koristi i stigli smo da roko naeg koji si nam od redio Til' - 'Vatra e biti prebivalite vae' - rei e On -, 'u njoj ete vjeno ostati, osim ako Allah drugaije ne odredi." Gospodar tvoj je zaista mudar i svez~~aj1ti. Tako isto Mi preputamo vlast jednim silnicima nad drugim zbog onoga to Sit zaradili"' (El En'am, 128, 129). U ovu vrstu spadaju uivanja razvratnika, nasil nika i izgrednika koji ine nered na Zemlji i nepravdu. Takva ui vanja su, ustvari, postepeno odvoenje u propast i u jo ree i opa snije patnje. Zbog tih izgreda oni e biti lieni veih uivanja, kao kada neko podvali drugome otrovanu ukusnu hranu, kako bi ga odveo u smrt i propast: ~~!~.;:t, ';;;, 1 :: 'i~;;~.>,:,. ) (~-i- - "...malo po malo emo ib, a aa oni nee ni znati, ll phrpast voditi i dafJat lt im flremena, obmana Moja doista je trajna" (El E'raf, 182, 183). Prva ulema je ovako komentarisala ovaj ajet: "Kada god zgrijec, mi njima blagodat .lloaljemo"- ~~l;:.[ I)Jil..; i;..) 1;1 ~) ..i.J H ' .,. . _jJI r;'l' ~. 1''. ' ~~~~.:" ' it;j1 :_ (=' .,; -' . . J.:.;.i( J _,.., .r.u (:!ii* ~~ r -..- . ...a kad bi se 011ome to im je dato' obradwali, iznenaaa biSmo ih kaz nili i oni bi odjednom waku nad11 izgubili, i zameo bi se trag na rodu koji ini zlo, i neka je !JValjen Allab, Gospodar sfljetova!" El-En'am, 44, 45) . Uzvieni ovakvim ljudima kae slijedee: f'(J .... .. ~ .: .::;(':-i, j ::l d .t ~ . .. ... r..:.~ ' '[) J r-l o.r- . ft"" " ' cr .) '-&.J t:Jf ~~ "Misle li oni - kad Ih imel' om i siIlovima pomaemo, da urimo da im neko dobro ui11imo? Nikako, ali oni ne opat1j11" (El Mu'mimm, 55, 56); ~~Ji-~ :..U1J.._; t:J1?'1~1 'f, ~ 1;.1 :.(~' Sti) (:.,J}.IS ~~ ~J) y~ll (:..it - ' "Ne'ka te ne oduevljavaju bogatstva njihova, a ni djeca njihova! Allab boe do ih "jima kaz11i na ovom svijetli i da skonajtt kao llevjemici" (Et-Tevbe, 55). Ti uici se pretvaraju u najvee patnje:

i/-

?k'

* .."

r;.:,

Swari Rgje su na tfunja{u/{Jt 6ife s(atfi.! na)lfiirettt se u patnje pretvaraju..

vrsta: uici koji za sobom ne povlae ni uitke ni pa rnje na buduem svijetu. Oni ne sprjeavaju uitke na Ahiretu iako ih, moda, umanjuju. Ovi dozvoljeni uici koj i nisu sredstvo za sticanje ah irerskih uitaka neminovno zaokupljaju ovjcb od
Trea

352

Ibn Qaillm 81-DOWZIIJB

onoga to je njemu pree i korisnije. Na ovu vrstu se misli u hadisu: "Svaka besposlica s kojom se {ovjek zanima tetila je osim gadanja strijelom, u/...>roivanja konja i poigravanja sa zenom- to je njihovo pTavo"'. Sve to dovodi do ahi retskih uivanja ispravno je, a sve drugo je neispravno.

UUBAV KOJA NUE Nl POKUENA Nl POHVAUENA

Ljubav prema Allahu i Njegovom Poslaniku ;lli je jo jedna vrsta ljubavi. U tu vrsru spada i posebna ljubav prema Boijem Po sbniku, ukoliko zaokup lja srce i mis li onoga koji voli. Osim to ga, svaki musliman u svom srcu gaji ljubav prema Boijem Posla niku ;lli - to ga ini muslimanom. Ljudi gaje veoma iroku lepezu koliine ove ljubavi. Dobri prijatelji mnogo vie vole jedan drugo ga nego to vole ostale ljude. Ova ljubav ublaava i olakava tercL obaveza; oplemenjuje krticu, ohrabruje kukavicu, kristalie um, ra:t.galjujc duu i na pravi nain uljepava ivoL To se ne moe pos tii vezanjem za zabranjene slike. A kada budu ispitivane savjesti na Danu susreta, savjest ovak-vog ovjeka e biti bolja od svih dru gih ljudi:

Ostat e prema vama u du6ini srca i due

trunai~Jju6avi,

onda R.gda.savjesti 6rufu ispitane.

Ova ljubav obasjava lice, iri grudi, oivljava srce. Isti efekt ima i ljubav prema Allahovim rijeima. To je znak ljubavi prema Allahu. Ako e li da ispita kolika je ljubav kod tebe i drugih pre ma Allahu, ispitaj kouka je tvoja ljubav prema Kur'anu i da li slua1

Tirmizi: Knjiga o vrijednostima dihada, br. 1637; Ibn Made: Knjiga o dihadu, br. 2811, putem 'Uqbea b. 'Amira El-Duhenija; zatim Rakim u Mustcdreku: Knjiga o dibadu, br. 2468, putem Ebu Hurcj
rea~.

Bolest i IUek

3 53

nje ajcLa zadivljuje vie nego sluanje besposlica, muzike i pjesama. PoznaLO je da onaj ko zavol i neku osobu, njen govor mu postaje najdraa stvar:

}tey ftae. da me voli,

zato ostavlja moje pismo? Zar nisi vidjefo. 11 njemu sfo.tfiJ rijei fi.gje napisali?
'Usman b. 'Affan, <Go, je rekao: "Kada bi nam srca bila ista, ne bi se mogla zasititi Allahovog govora". A kako se voljeni moe zasititi rijei Onoga ko je krajnji cilj njegovog postojanja? Boiji Poslanik ;ft je jedne prilike rekao 'Abdullahu b. Mes'udu, ~: "Ui

mi (Kur'an)!" "Zar da cija uim, a ccbi je Kttr'an objavljen!?" "Volim da ga ujem od dmgoga", odgovori Boiiji Poslanik jj. Ib11 Mes'ud poe uiti mm En-Nisa'. Kada je stigao do ajeta :f,:r. ~IfJ :..;;i1} (t.V .y.J_.; ._);. ..!{, ~; .~ ~ ~/, Boiji Poslanik Ji mu sputene glave ree: "Stani sada". "Kada' je podigao glavu, ugledah suze 11 njegovim oima", ree Ibn Mes'ud 4/. Kada bi se ashabi sakupili u drutvu

;:r

Ebu Musaa, traili bi od njega da im ui. On bi uio, a oni bi slu~a li. jasno se vidi da ovoliki ljubitelji Kur'ana gaje veu ljubav u sebi nego ljubitelji ejranskih zvukova. Kada vidi~ da neki ovjek vie uivn, zan ima se i zabavlja u sluanju stihova nego u sluanju ajera; u sluanju nora nego u sluanju Kur'ana, za njega moe rei: Da ti se cijeli Kur'an proui, bit e tvrd poput stijene; kada ti se stih po ezije ispjeva, uvija sc poput pijanice. Ovo je najvei dokaz da ta kav ovjek u sebi ne nosi ni najmanju mjeru ljubavi prema Allahu i Njegovom govoru . On je cijelim biem posveen ljubavi prema ejtans kom glasu. U zabludi je, a n ije toga svjes tan. Ljubav prema Allahu i Njegovom Poslaniku ~ ima mnogo A ha e, tek, bici kada dovedemo svjedoka iz svakog naroda, a tebe
dovedemo kao svjedoka protiv ovih?" (En-N isa', 41.)
Buhari: Knjiga o tumaenj u Kur'ana, br. 1582; Muslim: Knjiga od
namazu putn ika, br. 800.

354

Ibn QaJJim ei-DeWZIJJe

vie korisri nego to sc moe navesti. Nijedna ljubav nije bolja od ove. Ljubav prema bilo emu drugom fatalna je ukoliko ne vodi ka ljubavi prema Allahu i ne podstie na nju.

Ova vrsta ljubavi takoer nije pokuena. Naprotiv, ona upo_rpunjuje ovjeka, kao to Uzvieni kae: :; ~ j;:. M!-1LT ~j) ~ .:i~" ~- r:;;_ ,._ ,::.:, -:ill}'~ :; ~fT( -~,(- "i ( ?. ~J 'rr. ' ct~; . ~~.l~~ )J }"' " c.T"'J ..." . Jj .~ jedan o(J dokaza N/egtivih je to to za vas, od vrste vae, stvara ie ne da se uz njih smirite, i to izmedu vas uspostavlja ljubav i sami lost; to su, zaista, pouke za ljude koji razmiljaju" (Er-Rwn, 21). ena je mir za ovjeka. Njegovo srce u njoj nalazi smiraj. Uzvieni je medu njima iskrenu ljubav stvorio - naklonost pomijcanu sa milou. Nakon nabrajanja ena koje su nam dozvoljene, Uzvieni nam kae:

lU

UBAV PREMA

~UPRU6AMA

:b. ; . ~ Ul ~: ' :_~; ... :_ ~~ ~ ''l ~l L .--..r ~A r-.::- ~<J- <..r- r "'-;!--i:J . - - ~

'. .r--! 'f ..L.." ' t-- - ~ - ~ .. J---"! , ......, u 411 ,.J 411 J . __ J
- .. --~, ~ .,. - ., '-'
,. 'S(.; ~ ..

l:.~

i.., .JJ =-~ ... L ...(Jr~ - ~ ~ 1;.

- .:t~ .... . '.Js; n~~t.r..
"'w~t..::'"t ~, i - :~~.';;;t,Jf~,i,~* ~ ..... ~ ~J"::-J r .. -~-

.u,

"Allah ieli da vam objaSni i da vas putevima kojima su ili oni prije vas uputi, i da vam oprosti. -A Al lah we zna i mudar je. Allah ieli da vam oprosti, a oni koji se za strastima svojim povode iele da daleko s Pravog Puta skrenete. Allah eli da vam olaka- a ovjek je stvoren kao nejako bie" (En-Nisa', 26-28).
Komencari~ui ovaj ajet, Sufjan es-Sevri navodi predaju Ibn Tavusa da je njegov otac "kada bi gledao u ene, ne bi se mogao strpjeti". Sahih biljei predaju Dabira da je Poslanik ;#vidio neku lenu, z11tim je doao kod Zejnebe i s njom smirio wojtt strast. Zatim je rekao: "Doista ena dolazi 11 liku ejtana i odlazi rt lik.Jt ejtana. Kada neko od vas ugleda ientt i on11 mu se svidi, neka doe svojoj

BolestiiUBk
teni. To e rm~ smiriti strast"'. Ovaj had is ima nekoliko pouka:

355

usmjeravanje ka alternativi za zadovoljavanje elje, kao ro se jednom vrsrom hrane moe zadovoljiti od druge, ili jed nim piem od drugog. Lijeenje zadivljcnou enom koje budi strast najboljim li jekom, a to je zadovoljenje strasti sa suprugom. Na taj e nain opinjenost tom enom biti umanjena. Slian primjer je savjet Poslanika ti onima koji se vole: Ibn Made biljei da Boiji Poslanik ;li za zaljt~bljene nije vidio boljeg izlaza od braka 2 Brak sa voljenom enom je Lijek zaljubljenosti koji je Allah odredio zakonom i sudbinom. Na taj nain se Al lahov poslanik Davud lijeio, a poslanici nisu inili harame. Oen io se sa enom 3 koja mu se sviala i pridru io ju je svojim enama. Njegovo pokajanje bilo je adekvatno nje govom stepenu i poloaju kod Allaha. Ne smijemo se dalje uputati u ovu temu. to sc tie s l uaja Zejnebe b. Dah, Zejd je htio da se raz vede od nje, ali ona nije b ila saglasna s time. On se savjetovao sa Boijim Poslanikom ~ o rastavi, ali mu je on naredio da je zadri. Boiji Poslanik lli je znao da e je on svakako otpustiti. Skrivao je u sebi saznanje da e se oeniti s njome nakon to se ona rastavi od Zcjda, zato to je strahovao da e ljudi rei kako se oo ol.cnio sa kerkom svoga sina. On je bio posinio Zejda prije poslanstva. Me dutim, Uzvieni Allaha eli da postavi naelo koje e ii u korist ljudl. Poho ju je Zejd otpustio i poto se zavrio njen 'iddet, Alla hov Poslanika :i alje da je zapros i za sebe. Zejd je doao, okren uo leda vratima i uznemirio se kada je spomenut Boiji Poslanik ~
1

'

Muslim: Knjiga o braku, br. 1403; Tirmizi: Koj ign o dojen ju, br. 1158 i Ebu Oavud: Knjiga o braku, br. 2151. Ibn Madic: Knjiga o braku, br. 1847; Hakim: Knjiga o braku, br. 2677, putem Ibn 'Abbasa r. 'anhuma. Hadis je sahih (v.: Sahib ei Dami', br. 5200; Es-silsile es-sahiha, br. 624.) Ova pria nije vjerodostojna i spada u israilijjatc, kao to je ve ree
no.

356

Ibn QaJJim ei-Dewzme

Zatim je iza zatvorenih vrata povikao: "0, Zej neb! Boiji Poslanik ;!IS te prosi!" Ona ree: "Neu preduzeti nita sve dok se ne savjetu jem s mojim Gospodarom". Zatim se uputila ka svome mihrabu i poe la klanjati. Tada Uzvi~en i Allah preuzima vjenanje iznad 'Ar a poslavi objavu: (~~} 1}.:, ~ ~ ._.:..; Wi) - "I poto je Zejd s njom ivio i od nje se razveo, Mi smo je za tebe udali" (El-Ahzab, 37). Istog asa Bo iji Poslanik ;!IS krenu kod nje... Nakon udaje, Zejneb se hvalila pred ostalim Poslanikovim ;115 suprugama: "Vas su udali vai rodaci i porodica, a mene je udao Allah iznad sedam ne besa". Ovo je pria o Boijem Poslaniku ii sa Zejncbom'. Nema sumnje da su Poslani ku ~ drage ene, kao to stoji u Sahihu, u predaji Enesa koju takoer biljee Ncsai u Sunenima i Tabcrani u Ewsatu: "Od v11!eg s--vijeta su mi dragi miris i iene," =J vea radost mi je u namazu"'. Ovo je ispravna ver.l:ija hadisa, a ne ona: "Od vaeg svijeta mi je drago troje..."3 I m am Ahmed u Knjizi o zu h du biljei i ovu verziju: "Mogu se strpjeti kod hrane i vode, a ne mogu se strpjeti kod njih"'. Allahovi neprijatelji jevreji su mu zavid jeli na ovome, pa su rekli: "On samo misli na ene", na to im je Uzvieni odgovorio, branei Boijeg Poslanika~: ~l ;)J~ (f) (t:....li. .k 1''1;.n Ci . ~~ "Ill i: ~ ~~ ) ~ ) ~~ . ,..."."' ~ ...L.;,j <.r. l'"" e. u

"... ili bi ljudima na Mome to im je AllaiJ iz obilja Svoga darovao zavidjeli. A Mi smo Ibra/;imovim potomcima Knjigu i mudrost dali, i carstvo im veliko darovali" (En-Nisa', 54).s
Allahov prijatelj, imnm monoteista, je i pored Sare, najljep e ene na svi jeru, zavolio Haderu i otputovao sa njom. verzija ove prie nalazi se u Buharijevom hadisu u Knjizi o tev hidu, br. 7420. Hadis takoder biljei Tirmizi u Knjizi o tumaenju Kur'ana, br. 3213. ' H adis je ve komentiran. 3 Ibn Qajjim, Allah mu se smilovao, u Zadu kae: Ovaj dodatak je vrlo neutemeljen, kao ~to smo ranije rekli . s Zavidnost Jevreja u prvom planu je bi la usmjerena na nubuvvet pos lansrvo koje je dato Poslaniku ~
1

Kraa

Bolest i liiek

357

Davud ~ imao je devedeset devet ena, ali je zavolio jo jednu i oenio se s njom kao sto tom'. Sulejman ij!i!il1 je za jednu no obiao devedeset ena2 Kada su Boijeg Poslanika li pitali ko mu je najdrai od ljudi, on je rekao: "Aitl"', neka je Allah njome zado voljan. O Haridi je rekao: "Podarena mi je lj.t<bav prema njoj"'. ljubav prema enama je ovjekova vrlina. Ibn 'Abbas je re kao: "Najbolji od ovog ummeta su oni koji imaj u najvie ena". Imam Ahmed navodi da je 'Abdullah b. ' Umer u bici Dalula za robio djevojku iji je vrat bio lij ep poput ibrika. ''Nisam se mogao savladati - pripovijeda 'Abdullah - da je ne poljubim pred svim ljudima". Na osnovu ove predaje Imam Ahmed zakljuuje da je dozvoljeno dodirnuti zarobljenu ropkinju prije zakonskog roka, ali ne i opiti s njom, za razliku od kupljene. Razlika je~ tome to kod zarobljenice nema bojazni o pre kidanju vlasnitva, za razliku od kupljene ropkinje. Vlasnitvo nad nj om se lah ko moe prekin u ci tako da ispada da se ovj ek naslai vao sa tuom robinjom.
Poslanik ~ je posredovao kod jedne ene da se u da za ov jeka koji je bio jako zaljubljen u nju, ali je ona odbi la. To se desilo sa Mugisom i Beri rom. Poslanik ;i je vidio Mugisa kako ide za Be rirom, nakon to se rastao od nje, a suze su mu tekle niz lice. Boi ji Poslanik ;li joj kaza: "Zato ga ne vrati?" ''Nareuje li mi to?" upita ga ona. "Ne, ve preporuujem". "U tom sluaju odgovor je

smo naveli da je ova pria israilijjat. Kao to se navodi u l1adisu koji biljei Buhari u Knjizi hadisa o pos lanicima, br. 3424, u Knjizi o braku, br. 5242 i Muslim u Knjizi ovje rovanju, br. 1654, putem Ebu Hurejrea. Buharijeva verzija glasi: "Su lejman ilS'I je rekao: 'Veeras u obii stotin u ena' ..." 3 Buhari: Knjiga o zaslugama, br. 3662; Muslim: Knjiga o vrijednosti Jna ashaba, br. 3284; Tirmizi: Knjiga o zaslugama, br. 3885, putem 'Amra b. EI-'Asa 41.. ' Musli.m: Knjiga o vrijednostima ashaba, br. 2435, putem 'Aie, r. 'an ha.
2

Ve

358

Ibn QaUim ei-DleWlJJJe

ne. Ne eLim ga". Kada je otiao, Boiji Poslanik ~ ree svom ami di 'Abbasu: "Zar te ne u di ljubav Mugisa prema Berili i njena mrnja prema njemu?" Poslanik :ii nije kritikovao Mugisa zbog te ljubavi, ak i nakon rastanka, zato to ovjek to ne moe ko ntrol i san.

Poslanik ~ je ravnomjerno opskrbljivao svoje enama i go vorio je: "Gospodaru moj, ovako dijelim ono to posjedujem. Ne moj mi zamjerati za ono to ne posjedujem", tj. za ljubav. Uzvieni kae: (;.~~:,Jj .Gl::;. i)~ ,:,l i;.y ; Jj)- "Vi ne moete potpuno jednako postupati prema enama svojim ma koliko to eljeli" (En Nisa', 129); tj. u ljubavi i odnosu - (pi i).:; SU) - "ali ne dopustite sebi t<lkvu naklonost" (En-NisrL', 129).

J5

P ravedn i hal ife sc ubrajaju u najpaljivije ljude po ljubavi. Oni su posredovali izmedu zaljubljenih koji mogu uspostaviti do zvoljenu vezu, kao to smo vidjeli u postupcima Ebu Bekra i 'Us mana. I 'Ali ~ je zatekao jednog mladia Arapa u ruoj kui nave er. "ta si htio?", upita ga hali fa. ''Nisam lopov, ali me sasluaj:

Zavoljeli u fi.p.i <R.6aliija njenu ljepoticu; pun mjesec se otfnjene fjepote uvija. Ona je i oa6izantinslij.li tfjevojaf<g izg(eanija; /{(ltfa se pollOsisvojom fjryotom, ponosje grfr. Srce me je pove{o tfa zaR.Jtcam na vrata 1rjene R.Jtie;
aoao sam i ug(eaao o1ut ~ja mi srce izgara.

Vli;JLani me 111i:vatie i poviftae:

"Evo {opova! !Mora se /(gzniti i zatvoriti!"

uvi ove rijei, 'Ali se raznjei i obrati se Muhellebu b. Rebahu: "Dozvoli mu da se oeni s tvojom kerkom". "0, Vladaru pravovjernih - ree mu Muhelleb- pitaj ga ko je on". "Ja sam Nu has b. 'Ujejne", predstavi se mladi. "Uzmi je, ooa je tvoja", ree mu djevojin otac.

Bolest llf)ell

3 59

Mu'avi je kupio jednu robinju koja mu se jako svidjela. Jed nog dana ju je uo kako pjevuJi:

IJ@.statfoft se otfnjega, f(_ao otfgrane tfrfr uwe, uzras(e, Gjepe - a tefije 6io sazreo..
On je upita o kome pjeva, a ona ree da je zaljubljena u prolog gazdu. Mu'avija je vrati tom gazdi, pored ljubavi koju je osjeao prema njoj. Zcmaheri u Rebi'i navodi kako je Zubejda, Mckku, na jednom zidu proitala:
purujui

za

Ima [i metftt}l.{[a.fiD'vim ro6ovima, ifi ropfi.jnjama new pfemenit, tla uf(_(oui 6rigu. otfoamuienog crvjef(g?
Oi Sit mu pretvorene

u ramt ocip(oa, a srceje uareno otf6o{o1/(J..

Ona se zavjetovala da e pomoi auroru ovih stihova ako sazna ko je o n, kako bi ga sastavila sa voljenom osobom. Kasnije, dok je boravila na Muzdelifi, ula je kako neko pjevui ove st ihove. Saznala je da je te stihove napisao mladi koji je bio zaljubljen u jednu djevojku, ali su se njeni zarekli da je nee udati za njega. Ona se uputi ka njenoj porodici. Davala im je b laga sve dok nisu pristali da je udaju za rog m ladia. Ta djevojka je bila jo~ vie zaljubljena u njega. Zubejda je ovaj postupak ubrajala u svoja najbolja djela i ni zbog cega to je uinila nije sc toliko radovala. H arrati pripovijeda kako je Sulejman b. ' Abdu lmelik imao roba i robinju koji su se voljeli. Rob je jedne prilike napisao:

Sanjao sam (TI)e noi

kf}W me napaja svjeom votfom sa usana svojin.
'Twja af(g je 6i(a u mojoj ruci, spavafi srno najednom tfue/(.)1.

WW 6ifr ti se pottO'IIO vratio, afi mi san ne tfofazi.

'Evo, cijefog aana pof(pavam tla. zaspim

360

Ibn Qaiiim ei-DlewzuJe

Ona mu odgovori:

tDo6ro si vidio. Sve to si sanjao

tf.o6it e otfmene, uprf<9s zavu{nidma.
Jdatam tfa se s to6omgrlim,
aa mi stavi gftlvu iznatfjetfrili rtjetfara,

aa te vidim metfu m.ojim narufi.yicama i ogrlicama,

tfa te vidim. ua mojim prsima i fi.afjinama.

Kada je Sulejman uo za ovo, udao ju je za ovog roba i dao im mnogo darova, pored toga to je imao pravo na nju. Dami' b. Mi.rkhijje navodi kako je pitao Se'ida b. Muscjje ba, medinskog muftiju, da li je grijdan onaj ko zavoli crnkinju. On odgovori: "Grijean si za ono to moe kontrolisati", a zatim ree: "Allaha mi, niko me za ovo nije pitao. A da me i pitao, ne bih mo gao drukije odgovoriti". Ljubav prema enama se, znai, dijeli na tri vrste: ljubav koja sc tretira kao ibadet j dobroinstvo, kao ho je ljubav ovjeka prema svojoj supruzi ili robinji. Ovo je kori sna ljubav. Njome se postie cilj radi koga je Uzvieni pro pisao brak; njome sc uva srce i pogled o d posmatranja ru dih ena. Zbog toga je ovakav ovjek potovan od Strane Allaha i ljudi ljubav koja izaziva Allahovu mrnju i udaljenost od Njega. Ova vrsta ljubavi je najtctnija po ovjekovu vjeru i ovo svjetske interese - to je ljubav prema golobradim'. Ko se god prepusti ovoj ljubavi srozan je kod Allaha i otjeran sa Njegovih vrata. Njegovo srce je udaljeno od Uzvienog. Takva ljubav je najvei zastor od Allaha, kao to su rekli neki od starijil1 uenjaka: "Kada sc ovjek sroza u Allaho1

Misli se na mladolike mladie.- Prim. prev.

Bolest liiiak

361

vim oima biva iskuan ljubavlju prema golobradim". Ova ljubav je privukla Lurovom narodu ono ~to je privukla, ni ta drugo: (~Jf : ; ~)::.e) ~l i(.:.:.i) - "A ivota mi tvoga,

oni Sll 11 pija11SIVJII roome lutali" (Ef-Hidr, 72).

Lijek za ovu bolest: traenje pomoi od Onoga ko srcima upravlja, na iskren nain, iskreno preputanje Njemu, povlaenje u zikr, utapanje u ljubav prema Njemu, pribliavanje i razmiljanje o sankcijama koje ovakva ljubav povlai, bLagodatima koje sprjeava gubei najvoljcnije bie i zas luujui najgrozniju kaznu. Kome se to des i neka sebi pone klanja~i denazu i ne ka z na da je u vel ikoj nevolji.
Trea vrsta ljubavi jeste odobrena ljubav koja se ne moe kontrolisati, kao kada ovjek zavoli enu koja mu je opisana ili je iznenada ugleda i zavoli je na prvi pogled ne inei pri tome nika kav grijeh. Na ovo se ne moe uricati niti to povlai za sobom ka znu. Ipak je pree da se ovjek bori protiv ovoga i da sc zabavi onim to je bolje za njega. Osoba koja osjea ovaj vid ljubavi treba to da krije, da bude poten i da trpi to svoje stanje. Allah ~ e ga nagraditi za tu strpljivost, potenje, svladavanje strasti i opredjelji vanje za A!Jahovo zadovoljstvo i nagradu.

lVRHE UUDI UVEZI ~A UUBAVUU

Ljubavn ici se dijele na tri vrste: na one koji vole opu ljepo tu; one koji vole posebnu ljepotu, bez obzira na mogunost uiva nja u toj ljepoti; i na one koji ne vole ako nemaju mogunost ui v:mja u toj ljepoti. Svaka od ovih ljubavi moe biti razliitog imen zttera. Oni koji vole univerzalnu ljepotu svojim srcima blude svu da i za svakom lijepom fizionomijom se zanose:

Jeanog ana je u :J{uzwi; arogog u ';tqiqu i ')lzi6u

a tmwgo nal(gn toga u.'l(j w{ejsa 'i. Za.tim se uputi lig ;Nearfu, pa augo (u ta aofiuama ';l.qiqa i prese(i se Il avorce 'Tejme.

362

Ibn Qaiilm ei-DieWZi.iie

Ljubav ovakvog ovjeka je velika, ali je nestalna i kolebljiva:

Zafju6i se u CYVoga, pa zavo fi onoga, zatim 1lz o6ojicu za6oravi fi.slaa se pro6ucfi.
Oni koji osjeaju posebnu ljubav postojaniji su i is trajniji u svojoj ljubavi. Ova ljubav je jaa od prve vrste zato to imaju jednu zaj ed n iku karakteristiku, ali su razliiti po oekivanj u zadovolje nja te ljubavi. Onaj ko voli zato to oekuje da mu ljubav bude uzvraena pametniji je i znani ji. Njegova ljubav je osnaena nadom i oekivanjem.

KOMENTAR HADI~A Ko BUDE VOLIO PA ~E ~UZDRI lHRPI11

O vaj hadis prenosi Suvejd b. Se'id. Svi hafi7.i islama odbijaju ovu predaju. Ibn ' Adi u Kamilu kae: "Ovaj ha dis spada u grupu pouiteoih Suvejdovi h predaja." Spomi nju ga, takoer, i Bejheqi i Ibn Tahir u Zehiri i T ezkiri, kao i Ebu-1-Fered ibn Dewzi koji ga ubraja u apokrifne predaje. Ispravan s tav prema ovom haclisu jeste da su ovo rijei Ibn 'Abbasa, r. 'anhuma, i da ue doseu do Poslanika <~:!;. Suwejd je na inio greku p ripisavi ga Poslaniku ~ 1 Ehu Muhammed b. Halef b. EI-Mirzban: Ebu Bekr b. EI-Ezreq mi je prenio ovu predaju od Suwejda i ja sam ga prekorio zbog toga, nakon ega je on presmo navoditi Poslan ika :!!S u lancu predaje. Kada su ga kasnije pitali o ovoj predaji, on je nije pripis ivao Poslan iku ~' jer ovo ne mogu biti rijei pejgambera. to se tie Hatibove predaje ovog badisa od Ezherija koji je uo Mu'afa b. Ze kerijjaa koj i prenosi od Q utbea b. El-Fadla; on od Ahmeda b. Muhammed b. Mesruqa; on od Suwejda b. Se'ida; on
1

Ib n Qajjim u Zadu-1-Me'adu (4/277) kae: Ova predaja je diskura biloa ak i kao rijei Ibn'Abbasa.

Bolest l liJek

363

od Hiama b. 'Urwe koji putem svog oca ovaj hndis prenosi od 'Ai~e kao govor P oslanika ~. Ovo je naj oigled nija greka. Ovo moe pripisati Hiamu, njegovom ocu i 'Aii samo onaj ko nije osjetio ni miris hadiske nauke. Mi se kunemo Allahom da 'Aia nikada nita slino nije pren ijela o d Boijeg Poslan ika~. niti je ta ko neto od nje uo 'Urwc i to kasnije prenio Hiamu. Had is Ibn Madiuna p utem 'Abdullaha b. Hazma - Ibn Ebi Nudejha - Mudahida, zatim Ibn 'Abbasa od Poslanika ~. ro je la na Ibn Madiuna. On nije prenio ovakvu predaju od Zubej ra b. Bekkara. Ovo je podvala o n.ih koji podmeu hadise. Neka je Allah slavljen! Kako se na ovakav scned moe podvaliti tako ruan tekst!? Prokleti neka su podvaljivai hadisa! Ovu predaju biljei i Ebu-1-Fcred b. Dewzi od Mo ham meda b. Da'fera b. SeWa; on od Ja'quba b. 'Isaa; on od djeteta 'Abdu rrahmana b. 'Awfa; on od Ebu N udcjha koji ga od Poslani ka 'is prenosi putem Muda hida. Ovdje je podvala oita. Mu ham med b. Da'fer iz ovog seneda je Kharrati koji je umro tristo dva deset sedme godine i nije mogao sresti prethodnog prenosioca Ja'quba b. Ebi Nudcjha. Khanati u l'tilalu ovu predaju biljei lancem Ja'qub - Zubejr - 'Abdulmelik - 'Abdul'aziz - Ebu Nu dcjh. Khnrrati je poznat kao slab prenosilac; Ebu-1-Fered ga je uvrstio u knjigu Ed-Du'afa' 1 Ipak, ocjena poznavalaca i bafiza hadisa je odluujua u ovakvim pitanjima. N iko od autoriteta badiske z nanosti nije ovaj hadis ocijenio kao sahih ili, pak, hasen. ak ni oni najblai kritia ri. Niko sc na to nije mogao usuditi. Dovoljno je rei da Ibn Tahir, koji prenosi svakojake resavvufskc predaje - sakate, orave i mu hanate- ovaj had is ponitava i lanim ga smatra.
Meutim, ova predaja se ne moe porei od Ibn 'Abbasa.'

Nepouzdani. - Prim. p rev. Naprotiv, ova predaja nije vjerodostojna ni od njega, kao ~to smo skoro vidjeli.

364

Ibn QaiJim ei-DIBWlliJB

Ebu Mohammed b. Hazm biljei da je ovaj ashab, kada su ga pitali o ovjeku koji je umro od ljubavi, rekao: "Ko umre od lju bavi nema ni pameti ni krvarine". Jednom mu je na Arefatu dove den mladi koji je bio kost i koa. On upi m: "ta je njemu?" Reko k mu da je boles tan o d ljubavi, nakon ega je Ibn 'Abbas cijelog dana traio zatitu Uzvienog Allaha od ljubavi. Ovo je komentar predaje "Ko bude voli o pa se suzdri, str pi i sakrije ljubav- taj je ehid". Jo jedan razlog z.a ponitenje ove predaje jeste i injenica da je Poslanik ~ u vjerodostojnim predajama nabrojao ehide. U tu grupu spadaju: ubijeni u dihadu, ko umre o d tuberkuloze, u poaru, ena koja umre na poroaj u , udavljeni, ko umre u ruevi nama. Nigdje nije spomenut ovjek koji od ljubavi umre.

ak i da je ova predaja vjerodostojna od Ibn 'Abbasa, r. 'anhum a, ljubavnici bi trebalo da znaju da u Dennet nee ui sve dok radi Allaha ne budu strpljivi, poteni, edni i diskretni. Ovo moe postii samo onaj ko kontrolie svoju ljubav i podreuje je ljubavi prem~ Allahu i Njef~voJ~ -~ad~v?li~tvU; ?~~Ih~.~ ~~s!~~j.u da ~?dU ukJJ.Ueru U ajet iJ\i <SJ+ll ~ ;_,...81 ~J lo'J ((.U Jb:. <;" t..[J) (.,sjw l ~ =~~, "A otzome 'koji je pred dostojanstvom Gospodara svoga sirepio i duu odprobtjeva uzdrao Dennet e boravite biti sigurno" (En-Nazi'at, 40, 41); (Ll~;~ WG:. ~,j) - "A za Olloga koji se stajarzja pred Gospodaroin svojim bojao, bie dva perivoja" (Er-Rahman, 46).

rli:.

Molimo Plemenitog Allaha, Gospodara 'Ara veliansrve noga da budemo ri koji e Njegovo zadovoljsrvo pretpostaviti svo jim proh tjevima, traei rime Njegovu blizinu i zadovoljsrvo. Amin, ya Rabbi-1-'Alcmin. Stigli s mo do kraja ove mubarek knjige. Neka je hvala Alla hu na poetku i na kraju; u javnosti i tajno. Neka Mu je hvala ona ko kako dolikuje Njegovim blagodatima. Ovim je zavdena fetva, uz Allahovu pomo i zahvalu. Neka je blagoslov Allahov na Muhammeda, na njegovu po

Bolest llllek
rodicu i na p lemenite as habe, amin.

365

366

Ibn oamm eJ -DeWZUJe

l uTERATURN
(~1)1 U""~)
r-.;s:J l ,Jl_,il l

cjW'll ~~ ~~ )\.:J;.I (K.-i

._;l,.! 'll t:-ill J:..-!1 J~:..,. ~.)~->l r!i_;i t) J.:L.ll ''JA

.J:?S .:r, l ..WL>..l.l ~l+J lJ ~ I..L,l l

.. r,I..LO..J l~ .)1 ..1..0.... C:..J l:; '-r . .

.~ U'}I ..:...~ 11 ...l>L...... 'li . e_-::-. J r."

~l .J" .bLJ I .)"!.jj. .

..;!S .:r,l ..WL>..IJ i 5.- e::..:. ..~11

~ l .JT _,.il l ~

. r:- .:r. l ..WL>..l.l '-:--!.-4::-l l

....lo.
~ y. ~ ~

'-:--!.~
. ~

__ ;;Ji . l o\.i.i.l '-' ,_,,

.:r.

...,....._,J)U.:r....u-'11W\$ t) ~l~

ifr.-li (:"l_"1:-1 ~

.._;l,.! 'll~

~ l 1)1 '-:"'4-->

.._;~'11 ~ c.~-'l WJ'll ~

' Ovo je literatura koju je koristio uredn ik izdanja koje je koriteno u prijevodu na bosanski, Ahmed b. Muhammcd Al Neb'a. - Prim. prev.

BolestIliJek

3 67

.<..!'. Uyl e:.;....ll ~l . -Wa>. .

~ .:r-1 illL:...ll ~\!JI ~Ul 0l"&-f i) U~JI ~~ill

.~1 ~) tf. 'J .\.4\.;.j.l ~ ~.l .~l .:r-1

il.?U .)l,.-.1 1 ~~i) .>WI .)lj

.c.r:-l - (J'.

.u-i _.L..)U ..u.)l l

.,
l .

._;I}'YI ~

~ ~ ~~YI

._;I}'YI ~''-

all ~.)l>-YI ;;1 l .

~Jb <I-f <.i--

L?l..;J l <.i--

.. ;u 1 <.r--
.t.;t. .:r.' <.i--

'<!';1.1.1 1 <.i--
.~1

<.i--

.;w 'll ~ 1r::JA yJ 1<~-t .:r.'J ...._,w...~ 1 ~ 1c.r- ~u 1 .:r. .;-1 J.,.o-1 ~:, .J" ;~f !) '-:-"ll 1 ..;..~.;...:. ._;l} yl ~ .).;All '-:".))ll ~
L?;t..:..,.l l ~

.._;I}'YI ~ c::-l.:l:-1 ~-

368

Ibn QaJIIm ei-OiewziJJe

~~
~

.;;:SJ l .LU..;J l

..,_;l,l\11 ~ c::'\.J;-1 ' ._. ;,

<i~'~ .:_r.'l t,?;l>..:-11 ~ 0

t_?;l,ll ~

.~1..;_,~ ~l tf"Y'WI

.:.r.'1 ~pl~ ,)s- .l.zlll Jy.\1

.~1 ~

,J......JI JS

.~ ,E\1~1)1 ~ . _, e. .

.r-5\....ll ~l ~ !l;J.:.....J.I
JW \ll ~ 1ti-A ~ L.a.ll ots:..!... ? .:.r. ..lA'-i il..~l J..:.......o
...!ll\.. il.. ?U
.~l~~

u._,ll

.:.r. J,U- ..::.;~_,)4 <JI_,) l

BIOGRAFIJA IMAMA IBN QAJJJMA EL-DEVZIJJE.............. 3

Njegovo roenje .............................................................................................. 5

Njegov nuuni pravne, moralne vrline i akida ................................................. 5
Njegova djela: ................................................................................................. 8
Smn Ibn Qajjima........................................................................................... 12

l~ADRAJ

BOLEST I LIJEK............................................................................ 15
ZA SVAKU BOLEST POSTOH LTJEK ......................................... 17
LIJEK ZA NEZNANJE JE PI TANJE............................................ lB
KUR'ANJE LIJEK.......................................................................... 19
DOVA UKLANJA NEDAE........................................................... 21
DOVA JE NAJDJELOTVORNIJI L/JEK..................................... 22

Odnos snaga do\e i nevolja (iskuenja) ...............................................22

Upornost u d ovi ..................................................................................... 23
Prepreke dovi.. ....................................................................................... 24
Vrijeme kada se dove primuju .............................................................24
Okolnosti dove .......................................................................................30
Elementi primljene dovc ....................................................................... 30
Dova i kader........................................................................................... JO
Samoobmana o ovim uzrocima ............................................................38
ONI KOJI IZBJEGAVAJU ALLAHOVE NAREDBE l ZABRANE
OSLANJAJUI SE NA NJEGO V OPROST.................................. 46

ZAVARAVANJE DUNJALUKOM ................................................. 6/

RAZLIKA IZMEU LIJEPOG MILJENJA (OPTIMIZMA) l
SA1 'rfOOBMANE.............................................................................. 65
NADA l PUSTA MATANJA ......................................................... 67
GRIJESI U SRCU SU KAO OTROVI U TIJELU......................... 71
POSLJEDICE GRIJEHA................................................................ 87

Umnoavnnje grijeha ............................................................................ 91

Grijesi slabe volju za dobrom ..............................................................92
Ljubav prema grijeenju ...................................................................... 92

370

Ibn oamm eiD iewziiie

Niskost grjdnika u olmn njegovog Gospodara.................................93

Prokletstvo grijeha ................................................................................94
Grijeh je uzrok slabosti ........................................................................94
Grijesi r nznraju um...............................................................................95
Grijesi zapeauju srcc......................................................................... 95
Grijesi izazivaju kletvu Boijeg Poslanika ~ ......................................96
Gubitak dove Boijeg l'oslnnika ai ...................................................... 97
Kazne za grijeh......................................................................................98
Grijesi stvnraju nered na Zemlji ....................................................... 102
Grijesi unitavaj u revnost i ar .......................................................... 105
Grijesi briu stid.................................................................................. 107
Grijesi slabe potovanje Allaha u srcu .............................................. 109
Zbog grijeha Alla h znbomvlja lj ude .................................................110
Grijesi su uzrok izlaska Iz okvira
dobroinstva

(ihsana)................. Ill

Izlazak iz okvira imana....................................................................... ll2

Slabljenje obraenostl sr ca Allahu ....................................................114
Grijesi bri~u blagodat1 ........................................................................115
Jeza i strah
potiu

od grijeha .............................................................ll7

Grijesi ometaju ispravnost srca ......................................................... t 18

Grijesi osljcplj uju srce........................................................................ no
Grijesi uni.avaju i potcjenjuju
ovjeka ............................................121

Grijesi uzrokuju robovanje ejtauu l prohtjevima ..........................121

Grijesi su uzrok gubitka ugleda i asti kod Allahn l kod lj udi ........l 22
Grijesi
privlae

mahanc...................................................................... l 23

Grijesi su uzrok ogranienja uma ......:..............................................124

Grijesi kidaju komuniknciju izmedu roba i Gospodnr a.................. I26

Bolesti Ulek
Grijesi unitavaju
beriete

371

vjere i ovos,jetskih poslova .................. l27

Grij esi dovode do slabosti i ponienja............................................... 130

Grijesi protiv ovjeka okreu svakojaka stvorenja ......................... 134
Grijesi i~duju ovjeka u te~ kim situacijama ..................................... 135
Grijesi oslj epljuju srce i slabe njegovu pronicljivost ....................... 138
Grijesi su neprijateljski saveznik p rotiv ovjeku ............................. 143

uvanje sluhu od barama................................................................... l 47

uvanje jeziku od zabranjenoga govoru ...........................................149

Grijesi su uz.-ok zaboravljanja i zapostuvljanju due...................... JS4

Grijesi dovode do gubljenja postojeih i predstojeih ni' meta ....... l59
Grijesi udaljavaju ovjeka od meleka ............................................... 160
Grijesi su uzr ok propasti na ovom i buduem svijetu ..................... 164
Grijesi su uzrok eriatskih kazuj ....................................................... 165
erialskc i sudbinske kazne ......................................................................... \ 66
Ampu!Ocija rudi a1aka na imemk................................................................. \69
Sudbinskc kazne: duevne i 1jelesne ........................................................... 171
1Jcl~snc kazne: dunja iuke i ahireiSke ........................................................ 171
Kazne koje je Allah propisao za grijehe...................................................... 174
Visinu kazne zavisi od leine grijeha .......................................................... 181
cjtnnski g rijesi ................................................................................... 182

Divljnki

grijesi ...................................................................................182

ivotinjski grijesi ................................................................................ 182

VELTKJ/ MALJ GRIJESI............................................................. 183

ALUH JE STVORIO LJUDE DA GA JEDNIM SMA TRAJU/ DA SAMO NJEGA OBOAVAJU................................................ 186
POSREDNI CI/ ZAGOVARAI UZROK SU ALLAHOVE LJUTNJE l S RDBE .................................................................... 188
I R K - PR/PISI VANJE ALLAHU DRUGA ................................ J90

i rk
11

ibndctu ...................................................................................... 191

irk 11 postupclrnn i izrazima ............................................................. 193

372

Ibn Qa.ilim ei-Dewzilio

irk u izgovoru i izrazu .......................................................................196

irk u namjerama i eljama ............................................................... 197
Sutina irka ........................................................................................ 197
LOE MILJENJE PREMA ALLAHU JE NAJVEI GRIJEH 201
IR.K l OHOLOST OPRENI SU SA POKORNOU JEDINOM

ALLAHU........................................................................................ 209
REI NETO O ALLAHU BEZ ZNANJA .................................. 210
NEPRAVDA SPA.DA U NAJVEE GRIJEHE KOD ALLAHA. 2II
.5TETNOST UBISTVA l GRIJEH POINIOCA ......................... 214
KATASTROFALNE POSLJEDICE BLUDA ............................... 219
VRATA GRIJEHA ......................................................................... 222

Hitri pogledi ......................................................................................... 222

Misli..................................................................................................... 225

llijeci..................................................................................................... 230
Koraci.. ................................................................................................. 236
ZABRANA BESTIDNOSTII OBAVEZA UVANJA STIDNIH

236
KAZNA ZA HOMOSEKSUALIZAM.................................,.......... 245
KAZNA ZA HOMOSEKSUALIZAM l BLUD (ODGOVOR NA
ARGC!ilfENTE ONIHKOJI SMATRAJU DA JE KAZNA ZA
HOMOSEKSUALIZAlTNIA OD KAZNE ZA BLUD) ............. 253
OPENJE SA IVOTINJAMA (ZOOFILIJA) ........................... 256
HOMOSEKSUALIZAM J LEZBIJSTVO..................................... 257
LIJEK ZA HOMOSEKSUALIZAM.............................................. 257
DRUGI NAIN SPRJEAVANJA VEZIVANJA SRCA ............ 262
JEDINSTVENOST VOLJENOG.................................................. 263
KARAKTERISTIKA IBADETA .................................................... 265
NAJVII STUPANJ LJUBA VJ..................................................... 272
VRSTE LJUBAVI .......................................................................... 277
PRIJATELJSTVO - POTPUNA LJUBAV.................................. 278
LJUBAV JE IROK, A PRIJATELJSTVO UZAK POJAM........ 279

1'JESTA .........................................................................................

BOIBSIIIUell

373

DAVANJE PREDNOSTI VANIJEM......................................... 279

PRETPOSTAVLJANJE KORISNTJEG ....................................... 281
VRSTE LJUBA VJ.......................................................................... 282
LJUBAV JE KORIJEN SVAKOG POSTUPKA........................... 184
POHVALJENA J POKVENA LJUBAV.................................... 290
LJUBAVJE OSNOVA SVAKOG POKRETA .............................. 291
UUBAV PRIPADA SAMO ALLAHU......................................... 294
POKAZATELJI LJUBA Vl............................................................ 297
LJUBAV JE OSNOVA SVAKE VJERE...................................... 299
POSREDNE l NEPOSREDNE TETE
VEZANOSTI ZA FORMU ............................................................ 303
HOMOSEKSUA LNA UDNJA .................................................... 306
LIJEK ZA LJUBAV....................................................................... 308
TRI STEPENA LJUBA VJ............................................................. 313
VRHUNSKO UIVANJE U SAVRENOM VOLJENOM l
POTPUNOJ LJUBA Vl.................................................................. 347
LJUBAV KOJA NIJE Nl POKUENA NJ POHVALJENA ....... 352
U UBAV PREMA SUPRUGAJI1A ................................................ 354
VRSTE LJUDI U VEZI SA LJUBAVLJU ................................... 361
KOMENTAR HADJSA "KO BUDE VOLIO PA SE SUZDRI T
STRPT"........................................................................................... 362
LITERATURA ............................................................................... 366
SADRA.T....................................................................................... 369