You are on page 1of 517

Ma8ovotlglnaa:

Te S word of Allah: Khalid bin Al-Waleed,


His Life and Campaigns
Putot:
Agha Ibrahim Akram
generaIAghalbrahimAkram
HPLID
IBN VLLID
rad|jaia huanhu
PREDGOVOR PRIJEVODU
Predgovor prijevodu
Ashabi su, bez ikakve sumnje, najbolja generacija najodabranij eg
umeta. Abdullah b. Mes'ud, r.a. , je rekao: "Allah je pogledao u srca
Svojih robova pa je izmedu njih izabrao Muhammeda, a.s., te ga je
poslao, sa Poslanicom i znanjem Svojim stvorenjima. Poslije toga po
novo je pogledao u srca ljudi i izabrao mu ashabe, koji e ga pomoi
i koji e biti njegovi namjesnici. Pa ono to vjernici vide dobrim to je
dobro, a ono to vjernici vide loim to je i kod Allaha loe."
Meutim, i u toj odabranoj generaciji postoje najodabraniji, kao
to su, u sazvijeu, neke zvijezde sjaj nije od drugih. Tako, jedna bli
stava zvijezda koja je ostavila trajno svjetlo u historiji islama zove se
Halid ibn Velid - Allahova Sablj a.
Islam nas ui da povjerlj ive poslove preputamo onima koji su
dostoj ni da ih nose. Uzvieni Allah u asnom Kur'anu veli: "Allah
vam zapovijeda da odgovorne slube onima koji su ih dostojni
povjeravate ##! (En-Nisa, 58. ) Za komandovanje vojskom i apsolutno
sve to je vezano za voj na pitanja naj dostojniji, od svih ashaba, bio j e
Halid - Allahova Sablja.
Halid j e bio komandant koji j e u svakoj situacij i znao odabrati
najbolje rjeenje. Svojom briljantnom taktikom bezizlazne situacije
je pretvarao u pobjede. Allahova Sablja je bila toliko dosjetljiva i brza
da je naprosto zbunjivala njegove neprij atelje, a fascinirala prijatelje.
Poslanik, a.s., je rekao: "Rat je varka!" Ovaj hadis, mudru izreku na
eg Poslanika, a. s. , Halid je sprovodio u praksu. Bio je nenadmaan
u pripremanju i primjeni ratnih varki, ali, kada bi se i sam naao u
klopci, znao se iz nje izvui.
Knjiga koja se, potovani itaoe, nalazi u Vaim rukama "Halid
ibn Velid" j e napisana perom profesionalnog voj nika, general-majora
A. l. Ekrema. Ovaj pakistanski vojni strunjak utroio je pet godina
piui ovo izuzetno vrijedno djelo. Lino je obiao sva mjesta kuda j e
pohodila Allahova Sablja, od Libanona, Sirije, Jordana, Iraka i Sau
dijske Arabije. Obzirom da nam j e sve bitke i vojne pojedinosti, kroz
ovu knjigu, prikazao voj ni strunjak imamo osjeaj, dok je itamo, da
se i sami nalazimo u spomenutim situacijama.
7
HaUd ibn Velid
Ono to je dodatno lijepo za ovo djelo j este da je njen prijevod
sainio Mehmed eman, zaljubljenik historije islama, koji takoe
posjeduje solidno voj no znanje i iskustvo. Tako, pred sobom ima
mo, pored ostalog, precizno ispriane Halidove manevre objanjene
vojnom terminologij om. Sve to je opet ispriano stilom kojeg mogu
razumjeti i oni koji nisu vini ovoj vrsti literature. A ve naprijed smo
spomenuli da poslove treba preputati onima koji su ih dostoj ni i koji
su od date struke.
Milostivi Allah je Halida, sina Velidovog, osnaio jakim tijelom.
Bijae on krupan, razvijen, snanih miia i vrlo pokretljiv. Uz sve to
on bijae Allahov tienik, borac na kome su se pojavljivali kerameti,
tj . posebne poasti kojima Allah daruje Svoje iskrene robove. Sjetimo
se samo jednog primjera, koji e biti dovoljan da se vidi o kakvoj se
"Sablji" zapravo radi. Kada j e Halid krenuo prema gradu Hiri, Per
zijanci su mu, radi pregovora, poslali Abdul-Mesiha, koji je sa so
bom nosio otrov koji bijae izuzetno brzog dejstva. Meutim, Halid
je zatraio dotini otrov. Poto su mu dali otrov prouio je sljedeu
dovu: "Sa imenom Allah i sa Allahom, Gospodarom zemlje i neba! Sa
imenom Allah, sa ijim imenom ne tetiti nikakva bolest!" A zatim je
popio otrov, koji mu nije nanio nikakvu tetu. Vidjevi o emu se radi
Abdul-Mesih se vrati svom narodu govorei: "0 moj narode, on je
popio najljui otrov i nije mu natetio! Sklopite sa njima primirje, jer
pobjeda je njima predodredena!"
Takoe, ono to je za Allahovu Sablj u bilo izuzetno vano jeste
dlaka sa glave Allahovog Poslanika, a. s. , koju je nosio upletenu u svo
j u crvenu kapu. inio je to teberruken, tj . elei time privui na sebe
Allahov blagoslov. Halida nikada nisu vidjeli zabrinutog, ni kada je
neprij atelj bio po nekoliko puta jai, ni kada su glave padale, ni kada
je krv tekla, ni kad su njegovi ljudi gubili moral. Jedino su ga zabri
nutog vidjeli kad je izgubio svoju kapu. A osobi koja je nala crvenu
kapu Halid je bio neizmjerno zahvalan.
Dalje, ono to je sutina svega j este injenica da je Halidovo srce
bilo zaokupljeno Allahom. Jedino za im je Halid tragao bilo je Alla
hovo zadovoljstvo. Tako se znao iskrasti od vojske koj a je marirala i
obaviti had i ponovo se vratiti a da to nije znao niko osim mali broj
Halidovih najodanijih ljudi.
8
Predgovor prijevodu
Govoriti o ratovima protiv otpadnika od vjere, o murtedima, nije
mogue bez Halida. Jer, murtede j e u red doveo Halid. Irak, drevnu
perzijsku kraljevinu, je razbio Halid. Vizantiju je slomio Halid. On
je vojni genij koji nije izgubio niti j ednu bitku. A zar neko Allahovu
Sablju i moe pobjediti?!
Pored toga to je bio jako estok prema neprijatelju on je u isto
vrijeme bio i jako milostiv prema vj ernicima. Tano onakav kakvim je
Allah Uzvieni opisao Muhammedove, a. s. , ashabe govorei: "Muha
mmed je Allahov poslanik, a njegovi sljedbenici su strogi prema
nevjernicima, a samilosni meu sobom; vidi ih kako se klanjaju
i licem na tle padaju elei Allahovu nagradu i zadovoljstvo:' (El
Feth, 29.) Listaj ui ovu knjigu esto emo itate pasuse koji govore o
Halidovoj dobrodunosti, o njegovoj dareljivosti i brizi prema mu
slimanima.
Sutina ivota pravog vjernika jeste u postizanju Allahovog za
dovoljstva, kroz hizmet, kroz rtvovanje vlastitog ivota, vremena i
imetka. Uzvieni Allah je od iskrenih vjernika kupio njihove ivote i
imetke u zamjenu za Dennet. Halid je ko zna koliko puta rtvovao
svoju glavu, samo da Allahova Rije bude gornja. Koliko dvoboja, ko
liko napada, koliko opsada!
Halid je, opet, svoj imetak najrae troio na svoj u vojsku, posebno
na svoj specijani odred. Za njega, kao komandanta, najvanije je bilo
imati motivisane ratnike. Svoj ivot, vrijeme i imetak, ama ba sve to
je imao, stavio je u hizmet din-i Islamu.
Allahova Sablja je institucija od koje se mogu neprestano crpiti
najvanija vojna pravila:
kako komandovati i rasporeivati borce
emu davati prioritet
kako savladati iznenadne prepreke
kako stimulisati vojsku
koga odreivati za posebne akcije
kako ispunjavati obeanja
kako postati autoritetom koji se voli i slijedi itd.
9
Halid ibn Velid
Skoro svakog ovjeka Allah je nadario za odreeni posao. Vrlo j e
vano to primjetiti, pa dodatno kod sebe i drugih taj dar razvijati. A
potom, na polju svog djelovanj a poluiti to vei napor inei time
hizmet umetu. Neko je nadaren za nauku, neko za organizaciju, neko
za zbrinjavanje nevoljnika, neko za medicinu itd. Halid je bio nada
ren za sve ono to se smatra vojnim pitanj ima. On je tu nadarenost
iskoristio do maksimuma!
Neka j e Uzvieni Allah zadovoljan Halidom, sinom Velidovim, i
neka mu Svoje najvee poasti u Dennetu ukae zbog njegovog ne
mjerljivog hizmeta prema umetu!
Sarajevo, 01.02. 2007.
Nedad eman
10
RIJE AUTORA
Rije autora
Muslimanska historija obiluje velikim vojnim postignuima. U
analima rata nema bitaka koje nadmauju briljantnost i presudnost
bitaka islama. Nema komandanata koji smjelou, vjetinom i daro
vitou nadmauju muslimanske komandante. Ipak, svijet malo zna o
islamskim voj skama. Cilj ovog djela je da donekle popuni tu prazninu
u ljudskom znanju.
Postao sam svj estan te praznine 1964. godine kada sam bio nael
nik za obuku u vojnom uilitu Queta u Pakistanu. Jo od dana kad
sam bio kadet na vojnoj akademiji, voj na historija me je privlaila vie
nego ostale moje vrnjake, a tako je ostalo i kasnije pa sam se osjeao
kvalifkovanijim od mojih kolega da popunim neke praznine u ovom
podruju. Odluio sam istraiti i opisati voj ne pohode Halida b. Veli
da, neka je Allah sa njim zadovoljan.
Znao sam da postoje tomovi i tomovi pisane grae o tom periodu,
ali na arapskom j eziku. Samo neka od tih djela su prevedena na druge
jezike, a i ono to je prevedeno - prevedeno je netano i sa potpuno
neasnim namjerama. Zato sam odluio ne pouzdati se u prijevode i
nauiti jezik na kome su pisani originali - arapski jezik.
Zatim sam pripremio bibliografju u koju sam ukljuio sve rane
historiare isklj uujui sve one koji su ivjeli nakon desetog stoljea
- bili to muslimani ili krani. Priprema bibliografje je bila relativno
lahka, ali je pravi problem bio nabavka knj iga. Nije ih bilo mogue
nabaviti u Pakistanu, a u arapskim zemljama su bile preskupe. Tu su
mi pomogli neki moji prijatelji tako to su mi dali svoje knjige i na taj
nain velikoduno pomogli ovaj projekat. Svi ti prijatelji su bili moji
studenti u Queti. Tako sam prikupio itavu biblioteku ranih musli
manskih historiara i zapoeo istraivanje.
Jedan od najveih problema sa kojima se neko moe sresti u ta
kvom istraivanju je nedostatak geografskih podataka. Geografja
odreuje osnovu voj ne strategije, pa ni jedna voj na historija ne moe
biti jasna bez dobrog poznavanja geografskih prilika toga vremena.
Sreom, uspio sam nabaviti dva izvrsna geografska djela iz perioda
ranog islama: "A'laku'-nefsa" Ibn Ruste i "El-Buldan" Jakubija. Ova
djela detaljno pojanjavaju fziku i politiku geografju tog vreme
na. Tako sam uspio rekonstruisati uslove terena i precizno odrediti
lokacije mjesta koja vie ne postoje. Trebalo mi je nekoliko sedmica
13
Halid ibn Velid
istraivanja da pripremim karte koje su dio ove knjige. Kad su u pi
tanju ove karte, pomogli su mi ofciri i z Jordana i Pakistana. Takoe
sam koristio i historijski atlas Iraka koji je priredio dr. Ahmed Susa
iz Bagdada. Ovaj atlas je zaista od prvorazredne pomoi svakom ko
istrauje Irak.
Skoro svi velikani historijske literature koja se odnosi na prva sto
ljea islama su muslimani. Ipak, smatrao sam da je poteno istraiti i
zapadne historiare koji su pisali o ovom periodu, naroito ona djela
koja opisuju muslimansko osvajanje Sirije. Najpodesniji za to su bizan
tijski historiari Nikifor i Teofan, oba sa kraja osmog i poetka devetog
stoljea, ali nisam uspio pronai njihova djela na jezicima koje govo
rim. Zato sam se odluio osloniti na djela Edvarda Dibona. Njegovo
djelo "Propast Rimskog carstva" je bez sumnje veliki doprinos historij i
uprkos njegovim antimuslimanskim predrasudama. U nedostatku po
uzdanih zapadnjakih izvora, morao sam se zadovoljiti ovim djelom.
Ma koliko sam nastojao izbjei dj ela koja su nastala nakon dese
tog stoljea, ipak sam morao povremeno odstupiti od tog kriterija,
ali samo kad je geografja u pitanju, a sve to da bi ova knjiga bila to
preciznij a. Koristio sam uveni Jakutov "Mu'demu'l-buldan:' koji
je nastao u dvanaestom i trinaestom stoljeu. Takoe sam koristio i
j edno dj elo iz dvadesetog stoljea i to "Srednji Eufrat" Alojza Musila,
ekog naunika koji je proputovao Irak i Siriju u drugom desetlje
u dvadesetog stoljea i iznio iroku studiju geografje podruja koje
presjeca Eufrat.
Nakon to sam okonao sve pripreme za grubu skicu djela, uzeo
sam odsustvo iz armije i napustio Pakistan poetkom augusta 1 968.
godine. Proveo sam neko vrijeme u Evropi, uglavnom u Londonu u
Britanskom muzeju traei djela o muslimanskom osvaj anju Bizan
tijskog carstva. Nisam uspio nai niti j edan engleski prijevod ranih
zapadnih pisaca, ali sam pronaao neke korisne reference u muzej
skoj biblioteci.
Krajem augusta sam stigao u Bejrut. Sada je zapoelo moje putova
nje po bojnim poljima Halida b. Velida. Vidio sam zemlju kojom je Ha
lid marirao, mjesta gdje je vodio bitke. U Libanonu nisam imao drugog
posla osim lociranja Ebul Kudsa. Nakon toga sam preao u Siriju.
14
Rije autora
U Siriji sam posjetio svaki grad koji je Halid osvojio - Damask,
Homs, Tedmur i Halep. Vidio sam svako mjesto gdje se Halid borio i
doao do tanih lokacija svih ostalih mjesta spomenutih u etvrtom
poglavlju ove knjige. U Damasku sam vidio ostatke tvrave i svih est
kapija Damaska koja se jo uvijek zovu onako kako su se zvale u Ha
lidovo vrijeme. Takoe sam u Damasku posjetio Nacionalni muzej i
pronaao neke reference iz djela koja nisam imao u svojoj biblioteci.
U Homsu sam posjetio damiju Halida b. Velida. Bio sam kod
Halidovog turbeta. Nakon toga sam klanjao dva rekjata namaza i za
molio Allaha Uzvienog da dananjim muslimanima dadne pobjede
kakve je dao Halidu iako mi to ne zasluujemo.
Najvanij i obilazak bojnih polja u Siriji je bio obilazak Jermuka.
Tada je bilo vrlo teko posjetiti ovo podruje jer je pristup stranci
ma bio zabranjen zbog vojnih djelovanja. Posredstvom pakistanskog
ambasadora dobio sam doputenje sirijske vlade da posjetim ovo i
bilo koje drugo podruje. Osim toga, Sirij ska vojska mi je obezbijedi
la vozilo za putovanje kroz zemlju i dodijelila mi ofcira koji je izvrsno
poznavao sva podruja. Ovaj ofcir se pokazao kao izvrstan vodi.
Tako sam, naoruan kartama i kompasima, prouavao bojna polja.
Vozio sam se du cijelog fronta historijskih bitaka i sagledao ih iz ra
znih uglova. Mogao sam dobro osmotriti klisuru Jermuka sa sjeverne
strane. Nisam mogao vidjeti Vadi Rekad zbog apsolutne zabrane pri
stupa tom podruju, ali sam bio u selu edere, oko pet kilometara
od jaruge Vadi Rekada i imao sam jasan pogled na podruje gdje se
odvijala posljednja faza bitke na Jermuku.
Nakon toga sam otiao u Basru gdje sam vidio poznatu utvrdu,
pregledao teren i vratio se u Damask. Nakon dvije sedmice u Siriji,
zemlji prepunoj historije, krenuo sam ka Jordanu.
Kad sam stigao u Jordan, otkrio sam da Pakistanac tamo nije stra
nac. Bio sam gost Jordanske Armij e. Tako sam mogao vidjeti sve to
sam htio. Neki moji studenti, sada visoki ofciri Jordanske Armije, bili
su mi od velike pomoi.
Mnogo vremena sam proveo prouavaj ui bojno polje na Jermu
ku sa j une strane. Uoio sam mnoge detalje koje nisam mogao vi
djeti sa sirijske strane. Takoe sam posjetio Fahl i bojno polje gdje j e
voena bitka. Zatim sam otiao na Mu'tu i obiao podruje za koje se
15
Halid ibn Velid
pretpostavlja da j e na njemu voena bitka. Sada se tu gradi damija.
Mnogi ljudi koji tu ive tvrde da su imali vizije bitke na Mu' ti, pokreta
jedinica i sukoba. Sreo sam dvoj icu takvih ljudi. Tri muslimanska ko
mandanta koji su pali u toj bici pokopani su oko etiri kilometra od te
lokacije. Moja posjeta Jordanu je zavrena u septembru 1968. godine
kad sam odletio u Bagdad.
Kad sam stigao u Irak, ve su bile izvrene sve pripreme oko mog
obilaska lokacija u toj zemlji i to preko pakistanskog vojnog ataea u
Iraku. Iraka Armija mi je stavila na raspolaganje vozilo i ofcira nji
hove armije koji e me voditi.
Prvu sedmicu sam proveo u Bagdadu istrauj ui biblioteku Bag
dadskog muzeja i diskutuj ui sa uglednim uenjacima. Ove diskusije
su mi bile od velike pomoi. Sada je uslijedio tei dio zadatka. Treba
lo je locirati sva bojna polja Halidovih bitaka u Iraku. Bilo je mnogo
tee nego u Siriji i Jordanu. Mnogi gradovi i naselja kroz koja je Halid
prolazio i kod kojih se borio sada uope ne postoje. Osim toga, rijeke
Tigris i Eufrat su kroz historiju esto mijenjale tokove i tako uticale
na izgled terena.
Uprkos tim tekoama, Allahovom milou, uspio sam dosta toga
uraditi. Moja turneja je trajala nekoliko dana. Preao sam stotine ki
lometara kroz iraku pustinj u. Locirao sam i posjetio svako mjesto
gdje se Halid borio osim onih na koj ima se borio poslije Aj nu Temra
jer ta mjesta vie ne postoje pa ih je sada nemogue precizno locirati.
Zatim sam otiao u Basru i posjetio Mezar (dananji El Azeir), kao i
Ubulle i Hufej r od kojih danas nema nikakvog traga.
Kad sam zavrio posao u Iraku, otputovao sam u Kuvajt. Bilo je to
u oktobru 1 968. godine. Tu sam locirao i posj etio Kazimu od koje j e
vrlo malo ostalo. Dva dana nakon toga vratio sam se u Pakistan. Za
malo vie od est sedmica proputovao sam oko 7 000 kilometara.
etiri mjeseca sam opisivao Halidove bitke u Iraku i Sirij i na
osnovu podataka koje sam prikupio na putovanj ima. Zatim sam u
februaru 1969. godine ponovo krenuo ka pustinj i . Sletio sam u Didu
gdje me doekao pakistanski voj ni atae, kao i predstavnici saudijske
armije. Moja posjeta je najavljena vladi Saudijske Arabije. Doekan
sam srdano i ukazano mi je tipino arapsko gostoprimstvo. Bez po
moi saudijske armije nikada ne bih locirao i posjetio mjesta gdje se
1 6
Rije autora
Halid borio u ovim predjelima. U pitanju je prava pustinja. Zato sam
imao na raspolaganju saudijskog ofcira, vozilo i potrebnu pratnj u.
Odmah poto sam stigao, obavio sam umru u Mekki, a zatim sam
odletio u Rijad. Prvo sam obiao sjeverne dijelove Arabije. Ostao sam
tri dana u podruju Rijada. Pregledao sam bojno polje Jemame, pa
sam se zaputio prema Bureidi. Posjetio sam Nibad (dananja Nabki
jja) i Butu. Kad sam odletio u Hail, bio sam iznenaen kako je tamo
hladno. Ovdje sam posjetio nekoliko mjesta gdje se Halid borio pro
tiv odmetnika.
Vratio sam se u Rijad 1 5. februara i odletio za Diddu. Sada sam
poeo istraivati podruje Mekke. Posjetio sam Taif i vidio damiju
koja je izgraena na mjestu gdj e je bio muslimanski logor tokom op
sade. Nisam naao tragove utvrde Taifa, ali sam vidio mnoga mjesta
na kojima je bio Allahov Poslanik, alej hisselam.
Na Hunej nu sam proveo itav dan. Nekad je ovuda vodio put iz
Mekke u Taif. Sada je izgraen moderan put koji ide sasvim drugom
rutom. Zbog toga je ovo podruje zaputeno, ali sam sreom imao na
raspolaganju izvrsno terensko vozilo koj im sam bez problema obila
zio pjeskovita i kamenita bespua. Tako sam bio tano na podruju
gdje je voena bitka.
Zatim sam prouavao Mekku kako bi to bolje razumio nain na
koji j e osvojena. Od tog vremena se Mekka enormno proirila, pa je
bilo vrlo teko odrediti dokle se prostirala Mekka u doba Allahova
Poslanika, alejhisselam. Penjao sam se na mekanska brda i pokuao
nainiti skicu nekadanje Mekke. U tom poslu su me ometala mno
gobroj na brda kao i moja vrlo ograniena crtaka umijea.
A onda su se pribliili dani hada. Obavio sam had i otputovao
za Medinu. Tu sam prouavao podruje Uhuda i podruje gdje se
odigravala Bitka na Hendeku. Zatim sam posjetio Abrak gdje se hali
fa Ebu Bekr borio protiv odmetnika od islama. U Medini sam susreo
uenjake i radosno sa njima razgovarao o muslimanskoj historiji i ge
ografji tog vremena.
Moj posao u inostranstvu je time bio zavren. Vratio sam se u
Pakistan ll. marta 1969. godine. Dugo sam razmiljao o svojim pu
tovanjima. Tek tad sam shvatio koliki j e to poduhvat bio i sa kakvom
17
Halid ibn Velid
lahkoom sam ga obavio. Nema nikakve sumnje da mi j e Uzvieni
Allah neprestano bio na pomoi.
Proveo sam nekoliko mjeseci obraujui rukopise. U oktobru
1969. godine sve je bilo zavreno i knjiga je data na tampanj e. Prote
klo je pet godina od dana kad sam zapoeo ovaj projekt do dana kad
je knjiga bila gotova.
Ovo je historijska knjiga. Ona opisuje ivot i djelo najveeg svjet
skog voj nika - Halida b. Velida. Kao profesionalni voj nik, pokuao
sam uprostiti strune izraze kako bi bili jasni voj nim laicima.
Sve to je u ovoj knjizi izneseno su historijske i naune injenice.
Svaki pokret, svaki dvoboj, svaki udarac i sve brojke su uzete iz knjiga
ranih historiara. Podaci o bitkama su takoe uzeti iz istih izvora i
opisani mojim rijeima pri emu sam nastojao biti to objektivnij i. U
mojim opisima dogaaja davao sam priznanja neprijateljima islama
ondje gdje to zasluuju i gdj e za to postoje nepobitni dokazi. Takoe
sam ukazao na greke koje su, po mojim nalazima, inili muslimanski
pisci. Ali, njihovih greaka je vrlo malo.
Primijetio sam da se verzije dogaanja ponekad vrlo razlikuju kod
nekolicine ranijih historiara. Ovi ljudi su biljeili sve verzije do kojih
su doli pa ak i onda kad su u potpunoj kontradiktornosti. Tako su
ostavili itaocu da sam rasuuje uz opasku "Allah zna najbolje". Ove
konfuzije su najizraenije u opisima operacija u Siriji. Naroito se to
odnosi na hronologiju zbivanja.
Pokuao sam razrijeiti ovu konfuzij u, analizirajui dogaanja i
zakljuujui na najloginiji mogui nain. Nisam optereivao knjigu
fusnotama koje ukazuju na razlike u miljenjima historiara. Uglav
nom sam ih koristio kao izvore odakle sam preuzimao dijaloge i neke
izjave. Ove fusnote su korisnije istraivaima nego obinom itaocu
koji ih slobodno moe zaobii ako ne eli prouavati ovu tematiku.
U sluajevima vanijih razilaenja nainio sam biljeke u dodacima
ovoj knjizi koji e zanimati samo izbirljivije itaoce.
Neke od bitaka, posebno u drugom dijelu knjige, su ista rekon
strukcija bazirana na podacima preuzetim od ranijih historiara. Ra
zlike su u tome to se oni nisu posebno trudili da analiziraju strate
giju i taktiku. Kao voj nik i historiar, pokuao sam to uiniti. Priroda
18
Rije autora
manevara i analiza bitaka su moj doprinos opisima ovih bitaka, a sve
injenice sam preuzeo od historiara. Oni su divno cvijee historije,
a aranman je moj.
U prvom dijelu knjige priinja se da je vie opisivana voj na biogra
fja Allahova Poslanika, alejhisselam, nego Halidova. To je neizbje
no. Allahov Poslanik, alejhisselam, je dominirao svim dogaaj ima
u to vrijeme bili oni vj erski, politiki, ekonomski, kulturni ili voj ni.
Nij edan pisac ne moe opisati ove dogaaje bez estih spominjanja
Allahova Poslanika, alejhisselam.
Mnogo je onih koji su pomogli u izradi ovog projekta. Nema do
voljno mjesta da ih spomenem.
Cilj ove knjige je zabiljeiti i predstaviti cijelom svijetu ivot i voj
na postignua Halida b. Velida. Ako knjiga uspije - neka je slavlj en
Allah, a ako ne - neka je opet slavljen Allah.
General-major Aga Ibrahim Ekrem
Oktobar, 1969,
Ravalpindi, Pakistan
19
DIO 1.
DOBA ALLAHOVA POSLANIKA
alejb|sselam
DJETINJSTVO
Djetinjstvo
Vreli ljetni dan u Mekki. Djeaci se takmie u hrvanju. Halid i je
dan visoki djeak polahko se kreu u krug, prodorno gledajui jedan
drugoga, pazei da protivnik ne primijeni kakav trik. Nije bilo nepri
jateljstva u njihovim oima, tek se nazirala jaka elja za pobjedom.
Halid je bio posebno oprezan, jer je visoki djeak bio ljevak, a to j e
esto prednost u borbi.
Arapski djeaci su provodili dosta vremena u meusobnim bor
bama u kojima nije bilo zle namjere. Bio j e to tek sport u kome su
trenirani za borbe. Biti borac u to vrijeme je bio znak mukosti. Ova
dva djeaka su bili snaniji od svoj ih vrnj aka, tako da je ova borba
bila zapravo borba u tekoj kategoriji. Njihove snage su bile priblino
jednake. Oba djeaka su imali po deset godina. Bili su visoki i mravi,
a tijela su im se presijavala na suncu. Drugi djeak je bio neto malo
visoiji od Halida. Lica su im bila tako slina, da su ih esto zamjenj i
vati. Bili su bliski roaci.
U j ednom trenutku, Halid je odbacio visokog djeaka, tako da j e
ovaj pao i zauo se udan prasak. Trenutak kasnije, udan izgled dje
akove noge je pokazivao da je slomljena. Visoki djeak je nepomi
an leao na zemlj i, a Halid je sa strahom u oima buljio u slomljenu
nogu svoga roaka.
Vremenom je noga zalijeena, visoki djeak se oporavio i opet se
esto hrvao sa najboljim hrvaima, a sa Halidom je ostao prij atelj . Oba
djeaka su bili inteligentni i energini po svojoj prirodi, ali je obojici
esto nedostajalo strpljenja i takta. Oni su nadopunj avali jedan dru
gog u skoro svemu to su inili. Visoki djeak e kasnije odigrati vanu
ulogu u Halidovom ivotu. Bio je je to Omer sin Hatabov.
25
Halid ibn Velid
Prema obiaju imunijih porodica iz plemena Kurej, Halid j e od
mah nakon roenja predat beduinskom plemenu iz pustinje. Prona
ena j e dojilja koja e se brinuti o njemu. ist pustinjski zrak mu je
podario snagu i zdravlje koje e ga pratiti cijeli ivot. inilo se da mu
je pustinja bila suena, u njoj e se uskoro poeti osjeati kao kod
kue. Od prvih dana ivota do ranog djetinjstva ivio je u pustinji, a
kad je napunio est godina, vratio se roditeljskom domu.
U ranom djetinjstvu j e preleao male boginje, koje e ostaviti
nekoliko manjih oiljaka na njegovom licu, koji nisu nagrdili njego
vu lj epotu.
Njegov otac Velid, poznat po nadimku Jedinstveni, bio je pogla
vica Benu Mahzuma, uglednog ogranka plemena Kurej, na to j e
Halid bio vrlo ponosan. Halidov otac j e od mladog djeaka nainio
muevnog Arapa, hrabrog, vjetog borca, upornog i velikodunog.
Velid je bio visokog porijekla i rekao j e Halidu da j e on:
Halid sin Velida, sin Mugire, sin Abdullaha, sin Omera, sin Ma
hzuma, sin Jakza, sin Murra-a, sin Kaba, sin Luveja, sin Galiba, sin
Fihra, sin Malika, sin Nazra, sin Kinana, sin Huzejma, sin Mudrika,
sin Ilijasa, sin Mudara, sin Nizara, sin Ma'dda, sin Adnana, sin Udda,
sin Mukavvama, sin Nahura, sin Teiraha, sin Jaruba, sin Jajuba, sin
Nabita, sin Ismaila, oca Arapa, sin Ibrahima poslanika, sin Azera, sin
Nahura, sin Saruha ili Asraha, sin Arhua, sin Falaka, sin Eibara, sin
alaha, sin Arfaaza, sin Saama, sin Nuha poslanika, sin Lamka, sin
Matualaha, sin Idrisa poslanika, sin Jarda, sin Muhlaila, sin Kinana,
sin Anua, sin

isa, sin Adema poslanika i oca ovjeanstva.


Veliko pleme Kurej, koje je vladalo Mekkom, podijelilo je svo
je ukupne odgovornosti i nadlenosti na tri svoja najjaa ogranka
- Benu Haim, Benu Abduddar i Benu Mahzum - tako da je ogranak
Benu Mahzum bio nadlean za rat. Uzgajali su i trenirali konje koje
su Kurejije jahali u ratnim pohodima i brinuli se za ukupnu ratnu
logistiku. esto su davali ofcire koj i su komandovali trupama Kurej
ija. U takvoj atnosferi rastao j e Halid.
Kao pripadnik ogranka Mahzum, morao j e biti savren jaha, mo
rao je znati jahati konje, bilo da su istrenirani ili sasvim obini. Dobio
bi mlado drijebe od kojeg je morao nainiti vrhunski istreniranog
konja za ratovanje. Pripadnici Benu Mahzuma su bili naj bolji jahai
26
Djetinjsto
Arabije, a Halid je bio najbolji jaha u Benu Mahzumu. Nijedan Arap
ne bi smio rei da je dobar jaha ako samo dobro jae konja, morao je
isto tako dobro jahati i kamilu, jer su se Arapi objema ivotinjama po
djednako koristili u ratu. Konji su koriteni u borbi, a kamile su kori
tene za jahanja na dugim marevima, koje konji nisu mogli izdrati.
Osim jahanja, Halid je uio i vjetinu borbe, koristei sva oruja
- dugo koplje, kratko koplje, luk i sablju, kako jaui tako i pjeice.
Sve ove vjetine Halid je uvjebao do savrenstva. Sablja je bila oruje
kome su Arapi najvie vjerovali. Smatrana je orujem vitezova jer je
koritena u bliskom kontaktu sa neprijateljem - licem u lice. Tako je
Halid izrastao u atletu visokog dva metra, irokih ramena, snanih
prsa i tvrdih miia. Njegovo markantno lice sa gustom crnom bra
dom, snana muskulatura, jak karakter, vjetina jahanja i ratovanja
donijeli su mu izuzetnu popularnost u Mekki.
Arapi su ivjeli u velikim porodicama. Otac porodice je imao po
nekoliko ena. Velid, Halidov otac, imao j e pet sinova - Halida, Veli
da, Hiama, Amara i Ebu

emsa i dvije keri, Fahtu i Fatimu.


Velid je bio imuan ovjek, tako da Halid nije morao zaraivati
za ivot, pa se mogao posvetiti uenju ratnih vjetina. Bio je poznat
po dareljivosti. Pomagao bi svakome ko bi mu se obratio za pomo.
Njegova dareljivost e mu u budunosti prireivati nevolj e.
Naelo Kurej ija j e bilo da svaki pripadnik njihovog plemena na
neki nain mora biti koristan lan drutva. Velid je imao veliki broj
uposlenika, ali je i sam radio. Bio je kova1 i mesar2 Takoe je bio
i trgovac. Zajedno sa ostalima, organizovao je i slao trgovake ka
ravane u susjedne zemlj e. Halid se u vie navrata prikljuivao ovim
karavanama i putovao sa njima u Siriju, gdje je posj eivao velike trgo
vake 'centre ove tada bizantijske pokrajine. Tu se sretao sa Arapima
kranima iz Gassana, Perzijancima iz Ktesifona, Koptima iz Egipta i
Bizantijcima iz Bizantijskog carstva.
Halid je imao mnogo prijatelja s kojima je jahao, lovio, recitovao
poeziju, diskutovao o genealogiji . Neki od njih, kao to su Omer b.
Hattab, Amr b. As i Ebu Hakem odigrat e posebno vane uloge u
Ibn Kutejba, 575.
2 Ibn Rusta, 215.
27
Halid ibn Velid
njegovom ivotu. Ovaj posljednji, ije puno ime je bilo Amr b. Hiam
b. Mugire, kasnije e dobiti drugo ime - Ebu Dehl. Bio j e Halidov
stariji amidi. U tom drutvu je bio Ikrime, sin Ebu Hakema, Halidu
posebno blizak i drag prijatelj .
Velid nije bio samo otac i odgajatelj svome sinu. Bio mu je i prvi
vojni instruktor od kojeg j e Halid nauio prve lekcije vjetine ratova
nja. Uio ga je kako se kretati kroz pustinj u, kao prii neprijateljskom
utvrenju i kako ga napasti. Uio ga je kako je vano uhvatiti nepri
jatelja nespremnog, iznenada napasti i kako ga goniti do unitenja.
Ovakav nain ratovanja j e bio u osnovi plemenski, zasnovan na br
zim, pokretljivim i iznenadnim napadima.
Kad j e Halid dostigao zrelost, rat j e postao njegovo glavno zani
manje, sve dotle dok to nije preraslo u opsesij u. Njegovo razmiljanje
je bilo ratniko, a njegove elje su bile pobjeda. Njegovi nagoni su bili
osvajaki, a njegov mentalni sklop j e bio voj niki. Sanjao j e o velikm
bitkama u kojima je on bio pobj ednik. elio je bitku, elio je pobjedu
i ne slutei da mu je sudbina upravo to i predvidj ela.
28
NOVA VJERA
Nova vjera
Jedan Arap je nou etao ulicama Mekke, duboko zamiljen. Pripa
dao je uglednom i bogatom plemenu Benu Haim, ali sam nije bio imu
an. Bio je vrlo naoit, srednje visine, irokih ramena, kosa me je zavr
avala u kovrama. Njegove velike tamne oi sa dugakim trepavicama
bile su pune tuge. Svud oko sebe je vidio izopaenost koja se ogledala
u nepravdi prema siromanima, bespotrebnom prolivanju krvi, tretira
nju ena kao da su domae ivotinje. Tuga je parala njegovo srce.
Neka arapska plemena su imala uasan obiaj ubijanja svoje enske
djece. Otac bi ekao da ensko dijete napuni pet ili est godina, zatim
bi je sveano odjevenu odveo u pustinj u, pod izgovorom da je vodi na
izlet. Djevojica bi radosno skakutala za ocem, sve dok ne bi doli do
ve iskopane rupe u pijesku. I dok bi dijete radosno iekivalo poetak
piknika, otac bi je bacio u rupu. Dok bi djevojica plakala i dozivala
oca u pomo, on bi na nju bacio veliki kamen i tako razmrskao nejako
tijelo. Kad bi prestao i posljednji trzaj mlade rtve, otac bi rupu zatrpao
pijeskom i mirno se vratio kui. Neki od njih su se ak i hvalisali ova
kvim djelima. Sreom, ovaj obiaj nije bio naroito rasprostranjen.
U to vrijeme Mekka j e bila prepuna idola. Boija kua, Kaba, koju
je izgradio Allahov poslanik Ibrahim, alejhisselam, bila je uprljana pri
sustvom mnogih idola od kamena i drveta oko nje i u njoj samoj. Ara
pi su ih smatrali svojim boanstvima, upuivali su im molbe, prinosili
im rtve kako bi ih umilostivili i vjerovali su da e loe proi onaj ko
ih ne bi umilostivio ili bi ih uvrijedio. Oko Kabe i unutar nje bilo j e
360 raznih kipova, od kojih su najvaniji bili Hubei, Uzza i Lat. Hubei,
vrhovno arapsko boanstvo i najvei ponos Arapa, bio je nainj en od
crvenog kamena. Kad su ga Mekelije dovezli iz Sirije, bio je bez desne
ruke, ali su mu ubrzo nainili novu ruku i to od suhog zlata.
31
Halid ibn Velid
Vera tadanjih Arapa je bila udna mjeavina vj erovanj a u ido
le, ali i u stvarnog Boga - Allaha d. . Vj erovali su da je Allah d. .
Gospodar i Svoritelj , a idole su smatrali Njegovim sinovima i keri
ma. Arapski um je doivljavao boanstva kao j edno vijee u kome j e
glavni bog bio predsjednik, a ostala boanstva su bila lanovi vijea sa
naroitim moima, ali su bili potinjeni predsjedniku vijea boansta
va. Najea arapska zakletva je bio Hubel. esto ime njihovih sinova
j e bilo Abdul Uzza, to znai rob Uzaa, ali i Abdullah - rob Allahov.
Ipak, nije sve bilo izopaeno u tadanjoj arapskoj kulturi. Bilo je
mnogo toga u njihovom nainu ivota to se smatra plemenitim, kao
to su hrabrost, gostoljubivost, ponos i ast, kako vlastita tako i ple
menska. Jedan od obiaj a je bila i krvna osveta, koja je u to vrijeme bila
sasvim prihvatljiva, jer nije bilo centralne vlasti koja bi na cijeloj arap
skoj teritoriji zavela vladavinu zakona i poretka. Snaga plemena i strah
od plemenske odmazde je bio jedini garant kakve takve zakonitosti.
Jedna od vrlo pogrenih stvari u tadanjoj arapskoj kulturi je bilo
to da su pravila, ma kakva bila, vaila za sva vremena. Nije moglo biti
nikakvih izmjena. Ovaj period historije se naziva dobom neznanja
(dahilijjeta). Neznanje je bio njihov nain ivota.
Arapin sa poetka ovog poglavlja bi se povlaio u jednu peinu u
brdima iznad Mekke, u kojoj je provodio vrijeme razmiljajui o sve
mu oko sebe. Tu j e provodio po jedan mjesec svake godine, ekajui
neto, ne znaj ui ni sam ta. Jednog dana, dok je bio u peini, izne
nada je osjetio neije prisustvo. Nije mogao vidjeti nikog, nije uo
nikakav zvuk, niti j e primjeivao neku kretnju. Jednostavno, osjeao
je da je neko tu sa njim. Tada je zauo rije:
32
- Ikre -

itaj !
Zbunjen fenomenom bestjelesnog glasa Arap ree:
-

ta da itam?
Glas je jo glasnije ponovio:
- Ikre-

itaj!
Arap je ponovo pitao:
-

ta da itam?
Onda je glas vrlo snano uzviknuo:
- Ikre-

itaj!
A zatim je nastavio mnogo njenijim tonom:
-

itaj, u ime Gospodara tvoga koji stvara,


stvara ovjeka od ugruka!

itaj, plemenit je Gospodar tvoj,


koji pouava peru,
koji ovjeka pouava onome to ne zna.
Nova vjera
Ovo se dogodilo u ponedjeljak, augusta mjeseca 610. godine. Svi
jet vie nikada nee biti kao to je do tada bio. Muhammed, alejhisse
lam, j e primio prvu objavu. Nova vjera j e roena.
Kada je Allahov Poslanik, alejhisselam, primio ovu objavu, Halid
je imao 24 godine. Tri naredne godine, Allahov Poslanik, alejhisse
lam, j e uglavnom utio o ovome i primao uputstva od meleka Dibri
la. Taj no bi pozivao u novu vjeru i to samo one u koje j e imao najvee
povj erenj e. Nakon toga mu je nareeno da svima obznani Allahovu
vjeru, pa je Allahov Poslanik, alejhisselam, zapoeo od svoje porodice
i plemena, ali bi u veini sluajeva bio ismijan.
Priredio je gozbu u svojoj kui na koju je pozvao svu bliu rodbinu.
Nakon to j e gozba zavrena, Poslanik, alejhisselam, im se obratio:
- Tako mi Allaha, nijedan Arap vam nije doao sa neim bo
ljim od onog sa im ja dolazim. Donosim vam neto to je bolje
od bilo ega to postoji i to e ikada postojati na ovome svijetu.
Allah mi nareuje da vas pozovem Njemu. Ko e mi pomoi u
ovom poslu, ko e mi u ovome biti brat i saputnik?
Odgovor je bio mukla tiina. Niko nije progovarao oekujui da
e neko drugi izraziti lojalnost Poslaniku, alej hisselam Jedan mali
mravi djeak sa j edva deset godina uzviknu:
- O Allahov Poslanie, ja u biti tvoj pomonik!
Tada skup roaka prasnu u neuljudan i podrugljiv smijeh. Nakon
toga su ustali i poeli odlaziti. Djeak je bio uvrijeen ovom neulj ud
nou, pa ga j e Poslanik, alejhisselam, zagrlio i rekao:
- Ovo je moj brat i saputnik.
Ovaj djeak je bio Alija, sin Poslanikovog amide Ebu Taliba. Bio
je prvi mukarac koji je primio islam od Allahova Poslanika, alej hi
sselam, lino.
33
Halid ibn Velid
Istina se poela iriti. Nekoliko, uglavnom mladih ili slabih i bes
pomonih, ljudi prihvatilo je Islam. Bili su malobroj ni ali hrabri. Po
slanik, alej hisselam, j e tako dobio prostor za djelovanje. Uprkos uvre
dama Kurejija, zaustavljao je ljude na ulicama i trnicama i pozivao
ih u Allahovu vj eru. Rugao se njihovim idolima od drveta i kamena i
pozivao ljude da vjeruju u Pravog Boga. to je Poslanik, alejhisselam,
bivao aktivniji, Kurejije su mu se sve ee suprotstavljale. Najei
u ovome su bili: Ebu Sufan, ije j e lino ime bilo akr b. Harb, pogla
vica Benu Umejje, ogranka plemena Kurej, Velid (Halidov otac), Ebu
Leheb - Poslanikov amida, i Ebu Hakem. O prvom i posljednjem od
nj ih emo j o dosta uti.
Ebu Sufan i Velid su bili vrlo ponosni ljudi, koji su jako drali do
sebe. Kao vodee linosti Poslanikove opozicije, oni se na poetku
nisu sputali tako nisko da bi pribjegli nasilju. Velid je govorio:
-Zar je poslanstvo dodijeljeno Muhammedu, dok meni, najboljem
od Kurejija, nije dodijeljeno nita. A tu j e i Ebu Mesud, poglavica Se
kifa. Mi smo sigurno najvei u ova dva grada.
Ovaj ovjek j e ivio u svijetu u kojem j e poloaj ovjeka ovisio o
njegovom porijeklu. ak i prema ovim pravilima, Velid nije bio u pra
vu. Poslanikova, alejhisselam, loza nije bila nita manje plemenita od
njegove. Ne tako davno, Poslanikova, alejhisselam, porodica je bila
najuglednija u Mekki. Njegov djed, Abdul Mutallib je bio poglavica
svih Kurejija u Mekki.
Prema Ibn Hiamu, ove Velidove rijei su bile povod objavi slije
deeg ajeta:
I jo kau: "Trebalo je da ovaj Kur'an bude objavljen kakvom
uglednom ovjeku iz jednog od ova dva grada!11 (Az-Zuhruf, 31)
Dva grada su bili Mekka i Taif. Takoe se vj eruje da su i slijedei
ajeti objavljeni Velidovim povodom, za koga smo u prethodnom po
glavlju rekli da je prozvan Jedinstveni:
34
Meni ostavi onoga koga sam ja izuzetkom uinio
i bogatstvo mu ogromno dao
i sinove koji su s njim
i ast i ugled mu pruio -
i jo udi da uveam!
Nikako! On, doista, prkosi ajetima naim, -
a naprtiu Ja njemu tekoe. (El-Mudessir, 11-17)
Zatim je pogledao
pa se onda smrknuo i namrtio
i potom se okrenuo i uzoholio,
Nova vjera
i rekao: "Ovo nije nita drugo do vradbina koja se nasljeduje,
ovo su samo ovjekove rijei!"
U Sekar u Ja njega baciti - (El-Mudessir, 21-26) .
Najkrvoloniji i naj nasilniji od svih Poslanikovih neprijatelja j e
bio Ebu Hakem, Halidov roak i prijatelj . Zbog nasilja koje j e inio
nad muslimanima, nazvan je "Ebu Dehl" (otac neznanja, neznali
ca), a po ovom imenu e ga pamtiti budue generacij e. Opisan je kao
nizak, ilav i razrok ovjek ili "ovjek elinog lica, elinog pogle
da i elinog jezika:' Ebu Dehl takoe nije mogao zaboraviti da ga
je Allahov Poslanik, alejhisselam, u ranom djetinjstvu, pobijedio u
hrvanj u, kojom prilikom mu j e povrijeeno koljeno, od ega mu j e
ostao oiljak cijelog ivota.
Ovaj ugledni Kurejij a, zajedno sa drugim uglednicima, uvidio je
da je sve tee sprijeiti Poslanika, alejhisselam, u njegovim namje
rama, pa su odluili razgovarati sa Ebu Talibom, amidom Allahova
Poslanika, alejhisselam, koji j e bio poglavica Benu Haima, ogran
ka Kureja. Oni bi ubili Allahova Poslanika, alejhisselam, ali se nisu
usudili zbog obiaja zatite koju je uivao Poslanik, alejhisselam, kao
saplemenik Kureja. Ako bi ga ubili, njegovi saplemenici iz ogranka
Benu Haim bi ga sigurno osvetili, na taj nain to bi ubili njegovog
ubicu ili bilo koj eg lana iz ogranka ubice. A to bi izazvalo dalje krvo
prolie meu Kurejijama.
Zato su se obratili Ebu Talibu:
- Ti si na starjeina i najbolji si meu nama. Vidi ta tvoj brati
radi od nae vjere. On huli na nae bogove, klevee nau vjeru i vjeru
naih oeva. I ti pripada naoj vjeri. Urazumi Muhammeda, ili nam
dopusti da uinimo ta mi hoemo.
Ebu Talib ih je sasluao i obeao kako e razmotriti njihov za
htjev. Nakon toga j e Poslaniku, alejhisselam, prenio njihove zahtjeve,
ali nije uinio nita ime bi ga sprijeio u irenju Allahove vjere. Bio
35
Halid ibn Velid
j e pjesnik. Kad god bi se dogodilo neto slino, on bi o tome spjevao
dugaku pjesmu u kojoj bi iznio sve nevolje.
U Velidovoj kui, Poslanik, alejhisselam, i nj egove aktivnosti su
bili glavna tema svih razgovora. Svaku vee bi, zajedno sa svoj im sino
vima i nekim roacima, analizirao sve dogaaje toga dana, a naroito
postupke Kurejija u spreavanju Allahova Poslanika, alejhisselam.
Halid i njegova braa su sluali o neuspjehu prve i druge delegacije
koje su posjetile Ebu Taliba. Poslanik, alejhisselam, je bio nepokole
bljiv u svojoj misiji.
[Halidov otac je bio jedan od najeih protivnika islama, pa je
Halid godinama u svojoj kui sluao sve same neistine o Allahovu Po
slaniku, alejhisselam. Ovdje se moda moe nai odgovor zato Halid
nije mnogo ranije prihvatio islam. Op. prev.
Tada je Velid povukao jedan bestidan potez. Odluio je ponuditi
Ebu Talibu svog sina Ammara u zamjenu za Muhammeda, alejhi
sselam. Ammar je bio uglaen, visok i snaan mladi u kojem su svi
vidjeli sve potrebne muke vrline. Delegacija Kurejij a je dola Ebu
Talibu, vodei Ammara sa sobom i predloili mu:
- O Ebu Talibe! Ovo je Ammar, sin Velidov. Najbolji je od svih mladi
a Kureja. Uzmi ga kao svog sina. On e ti biti odan kao bilo koji od tvo
jih sinova. U zamjenu, daj nam svog bratia, onog koji se okrenuo protiv
tvoje vjere i vjere tvojih oeva i koji je prouzrokovao neslogu u naem
plemenu. Mi emo ga ubiti. Zar nije poteno - ovjek za ovjeka?
- Mislim da to nije poteno. Vi mi dajete vaeg sina da ga hranim
i podiem, dok vi moga elite ubiti. Tako mi Allaha, nee biti tako -
ree im okirani Ebu Talib. 1
Uvidjevi da ne mogu nagovoriti Ebu Taliba da zaustavi Poslani
ka, alejhisselam, u njegovoj misiji, Kurejije odluie zagoravati i
vot Allahovu Poslaniku, alejhisselam, i njegovim sljedbenicima tako
estoko da e sigurno odustati od nove vj ere. Angaovati su najvei
olo Mekke da presreu Poslanika, alejhisselam, da mu se rugaj u, ba
caju mu prainu u lice i da bacaju trnje na puteve kojima bi prolazio.
Bacali bi svakakvu prljavtinu u njegovu kuu. Ovo nasilje e svakim
danom postajati sve gore i gore.
I Ibn Hiam, 11267; Ibn Sad, 1 86.
36
Nova vjera
Zlostavljanja muslimana su bivala sve tea, a stalno su koritene
nove metode. Jedan ovjek je doao na ideju da ponizi Poslanika, alej
hisselam, na taj nain to e ga izazvati na dvoboj u hrvanj u. Bio je to
amida Allahova Poslanika, alejhisselam, a ime mu je bilo Rukana b.
Abd Jezid, ampion u hrvanju, vrlo ponosan na svoju snagu i vjetinu.
Nikada ga niko u Mekki nije porazio u hrvanju.
- O bratiu moj! Verujem da si mukarac i da nisi laljivac. Doi
i pohrvi se sa mnom. Ako pobijedi, povjerovau u tvoje poslanstvo
- predloi Rukana Poslaniku, alejhisselam.
Bio je oaran svoj om idejom poniavanja Muhammeda, alejhisse
lam, pred svim Mekelijama. Muhammed e sigurno izgubiti - mislio
je on - i bie javno ponien. Ali, on je samo tako mislio. Allahov Po
slanik, alejhisselam, je prihvatio izazov i tri puta porazio Rukanu. Ali
pokvarenjak nije odrao rije i nije priznao Poslanika, alej hisselam.1
Kad j e u pitanju nasilje prema muslimanima, Allahov Poslanik,
alejhisselam, nije bio zabrinut za svoju fziku sigurnost, zato to ga
je titilo njegovo pleme i zato to se mogao i sam fziki suprotstaviti
napadaima, ali bilo je muslimana koji su bili vrlo ranjivi. Nije ih ti
tilo njihovo pleme ili su bili fziki slabi, naroito robovi i robinje.
Mnogi muslimani su trpili nasilje Kurejija. Naj poznatiji od ovih
paenika, o kojem historija govori sve najbolje, je Bilal Habei, crni
rob iz Abesinije kojeg j e uasno muio njegov vlasnik Umejje b. Ha
lef. U podne, na arkom arapskom suncu koje j e prilo sve to mu
je bilo izloeno, Bilal je bio razapet na uareni pijesak. Stavili su mu
veliki kamen na prsa i ostavili ga na suncu. Umejje bi mu se stalno
nadnosio nad lice i govorio:
- Pored Muhammeda i povjeruj u Lata i Uzzaa.
Ali Bilalova vjera je ostala nepomuena. Umejje nije ni slutio da
e jednog dana, u bici na Bedru, Bilal ubiti njega i njegovog sina.
Bilala, kao i jo mnogo drugih zlostavljanih robova, kupio je i
oslobodio Ehu Bekr, koji je bio vrlo bogat. Kad god bi uo da je neki
rob - musliman muen, on bi ga otkupio i oslobodio.
Prema Ibn Hiamu (1/390) zapravo je Poslanik izazvao Rukanu, ali iznosimo Ibn-ul-Asir
ovu verziju (2/27-28).
37
Halid ibn Velid
Uprkos ov zlostavljanjima, Poslanik, alejhisselam, je bio vrlo
obziran prema neprijateljima islama, pa je molio Uzvienog Gospodara:
- Gospodaru moj. Osnai me sa Omerom ili Ebu Hakemom.
Poslanikova, alejhisselam, dova je primljena. Uskoro je Omer po
stao etrdeseta osoba koja j e primila islam. Ehu Dehl j e ostao ne
vjernik i kao takav je i umro.
Godine 619., deset godina nakon poetka objave, umro je Ehu Ta
lih. Time je Poslanikova, alejhisselam, pozicija postala mnogo tea.
Neprij ateljstvo Kurejija prema muslimanima je raslo, pa su ivoti mu
slimana bili u opasnosti. Allahov Poslanik, alejhisselam, je nastavio sa
irenjem vjere. Neprestano je bio okruen nekolicinom najpouzdanij ih
ashaba, od kojih su deseterica dobili poseban status - Aere i mubee
re (deseterica obradovanih dennetom). Njima je, jo za ivota, obean
Dennet. Oni su se posebno istakli u odanosti Poslaniku, alejhisselam.
Sve do kraja ivota su uivali poseban ugled meu muslimanima. 1
Poslanik, alejhisselam, je trpio ono to je bilo nemogue trpiti. Ne
kolicina ljudi iz Medine, tadanjeg Jesriba, srela je Allahova Poslanika,
alejhisselam, i primili su islam. Znajui za opasnosti kojima je Posla
nik, alejhisselam, izloen, pozvali su ga da preseli u sigurnost njihovog
grada i da tamo ivi. Allah, delleanuhu, je dozvolio Hidru (preselje
nje), pa j e Poslanik, alejhisselam, veinu njih poslao u Medinu.
Septembra mjeseca 622. godine Kurejije su odluile ubiti Alla
hova Poslanika, alejhisselam. U noi kada su ga planirali ubiti, Po
slanik, alejhisselam, j e u pratnji Ehu Bekra i jednog vodia krenuo
put Medine, pa je nj ihov plan tako osujeen. Poslanikovim prelaskom
u Medinu, ovaj grad postaje prva islamska drava. Vrij eme najgorih
zlostavlj anja muslimana je zavreno.
Tri mjeseca nakon Poslanikove, alejhisselam, Hidre u Medinu,
Velid je pao u smrtnu postelju. Pozvao je sinove i rekao im:
- O sinovi moji. Ostavljam vam u emanet tri stvari. Svakako ih
izvrite. Prvo je krvna osveta prema Huzau. Obavezno se osvetite.
Tako mi Allaha, znam da oni nisu krivi, ali se bojim da e oni vas
okriviti. Drugo je moj novac. Pleme Sekif mi duguje. U tjerajte taj dug.
I kao tree, duan sam se osvetiti Ehu Uzej heru.
Vidi njihova imena U biljeci . dodatak B.
38
Nova vjera
Ebu Uzejher je oenio Velidovu ker, pa ju je vratio nazad ocu.
Nakon ove oporuke, Velid j e umro. Sahranjen je uz sve poasti koje
su odavane naj uglednijim Kurejijama. Prvi dio oporuke je rijeen
bez imalo potekoa. Huza je platio krvarinu i stvar je zavrena bez
sukoba. Drugi dio je odgoen za kasnija vremena. Trei dio je rije
en tako to je Velidov sin Hiam, godinu dana nakon oporuke, ubio
biveg zeta Ebu Uzejhera. Pojavila se opasnost daljeg krvoprolia, ali
Ebu Sufan je intervenisao i izgladio situaciju.
Nakon smrti Velida, Halid je mirno ivio u Mekki, uivaj ui u bo
gatstvu koje mu je otac ostavio. Putovao je u Siriju sa trgovakim
karavanima u veliki grad Basru, koja e mnogo godina kasnije postati
njegov voj ni cilj.
Nije poznato koliko ena i djece j e Halid imao, ali pouzdano se
zna za dva njegova sina. Stariji je bio Sulejman, a mlai Abdurrah
man. Abdurrahman je roen est godina prije Velidove smrti i stei
e slavu kao muslimanski ofcir u Siriji. Prema obiaju Arapa, Halid je
bio poznat po sinu Sulejmanu, jer je, u skladu sa obiajima, bio nazi
van ibn Velid (sin Velidov) i Ebu Sulejman (otac Sulej manov) . Veina
ljudi ga j e oslovljavala sa Ebu Sulejman.
39
BITKA NA U HUDU
Bita na Uhudu
Proljee j e u Arabiji, mart 624. godine. Svi u Mekki su se radovali
dolasku trgovake karavane iz Palestine. Nekoliko dana je karavana
bila u opasnosti, jer se kretala putevima u blizini Medine i zamalo
je pala u ruke muslimana. Vjetina i iskustvo Ehu Sufana su spasi
li karavanu koju je sainjavalo hiljadu kamila natovarenih robom u
vrijednosti od 50 000 dinara. Ehu Sufan je ovom karavanom zaradio
dinar na dinar. Takoe, svaka mekanska obitelj je uloila svoj dio, pa
j e nj en dolazak predstavljao ushienje za cijelu Mekku.
Dok su stanovnici Mekke pjevali i plesali, a trgovci zadovolj no
trljali ruke, umorna i slomljena vojska Kurejija se vraala u grad.
Ova vojska je na poziv Ehu Sufana pourila zatititi karavanu koja j e
mogla biti napadnuta, ali je Ehu Sufan opozvao vojsku kad j e uspio
izvesti karavanu na sigurno. Ali Ehu Dehl, koji je komandovao ovom
vojskom, nije prihvatao takvo rjeenje. Posljednjih petnaest godina
ivota je utroio u ogorenu borbu protiv Allahova Poslanika, alejhi
sselam, pa je htio iskoristiti ve okupljenu vojsku. Tako, umjesto po
vratka u Mekku, Ehu Dehl je elio rat protiv muslimana. Uputio se
prema brdima Bedra i bio do nogu potuen. Njegova ponosna vojska
se vratila kui poniena i okirana.
Dok je vojska Kurejija jo bila na putu ka Mekki, j edan glasnik
na brzoj kamili je urio prema gradu. Kad je uao u grad, skinuo j e
koulju, razderao j e i objavio tragediju. Mekkelije su se okupili oko
njega traei informacije o bici i o svoj im blinjim. Meu nj ima su
bili Ehu Sufan i njegova supruga Hind. Od ovog glasnika, Hind j e
ula o smrti njenih blinjih. ula j e o smrti njenog oca Utbe, kojeg su
u bici ubili Alija i Hamza - Poslanikov amida, zatim o smrti njenog
amide ejba kojeg je ubio Hamza, o smrti njenog brata Velida kojeg
je ubio Alija, o smrti njenog sina Hanz ale kojeg je isto tako ubio Alija.
Proklela j e Hamzu i Aliju i zaklela se na osvetu.
43
Halid ibn Velid
Bila je to bitka na Bedru, prva velika bitka izmeu muslimana i
nevjernika. Mala vojska od 313 muslimana je poput stijene zausta
vila j uri hiljade nevjernika. Nakon jednog ili dva sata estokog boja,
muslimani su porazili Kurejije, ija se vojska razbjeala sa bojnog
polja. U ovoj bici su poginuli ili su zarobljeni mnogi ugledni Kurejije.
Ubijeno j e 70 nevjernika, a zarobljeno j e jo toliko, a samo 14 musli
mana je poginulo. Meu ubijenim nevjernicima bilo j e 17 pripadnika
iz ogranka Mahzum, uglavnom Halidovih bliskih roaka. Ehu Dehl
je ubijen, a Halidov brat Velid je zarobljen.
Dok j e glasnik objavljivao imena ubijenih Kurejija i imena onih
koji su ih ubili, vrlo esto su se ula imena Alija i Hamza. Alija je
sam ubio 18 nevj ernika, a uestvovao j e u ubijanju jo etverice njih.
Hamza j e ubio etvericu i jo etvericu zaj edno sa Alijom. Na ovom
tunom skupu, dominiralo je ime Alij a.
Dva dana kasnije, Ehu Sufan j e odrao sastanak sa voama Kurej
ija. Svi prisutni su izgubili nekog u bici na Bedru, neko je izgubio oca,
neko brata ili sina. Najglasniji na sastanku su bili Safan b. Umejje
i Ikrime b. Ehu Dehl. !krimu je bilo najtee umiriti. Njegov otac je
odlino komandovao vojskom Kurejija na Bedru, ali je poginuo. Iako
je Ehu Dehl ubio jednog muslimana, a i Ikrime nekoliko nj ih, iako je
odsjekao ruku muslimanu koj i je ubio njegovog oca, Ikrime je bio i
dalje edan osvete. ast uglednog Kurejije mu je nalagala osvetu.
- Ja sam izgubio sina Hanzalu - ree Ehu Sufan - moja e za
osvetom nije manja od tvoje. Bit u prvi u pripremama mone vojske
koja e poraziti Muhammeda. 1
Svi prisutni, bez izuzetka, bili su za osvetu. Planirali su sakupiti
vojsku kakvu Mekka nikad prije toga nije vidjela. Ukljuit e u nju i
okolna plemena i tako unititi muslimane. Zarada od spaenog kara
vana od 50 000 dinara bit e potroena za opremanje ove vojske. Ehu
Sufan je jednoglasno izabran za komandanta.
Ehu Sufan je tada izdao dvije naredbe. Prva je bila da se prestane
plakati za poginulima na Bedru, da se gorinom operu suze tuge i da
se noeni tom gorinom osvete muslimanima. Oni koji nisu mogli iz
drati, tajno su plakali. Druga naredba je bila da se ne ini nita kako
l Vaqidi, Megazi Resulillah, 1 56-157.
4
Bitka na Uhudu
bi se otkupili nj ihovi naj drai koji su bili zarobljenici muslimana, jer
e to fnansijski osnaiti muslimane. Meutim, dva dana nakon toga,
neko je nou tajno napustio Mekku i otiao u Medinu kako bi otkupio
svog oca. Kad su ostali uli za to, uinili su isto. Ebu Sufan je tako
morao opozvati ovu naredbu.
Iznos otkupnine je varirao od hiljade do 4 000 dirhema, ovisno
o imunosti zaroblj enikove porodice. Neki zarobljenici su bili suvi
e siromani da bi platili otkupninu, ali su bili pismeni, pa je cijena
njihovog otkupa bila da opismene nekoliko muslimanske djece. One
koji nisu mogli ni toliko, Poslanik, alejhisselam, j e oslobodio bez ot
kupa, pod uslovom da vie nikad ne dignu ruku na muslimana.
Meu onima koji su pregovarali o otkupu zaroblj enika bili su
lkrime i Halid, koji je propustio bitku na Bedru jer j e bio odsutan
iz Mekke, zatim Halidov brat Hiam. Halid i Hiam su ugovorili ot
kup njihovog brata Velida. Cijena je bila 4 000 dirhema, na to j e Hi
am glasno negodovao, pa ga j e Halid uutkao i tri brata su napustili
Medinu. Na putu za Mekku, zanoili su u blizini mjesta Zul Hulejfa.
Tokom noi, Velid se iskrao iz logora, vratio se u Medinu i primio
islam. Ubrzo j e postao vrlo poboan i bio j e posebno drag Allahovom
Poslaniku, alejhisselam. Uprkos Velidovom prelasku na islam, Halid
je i dalje volio svog brata.
Tokom sastanka Kurejija, glavna tema j e bila osveta. Meutim,
ekonomija je bila glavni povod Kurejijama za novu bitku. Naime,
glavna ruta trgovakih karavana Kurejij a se pruala cestom koj a je,
poslije bitke na Bedru, bila pod kontrolom muslimana. U novem
bru 624. godine, Safvan b. Umejje je bio prisiljen poslati trgovaku
karavanu u Siriju, ali drugim putem za koji je mislio da je siguran.
Karavana j e napustila Mekku putem za Irak, pa je nakon nekog vre
mena skrenula prema Siriji, zaobilazei Medinu na odstojanju koje je
Safvan smatrao sigurnim. Ali, Poslanik, alejhisselam, je saznao za tu
karavanu pa je poslao Zejda b. Harisa sa stotinu ratnika da je zarobi.
Zejd je to i uinio.
Tada j e Safvan posjetio Ebu Sufana. Sloili su se da opstanak Ku
rejija zavisi od trgovine sa Sirijom. Zato su odluili to prije uniti
ti muslimane. lkrime ih j e u tome pourivao, ali stari i iskusni Ebu
Sufan j e znao da treba mnogo vremena da bi se pripremila voj ska
45
Halid ibn Velid
za takav pohod. Trebalo j e nabaviti dovoljno kamila, konja i oruja.
Obeao j e !krimi da e dati sve od sebe na tom planu.
Pripreme za voj ni pohod su poele vrlo temelj ito. Tada je j edan
munafk pristupio Ebu Sufanu sa prijedlogom. Bio j e to Ebu Amr iz
Medine. Primio je islam sa nekoliko pripadnika plemena Evs. Zatim
je napustio Medinu i zakleo se da se nee tamo vratiti sve dok je Alla
hov Poslanik, alejhisselam, u Medini. Bodrio je Kurejije za borbu
protiv muslimana. Ranije je bio poznat po nadimku Monah, ali mu je
Posalanik, alejhisselam, dao nadimak Podlac. 1
- Imam pedest pripadnika svog plemena uz sebe - govorio j e Pod
lac - vrlo sam uticajan u svom plemenu. Predlaem da prije bitke po
aljem svoje pleme da stane na stranu Muhammeda. Nema nikakve
sumnje da e oni napustiti Muhammeda i prei na nau stranu kad
za to doe vrijeme.2
Ebu Sufan odmah prihvati ovaj prijedlog, jer je pleme Evs bilo
jedno od dva najvea plemena u Medini i inilo bi vie od treine
muslimanske vojske.
Poee pregovori sa lokalnim plemenima oko pridruivanja voj sci
Kurejij a. Plemena Kinan i Sekif poslae veliki broj voj nika u nevjer
niku voj sku. Poetkom marta 625. godine vojska Kurejija je krenu
la ka Mekki. Poslanikov amida Abbas je iz Mekke pisao Poslaniku,
alejhisselam, o tome.
U drugoj sedmici marta 625. godine vojska Kurejija je napustila
Mekku. Bila je to vojska od 3 000 voj nika, od kojih je 700 bilo naoru
ano. Imali su 3 000 kamila i 200 konja. Sa vojskom je putovalo i pet
naest ena u nosiljkama na kamilama, koje su podsjeale Kurejije na
nj ihove drugove koji su pali na Bedru i davale im moral. Jedna od njih
je bila Hind. Bila je voa te grupe ena. Tu su bile i supruge Ikrime i
Amra b. Asa, sestra Halidova, kao i Amra bint Alkam o kojoj emo
kasnije jo govoriti. Neke od nj ih su nosile i muzike instrumente.
U ovom pohodu je uestvovao i Dubejr b. Mutim, ugledni Ku
rejija. Rekao je svom crnom robu koji se zvao Vahij, to u prijevodu
znai Divljak:
Ibn Hiam, 2/67.
2 Vakidi, Megazi Resulillah, 161.
46
Bitka na Uhudu
- Ako ubije Hamzu, Muhamedovog amidu, kako bi osvetio mog
amidu kojeg je on ubio na Bedru, ja u te sloboditi.1
Vahiju se svidio ovaj prijedlog. Glavno oruje ovog krupnog abe
sinskog roba je bilo koplje kojim je izvrsno rukovao. Nije poznato da
je njime ikada promaio. Kad su odmakli jo dio puta, pored Vahija je
prolazila kamila sa nosiljkom za ene. Iz nosiljke mu se obratila Hind:
- O oe crnine! Izlijei moju tugu i zaslui nagradu!2
Obeala mu je dati sav svoj nakit ako ubije Hamzu koji je ubio nj e
nog oca na Bedru. Vahij j e pogledao nakit na njenom vratu, narukvi
ce i prstenje. Bio je skupocjen. Njegove oi su zablistale pri pomisli da
e sve to biti njegovo.
Dok je vojska Kurejija napredovala prema Medini, Poslanik, alej
hisselam, je neprestano bio informisan o njihovim aktivnostima pre
ko plemena koja su bila u savezu sa muslimanima. Vojska Kurejija je,
20. marta 625. godine, stigla nekoliko kilometara nadomak Medine i
ulogorila se u umovitom podruju zapadno od brda Uhud. Tog dana
Poslanik, alejhisselam, je poslao dva muslimana da izvide snagu ne
vjernike vojske. Izviai su se uskoro vratili.
Slijedeeg dana, Poslanik, alejhisselam, je napustio Medinu sa hi
ljadom voj nika, od kojih j e samo stitinu bilo naoruano. Imali su dva
konja, od kojih jedan bio Poslanikov. Ulogorili su se kod brdaca ej
han, oko dva kilometra sjeverno od Medine.
Slijedeeg j utra, prije pokreta muslimanske vojske, j edna grupa
od 300 munafka pod vodstvom Abdullaha b. Ubejja napustila j e Po
slanika, alejhisselam, pod izgovorom da j e borba protiv vojske Ku
rejija uzaludna i da ne ele uestvovati u unaprijed izgubljenoj bici.
Vratili su se u Medinu, a Poslanik, alejhisselam, je sada sa 700 vojnika
krenuo dalje. Allahov Poslanik, alejhisselam, se zapravo nije elio bo
riti izvan Medine, ali j e veina insistirala da se krene u susret vojsci
Kurejija. Iako se nije slagao s tim, Poslanik, alejhisselam, je prihvatio
prijedlog veine i pokrenuo vojsku ka podnoju brda Uhud sa namje
rom da se sretne sa Kurejijama na otvorenom prostoru.
Ibn Hiam, 2/61 -62.
2 Isti izvor.
47
Halid ibn Velid
Uhud je brdski masiv smjeten oko sedam kilometara sjeverno od
Poslanikove, alejhisselam, damije u Medini. Visok je oko 300 meta
ra, dug oko 9 kilometara, a njegov zapadni dio je vrlo strm.
Desno od ove strmine, a to se vidi iz Medine, blago se prua doli
na koja se suava u uzak klanac oko 900 metara od podnoja strmine.
Tu dolina prestaje i ponovo poinje masiv Uhuda. Poslanik, alej hisse
lam, se ulogorio na ulazu u ovu dolinu, u podnoju strmine.
Organizovao j e muslimane kao kompaktnu cjelinu u front od 900
metara. Desno krilo muslimana je bilo u podnoju strmine, a lijevi
krilo u podnoju malog brda Ajnan, koje je bilo oko 12 metara visoko
i oko 150 metara dugo. Desno krilo je bilo sigurno, jer je Poslanik,
alejhisselam, na brdo Aj nan postavio 50 strijelaca da bi sprijeili mo
gue prilaenje Kurejija u pozadinu muslimanske vojske. Ovih pe
deset strijelaca j e bilo pod komandom Abdullaha b. Dubejra. Dobili
su precizno nareenje od Poslanika:
- Koristite vae strelice protiv neprijateljske konjice. Drite
konjicu dalje od nae pozadine. Sve dok ste tu, naa pozadina je
sigurna. Nipoto ne naputajte vau poziciju. Ako vidite da po
bjeujemo, nemojte nam se pridruiti, a ako vidite da gubimo, ne
priskaite nam u pomo.
Nareenje je bilo vrlo jasno i precizno. Poto je brdace Aj nan
vana taktika pozicija koja dominira podrujem, bilo je nuno osi
gurati da ne padne u ruke Kurejija.
U pozadini muslimanske vojske j e bilo 14 ena iji zadatak j e bio
donoenje vode borcima i zbrinjavanje ranjenika. Meu njima je bila
i Fatima, kerka Allahova Poslanika, alej hisselam, a Alijina supruga.
Poslanik, alejhisselam, j e bio na lijevom krilu vojske.
Raspored muslimanskih snaga je postavljen tako da iziskuje fron
talnu bitku, to j e dobro zamiljeno, jer j e prualo muslimanima pri
liku da iskoriste svoje jedine resurse - hrabrost i borbenu vjetinu
- protiv brojane nadmoi Kurejija i njihove konjice koja bi tako bila
malo efkasna zbog smanjenog prostora za manevrisanje. Tako su
muslimani bili leima okrenuti Uhudu, a gledali su u Medinu.
1 Ibn Hiam, 2/65-66; Vakidi, Megazi Resulillah, 175.
48
Bitka na Uhudu
Vojska Kurejija se pokrenula. Ebu Sufan ih je organizovao tako
da je pjeadija bila u sredini, a konjica na desnom i lijevom krilu sa
lkrimom na elu lijevog krila i Halidom koji je vodio desno krilo,
obojica sa po stotinu konjanika. Amr b. As je koordinirao izmeu
dva krila konjice. Na elu borbenog stroja je bilo 100 strijelaca za po
etna djelovanja. Zastavu Kurejija j e nosio Talha b. Ebi Talha, jedan
od preivjelih sa Bedra. Kurejije su razvili trupe tako da su stajali
izmeu muslimana i njihovog grada (vidi kartu l. na strani 51) .
Odmah iza glavnine snaga bile su ene. Neposredno pred bitku
prele su na elo vojske i podsjeale voj nike na njihove najdrae koj i
su poginuli na Bedru. Prije nego e se ponovo povui u pozadinu,
zauo se Hindin glas:
"0 sinovi Abduddara!
Branitelji naih domova!
Mi smo kerke noi,
Nae mjesto je meu jastucima,
Krenete li naprijed, zagrliemo vas,
Povuete li se, odbaciemo vas:'1
Rano j e j utro, u srijedu 22. marta 625. godine (7. evala 3. godine
po Hidri), tano godinu i sedam dana nakon bitke na Bedru.2 Dvije
vojske u borbenim porecima su se nale licem u lice, 700 muslimana
protiv 3 000 nevjernika. Ebu Sufan je bio sposoban vojskovoa, ali
ovo je bilo prvi p'ut da se na bojnom polju bori protiv Poslanika, alej
hisselam. Muslimani su ponavljali kur'anski ajet: "Dovoljan je nama
Allah i divan je On gospodar?' (Ali Imran, 173) Uei ovaj ajet, oe
kivali su Allahovu odluku.
Tada je Podlac, sa 50 svoj ih pristalica, istupio ispred borbenog
stroja Kurejija i pokuao prevesti svoje saplemenike iz plemena
Evs, koji su bili na strani Poslanika, alejhisselam, na stranu Kurej ija.
Uzviknuo je:
- O ljudi iz plemena Evs! Ja sam Ebu Amir! Vi me poznajete!
- Nisi dobro doao, o Podlae! - povika neko iz redova Evsa.
Ibn Hiam, 2/68.; Vakidi, Megazi Resulillah 176.
2 Neki historiari biljee da se bitka na Uh udu odigrala sadam dana kasnije.
49
Halid ibn Velid
Tada j e iz redova Evsa poletjela kia kamenja i sruila se na Pod
laca i njegove sljedbenike, koji se brzo sklonie u redove Kurejija.
Vidj evi podrugljiv izraz lica Kurej ija, Podlac ree:
- Bez mene, moj narod e biti izgubljen. 1
Ali to nije nimalo impresioniralo Kurejije.
Nakon toga elne jedinice strijelaca sa obje strane su se pokrenu
le. Kia strijela je letjela na j ednu i na drugu stranu. Mnoge od nj ih
su bile zapaljene. Bila j e to neka vrsta artiljerijske pripreme bojita
prije navale pjeadije. Pod zatitom strijelaca, Halid je pokrenuo svoj
konjiki odred i krenuo ka lijevom krilu muslimana, ali je ovaj napad
odbijen preciznim pogocima muslimanski strijelaca. Ovim je zavr
en duel strijelaca. Bojnim poljem su odjeknuli glasovi ena Kureja:
"Mi smo kerke noi. . :'
Tada su uslijedili dvoboji istaknutih boraca sa obje strane. Istupio
je Talha, bajraktar Kureja, i uzviknuo:
- Ja sam Talha sin Ebu Talhe! Ko e mi izai na dvoboj !2
Na izazov j e odgovorio hazreti Alija. Prije nego je Talha uspio i
zamahnuti, Alija ga je zasjekao sablj om. Talha je bio samo ranjen.
Kada j e Alija ponovo zamahnuo sabljom da ga dokraji, Talha j e za
molio za milost. Alija ga potedi i brzo se vrati u redove muslimana.
Kasnije, za vrijeme glavnog okraja, Talha je poginuo. Kad je Talha
ranjen u dvoboj u sa Alij om, jedan drugi nevjernik j e preuzeo zastavu.
Za vrijeme najeeg okraja, hazreti Hamza ga je ubio. Dok je ubijao
ovog nevjernika, jedan drugi nevjernik iza elnih jedinica Kurej a,
palj ivo ga j e osmatrao. Bio j e to Vahij - crni rob. Poeo se palj ivo
prikradati Hamzi, koji je bio lahko prepoznatljiv po nojevom peru
zadjevenom u njegovom turbanu.
Boj je postajao sve ei. Zastavnici Kurejija su padali jedan za
drugim. Kad bi jedan pao, drugi bi podigao zastavu. Najvie nj ih je
palo pod Alijinom sabljom. Ebu Sufan j e jaui sjekao muslimane.
Presreo ga je Hanzala Ebu Amir i sasjekao noge njegova konja. Ebu
Sufan pade sa konja i zavapi za pomo. Jedan nevj ernik ga oslobodi
ispod konja, te ubie Hanzalu. Ebu Sufan se povue u pozadinu, a
1 Ibn Hiam, 2/67; Ibn Sad, 543.
2 Vakidi, Megazi Resulillah, 176.
so
Bitka na Uhudu
KARTA 1 .
BI TKA NA UHUDU
l
Sjever

AJNAN
_
e

I KRI ME
e Strijelci
c
m HAUD
,.
c
D r
,
LOGOR
KUREJSIJA
PJESANIK

1-
r


"

LEGENDA
Sl L' A
MEDI NA

Poslanik a. s.
-Muslimani
Kurejije
Sl
Halid ibn Velid
j edan drugi Kurejija je hrlio naprijed ka muslimanskim redovima.
Bio je to Abdurrahman, sin Ebu Bekra. Glasno je izazivao svog oca
da istupi i suprotstavi mu se. Ebu Bekr potegnu sablju i krenu prema
svom sinu, ali ga Allahov Poslanik, alejhisselam, zaustavi i ree:
- Vrati sablju u korice. 1
Abdurrahman e kasnije postati j edan od naj bolj ih muslimanskih
ofcira i stei e slavu ratovanj em u Siriji.
Bitka se i dalje rasplamsavala - prsa u prsa. Muslimani su bili hra
briji i imali su nekoliko izuzetnih boraca koji su bili majstori u ruko
vanju sabljom. Ovu prednost muslimana Kurejije su nadoknaivale
broj nou. U najveem aru borbe Halid ponovo pokua sa iznenad
nim napadom njegove konjice na lijevo krilo muslimana, na mjesto
gdje je bio Allahov Poslanik, alejhisselam, ali se ubrzo povukao pod
kiom strijela odapetih sa brdaca Aj nan. Poslanik, alejhisselam, je
lino uestvovao u borbi, odapinjui strelice na glavninu snaga Kurej
ija. Neposredno iza Poslanika, alejhisselam, bio je Sad ibn Ebi Vekas,
ije zanimanje je bilo izrada strelica. Bio je Poslanikov, alejhisselam,
daj di i jedan od najboljih strijelaca toga vremena. Poslanik, alejhi
sselam, j e birao mete, a Sad bi ih precizno pogaao.
Hazreti Hamza se borio na lijevom boku muslimana. Upravo je
ubio dvoj icu nevjernika i spremao se ubiti i treeg koji se zvao Sebe
b. Abdil Uzza. Njegova majka j e obrezivala djecu u Mekki. Hamza ga
j e dozivao:
- Doi, doi, o sine rezaice koe!
Sav crven u licu, Sebe je navalio na Hamzu. Dok su se ova dvojica
borili, Vahij je, zaklonjen iza kamena, iskusnim okom odmjeravao
udaljenost od Hamze. Dok je Hamza zadavao smrtne udarce nevjer
niku, Vahij baci svoje koplje koje precizno pogodi Hamzu u stomak
i probode ga. Koplje mu je izalo na lea. Hamza se okrenu prema
Vahiju, ljutito dreknu i krenu prema njemu. Vahij je ekao iza stije
ne. Konano, hazreti Hamza je pao, smrtno pogoen. Vahij je sae
kao da prestane i zadnji trzaj Hamzinog tijela. Tada mu prie, izvadi
svoje koplje iz Hamzinog tijela i povue se u pozadinu. Za njega j e
bitka bila zavrena. Obavio j e svoj posao. Vahij e uestvovati u jo
1 Vakidi, Megazi Resulillah, 176.
52
Bitka na Uhudu
mnogim bitkama, ali u tim bitkama nee biti Hamze - Allahova lava
i lava Allahova Poslanika alejhisselam. 1
Ubrzo nakon toga, vojska Kurejija se poe povlaiti pod estinom
muslimanskih napada. Nakon to je nekoliko najboljih boraca Kurej
a poginulo i ranjeno, njihova mjesta su popunj avati robovi. Kad su
i oni desetkovani, nastao je opi mete u njihovoj vojsci. Muslimani
su gonili Kurejije. Vidjevi to, njihove ene zacvilie, skidoe obuu
i zadigoe svoje halj ine kako bi mogle bre bjeati. Samo je Amra
stajala nepomino.
Muslimani stigoe do logora Kurejija i poee ga plijeniti. Na
stade pometnja meu enama i robovima. Puzali su okolo nadaj ui
se da nee biti ubijeni, dok su muslimani ushieno plijenili sve na ta
su naili. U muslimanskim redovima nasta nered i nedisciplina. Prva
faza bitke je gotova. Kurejije su poraene. Izgledalo je kao da je bitka
na Uhudu zavrena. Ali, nee biti tako.
Dok je glavnina Kurejija bjeala, a muslimani ih progonili, njiho
va dva mobilna krila su ostala nepomina. Obojica, Halid i Ikrime,
povukli su se malo nazad, drei svoje ljudstvo pod punom kontro
lom ne doputajui nikome da se dalje povlai. Halid je prouavao
ovu sloenu situaciju. Gledao je as u Kurejije koji su bjeali, as
u muslimane koji su plijenili po njihovom logoru, as u strijelce na
brdacu Ajnan. Nije bio sasvim siguran ta treba initi. Odluio je
strpljivo ekati dok se ne ukae zgodna prilika za djelovanj e. Veoma
brzo, njegova strpljivost e se isplatiti.
Strijelci na brdacu Aj nan su posmatrali bijeg Kurejija i pljenid
bu nj ihove imovine. Poeljeli su uzeti svoj dio plijena koji je bio vrlo
primamlj iv. Upitali su svog zapovjednika Abdullaha b. Dubejra za
dozvolu da napuste poloaje i pridrue se ostalima. Abdullah je od
bio taj zahtjev rijeima:
- Vrlo dobro znate ta j e naredio Allahov Poslanik. Ostaemo na
ovom brdu sve dok ne dobijemo naredbu da ga napustimo.
- Da, ali Poslanik nije to namjeravao. Drali smo brdo dok je bitka
trajala. Sada je sve gotovo. Nema vie svrhe biti ovdje.
1 Vakidi, Megazi Resulillah, 1 76.
53
Halid ibn Velid
Uprkos protestima svog pretpostavljenog, mnogi strijelci napusti
e brdo i zaputie se ka logoru Kurejija uzvikujui: "Plijen! Plij en!"'
Abdullah je ostao na brdu sa devet strijelaca. Ovo nije proma
klo otrom Halidovom oku. Saekao j e da strijelci siu sa brda i da
stignu do logora Kurejij a. Onda je Halid pokrenuo konjicu ka brdu
koje je hranilo svega nekoliko muslimanskih strijelaca, sa namjerom
zauzimanja brda i otvaranj a prostora za manevar konjice. Ikrime je
vidio Halidov pokret, shvatio o emu se radi, pokrenuo je svoj odred
konjanika i pridruio se Halidu u zauzimanju brda Aj nan.
Hrabri borci koji su ostali na brdu pruali su estok otpor. Neki
su poginuli, a ranjeni su protjerani sa brda estokim Halidovim napa
dom. Abdullah b. Dubejr, sav izranjavan, bio je posljednji koji je bra
nio poloaj koji mu je povjerio Allahov Poslanik, alej hisselam. lkrime
ga je na kraju savladao. Sada je Halidov i lkrimin odred konjanika
bezbjedno stigao u pozadinu muslimana i odatle napao. lkrime je sa
dijelom konjanika napao muslimansku jedinicu u kojoj je bio Allahov
Poslanik, alejhisselam, a Halid je sa svojoj jedinicom i sa ostatkom
Ikrimine jedinice napao muslimane u logoru Kurejij a.
Halid j e napao muslimane odakle to oni nikako nisu oekivali i
nastojao ih razbiti u grupice. Kad su muslimani vidjeli ta ih je snalo,
nastao je opi mete u nj ihovim redovima. Mnogi od njih su potpuno
izgubili prisebnost. Tek nekoliko njih je pruilo otpor, ne priznava
j ui poraz sve dok je Allahov Poslanik, alejhisselam, iv. Amra, ena
Kurejevia koja nije pobjegla, zgrabila je zastavu nevj ernika koja je
leala na zemlji, podigla je i mahala njome u nadi da e razbij ena glav
nina snaga Kurejija to vidjeti. Za to vrijeme, Ebu Sufan je ponovo
sakupio glavninu pjeadije i uspostavio kontrolu nad njima. Ugledao
je kako Amra mae njihovom zastavom i kako njihova konjica razbij a
muslimane sa lea. Tada je naredio napad:
- Naprijed u slavu Uzzaa, naprijed u slavu Hubela.2
Muslimani su sada bili izmeu dvije vatre. Sa lea ih je napala ko
njica, a sa fronta reorganizovana pjeadija. Ebu Sufan j e lino juriao i
ubijao muslimane, koji su sada zapali u beznadenu situaciju.
Vakidi, Megazi Resulillah, 1 78-1 79.; Ibn Sad, 545, 551.
2 Vakidi, Megazi Resulillah, 1 88; Ibn Sad, 545.
54
Bitka na Uhudu
Razbijeni u sitne grupice, borili su se neorganizovano - svako za
sebe, odbijajui dvostruki napad. Digla se tolika praina da su se neki
muslimani borili jedan protiv drugog, ne mogavi razlikovati muslimane
od neprijatelja. Bili su vrlo zbunjeni, ali ne i panini. Bili su odluni boriti
se do posljednjeg. Halid je u borbi ubio Ebu Asira, jednog od vodeih
muslimana i ranio jo jednog. Mislei da je mrtav, Hali d je nastavio dalje,
ali musliman je bio samo ranjen, pridigao se i nastavio se boriti.
Bojno polje se sada podijelilo na dva dijela. Glavnina muslimana
se borila protiv glavnine nevjernika, a manja muslimanska jedinica u
kojoj je bio Allahov Poslanik, alejhisselam, borila se protiv lkriminih
konjanika i dijela pjeadije koja se pridruila lkrimi. Poslanik, alejhi
sselam, je bio u tekoj situaciji (vidi kartu 2. na strani 57) .
Kad su muslimani napustili svoje pozicije, Poslanik, alejhisselam,
se vratio na svoj poetni poloaj. Oko njega je bilo 30 najvjernijih as
haba koji nisu podlegli iskuenju plijena, nego su ostali uz Poslanika,
alejhisselam. Meu nj ima su bili Alija, Ebu Bekr, Sad b. Ebi Vekas,
Talha b. Ubejdillah, Ebu Ubejde, Abdurrahman b. Avf, Ebu Dudane
i Mesud b. Umejr. Tu su bile i dvij e ene koje su donosile vodu, pa su
se sada prikljuile Poslaniku, alej hisselam.
Kad je Halid zauzeo brdace Ajnan i kad je Kurejevia konjica
okruila muslimane, Allahov Poslanik, alejhisselam, se naao u oz
biljnoj opasnosti. Nije mogao uiniti nita kako bi glavninu snaga sta
vio pod kontrolu, jer su bile daleko od njega, a znao je da e uskoro
uslijediti napad na jedinicu u kojoj je bio. Situacija je izgledala bezna
dena, pa se odluio povui do oblinje padine, sa namjerom izvlae
nja iz oite propasti. Dijelilo ih je svega 500 metara do cilja, ali im j e
Ikrime sa svoj om konjicom presjekao put. Nije bilo druge do boriti se
tu gdj e su bili. Konjica i pjeadija Kure j ija je estoko napadala grupu,
znajui da je Poslanik, alejhisselam, u njoj. Poslanik, alejhisselam, j e
sada bi o potpuno okruen neprijateljem.
Ashabi su napravili obru oko Poslanika, alejhisselam, odluni da
ga zatite i borba je postajala sve ea. I Poslanik, alejhisselam, se
borio koristei luk sve dok se nije slomio. Zatim je svoje strijele do
davao Sadu, ije je savreno streljatvo zadavalo muke Kurejijama.
Svaki musliman se borio protiv troj ice ili etverice Kurejija. Svaki bi
ih natjerao da se povuku ili bi poginuo.
55
Halid ibn Velid
Prvi Kurejija koji je uspio doprijeti do Poslanika, alejhisselam,
bio je Ikrime. Kad je sa grupom ljudi koje je vodio dospio do Posla
nika, Alahov Poslanik, alejhisselam, se pribliio Aliji pa je, pokazavi
na Ikriminu grupu rekao:
- Napadni te ljude!
Alija je napao grupu i odbacio je nazad ubivi pritom jednog od
njih. Jo jedna grupa konjanika se pribliavala Poslaniku, alejhisse
lam, koji ponovo uzviknu:
- Napadni te ljudeP
Alija napade i ovu grupu, odbaci je nazad i ubi jo jednog nevjernika.
Kad je borba bila na vrhuncu estine, Kurejije odasue kiu stri-
j ela i kamenja na Poslanika, alejhisselam, i njegovu grupu. lspucavali
su ove projektile sa distance, a zatim bi napali sablj ama j aui i pje
ice. Ispred Poslanika, alejhisselam, . ; e stajao Ebu Dudane, da bi ga
zatitio od strijela. Strelice su pljuskale pa je Ebu Dudane uskoro
izgledao kao j e, ali je i dalje titio Poslanika, alejhisselam, i dodavao
strelice Sadu b. Ebi Vekasu. Talha je bio uz Poslanikov, alejhisselam,
bok. U jednom trenutku je osjetio da e jedan nevjernik pogoditi Po
slanika, alejhisselam, strelicom u glavu, pa je pruio svoje ruke i za
titio njegovu glavu. Tad je pogoen u ruku, izgubio je jedan prst, ali
j e spasio Poslanika, alejhisselam.
Vratimo se glavnini snaga muslimanske vojske. Halidov napad j e
bio estok i nanio j e dosta gubitaka muslimanima. Halid j e ubio j o
jednog muslimana, ije ime j e bilo Sabit b. Dahdaha. U ovoj bici, Ha
lid j e uglavnom koristio koplje kojim j e probadao muslimane. Kad
god bi nekog oborio, uzviknuo bi:
- Primi ovo! Ja sam otac Sulejmana!2
Prvi val kontranapada Kurejija j e proao. Na Poslanikovom,
alejhisselam, dijelu bojnog polja je zavladalo kratko zatije, da bi se
Kurej ij e prestrojile i ponovo napale. Za vrijeme tog zatija jedan
musliman j e vidio kako Poslanik, alejhisselam, palj ivo gleda preko
njegovog ramena.
1 Taberi, 2/197.
2 Vakidi, Megazi Resulillah, 198.
56
KARTA 2.
BITKA NA UHUDU FAE
T
1

AJNAN
I KRI ME l

HAUD
D
_ LOGOR
KUREJ$1JA
1
3

I KRI ME/
PdNPN
HAUD

.-M
`

4
Bita na Uhudu
2
"HAUD
l KR I ME
4
LEGENDA

Poslanik a.s.
Muslimani
Kurejije
57
Halid ibn Velid
ovjek ga upita za razlog takvog gledanj a, pa mu Allahov Posla
nik, alejhisselam, ree:
- Oekujem Ubejja b. Halefa. On mi moda prilazi sa lea.
Ako vidi da dolazi, pusti ga da mi prie.
im je to rekao, jedan ovjek se odvojio od Ikrimine grupe lagano
idui prema Poslaniku, alej hisselam, jaui na velikom snanom ko
nj u. ovjek je vikao:
- O, Muhammede! Doao sam! Sad smo ili ja ili ti!
Neki od ashaba su pitali Poslanika, alejhisselam, za doputenje da
se oni obraunaju sa ovim ovjekom. Poslanik, alejhisselam, im ree:
- Neka mu bude! '
Ashabi su se pomaknuli ustranu putaj ui ovog jahaa da prie
Poslaniku, alejhisselam.
U bici na Bedru, muslimani su zarobili jednog mladia po imenu
Abdullah b. Ubejj (ne misli se na Abdullaha b. Ubejja, vou munaf
ka) . Njegov otac, Ubejje b. Halef, platio je otkupninu od 4 000 dirhe
ma i oslobodio sina. Kada je bio osloboen, dok je jo bio u Medini,
Ubejje je bio drzak prema Poslaniku, alejhisselam, rekavi mu:
- O, Muhammede! Ja imam konja kojeg dobro hranim da bih ga
osnaio, j er u slijedeoj bici u doi jaui tog konja i ubiu te.
Tada je Posalnik, alejhisselam, odgovorio:
- Ne, nee me ubiti. Ali ja u tebe ubiti kad bude na konju,
ako Allah to dopusti. 2
Ubejje se prezrivo smijao dok je odlazio sa svoj im sinom.
Sada j e Ubejje b. Halef prilazio Poslaniku, alejhisselam, na svom
uhranjenom konju. Vidio je da mu se ashabi izmiu s puta. Vidio je
Poslanika, alej hisselam, gdje ga eka i nevoljko se divio ovjeku ko
jeg je namjeravao ubiti. Poslanik, alejhisselam, je imao dva oklopa na
sebi. Nosio je ljem od lanaca i poklopce sa strana koji su mu zakla
njali obraze. Sablja mu je bila u koricama zakaena za koni pojas, a u
desnoj ruci je drao koplje. Ubejje je vidio Poslanikova, alejhisselam,
snana i iroka ramena, vidio je ruke dovolj no jake da slome koplje.
I Vakidi, Megazi Resulillah, 195- 1 96; Ibn Hiam, 2/84.
2 Ibn Sad, 549; Ibn Hiam, 2/84.
58
Bitka na Uhudu
Poslanik, alejhisselam, je izgledao velianstveno. Malo ljudi zna da j e
Muhammed, alejhisselam, bio jedan od najjaih ljudi svog vremena.
No, Ubejje se nije plaio. Upravo je ubio muslimana i bio je jako sa
mouvjeren.
Poslanik, alejhisselam, j e mogao rei ashabima da ubiju Ubejja.
Oni bi ga sigurno napali i raskomadali. Mogao j e narediti Aliji da ga
ubije i Ubejje bi bio na mjestu mrtav. Ali, Poslanik, alejhisselam, je
naredio ashabima da se izmaknu i nije htio niiju pomo. Bilo je to
pitanje asti. Muhammed, alejhisselam, e se boriti kao arapski vitez.
Srest e se sa svojim izazivaem.
Dok je Ubejje prilazio Poslaniku, alejhisselam, zaustavio je konja.
Ni na trenutak ne sumnjajui da e Muhammed, alejhisselam, do
ekati njegov napad, polahko je izvlaio sablju iz korica. Ali, bilo je
prekasno, Poslanik, alejhisselam, je pogodio Ubejja kopljem u gornji
dio prsa. Ubejje se pokuao sagnuti, ali nije bio dovolj no brz, pogo
en je u predio desnog ramena u blizini vrata. Bila je to manja rana,
ali je Ubejje, padaj ui sa konja, slomio rebro. Prije nego li je Poslanik,
alejhisselam, uspio ponovo napasti, Ubejje je ustao i poeo bjeati
prema Kurejijama vritei na sav glas. Kurejije ga zaustavie i upi
tae koliko ozbilj no je ranjen. Ubejje odgovori:
- Tako mi Allaha Muhammed me je ubio.
Nakon to su ga pregledali, Kurejije mu rekoe da rana nije opa
sna i da e ubrzo zarasti. Ali Ubejje j e cvilio:
- Umrijet u! Umrijet u!
Kurejije ga pokuae utjeiti, ali on j e izgubio kontrolu nad so
bom i izbezumljeno j e vritao:
- Kaem vam, umrijet u! Muhammed je rekao da e me ubiti!
Kad bi Muhammed samo pljunuo na mene, ja bih umro! 1
Kad su se Kurejije vraali u Mekku, Ubejje je bio sa njima. Za
noili su nedaleko od Mekke. Te noi Ubej je umro. Uzrok njegove
smrti nije bila rana. A Allah najbolje zna.
Situacija j e postala sve nepodnolj ivija za muslimane, ali oni nisu
odustajali od borbe. Ehu Sufan i Halid su traili rjeenje za situaciju,
1 Ibn Hiam, 2/84.
59
Halid ibn Velid
jer se bitka oduila. Zato odluie napasti to ee s ciljem ubijanja
Poslanika, alejhisselam, j er bi njegova smrt znaila kraj muslimana.
Snana pjeadijska jedinica Kurejija j e zato estoko navalila na mu
slimane koji su se i dalj e odluno branili, ali je veina njih bila izba
ena iz stroja. Trojica Kurejija su se uspjeli pribliiti Allahovu Posla
niku, alejhisselam, tako blizu da su ga mogli gaati kamenj em. To su
bili: Utbe b. Ebi Vekas, Abdulah b. ahab i Ibn Kamije. Poee bacati
kamenje na Poslanika, alejhisselam.
Prvi od nj ih, Sadov brat, je pogodio Poslanika, alejhisselam, etiri
puta u lice, slomio mu dva donja zuba i rasjekao mu donju usnu. Ab
dullah je uspio baciti jedan kamen i pogoditi Poslanika, alejhisselam,
u elo, dok je Ibn Kamije jednim kamenom rasjekao Poslanikovo,
alejhisselam, lice pri emu su se dvij e kope sa lanca oko njegovog
ljema zabile u jagodinu kost njegova lica.
Allahov Poslanik, alejhisselam, j e od siline udaraca pao na zemlju.
Talha mu j e pomogao da ustane. Tada je nekoliko muslimana zajedno
sa Poslanikom, alejhisselam, izvrilo kontranapad i odbacilo Kurejije
nazad. Sad b. Ebi Vekas je ispustio svoj luk, izvukao sablj u i krenuo na
svog brata, ali je ovaj pobjegao. Sad je kasnije priao kako nikad sna
nije nije poelio ubiti ovjeka kao to je elio ubiti svog brata zato to
je ranio Poslanika, alejhisselam.
Opet je nastupilo krae zatije pa je Poslanik, alejhisselam, obri
sao krv sa lica. Kad je to uinio rekao je:
- Kako mogu uspjeti ljudi koji lice Poslanika boje krvlju dok
ih on poziva njihovu Gospodaru.
Ebu Ubejde j e bio priueni hirurg, pa j e pokuao izvaditi karike
od lanca iz Poslanikova, alejhisselam, lica. Stisnuo ih je zubima i po
vukao, pa je slomio dva zuba. Kasnije je meu Arapima bio poznat
kao El-Esrem - onaj koji je bez sjekutia.
Tokom ovog zatija Poslanik, alej hisselam, se malo oporavio od
rana. Jedna ena po imenu Umm Ej men, koja je j ednom zadoj ila Po
slanika, alejhisselam, dok j e bio dijete, stajala j e u njegovoj blizini.
Kurejija Haban b. Arka j e istupio iz grupe, namjestio strijelu na luk,
nanianio enu koja mu j e bila okrenuta leima i pogodio je.
1 Ibn Hiam, 2/80.; Vakidi, Megazi Resulillah, 191.
60
Bitka na Uhudu
Haban je to smatrao jako smijenim pa se grohotom smijao dok se
vraao prema Kurej ima. Poslanik, alejhisselam, se estoko razljutio,
uzeo je strelicu iz svog tobolca, dao je Sadu i rekao:
- Gaaj onog ovjeka.1
Sad namjesti Poslanikovu, alejhisselam, strijelu na svoj luk, polahko
nacilja i pogodi nevjernika u vrat. Sada se Poslanik, alejhisselam, smijao.
Kurejije zapoee vrlo silovit napad na Poslanika, alejhisselam,
iz svih pravaca. Ashabi su ponovo okruili Poslanika, alejhisselam, i
uspjeli su izdrati taj napad, ali se Ibn Kamije ipak uspio probiti. Bio
je to jedan od onih koji su Poslanika, alejhisselam, gaali kamenjem.
Malo desno od Poslanika, alejhisselam, stajao je Musab b. Umejr i ena
koja se zvala Umm Ammara. Ova ena je odustala od svog zadatka
donoenja vode i kupljenja sablji i lukova sa mrtvih i uzela direktnog
uea u borbi. Oborila je jednog konja i ranila jednog nevjernika.
Ibn Kamije j e zamijenio Musaba b. Umejra za Poslanika, alejhi
sselam, i pourio prema njemu. Musab ga doeka sa isukanom sa
bljom. Nakon nekoliko izmijenjenih udaraca, Musab je pao smrtno
pogoen. Kad je Musab pao, Umm Ammara je pourila prema Ibn
Kaimiji i zadala mu udarac sabljom po ramenu, ali nije bila dovolj no
snana, a osim toga nevjernik je imao oklop na sebi, pa nije bilo nika
kvih posljedica po njega. Ibn Kamije zauzvrat udari Umm Ammaru
sabljom po ramenu.i duboko je rasjee. Ona je pala i neko vrijeme se
nije mogla ni pomaknuti.
im je Ammara pala, Ibn Kamije ugleda Poslanika, alejhisselam,
pored sebe pa ga napade. Podigao je sablj u i zadao mu snaan udarac
u glavu. Sablja je rasjekla nekoliko karika na Poslanikovom, alejhisse
lam, lananom ljemu, ali nije mogla prodrijeti dublje. Poto se sablja
odbila od Poslanikov, alejhisselam, ljem, nastavila je putanju prema
njegovom desnom ramenu. Silina udarca je bila takva da je Poslanik,
alejhisselam, pao u omanji kanal iza sebe. Podigli su ga Alija i Talha.
Vidjevi Poslanikov, alejhisselam, pad, Ibn Kamije se okrenu i po
uri prema Kurejijama viui na sav glas:
- Ubio sam Muhammeda, ubio sam Muhammeda!2
1 Vakidi, Megazi Resulillah, 1 89.
2 Ibn Hiam, 2/78.
61
Halid ibn Velid
Ova vijest se brzo pronijela bojnim poljem. Za nju su uli svi - i
muslimani i Kurejije. Muslimanska srca su bila slomljena, pa se vei
na njih okrenula i pourila prema brdu Uhud. Nekoliko muslimana j e
mislilo da, ako je Allahov Poslanik, alej hisselam, mrtav, tad vie nema
nikakvog razloga za ivot, pa navalie na konjicu Kurejija kako bi to
skuplje prodali svoje ivote. Tada je Halid ubio treeg muslimana. Bio
je to Rafa'a b. Vak.
Dok j e glavnina snaga muslimana pobjegla prema Uhudu, vei
na Kurejija je poela pljakati mrtve. Muslimani uz Poslanika, alej
hisselam, su primijetili kako oko nj ih nema vie nijednog Kurejije.
elja za pljakom je bila jaa od nj ih, kao to je to malo prije bilo kod
muslimana. Smatraj ui da bi se mogao izvui, okruen preivjelim
muslimanima, Poslanik, alejhisselam, se povukao prema uskom pro
lazu u dolini. Nekoliko Kurejija je pokualo pratiti Poslanika, alej
hisselam, ali ashabi su ih otjerali ili ubili. Halid je vidio da se Posla
nikova, alejhisselam, grupa povlai prema brdskom prolazu, ali nije
ih pokuavao sprijeiti. Bio je suvie zauzet gonjenjem muslimanske
pjeadije. Tako je Poslanik, alejhisselam, neometano stigao do prola
za. Grupa muslimana sa Poslanikom, alejhisselam, penjala se na strm
nagib brda Uhud i stigla na visoku kamenitu liticu. Tu je Poslanik,
alejhisselam, zastao i ugledao tragian prizor poslije bitke.
Od trideset muslimana koji su se borili uz Poslanika, alej hisse
lam, ostalo je samo etrnaest, od kojih je veina bila ranj ena. Oslatih
esnaest muslimana hrabro je poginulo na Allahovom putu, branei
Poslanika, alej hisselam.
Tako su muslimani napustili bojno polje. Neki su panino trali
to dalj e odatle, neki su se vratili u Meinu, a neki su se pridruili Po
slaniku, alejhisselam, tek nakon dva dana. Oni koji su traili sklonite
u brdima kretali su se u manjim grupama i putem se borili protiv
konjice Kurejija i stigli do podnoja Uhuda. Tu su se rasprili, neki
su se sakrivali u podnoju brda, neki su se penjali uz greben, a ostali
su se skrivali u prolazima. Niko nije znao ta dalje initi. Kurejije su
u potpunosti vladali bojnim poljem.
Kada su stigli u uzak prolaz, Poslanik, alejhisselam, je pogledao
svoje rane. Ovdje mu se pridruila njegova ki Fatima. Alija je donio
vode u svom titu, a Fatima j e plaui prala krv sa oevih rana i previ-
62
Bitka na Uhudu
jala ih. U ovom sklonitu su bili sigurni od Kurejija, jer je prolaz bio
uzak. Poslanik, alejhisselam, se tu odmarao.
Muslimani koji su se sakrili u okrilje brda Uhud hodali su bescilj
no ne znajui ta initi i kuda krenuti. Jedan od nj ih, Kab b. Malik,
lutaj ui prema uskom prolazu, ugledao je Poslanika, alejhisselam, i
prepoznao ga. Kab b. Malik je imao snaan glas. Uspeo se na veliku
stijenu, okrenuo se prema mjestu gdj e je znao da se veina muslima
na skrivala i povikao:
- O muslimani, radujte se! Allahov Poslanik je ovdj eP
Dok j e vikao, pokazivao je rukom prema Poslaniku, alejhisselam.
Mnogo muslimana je, uvi ovaj poziv, krenulo prema Poslaniku,
alejhisselam, i pridruilo mu se.
U meuvremenu, Ehu Sufan je tumarao bojnim poljem zavirujui u
lica poginulih i pokuavao ih prepoznavati. Koga god bi sreo, pitao bi ga:
- Gdje je Muhammed?
Kad je naiao na Halida, upitao je i njega. Halid mu ree da ga je
vidio kako, okruen ashabima, odmie kroz uski prolaz. Pokazao mu
je na kamenitu liticu i zatraio doputenj e da sa svoj om konjicom na
padne Poslanika, alejhisselam. Halid je pogledao dolinu, a zatim i na
strmi nagib koji se uzdizao sa njenog kraja. Ovaj teren mu se uinio
vrlo tekim za menevrisanje konjicom. Ali, nadao se da e ga poslui
ti srea, kao to j e to malo prije bilo kad su Kurejij e pobijedile nakon
poetnog poraza. Halid je bio nepopravljivi optimist. Pokrenuo je ko
njicu uz strmu padinu.
Poslanik, alejhisselam, j e vidio ovaj pokret i zamolio Uzvienog:
- O mo; Gospodaru, ne dopusti ovim ljudima da dou ovdjeP
Omer uze jednu grupu muslimana, spustie se malo niz padinu i
pripremie za susret sa konjicom Kurejija. Kad se Halid sa konjicon
uspeo ve povisoko, ugledao je Omera i druge muslimane kako ga
spremno ekaj u na uzvienijem i povolj nijem poloaju nego to je bio
nj egov. Procijenio je da na ovako tekom terenu nikako ne moe ma
nevrisati konjicom, pa se povukao. Bio je to posljednji taktiki pokret
u Bici na Uhudu.
l Taberi, 2/200.; Vakidi, Megazi Resulillah, 1 85.
2 Ibn Hiam, 2/86.
63
Halid ibn Velid
Halid i Ehu Sufan, kao i mnogi drugi, ugledali su stravian prizor
koji nikada nee zaboraviti. Bojno polje je bilo puno muslimanskih
ehida, izmeu koj ih je, sa noem u ruci, tumarala Hind i ostale ene
Kurejija traei Hamzino tijelo.
Iako je bila vrlo krupna, Hind se kretala sa lahkoom. Kad je pro
nala Hamzino tijelo, rasjekla mu j e stomak i izvadila njegovu di
gericu, odsjekla jedan komad i pojela ga. Zatim mu j e odsjekla nos i
ui, dok su ostale ene Kurejija to isto inile sa tijelima drugih mu
slimanskih ehida.
Tada j oj prie Vahij, Hamzin ubica. Hind skide sav svoj nakit i
dade mu ga govorei:
- Kad stignemo u Mekku, dat u ti jo deset dinara. 1
Poto j e ostala bez nakita, Hind naini ogrlicu i narukvicu od ui
ju i noseva koje j e odsjekla i stavi na sebe ovaj grozni nakit. Uinivi
to, Hind zapjeva:
"Osvetismo ti se za dan Bedra,
Jedan krvavi dan za drugi.
Ne mogoh podnijeti gubitak Utbe,
Niti mog amide, brata i sina
Sada j e moje srce mirno, zavjet sam ispunila.
Vahij j e otjerao bol iz mog srca.
Zahvalna sam mu dok sam iva,
I dok moje kosti ne postanu prah u mome grobu:'2
Ehu Sufan je hodao dolinom, jo uvijek se nadaj ui da je Poslanik,
alejhisselam, mrtav. Moda je Halid pogrijeio. Popeo se na jednu sti
j enu, nedaleko od mjesta gdje je bio Allahov Poslanik, alejhisselam, i
zavikao, obraaj ui se grupi muslimana koje je vidio:
- Da li je Muhammed meu vama?!
Poslanik, alejhisselam, naredi ashabima da ne odgovaraju. Ehu Su
fan ponovi pitanje jo dva puta, ali odgovora nije bilo. Ponovo upita:
- Da li je Ehu Bekr meu vama?!
! Vakidi, Megazi Resulillah, 222.
2 Ibn Hiam. 2/91 .
64
Bitka na Uhudu
- A Omer, da li je on tu?!
Odgovora nije bilo. Ebu Sufan se vrati meu Kurejije koji nisu
bili daleko od njega i ree im:
- Sva trojica su mrtvi, sada vie nema nikakvih problema.
Tada hazreti Omer, ne mogavi se uzdrati, zavika:
- Lae, o Allahov neprij atelju! Svi, koje si nabrojao, su ivi! Ima
nas dovolj no da te estoko kaznimo!
Ebu Sufan odgovori podrugljivim smijehom, znajui da u ovom
trenutku muslimani nisu sposobni ni za kakvu akcij u. Zatim ree:
- Allah te zatitio, o sine Hattabov! Je li Muhammed zaista iv?!
- Tako mi Allaha, iv je i uje sve to govori! - doviknu Omer.
- Mnogo si iskreniji od Ibn Kamijje!
Tad zapoe dijalog izmeu Ebu Sufana i Allahova Poslanika, alej
hisselam. Poslanik nije htio lino govoriti s njim, pa je Omer prenosio
njegove rijei:
- Slava Hubelu! Slava Uzzau!
- Slava Allahu, Najveem!
- Mi imamo Uzaa i Hubela, a vi nemate.
- Na Bog je Allah, a vi nemate Boga.
- Stvar je gotova. Ovo je bio na dan, kao to je dan Bedra bio va. Rat-
na srea je promjenjiva. Vidjeemo se ponovo na Bedru idue godine.
- Sreemo se na Bedru, imate nae obeanje.
- Meu vaim mrtvim ete nai neke koji su masakrirani. Ja to
nisam naredio i ne odobravam taj postupak. Ne krivite me za to.
Rekavi to, Ebu Sufan se vrati u redove svoje vojske. Zatim Ku
rejije napustie bojno polje i vratie se u logor u kom su bili dan
ranij e. Kad su nevjernici odmakli, Poslanik, alejhisselam, posla Aliju
da izvidi ponaanje Kurejija - da li jau kamile ili konje. Nakon to je
izvidio situaciju, Alija se vratio i izvijestio Poslanika, alejhisselam, da
Kurejije uglavnom j au kamile, a tek poneki od njih jau konje.
1 Ibn Hiam, 2/93-94; Yakidi, Megazi Resulillah, 229/230; Ibn Sad, 551.
65
Halid ibn Velid
Poslanik, alejhisselam, na osnovu toga zakljui:
- To znai da ne namjeravaju napasti Meinu, nego e se vratiti
u Mekku. Da namjeravaju napasti Meinu, jahali bi konje za borbu.
U tom sluaju, tako mi Allaha, ja bih se ponovo borio protiv njih. 1
Kurejije zanoie na lokaciji Hamrat el Esed, oko 18 kilometara
od Medine.2 Muslimani su se vratili u Medinu, osim nekolicine njih
koji su odlutali, pa su pristigli idueg dana, a neki i jo jedan dan ka
snije. Slijedeeg jutra, Allahov Poslanik, alejhisselam, je ustao i opa
sao oruje. Na njegovom licu su se j asno vidjele rane koje je zadobio
u bici. Njegovo elo, obraz i usne su bili dobro rasjeeni i nateeni.
Rane od dva izbijena zuba su ga jako boljele, kao i rame gdj e ga je
Ibn Kamijje udario sablj om. Ove rane e mu zadavati muke narednih
mjesec dana.
Poslanik, alejhisselam, j e poslao po Bilala, svog mujezina, i nare
dio mu da objavi poziv za borbu. Nareeno je da se odazovu samo
oni koji su uestvovali u bici dan prije. Bilalov prodorni glas se ra
zlijegao ulicama Medine i prenosio poruku u svaku muslimansku
kuu. Muslimani se odazvae. Veina je bila izranjavana. Proveli su
neprospavanu no u patnj i i bolu, dok su ih njihove ene njegovale.
Malo njih je zaista bilo spremno za borbu. Ipak, svi su ustali iz svo
jih postelja i odazvali se. Nije bilo stenjanja, jeanja ni plaa. Mnogi
su hramali, neki su hodali uz pomo improviziranih taka, a neki su
mogli hodati samo uz pomo svojih drugova. Hramljui i teturaj ui,
doli su do Poslanika, alejhisselam. Kad su ga ugledali onako izranja
vanog, zaplakali su i rekli:
- Odazivamo se, o Allahov Poslanie.
Tako umorni i izranjavani, predvoeni ranjenim Poslanikom, alej
hisselam, krenuli su u borbu protiv nevjernika. Bilo ih je oko 500.
Dok su se muslimani okupljali za borbu, estoka svaa je bijesnje
la u logoru Kurej ija. Ikrime, bijesan kao i dan ranije, insistirao je da
se vrate u bitku jer su muslimani bili u oajnom stanju poslije estoke
bitke. Smatrao je to dobrom prilikom da ih potpuno unite prije nego
se oporave.
1 Ibn Hiam, 2/94.
2 Bilo je to pored dananje lokacije Bir Ali, na glavnom putu za Mekku.
66
Bitka na Uhudu
-

to je dosta, dosta je - ree Safvan b. Umejje - pobijedili smo,


to je dovolj no. Muslimani jesu u loem stanju, ali ni mi nismo mno
go bolj i . Mnogi nai borci i konji su izranjavani. Ako doe do bitke,
moda neemo imati j ueranju sreu. 1
Kurejije su uli o 300 munafka koji su dezertirati iz Poslanikove,
alej hisselam, vojske. Pobojali su se da bi se oni moda mogli ponovo
vratiti Poslaniku, alejhisselam, pa bi muslimani bili ojaani snanim
i svjeim trupama. Osim toga, Kurejije su zarobili dva muslimanska
izviaa i odmah ih ubili. Njihova prisutnost je potvrdila procjenu
Safvana i Ebu Sufana o muslimanskoj ogorenosti i spremnosti za
borbu. Zato Ebu Sufan odmah izdade nareenje za pokret prema
Mekki. Kurejije tako krenue za Mekku. Poslije podne, muslimani
stigoe u naputeni neprij atelj ski logor. Ostali su tu etiri dana i noi,
nakon ega se vratie u Medinu.
Bitka na Uhudu j e zavrena. Poginulo j e ukupno 70 muslimana.
Ebu Sufan je ubio j ednog, Halid i Ikrime su zajedno ubili trojicu.
Na strani Kurejija je bilo 22 poginula, od kojih je est ubio Alija, a
Hamza trojicu. Bio je to poraz muslimana, ali ne defnitivan. Bila j e
to druga znaajna bitka u historij i muslimana. Prvi put j e Ebu Sufan
komandovao u bici protiv muslimana i bila j e to prva bitka u Hali
dovom ivotu. Poslanik, alejhisselam, j e izgubio ovu bitku, a glavna
krivnja za ovaj poraz pada na strijelce koji su napustili brdo Aj nan, ne
posluavi Poslanika, alejhisselam, i svog pretpostavlj enog.
Nekoliko pisaca se izjasnilo da Arapi u to vrijeme nisu nita znali
o stvarnom ratovanj u. Smatrali su da se njihovo voj evanj e svodi na
puko jurianje i stihijsku bitku. Bilo je miljenja meu ovim pisci
ma da su Arapi vj etinu ratovanja nauili od Bizantijaca i Perzijanaca
sa kojima su se sukobljavati nakon Poslanikove, alejhisselam, smrti.
To uope nije tano. Vidj eli smo da nain na koji je Poslanik, alej
hisselam, rasporedio svoje trupe pokazuje njegovo izvrsno taktiko
promiljanje. Vano je naglasiti da je Poslanik, alej hisselam, izabiru
i bojno polje, ostavio Medinu otvorenom za napad. Medina j e bila
baza muslimanima, a put prema bazi koji se pruao j uno od mu
slimanskih poloaja bio je otvoren. Ako bi se Ebu Sufan odluio na
pokret ka Medini, muslimani mu ne bi bili na putu.
l Ibn Hiam, 2/10; Vakidi, Megazl Resulillah, 231 -233-263.
67
Halid ibn Velid
Donosei ovu odluku, Poslanik, alej hisselam, je predvidio da Ebu
Sufan nee pokrenuti trupe ka Medini, jer ako bi to uinio, izloio bi
svoja krila i pozadinu napadima muslimana. Tako j e i bilo. Ebu Sufan
nije krenuo na Medinu zbog opasnosti od muslimanskih snaga koje
su bile rasporeene pored puta za Medinu. Ovo je klasian primj er,
oproban mnogo puta u historiji ratovanja, kad bi branioci baze na
pustili istu, ne doekujui fontalni sukob, nego bi bonim napadom
ugroavali svaki neprijateljski pokret prema bazi.
Poto j e bio prinuen na borbu pod uslovima koji mu nisu najbo
lje odgovarali, Ebu Sufan je ispravno rasporedio svoje snage, na kla
sian nain koji su upotrebljavali Bizantijci i Perzijanci, sa glavninom
pjeadijskih jedinica u centru i pokretljivim krilima za manevrisanje
ka neprij atelj skim bokovima i pozadini.
Imajui u vidu prirodu bojnog polja i raspored snaga, pitanje je da
li bi ijedan bizantijski ili perzijski general rasporedio snage drugaije
nego to su to uinili Poslanik, alejhisselam, i Ebu Sufan. Sasvim si
gurno, nijedno taktiko promiljanje ne bi ponudilo bolje rjeenje.
Ostale injenice, koje su opredijelile ovu bitku, jesu Halidovo
taktiko prosuivanje i njegove voj ne vjetine. Kad se glavnina sna
ga Kurejija razbjeala, njegova konjika j edinica j e ostala vrsto na
svojoj poziciji. U veini sluajeva, kad se glavnina snaga raspe, i ostale
snage se raspu. Vidjeli smo neobinu Halidovu hrabrost kad je uspio
zadrati svoj u konjicu pod punom kontrolom, iako je to izgledalo be
smisleno.
Vidjeli smo njegovo strpljenje i neprihvatanj e poraza. Halidovo
otro oko vidjelo je kad su muslimanski strijelci napustili Aj nan i time
otvorili prolaz ka lijevoj strani muslimanskih snaga. Ugledavi prili
ku, brzo je reagovao i doao iza lea muslimanima, gdje su bili vrlo
ranjivi. Bio je to briljantan potez, koji je muslimane iz gotovo sigurne
pobjede doveo u poraz.
Takoe vidimo njegovu odlunost i istraj nost u pritisku na uporne
muslimane, sve dok in nije slomio. Ubivi troj icu muslimana pokazao
j e linu hrabrost i borbenu vjetinu. Posjedujui hrabrost i mladala
ki polet, ali i strplj ivost koja je neuobiaj ena za njegove godine, Halid
je pokazao da e ostvariti blistavu voj nu karijeru.
68
Bitka na Uhudu
Bila je to prva bitka u islamu gdje su pokazani prefnjeni manevri.
Od tada e se muslimani sve vie isticati u bitkama, koristei mane
vre i vojnu strategij u. Neka od imena koja su pominjana u ovoj bici
postii e u dvije naredne decenije nevienu slavu kao pobjednici i
osvajai. . . Halid, Amr b. As, Ebu Ubejde i Sad b. Ebi Vekas.
69
BITKA NA H EN DEKU
Bitka na Hendeku
Po povratku u Mekku, Halid je nekoliko dana neprestano razmi
ljao o Bici na Uhudu. Stalno je razmiljao o trenutku kad su musli
manski strijelci napustili svoje poloaje, to mu je dalo priliku za brz
i precizan manevar, kojim e se esto koristiti u buduim bitkama u
svojoj vojnoj karijeri. Jedna injenica koju nije mogao razumjeti, a
toliko ga je optereivala, bila je neobina hrabrost i istraj nost mu
slimana. Izgledalo j e neprirodno da tako malobrojna voj ska, napad
nuta sa svih strana, bude tako odluna i spremna boriti se do kraja
titei svog vodu i vjeru. Osim toga, porijeklo muslimana je bilo isto
kao i porijeklo Kurejija i ostalih Arapa. Moda je u toj novoj vj eri
bilo vie predanosti i posveenosti nego u drugim vjerama. Moda j e
bilo neto u Muhammedovoj, alejhisselam, linosti to j e privlailo
ljude. Takve misli su ga okupirale, ali za sad nije bilo ni govora da bi
prihvatio novu vjeru. tavie, nadao se ponovnom sukobu sa musli
manima, ali bez ogorenosti i mrnje, kao to sportista razmilja o
novom meu.
[Islam je vjera koja oduevljava u svim domenima. Tako je Halid
oduevljen u svom domenu - domenu ratovanja. Bio je otrouman
i razborit, pa je stalno pokuavao odgonetnuti tajnu muslimanskih
uspjeha. Lino je poznavao skoro sve muslimane, od kojih mnogi nisu
bili poznati po vitetvu prije islama. Odjednom, sve sami vitez do vi
teza. Odakle li to dolazi? -pitao se Halid. Op. prev.
Halid j e nastavio uivati u ivotu. Naredne dvije godine nije bilo
direktnog voj nog sukoba izmedu muslimana i Kurejija, ali dogodio
se jedan incident, poznat kao sluaj Radi. Bio j e to brutalan i uasan
sukob koji je jo vie zaotrio odnose izmedu Mekke i Medine.
73
Halid ibn Velid
Dogodilo se to u j ulu mjesecu 625. godine. Nekoliko Arapa je do
lo Poslaniku, alejhisselam, kao delegacija plemena i izrazili elju da
prihvate islam. Zamolili su Allahova Poslanika, alejhisselam, da im
poalje nekoliko muslimana koji su poznavali Kur'an i propise isla
ma, kako bi to znanje prenijeli nj ihovom plemenu. Poslanik, alejhi
sselam, j e odabrao est ashaba za ovaj zadatak. Ovi ashabi su bili vrlo
ponosni to su ba oni odabrani da ire Allahovu vjeru. Otili su sa
delegacijom plemena, potpuno nesvj esni zamke koja ih eka. Kad su
ashabi sa svoj im vodiima stigli do lokacije Radi, nedaleko od Us
fana, upali su u zasjedu koj u je napravilo stotinu ratnika iz plemena
koje ih je pozvalo. Muslimani su izvukli sablje, ali nisu imali nikakve
anse. Troj ica su ubijeni, a troj ica zarobljeni i odvedeni u Mekku. Na
putu do Mekke jedan musliman se uspio osloboditi i napasti uvare,
ali je ubijen. Preostala dva muslimana su dovedena u Mekku gdje su
prodani. Bili su to Hubejb b. Adi i Zejd b. Desine. Obojica su ubijali
nevj ernike u borbi, pa ih je kupila rodbina ubijenih nevjernika sa na
mjerom da ih ubiju, kako bi se osvetili.
Nekoliko dana ih niko nije dirao jer je bio sveti mjesec safer. Kad
je istekao sveti mjesec, zatvorenici su odvedeni u sjeverozapadni dio
Mekke, koji se zvao Tenim, gdje se skupilo svo stanovnitvo, uklju
ujui robove, ene i djecu. Dovedeni su do mjesta gdje su dva kolca
bila zabijena u zemlju. Zaroblj enici su zatraili dozvolu da obave na
maz, nakon ega su svezani za koleve. Ponueno im je da izaberu
izmeu vraanja oboavanju idola Kurejija i smrti. Oba muslimana
su odabrali smrt. Tada im prie Ebu Sufan i upita:
- Zar ne elite da ste sada sigurni u svoj im domovima, a da je
Muhammed na vaem mjestu?
Obojica su odluno odbili takvu mogunost i rekli da ne postoji
takvo muenje koje bi ih natjeralo na tu pomisao. Uznemiren i razlj u
en, Ebu Sufan se okrenuo svoj im prij atelj ima i rekao:
- Nikad nisam vidio da ljudi toliko vole svog vou koliko Muham
medovi vole Muhammeda. 1
Zejd je bio prvi koji je ubijen. Jedan rob ga je sasjekao sabljom. Sli
jedei je bio Hubejb. Njegova smrt e biti predstava u kojoj su stanov-
Ibn Hiam, 2/172.
74
Bitka na Hendeku
nici Mekke doli uivati. Na dati znak, 4 djeaka sa sabljama je dolo
do Hubejba. Poee ga bockati sabljama. Nakratko bi se odmaknuli, a
zatim jurnuli ka njemu, kao da e ga sasjei, ali bi u posljednji trenutak
zadrali udarac i samo bi ga bocnuli dovoljno snano da mu rasjeku
kou, ali tako da ga ne ubiju. Neki djeaci su bili nespretni, pa bi zasjekli
dublje nego ostali. Ubrzo je Hubejbovo tijelo bilo potpuno krvavo od
stotine rana. Nakon svakog uboda bi se trznuo, ali nije isputao ni glasa.
Gledaoci su bili uzbueni Hubejbovim spektakularnim patnjama.
Kad je prolo izvjesno vrijeme, jedan ovjek sa isukanom sabljom je
priao Hubejbu i rastjerao djeake. Moda su se djeaci umorili od igre,
a publika od zabave. ovjek je podigao sablju i probo Hubejba kroz srce
i skratio mu muke. Tijela su ostavljena da truhnu na kolevima.
ovjek koji je organizovao ovu stranu predstavu i pripremio dje
ake za njihovu ulogu bio je lkrime b. Ehi Dehl. Ikrime nije znao da bi
mu mogli biti oproteni dotadanj i grijesi koje je uinio prolivajui krv
muslimana na Bedru i Uhudu. Ali ovo to je sada uradio je bilo neto
sasvim drugo. Toga dana je Ikrime postao ratni zloinac.
Sjeamo se da je Ebu Sufan, naputajui bojno polje na Uhudu,
uputio izazov muslimanima da se sretnu idue godine u isto vrijeme na
Bedru, to je Poslanik, alejhisselam, prihvatio. To bi znailo da susret
pada u martu mjesecu 626. godine. Kako se vrijeme za susret priblia
valo, Ebu Sufan se osjeao nespremnim. Zimske kie su bile oskudnije
nego inae, a kad je zima prola, temperatura je neuobiajeno porasla.
Bilo je vrlo suho i vrue, pa je izgledalo da predstoj i teka godina. Ebu
Sufan je odluio odgoditi susret, pa je poslao jednog provokatora da
iri glasine po Medini kako Kurejije skupljaju neobino veliku vojsku
koja e biti znatno broj nija od one na Uhudu. Cilj ovih glasina bio je
zastraivanje muslimana kako bi oni ostali u Medini. Kad su glasine
dole do Allahova Poslanika, alejhisselam, on je kratko rekao:
- Privatam susret sa nevernikom, ak i ako bi morao ii sam.
Krajem marta muslimanska vojska je napustila Medinu. Vojska j e
brojila l SOO ljudi, od ega j e bilo SO konjanika. Stigli su na Bedr 4.
aprila 626. godine ( 1 . zul-kade 4. godine po Hidri), ali tamo nije bilo
ni traga Kurejijama. Kad je Ebu Sufan uo za pokrete muslimanske
! Ibn Sad, 563.
75
Halid ibn Velid
vojske, okupio je Kurejije, pa su krenuli iz Mekke. Bila je to vojska
od 2 000 lj udi od ega je stotinu konjanika. Halid, Ikrime i Safvan su
bili sa nj ima. Ehu Sufan je odluio da se ipak nee boriti ni pod kojim
uslovima. Obratio se vojsci:
- Ovo j e uasna godina za ratovanje. Zemlja j e suha i vrue j e kao
malo kad. Ovo su nemogui uslovi za bitku. Boriemo se ponovo u
godinama izobilja. 1
Nakon to j e iznio razloge, naredio j e povratak u Mekku. Safvan i
Ikrime su protestvovali, ali to nije prihvaeno. Kurejije su se vratile
u Mekku. Muslimani su ostali na Bedru osam dana.

uvi da se Ehu
Sufan vratio u Mekku, podigli su logor i vratili se u Medinu.
Nakon to su se Kurejije vratile u Mekku, zavladao bi mir izme
u njih i muslimana da nije bilo spletkarenja nekolicine jevreja. Da
bismo razumjeli razloge ovih spletki, morat emo se vratiti na dane
kada je Poslanik, alejhisselam, uinio Hidru iz Mekke u Medinu.
Kada je Allahov Poslanik, alejhisselam, stigao u Medinu, to e ka
snije biti uzeto kao poetak raunanj a vremena po hidretskom ka
lendaru, formirao j e muslimansku zajednicu od dvije kategorije ljudi.
Prvi su bili Muhadiri - oni koji su doselili, a drugi su bili Ensarije
- oni koji su ivjeli u Medini i pozvali Poslanika, alejhisselam, da doe
nj ima i ivi kod njih. Postojala je i trea kategorija - munafci, dvoli
njaci, licemj eri, a koji su bili malobroj ni. Oni su deklarativno prihvatili
islam, ali su u srcu ostali nevjernici. Njihov voa je bio Abdullah b.
Ubejj - ovjek koj i je do Poslanikovog, alejhisselam, dolaska bio vode
a linost Medine. Poslanikovim, alejhisselam, dolaskom njegov uticaj
je bio znatno smanjen. Ovi munafci su napustili redove muslimanske
vojske uoi same bitke na Uhudu. Neprestano su ometali Poslanika,
alejhisselam, u njegovom djelovanju, ali taj no, a naroite napore bi
inili kako bi oslabili odlunost muslimana kad su kretali u borbu.
Znaajan dio stanovnika Medine bili su jevreji, organizovani u tri
saveznika plemena: Benu Kajnuka, Benu Nazir i Benu Kurejze. Kad
je Poslanik, alejhisselam, stigao u Medinu, oni su ga prihvatili bez re
zerve, j er im se inilo da njegova vj era nee ugroziti njihove pozicije.
Svako od ovih plemena j e sklopilo savez sa Poslanikom, alej hisselam,
koji se moe nazvati kao ugovor o prijateljstvu i nenapadanj u. Ugovor
1 Ibn Sad, 563.
76
Bitka na Hendeku
o savezu je ukljuivao i odredbu prema kojoj jedna strana nee poma
gati neprijatelja druge strane dok je ova sa nj ima u neprijateljstvu.
Kur'anski ajeti koji su objavlj eni dok je Poslanik, alejhisselam, i
vio u Mekki uglavnom su se odnosili na pitanja vjerovanja i duhovno
sti, opisujui uglavnom karakter ljudske veze sa Gospodarom.
Kad je Poslanik, alejhisselam, doselio u Medinu, Objava dobija na
dinamici i poinje zadirati u vitalna pitanja odnosa meu ljudima, te
u pitanja ekonomije i politike. Islam se poinje baviti ovjekom kao
lanom drutva i drutvom kao instrumentom za postizanje uzvie
nih ciljeva. Objava je traila sve vie opeg napretka i poboljanja
ljudskog ivota. Ova dinamika je davala novu dimenziju islamu i nu
no je dolazila u sukob sa odredbama prijanjih vjera.
Sukob j e, prije ili kasnije bio neizbj ean. Od prijanjih vjera, ju
daizam j e taj s kojim j e islam doao u prvi konflikt. Jevreji su prvi
shvatili prijetnju svoj im pozicijama koja je proistekla iz muslimanske
pobjede na Bedru. Tada je jevrejska pleme Benu Kaj nuka prekrila
savez i krenulo u otvorenu opozicij u prema muslimanima. Poslanik,
alej hisselam, je naredio opsadu tvrave u kojoj su se utvrdili i poko
rio ih. Kazna za prekraj saveza bila j e protjerivanje iz Medine, pa je
pleme preselilo u Siriju.
Zatim j e pleme Benu Nazir prekinulo savez i to ubrzo nakon Bitke
na Uhudu. Kazna je bila ista kao i za prethodne. Neki od nj ih su od
selili u Siriju, a drugi su se naselili u Hajberu, sjeverno od Medine. U
operacijama protiv ovih plemena, voa munafka Abdullah b. Ubejj
je stao na stranu j evrej a, potajno ih bodrei na borbu protiv musli
mana, obeavi im pomo. Kasnije, kad je vidio da se stvari odvijaj u
u korist muslimana, prepustio je jevreje njihovoj sudbini.
Tree pleme, Benu Kurejze, nastavilo j e ivjeti u Medini. Njihov
odnos sa muslimanima je bio potpuno normalan i miran. Obje strane
su potovale odredbe ugovora. Ali jevreji iz plemena Benu Nazir, koji
su se naselili u Hajberu, nisu mogli oprostiti muslimanima injenicu
da su ih protjerali. Nakon Uhuda, jevreji su saznali za dogovor musli
mana i Kurejija da se bore idue godine, pa su strpljivo ekali nada
j ui se porazu muslimana. Kad su saznali da bitke nee biti, odluili
su se na direktan napad na muslimane.
77
Halid ibn Velid
Pred kraj ljeta 626. godine, delegacija jevreja iz Hajbera zaputila se
u Mekku. Voda im je bio Hujej b. Ahtab, koji je bio poglavica Benu Na
zira. Po dolasku u Mekku, delegacija se sastala sa Ebu Sufanom. Dogo
varali su se o organizovanju vojnog pohoda protiv muslimana. Hujej j e
koristio strahove i osjeanja Kurejija, kojima je objanjavao opasnost
od irenja islama u Arabiji. Ako se muslimani dokopaj u Jemame, trgo
vaki putevi Kurejija prema Iraku i Bahreinu e biti prekinuti.
- O sine Ahtabov. Ti si poznavalac Knjige. Misli li da je Muham
medova vjera bolja od nae vjere? - upita Ebu Sufan Hujeja.
- Kao poznavalac Knjige, uvjeravam te da je tvoja vjera bolja od
Muhammedove. Vi ste u pravu - kao iz topa odgovori Hujej . 1
Ovo je odgovaralo Kurejijama. Pristali su na borbu protiv Allahova
Poslanika, alejhisselam, ako im se pridrue i druga arapska plemena.
Delegacija jevreja je tad posjetila i plemena Gatafan i Benu Esed
s kojima su vodili sline razgovore sa slinim rezultatima. Ova ple
mena, kao i mnoga druga odluila su uzeti uea u velikom voj nom
pohodu s ciljem unitenja muslimana.
Nakon Uhuda, Mekelije su prihvatile gubitak trgovakog puta za
Siriju kao neminovan, jer su muslimani ostali na vlasti u Medini, po
red koje j e ovaj put prolazio. Zato su Mekkelije pojaale trgovinu sa
Irakom, Bahreinom i Jemenom, ime su vie ili manje nadoknadili
gubitak koji je nastao prekidom trgovine sa Sirijom. Nakon posljed
nj ih razgovora sa delegacijom j evreja, Ebu Sufan je shvatio da je,
zbog irenja islama, trgovina Mekkelij a u opasnosti. Ako se muslima
ni dokopaju Jemame, trgovina Kurejija e biti ograniena na Jemen,
jer bi tada putevi za Irak i Bahrein bili u muslimanskim rukama. To bi
Kurejijama zadalo ekonomski udarac koji oni ne bi preivjeli. Tako
de, Safvan b. Umejje je zadirkivao Ebu Sufana zbog njegovog slabog
morala tokom bitke na Uhudu. Oba ova razloga su ga natjerali da
poduzme j o j edan vojni pohod na muslimane.
Pripreme za voj ni pohod su poele. Plemena su se poela oku
pljati u februaru 627. godine. Kurejije su okupile najjae snage koje
su brojale 4 000 voj nika, 300 konja i l 500 kamila. Zatim je pristi
glo pleme Gatafan sa 2 000 ljudi koje j e predvodio Ujejne b. Hisn.
1 Ibn Hiam, 2/21 4.
78
Bitka na Hendeku
Benu Sulejm je poslao 700 ratnika, a Benu Esed je poslao snage ij i
broj nije poznat, a njima je komandovao Tulejha b. Huvejlid. Dok su
se Kurej ije i neka manja plemena sakupila u Mekki, Gatafan, Benu
Esed i Benu Sulejm su se smjestili sjeverno, sjevroistono i istono
od Mekke, odvoj eni jedni od drugih, odakle e odmarirati prema
Medini. Ukupna snaga skupljenih plemena, uklj uujui i neka manja
koja nismo pomenuli, iznosila je lO 000 ljudi. Vrhovna komanda nad
ovim pohodom, koji je poznat kao okupljanje plemena, povjerena j e
Ebu Sufanu. Radi lakeg razumijevanja, mi emo ih zvati saveznici.
U ponedjeljak, 24. februara 627. godine [I evala 5. godine po
Hidri) saveznici su stigli nadomak Medine i uspostavili svoje logore.
Kurejije su logorovaH zapadno od Uhuda, gdje su bili smjeteni za vri
jeme Bitke na Uhudu. Gatafan se ulogorio oko etiri kilometra istono
od Uhuda. Nakon to su se smjestili, saveznici krenue ka Medini.
Glas o prikupljanju velike vojske nevjernika odavno j e stigao do
Allahova Poslanika, alej hisselam. Situacija je bila ozbilj na. Vojska od
10 000 nevjernika mogla bi unititi muslimane. Podaci koje su musli
manski obavjetajci donijeli uznemirili su i zabrinuli muslimane iako
su u bitkama uvijek bili brojano slabiji od neprij atelj a. Odnos snaga
na Bedru i Uhudu je bio jedan na trojicu i jedan na etvericu. U tom
trenutku u Medini je bilo 3 000 voj no sposobnih mukaraca. Meu
nj ima je bilo nekoliko stotina munafka na koje se nije moglo rauna
ti. U historiji Hidaza do sada nije skupljena ovolika vojska.
Tada muslimanima dolazi spas, kroz prijedlog ashaba Selmana Fa
risije (Perzijanca). On je objasnio da bi perzijska vojska branei se od
nadmonijeg neprijatelja, iskopala kanal (hendek), tako irok i dubok
da ga neprij atelj ne bi mogao prei. Ovakva taktika j e bila nepoznata
tadanjim Arapima, ali je prijedlog prihvaen kao vrlo domiljat.
Allahov Poslanik, alejhisselam, j e naredio da se otpone sa kopa
njem kanala. Neki muslimani nisu shvatali ovu taktiku, pa su se ne
voljko prihvatali napornog kopanja. Munafci su iskoristili ovu priliku
za svoj e djelovanje, pa su irili ideju o kanalu kao promaenom po
duhvatu. Ali, nakon to su muslimani vidjeli Poslanika, alejhisselam,
kako on lino kopa, nijedan asni musliman vie nije ni pomiljao da
odustane od tog posla. Posao kopanja je podijeljen po grupama. Svaka
grupa od deset muslimana trebala je da iskopa 40 kubnih metara ma-
79
Halid ibn Velid
terijala. Dok su se muslimani znojili zbog napornog posla, Hasan b.
Sabit j e hodao od grupe do grupe i recitirao im poeziju i na taj nain
im jaao moral. Hasan je bio pjesnik. Posmatrao bi dogaaje tokom
kopanja, koje bi odmah opjevao sa takvim uspjehom da sluaoci nisu
mogli vjerovati da je to samo improvizacija proistekla iz trenutne in
spiracije. Tako je izazivao snane emocije kod ljudi koji su naporno
radili. Ali talenat za pjesnitvo je bio jedina Hasanova sposobnost. On
nije imao nimalo hrabrosti za borbu, to emo kasnije vidjeti.
Kanal se pruao od brda

ejhan prema brdu Zubejb, zatim prema


brdima Debel Benu Ubejd. Sva ova brda su ukljuena u podruje
zatieno iskopanim kanalom. Na zapadnoj strani kanal j e skretao
prema j ugu titei lijeve strane dva brda poznata kao Debel Benu
Ubejd. Istono od brda

ejhan i j ugozapadno od brda Debel Benu


Ubejd prua se podruje prostranog pjeanika. Pjeanik j e neravan
i mjestimino ispresijecan velikim kamenim blokovima, pa je tako
nepogodan za pokrete i djelovanja voj nih jedinica. Neto j uno od
sredita kanala nalazi se dominantno brdo Sil'a, oko 1 50 metara vi
soko i oko l 800 metara dugo. Brdo se uglavnom prua pravcem sje
ver - j ug, ali sa ravanj ima u svim pravcima. Zapravo je manje brdo
Zubejb ogranak brda Sil'a i prua se od sjevera prema istoku. Ovaj
posljednji detalj se ne moe jasno vidjeti na naoj karti (Vidi kartu 3.
na strani 81 ) .
Kad j e kopanje kanala zavreno, muslimani su postavili logor
ispred brda S il' a. Bilo ih je ukupno 3 000 ukljuujui i munafke na koje
se nije moglo raunati. Zamisao Allahova Poslanika, alejhisselam, je
bila da glavninu snaga dri neangaovanom, da bi j e mogao upotri
jebiti za odbranu na bilo kojem dijelu kanala, ako bi ga neprijatelj
uspio na neki nain prei. Du cijelog kanala, Poslanik, alejhisselam,
je postavio osmatrae, nj ih oko 200, koji su sa brda nadgledali kanal.
Pokretne snage od 500 lj udi patrolirale su podrujem koje nije bilo
zatieno kanalom, pazei da se neprij atelj ne bi neopaeno pribli
io Medini sa tih pravaca. Medina tada nije ni izdaleka izgledala kao
danas. Grad je tada bio koncipiran kao skup naselja i utvrda. Fiziki
i duhovni centar tadanje Medine je bila Poslanikova, alejhisselam,
damija. ene i djeca su smjeteni u utvrde i kue koj e su bile udalje
ne od frontova koji su se pruali sa pravca sjevera i sjeverozapada.
80

T
Sjever
F


ZUBEJB
P

DEBEL BENI UBEJD



Sl l' A

'
EJ HAN
1
\
J
MEDI NA
Z
L
l
NEPROHODNI PJE$ANIK f
\
\

11
BENI
cc f
1
KUREJZE c: t
f f
] ] ) ! ! ! ! !

KARTA4.
BI TKA NA
HENDEKU
.
Hendek
e
Napadi saveznika

Muslimani
O

N
=

O
w

P
G
Halid ibn Velid
Zima koja se upravo okonavala bila je otra i duga. Kad su Kurej
ije ugledale kanal, bili su zaprepateni i ogoreni. Doli su sa takvom
snagom da je pobjeda bila potpuno sigurna. itavo vrijeme Ebu Su
fan je bio izvan sebe od radosti zbog oekivane slave i pobjede, kad
gle, ono duboki kanal na putu.
Ebu Sufan je bijesno vikao:
- Tako mi Allaha, ovakve ratne varke nisu obiaj ArapaP
U jednostavnom promiljanju tadanjeg Arapa nije bilo mjesta za ova
k taktiku. Za arapskog viteza ovo ni u kom sluaju "nije bilo poteno".
Saveznici su podigli svoje logore i ponovo ih razvili du iskopanog
kanala i zapoeli opsadu koja e trajati narednih 23 dana. Dok su se
saveznici razmjetati oko kanala, muslimani su ga pokrivali malim
snagama. Na poloaj ima su bili samo strijelci, koji su se izmj enjivali,
a saveznici bi se nou povlaili u svoj e logore. Tokom cijelog dana,
a ponekad i noi, saveznici su patrolirati du kanala traei mjesto
pogodno za prelazak. Oni e ga konano i nai, ali kasnije.
Prolo je deset dana opsade, bez nekih naroitih dogaanja. Na
petost je rasla na obje strane i postajala sve j aa. U Medini nije bilo
naroito velikih zaliha hrane, pa su muslimani bivali sve gladniji. Mu
nafci su poeli sve otvorenije kritikovati Poslanika, alejhisselam. Dok
su trajali radovi na iskopavanj u kanala, Poslanik, alejhisselam, je obe
ao muslimanima da e za svega nekoliko godina unititi Bizantijce i
Perzijance i uzeti bogatstva ovih imperija. Munafci su govorili:
- Muhammed nam obeava blaga Cezara i Husreva, a ne moe
rijeiti ovaj mnogo jednostavniji problem.2
Iskreni vjernici su, uprkos propagandi munafka, ostali nepokoleblji
vi sa nepomuenim povjerenjem u Allahova Poslanika, alejhisselam.
Ukupna situacija u redovima saveznika je bila loa. U trupama je
raslo nezadovoljstvo. Arapi se nikad prije nisu koristili dugim opsa
dama kao nainom ratovanja, nego su koriteni brzi i pokretljivi na
padi. Vremenske neprilike su takoe doprinosile nezadovoljstvu. Sa
veznike zalihe hrane nisu bile velike. Ebu Sufan nije planirao zalihe
koje bi dugo traj ale. Ali, poto saveznici nisu bili pod opsadom, mogli
Ibn Hiam, 2/224.
2 Ibn Hiam, 2/212.
82
Bitka na Hendeku
su poduzeti neke mjere da se nestaice ublae. Saveznika vojska j e
poela sve glasnije gunati, pa j e Ebu Sufan poeo brzo istraivati
naine izlaska iz ovog orsokaka. Zato se konsultovao sa jevrejom
Hujejom, pa su nainili plan koji je mnogo obeavao.
U petak navee, 7. marta 627. godine, Hujej je tajno doao u naselje
plemena Benu Kurejze. Pokucao je na vrata plemenskog poglavice Kab
b. Eseda. Poglavica je pretpostavljao da je Hujej doao s namjerom pod
sticanja njegovog plemena da se okrene protiv Poslanika, alejhisselam,
pa je odbijao razgovarati sa njim. Nakon nekoliko pokuaja, Hujej je
konano dobio doputenje da ue kod poglavice, pa je polahko i lukavo
zapoeo razgovor, nagovarajui Kaba da se pridrui saveznicima.
- Muhammed j e sklopio sporazum sa nama. Mi nemamo nikakvih
pritubi na njega. Vaa pobjeda nije sigurna. Ako vam se prikljuimo,
pa pohod ne uspije, vai oboavaoci idola e otii svojim kuama, a
mi emo osjetiti Muhammedovu ljutnju - odbijao je Kab.1
Ali, posjetilac nije poputao, as prijetei, as nudei nagrade, as
molei.

inio j e sve kako bi nagovorio Kaba da se prikljui saveznici


ma. Prema uvjetima ovog saveza saveznici i Benu Kurejze istovreme
no bi napali muslimane. Benu Kurejze je imalo svoja naselja i utvrde
oko tri i po kilometra j ugoistono od Medine, pa bi pleme napalo
muslimane sa tog pravca i tako bi odvukli dio muslimanskih snaga
na drugu stranu kanala, dok bi saveznici napali sa fronta. U sluaju
da itava operacija ne uspije, saveznici e ostaviti jake snage da za
tite pleme od osvete muslimana. Poglavica Benu Kurejze je pristao
i zatraio deset dana za pripreme, a za to vrijeme saveznici bi trebali
poduzimati akcije manjih razmjera, napadaj ui sa fronta.
Tako su i posljednji medinski jevreji, slijedei stope svoje brae u
vjeri, prekrili odredbe sporazuma sa muslimanima. Nisu ni slutili kako
visokom cijenom e platiti svoju podmuklost. Uskoro je Poslanik, alej
hisselam, saznao za najnoviji savez, poslavi jednog svog obavjetajca
u logor saveznika, koj i je potajno sluao razgovore vojnika. Glasine o
tome su se poele iriti, a potvrene su sluajem "Safja i jevrej".
Safja je bila tetka Allahova Poslanika, alejhisselam. Zajedno sa
ostalim enama i djecom sklonila se u jedno utvrenje u j ugoisto-
1 Ibn Hiam, 2/221 ; Vakidi, Megazi Resulillah, 292.
83
Halid ibn Velid
nom dijelu Medine. U utvrdi je bio Hasan pjesnik kao jedini muka
rac unutar nje. Jednog dana, Safja je sa tvrave ugledala j evreja pod
punom ratnom opremom kako se prikrada zidovima tvrave. Safja
je zakljuila da je on izvia Benu Kurejze koji je izvidao pravce na
kojima bi jevreji mogli napasti muslimane. On bi bio vodi svom ple
menu u napadu na nezatienu poleinu muslimana. Safja ode do
pjesnika i ree mu:
- O Hasane! Dole j e jedan jevrej koji izvia puteve kojima bi doveo
svoje pleme Benu Kurejze da napadnu nae naselje sa lea. Ti zna da
je Allahov Poslanik kao i ostali mukarci zauzet na frontu i ne moe
odvojiti snage da nas zatite. Ovog ovjeka treba ubiti. Idi i uini to!
- Allah ti se smilovao, o keri Abdul Muttaliba, ti zna da ja nisam
od tog posla - pravdao se Hasan.
Prezrivo pogledavi pjesnika, Safja uze batinu, pritegnu pojas i
sie sa utvrde. Hrabra ena ubi jevreja, ostavivi ga da lei razbijene
glave u lokvi krvi. Zatim se vrati u utvrdu i ree Hasanu:
- Ubila sam ga Hasane. Sada idi i skini plijen sa njegovog tijela,
poto nije u redu da ja, kao ena, to uinim.
- Allah ti se smilovao, o keri Abdul Mutalliba. Nemam potrebe
za takvim plijenom. 1
Kad su muslimani uli za ovaj dogaaj , nije vie bilo nikakve sum
nje u izdaju Benu Kurejze. Situacija j e postala napetij a, a munafci
su postajali sve glasniji . Sada su muslimani spali na samo etvrtinu
zaliha hrane koju su imali na poetku opsade. Njihova odlunost j e
jo uvij ek bila nepomuena, ali ako opsada potraje dugo, jaka glad bi
ih mogla prisiliti na odustajanje. Muslimani su bili u situaciji koja nije
mogla biti rijeena vojnim akcijama.
Ne mogavi rijeiti probleme voj nom silom, Poslanik, alejhisse
lam, je pribjegao diplomacij i. Zapoeo je taj ne pregovore sa Ujej nom,
komandantom vojske iz plemena Gatafan. Uj ejne je bio hrabra i jed
nostavna dua. Ovaj jednooki ovjek je imao vie miia nego moz
ga, pa je zasluio nadimak "Voljna budala", koji mu j e dao Allahov
Poslanik, alejhisselam.2 Cilj pregovora je bio prekinuti dobre odnose
Gatafana i Kurejija, tako da Gatafan odustane od opsade. U sluaju
Ibn Hiam, 2/228.
2 Ibn Kutejba, 303.
84
Bitka na Hendeku
da pregovori urode plodom, tada bi se i neka druga plemena moda
povela za Gatafanom i takoe napustili Kurejije. A ako bi samo Ga
tafan napustio saveznike, to bi njihovu vojsku umanjilo za 2 000 pri
padnika. Ovo bi odigralo znaajnu ulogu u sluaju da se muslimani
odlue za napad na saveznike kako bi ih otj erali od Medine.
Poslanik, alejhisselam, j e kao protuuslugu za povlaenj e ponudio
jednu treinu hurmi Medine. Ujejne j e prihvatio ovaj prijedlog, jer je
izgubio svaku nadu u vojnu pobjedu. Ugovor j e napisan, ali prije nego
li je potpisan i ovjeren, Posalnik, alejhisselam, se o ovome konsul
tovao sa nekim od istaknutijih muslimana. Nakon to su doznali da
ova Poslanikova, alejhisselam, odluka nije stvar Objave nego njegovo
nastojanje da olaka stanovnicima Medine, ashabi mu rekoe:
- Zar hurme?! Neka nevj ernici ne dobiju nita osim sablj eP
Allahov Poslanik, alejhisselam, j e to uvaio i odustao od ugovora.
Ovi odvani i srani muslimani nisu mogli razumjeti ozbiljnost vojne
situacije i komplikovanost diplomacije kao to je to mogao Allahov
Poslanik, alej hisselam. On je znao da je prekid opsade mogu jedino
diplomatskim manevrima, pa j e poeo traiti neko rjeenj e. Uskoro
se samo ukazalo. U plemenu Gatafan je bio ovjek po imenu Nuajm
b. Mesud, koji je potajno bio musliman. Bio je poznat u svom kraju
kao sposoban i astan ovjek. Poznavali su ga Kurejije, Gatafan i je
vreji iz Benu Kurejze. Nuajm j e jedne noi napustio logor Gatafana
i tajno uao u Medinu. Doao je do Poslanika, alejhisselam, objasnio
mu situaciju i ponudio svoje usluge. Ovo je bila prilika koju je Posla
nik, alejhisselam, oekivao. Tokom sastanka, Poslanik, alejhisselam,
mu je iznio plan njegovog djelovanja.
Iste noi, Nuajm se prikrao u logor Benu Kurejze i posjetio Kaba.
Objanjavao je opasnost situacije koja prijeti jevrej ima. Govorio je:
- Vi niste u situaciji u kojoj su Kurejije i Gatafan. Vae porodice i
domovi su tu, dok su njihovi daleko od Medine. Oni ne rizikuju mno
go. Ako ne uspiju pobijediti Muhammeda, oni e se vratiti kui i osta
viti vas da se suoite sa bijesom muslimana. Ne smije poduzimati
nita dok ti oni ne dadnu nekoliko ljudi iz svoj ih naj boljih porodica
kao taoce. Tako e imati potvrdu nj ihove odanosti.
Ibn Hiam, 2/223.
85
Halid ibn Velid
Tada je Nuajm otiao u logor Kureja i razgovarao sa Ebu Sufa
nom koji ga j e poznavao kao asna ovjeka. Nuaj m mu ree:
- Sklopio si savez sa ljudima koji su izdajice i nepouzdani. Prija
telji iz Medine su me informisali da je Benu Kurejze sklopio savez sa
Muhammedom. Kako bi mu dokazali vjernost, oni e od vas traiti
taoce, koje e odmah izruiti Muhammedu a on e ih ubiti. Tad e je
vreji objaviti svoj izlazak iz saveza sa nama i skupa s Muhammedom
e nas napasti. Nipoto im ne smije dati taoce.
Zatim je otiao u Gatafan i tamo ispriao slinu stvar. Tako je po
sijao sjeme sumnje i razdora meu saveznicima.
Ebu Sufan j e poeo sumnjati u savez sa j evrej ima. Zato odlui za
poeti bitku sa muslimanima i tako staviti jevreje na provjeru. Tokom
idue noi, u petak 14. marta, Ebu Sufan je plemenu Benu Kurejze
poslao delegaciju predvoenu Ikrimom, koji im ree:
- Situacija je loa. Ne moemo vie otezati. Napadamo sutra. U
savezu ste s nama, a protiv Muhammeda. Morate nam se pridruiti u
napadu, tako to ete napasti sa pravca vaeg naselja.
Jevreji mu postavie slijedei uslov:
- Naa pozicija je mnogo osjetljivija od vae. Ako ne bude uspjeha,
vi ete nas moda napustiti, pa emo se sami suoiti sa Muhammedo
vom osvetom. Kako bismo bili sigurni da se to nee dogoditi, morate
nam dati taoce iz vaih naj boljih porodica koji e biti kod nas dok se
bitka ne okona sa zadovoljavajuim uspjehom. Osim toga, sutra je
subota, a j evrejima j e zabranjeno boriti se na Sabat. Oni koji prekre
ovu zabranu, bit e pretvoreni u svinje i maj mune.
Tako se Ikrime vratio praznih ruku. Ebu Sufan se odlui na jo
jedan pokuaj ubjeivanja j evreja da mu se pridrue u sutranjoj bici,
pa posla Kabu drugu delegaciju, koja se vrati sa istim rezultatima -
Kurejije ne daju taoce i zahtijevaju borbu sutra, a jevreji se nee bo
riti na Sabat i hoe taoce. Nuajm j e tako dobro obavio svoj posao da
su sva tri saveznika zaklj uili:
- Nuaj m j e bio u pravu. Kako j e mudar bio dok nas j e savjetovao. '
Ibn Hiam, 2/230 - 231 ; Ibn Sad, 574.
86
Bitka na Hendeku
Slijedeeg j utra, u subotu 1 5. marta 627. godine, Halid i Ikrime,
zamoreni odugovlaenjem i sa poljuljanom nadom u zajedniko dje
lovanje saveznika, odluie uzeti stvar u svoje ruke. Pokrenue svoje
konjike jedinice i dovedoe ih na lokaciju zapadno od brda Zubejb,
gdj e kanal nije bio tako irok kao na drugim mjestima, tako da ga
je konjanik mogao preskoiti. To mjesto je bilo tano naspram mu
slimanskog logora u samom podnoju brda Sil'a. !krimina grupa se
prva pokrenula pa je mala grupa konjanika preskoila kanal i prela
na muslimansku stranu. Bilo ih je sedam ukljuujui Ikrimu i jed
nog izuzetno krupnog ovj eka koji je jahao na velikom konju. Bio
je na elu grupe. Poe odmjeravati muslimane koji su gledali u njih
iznenaeni nj ihovim neoekivanim pojavlj ivanjem. Predstava koja e
uslijediti, bit e zabiljeena u historiji kao jedan od najzapaenijih
dvoboja koji su se ikada dogodili. Zbog njegove neobinosti, opisat
emo ga do u detalje.
Veliki ovjek je bio izuzetno krupan i snaan. Jahao je neobino
velikog konja i izgledao nestvarno. Tako velik i snaan, djelovao j e
zastraujue na protivnika. Bi o j e to Amr b. Abdu Vud. Mi emo ga
zvati Div. Sjedio je na svom konju, prelazei prezrivim pogledom pre
ko muslimana. Odjednom je Div podigao glavu i zaurlao:
- Ja sam Amr b. Abdu Vud. Ja sam najvei ratnik u Arabij i. Ja sam
nepobjediv. Ja . . . ja . . . ja . . . Ima li iko meu vama dovolj no hrabar da mi
izae na dvoboj?
Muslimani su utnjom odgovorili na ovaj izazov. Gledali su jedni
u druge i gledali su u Allahova Poslanika, alejhisselam. Niko se nije ni
pomaknuo. Div je bio poznat po svojoj snazi i vj etini. Mnogo puta je
ranjavan, ali nikad nije izgubio u dvoboju i nikad nije potedio protiv
nika. Smatralo se da vrijedi kao 500 konjanika. Mogao je podii konja
i baciti ga na zemlju ili podii tele lijevom rukom i koristiti ga kao tit
u dvoboj u. Prie o njemu nisu imale kraja. Arapska mata je isprela
legendu o ovom ratniku.
Muslimani su utjeli, dok se Div smijao i vikao, kao i Kurejije koji
su stajali pored kanala.
- Zar zaista meu vama nema nijednog mukarca?

ta je sa vaim
islamom?

ta je sa vaim poslanikom?
87
Halid ibn Velid
Dok j e njegovo huljenje muslimanskih svetinja odjekivalo, Alija je
istupio naprijed i zatraio dozvolu od Poslanika, alej hisselam, da mu
se suprotstavi i uutka ga zauvijek. Poslanik, alejhisselam, mu ree:
- Vrati se nazad. Ovo je Amr.
Nakon j o nekoliko uvreda i izazova, Alija je opet doao Poslaniku,
alejhisselam, koji ga opet odbi. Zatim su uslijedile jo gore uvrede:
- Gdje je va dennet? Ko kae da e vai poginuli ui u njega? Zar
nemate nijednog ovjeka da se bori protiv mene?
Tad je Alija trei put priao Poslaniku, alej hisselam. U njegovim
oima je vidio dobro poznati pogled. Znao je da se Alija vie ne moe
suzdrati. Blago je pogledao Aliju, j er mu je bio j edan od najdraih
ljudi. Skinuo je svoj turban i stavio ga na Alij inu glavu, opasao mu
svoj u sablj u i uputio dovu Allahu d. . :
- O moj Gospodaru, pomozi mu, l
Sablja koju je Poslanik, alejhisselam, tada dao Aliji nekada je pri
padala j ednom nevjerniku koji se zvao Munabba b. Hadad. Ubijen
je u Bici na Bedru i sablja je bila dio ratnog plijena koji j e pripao Po
slaniku, alejhisselam. Sada je u Ali j inim rukama. Postae najpoznatija
sablja u islamu. Ona e u bitkama i dvoboj ima ubiti vie ljudi nego
bilo koja druga. Sablja se zvala Zulfkar.
Alija brzo prikupi malu grupu muslimana i doe do nevjernika. Za
tim Alija prie Divu na odstojanje koje je bilo uobiajeno za dvoboje.
Div je dobro poznavao Aliju, s ijim ocem je bio dobar prijatelj. Blago
naklono mu se smjekao, kao to se odrastao ovjek osmjehuje djetetu.
- O Amre - ree mu Alija - poznato je da, ako ti neko od Kurejija
ponudi dva prijedloga, ti prihvati jedan od njih.
- Tako je.
- Imam dva prijedloga za tebe. Prvi je da prihvati Allaha i njegova
Poslanika i postane musliman.
- Nemam potrebu za tim.
- Onda sjai i bori se.
- Zato, o sine moga brata. Ja te ne elim ubiti.
- Ali, ja arko elim ubiti tebe.2
1 Ibn Sad, 572.
2 Ibn Hiam, 2/225.
88
Bitka na Hendeku
Na Divovom licu se vidio bijes. Ljutito uzvikuj ui, sjahao je sa
konj a, brzinom i okretnou iznenaujuom za tako krupna ovjeka.
Isukao je sablju i borba j e poela.
Div je napadao Aliju, ali bez uspjeha. Alija bi blokirao udarce
svoj om sablj om i titom, ili bi se brzo izmaknuo, pa bi Divova sablja
udarala u prazno. Onda se Div povukao malo nazad i zastao zadihan
i zauen. udio se kako je to mogue. Nikad prije ovoga niko nije
izdrao tako dugo u dvoboj u s njim. Sada, ovaj djeak je stajao pred
njim i gledao u njega kao da se igra s njim.
Onda su se stvari odigrale tako brzo da niko nije mogao paljivo
pratiti ta se deava - ni muslimani, ni Kurejije ni Div sam. Alija je is
pustio sablju i tit. Njegovo tijelo je poput projektila poletjelo kroz zrak,
zgrabio je Diva za vrat i hrvakim zahvatom ga bacio na zemlju. Div je
leao oboren na lea, dok mu je Alija sjedio na prsima. Obje vojske su
bez daha posmatrale ta se deava. Umjesto malopreanje zbunjeno
sti, sada se na Divovom licu vidio bijes. Konano, neko ga je oborio. l
to mladi koji ne vrijedi ni jedne njegove polovine. lako je bio oboren,
stvar nije bila gotova, jo nije kasno da pobijedi i ostane najvei ratnik u
Arabiji. Mogao bi odbaciti Aliju sa sebe, kao to vjetar odnese list.
Lice Diva je postalo ljubiasto. Vratne ile su mu se napele, a nje
govi miii su drhtali dok j e pokuavao slomiti Alijin stisak. Ali, nije
se mogao pomaknuti ni za dlaku. Alijini miii su bili kao od elika.
- Znaj da pobjeda ili poraz dolaze od Allaha. Primi islam. To je je
dini nain da spasi ivot. Tako e postii Allahovu milost na ovom
i na buduem svijetu - progovori Alija.
Zatim izvue otar bode i stavi ga Divu na vrat. Ovo je bilo pre
vie za Diva. Zar e on, najvei borac Arabije, ostatak ivota provesti
u ponienj u. Zar e pokoljenja govoriti da je spasio ivot prihvaajui
uslove protivnika. Ne! On, Amr b. Ebi Vud, ivio j e od sablje, pa e i
poginuti od nje.

ivot borca mora zavriti u borbi. Skupio je pljuva


ku u ustima i pljunuo Aliju u lice.
Znao je ta ga eka. Oekivao je da e Alija dii ruku u zrak i zabiti
mu bode u grlo. Amr je bio hrabar i mogao se suoiti sa smru bez
imalo straha. Izvio je lea, podigao bradu i ponudio svoj vrat Aliji,
znaj ui ta ga eka. Ali on j e samo tako mislio.
89
Halid ibn Velid
Ono to se tada dogodilo, jo vie ga je zbunilo. Alija je ustao sa njego
vih prsa, odmaknuo se nekoliko koraka, obrisao lice i rekao protivniku:
- Znaj o Amre, ja ubijam samo u Allahovo ime, a ne iz line elje.
Poto si me pljunuo, j a te neu ubiti, jer bi to bilo iz ljutnje. Poteu
jem ti ivot. Ustani i vrati se meu svoje.
Div j e ustao. Nije bilo ni govora da se vrati meu svoje ljude kao
gubitnik. Vratit e se kao pobjednik, ili se nee vratiti. Uzeo je sablju i
krenuo na Aliju, oekujui da e ga uhvatiti nespremnog. Alija je imao
dovoljno vremena da uzme sablju i tit. Div je snano zamahnuo i
stranim udarcem navalio na Aliju. Udarac je odbijen titom, tako da
je ostala samo mala rana na Alijinoj sljepoonici. Ova rana nije nimalo
zabrinula Aliju. Prije nego je Div uspio ponovo podii svoj u sablju,
Zulfkar je bljesnuo na suncu i prerezao mu vrat. Iz njegovog tijela je
iknuo mlaz krvi kao iz fontane. Na trenutak, Div je zastao nepomi
an. Zatim je zateturao, pao licem na zemlju i ostao tako leati.
Zemlja se nije zatresla padom velikog tijela. Zemlja je ipak preve
lika. Ali se Brdo Sil'a zatreslo od uzvika: "Allahu Ekber!" koji su zagr
miH iz grla 2 000 muslimana. Uzvici trijumfa su odjekivali dolinom i
nestaj ali u mirnoi pustinj e.
Prisutna grupa muslimana tad napade est preostalih Kurejija.
Poginuo je jedan Kurej ija i jedan musliman. Nekoliko minuta ka
snije, ostale Kurejije pobjegoe preko kanala. Bjeei nazad, Ikrime
je izgubio koplje, o emu je pjesnik Hasan ispjevao mnogo pogrdnih
stihova. Jedan nevjernik, Nofel b. Abdullah, nije uspio preskoiti ka
nal pa j e pao u njega. Prije nego li se uspio izvui, muslimani su ga
gaali kamenjem. N ofel je povikao:
- O Arapi! Sigurna smrt je bolja od ovogaP
Na ove rijei, Alija se osjeao dunim sii u kanal i odsjei mu gla
vu. Muslimani se vratie u svoj logor i postavie jaku strau na ovom
dijelu kanala.
Idueg dana Halid je pokrenuo svoju konjicu da nastavi ono to je
Ikrime zapoeo. Pokuao je prei kanal, ali su muslimani bili spremni.
Odapinjane su strelice sa obje strane, pa je poginuo jedan Kurejija i je
dan musliman. Halid nije uspio prei kanal. Vidjevi da je odbrana pre-
l Taberi, 2/240.
90
Bitka na Hendeku
jaka, Halid je promijenio taktiku. Povukao je svoju konj icu nazad, pra
vei se da je odustao od prelaska i zaustavio svoju jedinicu na izvjesnoj
udaljenosti. Muslimani su nasjeli na ovu varku i povukli se nazad kako
bi se odmorili. Iznenada, Halid je u brzom galopu poveo konjicu preko
kanala i preao ga sa nekoliko Kurejija prije nego su muslimani uspjeli
reagovati. Ali Halid nije uspio mnogo odmaknuti od kanala, muslima
ni su se organizovati i zadrali Halida na mjestu gdje je preao.
Halid je pokuavao prodrijeti naprijed, ali muslimanska odbrana
je bila snana. U borbi prsa u prsa, Halid je ubio jednog muslimana,
a i Vahij je ubio j ednog, istim kopljem koj im je ubio Hamzu na Uhu
du. Ubrzo, uvidjevi beznadenost ovog pokuaja, Halid se povukao.
Bio je to posljednji pokuaj nevjernika u Bici na Handeku.
Idueg dana nije bilo nikakvih vojnih djelovanja osim nekoliko
odapetih strelica sa obje strane. Muslimani su ostali bez hrane, ali su
bili ustrajni. Radije e gladovati nego se predati mrskom neprijatelj u.
U logoru saveznika j e moral bio oajan. Svi su sada znali da j e ovaj
pohod, koji je obeavao sigurnu pobjedu, sada sigurno propao. Svi su
gunati toliko da je postalo nepodnoljivo.
Onda je u utorak navee, 1 8. marta, snana oluja zahvatila okolinu
Medine. Hladan vjetar je ibao logor saveznika i huao kroz dolinu.
Temperatura j e naglo pala. Logor saveznika j e bio izloeniji oluji vie
nego muslimanski.
inilo se da se oluja sruila ba na nj ih. Obarala je
njihove atore, gasila vatre i prevrtala lonce sa hranom. Saveznici su
sjedili uureni ispod pokrivaa, koje je oluja skidala sa nj ih, ekaju
i da oluja stane. Ali, zatija nije bilo.
Ebu Sufan nije mogao dalje izdrati, skoio je na noge, pa je rekao
jednom svom ovjeku:
- Ovo boravite je potpuno neuslovno. Ljudi i ivotinje su suvie
izloeni. Benu Kurejze nas je izdao i ispali su maj muni i svinje. Oluja
je razvalila na logor, pogasila nae vatre i prevrnula nam atore. Vra
timo se u Mekku. Ja odlazim. 1
Rekavi to, Ebu Sufan uzjaha kamilu i odjaha sa svoj im ljudima
bjeei ispred nemilosrdne oluje. Ali, vjetrovi su ga pratili cijelu no.
Ljudi iz plemena Gatafan uzjahae svoje kamile i uputie se ka svojim
1 Ibn Hiam, 2/232.
91
Halid ibn Velid
naselj ima i panjacima. U pozadini Kurejevia vojske jahao je Halid
i Amr b. As sa svoj im konjicama, kao zaelno obezbjeenje, u sluaju
da muslimani odlue napasti sa lea. Ebu Sufan je osjeao gorinu
i razoarenje dok je vraao vojsku nazad u Mekku. Teret poraza j e
pritiskao njegovo srce.
Slijedeeg j utra muslimani su vidjeli da su saveznici napustili lo
gore, pa su se vratili svoj im kuama. Bio je to posljednji pokuaj Ku
rejija da unite muslimane. Od sada, oni e biti u defanzivi.
Bitka na Hendeku je gotova. Obje strane su izgubile po etiri o
vjeka. Bila je to pobjeda muslimana, koji su uspjeli odbraniti svoje
domove, a saveznici nisu postigli svoj cilj - unitenje muslimana.
Nisu im nanijeli nikakvu tetu. Opsada je trajala 23 dana i zahtijeva
la je velika naprezanja sa obje strane. Zavrena je oluj om, ali to nije
bio razlog prekida opsade. Bila je to kap koja je prelila au. Strogo
gledano, ovaj voj ni pohod je bio prije suprotstavljanje nego bitka, jer
zapravo dvije vojske nikada nisu ni stupile u kontakt.
Prvi put u historiji muslimani su upotrijebili politiku i diplomaci
ju u ratu, to im je pokazalo kako kombinovati politiku i silu u rjea
vanju problema. Koritenje voj ne moi je samo jedna od mogunosti
u ratu. Koristi se samo onda kada je politika nemona. U situacijama
kad je primjena voj ne sile ipak neizbjena, politika i diplomacija pri
premaju teren za primjenu sile.
Poslanik, alejhisselam, je upravo to uinio. Koristio je diplomaciju
da bi zavadio i oslabio neprijatelja, ne samo brojano nego i moralno.
Veina muslimana to nije mogla razumjeti, ali su uili od Poslanika,
alejhisselam, koj je rekao:
- Rat je varka.
Muslimani su zapamtili ove rijei i esto su ih koristili.
1 Ibn Hiam, 2/229; Vakidi, Megazi Resulillah, 295.
92
HALl D PRI MA ISLAM
Halid prima islam
Sporazum na Hudejbiji je postignut poetkom aprila 628. godine
(krajem zul-kadea 6. godine po Hidri). Kad je krenuo prema Mekki,
Allahov Poslanik, alejhisselam, nije imao na umu potpisivanje spora
zuma. Njegova namjera je bila obaviti umru. Poveo je sa sobom l 400
naoruanih muslimana i veliki broj kurbana.
Kurejije su pomislili da muslimani dolaze u Mekku kako bi ih
pokorili, jer je inicij ativa sada prela na stranu muslimana. Zato su
napustili Mekku i ulogorili se u blizini grada. Poslali su Halida sa 300
konjanika da presretne muslimansku vojsku. Halid nije shvatao kako
e sa tako malim snagama zaustaviti muslimane, ali je ipak odluio
uiniti sve kako bi ih usporio. Stigao je u Kuraul Demim, oko 25
kilometara od Usfana, zauzeo poziciju na brdovitom podruju kroz
koju je prolazio put iz Medine u Mekku. 1
Kad su muslimani stigli do Usfana, odvoj ili su jedinicu od dvade
set konjanika kao izviaki element. Ova izvidnica se srela sa Hali
dom u Kurau i vratila se nazad da izvijesti Poslanika, alejhisselam, o
Halidovoj poziciji i snazi njegove jedinice.
Allahov Poslanik, alejhisselam, nije htio poduzimati bilo kakve
akcije na Kurau. Nastojao j e na svaki nain izbjei krvoprolie. Nje
gova namjera j e bila obaviti umru, a ne ii u sukobe, pa j e otpremio
izvidnicu nazad prema Halidu sa zadatkom da mu odvuku panju,
dok e ga muslimani zaobii sa desne strane, putujui rijetko korite
nim putevima kroz brdovito podruje nedaleko od obale mora. Ovaj
prolaz se zove Senijetul Merar. 2
1 Ovaj Kura ul Demim nije onaj Kura koji vidimo na dananj i m kartama. Dananji Kura
lei na obali Crvenog Mora.
2 Takoe poznat i kao Zat-ul-Hanzal.
95
Halid ibn Velid
Mariranje je bilo naporno, ali Halid je uspjeno zaobien. Halid
j e vidio prainu koju je napravila kolona muslimana dok su obilazi
li njegovu poziciju. Shvativi ta se dogodilo, Halid se vratio prema
Mekki. Muslimani su nastavili sa pokretima dok nisu stigli na Hudej
biju, oko 20 kilometara zapadno od Mekke, gdje su zanoili.
Na Hudejbiji umalo nije dolo do bitke, uprkos Poslanikovoj, alej
hisselam, elj i da se izbjegne krvoprolie. Nekoliko kavgadija je bilo
prisutno, ali im muslimani nisu pruili ansu za djelovanje. Nakon
nekoliko dana, Kurejije su shvatili da muslimani zaista dolaze u ho
doae, a ne u rat. Zatim j e uslijedilo nekoliko razmjena izaslanika,
pa je sainjen sporazum kasnije nazvan "Sporazum na Hudejbiji".
Potpisali su ga Allahov Poslanik, alejhisselam, ispred muslimana i Su
hejl b. Amr ispred Kurejija. Odredbe sporazuma su bile slijedee:
l. Deset narednih godina nee biti rata, napadanj a, niti bilo ka
kvih voj nih akcija izmeu muslimana i Kurejija.
2. Slijedee godine muslimani mogu doi na had i provest e
najvie tri dana u Mekki.
3. Ako bi neko od Kurej ija preao na stranu muslimana, bit e
vraen nazad, a ako bi musliman preao Kurejijama - on nee
biti vraen.
4. Ostala plemena se mogu priklj uiti sporazumu na bilo kojoj
strani i bit e vezana istim odredbama.
Neke muslimane j e razljutila trea odredba sporazuma, koja re
gulie pitanja prelaska ljudi na jednu ili drugu stranu, ali je Poslanik,
alejhisselam, odbio sve proteste. Sporazum je donosio dugoronu
korist muslimanima, iako to svi nisu shvatali. Novi muslimani, koji
ne bi smjeli napustiti Mekku i prei u Medinu zbog tree take spo
razuma, bili bi oi i ui muslimana u sreditu neprijatelja, a mogli bi i
vriti uticaje na ljude u Mekki. Poslanik, alejhisselam, je tada rekao:
- Bilo kako bilo, kad god nam se neko eli prikljuiti, Allah e
nai naina da on to i uini.
1 Vakidi, Megazi Resulillah, 310.
96
Halid prima islam
Kao rezultat posljednje take sporazuma, dva plemena koja su i
vjela u okolini Mekke prikljuila sus se sporazumu. Pleme Huza kao
saveznici muslimana i pleme Benu Bekr kao saveznici Kurejija. Ova
dva plemena su bila u smrtnom neprijateljstvu u predislamsko doba.
Nakon dvije sedmice provedene na Hudej biji muslimani su se
vratili u Meinu. Slijedee godine, u martu 629., muslimani su pred
voeni Poslanikom, alejhisselam, krenuli na had u Mekku. Mekke
lije su za to vrijeme napustili Mekku i nisu se vraali dok muslimani
nisu otili iz nje.
Nakon toga su nastupile promjene u Halidovom razmiljanju. Nje
govo bie je, prije svega, bilo vojniko. Svjestan svojih sposobnosti i
voj nih vjetina, smatrao je da zasluuje pobjedu, ali mu je ona nekako
uvijek izmicala. Uprkos njegovom perfektnom manevru na Uhudu,
muslimani su uspjeli izbjei totalni krah. Divio se njihovom umijeu
rasporeivanja trupa. U Bici na Hendeku, pobjeda je opet izmakla Ku
rejijama. Otili su u bitku dobro pripremljeni i sa takvim snagama da
im je pobjeda bila zagarantovana, a sprijeio ih je jedan kanal. Kurejije
su u ovu bitku otili kao lavovi, a vratili se kao mievi. Na Hudejbiji ga
je Poslanik, alejhisselam, elegantno zaobiao sa boka, dok ga je zadr
avala njegova izvidnica. Halid je traio pravog ovjeka. Divio se Po
slaniku, alejhisselam, njegovoj sposobnosti komandovanja, njegovom
karakteru i ostalim kvalitetima koje nije vidio ni kod koga drugog.
Iznad svega, Halid je elio bitku i slavu pobjede. Njegov borbeni
duh je traio avanture, a sa Kurejijama je imao samo nevolj e. Nije vi
dio nadu za uspjenu bitku borei se na strani Kurejija. Moda bi tre
balo da se pridru Poslaniku, alejhisselam, sa koj im bi mogao postii
neogranien napredak, pobjede i slavu. U Medini je bilo vrlo ivo.
Vrlo esto su poduzimane voj ne akcije protiv nevjernikih plemena
da ih razbiju prije nego postanu prejaka, ili da zarobe ratni plijen. Od
Bitke na Uhudu pa do hada 629. godine muslimani su poduzeli 28
pohoda. Neke od ovih pohoda je predvodio Allahov Poslanik, alejhi
sselam, lino, a neke Poslanikove, alejhisselam, vojskovoe. Sa malo
iznimaka, ovi pohodi su zavravali uspjehom muslimana. Najvea od
ovih akcija je bila ona na Hajberu, kad je slomljen i posljednji otpor
jevrej a. Ove akcije nisu samo irile granice muslimanske teritorije,
nego su i donosile bogatstva muslimanima.
97
Halid ibn Velid
Kad god bi u Mekku dole vijesti o uspjesima muslimana, Halid
bi sa enjom razmiljao o tome kako se muslimani dobro zabavljaju.
Tu i tamo, poelio bi da j e u Medini j er tamo j e bilo dinamino.
Nakon Poslanikovog, alejhisselam, hada, ozbiljne sumnje su po
tresale Halidovu vjeru. Nikad nije bio naroito religiozan, a prema
kipovima oko Kabe nije nikada osj eao neku naklonost. Bio je slobo
darskog duha. Sada je poeo razmiljati o stvarima vjere, ali te misli
nije ni s kim dijelio. Onda mu je sinula misao da bi islam mogao biti
prava vjera. To se dogodilo oko dva mjeseca nakon Poslanikovog,
alejhisselam, hada 629. godine. Odluivi primiti islam sastao se sa
Ikrimom i jo nekim Kurejijama i rekao im:
Oigledno j e da Muhammed nije pjesnik niti arobnjak, kao to
to Kurejije tvrde. Njegova poruka je zaista Boanska. Svaki pametan
ovjek duan ga je slijediti.
!krimu su zapanjile ove Halidove rijei, pa ga j e u nevjerici upitao:
Zar naputa nau vjeru?
Poeo sam vjerovati u pravog Allaha.

udno j e da od svih Kurej ija ba ti tako govori.
Zato?
Zato to su muslimani u bitkama ubili mnogo naih najdraih.
Ja nikada neu prihvatiti Muhammedovu vjeru, a ako ti ne odustane
od te apsurdne ideje, neu vie s tobom govoriti. Zar ne vidi da Ku
rejije ele Muhammedovu krv.
- To je stvar neznanja - ree Halid.
Kad j e Ebu Sufan od Ikrime uo za promjene u Halidovom srcu,
poslao je po oboj icu. Kad su stigli kod njega, Ebu Sufan upita Halida:
- Je li istina ono to ujem?
A ta si to uo?
- uo sam da se eli prikljuiti Muhammedu.
Tano je. A zato da ne? Ipak j e Muhammed jedan od nas. Ro
ak namje.
Ebu Sufan se estoko razlj utio. Poeo j e govoriti Halidu o posije
dicama koje e snositi zbog svoje odluke. Prekinuo ga j e Ikrime:
98
Halid prima islam
- Stani malo, Ehu Sufane. Tvoja ljutnja bi mogla i mene navesti
da se prikljuim Muhammedu. Halid je slobodan ovjek. Neka slijedi
vjeru koj u god hoe.1
Ikrime, Ehu Sufanov brati i najbolji prijatelj, ustao je u Halidovu
odbranu uprkos tome to se nije s njim slagao.
Iste noi Halid je uzeo vojnu opremu, uzjahao konja i zaputio se
prema Medini. Putujui tamo sreo je Amra b. Asa i Osmana b. Talhu.
Svi su se zaprepastili kad su saznali da su se zaputili u Meinu sa istim
razlogom, jer su jedan drugog smatrali ljutim neprijatelj ima islama.
Sva trojica su stigli u Meinu 31. maja 629. godine i krenuli ka kui
Allahova Poslanika, alej hisselam. Halid je uao prvi i primio islam, a
zatim su uli Amr i Osman. Poslanik, alejhisselam, je svu troj icu toplo
doekao i preao preko ranijih neprijateljstava. Prihvatanjem islama,
prema islamskom uenj u, grijesi su im oproteni. Sada su bili isti,
poput istog lista papira. Halid i Amr su bili najbolji vojni stratezi svog
vremena i uskoro e muslimanskoj vojsci donijeti velike pobjede.
Halid je tad imao 43 godine. Bilo mu je drago to je u Medini. Sreo
je stare prijatelje i vidio je da je dobrodoao, stara neprijateljstva su
zaboravljena. U Medini je vladao duh utiranja novih puteva, aktivno
sti, prihvatanja, zanosa i optimizma. Ovaj duh je zahvatio i Halida.
Udisao je ist zrak nove vjere i bio vrlo sretan.
Sreo je Omera. Ponovo su bili prijatelji. Ostalo je neto od starog
rivalstva, ali daleko od neprijateljstva, mrnje ili loih namjera. Halid je
bio novi musliman, dok je Omer bio muhadir koji j e napustio svoj dom
u Mekki. Bio je etrdeseta osoba koja je primila islam. Sada su hiljade
primile islam, pa je Omer kao etrdeseti musliman bio vana osoba.
[Treba biti vrlo oprezan kad je u pitanju odnos Halida i Omera.
Nihova neslaganja su proizilazila iz iste elje da doprinesu islamu,
a daleko od bilo kakvih neasnih namjera. Obojica su sjajne zvijezde
na nebu islama. Jedna je zraila pravednou, a druga vitetvom. Sva
ki od njih je radio ono to je najbolje znao. Ipak, nema nikakve sumnje
da je Omer ukupno uzvienija osoba od Halida. Op. prev. ]
Halid je esto posjeivao Poslanika, alejhisselam, i satima ga slu
ao. Pio j e sa vrela naj bolje mudrosti i najiih vrlina. Jednog dana
l Vakidi, Megazi Resulillah, 321 .
99
Halid ibn Velid
je Halid zaj edno sa Fadlom b. Abbasom posjetio Poslanika, alejhisse
lam, u kui njegove supruge Mejmune, koja je bila Halidova tetka.
Ba tad, neki beduin je poslao jedno kuhano jelo kao poklon Poslani
ku, alejhisselam. Allahov Poslanik, alej hisselam, je, u skladu sa obia
j ima, pozvao Halida i Fadla da mu se pridrue.
Prostrli su araf na zemlju i sjeli su j esti, Poslanik alejhisselam,
njegova supruga i dva gosta.
Kad je Poslanik, alejhisselam, pruio ruku prema j elu, supruga ga
j e upitala:
- Allahov Poslanie, zna li ta je to?
- Ne.
- To j e peeni guter.
- Ja to neu jesti.
- Allahov Poslanie - ree Halid - da li je to jelo zabranj eno?
- Ne.
- Onda, moemo li mi to jesti?
- Da, vi moete.
Supruga Allahova Poslanika, alej hisselam, takoe nije htjela jesti,
a Halid i Fadl su pojeli sve. Peeni guter je bio poslastica pustinjskim
Arapima, a oigledno i Halidu. 1
I Malo poznat dogaaj. Biljei ga Ibn Sad, 381 .
100
MU'A l
ALLAHOVA SABLJA
Mu'ta i Allahova sablja
Tri mj eseca nakon dolaska u Medinu Halid je dobio priliku da
pokae ta moe uiniti, kao voj nik i komandant, za vjeru koju j e
nedavno primio. Poslanik, alejhisselam, j e poslao izaslanika u pleme
Gas san 1 sa pismom kojim ih poziva u islam. Dok je prolazio pored
Mu'te, izaslanika je presreo i ubio lokalni poglavica ogranka Gassa
na

urahbil b. Amr. Bio je to neoprostiv zloin za tadanje vrijeme.


Diplomatski izaslanici su tada uivali apsolutni imunitet, bez obzira
u kako tekoj zavadi su bile suprotstavljene strane. Vijest o ovom zlo
inu j e posebno naljutila muslimane u Medini.
Ubrzo j e spremljena kaznena ekspedicij a prema plemenu Gassan.
Poslanik, alejhisselam, je za komandanta ekspedicij e postavio Zejda b.
Harisa. Ako bi on bio ubijen, komandu e preuzeti Dafer b. Ehi Ta
lih. Ako bi Dafer bio ubijen, tad e komandovati Abdullah b. Revaha.
Odredivi lanac komandovanja, Posalanik, alejhisselam, je dodao:
- Ako bi sva trojica bili ubijeni, tad sami izaberite komandanta. 2
Ekspedicija je brojala 3 000 ljudi, od kojih je jedan bio Halid, kao
obian vojnik u trupi. Allahov Poslanik, alejhisselam, je objasnio Zejdu
da j e njegov zadatak pronai i ubiti osobu odgovornu za smrt musli
manskog izaslanika i ponuditi islam stanovnicima Mu'te. Ako prihvate
islam, tad ih ne bi smio napasti. Kad je ekspedicija poslata, muslimani
nisu imali obavjetajnih podataka o snazi i brojnosti neprij atelja.
Moral ekspedicije j e bio vrlo snaan. Kad su muslimani stigli do
mjesta Me' an, dobili su vijest da je Heraklije, car Bizantijskog carstva
upravo u Jordanu sa 100 000 vojnika i da e im se pridruiti jo 100
000 kranskih Arapa, uglavnom iz plemena Gassan. Zato su musli
mani proveli dva dana u vijeanju o daljim pokretima.
1 Veliko pleme koje je nastanjivalo Siriju i Jordan.
2 Ibn Sad, 636.
103
Halid ibn Velid
Pojavila se nesigurnost u redovima muslimana zbog posljednjih
vijesti o brojnosti neprij atelj a. Neki su predlagali da se o ovome izvi
jesti Poslanik, alejhisselam, pa neka on odlui o daljim djelovanj ima.
Abdullah b. Revaha se nije slagao sa ovim prijedlogom smatraj ui da
odlaganje izvrenja zadatka nije neophodno, te da e to odavati utisak
da su muslimani preplaeni. Odrecitovao je nekoliko stihova i odrao
prikladan govor koj i je osnaio borbeni duh muslimana. Govorio je:
- Bitka se ne dobija brojnou niti orujem, nego vjerom. Odla
skom u borbu biramo izmeu pobjede ili ehadeta.1
Ovaj govor j e uklonio sve sumnje iz muslimanskih srca, pa su
brzo nastavili prema Siriji. Kad su stigli do podruja granice okru
ga Belka2, muslimani su se sreli sa jakim snagama kranskih Arapa.
Smatraj ui ovo mjesto nepodesnim za borbu, Zejd je povukao vojsku
na Mu'tu. Kranski Arapi su ih slijedili i vojske su se ponovo susrele
na Mu'ti. Obje strane su se sada odluile za borbu. Bila je druga sed
mica septembra 629. godine.
Zejd je rasporedio snage u klasian poredak sa centrom i dva kri
la. Desnim krilom j e komandovao Kutbe b. Katade, a lijevim Ubej b.
Malik. Zejd j e komandovao centrom, a u centru j e bio i Halid. Bojno
polje j e bilo tamo gdje j e dananje naselje Mu'ta. Teren j e bio uglav
nom ravan, tek blago talasast i naget. Iza lea muslimana je bio visoki
greben, od kojeg se teren blago sputao prema kranskim Arapima
koji su bili nasuprot muslimanima.3
Kranima j e komandovao Malik b. Zafla. Njegova vojska j e bila
vrlo brojna pa ju j e organizovao kao masu sa velikom dubinom. Neki
historiari iznose da ih je bilo 100 000, dok drugi iznose manje broj
ke. Ovo nikako ne moe biti tano. Mogue je da ih je bilo izmeu
1 0 i 1 5 000. U ovoj bici muslimani nisu izvojevali pobjedu. Da je ne
prijatelj bio dvostruko jai, nema nikakve sumnje da bi ih muslimani
pobijedili. Da bi neprijatelj porazio muslimane, morao bi biti mnogo
struko jai. Uzimajui ovo u obzir, smatramo da su historiari preci
j eniH snage neprij atelja.
1 I bn Hiam, 2/375.
2 Istoni dio dananjeg Jordana.
3 Sada je tu damija podignuta u znak sjeanja na ovu bitku.
104
Mu'ta i Allahova sablja
[Razlog tome treba traiti u injenici da Arapi ponekad upotre
bom odredene brojke ele ukazati na brojnost, a ne na taan iznos.
Tako naprimjer kau "sedamdeset godina" a ustvari misle na "mnogo
godina' Ove razlike u broju vojnika trebalo bi posmatrati u tom kon
tekstu. Op. prev.
Bitka je poela i dvije vojske su se sukobile. Ovo je u osnovi bila
bitka ije je glavno obiljeje bila izdrljivost i snaga, a manje ratna
vj etina. Komandant Zejd se borio na elu vojske, sa zastavom u ruci.
Ubrzo je bio ubijen. Kad mu je zastava ispala iz ruku, podigao ju je
Dafer i nastavio se boriti na elu vojske. Nakon to j e silno izranja
van, pao je smrtno pogoen i zastava j e pala i drugi put. Ovo je veoma
rastuilo muslimane, jer je Dafer bio ugledan ashab i amidi Alla
hova Poslanika, alejhisselam. Nastao je nered meu muslimanima,
ali je zastavu podigao Abdullah b. Revaha i red se ponovo uspostavio.
Abdullah se borio sve dok nije bio ubijen.
Sada j e nastalo rasulo u redovima muslimana. Neki od njih su
pobjegli sa bojnog polja i zastali nedaleko odatle. Ostali su nastavi
li bitku pruajui otpor u grupama od dva, tri ili vie njih. Sreom,
neprijatelj nije pojaavao pritisak. Moda je hrabrost muslimanskih
komandanata zbunila nevjernike.
Kad j e Abdullah b. Revaha pao, zastavu muslimana je preuzeo
Sabit b. Erkam i zavikao:
- O muslimani, pristanite za svoj im ovjekom. Neka vam bude
komandant.
Zatim je pourio do Halida i ponudio mu zastavu. Halid je znao
da, kao novopridoli, ne uiva naroit ugled meu muslimanima, dok
je Sabit bio stari musliman. Zato je odbio Sabitovu ponudu govorei:
- Ti si za to mnogo dostoj niji od mene.
- Ne, niko nije dostoj niji od tebe - bio je uporan Sabit. 1
Bila je to iznenadna srea za muslimane. Svi su znali za Halidovu
hrabrost i voj ne sposobnosti, pa pristadoe za Halidom koji primi
zastavu muslimana i preuze komandu.
Ibn Sad, 638.
105
Halid ibn Velid
Situacija j e bila teka, sa izgledima da postane jo tea. Troj ica
palih komandanata su pokazala izuzetnu hrabrost u komandovanj u.
Halid j e prvo uspostavio kontrolu nad vojskom i ponovo zasnovao
sreen borbeni poredak. Pred njim su bile tri mogunosti. Prva je
bila povlaenje i spaavanje muslimana od potpunog unitenj a, ali bi
to moglo biti protumaeno kao poraz, a on bi snosio krivicu za sra
motu muslimana. Druga mogunost je bila ostajanje na bojnom polj u
u defanzivnoj akciji, ali bi neprijatelj mogao pojaati pritisak i unititi
muslimane. Trea j e bila napad kojim bi se popravila taktika pozicija
muslimana i povratio balans na bojnom polju. Ova posljednja mo
gunost je bila u Halidovoj prirodi, pa je tako i odluio.
Muslimani estoko napadoe po cijelom frontu. Predvoeni Ha
lidom, zapljusnue neprijatelja odlunim napadima. Najodvaniji
meu njima je bio Halid. U estini borbe, slomio je devet sablji. Sad
je u ruci drao desetu. Njegovo hrabro dranje okurai muslimane,
pa se bitka jo vie rasplamsa. U j ednom trenutku, na desnom kri
lu muslimana, Kutbe j e ubio kranskog komandanta Malika. Nasta
nered meu njima i poee se povlaiti, ali ne odustaj ui od borbe i
traei priliku za reorganizacij u.
Kad su se krani povukli, Halid j e sa svoj im trupama uinio isto.
Vojske su se razdvojile i povukle na izvjesno rastojanje. Obje strane
su zapoele reorganizaciju trupa. Ovaj posljednji napad je zavren
u korist muslimana. Poginulo ih je dvanaest. Nisu zabiljeeni gubici
neprij atelja, ali je sigurno da su pretrpjeli znatne gubitke, jer su troj i
ca palih muslimanskih komandanata bili izvanredno hrabri, a devet
Halidovih sablji je slomljeno na tijelima krana. Ipak, nastavak bor
be nije puno obeavao. Halid je spasio muslimane sramnog poraza i
potpunog unitenja. Vie od toga se nije moglo uiniti. Te noi, Halid
je pokrenuo vojsku i zaputio se ka Medini.
Vijesti o povratku ekspedicije su stigle u Meinu. Poslanik, alej
hisselam, i ostali muslimani izali su van grada u susret vojsci. Musli
mani su bili ljuti. Poslije bitke na Uhudu muslimani vie nisu preki
dali borbu i nisu se povlaili sa bojnog polja. Dok je vojska prolazila
pored muslimana, oni su im bacali prainu u lice viui:
- O bjegunci! Pobjegli ste iz borbe na Allahovom putu!
106
Mu'ta i Allahova sablja
- Oni nisu bjegunci! Oni e se, ako Allah dozvoli, opet vratiti
u borbu - obuzdavao ih je Poslanik, alejhisselam.
- A Halid je Allahova sablja povienim tonom je uzviknuo
Allahov Poslanik. 1
Muslimani prekinue sa uvredama, pa hladne glave razmislie o
Halidovoj mudrosti, hrabrosti i dobrom prosuivanju koje je poka
zao na Mu'ti. Sada je bio poznat kao Sejfullah - Allahova sablja. Da
jui mu ovo ime, Poslanik, alejhisselam, mu je garantovao uspjehe u
buduim bitkama.
Neki historiari su bitku na Mu'ti opisali kao pobjedu muslimana,
dok su je neki svrstali u poraz. Ni jedno ni drugo nij e tano. Bila je
to muna bitka, krani su bili nadmoni, muslimani su se povukli i
spasili od potpunog unitenja. Po svojoj vanosti, ovo nije bila velika
bitka, ali je Halidu dala priliku da pokae svoje sposobnosti i donijela
mu ime Allahova sablj a.
Vakidi, Megazi Resulillah, 322.
107
ZAUZIMANJE MEKKE
Zauzimanje Mekke
Kako smo ranije govorili, poslije sporazuma na Hudejbiji, dva
mekkanska plemena su se prikljuila sporazumu. Pleme Huza na
strani muslimana i pleme Benu Bekr na strani Kurejija. Ova dva ple
mena su bila u tekoj zavadi jo prije pojave islama. Posljednjih neko
liko godina nj ihovo neprij ateljstvo je bilo nepromijenjeno, ali se oe
kivalo da e nakon potpisivanja sporazuma neprij ateljstvo splasnusti
i da e meu njima zavladati mir. Ali, to se nije dogodilo. Pleme Benu
Bekr je ponovo zapodjenulo zavadu. Jedne noi su, tajno pomognuti
Kurejijama, ujahali u naselje plemena Huza i ubili dvadeset njihovih
ljudi. Kurej ije su ovaj pohod pomogli orujem i ljudima, meu koji
ma su bili Ikrime i Safvan b. Umejje.
Delegacija iz plemena Huza j e otila u Medinu i izvijestila Allaho
va Poslanika, alejhisselam, o grubom krenju sporazuma. Pozivaj ui
se na saveznitvo sa muslimanima, delegacija zatrai pomo.
Ebu Sufan nije bio direktno ukljuen u pokolj. Sada je bio ozbilj no
zabrinut zbog moguih posljedica. Nije elio prekid sporazuma, pa se
uputio u Medinu s namjerom da diplomatskim kanalima izgladi situa
ciju. Kad je stigao u Medinu, prvo je posjetio svoj u ker Umm Habibu,
suprugu Allahova Poslanika, alejhisselam, koja ga je hladno doekala.
Zatim je posjetio Allahova Poslanika, alejhisselam, i pokuao razgova
rati s njim nudei novi sporazum, ali je Poslanik, alejhisselam, utio.
Poslanikova utnja je jako preplaila i uznemirila Ebu Sufana. Stekao
je utisak da je Poslanik, alejhisselam, spreman na svata.
Poto nije bio naisto ta Poslanik, alejhisselam, namjerava, odlu
io je potraiti pomo istaknutih Poslanikovih ashaba. Otiao je do
Ebu Bekra i zahtijevao od njega da utie na Poslanika, alejhissel
a
m,
kako bi se postigao novi sporazum. Ebu Bekr je to odbio. Zatim je
pokuao kod Omera, ali je dobio odgovor:
- Tako mi Allaha, kad ne bih imao nita vie od armije mrava,
pokrenuo bih rat protiv tebe.
1 1 1
Halld Ibn Velld
Zatim je posjetio Aliju. Prvo je razgovarao sa Fatimom, a zatim sa
Alijom koji mu ree:
- Kad Allahov Poslanik neto vrsto odlui, nita ga od toga ne-
moe odvratiti.
-

ta mi onda savj etuje? - upita Ebu Sufan.


- Ti si voa Kurejija. Umiri svoje ljude - odgovori Alija. 1
Ovaj savjet j e mogao biti protumaen na vie naina. Kako god
bi Ebu Sufan protumaio Alijine rijei, nikako nije bio zadovoljan
zakljucima koji su proizilazili. Ne znaj ui ta je naj bolje uiniti, Ehu
Sufan se vratio u Mekku. U Medini nije postigao nita.
Odmah nakon Ebu Sufanovog odlaska, Allahov Poslanik, alej hi
sselam, je naredio da se hitno zapone sa pripremama za veliki voj
ni pohod. Njegova namjera je bila pokrenuti se nejveom moguom
brzinom u potpunoj tajnosti, ne dajui priliku Kurejijama da do
njih doe ikakva informacija o tome, a onda odjednom, muslimani
bi zakucaH na njihova vrata. Na ovaj nain, Kurejije ne bi imali vre
mena sklapati saveze sa okolnim plemenima kako bi se suprotstavili
muslimanima. Dok su pripreme bile u toku, Poslanik, alejhisselam,
je saznao da se jedna ena zaputila u Mekku sa pismom upozorenja
Kurejijama. Poslao je Aliju i Zubejra da je uhvate. Dva progonitelja
brzo uhvatie enu sa porukom i vratie je u Medinu.
Muslimanska vojska se pokrenula l. januara 630. godine { 1 0. rama
zana 8. godine po Hidri). Mnoga plemena se prikljuie jo u Medini,
a neka su to uinila u toku pokreta. Tako je muslimanska vojska nara
sla na 1 0 000 ratnika. Sa tim snagama, Allahov Poslanik, alejhisselam,
je stigao na lokaciju Merru-Zehran2, oko 18 kilometara sjeverozapad
no od Mekke, a da Kurejije nisu imale nikakvih saznanja o tome. Ovo
je bio najbri pokret koji je muslimanska vojska ikada uinila.
[Nema sumnje da je i ovo jedna od lekcija koje je Halid nauio od
Allahova Poslanika, alejhisselam. Neprestano uenje i neponavljanje
jednom uinjenih greaka e doprinijeti Halidovom izrastanju u ne
zaustavljivog komandanta islamske vojske. Op. prev.j
1 Ibn Hlam, 2/396-397.
2 Meru-Zehran je dolina koju danas presijeca put Mekka-Didda.
1 1 2
Zauzimanje Mekke
Abbas, amida Allahova Poslanika, alejhisselam, upravo se bio za
putio ka Medini s namjerom da primi islam i prikljui se Poslaniku,
alejhisselam. Kad je muslimanska vojska bila u Duhf, sreli su Abba
sa i njegovu porodicu. Allahov Poslanik, alej hisselam, je sa radou
primio vijesti o Abbasovim namj erama, jer je sa nj im bio u dobrim
odnosima. Kad su muslimani stigli u Merru Zehran, Abbas je bio du
boko zabrinut za sudbinu Mekkelija. Ako bi muslimani silom zauzeli
grad, to bi unitilo pleme Kurej . Zato je, uz Poslanikovo, alejhisse
lam, doputenje, uzjahao Poslanikovu mazgu i zaputio se u Mekku
da upozori Kurejije na opasnost kojoj se izlau ako prue otpor. Za
to vrijeme, Ehu Sufan je izjahao iz Mekke s namjerom da lino izvidi
ima li muslimana u njenoj okolini. Tako su se Abbas i Ehu Sufan sreli.
Ehu Sufan ga upita:
- Kakve vijesti nam donosi, o Oe Fadlov?
- Allahov Poslanik dolazi sa vojskom od 1 0 000 ljudi.
- Onda, ta mi savjetuje?
- Ako muslimani silom zauzmu grad, sigurno e te pogubiti. Doi
sa mnom kod Poslanika. Zamoliu ga da ti potedi ivot.
Ehu Sufan i Abbas nakon smrknua ujahae u muslimanski logor.
Omer je upravo bio u kontroli strae. Bio je prvi koji je ugledao dvo
jicu jahaa, pa je povikao:
- Ah! Ehu Sufan, Allahov neprijatelj ! Neka je slavljen Allah to si
doao u na logor bez zatite.
Omer potra prema atoru Allahova Poslanika, alejhisselam, a
Abbas potjera mazgu da ga preduhitri. Sva troj ica istovremeno stigo
e pred ator. Nasta prepirka izmeu Omera i Abbasa. Omer je tra
io doputenje da odsijee glavu najljuem neprijatelju, dok je Abbas
traio zatitu za njega. Poslanik, alejhisselam, ih saslua i otpusti re
kavi da saekaj u do ujutro. Ehu Sufan je proveo neprospavanu no
u Abbasovu atoru brinui se za svoju sudbinu.
Slijedeeg j utra Abbas i Ehu Sufan su doli pred Poslanikov ator.
Poslanik, alejhisselam, je vidio kako dolaze, pa ree:
- Jedan dolazi da postane musliman, ali ne srcem.
1 13
Halid ibn Velid
Kad su uli u ator, Poslanik, alej hisselam, upita Ebu Sufana:
- Zna li ti da nema boga osim Allaha?
- Sada sam to shvatio. Da su postojali bogovi u koje sam vjerovao,
sigurno bi mi pomogli.
- Zna li da sam ja Allahov Poslanik?
Ovo je bio teak trenutak za E bu Sufana. Bio je ponosni starijeina
Kurejija, naj ugledniji u svom plemenu, Umejjin potomak. Uvijek se
ponaao kao prvi. Bio je vladar Mekke, svi su ga se bojali ili su ga po
tovali. Sada j e stajao kao ponizni molilac, pred ovjekom protiv kojeg
se godinama borio i za ije unitenje je uloio sve svoje snage.
- Oko poslanstva imam malo dvoj be - promrmlja Ebu Sufan.
- Teko tebi, Ebu Sufane! Potvrdi ili e ti glava biti odrezana! - za-
galami Abbas.
- Svjedoim da je Muhammed Allahov Poslanik - prizna E bu Sufan.
Abbas tad proapta Poslaniku, alejhisselam, tako da Ebu Sufan
nije mogao uti:
- Allahov Poslanie! Ebu Sufan mnogo dri do dostojanstva i sa
mopotovanja. Budi velikoduan i ukai mu neku poast. 1
- Ko ue u kuu Ehu Sutana, bit e siguran kaza Allahov Po
slanik, alejhisselam.
Ebu Sufanovo lice zasija, a Poslanik, alejhisselam, nastavi:
- Ko god zakljua svoja vrata, bit e siguran. Ko bude u Hare
mu Kabe, bit e siguran.
Ebu Sufan se vratio u Mekku. Narod se okupio oekujui vijesti o
nj ihovoj sudbini. Ebu Sufan im se obrati:
- O Kurejije! Muhammed je doao sa snagom kojoj se ne moete
suprotstaviti. Priznajte ga i bit ete sigurni. Ko ue u moju kuu, bit
e siguran.
Narod poe gunati i negodovati. Neki ga podrugljivo upitae:
-

ta misli, koliko nas moe stati u tvoj u kuu?


- Ko ostane u svojoj kui i zakljua vrata, bit e siguran. Ko bude
u Haremu, bit e siguran - dodao j e Ebu Sufan.
l Ibn Hiam, 2/402-405.; Ibn Sad, 64; Vakidi, Megazi Resulillah, 327-331.
1 14
Zauzimanje Mekke
Ovo je umirilo narod, ali ne i njegovu enu Hind. Skoila je na
njega poput divlje make, viui:
- Ubijte staru budalu! On nas j e izdao!
Muslimani su oekivali da e moda biti manjeg otpora pri zau
zimanju Mekke. Sa okorjelim neprijatelj ima muslimana, kao to su
Ikrime i Safvan, nita nije bilo sigurno. Zato je Poslanik, alejhisselam,
ulazak u Mekku planirao kao vojnu operacij u.
Mekka j e smjetena u dolini. Okruena j e dominantnim brdi1a.
Kroz grad su prolazila etiri puta, od koj ih j e svaki prolazio izme
u brda. Ovi putevi su dolazili iz pravca sjeverozapada, j ugozapada,
juga i sjeveroistoka. Poslanik, alejhisselam, je organizovao voj sku u
etiri marevske kolone, a svaka je nastupala na jednom od puteva.
Glavna kolona, koj om je komandovao Ebu Ubejde i u kojoj je bio
Poslanik, alejhisselam, nastupala je putem koji je dolazio iz Medine
sa sjeverozapada preko Azahira. Druga kolona, pod komandom Zu
bejra, dolazila j e j ugozapadnim putem, kroz prolaz zapadno od brda
Kuda. Treu kolonu je vodio Alija, a dolazila je sa j uga. Halid je vodio
etvrtu kolonu sa sjeveroistoka (Vidi kartu 5 na strani 1 17).
Ova taktika je imala cilj rasijecanje neprij atelja u male grupe. Ne
prijatelj ne bi bio u mogunosti koncentrisati snage i pruiti otpor.
Ako bi neprijatelj uspio zaustaviti muslimane na j ednom od pravaca,
muslimanima bi ostala jo tri pravca sa koj ih bi napredovali. Na taj
nain bi se takoe sprijeilo eventualno bjeanje Kurejija. Meutim,
kasnije je napetost popustila, pa su neki uspjeli pobjei.
Poslanik, alejhisselam, j e posebno istakao da ne smije biti borbe,
osim ako Kurejije budu naoruani. Takoe je zabranio ubijanje ra
nj enih i zarobljenih, kao i progonjenje bjegunaca.
Poslanik, alejhisselam, j e uao u Mekku l l . januara 630. godine
{20. ramazana, 8. godine po Hidri). Svi izgledi su bili da nee biti
prolivanja krvi. Ali, na Halidovom pravcu nee biti tako. Ikrime i Saf
van su okupili nekoliko Kurej ija i pripadnika drugih plemena i od
luili pruiti otpor. Sreli su se sa Halidovom kolonom kod Kandame.
Dvoj ica neprijateljskih voa su mu stajali na putu, a nekada su mu bili
bliski prijatelj i. Safvan je bio mu Halidove sestre Fahte.
1 15
Halid ibn Velid
Kurejije su zapoele napad sa isukanim sabljama. Halid je to
j edva doekao. Napao ih je i potisnuo nazad poslije kratkog i otrog
sukoba. Ubijeno je dvanaest Kurejij a i dva muslimana, a Ikrime i
Safvan su pobjegli sa bojnog polja.
Kad j e Poslanik, alejhisselam, saznao za ovaj sukob i za broj po
ginulih nevjernika, bio j e nezadovoljan Halidovim postupkom, jer je
htio izbjei krvoprolie. Znao j e za Halidovu plahovitost i bojao se
da bi Halid moda poduzeo neto na svoj u ruku. Halid je objasnio
Poslaniku, alejhisselam, o emu se radilo, pa je njegovo objanjenje
prihvaeno. Halid se samo branio, a njegova priroda je bila takva da
nije znao malo napasti. Kad bi napao - napao bi estoko.
Poto je Mekka zauzeta, Allahov Poslanik, alejhisselam, je otiao
do Kabe i sedam put obiao (tavafo) oko nje. Bio je to veliki trenutak
u njegovom ivotu. Prolo je vie od sedam godina od kad je otiao iz
ovog grada, a za petama su mu bili Kurejije edni njegove krvi. Posla
nik, alejhisselam, se sada vratio kao pobjednik. Kurejije su sada drhta
le u haremu Kabe, znaj ui da je osveta Arapa esto bivala vrlo krvava.
Poslanik, alejhisselam, se okrenuo prema Kurejijama. Nastala j e
potpuna tiina.
- O Kurejije! Kako da postupim sa vama? - upita ih Poslanik,
alejhisselam.
- Plemenito, o plemeniti brate i sine plemenitog.
- Idite onda! Oproteno vam ;e.1
Poslanik, alejhisselam, tada ue u Kabu i ugleda kipove raspore
ene du njenih zidova. Bili su raznih oblika i veliina. Unutar Kabe
i oko nje je bilo 360 raznih kipova, od drveta i kamena. Poslanik,
alejhisselam, je u rukama imao tap koj im je porazbijao kipove. Kaba
je bila oiena od lanih boanstava. Kod Allahove Kue, od sada e
samo Uzvieni Allah biti oboavan.
- Dola je ista, a la ;e propala - uzviknu Poslanik, alejhisselam.2
Narednih nekoliko dana je provedeno u uspostavljanju reda.
Mnogi stanovnici Mekke su primili islam i prisegnuli na vjernost Po
slaniku, alejhisselam.
1 Ibn Hiam, 2/412.
2 Ibn Hiam, 2/417.
1 16
Zauzimanje Meke
KARTA S.
ZAUZI MANJE MEKKE l l
\EBU UBEJDE
)\Azahir
)(Kuda
ZUBEI R
O ce
MEKK
l
Sjever
HAUD
Handama_
MUSLI MANSKI ODREDI
Prolazi - Klanci
1 1 7
Halid ibn Velid
Prije nego je uao u Mekku, Allahov Poslanik, alejhisselam, j e
spomenuo poimenice deset osoba, est mukaraca i etiri ene. Ove
osobe su morale biti javno ubijene, ak i ako bi bile naene u samoj
Kabi. Ovih deset osoba su bili odmetnici, ili su direktno ili indirektno
uestvovali u ubijanju, muenju i izdaj i muslimana. Prvi na spisku j e
bi o Ikrime, a i Hi nd j e bila jedna od njih.
Nakon okraja sa Halidom, Ikrime se sakrio negdje u gradu. Kad
je panja muslimana popustila, iskrao se i pobjegao u Jemen sa na
mjerom da se ukrca na brod za Abesiniju. !krimina ena je primi
la islam i otila kod Poslanika, alejhisselam, da iznese njegov sluaj.
Poslanik, alejhisselam, mu je oprostio i potedio mu ivot. !krimina
ena se odmah zaputi u Jemen, pronae ga i vrati u Mekku. Kad je
stigao nazad, Ikrime doe do Poslanika, alejhisselam, i ree mu:
- Bio sam u zabludi. Sada se kajem. Oprosti mi. 1
Poslanik, alejhisselam, prihvati ispriku, pa Ikrime primi islam.
Safvan nije bio na listi onih koji moraju biti ubijeni, ali je pobje-
gao sa svojom enom u Diddu, odakle se namjeravao prebaciti u
Abesiniju. Neki njegovi prijatelji su razgovarali sa Poslanikom, alej
hisselam, i zamolili da ga potedi, pa Poslanik prihvati. Kad se vratio
u Mekku, doao je do Poslanika, alejhisselam, i zamolio ga da mu da
dva mjeseca roka da primi islam. I to je prihvaeno, pa mu je dato
etiri mjeseca za razmiljanje.
Od deset osoba osuenih na smrt, ubijena su tri mukarca i dvije ene,
a ostalima je oproteno, ukljuujui i Hind koja je postala muslimanka.
Nakon to je unitio kipove oko Kabe, Poslanik, alejhisselam, je
poslao izaslanike u okolna naselja da unite kipove za koje je znao da
se tamo nalaze. Halida je poslao u Nahlu da uniti Uzzaa, najvanije
od tih boanstava. Halid je otiao sa 30 konjanika.2
Postojala su dva Uzzaa, jedan pravi i jedan lani. Halid je otkrio
lanog i unitio ga. Vratio se Poslaniku, alejhisselam, i izvijestio ga da
je obavio zadatak.
- Jesi li vidio ita neobino? - upita ga Poslanik, alej hisselam.
1 Vakidi, Megazi Resulillah, 332.
2 Postojala je dolina Nahla, sadanja Vadi'l-Jemanija, kroz koju je prolazio put Mekka-Taif.
Postojala je i Nahla u kojoj je bilo boanstvo Uzza, sjeverno od Vadi'!-Jemanije.
1 18
Zauzimanje Mekke
- Ne.
- Onda nisi unitio Uzzaa. Vrati se nazad.
Ljut na sebe, Halid se vrati u Nahlu i ovaj put nae pravog Uzzaa.
uvar hrama u kome je bio Uzza j e pobjegao da spasi ivot. Prije
nego je pobjegao, stavio j e sablju oko vrata Uzzau kako bi se sam od
branio. Kad j e Halid uao u hram, ugledao j e golu crnu enu koja je
stajala i cvilila. Halid nije razmiljao ta ena hoe - da li ga eli zave
sti ili eli zatititi idola. Potegao je sablju i jednim snanim udarcem
je raspolovio. Nakon toga je unitio kip, vratio se u Mekku i izvijestio
Poslanika, alejhisselam, o svemu.
- Da, to je bio Uzza. Nikada vie nee biti oboavan u vaoj zemlji
- potvrdi Poslanik, alej hisselam. 1
[Ovdje vidimo posebnu poast koju je Allahov Poslanik, alejhi
sselam, ukazao Halidu odabravi ga da uniti najvanije boanstvo
murika. Op. prev.
Oko 20. januara dogodio se nesretan dogaaj u plemenu Benu
Dezime. Poslanik, alejhisselam, je slao mnoge ekspedicije u pleme
na koja su ivjela u blizini Mekke da ih pozovu u islam. Naredio je
voama ekspedicija da se ne bore protiv onih koji prihvate islam.
Halid j e komandovao ekspedicijom koja j e poslana j uno od
Mekke. Brojala j e 350 konjanika iz nekoliko plemena. Najvei broj
njih bio je iz plemena Benu Sulejm. Meu njima je bilo muhadira i
ensarija. Njihov cilj je bio Jelemlem, oko 90 kilometara od Mekke.
Kad je Halid stigao do El-Humejsa, oko 25 kilometara od Mekke
prema Jelemlem, sreo je pleme Benu Dezima. Lj udi iz plemena uze
e oruj e i zavikae:
- Mi smo muslimani, gradimo damiju.
- emu onda oruje? - upita Halid.
- U zavadi smo sa nekim plemenima, pa se moramo braniti.
- Odloite oruje. Sada su svi muslimani. Nema potrebe za orujem.
- Ovo je Halid, sin Velidov! uvajte ga se! Poslije odlaganja oruja,
svezat e nam ruke, a onda e nam odsjei glave! - povika jedan od
ljudi iz plemena.2
! Ibn Sad, 657.
2 Ibn Sad, 659-660; Ibn Hiam, 2/429.
1 19
Halid ibn Velid
Postojala je stara zavada izmeu Halidovog plemena i Benu Oe
zime. U predislamsko doba, mali karavan Kureja se vraao iz Jeme
na. Kad je karavan prolazio pored Benu Dezime, oni ga opljakae i
ubie dvojicu Kurejija. Jedan je bio Avf, otac Abdurrahmana b. Avfa,
a drugi je bio Fakih, sin Mugirin, a Halidov amida. Abdurrahman j e
kasnije ubio ubicu svog oca i tako se osvetio, ali Fakihova smrt nije
bila osveena. Sve ovo se dogodilo u vrijeme neznanja - dahilijj eta.
Ljudi iz Benu Dezime zagalamie na ovjeka koji ih je upozora
vao na Halida:
- Zar eli da nas pobiju? Sva plemena su odloila oruje i postali
su muslimani. Rat je zavren. 1
Ono to e se dogoditi dalje, nije sasvim jasno. Moda j e u Halidu
proradio dahilijjet, j er je relativno skoro postao musliman. Moda
j e u njemu proradila neka vrsta vjerskog zanosa, pa j e posumnjao u
iskrenost Benu Dezime. Kad su ljudi iz plemena odloili oruje, Ha
lid j e naredio da ih sveu, ali su ga posluali samo ljudi iz Benu Sulej
ma. Zatim su ubili nekoliko zarobljenika. Nije poznato koliko. Ostali
lanovi ekspedicije ga nisu posluali, a naroito Abdullah b. Omer i
Ebu Katade. Ova dvojica su snano protestovali protiv Halidovog po
stupka, ali Halid nije uvaio proteste. Ebu Katade je odjahao u Mekku
i obavijestio Poslanika, alejhisselam, o Halidovom postupku.
Poslanik, alejhisselam, j e bio zaprepaten. Podigao j e ruke prema
nebu i rekao:
- O Allahu, ja nisam odgovoran za ono to Halid ini. 2
Odmah je poslao Aliju u pleme Benu Dezime sa mnogo novca da
plati krvarinu i izgladi situaciju. Alija je obavio zadatak i nije se vratio
sve dok pleme nije bilo zadovoljno.
Zatim je Allahov Poslanik, alejhisselam, poslao po Halida koji se
vratio i objasnio da j e to uinio zbog utiska da oni nisu bili pravi mu
slimani i da su mu lagali. Smatrao j e da ih j e ubio na Allahovom putu.
Tu j e bio i Abdurrahman b. Avf koji j e rekao Halidu:
- Poinio si dahilsko djelo u danima islama.
- Ali osvetio sam se za smrt tvoga oca - vrdao j e Halid.
Ibn Sad, 659-660;
2 Isti izvor.
120
Zauzimanje Mekke
- Nije istina - ree Abdurrahman - ja sam ubio ubicu svog oca,
jo davno. Ti si naredio pokolj Benu Dezime iz osvete za smrt tvog
amide Fakiha.
Uslijedila je prepirka izmeu njih dvoj ice. Abdurrahman je bio
jedan od onih kojima je jo za ivota obean dennet. Prije nego j e
stvar izmakla kontroli, Poslanik, alejhisselam, ree:
- Halide, ostavi moje ashabe na miru. Kad bi imao planinu zlata i
potroio je na Allahovom putu, nee dosti stepen mojih ashaba.1
Poslanik, alejhisselam, je naravno mislio na svoje prve ashabe, jer
je Halid takoe bio jedan od ashaba.
Tako je Halidu j asno stavlj eno do znanja koje mjesto u islamu mu
pripada. Bilo mu je oproteno, ali je nauio vanu lekciju da on, kao
kasniji musliman, nije imao isti status kao prvi muslimani, a naroito
ne kao deseterica obradovanih Dennetom. Ovu lekcij u e imati na
umu u mnogim buduim situacij ama.
Ibn Sad, 2/431 .
121
BITKA NA HUNEJNU
Bitka na Hunej nu
Nakon to su stanovnici Mekke poloili zakletvu na vjernost, i
vot u gradu se vratio u normalnu koloteinu. A onda je sa istoka za
puhao vjetar neprijateljstva. Dva velika i snana plemena, Havazin i
Sekif, bili su na ratnoj stazi.
Pleme Havazin j e ivjelo u podruju sjeveroistono od Mekke, a
Sekif u podruju Taifa. Bili su susjedi. Sada, kad su muslimani osvo
jili Mekku, bojali su se da e ih napasti i nai ih rasute u nj ihovim
plemenskim naselj ima. Da bi izbjegli ovu opasnost, odluili su prvi
napasti, uzdaj ui se da e tako biti u prednosti. Ova dva plemena su
se skupila u Avtasu, blizu Hunejna, gdje su im se pridruila jo neka
manja plemena. Ovo je bio savez slian onome koji je okupljen u Bici
na Hendeku. Ukupna snaga okupljenih nevjernika je bila 12 000 ljudi
pod vrhovnom komandom tridesetogodinjeg Malika b. Avfa. Ovaj
mladi vojskovoa je odluio dovesti svoje ljude u ozbilj nu opasnost,
kako bi ih prisilio da se bore harabrou oajnika. Naredio je da se
porodice i stada prikljue borbenom stroju.
Jedan od komandanata u savezniko; vojsci j e bio Zuraid b. Sim
ma. Ovaj potovani sijedi starac nije vie bio u snazi i vitalnosti, pa
tako nije mogao voditi ljude u bitkama. Njegovo ivotno i vojno isku
stvo j e bilo veliko. Njegovi savj eti u ratu bili su dragocjeni.
Zuraid j e zauo neobine zvukove koje su proizvodili ljudi i ivo
tinje. Poslao je po mladog Malika i upitao ga:
- Zato ujem riku kamila, njakanje magaraca, blejanje koza, vi
kanje ena i pla djece?
- Naredio sam da se porodice i ivotinje pridrue vojsci. Svaki
ovjek e se boriti dok je njegova porodica i imetak iza njega. Tako e
se boriti sa veom hrabrou.
- Mukarac se bori sabljom i kopljem, a ne sa enama i djecom.
Odvoj i porodice i ivotinje na sigurnu udaljenost od bojnog polja. Ako
pobijedimo, neka nam se pridrue, a ako izgubimo, bit e sigurni.
125
Halid ibn Velid
Malik je to doivio kao kritiku njegovoj sposobnosti promiljanja
i komandovanja, pa mu ree:
- Neu to uiniti. Ti si senilan i tvoja mo rasuivanja je oslabila.
Zuraid je ovo odutio i odluio pustiti Malika da ini ta hoe.
Malik se vratio svoj im ofcirima i rekao im:
- Kad napadnete, napadnite kao mukarci. Kad napad pone, neka
pucaju korice.1
Pucanje korica sablji kod tadanjih Arapa j e oznaavalo estinu
samoubilakog napada. Meutim, samo pleme Havazin je povelo
svoje porodice i stoku u voj ni logor, a ostali to nisu uinili.
Allahovom Poslaniku, alejhisselam, nije bilo do prolivanja krvi,
ali nij e bilo druge nego suoiti se sa novim neprij atelj ima. Odluio
j e ne ekati i ne dati priliku da se sakupi savez protiv njega, kao to
je to bilo tri godine ranije u Bici na Hendeku. Ako bi ekao u Mekki
i tamo organizovao odbranu, neprijatelj u bi porasla samouvjerenost.
Osvoj enjem Mekke muslimani su stekli veliki ugled meu arapskim
plemenima. Da bi se ovaj ugled sauvao, morao se prihvatiti iza
zov napadaa. Poslanik, alejhisselam, je odluio pokrenuti snage iz
Mekke i krenuti ka Avtasu. Bila je to neobina situacij a. Obje strane
su napredovale jedna prema drugoj.
Muslimani su napustili Mekku 27. januara 630. godine. Voj ska je
brojala 1 2 000 ljudi, od kojih je 10 000 bilo iz snaga koj e su zauzele
Mekku i 2 000 novopridolih muslimana. Novi muslimani nisu bili
pouzdani borci, jer islam jo nije uao u njihova srca. Krenuli su u
borbu samo zato to su mislili da je tako ispravno. Meu njima su bili
Ebu Sufan i Safvan b. Umejje, koji je dobio etiri mjeseca roka kako
bi odluio hoe li biti musliman ili ne. Sada je on uinio prijateljsku
gestu prema Poslaniku, alejhisselam, i posudio muslimanima 100 kr
znenih prsluka za predstojeu bitku.
Na elu muslimanske vojske, kao prednje obezbjeenje, jahalo j e
700 ratnika iz plemena Benu Sulej m pod Halidovom komandom. To
kom noi, muslimani su stigli u dolinu Hunejn i tu zanoili.
Hunej n je dolina koja se prua od sadanjeg

er'ul-mudahid koji
se nalazi oko 20 kilometara sjeveroistono od Mekke, do tadanjeg
Ibn Hiam, 2/438-439.
126
Bitka na Hunejnu

er'un'n-nahla oko 1 2 kilometara istono od

er'ul-mudahid. Do
lina nastavlja jo oko 12 kilometara istono i skree sjeverno prema
Zaimi. Izmeu dva

er'a, dolina je iroka uglavnom oko 3,5 kilome


tra, a kod

er'un'n-nahla se suava na oko 600 metara. Kako se pribli


ava Zaimi, sve vie se suava. U ovom drugom dijelu dolina Hunejn
se toliko suava da postaje tjesnac koji j e naj ui kod Zaime.
Dok su muslimani napredovali prema Hunejnu, obje strane su
poslale obavjetajce da prikupe podatke o neprijatelju, pa su i jedni i
drugi bili dobro informisani o snazi i pokretima druge strane. Musli
manski obavj etajac se ubacio meu snage plemena Havazin u Avtasu,
prikupio potrebne podatke i neopaeno se vratio da podnese izvjetaj
Allahovu Poslaniku, alejhisselam.

im su muslimani stigli u dolinu Hunejn i ponovo se ulogorili,


Malik j e to odmah saznao. Pretpostavljao j e da muslimani znaju da je
njegova vojska u Avtasu i da se planiraju boriti protiv njega u Avtasu
ili u njegovoj blizini. Odluio j e nadmudriti muslimane.
Prije zore l. februara 630. godine muslimani su u marevskom
poretku krenuli prema Avtasu, gdje su oekivali susret s neprijate
ljem. Namjeravali su proi kroz tjesnac Hunejn prije nego li neprija
telj sazna za njihov pokret. Prethodnica j e bila i dalje iz plemena Benu
Sulejm, pod Halidovom komandom, a glavnina snaga je marirala iza
njih, uklj uujui i grupu od 2 000 muslimana koji su tek nedavno pri
hvatili islam. Logor j e ostavljen kao baza ove akcije.
U prvi cik zore prethodnica muslimanske vojske j e ula u tjesnac ne
daleko od Zaime. Nestrpljivo oekujui borbu sa iznenaenim neprija
teljem u Avtasu Halid je ubrzao tempo. A tada, kao da je udario grom.
Halid je prvi osjetio udar zasjede. Tiinu zore su prekinuli prodorni
uzvici iz hiljada grla. Na stotine strijela je poletjelo zvidei i pogaa
jui ljude i konje. Muslimanska prethodnica nije zastala niti je pruila
otpor. Nisu stigli nimalo razmisliti. Poeli su bezglavo bjeati. Uzaludni
su bili Halidovi povici da stanu. Niko ga nije mogao uti. Teko ranjen
ponesen je plimom izbezumljenih ljudi i konja u bijegu. Nakon kratkog
jahanja, pao je sa konja, nesposoban nainiti ikakav pokret.
Dok se prethodnica u trku povlaila tjesnac su j oj zatvorile druge
jedinice koje su bile iza nje, pa je tek sad postala svjesna ta se deava
ispred nj e. Novoobraeni muslimani su se okrenuli i odmah pobjegli,
1 27
Halid ibn Velid
a sa njima i jo nekoliko muslimanskih jedinica. Neki su pobjegli na
zad u logor, a veina se razbjeala na izvjesnu udaljenost od zasjede.
Niko j o nije u potpunosti shvatao ta se deava. Panika j e rasla dok
je kamila jahala kamilu, a lj udi i konji uporedo trali.
Malik j e iznenadio one koji su namjeravali iznenaditi njega. To
kom noi pokrenuo je vojsku u prolaz gdje je manevar bio nemogu.
Njegovi ljudi su se rasporedili sa obje strane staze koja j e vodila kroz
prolaz i odlino maskirani sakrili se iza kamenja i pukotina. Sprijeda
su bili ljudi iz Havazina i nekoliko grupa iz Sekifa i ostalih plemena.
Malik j e smislio majstorski plan. Pokrenuo j e svoje jedinice poslije
sumraka, pa su muslimani mislili da j e on u Avtasu, a on je napravio
zasjedu u prolazu. Mislio je da e ovaj iznenadni napad razbiti mu
slimane i vratiti ih u Mekku. Iza mjesta gdje je bila zasjeda nalazio se
vrlo uzak prolaz kroz koji se Malik mogao povui u sluaju da zasjeda
ne uspije. Sve dok je ovaj prolaz1 pod Malikovom kontrolom, musli
mani ne mogu napredovati prema njegovoj bazi.
Mnogi novoobraeni muslimani iz Mekke bili su obradovani
ovom situacijom. Ebu Sufan je rekao:
- Ovo povlaenj e se nee zaustaviti dok ne stignu do mora.
- Sada e se vidjeti da je Muhammed arobnjak - ree Safvanov
polubrat.
- Zavei. Allah ti j ezik slomio. Vie volim da nam j e vladar neko
od Kurejija nego neko iz Havazina - doviknu mu Safvan.2
Poslanik, alejhisselam, je ostao na stazi sa devet ashaba, uklju
ujui Aliju, Ebu Bekra, Omera i Abbasa. Dok su muslimani trali
pored njega, Poslanik, alejhisselam, je vikao:
- O muslimani! Ovdje sam! Ja, Allahov Poslanik! Ja, Muham
med, sin AbdullahovP
Ali njegovi povici nisu bili od pomoi. prethodnica plemena Ha
vazin je dola do mjesta gdje je bio Poslanik, alejhisselam. Alija je tada
oborio prvog nevjernika na Hunejnu, tako to je presjekao tetive za
dnjih nogu kamile na kojoj je nevjernik jahao sa dugim kopljem u ruci
gonei muslimane. Jedan musliman je priao i odsjekao mu glavu.
! Nismo u mogunosti precizno locirati ovaj prolaz. Vjerovatno je bio u Zaimi ili u blizini.
2 Ibn Hiam, 2/43-45.
3 Isti izvor.
1 28
Bita na Hunejnu
Poslanik, alejhisselam, se tada sa svojom grupom pomaknuo de
sno i sklonio se iza stijenja. Nekoliko nevjernika je napalo njegovu
grupu, ali su ih ashabi odbili.
Malik je uinio muslimanima ono to niko prije njega nije. Prvi
put su muslimani osjetili gorko iskustvo upadanja u zasjedu. ak i
naj hrabriji meu nj ima bezglavo su bjeali u panici.
Malikova zamisao je bila izvrsna. Ali, njegovi lj udi nisu proveli
plan na nain kako je on zamislio. Nisu saekali da glavnina musli
manske vojske ue u zamku, pa su zapucali odmah kad se pojavio
vodei element muslimanske vojske. Sada je Malik napravio greku.
Bio je zadovoljan poetnim uspjehom i nije poduzeo dalji napad na
muslimane. Da je to uinio, sve bi drugaije zavrilo. Osim toga, nje
govi strijelci su bili vrlo neprecizni, pa je rezultat zasjede bio svega
nekoliko ranjenih muslimana i jahaih ivotinja. Nijedan musliman
nije poginuo.
Poslanik, alejhisselam, j e shvatio da j e situacija vrlo teka. Ipak,
odluio je ne dopustiti Maliku da se izvue sa tako lahko ostvarenom
pobjedom. Rekao je Abbasu da pozove muslimane da se okupe oko
njega. Abbas je bio krupan ovjek monog glasa pa je povikao:
- O, muslimani! Doite do Allahova Poslanika! O, ashabi! O, En
sarije! 0 . . .
Dozivao j e svako pleme da se odazovu Poslaniku, alej hisselam.
Mnogi muslimani su uli ovaj poziv, pa su krenuli ka mjestu gdje je
bio Poslanik, alejhisselam Kad se 1 00 ljudi okupilo oko Poslanika,
alej hisselam, nareen je kontranapad. Muslimani su napali nevjerni
ke iz Havazina, koji su bili najblii Poslaniku, alejhisselam, i potisnuli
ih nazad. Kad j e broj okupljenih muslimana narastao na nekoliko hi
ljada, Poslanik, alejhisselam, j e naredio opi napad na Havazin.
Sada je Malik bio iznenaen. Bio je siguran u pobjedu, a njegova
vojska je napadnuta. Borba prsa u prsa je bivala sve ea, a to je za
pravo ono to su muslimani traili. Bili su hrabri i izvrsno su rukovali
sabljama. U ovakvim bitkama nije im bilo ravnih. Napokon, Havazin
je odbaen nazad. Poslanik, alejhisselam, je vidio neprijatelje kako
padaj u, pa ree:
- Zaista, ja sam Poslanik, ja, sin Abdul Muttaliba.
129
Halid ibn Velid
Zatim se okrenuo onima koji su bili u njegovoj blizini i rekao:
Sad se pe ugrijala.1
Malik j e vidio da se stvari odvijaj u nepovolj no po njega, pa j e akti
virao plan povlaenja. Pleme Sekif je bilo spremno nedaleko iza pleme
na Havazin. Malik je ostavio Sekif na njihovim pozicijama kao za elno
osiguranje, a Havazin je povukao na sigurno. Muslimani su ih gonili.
Doekao ih j e Sekif, koji je uskoro osjetio kaznu pravovjernih. Uskoro
je Sekif poeo bjeati, kao i ostala manja plemena. U meuvremenu
je Malik uspio povui Havazin do prolaza i rasporediti ih za odbranu,
saekavi da proe i posljednji zaostali nevjernik. Sve dok dre prolaz
pod kontrolom, njihove porodice i njihova stada su sigurna.
Muslimani su se oporavili od neoekivane zasjede, organizovali
kontranapad i potisnuli neprijatelja. Bila je to taktika pobjeda, ali
ostalo je jo mnogo toga da se uradi.
Muslimanska vojska se sada potpuno okupila, izuzev nekolicine
njih koji su pobjegli. Poslanik, alejhisselam, je odluio pojaati po
stignutu prednost. Organizovao j e snaan konjiki odred i poslao ga
naprijed, prije nego Havazin predahne i reorganizuje se. Odred j e
formiran od Benu Sulejma i ostalih, j er j e Halid uspio ponovo uspo
staviti kontrolu nad nj ima. Halid je propustio kontranapad muslima
na. Leao je na mjestu gdje je pao. Allahov Poslanik, alejhisselam, je
doao do njega, puhnuo u njegove rane, nakon aga je Halid ustao
osjeajui se osnaenim i vratio se u bitku.2
[Allahov Poslanik, alejhisselam, je bio sami bereket, kako duhovno
tako i fziki, pa je i njegov dah bio berietan. Ovdje vidimo jo jedan
primjer Poslanikove, alejhisselam, posebne panje prema Halidu. Nije
svako imao priliku biti osnaen Poslanikovim, alejhisselam, beriet
nim dahom. Op. prev.
Konjica je stavljena pod komandu Zubejra b. Avvama i susrela
se sa Malikom u prolazu. Nakon kratkog okraja Malik je potisnut
sa prolaza. itava dolina je sada bila pod kontrolom muslimana. Po
slanik, alejhisselam, je ostavio Zubejrovu grupu u prolazu da tite
muslimane ako bi se Havazin vratio, a drugu grupu, pod komandom
Ibn Sad, 665.
2 lsfahani, 1 5/ 1 1 .
130
Bitka na Hunejnu
Ebu Amira, poslao je u Avtas. Tu je bio logor Havazina, iji su ratnici
potisnuti iz prolaza pa su pourili do logora da zatite svoje porodice
i stada. Kad su muslimani stigli do logora nevjernika, nastao je estok
okraj . Borba je nastavljena sve dok Havazin nije savladan. Logor Ha
vazina j e bio u rukama muslimana. Sada im se prikljuila i Zubej rova
grupa.
Neprijateljski savez j e razbijen. Havazin i ostala plemena su se ra
zbjeala i vratila se u svoja naselja. Pleme Sekif, pod vodstvom Ma
lika, povuklo se u Taif, rijeeno pruati otpor do kraja. Bitka na Hu
nejnu je zavrena. Muslimanski gubici su bili vrlo mali jer su strijelci
Havazina bili neprecizni. Bilo je dosta ranjenih, ali su samo etverica
poginuli. Muslimanski borci su bili hrabri i vjeti. Meu njima je bilo
nekoliko izvanredno vj etih u baratanju sablj om, te su tako angaova
li po trojicu ili etvericu nevjernika ubijajui j ednog po j ednog. Ubi
j eno je sedamdeset nevjernika u dolini i u logoru. Meu poginulima
je bio i stari Zuraid. U neprijateljskom logoru su muslimani zarobili
oko 6 000 ena, djece i robova i nekoliko hiljada grla stoke. 1
Ovo je bilo prvi put da su muslimani upali u zasjedu u nekoj veoj
akciji. Ovo j e bilo drugi put u historiji da itava armija napravi za
sjedu drugoj armiji. Prvi put j e to uinio Hanibal, kad j e 217. godine
p.n.e. napravio zasjedu Rimljanima kod jezera Transimene. Malik j e
napravio izvrstan plan, ali njegovi ljudi nisu bili dovolj no sposobni da
ga sprovedu. Moda bi i uspjeli da im protivnici nisu bili muslimani.
Allahov Poslanik, alejhisselam, nije prihvatao poraz, a muslimani su
imali neogranieno povjerenje u svoga vou, pa su poraz preokrenuti
u pobjedu. Nasuprot Maliku, Poslanik, alejhisselam, nije bio zadovo
ljan djeliminom pobjedom.
Prvi put je Halid bio iznenaen. Uvij ek je bio svjestan prednosti
iznenadnog napada, ali ovoga puta j e on bio iznenaen. Vidio je
kako panika i najhrabrije ljude natjera u bijeg. Vidio je ta znai
iznenadno poj avlj ivanj e neprijatelja u neoekivano vrijeme i na ne
oekivanom mj estu. Odluio j e da vie nikada nee biti iznenaen.
Zaista i nij e bio.
Niko sa sigurnou ne zna preciznu lokaciju Avtasa. Ali, sigurno j e morao biti negdje
u dolini. Logor od 6 000 ljudi, bez vojnika i nekoliko hiljada grla stoke nije mogao biti
smjeten u brdovitom podruju, niti u manjoj oazi. Smatramo da je to bilo vrlo blizu
Zaime, ali je mogao biti i drugdje.
131
OPSJEDANJE T Al FA
Opsjedanje Taifa
Allahov Poslanik, alejhisselam, j e slijedio neprij atelja koji j e bje
ao ka Hunejnu. Odluio je ne dati Maliku vremena da predahne.
Zaroblj ene mukarce, ene, djecu i stoku je pod pratnjom poslao u
Diranu. Muslimani su se sada kretali sa mnogo vie opreza ne elei
vie upasti u zamku slinu onoj na Hunejnu. Teren je bio brdovit, pa
je Malik mogao postaviti zasjedu na mnogim mjestima.
Napustivi Avtas, Poslanik, alejhisselam, je marirao kroz dolinu
Nahla, a zatim skrenuo na j ug prema Vadi'l-Mulejhu. Odatle je na
stavio prema Vadi'l-Karnu i izbio na plato oko 13 kilometara sjeve
rozapadno od Taifa. Muslimanski izviai nisu nigdje mogli vidjeti
nijednog nevjernika izvan granica Taifa, pa su tako mogli brzo mar
irati i doi neprijatelju iza lea. Tokom mara Halid je ponovo ko
mandovao prethodnicom muslimanske vojske.
Pouen nedavnim iskustvom iz Hunejna i Avtasa, Malik se vie
nije usudio sukobiti sa muslimanima na otvorenom. Htio je namet
nuti uslove i okolnosti borbe. Povukao je svoje jedinice u grad i brzo
sakupio onoliko zaliha koliko je mogao, pripremajui se za opsadu.
Nakon to je rasporedio snage za odbranu, Malik je ekao.
Muslimani su stigli pred Taif S. februara 630. godine i otpoe
li opsadu grada koja e trajati narednih 18 dana. Postavili su logor
suvie blizu zidina, pa e ih nevj ernici zasuti strijelama. Ubijeno je
nekoliko muslimana, pa je logor podignut i povuen nazad na mjesto
gdje je danas damija Ibn Abbasa. Muslimanska vojska je podijeljena
u manje jedinice i rasporeena tako da onemogui bijeg iz grada. Ebu
Bekr je komandovao opsadom. Vrlo esto su strijelci sa obje strane
gaali jedni druge. Nevjernici su bili u zaklonu, a muslimani na otvo
renom, tako da je mnogo muslimana ranjeno, ukljuujui i Abdullaha
b. Ebi Bekra, koji je kasnije podlegao ranama.
135
Halid ibn Velid
Prolo je nekoliko dana opsade. Nakon zauzimanja Mekke, Alla
hov Poslanik, alejhisselam, j e poslao dvojicu muslimana u Jemen da
naue vj etine opsjedanja. Ali, oni e se vratiti tek kad se opsada Taifa
okona. Selman Farisi je opet priskoio u pomo, kao to je to uinio
u Bici na Hendeku. Kao Perzijanac imao je neka znanja o naprednom
nainu ratovanj a. Po njegovim instrukcijama muslimani su napravi
li katapult kojim su ispucavali velike kamene blokove na grad. Ali,
muslimani su bili poetnici u ovoj ratnoj vj etini, pa nije postignut
naroit rezultat.
Onda je Selman odluio nainiti veliki tit od drveta i koe, ispod
kojeg je grupa voj nika, zatiena od neprijateljskih strelica, mogla
doi do vrata utvrde, razbiti ih i provaliti unutra. Muslimani nainie
ovaj veliki tit, pa grupa muslimana, koristei ga kao zatitu, stie
pred drvena vrata Taifa. Malik je bio spreman. Njegovi voj nici zasue
muslimane uarenim komadiima gvoa. Teko opeeni, muslimani
zbacie tit sa sebe i pobjegoe nazad. Dok su bjeali, jedan musliman
je poginuo pogoen strelicom nevjernika.
Dvije sedmice su prole, a kraj opsade nije j o bio ni na vidiku.
Nevjernici nisu izlazili iz grada da bi se borili, a muslimani nisu mo
gli unutra. Kad god bi to pokuali, kia strelica bi ih odbacila nazad.
Jedna strelica je pogodila Ebu Sufana u oko, tako da je ostatak ivota
proveo kao jednook. 1
Februar j e bio vrlo hladan u okolici Taifa, a vremenske prilike su
openito bile nepovolj ne. Muslimani nikako nisu mogli izmamiti ne
vjernike van utvrde. Malik je bio suvie pametan da bi riskirao bitku
na otvorenom, jer su muslimani tu bili nenadmani. Allahov Posla
nik, alejhisselam, je sazvao ratno vijee i zatraio savjet od svojih of
cira. Jedan od njih ree:
- Kad stjera lisicu u njenu rupu, ako dovolj no dugo eka nad
rupom, ulovit e je. Ako ode od rupe, lisica ostaj e neozlijeena.2
Ebu Bekr j e savjetovao da se vrate u Mekku, a Omer je podrao taj
prijedlog. Poslanik, alejhisselam, nije vie mogao ekati pred Taifom,
jer su ga ekali vaniji poslovi. Odluio j e prekinuti opsadu i vratiti
Prema nekim izvorima, Ebu Sufan je izgubio oko u Bici na )ermuku, a ne kod Taifa.
2 Ibn Sad, 675.
136
Opsjedanje Taifa
vojsku u Mekku, ali je nekoliko tvrdoglavih ljudi protestovalo i insi
stiralo na borbi do potpune pobjede.
- Dobro, napadamo sutra ree im Poslanik, alejhisselam. 1
Idueg dana j e grupa tvrdoglavaca pokuala napad, koji neprij a
teljski strijelci sa zidina Taifa odbie. Zato se vratie Poslaniku, alej
hisselam, sa flozofskim prijedlogom da bi moda ipak bilo bolje osta
viti lisicu u njenoj rupi. Tako je muslimanska vojska 23. februara 630.
godine prekinula opsadu. Izgubili su 12 vojnika, a mnogo njih je bilo
ranj eno. Deset mj eseci kasnije pleme Sekif je primilo islam.
Muslimani su stigli u Diranu 26. februara. Poslanik, alejhisselam,
je ovdje izvrio podjelu ratnog plijena. Kako bi pokazao novim mu
slimanima da nee biti diskriminirani zbog toga to su odugovlaili
sa primanj em islama, Allahov Poslanik, alejhisselam, je i njima dao
njihov dio plijena. Tek to su ene, djeca i stoka podijeljeni meu
muslimanima, delegacija plemena Havazin je dola kod Allahova Po
slanika, alejhisselam, i izjavila da pleme prima islam. Zatim su rekli:
- Zar nam sad neete vratiti ono to ste zarobili u bici protiv nas?
Njihov zahtjev je bio neopravdan, j er ono to su muslimani zaro
bili od njih, zarobili su u trenutku kad su oni bili nevjernici. Meu
tim, Allahov Poslanik, alejhisselam, dareljiv kakav je bio, ree:
- Da li su vam drae vae ene i djeca ili su vam drai vai
imeci?
- Vratite nam ene i djecu, a ostalo zadrite.2
Allahov Poslanik, alejhisselam, je tada pozvao muslimane da vra
te Havazinu njihove ene i djecu. Svi su ga posluali osim Safvan b.
Umejje, koji j e odbio vratiti jednu mladu djevojku koju j e dobio kao
plijen. Verovatno je bila lijepa.
Nekoliko dana kasnije, Malik je napustio Taif i doao u musliman
ski logor. Primio je islam, a Allahov Poslanik, alejhisselam, ga je bo
gato nagradio.
Allahov Poslanik, alejhisselam, i muslimanska vojska su se zaputili
u Medinu, gdj e su stigli u drugoj polovini marta mjeseca 630. godine.
Isti izvor.
2 Ibn Hiam, 2/489.
137
Halid ibn Velid
Prola je osma godina po Hidri. Idua godina je bila "Godina
izaslanstava". Mnoge delegacije iz plemena irom Arabije su tokom
te godine dolazile kod Poslanika, alejhisselam, u Meinu i prihvatale
islam. Neki od njih to nisu i srcem uinili, to emo ubrzo i vidjeti.
Jedni su iskreno teili pravom putu, a drugi su dolazili iz politikih
razloga. Neki su opet dolazili iz iste radoznalosti, a neki su bili naj
gore protuhe.
138
DEVMETUL DENDEL
Devmetul Dendel
U devetoj godini po Hidri muslimani su poduzeli samo jednu
veu voj nu akciju. Bio j e to pohod na Tebuk, koji je predvodio Alla
hov Poslanik, alejhisselam, lino. Sve je upuivalo na to da e ova
ekspedicija proi mirno. Ali, tu je bio i Halid.
Tokom dugog i toplog ljeta 630. godine u Medinu su pristizali
izvjetaj i o koncentrisanju jakih snaga Bizantijaca u Sirij i . Njihova
prethodnica je bila u Jordanu, a Heraklije, vladar Bizantijskog carstva
je doao u Homs. 1
Sredinom oktobra 630. godine Poslanik, alejhisselam, j e naredio
muslimanima da se pripreme za bitku protiv Bizantijaca, ali to nije
bila stvarna svrha ove ekspedicije. Allahov Poslanik, alej hisselam, je,
iz njemu poznatih razloga, htio provjeriti snagu imana muslimana
tako to e ih pozvati na mariranje po estokoj vrelini. Pod ovakvim
uslovima, samo pravi vjernici e se odazvati.
Tako je i bilo. Veina muslimana se rado odazvala Poslanikovom,
alejhisselam, pozivu, pa zapoee pripreme za ekspediciju. Neki su
nerado primili ovaj poziv. Te godine je oktobar bio sa neubiajeno
visokom temperaturom, pa j e boravak u hladovini vonjaka bio vrlo
prijatan. Ljudi nisu imali volje ni za ta drugo, osim za odmaranje u
hladovini dok vruine ne prou. Munafci su, po svom ustaljenom
obiaju, iskoristili priliku i odgovarali muslimane od pridruivanja
ekspedicij i, tako da je nekoliko muslimana posrnulo na ovom ispitu.
Krajem oktobra muslimani su krenuli na Tebuk. Bila je to najvea
vojska koja se okupila pod Poslanikovom, alejhisselam, zastavom. inili
su je muslimani iz Medine, Mekke i jo mnogih plemena koja su primila
islam. Prema nekim izvorima, bila je to vojska od 30 000 vojnika meu
kojima j bilo lO 000 konjanika, a to je vjerovatno preuveliavanje.
! Grad U dananjoj Siriji.
141
Halid ibn Velid
Kad su stigli na Tebuk, muslimani su saznali da se prethodnica Bi
zantijaca vratila za Siriju, u Damask. Nije bilo potrebe nastavljati dalje.
Ali, Poslanik, alejhisselam, je odluio potiniti okolna plemena i sta
viti ih pod kontrolu. Vana mjesta u okolini su bila Eila, kod dananje
Akabe, ]arba, Azruk i Makna. Sva ova mjesta su bila u zaljevu Akaba.
Sklopljen je savez sa svim plemenima koja su pristala plaati dizj u. 1
Jedno od vanih podruja koje je Allahov Poslanik, alejhisselam,
htio staviti pod kontrolu je bilo Devmetul Dendel, kojim je vladao
Ukajdar b. Abdil Malik, kranski princ iz plemena Kinda, koji je bio
poznat kao strastveni lovac. Kako bi potinio ovo podruje, Poslanik,
alejhisselam, je poslao Halida sa 400 konjanika da izvri taj zadatak,
dao mu uputstva kako e to uiniti i dodao:
- Verovatno e ga nai kako lovi divlje bikove.2
Hali d je stigao pred zidine Devmetul Dendela u noi punoj mjese
ine, krajem novembra 630. godine. Tek to je Halid rasporedio jedini
ce oko zidina, gradska kapija se otvorila a iz grada je izjahao Ukajdar sa
nekoliko prijatelja naoruanih orujem za lov. Ukajdar je zbog vreline
dana odluio loviti nou. Mjeseina mu je obeavala dobar ulov.
Halid je uzeo nekoliko ljudi i j urnuo na druinu lovaca. Skoio j e
na Ukajdara i oborio ga sa konja, a njegovi ljudi su se okomili na osta
tak lovake druine. Ukajdarov brat Hasan se opirao hvatanju, pa je
ubijen, dok su ostali odgalopirali nazad u utvrdu i zaklj uali vrata.
Halid se vratio na Tebuk sa dragocjenim zarobljenikom. Ukajdar
je uao u savez sa Poslanikom, alej hisselam, platio veliku otkupninu
za sebe i pristao na plaanje dizje.
Muslimani su se vratili u Meinu. Stigli su sredinom decembra
630. godine, a tada su vremenske prilike bile vrlo povoljne.
Nakon pohoda na Tebuk nije bilo veih pohoda za Poslanikova,
alejhisselam, ivota. Sva plemena iz Arabije su primila islam i oba
vezala se na odanost Poslaniku, alejhisselam, i plaanje dogovorenih
poreza. U svakom plemenu Poslanik, alejhisselam, je imenovao ple
menskog starjeinu. Bio je zauzet dravnim pitanjima, unapreivao
Porez koji plaaju nemuslimani koji ive u islamskoj dravi u znak lojalnosti i kao na
knadu zbog neuestvovanja u ratnim pohodima.
2 Ibn Hiam, 2/526.
142
Devmetul Dendel
dravni aparat i udario temelje novoj dravi. Poslao je nekoliko ek
spedicija u razne krajeve Arabije, sa zadatkom da pozivaj u pleme
na u islam. U sluaju pruanja oruanog otpora, pleme bi bilo silom
potinjeno.
U julu 631 . godine Poslanik, alejhisselam, je poslao voj nu ekspe
diciju pod Halidovom komandom u pleme Benu Harisa b. Kaba u
Nedranu, sjeverno od Jemena. Poslanik, alejhisselam, je Halidu dao
slijedea uputstva:
- Tri puta ih pozovi u islam. Ako pristanu, nemoj im nauditi,
ako odbiju, bori se protiv njih. 1
Halid j e stigao u Nedran i razgovarao sa Benu Harisom b. Kabom.
Prihvatili su islam, bez prolijevanja krvi. Ostao je kod njih nekoliko
mjeseci poduavaj ui ih islamu. Kad je procijenio da su postali dobri
muslimani, poslao je pismo Poslaniku, alejhisselam, u kome ga je o
svemu izvij estio. Poslanik, alejhisselam, mu je odgovorio pismom za
hvalnosti i pozvao ga da doe u Medinu sa delegacijom plemena. Ha
lid je stigao u Medinu januara 632. godine. Poslanik, alejhisselam, ih je
doekao sa uobiajenom uljudnou. Nakon to im j e objasnio njihove
dunosti, odredio im je starjeinu i uputio ih nazad u Nedran.
Bilo je ovo posljednji zadatak koji je Halid obavio za Poslanikova,
alejhisselam, ivota.2
1 Ibn Hiam, 2/592.
2 Oni koji misle da je Halid trebao izvriti jo neke zadatke, neka pogledaju biljeku 2. u
dodatku B.
143
DIO 2.
BORBA PROTIV ODMETNIKA
OD ISLAMA
NADOLAZEA OLUJA
Nadolazea oluja
Odmetnitvo od islama je zapravo poelo za ivota Poslanika,
alejhisselam, no prava i najozbiljnija opasnost j aanja odmetnika ja
vila se poslije Poslanikove, alejhisselam, smrti, kada se Arabijom pro
irio val "nevjerovanja poslije vjerovanja;' kojeg je hazreti Ehu Bekr
trebalo da uniti. Odmetniki pohod je ovdje obraen kao cjelina,
iako hronoloki prvi dio ovih dogaaja pripada ranijoj historiji .
Prvi vei dogaaj vezan za odmetnike od islama desio se u Je
menu, i poznat j e kao dogaaj Esved Ensija. Esved j e bio voa Ensa
- velikog plemena koje je nastanjivalo zapadni dio Jemena. Njegovo
pravo ime bilo je Abhala b. Kab, ali poto je bio jako tamnoput, pro
zvali su ga Esved - Crni. Imao je neke kvalitete, kao to su vostvo i
govornitva.
Tokom desete godine po Hidri, stanovnici j unog i j ugoistonog
dijela Arapskog poluotoka su preli na Islam. Poslanik, alejhisselam,
je slao izaslanike i uitelje na razna mjesta da ire islam i pouavaju
ljude. Zadatak je izvren kako treba. No, veina stanovnika ovih kra
jeva nisu postali pravi muslimani, njihovo primanje islama bilo je vie
formalno nego iskreno.
Prije ovog preobraanja Jemenom je upravljao perzijski plemi
Bazan, 1 kao namjesnik perzijskog cara. Bazan je primio islam i Po
slanik, alejhisselam, ga je postavio za namjesnika Jemena. Krasila ga
je mudrost, pa je provincija napredovala pod njegovom vladavinom,
ali malo prije Poslanikovog, alejhisselam, oprosnog hada, Bazan je
umro, pa je Poslanik, alejhisselam, kao novog namjesnika u Sani po
stavio Bazanovog sina

ahra. Tako j e u Jemenu i dalj e vladao mir.


A onda, u vrijeme Poslanikovog, alejhisselam, oprosnog hada,
Esved se proglasio poslanikom. Recitirao j e nekoliko svojih stihova
tvrdei da su to ajeti iz Kur'ana koji su mu objavljeni i izjavio je da j e
on Allahov poslanik.
Neki historiari ga nazivaju Bazam.
149
Halid ibn Velid
Esved je imao magarca kojeg je dresirao tako da izvrava odreene
radnje. Koristio se tim magarcem da pokae svoje moi. Naredio bi mu:
- Pokloni se pred svoj im gospodarom - i magarac bi pognuo glavu
pred Esvedom.
- Klekni pred svoga gospodara - i magarac bi kleknuo.
Esved je tada postao pozant kao Zul-Himar - Vlasnik magarca ili
"Magarac-V alah". Neki hronolozi se dre toga da je bio poznat i kao
Z ul-Hum ur - Pijanica. Ovo bi moglo biti istinito jer je bio teki ovisnik
o alkoholu. Ipak, njegovo pleme ga je slijedilo, vjerujui da je istinski
poslanik. U ovoj zabludi bila su jo neka manja jemenska plemena.
Esved je okupio vojsku od oko 700 jahaa i krenuo u Nedran.
Zauzeo je grad bez potekoa i protjerao muslimanskog namjesnika.
Ushien ovom lahkom pobjedom, postavio j e svog ovjeka da uprav
lja Nedranom i preselio se u Sanu.

ahr, novopostavljeni namjesnik


Jemena, je uo za pad Nedrana, saznao Esvedove namjere i odluio
ga poraziti prije nego li doe do Sane. Okupio je malu naoruanu
vojsku i odmarirao da se suprotstavi neprijatelj u. Dvije vojske su se
sukobile sjeverno od Sane. Kratak i otar sukob koji je slijedio zavrio
je u Esvedovu korist. Muslimani su doivjeli poraz, a

ahr je ubijen u
bici, ostavljaj ui iza sebe lijepu mladu udovicu Azad. Pet dana kasnije
Esved je uao u Sanu kao osvaja. Kretao se veoma brzo u svojoj ej
tanskoj misiji. Prolo je tek 25 dana otkad je otcij epio svoje pleme od
islamske drave i proglasio svoje poslanstvo.
Veina Jemena je sada bila pod njegovom kontrolom, pa je bio
zadovoljan svojim voj nim i politikim uspjehom. Esved je prisilno
oenio lijepu Azad. Jadna udovica nije imala drugog izbora nego po
koriti se Magarcu.
Poto je okupirao Nedran i Sanu, Esved je uvrstio svoj uspjeh
proirivi uticaj na cijeli Jemen. Mnoga plemena su ga priznala kao
vladara i poslanika. Kako je njegov autoritet rastao, postao je neza
dovoljan samom titulom poslanika, pa se proglasio Rahmanom od
Jemena. Rije "Rahman" znai Milostivi i jedno je od Allahovih d..
imena. Nastavio j e sa pijanenjem i orgijanjem, a zlosretna Azad j e
osjeala neizmjerno gnuanje prema njemu, pa se povj erila jednoj
prisnoj prijatelj ici:
- Nijedan mi ovjek nije mrzak kao on.
1 50
Nadolazea oluja
Esved je mrzio sve lanove Bazanove obitelj i, vrijeao ih i na svaki
nain poniavao. Takvim ponaanjem je prouzrokovao otro neprija
telj stvo iskrenog muslimana i vrste osobe po imenu Fejruz Dejlemi
koji j e bio lan ove perzijske obitelj i i Azadin roak.
Za to vrijeme pravi poslanik, Muhammed, alejhisselam, u Medini
je ve poduzeo mjere da mu se suprotstavi. Poslao je Kajs b. Hubejra
da organizuje Esvedovu likvidacij u. Kajs je stigao u Sanu neprimije
en, organizovao je taj ni pokret protiv Esveda i ostvario kontakt sa
Perzijancem Fej ruzom. Kajs i Fej ruz su postali voe organizacije iji
je cilj bio osvetiti se i unititi Esveda i njegove odmetnike od vjere.
Kovali su planove u taj nosti.
Nije bilo lahko ubiti Esveda. Bio je to krupan ovj ek, izuzetno
snane tj elesne grae, poznat po surovosti, a ve je i sumnj ao u Fej
ruzovu odanost.

ivio j e u palai koj a je bila ograena visokim zidi


nama, a bila je i zatiena velikim brojem voj nika koj i su izabirani po
odanosti i vjeri u Esveda. Stalno su patrolirati po zidinama i hodnici
ma palae. Jedini mogui neopaeni ulaz u palau bio j e preko jednog
dijela zidina blizu Azadinih odaja.
Fej ruz j e kontaktirao Azad, objasnio joj situaciju i traio njenu
pomo, koju je ona rado obeala, vidjevi to kao jedini izlaz iz nesre
e koja ju je zadesila.
Sudbonosna no je bila 30. maja 632. (6. rebiul evvel ll. god. po
Hidri). Odmah iza ponoi, kada nije bilo straara u blizini, Fejruz se,
pomou ueta, popeo uza zid palae i uao u Azadine odaje. Sakrila
ga je u sobi i oboje su ekali.
Malo prije zore, Azad se iskrala iz svoje sobe i otila do Esvedove
koja j e bila odmah do nj ene. Znala j e da j e u blizini straar na duno
sti, iako ga nije vidjela. Otvorila j e vrata, pogledala unutra i vratila se
Fejruzu.

elja za osvetom j oj j e gorila u oima, pa proapta:


- Sada! Lei pijan.
Fej ruz, iza kojeg je bila Azad, je na prstima izaao iz njenih odaja
i otiao do Esvedovih vrata. Azad je ostala kod vrata, a Fej ruz je uao
sa isukanim maem. Esved je odjednom ustao iz kreveta i zgroeno
buljio u Fej ruza. Pred ovom opasnou Esved se naglo otrij ezni, ali
prije nego to je uspio ustati iz kreveta Fej ruz je istupio naprijed i za
bio mu ma u glavu. Esved j e pao na krevet i poeo riati kao bik.
151
Halid ibn Velid
Njegovi krici su privukli panju straara, koji j e j e potrao u nje-
gove odaje. Vidjevi Azad na njegovim vratima, upitao ju je:
-

ta j e bilo sa Rahmanom od Jemena?


-

uti, prima obj avu - odgovori hrabra ena.


Straar je kimnuo glavom i ne obraajui panju na uzvike svoga
gospodara otiao.
Azad saeka da straar zae iza ugla hodnika pa potra u sobu.
Vidj ela je Fejruza kako stoji pored kreveta, ekaj ui priliku da opet
napadne Esveda koji se grio na krevetu. Sada su ga oboje napali.

ena je stala na elo kreveta, uhvatila Esveda za kosu objema ruka


ma, a Fej ruz mu je s nekoliko spretnih pokreta odsjekao glavu. Tako
se zavrila karijera lanog poslanika, zvanog Magarac Valah i Pijani.
Njegova vlast j e trajala tri mjeseca i zavrila j e njegovom smru, est
dana prije smrti istinskog Poslanika, alej hisselam.
Esvedov pokret sruen je njegovom smru. Muslimanski pokret,
kojeg je organizirao Kajs u Sani, krenuo je da se osveti Esvedovim
sljedbenicima, od kojih su mnogi poginuli. Ali, mnogi su pobjegli u
druge dijelove drave. Mnogi su ponovo postali muslimani, a neki su
ostali odmetnici. Fej ruz je postao upravnik Sane.
Glasnik koji je otiao da prenese dobre vijesti Allahovom Poslani
ku, alejhisselam, je stigao u Meinu ubrzo poslije njegove, alejhisselam,
smrti. Vijest o unitenju Esvedove vlasti donio je oaloenim muslima
nima malo utjehe.
U Medini je sada nastala emocionalna, duhovna i politika kriza.
Gubitak voljenog Poslanika uinio je muslimane izgubljenima. Po
sljednjih godina Allahov Poslanik, alejhisselam, im je bio sve - ui
telj, voa, prijatelj, sudac. Nije bilo nijednog aspekta ivota u kojem
Poslanik, alejhisselam, nije uestvovao. Iznosili su mu sve probleme,
a on je rjeavao, odluivao, upuivao, savjetovao, ispravljao, potvri
vao. U njegovoj prisutnosti osjeali su sigurnost od nevolja i neima
tine. Sada kad ga vie nije bilo, muslimani su bili sami i preplaeni,
kako hroniari kau "kao ovce u hladnoj, kinoj noi:'
Kriza je postajala sve dublja i dublja. Poeli su pristizati izvj etaj i
o odmetnitvu diljem Arabije. Sva plemena u Arabiji, osim onih iz
Medine, Mekke i Taifa, poela su se buniti protiv politikog i vjerskog
autoriteta Medine i prekrila su svoj u zakletvu na vjernost. Pojavili
1 52
Nadolazea oluja
su se lani poslanici zahtijevaj ui dio Muhammedovog, alejhisselam,
poslanstva. Videi kakvo potovanj e Poslanik, alejhisselam, dobija
zbog svog poslanstva, ove varalice su pomislile da bi i oni mogli do
biti neto od toga. Osim Esveda pojavila su se jo najmanje dvojica
lanih poslanika. Bilo je i drugih - voa plemena i uglednih staraca,
koji nisu objavljivali svoje poslanstvo, ali su se ujedinili sa lanim po
slanicima u njihovim namjerama da ugase plamen Islama i da se vra
te plemenskoj samostalnosti i neznanj u. Odmetnitvo se irilo poput
razbuktale vatre diljem Arabij e, prijetei da proguta Mekku i Meinu
- duhovne i politike centre mlade islamske drave.
Glavni razlog pojavljivanja odmetnitva je bio nedostatak istinske
vjere. Veina plemena koja su primila islam u devetoj i desetoj godini
po Hidri uinila su to iz politikih razloga. Oni su vidjeli Muham
meda, alejhisselam, kao monog politikog vou, a ne kao poslanika
sa novom porukom. Istinski muslimani su bili muslimani iz Mekke
i Medine, naroito oni posljednji koji su bili u kontaktu sa Poslani
kom, alejhisselam, dok udaljenija i zabaena plemena nisu imala pri
liku uestvovati u duhovnom sazrijevanju. U mnogim sluajevima,
kada bi voa postao muslimanom, i ostali lanovi su ga slijedili vie iz
plemenske lojalnosti nego zbog vjerskog ubjeenja. Nakon smrti Po
slanika, alejhisselam, mnogi su se osjeali slobodnima da se odreknu
svoje vjernosti koju su, kako su mislili, dali Poslanikovoj, alejhisselam,
osobi a ne Medini ili Islamu. Muhammed, alejhisselam, je preselio na
ahiret i sada su mogli odbaciti disciplinu koju je nalagala vjera - u
ogranienju broja ena koje ovjek moe oeniti, prikupljanj u pore
za za dobrobit zajednice, klanjanju namaza i postu. Voe pobuna su
vidjeli priliku da ponovo iskoritavaju slabije uprkos ogranienjima
koja im je islam postavio.
Ebu Bekr je izabran za halifu muslimana. Prije toga, Ebu Bekr nije
bio poznat po sposobnosti vodstva, a morao je voditi islamsku dra
vu koja je bila okruena pobunama sa svih strana. Opstanak islama
je bio upitan. Ono to je sada drava trebala bio je snaan i sposoban
voa. A kako je izgledao Ebu Bekr? Malen, mrav, blijed ovjek, sa
upalim oima ispod tankih obrva. Tada je ve bio jako pogrbljen to
je jo vie naglaavalo njegovu starost i godine. Bio je blag i dobrog
srca, pa ga je bilo lahko ganuti do suza.
1 53
Halid ibn Velid
Kad su se muslimani okupili da daju zakletvu na vjernost, Ebu
Bekr je odrao svoj prvi govor kao halifa - govor koji je naglaavao
njegovu skromnost, a nije obeavao snagu. Ebu Bekrovo iskreno i
izvanredno pridravanje puta islama bilo je dobro poznato. Njegova
hrabrost i odanost Poslaniku, alejhisselam, koji mu je dao titulu Es
Siddik (iskreni), njegova moralna naela i njegova vrsta vjera bili su
neupitni. Kao trei ovjek koji j e primio islam, njegova pozicija meu
desetericom obradovanih je bila najvia. No, da li je takav ovjek po
desan za vostvo u tekim vremenima? Osim svega nabrojanog, tu je
bilo i razilaenje u miljenjima da li poslati ve spremljenu Usaminu
voj sku ili ne. Uskoro emo dobiti odgovor na ova pitanja.
Sredinom maja 632. godine Poslanik, alejhisselam, j e naredio pri
preme za napad na Jordan. Svi su se odazvali. Komandant ove ek
spedicije bio je Usama - mladi ovjek od 22 godine. Usama je bio
sin Zejda b. Harisa, Poslanikovog, alejhisselam, posinka, koj i je bio
prvi muslimanski komandant u Bici kod Mu'te. Usama je bio obian
mladi, nije poticao iz uglednog plemena, a Poslanik, alejhisselam,
ga je postavio za komandanta pored mnogo starijih i odlikovanijih
ratnika iz najbolj ih plemena. Ratnici su se okupljali u logoru zapadno
od Uhuda, a snage koje su se tu okupile bile su poznate kao Usamina
vojska. Ovo je bila posljednja ekspedicija koju je Poslanik, alej hisse
lam, naredio i mogla je prerasti u rat sa Bizantijcima. Usami je dato
j ordanska podruje Mu'ta kao cilj voj nog pohoda.
- Idi na mjesto gdje ti je ubijen otac naredio mu je Poslanik,
alejhisselam, - i napadni tu teritoriju. Idi brzo, povedi vodie sa
sobom i poalji svoje izviae i zastupnike ispred sebe.
- Svakako poaljite Usaminu vojsku - rekao je Poslanik, alejhi
sselam, neposredno pred smrt.
Usamina vojska j e jo bila u logoru kada j e 5. j una 632. godine ( 1 2.
rebiul evvela l l. godine po Hidri) Poslanik, alejhisselam, preselio na
Ahiret. Istog dana, Ebu Bekr, sin Kuhafe, izabran j e za halifu.
Slijedeeg dana halifa Ebu Bekr je izdao naredbu da se Usamina
voj ska pripremi za pokret. Svi, pa i naj odabraniji ashabi koji su bili
sposobni za ratovanje, poslani su da se pridrue Usaminoj vojsci. ak
i Omer, jedan od najbolj ih ashaba Allahova Poslanika, alejhisselam, i
Ebu Bekrovih najbliih prijatelja poslan je da se pridrui voj sci.
1 54
Nadolazea oluja
Slijedeih nekoliko dana nastavlj ene su pripreme, iako su stalno
stizali izvjetaj i o brzom irenju odmetnitva. Tada je nekoliko ista
knutih muslimana dolo kod halife Ebu Bekra.
- Zar e poslati Usaminu vojsku kada Arapi ire pobunu i svuda su
neredi? Muslimana je mao, a nevjernika je mnogo. Vojsku ne treba slati!
- ak i kada bi divlj i psi tumarati oko ena Allahova Poslanika
opet bih poslao Usaminu vojsku, kako je naredio Poslanik - bio j e
neumoljiv halifa Ebu Bekr.
Prolo je jo nekoliko dana. Izvjetaj i su postali sve vie uznemi
rujui. Jednog dana j e Usama, bojei se za Medinu i islam isto kao i
ostali, rekao Omeru:
- Idi halif i pitaj ga za dozvolu da vojska ostane u Medini. Sve ple
menske starjeine se slau sa mnom. Ako odemo, nita nee sprijeiti
nevjernike da unite Medinu.
Omer je pristao na razgovor sa halifom. Kada je naputao logor,
srela ga je grupa uglednijih muslimana koji su imali iste sugestije, pa
su jo dodali:
- Ako se ne slae sa naim ostankom u Medini i budemo li morali
ii, makar ga pitaj da odredi nekog iskusnijeg da bude komandant
umjesto Usame.
Omer se sloio da i to pita. Halifa Ebu Bekr je sj edio u svojoj kui,
razmiljajui o ogomnom teretu koji je prihvatio primanjem hilafeta u
ovim tekim vremenima. Kada je Omer prenio poruku i dao svoje vla
stito miljenje vezano za promjenu komandanta, Ebu Bekr je skoio
na noge i poeo galamiti na Omera:
- O, sine Hattabov! Poslanik, alejhisselam, je postavio Usamu za
komandanta, a ti hoe da ga ja smijenim.
Omer se brzo iz Ebu Bekrove kue vratio u logor gdje su ostali
ekali da uju Ebu Bekrove odluke. estoko ih je iskritikovao to su
ga nagovorili da se osramoti pred Ebu Bekrom.
Na dan 24. j una 632. godine ( 1 . rebiul ahira l l . godine po Hidri)
U samina vojska je napustila logor i krenula ka Mu'ti. Ebu Bekr je ho
dao pokraj Usame koji je jahao i nije dopustio da mladi komandant
sie sa svog konja.
1 55
Halid ibn Velid
- Za svaki korak koji pree na Allahovom putu - objasnio je U sami -
muslimanski borac zaslui 70 dobrih djela i oprosti mu se 70 grijeha.
Ebu Bekr je pitao Usamu moe li zadrati Ome'ra u Medini kao
savj etnika, s ime se Usama rado sloio. Jo mu je dao upute kao ko
mandantu vojske:
- Izvri svoj zadatak. Poni operaciju napadom na Kuazu. Ne do
pusti da te ita odvrati od izvravanja zadatka koji ti je Allahov Posla
nik povjerio.
Usamina voj ska j e otila. Izvjetaji o sve veem irenju pobune
i koncentraciji odmetnikih plemena postajati su iz dana u dan sve
ozbilj niji. Bilo j e sve vie uznemiravanj a pa i zarobljavanja muslima
na. Odmetnici su se radovali Ebu Bekrovom preuzimanju hilafeta i
odlasku Usamine vojske. Mislili su da e lake sruiti muslimansku
dravu sa Ebu Bekrom na njenom elu. Pobunj enicima je laknulo to
se ne moraju suoiti sa ljutim Omerom niti sa hrabrim Alijom. Treba
se suoiti tek sa blagim starcem Ebu Bekrom.
Meutim, muslimani su bili ugodno iznenaeni, a odmetnici ua
snuti uspjehom "blagog starca", tako uasnuti da je jedan plemenski
voa, bjeei od Ebu Bekrove vojske, gorko zaplakao:
- Teko Arapima od Ebu Kuhafnog sina!
1 56
EBU BEKROVI NAPADI
Ebu Bekrovi napadi
Odmetnitvo se toliko rairilo da je zahvatilo sva plemena Ara
bije, izuzev stanovnika Mekke, Medine i plemena Sekif u Taifu. U
nekim sluajevima itavo pleme bi se odmetnulo, dok bi se poneg
dje odmetnuo samo dio plemena, a drugi dio bi ostao u pravoj vjeri.
Oni koji su ostali pravovj erni ivotima su plaali svoj u vjeru. Plamen
nevjerstva su uglavnom razbuktati dvoj ica lanih poslanika, Tulej
ha b. Huvejlid i Musejlime b. Habib. Pored ove dvojice i j edna ena
se proglasila poslanicom. Bila je to Sedah bint Haris. Musejlime se
dosta ranije proglasio poslanikom, dok je Tulej ha to uinio kad je
Allahov Poslanik, alejhisselam, pao na samrtnu postelj u. Najvea pri
jetnja Medini je bio Tulejha koji je bio najblii Medini. Kontrolisao
je podruja na zapadu i sjeveru Arabije. Njega su slijedila plemena
Gatafan, Tajj, Havazin, Benu Esed i Benu Sulejm.
Ipak, najblii Medini su bili odmetnici na podruju Abrak, oko
130 kilometara sjeveroistono od Medine i Zul-Kissa, oko 45 kilome
tara istono od Medine (vidi kartu 8 na strani 1 61 ). Ta podruja su
nastanjivala plemena Gatafan, Havazin i Tajj. Sedmicu ili dvije nakon
odlaska Usamine vojske, odmetnici iz Z ul-Kisse su poslali izaslanstvo
koje se obratilo halif Ebu Bekru:
- Mi elimo ostati vjernici, ali ne elimo plaati zekat.
-Tako mi Allaha, ako zadrite samo gram od onoga to ste duni
dati, j a u se boriti protiv vas. Dajem vam jedan dan da mi odgovorite
na ovo - ree im halifa. 1
Izaslanstvo j e poslano nazad sa odlukama halife koji, kako j e njima
izgledalo, uope nije bio svjestan svoje teke pozicije. Pored toga dao
im je samo jedan dan za razmiljanje. Slijedeeg j utra, prije nego j e
rok za odluku istekao, izaslanstvo j e napustilo Meinu, to j e znailo
odbacivanj e hatifnih zahtjeva. Odmah nakon njihovog odlaska, hali
fa Ebu Bekr je poslao svoja izaslanstva svim odmetnutim plemenima
traei od njih da ostanu vjerni islamu i da nastave plaati zekat.
Taberi, 2/487; El-Belazuri, 103.
159
Halid ibn Velid
Izaslanici odmetnika iz Z ul-Kisse su, za vrijeme boravka u Medini,
uoili odsustvo ratnika. Kad su se vratili u Zul-Kissu, saoptili su ha
lifnu poruku. Takoe su iznijeli svoja zapaanja u vezi sa odsustvom
vojske iz Medine. U meuvremenu je Tulej ha bio u Samiri. Pojaao
je odmetnike iz Z ul-Kiss e dodatnim snagama pod komandom svog
brata Hibala, lukavog i sposobnog vojskovoe. Kad su odmetnici uli
izvjetaj izaslanstva, nj ihovo iskuenje je postalo jo jae. Odluili su
napasti Meinu dok j e Usamina vojska daleko. Zato su pokrenuli tru
pe prema Zul-KissP. Formirali su bazu i dio snaga pokrenuli prema
Medini. Bilo je to u j ulu mjesecu 632. godine.
Halifa Ebu Bekr j e informisan o pokretima odmetnika, pa j e or
ganizovao odbranu Medine. Skoro svi voj no sposobni muslimani su
otili sa Usamom, ali Medina nije bila oslablj ena u onoj mjeri kako
se to odmetnicima inilo, j er je ipak bilo nekoliko ratnika iz pleme
na Benu Haim (Poslanikovo, alejhisselam, plem), koji su izuzeti iz
Usamine vojske zbog iznenadne smrti jednog njihovog roaka. Od
ovih ratnika, halifa j e organizovao j edinicu za odbranu Medine. Nje
govo pouzdanje je jo poraslo kad je ugledao najbolje od najboljih.
Bili su to Alija, Zubejr b. Avvam i Talha b. Ubejdullah. Sve sama elita.
Sva trojica su bili od deseterice obradovanih dennetom. Svakog od
nj ih j e postavio za komandante jedinica koje j e formirao.
Idua tri dana se nita nije dogaalo. Odmetnici nisu bili sigurni
da li su u stanju provesti svoje namjere, pa su jo oklijevali. Onda
je halifa pokrenuo snage iz Medine. Poduzeo je brz napad na logor
odmetnika i potjerao ih nazad do Z ul-Kisse. Muslimani su izvijestili
halifu o ovom uspjehu, a on im je naredio da ostanu na svoj im polo
ajima i da ekaj u dalja nareenja.
Idueg dana halifa j e izaao iz Medine sa dosta tovarnih kami
la. Kamile za jahanje su otile sa Usaminom vojskom, pa su tovarne
kamile bile jedine raspoloive jahalice. Kad je konvoj kamila stigao
do naputenog odmetnikog logora, muslimani uzjahae i uputie se
prema odmetnikoj bazi u Zul-Kissi.
Neprijatelj j e ekao spreman, a Hibal, Tulejhin brat, e pokazati
svoju lukavost. Postavio je svoje ljude na zadnji nagib brda na maloj
Nije mogue precizno odrediti ovu lokaciju.
160
~
O
~
e HAJBER
MEDI NA

Gore Aja
,
BUZHA
e
ZEF
Goe Selma
e HAIN
e NEKRA
e ABRAK
e ZU HISSA
T
Sjever
e NI BAD2
e BUTA
Jem
oko T D km
KARTA 8.
OTPADNI CI l l
O
C

l
l . l f
Halid ibn Velid
udaljenosti od nj ihove baze prema kojoj su muslimani napredovali.
Muslimani su jahali na tovarnim kamilama savlaujui brdo, nesvje
sni blizine neprij atelj a koji j e bio sa druge strane brda. Kad su mu
slimani stigli skoro do vrha brda, odmetnici su zakotrljali veliki broj
mijehova napunjenih vodom. Zatim su poeli udarati u bubnjeve i
vikati iz sveg glasa, pa su tako digli neopisivu dreku i galamu. Tovar
ne kamile, neuvjebane za borbu i nenavikle na buku i na neobine
kotrljajue predmete, pojurile su nazad. Muslimani nisu uspjeli umi
riti kamile, pa su se vratili nazad.
Hibal je bio zadovoljan. Uspio je odbiti muslimanski napad bez
i j edne odapete strijele.

to se tie ove voj ne varke, mogue je da je


prethodno povlaenje odmetnika iz njihovog logora bilo planirano i
da je to bila samo varka kojom e namamiti muslimane da se udalje iz
sigurnosti grada. Ovo ne moemo sa sigurnou tvrditi, ali moemo
tvrditi da je Hibal napravio pogreku u procjeni muslimanske vojske.
Mislio je da su preplaeni i da su pobjegli. Ako su se tovarne kami
le preplaile i pobjegle, njihovi jahai nisu bili nimalo preplaeni. Sa
ovakvim procjenama, Hibal je pokrenuo svoje trupe i vratio se u na
puteni logor u blizini Medine i ponovo ga zaposjeo. Borbeni moral
odmetnika je naglo porastao.
Muslimani su bili veoma razljueni. Svaki od njih je bio odluan
estoko uzvratiti za ovaj trik. Halifa Ebu Bekr j e znao da e se od
metnici vratiti u svoj logor, pa je odluio napasti prije nego zavre
pripreme za bitku. Po njegovoj naredbi, muslimani su skoro cijelu
no proveli u reorganizovanj u i pripremanju svoje male vojske.
U drugoj polovini noi Ebu Bekr je iz Medine pokrenuo vojsku
koja je bila organizovana sa glavninom snaga u centru, dva krila sa
strana i zaelnim obezbjeenjem. Centrom je komandovao halifa li
no, desnim krilom je komandovao Nu'man, lijevim Abdullah, a poza
dinom Suvej d, sva trojica Mukarinovi sinovi. Za to vrijeme, odmetni
ci su, sigurni u sutranju pobjedu, spokoj no spavali u svom logoru.
Prvi zraci zore su se j edva ukazivali kad j e muslimanska vojska
upala u logor odmetnika sa isukanim sabljama viui na sav glas. Bilo
je nemogue uspostaviti kontrolu nad odmetnicima. Mnogi su ubije
ni, a jo vie ih je pobjeglo ne zaustavljaj ui se sve do Zul-Kisse, gdje
su se malo pribrali. Sada je njihov borbeni moral naglo pao.
162
Ehu Bekrovi napadi
Ovu rundu su dobili muslimani, ali bilo je jo mnogo posla. Bila
je ovo krvava akcija u kojoj je neprijatelj potisnut snagom sablje, a
ne trikovima. Ebu Bekr je uspio iznenaditi neprijatelja i tako nado
mjestiti malobrojnost svoje vojske. Trebala mu j e jedna brza taktika
pobjeda. Dobio ju je. Bio je ovo prvi noni napad koji su muslimani
poduzeli. Ovaj oblik taktikog napada je vrlo teko izvoditi, pa nije
bio omiljen meu vojskovoama. Postao je popularan tek u prvom
svjetskom ratu.
Ehu Bekr je odluio ne dozvoliti neprijatelju da predahne. elio
je iskoristiti ok i dezorganizaciju u njihovim redovima. Pokrenuo je
voj sku i krenuo prema Zul-Kissi. Kad je stigao nadomak Zul-Kisse,
organizovao je vojsku u borbeni poredak kao to je to uinio prole
noi. Napao je odmetnike, koji su pruili slab otpor, prekinuli borbu
i pobjegli do Abraka gdje su bili okupljeni njihovi saplemenici iz Ga
tafana, Havazina i Tajja. Halifa je poslao j ednu malu jedinicu pred
voenu Talhom sa zadatkom da gone neprijatelja. Uspjeli su sustii
nekolicinu njih i ubiti ih, ali muslimana je bilo suvie malo da bi u
ovoj potj eri postigli znaajniji uspjeh.
Ovaj dogaaj na Zul-Kissi se zbio 30. j ula 632. Ebu Bekr j e ostavio
Numana b. Mukarina sa nekolicinim muslimana u Zul-Kissi, a on se
sa ostalima vratio u Meinu. Usamina vojska se vratila u Meinu 2.
augusta, tako da Medina vie nije bila u opasnosti.
Usama je potpuno uspio u svojoj misiji. Mnoga plemena u obla
sti Tebuka, gdje je Usama iao, pruila su mu otpor, ali ih je Usama
pokorio. Proeljao je iroko podruje sjeverne Arabije poevi od
Devmetul Dendela. Koje god se pleme suprotstavilo, bilo je estoko
kanjeno. Ratnici su ubijani, vonjaci i sela su spaljivani. 1 Bio je to
trenutak koji nije doputao pregovore i ubjeivanj a. Odmetnitvo se
estoko kanjavalo. Kao rezltat ovih operacija, nekoliko plemena se
vratilo u islam. Jedino je pleme Huza neko vrijeme prkosilo, ali ih j e
Amr b. As uskoro opametio.
Usama se zatim uputio na Mu'tu. Tamo je napao kranske Arape iz
plemena Kalb i Gasan i osvetio svog oca. Ipak, ova bitka se ne svrstava
meu vee bitke muslimanske vojske. Zatim se vratio u Meinu i doveo
veliki broj zarobljenika i bogat ratni plijen. Dio je zaplijenio a dio je bio
1 Ibn Sad, 709.
163
Halid ibn Velid
od naplaenog zekata koji su plemena bili uskratila. Halifa je srdano
doekao Usaminu vojsku. Stanovnici Medine su im pruili svu udob
nost odmora. U samina vojska je iz Medine odsustvovala 4 dana.
Nakon to su poraeni u Zul-Kissi, odmetnici su se krvavo osvetili
svojim saplemenicima koji su ostali u islamu. Ubistva su bila svirepa.
Neki od njih su bili ivi spaljivani, dok su drugi bacani sa visokih li
tica. Halifu su ove okrutnosti estoko razljutile. Zakleo se da e biti
ubijen svaki odmetnik koji je ubio muslimana i da e svako pleme
koje se odmetnulo osjetiti estinu vatre i sablje.
Sada su sve oi bile uprte u muslimane Medine. Ebu Bekrova po
bjeda je podigla borbeni moral muslimana, a U samina vojska se vra
tila sa bogatim plijenom. Blagajna muslimanske drave je bila puna.
Uspostavljena j e solidna baza za fnansiranje opeg rata protiv nepri
jatelja islama.
Ali, Ebu Bekr je smatrao da je jo rano za opu ofanzivu. Naredio
je Usami da ostane sa svojom voj skom u Medini i da se jo odmore.
Podigao j e svoj u na brzinu skupljenu jedinicu, koja j e sve vie liila
na pravu vojsku i odluio krenuti na Abrak. Njegova namjera nije
bila samo pokoriti odmetnike od islama, nego i kazniti one koji su na
najsvirepiji nain prolili muslimansku krv.
Kad je Ebu Bekr objavio svoj u namjeru da lino predvodi voj sku u
pohodu na Abrak, neki ugledniji ashabi su mu doli sa prijedlogom:
- Allah ti se smilovao, o halifo Allahova Poslanika! Ne izlai se
opasnosti. Neka neko drugi predvodi vojsku. Ako bude ubijen, od
metnici e osnaiti. Tvoje postojanje je izvor svih njihovih problema.
Odredi nekog drugog da komanduje voj skom. Ako on bude ubijen,
onda odredi drugog.
- Ne, tako mi Allaha. Neu to uiniti. Ne mogu druge optereavati
mojim bremenom - bio je odluan Ebu Bekr.1
Halifa Ebu Bekr j e pokrenuo vojsku prema Zul-Kissi, gdje ga je
ekao Nu'man. Duni smo napomenuti da e ovaj Nu'man kasnije
postati veliki pobjednik u muslimanskoj vojsci u Bici kod Nehavenda
u Perziji. Ebu Bekr je opet uspostavio isti poredak trupa kao to je to
uinio prethodni put. Bila je druga sedmica augusta.
1 Taberi, 2/476.
164
Lbu Bekrovi napadi
Kad su stigli do Abraka, odmetnici su ve bili rasporeeni u bor
beni poredak za bitku. Bez imalo oklijevanja, Ebu Bekr ih napade.
Borbeni moral odmetnika je bio katastrofalan. Dio odmetnikih je
dinica koji j e prije nekoliko dana poraen kod Zul-Kisse stigao j e u
Abrak i tamo prenio opi pesimizam na ostale jedinice. Iako broja
no nadmoni, odmetnici su slomljeni, nakon ega su se razbjeali.
Ebu Bekr j e izvojevao jo jednu pobjedu.
Odmetnici su pobjegli iz Abraka. itava plemena odmetnika su
otila u pravcu Buzahe. Tu ih j e doekao Tulejha Varalica i odveo u
Samiru. Neka plemena su ostala u Abraku, pokorila se halif i priklju
ila se njegovoj vojsci. Svi su se pokajali i platili zekat.
Halifa se vratio u Meinu, gdje je ostao nekoliko dana u obavlja
nj u dravnikih poslova, a zatim je otiao u Zul-Kissu sa Usaminom
vojskom. Od tada to vie nee biti Usamina vojska, jer j e Usama oba
vio svoj zadatak. Bit e to islamska armija, na raspolaganju halif.
U Zul-Kissi, Ebu Bekr j e islamsku vojsku organizovao u nekoliko
korpusa sa namjerom oslobaanja teritorije koju su zauzeli odmet
nici. Prvi put je muslimanska vojska organizovana u korpuse, svaka
sa svoj im komandantom, sa neovisnim zadacima, a pod vrhovnom
komandom halife. Muslimanski komandanti su do tada bili samo
taktiari. Uskoro e ui u carstvo strategije i ovladati tim carstvom sa
lahkoom kakvu svijet do tada nije vidio.
Krajem augusta 632. godine Ebu Bekr je planirao strategiju "Ope
racije protiv odmetnika". Voj ne akcije, koje su nedavno poduzete
protiv odmetnika u Zul-Kissi i Abraku, poduzete su s ciljem otklanja
nja opasnosti od Medine, obeshrabrivanja neprijatelja i dobijanja na
vremenu. Takoe se mogu opisati i kao akcije sakupljanja osnovnih
sredstava potrebnih za akciju irih razmjera.
Ebu Bekr se nije zavaravao u pogledu buduih akcija. Oekivala
ga je teka borba sa nekoliko odmetnika, kao to je Tulejha Varalica u
Buzaki, Malik b. Nuvejra u Buti, Musejlime Laac u Jemami. Imao je
posla sa rasprostranjenim odmetnitvom u istonom i j unom dijelu
Arabije, Bahreinu, Oranu, Mehri, Hadramevtu i Jemenu. Tu su bili i
odmetnici u regionu Mekke, kao i oni na sjeveru Arabije gdje se ple
me Huza nakon Usaminog povratka u
M
einu opet odmetnulo.
165
Halid ibn Velid
Muslimani su liili na malu lampu koja je svijetlila u sveopem
mraku. Halifa Ebu Bekr nee samo odrati ovaj mali plamen, nego e
rastjerati mrak i slomiti ejtanske snage koje su prijetile sa svih stra
na. U pogledu brojnosti odmetnici su viestruko nadmaivali musli
mane, ali nisu bili ujedinjeni. Ebu Bekrova snaga j e leala u kvaliteti
njegovih ljudi. Osim to su bili najbolji ljudi koje je svijet ikad vidio,
bili su i najbolji borci svog vremena. A imao je i jo jedno izvrsno
oruje - Halida, sina Velidovog, Allahovu sablju.
Na ovim injenicama je Ebu Bekr i zasnovao svoju strategij u. Po
dijelio je armiju u nekoliko korpusa. Najjai korpus, koji je zamiljen
kao udarna snaga muslimana, bio je Halidov korpus. Ovaj korpus e
biti koriten protiv najjaih odmetnikih snaga, kao i za razbijanje
onih koji su se borili kraj njim fanatizmom.
Ostali korpusi su poslani na podruje od sporedne vanosti, gdj e
su bila manja odmetnika plemena ili su koriteni za ienje tere
na kojim bi Halid projahao. Dva korpusa su zadrana kao rezervne
snage, uglavnom za popunjavanje Halidovog korpusa, ili za ispomo
drugim korpusima. Prvi korpus koji j e krenuo na izvrenje zadatka je
bio Halidov. Odailjanje ostalih korpusa j e uglavnom ovisilo o ishodu
Halidovih akcija iz kojeg su proizlazili zadaci ostalima. Ebu Bekr je
namj eravao zapoeti sa podrujem zapadne Arabij e, zatim se prihva
titi Malika b. Nuvejre i na kraj u se koncentrisati na najmnogobrojniju
vojsk
u
odmetnika okuplj enih oko Musejlime Laca. Prvo e elimini
sati odmetnike koj i su naj blii Medini, a zatim e ii sve dalje i dalje.
Halifa j e formirao l l korpusa1, koj i su bili pod njegovom vrhov
nom komandom. Svaki korpus je dobio ratnu zastavu. Raspoloivo
ljudstvo je rasporeeno u skladu sa zadacima svakog korpusa. Neki
korpusi su angaovani odmah, a neki malo kasnije. Komandantima
korpusa su date instrukcije da na elo jedinica postave najbolje ljude
kad napreduj u ka ciljevima. Nj ihovi zadaci su bili slijedei:
l . Halid: Prvo Tulejha u Buzahi, zatim Malik b. Nuvejra.
2. Ikrime b. Ebi Dehl: Uspostaviti borbeni dodir sa Musejlimom
u Jemami, ali ne ulaziti u iri sukob.
Pojam korpus ovdje upotrebljavamo kako bismo oznaili voj ne jedinice koje operiu
pod neovisnom, vlastitom taktikom. Ovi korpusi nisu organizacijsko-formacijski slini
dananjim korpusima.
1 66
Ebu Bekrovi napadi
3. Amr b. As: Odmetnika plemena Huza i Vadi u podruju Te
buka i Devmetul Dendela
4.

urahbil b. Hasene: Slijediti !krimu i ekati halifna nareenja.


5. Halid b. Seid: Blokirati odmetnika plemena na granici sa Siri
j om.
6. Turejfe b. Hadiz: Odmetnika plemena Havazin i Benu Su-
lejm u podrujima istono od Medine i Mekke.
7. Ala b. Hadhremi: Odmetnici u Bahreinu.
8. Huzejfe b. Mihsan: Odmetnici u Oranu.
9. Erfede b. Hersem: Odmetnici u Mehri.
1 0. Muhadir b. Ebi Umejje: Odmetnici u Jemenu, zatim Kinda u
Hadramevtu.
ll. Suvejd b. Mukarin: Odmetnici u priobalnom podruju Jemena.
Odmah nakon to su korpusi ustrojeni, Halid je odmarirao. Po
slije njega su otili Ikrime i Amr b. As. Ostali korpusi su ostali kod
halife i angaovani su nekoliko sedmica ili mjeseci kasnije.
Prije nego su korpusi krenuli na izvrenje zadatka, halifa Ebu Bekr
je poslao izaslanike svim odmetnicima, kao posljednje upozorenje.
Izaslanici su dobili slijedee upute:
l . Pozvati odmetnike da se vrate islamu sa punom pokornou.
Onima koji pristanu, bit e oproteno. Ko se ne pokori, protiv
njega e se ratovati, njihove ene i djeca e se tretirati kao ro
blje, a nj ihovi imeci kao ratni plijen.
2. Prije napada e muslimanska vojska prouiti ezan. Koje pleme
odgovori na ezan, smatrat e se da se eli pokoriti halif.
Komandanti korpusa su takoe dobili uputstva od halife, kao
opa pravila ponaanja u ovom osjetljivom zadatku. Uputstva su bila
slijedea:
l . Traiti i nai pleme koje j e bilo cilj.
2. Prouiti ezan.
3. Ako pleme odgovori ezanom, tada ne napadati. Nakon ezana
traiti punu pokornost ukljuujui i plaanje zekata. Ako pri
hvate uvjete, ne napadati ih.
167
Halid ibn Velid
4. Ne zlostavljati one koji se pokore.
5. One koji ne odgovore na ezan ili koji nakon ezana ne prihvate
potpunu pokornost, savladati voj nim akcijama.
6. Svi odmetnici koji su ubijali muslimane moraju biti ubijeni. Oni
koji su spaljivali ive muslimane moraju biti ivi spaljeni.1
Sa ovakvim zadacima i uputama j e pokrenuta islamska vojska da
se bori protiv odmetnika od islama.
[Naredba o spa/jivanju ljudi je izdata s cilem uzvraanja istom mje
rom, jer je islamski stav da se zloin moe iskorijeniti iskluivo istovjet
nom mjerom. Ove mjere su vai/e samo za tu priliku, jer je poznato da
islam zabranjuje spalivanje ljudi i ivotinja. Op. Prev.
Taberi, 2/482.
168
TULEJHA VARALICA
Tulejha Varalica
Od lanih poslanika koji su ostali nakon smrti Esveda, prvi koji se su
kobio sa muslimanima bio je Tulejha b. Huvejlid. Bio je poglavica pleme
na Benu Esed i suprotstavljao se Poslaniku, alejhisselam, dugo godina.
Prvi put je pokazao neprijateljstvo prema islamu tri mjeseca na
kon Bitke na Uhudu. Vj erujui da su muslimani znatno oslabljeni
ovom bitkom, pokrenuo je svoje pleme sa namjerom da zauzme Me
dinu. Saznavi za njegove pokrete, Poslanik, alejhisselam, j e poslao
jedinicu od 1 50 konjanika. Prije nego j e Tulej ha shvatio o emu se
radi, muslimani su ga napali, a nevjernici su se razbjeali bez prua
nja otpora. Muslimani su zaplijenili njihova stada i odveli ih u Medi
nu kao ratni plijen. Ovaj poraz j e znatno poljuljao Tulejhin ugled u
njegovom plemenu.
Nakon toga je uzeo uea u Bici na Hendeku. Vrlo rado se
odazvao pozivu jevreja da se digne na oruje protiv muslimana. Po
digao je svoje pleme i uestvovao u opsadi Medine. Kad je Ebu Sufan
prekinuo opsadu, Tulejha je vratio pleme u njihova naselja. Tulej ha je
opet ostao kratkih rukava.
Ni to ga nije opametilo, pa je opet ustao protiv muslimana godi
ne 628. kad su muslimani poduzeli pohod protiv jevreja na Hajberu.
Tulejha se prikljuio jevrejima. Dok su muslimani napredovali prema
Hajberu, Tulej ha je nekoliko puta napao muslimanske jedinice, ali je
svaki put bio odbijen. Nakon toga je podigao vojsku i vratio se u svoje
naselj e prepustivi jevreje muslimanima.
Dvije godine kasnije, tokom godine izaslanstava, poslao je dele
gaciju u Medinu i priznao Poslanika, alejhisselam. Cijelo pleme j e
primilo islam, ali kao i mnogi drugi u Arabiji, uinili su to samo iz
politikih razloga. Tulej ha je tako prividno primio islam. Bio nevjer
nik ili musliman, Tulejha je nastavio uivati ugled u svom plemenu
kao plemenski starjeina i govornik. Proricao je budunost i pomalo
se bavio poezijom.
171
Halid ibn Velid
U posljednjim danima Poslanikova, alejhisselam, ivota Tulejha
se proglasio poslanikom. Pozvao je narod da ga slijedi, pa se mnogi
odazvae. Kad je Poslanik, alejhisselam, preselio na ahiret, Tulejha
je pojaao napore da se uvrsti kao poslanik, a kad se val odmetni
tva poeo iriti Arabijom, cijelo njegovo pleme Benu Esed skupilo se
pod njegovom zastavom i prihvatilo ga kao poglavicu i poslanika. Da
bi oznaio svoj prekid veza

sa Medinom, protjerao j e muslimanskog
sakupljaa zekata iz svog podruja. Bio je to hrabri mladi Dirar b.
Ezver, o kome emo govoriti kasnije u poglavlju o Siriji.
Poto se proglasio poslanikom, smatrao je da treba dati neki do
prinos u vjerskim pitanjima, kao dokaz svog poslanstva. Mislio je da
bi bilo najbolje izmijeniti neka pravila u vezi sa obavlj anjem namaza.
Zato je ukinuo ruku i seddu govorei:
- Allah ne eli da dovodimo tijela u rune poloaje. Klanjajte stojei.1
Od tada je njegovo pleme poelo klanjati stojei, bez rukua i sedde.
Kako se odmetnitvo irilo, tako se irio i broj njegovih sljedbenika.
Primio je ponudu o podrci od velikih plemena iz sjeverne Arabije kao
to su Gatafan i Tajj. Oba ova plemena su bili stari saveznici njegovog
plemena Benu Esed. Takoe je dobio podrku plemena Havazin i Benu
Sulejm, ali je ova podrka bila mlaka. Iako su i ova dva velika plemena
bili odmetnici od islama, oni nisu stali pod Tulejhinu zastavu.
Od pojedinaca, najvei Tulejhin pomaga je bio Ujej na b. Hisn,
jednooki poglavica Benu Fazara, ogranka plemena Gatafan. Koman
dovao je plemenom Gatafan u Bici na Hendeku, a Poslanik, alejhi
sselam, mu j e dao nadimak "Voljna budala". Sada j e opravdao ovaj
nadimak slijeenjem Tulejhe. Ova budala nije iskreno vjerovala u Tu
lej hino poslanstvo jer je poznato da je rekao:
- Radije u slijediti poslanika iz saveznikog plemena negoli po
slanika iz Kureja. Osim toga, Muhammed je umro, a Tulejha je iv.2
Njegova podrka Tulejhi je bila tolika da je itavo svoje pleme do
veo pod Tulejhin uticaj .
Tulejha j e sakupio Benu Esed u Samiri. Pleme Gatafan je ivje
lo u njihovom susjedstvu i uskoro e im se pridruiti. Pleme Tajj j e
Ibn-ul-Asir, 2/1 31 .
2 Taberi, 2/487.
172
Tulejha Varalica
priznalo Tulejhu kao poglavicu svih poglavica i kao poslanika, ali j e
ostalo u svom podruju, poslavi j edan kontingent vojnika da se pri
drue Tulej hi. Tako se Tulejha pripremao da slomi mo islama.
Kad je uo za skupljanje odmetnikih plemena u Zul-Kissi i Abra
ku, poslao je jedan kontingent vojnika da se pridrue njegovom bratu
Hi balu. Za vrijeme dok su ve opisane operacije u Z ul-Kiss i i A braku
bile u toku, Tulejha je pokrenuo vojsku prema Buzahi, gdje su mu se
pridruili ostali odmetnici koje su muslimani potjerati iz Abraka.
Tulej hine pripreme su bile opsene i tekle su vrlo brzo. Poslao j e
kurire u mnoga plemena i njihove ogranke sa nareenjem da mu se
to prije pridrue. Mnogi su odgovorili na poziv. Ujejna je poslao 700
ratnika iz svog plemena. Najvei broj ratnika je doao iz Gatafana i
Benu Eseda. Doao je i jedan kontingent ratnika iz Tajja, ali glavnina
njihovih snaga nije dola. Kad je Halid krenuo iz Zul-Kisse, Tulej ha je
bio potpuno spreman.
Prije nego je Halid krenuo, halifa Ebu Bekr je traio naine da
smanji Tulejhinu snagu i tako pomogne Halidu. U ovom pogledu se
nije moglo uiniti nita sa plemenima Benu Esed i Gatafan, jer su
vrsto stajali uz Tulej hu. Ali, pleme Tajj je bilo neto drugo. Pogla
vica plemena Tajj je bio Adij b. Hatim (Hatemi Tajj), glasoviti ashab
Allahova Poslanika, alejhisselam. Neki historiari navode da je do
ivio duboku starost od 1 20 godina. Opisuju ga kao izuzetno visoka
ovjeka. Kad bi j ahao konja, noge su mu dodirivale zemlj u. 1 Kad j e
Adij pokuao sprijeiti odmetanje plemena, njegovi saplemenici su
ga smijenili i odrekli ga se. Adij j e sa nekolicinom najodanijih isto
miljenika napustio pleme i pridruio se halif. Ebu Bekr je sada po
kuao odvui pleme Tajj od Tulejhe. Ukoliko pleme Tajj ne pristane
na to, onda ga treba napasti na nj ihovim sadanjim pozicijama, prije
nego se prikljue Tulej hi.
Ebu Bekr je poslao Adija nazad u svoje pleme da obavi ovaj posao.
Sa njim j e marirao Halid sa svoj im korpusom od 4 000 vojnika. Ha
lifa j e rekao Halidu:
- Ako Adij evi pregovaraki napori ne uspiju, odmah napadni ple
me dok je j o tu.2
Ibn Kutejba, 313.
2 Taberi, 2/483.
173
Halid ibn Velid
Nakon dogovora sa plemenom Tajj Halid je odjahao prema Buza
hi (vidi kartu 8 na strani 177).
Napustivi Zul Hissu, Halid je marirao prema Buzahi. Nakon ne
kog vremena skrenuo j e lijevo i pribliavao se podruju j uno od gor
ja Aj a, gdje se okupilo pleme Tajj. Adij je odjahao naprij ed i obratio se
plemenu pokuavaj ui ih nagovoriti da se pokaju i vrate u pravu vj e
ru. Govorio je o Allahu i Njegovu Poslaniku, alejhisselam, o patnjama
u Dehennemu, o uzaludnosti otpora ... Ali, uprkos njegovom vrsnom
govornitvu, nij e postigao nikakav rezultat. Plemenske starj eine su
ga odbile, poslije ega ih j e Adij opomenuo:
- Onda se pripremite za okraj sa vojskom koja dolazi da vas uni
ti, a vae ene i djecu odvede u roblje. Pristanite, molim vas.
Ova prijetnja je postigla efekat. Plemenske starjeine nakon kra
eg razmiljanja rekoe:
- Zadri tu vojsku dalje od nas dok mi nekako povuemo svoju
brau koja su sada kod Tulejhe. Mi imamo savez sa njima, ako ga pre
kinemo, Tulejha e pobiti nau brau ili e ih drati kao taoce. Mora
mo ih nekako izvui prije nego otvoreno istupimo iz saveza sa njim.
Adij se vratio u Halidov logor i objasnio mu situacij u. Halid nije bio
raspoloen gubiti vrijeme na pregovore. Imao je vrlo stroge poglede u
vezi sa odmetnitvom. Nije pokazivao ni truna naklonosti prema oni
ma koji su postali nevjernici nakon vjerovanja. Adij je bio uporan:
- Tri dana Halide. Samo tri dana i ja u ti dati vojsku od 500 ratni
ka iz mog plemena da se bore uz tebe. To je mnogo bolje nego da ih
poalje u vatru Dehennema. 1
Nakon ovih argumenata, Halid pristade. Plemenske starjeine po
slae Tulejhi jedinicu konjanika kao tobonje pojaanje ranije posla
tom kontingentu. Oni poee taj no raditi na izdvaj anju nj ihovog kon
tingenta vojske od Tulej he prije nego Halid stigne do Buzahe. Radei
oprezno, uspjeli su u tome.
Halid nije napao pleme Tajj. U meuvremenu se okrenuo ka od
metnikim plemenima koja su nastanjivala podruja u okolini Da
dile. Halifa nije nita rekao u vezi sa Dadilom, ali Halid nije trebao
posebno odobrenje za borbu. Kad je iznio svoje namjere, Adij je opet
Taberi, 2/483.
1 74
Tulejha Varalica
izaao sa prijedlogom da se ova plemena potine bez krvoprolia i da
se pojaa muslimanska vojska. Inae, Halida nikad nije zabrinjavalo
krvoprolie, ali kad se pruila mogunost da ojaa svoj korpus sa jo
ratnika, prihvatio j e Adijev prijedlog. Njegova rjeitost je dala plo
dove. Plemena su se pokajala, pa se Halidu prikljuilo l 000 ratnika
iz podruja Dadile. Sa svoj im snanim korpusom pojaanim sa SOO
konjanika iz Tajja i 1000 iz Dadile, Halid je sada jahao prema Buzahi
mnogo j ai nego to j e bio kad je krenuo iz Zul-Kisse. Na putu za
Buzahu je prikupio jo veliki broj ratnika.
U toku mara Halid je poslao dvojicu izviaa ispred glavnine
snaga da prikupljaju obavjetaj ne podatke. Obojica su bili Ensarije, a
jedan od njih je bio ugledni ashab Ukae b. Mihsan. Ova dva izviaa
su sreli dvojicu odmetnikih izviaa, od kojih je jedan bio Hibal, Tu
lejhin brat. Ensarije su ubili Hibala, a drugi izvia je uspio pobjei.
Razjaren vijeu o bratovoj smrti, Tulejha odjaha u potragu za
ubicama. Poveo j e sa sobom drugog brata Selamu. Sreli su se s dvo
j icom muslimanskih izviaa. Poeo je dvostruki dvoboj . Sukobili su
se Tulejha i Uka, a Selama se borio protiv drugog muslimana. Oba
muslimana su poginula. Njihova tijela su leala na zemlji sve dok
ih nije otkrila muslimanska vojska kad je stigla do mjesta dvoboj a.
Muslimani su bili jako alosni zbog gubitka dvojice izvrsnih boraca i
vjernih drugova.
Kad je Halid stigao u j uni dio ravnice Buzahe, postavio je logor
na maloj udaljenosti od mjesta gdje su se odmetnici ve ulogorili.
Bojno polje je bila ravnica sa kamenitim brdacima na njenim zapad
nim i sjevernim krajevima. Ovi stijenjci su produetak jugoistonog
podnoja gorja Aja1 (vidi kartu 8 na stranici 177).
Pozornica Bitke kod Buzahe j e postavlj ena. Muslimani su se pri
premali za sutranji okraj, a i odmetnici su to inili. Halid, Allahova
sablja, sa oko 6 000 voj nika suoio se sa Tulejhom varalicom. Nije
poznata tana snaga Tulejhine vojske, ali se vjeruje da je bila brojnija
od muslimanske. Bilo je to sredinom septembra mjeseca 632. godine
(kraj dumadel ahira l l . godine po Hidri).
Danas nema nikakvih ostataka od Buzahe, a ravnica gdje je bila smjetena poinje oko 45
kilometara jugozapadno od dananjeg mjesta Hai! i prostire se u pravcu jugozapada.
175
Halid ibn Velid
Ujutro su dvije vojske sreivale borbene poretke i vrile posljednje
pripreme za borbu. Halid je lino komandovao korpusom i zauzeo
poziciju na elu jedinica. Tulejha je za komanadanta vojske postavio
Ujejnu, koji se smjestio u centar jedinica okruen sa 700 ratnika iz
svog plemena. Varalica je ostao u svom atoru na maloj udaljenosti iza
svoje vojske sa maramom na glavi i ogrtaem na ramenima. Zauzeo je
pozu koja j e odavala duboku koncentraciju ime j e davao do znanja da
upravo od meleka Dibrila prima savjete oko voenja bitke.
Vojske krenue jedna prema drugoj. Halid zapoe napad du cije
log fronta. Neko vrijeme su odmetnici pruali estok otpor, posebno
Ujejnino pleme. Nakon upornih muslimanskih napada dio odmet
nikih j edinica poe poputati. Uznemiren takvim tokom dogaaja,
Ujejna pouri do Tulejhinog atora i upita ga:
- Je li ti Dibril doao?
Tulej ha mu ree da jo nije, pa se Ujej na vrati u bitku.
Proe j o neko vrijeme. Halidove jedinice su se uspjele ukliniti u
centar odmetnika, ali je otpor jo uvijek bio estok. Ujejna opet po
uri prema Tulejhinom atoru i opet upita:
- Ima li Dibrila?
- Ne, tako mi Allaha - odgovori Varalica.
Uj ejna se opet vrati na bojno polje. Miriui skoru pobjedu, mu
slimani su sve jae navalj ivali i sve dublje se uklinjavali, tako da su
neprijateljske snage bile skoro razbij ene. Smatraj ui situaciju krajnje
opasnom, Ujejna trei put doe do Tulejhinog atora i upita:
- Je li ti Dibril doao?
- Doao je - ree Varalica.
-

ta kae?
- Rekao je da ovaj dan nikad nee zaboraviti.
- Ne tako mi Allaha, ti sigurno nikada nee zaboraviti ovaj dan
- odbrusi mu Ujejna.
Nakon toga, Ujejna pozva svoje pleme:
- O Benu Fezare, ovaj ovjek je varalica. Napustite borbu. 1
1 Taberi, 2/485.
1 76

"
"
|
e HAJBER
MEDI NA

Goe Aa
,
BUZHA
ZEF

Gore Selma
e HAIN
e NEKR
e ABRK
e ZU HISSA
T l
KARTA S.
T
OTPADNI CI l l
Sjever
e NI BAD
e BUTA
Jem
oko T D km
l l l l
Halid ibn Velid
Benu Fezare se povue, a centar odmetnikih redova osta prazan.
Muslimani krenue u odluujui napad. Odmetnici poee bjeati sa
bojnog polja u svim pravcima. Neki od njih otrae do Tulej hinog
atora i upitae:
-

ta da inimo?

ta nam nareujete?
- Radite ono ta moete, radite ono ta u i ja uraditi i spasite svoje
porodice - uzviknu Varalica. 1
Nakon toga Tulejha posadi svoju enu na kamilu koju je tu imao
za svaki sluaj, a on uzjaha konja i nestadoe u oblaku praine. Bitka
kod Buzahe je gotova. Halid je pobijedio. Neprijatelj islama je pora
en, a njegova vojska je rasuta.
Tulejha j e pobjegao na sirijsku granicu. Njegove lai i prevare su
zavrene. Primilo ga je pleme Kalb, gdje se zadrao sve dok nije uo
da se njegovo pleme pokajalo i ponovo primilo islam. Ubrzo se i on
vratio u pleme i postao musliman. Kasnije j e otiao u Mekku obaviti
had i tamo sreo Ebu Bekra koji nije obraao panju na njega.
Dvije godine kasnije, posjetio j e Medinu i potraio Omera. Omer
nije bio od onih koji lahko oprataju. Kad je vidio Tulejhu, rekao je:
- Ubio si dva ugledna muslimana. Jedan od njih je bio Uka b.
Mihsan. Tako mi Allaha, ja te nikad neu voljeti.
- Allah ih j e blagoslovio preko moje ruke, dok ja nisam dobio nagra
du kao oni. Traim oprosta od Allaha - pokua se naaliti Tulej ha.
- Lae. Allah e te za to kazniti - ree neumoljivi Omer.
- To je bio rezultat nevjerovanja koje je Allah unitio. Ne moe
me sada kriviti za to.
-

ta je ostalo od tvoje vidovitosti?


- Nita osim onog to izae na dva donja otvora - ree Tulej ha
aludirajui na vrenje nude.
Smisao za humor nije bila Omerova jaa strana. Smatraj ui da
nema ta rei kao odgovor na to, Omer produi svojim putem.
Tulejha se vratio u svoj e pleme. Kad su muslimani osvaj ali Irak,
Tulejha se prij avio kao dobrovoljac i borio se kao obian voj nik i kao
jedan od komandanata. Borio se srano i iskreno. Uestvovao je u
Isti izvor.
178
Tulejha Varalica
Bici na Kadisijj i i kod Nehavenda gdje je i poginuo. Tulejha se na taj
nain iskupio.
Nakon to je bitka zavrena, Halid j e poslao svoje odrede da pro
nau odmetnike i potine ih. Jedan odred j e uhvatio nekoliko od
metnika u regionu Ruman oko 55 kilometara j ugoistono od Buzahe.
Odmetnici se pokorie bez borbe. Halid je predvodio najvei odred u
potjeri za Ujej nom koji je pobjegao na j ugoistok sa svoj im ratnicima
i nekoliko ratnika iz Benu Eseda. Ujejna je odmakao oko 1 00 kilo
metara kad ga je Halid stigao. Iako se oslobodio iluzija o Tulejhinom
poslanstvu, Ujejna je i dalje prkosio i pruio otpor. Nakon kratke i
otre borbe, nekoliko odmetnika je ubijeno a ostali su se razbjeali.
Ujejna je zarobljen.
Ujejnin otac je bio ugledni i visoko potovani poglavica plemena
Gatafan. Po tom osnovu Ujejna je smatrao da mu pripada visoko drugo
mjesto u redovima njegovog plemena. Ovaj oholi izdanak stare loze
poglavica je sada, okovan u gvoe i do bola ponien, sproveden u Me
dinu. Djeca su se okupila oko njega i saznala ko je i ta je i pod kojim je
okolnostima zarobljen. Onda su ga poeli bockati prutiima i pjevati:
- O Allahov neprijatelj u. Postao si nevj ernik nakon vjerovanj a.
- Tako mi Allaha, ja nikada nisam ni bio vjernik - pravdao se Ujejna.
Prema njegovim rijeima, on nikada nije bio musliman, pa nije
mogao biti optuen za odmetnitvo, ali nije iskljueno da je lagao kad
je tako govorio. Iznio je svoj sluaj halif, koji ga je oslobodio nakon
to je primio islam. Vratio se u svoj e pleme i dugo ivio.
Za vrijeme halife Osmana, Ujejna je doao u Medinu i traio ha
lifu. Sada je Uj ejna ve bio starac. Halifa Osman je uvijek bio izrazito
ljubazan pa ga je pozvao da veera s nj im, poto je sunce ve bilo
zalo. Uj ejna je odbio ovaj poziv rekavi halif da on sada posti. Halifa
Osman ga zaueno pogleda j er je poznato da muslimani zaponu
post u zoru, a prekinu ga nakon zalaska sunca. Vidj evi zauenost
na halifnom licu, Uj ejna ree:
- Smatram da je lake postiti nou nego danj u. 1
Halid se sada okrenuo u pravcu Nekre, gdj e se nekoliko ogranaka
plemena Benu Sulejm okupilo s namjerom da se i dalje bore protiv
Ibn Kutejba, 30.
179
Halid ibn Velid
muslimana. Predvodio ih je brzopleti poglavica Amr b. Abdul Uzza
koji j e poznatiji kao Ebu

edra. Nije nauio lekciju poslije Tulej


hinog kraha.

im j e stigao u Nekru, Halid j e naredio silovit napad na Benu Su


lejm. Halida su za ovo pleme vezale lijepe uspomene jer j e ono rato
valo pod njegovom komandom u osvojenju Mekke, u Bici na Hunej
nu i u opsadi Taifa. Izuzimajui nekolicinu njih koji su pobjegli nakon
ulijetanja u zasjedu na Hunejnu, itavo pleme mu je bilo vjerno. Ali,
sada su bili odmetnici i nije bilo milosti za nj ih.
Pleme Benu Sulejm se sada borilo protiv svog biveg komandanta.
Borili su se naroitom estinom i ubili nekoliko muslimana, ali mno
gi od njih su osjetili estinu Halidove sablje. U ovoj borbi Halid j e
slomio nekoliko sablji. Benu Sulejm j e poraen, a Ebu

edra, voj nik


i pjesnik, zarobljen je i poslan u Medinu. Ebu Bekr ga je oslobodio,
nakon to se pokajao i ponovo primio islam.
Dok je Bitka kod Buzahe bila u toku, nekoliko plemena je stajalo
sa strane i posmatralo bitku. Bilo je to pleme Benu Amir i nekoliko
ogranaka plemena Havazin i Benu Sulej m. Iako su bili pristalice Tu
lejhe, odluili su mudro izostati iz bitke i ekati ishod. Uskoro su vi
djeli kako Halid pobjeuje. Nakon to se bitka zavrila i sve se utialo,
doli su do Halida i rekli mu:
- Ponovo ulazimo u ono iz ega smo izali. Verujemo u Allaha i
Njegova Poslanika. Vraamo se u islam sa svojim ivotima i imecima.1
Uskoro su mnogi Arapi poeli pristizati u Buzahu i izraavati svoje
kajanje. Ponovo su primali islam. Ali, Halid nije zaboravio instrukcije
koje mu je dao halifa u vezi sa onima koj i su ubijali muslimane. Odbio
je primiti pokajanje sve dok plemena ne izrue sve ubice muslimana.
Plemena su pristala.
Sve ubice su postrojene. Halidova pravda je bila brza. Svakog od
njih je ubio tano na nain na koji su oni ubijali muslimane. Nekima
su odjseene glave, neki su ivi spalj eni, neki su kamenovani do smrti.
Neki od njih su baeni sa litica, a neki su ubijeni strijelama, dok j e
nekolicinu njih bacio u bunar.2 Oko za oko, zub za zub.
1 Taberi, 2/486.
2 Taberi, 2/490.
1 80
Tulejha Varalica
Poto je obavio i ovaj zadatak, Halid j e poslao pismo halif u kome
ga je precizno izvijestio o svim dogaaj ima. Halifa Ebu Bekr mu j e
uzvratio pismom pohvale, estitao mu na uspjehu, odobrio njegove
postupke i uputio dovu za njegove dalje uspjehe.
Poslije bitke protiv Benu Sulejm u Nekri, Halid se vratio u Buzahu
i ondje se zadrao oko tri sedmice, primajui delegacije pokaj nikih
plemena i kanj avajui ubice muslimana. Tad se okrenuo prema Ze
feru, gdje je jedna ena skrenula njegovu panju.
Selma, ili Um Ziml je bila Ujejnina bliska rodica. Njen otac, Malik
b. Huzejfe, bio je veliki poglavica plemena Gatafan. Njena majka, Um
Kirfa, bila je takoe posebna ena, ugledna i potovana u plemenu.
U doba Allahova Poslanika, alejhisselam, ova ena se borila protiv
muslimana. Poraena je i ubijena. Selma je zarobljena i odvedena u
Medinu. Allahov Poslanik, alejhisselam, ju je poklonio svojoj supruzi
Aii da joj bude slukinja. Selma j e bila nesretna zbog svog poloaja,
pa je osloboena, nakon ega sa vratila u svoje pleme.
Nakon smrti roditelja, Selma je poela zapovijedati plemenom.
Iako je to bilo neuobiajeno kod Arapa, pleme ju je prihvatilo kao
vou i izrazilo joj potovanj e i odanost. Njena majka je imala j ednu
velianstvenu kamilu koju je Selma naslijedila. Kud god bi ila, Selma
je jahala ovu kamilu. Izgledala je kao i nj ena majka. Kad god bi je sa
plemenici vidjeli na kamili, sjetili bi se Selmine majke.
Selma je zauzela jedno od vodeih mjesta meu odmetnicima
i postala nepomirljivi neprijatelj islama. Nakon bitke kod Buzahe i
drugih akcija protiv odmetnikih plemena, mnogi preivj eli odmet
nici su se pridruili Selmi. Ukorila ih je zbog gubitka bitke i naputa
nja Ujejne. Ova ena je bila izuzetan autoritet. Mukarci su primili
kritike bez ikakvih negodovanja. Voeni vrstom Selminom rukom,
odmetnici su se reoganizovali i ponovo formirali snanu armiju. Sada
je Selma bila ozbilj na prijetnja islamu. Znajui da je Halid rijeio pro
bleme u Buzahi, Selma je oekivala da e se on sada okrenuti prema
njoj .

elj no je oekivala okraj sa Allahovom sabljom, a Halid je mar


irao prema Zeferu na suoenje sa armijom odmetnika.
im j e stigao do odmetnika, Halid j e odmah napao. Sve je ukazi
valo na teku bitku. Dok je Halid manevrisao krilima bez potekoa,
nikako mu nije uspijevalo prodrijeti prema centru neprij atelja. Bio
181
Halid ibn Velid
je suvie vrst. U centru je bila Selma u oklopljenoj nosiljci na svojoj
uvenoj kamili i odatle rukovodila bitkom. Oko kamile su bili raspo
reeni najbolji borci, spremni rtvovati ivote da bi odbraniti pleme
nitu ivotinju i njenu jahaicu.
Halid j e zakljuio da je glavna snaga neprijatelja u Selminoj li
nosti. Sve dok j e ona u svojoj nosiljci, bitka e se voditi u stranom
krvoproliu. Selma je morala biti uklonjena. Halid je uzeo nekoliko
ratnika sa sobom i nakon nekog vremena njegova sablja je prokrila
put do kamile. Poslije nekoliko zamaha sabljom plemenita ivotinj a
je pala, a sa njom i nosiljka. Selma je odmah ubijena. Oko nj e je le
alo oko 100 leeva njenih najodanij ih boraca, koji su j e branili do
posljednjeg daha.
Nakon Selmine pogibije, svaki otpor odmetnika je prestao. Razbjea
li su se na sve strane. Bila je ovo najtea bitka poslije one protiv Tulejhe.
Dananje Selmino gorje, posuto crnim ispucalim stijenama, nala
zi se oko 70 kilometara j ugoistono od grada Haila. Veruje se da j e
dobilo i me po ovoj izuzetnoj eni.
Bitka kod Zefera se odigrala krajem oktobra 632. godine (krajem
redeba l l . godine po Hidri). Halid je nekoliko dana odmarao sa
svojom vojskom, a zatim se zaputio prema Buti, da se bori protiv Ma
lika b. Nuvejre.
Prva faza rata protiv odmetnika je zavrila Selminom smru. Naj
vea plemena sjeverne Arabije su sad pokorena. Njihove vode su ubi
jeni ili zarobljeni. U ovim krajevima vie nije bilo pobuna.
Ali, ostao je jo jedan ovjek koji je zabrinj avao muslimane. Bio j e
vie razboj nik nego poglavica. Ime mu j e bilo Ij as b. Abd Delil, ali j e
mnogo poznatiji kao El Fedaa. Bio j e probisvijet i avanturista.
Za vrijeme kad je Halid bio u Buzahi, El Fedaa je doao halif Ehu
Bekru i rekao mu:
- Ja sam musliman. Daj mi naoruanje i opremu, pa u se boriti
protiv odmetnika. 1
Ebu Bekr se obradovao i dao mu potrebnu opremu. Razbojnik j e
odjahao i z Medine, formirao razboj niku druinu i poeo pljakati
l Taberi, 2/492.
182
Tulejha Varalica
nezatiene putnike, a mnoge od njih j e ubijao. Operisao je u regionu
oko Mekke i Medine. I muslimani i odmetnici su jednako trpjeli tete
od njegovih pljaki. Ehu Bekr je uo za ova razboj nitva i odluio j e
pokazati primjerom ta eka onog ko na takav nain prevari halifu i
to u tekim trenucima. Poslao je jaku jedinicu da nae i uhvati razboj
nika i da ga ivog dovedu u Meinu. Nekoliko dana kasnije, El Fedaa
je uhvaen i doveden u Meinu u okovima.
Ehu Bekr je naredio da se sabere velika gomila drva i da se stavi
ispred damije. Drva su dovuena i zapaljena. Dok su drva pucketala,
a plamen se dizao prema nebu, drumski razbojnik je, jo u okovima,
baen u vatru.
Pred samu smrt, Ehu Bekr je iznio tri stvari za koje ali to ih j e
uinio i tri stvari za koje ali to ih nije uinio. Jedna od tih stvari j e
bio dogaaj sa El Fedaom. Ehu Bekr j e rekao:
- Bolje bi bilo da sam Fedaa odmah ubio, nego to sam ga spalio.1
Taberi, 2/619; El-Belazuri, 1 12; Mesudi, Murud, 2/308.
183
LANI POSLANIK
l POSLANICA
Lani poslanik i poslanica
Malik b. Nuvej ra je bio poglavica plemena Benu Jerbu, velikog
ogranka jakog plemena Benu Temim koje je nastanjivalo sjevero
istonu Arabiju, iznad Bahreina. Poto je pleme bilo blizu Perzije,
neki dijelovi Benu Temima su bili vatropoklonici, a cijelo pleme j e
bilo pagansko dok islam nije doao u Arabiju. Centar Malikovog ple
mena je bila Buta1 (vidi kartu 8 na strani 177) .
Malik je bio poglavica plemikog porijekla, poznat po dareljivo
sti i gostoljubivosti. Nou bi ostavljao lampu da gori cijelu no, kako
bi putnici koji bi prolazili znali gdje e nai sklonite i hranu. Usata
jao bi u toku noi da provjeri da li lampa gori. Bio je naoit mukarac,
guste kose i snane brade. Savremenici su za njega rekli da je lijep kao
mjesec.2 Bio je vjet u koritenju oruja, hrabar vitez i pjesnik. Malik
je bio olienje savrenog mukarca tadanjih Arapa. Imao je sve.
Lejla je bila ki Minhala, kasnije poznata kao Umm Temim. Bila je
jedna od najljepih djevojaka u Arabiji, uvena po svojoj ljepoti. Bila je
posebno poznata po svojim prelijepim oima. Ona je takoe imala sve.3
Kad j e stasala za udaju, prosili su je mnogi prosci iz regije, ali ona
ih je sve redom odbijala. A onda j e srela Malika s kojim e ui u histo
riju. Malik je oenio Lejlu. Tako j e Malik sada, uz sve dotadanje kva
litete, imao i najljepu enu tadanje Arabije. Imao je sve osim vjere.
I Buta je sada malo beduinsko naselje oko 20 kilometara jugozapadno od dananjeg Rasa.
Vidi se da je bilo vee mjesto u to vrijeme.
2 El-Belazuri, 108.
3 lsfahani, 14/65.
1 87
Halid ibn Velid
Tokom godine izaslanstava pleme Benu Temim je primilo islam,
pa tako i Malik. Imajui u vidu njegov izuzetan ugled i neosporne
kvalitete, Poslanik, alejhisselam, ga j e postavio za prikupljaa poreza
u ogranku Benu Hanzala. Neko vrijeme, Malik je izvrsno obavljao
ovu dunost i prikupljene poreze slao u Meinu. Nakon to je Posla
nik, alejhisselam, preselio na ahiret, Malik je prekrio svoj u prisegu
na vjernost, otvorio torbu u kojoj je bio sakupljen novac i vratio ga
Benu Hanzali:
- O, Beni Hanzala. Vaa bogatstva su sada samo vaa. 1
Tako j e Malik postao odmetnik.
Sedah j e bila Harisova kerka. Roena j e u porodici poglavica,
pa je stekla sposobnosti vodstva, jak karakter, otmjeno ponaanje, a
u intelektualnom pogledu je nadmaivala sve ene. Bavila se vidov
njatvom i proricala budunost. Bila je posebno pjesniki nadarena,
pa je obiavala svoje misli izraavati u stihovima. Kad bi ljudi govorili
s njom, ona bi im uzvraala stihovima.
Kasnije poznata kao Umm Sadira, Sedah je preko oeve linije
bila saplemenik u plemenu Benu Jerbu i njihov poglavica, pa tako i
poglavica Malika b. Nuvej re. Sa majine strane, pripadala je i pleme
nu Teglib. Ovo pleme je pripadalo velikoj grupi plemena poznatoj
kao Rabi'a, a naseljavali su podruja u Iraku. Sedah je ivjela uglav
nom u plemenu Teglib koje je bilo kranske vjere. Njena vj era nije
bila tako snana, kao ni kod ostalih pripadnika plemena.
Kad je odmetnitvo od islama zapoelo, Sedah je ula da su se
Tulejha i Musej lime proglasili poslanicima. Nj ena mata je bila zago
licana mogunostima koj e otvara ovo zvanje. Zato bi samo muka
rac bio poslanik? Zato ena ne bi bila poslanik? Onda je objavila da
je ona ena-poslanik i objasnila to prikladnim stihovima.
Majino pleme je priznalo njeno poslanstvo. Skupila je vojsku i
zaputila se u Arabiju u pleme svoga oca, koje je stalo pod njenu za
stavu. Mnogi njeni slj edbenici su j e slijedili privueni mogunou
pljake i sreivanja rauna sa nekim plemenima u Arabij i sa kojima
su bili u starim krvnim zavadama.
1 El-Belazuri, 107.
188
Lani poslanik i poslanica
Ushiena snagom okupljenih ratnika, krenula je u El-Hazn i po
slala izaslanika Maliku b. Nuvej ri. Predlagala mu je savez, prema i
jim odredbama e nastupati zajedno protiv plemena sa koj im su u
zajednikoj zavadi, a zatim e napasti muslimane u Medini. Da bi
uvjerila Malika da nema namjeru osvajati teritorij Benu Jerbua, ona
mu je rekla:
- Ja sam samo jedna od ena Benu Jerbua, a zemlja je tvoja. 1
Malik j e prihvatio savez sa njom. Bilo je to u j unu 632. godine.
Ujedinjene snage Malika i Sedah su sada krenule na nesrena
plemena koja su sa njihovim plemenima bila u bilo kakvoj zavadi.
Nije bilo nikakvih vjerskih motiva u ovim pohodima. Bio je to naj
obiniji pljakaki pohod. Svako pleme koje se suprotstavilo bilo je
napadnuto poko reno i opljakano. Malik j e sada bio u savezu sa lalji
vicom i varalicom, a njegovi ljudi su j ahali zajedno sa nj ezinim, mada
on nije uzeo linog uea u pljaki.
Sedah je stigla u Nibad2 i poela pljakati okolna plemena. Tu
e biti osujeen njezin plan. Lokalna plemena, vodena opom opa
snou od ove mone ene, ujedinila su se i zapoee bitku protiv nje.
Ovo nije bila bitka od neke posebne vanosti, ali j e zavrila loe po
Sedah jer su j e napustili neki njeni ofciri i preli na stranu ujedinje
nih plemena. Sedah se nagodila sa suprotstavljenim plemenima da
napusti njihova podruja.
Plemenske starjeine su se okupili oko svoje predvodnice i upitali je:
- Kuda emo sad?
- U Jemamu.
- Ali tamonji narod je snaan.
- U Jemamu - ponovi Sedah, a zatim odrecitova prigodne stihove.
Musejlime Laac je bio naj straniji neprijatelj islama i imao je do
voljno moi za unitenje mlade islamske drave. Bio j e sin Habiba iz
plemena Benu Hanife, koje je bilo jedno od najveih plemena Arabi
je. Nastanjivalo je podruje oko Jemame.
1 Taberi, 2/496.
2 Nibad je danas Nabkija, a takoe je neki nazivaju i Nabdija. Nalazi se u blizini Bureida.
Nakada je bila vei grad, a danas je obino selo.
189
Halid ibn Velid
U godini izaslanstava, devete godine po Hidri, Musejlime se pri
druio nekolicini izaslanika plemena Benu Hanife koji su se zaputili u
Meinu. Dvoj ica 9d njih e kasnije odigrati veliku ulogu koristei ve
liki uticaj na Musejlimu i njegovo pleme. Jedan e pomoi Musej limi
da se doepa moi, a drugi e spasiti pleme od potpunog unitenj a.
Bili su to Nehar Er-Redal b. Unfuva1 i Muda'a b. Merare.
Delegacija je stigla u Meinu. Svezali su kamile i ostavili Musej
limu da pazi na njih, dok su ostali otili kod Poslanika, alej hisselam,
i primili islam. U skladu sa tadanjim obiajima, Allahov Poslanik,
alejhisselam, im dade poklone, a oni isto tako uzvratie i rekoe da
su ostavili jednog svog prijatelja da pazi na njihove j ahalice. Poslanik,
alejhisselam, im predade poklon za njega i ree:
- On nije najmanji meu vama da bi morao ostati iza vas i u
vati imovinu svojih drugova. 2
Ove Poslanikove, alejhisselam, rijei e Musejlime kasnije upotri
jebiti da bi istakao svoj e prednosti.
Delegacija se vratila u Jemamu. Cijelo pleme je primilo islam, sa
gradili su damiju i zapoeli sa islamskim ivotom.
Tako je prolo nekoliko mjeseci. A onda je Musejlime napustio
vjeru i proglasio svoje poslanstvo. Okupio je ljude oko sebe i, poziva
jui se na Allahova Poslanika, alejhisselam, rekao:
- Dat mi je udio u nj egovoj misiji. Zar niste uli nae delegate da
ja nisam naj manji medu vama? Ovo znai da on zna kako ja imam
udjela u njegovom poslanstvu.3
Tada je zadivio masu svoj im udesnim trikovima. Bio je izvrstan
maioniar i inio je stvari koje mnogi ljudi nikad prije toga nisu vi
djeli. Mogao je ugurati jaje u staklenu bocu, mogao je poupati perje
sa ptice i opet ga vratiti nazad tako da j e ptica opet letj ela. Obraao
se skupu kao Allahov poslanik i govorio im neke stihove ubjeduj ui
ih da j e to objava od Allaha. Mnogi od tih stihova su isticali prednost
njegovog plemena Benu Hanife nad plemenom Kurej. Neki od njih
su bili potpuno smijeni, kao npr.:
1 Neki historiari ga nazivaju i Rahhal.
2 Ibn Hiam, 2/576-577.
3 Isti izvor.
190
"Allah je blagoslovio moju mudrost.
Ona je jaka kao nalet vj etra
Izmeu stomaka i crijeva:'1
Lani poslanik i poslanica
Ljudi su se udili njegovoj mudrosti i okupili se oko nj ega. Kad
je dovolj no ojaao, nije se libio osporiti Allahovu Poslaniku njegovu
misiju. Prihvatao je Muhammeda, alej hisselam, kao poslanika, ako bi
on prihvatio njega kao poslanika.
Njegov uticaj je svakim danom rastao. Krajem desete godine po
Hidri, uputio j e pismo Allahovom Poslaniku, alejhisselam:
"Od Musejlime Allahova poslanika, Muhammedu Allahovom po
slaniku. Neka je mir s tobom. Dobio sam udio u Objavi. Pola zemlje pri
pada nama, a pola Kurejijama. Ali Kurejije su ljudi koji kre zakone:'
Kao odgovor, Allahov Poslanik, alejhisselam, mu je poslao slije
dee pismo:
"Od Mohammeda, Allahovog Poslanika, Musejlimi Lacu.
Neka je mir na onoga ko slijedi uputu! Cijela Zemlja pripada jedi
no Allahu, i On ini da je naslijede od Njegovih robova oni koje On
odabere, a lijepom zavretku mogu se nadati samo bogobojazni:'2
Musejlime e od sada biti poznat kao Musejlime Laac.
Sada u akciju stupa Nehar Er-Redal, koga smo ranije pomenuli
kao lana delegacije plemena Benu Hanife. Kad je delegacija obavila
sve poslove u Medini, ostavili su tamo Redala da ui o islamu. Red
al je brzo uio i za nekoliko mjeseci postao ugledan musliman pa se
kao takav prouo u cijeloj Arabiji. Kad je Allahov Poslanik, alejhisse
lam, doznao za Musejlimino odmetnitvo, traio j e naina kako ga
sprijeiti. Jemama j e bila daleko da bi se poduzela voj na akcija, pa je
Poslanik, alejhisselam, odluio poslati nekog muslimana koji bu mu
parirao. Za ovaj zadatak niko nije bio bolji od Redala. Bio j e jedan od
starjeina u plemenu, poznavao je Kur'an, stekao znanja i uivao po
vj erenje Allahova Poslanika, alej hisselam. Tako je Poslanik, alej hisse
lam, poslao Redala da zaustavi nered koji je Musejlime napravio.
Uskoro je Redal stigao u Jemamu i odmah okrenuo ud. Nitkov
je izjavio da je Allahov Poslanik, alejhisselam, zaista rekao ono ta j e
Isti izvor.
2 Ibn Hiam, 2/600-601 .
191
Halid ibn Velid
rekao i protumaio Poslanikove, alejhisselam, rijei onako kako je to
Musejlimi odgovaralo. 1 Nitkov je lagao, a niko nije ni posumnjao u
rijei uglednog ashaba. Dolazak ovog odmetnika je bila iznenadna
prednost za Musejlimu, pa se cijelo pleme Benu Hanife zaklelo na
vjernost Musejlimi i priznalo ga kao poslanika.
Musejlime i Nehar Er-Redal su sada sklopili ejtanski savez. Red
al j e postao Musejlimina desna ruka. Lani poslanik nije donosio
nijednu vaniju odluku bez konsultacija s nj im.
Nakon smrti Allahova Poslanika, alejhisselam, Musejlime se jo vie
uvrstio na svom tronu. Ljudi su dolazili pod njegovu zastavu, a on je
poeo donositi svoje propise, a naroito o pitanj ima morala. Ozakonio
je pijenje alkohola i objavio neka uasna pravila vezana za moral.
Njegovi sljedbenici su vjerovali da ima udesne moi, a Redal j e
podsticao takvo vjerovanje. Tako je predloio Musejlimi da svako no
voroeno dijete pogladi po glavi, kao to je to inio Allahov Poslanik,
alejhisselam, u znak blagoslova. Od tada je svako novoroene do
noeno Musejlimi, a on bi obavio ovaj in. Historiari navode da ova
djeca, kad bi porasla u zrelo doba, ne bi imala nijedne dlake na glavi.
inio je jo neke stvari koje je inio Allahov Poslanik, alejhisselam, ali
sve to je inio davalo j e sasvim suprotne i katastrofalne rezultate.
Dok su ga saplemenici slijedili, nisu svi vjerovali u njegovu po
slaniku misiju, pogotovo ne oni inteligentniji. Neki su ga slijedili iz
politikih razloga, drugi zbog line koristi, a neki zbog plemenske
odanosti. Jednog dana je Musej lime postavio novog mujezina u da
miji. Bio je to Dubejr b. Umejr koj i se dvoumio oko Musejliminog
poslanstva. U reenici: "Svjedoim da je Muhammed Allahov Posla
nik", mujezin je trebao ime Muhammed zamijeniti sa imenom Mu
sejlime. Umjesto toga mujezin je prouio: "Svjedoim da Musejlime
misli da je Allahov Poslanik'?
Jednom je j edan ovj ek, koj i nikad prije nije vidio Musejlimu, do
ao da ga vidi. Kad je doao do Musejlimine kue, upitao je uvare:
- Gdj e je Musejlime?
- Tie - rekoe mu - on je Allahov poslanik.
Taberi, 2/505.
2 El-Belazuri, 100.
192
- Neu ga priznati prije nego ga vidim.
Kad su ga doveli do Laca, posjetilac ga upita:
- Jesi li ti Musejlime?
- Jesam.
- Ko ti dolazi?
Lani poslanik i poslanica
- Rahman - odgovori Laac. (Rahman je jedno od Allahovih imena)
U svjetlosti ili u mraku?
- U mraku - odgovori Laac.
- Svjedoim da si ti Laac, a da j e Muhammed pravi, ali mi j e drai
laac iz mog plemena nego istiniti iz Kurej a. 1
Kao pojava, Musejlime j e bio neobino ruan. Bio j e nizak rastom,
ali vrlo snaan, utog lica, malih poluotvorenih oiju i spljotenog
nosa. Ali, kako je to esto sluaj sa runim i urokljivim ljudima, bio je
neodoljivo privlaan mnogim enama. Nijedna ga nije odbila. Bio je
vrlo nadaren i bezobziran zavodnik. Koja god ena bi ostala nasamo
sa njim, obavezno bi podlegla njegovom ejtanskom armu.
Sedah nije znala za ovu stranu Musejliminog karaktera. Kad stigne
u Jemamu, doznat e. Napredovala je sa svojom vojskom prema Jema
mi. Musejlime je bio zabrinut zbog toga, jer nije znao da li su njene na
mjere prijateljske ili neprijateljske. Pomislio je da bi trebalo pripremiti
vojsku za bitku, ali je Ikrime sa vojskom muslimana logorovao neto
zapadno od Jemame, pa je Musejlime odluio saekati da se lkrime jo
malo priblii. Ako bi Ikrime stigao za vrijeme bitke sa Sedah, to bi za
njega bilo katastrofalno. Morao bi uporedo ratovati na dva fronta. Od
luio j e prvo neutralisati Sedah, tako to e manipulisati njome kao
to je manipulisao bilo kojom enom, jer je u tome bio vjet.
Poslao je poruku Sedah da ne dovodi svoje ratnike u blizinu Je
mame, jer tu nema nikakvog posla za njih. Neka doe sama da mir
no razgovaraj u. Sedah prihvati poziv, ostavi vojsku u logoru, uze sa
sobom 40 odanih ljudi i doe u Jemamu. Kad je stigla pred Jemamu,
gradska kapija je bila zatvorena. Musejlime j oj porui da ostavi svoje
pratioce van grada i da sama ue u grad. Sedah pristade, ue u grad
a pratioce ostavi da logoruju van grada.
Taberi, 2/508.
1 93
Haid ibn Velid
Musejlime je imao veliki ator postavljen u dvoritu njegove kue.
Vrijeme je bilo svjee, ali je Laac ugrijao ator, tako da je bio udoban za
boravak. Zapalio je tamjan i tako pripremao ambijent za zavoenje.
Sedah je ula u ator, a malo kasnije i Musejlime. Bili su sami.
Laac j e poeo govoriti i provoditi arolije nad enom. Govorio j e o
Allahu, politici, problemima sa Kurejijama koji su brojni "kao krlju
ti na ribama".
Nakon ovog predgovora Musejlime ree:
- Priaj mi o svoj im otkrovenj ima.
- Nije u redu da ena poinje. Ti prvi reci ta j e tebi otkriveno
- ree Sedah.
Piljila je u njega sa potovanjem kao da slua rijei Kur'ana, dok je
on recitovao gluposti:
"Zar nisi vidio svog Gospodara?
Kako on postupa sa trudnom enom?
On izvodi ivot
Izmeu stomaka i crijeva:'
- Jo, j o - bila je ushiena Sedah.
Tada j e Laac poeo govoriti o odnosu mukarca i ene. Radije
emo izostaviti taj dio njegova govora.
- Ti si zaista poslanik - bila j e zadivljena Sedah.
- Udaj se za mene. Sa moj im i tvoj im plemenom, mogao bih po-
jesti sve Arape.
- Pristajem - ree Sedah. 1
Ostala je kod njega tri dana. Poslije toga poslao ju je njenoj vojsci.
Kad se vratila u logor, sakupila je plemenske starjeine i rekla im da
je nala istinu, priznala poslanika i udala se za njega. Starjeine su
bile iznenaene. Pitali su ta je dobila kao svadbeni dar, pa Sedah
priznade da nije dobila nita. Uvrijeeni, starjeine j e poslae nazad
Musejlimi sa instrukcijama da se ne vraa bez svadbenog dara.
Sedah je ponovo j ahala sa 40 konjanika prema Jemami. Musejli
me j e vidio njen dolazak, pa je zatvorio gradsku kapiju.
1 Taberi, 2/499.
194
Lani poslanik i poslanica
-

ta se dogodilo? - pitao je ne otvaraj ui kapij u.


- Daj mi svadbeni dar - ree Sedah.
- Dat u ti svadbeni dar, kao dar itavom tvom narodu. Objavi svo-
jim sljedbenicima da ja, Musejlime b. Habib, Allahov poslanik, ukidam
dva namaza koje je Muhammed nametnuo. Ukidam sabah i jacij u.
Sa ovim svadbenim darom Sedah se vratila svojoj voj sci.
Nekoliko dana kasnije, Musejlime j e poslao izaslanika u logor
gdje je bila Sedah s ciljem uspostavlj anja traj nih i tijesnih veza sa
njenim narodom. Predlagao joj je politiko i ekonomsko partnerstvo.
Kao znak njegove dobre volje, obeao j oj je pola od godinjeg prinosa
itarica Jemame. Sedah pristade. Ubrzo Musejlime posla jo j ednog
izaslanika sa vijeu kako se on predomislio i da joj moe dati samo
etvrtinu prinosa. Sedah pristade i na ovo, nakon ega podie voj
sku i vrati se u Irak. Bilo je to krajem oktobra 632. godine, malo prije
nego to e se Ikrime sudariti sa Musejlimom.
Musejlime j e zavrio sa Sedah. Bio j e to kraj njene politike i
poslanike karijere. Vratila se u majino pleme i ivjela povueno.
Kasnije je prihvatila islam i postala vrlo pobona muslimanka. Za
vrijeme Muavij inog halifata preselila se u Kufu, gdje j e i umrla u du
bokoj starosti.
Taberi, 2/499.
195
KRAJ MALIKA B. NUVEJRE
Kraj Malika b. Nuvejre
Halid je zavrio sa Selminom vojskom. Izdao je nareenje za mar
iranje prema Buti, da se sukobi sa Malikom b. Nuvej rom. Nije ni slu
tio da e se neki od njegovih ljudi usprotiviti njegovoj odluci. Pripre
me za mariranje su izvrene, ali kad se pribliilo vrijeme za polazak,
povelika grupa vojnika je odbila krenuti. Bili su to Ensarije. Njihovi
uglednici su doli kod Halida i rekli mu da ne ele marirati za Butu.
Govorili su:
- Tvoj plan se ne uklapa u instrukcije koj e j e dao halifa. On j e re
kao da se borimo kod Buzahe i da oslobodimo taj region od odmet
nika pa da nakon toga ekamo njegova dalja nareenja.
Halid j e bio iznenaen nastupom Ensarija. Bili su to ashabi od
visokog ugleda, pa i m Halid ree:
- Moda je halifa takvu instrukcij u dao vama, ali meni je dao in
strukciju da se borim protiv odmetnika. U svakom sluaju, ja sam
komandant ove vojske. Bolje sam informisan o situaciji nego to ste
vi. Ako ugledam povoljnu priliku, budite sigurni da neu akati na
instrukcije. Ako biste bili suoeni sa izazovom o kome nemate in
strukcija, biste li ga prihvatili? Malik Nuvej ra j e tu i j a u se boriti
protiv nj ega. Tu su Muhadiri i ostali koji su me volj ni slijediti. Ostale
neu prisiljavati. 1
Nakon ovih rijei Halid j e odmarirao bez Ensarija.
Jedva da j e prolo j edan sat vremena, kad su Ensarije shvatile da
su napravili ozbiljnu greku odbivi mariranje sa ostalom vojskom.
- Ako se budu borili i postigli uspjeh, sve e proi bez nas - govo
rili su neki od njih.
Taberi, 2/501. Iz ovog proizlazi da j e odluka o mariranju prema Buti bila Halidova, te da
se ne uklapa u halifn generalni plan, ali Taberi (2/480, 483) navodi da halifno nareenje
Halidu defnitivno ukljuuje pohod na Malika b. Nuvejru u Buti, kao naredni zadatak
poto zavri sa Tulejhom. Mogue je da Halidovi ljudi nisu znali da je halifa njihovom
komandantu dao ovaj zadatak.
199
Halid ibn Velid
- Ako ih spopadne kakva nevolja, niko od nj ih vie nee govoriti
sa nama - rekoe drugi.
Ovakve misli su ih razdirale. Tad poslae brzog jahaa da stigne
muslimansku voj sku. Halid ih je saekao i oni su mu se pridruili.
Tokom prve sedmice novembra 632. godine (sredina abana l l .
godine po Hidri), Halid j e stigao u Butu, spreman za bitku. Ali, tamo
ne nae nikog ko bi mu se suprotstavio. Nije bilo ni j ednog ratnika
na vidiku.
Kad je Sedah napustila Arabiju i otila za Irak, Malika b. Nuvej ru
su poele obuzimati drugaije misli u vezi sa njegovim ueem u
borbi protiv islama. Do njega su doprle vijesti o tome kako je Ha
lid unitio Tulejhinu armiju i kako j e brzo i estoko kaznio one koji
su ubijali muslimane. Bio je zabrinut. Odlaskom Sedah, izgubio je
monog saveznika i ostao preputen sam sebi. Sada je ozbilj no sa
gledao sve posljedice njegovog saveza sa Sedah. Bez ikakve sumnje,
kriv je za odmetnitvo. Malik je bio hrabar ovjek, ali se nikako nije
mogao voj no suprotstaviti Halidu.
Osjetivi se samim i naputenim, Malik je odluio spasiti ta se
spasiti moe. !skupit e se pokajanjem i ponovnim primanjem isla
ma. To je bilo jedino to je mogao uiniti. Okupio je svoje pleme i
obratio im se:
- O Benu Jerbu. Mi nismo posluali nae vladare kad su nas pozi
vali da ostanemo vrsti u vjeri. Takoe smo spreavali one koji su ih
htjeli sluati. Nismo postupili ispravno. Razmiljao sam o naoj situa
ciji i vidim da stvari idu u takvom pravcu da e nam izmai kontroli.
Ustegnimo se od borbe. Raziite se svoj im kuama i sklopite mir sa
onima koji dolaze.1
Nakon ovih rijei, narod se raziao, a Malik se povukao u mir
svoje kue nedaleko od Bute. Prije toga je uzeo torbu s novcem od
poreza i poslao j e Halidu po svom izaslaniku.

ovj ek brzo odjaha


Halidu ususret. Halid j e primio novac od poreza, ali taj Malikov in
nije smatrao dovoljnim za njegovo iskupljenje, jer je plaanje poreza
ionako obavezno.
Taberi, 2/501 -502.
200
Kraj Malika b. Nuvejre
-

ta ste mislili dobiti stupivi u savez sa Sedah? - upita Halid


izaslanika.
- Nita osim osvete prema neprij ateljskim plemenima.
Halid je mogao odmah otpustiti Malikovog izaslanika, ali nije to
uinio. Nastavio je dalje sa mariranjem ispitujui ga usput. Izaslanik
mu je bio osiguranje od mogue zasjede u koju je sumnjao. Nakon
upadanja u zasjedu kod Hunejna, Halid vie nikada nije bio nehajan
na marevima. Nastavio je dalje marirati pod punom borbenom go
tovou, bez obzira to ga je Malikov izaslanik izvijestio da nee biti
nikakvog otpora.
Buta nije pruala otpor i bila j e gotovo naputena. Poslao j e jedan
odred da pretrai okolinu i pokori pleme Benu Temim. Komandantu
odreda je dao iste one instrukcij e koje je njemu dao halifa - prouiti
ezan, pa ako odgovore ezanom, tada ne napadati, ako ne odgovore,
onda napasti.
Slijedeeg dana, jedan odred pod komandom Dirara b. Ezvera j e
doao do Malikove kue i tamo zarobio Malika, Lejlu i nekoliko lju
di iz plemena Benu Jerbu. Ostali odredi su izvrili svoje zadatke bez
nailaenja na otpor. Sva plemena i njihovi ogranci su se pokajali i
ponovo primili islam.
Malik i Lejla su dovedeni pred Halida. Malik se ponaao kao po
bunjenik i voa odmetnika. Drao se prkosno i gordo, kao ponosni
poglavica visokog ugleda koji je doveden na suenje. Nije pokazivao
nimalo poniznosti.
Halid j e prvi progovorio. Govorio je o Malikovim zlodjelima koje
je poinio i o teti koju j e nanio islamu. Zatim mu j e postavio nekoliko
pitanj a. U svoj im odgovorima Malik je Allahova Poslanika, alej hisse
lam, jednom nazvao "va voa". Halid je bio razljuen nepo kaj nikim,
oholim i uobraenim dranjem optuenog, pa ree:
- Zar ti ne nazva Allahova Poslanika "naim voom"?1
Halid j e bio ubijeen u Malikovu krivicu i da j e i dalje nevj ernik.
Naredio je da ga pogube. Dirar izvede Malika napolje i lino izvri
nareenj e. Bio je to kraj Malika b. Nuvej re.
Taberi, 2/504.
201
Halid ibn Velid
Lejla postade udovica, ali ne zadugo. Iste noi, Halid ju je oenio.
Taman se pripremala za oplakivanje mua, kad odjednom ponovo
postade nevjesta. Ovoga puta nevjesta Allahove Sablje.
Kad je Halid objavio svoju namjeru da oeni Lejlu, nekoliko mu
slimana j e to primilo sa negodovanjem. Neki su ak navodili da Malik
moda nije bio nevjernik i da se vratio islamu, ali j e Halid naredio
njegovo pogubljenje kako bi se mogao oeniti Lejlom. Jedan ugledni
ashab, Ebu Katade, otiao je kod Halida i protestovao zbog njegovog
ina, ali ga Halid vratio na njegovo mjesto sa nekoliko dobro biranih
rijei. Ebu Katade je idueg dana odjahao u Meinu i ispriao halif
Ebu Bekru da je Halid ubio Malika koji je bio musliman da bi mogao
oeniti njegovu lijepu enu Lejlu. Ebu Katade je i ranije imao pritu
bi na Halidovo ponaanje. Sjeamo se dogaaja neposredno nakon
zauzimanja Mekke, kad je Halid naredio da se ubiju ljudi iz plemena
Benu Dezima. Ebu Katade je tad odjahao u Mekku i alio se Allaho
vu Poslaniku, alejhisselam, na Halida.
Ebu Bekr nije bio zadovoljan to je vidio Ebu Katadu, posebno
zato to je napustio jedinicu bez komandantovog doputenja, pa mu
ree da se vrati u svoju jedinicu. Ebu Ka tade odjaha nazad u Bu tu. 1
Ova vijest se ubrzo proirila po Medini. Kad je hazreti Omer uo
za to, pourio j e do Ebu Bekra i rekao:
- Stavio si za komandanta ovjeka koji ubija muslimane i spaljuje
ive ljude.2
Ebu Bekr nije bio oduevlj en Omerovim rijeima. Imao j e pred
sobom nepobitne dokaze o Malikovoj pronevjeri novca od poreza i o
njegovom savezu sa Sedah. Nije bilo sumnje u njegovo odmetnitvo.
to se tie spaljivanja ivih odmetnika, halifa lino j e naredio da se
tako postupi sa onima koji su spaljivali ive muslimane.3 Halid je tako
i inio, ali nije spaljivao druge ljude.
- U Halidovoj sablji ima silnitva. Treba ga dovesti kui u okovi
ma. Razrijei ga dunosti - nastavi Omer.
- O Omere, suspregni svoj j ezik kad je Halid u pitanj u. Neu vra
titi u korice sablju koju je Allah isukao protiv neprijatelja.
1 Taberi, 2/501-502.
2 El-Belazuri, 107.
3 Taberi, 2/482.
202
Kraj Malika b. Nuvejre
- Ali ovaj Allahov neprijatelj je ubio muslimana i uzeo njegovu
enu - bio je uporan Omer.1
Ehu Bekr se sloio da to treba raspraviti, pa j e poslao po Halida.
Halid j e ve saznao kakvu ozlojeenost j e izazvao njegov postupak.
Slegnuvi ramenima Halid ree:
- Kad Allah neto hoe, to i bude.2
Malo kritike ga nije zabrinjavalo. Tada je doao halifn poziv da se
lino j avi u Medinu. Pretpostavljao j e da je ovaj halifn poziv u vezi sa
pritubama na njega, pa j e sada bio malo vie zabrinut.
Stigavi u Medinu, Halid se zaputi u damiju. U to vrijeme da
mija nije bila samo mjesto za klanjanje namaza, sluila j e i kao mje
sto sastajanja, uenja, javnog okupljanja, odmaranja i kao centar gra
anskih aktivnosti. Halid j e nosio strijelu u turbanu kao ukras, pa j e
izgledao pomalo kicoki u odnosu na veinu tadanjih muslimana
koji su se ustezaH od svakog oblika razmetanja i epurenja.
Omer je bio u damiji. Ljutito je priao Halidu, slomio strijelu sa
njegovog turbana i viknuo:
- Ubio si muslimana i prigrabio njegovu enu. Trebalo bi te kame
novati do smrti.3
Halid j e znao da Omer ima uticaja na halifu. Bojei se da i halifa
moda tako misli, okrenuo se u tiini, otiao kod halife i ispriao mu
cijeli sluaj. Nakon to j e razmotrio sluaj, halifa j e presudio da Halid
nije kriv. Ipak, izgrdio ga je zato to j e oenio Lejlu i tako izazvao sve
nesporazume. Neki ljudi su smatrali da j e Malik bio musliman, pa j e
Ehu Bekr naredio da Halid plati krvarinu, jer je pitanje Malikovog
islama bilo nejasno.
Halid j e izaao iz halifne kue. Otiao je u damiju i tamo vidio
Omera kako stoj i sa nekim prij ateljima. Sad je Halid bio siguran u
svoju poziciju, pa se mogao oduiti Omeru za upuene primjedbe.
Pozvao je Omera rijeima:
- Doi ovamo, ljevoruki ovjee.4
Taberi, 2/503-504; El-Belazuri, 1 07.
2 Taberi, 2/502.
3 Taberi, 2/504.
4 Isti izvor.
203
Halid ibn Velid
Omer je pretpostavio da je halifa oslobodio Halida optubi. Ustao
je i bez rijei otiao.
Sluaj oko Malika i Lejle je bio predmet mnogih neslaganja musli
manskih historiara. Oni koji su se ograniiti na samo jedan izvor (Ehu
Katade), biljee da se u Malikovoj kui uio ezan prije nego je uhapen.
Drugi kau da Halid nikad nije naredio smaknue Malika. Ovo temelje
na injenici da je tada bilo hladno vrijeme, pa je Halid rekao: "Ugrijte
zatvorenike", a na nekim dijalektima "ugrijte" znai isto to i "ubijte".
Tako je Dirar shvatio kako je shvatio, pa je Malik pogubljen.
Ove verzije prie, po svemu sudei, nisu tane. Izmislile su ih dvi
je frakcije. Jedna da opravda Omerovo strogo dranje prema Halidu,
a druga da skine sa Halida moguu krivnju zbog ubijanja ovjeka koji
je moda bio musliman.
Nema nikakve sumnje u Malikovo odmetnitvo, pronevjeru nov
ca, savez sa Sedah i uee njegovih vojnika u pljaki sa Sedah uz
njegovo odobrenj e. Svi historiari, bez izuzetka, ove dogaaje navode
kao injenice. Pisac ovih redova takoe ne sumnja da je Halid naredio
smaknue Malika iz iskrenog ubjeenja u njegovu krivicu. Ali sumnja
je ostala u mislima nekih muslimana. Omer je bio siguran da je Halid
ovo uinio iz strasti. Omerovo uvjerenje je dodatno podgrijao Malikov
brat, koji je doao kod Omera i priao mu o Malikovim vrlinama i da
je prava teta da je jedan takav ovjek pao kao rtva Halidove udnje.
[Kada je musliman u pitanju, ako postoji i jedan momenat koji
ide u prilog njegovoj nevinosti, treba ga uzeti u obzir i zadrati lijepo
miljenje o njemu. Pogotovo treba ovo imati na umu kad je u pitanju
ashab Allahova Poslanika, alejhisselam, visokog ranga i to u vrijeme
velikog metea koji je prouzroilo odmetnitvo od islama. Halifa Ehu
Bekr se, bez sumnje, rukovodio ovim kad je rekao: "Neu vratiti u kori
ce sablju koju je Allah isukao protiv neprijatelja.
"
to se tie Omerovog
insistiranja da se Halid smijeni sa dunosti, to potie iz najae Ome
rove osobine - pravednosti. Njegov nadimak je bio Faruk - Onaj koji
rastavlja istinu od neistine. Medutim, tada je Ehu Bekr bio halifa, a
njegov nadimak je bio Siddik - Iskreni, pa je njegovo miljenje svakako
bolje od svih drugih miljenja. Op. prev.
Ukratko, Malik je ubijen, a krasnooka Lejla je postala Halidova ena.
204
BITKA NA JEMAMI
Bita na Jemami
Kad je halifa Ehu Bekr organizovao muslimansku vojsku u l l kor
pusa, postavio je !krimu, Ehu Dehlovog sina kao jednog od koman
danata. Naredio mu je da uspostavi borbeni dodir sa vojskom Musej
lime Laca na Jemami, ali tako da se ne isprovocira bitka. Ehu Bekr
je znao, bolje nego veina njegovih ofcira, kakve snage i sposobnost
ima Musejlime i nije htio rizikovati da se uputa u bitku s nj im sa ne
dovolj nom snagom. Poto je Halid bio halifn najbolji general, halifa
ga j e odluio postaviti kao okosnicu u borbi protiv Musejlime, nakon
to zavri sa ostalim neprijateljima islama.
Ehu Bekrova namjera u davanju ove misije !krimi bila je da zadr
i Musejlimu u Jemami. Vidjevi !krimu na horizontu, Musejlime bi
ostao u oekivanj u muslimanskog napada i tako ne bi mogao napu
stiti svoju bazu. Dok su Musej limine snage vezane, Halid se mogao
neometano razraunati sa odmetnikim plemenima u sjevernom di
jelu Arabije. Za ovaj zadatak Ehu Bekr j e odabrao !krimu, hrabrog
ovjeka. lkrime je nastojao dokazati svoju odanost islamu i tako se
iskupiti za neprijateljstvo prema Poslaniku, alejhisselam, prije nego
je primio islam.
Ikrime je napredovao sa svojim korpusom i ulogorio se negdje u
podruju Jemame. Tana lokacija ovog logora nije poznata. Iz svoje
baze, Ikrime j e pratio aktivnosti Musejliminog plemena Benu Hanife.
lkrimino prisustvo j e postiglo svoj cilj - dranje Musejlime u Jema
mi. Da li je Musejlime uope imao namjeru napustiti Jemamu, to ne
moemo sa sigurnou znati.
Kad je Ikrime primio vijesti o Halidovoj pobjedi nad Tulejhom,
poelo ga je obuzimati nestrpljenje.

ekanje je raspalj ivalo njegov e


stoki temperament. Ikrime je bio neustraiv vojskovoa, ali mu je ne
dostajalo Halidovo hladno prosuivanje i strpljivost. Onda je Ikrime
uo da

urahbil b. Hasene marira prema njemu.

urahbil je isto tako


bio komandant korpusa sa zadatkom da slijedi !krimu i eka dalja
nareenja. Za nekoliko dana,

urahbil e biti tu sa njim.


207
Halid ibn Velid
Zatim su stigle vijesti kako je Halid porazio Selmu. Ikrime vie
nije mogao izdrati. Zato bi sva slava pripala Halidu? Zato ekati

urahbila? Zato ne bi sam napao Musejlimu? Ako bi ga sam pora


zio, to bi zasjenilo sve dotadanje uspjehe. Halifa bi bio vrlo prijatno
iznenaen. Ikrime je pokrenuo svoj korpus. Bilo je to krajem oktobra
632. godine (kraj redepa l l . godine po Hidri).
Nekoliko dana kasnije Musej lime ga j e potpuno samlj eo. Ikrime
je napisao pokajniko pismo halif u kome ga je iscrpno izvijestio o
neslavnoj akciji.

urahbil je takoe uo za ove nemile vijesti, pa je iz


opreza zastao na izvjesnoj udaljenosti od Ikriminog logora.
Halifa Ebu Bekr je bio jako razlj uen Ikriminom brzopletou i
nepokoravanjem preciznim nareenj ima. Nije ni pokuavao sakriti
svoju ljutnju dok mu je pisao:
"0 sine Ikrimine majke! Ne izlazi mi na oi. Tvoj povratak pod
ovim okolnostima bi unitio borbeni moral ljudi. Produi sa svojim
snagama za Oman i pomozi Huzejfi. Kad Huzejfe zavri svoj zadatak,
ti nastavi prema Mahri i pomozi Erfedu, nakon toga idi u Jemen i
pomozi Muhadiru. Ne elim s tobom vie razgovarati dok se ne do
kae na novim zadacima."1
Opameen porazom od Musejlime i halifnim otrim rijeima,
Ikrime j e pokrenuo svoj korpus i odmarirao prema Oranu.

urahbil j e ostao u podruju Jemame. Kako bi bio siguran da

u
rahbil nee uiniti greku kao Ikrime, Ebu Bekr mu j e poslao pismo:
"Ostani gdje jesi i ekaj nareenja.''
Nakon to j e presudio Halidu u vezi sa Malikovim sluajem, halifa
mu je naredio da krene na Jemamu i uniti Musejlimu Laca. Halifa
je takoe naredio

urahbilu da se sa svojim korpusom potini Ha


lidu. Ostale muslimanske snage sainjene od Ensarija i Muhadira
nisu bile angaovane i ekale su kod halife u Medini. Uskoro e halifa
i njih poslati da se pridrue Halidu. Tako je sada glavnina islamske
voj ske bila pod Halidovom direktnom komandom.
Halid j e stigao u Butu, gdje ga je ekao njegov stari korpus. U me
uvremenu j e halifa pisao

urahbilu:
l Taberi, 2/504, 509.
2 Taberi, 2/522.
2Q8
Bitk
a
na Jemami
"Kreni i prikljui se Halidu i stavi se pod njegovu komandu. Kad
problem femame bude rijeen, nastavi sa svojim snagama prema
Amru b. Asu i pomozi mu u operacijama protiv Huzaa."1
Huza j e bilo pleme na granici sa Sirijom koje j e U sama kaznio, ali
nije ga pokorio.
Halid j e ekao u Buti da mu se prikljue snage koje su inili Ensa
rije i Muhadiri. Kad su ovi stigli iz Medine, Halid j e krenuo prema
Jemami. Halid se radovao injenici da e svoju, sada pojaanu vojsku,
dodatno pojaati odmornim

urahbilovim korpusom. Ali, nee biti


tako. Nekoliko dana prije nego je Halid stigao,

urahbil je upao u istu


zamku kao Ikrime. Krenuo je naprijed i sudario se sa Musejlimom.
Izraavaj ui aljenje,

urahbil se izjadao Halidu koji ga je strogo uko


rio zbog nepromiljenosti.
Halid je bio nadomak Jemame kad su ga njegovi izviai izvijestili
da se Musejlime ulogorio u ravnici Akraba, na sjevernom kraj u oaze
Hanifa kroz koju prolazi put za Jemamu. Halid se nije htio priblia
vati neprij atelju kroz dolinu, pa j e skrenuo s puta nekoliko kilometara
istono od Akrabe, skrenuo ka j ugu i izbio na uzvisunu oko dva kilo
metra j uno od oaze Hanifa tako da je gledao nasuprot grada Dubej
la.2 Sa ove uzvisine, Halid j e mogao vidjeti itavu dolinu Akraba pa i
mjesto gdje se ulogorio Musejlime. Halid se ulogorio na ovoj uzvisini.
Njegova vojska je brojala oko 13 000 ljudi.
im je Halid krenuo iz Bute, Musejlime je bio obavijeten o tome.
Takoe je znao da je to glavnina muslimanske vojske. Podruje oko
Jemame je bilo prepuna vonjaka i obraenih polja. Jemama je zapra
vo bila ire podruje, a ne grad. Sjedite ovog podruja je bio Hidr.
Tano tamo gdje je nekad bio Hidr, danas je smjeten Rijad.3
Musejlime se pobojao da bi muslimani mogli unititi njegova sela
i poljoprivredna dobra. Zato se povukao oko 45 kilometara sjevero
zapadno od Jemame u blizini Dubejle gdje poinje ravnica Akraba.
Sa ove pozicije Musejlime je mogao braniti plodnu ravnicu Jemame.
Taberi, 2/509.
2 Dubejla je sada malo selo, a prema navodima lokalnog stanovnitva, nekada je bila vei
grad.
3 Selo Jemama koje danas postoji oko 90 kilometara j ugoistono od dananjeg Rijada, a u
blizini Hirda, nije Jemama iz ove bitke.
209
Halid ibn Velid
Laac je bio potpuno spreman za bitku u dolini Akraba, sa voj
skom od 40 000 ratnika vrlo visokog borbenog morala. Dvije uspje
ne bitke, protiv Ikrime i

urahbila donijele su mu jo vei ugled i


pojaale vjeru u njegovu nepobjedivost. Njegovi ljudi su sada bili jo
spremniji rtvovati se za svog vou. Musejlime j e bio potpuno uvje
ren da e poraziti Halida kao to j e porazio i njegove prethodnike.
Nekoliko dana prije nego je Halid stigao, Musejlime je izgubio jed
nog od svojih sposobnih komandanata. Bio j e to Mudaa b. Merare,
kojeg smo ve spominjali kao lana delegacije plemena Benu Hanife
kad su bili u posjeti kod Allahova Poslanika, alejhisselam. Mudaa
je sa 40 konjanika odjahao da se sukobi sa jednim susjednim pleme
nom s koj im su bili u zavadi. Kad su se vraali, zanoili su na lokacij i
Senij etul Jemama. Odmetnici su spokojno spavali kad ih je otkrila
prethodnica Halidove vojske i zarobila ih. Doveli su ih pred Halida,
koj i ih poe ispitivati o nj ihovoj vjeri. Da li je poslanik Muhammed,
alejhisselam, ili Musejlime. Oni mu odgovorie polovino:
- Neka bude da ima jedan poslanik meu vama i jedan meu nama. 1
Ovo j e bilo pregrubo za Halidove ui. Svima j e odsjekao glave,
osim Mudai, kojeg je okovao u lance i zadrao ga kao taoca, procje
njujui da bi zbog svoj e vanosti mogao biti od koristi.
Dolina oaze Hanifa je predstavljala bojno polje. Sa sjeverne strane
oaze teren se uzdie za oko 30 metara, as blago as vrlo strmo. Sa
j une strane oaze teren se uzdie na 60 metara, ali mnogo blae. Oko
2 kilometra odatle Halid je postavio svoj logor. Sa sjeverne strane
oaze, na uzvisini je bio logor Musej liminih odmetnika. Iza njihovih
lea se prostirala ravnica Akraba. Na oko 4 kilometra sjeverno od
oaze, iza logora odmetnika bio j e prostrani vrt Abaz, opasan zidi
nama. Zbog dogaaja koji e se zbiti tokom bitke, ovaj vrt e postati
poznat kao "Vrt smrti"2 (vidi kartu 9 na strani 21 1) .
Slijedeeg jutra dvije vojske su zauzele borbene poretke za bitku.
Musejlime je organizovao svoje snage u centar i dva krila. Lijevo krilo
j e povjerio Redalu, a desno Muhakimu b. Tufejlu, dok j e centrom
komandovao on, Laac lino.
1 Taberi, 2/510.
2 Danas ne postoje nikakvi tragovi ovog parka, pa je nemogue odrediti njegovu tanu lo
kaciju. Mi smo je odredili na osnovu rekonstrukcije toka bitke.
210
T
Sjever
c= Odmetnici
- Muslimani
Kraj Malika b. Nuvejre
KARTA 9.
BITKA NA JEMAMI
D
VR

Muslimanski logor
21 1
Halid ibn Velid
Kako bi podigao borbeni moral vojske, Musejlimin sin

urahbil je bio
u prednjim redovima odmetnike vojske. Laljivi sin Laljivca je vikao:
- O Benu Hanife! Borite se danas za svoju ast! Ako izgubite, vae
ene e postati roblje naeg neprij atelja! Borite se za svoj e eneP
Musejlime j e ekao da Halid napadne.

elio se boriti defanzivno


sve dok muslimanski napad ne otupi, a tad bi on preuzeo inicijativu.
Muslimani su cijelu no proveli u ibadetu. Trebali su se suoiti sa
najjaim i naj fanatinijim neprijateljem do sada, a nj ihov komandant
je bio posebno opasan i lukav. Halid je organizovao svoje snage slino
kao i neprijatelj. Na lijevom krilu je komandovao Huzejfe, a na de
snom Zejd, stariji Omerov brat, a Halid j e komandovao centrom. U
ovoj bici Halid nije organizovao snage u plemenske grupe, kao to je
to bio obiaj do sada, nego j e izmijeao ljudstvo.
Halid j e, u skladu sa svojim obiajem, planirao napasti prvi, baciti
neprijatelja u defanzivu i zadrati taj tempo. Tako e Musejlime biti
sprijeen u pokuaju manevara, jer e biti suvie vezan napadima.
Halid nije ni slutio kakvo iskuenje oekuje muslimane. Tako gorku i
krvavu bitku muslimani nikad do tada nisu iskusili. Odmetnici su bili
brojano nadmoni i to tri na j edan i bili su pod komandom hrabrih
vojskovoa. Ali, Halid j e bio uvjeren u pobjedu. Imao j e veliko pouz
danje u vjetinu i hrabrost svoj ih ofcira i voj nika. Kad bi pogledao
u prve redove svoje vojske, osjetio bi veliki ponos i ushienje. Tu su
bili ponajbolji borci tog vremena, a neki od njih e to tek postati. Tu
j e bio Omerov brat Zejd, Omerov sin Abdullah, Ebu Dudane, koji
je na Uhudu titio Allahova Poslanika, alejhisselam, Abdurrahman,
sin halife Ebu Bekra, Muavija, koji e postati halifa, Umm Ammara
sa svojim sinom koja se borila na Uhudu pored Allahova Poslanika,
alejhisselam. Tu je bio i Vahij sa svoj im smrtonosnim kopljem.
Muslimanski ofciri su bili ispred svoje vojske. Glasno su uili
kur'anske ajete. Podsjeali su muslimane na Dennet koji je obean
onima koji padnu na bojnom polju.
U rano i hladno j utro tree sedmice decembra 632. godine (poe
tak evala l l . godine po Hidri) poela je bitka na Jemami.
Taberi, 2/509.
212
Bitka na Jemami
Halid je naredio opi napad. Muslimanski redovi su se zatalasa
li uz povike: "Allahu ekber!" Dvije vojske su se sudarile, zrak je bio
ispunj en uzvicima. Halid je obarao svakog nevj ernika koji bi doao
ispred njega, a najbolji muslimanski borci nisu nimalo za njim zao
stajali. Izgledalo je kao da e muslimani uskoro razbiti nevjernike.
Ali, nevj ernici su bili vrsti kao stijena. Mnogi su ve pali od mu
slimanske ruke, ali nije bilo nikakvih znakova slabljenja nj ihovog
borbenog poretka. Odmetnici su se borili fanatino. Radije su ginuli
nego prepustili i jedan centimetar bojnog polj a. U j ednom trenutku,
Halid je ugledao poremeaj u muslimanskim redovima. Shvatio je da
je nastao mete zbog neuspjelog pokuaja probijanja neprijateljskog
fronta. Sve dok su muslimani bili u ofanzivi, a neprij atelj se branio,
mali poremeaji borbenog poretka ga nisu zabrinjavali.
Musejlime je shvatio da nee moi j o dugo odoljeti muslimanskim
napadima i da e uskoro biti razbijen, pa je naredio kontranapad po
cijeloj duini fronta. Nevjernici se naglo pokrenue poput plimnog ta
lasa. Napadoe sa velikim zanosom. Svaki odmetnik j e udio za de
nnetom koji im j e Musejlime obeao. Muslimanski redovi popustie.
Brojana nadmo odmetnika je dola do izraaja. Napadaj ui u
kompaktnoj masi, nevjernici su prorijedili muslimanske redove i pri
tiskali sve j ae. Muslimani polahko poee uzmicati, a zatim nj ihovio
povlaenje postade sve bre. Odmetnici jo pojaae napad i musli
manski redovi potpuno popustie. Muslimanske jedinice se poee
povlaiti u sve veem neredu. Ofciri su ih pokuali reorganizovati,
ali bezuspjeno. Muslimanska vojska je potpuno potisnuta sa bojnog
polja. Bjeei ispred odmetnika, proli su kroz svoj logor i zaustavili
se tek iza njega.
Kad su muslimani poeli bjeati, neprijatelj ih j e slijedio u stopu.
Ovo nij e bio planiran manevar. Bila je to vie stihijska reakcija, sli
na onoj kad su muslimani poeli goniti neprijatelja u prvom dijelu
Bitke na Uhudu. Odmetnici su upali u muslimanski logor i poeli ga
pljakati. Ova pljaka, kao i ona na Uhudu, dala je vremena Halidu da
zastane, proui situaciju i pripremi vojsku za kontranapad.
U muslimanskom logoru, izmeu ostalih, bio je i Halidov ator u
kome je bila Halidova supruga Lejla i zaroblj eni odmetniki koman
dant Mudaa, jo uvijek u okovima. Nekoliko odmetnika je dospjelo
213
Halid ibn Velid
do Halidovog atora s namjerom da ga opljakaju. Kad su ugledali
Mudau, na trenutak su zastali. Zatim su ugledali Lejlu i krenuli da je
ubiju, ali ih Mudaa zaustavi:
- Ja sam njen zatitnik. Eno vam mukaraca. 1
Zaokupljeni pljakom, odmetnici produie dalj e ne oslobodivi
svog okovanog prijatelja.
Uskoro je logor muslimana bio pun odmetnika koji su plijenili sve
to su mogli ponijeti, a ostalo su razbijali i unitavali. Nakon toga su
izrezali atore na komade. A onda je pljaka prestala i odmetnici su
se vratili u ravnicu. Dok su se vraali, iza sebe su mogli vidjeti musli
mansku vojsku reorganizovanu u perfektan borbeni poredak.
Kad su se nakon bijega zaustavili, muslimani su predahli i razmi
ljali ta im se dogodilo. Nije bilo straha u njihovim redovima. Ljuti
sami na sebe, muslimani su razmiljali.

ta im se to dogodilo? Zato se
to dogodilo? Kako je uope mogue da im se tako neto dogodi? Svojim
oima su vidjeli ogromne neprijateljske gubitke, a sada su gubitnici.
A onda su shvatili ta se dogodilo. Jedno pleme je optuivala dru
go pleme, plemenski ogranci su to isto inili, oni iz grada su optui
vali ljude iz pustinje. Zauli su se povici:
- Mi znamo o ratovanj u mnogo vie od vas.
- Ne, mi znamo vie.
- Vratimo se ponovo u stare poretke. Podijelimo se opet po ple-
menima. Onda emo vidjeti ko je bolji.2
Halid je stajao sa strane i sluao ove prepirke. Shvatio j e gdje je
greka. Shvatio je zato su muslimani popustili i iz napada j urnuli u
bijeg. Njegova ideja mijeanja plemena je bila pogrena. Osjeaj pri
padnosti plemenu j e kod Arapa bio neobino jak. Zato je Halid ispra
vio greku. Ponovo je organizovao vojsku u isti borbeni poredak, sa
istim komandantima, ali su sada plemena nastupala kao cjelina. Sada
se svaki ovjek borio ne samo za islam, nego i za ast plemena. Bilo j e
mnogo tekog rivalstva meu plemenima. Halid j e to iskoristio.
Taberi, 2/51 1 .
2 Taberi, 2/51 3.
214
Bita na Jemami
Kad je reorganizacija zavrena, komandanti su se vratili u redove
vojske i govorili o nunosti kanjavanja Musejlime za sramotu koju
im j e maloas nanio. Mnogi muslimanski borci se zaklee da e se
boriti zubima, ako to bude potrebno.
Halid je odabrao nekoliko najboljih ratnika i organizovao ih u po
redak kao svoje lino obezbjeenje, daj ui time do znanja muslima
nima da namjerava lino prodrijeti do srca neprijatelja. Ovo je dodat
no podiglo borbeni moral muslimana.
Ovako organizovani, muslimani se ponovo vratie u ravnicu.
Ovoga puta nisu doli kao lavovi. Sada su doli kao gladni lavovi.
U meuvremenu je i Musejlime reorganizovao svoje redove. Oe
kivao j e ponovni Halidov napad i nadao se da e ponovo odbaciti
muslimane.
Muslimani su krenuli u napad uzvikujui "Allahu ekber" (Allah
j e najvei). Armije su se ponovo sudarile, centar sa centrom, a krila
sa krilima. Komandant desnog krila muslimana, Zejd, uhvatio se u
kotac sa Redalom, komandantom lijevog krila odmetnika. Zejd mu
je doviknuo:
- O Redal! Napustio si pravu vjeru! Vrati se! To e biti mnogo
plemenitij e! 1
Nevj ernik j e odbio. Okraj j e nastavljen i Zejd je poslao Redala
u Dehennem.
Muslimani su estoko navaljivali, ali su odmetnici bili vrsti. Mu
slimani su bili vjetiji borci, pa su uskoro sasjekli na stotine nevjerni
ka. Sada se brojana prednost odmetnika drastino smanj ila. Dijelovi
frontova su se pomicali as na jednu as na drugu stranu, naprijed i
nazad. Iznad glava zaraenih strana je lebdio oblak praine. Svud oko
lo su leale slomljene sablje i koplja. Vidjele su se gomile iskasapljenih
tijela u lokvama krvi. Bio je to uasan pokolj. Ovo mjesto e kasnije
biti poznato kao "Krvava uvala", a tako se zove jo i danas. Uprkos
tako estokom pokolju, jo uvijek se nije mogao naslutiti ishod bitke.
Halid je shvatio da fanatizam odmetnika lei u prisustvu Musej
lime Laljivca. Ako bi Musejlime bio ubijen, njihov borbeni moral bi
krahirao. Ali, Musejlime nije bio u prvim redovima kao Halid. Zau-
Taberi, 2/51 1 .
215
Halid ibn Velid
zeo je mjesto u sigurnosti dubine borbenog poretka, okruen svoj im
najvatrenijim sljedbenicima.
A onda j e estina borbe popustila da bi obje strane predahnule .
. Nastalo je zatije. Halid je istupio naprijed prema neprij atelju i upu
tio izazov:
- Ja sam sin Velidov! Ima li neko da mi se suprotstavi?
Najbolji borci meu odmetnicima su istupili naprijed i j edan po
jedan se uputili prema Halidu. Na svakog od njih, Halid je potroio
samo jednu minutu. Nakon svakog dvoboja, Halid bi odrecitovao:
"Ja sam sin mnogih poglavica
Moja sablja je otra i strana
Silnija je od uzavrelog lonca rata
Kad proklj ua svom estinom:'1
Polahko i smireno, Halid se pribliavao Musejlimi, ubijaj ui jed
nog po jednog izazivaa. Odjednom, nije bilo vie nijednog odmet
nika koji bi se usudio izai pred Halida. Dvoboj po dvoboj , korak po
korak i Halid se priblii Musej limi tako blizu da j e mogao s njim raz
govarati bez dovikivanja. To je bio Halidov cilj. Laljivac je bio okru
en gardom, pa Halid nikako nije mogao do njega.
Halid predloi da razgovaraj u i Musejlime pristade, pa istupi malo
naprijed. Sada su bili jo blie jedan drugom. Halid ga upita:
- Ako bismo vam postavili neke uslove, na kakve uslove biste vi
pristali?2
Musejlime nakrivi glavu, kao da slua neku nevidljivu osobu koj a
stoji iza njega i razgovara s nj im. Bio je to njegov uobiajeni stav kad
j e "primao objavu". Halid se tad sjeti kako je Allahov Poslanik, alej
hisselam, govorio da Musejlime nikad nije sam, da je ejtan uvijek s
njim, da Musejlime uvijek slijedi ejtanova uputstva i da mu uvij ek pri
razgovoru sa ejtanom izbije pjena na usta. Musejlime je upravo tako
izgledao. ejtan je zabranio Musejlimi da pristane na ikakve uslove,
pa Musejlime pogleda u Halida i zavrti glavom u znak odbij anja.
Taberi, 2/513.
2 Taberi, 2/51 4.
216
Bita na Jemami
Halid j e ve ranije odluio ubiti Musejlimu. Malopreanji dvo
boji i razgovor sa Musejlimom su bili samo nain da mu se dovolj no
priblii. Morao j e reagovati brzo, prije nego se Musejlime vrati u si
gurnost svoje garde. Halid j e postavio jo nekoliko pitanja. Svaki put
bi Musejlime okrenuo glavu i sluao glas iza sebe. To j e bio pravi mo
menat. Halid brzo j urnu prema Musejlimi, ali j e Musejlime bio bri.
Kao munja se vratio meu svoje gardiste.
Musejlime je ponovo bio na sigurnom. Ali, u trenutku Musejli
minog bijega neto udno se dogodilo u srcima dvij u armija. Jedni
su klonuli duhom, dok su drugi naglo ivnuli. Musejlimin bijeg pred
Halidom je osramotio Laljivca pred njegovim ljudima. Halidu to nije
promaklo. Ugledao je povoljan psiholoki momenat i naredio trenut
ni i sveopi napad.
Muslimani estoko napadoe. Konano su ugledali pobjedu na vi
diku. Odmetnici poee uzmicati dok su muslimani vitlali sabljama i
bodeima. Povlaenje odmetnika postade sve bre. Konano, njihov
front je pukao i slomio se na nekoliko mjesta.
Musejlime nije mogao nita uiniti. Njegov najbolji general Red
al je ubijen. Komandant njegovog desnog krila, Muhakim je vikao:
- Benu Hanife! Vrt! Vrt! Uite u vrt, ja u vam tititi odstupnicu.
Ali, rasulo odmetnika je odmaklo tako daleko da se vie nije mo
glo zaustaviti. Pobjegli su u svim pravcima. Samo etvtrina Musejli
mine armije je ostala u borbenom poretku. Ovaj dio odmetnika se
poe organizovano povlaiti ka vrtu. Muhakim ih je titio sve dok ga
nije pogodila strijela Abdurrahmana, sina halife Ebu Bekra.
Sada su muslimani kroz ravnicu Akrabe proganjali odmetnike. Su
stizali su ih i ubijali. Konano, dobar dio odmetnika se uspio skloniti
u zidinama opasani vrt. Bilo ih je neto vie od 7 000, a meu njima i
Musejlime. Kada su i posljednji odmetnici uli u vrt, zatvorili su kapi
ju i zakljuali se. Sada su bili sigurni. Ali, oni su samo tako mislili.
Najvei dio muslimanske vojske se uskoro okupio oko vrta smrti.
Sada je bilo ve poslijepodne i muslimani su, prije nego se smrkne,
eljeli zavriti posao koji su zapoeli jo u rano j utro. Zidovi oko vrta
su se pruali kao neproboj na brana. Kapija je bila pretvrda, a nije bilo
opreme ni vremena za opsjedanje.
217
Halid ibn Velid
Dok je Halid u mislima grozniavo tragao za nekom dobrom ide
jom, jedan iskusni ratnik, Beraa b. Malik, je rekao svojim drugovima:
- Prebacite me preko zidova u vrt. 1
Muslimani odbie. Beraa j e bio ugledan i izuzetno potovan ashab,
pa su ostali ashabi odbili njegovu ideju zato to bi sigurno poginuo u
toj akcij i. Ali Beraa je bio uporan. Konano, ashabi popustie i popee
ga na svoja ramena. Beraa se uhvatio za vrh zida i preskoio u vrt.
Na putu do vrata su stajala dva ili tri odmetnika koje Beraa sasijee
i otvori vrata. Muslimani pojurie unutra, kao to voda prodre kroz
puknutu branu. Posljednji i najkrvavij i okraj na Jemami je zapoeo.
U poetku su odmetnici uspijevali usporavati prodor muslimana kroz
tijesni prolaz. Ali, muslimani su uspjeli eliminisati one koji su im sprea
vali prolaz, pa je broj muslimana unutar vrta poeo ubrzano rasti.
Bitka je postajala sve ea. Poto nije bilo mjesta za manevar,
okraj je bio sasvim direktan. Postepeno, redovi odmetnika su po
stajali sve rjei. Ali, Musejlime je bio jo iv i nije pokazivao nikakve
znake odstupanja. Isukao je sablju i borio se snagom i vjetinom koja
je iznenadila muslimane. Lukavi Laac je bio izvrstan borac. Na usta
mu je izbijala pjena, pa se runi Laac pretvorio u stranu nakazu.
Zadnja faza bitke j e bila na vrhuncu. Muslimani su napadali sve
jae i jae. Nastao j e takav pokolj, da se tlo pod nogama pretvorilo u
crveni mulj. Mnogi odmetnici su prilazili Musejlimi i pitali:
- Gdje je pobjeda koju si obeao?
- Borite se, o Benu Hanife! Borite se do kraja! - vikao j e Laac.2
Musejlime j e znao da Halid nee imati nimalo milosti prema nje
mu, znao je da je ve osuen. Ovaj ejtanski genij je odluio povui
sa sobom itavo svoje pleme. Od njegove sablje je palo nekoliko mu
slimana, a njegova garda nije odmicala od njega.
Tada ga je spazio Vahij. Bio je jedan od ratnih zloinaca koje je
Allahov Poslanik, alejhisselam, naznaio pri zauzimanju Mekke. Stra
hujui za ivot, pobjegao je u Taif i tamo ivio neko vrijeme. Kad je
pleme Sekif primilo islam i on je to uinio. Doao je kod Poslanika,
alejhisselam, i izrazio elju da postane musliman. Poslanik ga dugo nije
vidio, pa nije bio siguran ko je on.
Taberi, 2/514.
2 Isti izvor.
21 8
Bita na Jemami
- Jesi li ti Vahij? upita Poslanik, alejhisselam.
- Jesam, o Allahov Poslanie.
- Ispriaj mi kako si ubio Hamzu.
Vahij ispria itavu priu, od poetka do kraja. Priao je o tom
dogaaju kao kad stari ponosni ratnik pria svoje doivljaje okuplj e
nim sluaocima, jer ubiti takvog ratnika kao to j e bio Hamza je ne
sumnj ivo veliko borbeno dostignue. Vahij je zavrio svoju priu,
ali aferima nije bilo. Na Poslanikovom, alejhisselam, licu se vidjela
duboka tuga. Kratko je rekao:
- Nemoj da te moje oi ikada vie vide.2
Slijedee dvije godine, Vahij je ivio u raznim naselj ima oko Ta
ifa, povueno u tekoj bijedi, klonei se susreta sa bilo kim. Grizla ga
je savjest, osjeao je teku krivnju. Onda su doli odmetnici. Vahij je
ostao vrst u vjeri i odluio se boriti protiv nj ih. Sada j e sluio pod
zastavom Allahove Sablje.
Kad je Vahij ugledao Musejlimu, pritegao je svoje koplje. U tom
trenutku se Musejlime estoko borio. Odbijajui napade muslimana
koj i su nastojali doprijeti do njega, on se borio as na elu svoje garde,
as bi se izmijeao sa njima. Povremeno bi bio zaklonjen gardistima,
ali ga Vahij nije isputao iz vida. Vahij je odabrao metu.
Polahko se kretao prema Musejlimi dok mu nije doao na domet ko
plja. estoka Musejlimina garda je bila svud oko njega. Ali, Vahij ih vie
nije vidio. U njegovom vidnom polju je postojala samo njegova meta.
U tom trenutku Umm Ammara je pokuavala doprijeti do Mu
sejlime. Na putu j oj se isprijeio jedan odmetnik. Umm Ammara ga
napade i odmetnik joj odsijee ruku. U blizini je bio njen sin koji sa
sijee nevj ernika i pobrinu se za svoj u majku.
Vahij se kretao sve bre. U mislima mu je bio Hamza. Od kada
ga je ubio, njegov ivot je postao sama patnja. U misli mu je doao
Hamzin lik. Fini, snani, visoki gospodin. Onda je pogledao u Musej
limu. Kakva suprotnost. Ruan, ut, spljotena nosa. Lice mu je bilo
iskrivljeno od bijesa i mrnje, na usta mu je curila bezbojna pjena.
Svo zlo iz te ljudske nakaze se ukazalo na njegovom licu.
l Ibn Hiam, 2/72.
2 Isti izvor.
219
Halid ibn Velid
Iskusnim okom, Vahij je odmjeravao udaljenost. Bila je savrena.
Kad je Vahij nanianio i zamahnuo kopljem, ugledao j e kako Ebu
Dudane stie do Musejlime vitlaj ui sabljom. Vahij je bacio koplje.
Koplje j e pogodilo Musejlimu u stomak. Laljivac pade, lice mu se
iskrivi od bola, rukama zgrabi drku koplja. U tom trenutku E bu Dud
ane j e bio nad njim. Preciznim zamahom sablje, odvoj io j e ejtansku
glavu od njenog tijela. Ebu Dudane se uspravio da objavi radosnu
vijest. U tom trenutku sijevnu odmetnika sablja i Ebu Dudane lee
pokoen. Jedan odmetnik, gledaj ui u Laljivca, uzviknu:
- Crni rob ga j e ubio.
Odmah se proiri glas kroz muslimanske i odmetnike redove:
- Musejlime je mrtav. 1
Vahij je kasnije ratovao u Halidovoj vojsci sve do osvajanja Siri
je. Kad j e Sirija uspostavljena kao muslimanska provincija, Vahij se
skrasio u Homsu i tu doivio duboku starost. U Homsu, godinama
kasnije, Vahij je postao poznata linost. Mnogi znatielj nici su odla
zili do njegove kue i ispitivali ga o pojedinostima vezanim za ubija
nje Hamze i Musejlime. Vahij bi do u detalje ispriao ove dogaaj e.
Kad bi zavrio svoju priu, podigao bi svoje koplje i rekao:
- Ovim kopljem, u doba dahilijjeta sam ubio najboljeg ovjeka, a
kad sam postao vjernik, ubio sam najgoreg.2
Glas o Musejliminoj smrti se brzo rairila meu odmetnicima.
Neki od nj ih su zapali u samoubilaki oaj i jo ee se borili, ali su
time samo produili agoniju. Nisu mogli spasiti ivote. Mnogi odmet
nici su prekinuli borbu i u oaju ekali da im muslimanska sablja skrati
muke. Sa zadnj im nadljudskim naporom, muslimani su uletjeli u zbu
njenu i bespomonu masu nevjernika i svoj im sabljama spustili Alla
hovu srdbu na nevjernike. To vie nije bila bitka. Bio je to pokolj .
U vrijeme zalaska sunca, mir se vratio u Vrt smrti. Muslimani su
bili toliko umorni da nisu mogli podii sablje, a i nije vie bilo nikoga
za ubijanje. Kad je pala no, muslimani su zaspali i pobjegli iz none
more u slatki san pobjednika.
l Ibn Hiam, 2/72.
2 Ibn Hiam, 2/72.
220
Bita na Jemami
Slijedeeg jutra je Halid hodao po bojnom polju. Svugdje je vidio
tragove bitke. Slomljena, uvrnuta tijela u uasnim oblicima bila su
rasuta po oazi i ravnici Akrabe i po Vrtu smrti. Dok je hodao, j edva j e
pronalazio stopu prostora gdje nema krvi.
Sve vode odmetnika su ubijeni. Spasio se jedino Mudaa. Okovan
u eljezo, hodao je pored Halida i identifkovao poginule odmetnike
komandante. Osim iz ovog razloga, Halid ga je proveo po bojnom
polju da osjeti potpuni poraz Benu Hanife.
Stanje muslimanske vojske je takoe bilo uasno. Bitka je uzela te
ak danak. U tom trenutku muslimani nisu bili u stanju ni odbraniti se,
a o borbi nije moglo biti ni govora. Halid je bio zadovojan ishodom bit
ke. Musejlime je ubijen, njegova vojska je potpuno unitena. Halidovo
srce je treptalo u zadovoljstvu. Ali, Mudaa je to uskoro pokvario.
- Pobijedio si Halide. Ali, borio si se sa malim dijelom Benu Ha
nife koji j e Musejlime brzo sakupio. Glavnina vojske j e j o uvijek u
tvravi Jemame.
- Allah te prokleo. ta to pria? - buljio je u njega Halid.
- Da, tako je. Preporuujem ti da prihvati njihovu mirnu preda-
ju. Postavi uslove i ja u otii u tvravu i uvjeriti ih da poloe oruje
- nastavi Mudaa.
Halid j e znao da nema nikakvih ansi sa vojskom koja j e u stanj u
u kakvom je bila njegova, pa je prihvatio ovaj prijedlog.
Uslovi predaje su utvreni. Muslimani e uzeti svo zlato, sablje, na
oruanje i konje u Jemami i odvest e pola stanovnitva u roblje. Mud
aa j e osloboen okova. Dajui rije da e se vratiti, otiao je u utvrdu.
Nakon nekog vremena, Mudaa se vratio odmahujui glavom:
- Nisu pristali. Spremni su na borbu. Okrenuli su se protiv mene.
Moe ih sada napasti.
Zatim je Halid otiao da lino pogleda utvrdu. Ostavio je vojsku
da pokopa poginule i pokupi plijen, a on se sa jednim odredom zapu
tio ka tvravi Jemame. S nj im je bio i Mudaa. Kad su stigli do sjever
nih zidina tvrave, Halid je zastao zauen. Grudobrani na zidinama
su bili naikani ratnicima na koj ima se presij evalo oruje i oprema.
Ko bi mogao ratovati protiv odmorne vojske koja je ovako utvrdena?
Njegovi ljudi sigurno nisu bili sposobni za tako neto.
221
Halid ibn Velid
- Moda bi oni pristali na mir, ako im obea da nikog nee zaro-
biti. Zlato, oruje, opremu i konje moe dobiti - predloi Mudaa.
- Da li bi oni pristali na to? - upita Halid.
- Ja sam im to ve predlagao, ali nisu nita rekli na to.
Halid je popustio koliko je mogao i dalje nije htio.
- Dajem vam tri dana. Ako se vrata do tad ne otvore, ja u napasti.
A tada nema nikakvih uslova.
Mudaa je ponovo otiao u tvravu. Ovoga puta se vratio nasmijan.
- Pristali su - ree radosni Mudaa. 1
Ugovor j e sainjen. Potpisao ga j e Halid kao predstavnik musli
mana i Mudaa kao predstavnik Benu Hanife.2 Mudaa se vratio u
tvravu i vrata su se uskoro otvorila. Halid sa svoj im odredom od
mah ujaha unutra. Pogled mu j e lutao po tvravi u potrazi za naoru
anim ratnicima. Ali gdje god bi pogledao, vidio je samo ene, djecu
i starce. Pozvao je Mudau i upitao:
- Gdje su ratnici koje sam vidio?
- To su ratnici koje si vidio. Kad sam uao u tvravu, obukao sam
ih u oklope, dao im oruje i postavio ih na zidine. Nema nikakvih
ratnika - ree Mudaa pokazujui na ene.
- Mudaa, prevario si me - ree Halid ljutito.
- Ovo je moj narod. Nisam mogao drugaije postupiti - bio je
Mudain odgovor.
Da nije bilo ugovora, Halid bi Mudau raskomadao golim ruka
ma. Ali, ugovor je potpisan, a njegove odredbe se moraju potovati.
Svi pripadnici Benu Hanife koji su bili u gradu sada su bili sigurni.
Ubrzo su izali iz grada i slobodno se kretali.
Dan ili dva kasnije, stiglo j e pismo od halife, koji nije znao sve de
talje oko samog kraja bitke. U pismu je naredio Halidu da ubije sve
odmetnike iz plemena Benu Hanife. Halid mu j e uzvratio pismom u
kome ga obavjetava da nareenj e ne moe biti izvreno zbog ugovora
koji je potpisao. Ebu Bekr je obeao da e prouiti odredbe ugovora.
1 Taberi, 2/51 5-5177; EI-Belazuri, 99- 100.
2 Postoje odreena neslaganja historiara u vezi sa odredbama ugovora. Radi se o nekoliko
nevanih detalja.
222
Bitka na Jemami
Ugovor je obuhvatao samo one koji su bili u tvravi. Ostatak
ogromnog plemena Benu Hanife, desetine hiljada, ivjelo je u regio
nu oko Jemame i nisu bili obuhvaeni ugovorom. Najvaniji dio ple
mena su bili voj nici koji su preivjeli bitku i bilo ih je oko 20 000. Oni
su nasumice lutali ravnicom Akrabe u veim ili manjim grupama.
Nakon Musejlimine pogibije, oni nisu predstavljali naroitu opasnost
za islam, ali bi se ipak mogli organizovati i izazivati neprilike. Oni
moraju biti zdroblj eni. Prema obiajima rata, oni nisu mogli biti abo
lirani dok se potpuno ne pokore.
Halid je odluio ugasiti i posljednju mogunost otpora u Benu
Hanif, tako da zavlada potpuni mir u regionu. Nakon nekoliko dana
odmora, podijelio je vojsku u nekoliko odreda sa zadacima da pretre
su cijeli region Jemame i da pokore ili ubiju svakog pojedinca. Odredi
su krenuli u izvrenje zadatka.
Hiljade rasutih voj nika se nije htjelo predati, pa su zbrisani sa lica
zemlj e. Hiljade su se pokorile i bile poteene. Uglavnom, svi prei
vjeli su ponovo primili islam.
Halid je uspostavio komandna mjesto pored Jemame i tamo ostao
oko dva mjeseca oekujui halifna dalja nareenj a.
Uspjehom na Jemami, najvei dijelovi Arabij e su sada oieni od
odmetnitva. Neke male grupe su jo prkosile, ali nisu predstavljale
nikakvu opasnost. Neke bitke sa odmetnicima e tek biti voene, ali
nijedna od nj ih nee biti tako vana kao ova na Jemami.
Bitka na Jemami j e bila najea i najkrvavij a bitka u dotadanjoj
historiji islama. Nikad do tada muslimani nisu bili na takvom iskue
nj u snage. Ali, muslimani su velianstveno odgovorili ovom izazovu
pod vodstvom Allahove Sablje. Pobijedivi daleko jaeg i nadmoni
jeg neprijatelja, predvoenog stranim Musejlimom, muslimani su
dokazali da su ljudi od elika. Pola stoljea kasnije, starci bi priali
svoj im unucima o ovom dogaaj u. Priu bi zapoinjali i zavravali
tako to bi rekli: "Bio sam na Jemami:'
Broj poginulih je bio zapanjujui. Na strani odmetnika poginulo
je 21 000 ratnika. Od toga je 7 000 poginulo u ravnici Akraba, 7 000 u
Vrtu smrti, a 7 000 u zavrnim operacijama odreda.
223
Halid ibn Velid
U odnosu na odmetnike, muslimani su proli vrlo dobro, ali u
odnosu na ranije bitke, gubici su bili teki. Oko l 200 muslimana je
palo u ovoj bici. 1 Polovina palih muslimana su Muhadiri i Ensari
je - najblii i najpotovaniji ashabi Allahova Poslanika, alejhisselam.
Medu palim muslimanima je bilo 300 hafza Kur'ana. U ovoj bici su
pali neki od najvrednijih muslimana, kao to su: Ebu Dudane, Ebu
Huzejfe, Zejd - Omerov brat.
Kad se Abdullah, Omerov sin, vratio u Medinu, otiao je posjetiti
oca. Omer ga je ovako doekao:
- Zato i ti nisi poginuo kao i Zejd. Zejd je mrtav, a ti si iv. Ne
izlazi mi vie na oi.
- Ali oe, moj amida j e traio smrt i Allah ga j e poastio smru. I
j a sam traio, ali je nisam dobio - pravdao se Abdullah.2
U Bici na Jemami, Ebu Bekrova operacija protiv odmetnika je do
segla svoj vrhunac. Koristei Halida kao svoj u udarnu snagu protiv
najjaeg neprijatelja, idui od blieg ka daljem cilju, Ebu Bekr se po
kazao kao briljantan strateg. Poslije Jemame sve e biti lake.
l Posjetioci dananje Dubejle 1ogu vidjeti dva groblja. Jedno sa june strane oaze, gdje su
pokopani muslimani, a drugo sa sjeverne strane, gdje su pokopani odmetnici.
2 Taberi, 2/51 2- 513.
224
SLOM ODMETNIKA
Slom odmetnika
Ono to je ostalo od odmetnika u manje vanim predjelima Ara
bije, muslimani su iskorijenili u dobro planiranim operacijama u roku
od pet mjeseci.
Amr b. As je sa svojim korpusom otiao na sirijsku granicu da
pokori odmetnike. Najjaa odmetnika plemena u ovom podruju
su bila Huza i Vadia. Pleme Vadia j e bilo ogranak plemena Kalb. Dok
se Halid borio u centralnoj Arabiji, Amr se borio na sjeveru, ali nije
postigao potpun uspjeh. Nije uspio potiniti plemena.
Kad j e Bitka na Jemami zavrena, urahbil b. Hasene je, po hali
fnom nareenj u, nastavio prema sjeveru s namjerom da se pridrui
Amru. Glavnina odmetnika j e bila koncentrisana u regionu Tebuka i
Devmetul Dendela. Dva komandanta su zdruenim snagama napali i
potinili sva odmetnika plemena. Mir se vratio u sjevernu Arabiju.
U Oranu j e najvee odmetniko pleme bilo Ezd, iji starjeina j e
bio Lekit b. Malik, poznatiji kao Zut-Tad (Okrunisani). Ovo pleme
je primilo islam j o u doba Poslanika, alejhisselam, i pristalo na sve
uslove koji su im postavljeni. Kad su uli vijest o Poslanikovom, alej
hisselam, preseljenju na ahiret, glavnina plemena Ezd pod vodstvom
Zu t-Tada se odmetnula od islama. Nije pouzdano poznato da li se
ovaj ovjek predstavljao kao poslanik. Prema Taberiju, ovaj poglavica
je iznosio neke tvrdnje u vezi sa njegovim poslanstvom. 1 Dok je halifa
E bu Bekr bio zauzet odbranom Medine, Zu t-Tad se proglasio kra
ljem Omana sa prijestolnicom u Dibi (vidi kartu 7 na strani 229).
1 Taberi, 2/529.
227
Halid ibn Velid
Nakon to je Halid napustio Zul-Kissu i krenuo na Tulejhu, halifa
je pqslao Huzejfu b. Mihsana, jednog od komandanata korpusa, da
pokori odmetnike u Oranu. Huzejfe je stigao u Oman, ali je procije
nio da njegov korpus nije dovolj no snaan da bi se borio protiv Zut
Tada. Pisao je halif i zatraio pomo, pa je halifa naredio Halidu da
iz Jemame krene u pomo Huzejf. Kad je Halid stigao, muslimani su
zdruenim korpusima izali da se bore protiv Zu t-Tada u Dibi krajem
novembra 632. godine (poetkom ramazana l l. godine po Hidri).
U poetku bitke, stvari se nisu odvijale u korist muslimana, ali su
se u kritinom trenutku pojavili muslimani iz tih krajeva koji su ostali
vjerni islamu. Pomogli su svojoj brai u vjeri i muslimani su pokorili
odmetnike. Zu t-Tad je ubijen u bici.
Huzejfa je postavljen za namjesnika Omana. Uskoro je usposta
vio islamski poredak. Ikrime j e sa svoj im korpusom bio angaovan
na potinjavanju odmetnika u okolini Dibe. U nekoliko akcija ma
njih razmjera, uspio je pokoriti sve odmetnike, uklj uujui i dijelove
plemena Ezd koji su i dalje prkosili islamskoj vojsci. Ezd je potpuno
pokoren i vie nisu predstavljali nikakav problem.
Ikrime je iz Omana, po nareenj u Ehu Bekra otiao u Mehru. I
ovdje j e zaraza odmetnitva zahvatila sve stanovnike, ali ne tako jako
kao to je to bio sluaj u drugim pokraj inama. Mehra je zapravo bila
cilj Erfede b. Herseme, jednog od komandanata korpusa, pa je Ikri
me zapravo pomagao Erfedi, ali poto Erfede jo nije bio stigao,
Ikrime je odluio sam izvriti zadatak.
Voj ska lokalnih odmetnika se okupila u Dejrutu. U toj vojsci su
postojale dvije struje. Ikrime je stigao u Dejrut poetkom januara
633. godine (sredinom evala l l. godine po Hidri). Prije nego j e na
pao, Ikrime j e pozvao odmetnike da se pokaju i prime islam. Vea
struja j e odbila, dok je manja prihvatila i pridruila se !krimi. Tako
pojaan, Ikrime je porazio i potinio odmetnike. Njihov voa je ubi
jen, a Ikrime je zaplijenio velike koliine dobara.
Nakon to j e uspostavio poredak u Mehri, Ikrime se povukao u
Abj an i ekao dalje naredbe.
U Bahreinu je Ala b. Hadremi vodio potpuno samostalnu akciju
protiv odmetnika, jer mu je halifa rekao da nee dobiti pomo i da
228
Slom odmetnika
KARTA 7.
OTPADNI CI - l

SREDOEMNO
r
MORE

DMU
---


DAMASK
'
=
U
.
U
l
`

Sjever

S/r]a
Jr k

KTESlFON
TEBUK

DEVME l

DENDEL
t- -..
t-
t-
BUAHA
UBUE
HAJBER
'

Nl BAD

MEDl NA
BUTA

MEKK

TAl F

JEMAMA



.

l
|CRVENO
MORE
r
J
l
l
NEDRAN

SAN'A
Jemen

ADEN

=
HAJR
l
Q'
Oman
229
Halid ibn Velid
mora djelovati potpuno sam. Kad je stigao u Bahrein, Ala je u Hidru
naao odmetnike koji su se ukopali i utvrdili. Ala j e napao nekoliko
puta, ali bez uspjeha, jer je bilo jako teko proi liniju odmetnikih
rovova. ta god bi pokuao, ne bi uspijevalo, pa se poeo pitati kako
razbiti ovu neprobojnu odbranu.
Jedne noi Ala je zauo povike veselj a koji su dolazili sa nepri
j ateljske strane. Poslao je dvojicu izviaa da utvrde o emu se radi.
Izviai su se ubrzo vratili i izvijestili komandanta da je kod nepri
j atelja u toku estoka pijanka. Ala odmah naredi noni napad. Kad
su muslimani krenuli u napad, nisu naili ni na jednog odmetnikog
straara. Neprijatelj je bio potpuno iznenaen. Muslimani su uletjeli
meu slavlj enike i pobili na stotine nj ih, prije nego su shvatili o emu
se radi. Prije nego su odmetnici doli sebi i pobjegli, muslimani su
ubili jo nekoliko stotina njih.
Slijedeeg dana, Ala ih je progonio du morske obale. Neki od
njih su pruili otpor pa su pobijeni, dok se veina njih predala. Ova
operacija je zavrena krajem januara 633. godine (druge sedmice zul
kadea l l. godine po Hidri).
Jemen j e bio prva provincija koja se odmetnula od islama, pod
vodstvom njihovog poglavice i lanog poslanika Esveda, o emu je
ranije bilo govora. Esveda j e ubio Fej ruz Perzijanac, jo za vrijeme
Allahova Poslanika, alejhisselam. Nakon ovog uspjeha, Fejruz se po
eo ponaati kao namjesnik Sane.
Nakon to je Allahov Poslanik, alejhisselam, preselio na ahiret,
Jemen se ponovo odmetnuo. Ovoga puta im je voa bio Kajs b. Abd
Jegus. Odmetnici su odluili protjerati muslimane iz Jemena, na taj
nain to e ubiti Fejruza i ostale muslimanske voe. Kad muslimani
ostanu bez voa, nee biti nikakav problem protjerati ih.
Da bi ostvario ovu podlu zamisao, Kajs je pozvao Fej ruza i ne
koliko muslimanskih visokih slubenika na razgovor u svojoj kui.
Nekoliko muslimana j e palo u zamku pa su odmah ubijeni. Fej ruz je
uspio pobjei. Poto nije imao nikakvih boljih mogunosti, Fejruz je
potraio sigurnost u bijegu. Napustio j e Sanu. Kaj s je poslao potjeru
za nj im, ali se Fej ruz sklonio u planine. Bilo je to u j unu ili j ulu mjese
cu 632. godine (rebiul-evel ili rebiul-ahir l l . godine po Hidri).
230
Slom odmetnika
Narednih est mjeseci Fej ruz je proveo u planinama, gdje su mu
se prikljuile hiljade muslimana raspoloenih da se bore protiv od
metnika Kaj sa. Fejruz ih j e organizovao u armiju. Kada su bili do
voljno snani, krenuli su prema Sani. Sredinom januara 633. godine
(krajem evala l l . godine po Hidri), muslimani su pobijedili odmet
nike, a Kajs je pobjegao prema Abjanu gdje se Ikrimin korpus upravo
odmarao nakon pobjede u Mehru.
U Abjanu se pridruio jo nekolicini odmetnikih plemena. Me
utim, shvatili su da j e borba protiv muslimana uzaludna, pa su se
pokorili. Halifa Ebu Bekr im je oprostio. Neki od ovih odmetnika e
se kasnije hrabro boriti za muslimansku dravu u Iraku i Siriji.
Posljednje veliko pleme koje j e ostalo nepokoreno bilo j e pleme
Kinda koje je nastanjivalo podruja oko Nedrana, Hadramevta i
istonog Jemena.
Nakon to je Poslanik, alejhisselam, preselio na ahiret, pleme Kin
da se pobunilo, ali se nije odmah odmetnulo. Namj esnik Hadramevta
je bio Zijad b. Lubej d. ivio je u Zeferu, centru pokrajine. Kao poten
i bogobojazan musliman, Zijad je prikupljao zekat i ostale poreze u
svom plemenu. Ovaj posao je obavljao izuzetno precizno i dosljedno,
pa je time izazvao neke ljude protiv sebe. Pokuavali su na razne na
ine izbjei plaanje zekata u punom iznosu, ali Zijad bi ih redovno
spreavao u tome.
U januaru 633. godine, starijeina jednog od ogranaka plemena
Kinda je, kao zekat, predao jednu kamilu izuzetne sorte i kvalitete, ali
se predomislio i zatraio kamilu nazad. Zijad je to odbio, pa je poglavi
ca poslao nekoliko svojih ljudi da ukradu kamilu, to su oni i uinili.
Zijad je odmah poslao nekoliko voj nika da uhvate kradljivce.
Uskoro su kradljivci i kamila uhvaeni i dovedeni. Slijedeeg jutra
su se skupili saplemenici kradljivaca i traili da ih se oslobodi. Zijad
je odbio ovaj zahtjev i objavio da e im biti sueno po erijatu. Tada
je stvar kulminirala. Veliki broj pripadnika plemena se odmetnuo.
Objavili su da vie nee plaati nikakve poreze, da ne priznaju erijat
i da su od tog trenutka neovisni od Medine. Onda im se pridruio jo
jedan dio plemena, pa su se digli na oruje, uspostavili vojne logore i
pripremali se za rat.
231
Halid ibn Velid
Jedan od njihovoh logora je bio u Rijazu, nedaleko od Zefera. Zi
jad posla na njih jedan odred voj ske, koji ih porazi. Neke od njih su
ubili, neke zarobili, a ostatak se razbjeao. Dok su zarobljenici spro
voeni, sreo ih je Eas b. Kaj s, jedan od uglednih poglavica. Zaroblje
nici su mu dovikivali:
- O Eas! Mi smo iz plemena tvoje majke!
Eas tad jo nije bio odmetnik. Plemenska odanost j e bila j aa od
Easove vj ere i odanosti halif. Uzeo j e odred ratnika i oslobodio za
robljenike i tako se odmetnuo. Veliki broj ratnika iz plemena Kinda je
stao pod njegovu zastavu. Sada su snage muslimana i odmetnika bile
izjednaene. Nijedna strana se nije usuivala napasti. Zijad je ekao
pojaanje prije nego napadne odmetnike.
Pojaanje je bilo na putu. Muhadir b. Ebi Umejje sa svoj im kor
pusom je u to vrijeme pokoravao neka plemena u Nedranu. Nakon
toga se uputio za Jemen. Halifa je naredio Muhadiru da se to prije
zaputi u Hadramevt i pomogne Zijadu. Slino nareenje je dobio i
Ikrime, koji je bio u Abjanu.
Muhadirova i Zijadova vojska su se spojile u Nedranu. Odmah
su krenuli na odmetnike. Eas b. Kajs je bio jedan od naj istaknuti
jih ljudi toga vremena. Poticao je iz plemike porodice Kinda. Bio je
sposoban vojskovoa, iskusan poglavica i vjet govornik. Ali, imao je
jednu veliku mahanu. Bio je izdaj nik. Historiari biljee da je njego
va porodica bila j edina koja je imala etiri izdajnika u neprekinutom
nizu. Izdajnik je bio Easov otac, zatim Eas, pa njegov sin i konano
Easov unuk.
Eas j e hodao po tankoj liniji izmeu vrlina i zloe, izmeu vjere
i nevj erovanja, ali nikada nije jasno prelazio linij u. Vrio je neke du
hovne vjebe, poput meditacije, kako bi se doveo u duhovnu ravno
teu. Bio je dovoljno snalaljiv da se izvue iz bilo kakve nevolje. Sada
se, krajem j anuara 633. godine (druge sedmice zul-kadea l l. godine
po Hidri) naao u ratu protiv muslimana.
Bitka j e bila kratka. Eas j e poraen, ali ne defnitivno. Brzo se
povukao sa bojnog polja i sklonio se sa voj skom u utvrdu Nudeir.
Tamo se pridruio jo nekim odmetnikim plemenima i pripremao
se za opsadu.
232
Slom odmetnika
Tek to je bitka zavrena, Ikrime je stigao sa svojim korpusom.
Tri muslimanska korpusa, pod komandom Muhadira, zaputila su se
prema Nudeiru i zapoela opsadu tvrave.
Opsada je trajala nekoliko dana. Poduzeto je nekoliko napada, ali
bi svaki napad bio odbijen, a muslimani bi pretrpjeli gubitke. Pleme
Kinda je bilo dobro zatieno u tvravi.
Sredinom februara 633. godine (sredinom zul-hidea l l . godine
po Hidri), Eas je shvatio da situacija postaje beznadna. Bilo je samo
pitanje vremena kad e muslimani zauzeti tvravu, a onda e nastati
krvoprolie i smrt. Onda je Eas, tipino za ljude poput njega, odlu
io prodati svoje pleme da bi se spasio.
Poruio je Ikrimi da je voljan razgovarati s nj im. Eas je vrlo
dobro poznavao !krimu. U doba dahilijjeta su bili dobri prijatelj i.
Ikrime j e pristao i Eas se sa nekoliko ljudi tajno iskrao iz utvrde i
doao pregovarati.
Pregovorima su prisustvovali Ikrime i Muhadir sa muslimanske
strane i Eas sa svoje strane. Eas je zapoeo:
- Otvoriu vam vrata tvrave, ako se obaveete da ete potediti
10 ljudi i njihove porodice.
- Napii nam ta imena, pa emo to potpisati - ree Muhadir.
Eas se povue na stranu meu svoje ljude i poe pisati. Napisao
je devet imena svoj ih prijatelja i svoje ime kao deseto, ali nij e vidio da
je jedan njegov ovjek gledao u dokument i proitao imena. ovjek
se zvao Dahdan, a njegovo ime nije bilo na spisku. Kad je napisao
deveto ime, Dahdan mu ree da e ga ubiti ako i njegovo ime ne sta
vi na spisak. Eas napisa Dahdana kao desetog, nadaj ui se da e se
on ve spasiti pameu i snalaenjem. Sporazum je sainjen, potpisan
i ovjeren.
Eas se vratio u utvrdu. U dogovoreno vrijeme, otvorio je kapij u i
muslimani su uli u tvravu. Borba je trajala sve dok i posljednji od
metnik nije poloio oruje. Eas i grupa ljudi koji su bili na njegovom
spisku, kao i njihove porodice, stajali su sa strane.
Utvrda Nudeir je zauzeta. Kad je Muhadir provjeravao spisak
koji je Eas napisao, vidio je da na njemu nema Easovog imena.
233
Ha ibn Velid
- O Allahov neprijatelju! Sad je prilika da bude kanjen - ushie
no ree Muhadir.1
Ikrime se umijeao i spasio Easa. Dogovoreno je da ga poalju u
Meinu, pa neka mu halifa presudi. Tako zarobie Easa i okovae ga.
U tvravi je zarobljen veliki broj odmetnika. Svi e biti poslani u
Meinu kao roblje. Meu njima je bio veliki broj ena. Dok su oko
vanog Easa provodili pored njih, ene su mu dovikivale: "Izdajico!
Izdaj ico!"2 Eas j e prikljuen grupi zarobljenika i poslat u Medinu.
Eas nije bio potpuni stranac u Medini. Bio j e tu u godini izaslan
stava kada je, skupa sa svoj im plemenom Kinda, primio islam. Tokom
te posjete, Eas je oenio Umm Ferve, Ehu Bekrovu sestru. Kad je
polazio iz Medine, nije je poveo sa sobom. Obeao je da e to uiniti
kad slij edei put doe u Meinu. Taj slijedei put je bio ovaj, ali pod
sasvim drugaijim okolnostima.
Halifa mu je predoio sve zloine koje je poinio protiv islama i
islamske drave. Takoe mu je iznio i problem oko izdaje njegovog
plemena. Da li je postojala ikakva mogunost da mu se oprosti i da
ne bude pogubljen?
Ali, Eas je bio lukavi majstor govora. Ovaj put je nadmaio sam sebe.
Ne samo da je uspio skinuti svu krivicu sa sebe, nego je ak uspio nago
voriti Ehu Bekra da povede svoju enu sa sobom. Napustio je Meinu,
ali se nije vratio u svoje pleme. Nekoliko godina je ivio u Siriji, Iraku i
Perziji. U vrijeme halife Osmana bio je namjesnik Azerbejdana.
Meutim, njegova sklonost ka izdaji nikad ga nije naputala. Mno
go ljudi, ukljuujui i Ehu Bekra, nije eljelo da mu odmetnitvo bude
oproteno. Kad je Ehu Bekr bio na umoru, govorio je nekim svoj im
prij atelj ima o stvarima koje nije uinio, a volio bi da jest.
- Sada bih volio da sam Easu odsjekao glavu - govorio j e halifa. 3
Porazom plemena Kinda u Nedranu su zavrene ozbilj nij e voj ne
akcije protiv odmetnika. Islam je spaen i sauvan. Vatra nevjerova
nj a je ugaena.
1 Taberi, 2/548.
2 Isti izvor.
3 Taberi, 2/61 9, Mesudi, Murud, 2/308; El-Belazuri, 1 12.
234
Slom odmetnika
Operacija protiv odmetnika je voena tokom jedanaeste godine po
Hidri. Slijedee, dvanaeste godine po Hidri ( 18. marta 633. godine) i
tava Arabija je u potpunosti bila pod centralnom vlau halife u Medini.1
Ova operacija je bila Ebu Bekrov politiki i vojni trijumf. Iako e
uspjesi u Iraku i Siriji biti mnogo vei od ovih, oni ne mogu nikako
imati znaaj kao to je imala ova operacija. Uguivanje pobune od
metnika je temelj svih buduih uspjeha. Takoe smo mogli vidjeti i
ulogu Halida, sina Velidovog, Allahove Sablje, u ovoj operacij i. Nije
mogue zamisliti kako bi prola bez njega.
Za objanjenje hronologije zbivanja vezanih za operaciju protiv odmetnitva od islama
vidi biljeku 3. u dodatku B.
235
DIO ].
INVAZIJA NA IRAK
RAT S PERZIJOM
Rat b Perzijom
Utvrda Nudejr, posljednje uporite odmetnika, pripala je mu
slimanima sredinom februara 633. godine. Tada j e halifa Ehu Bekr
pisao Halidu, koji j e j o bio u Jemami:
"Nastavite prema Iraku. Ponite s operacijama u regionu Ubulle.
Borite se protiv Perzijanaca i ljudi koji nastanjuju njihovu zemlju.
Tvoj cilj je Hira."
To je bilo znaaj no nareenje. Ehu Bekr je odluio napasti naj
vee carstvo tog vremena, pred koj im je svijet drhtao vie od hiljadu
godina.
Perzijsko carstvo je bilo jedinstveno u mnogim pogledima. Bilo
je prvo pravo veliko carstvo u historiji, proirivano u vrijeme ranih
Ahemenida, od sjeverne Grke na zapadu do Pendaba na istoku.
Bilo je jedinstveno i po duini trajanja opeg procvata - od estog
stoljea p.n.e. do sedmog stolj ea n.e., osim kratkog perioda grkih
osvajanja. Nijedno carstvo u historiji nije tako dugo trajalo u takvoj
moi kao kulturna, civilizacijska i voj na sila. Periodino je bilo pa
dova, nakon kojih se Perzijsko carstvo ponovo uzdizalo u svoj svojoj
snazi i moi.
Posljednje zlatno doba Perzije j e ono u estom stoljeu n.e. kada
je Anuirvan Pravedni vratio carstvu njegovu prijanj u slavu. Anu
irvan j e vladao 48 godina i ivio j e u vrijeme Justinijana. Osvojio je
Siriju od Bizantijaca, Jemen od Abesinaca, veliki dio Centralne Azije
i mnoga divlja stepska plemena. Ovaj veliki vladar j e umro 579. go
dine, devet godina poslije roenja Allahova Poslanika Muhameda,
alejhisselam.
\ Taberi, 2/553-554.
241
Halid ibn Velid
Kako se inae esto dogaa, kada veliki vladar umre, slava i pros
peritet carstva poinju opadati. Tako je bilo nakon Anuirvana, po
slije kojeg dolazi nekoliko mnogo manje sposobnih vladara. Graan
ski ratovi i dvorske spletke su oslabile mo carstva. Pad moi carstva
nastupa za vrijeme vladavine
iruja, Anuirvanovog praunuka, koj i
je zatvorio, a potom ubio svoga oca Husreva Perveza. Nakon ovog
groznog zloina poeo je raditi j o gore stvari. Da niko ne bi mogao
osporiti njegovo pravo na prijesto, pobio je sve muke lanove svoje
obitelji, osim svoga sina Erdeira. Manijakim bijesom poubijao je
sve odrasle i svu djecu iz kue Anuirvana. iruja je vladao samo se
dam mjeseci, nakon ega je umro.
Njegovom smru nastaju j o vee komplikacije. Postoje neslaga
nja ranih historiara oko toga ko je naslijedio iruju i ko je koliko
vladao. Meutim, historiari se slau oko toga da je Jezdederd, sin
ahrjara sina Perveza, bio posljednji perzijski car iz dinastije Sasani
da. Taj nesretnik j e doivio raspad velike carevine Husreva.
Izmeu vladavine iruje i Jezdederda bilo je oko osam vladara
u periodu od etiri do pet godina, ukljuujui i dvije ene, Buran i
Azarmidukt, obje keri Husreva Perveza. Prva od njih, Buran, doka
zala se kao mudra vladarica, meutim, nedovolj no vrste ruke da bi
vodila dravne poslove. Bila je krunisana u doba Allahova Poslanika,
alejhisselam, koji je uvi za to izrekao poznati hadis: "Narod koji
dravne poslove povjeri eni nikada nee uspjeti:(
Neemo ulaziti u stanje u svim perzijskim pokrajinama, nego
emo se ograniiti samo na Irak, koji tada nije bio suverena drava.
Bio je perzijska pokrajina, ali ne sasvim obina. U Perzijskom carstvu
znaio je znatno vie, bio je najbolji dio carstva. U njegovim zapad
nim i j unim dijelovima ivjeli su Arapi koji su tu bili prisutni jo
od Nabukodonosora, ali nisu imali nikakvu mo u zemlj i. Arapi su u
Irak doli iz Jemena, predvoeni Malik b. Fahnom, koji se proglasio
kraljem i zavladao zapadnim dijelovima Iraka. Dvije generacije po
slije njega, prijesto preuzima Amr b. Adi iz plemena Lahm, s kojim
zapoinje dinastija Lahmida, poznatih i kao "kua" Munzira. Kraljevi
iz ove dinastije su bili vazali Perzijskog carstva.
Posljednji iz kue Munzira bio je Nu'man b. Munzir, koji je zbog
nelojalnosti Husrevu Pervezu osuen na smrt. Kazna je izvrena u
242
Rat s Perzijom
perzijskom stilu tako to ga je slon izgazio do smrti. To je dovelo do
ustanka Arapa u Iraku, koji j e Husrev brzo uguio. Ovaj neuspjeli
ustanak j e okonao kuu Munzira.
Izabran je i postavljen novi kralj, Ijas b. Kubejza iz plemena Taj, da
vlada Irakom. Neko vrijeme kralj je imao umjerenu autonomiju, a onda
mu je veina prinadlenosti oduzeta, dok su perzijski generali i uprav
nici preuzeli cijelu upravu nad zemljom. Ijas je postao marioneta.
Kao zemlja kulture, bogatstva i izobilja, Irak je bio najcjenj eniji
dio Perzijskog carstva. Za Arape iz neplodne Arabije, Irak je bio ze
mlja u kojoj tee med i mlijeko. Njegove dvij e rijeke, Eufrat i Tigris,
bile su najvee poznate rijeke toga vremena - zapadno od rijeke Ind
i sjeverno od Nila. Ove rijeke tada nisu tekle kuda sada teku, niti su
tadanji gradovi bili gdje su sada. Kufa i Basra tada nisu ni postojali
(osnovane su 17. godine po Hidri). Bagdad je bio mali, ali vrlo po
sjeivan trgovaki grad na zapadnoj obali rijeke Tigris. Tada slavni
gradovi Ktesifon i Hira sada su samo ruevine ili praina. Ktesifon
j e bio prijestolnica, mona metropola i sjedite Perzijskog carstva.
Navodno, izgradio ga je Erdeir b. Babak (takoe poznat kao Erde
ir Babakan, osniva Sasanidske dinastij e). Grad se proirio na obje
obale rijeke Tigris. Muslimani su ga zvali Medain, to znai Gradovi,
zbog toga to se sastojao iz vie gradova. Hira je bila prijestolnica
arapske dinastije Lahmida. Izgraena na zapadnoj obali rijeke Eufrat,
Hira je bila grad sa mnogo tvrava. Tu je bio i grad Ubulle, glavna
luka Perzijskog carstva kojeg su posjeivali brodovi iz Indije i Kine i
drugih pomorskih drava Istoka. Ubulle je takoe bio centar vojnog
okruga Dast Meisan.1
Poznato j e da su rijeke Eufrat i Tigris mijenjale tok vie puta jo
od vremena Babilona. Karte u ovoj knjizi pokazuju pravac kojim su
ove rijeke tekle u vrijeme ranog islama. Glavna razlika u odnosu na
dananje stanje je pravac toka rijeke Tigris. U predislamsko doba ova
rijeka je tekla kuda i danas tee, a poznata je kao Jednooki Tigris, a
zatim je krenula drugim tokom, nizvodno od Kuta, dalje do Dudejle
(Mali Tigris) i Ahzara, da bi dola do predjela jezera i movara koje se
prostiru na oko 150 kvadratnih kilometara sjeverozapadno od Ubu
He. Staro korito rijeke je postalo suho i pjeskovito. Movare su se
Ubulle je danas dio Basre.
243
Halid ibn Velid
pruale mnogo sjevernije nego danas (podruje na karti 10 prikaza
no kao movarno zemljite nije potpuno precizno odreeno); Tigris
je tekao kroz movare da bi se ponovo pridruio koritu Jednookog
Tigrisa u podruju Mezara (dananji Azeir), odakle je tekao j uno i
j ugoistono u Perzijski zalj ev. No, Tigris je ponovo promijenio pravac
u 16. stoljeu i vratio se u svoje prijanje korito, oznaen danas na
svim kartama kao Tigris.
Eufrat je pratio ist kurs sputaj ui se do dananj eg Hindija, kada
se razdvaja na dva glavna kanala, kao to je i danas - oba prilino
velike rijeke: rukavac Hilla i glavni tok Eufrata. Glavni rukavac (za
padni) ponovo se razdvaja, tekui prvenstveno u jednom velikom i
nekoliko pomonih kanala, koji su tokom stoljea vie puta mijenjali
pravac, iako ne tako drastino kao Tigris. Dva glavna rukavca pono
vo se ujedinjuju u Semavi, kada Eufrat tee prema podruju jezera i
movara. Dok neto vode ostaje u jezerima, jedan kanal, oznaen na
dananjim kartama kao Eufrat, zadravaj ui naziv Eufrat, tee isto
no i uliva se u Tigris kod Kurna. Jezera su se izlivala velikom rijekom
poznatom kao Makil, koja se ulijevala u Tigris malo sjevernije od Ba
sre. Od ovog razvoa sve vode se ulijevaju u Perzijski zaljev kao j edna
velika rijeka, danas poznata kao

atul Arab.
Bilo j e mnogo promjena prouzrokovanih preokretima tokova ove
rijeke. Nisam prikazao ove detalje na kartama. Dakle, na kartama su
prikazani samo glavni rukavci ovih rijeka i bez svih preokreta koji su,
bez sumnje, postojali.
U vrijeme kad je halifa Ehu Bekr pokrenuo invaziju na Irak, mo
Imperije je poela opadati, ali je vojska jo uvijek bila vrlo snana. Dr
ava moe biti vojno vrlo jaka, uprkos politikim konfuzijama. Tako
j e bilo i sa Perzij om godine 633.
Perzijska vojska, ukljuujui arapske pomone snage, bila j e sna
na i najefkasnija vojna mainerija toga vremena. Voena je isku
snim i predanim veteranima, dobro obuena i moderno opremljena,
ovjenana slavom iz prolosti i trenutnom moi. Perzijski vojnik j e
bio najbolje opremljen voj nik tadanjeg vremena. Imali su najbolje
oklope, a na glavama najbolje ljemove od kovanih metala. Podlakti
ce su im bile zatiene oklopima, a noge takoe. Bili su naoruani ko
plj ima, sabljama, metalnim sjekirama i buzdovanima, koji su im bili
24
Rat b Perzijom
naroito dragi. Takoe su nosili jedan ili dva luka sa 30 ili 60 strijela.
Za to vrijeme bilo je to mono oruje i oprema. Meutim, tako teka
oprema uticala je na pokretljivost voj nika. Halidova lahka konjica j e
bila mnogo slabije naoruana, ali dosta pokretlj ivija.
Sve j e poelo sa Musenna b. Harisom. Musenna je bio voa ple
mena Benu Bekr, koje je nastanjivalo sjeveroistoni dio Arabljanskog
poluostrva i j uni Irak. Historiari ga opisuju kao neobino hrabrog
vojskovou. Kasnije je umro od zadobijenih rana u bitkama sa Perzi
jancima. Nije sigurno da je Musenna primio islam u doba Allahova
Poslanika, alejhisselam, ali je vjerovatno, kao lan izaslanstva plemena
Benu Bekr, putovao u Meinu u godini izaslanstava i primio islam.
Nedugo poslije bitke na Jemami, Musenna je obratio panju na
Irak. Ohrabren nestabilnom politikom situacij om na perzijskom
dvoru, Musenna je poveo vojsku u napad na Irak. Iz poetka se drao
periferije pustinje, kako bi se mogao brzo povui nazad, a zatim su
njegove akcije postajale sve smjelije. Prodirao je as prema istoku, as
prema zapadu. Veina njegovih akcija je bila u podruju Ubulle, oda
kle se vraao s bogatim plijenom, kojim je oaravao gladne Arape iz
pustinj e. Perzijske utvrde su bile nemone pred Musenninim jahai
ma, koji su nestajali jednako brzo kao to su se pojavljivali. Ohrabren
ovim uspjesima, Musenna se obratio Ebu Bekru:
- Postavi me za komandanta jedinica i ja u napasti Perziju. Tako
u zatititi nae zemlje od njih.
Bilo j e to poetkom februara 633. godine (krajem zul- kadea, ll.
godine po Hidri}. Opisao j e Irak kao bogatu zemlju, koja j e ekala da
bude osvoj ena, sa dubokom politikom krizom na dvoru, nesposob
nim posadama u utvrdama, koje se ne mogu nositi sa mobilnim, brzo
pokretnim j edinicama.
Halifa j e Musenni dao pismo kojim se potvruje njegova koman
da nad svim j edinicama iz plemena Benu Bekr. S ovim pismom Mu
senna se vratio u sjeveroistonu Arabij u. Preveo je dosta svojih saple
menika na islam, sakupio malu vojsku od 2 000 ljudi i sa jo veom
estinom napadao Persij u.
Musenna j e napustio Meinu, a njegove rijei su i dalje odzva
njale u uima halife. Ebu Bekr je odluio osvojiti Irak. Nee se boriti
245
Halid ibn Velid
protiv cijelog Perzijskog carstva, to bi bio preveliki cilj u odnosu na
tadanje resurse mlade islamske drave. Odluio je uzeti samo arap
ski dio Iraka. To je bilo podruje zapadno od Tigrisa. Tako bi proirio
granice islama i proirio vjeru koja je u tom trenutku bila stabilna na
Arapskom poluostrvu.
Ehu Bekr je odluio napasti Irak, ali je morao djelovati sa poseb
nom panjom zbog Arapa, koji su imali duboki, iracionalan strah od
Perzijanaca. Imali su nacionalni kompleks, koji je bio rezultat vie
stoljetne perzijske slave i moi, dok su Perzijanci posmatrali Arape s
prijezirom. Za Perzijance je bilo vano pobijediti, jer bi se potvrdio i
osnaio ovaj arapski strah. Da bi bio siguran u pobjedu, Ehu Bekr se
odluio na dvije mjere opreznosti:
l . Formirati napadaku armiju dobrovoljaca
2. Halid e biti komandant armije.
Imajui to u vidu, Ehu Bekr je poslao Halidu nareenje da napad
ne Irak. Naredio mu je da pozove u vojsku one koji su se borili protiv
odmetnika od islama i da ih podsjeti da budu vrsti u vjeri i nakon
smrti Poslanika, alejhisselam, a da u tu borbu ne vodi one koji su bili
odmetnici od islama. Na kraj u je dodao: "Ko eli da se vrati kui, neka
to slobodno uini:'
Kada je Halid objavio voj nicima halifnu dozvolu da se vrate ku
ama ako to ele, bio je okiran rezultatom. Hiljade njegovih vojnika
je napustilo vojsku i vratilo se u Medinu i ostala mjesta iz kojih su
dolazili. U Bici na Jemami je komandovao vojskom od 1 3 000 voj nika,
a sada mu je ostalo samo 2 000. Halid je hitno uputio pismo halif, in
formiui ga o alarmantnom stanju u vojsci i zatraio pojaanje. Kada
je stiglo pismo do Ehu Bekra, sjedio j e sa prijateljima i savjetnicima.
Proitao j e pismo naglas da bi svi prisutni uli ta u njemu stoji. Tada
j e poslao po mladog odlunog ovjeka po imenu Ka'ka b. Amr.
Mladi ovjek je stigao do halife, naoruan i opremljen za put. Ha
lifa mu j e naredio da ide prema Jemami kao pojaanje Halidovoj voj
sci. Prijetelji su zaueno zapitali halifu:
- Zar kao pojaanje armiji alje samo j ednog ovjeka?
- Nijedna vojska nee biti poraena, ako ima ovakvog ovjeka
- odvrati im halifa.
246
Rat s Perzijom
Tako je Ka'ka b. Amr otputovao da pojaa Halidovu armij u. Ali
to nje bilo jedino to je halifa Ebu Bekr uinio da bi osnaio Hali
da. Takoe j e napisao pismo Musenni i Mazhuru b. Adiju, koji j e bio
namjesnik sjeveroistone Arabije, u kojem im nareuje da mobiliu
svoje vojske i stave se pod Halidovu komandu.
Kao poetnu taku u invaziji na Irak halifa j e odredio region Ubu
Ile, a kraj nji cilj j e bio grad Hira - prijestolnica Arapa u Iraku. Mobili
sao je svu raspoloivu vojnu efektivu i dao je Halidu na raspolaganj e.
Vie od toga nije mogao uiniti. Sada je bilo na Halidu da izvri svoj
zadatak. Tako j e Halid, u 48. godini ivota, krenuo u pohod na Irak.1
l Historiari navode dvije verzije napada na Irak: jedna od Ibn Ishaka i Vakidija, druga od
Sejf b. Omera. Taberi je skloniji drug
o
j verziji, koje se i mi drimo. Takoe postoje dvije
verzije E bu Bekrovog plana zauzimanja Iraka. Za objanjenje vidi taku 4. u dodatku B.
247
BITKA LANACA
(ZATU SELASI L)
Bitka lanaca
Kada je primio halifno nareenje, Halid je odmah zapoeo sa pri
premama za podizanje nove armije. Njegovi jahai su odgalopirali
u iroki region Jemame, te centralne i sjeverne Arabije u potrazi za
hrabrim ratnicima koji bi krenuli u pohod na Irak. Odazvale su se
hiljade ratnika. Mnogi od njih su bili stari ratni drugovi iz operacije
protiv odmetnika, koji su se odmorili kod svoj ih kua i sada su bili
elj ni novih akcija. Halidovo ime je postalo magnet koji je privlaio
najbolje borce. Borba pod Halidovom zastavom nije znaila samo
pobjede, nego je obeavala i bogati ratni plijen, a to je znailo dobra
i ovog i onog svijeta. Za nekoliko sedmica, Halid je skupio vojsku od
l O 000 ratnika. 1
Na sjeveroistoku Arabije su tad bila prisutna etiri vana musli
manska komandanta sa mnogo ratnika. Bili su to: Musenna b. Haris,
Mazhur b. Adi, Harmala i Sulma. Halifa im j e naredio da se sa svojim
vojskama pretpoine Halidu. A onda im j e i Halid pisao i naredio im
da mu se prikljue u regionu Ubulle. Musenna se nadao da e halifa
njemu povjeriti komandovanje u operacijama u Iraku. Meutim, ha
lifa je drugaije odluio, pa se Musenna odazvao i potinio Halidu.
Svaki od etiri muslimanska komandanta je sa sobom doveo po
2 000 ratnika, tako da j e Halid sada komandovao vojskom od 18 000
ratnika.2 Bila j e to najvea armija koj u su muslimani do tada skupili
na jednom mjestu.
U treoj sedmici marta 633. godine (poetkom muharrema 12.
godine po Hidri), Halid j e krenuo iz Jemame. Prije toga je pisao
Hormuzu, namjesniku perzijske pokrajine Dast Meisan:
"Primi islam i bit e siguran ili plati dizju pa ete ti i tvoj narod
biti pod naom zatitom. U protivnom e sam snositi krivicu za posle
dice, jer u dovesti ljude koji vie vole smrt nego to ti voli ivot.'t
1 Taberi, 2/554.
2 Isti izvor.
3 Isti izvor.
251
Halid ibn Velid
Hormuz je itao Halidovo pismo sa osjeajem ljutnje i prijezira.
Izvijestio je cara o Halidovoj prijetnji, a zatim odluio ovom drskom i
bezobraznom Arapu dati lekciju koj u nikad nee zaboraviti.
Halid je zapoeo mariranje iz Jemame tako to je armiju podije
lio u tri dijela. Svaka grupa je marirala jedna za drugom sa jednim
danom razlike. Na taj nain j e izbjegavao nepotrebne napore i gublje
nje vremena. Ovaj nain mariranja j e obezbjeivao mogunost da,
u sluaju potrebe, jedna grupa pritekne u pomo drugoj, a osim toga,
jedan dio vojske je uvijek bio odmo ran. Dok bi jedan dio armije mar
irao, drugi bi se odmarali, a kad bi posljednja grupa sustigla odmakle
grupe, ove bi se pokrenule, a pristigla grupa bi se odmarala. Halid je
bio u treoj grupi. Cijela armija e se sakupiti u Hufejru. 1
Hormuz j e bio namjesnik perzijske pokrajine Dast Meisan. Bio je
iskusni veteran i vjerno j e sluio perzijskom dvoru. Dast Meisan je,
kao pogranina pokrajina, imala veliku politiku i ekonomsku va
nost. Imala je velika prirodna bogatstva i razvij enu trgovinu. Sjedite
pokrajine je bio grad Ubulle, najvea perzijska luka, od vitalne va
nosti za cijelo carstvo. Takoe je bila i raskrsnica puteva za Bahrein,
Arabiju, zapadni i centralni Irak. Zbog svega navedenog, Ubulle je
bio grad od strateke vanosti za carstvo. Bila su to vrata Perzije, a
Hormuzova dunost je bila upravljati njima i zatititi ih kada im j e
prijetila opasnost.
Perzijsko drutvo toga vremena j e bilo imperijalnog i aristokrat
skog karaktera. Kao neizbj enu pojavu u ovakvim drutvima, Perzija
je imala razraen sistem poretka koji je odreivao rang svakog gra
anina. Simbol po kome su raspoznavani rangovi slubenika je bila
kapa. Kako je osoba napredovala u slubi, njegova kapa je bivala sve
skuplja. Najvieg ranga, osim cara naravno, bili su oni koji su nosili
kape od 100 000 dirhema. Ove kape su bile ukraene dijamantima i
biserima, pa su stvarno vrijedile 100 000 dirhema.
Hormuz j e bio slubenik od 100 000 dirhema.2 Kao tipini aro
gantni imperijalist, na lokalne Arape j e gledao s neskrivenim prijezi
rom. Bio j e izuzetno strog prema njima. Vladao j e politikom "teke
ruke" koja je rezultirala strahom, ali i mrnjom prema njemu. Kada bi
1 Taberi, 2/554.
2 Taberi, 2/556.
252
Bitka lanaca
Arap iz njegove pokrajine htio izraziti svoju mrnju prema nekome,
onda bi rekao: "Mri si mi od Hormuza:'
Nakon to j e primio Halidovo pismo i izvijestio cara o njemu,
Hormuz je zapoeo sa pripremama za doek muslimanske armije.
Okupio je svoj u armiju i izveo je van grada Ubulle. U sastavu Hormu
zove armije su bile pjeadija i konjica.
Put iz Jemame za Ubulle je prolazio kroz Kazimu, u koju je Hor
muz doao oekujui da e Halid ii tim putem. Kad je stigao u Ka
zimu, Hormuz je rasporedio snage nasuprot pravcu j ugozapada, sa
centrom i dva krila. Naredio je da se voj nici meusobno poveu lan
cima. Tako rasporeen, Hormuz je ekao. Ali, nije bilo nikakvih na
znaka o Halidovom dolasku. Slijedeeg j utra, Hormuz je izvijeten
da Halid ne dolazi oekivanim putem prema Kazimi, ve da je otiao
prema Hufej ru.2
Prije nego je napustio Jemamu, Halid je imao zamisao kako e se
sresti sa Hormuzom. Od Halife je dobio zadatak da se bori protiv Per
zijanaca, a poraz perzijske armije je bio uslov zauzimanja Iraka i ostva
rivanja halifne zamisli. Halifa je bio precizan u odreivanju pravca na
predovanja, a to je bio grad Ubulle. Halid je nastavio dalje, jer je znao
da Hormuz nee dopustiti da Ubulle padne, pa e krenuti za njim.
Halid je poznavao sve kvalitete perzijske armije. Znao je za njiho
vu hrabrost, ratne vj etine i vrhunsku opremljenost. Teko naoruan
i oklopljen, perzijski voj nik je bio idealan za frontalne bitke u kojima
su vojnici zauzimali borbeni poredak koji je podsjeao na ahovske
fgure na ploi. Jedini njegov nedostatak je bila slaba pokretljivost.
Ako bi bio prisiljen na due pokrete pod ratnom opremom, perzijski
vojnik bi se brzo umorio. Halidova armija je bila lahko pokretljiva
konjica. Jaui na brzim kamilama i konj ima, Halidove trupe su bile
idealne za iznenadne i brze napade. Ne samo da su bili hrabri i vjeti
borci, nego su bili i sposobni za brze pokrete na svakakvim terenima,
l Taberi, 2/555.
2 Kazima je grad u Kuvajtskom zalivu, udaljen oko 20 kilometara od dananje moderne
ceste Basra-Kuvajt. U to vrijeme je bio prilino veliki grad, oko 2 kilometra u preniku, od
koga nije ostalo nita osim dijelova tvrave koji zadiru u more. Tadanjem Hufejru danas
nema ni traga. Ibn Rusta (str. 1 80) navodi da je bio smjeten oko 35 kilometara od Basre
prema Medini. Neki historiari su ovaj Hufejr zamijenili za Hafar-ul-Batun u Arabiji, koji
se nalazi oko 200 kilometara jugozapadno od Kazime.
253
Halid ibn Velid
posebno u pustinjama. Povrh svega, mnogi od Halidovih boraca su
bili prekaljeni u borbama protiv odmetnika.
Halid j e odluio iskoristiti svoj u pokretljivost protiv slabo pokret
nih Perzijanaca. Namjeravao je prisiliti Hormuza na kontramarira
nje koje e ga iscrpiti, a onda e ga napasti u trenutku kad njegova
vojska bude najumornija. Od Jemame prema gradu Ubulle vodila su
dva puta, j edan preko Kazime i drugi preko Hufej ra.
Poto je Halid pisao Hormuzu iz Jemame, znao j e da e ga oeki
vati na glavnom putu iz Jemame, znai kod Kazime. Halid je odluio
izbjei taj put. Shvatio je da je bolje prii gradu Ubulle sa j ugozapada
i otvoriti mogunost prilaska gradu iz pravca Hufej ra i iz pravca Ka
zime i tako napraviti tekoe slabo pokretnim Perzijancima. Sa ova
kvom zamisli, Halid je marirao prema Nibadu i podijelio armiju u
tri grupe kako je to ve objanjeno. Iz Nibada je nastavio dalj e kad
su mu se pridruili ostali komandanti o kojima smo ranije govorili.
Halida nije zabrinjavala prisutnost Hormuza u Kazimi. Znao je da
se Hormuz nee usuditi krenuti kroz pustinju i presjei mu put, jer
je bio slabo pokretan. Halid nije namjeravao uriti kroz Hufej r i stii
do Ubulle, jer bi mu Hormuzova armija na bokovima mogla prirediti
probleme. Hormuz bi mogao napasti njegovu pozadinu i odsjei mu
odstupnicu. Nijedan Arap ne bi prihvatio da mu neto zaprijei put ka
pustinji gdje ee on osjea kao kod kue. Halid je ekao pred Hufejrom,
dok je mali odred njegove konjice drao Hormuza na oku. Znao je da
e njegovo prisustvo kod Hufej ra izazvati paniku kod Hormuza.
Upravo to se i dogodilo. Kad je Hormuz uo za Halidov pokret pre
ma Hufejru, shvatio je da je to opasnost za njega. Arapi i nisu tako jed
nostavni kako je on to mislio. Kao iskusan strateg Hormuz je znao da je
njegova baza Ubulle u opasnosti. Naredio j e da se odmah krene prema
90 kilometara udaljenom Hufejru. Njegova slabo pokretna vojska se
vukla putem. Dvodnevni mar je bio izuzetno zamoran, ali discipli
novani perzijski vojnici su prihvatili nareenje bez prigovora. Kad je
stigao u Hufejr, Hormuz nije naao ni traga Halidu. Oekujui da e se
muslimani uskoro pojaviti, rasporedio je vojsku za borbu na isti nain
kao kod Kazime. Tek to je rasporeivanje vojske zavreno, stigli su
izviai i izvijestili Hormuza da se Halid pokrenuo prema Kazimi.
254
Bitka lanaca
Halid je zaista marirao prema Kazimi. ekao je kod Hufejra sve
dok nije uo da Hormuz dolazi. Povukao se malo nazad i zapoeo
kontramariranje kroz pustinju prema Kazimi namjerno ne zalazei
duboko u pustinju da bi ostao vidljiv perzijskim izviaima. Halid
nije urio. Njegovi ljudi su bili dobri jahai. Nije htio prvi stii u Ka
zimu i zauzeti poziciju za bitku, jer bi Hormuz tad bio u mogunosti
da menevrie. Prepustio je Hormuzu da stigne prvi, a on e zatim
zauzeti poziciju tako da mu pustinja bude iza lea.
Perzijanci su se spakovali i brzo krenuli nazad u Kazimu, jer put
za Ubulle nisu smjeli ostaviti Halidu. Hormuz se mogao braniti na
prilazima gradu Ubulle. Ali je imao loa iskustva sa Musenninim pu
stoenjima u njegovoj pokraj ini. Zato se nije usudio pustiti Halido
ve jahae u predjele plodnih ravnica grada Ubulle. Zato se odluio
boriti dalj e od pokrajine koju j e bio duan zatititi i radovao se bici
po njegovom izboru protiv pustinjskih Arapa. Armij e se privlae kao
magneti. Ponekad neko podruje, koje inae nije od posebne strate
ke vanosti, postane vano zbog prisustva neprijatelja u njemu. Sada
je Hormuz krenuo u Kazimu, ne zbog njene strateke vanosti, ve
zbog toga to je Halid bio tamo.
Hormuzova voj ska ovoga puta nije tako lahko marirala. Voj nici
su gunali, a posebno Arapi koji su bili dio njegove voj ske. Proklinjali
su Hormuza za sve nevolje koje im je priredio. Stigli su u Kazimu
potpuno iscrpljeni. Hormuz nije gubio vrij eme. Odmah j e rasporedio
vojsku u uobiajenu formaciju sa centrom i dva krila. Komandanti
dva krila su bili Kubejz i Anuj an. Ponovo su voj nike povezali lanci
ma (vidi grafki prikaz mara na karti 1 2 na strani 257).
Perzijska voj ska j e esto koristila lance za vezivanje vojnika. Ima
li su etiri standardne duine. Ovim lancima su vezana po tri, pet,
sedam ili deset voj nika. Bila je to dodatna snaga za nj ihove vojnike.
Nije korektno rei, kao to su to neki inili, da su lanci koriteni kako
bi sprijeili voj nike da pobjegnu. To nije tano. Lanci su predstavljali
samoubilaku hrabrost vojnika, dajui do znanja neprij atelju da e
perzijski voj nik radije umrijeti na bojnom polju nego to e pobje
i. Takoe su ovi lanci smanjivali mogunost prolaza neprijateljskoj
konjici. Nije bilo lahko oboriti nekoliko voj nika i proi izmeu njih.
Perzijska armija j e organizovana i uvjebavana za bitku u kojoj su ras-
255
Halid ibn Velid
poreivani kao ahovske fgure na ploi. Ovakva taktika im je omo
guavala da vrsto stoje nasuprot neprij atelj u. Ali, lanci su donosili i
neke slabosti. U sluaju potrebe za povlaenjem ili bijegom, lanci su
im bili kao okovi. Voj nici bi bili svezani za svoje poginule ili ranjene
drugove i bili bespomona meta napadaa. Ova bitka je nazvana Bit
ka Lanaca upravo zato to su ih Perzijanci koristili u uvoj bici.
Pomone arapske trupe nikada nisu doputale da budu vezane u
lance. I ovaj put su to odbili govorei:
Veui se lancima svezali ste se za neprijatelja.
Odbijate se vezati kako biste mogli pobjei kad zagusti - odgo
varali su Perzijanci.1
Halid j e izlazio iz pustinje i prilazio Perzijancima. Namjeravao je
zapoeti bitku odmah tu, prije nego li Perzijanci predahnu i odmore
se. Ali, muslimanska vojska nije imala vode, pa su se neki voj nici uz
bunili. Kad je Halid uo za to, naredio je:
Sjaite i rasteretite kamile. Tako mi Allaha, voda e pripasti onoj
vojsci koja je vra i koja je vie zasluuje.2
Muslimani su imali vrsto i nepomueno povjerenje u svog ko
mandanta. Sjahali su i poeli se pripremati za bitku. Iznenada, poela
je padati kia tako. snano i dugo da su muslimani ugasili e i da
napunili posude za vodu.
Hormuz je rasporedio armiju ispred zapadnog ugla Kazime i tako
zatvorio pristup gradu. Ispred Perzijanaca se prostirala pjeana, gr
mljem uokvirena ravnica, u duini od oko S kilometara. Iza ravnice
se pruao kompleks neplodnih niskih brda koja su se uzdizala oko 80
metara u visinu. Ovo gorje je bilo dio pustinje i prualo se ak do Hu
fejra. Preko ovog gorja Halid je marirao do Kazime. Izbivi iza ovih
brda, Halid je skrenuo u ravnicu i rasporedio armiju u uobiajeni
borbeni poredak. Komandanti krila su bili Asim b. Amr, brat Ka'ka b.
Amra, i Adij b. Hatim, kojeg smo spominjali kao visokog plemenskog
starijeinu plemena Tajj . U prvoj sedmici aprila 633. godine (treoj
sedmici muharrema 12. godine po Hidri) poela je Bitka lanaca.
l Taberi, 2/555.
2 Isti izvor.
256
Bitka lanaca
KARTA 1 2.
GRAFI KI PRI KA HALI DOVOG MARSA NA KAI MU
Perijanci
-Muslimani
257
Halid ibn Velid
Bitka je poela u velikom stilu, dvobojem dvoj ice komandana
ta armija. Hormuz je bio izuzetan borac, poznat u cijelom carstvu.
Malo ko bi se usuivao izai mu na dvoboj . U to viteko vrijeme, niko
nije mogao biti komandant ako nije bio hrabar i izuzetno vjet borac.
Potj erao je konja naprij ed na otvoren prostor izmeu dvije armije, ali
blie svojim trupama i povikao:
- Mukarac protiv mukarca! Gdje je Halid?1
Iz muslimanskih redova j e izjahao Halid i stao nekoliko koraka
od Hormuza. Dvije armije su gledale u tiini dok su se komandanti
pripremali za dvoboj .
Hormuz je sjahao i potakao Halida da isto to uini, pa je i Halid
sjahao. Ovo je bilo hrabro od Hormuza, j er se iz takvog dvoboja nije
moglo pobjei. Ali u ovom sluaju Hormuz nee pokazati vitetvo
kako je to nagovj etavao. Prije nego je izjahao na dvoboj , Hormuz je
postavio nekoliko odabranih boraca u prve redove i dao im instruk
cije. Kad se dohvati sa Halidom, u odreenom trenutku e ih pozvati,
a oni e ih opkoliti i ubiti Halida dok ga Hormuz dri.
Komandanti se poee boriti sablj ama. Svaki j e napao nekoliko
puta, ali bez uspjeha. Svaki je bio iznenaen vjetinom protivnika.
Hormuz je predloio da ostave sablje i da se hrvu. Tako je i bilo. Kad
su se uhvatili u vrst stisak, Hormuz je pozvao svoje ljude, koji potr
ae i opkolie ih.
Halid j e sad shvatio da j e u klopci. Bio j e bez sablje i tita, a Hor
muz nije poputao snani stisak. Ali, Halid je bio snaniji od Hormu
za. Okretao ga je u krug i tako onemoguio njegovim pomagaima da
ga napadnu. Nastala je galama na bojnom polj u. Dvije vojske su vika
le, jedna radosnim povicima, a druga sa negodovanj em. U toj galami,
dok su svi pogledi bili prikovani za hrvae, perzijske ubice nisu ule
galopiranje jahaa koji im se pribliavao. Nisu ni shvatili ta se dea
va, a ve su dvojica njih obezglavljeni pali na zemlju. Tad su ugledali
jednog j ahaa kako zamahuje sabljom. Bio je to Ka'ka b. Amr, kojeg j e
halifa Ehu Bekr poslao kao pojaanje voj sci.
Kad je Ka'ka b. Amr vidio perzijske ubice kako ure prema dvoj ici
komandanata, odmah je shvatio o kakvoj se podmuklosti radi i kakva
Taberi, 2/555.
258
Bitka lanaca
je nevolj a zadesila Halida. Nije bilo vremena za objanjavanje i trae
nje pomoi. Podbo je konja i pojurio naprijed sa isukanom sabljom. U
posljednjem trenutku se naao kod Perzijanaca i sve ih sasjekao. 1
Sada se Halid mogao posvetiti Hormuzu. Nakon minut ili dva,
Hormuz je leao na zemlji, a Halid je ustao sa njegovih prsa. U ruci
mu j e bio bode sa kojeg j e kapala krv.
Halid je naredio opi napad. Razljueni malopreanjom podlo
u Perzijanaca, muslimani navalie na nj ih u elji za osvetom. Centar
i dva krila muslimana su pojurili naprijed. Borbeni moral Perzijanaca
je u startu bio lo zbog pogibije komandanta, ali su bili brojniji od
muslimana. Njihova elina disciplina ih j e drala na okupu. vrsto
su se borili. Neko vrijeme je bitka bila uravnoteena. Teko pokretlji
vi i lancima vezani Perzijanci uspjeno su odolijevali napadima lahko
pokretljivih muslimana. Meutim, vjetina i hrabrost muslimana i
umor Perzijanaca poeli su davati rezultate. Perzijanski front je bio
razbijen na nekoliko mjesta.
Osjeaj ui poraz, komandanti krila Perzijanaca naredie povlae
nje. Muslimani su i dalj e napadali pa se povlaenje pretvorilo u bijeg.
Veina Perzijanaca koji nisu bili vezani uspjeli su pobj ei. Oni koji su
bili vezani, bili su u smrtnoj zamci. Postali su lahak plijen muslima
na. Prije nego j e no prekinula pokolj, muslimani su pobili na hiljade
Perzijanaca. Preivjeli perzijski komandanti, Kubejz i Anujan, uspje
li su izvui dobar dio vojske i spasiti j e od potpunog unitenj a. Prva
bitka sa Perzijom je zavrena velikom pobjedom muslimana.
Idui dan je proao u zbrinjavanju ranjenika i skupljanju zaplije
njenih dobara. etiri petine je Halid podijelio uesnicima bitke. Svaki
konjanik je dobio plijen u vrijednosti od l 000 dirhema, dok j e pje
adinac dobio treinu od toga. Ovakvo rasporeivanje plijena je na
redio Allahov Poslanik, alejhisselam, a razlika u naknadi je bila zbog
toga to je konjanik morao odravati konja, a bio je i korisniji u borbi
zbog bolje pokretljivosti.
Jedna petina ukupnog plijena je poslata halif kao dio koji je pripa
dao dravi. U tom dijelu je bila i Hormuzova kapa koja je vrijedila 100
000 dirhema. Kapa je pripadala Halidu, jer je svo vlasnitvo ubijenog
Nije zabiljeen taan broj Perzijanaca koje je Ka'ka ovom prilikom pobio.
259
Halid ibn Velid
pripadalo pobjedniku. Zato je halifa vratio kapu, koju je Halid odmah
prodao j er je vie volio gotovinu.
U ovoj bici su muslimani zarobili jednog slona. Poslali su ga u Me
dinu sa ostalim plijenom. Stanovnici Medine nikad prije nisu vidjeli
slona, pa je to bila prava atrakcij a, jer su se Medinelije udile njegovoj
veliini. Halifa nije vidio naina da iskoristi ovu ivotinj u, pa j u j e
vratio Halidu.
Porodice Perzijanaca i irakih Arapa koji su se borili na strani Perzi
janaca uzete su kao roblje. Ostali stanovnici pokrajine nisu uznemira
vani. Veina stanovnika ove pokrajine su bili poljoprivrednici i stoari.
Pristali su plaati dizju, i tako obezbijedili muslimansku zatitu.
Narednih nekoliko dana Halid se bavio stvarima organizacione pri
rode. Dio vojske je poslao naprijed prema sjeveru. Naprijed je jahao
Musenna sa 2 000 konjanika. Ova vojska je imala zadatak ienja tere
na i eliminisanja Perzijanaca koji su zaostali za pobjeglom armijom.
Musenna je stigao do male rijeke neto sjeverno od dananjeg
Zubejra, na strani gdje je bila tvrava poznata kao Damina tvrava.
Dobila je ovo ime po tome to je tim podrujem vladala jedna ena. 1
Musenna j e naredio da se opsjedne tvrava. Ostavio j e svog brata
Muannu da komanduje opsadom, a on je nastavio dalj e.
Dva ili tri dana opsade j e uvjerilo enu u tvravi da je uzaludno
opirati se. Muanna j e ponudio mirnu predaju, bez prolivanja krv, i
porobljavanja. ena se sloila, predala se i postala muslimanka. Mu
anna ju je oenio.
U meuvremenu, Halid j e pokrenuo glavninu snaga i krenuo pre
ma sjeveru.
l Ova rjeica je i danas poznata kao Damina rijeka, ali od tvrave nema ni traga.
260
BITKA NA RIJECI
Bita na Rijeci
Kad je perzijski car primio vijest o Halidovom dolasku iz Jema
me, mobilizirao je svjeu armiju u Ktesifonu i stavio je pod komandu
najvie rangiranog perzijskog generala. Bio je to Karin b. Karjana,
slubenik od 100 000 dirhema. Car mu je naredio da krene prema
gradu Ubulle i da pomogne Hormuzu. Sa ovim zadatkom, Karin je
krenuo iz Ktesifona.
Kreui se lijevom obalom Tigrisa, Karin j e stigao do Mezara,
preao Tigris i nastavio desnom obalom sve do rijeke Makil. Preao
je Makil i jo j ednu veu rijeku malo j unije od Makila. Tek to je to
obavio, primio je vijest o katastrof kod Kazime. Ove vijesti je potvr
dila izbjegla vojska koja j e poela pristizati u Karinov logor predvo
ena dvojicom preivjelih komandanata. Meu nj ima su bile hiljade
Arapa. Kao to je to obiaj, Arapi i Perzijanci su poeli optuivati
jedni druge za poraz.
Kubejz i Anujan, dvojica preivjelih komandanata, bili su edni
osvete. Ova dva komandanta i Karin nisu mogli vjerovati da je Impe
rijalna armija poraena od primitivnih i zaostalih Arapa iz pustinje.
Nisu shvatali o emu se radi. Izgubili su iz vida injenicu da bitka nije
voena protiv primitivnih Arapa, nego protiv muslimanske vojske
koju je islam proistio i uzvisio. Karin je odluio da se zaustavi. Borit
e se upravo tu gdje j e sada. Iza lea mu je rijeka, pa mu je pozadina
sigurna. Prisilit e Halida da se bori u frontalnoj bici za koju su Per
zijanci obuavani i opremani.
Musenna j e slijedio perzijske voj nike iz Ubulle. Uspostavio j e bor
beni dodir sa Perzijancima i tako omoguio drugim muslimanima da
po okolini skupljaju zalihe hrane za vojsku. Onda j e Musenna doao
u blizinu Karinovog logora i odmah o tome izvij estio Halida. Histo
riari kau da je ovaj perzijski logor bio kod Sinjja. Rije Sinjj Arapi
koriste da bi time oznaili rijeku. Poto e se bitka dogoditi ba tu, bit
e u budunosti poznata kao Bitka na Rijeci.
263
Halid ibn Velid
Halid je rarirao prema sjeveru sve dok nije stigao do ruevina u
blizini dananjeg Zubejra, oko 20 kilometara jugozapadno od grada
Ubulle. Halid nije namjeravao ulaziti u Ubullu. Sada je stigao glasnik
koji ga je izvijestio o koncentraciji novih perzijskih trupa. Odjednom
ga je zahvatilo nestrpljenje da uniti novu perzijsku vojsku dok je dojam
iz Kazire jo bio svje. Poslao je Makala b. Mukarrina da pokupi ratni
plijen u gradu Ubulli, a on se zaputio prema Rijeci. Spojio se sa Muse
nnor u treoj sedrici aprila (poetkom sefera 12. godine po Hidri).
Halid je lino izvidio poloaje Perzijanaca. Poto im je Rijeka bila
iza leda, nije postojala mogunost obuhvata. Zato se odluio boriti
frontalno, u perzijskom stilu. Halid nije rogao prei Rijeku i ui du
blje u Irak, niti je rogao nastaviti sjeverno prema Hiri.
Dvije vojske su se rasporedile za bitku. Kubejz i Anujan su ko
randovali krilima, a Karin je korandovao centrom i isturio se malo
ispred krila. Iraki Arapi su razmjeteni u oba krila i u centar. Karin je
bio hrabar i mudar general. Iza leda je imao Rijeku i amce spremne
za svaki sluaj. Halid je rasporedio vojsku kao i kod Kazire. Na krili
ra su opet korandovali Asim i Adi.
Bitka je poela sa tri dvoboja. Prvi je izaao Karin i pozvao na dvo
boj. Makal b. Ai je bio prvi musliman koji je istupio protiv Karina.
Poto j e bio poznat kao prvoklasni borac, Halid ga nije pozvao nazad.
Makal j e ubio Karina. Bio j e to posljednji slubenik od 100 000 dirhe
ra koji se suoio sa muslimanima.
Nakon to je Karin pao, druga dva perzijska generala, Kubejz i
Anujan su istupili i izazvali Asima i Adija. Asim j e ubio Anujana.
Adi j e ubio Kubejza. Nakon to perzijski generali padoe, Halid na
redi opi napad.
U to vrijeme je lina sposobnost komandanata bila vaan faktor
u borbi. Njihovi uspjesi u dvobojima su podizali borbeni moral, a
nj ihova smrt je deroralisala i dezorganizovala trupe. Poto su Perzi
j anci ostali bez tri generala, nisu se mogli dugo opirati. Ubrzo su po
pustili pod muslimanskim nasrtaj ima. Izgubili su vrstinu, okrenuli
se u bijeg i stigli do obale Rijeke.
Ovo neorganizovano povlaenj e je dovelo do katastrofe. Lahko
opremlj eni muslimani su stizali teko pokretne Perzijance. Na obali
264
Bitka na Rijeci
Rijeke je nastala sveopa guva meu voj nicima koji su nastojali ui u
amce i to prije pobjei od sigurne smrti. Hiljade njih su pobijeni, ali
hiljade su uspjele pobjei amcima. Preivjeli su dugovali zahvalnost
poginulom generalu koji je ostavio amce na obali. Da nije bilo ama
ca, nijedan Perzijanac ne bi pobjegao. Muslimani nisu imali amce i
nisu ih mogli dalje goniti.
Prema Taberiju 30 000 Perzijanaca j e poginulo.1 Ratni plijen je
maio onaj u Kazimi i opet je rasporeen na isti nain.
Sada se Halid mogao ozbiljnije posvetiti administraciji u pokrajini
koja j e upravo osvojena i podii j e na vii nivo. Lokalno stanovnitvo
je pristalo plaati dizju. Muslimani ih nisu uznemiravali. Halid j e
organizovao slubenike koji e prikupljati poreze i postavio Suvej da
b. Mukarrina za efa sa sjeditem u Hufej ru.
Dok se Halid bavio administrativnim pitanjima, njegovi izviai
su se kretali uz Eufrat prema Hiri i prikupljali podatke o kretanjima
perzijske vojske.2
1 Taberi, 2/558.
2 Ovu bitku Taberi naziva Bitkom kod Mezara. Mislim da to nije tano. Vidi objanjenje u
biljeci 5. u dodatku B.
265
BITKA KOD VELEDE
Bitka kod Velede
Vijesti o Bici kod Rijeke su raspalile estoku ljutnju u Ktesifonu.
Njihove dvij e armije su savladane. Razbile su ih neoekivane snage
koje su najednom izbile iz puste Arabije. Oba komandanta armija
su bili najvie rangirani generali. Osim njih ubijena su jo dva visoko
pozicionirana generala. Nevjerovatno! Uzevi u obzir da ovaj novi
neprijatelj iz pustinje nije znao nita o modernom ratovanj u, sve j e
izgledalo kao runa nona mora.
Imperator Erdeir j e odluio potpuno zdrobiti novog neprij atelja.
Naredio j e da se sakupe dvije mone armije. Uinio j e to tano na
dan kad se dogodio poraz na Rijeci. Moda e italac biti iznenaen.
Ova bitka se odigrala oko 550 kilometara daleko od Ktesifona. Kako
je perzijski car istog dana mogao uti vijesti o porazu na Rijeci? Per
zijanci su tada imali izvrstan sistem voj nih komunikacija. Prije nego
bi poeli bitku, Perzijanci bi na brda rasporedili ljude sa izuzetno
snanim glasovima, na takva rastojanja da bi mogli doviknuti j edan
drugom i razumjeti poruku. Taj lanac od nekoliko hiljada ljudi bi se
protezao sve do Ktesifona. Svaki dogaaj bi se dovikivanjem prenosio
od take A do B, od B do e, od e do D i tako dalje. Za nekoliko sati,
perzijski car bi znao novosti. 1
Slijedei carevo nareenje, perzijski ratnici se poee okupljati u
prijestolnici. Dolazili su iz svih gradova i iz svih garnizona i utvrda,
osim onih na zapadu gdje su Perzijanci graniili sa Bizantijskim car
stvom. Za nekoliko dana prva armija je bila spremna.
Perzijski dvor je oekivao da e muslimani nastaviti uz Eufrat u
pravcu sjeverozapada. Znali su kako Arapi razmiljaju. Nijedne arap
ske snage se ne bi upustile u teritorij u predaleko od pustinje. Ako bi
to ve morali uiniti, u blizini bi morao biti makar put za pustinju.
Zato j e car Erdeir odluio doekati Halida kod mjesta Velede i tu
ga unititP (vidi kartu 10 na stranici 271) .
l Taberi, 3/43.
2 Danas nema nikakvih tragova mjestu Velede. Jakut navodi, 4/939., da se ovo mjesto na
lazilo istono od ceste Kufa-Mekka. Takoe navodi da je ovo podruje bilo podvodno sve
do Hire, koja je nedaleko na sjeverozapadu. Zbog skretanja tokova Eufrata, podruje gdje
je nekada bilo ovo mjesto je sada potpuno suho i neplodno, iako je nekada bilo plodno.
269
Halid ibn Velid
Prva perzijska armija je skuplj ena. Napustila je Ktesifon pod ko
mandom Enderzagara koji je bio voj ni namjesnik u pokraj uni Horo
san. Ovog izuzetnog generala su podjednako potovali i Perzijanci i
iraki Arapi. Bio je Perzijanac koji je roen meu Arapima. Odrastao
je meu Arapima i za razliku od mnogih Perzijanaca njegove klase,
bio je vrlo omilj en meu njima.
Enderzegar j e pokrenuo armiju prema Veledi, gdje mu se uskoro
trebala prikljuiti jo j edna. Marirao je niz Tigris, njegovom lijevom
obalom i pregazio ga u Kaskaru. Zatim je skrenuo j ugozapadno pre
ma Eufratu, pregazio ga kod mjesta Velede i tu se ulogorio. Prije
nego je krenuo iz Ktesifona, Enderzegar je poslao glasnike u mnoga
arapska plemena koja je poznavao. Tako je, marirajui prema Veled
i prikupio jo nekoliko hiljada Arapa koji su bili volj ni boriti se pod
njegovom zastavom. Takoe j e svoj im snagama pridodao i ostatke
Karinove armije. Kad je stigao u Velede, sa ushienjem je posmatrao
mnogobrojnu armiju. Sada je mirno ekao da mu se pridrui Behmen
sa svoj om armijom.
Behmen j e bio komandant druge armije koju j e car sakupio. Bio je
slubenik od 100 000 dirhema. Dobio j e nareenje od cara da sakupi
armiju i da se spoji sa Enderzegarom kod Velede. Povjerena mu j e
komanda nad obje armije, koje trebaj u potpuno unititi muslimane.
Behmen j e odabrao drugu rutu do Velede. Marirao je izmeu
dvije rijeke. Napustio je Ktesifon nekoliko dana nakon Enderzegara i
kretao se sporije.
Bitka kod Rijeke je bila velika pobjeda muslimana koji su imali
svega nekoliko ranjenih. Zaplijenili su ogromne koliine dobara. Ova
bitka je Halida bacila u duboka razmiljanja. Tek sad je poeo shvatati
razmjere resursa perzijske armije. Borio se protiv dvije armije u dvij e
krvave bitke i teko ih porazio. Ali ove armije su bile samo mali dio
ukupne perzijske moi. Perzijsko carstvo je u stanju mobilisati mno
go armija poput onih protiv kojih se borio kod Kazime i na Rijeci.
Bilo j e to trezveno razmiljanje. Bio je prvi muslimanski koman
dant koji osvaja strane teritorij e. Ali, on nije bio samo vojni koman
dant. Bio je i politiar. Morao je vladati u halifno ime na svim teri
torijama koje je pripojio islamskoj dravi. U nj egovoj armiji nije bilo
nikog ko je poznavao ovu problematiku, pa se nije imao s kim posa-
270

AJNU TEMR
e
ERI F
KARTA 1 0.
I NVAZIJA NA I RAK
Bitka kod Velede
T
Sjever
EZR
UBULLE
HUFEJR
e
271
Halid ibn Velid
vjetovati u vezi s ovim problemima. Sada je njegova vojska bila umor
na od dugog mariranja i borbe. Zato je odmorio nekoliko dana.
Halid j e organizovao efkasnu mreu obavjetajaca sainjenu od
lokalnih Arapa. Za razliku od Perzijanaca, Halid je bio izuzetno dare
ljiv prema lokalnom stanovnitvu. Zato su lokalni Arapi stali na nje
govu stranu, pa j e bio odlino obavij eten o aktivnostima Perzijana
ca, a posebno o pokretima vojske. Tako je bio na vrijeme informisan
o Enderzagarovom maru iz Ktesifona i o velikom broju Arapa koji su
im se prikljuivali i o njihovim pokretima prema Veledi. Znao je i za
pokrete Behmenove armije iz Ktesifona. Kada je analizirao pristigle
obavjetajne podatke, shvatio je da e se dvije armije ubrzo spojiti
i da e ga traiti u irem regionu Ubulle. Ako se dvije armije spoje,
nikako im nee moi parirati. Trebalo je da nastavi dalje prema Hiri,
a Velede mu j e smetnja na tom putu.
Jo jedan krupan problem je zabrinjavao Halida. Mnogo Perzija
naca je preivjelo nedavnu bitku i sada e se opet boriti protiv njega.
Preivjeli iz bitke kod Kazime su se pridruili Karinu u Bici kod Ri
jeke. Preivjeli iz Bitke kod Rijeke su se sada pridruili Enderzagaru
i marirali su prema Veledi. Ako eli i dalje pobjeivati u bitkama,
mora se pobrinuti da ubudue Perzijanci ne izlaze ivi iz bitaka.
To su bila dva problema sa kojima se Halid suoio. Prvi j e bio stra
tegijski. Dvije perzij ske armije e se zajedno boriti protiv njega. Za
ovaj problem je naao zaista majstorsko rjeenje. Brzo e se pokrenuti
i boriti se protiv Enderzagarove armije prije nego stigne Behmenova
armija. Drugi problem je bio taktike prirode. Kako sprijeiti neprija
teljske voj nike da se dva ili vie puta bore protiv njega. Ovaj problem
je rijeio genijalnom taktikom zamisli, kakvu samo genij moe smi
sliti, a najbolji komandanti ostvariti. Ali, o tome emo kasnije.
Halid je dao uputstva Suvej du b. Mukarinu da njegov administra
tivni tim postavi nekoliko odreda koji e uvati podruje donjeg toka
Tigrisa. Oni e tititi ovo podruje od moguih prodora neprijatelja
sa sjevera i istoka. Ove snage e takoe upozoravati Halida o pojavi
bilo kakvih neprij ateljskih snaga iz tih pravaca. Sa glavninom snaga
od oko 1 5 000 voj nika, Halid je krenuo u pravcu Hire. Kretao se brzo
j unim rubom velike movare.
272
Bita kod Velede
Da je Enderzagar mogao birati, svakako bi saekao Behmenov do
lazak prije bitke protiv muslimana. Ali, on nee imati izbora. Neko
liko dana prije Behmenovog dolaska muslimanska armija se pojavila
na istonom horizontu i ulogorila se u blizini Velede. Enderzagar
se nije zabrinuo. Imao je veliku vojsku i bio je siguran u pobjedu. Iza
lea mu je bila rijeka i obezbjeivala mu pozadinu. Bezbrino se pri
premao za bitku.
Cijeli naredni dan dvije armije su ostale u logorima, a komandanti
i ofciri su otili u izvianje terena. Slijedeeg j utra, armije su se ras
poredile za bitku u uobiajenom borbenom poretku. Na krila musli
manske vojske su ponovo stali Asim b. Amr i Adi b. Hatim.
Bojno polje je bilo u ravnici koja se pruala izmeu dva niska gre
bena, meusobno udaljeni oko 4 kilometra. Grebeni su bili visoki 6-
10 metara. Sjeveroistoni dio ravnice je ulazio u pustinju. Na maloj
udaljenosti iza sjeveroistonog grebena je tekao rukavac Eufrata da
nas poznat kao Kasif. Perzijanci su se rasporedili tako da su gledali
prema j ugoistoku, sa zapadnim grebenom iza lea. Halid je postavio
vojsku nasuprot Perzijancima, malo ispred sjeveroistonog grebena.
Centar bojnog polja je bio na mjestu koje je udalj eno oko 4 kilometra
jugoistono od dananjeg Ajnul Muhari i oko l l kilometara j uno od
dananje

inafje.
Enderzagar j e bio iznenaen snagom muslimanske armije. Vidio
je samo oko 10 000 njih. Prema onom to je uo, Halidova vojska
je morala biti mnogo j aa. Gdje je ta strana muslimanska konj ica?
Mnogi muslimanski vojnici su bili pjeaci. Moda su preivjeli sa Ka
zime i sa Rijeke preuveliavali muslimansku snagu, kao to to obi
no ine poraeni voj nici? Moda se konjanici ne bore na konjima?
Muslimani su takoe bili iznenaeni perzijskom vojskom. Danas je
izgledalo kao da ih ima manje nego j ue, ali nisu bili zabrinuti.
Enderzagar j e bio oduevljen. On e smrviti ovu beznaajnu silu i
oistiti Irak od bezobraznika iz pustinje.

ekao je da muslimani prvi


napadnu. Zadrat e napad, a kad se muslimani umore, on e krenuti
u kontranapad i smrviti ih.
Kad su muslimani krenuli u opi napad, Enderzagar j e bio obra
dovan. To je ono to je ekao. Dvije armije su se sudarile. Vojnici su
izgubili pojam o vremenu dok su se dohvatali u otrom sukobu.
273
Halid ibn Velid
Neko vrijeme je bitka estoko bjesnila. Muslimani su snano na
padali, ali su Perzijanci bili vrsti. Nakon jednog sata ili malo vie,
obje strane su bile umorne. Muslimani su bili umorniji j er ih je bilo
daleko manje, pa se svaki musliman borio sa nekoliko Perzijanaca.
Enderzagar je imao rezerve, pa je esto zamjenj ivao lj ude na elnim
pozicijama. Halidov primjer je odravao borbeni moral muslimana.
Borio se u prvim redovima.
Kao posebnost navest emo jedan dogaaj . Tokom prve faze bit
ke, Halid je izaao na dvoboj jednom Perzijancu koj i se zvao Hazar
Mard. Bio j e ogroman ovjek i izuzetno vj et borac. Prialo se da
vrijedi kao hiljadu ratnika. 1 Ovaj gorostas j e istupio naprijed i upu
tio izazov muslimanima. Halid j e prihvatio. Nakon nekoliko minuta
dvoboj a, Halid je sasjekao gorostasa. Kad je Perzijanac pao, Halid je
sjeo na njegova prsa i pozvao slugu da mu donese hranu. Sjedei na
ogromnom Perzijancu, Halid je mirno ruao.2
Prva faza bitke je bila gotova. Druga faza j e poela kontranapa
dom Perzijanaca. Iskusno Enderzagarovo oko je vidjelo jasne znake
umora na licima muslimana. Procijenio je da je pravo vrijeme za kon
tranapad. Na njegov znak Perzijanci su navalili. Muslimani su neko
vrijeme uspijevali odolijevati kontranapadu. Ovim naporima su se
doveli do kraj nj ih granica izdrljivosti. Polahko su se povlaili nazad,
zadravajui dobar borbeni poredak. Perzijanci su i dalje navaljivali,
a muslimani su gledali u Halida traei na njemu bilo kakve naznake
promjene plana ili bilo ega to bi olakalo ovu neizdrivu situaciju.
Ali, Halid se borio kao lav i pozivao voj sku da to isto ine.
Perzijanci su skupo plaali svoje napade, ali su likovaH zbog po
stignutih uspjeha. Enderzagar je sav radostan bio iza njih. Pobjeda je
bila tu. On nije bio najvie rangirani perzijski slubenik, ali njegovo
unapreenje je bilo tu. Oekivao je kapu od 100 000 dirhema. Mu
slimani su i dalje odolijevali, kao to to ini oaj nik koji nema vie
ta izgubiti. Dostigli su krajnju granicu ljudske izdrljivosti. Neki od
muslimana su pomislili da se konano naao neko ko j e ravan Halidu.
Jo samo malo i muslimanski front e puknuti u komade.
Na perzijskom jeziku .,Hazar Mard" znai .,hiljadu ljudi". Ovaj naziv su Perzijanci davali
posebno sposobnim ratnicima u znak priznavanja njihovih sposobnosti.
2 Taberi, 2/560.; Ebu Jusuf, 142.
274
Bitka kod Velede
Tad je Halid dao jedan signal. Nije zabiljeeno kakav je to signal
bio, ali oni kojima je bio upuen su ga razumjeli.
Slijedeeg trenutka, na grebenu iza lea Perzijanaca su se ukazale
dvije crne pruge konjanika. Jedna sa desne, a druga sa lijeve strane
njihove poleine. Zatim su !ZVici "Allahu ekber" poeli odjekivati
dolinom dok je muslimanska konjica bila u punom galopu. Ravnicu
Velede je ispunila potmula grmljavina. Zemlja je tutnjala pod kopi
tama nekoliko hiljada najbolj ih arapskih konja.
Radost Perzijanaca se sada pretvorila u oaj . Prije nekoliko tre
nutaka su bili tako radosni, a sada su vritali u uasu. Muslimanska
konjica sa lea i dva krila sa fronta su se spojili. Perzijanci su sada bili
potpuno okrueni. Nije bilo nikakve prilike za bijeg.
Za samo j edan tren, disciplinovani Perzijanci su se pretvorili u ru
lju. Ako bi krenuli nazad, muslimanska konjica bi ih doekala. Kad bi
pokuali prema frontu, doekale bi ih sablj e okuraene muslimanske
glavnine. Opkoljeni sa svih strana, Perzijanci su se skupili u bezlinu
i dezorganizovanu masu nesposobnu da uzvraa udarce. Oni koji su
se htjeli boriti, nisu znali kako i protiv koga. Oni koji su htj eli pobjei,
nisu znali kuda bjeati. U oajnikom nastojanju da se izvuku iz ovog
uasa, ubijali su j edan drugog.
elini obru se stezao, a muslimani su sve ee napadali. Bes
pomonost Perzijanaca im j e davala dodatnu snagu. Zakleli su se
da nee propustiti nijednog Perzijanca ni irakog Arapa. I zaista su
uspjeli. Nekoliko hiljada imperijalnih ratnika je poginulo. Dvije pre
anje armije, Hormuzova i Karinova, bile su pobijeene, ali ne i uni
tene. Enderzegarova armija j e potpuno unitena. Te armije vie nije
bilo (vidi grafki prikaz faza bitke na karti 13 na stranici 277).
Enderzegar je nekako uspio pobjei. Nije krenuo prema Eufratu,
nego je pobjegao duboko u pustinju, to dalje od nevolje i nesree
zvane Velede. Izgubio se u pustinji i umro od ei.
Nakon bitke, Halid j e skupio svoje premorene ljude. Shvatio j e da
je ova bitka bila najstranija od dosadanje tri bitke voene u Iraku.
Htio je biti siguran da duh ove pobjede nee biti tako brzo ugaen, pa
se obratio ljudima. Prvo j e zahvalio Allahu, d. . , i donio salavat na
Njegova Poslanika, alejhisselam, a zatim nastavio:
275
Halid ibn Velid
- Jeste li vidjeli bogatstva Perzije? A sjeate li se siromatva zemlje
Arabije? Jeste li vidjeli usjeve ove zemlje? Sve da Allah nije naredio
dihad, mi bismo morali doi i osvojiti ovu bogatu zemlju i tako glad
nae pustinje pretvoriti u sitost u kojoj smo sada. 1
Dan prije bitke kod Velede, Halid j poslao dvoj icu ofcira, Busra
b. Ebi Rahma i Saida b. Merra2 sa po 2 000 konjanika sa slijedeim
instrukcijama:
l . U najveoj tiini povesti ljude iza lea perzijskog logora.
2. Kada stignu na drugu stranu grebena koji j e bio u poleini lo
gora Perzijanaca, maskirat e svoje ljude i ekati spremni.
3. Ujutro, kad bitka zapone, neka ljudi, rasporeeni u dvije gru
pe, uzjau i ekaju na Halidov signal.
4. Na Halidov signal oba ealona e napasti s lea, a zatim obu
hvatiti neprijatelja sa bokova.
Za ovo nareenje su znali samo oni koji su to neophodno morali
znati. Tako je i bilo. U kritinom trenutku, tano na Halidov znak,
muslimanska konj ica je izbila niotkuda.
Ovo je bio plan za bitku kod Velede. Bilo je to poetkom maja
633. godine (tree sedmice sefera 12. godine po Hidri) . Bio je to
frontalni napad kombinovan sa obostranim obuhvatom. itav plan
je smislio i ostvario Halid. Ovako neto planiraju i izvode samo naj
bolji generali.
Ovo nije prvi sluaj izvoenja ovako briljantnog manevra. Izvo
en je i prije. Najpoznatiji primjer ovakvog manevra je izveo Hanibal
u bici protiv Rimljana. Razlika izmeu ova dva primjera je samo u
tome to je Hanibal pokrenuo snage sa obje strane i u toku bitke ih
doveo u poleinu Rimljana, a Halid je to uinio no ranije i to sa jed
ne strane. Kasniji razvoj dogaaja j e bio isti u obadva primj era.
Sasvim j e sigurno da Halid nikad nije ni uo za Hanibala, a kamoli
da bi neto uio iz njegovih primjera. Hanibal je bio vojni genij, ali j e
Halid bio jo vei. Historija j e to dokazala.
l Taberi, 2/559.
2 Isti izvor.
276
Bitka kod Velede
KARTA 1 3.
GRAFIKI PRI KA BITKE KOD VELED2E
No prije bitke
l
l
Perzijanci
-Muslimani
277
KRVAVA RIJEKA
Krvava Rijeka
Trea bitka protiv Perzijanaca je izvojevana, a Halid je bio sve
blie Hiri koja mu je bila cilj. Ali, Halid nije gaj io lane nade. Bilo
bi naivno povjerovati da e Perzijanci samo tako odustati. Bilo j e to
mono carstvo. Bit e jo prolivanja krvi.
Uprkos briljantnom manevru i njegovim izvrsnim rezultatima,
nekoliko hiljada neprijateljskih voj nika su se uspjeli izvui iz bitke
kod Velede. Bili su to veinom kranski Arapi iz plemena Benu
Bekr.

ivj eli su u Iraku kao podanici Perzij skog carstva. Odazvali su


se Enderzagarovom pozivu i borili se kod Velede.
Ovi Arapi su pobjegli sa bojnog polja kod Velede, preli rijeku
Kasif i krenuli izmeu Kasifa i Eufrata. Zatim su otili u Uleis, oko 20
kilometara od Velede (vidi kartu 10 na strani 271) . Ovdj e su se s ra
zlogom osjeali sigurnim. Uleis j e smjeten na desnoj obali Eufrata, a
sa druge strane tee Kasif. Zapravo je Kasif ogranak Eufrata, od kojeg
se odvaja malo prije Uleisa. Zbog ovakvog poloaja Uleisu se moglo
prii samo frontalno, sa j ugoistoka. 1
Nekoliko narednih dana, Halid j e odmarao svoje umorne trupe,
a on j e bio zauzet raspodjelom plijena i pripremama za nastavljanj e
mara. Znao je za Behmenovu armij u i znao j e da ga eka jo najma
nje jedna krvava bitka prije negoli stigne u Hiru. Poto se sada bi
te operacija u Iraku prebacilo sa Tigrisa na Eufrat, Halid j e opozvao
odrede koje je ostavio na Malom Tigrisu.
Prema Taberiju, 2/560., Uleis je smjeten na ravanju Eufrata. Musil, 193., ga postavlja kod
E

asija, dananjeg El Asija, koji je udaljen oko 7 kilometara sjeverozapadno od

inafje.
Ove dvije lokacije su zaista sline. l jedna i druga su smjetene izmeu dvije rijeke i prilaz
im je mogu jedino na nain kako je ve opisano.
281
Halid ibn Velid
Halid je preko obavjetaj ne slube saznao za prisustvo neprijatelj
ski raspoloenih Arapa u Uleisu, ali poto su to bili samo oni koji su
preivjeli Velede, nisu predstavljali naroito ozbilj nu voj nu prijetnju,
pa nije namjeravao premarati svoje ljude dok se ne odmore od krvave
bitke. Ali, desetak dana kasnije, dobio j e izvjetaj o pristizanju j o
nekih arapskih snaga u Uleis. Postalo je jasno da se radi o okupljanju
prave armij e. Koncentracija neprij atelja je bila tolika da je obeavala
ozbiljnu bitku. Kad su stigli odredi koje je opozvao sa Malog Tigrisa,
Halid je ojaao armiju. Sada je opet imao 1 8 000 ljudi, kao kad je
stupio na tlo Iraka.1 Poto nije bilo naina za prilaz Uleisu sa strana,
Halid je morao pregaziti Kasif i prii cilju sa fronta.
Unitenje Enderzegarove armije, koje je uslijedilo nakon poraza u
Kazimi i na Rijeci je iz temelja uzdrmalo Perzijsko carstvo. Islamska
armija im je liila na neku vanzemaljsku silu koja se iznenada poja
vila iz pustinje. Svaka perzijska armija koja bi joj se suprotstavila bila
je nemilosrdno sasj eena. Za ponosni perzijski dvor, koji je ljude iz
pustinje tretirao sa prezirom, ovo je bila gorka tableta koja se morala
progutati. Nikad do sad, u dugoj i slavnoj perzij skoj historij i, jedna
"aka jada" nije porazila nijednu perzijsku armij u.
Prvi put u historij i, Perzijanci su shvatili da moraju drastino pro
mijeniti svoj stav o Arapima. Postalo je kristalno jasno da ima neega
u toj vjeri islamu, to je ovu nazadnu, neciviliziranu, neposlunu i
neorganizovanu naciju pretvorilo u disciplinovanu osvajaku snagu.
Takoe je bilo jasno da ima neeg genijalnog u Halidu, ije se ime
sada sa apatom i strahom izgovaralo u svakom perzijskom domu.
Ali, Perzijsko carstvo je bilo staro dvanaest vijekova. Tri izgubljene
bitke ga ne mogu sruiti. Perzijanci su bili nacija osvajaa i pobjed
nika. Oni su gubili bitke i ranije, ali su se uvijek iznova vraali kao
pobjednici. Loe raspoloenje koje je zahvatilo Ktesifon nakon poraza
kod Velede pretvorilo se u vrstu odluku da se to prije slome drski
zavojevai i vrate nazad u pustinju iz koje su se pojavili. Perzija se osvi
jestila, pridigla se i poela se temeljito pripremati za slijedeu rundu.
Taberi, 2/562. Taberi ne biljei odakle Halidu pojaanja. Mnogo ljudi je poginulo u
dotadanj i m bitkama. Da bi ponovo imao 1 8 0ljudi, odnekle je moralo doi pojaanje.
Ono je dolo iz Arabije ili je muslimanskoj vojsci pristupilo lokalno stanovnitvo.
282
Krvava Rijeka
U meuvremenu je u Ktesifon stigao glasnik kranskih Arapa iz
plemena Benu Bekr i informisao cara o tamonjoj situacij i. Hiljade
Arapa koje su nastanj ivale podruje Uleisa i Hire sada su krenule ka
Uleisu da pomognu plemenu Benu Bekr u odsudnoj bici protiv Hali
da. Zar car nee pomoi svojim podanicima? Zar im nee pridodati
odrede perzijske vojske i spasiti carstvo?
Car je pristao. Poslao je nareenj e Behmenu da sa svojom armi
jom ode u Uleis, da stavi sve tamonje Arape pod svoju komandu i da
se bori protiv Halida. Behmen j e u tom trenutku ekao na mjestu gdj e
ga je zatekla vijest o porazu Enderzegara kod Velede.
Ali, Behmen nije otiao u Uleis. Poslao je svoj u armiju pod ko
mandom njemu potinjenog generala Dabana i prenio mu careva
nareenja. Zatim mu je dodao:
- Izbjegavaj bitku dok ja ne doem, osim ako bude prisiljen. 1
Kad j e Daban otiao sa armijom, Behmen se vratio u Ktesifon.
Nisu poznati tani razlozi njegovog odlaska, tek j e poznato da je tre
bao raspraviti neka pitanja sa carem. Kad je stigao u prijestolnicu,
Behmen je zatekao cara vrlo bolesnog, pa je tamo i ostao.
Kad je Daban stigao u Uleis, tamo je zatekao mnogo plemena
kranskih Arapa pristiglih iz podruja Hire i Amgiij e. Svi su sada
shvatali da je Halidov cilj Hira, a to nije moglo proi bez proliva
nja krvi i zarobljavanja. Kako bi to izbjegli, doli su ovdje boriti se i
ako treba poginuti. Daban j e preuzeo komandu nad objema armija
ma, perzijskom i arapskom. Komandant arapske armije je bio Abdul
Esved, koji je izgubio dva sina u bici kod Velede i gorio od elje za
osvetom. Perzijanci i Arapi su postavili logore na obalama rijeka. Pre
ciznije, j edni su logorovaH na desnoj obali Eufrata, a drugi na lij evoj
obali Kasifa. Izmeu njih je bilo mjesto gdje su se rijeke razdvaj ale.
Prema ranij im historiarima, rijeka Kasif e postati poznata samo
radi toga to se tu odrala bitka koju emo opisati. Ta rijeka je nekada
vjerovatno bila samo kanal koji se odvajao od Eufrata u blizini Uleisa.
U vrijeme kad se bitka odigrala, voda u kanalu je tekla ili skoro da j e
tekla, j er j e kanal bi o zagraen branom. Muslimani su ovaj kanal jed
nostavno nazivali Rijeka. Mi nalazimo da j e ova Rijeka zapravo da-
Taberi, 2/560.
283
Halid ibn Velid
nanji Kasif, jer oko Uleisa nema drugih rijeka ili kanala. U to vrijeme
najvjerovatnij e nije koriteno ime Kasif, nego je ono dolo kasnije.
Tada je kanal nazivan j ednostavno "Rijeka".
Prije nego je Daban stigao u Uleis, Musenna je sa svoj om lahko m
konjicom ve uspostavio kontakte sa tamonjim kranskim Arapi
ma. Informisao je Halida o neprij ateljskim pozicijama, njihovoj snazi
i rijeenosti da se bore. Halid je ubrzao tempo kretanja nadaj ui se da
e uhvatiti kranske Arape prije nego im se Perzijanci pridrue, ali
Daban ga je preduhitrio za svega nekoliko sati. Tako se Halid opet
naao pred izuzetno snanom armijom. Opet je odluio pobiti to
vie neprijatelja, tako da ih se to manje pojavi u predstoj eim bitka
ma. Takoe je odluio boriti se istog dana i tako sprijeiti neprij atelja
da se bolje organizuje i pripremi. Bilo je to sredinom maja 633. godi
ne (krajem sefera 12. godine po Hidri).
Halid j e zastao samo toliko da rasporedi armiju u borbeni po
redak. Opet je postavio Asima i Adija kao komandante na krilima.
Zatim je krenuo prema Uleisu. Nikakvi obuhvati nisu bili mogui, pa
se Halid odluio na brzi i snani napad. Muslimani su krenuli u bitku
prije nego Daban shvati da e biti napadnut.
Daban je dobio vijest o dolasku muslimanske armije tano u
podne, kad je u perzij skoj armiji bilo vrij eme za ruak. Kuhari su pri
premali hranu, a perzijska vojska kao i svaka druga vojska u svim na
cijama i u svim vremenima, vie j e cijenila toplu nego hladnu hranu.
Kao i svaka druga vojska, odbijali su se boriti praznih stomaka. Arap
ski dio vojske j e bio spreman za borbu. Daban je gledao u voj nike
pred kojima su bili kazani sa ukusnom hranom. Zatim je pogledao
u pravac sa kojeg je urno dolazila muslimanska vojska u borbenom
rasporedu. Perzijski voj nici su to takoe vidjeli. Bili su to hrabri ljudi,
ali su bili i gladni. Voj nici rekoe Dabanu:
- Pusti nas da sad jedemo, a borit emo se kasnije.
- Mislim da vas neprijatelj nee pustiti da u miru j edete - uvjera-
vao ih j e Daban. 1
- Ne! Jest emo sad, a borit emo se kasnije! - bunili su se vojnici.
1 Taberi, 2/561 .
284
Krvava Rijeka
Posue je bilo postavljeno, a zamamni miris tople hrane se irio
okolo. Voj nici su posjedali i poeli jesti. Mislili su da imaju dovolj no
vremena za obj ed. U meuvremenu, arapski dio vojske se rasporei
vao za bitku. Za razliku od Perzijanaca, Arapi su jeli na mnogo jed
nostavnij i nain.
Perzijanci su poeli jesti, ali nakon nekoliko zalogaja su shvatili da
muslimani samo to nisu napali. Ako nastave sa jelom, puni stoma ci im
nee biti od koristi, jer e nastati pokolj, a ne bitka. Zato urno ostavie
hranu i doepae se oruj a. Daban ih na brzinu rasporedi. Nije imao
mnogo izbora, pa je ve spremne Arape postavio na krila pod koman
dom Abdul Esveda i Ebdera, a Perzijance postavi u centar.
Bojno polje se prualo u pravcu jugoistoka, izmeu Eufrata i Rijeke.
Iza lea Perzijanca je bio Uleis, a ispred njih muslimanska armija. Sje
verni bokovi obiju armija su dopirali do Eufrata, a j uni do Rijeke. Front
se pruao u duini od oko 3,5 kilometra od jedne do druge rijeke.
Bila je to vrlo teka bitka. Bitka kod Velede je bila do sada naj
ea u operacijama u Iraku, ali ova e je nadmaiti. Ovu bitku Halid
nikada nee zaboraviti.
Nisu nam poznati detalji o manevrima i ostalim akcijama. Tek
znamo da j e Halid u dvoboju ubio Abdul Esveda i pridruio ga njego
vim sinovima koji su poginuli u Bici kod Velede. Takoe je pozna
to da Perzijska vojska nije uzmicala uprkos tekim gubicima. Ako se
ikada i jedna armija borila do posljednjeg ovjeka, onda j e to bila per
zijska Imperijalna armija kod Uleisa. Kranski Arapi su se borili kao
ranjena zvijer. Ako izgube ovu bitku, Hiru vie nita ne moe spasiti,
a Perzijanci su se borili da odbrane ast svoje armije.
Borba j e trajala nekoliko sati, bez predaha i nesmanjenom e
stinom. Najee je bilo na obalama rijeka, gdje je ubijeno najvie
Perzijanaca. Muslimani, umorni i ljuti, nisu vidjeli nikakvih znakova
poputanja u redovima Perzijanaca i kranskih Arapa. Tada je Halid
podigao ruke i zamolio Gospodara:
- O moj Allahu! Ako nam da pobjedu, nijedan neprijateljski voj
nik nee pobjei sve dok Rijeka ne potee krvavaP
Taberi, 2/561 .
285
Halid ibn Velid
Muslimani su tada jo pojaali pritisak i Uzvieni Allah im je dao
pobjedu. U kasno poslijepodne Imperijalna armij a je slomljena, a
njeni voj nici su poeli bjeati sa bojnog polja. Hiljade njih su leali
mrtvi, posebno na obali Rijeke. Pjeskovito rijeno korito je bilo crve
no od njihove krvi.
Kad su ostaci perzijske armije poeli bjeati sa bojnog polja, Halid
j e poslao konj icu za njima.
- Nemojte ih ubijati - ree im Halid - dovedite ih ive.1
Rijeno korito j e bilo natoplj eno krvlj u, ali Rijekom nije tekla krv
kao to j e Halid u dovi obeao.
Muslimanska konjica se podijelila u nekoliko grupa i progonila
Perzijance koji su pregazili Rijeku i bjeali u pravcu Hire. Halidovo
nareenje je izvreno. Konj ica ih je stigla, razoruala, prikupila i vra
ala ih nazad na bojno polje kao stada ovaca. Kad bi grupa uhvaenih
nevj ernika bila dovedena, odmah bi bila proslijeena na obalu Rijeke
i zatim poubijana tako da je njihova krv tekla u Rijeku. Muslimanska
konjica je neprestano proganjala, hvatala i dovodila Perzijance i kr
anske Arape. im bi ih doveli na obalu Rijeke, odmah bi ih poubi
jali kako j e to ve opisano. Tako j e bilo sve do kraja dana, zatim cijelu
no, pa cijeli idui dan i dio slijedeeg dana.2 Svaki, ba svaki uhvae
ni bjegunac je doveden i ubijen na obali Rijeke. Halid je ispunio svoje
obeanje. Treeg dana, kad je ubijen i posljednji uhvaeni bjegunac,
grupa ofcira se okupila oko Halida na obali Rijeke i ugledala straan
prizor. Ka'ka je priao Halidu i rekao:
- Ako pobije sve lj ude na Zemlji, njihova krv nee potei dalje od
brane na Rijeci. Zemlja ne moe upiti svu krv. Pusti da voda potee.
Tako e odrati svoje obeanje.3
- uli smo da, kad zemlja popije neku koliinu krvi Ademovih
sinova, ona odbija dalje piti - dodae drugi.4
Tada j e Halid naredio da se otvori brana. Voda je potekla, razlila
se na obale i ponijela sa sobom lokve i lokve krvi. Od tada se ova ri
jeka zove Krvava rijeka.
l Taberi, 2/561.
2 Isti izvor.
3 Taberi, 2/561-562.
4 Isti izvor.
286
Krvava Rijeka
Kada je pala no, muslimanska konjica je bila u potrazi za bjegunci
ma, a ostali vojnici Halidove armije su sjeli i jeli hranu Perzijanaca po
stavljenu na prostrte aafe. Pustinjski Arapi su se udili kvaliteti hrane
kojom su hranjeni perzijski vojnici kao i nainu na koji je servirana.
Bitka kod Uleisa je zavrena. Ogromne koliine ratnog plijena su
dospjele u muslimanske ruke. Prema Taberiju, ubijeno je 70 000 Per
zijanaca i kranskih Arapa, ukljuuj ui i one koji su pobijeni na obali
Rijeke. 1 Ali, Daban je uspio pobjei.
Slijedeeg dana je Halid sklopio ugovor sa lokalnim stanovni
tvom. Pristali su plaati dizju i uivati muslimansku zatitu. Ali,
Halid je dodao j o j ednu odredbu ugovoru. Lokalno stanovnitvo je
bilo obavezno pruati muslimanima sve informacije o aktivnostima
Perzijskog carstva i duni su sluiti kao vodii muslimanskoj vojsci.
Neki pisci su podlegli senzacionalizmu, pa su preuveliali doga
aje i brojke vezane za ovu bitku. Neki su opet iznosili pogrene po
datke zbog nerazumijevanja dogaaj a. Ovi pisci su nam prenijeli da
je Rijeka zaista potekla kao rijeka od krvi. Takoe su zapisali da j e
nizvodno od bojnog polja bi o j edan mlin koji je tri dana nakon bitke
bio pogonjen krvlj u a ne vodom.
Ovo nikako ne moe biti tano. Belazuri ne pominje nikakav mlin.
Ovaj mlin spominje Taberi i biljei da: " ...

uajb, koj i j e uo od Saifa, a on


od Talhe, a on od Mugire:' Prema Mugiri, tamo je zaista bio mlin koji
je pogonila rijena voda. Ovim mlinom se Halidova armija koristila tri
dana meljui njime ito za ishranu voj nika. A voda je bila crvena.2
Daleko je od istine da ovakva preuveliavanja mogu biti tana.
Daleko je od istine da bi mlin mogao biti pogonjen krvlj u. Istina j e
sasvim drugaija. Kad j e brana otvorena, sasvim j e mogue da j e voda
pocrvenjela od silne krvi. Ali, da bi mlin bio pogonjen krvlj u, trebalo
bi zaklati nekoliko miliona ljudi. Pria o krvi koja je rijekom tekla tri
dana moe biti prihvaena samo kao pria iz "Hiljadu i jedne noi".
Ali, to je samo pria, a ne historija.
Govoriti o tome da su "ubijani zarobljenici" j e uproavanje stva
ri. U normalnim okolnostima oni bi bili poubijani u potjeri i tada
l Taberi, 2/561 -562.
2 Isti izvor.
287
Halid ibn Velid
niko ne bi postavljao nikakva pitanj a. U ovoj bici, Halid je obeao
da e potei rijeka krvi. Uhvaeni bjegunci, umjesto da budu ubijeni
u potjeri, dovoeni su na obalu i ubijani. To je sve to se ima rei o
Krvavoj rijeci.
[Ove dogaaje treba itati u tadanjem historijskom kontekstu i u
vremenu kada su obiaji rata bili sasvim drugaije regulisani, pa tako
i pitanje ratnih zarobljenika. Op. Prev.
Bitka na Mu'ti, u kojoj se Halid borio j o u vrijeme Allahova Po
slanika, alejhisselam, je zauzimala posebno mjesto u Halidovim sje
anjima. Nije bilo nikog osim njega da preuzme komandu i spasi
muslimansku vojsku od sigurne propasti. Od svih bitaka u Iraku, u
njegovom sjeanju e najdublje biti urezana bitka kod Uleisa. Kasni
je, kad j e operacija u Iraku bila uspjeno zavrena, Halid je priao
svoj im prij atelj ima:
- U Bici na Mu'ti sam slomio devet sablj i u svojoj ruci. Ali, nikada
nisam sreo protivnike kao to su Perzijanci. A meu Perzijancima
nisam sreo protivnike kao to su bili oni kod Uleisa. 1
Ovaj kompliment Perzijancima j e tim dragocjeniji to j e doao od
ovjeka kao to je Halid. Perzijski dvor je sada pred oitom propau.
Car Erdeir j e umro. Carstvo nije imalo vie armija da ih poalje u rat
protiv Halida. Uleis je bio poetak Erdeirovog kraj a.
Taberi, 2/569.
288
OSVOJ ENJ E HIRE
Osvojenje Hire
Sredinom maja 633. godine (poetkom rebiul-evvela 12. godine
po Hidri) Halid je marirao i z Uleisa prema Amgiiji. Zapravo, Uleis
je bio njeno predgrae.1 Kad je u rano j utro Halid umarirao u Amgi
iju, zatekao ju je u potpunoj tiini.
Amgiija je bila jedan od najveih gradova tadanjeg Iraka. Skoro
da j e parirala bogatoj Hiri po svojoj veliini, bogatstvu njenih sta
novnika i bljetavilu trnica. Muslimani su zatekli trnice i zgrade
prepune skupocjene i raznovrsne robe, ali ljudima nije bilo ni traga.
Sve sami cvijet mukosti iz Amgiije pao je u Uleisu. Oni koji su osta
li ivi, uglavnom ene, djeca i starci, napustili su grad i sklonili se u
okolini. uli su da dolazi Halid i muslimanska voj ska, pa su od straha
pobjegli, drei se to dalje od puteva. Ime Halid je sada zadavalo
neopisiv strah i postalo je psiholoki faktor kakav nije bio ni sama
muslimanska armija.
Muslimani su uzeli sva dobra Amgiije kao legitiman ratni plijen.
Uzeli su sve to se moglo ponijeti i transportovati. Sakupljena bogat
stva su bila tolika da su zaprepastila jednostavne ratnike iz pustinje.
Nakon to je temeljito pretresao grad i pokupio sva bogatstva iz nj e
ga, Halid ga j e razorio.2 Ratni plijen koji j e uzet u Amgiij i j e prema
ivao ukupan dotadanji plijen pokupljen u Iraku. Raspodijeljen je na
uobiajen nain, etiri petine vojsci, a jedna petina islamskoj dravi.
Halifa Ehu Bekr je ve navikao primati dobre vijesti o napredova
nju muslimanske armije na irakom frontu. Svaka vijest je bila popra
ena ratnim plijenom koj i j e Halid slao u Medinu. Zaplijenjena dobra
su fnansijski ojaavala dravu i radovala srca muslimana. Halifa Ehu
Bekr nikada nije pridavao poseban znaaj materijalnim bogatstvima.
Ali, ovoga puta je ak i on bio zadivljen poiljkom iz Amgiij e. Pozvao
je sve muslimane u damiju i obratio im se:
- O Kurejije! Va lav j e napao druge lavove i savladao ih. Zadugo
jo nijedna ena nee roditi sina kao to je HalidP
Bio je to jedan od najboljih komplimenata koji je Halid ikada dobio.
Taberi, 2/563; Tadanja Amgiija je danas Maniija.
2 Isti izvor.
3 Isti izvor.
291
Halid ibn Velid
Taj dan je bio vrlo teak za Azazbeha, namj esnika Hire. uo je
o katastrof koja je zadesila perzijsku armiju u Kazimi, na Rijeci, u
Veledi i kod Uleisa. A sada je bilo oigledno da Halid dolazi u Hiru.
Ako su velike armije, predvoene najbolj im generalima, stradale pod
Halidovim j uriima, ima li njegova mala vojska ikakve anse? Osim
toga nij e dobio nikakva uputstva od bolesnog cara.
Osim to j e bio namjesnik pokrajine, Azazbeh j e bio i komandant
garnizona Hire. Bio je visoko pozicionirani slubenik od 50 000 dir
hema. Arapski kralj Hire, Ijas b. Kubejze, bio je samo nominalni kralj,
bez stvarne moi. Sa ostalim plemenskim starijeinama on je imao ne
vane nadlenosti koje su bile u vezi sa nekim plemenskim pitanjima
od malog znaaja. Zato su traili od Azazbeha da odbrani Hiru. Kao
pravi perzijski sin, Azazbeh je odluio to i uiniti na najbolji nain.
Podigao je vojsku iz garnizona i smjestio je u logor na periferiji
Hire. Svog sina je poslao sa odredom konjanika da zaustavi Halidovo
napredovanj e i savjetovao ga da zagradi Eufrat u sluaju da se Halid
odlui na mariranje brodovima. Ovaj mladi ofcir je odjahao do mje
sta gdje se rijeka Atik uliva u Eufrat, oko 20 kilometara nizvodno od
Hire. Tu je formirao bazu odakle je poslao j edan konjiki odred kao
predstrau na drugu rijeku, jo nekoliko kilometara nizvodno, gdje se
Badkala uliva u Eufrat, malo uzvodno od Amgiij e. 1
Halid je sada nastavio mariranje prema Hiri. Odluio j e upotri
jebiti brodove za transport tekih tereta i dijela vojske. Dok je dio
vojske jahao na kamilama i konj ima, konvoj brodova je plovio Eufra
tom. Brodovima su upravljali lokalni Arapi. Nisu odmakli daleko kad
je nivo vode naglo opao, a brodovi su se nasukali. Azazbehov sin j e
pregradio Eufrat.
Ostavivi voj sku nasukanu uz obalu Eufrata, Halid je uzeo jedan
konjiki odred i odjahao prema Hiri. Susreo se sa perzijskim konja
nicima koje je, kao predstrau, poslao Azazbehov sin. Ova nezrela
vojska nije bila ni do koljena iskusnim muslimanskim veteranima.
Rijeka Atik jo uvijek postoj i. To je vrlo mala rijeka, a u to vrijeme je vjerovatno bila samo
kanal. Uliva se u Eufrat oko 2 kilometra od dananje Kadisije, koja je udaljena oko 1 5
kilometara od stare historijske Kadisije. U donjem dijelu svog toka ova rijeka se zove
Dudejd. Badkala je bila kanal koji se ulivao u Eufrat kod Amgiije ( Taberi, 2/563). Taberi
je u ovom sluaju pobrkao Atik i Badkalu.
292
Osvojenje Hire
Prije nego su se uspjeli organizovati, muslimani su ih pobili sve do
posljednjeg. Zatim su otvorili branu i nastavili ploviti prema Hiri.
Azazbehov sin nije bio dorastao situacij i. Vj erovao je da j e pred
straa kod Badkale sasvim dovolj na da iznenadi muslimane, pa se
opustio. Tada j e doao muslimanski odred. Veina perzijskog odreda
je pobijena ukljuujui i Azazbehovog sina. Nekoliko brzih perzijskih
jahaa se izvuklo i pourilo prema Hiri da obavijeste Azazbeha.
Sad je Azazbeha spopala viestruka tuga. Ubijen mu je sin, uni
tena je njegova konjica, a glasnik iz Ktesifona je upravo donio vijest
o smrti cara Erdeira. Svjestan teine tereta koji se sruio na njegova
plea, odustao je od odbrane Hire, pregazio Eufrat i sa ostacima voj
ske se zaputio u Ktesifon.
Halid j e nastavio mariranje ka svom cilju. Nije poznato na kom
mjestu se njegova armija iskrcala sa brodova, ali se to moralo dogo
diti nekoliko kilometara nizvodno od Hire. Oekujui otpor u Hiri,
Halid j e odluio ne prilaziti j oj sa fronta. Krenuo je lijevo, u polukru
gu zaobiao grad i izbio kod Kavarnaka, koji je tada bio gradi u pro
cvatu, oko 5 kilometara sjeverozapadno od Hire. 1 Obiao je Kavarnak
i priao Hiri sa zadnje strane. Podijelio je armiju u nekoliko ealona i
uao u grad. Svi stanovnici su bili tu. Nisu pobjegli, ali nisu ni pruali
otpor, pa ih muslimani nisu dirali.
Uskoro je situacija postala malo jasnija. Hira je bila otvoren grad,
bez zatitnih zidina, ali su unutar grada bile etiri tvrave. U svakoj
tvravi je bio stacioniran po jedan odred vojske kranskih Arapa.
Svakom tvravom je komandovao po jedan plemenski starjeina. Bi
jelom tvravom j e komandovao Ijas b. Kubejz, tvravom El Adassijin
je komandovao Adij b. Adij, u tvravi Benu Mazin je bio Ibn Akal, a u
posljednjoj tvravi Ibn Bukejla je bio Abdul Mesih b. Amr b. Bukejla.
Na svaku tvravu je Halid poslao po jedan odred voj ske. Odredi
ma su komandovali Dirar b. Ezver, Dirar b. Hattab, Dirar b. Mukarrin
i Musenna. Svaki komandant je opkolio tvravu koju j e trebalo zau
zeti i postavio uslove: primiti islam, ako ne, onda plaati dizju, ako i
to ne, onda sablja. Svakom su dali po jedan dan vremena za razmilja
nje. Svi komandanti tvrava su odbili postavljene uslove.
Danas nema nikakvih ostataka od Kavarnaka osim jedne visoke humke.
293
Halid ibn Velid
Idueg dana je zapoeo napad na tvrave. Bijela tvrava se branila
katapultom i strijelcima na zidinama, ali je muslimanski komandant
uskoro eliminisao posadu katapulta i strijelce. Slino je bilo i sa osta
lim tvravama. Uskoro su komandanti tvrava traili pregovore.
Iz tvrave Ibn Bukejla je izaao pregovara. Vrlo polahko je iao
prema muslimanima. Bio je vrlo star, tako da su mu obrve padale
preko oiju. 1 Bio je to Abdul Mesih, legenda irakih Arapa i njihov
princ. Kao naj stariji i naj mudriji ovjek, nije uivao nikakav ofcijelni
autoritet perzijskog dvora, ali su ga Iraani izuzetno potovali. Imao
je izuzetno razvijen smisao za humor. Postao je poznat jo u vrijeme
Anuirvana Pravednog, prapradjeda tek preminulog cara Erdeira.
Upoznao je Anuirvana neposredno pred njegovu smrt. Abdul Mesih
ga je tad upozorio da e se nakon nj ega Perzijsko carstvo raspasti.
Stari mudrac je polahko prilazio Halidu. Kad je stigao do njega,
zaustavio se i tad je zapoeo vrlo zanimljiv dijalog:
Koliko godina ima? - upita ga Halid.
Dvije stotine.

ta je najudnije od stvari koje si vidio?


Najudnije to sam vidio je jedno selo izmeu Hire i Damaska.
U to selo j e ena putovala nosei sa sobom samo komad hljeba.
Ovim j e starac aludirao na neusporedivo blagostanj e, pravedni
poredak i sigurnost graana za vrijeme vladavine Anuirvana Pra
vednog. Halid nije shvatio znaenje njegovih rijei, pa je pomislio da
je starac glupav.
Izgleda da ti nisi sakupio nita osim starake senilnosti. uo sam
da su ljudi iz Hire lukavi prevaranti. Poslali su mi ovjeka koji ne zna
odakle dolazi.
Komandante - protestovao je starac - ja znam odakle dolazim.
- Pa odakle dolazi?
Iz kime moga oca.
- Odakle dolazi? - ponovi Halid.
Iz maternice moje majke.
Kamo ide?
l Ebu Jusuf, 143.
294
Osvojenje Hire
- Idem naprijed.
-
ta j e ispred tebe?
- Kraj .
- Gdj e stoji?
- Na zemlj i.
U emu si?
- U mojoj odjei.
- Da li ti mene razumije?
- Da.
- Samo te elim upitati neke stvari.
- A j a ti elim dati nekoliko odgovora.
- Priaj mi o neemu ega se sjea.
- Sjeam se vremena kad su kineski brodovi jedrili pored ovih
utvrda - ree starac pokazujui na visoke tvrave, aludiraj ui pri tom
na zlatno vrijeme Anuirvana.
- Pozivam vas Allahu i islamu. Ako prihvatite, bit ete muslimani.
ta mi dobijemo i vi ete dobiti, ta mi podnosimo i vi ete podnositi.
Ako odbijete, onda plaajte dizj u. Ako odbijete i dizju, tada u doi
sa ljudima koji vie vole smrt nego to vi volite ivot.
- Ne elimo se boriti protiv vas. Drat emo se svoje vjere i plaat
emo vam dizju.
Dogovor je postignut i razgovor j e zavren. Halid j e htio otpustiti
starca, ali je ugledao malu boicu koja je visila za pojasom sluge koji
je bio u njegovoj pratnji. Halid prie slugi, uze boicu i istrese sadraj
boice u ruku.
- ta je ovo? - upita Halid.
- To je otrov koji trenutno djeluje.
- ta e ti otrov?
- Bojao sam se da bi ovaj razgovor mogao zavriti drugaije nego
to je zavrio. Ja sam se naivio dovoljno. Radije bih umro nego to
bih gledao uase koji bi zadesili moj narod i moju zemlju - ree Ab
dul Mesih. 1
I Ovaj dijalog j e preuzet od El-Belazurija, 244 i Taberija, 2/564-566.
295
Halid ibn Velid
Krajem maja 633. godine (sredinom rebiul evvela 1 2. godine po
Hidri) uslovi predaje su dogovoreni i napisani, pa j e ugovor potpi
san. Vrata tvrava su se otvorila i mir je zavladao u Hiri. Cilj koji je
halifa odredio je sada postignut, nakon etiri krvave bitke i nekoliko
manj ih arki. Muslimani su u dematu klanjali osam rekjata namaza
zahvale. Halid je bio imam.
U skladu sa ugovorom, Hira e na ime dizje plaati 190 000 dir
hema godinje. Bilo j e nekoliko dopunskih odredbi u ugovoru. Prva
odredba je bila da e Hira dati jedno sedlo muslimanskoj vojsci, jer
im je nedostajalo to jedno sedlo. 1 Stanovnici Hire e prikupljati po
datke za muslimansku vojsku i bit e vodii. Tu je bila i odredba o
jednoj arapskoj princezi.
Jednom j e Allahov Poslanik, alejhisselam, sjedio u Medini i raz
govarao sa ashabima na razne teme. Poelo se govoriti o stranim ze
mljama, pa je Allahov Poslanik, alejhisselam, rekao kako e muslimani
uskoro osvojiti Hiru. Tada je jedan obian, nepismen ovjek rekao:
- Allahov Poslanie. Kada osvoj imo Hiru, mogu li ja dobiti Kira
mu, kerku Abdul Mesiha?
Ovaj ovjek se zvao uvejP Kirama, ki Abdul Mesiha je bila prin
ceza. Ljudi Arabije su priali da njena ljepota oduzima dah. Smatrana
je pojmom ljepote.
- Bit e toja - uz smijeak mu ree Poslanik, alejhisselam.3
Sada je Hira osvoj ena. Halidovi vojnici su znali da se vode prego
vori sa Abdul Mesihom. uvejl je bio tu, pa je priao Halidu:
- Komandante! Kad se Hira preda, mogu li dobiti Abdul Mesiho
vu ker za enu? Allahov Poslanik mi j e to obeao.
Halid nije mogao vjerovati da j e Allahov Poslanik, alejhisselam,
jednu princezu obeao jednostavnom ovj eku, pa ga je upitao:
- Ima li svjedoke?
- Imam - ree uvej l.
Dooe svjedoci i posvjedoie da j e istina ono to uvejl govori.
Tad j e Halid ukljuio i ovu taku kao klauzulu ugovora o predaj i .
1 El-Belazuri, 246.
2 Taberi, 2/569. El-Belazuri, 245., biljei da se zvao Hureim bin Evs.
3 Isti izvor.
296
Osvojenje Hire
Kada je princeza ula ove strane vijesti, poela je negodovati.
Bila je princeza, itav ivot je provela u sjaju i bogatstvu, a sada e
biti predata obinom Arapu iz pustinje. Da situacija bude j o gora,
Kirama je bila starica od 80 godina. Nekada je bila najbolj a ljepotica,
ali je to bilo davno.
- Vodite me nj emu - ree princeza - taj prostak j e uo za moju
ljepotu kad sam bila mlada i misli da je mladost vj ena. 1
U pratnji sluge, princeza j e napustila kuu Bukejla.

uvejl je nestr
pljivo oekivao svoju princezu. Kad se pojavila, zgrozio se ugledavi
staro i izborano lice. Ostao je bez rijei. Princeza je prekinula utnju:
- Kakva ti j e korist od j edne starice. Pusti me.
- Ne - ree

uvejl - pustit u te pod moj im uslovima.


- Koji su tvoj i uslovi? Reci svoj u cijenu.
- Neka ne budem sin

uvejlove majke ako mi dadne manje od


hiljadu dirhema.
- Hiljadu dirhema? - zaudi se starica.
- Hiljadu i ni dirhema manje - odgovori

uvej l.
Za j edan as princeza mu dade hiljadu dirhema i otkupi se. Zatim
se vrati svojoj porodici.

uvejl se vratio svojim drugovima koji su bili


obrazovaniji od njega. Ponosno je ispriao svoju priu. Bio je ushien
cijenom koju je postigao. Njegovi drugovi prasnue u smijeh:
- Zar samo hiljadu dirhema? Za Kiramu si mogao dobiti mnogo vie.
- Nisam znao da postoji vea cifra od hiljade - ree jednostavni Arap.
Hali d j e uo za ovu priu, srdano se nasmijao i rekao:
- ovj ek ima jednu namjeru, ali Allah ima drugu.2
Kad je Hira osvojena, Halid se okrenuo ostalim dijelovima Iraka,
poinjui od bliih. Napisao je pisma upraviteljima gradova nudei im
uobiajene mogunosti: islam - dizja - sablja. Sve pokrajine u oko
lini Hire su pristale na dizj u. Ugovori su sainjeni i potpisani. Sada
su uivali muslimansku zatitu. Ovim ugovorima su svjedoili neki
muslimanski slubenici meu kojima je bio i Halidov brat Hiam.
Isti izvor.
2 Taberi, 2/569; El-Belazuri, 245.
297
Halid ibn Velid
Na perzijskom dvoru je situacija postajala sve sloenija. Plemii
su bili podijeljeni u miljenjima oko toga ko e naslijediti nedavno
umrlog Erdeira. Bili su jedinstveni u neprij ateljstvu prema musli
manima, ali je to jedinstvo bilo jalovo. U tako nesreenom stanju,
Behmen je preuzeo ulogu komandanta generaltaba perzijskih ar
mija i poduzimao grozniave napore da zatiti Ktesifon od napada
muslimana koji e sigurno uslijediti. Njegov cilj je bio samo odbrana
Ktesifona. To je bila realnost. Podruje donjeg Tigrisa je izgubljeno.
Halid j e slomio etiri mone perzijske armije. Znao j e da nee biti
kontraofanzive iz Ktesifona, pa je poeo razraivati planove o zauzi
manju centralnog Iraka. Hira mu j e bila baza, a konjicu j e prebacio
preko Eufrata. Njegovi odredi su jahali centralnim Irakom uz Tigris.
Ko je pristao plaati dizju, ostavlj en je u miru, oni koji su odbili,
bili su pokoreni i poroblj eni. Za komandante mobilnih jedinica po
stavljeni su najpoletniji komandanti, Dirar b. Ezver, Ka'ka i Musenna.
Do kraja j una 633. godine {sredine rebiul-ahira 1 2. godine po Hidri)
prostor izmeu Tigrisa i Eufrata j e bio pod kontrolom muslimana.
Odmah nakon osvajanja, Halid j e uspostavio sve organe uprave na
teritoriji . Postavio je slubenike u svakoj pokrajini. Pratili su plaanje
dizje i prikupljali podatke od iroke mree obavjetajne slube, koju
su uglavnom sainjavali lokalni Arapi. Poslao je dva pisma u Ktesifon.
Jedno j e adresirao na perzijski dvor, a drugo na stanovnitvo Ktesifo
na. Pismo perzijskom dvoru j e imalo slijedei sadraj:
"U ime Allaha Milostivog Samilosnog. Od Halida sina Velidovog
kraljevima Perzije.
Slava Allahu koji je unitio va sistem i sprijeio vae namjere. Da
On nije tako uinio, ja bih bio gori prema vama. Pristanite na nae
uslove i mi emo vas ostaviti u miru. U protivnom ete biti pokoreni
rukama ljudi koji vole smrt kao to vi volite ivot."
Pismo adresirano stanovnitvu Ktesifona je bilo uglavnom iste sa
drine sa dodatkom obeanja muslimanske zatite ako plate dizju.
Oba pisma su lokalni Arapi odnijeli u Ktesifon. Odgovora nije bilo.
Taberi, 2/572.
298
EN BAR l AJNU TEMR
Enbar i Ajnu Temr
Dio centralnog Iraka, izmeu Eufrata i Tigrisa nizvodno od Ktesi
fona, sada je bio pod kontrolom muslimana. Neaktivnost Perzijanaca
je potvrdila Halidove pretpostavke da Ktesifon jo zadugo nee moi
ometati njegove operacije. Nije bilo nikakvih prijetnji njegovoj bazi u
Hiri i putevima prema pustinj i. Zato se Halid okrenuo prema sjeveru,
gdje njegove trupe jo nisu zalazile. Tamo su bila dva mjesta koja su
vjerovatno mogla pruiti otpor. Bili su to Enbar i Ajnu Temr. Oba ova
mjesta su bila utvrena, a u nj ima su bili garnizoni sa snanim per
zijskim trupama i kranskim Arapima koji su mogli pruiti snaan
otpor. Ovim mjestima su upravljali perzijski slubenici (vidi kartu 10
na strani 303).
Halid j e odluio poeti sa Enbarom, starim utvrenim gradom,
koji je bio trgovaki centar i destinacija karavana iz Sirije i Perzije.
Takoe je bio i poznata itnica. Krajem j una 633. godine (sredinom
rebiul-ahira 1 2. godine po Hidri) Halid je krenuo sa polovinom ar
mije, oko 9 000 ljudi, ostavljajui snaan garnizon u Hiri i nekoliko
predstraa u centralnom Iraku. Kreui se desnom obalom Eufrata,
stigao je pred Enbar i tu preao rijeku. Zatim je opsjeo grad, koj i j e
bi o opasan visokim zidinama, ali j e bi o i opkopan dubokim kanalima
napunjenim vodom. Kanal je bio na dometu strijelaca sa zidina, tako
da j e prilaz bio onemoguen, a mostovi preko kanala su srueni. 1
Enbar j e bio glavni grad pokrajine Sabat. Ova pokraj ina se pruala
izmeu Eufrata i Tigrisa zapadno od Ktesifona. U Enbaru je stolovao
namjesnik pokrajine

irzad, koj i je bio poznatiji po sklonosti ka nauci


nego ratovanju, a trebalo je da odbrani grad. Na raspolaganju je imao
snage iz perzijskog garnizona i veliki broj kranskih Arapa u koje j e
imao malo povjerenj a.
Jedini tragovi koji su ostali od nekadanjeg Enbara su nekoliko humki oko 5 kilometara
od dananje Falude. Jo uvijek se mogu nai komadi stare grnarije na podruju koje
okruuju humke. Prema Jakutu, 1 /367., Perzijanci su ovaj grad nazivali Fej ruz Sabur.
301
Halid ibn Velid
Dan nakon dolaska, Halid je krenuo u izvianje kako bi prouio
odbranu tvrave. Na zidinama grada je vidio hiljade Perzijanaca i
Arapa kako nehajno stoje u grupama i posmatraj u muslimane kao da
gledaju neki turnir.
- Ovi ljudi ne znaju nita o ratovanj u - ree Halid. 1
Sakupio j e hiljadu najboljih strijelaca i objasnio im svoj plan. Doi
e do ruba opkopa sa lukovima u kojima nee biti strelice. Na Hali
dovu komandu e staviti strelice i ispalj ivati salvu za salvom na ljude
na zidinama.
- Gaajte oi! Nita osim oij u! - objasnio im j e Halid.2
Odred strijelaca j e priao opkopu. U nj ih j e buljila publika sa zidi
na pitaj ui se ta e slijedee uraditi. Na Halidov znak hiljade strelica
je poletjelo na zidine, zatim jo hiljadu i j o hiljadu. Za nekoliko se
kundi, vojnici na zidovima su ostali bez hiljadu oiju. Gradom su se
proirili povici:
- Oi ljudi Enbara su izgubljene!
Radi ovog dogaaja, bitka kod Enbara je poznata i kao Bitka oij u.3
Kad j e

irzad uo za ovu nesreu, poslao j e Halidu ponudu za


predaju pod odreenim uslovima. Halid je odbio i traio bezuslovnu
predaj u.

irzad je teka srca odluio nastaviti sa pruanjem otpora.


Halid se odluio za j uri na tvravu. Morao je prei zidine, to
nije smatrao naroito velikim problemom. Prelazak preko opkopa j e
za njega bio mnogo tei. Kanal j e bio dubok i irok i ispunjen vo
dom. Nije bilo amaca, niti materijala da bi ih izgradio. Muslimani su
bili Arapi iz pustinje i nisu znali plivati, pa je Halid odluio napraviti
most od mesa i kostij u.
Pronaao j e mjesto gdje je opkop bio naj ui, a bilo j e to u blizi
ni vrata tvrave. Postavio j e strijelce tako da eliminiu neprijateljske
strijelce kad ovi pokuaju sprijeiti prelazak opkopa i naredio da se
skupe sve stare i slabe kamile. Muslimani su doveli kamile do opkopa,
klali ih i bacali u kanal. Vrlo brzo je nainjen most od zaklanih ivoti
nj a, pa su muslimani preli preko ovog mosta od mesa i kostij u.
1 Taberi, 2/575.
2 Isti izvor.
3 Isti izvor.
302

AJNU TEMR
e
SERI F
KARTA 1 0.
I NVAZIJA NA I RAK
Enbar i Ajnu Temr
T
Sjever
EZR
UBULLE
HUFEJR
e
303
Halid ibn Velid
Kad su se muslimani spremali da preu zidine, vrata grada su se
otvorila, a Perzijanci su pojurili kroz njih da pobacaju muslimane u
kanal. Nakon kratke borbe Perzijanci su se povukli u tvravu i za
tvorili vrata. itavo vrijeme su muslimanski strijelci drali perzijske
strijelce pod kiom strijela i tako ih spreavali da ometaju izgradnju
mosta i prelazak preko njega.
Kada je Halid namjeravao izdati naredbu za prelazak preko zida,
vrata grada su se opet otvorila. Na nj ima se pojavio izaslanik

irzada
sa novom ponudom za predaj u.

irzad je predlagao da muslimani pu


ste Perzijance da izau iz grada i da odu kamo ele. Halid je procijenio
da je to bolje od prelaska zida, koj i bi mogao biti opasan, pa je prihva
tio ponudu uz uslov da Perzijanci ostave svoje imetke u tvravi.

irzadu je bilo neobino drago to je Halid uope htio pregovara


ti, pa je pristao na njegove uslove. Slijedeeg dana su perzijski voj nici
sa svoj im porodicama napustili grad i otili u Ktesifon. Muslimani
su uli u Enbar. Bilo je to u drugoj sedmici j ula 633. godine (krajem
rebiul-ahira 12. godine po Hidri). Tokom nekoliko slijedeih dana,
Halid je primao delegacije susjednih plemena koja su se pokorila.
Kad je

irzad stigao u Ktesifon, Behmen ga je estoko ukorio. Kao


svaki nesposobni komandant,

irzad je svaljivao krivicu na svoje tru


pe. Govorio je:
- Bio sam okruen ljudima koj i nisu odani. Njihovi korijeni su
arapski.1
Nakon to j e postavio upravnika Enbara, Halid je napustio grad,
preao Eufrat i marirao ka j ugu. Kad se pribliio Aj nu Temru, naao
je pravu armiju Arapa u borbenom poretku du puta.
Ajnu Temr je bio veliki grad okruen plantaama hurmi. Vj eruje
se da je dobio ime po ovim hurmama, j er Aj nu Temr u prijevodu s
arapskog jezika znai "izvor hurmi".2 Zatien garnizonom perzijskih
voj nika i kranskih Arapa, ovaj grad je bio u boljoj poziciji za odbra
nu nego to je to bio Enbar. Komandant grada je bio Mehran b. Be
hram Dabin. Bio j e sposoban vojskovoa i politiar. Garnizon grada
Taberi, 2/575.
2 Od Ajnu Temra nije ostalo nita osim plantaa. Nalazio se oko 20 kilometara sjeveroza
padno od dananjeg

isasa, koji se i danas naziva Ajnu Temr. Ali, pravi Ajnu Temr je bio
malo dalje.
304
Enbar i Ajnu Temr
je bio vei, a Arapi u njemu su pripadali plemenu Nemr i smatrali se
najboljim. Ovi Arapi su sa udnjom ekali da se u prvim redovima
bore protiv muslimana, a nj ihov komandant je bio poznati Akka b.
Ebi Akka.
Kada je stigla vijest o dolasku muslimanske vojske, Akka je otiao
kod perzijskog komandanta i rekao mu:
- Arapi znaju kako se bori protiv Arapa. Pusti me da se obrau
nam sa Halidom.
- Istina. Ti bolje zna kako se boriti protiv Arapa. A kad doe do
borbe sa nearapima, onda ste kao i mi - sloio se Mehran - idi i bori
se protiv Halida. Ako ti bude trebala pomo, mi emo ekati ovdje. 1
Nekoliko perzijskih slubenika j e stajalo kod Mehrana dok j e raz
govarao sa Akkom. Kad je Akka otiao, upitali su Mehrana:
-

ta te je navelo da onako razgovara sa onim psom?


- Pustite tu stvar meni. Planiram ono to je najbolje za nas, a naj -
gore za njih. Ako oni pobijede, pobjeda e biti i naa, a ako izgube,
oslabit e Halidovu vojsku. Tad emo se boriti protiv umornog nepri
jatelja - obj asni Mehran.2
Perzijanci su ostali u gradu, a kranski Arapi su krenuli naprijed
za oko 20 kilometara. Akka je rasporedio vojsku u borbeni poredak.
Kada j e Halid stigao da se suoi sa Akkom, bio j e iznenaen arap
skom vojskom raporeenom protiv njega, jer se u svim dosadanj im
bitkama u Iraku borio sa pomijeanom vojskom Arapa i Perzijanaca.
Rasporedio j e vojsku u centar i dva krila i stao na elo centra. Na boj
nom polju, na elu kranskih Arapa stajao j e Akka. Halid j e odluio
uhvatiti Akku ivog.
Dao je uputstva komandantima krila da na njegov znak usposta
ve borbeni dodir sa neprijatelj skim krilima ali ne napadaj ui punom
snagom prije nego on napadne sa snagama u centru. Na Halidov znak
krila muslimana su krenula naprijed i borba je poela. Akka je bio
zbunjen to muslimanske jedinice u centru ne napadaj u. A onda je
Halid, sa uvarem iza sebe napao Akku.
I Taberi, 2/576.
2 Taberi, 2/577.
305
Halid ibn Velid
Halidov uvar se borio protiv nekolicine ratnika koji su okruivali
Akku, a Halid i Akka su zapoeli dvoboj . Akka je bio hrabar i vjet
borac. Davao je sve od sebe, ali ga je Halid uskoro savladao i zarobio.
Kad su Akkini ratnici vidjeli da im je komandant zarobljen, mnogi
od njih su se predali, a ostali su pobjegli. Muslimani su zarobili j o
nekoliko neprijateljskih ofcira.
Kada su se ostaci kranskih Arapa vratili u Aj nu Temr, zatekli su
ga praznog. Perzijanci su otili. Mehran j e poslao jednog izviaa da
ga izvijesti o toku bitke. Izvia se ubrzo vratio i izvij estio Mehrana
o katastrof koja je zadesila kranske Arape. Mehran je brzo sakupio
vojsku i odmarirao za Ktesifon. Shvativi da su naputeni, kranski
Arapi se zatvorie u grad i pripremie za opsadu.
Muslimani su uskoro stigli i opsjeli grad. Isturili su Akku i ostale
zarobljene ofcire i naredili im da paradiraju oko zidina kako bi ih
njihova voj ska sa zidina vidjela u poniavaj uem stanj u. To je ostavi
lo snaan utisak na branioce Aj nu Temra pa su predloili pregovore,
ali je Halid odbio. Rekao im je da nee biti nikakvih pregovora. Ako
hoe, mogu se predati bez ikakvih uslova. Kranski Arapi su nakon
rasprave zaklj uili da je bezuslovna predaja ipak bolja od borbe i da
tako postoje neke anse da preive. Ako budu pruali otpor, musli
mani e ih sigurno kad-tad savladati i pobiti do posljednjeg. Krajem
j ula 633. godine (sredinom dumadel - ula 12. godine po Hidri) bra
nioci grada su se bezuslovno predali.
Halid je naredio da se poubijaju svi oni koji su se borili protiv mu
slimana, kao i oni koji su pokuali odbraniti grad. 1 Akka b. Ebi Akka
je takoe ubijen. Ostali su zarobljeni i zajedno sa svim dobrima iz
grada raspodijelj eni kao ratni plijen.
U gradu je bio manastir u kome su muslimani nali etrdeset dje
aka koji su pohaali kolu za sveenike. Svi su odvedeni u roblj e.
Meu njima je bio jedan djeak koji se zvao Nusajr. Nusaj r je kasni
j e dobio sina Musaa koji j e postao namjesnik Sjeverne Afrike. Ovaj
Musa je pokrenuo Tarika b. Zi jada na osvojenje
panije.
Nakon nekoliko dana provedenih u rjeavanju administrativnih
pitanja, Halid se pripremio za povratak u Hiru. Tek to je krenuo pre-
l Taberi, 2/577.
306
Enbar i Ajnu Temr
ma Hiri, dobio je pismo u kome se trai od njega da hitno krene pre
ma Sjevernoj Arabiji, jer je tamo muslimanima bila potrebna njegova
pomo. Halid odmah promijeni pravac kretanja i uputi se prema no
vom cilju. Bio j e to Devmetul Dendel.
307
PONOVO
DEVMETUL DENDEL
Ponovo Devmetul Dendel
Devmetul Dendel je bio j edan od veih trgovakih centara Ara
bije nadaleko poznat po bogatim i prometnim trnicama. Takoe je
bio vaan komunikacioni centar na raskrsnici puteva za Siriju, Irak i
centralnu Arabij u. Ranije smo govorili o Halidovom boravku u Dev
metu} Dendelu jo za vrijeme Allahova Poslanika, alej hisselam, kad
je uhvatio Ukajdara b. Abdul Malika, komandanta tvrave. Ukajdar
je tad primio islam i zakleo se na vjernost Allahovu Poslaniku, alej hi
sselam. Kad j e Arabiju zahvatio val odmetnitva od islama, Ukajdar je
prekrio zakletvu i odmetnuo se. Sada j e vladao svoj om kneevinom
koja je bila kranska i paganska.
Nakon to je Halid krenuo prema Jemami, halifa Ebu Bekr je po
slao !jada b. Ganema da pokori Devmetul Dendel i plemena Sje
verne Arabij e. Halifa je vjerovatno namj eravao poslati Ijada u Irak
da pomogne Halidu, ali tek nakon to obavi zadatke kod Devmetul
Dendela. !jad je naiao na snaan otpor plemena Kalb koje je nasta
njivalo ovo podruje i podruje Istone Sirije. Rasporedio je snage
oko tvrave i opsjeo je. Meutim, opsada nije bila potpuna, pa nije
davala eljene razultate. Nakon nekoliko sedmica opsade, obje strane
su bile umorne, a rjeenja nije bilo na vidiku.
Tada je jedan od muslimanskih ofcira rekao !jadu:
- Mislim da bi nam trebala jaa sila da obavimo ovaj zadatak. Tra
i pomo od Halida. '
Taberi, 2/578.
31 1
Halid ibn Velid
Ijad je pristao i poslao pismo u kome je objasnio kompletnu si
tuaciju. Halid je dobio ovo pismo u trenutku kad je naputao Aj nu
Temr. Nije dugo razmiljao. Situacija na irakom frontu j e bila stabil
na. Imao je sposobne ofcire koji su se mogli nositi sa Perzijancima
u sluaju da poduzmu kontranapade. Opunomoio ju Ka'ku da ga
mijenja u njegovom odsustvu i krenuo prema Devmetul Dendelu sa
6 000 vojnika. Umjesto pisma, poslao je !jadu slijedee stihove:
"Dok galopiraju konji, stani
Na leima im jau lavovi sjajni
Sa isukanim britkim sabljama
Jedni za drugim, sve u etama:
Halidov dolazak je napravio uzbunu meu braniocima tvrave
Devmetul Dendela. Krani u tvravi su shvatili da su im izgledi za
odbranu sada daleko slabij i. Poslali su glasnike u susjedna plemena.
Kranski Arapi su srano primili poziv u pomo pa su sakupili veliki
broj ratnika uglavnom iz plemena Gassan i Kalb i pridruili se brani
ocima tvrave. Ijad je sada bio u jo teoj situaciji, pa je sa nestrplje
njem oekivao Halidov dolazak.
Kranske Arape su predvodili dvoj ica sposobnih vojskovoa:
Dudi b. Rebia i Ukaj dar. Jedini od svih koji je imao iskustva sa Ha
lidom je bio Ukajdar. Kad je uo za Halidov dolazak iz Ajnu Temra,
Ukajdar se odmah razbolio. Sazvao je sve plemenske starjeine i
obratio im se:
- Ja znam o Halidu vie nego iko od vas. Niko nije sretan kao to j e
on. U ratovanju mu niko nije ravan. Ko god mu se do sad suprotsta
vio, bio jak ili slab, sigurno je izgubio. Posluajte moj savjet i sklopite
mir sa nj im. 1
Poto j e prijedlog s prezirom odbijen, Ukaj dar j e potpuno izgubio
ivce. Ni po koju cijenu se nee jo jednom suoiti sa Halidom. Zato
je j edne noi kradom napustio tvravu i krenuo cestom za za Jordan.
Ali, bilo je kasno. Halidova vojska j e upravo stizala. Prethodnica voj
ske j e ila malo naprijed i naletjela na Ukajdara. Odmah ga uhvatie i
dovedoe pred Halida.
1 Taberi, 2/578.
312
Ponovo Devmetul Dendel
Ponovo je Ukajdar stajao pred Halidom. Kao i mnogi drugi oaj
nici, Ukaj dar se pomalo nadao da e se opet nekim udom izvui.

to se tie Halida, situacija je bila vrlo jasna. Bio je svjedok kad j e


Allahov Poslanik, alejhisselam, jednom oprostio Ukajdaru. Sada j e on
prekrio zakletvu na vj ernost i postao odmetnik. Presuda j e bila brza.
Ukaj dar j e pogubljen po hitnom postupku.
Slijedeeg dana Halid je stigao. Odmah je preuzeo komandu nad
operacijom. Naredio je da se zapone sa potpunom opsadom. Bloki
rao je sve puteve ka utvrdi i potpuno je opkolio. Dio snaga j e ostavio
u rezervi. Odluio je j o ne napadati, jer je unutar utvrde bila velika
koncentracija snaga, pa bi napad prouzroio teke gubitke. Odluio
j e ekati i izmoriti branioce, nadaj ui se da e prije ili kasnije napusti
ti tvravu i boriti se na otvorenom. Tad e napasti i zauzeti tvravu.
Kad je Ukajdar pobjegao, Dudi b. Rebia je preuzeo komandu nad
utvrdom.

ekao je da muslimani napadnu, ali uzalud.

akao je jo
nekoliko dana, ali nije vidio nikakvih naznaka da muslimani namj era
vaju napasti. Izgubio je strpljenje i odluio okuati sreu. Podijelio j e
snage u dva ealona. Prvi ealon e napasti Ijadaove snage na cesti za
Arabij u, a drugi ealon e napasti Halida na sjevernoj strani.
!jad je uspio odbiti napadae. Nakon to su izgubili nekoliko ljudi,
povukli su se u tvravu i zatvorili vrata. Ovaj ealon je imao sree, jer
se susreo sa relativno neiskusnim !jadom, koj i ni iz daleka nije bio u
Halidovoj klasi.
Drugi ealon je bio mnogo vei. Njime je komandovao Dudi. Na
pali su odmah nakon to je napao prvi ealon. Halid nije paniio. Mir
no je stajao i rasporeivao vojsku u borbeni poredak. Vidjevi da Halid
ne mie sa mjesta, Dudi se dodatno ohrabri. Dvije vojske se sretoe.
Iznenada, muslimani napadoe najveom moguom estinom.
Za svega nekoliko minuta su Halidovi veterani razbili krane, a
Dudi je zarobljen. Njegova vojska se razbjea i potrai spasa u utvr
di. Ali, muslimani su ih pratili u stopu. Progonili su ih takvom brzi
nom da su se mnogi pomijeati sa kranima. Oni koji su bili u utvrdi
shvatili su da e muslimani prodrijeti unutra, pa zatvorie vrata pred
nosom svoje brae. Osjeajui se prevarenim i izdanim, mnogi kr
ani se predadoe. Neki su se i dalje opirali, ali su ubrzo savladani.
Gorko su se kajali to nisu posluali Ukajdara, ali j e bilo prekasno.
313
Halid ibn Velid
Prva faza Halidovog plana je bila uspjeno okonana. Sada je ste
gao obru oko utvrde i tako dao do znanja onima unutra da nema
nikakve anse za bijeg. Pozvao ih je na predaj u, ali oni odbie.
Halid j e opet ponovio stari trik. Izveo j e kranskog komandanta
Dudija i ostale zarobljenike i natjerao ih da paradiraju oko tvrave.
Nakon nekog vremena, na uas svih branilaca tvrave, Dudi i ostali
zarobljenici su ostali bez glava. Ali, umjesto da klonu duhom kao to
se Halid nadao, branioci tvrave postadoe jo odluniji da se brane
do posljednjeg daha.
Opsada je nastavljena jo nekoliko dana. Kad je procijenio da su
branioci iscrpljeni, Halid je naredio opi napad. Krani su se bra
nili, ali muslimani su bili nadmoniji i odmornij i . Veina branilaca
je izginula, a njihove ene i djeca su odvedeni u roblje. Bilo je to u
posljednjoj sedmici augusta 633. godine (sredinom dumadel ahira
1 2. godine po Hidri).
Nekoliko dana je Halid ostao u podruju Devmetul Dendela, a
onda se vratio u Hiru. Sa sobom je poveo i Ijada. Kad se vratio u Irak,
zatekao je malo drugaiju situaciju nego to j e bila kad j e otiao u
Devmetul Dendel. Perzijanci su se ponovo digli na oruje.
314
POSUEDNJI OTPOR
Posljednji otpor
'
Tek to je Halid otiao iz Aj nu Temra prema Devmetul Dendelu,
Perzijanci su doznali za to i pomislili da njegov odlazak znai povra
tak u Arabiju sa velikim dijelom vojske. Perzijanci su smatrali da je
to dobra prilika da protjeraju muslimane iz Iraka i vrate izgubljene
teritorije. Zapravo Perzijanci nisu bili volj ni ponovo se boriti protiv
Halida, ali su bili spremni za borbu protiv muslimana bez Halida.
Behmen j e poeo raditi na okupljanju nove armije. Organizovao
ju je od dijelova preivjelih iz Uleisa, veterana iz perzijskih garnizona
irom carstva i od novih regruta. Armija j e bila spremna, ali j e imala
veliki broj regruta u svom sastavu, tako da ni izdaleka nije bila tako
kvalitetna kao one ranije, protiv kojih se Halid borio u prolim bitka
ma. Behmen je odluio ne voditi ovu armiju u bitke dok je ne ojaa
dodatnim snagama kranskih Arapa koj i su i dalj e bili odani carstvu.
Pokrenuo je pregovore sa Arapima.
Kranski Arapi su rado prihvatili ovaj prijedlog perzijskog dvora.
Prihvatili su dijelom zbog poraza kod Aj nu Temra, a takoe su traili
osvetu za ubijanje njihovog voe Akke. Htj eli su vratiti zemlju koju
su izgubili od muslimana i osloboditi drugove koje su muslimani za
robili. Veliki broj plemena se pripremao za rat.
Behmen je podijelio novookupljenu armiju u dva korpusa i poslao
ih iz Ktesifona. Jedna je ila prema Husejdu, pod vodstvom Ruzbeha, a
druga prema Hanafsu, pod vodstvom Zermehra. Korpusi su bili locira
ni na razliitim podrujima zbog lakeg kretanja i administracije, ali nisu
naputali ova podruja dok kranski Arapi ne budu spremni za bitku.
317
Halid ibn Velid
Ali, kranski Arapi jo nisu bili spremni. Organizovali su se u dva
korpusa: prvi, pod vodstvom Huzejla b. Imrana, koncentrisao se u
Muzej i; drugi, pod vodstvom Rebija b. Imrana, okupio se u dva bliska
mjesta - Sahijj i Zumejl. Ova dva korpusa e se, kada budu spre
mni, pridruiti Perzijancima i formirati veliku, monu armij u. Sada
je Behmen imao na raspolaganju etiri snana korpusa (vidi kartu 14
na strani 319).
Dok su ove pripreme trajale, Ka'ka b. Amr j e komandovao irakim
frontom u Halidovom odsustvu. Poduzeo je kontramj ere. Povukao
je nekoliko j edinica koje je Halid poslao preko Eufrata i smjestio ih
u Hiru. Poslao je dva odreda naprijed - jedan u Husejd i drugi u Ha
nafs. Komandantima ovih odreda je nareeno da budu u kontaktu
sa Perzijancima u ovim mjestima, da usporavaj u nj ihove pokrete ako
odlue krenuti naprijed i da stalno informiu Ka'ku o perzijskim sna
gama i kretanjima. Dok su ova dva odreda obavljala svoje zadatke,
Ka'ka je pripremio ostatak vojske za bitku.
Halid je zatekao ovakvu situaciju pri dolasku u Hiru iz Devmetul
Dendela u etvrtoj sedmici septembra 633. godine (sredinom rede
pa 12. godine po Hidri). Situacija bi mogla biti opasna, ali samo ako
se etiri perzijska korpusa uspij u ujediniti i poduzeti napad na Hiru.
Halidov plan j e morao zadovoljavati dva strateka zahtjeva:
a) Sprijeiti ujedinjenje etiri carske armije u jednu nepobjedivu
armiju
b) Braniti Hiru u jednom sektoru i boriti se protiv neprijatelj a u
drugom sektoru
Halid je odabrao nain koji e postati tipian za njega. Preuduzet
e ofanzivu i unitit e svaku armiju odvoj eno. Podijelio je musliman
ke garnizone u Hiri na dva korpusa. Na elo j ednog je stavio Ka'ku,
a na elo drugog Ebu Lejlu. Poslao je oba korpusa u Aj nu Temr, gdje
e im se i on pridruiti kasnije, kad odmori trupe koje su se borile u
Devmetul Dendelu.
Nekoliko dana kasnije cijela muslimanska vojska j e bila u Ajnu
Temru, osim malog garnizona pod komandom !jada b. Ganema, koji
je uvao Hiru. Vojska je organizovana u tri korpusa od kojih je sva
ka brojala po 3000 ljudi. Jedan od tri korpusa je uvan za rezervu.
318
KARTA 1 4.
ZVRNE BI TKE U I RKU
e
MUZEJA
e
SENI JJ
ZUMEJL e
e
HANAFI S
e HUSEJD
e
AJNU TEMR
Posljednji otpor
319
Halid ibn Velid
Halid je poslao Ka'ku u Husejd i Ehu Lejlu u Hanafs i naredio im da
unite Perzijance u tim mjestima. Ova dva generala e preuzeti i dva
odreda koji su ve bili u tim mjestima. Halid se odluio na brzu i isto
vremenu borbu, tako da ni jedan neprijateljski korpus ne bi mogao
pobjei. Meutim, to se nee dogoditi, jer je put u Hanafs dui nego
u Husejd, a Ehu Lejla se nije uspio kretati bre da bi prevaziao ovu
razliku. Halid je ostao sa rezervom u Aj nu Temru da sprijei napade
na Hiru iz Senijja ili Zumejla.
Ka'ka j e marirao iz Ajnu Temra prema Husejdu, a Ehu Lejla za
njim, svaki prema svom cilju. Kad se Ka'ka pribliio svom cilju, Ruz
beh, perzijski komandant u Husejdu, traio je pomo od Zermehra,
perzijskog komandanta u Hanafsu. Zermehr nije poslao vojsku u
Husejd, jer je morao imati Behmenovu dozvolu za to. Lino je otiao
u Husejd da vidi ta se deava i stigao tano na vrijeme da uestvuje
u bici kod Husejda. Bilo je to sredinom oktobra 633. godine (prve
sedmice abana, 12. godine po Hidri).
im je Ka'ka stigao u Husejd, rasporedio je vojsku i napao Perzi
jance, koji su bili brojniji od muslimana. Ka'ka je ubio Ruzbeha, a Zer
mehr je izazvao muslimanskog ofcira, koji ga je ubio. Ka'ka je pobi
jedio i Perzijanci su se povukli sa bojnog polja. Ostavljajui za sobom
veliki broj mrtvih, povukli su se u Hanafs i tu se pridruili drugom
korpusu, ali sada pod komandom generala Mahbuzana.
Preivjeli iz Husejda su stigli u Hanafs malo prije Ehu Lejlinog
korpusa. Znali su da se muslimani pribliavaju. Mahbuzan je bio
razuman ovjek pa j e izvukao pouku iz poraza u Husejdu i odluio
izbjei bitku sa muslimanima. Iz Hanafsa je otiao u Muzeju i pri
druio se arapskim jedinicama pod komandom Huzejla b. Imrana.
Tako je Ehu Lejla stigao u naputeni Hanafs, zauzeo ga i izvijestio
Halida o svemu.
U Aj nu Temru, Halid je uo o porazu Perzijanaca u Husej du. Za
tim je uo za pokrete drugog perzijskog korpusa zajedno sa ostacima
prvog iz Hanafsa u Muzeju. Ktesifon je sada ostao bez odbrane. U
Muzeji j e sada bila snana koncentracija Perzijanaca, a koncentarcija
arapskih snaga u Senijju i Zumejlu je izgledala kao prijetnja Hiri.
Sada j e Halid mogao birati izmeu tri cilja: Glavni grad Ktesifon,
Imperijalna armija u Muzejji ili Arapski korpusi u Senijju i Zumejlu.
320
Posljednji otpor
Razmatrao je mogunost napada na Ktesifon, ali je odbacio ovu mo
gunost i z dva razloga:
a) Prvi razlog, prema Taberiju, j e bio taj to se Halid bojao da
halifa nee biti zadovoljan ovim napadom. Izgledalo je da halifa Ebu
Bekr u tom trenutku to nije elio. 1
b) Drugi razlog je bio iz isto voj nih razloga. Idui prema Ktesi
fonu izloio bi svoj bok i pozadinu jakim snagama u Muzej i.
Ove snage bi ga mogle ugroziti iz pozadine dok bi on napadao
Ktesifon, ili bi mogle zauzeti Hiru i tako prekinuti komunikacije sa pu
stinjom.
Halid j e odabrao Muzeju, jer su Senijj i Zumejl bili manje snane
take pa bi se njima mogao pozabaviti kasnije. Halidovi obavjetaj
ci su utvrdili tanu lokaciju Perzijanaca u Muzeji. Odluio je izvesti
manevar koji je rijetko kad koriten u historiji ratovanj a. Odluio je
napasti istovremeno sa tri pravca i to nou. Ovaj oblik napada je uvi
jek bio rizian zbog vrlo oteanog komandovanj a, kontrole i koordi
nacije izmeu ealona.
Halid je izdao naredbu za pokret. Tri jedinice e se pokrenuti sva
ka iz svoje baze, Husej da, Hanafsa i Aj nu Temra. Svaka jedinica je
ila tano utvrenim pravcima koje j e Halid strogo odredio. Pravac
kretanja je bio izmeu Eufrata i linije Senijj - Zumejl. Jedinice e se
sresti odreene noi u odreeni sat na mjestu nekoliko kilometara od
Muzejje. Pokret jedinica je uspjeno izveden i tri jedinice su se spoj ile
na dogovorenom mjestu i u dogovoreno vrijeme. Na tom mjestu j e
Halid izdao nareenja. Odredio j e vrijeme i pravce napada za svaki
ealon, odakle e se sruiti na iznenaenog neprij atelj a. Ovim je sta
vio svoje j edinice na test preciznosti. Samo visoko efkasna vojna ma
inerija moe izvesti takav vremenski usaen manevar i to nou.
Manevar je izveden. Perzijanci i Arapi su mirno spavali. Prema
posljednjim obavjetajnim podacima, muslimani su bili daleko i nije
postojala opasnost od iznenadnog napada. Imperijalna armija j e
shvatila da j e napadnuta tek kad su se tri ealona iz tri pravca sruila
na nj ihov logor.
I L Halidovim operacijama u Iraku vidi biljeku 4. u dodatku B.
321
Halid ibn Velid
U sveopoj konfuziji, perzijska armija nije mogla ak ni pobjei.
Vojnici su bezglavo trali i nalijetali as na jedan as na drugi musli
manski ealon. Hiljade Perzijanaca je ubij eno. Muslimani su unitili
ovu armiju isto kao i Enderzagarovu u Veledi. Veliki broj voj nika je
ipak uspio pobjei pod okriljem noi, ali je armija kao formacij a bila
unitena.
Kad je sunce izbilo na istonom horizontu, u Muzejji nije bilo ni
jednog ivog perzijskog voj nika. Nije nam poznato ta se desilo sa
generalom Mahbuzanom, a arapski komandant Huzejl b. Imran j e
uspio pobjei i skloniti se u Zumejl.
Bilo je to u prvoj sedmici novembra 633. godine (krajem abana
1 2. godine po Hidri). Manevar je odlino izveden. Vremenska uskla
enost je bila perfektna.
Halid se iz Muzejje zaputio prema Senijju, jer mu j e bio blii od
Zumejla. Odluio j e ponoviti isti manevar kao i u Muzejji. Opet je
manevar izveden perfektno, ali sa jo boljim rezultatima. Vrlo malo
kranskih Arapa je preivjelo ovaj napad.

ene i djeca su odvedeni u


roblj e. Bilo j e to u drugoj sedmici novembra 633. godine (prvoj sed
mici ramazana 12. godine po Hidri) .
Halid je sada manevrisao svoj om vojskom kao to vrstan ahista
pomie fgure na ahovskoj ploi. Dvije ili tri noi kasnije, istu stvar j e
ponovio u Zumejlu. I ova perzijska jedinica j e naprosto progutana. 1
Kad je raspodijelio ratni plijen u Zumejlu, Halid je krenuo prema
Ruzabu, gdje je Akkin sin Hilal sakupio nekoliko arapskih plemena da
osveti oevu smrt. Kad su muslimani stigli u Ruzab, tamo nije bilo ni
ive due. U posljednjem trenutku su Arapi odustali i nestali u pustinji.
Halid nije bio osoba koja bi sjedila i uivala u pobjedama. U manje
od mjesec dana uspio je unititi veliku imperijalnu silu u etiri od
vojene bitke, operiui na irokom prostoru od oko 180 kilometara.
Njegova konjica je bila izuzetno pokretljiva, koriteni su efekti izne
naenja i siloviti napadi.
Ovim j e Halid izvrio zadatak koji mu j e halifa postavio. Sada vie
nije bilo snaga koje bi pruale otpor ili bi poduzimale kontraofanzi
vu. Ktesifon se sada zatvorio kao kolj ka.
l Nije mogue odrediti precizne lokacije Hanafsa, Huseida, Muzejje, Sanijja i Zumejla.
322
Posljednji otpor
Halid je poduzeo jo nekoliko manj ih napada u nekoliko mjesta
izmeu Eufrata i Tigrisa. Uglavnom, nije bilo otpora. Svuda su se mo
gli uti poklii: "Allahu ekber!" Veliki dio stanovnitva Iraka je doe
kao dolazak muslimana kao Boiji blagoslov. Ponovo je uspostavlj en
davno iezli pravedni poredak kojeg ve dugo nije bilo od vremena
Anuirvana Pravednog.
Ipak, Halid nije mogao mirovati. Ktesifon vie nije mogao slati ar
mije i gasiti Halidovu e za bitkama. Sjetio se halifnog nareenja:
"Bori se protiv Perzijanaca". Zato j e traio nove ciljeve. Njegovu pa
nju je zaokupilo jedno snano utvrenje u Firazu. Ova utvrda je bila
granica izmeu Perzijskog i Bizantijskog carstva. Bio je to posljednji
garnizon zapadno od Ktesifona. Krenuo je prema Firazu i stigao tamo
u prvoj sedmici decembra 633. godine (krajem ramazana 12. godine
po Hidri). Tamo je zatekao dva garnizona, perzijski i bizantijski. Ova
dva garnizona su predstavljala dva carstva koja su se u dvije posljednje
decenije esto sukobljavala. Sada su se ujedinili protiv muslimana. Ali,
trebale su im i dodatne snage, a to su bili kranski Arapi.
Narednih est sedmica se nita nije dogaalo. Dvije vojske su sta
jale na suprotnim obalama i buljile jedna u drugu. Muslimani su bili
na desnoj, a Perzijanci i Bizantijci na lijevoj obali i niko nije htio prei
rijeku. A onda, l l. januara 633. godine ( 15. zul kade 12. godine po
Hidri), Halid je uspio namamiti saveznike da preu Eufrat. Jedva da
su preli, a Halid ih je napao neobinom brzinom i silinom. Hiljade
njih su ubijeni prije nego to su uspjeli pobjei.
Ovo nije bila velika niti odluujua bitka, niti j e bilo mnogo nepri
jatelja kao to to neki historiari biljee. Ipak, posebnost ove bitke je
ta da j e bila posljednja u briljantnoj operaciji zauzimanja centralnog
i zapadnog Iraka.
Narednih deset dana Halid j e proveo u Firazu, a zatim se musli
manska vojska zaputila u Hiru. Marevska kolona je bila organizovana
u elno osiguranje, glavninu snage i zaelno osiguranje. Halid je mar
irao sa zaelnim osiguranjem. Kad je zaelno osiguranje kranulo iz
Firaza, Halid j e sa nekoliko prij atelja skrenuo u pravcu juga. Krenuli su
na had u Mekku. Ovo j e bila mirna avantura. Bio je to skoro pa bijeg.
323
Halid ibn Velid
Precizna ruta Halidovog putovanja na had nije poznata. Sve to
se zna o tome je da su putovali tekim i nesigurnim terenom gdje se
ni j edan vodi ne bi snaao i gdje se ak ni razbojnici nisu usuivali
zalaziti. 1 Ali oni su se usudili. U Mekki su obavili had trudei se da
ne budu prepoznati, a zatim se brzo vratili u Irak. Kako brzo su jahali,
moe se zakljuiti po tome da su uspjeli stii zaelno osiguranje mar
evske kolone prije nego je ono ulo u Hiru. Ujahali su u Hiru kao da
su cijelo vrijeme bili tu. Samo je komandant pozadinskog osiguranja
znao taj nu, dok su se ostali pitali zato su Halid i nekolicina njegovih
drugova obrijali glave.2
Nakon ove avanture, Halid se odluio na jo j ednu. Umoran od
mira i tiine u Iraku, odluio je lino predvoditi napad u blizini Ktesi
fona. Zajedno sa Musennom je odjahao do Bagdada, napao trnicu i
vratio se natovaren plijenom.
Ako j e Halid mislio da nee biti prepoznat u Mekki, onda se va
rao. Tek to se vratio iz Bagdada, zateklo ga je pismo od halife Ebu
Bekra u kome ga upozorava da to vie ne radi. Zajedno sa ovim upo
zorenjem, dobio je nareenje da ide u Sirij u. Operacija u Iraku je za
njega bila gotova.3
Invazija na Irak je bila potpun i sjajan uspjeh. Muslimani su se bo
rili u nekoliko krvavih bitaka protiv mnogo snanije perzijske vojske.
U ovim bitkama muslimani nisu samo pobjeivali, nego su potpuno
slomili perzijske armije i arapske pomone trupe. U to vrijeme je per
zijska vojska bila najmonija voj na mainerija na svijetu.
Halidova strategija u ovoj operaciji je bila zasnovana na neodstu
panju od cilja drei se blizine pustinje. Uvijek se brinuo da ima otvo
ren put ka pustinji u sluaju da se mora povui. Za njega je pustinja
znaila sigurnost u koju se Perzijanci ne bi usudili ui. Halid se nije
upustio dublje u Irak sve dok nije bio siguran da perzijska armija vie
nije u stanju zaprijeiti puteve ka pustinj i .
Perzijska strategija j e bila uslovljena potrebom osiguranja grani
ca Imperije. Ovo je dovodilo do bitaka na granici izmeu pustinje i
Taberi, 2/583.
2 Sunnet je Allahova Poslanika, alejhisselam, da hadije nakon obavljenog hada obriju
glave ili se bar podiaju.
3 Objanjenja u vezi s datumima bitaka u uperaciji u Iraku vidi biljeku 6. u dodatku B.
324
Posljednji otpor
plodnih polja, a to je Halidu odgovaralo. Poto su bili tako ograni
eni, Perzijanci su morali planirati bitke u koj ima e koncentrisati
velike snage. Karin se trebao pridruiti Hormuzu, Behmen se trebao
pridruiti Enderzegaru, a Ruzbeh i Zermehr su se trebali pridruiti
arapskim snagama u Muzejji, Senijju i Zumejlu. Da su ova pridrui
vanja ostvarena, itava operacija bi imala sasvim drugaiji tok. Ali,
Perzijanci nisu uspjeli u tome. Halid se suvie brzo kretao i precizno
planirao. Na taj nain j e savladavao jednu po jednu armiju na razlii
tim mj estima i u razliito vrijeme.
Osnovni Halidovi instrumenti su bili izvrsni kvaliteti njegovih voj
nika i izuzetna pokretljivost trupa. Halid je iskoritavao svoje trupe do
granica ljudske i ivotinjske izdrljivosti. Samo jedan dio musliman
ske armije bio je prava konjica. Ostali su jahali na kamilama. Halidova
konjica je mogla napasti gdje god bi to Halid poelio, a zatim se brzo
prebaciti na drugo mjesto dok se neprijatelj j o ne bi sabrao.
Nema pouzdanih podataka o snazi perzijskih armija s kojima se
Halid suoavao u mnogim bitkama. Nema ni preciznih podataka o
gubicima na obje strane. Sigurno je da su Perzijanci imali ogromne
gubitke, posebno u Veledi, Uleisu, Muzejj i, Senijju i Zumejlu, gdje
su unitavane itave armije. Perzijske armije sa kojima se Halid suo
io u Kazimi, Makilu, Veledi i Uleisu brojale su izmedu 30 000 i 50
000 ljudi. Snaga Perzijanaca j e bila dva ili tri puta jaa u pojedinanim
bitkama, ali to nije zabrinjavalo Halida i njegove blie saradnike. Oni
su to vrlo uspjeno savladivali. Ovako krupne armije nisu bile neto
neuobiajeno za Perzijance. Muslimanski gubici su bili mali. Ovo za
kljuujemo na osnovu toga to je tokom itave operacije musliman
ska armija ostala efkasna.
Halid je bio prvi muslimanski komandant koji j e osvajao strane
zemlje i iscrtao novu politiku i religijsku kartu svijeta. Svojoj vojsci
nikada nije nametao tekoe koje ni sam nije podnosio. Muslimanska
armija je imala negranieno povjerenje u Allahovu Sablj u.
Halid j e otpuhao Irak poput strane oluje. Isto tako e napadati
u Sirij i . Ali ovoga puta e napasti jednu drugu monu imperiju toga
vremena, Bizantijsko carstvo.
325
DIO q.
OSVAJANJE SIRIJE
RIZINI MAR
Rizini mar
Krajem maja 634. godine u Hiri Halid je otvorio pismo koje je
dobio od halife Ebu Bekra. U pismu je stajalo:
"U ime Allaha Milostivog Samilosnog. Od Allahovog roba Atika,
sina Ehu Kuhafe, Ha/idu, sinu Velidovom. Mir s tobom.
Neka je beskrajna slava Allahu, nema spasioca osim Allaha, neka
je Allahov blagoslov na Negova Poslanika Muhammeda.
Pokreni se i mariraj sve dok ne doe do okupljenih muslimana u
Siriji, koji su u stanju velike zabrinutosti. Postavljam te za komandan
ta svih islamskih armija u Siriji i nareujem ti da se bori protiv Bi
zantijaca. Ti e biti komandant Ehu Ubejdi i ostalima koji su s njim.
Pokreni se i nastavi velikom brzinom i odlunou, o oe Sulejma
nov, i obavi svoj zadatak s Allahovom pomoi, neka je Uzvien On.
Savjetujem ti da bude od onih koji tee ka Allahu.
Podijeli svoju armiju na dva dijela i polovinu ostavi Musenni koji
e komandovati trupama u Iraku. Koliko god vojnika ode s tobom, .
neka toliko ostane kod njega. Nakon to pobijedi, vratit e se u Irak
i preuzeti komandu.
Neka te ne obuzima ponos, jer e te prevariti i obmanuti. Nemoj
nimalo odugovlaiti.
Znaj, Alahu pripada svaka darelivost i On je tj Koji nagraduje."1
Tako je Halid postavljen za komandanta muslimanske armije u Siriji.2
Taberi, 2/608.; Vakidi, Futuhu'-

am, 14.
2 Postoje verzije prema kojima se Hali d sam postavio za komandanta u Siriji ili da su ga na
to mjesto postavili ostali komandanti znajui za njegove sposobnosti. Ove verzije nisu
tane. Halida je po hitnom postupku na ovu dunost postavio halifa Ebu Bekr.
331
Halid ibn Velid
Odmah je zapoeo sa pripremama za mariranje. Objasnio je Mu
senni sadraj halifnog pisma, podijelio armiju na dva dijela i jednu
polovinu predao Musenni. Dijelei armij u, sve ashabe j e ostavio u
svojoj polovici vojske. Musenna se na to pobunio i rekao:
- Insistiram na dosljednom tumaenju halifne naredbe.

elim da
mi ostavi pola ashaba. Ako ih budem imao u svojoj voj sci, tada se
mogu nadati pobjedama. 1
Halid priznade da j e Musennin zahtjev umjesan, pa izvri reviziju
podjele armije. Dao je Musenni polovinu ashaba. Nakon toga, Halid
je bio spreman za mariranje.
Halifa Ehu Bekr je obiavao davati uopena nareenj a, kad god
j e to bilo mogue. Nije ulazio u detalj e, osim ako j e to morao. Uvijek
bi svoj im generalima ostavio da sami izaberu geografska podruja
za svoje zadatke, da sami odaberu ljude, sredstva i naine izvrenja
zadatka. Tako je bilo kad je poslao Halida u Irak, a tako je uinio i
sada kad ga je slao u Sirij u. Zadatak je bio vrlo jasan:

to bre idi u Si
riju, preuzmi komandu nad muslimanskim armijama, bori se protiv
Bizantijaca sve dok ne pobijedi. Izbor pravca mariranja ka Sirij i je
preputen Halidu. Takoe mu nije naznaio ni precizne lokacije gdje
se sada nalaze muslimanske armije u Siriji. Jedino to je Halid znao j e
to da su muslimani sada okupljeni u irem podruju Basre i Dabije i
da tamo mora to prije stii.
Mogao je birati izmeu dva pravca mariranj a. Prvi j e bio j u
ni pravac preko Devmetul Dendela. Ovim pravcem je pokret bio
mogu du starih i utvrenih karavanskih puteva za Siriju. To je bio
siguran put sa dovolj nim koliinama vode na usputnim stanicama i
bez rizika od neprijateljskih napada. Ali ovim pravcem bi se putovalo
sporo, j er je dosta dug, a halifa je insistirao na brzini. Muslimanske
armije u Siriji su bile u opasnosti. Zato je Halid odbacio mogunost
mariranja ovim pravcem.
Drugi pravac j e bio sjeverni. Iao j e uz Eufrat prema sjeveroisto
noj Sirij i . Ovo je takoe bio karavanski put, ali, putuj ui njime, Halid
e biti daleko od ostali muslimanskih armija, a Bizantijski garnizoni
na Eufratu e mu prijeiti prolazak. Bez sumnje bi se sa njima morao
Taberi, 2/605.
332
Rizini mar
boriti, a to sada nije elio. Morao je traiti druge naine da to prije
dovede armiju u Siriju.
Sazvao j e ratno vijee i objasnio situaciju svojim ofcirima. Posta
vio je pitanje:
- Ko nam moe nai pravac kretanja prema Siriji tako da izbjegne
mo sukobe sa Bizantijcima? Oni e nas sigurno spreavati na naem
putu da pomognemo muslimanima.
- Mi ne znamo ni za j edan drugi put kojim moe ii armija, ali
znamo za put kojim mugu ii pojedinci. Bojimo se da bi armija mogla
zalutati - odgovorie ofciri.1
Halid j e bio odluan da se nae sasvim novi pravac kretanja, pa je
ponovio pitanje. Niko nije progovarao osim Raf b. Umej r. Objasnio
je kako postoj i jedan mogui pravac kretanja kroz zemlju Semava.
Armija bi mogla iz Hire krenuti prema Kurakiru preko Aj nu Temra
i Muzeje. To bi bio jednostavan mar. Kurakir je bila oaza bogata vo
dom u zapadnom Iraku. Odatle je postojao put prema Suvi koji je pro
lazio kroz nepristupanu i bezvodnu pustinju. U Suvi opet ima vode, a
jedan dan putovanja prije Suve mogu se nai izvori koj i su dovolj ni za
cijelu armiju. Najopasnija dionica ovog pravca je bila od Kurakira do
ovih izvora, a u duini od oko 200 kilometara. Zatim je Raf dodao:
- Ovim putem armij a ne moe putovati. Tako mi Allaha, kad bi
se ovuda uputio samo jedan putnik, izloio bi se velikoj opasnosti.
Najmanje pet dana bi se izlagao svakojakim opasnostima i to bez kapi
vode. Uz to, esto bi bio u opasnosti da zaluta.2
Ofciri se uglavnom sloie. Ako bi odabrali ovaj pravac, veliki
broj vojnika bi umro od ei. Nema uope nikakvog smisla razmatra
ti mogunost mariranja ovim pravcem. A tada, na ope iznenaenje
njegovih ofcira, vrlo mirnim glasom Halid ree:
- Ii emo tim pravcem. Budite odluni. Znajte da e Allahova
pomo doi ako je zasluimo. Neka se muslimani ne boje niega sve
dok im j e Allah na pomoi.3
Taberi, 2/603.
2 Taberi, 2/609.
3 Taberi, 2/603.
333
Halid ibn Velid
Svi ofciri j ednoglasno rekoe:
- Ti si onaj kome je Allah uvijek na pomoi. Uradi kako god hoe.1
Sa oduevljenjem i optimizmom Halidova armija se poe pripre-
mati za mariranje pravcem koj im nikada ni j edna armija nije prola
i za koji je znao samo jedan ovjek, Raf b. Umejr (vidi kartu 1 5 na
strani 335).
Krajem j una 634. godine (poetkom rebiul ahira 13. godine po
Hidri) Halid j e krenuo iz Hire sa vojskom od 9 000 ljudU U marev
skoj koloni nije bilo ena i djece, koji su upueni u Medinu sigurnim
putevima, a odatle su kasnije prebaeni u Siriju. Marevska kolona
se kretala preko Ajnu Temra i Muzeje do Kurakira gdje su prenoili.
Ovdje su svi uzeli rezerve vode za narednih pet dana. To bi trebalo
biti dovoljno za ljude i ivotinje.
Slijedeeg j utra, kada je marevska kolona bila spremna za kreta
nje na rizinu dionicu, Raf j e doao Halidu i rekao mu:
- Komandante. Ne moe prei pustinju sa voj skom. Tako mi
Allaha, kad bi ovjek bio sam na ovom putu, sigurno bi se izloio
velikoj opasnosti.
- Teko tebi, o Raf. Tako mi Allaha, kad bih znao drugi pravac
kojim bih mogao brzo stii u Siriju, ja bih iao tim pravcem. Nastavi
onako kako je nareeno - odbrusi mu Halid.3
Raf j e posluao komandanta i nastavio voditi marevsku kolonu
od 9 000 ljudi kroz pustinj u. Kao to je to bio obiaj, vojska je jahala
na kamilama, a konje su vodili. Bio je mjesec j uni, kad sunce nemilo
srdno pri pustinjski pijesak unitavajui svaki oblik ivota. Razborit
ovjek se ovuda nipoto ne bi zaputio u to doba godine. Posebno ne
u velikim grupama. Ali, razborito postupaj ui, lj udi nikada nisu po
stizali velike stvari. Ovi ljudi sada nisu postupali razborito. Bili su to
Halidovi ratnici. Ratnici Allahove Sablje. Krenuli su u najtee voj no
mariranje koje historija biljei.
l Taberi, 2/609.
2 U historijskim djelima, broj voj nika koji je uestvovao u ovom maru varira. Neki pisci
navode 50, 60, 700, 800, 6 000 ili 9 0vojnika. Tano je da je bilo 9 000 vojnika. Svi
raniji historiari, u svojim opisima operacija u Siriji, navode da je muslimanska vojska koja
je dola sa Halidom u Siriju brojala 9 000 vojnika.
3 Taberi, 2/609.
334
w
w
w
e SUKNA
ARAK
TADMUR A

-
e
SUVA

*
k"
'X
FI R
e
"
Izor
'
,
KARJETEJN
'
\
^
'
'
'
KURAKI R
l | J P

l P h
T
Sjever
f
f
e
,
AJNU TEMR
'
..

\
\'
HI R

-
`:
z )
_.
) 0

e

~`

Halid ibn Velid


Prva tri dana su prola bez naroitih potekoa. Vruina je bila
uasna, a odbljesak sunca skoro nepodnolj iv. Ali su muslimani ogu
glali na potekoe i sve j e bilo dobro dok j e bilo vode. Zalihe vode, koje
su planirane da traj u pet dana, potroene su ve krajem treeg dana.
Trebalo im j e jo dva dana da stignu do mjesta gdje j e bilo vode. 1
Mar je nastavljen i etvrti dan. Vruina je postala j o jaa. Nije
bilo razgovora, jer su ljudi razmiljali o vodi i o strahotama umiranja
od ei i gubljenja u pustinj i. Grozili su se od pomisli ta bi se moglo
dogoditi ako njihov vodi Raf zaluta. Navee su logorovaH, ali niko
nije mogao spavati. Mnoge od nj ih je hvatala agonija izazvana eu,
pa su muslimani jedino bili sposobni ponavljati: "Dovoljan ;e nama
Allah i divan ;e On Gospodar:' (Kur'an; Ali Imran, 173. )
Petog dana ujutro zapoela j e zadnja dionica mara, nakon koje
bi trebalo stii do izvora za koje je Raf znao. Kilometar za tekim
kilometrom, sat za satom. Ljudi su se vukli kroz uareni pijesak. Na
kraju dana jo uvijek su svi bili ivi, ali su bili na granicama izdrlji
vosti. Marevska kolona vie nije izgledala kao na poetku. Mnogi su
zaostajaH i sa tekoom se kretali.
Kad je elo marevske kolone stiglo do mjesta gdje su trebali biti
izvori, Raf vie nita nije vidio. Patio je od neke one bolesti, a sna
no sunce je to j o pogoralo. Otkinuo j e komad turbana, stavio ga
preko oiju i zaustavio kamilu. Ljudi koji su ga pratili bili su uasnuti
onim to su vidjeli. Pitali su ga:
- O Raf. Mi smo na rubu ivota. Jesi li naao vodu?
Ali, Raf vie nije mogao vidjeti. Glasom, koji je vie bio promuklo
aptanje, rekao j e:
- Traite dva brdaca koja izgledaju kao grudi ene.
Kolona se pokrenula pa su ubrzo nali ova dva brdaca. Tada im
Raf ree:
- Sada traite bodlj ikavo drvo koje izgleda kao ovjek u sjedeem
poloaju.
Postoje vjerovanja da kamile u svojoj utrobi imaju naroit rezervoar u kome zadravaju
vodu. Navodno je ta voda potpuno upotrebljiva ljudima ako bi zaklali kamilu i doli do te
vode. Neki pisci navode da je ta vjetina koritena u ovom maru. To je samo legenda. Vidi
objanjenje u biljeci 7. dodatak B.
336
Rizini mar
Nekoliko izviaa j e odjahalo da trae opisano drvo, ali se vratie
i rekoe da nema takvog drveta.
- Zaista pripadamo Allahu i Njemu emo se vratiti. Ako nema
stabla koje traimo, tada emo svi pomrijeti. Ipak, potraite j o jed
nom - ree im Raf.
Ljudi potraie jo jednom i naoe drvo koj e nije vie izgledalo
kako ga je Raf opisao.
- Kopaj te ispod korijena tog drveta - proapta Raf. 1
Ljudi poee kopati. Prema rijeima Vakidija, voda j e potekla kao
rijeka.2
Ljudi su pili. itavo vrijeme su zahvaljivali Allahu i prizivali su
blagoslov na Rafja. Napojili su ivotinj e i napunili svoje posude.
Onda su se vratili malo nazad i potraili one koj i su zaostali. Svi su
naeni ivi i dovedeni su do izvora.
Rizini dio mara je bio zavren. Nikad prije njih to niko nije ui
nio. Halidova vojska je stigla na sirijsku granicu, ostavlj aj ui iza sebe
bizantijske garnizone. Ostao im je jo jedan dan hoda do podruja
gdje prestaje pustinja, a poinju naselj a.
Nije bilo sumnje da j e Halidova vojska bila u opasnosti od potpu
nog unitenja. Halid je shvatio u kakvoj su opasnosti bili tek kad mu
je Raf rekao:
- Komandante. Ja sam samo jednom bio kod ovog izvora i to prije
trideset godina. Tada sam bio djeak i putovao sam sa svoj im ocem.3
Sirija4 j e bila prelijepa zemlja, trgovaka provincija Bizantijskog
carstva. Njena umjerena klima, pod uticajem Mediterana, pravo j e
olakanje nakon pustinjske ege ili hladnoe sjevera. Antioha, danas
turski grad, bila je prijestolnica azijskog dijela Carstva. Nakon Kon
stantinopolja, dananjeg Istanbula, bila je najvaniji politiki centar.
Veliki gradovi Halep, Homs i Damask bili su izuzetno bogati, ali i
I Taberi, 2/609.
2 Yakidi, 14.
3 Taberi, 2/604, 609. Postoje druge verzije u vezi sa pravcem ovog mara, ali te verzije nisu
tane.
4 Termin ,.Sirija" se u ovoj knjizi ne odnosi strogo na dananju Siriju, nego na ire podruje
koje Arapi u historijskim djelima nazivaju

am, a obuhvata dananju Siriju, Palestinu,


Jordan i dijelove Iraka.
337
Halid ibn Velid
vani kulturni centri toga vremena. Luke na Sredozemnom moru su
primale brodove iz cijelog tada poznatog svijeta.
Postojale su dvije administrativne jedinice u tadanjoj Siriji. Ua
Sirija se pruala od Antiohe i Halepa na sjeveru, pa do Mrtvog mora.
Zapadno i juno od Mrtvog mora j e bila provincija Palestina u kojoj
su bila sveta mjesta sve tri velike vjere i gradovi ravni svakim dru
gim gradovima bilo gdje u svij etu. Arapi toga vremena su govorili o
pokrajini Jordan, ali je to bio samo geografski pojam, a ne admini
strativna j edinica. Sve to je bilo dio Istonog rimskog ili Bizantijskog
carstva. Napad na Siriju je znaio napad na Bizant. Takav poduhvat
j e bilo vrlo teko izvesti.
Mo Bizantijskog carstva je padala ve due vrijeme, daleko due
nego to je opadala mo Perzije. Perzijsko carstvo je dugo uivalo
visoki stepen stabilnosti i snage. Za to je najvie zasluna dinastija
Sasanida koja je u kontinuitetu vladala etiri posljednja stolj ea. Bi
zantijci, pak, nisu imali tako mone dinastije. Mo njihovih vladara
je bila daleko vie ograniena. Kad bi bizantijski car umro, naslijedio
bi ga najuticaj niji general ili naj sposobniji politiar.
Ali, armija carstva je uvijek ostaj ala snani instrument za voe
nje imperijalnih ratova. Nakon perzijske, bila je to naj snanija ratna
mainerija tadanjega svijeta. Nj ihove legije su bile dobro obuene i
opremljene, a njihove vojskovoe su bile sposobne, tako da je bizan
tijska armija zadavala strah ljudima preko ije teritorije bi prolazila.
Kao i svaka druga imperijalna armija, bizantijska armija nije bila na
cionalna. Bila je sastavljena od mnogih naroda iz mnogih zemalja. U
nj enim redovima su sluili Bizantijci, Slaveni, Franci, Grci, Jermeni,
Arapi i mnoga plemena iz dalekih kraj eva. Voj nici su bili smjeteni u
garnizonima u gradovima Sirije, od kojih je veina bila utvrena.
Sirija je, kao i Irak, dijelom bila zemlj a Arapa, posebno u isto
nom i j unom dij elu. Arapi su ovdje ivjeli jo u predbizantijsko
doba. Kada je car Konstantin u etvrtom stoljeu proglasio kran
stvo dravnom religij om, Arapi su se pokrstili. Sirijski Arapi nisu bili
vaan faktor sve do migracije monog plemena Gassan iz Jemena u
Siriju, to se dogodilo nekoliko stolj ea prije islama. Neko vrijeme se
pleme Gassan borilo protiv bizantijskih garnizona, pa su Bizantijci
shvatili snagu ovog plemena i dopustili mu da ivi u Siriji sa svojim
338
Rizini mar
vlastitim kralj em. Tako je dinastija Gassan postala ugledna u Bizan
tijskom Carstvu. Gassanski kralj je vladao Arapima u Jordanu i j unoj
Siriji sa prijestolnicom u Basri. Zadnji gassanski kralj, koji je vladao
za vrijeme Halidove invazije, bio je Debla b. El Ajhem. Bio je visok
skoro kao i Adij b. Hatim kojeg smo spominjali. Kad bi Debla jahao
konja, noge su mu se vukle po zemlj i. 1
Ovo j e bila tadanja Sirija i ovo su bile politike i voj ne okolnosti
koje su doekale muslimanske armije u prvim sedmicama trinaeste
godine po Hidri.
ovjek koji j e komandovao prvom ozbiljnom voj nom akcijom u
Siriji je bio Halidov imenjak Halid b. Seid. Njegove voj ne sposobnosti
su bile neuporedivo manje od sposobnosti Halida ibn Velida. Krajem
12. godine po Hidri (poetkom 634.), halifa Ebu Bekr ga je smjestio
u Taj mu sa jedinicom vojske koja je trebala sluiti kao opa rezerva
muslimanske armije.
Dok j e bio u Taj mi, Halid b. Seid je napao Siriju, za to j e prethodno
dobio odobrenje od halife. Ebu Bekr nije imao namjeru ulaziti u Siriju
sa malom jedinicom, posebno ne sa nedokazanim vojskovoom. Mu
slimani nisu znali detalje o vojnoj situaciji u Siriji, pa je halifa E bu Bekr
dopustio Halidu b. Seidu da izvri nasilno izvianje, ali ne uputajui
se u ozbiljnije sukobe zbog kojih bi se morao povui u Arabij u.
Halid b. Seid j e otiao u Siriju sa malom vojskom i bezglavo napao
Bizantijce. Komandant Bizantijske jedinice, sposobni general Bahan,
uvukao je Halid b. Seida u zamku jednim briljantnim obuhvatam i
okruio muslimane. Halid b. Seid je izgubio prisebnost i pobjegao.
Sreom je tu bio Ikrime b. Ebi Dehl, koj i je preuzeo komandu i izvu
kao muslimane iz nevolje koja se mogla pretvoriti u tragedij u. Ikrime
je spasio muslimane, ali je na ovu jedinicu pala ljaga poraza. Halid b.
Seid je sada bio u nemilosti i Ebu Bekr nije tajio prezir prema njemu
zbog njegove malodunosti i neznanja. Kasnije se ovaj ovjek pridru
io operacij ama u Siriji i saprao ljagu sa svog imena tako to je pao
kao ehid u jednoj bici.
Tana lokacija ove neslavne bitke je sporna. Neki historiari na
vode da je to bilo u podruju Merdu Sufer, juno od Damaska, ali je
Ibn Kutejba, 64.
339
Halid ibn Velid
nevjerovatno da je ova ekspedicija mogla prodrijeti tako duboko bez
sukoba sa Bizantijcima. Dobra strana ovog neuspjeha je ta to je halif
sada bilo jo jasnije da invazija na Siriju nee biti tako lahka.
Kada se halifa E bu Bekr vratio sa hada u februaru 634. godine, upu
tio j e opi poziv na oruje. Razlog j e bio invazija na Sirij u. U to vrijeme
je situacija na irakom frontu bila mirna. Halidove operacije u Iraku
su se pokazale kao izvanredni uspjesi. Ne samo da su proirile granice
islamske drave, nego su i napunile dravnu riznicu. Ako su muslimani
mogli pobijediti Perzijance, zato onda ne bi mogli pobijediti Bizantij
ce, koji nisu bili tako moni kao Perzijanci. Osim toga, islam je milost
za cijelo ovjeanstvo i ta milost mora biti svima ponuena.
Sva plemena su se rado odazvala halifnom pozivu. Hiljade mu
slimana su pristizale u Medinu. Dolazili su sa cijelog Arabljanskog
poluostrva, ak iz Omana i Jemena. Dolazili su j aui i opremljeni za
bitke, vodei sa sobom ene i djecu. Koncentrisanje vojno sposobnih
mukaraca iz cijele Arabije j e poelo i zavrilo u martu 634. godine
(muharremu 13. godine po Hidri).
Ebu Bekr j e organizovao raspoloiva ljudstvo u etiri korpusa od
kojih j e svaki dobio oko 7 000 ljudi. Komandanti korpusa i njihovi
ciljevi su bili slijedei:
l . Amr b. As - Palestina. Kretati se preko puta Eila i prei dolinu
Araba.
2. Jezid b. Ebi Sufan - Damask. Kretati se putem za Tebuk.
3. urahbil b. Hasene - Jordan. Kretati se putem za Tebuk poslije
Jezida.
4. Ebu Ubejde b. El Derrah - Homs. Kretati se putem za Tebuk
poslije urahbila.
E bu Bekrova namjera je bila napasti Siriju i uzeti to j e vie mogu
e teritorije (vidi kartu 16 na stranici 341) . Poto nije imao preciznih
obavjetaj nih podataka o veliini i rasporedu snaga Bizantijaca, Ebu
Bekr nije poj aavao ni jedan korpus na raun drugog. Znao je da Bi
zantijci mogu u bilo koje vrijeme i na bilo kom mjestu koncentrisati
snage, pa je komandantima korpusa naredio da budu u neprestanom
kontaktu i da su duni jedni drugima pomoi u sluaju ozbiljnijeg
sukoba sa Bizantijcima. U sluaju da se muslimani moraju koncen-
340
Rizini mar
KARTA 1 6.
PRAVCI NAPREDOVANJA MUSLI MANSKI H KORPUSA
U SI RI JI
_TRIPOLI
SREDOZEMNO --
MORE
e TADMUR
KARJETEJN
`

T
' '>.
(-t ^
Sjever
.-
'
.

Amr bin El P
Surahbil
Q Jezid
G Ebu Ubejde
341
Halid ibn Velid
trisati za veu bitku, komandant cijele muslimanske vojske u Siriji e
biti Ebu Ubejde.
U prvoj sedmici aprila 634. godine muslimanski korpusi su se po
krenuli. Prvi koji je napustio Meinu bio je Jezid. Kada su Jezidove
j edinice krenule, halifa ga j e pjeice pratio i davao mu posljednje upu
te. To isto j e inio i kad su ostali korpusi naputali Meinu. Njegove
rijei su bile slijedee:
- U svoj im marevima ne budite strogi prema sebi i svojoj vojsci.
Nemojte biti strogi prema vaim vojnicima i ofcirima. Dogovarajte
se i savjetujte se sa njima o svim pitanjima. Budite pravedni, a izbje
gavajte nasilje, jer nijedan narod koji je nepravedan nee napredo
vati i nee pobijediti neprijatelja. Kada se suoite sa neprijateljem,
ne okreite mu lea. Ko god to uini, osim ako eli manevrisati ili se
prerasporediti, zasluuje Allahovu srdbu. Njegovo prebivalite bit
e Dehennem, a grozno li je to mjesto. Kada pobijedite, ne ubijajte
ene, djecu i starce i ne ubijajte ivotinj e osim radi hrane. Nipoto
ne krite ugovore koje sklopite. Prolazit ete pored ljudi koji ive kao
isposnici u manastirima, vjerujui da su se odrekli svega radi Allaha.
Ostavite ih i nemojte unitavati nj ihove manastire. Naii ete na ljude
koji su pristae ejtana i oboavaju krst, koji briju sredinu svoj ih glava
tako da im moete vidjeti tjeme. Napadajte ih sve dok ne prime islam
ili plate dizju. Neka se Allah pobrine za vas.
Govorei ovako, halifa Ebu Bekr je slijedio primjer Allhova Posla
nika, alej hisselam, koji je na slian nain ispraao jednu voj nu ekspe
dicij u. Poslanik, alejhisselam, im je govorio:
- Borite se u ime Allaha. Borite se ali u tome ne prelazite gra
nice. Ne budite izdajnici. Ne sakatite ljude. Ne ubijajte ene i dje
cu. Ne ubijajte sveenike u samostanima.2
Ebu Bekr je hodao pored Jezida narednih etiri kilometra. Kada
mu je Jezid predloio da se vrati, halifa mu je rekao:
-

uo sam da je Allahov Poslanik rekao kako dehennemska vatra


nee priti noge koj e se uprae na Allahovom putu.3
l Vakidi, 4.
2 Ebu Jusuf, 1 93-195.
3 Isti izvor.
342
Rizini mar
Ovakvim rijeima je Jezid ispraen iz Medine. Invazija na Siriju
j e zapoela.
Jezid je brzo marirao cestom za Tebuk. Iza njega je iao

urahbil,
a zatim Ehu Ubejde, svaki sa razlikom od jednog dana. Amr b. As je
marirao zapadnim putem za Eilu. Kad j e Jezid proao Tebuk, sreo j e
neprij atelja. Bili su to kranski Arapi koje su poslali Bizantijci kao
izviae. Nakon kraeg sukoba sa muslimanskom izvidnicom, kra
ni su se povukli. Pratei ih, Jezid je stigao do doline Araba u blizini
june obale Mrtvog mora (vidi kartu 16 na strani 341) .
Kada j e Jezid stigao u dolinu Araba, Amr b. El As j e bio u Ejli. Dva
korpusa su se srela sa bizantijskim vojskama koje su bile priblino
jednakih snaga kao i muslimanska. Zadatak ovih bizantijskih jedinica
je bio sprijeiti prodor muslimana u Palestinu. I Jezid i Amr su pora
zili Bizantijce i potisnuli ih nanijevi im teke gubitke. Jezid j e poslao
konjiki odred za Bizantijcima koji ih je progonio sve do Dasina u
blizini Gaze. Nanijeli su im znatne gubitke, a zatim se odred vratio i
prikljuio Jezidu u dolini Araba. U meuvremenu se Amr pokrenuo
kroz dolinu prema sjeveru. Sve ovo se dogodilo dvije sedmice nakon
to je muslimanska armija odmarirala iz Medine.
Dok j e Jezidov korpus operisao dalje od cilja koji j e halifa zadao,

urahbil i Ehu Ubejde su nastavili marirati sjeverno glavnim putem


Mea'n - Muta - Amman. Malo kasnije ih je pratio i Jezid. Do kraja
mjeseca safera (poetkom maja)

urahbil i Ehu Ubejde su stigli do


podruja izmeu Basre i Debije. 1 Jezid je logorovao negdje u sjeve
roistonom Jordanu, a Amr je ekao u dolini Araba.
Bizantijski car Heraklije je bio u Homsu gdje je planirao kontra
mj ere protiv muslimana. Kada je uo da je Halid slomio perzijsku
armiju, bio je vrlo iznenaen jer nije imao naroito visoko miljenje
o Arapima, dok mu je perzijska mo bila vrlo dobro poznata. Ipak,
nije bio naroito zabrinut. Kada su stigle vijesti o neuspjehu Halida b.
Seida, samopouzdanje mu je poraslo. Ipak, naredio je da se nekoliko
legija stacionira u Ednadinu, kako bi mogle operisati protiv musli
manskih vojski koje ulaze u Palestinu i Jordan.
Mesudi, Murud, 4/66., postavlja Debiju oko 3 kilometra od Dasima, neto zapadno
od dananjeg pravca Dasim-Nava. Nakon dolaska muslimana ovo mjesto postaje vojno
naselje.
343
Halid ibn Velid
Kada su muslimanski korpusi napustili Medinu, kranski Arapi
su o tome odmah izvij estili Bizantijce. Znaj ui namjere musliman
skih korpusa, Heraklij e je shvatio nj ihov dolazak kao direktnu pri
j etnj u njegovim zemljama. Onda je dobio vijesti o porazu njegove
j edinice o kojoj smo malo prije govorili. Naredio je da se poalje vea
j edinica u Ednadin iz garnizona u Palestini i Siriji.
Do tada su muslimanski komandanti ve uspostavili kontakte sa
domaim stanovnitvom i organizovati obavj etaj nu slubu. Znali su
za postojanje bizantijske vojske u Ednadinu, a zatim su uli i za po
krete dodatnih legij a u Ednadin. Komandanti svih korpusa su oba
vijestili Ehu Ubejdu o ovome. Tri muslimanska korpusa su bili blizu
jedan drugome. Uglavnom su bili stacionirani u podruju istonog
Jordana i j une Sirije. Ehu Ubejde je preuzeo komandu nad svim kor
pusima. Amr b. As je bio odvoj en od ostalih korpusa i smatrao je da
su posljednji pokreti Bizantijaca upereni protiv njega, pa je zatraio
pomo od Ehu Ubejde.
Sredinom rebiul-ahira 1 3. godine po Hidri (tree sedmice maja
634. godine) Ehu Ubejde je poslao pismo halif Ehu Bekru u kome ga
je detalj no izvijestio o situaciji na terenu. Prema procjenama, u Ed
nadinu j e bilo stacionirano oko 100 000 bizantijskih vojnika, koji su
mogli napasti na pravcu gdje je bio Amr b. As ili su mogli manevrisati
i napasti krila ili pozadinu ostalih muslimanskih korpusa. Ova pro
cjena o brojnosti -Bizantijaca je bila realna, a to emo vidj eti kasnije.
Zatim je situacija postala j o sloenija za muslimane. Bizantijci su
neprestano dovodili nove snage i nisu ih namjeravali drati u utvr
enim gradovima i ekati napade muslimana. Koncentrisali su veliku
vojsku i namjeravali napasti muslimane na bojnom polju ili ih protje
rati nazad u Arabij u. Halifa Ehu Bekr je odbio svaku pomisao o po
vratku korpusa. Nee se povui pred bizantijskom prijetnj om. Invazi
ja na Siriju je pokrenuta i mora se nastaviti.
Najvei halifn problem je bio glavnokomandujui muslimanske
vojske u Siriji. Ehu Ubejde je bio mudar i inteligentan ovjek i vrlo po
tovana osoba. Njegova lina hrabrost nije bila upitna, ali, Ehu Ubejde
je bio neobino fn, paljiv i njean ovjek. Zbog ovih osobina, kao i
zbog nedostatka iskustva u voenju irokih operacija, halifa je sum
njao da je on najpodesnija osoba da u tom trenutku komanduje inva-
34
Rizini mar
zijom na Siriju. Osim toga, bizantijska armija je bila izuzetno mona,
dobro opremlj ena i moderna.
Zato j e Halifa odluio postaviti Halida za glavnokomandujueg u
Siriji. Halid je nedavno porazio monu perzijsku armiju i znao je ta
treba raditi. Halifa je rekao:
- Tako mi Allaha, unitiu Bizantijce i ejtanove prij atelje sa Hali
dom, sinom Velidovim. 1
Zato j e poslao glasnika u Hiru da obavijesti Halida o svojoj odluci.
Slijedee poglavlje e obraivati itav niz dogaaja koj i su vezani
za osvojenje Sirije. Postoji mogunost greaka u opisima dogaaj a
koji e uslijediti zbog neslaganja ranih historiara u vezi sa ovim do
gaaj ima. Historiari se ne slau oko mnogih vanih detalja: datu
ma vanijih bitaka, odnosa suprotstavljenih snaga, redoslijeda bita
ka. Postoj e i neslaganja oko toga ko je komandovao bitkama. Jedini
historiar koji je ove dogaaje opisao potanko je Vakidi, ali njegove
biljeke oito imaju greaka, jer su zapisane na temelju usmenih ka
zivanja muslimanskih vojnika koji su uestvovali u dogaaj ima. Po
nekad se njihova kazivanja ne slau.
U ovoj knjizi su opisani dogaaj i na osnovu svih raspoloivih do
kumenata do kojih se moglo doi. Iz raspoloivih izvora su uzimani
oni dogaaj i koji su najrealniji kada se posmatraj u sa vojne take gle
dita. Potedit emo itaoca suvinih i opirnih fusnota koje emo
koristiti samo kad su u pitanju vane injenice. Na taj nain ostavlj a
mo itaocu da formira svoje miljenje. A Allah najbolje zna.
1 Taberi, 2/603.
345
DUBUE U SIRIJU
Dublje u Siriju
Ako su Halidovi vojnici pomislili da e dobiti bar jedan dan od
mora nakon napornog mara kroz bespua pustinje, onda su se pre
varili. Slijedeeg j utra je Halid pokrenuo marevsku kolonu prema
Suvi. Vojska nije gunala ni negodovala, jer ni Halidu nije bilo nita
lake nego njima. Kad je marevska kolona ponovo pokrenuta, Halid
je neprestano jahao na raznim pozicijama u koloni. Njegova namjera
je bila da ga njegovi vojnici vide da jae s nj ima. Tako su dobijati do
datnu motivaciju.
Halid j e zapoeo operacije u Siriji obuen u pancir nainjen od
lanaca koji je pripadao Musejlimi Lacu. Za njegovim pojasom je bila
pripasana velianstvena sablja koja je takoe pripadala Musejlimi.
Bili su to trofeji iz bitke na Jemami. Preko njegovog lancima oplete
nog ljema je bio omotan crveni turban. Ispod ljema, Halid je uvijek
nosio j ednu naroitu crvenu kapu. Ko bi se paljivije zagledao u tu
crvenu kapu, mogao je vidjeti nekoliko crnih linija na njoj. Ova crve
na kapa je za Halida predstavljala najmonije i najcjenjenije od svih
oruja koje je ikada imao. Priu o ovoj kapi emo dovriti kasnije. U
rukama je nosio crnu zastavu koju je dobio od Allahova Poslanika,
alejhisselam, a njezino ime je bilo Orao.
Sa Halidom je mariralo 9 000 neustraivih boraca prekaljenih u
mnogim bitkama. Ni jedan od njih ne bi ni sekunde razmiljao ako
bi trebalo poloiti ivot na najmanji mig komandanta. Meu njima je
bilo nekoliko najhrabrijih ofcira toga vremena koji su izvodili nevje
rovatno hrabre podvige smijui se smrti u lice. Tu je bio i Halidov sin
Abdurrahman, koji j e tek napunio osamnaest godina. Tu j e bio i sin
halife Ebu Bekra, takoe Abdurrahman. Tu j e bio i Halidov zet Raf
b. Umej r, koji je proveo Halidovu vojsku kroz podruje koje nikada
nijedna vojska nije vidjela. Tu je bio i Ka'ka b. Amr, ovjek kojeg j e
halifa poslao Halidu kao pojaanje umjesto hiljade ljudi. Tu j e bio i
jedan mladi ovjek, mravi i ilavi Dirar b. Ezver, koji e uiniti velike
stvari u operacijama u Siriji. Dirar je bio Halidova desna ruka.
349
Halid ibn Velid
U rano prijepodne marevska kolona je bila nadomak Suve (vidi
kartu 15 na strani ci 351) . Bilo je to prvo naselje na koje su naili kada
su uli u Sirij u. Suva je oaza okruena zelenim livadama po kojima su
pasla stada ovaca i ostale stoke. Halid j e, za potrebe vojske, po propi
su konfskovao odreeni broj grla stoke.
Slijedeeg dana armija je stigla u Arak koji je bio utvren grad
sa garnizonom kranskih Arapa. Utvrdom je komandovao jedan bi
zantijski ofcir. Kranska vojska se povukla u sigurnost utvrde, pa
su j e muslimani opsjeli. Ovdj e e Halid prvi put saznati kakav se glas
o njemu irio po cijeloj Siriji. Njegova reputacija j e bila dovoljna da
prisili utvrdu na mirnu predaj u.
U Araku je ivio j edan stari mudrac. Kada je uo za dolazak mu
slimanske vojske upitao je:
- Da li j e njihova zastava crna? Da li j e njihov komandant visok,
snaan, irokih ramena, duge brade i sa nekoliko oiljaka na licu?
- Tada se uvajte te vojske - ree starac nakon to mu potvrdno
odgovorie.
Komandant utvrde je ponudio pregovore. Ostao je zaprepaten kad
je uo muslimanske uslove. Nije mogao vjerovati da e za sigurnost biti
dovoljno platiti dizju. Sporazum je postignut, ugovor je sainjen i pot
pisan. Grad se predao, a muslimanska vojska je zanoila van grada.
Slijedeeg j utra je Halid poslao dva odreda da potine Suhnu i
Kadmu (dananji Kudej m). Poslao je jednog j ahaa da pronae Ebu
Ubejdu u podruju Debije i da mu prenese nareenje da ostane na
svojoj poziciji i da eka dalja uputstva. Poslije toga se sa glavninom
vojske zaputio prema Tedmuru (Palmira).
Dva odreda koja su poslana u Suhnu i Kadmu obavila su zadatke
bez krvoprolia. Stanovnitvo se obavezalo plaati dizju. Odredi su
pourili da se prikljue glavnini vojske.
Kada se ulo o Halidovom dolasku, garnizon vojske u Tedmuru
se sklonio u tvravu. Nakon Halidovog dolaska, poeli su pregovori. I
ovi pregovori su glatko proli. Stanovnitvo Tedmura je rado pristalo
plaati dizju i uivati zatitu. Nakon zakljuenja ugovora, stanovni
tvo je ponudilo muslimanima hranu i odmor, a Halid je dobio krasnog
konja kao poklon od Arapina koj i je zapovijedao gradom.
350
w
W

e SUKNA
ARAK
TADMUR K ..
e
SUVA
*
.
k*
'X
FI R
e
*
Izor
'
,
'
KARJETEJN

'
l l J P

'
'
KURKI R

-.

l P h
l
Sjever
f
f
e
,
AJNU TEMR
' ..
W
..
-
-
\
\
1
HI RA


;

O
z
a
) 0
;
(
C
c
O

c
O
`
:
Halid ibn Velid
Odatle se Halid zaputio prema Karjetej nu, ije stanovnitvo j e
pruilo otpor. Ubrzo su savladani. Pokupljen j e plijen, uspostavljen
poredak i vojska j e krenula dalje.
Slijedee zaustavljanje je bilo u Huvarinu. Oko Huvarina su bila
mnogobrojna stada stoke. Muslimanska voj ska je poela skupljati
stada kao plijen, ali su ih pokuali sprijeiti lokalni Arapi pojaani
odredima iz plemena Gassan. Ubrzo su njihovi napadi odbijeni, a oni
sami pokoreni.
Slijedeeg jutra Halidova vojska se okrenula u pravcu Damaska.
Nakon tri dana mariranja stigli su u iroki prolaz oko 35 kilometara
nadomak grada. Prolaz lei izmeu dananjeg Azra i Kutejfa i blago se
die u brdovito podruje. Ova brda su dio gorja Debelu ark, ogra
nak su Antilibanonskog gorja i pruaju se sjeveroistono prema Ted
muru. U prolazu je Halid zastao i tu je usadio svoj u zastavu, po emu
Je prolaz dobio ime Senijjetul Ukab, to u prijevodu sa arapskog znai
Prolaz Orla. Nakon jednog sata odmora nastavili su dalje prema Guti
- irokoj zelenoj ravnici naikanoj naseljima, u kojoj lei Damask.
Ubrzo su stigli do mjesta Merd Rahit koji je bio nastanj en Arapi
ma iz velikog plemena Gassan. Upravo tada u Merd Rahitu se odr
avao vaar plemena Gassan. U ovom podruju se skupio veliki broj
izbjeglica iz podruja kroz koja je Halid nedavno proao, pa su se
pomijeati sa gomilom na vaaru. Pleme Gassan je postavilo nekoliko
odreda ratnika sa zadatkom nadgledanja puta iz pravca Tedmura. Ovi
odredi su bili toliko snani da su mogli zaustaviti Halidovu vojsku,
ako se usudi krenuti prema Merd Rahitu da poremeti vaar. Kada
je Halidova vojska stigla, kranski odredi na putu su im se suprot
stavili, ali su bili savladani u nekoliko minuta. Ubrzo su muslimani
bili u Merd Rahitu, napali su vaar, zarobili nekoliko ljudi i pokupili
znatne koliine dobara, nakon ega su se ulogorili van naselja.
Kada je stigao u ravnicu Gute, Halid j e poslao snane odrede da
proeljaju okolna naselja, pokupe plijen i da mu se kasnije pridrue
kod Basre, gdj e e mu se pridruiti i Ehu Ubejde. Halid je zaobiao
Damask i krenuo prema Basri.
Ehu Ubejde j e ve zauzeo pokrajinu Hauran, sjeveroistono od
rijeke Jermuk. Pod njegovom komandom su bila tri korpusa, njegov
vlastiti, Jezidov i urahbilov. Do sada, ovi korpusi nisu naili na zna-
352
Dublje u Siriju
ajniji otpor, pa tako nije bilo ni jedne znaajne bitke. Ali, nisu zauzeli
nijedno znaajnije naselje niti grad. Ebu Ubejdu je zabrinjavala Basra
- prijestolnica velikog plemena Gassan. U Basri su bile stacionirane
snane jedinice kranskih Arapa kao i bizantijska vojska, svi pod ko
mandom bizantijskih ofcira.
Jo dok j e Halid bio u podruju istone Sirije, Ebu Ubejde je od
luio zauzeti Basru. Poslao j e

urahbila sa 4 000 voj nika da obavi taj


posao. Kad se

urahbil pribliio gradu, arapske i bizantijske jedini


ce su se povukle u gradsku tvravu mislei da j e
urahbilova voj ska
samo prethodnica velike muslimanske vojske. Ukupne snage Arapa i
Bizantijaca su bile oko 12 000 ratnika.

urahbil se ulogorio zapadno


od grada i rasporedio jedinice oko zidina.
Slijedea dva dana se nita nije dogaalo. Treeg dana su obavlj e
ni pregovori. Ponuda sa muslimanske strane je bila klasina: islam,
dizja ili sablja. Bizantijci su odabrali sablju, pa su izveli vojsku iz
tvrave. Zapoela j e bitka, a Halid se upravo tada pribliavao Basri.
Jutro j e ve bilo poodmaklo. Prva dva sata bitke su prola bez ve
ih pomaka, ali je nakon toga brojana nadmo Bizantijaca poela
davati rezultate. Uspjeli su obuhvatiti muslimane sa bokova i pritiska
ti ih sve jae. Muslimani su sada bili okrueni. Borili su se estinom
oajnika. U rano poslijepodne bizantijske snage su sasvim okruile
muslimane. Nije bilo nikakvog izlaza. Katastrofa je bila na pomolu.
A onda, sasvim iznenada, sa sjeverozapada se zaula zagluuj ua gr
mljavina konjskih kopita. Snana konjica u punom galopu se velikom
brzinom pribliavala bojnom polju.
Kad j e Halid bio na kilometar ili dva od Basre, vjetar mu je donio
poznate zvukove borbe. Odmah j e naredio juri prema bojnom polj u.
Kada su Bizantijci vidjeli galopiraj uu muslimansku konjicu, odmah
su okrenuli lea

urahbilovoj vojsci i pohitali u sigurnost trvrave.

urahbilova vojska je bila oduevljena. Allahova Sablja ih je spasila


od sigurnog unitenj a.

urahbil j e bio hrabar vojskovoa i izuzetan musliman. Bio je ugle


dan ashab Allahova Poslanika, alejhisselam, poznat kao pisar Objave.
Bio je iskusan komandant. Borio se pod Halidovom komandom kod
Jemame i u nekim bitkama u invazij i na Irak.
353
Halid ibn Velid
urahbil i Halid se srdano pozdravie, a zatim ga Halid upita:
- Zna li ti, urahbile, da je ovaj grad vrlo vana pogranina utvr
da? Zna li da su u njemu velike bizantijske jedinice na elu sa isku
snim generalom? Zato si napao sa tako malim snagama?
- Tako je naredio Ehu Ubejde - ree urahbil.
- Ehu Ubejde je ovjek savrena karaktera, ali on malo zna o tak-
tici ratovanj a - zakljui Halid.
Slijedeeg j utra su se Bizantijci oporavili od j ueranjeg oka, pa
su odluili napustiti tvravu i ponovo okuati sreu. Sada je Halid
preuzeo komandu. Na desno krilo je postavio Rafja b. Umejra, a na
lijevo Dirara b. Ezvera. Halid je ostao u centru, a ispred je isturio je
dinicu pod komandom Abdurrahmana, sina halife Ehu Bekra. Prije
poetka bitke Abdurrahman je u dvoboju porazio bizantijskog ko
mandanta, koji je pobjegao u sigurnost svoj ih legij a. Tada je Halid
naredio napad. Neko vrijeme su Bizantijci pruali estok otpor, ali su
muslimanska krila opustoila bizantijska, naroito desno krilo pod
komandom Dirara. Bio je vreo dan, pa je Dirar skinuo ljem, pancir
i na kraju je skinuo i koulju. Bio je go do pojasa. Sada se kretao bre
i borio se okretnije. Od sada e to biti njegova tradicija u bitkama u
Siriji, na oduevljenje muslimana, a na uas Bizantijaca. Pria o "po
lugolom vitezu" e se ubrzo rairiti Sirijom, pa e mnogi Bizantijci
okuati svoju sreu u dvoboj u sa njim.
Uvidjevi da e biti poraeni, Bizantijci prekidoe bitku i zapoee
sa povlaenjem u tvravu. Halid je bio u centru muslimanskih snaga.
Borio se pjeice u prvim redovima. U trenutku kad je namjeravao iz
dati nareenje za opsadu grada, ugledao je konjanika kako jae kroz
redove muslimanske vojske.
Konjanik je bio u ranim pedesetim godinama. Bio je visok, mrav
i vrlo ilav ovj ek, blago povijen naprij ed. Njegovo prekrasno lice

sa fno obojenom bradom je odavalo blagost i fnou. U rukama je
nosio utu zastavu koju je ranije Allahov Poslanik, alejhisselam, no
sio u Bici na Hajberu. Nosio je lanani pancir ispod kojeg se vidjela
jednostavna odjea. Jahao je prema Halidu sa irokim osmijehom
koji je otkrivao nedostatak prednjih zubi. Bio je to Ehu Ubejde, je
dan od deseterice obradovanih Dennetom. Izgubio j e prednje zube
354
Dublje u Siriju
u Bici na Uhudu, kad je njima zagrizao i iupao karike lanca koje
su se zabile u Poslanikovo, alejhisselam, lice. Od tada je poznat kao
"najljepi krezo". 1
Njegovo pravo ime je bilo Amir b. Abdillah b. El Derrah. Ebu
Ubejde je bio neobino drag Allahovom Poslaniku, alejhisselam, tako
da je Poslanik, alejhisselam, j ednom rekao:
- Svaki narod ima svoga povjerenika, a na povjerenik je Ebu
Ubejde.2
Kasnije su ga ashabi nazivali "Povjerenik ummeta".
Ebu Ubejde je sada bio pod Halidovom komandom, a Halid je
u njega gledao sa zebnjom u srcu. Znao je kakav ugled Ebu Ubejde
uiva, a i sam ga je izuzetno potovao. Ebu Ubejde je bio osoba koj u
je bilo nemogue ne potovati. Nije bio siguran kako e Ebu Ubejde
reagovati na njegovu novu poziciju. Kada se Ebu Ubejde nasmijao,
Halidu je pao kamen sa srca, pa krenu prema njemu i povika:
- Ostani na konju!
Dva generala se rukovae, pa Ebu Ubejde progovori:
- O oe Sulejmanov! Dobio sam radosno pismo od halife Ebu Be
kra kojim me stavlja pod tvoju komandu. Moje srce je radosno zbog
toga. Poznate su tvoje ratne vjetine.
- Tako mi Allaha, da nije halifna nareenj a, ja nikada ne bih pre
uzeo komandu nad tobom. Ti si mnogo bolji musliman od mene.
Tano je da sam i ja ashab Allahova Poslanika, ali je Poslanik za tebe
rekao da si Povjerenik ummeta - odgovori Halid.3
Na ovaj nain je izvrena primopredaja dunosti komandanta
muslimanske vojske u Siriji.
Tada muslimani zapoee opsjedanje Basre. Bizantijski koman
dant je izgubio svaku nadu. Znao je da su sve jedinice pokrenute pre
ma Ednadinu. Bilo j e malo vjerovatno da e mu u dogledno vrije
me doi pojaanje. Nakon nekoliko dana ekanja grad se predao pod
uslovom plaanja dizje. Bilo j e to sredinom j ula 634. godine (sredi
nom dumadel-ula 13. godine po Hidri).
Ibn Kutejba, 248.
2 Isti izvor, 247.
3 Vakidi, 23.
355
Halid ibn Velid
Basra j e bila prvi vei grad u Siriji koji su muslimani osvoj ili. U
dva dana borbe, muslimani su izgubili 1 30 boraca, dok gubici Bizan
tijaca i kranskih Arapa nisu zabiljeeni. Halid j e pisao halif i detalj
no ga izvijestio o posljednjim aktivnostima. Poslao mu je i dio plijena
osvoj enog u toku nekoliko prolih sedmica.
Tek to j e Basra zauzeta, Halid j e od urahbila dobio vijest da se
snane bizantijske legije koncentriu u Ednadinu. Oko 90 000 Bi
zantij aca se skupilo na jednom mjestu. Halidu je to bio znak da ne
smije ekati ni jednog asa.
Za to vrijeme Jezid je jo uvijek bio j uno od rijeke Jermuk, Amr
b. El As je bio u dolini Araba, a nekoliko odreda urahbilovog i Ehu
Ubejdinog korpusa su bili u pokraj ini Hauran. Halid je poslao pisma
svim komandantima da se odmah pokrenu prema Ednadinu. Usko
ro e se tamo odigrati prva vea bitka izmeu islama i kranstva.
356
BITKA KOD EDNADINA
Bitka kod Ednadina
U treoj sedmici j ula 634. godine muslimanska vojska je marirala
iz Basre. Mariranje ove vojske nije bilo onakvo kako je uobiajeno
kod dananjih modernih armija. Vie je liilo na pokret karavane.
Voj nici muslimanske armije nisu nosili posebne uniforme. Nj iho
va odjea se jako razlikovala. Muslimanski voj nik j e mogao obui ta
god je htio, ukljuujui i odjeu koju su zarobljavali od Perzijanaca i
Bizantijaca. Nije bilo nikakvih inova niti oznaka kojima bi se razli
kovali komandujui od potinjenih. Zapravo nije postojala institucija
ofcira kakva je danas poznata. Ofcirstvo je bilo zadatak, a ne in.
Bilo koji musliman se mogao pridruiti armiji bez obzira na njegov
poloaj u vlastitom plemenu. Sluiti u muslimanskoj voj sci je bilo pi
tanje asti. Musliman koji se borio u muslimanskoj armiji samo jedan
dan odmah j e sutra mogao biti postavlj en za komandanta jedinice
koja je ekvivalent dananjem pjeadijskom puku pa ak i na viu du
nost. Ofciri su imenovani za odreenu bitku ili operacij u. Nakon to
bi bitka ili operacija bile zavrene, ofcir bi ponovo bio imenovan za
slijedeu bitku, ali ne nuno. Armija je organizovana po decimalnom
sistemu. Ovaj obiaj je naslijee od Allahova Poslanika, alejhisselam. 1
Postojali su komandiri i komandanti koji su komandovali j edinicama
od 10, 100, ili l 000 voj nika. Jedinica od l 000 lj udi je smatrana regi
mentom. Grupisanje vie regimenti u krupniju jedinicu je variralo od
sluaja do sluaja i ovisilo je o prirodi zadatka.
Taberi, 3/8.
359
Halid ibn Velid
Nisu postojali nikakvi standardi u vezi sa orujem i opremom.
Vojnici su se borili orujem koje su imali. Kupovali su ga ili zaroblja
vali od poraenog neprij atelj a. Uglavnom su koritene sablje, koplj a,
luk i strijela, bodei. Najei dijelovi voj ne opreme su bili razni pan
ciri i ljemovi, uglavnom nainjeni od pletenih lanaca. Mogli su biti
bilo koje boje i oblika, a veina opreme je zarobljavana od Perzijanaca
i Bizantijaca. Veina njih je jahala kamile, a oni koji su imali konje, bili
su rasporeivani u konjicu.
Jedna od osnovnih karakteristika pokreta muslimanske armije je
bilo nezavisnost o linijama komunikacija. Zbog toga muslimanska ar
mija nije imala logistiku kao zasebnu slubu, a nije je ni morala imati.
Hranu su nosili sa sobom, a ako bi ostali bez nje, ljudi, ene i djeca bi
ivj eli od hurmi i vode. Ova armija nije mogla ostati bez namirnica
jer nisu ni imali skladita za nj ih. Ova armija nije ovisila o putevima.
Sve to su imali nosili su na kamilama. Armija se mogla kretati po
bilo kojem terenu koj i su mogli savlaivati ljudi i ivotinje. Ova lahka
pokretljivost je muslimanskoj armiji davala veliku prednost nad teko
pokretnim bizantijskim legijama.
Iako se ova vojska kretala kao karavan i davala utisak nediscipli
novane rulje, sa voj ne take gledita ovakav pokret je bio skoro savr
en. Ispred marevske kolone je bio isturen vodei element jaine l
000 ratnika ili vie. Zatim je slijedila glavnina snaga, pa ene i djeca
sa teretnim kamilama. Na zaelju je bilo pozadinsko osiguranj e. Na
dugim marevima konji su voeni. Ako bi se pojavila kakva opasnost,
ratnici bi uzjahati odmorne konje i bili bi rasporeeni na mjesto oda
kle dolazi opasnost. U sluaju nude cijela jedinica bi za jedan sat
mogla nai sklonite na terenu na kojem vea jedinica ne bi mogla
operisati. Upravo ovako je muslimanska vojska marirala iz Basre.
Pravac kretanja marevske kolone nije precizno zabiljeen, ali se
nesumnjivo pruala sjeverno od Mrtvog mora jer je marevska kolo
na stigla kod Ednadina prije Amra b. Asa koji im se kasnije pridru
io. Halid je stigao u ravnicu Ednadina 24. j ula. Slijedeeg dana je
stigao Amr b. As. Njegovoj srei nije bilo kraja. Nekoliko sedmica je
nestrpljivo ekao na susret sa bizantijskim legij ama.
Muslimani su se ulogorili. Bila je to armija od 32 000 ljudi. Nikad
prije toga muslimani nisu sakupili toliku silu na jednom mjestu za jed-
360
Bitka kod Ednadina
nu bitku. Logor je bio oko dva kilometra daleko od logora Bizantija
ca. Suprotstavljeni logori su formirani kao dvije paralelne linije. Svaka
strana je vrlo brzo mogla stupiti na bojno polje bez nepotrebne guve.
Muslimani su se koncentrisali u Ednadinu za samo sedam dana,
dok su Bizantijci za to potroili vie od dva mjeseca. Bizantijskoj ar
miji, kao bilo kojoj drugoj savremenoj armiji, trebalo je mnogo vre
mena za pripreme pokreta. Morala je pripremiti teretna kola i konje,
namirnice, oruje, opremu i sve to je trebalo standardizovanoj armiji.
U marevskoj koloni Bizantijaca bile su hiljade teretnih kola i koija,
pa su im trebali dobri putevi za pokrete. Ipak, Bizantijci su uspjeno
koncentrisali snage koj e su iznosile 90 000 ljudi. Ovom armijom je
komandovao general Vardan koj i j e bio namj esnik pokrajine sa sjedi
tem u Homsu. Tu j e bio i general Kubuklar u ulozi naelnika taba.
Bio je izaslanik generaltaba Imperijalne armije.
Mariranje prema Ednadinu za muslimane je bilo stvar izbora.
Sve dok su Bizantij ci bili u Ednadinu, muslimanskim korpusima nije
prijetila opasnost. Muslimani bi bili u opasnosti samo ako bi se Bi
zantijci pokrenuli naprijed. Svaki pametan Arap bi se u tom sluaju
povukao u istoni ili j uni dio Jordana i borio se tako da mu pustinja
bude iza lea. U sluaju nude, uvijek bi mogao nai sigurnost u pu
stinj i. Muslimani su mogli ekati da se Bizantijci prvi pokrenu.
Zato su se onda muslimani udaljili od pustinje i zali duboko u
plodna i naselj ena podruja? Odgovor lei u Halidovoj prirodi. Nje
gova sudbina je bila bitka i ona ga je privlaila kao magnet. Dvanaest
vijekova kasnije, Napoleon je rekao:
- Nita mi ne ini takvo zadovoljstvo kao dobra bitka.
Tako je bilo i sa Halidom. Da je neko drugi komandovao musliman
skom armijom, pitanje je da li bi muslimani doli pred Ednadin.
Dugorono gledano, ova Halidova odluka je bila sasvim ispravna.
U Edandinu su bile stacionirane velike bizantijske snage, a muslima
ni bi trebalo da ostanu u podrujima koja su zauzeli, ali ta podruja
su bila od male vanosti. Hareklije je imao dobru zamisao. Zato j e
Halid morao eliminisati Bizantijce u Ednadinu i tako ostvariti uslo
ve za dalje napredovanje u dubinu Sirije. Tako je Halidova odluka
dovela do toga da su se dvije vojske suoile. Obje strane su postavile
361
Halid ibn Velid
osiguranja i predstrae. Ofciri su jahali uokolo i vrili pripreme za
predstojeu bitku.
Pogled na ogromni logor Bizantijaca je pomalo negativno uticao
na muslimane. Svi su znali da su Bizantijci okupili 90 000 vojnika.
Veina muslimana nikada do tad nije uestvovala u velikim bitkama.
Oko 9 000 veterana iz operacija u Iraku su bili iskusni, ali ak ni oni
se nisu susreli sa ovako brojnom vojskom. Halid j e hodao po logoru,
posjeivao razne j edinice i obraao se svoj im lj udima:
Znajte, o muslimani, da nikad do sada niste vidjeli vojsku Bizanti
jaca. Ako ih Allah porazi vaom rukom, oni nikad vie nee stati pred
vas. Zato budite postojani u bici i branite vau vjeru. uvajte se okre
tanja lea neprijatelju, jer e vam kazna biti Dehennem. Budite opre
zni i vrsti u vaim redovima. Nemojte napadati bez moje naredbe. 1
U bizantijskom logoru j e Vardan sazvao ratno vijee i govorio
svoj im generalima:
O Bizantijci. Cezar vjeruje u vas. Ako budete poraeni, nikad
vie neete imati priliku boriti se protiv Arapa. Oni e osvoj iti vau
zemlju i preoteti vae ene. Zato budite vrsti. Kada napadate, napa
dajte kao jedan i nemojte rasipati snagu. Uzdajte se u pomo krsta i
zapamtite da je vas trojica na jednog Arapa.2
Kao dio priprema za bitku, Halid j e odluio poslati izviaa da
izvri blisko izvianje bizantijskog logora. Dirar se dobrovoljno prija
vio za ovaj zadatak, pa je poslan na izvrenje. Otiao je do malih brda
nedaleko od centra bizantijskog logora. Bizantijci su ga primijetili i
njih oko 30 je pojurilo da ga uhvate. Kada su se pribliili, Dirar je po
urio prema muslimanskom logoru. Kada su mu se sasvim pribliili,
Dirar j e jo ubrzao. Namjeravao ih je odvui to dalje od njihovog
logora, tako da im ostali ne priteknu u pomo. Kada su bili dovolj no
daleko od svog logora, Dirar ih je napadao j ednog po jednog i tako je
ubio 19 Bizantijaca, a zatim je odjurio u muslimanski logor. Kada se
Dirar vratio, muslimani su bili oduevljeni, ali ga je Halid izgrdio to
se uputao u borbu kad mu je zadatak bio izvianje.
Saznavi za ovaj dogaaj , general Kubuklar je poslao j ednog kr
anskog Arapa u muslimanski logor da prikupi to vie informacija
l Vakidi, 35.
2 Isti izvor.
362
Bitka kod Ednadina
o snazi i kvaliteti muslimanske vojske. Kranin je bez problema uao
u muslimanski logor, jer je smatran muslimanom. Slijedeeg dana se
vratio i raportirao Kubuklaru:
- Nou su kao kalueri, a danju kao ratnici. Ako bi sin njihovog
vladara poinio kradu, odsjekli bi mu ruku, ako bi uinio preljub, ka
menovali bi ga do smrti. Ovakva pravda je uspostavljena medu njima.
- Ako je to to kae istina, onda je bolje biti pod zemljom nego
se suoiti sa tim ljudima na zemlji. elim da me Bog dri dalje od
ovih ljudi, tako da mi ne pomae protiv nj ih, niti njima protiv m
e
ne
- zakljui Kubuklar. 1
General Vardan je bio potpuno spreman za bitku, ali j e Kubuklar
bio nervozan.
U rano jutro 30. j ula 634. godine (28. dumadel - ula 13. godine
po Hidri), nakon sabaha, muslimani su zauzeli svoja mjesta u borbe
nom poretku na bojnom polju. Halid im je tada dao detalj na uputstva
u vezi sa bitkom. Rasporedio j e vojsku muslimana tako da j e gledala
prema zapadu. Front je bio dugaak oko 9 kilometara. Ovako duga
ak front je spreavao daleko brojnije Bizantijce da obuhvate musli
mane sa krila. Muslimanska vojska je bila rasporeena u centar i dva
krila. U neposrednoj blizini krila rasporeene su dodatne snage koje
bi trebalo da sprijee bizantijske pokuaje obuhvatanj a.
Centrom muslimanske vojske j e komandovao Muaz b. Debel, na
lijevom krilu j e bio Seid b. Amr, a na desnom Abdurrahman, sin ha
life Ebu Bekra. Osiguranjem lijevog krila j e komandovao urahbil, a
nije poznato ko je komandovao na desnoj strani. Iza centra je postav
lj eno 4 000 vojnika pod Jezidovom komandom. Oni su bili u ulozi
rezerve i obezbjedenja muslimanskog logora u kojem su bili ene i
djeca. Halid j e zauzeo mjesto u centru. Pored njega je bilo nekoliko
najbolj ih ofcira koji e biti koriteni za dvoboje ili e komandovati
grupama za posebne zadatke. Medu njima su bili Amr b. As, Dirar,
Raf i Abdullah, sin Omerov.
Kad su Bizantijci vidjeli da su muslimani u borbenom raspore
du, oni su to isto uinili na oko 900 metara daleko od muslimanskog
fronta. Formirali su front koji je bio dug kao i kod muslimana, ali sa
l Taberi, 2/610.
363
Halid ibn Velid
mnogo veom dubinom. Vardan i Kubuklar su bili u centru okrueni
uvarima. Ogromna formacija Bizantijaca je nosila krstove i zastave.
Izgledali su zastraujue.
Halid je j ahao du fronta i poticao muslimane da se bore na Allaho
vom putu. Svima je naglasio vanost udruivanja napora i zajednitva:
- Kada budete koristili lukove, odapnite ih tako kao da su odapete
iz j ednog luka i neka padnu na neprijatelja kao roj skakavaca.
Obratio se enama u logoru i upozorio ih na oprez za sluaj da
Bizantijci prodru kroz muslimanski front. Odgovorile su mu da j e to
sve to mogu uiniti, poto im nije dozvolj eno da se bore na prednjoj
liniji kao mukarci.
Obje vojske su potroile dva sata za rasporeivanje u borbeni
poredak. Kad j e sve bilo spremno, iz bizantijskih redova se pojavio
jedan stari biskup sa crnim eirom na glavi. Kada je stigao na pola
rastojanja izmeu armija, progovorio je na savrenom arapskom:
- Koji od vas e doi i razgovarati sa mnom?
Muslimani nisu imali sveenika, tada j e komandant armije bio i
njen imam. Tako je Halid odjahao do biskupa koj i ga upita:
- Jesi li ti komandant ove vojske?
- Takvim me smatraju sve dok sam posluan Allahu i Njegovom
Poslaniku. Ako to prestanem initi, gubim komandu nad nj ima i oni
me ne moraj u sluati - odgovori Halid.
- Zato i osvajate nae zemlje - primijeti biskup, pa nastavi:
- Znaj, o Arapine! Ti osvaj a zemlju u koju se nij edan kralj ne usu-
uje ui. Perzijanci su uli, ali su se vratili poraeni. I drugi su dolazili
i borili se protiv nas, ali nisu nali ono to su traili. Do sada ste nas
pobjeivali, ali pobjeda nee uvijek biti vaa. Moj gospodar Vardan j e
odluio biti dareljiv prema vama. Poslao me da vam kaem da, ako
povuete svoju armiju nazad, svakom voj niku e dati po jedan dinar,
odjeu i turban. A za tebe je pripremio sto dinara, sto odijela i sto
turbana. Mi imamo armiju koja je brojnija od atoma. Ova armija nije
kao one koje ste ranije sretali. Sa ovom armijom je Heraklije poslao
svoje najbolje generale i biskupe. 1
l Vakidi, 36.
364
Bitka kod Ednadina
Kao odgovor, Halid mu je kratko ponudio islam, dizju ili sablj u.
Bez prihvatanj a j edne od tri ponuene stvari, muslimani nee napu
stiti Siriju. A to se tie dinara i odjee, Halid mu je rekao da e sve to
ionako biti muslimansko.
S tim odgovorom se biskup vratio Vardanu, koji je pobijesnio i
zakleo se da e unititi muslimane jednim napadom. Naredio je da se
postave strijelci sa lukovima i prakama na dometu muslimanske voj
ske. Kada se linija strijelaca formirala, Muaz je htio narediti napad, ali
ga je Halid zaustavio rijeima:
- Ne dok ja ne naredim, ne dok sunce ne pree zenit. 1
Muaz j e htio narediti napad j er su Bizantijci sa svoj im boljim lu
kovima mogli gaati muslimane, sa pozicija koje su bile izvan dometa
muslimanskih strij elaca, a protiv bizantijskih prakaa nije bilo ade
kvatne odbrane. Jedini izlaz je bio pribliiti im se. Ali, Halid nije htio
rizikovati. Prerani napad na dobro rasporeene Bizantijske legije bi
mogao biti suvie opasan. Tako je nekoliko sati prije podne bitka za
poela akcijom bizantijskih strijelaca i prakaa.
Ova faza bitke je zavrila sa nekoliko poginulih i mnogo ranjenih
muslimana, to je Bizantijcima jako odgovaralo. Muslimani su bivali
sve nestrpljiviji i oekivali su naredbu za napad, ali Halid jo uvijek
nije dozvoljavao. Nestrpljivi Dirar je doao Halidu i rekao:
- Zato ekamo kad je Svemogui Allah na naoj strani. Neprija
telj i e pomisliti da se bojimo. Naredi napad.
Halid je odluio poslati svoje majstore sa sabljama da izazivaju na
dvoboje. U dvoboj ima e muslimani biti uspjeniji, pobit e to je vie
mogue bizantijskih ofcira, to e umanjiti efektivnost njihove vojske.
- Moe napasti, Dirar - odobri mu Halid.
Dirar radosno potjera konja naprijed. Sada je Dirar imao na sebi
pancir i ljem, j er je bilo mnogo neprijateljskih strijelaca. U ruci je
nosio tit od slonove koe koji j e nekada pripadao Bizantij cima. Pri
bliio se njihovim redovima i izazivao na dvoboj.
Nekoliko bizantijskih boraca j e istupilo naprijed, a Dirar se ski
nuo do pojasa, pa su ga prepoznali kao "polugolog viteza". Za neko-
Isti izvor.
365
Halid ibn Velid
liko minuta je Dirar ubio nekoliko neprijateljskih ofcira od kojih j e
jedan bio guverner Amana, a drugi guverner Tiberiusa.
Tad je iz bizantijskih redova izjahalo deset ofcira i krenulo prema
Diraru. Halid je pokrenuo deset svoj ih najboljih boraca koji pobie
Bizantijce. Sve vie i vie boraca je istu palo sa obje strane. Dvoboji su
se odvijali tokom naredna dva sata. Za to vrijeme bizantij ski strijelci i
prakai su bili neaktivni. Ova faza je povratila balans izmeu snaga,
jer je veina bizantijskih boraca bila ubijena u dvobojima.
Dok su dvoboji j o bili u toku, bilo j e ve rano poslijepodne. Halid
je naredio opi napad. Cijeli muslimanski front je krenuo naprijed i
sruio se na Bizantijce. Sada se vodila bitka sabljama i titovima.
Bila j e to frontalna borba, bez fnih manevara. Nijedna strana nije
pokuavala obuhvatiti drugu. Nekoliko narednih sati se vodila teka
borba prsa u prsa. A onda su se snage razdvojile. Bili su suvie umor
ni da bi toga dana ita vie uradili.
Gubici Bizantijaca su bili zapanjujue veliki. Vardan je bio oki
ran kada je vidio da je na hiljade njegovih vojnika ubijeno, dok su
muslimani imali vrlo male gubitke. Sazvao je ratno vijee pri emu
je izrazio svoje nezadovoljstvo rezultatima toga dana. Vardan je od
svoj ih ofcira traio prijedloge za rjeenje situacije. Bilo je raznih pri
j edloga. Vardanu se najvie svidio prijedlog da se ubije muslimanski
komandant, pa je nainjen plan. Vardan e izjahati naprijed i ponu
diti mir. Kada Halid izae dovolj no blizu, on e ga napasti. Na Varda
nov signal e deset vojnika, maskiranih i sakrivenih u blizini, iskoiti i
sasjei Halida na komade. Plan j e bio jednostavan i Vardan je pristao.
Ljudi e biti rasporeeni tokom noi, a njihove uloge e im biti pa
ljivo objanjene.
Bizantijci su u muslimanski logor poslali kranskog Arapa Davu
da da potrai Halida i razgovara s njim. Trebalo je da mu kae da je
prolivena isuvie krvi i da je dalja borba nepotrebna. Takoe e mu
rei da ga slijedeeg jutra Vardan oekuje da nasamo razgovaraj u.
, Davud j e bio uasnut ovim zadatkom. Znao j e za nareenje Hera
klija da se bore protiv muslimana i da ih vrate u pustinju, a ne da pre
govaraj u sa njima. Zato je Davud odbio izvrenje tog zadatka. Tada
mu je Vardan objasnio plan urote i da tako neto nije u suprotnosti s
carevim nareenjem. To je bila Vardanova greka.
366
Bitka kod Ednadina
Sunce jo nije bilo zalo kada je Davud stigao u muslimanski lo
gor. Naao je muslimane jo uvijek u borbenom poretku. Traio j e
da ga Halid primi. Kada j e Halid uo za to, izaao j e pred Davuda i
prodorno ga pogledao.
Halid j e bio markantna pojava. Preko dva metra visok, snaan i
miiav, ostavljao je snaan dojam na svakog koga bi pogledao. Nje
govo vremenom iibano i bitkama izranjavano lice i njegove prodor
ne oi su nemilosrdno sasijecale onoga koga je Halid smatrao nepri
jateljem. Jadni Davud j e bio uasnut pogledom Allahove Sablj e. Sav
prepadnut, Davud je rekao:
- Ja nisam ratnik, ja sam samo izaslanik.
- Govori. Ako bude govorio istinu, preivjet a, a bude li lagao,
poginut e - ree Halid nakon to mu se pribliio.
- Vardanu j e teko palo nepotrebno krvoprolie. On ima spreman
ugovor o kome eli s tobom razgovarati. On ti predlae da se sretnete
sami izmeu dvije vojske ujutro i da razgovarate o uslovima mira.
- Ako me tvoj komandant eli obmanuti, znaj, tako mi Allaha, mi
smo sama sr strategij e i mudrosti. Ako j e pripremio tajne planove,
to e biti njegov kraj i vae unitenje. Ako je zaista iskren, mi neemo
prihvatiti nikakav mir ako ne platite dizju. Ako nas pokua neim
podmititi, mi emo to ionako ubrzo uzeti od vas - na brzinu mu
izbroja Halid.1
Halidove rijei su ostavile snaan utisak na Davuda, koji ree da
e prenijeti Vardanu ono to je uo. Okrenu se i poe se polahko uda
ljavati. Halid je osjetio da Davud nije bio sasvim otvoren. Davud j e
polahko koraao i razmiljao. ta e biti ako muslimani ipak pobi
jede? ta e im muslimani uiniti nakon podle prijevare? Davud se
naglo okrenu i vrati se pred Halida koji je jo uvijek stajao na istom
mj estu. Tada mu ispria sve o Vardanovom planu. Halid obea da e
njemu i njegovoj porodici potediti ivote.
Davud se vratio u logor i rekao Vardanu da je Halid pristao na
sutranji sastanak sa nj im. Vardan j e bio vrlo zadovoljan.
Halid odlui lino otii i pobiti deset Bizantijaca koji su ve bili
rasporeeni u zasj edi. Razgovarao j e o tome sa Ebu Ubejdom, koji mu
Vakidi, 39.
367
Halid ibn Velid
predloi da poalje deset ponajboljih ljudi koji e ih pobiti i zauzeti
njihova mjesta. Halid pristade i pozva svoje odabrane borce uklju
ujui i Dirara. Nakon to im j e objasnio situaciju, Halid im ree da
budu spremni sutra u samu zoru. Dirar mu ree da j e no pogodnija
za to, pa se Halid sloi. Negdje oko pola noi, Dirar sa devetericom
muslimanskih ratnika napusti logor.
U sami cik zore Vardan je doao na dogovoreno mjesto najsve
anije obuen i opremljen. Pripasao je sablju ukraenu dijamantima.
Halid je izjahao iz muslimanskih redova i doao do Vardana. Vojske
su ve bile rasporeene u borbeni poredak kao i j ue.
Vardan poe pregovore sa zastraivanjem. Govorio je o Arapima
sa nipodatavanjem. Naglaavao je j adne uslove pod kojima su ivjeli,
gladi kojoj su izloeni. Halid mu otro odgovori:
- O kranski psu! Ovo ti je posljednja ansa da prihvati islam ili
da plati dizju.
Na to Vardan skoi i uhvati Halida. Poeo je dozivati svojih deset
vojnika. Vardan je ugledao deset Bizantijaca kako izlaze iza malog brda.
Halid je bio uasnut, oekivao je svoje ljude. Kada se grupa od deset lju
di pribliila, Vardan je primijetio da je voa ove desetine go do pojasa.
Tokom noi, Dirar je sa svojom grupom tiho pobio svih deset ne
prijatelja. Poto je bio aljivdija, Dirar se obukao u odjeu Bizantijca
i stavio na sebe njihovo oruje i opremu. Kada se pribliio,. skinuo se
do pojasa po svom obiaju.
.
Vardan tada pusti Halida i povue se nazad. Bio je okruen dese
tericom muslimana. Dirar je izvukao sablju i krenuo prema Vardanu
koji ree Halidu:
- Preklinjem te onim u ta vj eruje! Ubij me ti! Ne dopusti da mi
se ovaj avo pribliava!
Halid pogleda Dirara i kimnu glavom. Dirarova sablja bljesnu na
suncu, a Vardanova glava se zakotrlja.
Halid j e uvijek nastojao isk<ristiti svaku situaciju da ostvari tak
tiku prednost nad neprijateljem. Kada ne bi mogao manevrisati,
koristio bi psiholoke efekte ubijaj ui glavnokomandujueg ili bar
nekog visoko pozicioniranog neprijateljskog ofcira. Upravo sada je
to uinio. im je Vardan ubijen, Halid je naredio opi napad. Kom-
368
Bitka kod Ednadina
pletan muslimanski front se pokrenuo i naprosto gazio Bizantijce,
koj ima je sada komandovao Kubuklar.
Poela je estoka borba prsa u prsa. Muslimani su nemilosrdno
napadali, a Bizantijci su neko vrijeme odolijevali. Halid i njegovi ofciri
su bili u prvim redovima, pa su mnogi bizantijski ofciri pali od njiho
vih ruku za slavu carstva. Bojno polje j e bilo prepuno njihovih leeva.
Kada su obje strane bile na granicama iscrpljenosti, Halid je uveo
svoje rezerve u borbu. Ojaani svjeim snagama, muslimani uskoro
probie neprijateljski front na nekoliko mjesta i uklinie se u dubinu
njihovog borbenog poretka. Grupa muslimanskih boraca je prokrila
put do Kubuklara. Naoe ga zamotanog u ogrta i ubie ga. Kubu
klar je naredio da ga zamotaju, jer vie nije mogao gledati pokolj.
Kada j e Kubuklar pao, Bizantijci poee bjeati sa bojnog polja.
Bjeali su u tri pravca. Jedni su bjaali prema Gazi, drugi prema
Jaf, a najvie njih je bjealo prema Jerusalimu. Halid posla nekoliko
konjikih odreda u sva tri pravca da ih progone. Muslimanska konji
ca j e bila estoka. Pustinja j e bila njihov dom. Stizali su ih i ubijali. U
ovim potjerama je ubijeno vie Bizantijaca nego u dva dana bitke u
ravnici Ednadina. U zalazak sunca potjere su se vratile u logor. Var
danova armija je bila raskomadana.
Bila je to potpuna pobjeda. Bizantijci su se borili u bici raspore
eni kao ahovske fgure, za to su bili obuavani i opremljeni. Ne
samo da su taktiki pobijeeni nego su nemilosrdno pobijeni. Ova
bizantijska armija je prestala postojati kao armija, ali dobar dio njih j e
ipak uspio nai sigurnost u zidinama Jerusalima. U prvoj velikoj bici
izmeu muslimana i Bizantijskog carstva muslimani su pobijedili.
Bila je to strana borba, bez posebnih manevara. Bizantijska ar
mija je bila suvie brojna i nezgrapna za bilo kakav manevar, dok j e
muslimanska armija bila suvie mala da bi izdvoj ila ikakve snage za
to. Bilo bi suvie rizino oslabiti centar, krila ili rezervu. U frontal
nom sudaru, muslimanska hrabrost i vjetina su prevladati brojnost i
snagu bizantijskih legij a.
Pobjeda kod Ednadina j e otvorila put za osvaj anje Sirije. Narav
no, ova velika zemlja nee biti osvojena jednom bitkom. Velike im
perijalne snage su bile rasporeene na jo mnogim mjestima u Siri-
369
Halid ibn Velid
ji. Osim toga, Heraklije je imao na raspolaganju ogromne resurse u
svom carstvu, koje se protezalo od Jermenije do Balkana. Prva bitka
je bila gotova, a muslimani su sada mogli nastaviti borbu sa veim
samopouzdanjem.
Prema Vakidiju, Halid j e tri dana nakon bitke pisao halif i izvijestio
ga o 50 000 ubijenih Bizantijaca i 450 ubijenih muslimana. 1 Glavno
komandujui ove armije i izaslanik generaltaba bizantijske armije su
ubijeni, kao i nekoliko visoko rangiranih ofcira. Takoe je Halid infor
misao halifu da e ubrzo odmarirati do Damaska. U Medini su ove
vijesti primljene sa posebnim oduevljenjem. Javilo se mnogo dobro
voljaca koj i e se uskoro pridruiti muslimanskoj armiji. Meu njima j e
bio Ebu Sufan i njegova supruga Hind. Pridruili su se korpusu njiho
vog sina Jezida. Ebu Bekr je naredio Halidu da opsjeda Damask sve dok
ga ne osvoji. Nakon toga treba nastaviti prema Homsu i Antiohi.
Heraklije je bio u Homsu kada je do njega stigla vij est o katastrof
njegove armije. Otputovao je u Antiohu. Oekivao je skori napad na
Damask, pa je naredio ostacima poraene armije da presretnu musli
mane u Jakuzi i tako ih uspore (vidi kartu 16 na stranici 371) . Takoe
je naredio da se upute dodatne trupe u Damask kako bi pojaao ve
postojeu odbranu Damaska.
Sedam dana poslije bitke kod Ednadina, Halid j e opet zaobiao
Jerusalim sa juga i napredovao prema Damasku. Kad j e prolazio po
red utvrenog Fahla, ostavio je jedan konjiki odred pod komandom
Ebu Evera da dre taj garnizon u utvrdi, a on je sa glavninom snaga
nastavio dalj e i stigao do obala rijeke Jermuk kod Jakuze gdje se po
novo susreo sa Bizantijcima na njenoj desnoj obali. Bizantijci nisu
bili u stanju pruiti znaaj niji otpor, jer su jo uvijek bili pod snanim
dojmom poraza kod Ednadina. Jedino su uspjeli usporiti muslimane
kako bi odbrana Damaska dobila na vremenu za bolje organizovanje.
Bitka kod Jakuze se desila sredinom avgusta 634. godine (sredinom
dumadel - ahira 13. godine po Hidri). Bizantijci su ponovo bili po
raeni, a muslimani su nastavili prema Damasku.2
Vakidi, 42.
2 Na historiari, meu kojima i Taberi, ovu bitku su zamijenili bbitkom na )ermuku koja mod
vijala kasnije na istom ovom podruju. Bitka na )ermuku se nije dogodila 13. godine po HidrL
370
Bitka kod Ednadina
KARTA 1 6.
PRAVCI NAPREDOVANJA MUSLI MANSKI H KORPUSA
U SI RI JI
_TRI POLI
SREDOZEMNO --
MORE
e
TADMUR
T
'
' '
e KARJETEJN
'
`

' '.
OJt @
.
Sjever
1.k ' .
'
e
BASRA
.
..
.
..
D

W 1MASK
J
O
R
o
A
N
-

Amr bin El As
< Surahbil
Q Jezid
Ebu Ubejde
371
ZAUZIMANJE DAMASKA
Zauzimanje Damaska
Damask je bio poznat kao denet u Siriji. Ova blistava metropola
je imala sve to grad ini velikim i poznatim: materij alna bogatstva,
kulturu, hramove i voj sku. Vei dio grada je bio opasan masivnim zi
dinama visokim jedanaest metara, ali su predgraa bila nezatiena.
Utvreni dio grada je bio oko l 800 metara dug i oko l 000 metara
irok. U grad se ulazilo kroz estera vrata: Istona vrata, Tomasova
vrata, Dabija vrata, Faradis vrata, Keisan vrata i Mala vrata. Pored
sjevernih zidina grada tekla je rjeica Barada, ali je bila tako mala da
nije imala nikakvog voj nog znaaja.
Za vrijeme muslimanskog osvajanja Sirije namjesnik grada j e bio
Tomas, zet cara Heraklija. Bio je gorljivi kranin, ali i hrabar koman
dant, inteligentan i obrazovan. Njegov pomonik ili zamjenik j e bio
izvjesni Harbis, o kome se malo zna.
Komandant bizantijskog garnizona u Damasku j e bio Azazir, isku
san proslavljeni komandant koj i je veinu karijere proveo osvajaj ui
po istoku i ratuj ui protiv Perzijanaca i Turaka. Povrh svega je bio i
izvrstan borac koji nikada nije izgubio u dvoboju. Mnogo godina je
sluio u Siriji, pa j e perfektno govorio arapski jezik.
Garnizon u Damasku j e brojao naj manje 12 000 ratnika. Grad
Damask nije bio pripremljen za opsadu. Zidine su bile u izvrsnom
stanj u, ali nije bilo dovoljno zaliha hrane i vode za toliku vojsku i
stanovnitvo, barem ne dovoljno za sedmice ili mj esece opsade. Ne
bi bilo korektno optuiti Bizantijce za ovaj nedostatak, jer j o od vre
mena kada je Heraklije 628. godine porazio Perzijance nije bilo ni
kakve prijetnje Sirij i . Tek nakon poraza kod Ednadina, Bizantijci su
shvatili kakva opasnost se nadvila nad njih.
375
Halid ibn Velid
Heraklije je bio u Antiohi sa svojim generaltabom. Ve smo govorili
o tome kako je poslao jedan dio vojske da uspori muslimane kod Jaku
ze. Sada je poslao 5 000 vojnika kao pojaanje garnizonu u Damasku.
Komandant ovih snaga je bio poznati general Kulus koji je caru obeao
da e mu donijeti Halidovu glavu nabijenu na koplje. 1 Kulus je stigao u
Damask ba u vrijeme kada se odvijala bitka kod Jakuze. Sada je garni
zon Damaska brojao 17 000 ratnika. Kulus i Azazir su bili rivali i nisu se
podnosili. Svaki od njih je prieljkivao neuspjeh onog drugog.
Tomas je grozniavo radio na pripremama za opsadu. Skupljao j e
zalihe hrane, prvenstveno za potrebe vojske, ali ma koliko se trudio,
nije uspio sakupiti dovoljne rezerve za duu opsadu. Njegovi izviai
su neprestano pratili pokrete muslimana. Glavninu vojske je izveo
van grada da se priprema za bitku, a u gradu je ostavio snanu j edi
nicu. Njegova zamisao j e bila poraziti i potisnuti muslimane prije ne
goli uope zaponu opsadu grada. Stanovnitvo Damaska je napeto
iekivalo Halidov dolazak.
Halid j e organizovao neku vrstu taba muslimanske voj ske u koji
je uvrstio iskusne ofcire iz svih krajeva, Arabije, Iraka, Sirije i Pale
stine. O
y
aj tab je funkcionisao prvenstveno kao centar za prikuplja
nje i obradu obavjetaj nih podataka, ali je radio i neke druge tabske
poslove.2 Halid je inae pridavao veliki znaaj obavjetaj nim poda
cima, pa je njegov tab uvijek bio uz njega kako bi bio spreman na
iskoritavanje ukazane prilike.3 Ovaj tab j e ipak prije bio lini tab
komandanta nego tab kakav danas poznajemo.
Osim toga, Halid j e izvrio j o neke promjene u organizaciji ar
mije. Odabrao j e 4000 konjanika iz korpusa veterana iz Iraka i for
mirao jedinicu koj u historiari nazivaju "Pokretna armija". Potujui
voj nu struku mi emo ih nazivati "Mobilna jedinica". Ova jedinica j e
bila pod direktnom Halidovom komandom. Bila j e sainjena od same
muslimanske elite.
Iz Jakuze je Halid sada marirao sa svoj im korpusima. Vodei ele
ment je bio njegov lini korpus iz Iraka. Pratili su ih ostali korpusi, a
zatim ene i dj eca. Pridruile su im se i porodice koje su poslane iz
l Vakidi, 20.
2 Vakidi, 2/47.
3 Taberi, 2/626.
376
Zauzimanje Damaska
Iraka u Medinu prije poetka rizinog mara. Nakon tri dana mari
ranja putem za Dabij u, oko 20 kilometara nadomak Damaska vode
i element je otkrio snanu bizantijsku j edinicu koja im je zaprijeila
put. Ova j edinica j e broj ala oko 12 000 ratnika. Komandanti su bili
Kulus i Azazir. Tomas ih j e poslao van grada sa zadatkom da odbiju
muslimane. Ako to nije mogue, onda bar treba da uspore napredo
vanje muslimana i tako daj u vremena Damasku da se dodatno snab
dije hranom i ostalim zalihama. Tokom noi, muslimanska prethod
nica se ulogorila oko dva kilometra od Bizantijaca, a glavnina snaga
je logorovala malo dalje.
Merdu Sufer (

uta livada) se protezala j uno od Kisve, malog


grada oko 20 kilometara od Damaska. Od j unog dijela grada prote
zala se poumljena dolina, a j uno od nje je bio Merdu Sufer. Zapad
no od grada se pruao nizak greben. Bizantijci su bili ispred grebena,
a j uno od doline.1
Slijedeeg j utra, 19. augusta 643. godine ( 1 9. dumadel ahira 13.
godine po Hidri), Halid je pokrenuo muslimanske korpuse i raspo
redio ih u borbeni poredak za bitku kod Merdu Sufera, a Bizantijci
su to isto uinili. Proteklo je oko dva sata dok su korpusi pristigli na
bojno polje, a za to vrij eme je muslimanska prethodnica ve bila ras
poreena za bitku. Halid je po svom obiaju pokrenuo dvoboje izme
u najboljih boraca sa obje strane kako bi dobio na vremenu za ras
poreivanje snaga. Ova faza je vie liila na turnir vitezova, samo to
je bilo mnogo prolivene krvi. Bizantijci su se ponaali sportski. Imali
su svoje vitezove kao i muslimani, a najvei meu njima su svakako
bili dvoj ica generala Kulus i Azazir. Vojska je sa obje strane stajala kao
publika i navijala za svoje vitezove.
Halid j e zapoeo turnir pozivaj ui naprijed svoje najbolje ofcire,
meu kojima su bili Dirar, urahbil i Abdurrahman b. Ehi Bekr. Svi
muslimanski vitezovi su dojahali na pola rastoj anj a izmeu dvije voj
ske i uputili izazove Bizantij cima. Svakome od njih je odgovorio po
jedan ofcir i svaki je bio ubijen. Nakon to bi ubili svog protivnika,
muslimanski vitezovi bi galopirali ispred bizantijskih redova rugaj ui
se i izazivaj ui. Pri tom bi ak ubili j ednog ili dvojicu vojnika u prvim
redovima. Nakon toga bi se povukli meu muslimane.
l Grad, greben i dolina i danas postoje, a ravnica je jo uvijek uta.
377
Halid ibn Velid
Po svom obiaju, Dirar je jahao go do pojasa. Ubio je najvie Bi
zantijaca i oduevljavao muslimane svojom neobinom hrabrou.
Ovo je potrajalo sat ili vie. Halid je odluio da je vrijeme za takmi
enje u tekoj kategoriji. Pozvao je nazad muslimanske ofcire i sam izja
hao naprijed. Nakon to je stigao u centar bojnog polja, uzviknuo je:
"Ja sam stub islama!
Ja sam ashab Poslanika!
Ja sam plemeniti ratnik,
Halid, sin Velidov:'
Poto je Halid bio komandant muslimanske vojske, njegov iza
zov j e trebao prihvatiti najvie rangirani bizantijski general. Bio j e to
Kulus, sada ve zastraen traginom sudbinom mnogih bizantijskih
ofcira koj i su tog j utra izali na dvoboj . Ipak, izjahao je naprijed i da
vao znake da eli razgovarati. Halid nije obraao panju na to, pa ga j e
napao kopljem, ali Kulus j e to vjeto izbjegao. Halid j e opet napao, ali
je Kulus ponovo vrlo vjeto odbio napad. Halid ostavi koplje i dojaha
do protivnika, zgrabi ga golim rukama i svue sa konja. Kulus je pao i
nije pokazivao znake da e ustati, pa Halid pozva dvoj icu muslimana
i naredi da odvedu Kulusa kao zarobljenika.
Bizantijci su bili uasnuti ovakvim razvojem dogaaja, a Azazir
je bio zadovoljan nadaj ui se da e muslimani ubiti Kulusa. Sada je
on izjahao. Bio j e siguran da e brzo poraziti Halida, ali e se prvo
malo zabaviti ismijavajui ga. Stao je na nekoliko koraka od Halida i
pozvao ga na arapskom jeziku:
- O arapski brate. Doi blie da te neto pitam.
- O Allahov neprijatelj u! Doi ti meni, jer ako ja doem tebi, ski-
nut u ti glavu.
- O arapski brate! Zato eli dvoboj . Ako te ubijem, tvoji drugovi
e ostati bez komandanta - ree Azazir nakon to se pribliio.
- O Allahov neprijatelj u. Vidio si ta su moji drugovi uinili. Ako
im dopustim, unitit e cijelu tvoju vojsku uz Allahovu pomo. Moji
ljudi smatraju smrt blagoslovom, a ivot varkom. Uostalom, ko si ti?
- Zar me ne zna? Ja sam sirijski ampion! Ja sam ubica Perzijana
ca! Ja sam unititelj Turskih armija!
I Vakidi, 41, 48.
378
Zauzimanje Damaska
- A kako se zove?
- Zovem se kao i melek smrti. Ja sam Azrail - bio je drzak Azazir.
- Mislim da te onaj po kome si imenovan arko eli odvesti u De-
hennem - sa smijehom odgovori Halid.
- ta si uinio sa zarobljnim K ul usom?
- Okovan je.
- Zato ga ne ubije? On j e najlukaviji od svih Bizantijaca.
- Ne spreava me nita osim elje da vas obojicu zajedno ubijem.
- Sluaj, dat u ti l 000 zlatnika, deset odijela od brokata i pet ko-
nja ako ubije Kulusa i donese mi njegovu glavu.
- To je cijena za njega, a ta e mi dati da spasi sebe?
- ta eli?
- Dizju.
- Dok naa ast raste, vi padate u sramotu. Brani se, sad u te ubiti
- razljuti se Azazir.
Halid prvi napade. Nekoliko puta je zamahnuo sablj om, ali je
Azazir briljantno odbio napade. Iz muslimanskih redova su se uli
uzvici divljenja, Njihov komandant je bio najbolji borac. Samo neko
liko ljudi mu je moglo parirati, a svi su bili meu muslimanima. Halid
je takoe bio zaprepaten Azazirovom vjetinom.
- Tako mi Mesije, mogu te lahko ubiti, ali u te zarobiti i oslobodi
ti te pod uslovom da napusti nau zemlju - doviknu Azazir.
Halid se na to razljuti, pa ga odlui zarobiti i poniziti. Kada je Halid
opet napao, Azazir je okrenuo konja i poeo bjeati. Halid se iznenadi
i potjera ga. Nekoliko puta su jahai galop irali u krug po niijoj zemlji.
Halid j e poeo zaostajati. Njegov konj se oznojio i umorio. Azazir j e
imao boljeg konja. Sve j e to bio Azazirov plan. Okrenuo se i vidio u ka
kvom je stanju Halidov konj, zatim zastade i saeka da Halid pristigne.
Ovo je razbijesnilo Halida. Nije mogao uti kada je Azazir vikao:
- O Arape. Zar misli da bjeim. Zapravo sam vrlo fn prema tebi.
Ja uzimam due. Ja sam melek smrti.
Halidov konj vie nije bio upotreblj iv. Sjahao je i krenuo prema
Azaziru sa sablj om u ruci. Azazir je podrugljivo gledao Halida kako
L
379
Halid ibn Velid
dolazi pjeice dok je on bio na konju. Mislio je da ga sada ima u aci.
Halid zastade na nekoliko koraka do njega. Azazir izvue sablju i kre
nu prema Halidu jo uvijek jaui. Zamahnuo j e, ali se Halid sagnu
i sablja promai svega nekoliko centimetara. Halid snano zamah
nu i sasijee prednje noge Azazirovog konja. Nakon to pade, Azazir
ustade i pokua pobjei, ali Halid skoi na njega, zgrabi ga rukama,
podie sa zemlje, zatim ga ponovo baci. Kada je utvrdio da je Azazir
onesposobljen, Halid ga uhvati za ovratnik i odvue u muslimanske
redove gdje je okovan zajedno sa Kulusom. 1
Tek to je Halid zavrio dva dvoboja, na bojno polje su stigla jo
dva muslimanska korpusa, Ebu Ubejdin i Amra b. Asa. Nakon to su
zauzeli pozicije u borbenom poretku, Halid j e naredio opi napad.
Bizantijci nisu mogli dugo odolijevati muslimanskom napadu, pa su
se nakon sat ili dva, uz teke gubitke, povukli u sigurnost grada.
Muslimani su tu prenoili i slijedeeg j utra se pribliili Damasku.
Zapoeli su opsadu grada 20. augusta 643. godine (20. dumadel
ahira 13. godine po Hidri).
Halid j e ranije poslao jedan konjiki odred prema Fahlu sa zadat
kom da zauzme bizantijski garnizon. Bilo je to isto preventivno, da
Bizantijci ne bi odatle ometali muslimanske glasnike koji su stalno
odlazili za Medinu i da ne bi pomaga
l
i bizantijske jedinice u Dama
sku. Sada je poslao drugi odred prema Homsu, na lokaciju Be j t Lihja, 2
oko 20 kilometara nadomak Homsa i naredio komandantu da osma
tra pokrete bizantijskih trupa. Ako se komandant odreda ne bi mo
gao sam nositi sa dolazeim neprijateljskim trupama, onda e traiti
Halidovu pomo. Poto je blokirao grad sa sjeverne strane, odakle bi
bizantijske trupe najlake mogle doi u pomo, Halid ga je potpuno
okruio (vidi kartu 18 na stranici 381) .
Sada j e u Damasku bio bizantij ski garnizon od oko 1 5 000 vojnika
i mnogo civila. Damask je imao veliki broj stalnih stanovnika, a sada
je taj broj povean izbjeglicama iz njegove okoline, koji su traili si
gurnost iza zidina. Nije poznato kolike su bile muslimanske snage,
Opis ovih dvoboja i dijaloga je preuzet od Vakidija, 1 9-21.
2 Bejt Li h ja vie ne postoji. Tana lokacija ovog mjesta nije pouzdano poznata. Bi o je to mali
grad na mjestu dananje Gute (Jakut, 1 /780). Ovu lokaciju smo pozicionirali u predgrau
Gute jer bi svaka druga pozicija sa vojne take gledita bila pogrena.
380
L
t
>
W
C
.
a
J

=
1
KARTA 1 8.
OPSJEDANJE DAMASKA
U
!
E

!
!
u
o
:
e
3
-
w
o
..
w
m
=
=
m
w
Zauzimanje Damaska
\
o
f

l
381
Halid ibn Velid
ali su bile manje nego prije mjesec dana. Sjeamo se da su muslimani
nedavno vodili tri bitke, kod Ednadina, kod Jakuze i kod Merd Su
fera. Sasvim je sigurno da su hiljade muslimanskih boraca izbaeni
iz stroja i nisu mogli uzeti uea u opsadi Damaska. Ako se oduzme
i odred ostavlj en u Fahlu, moe se pretpostaviti da su muslimanske
snage kod Damaska brojale oko 20 000 ljudi.
Halid je na istona vrata grada postavio korpus koji je operisao u
Iraku. U sastavu ovog korpusa je bila Mobilna jedinica. Najvei dio
muslimanskih snaga je bio pod komandom Rafa, a Halid je bio malo
dalje od istonih vrata sa rezervom od oko 400 konjanika. Uspostavio
je tab u jednom manastiru koji je od tada poznat kao Halidov ma
nastir. U manastiru su ivjeli monasi koji su pomagali muslimanima
i brinuli se za ranjenike. 1 Na svaka od preostalih vrata Halid je posta
vio snage od 4 ili 5 000 ljudi sa slijedeim komandantima:
Tomasova vrata -
urahbil, Dabija vrata - Ebu Ubejde, Vrata
Faradis - Amr b. As, Vrata Keisan - Jezid, Mala vrata - Jezid
Dao j e i odreene instrukcije komandantima korpusa:
l . Logorovati van domaaj a strelica
2. Stalno osmatrati vrata grada
3. Pomaknuti strijelce naprijed i eliminisati svakog neprij atelj -
skog strijelca koji se pojavi
4. Odbaciti nazad neprijateljske snage koje se pojave na vratima
5. U sluaju teih situacija traiti Halidovu pomo
Dirar j e komandovao jedinicom od 2 000 konjanika iz Mobilne je
dinice. Njegov zadatak j e bio patrolirati tokom noi praznim prosto
rom izmeu muslimanskih snaga i pomoi bilo kojem korpusu ako
bi bio napadnut.
Tako je zapoela opsada Damaska. Nikakve snage nisu mogle na
pustiti grad, ali su ipak pojedinci mogli neopaeno izai preko zidina
i vratiti se nazad. Tako je Tomas ipak mogao komunicirati sa Hera
klijem u Antiohi.
Na dan kada su muslimani stigli do zidina Damaska, Halid je izveo
dvojicu okovanih bizantij skih generala, Kulusa i Azazira, i postavio ih
Ovaj manastir se zvao Dairul Ahmer (Crveni Manastir). Danas ne postoji, ali je zabiljeeno
da se nalazio na oko 600 metara od istonih vrata Damaska u jednom vrtu. (Vakidi, 43.)
382
Zauzimanje Damaska
na mjesto odakle su ih Bizantijci mogli jasno vidjeti sa zidina. Obojici
je ponudio islam, ali su oni odbili, pa im j e Dirar odsjekao glave nao
igled njihovih voj nika. Sve to se dogaalo u blizini Istonih vrata.
Tokom tri slijedee sedmice nita se znaajno nije dogodilo. Bilo
je nekoliko manjih pokuaja Bizantij aca da probiju opsadu, ali su mu
slimani bez potekoa osujetiti ove akcije. Tokom dana su ispaljivane
strelice sa obje strane, ali bez naroitog uinka. Bit e to opsada do
gorkog kraja. Damask e biti opsjedan sve dok se ne preda.1
Nakon to je Haraklije uo za poraz njegovih trupa kod Merdu
Sufera i opsadu Damaska, poeo je sakupljati dodatne svjee snage.
Posljednji uspjesi muslimana su uzdrmali carstvo. Sada je i Damask
bio u opasnosti. Ako grad padne, ugled carstva e doivjeti straan
udarac i nee se moi popraviti bez mobiliziranja svih raspoloivih
voj nih resursa iz cijelog carstva.
Najvea opasnost za Damask je bio nedostatak namirnica. Tokom
prvih deset dana opsade Heraklije je formirao novi korpus od 12 000
ljudi sastavljen od ljudstva iz raznih garnizona iz sjeverne Sirije i De
zire.2 Ovaj korpus je krenuo iz Antiohe i sa sobom nosio velike zalihe
hrane. Komandant je imao nareenje da po svaku cijenu ue u Da
mask i da olaka muke opkolj enim snagama. Marirati su preko Homsa
i susreli se sa muslimanskim izviaima izmeu Homsa i Damaska.
Tano 9. septembra 634. godine ( 10. redepa 13. godine po Hidri)
do Halida j e dogalopirao muslimanski glasnik i izvijestio ga o dolasku
velikih bizantijskih snaga iz pravca Homsa. Za jedan dan bi ove snage
mogle stii do muslimanskog odreda rasporeenog u podruju Bejtu
Lihja. Ova vijest nije iznenadila Halida. Tako neto je i oekivao, pa
je blokirao put kod Bejtu Lihja.
Odmah j e naredio Diraru da sa 5 000 konjanika to prije stigne u
Bejtu Lihju, preuzme komandu nad svim tamonjim snagama i spri
jei Bizantijce da se probiju do Damaska. Upozorio je Dirara da ne
bude brzoplet i da trai pojaanje ako bi bizantijske snage bile pre-
l Prema Taberiju, 2/626., muslimani su koristili kata pul te tokom opsade, ali je to malo vje
rovatno jer muslimani tada nisu imali nikakvu posebnu opremu za opsjedanje, niti su je
znali koristiti.
2 U buk valnom prijevodu Dezira znai ostrvo. U ovom sluaju ovaj pojam oznaava pros
tor izmeu Eufrata i Tigrisa u podruju dananje sjeveroistone Sirije, sjeverozapadnog
Iraka i jugoistone Turske.
383
Halid ibn Velid
jake. Ali, Halidove rijei su bile uzalud potroene. Dirar jednostavno
nikada nije bio oprezan. Uzeo je Rafa sa sobom i odjahao. Usput
je pokupio snage kod Bejtu Lihja i stigao do lokacije Senijetul Ukab
(Prolaz Orla) gdje je postavio zasjedu.
Slijedeeg j utra j e bizantijska jedinica bila na vidiku. Muslimani
su ekali. Kada se glavnina snaga pribliila, Dirar je naredio napad.
Muslimani su izali iz zaklona i voeni do pojasa golim komandan
tom napali Bizantijce, ali su oni bili spremni. Vrlo brzo su se raspo
redili za odbranu. Bili su na visoijem terenu i u boljoj poziciji. Sada
su muslimani vidjeli cijelu bizantijsku jedinicu koja je bila dvostru
ko brojnija od njih. Ali, to nimalo nije zabrinj avalo Dirara.

estoko
je napadao i krio put ka unutranjosti neprijatelja pa je ubrzo bio
okruen. Bizantijci su ga prepoznali kao polugolog viteza i namje
ravali su ga zarobiti i pokazati Heraklij u. Nakon to je nekoliko puta
pogoen strijelama, savladan je i odveden.
Gubitak Dirara je razoarao muslimane, ali je Raf bio dostojan
nasljednik. Preuzeo je komandu i poduzeo nekoliko napada prema
mjestu gdje je bio zatoeni Dirar, ali nikako nije uspijevao razbiti
snani bizantijski front. Poslao je glasnika Halidu i zatraio pomo.
Sunce je jo bilo nad horizontom kad j e glasnik stigao do Halida.
Sada je Halid bio u velikoj dilemi. Nadolazea bizantijska jedinica je
svakako morala biti poraena i odbaena prema Homsu. To je bilo
mogue jedino ako on lino povede jake snage i na vrijeme stigne do
Bejtu Lihje. Ako bi Bizantijci uspjeli poraziti muslimane i probiti se
do Damaska, to bi moglo imati katastrofalne posljedice po snage koje
opsjedaju grad. Tu je bio i problem vremena. Ako bi odmah krenuo u
pomo Rafju, Bizantij ci iz Damaska e to vidjeti i pokuat e probiti
oslabljene opsadne snage. Zato je Halid odluio pokrenuti snage po
noi, kada to neprijatelj iz Damaska nee vidjeti.
Odmah se zapoelo sa pripremama. Komandu nad opsadnim sna
gama je preuzeo Ebu Ubejde. Nakon ponoi je jedna muslimanska je
dinica od oko l 000 ljudi zauzela poziciju kod Istonih vrata, a Halid je
pokrenuo Mobilnu jedinicu od 4 000 konjanika i odjahao prema Bejtu
Lihji. U rano j utro su stigli na bojno polje gdje se Raf borio protiv Bi
zantijaca. Borba je bjesnila, a ishoda nije bilo na vidiku. Muslimani su
estoko napadali, ali su Bizantijci bili vrsti kao stijena.
384
Zauzimanje Damaska
Kada se Halid pribliio bojnom polju, ugledao je jednog musli
manskog jahaa kako usamljen galopira prema bizantijskom frontu.
Prije nego ga j e Halid mogao zaustaviti, jaha j e ve stigao do fronta.
Bio je vitak, sav u crnom, sa prsnim oklopom na sebi, a naoruan
sablj om i dugim kopljem. Oko glave je omotao zeleni turban koji mu
je, poput maske, pokrivao lice, tako da su se vidjele samo njegove oi.
Jaha j e tjerao konja tako estoko da se inilo da su i konj i jaha pot
puno ludi. Raf je takoe primijetio ovog jahaa pa je rekao:
- Ovaj napada kao Halid, ali to sigurno nije on.
Tada je i Halid stigao do Rafja. Brzo je svoju vojsku prikljuio
Rafnoj i reorganizovao borbeni poredak. U meuvremenu je tajan
stveni maskirani jaha stigao do Bizantijaca i probadao ih svoj im ko
pljem na ope zadovoljstvo muslimanske vojske. Nakon to bi ubio
nekoliko voj nika, okrenuo bi konja i odgalopirao na drugi dio fronta
i ponovio napad probadajui po nekoliko Bizantijaca neprestano to
ponavljajui. Koliko god su muslimani nastojali prepoznati maskira
nog jahaa, nikako to nisu uspijevali. Niko ga nije poznavao. Njegovi
samoubilaki napadi su ohrabrili muslimane koji sada napadoe sa
novom snagom.
Maskirani jaha je ratovao samostalno, nije se pridruivao musli
manskoj glavnini niti krilima. Kao da je vodio neki svoj privatni rat.
Kada je nareen opi napad, jaha se pridruio ostalima i nastavio
probadati neprijatelj a. Halid mu se priblii, pa ree:
- O ratnie, pokai nam svoje lice.
Jaha oinu Halida estokim pogledom crnih oiju, okrenu se i
nastavi sa borbom na drugom dijelu fronta. Nekoliko Halidovih bli
skih suboraca rekoe maskiranom jahau:
- O plemeniti ratnie! Tvoj komandant te zove, a ti bjei od nje
ga! Pokai nam svoje lice i reci nam svoje ime da znamo koga emo
slaviti!
Maskirani j aha se opet okrenu i odgalopira na drugi dio fronta.
Kada je jaha opet prolazio pored Halida, ovaj ga zaustavi i ree:
- Dovolj no si uinio. Razgalio si naa srca. Ko si ti?
Vakidi, 27.
385
Halid ibn Velid
Maskirani jaha tad progovori, a Halid umalo ne pade sa konja od
iznenaenj a. Bio j e to enski glas.
- O komandante! Ja bjeim od tebe zbog stida. Ti si proslavljeni
komandant, a j a sam tek jedna od onih koje su pod hidabom1 Borim
se ovako samo zato to moje srce gori u vatri.
- Ko si ti?
- Ja sam Haula, Dirarova sestra. Moj brat je zarobljen. Moram ga
osloboditi.
- Tada doi i bori se sa nama - ree zaueni Halid.2
Muslimani su neprestano napadali. Oko podne Bizantijci poee
poputati i nekontrolisano bjeati sa bojnog polj a. Muslimani su ih
slijedili i pritiskati neprestanim napadima. Traili su Dirara, ali nj emu
nije bilo ni traga. Raspitivali su se, ali nisu uspjeli saznati da li je iv ili
mrtav. Tada im se srea osmj ehnula. Nekoliko lokalnih Arapa dooe
i rekoe da su vidjeli j edinicu od stotinu Bizantijaca kako sprovode do
pojasa golog zarobljenika prema Homsu. Halid naredi Rafu da uzme
stotinu najboljih konjanika i da pouri prema Homsu i po svaku cije
nu oslobodi Dirara. Raf to i uini. Sa sobom je poveo i Haulu.
Raf ubrzo sustie Bizantijce, napade ih i oslobodi Dirara. Kada su
se vratili, Halid je bio presretan ugledavi Dirara ivog.
Pod strahovitm pritiskom muslimana Bizantij ci su konano slo
mljeni. Sada vie nije bilo nikakvog organizovanog otpora. Bizantij
ska jedinica je slomljena i razbjeala se.
Muslimani ih nisu progonili j er su se morali to prije vratiti za
Damask. Opsadne snage oko Damaska su sada bitno oslablj ene. U
sluaju jaeg napada opsada bi mogla propasti. Zato j e Halid odvoj io
jedan konjiki odred pod komandom Samta b. El Esveda iji zadatak
je bio goniti i ubijati Bizantijce, a on se sa glavninom snaga vratio do
Damaska i prerasporedio opsadne snage.
Kada su vijesti o propasti bizantijske jedinice stigle u Damask,
tamo j e zavladalo ope razoaranje. Stanovnici Damaska su sve nade
bili usmjerili ka Herakliju i jedinici koju im je poslao u pomo. Hera
klije je takoe bio razoaran. Sada vie nije bilo vremena za okuplja-
l Hidab je marama kojom muslimanke pokrivaju glavu.
2 Vakidi, 28.
386
Zauzimanje Damaska
nje nove armij e. Preostali su mu jedino pregovori sa muslimanima ili
potpuni gubitak grada, stanovnitva i vojske u gradu.
Unutar zidina Damaska situacija j e dovedena do usijanja. Vladala
je opa nestaica, a nada u Heraklijevu pomo je potpuno skrena.
Jedna delegacija graana je dola kod Tomasa i preporuivala mu
mirnu predaju grada pod bilo kojim uslovima, ali je Tomas odbio.
Uvjeravao j e graane da su trupe unutar grada toliko snane da mogu
odbiti svaki muslimanski napad. Organizovane su zajednike molitve
i procesije oko crkava.
Tomas je bio hrabar ovjek. Odluio je poduzeti iznenadni napad.
U rano j utro, poetkom tree sedmice septembra mjeseca 634. godi
ne, Tomas je formirao snanu jedinicu od najboljih ratnika i odluio
napasti kroz Tomasova vrata. Sa druge strane je na tom podruju
bio urahbil sa svoj im korpusom o
d
S 000 ratnika. Tomas je zapoeo
napad snanom paljbom strijelaca i katapulta. Muslimani su odgovo
rili na salve Bizantijaca. Pod kiom neprijateljskih strelica poginulo je
nekoliko muslimana. Jedan od nj ih je bio Aban b. Seid, koj i se tek bio
oenio. Kada je mlada ula da je postala udovica, uzela je luk sa stre
licama i pridruila se muslimanskim strijelcima. Na zidinama grada
je stajao sveenik sa velikim krstom i bodrio voj nike. Mlada udovica
je ba njega odabrala kao svoju metu. Paljivo je nanianila i odapela
strelicu. Sveenik je pogoen u grudi i pao sa zidina zaj edno sa kr
stom. Muslimani su bili oduevljeni ovim pogotkom.
Nakon nekog vremena muslimani se povukoe van domaaja
neprij ateljskih strelica. Nisu mogli izdrati ovaj duel, j er je neprija
telj imao bolje lukove, a bili su i na boljoj poziciji. Bizantijci odmah
otvorie vrata, izaoe van zidina i rasporedie se u borbeni poredak.
Kada je prestrojavanje zavreno, Tomas naredi napad na urahbilov
korpus. Bio je u prvim redovima sa sablj om u ruci. Hroniari biljee
da je rikao kao kamila. 1
Dvije voj ske se sudarie.

urahbilov korpus j e bio znatno manji


od bizantijskog, ali muslimani nisu poputali ni za pedalj. Bizantij
ci su hrabro napadali i trpili velike gubitke. U jednom trenutku To
mas ugleda urahbila i zakljui da je on muslimanski komandant, pa
Vakidi, 4.
387
Halid ibn Velid
krenu prema njemu. urahbil to osjeti, pa se, sa krvavom sabljom u
rukama, okrenu prema Tomasu oekuj ui ga. Ali, prije nego je sti
gao do urahbila, jedna strelica pogodi Tomasa u desno oko. Tomas
pade na zemlj u. Strijelac je bila Abanova udovica. Bizantij ci podigoe
komandanta i odnesoe ga u pozadinu. Muslimani snano napadoe
i potisnue ih nazad. Uvidjevi da je pokuaj proboja propao, Bizan
tijci se povukoe unutar zidina ostavivi za sobom mnogo poginulih.
Nekoliko njih j e pogodila Abanova udovica.
U sigurnosti zidina, hirurg je pregledao Tomasovu ranu i usta
novio da strelica nije duboko prodrla, pa ju je izvadio. Tomas je pre
ivio, ali je ostao bez desnog oka. Kada su mu saopili da e ostatak
ivota provesti bez jednog oka, zakleo se da e u znak osvete izvaditi
na hiljade muslimanskih oiju. Zakleo se da nee protjerati muslima
ne samo iz Damaska nego e ih slijediti sve do Arabije. Naredio je da
se pripremi j o j edan napad.
U meuvremenu je urahbil bio zabrinut. Izgubio je znaajan broj
ljudi. Neki od njih su poginuli, a imao je i dosta ranjenika. Pribojavao
se slijedeeg napada, pa je zatraio pojaanj e. Meutim, Halid mu
nije mogao pomoi, jer se pribojavao da bi Bizantijci mogli napasti sa
bilo kojih vrata, ak bi mogli napasti na nekoliko mjesta istovremeno.
Obeao mu je da e u sluaju estokog napada poslati Dirara sa 2 000
konj anika, a u sluaju krajnje nude, Halid e lino sa rezervnim sna
gama doi u pomo. urahbil je shvatio ozbiljnost situacije i odluio
se boriti do posljednjeg ovjeka.
Tomas se odluio za noni napad i to opet na Tomasovim vrati
ma, j er je znao da su na ovom dijelu muslimani ve dobro oslablj eni.
Takoe je odluio razvui muslimanske snage tako to e napasti na
jo nekim vratima. Tomas je do u detalje znao raspored musliman
skih snaga, kao i njihov sastav i pod ijom komandom je koji korpus
bio. Zato je nakon pomnog prouavanja situacije naredio istovreme
ni napad na Dabija vrata, Mala vrata i na Istona vrata. Glavni napad
e biti na Tomasovim vratima, a ostali napadi e angaovati glavninu
muslimanskih snaga i tako e muslimani biti sprijeeni pritei ura
hbilu u pomo. U sluaju da napadi na ostalim pravcima uspiju, To
mas je planirao brzu eksploataciju uspjeha na tom pravcu. Pripremio
je dodatne snage za to i uvao ih kao rezervu.
388
Zauzimanje Damaska
Dva sata nakon ponoi, na znak zvona se otvorilo nekoliko grad
skih vrata i Bizantijci su krenuli u napad. Pod mjeseinom, napad se
odvijao prema planu. Na Dabija vratima j e bio Ehu Ubejde. Njegov
korpus je odbio napad. Ehu Ubejde je bio vjet u rukovanj u sabljom.
Nekoliko Bizantij aca j e palo od njegove ruke. Pored njega j e bio veliki
broj izuzetnih boraca, pa je napad n ovom pravcu odbijen i Bizantij
ci su se povukli nazad u sigurnost zidina.
Na Malim vratima j e bio Jezid. U prvim momentima su Bizantijci
postigli poetni uspjeh, ali je ubrzo pristigao Dirar sa svojih 2 000
ratnika, pa su neprijatelji savladani i potisnuti nazad u tvravu.
Na Istonim vratima je situacija bila kritina za muslimane. Bi
zantijske trupe su na tom mjestu bile nadmonije. Halid j e po uzvi
cima koji su odatle dopirali ubrzo zaklj uio da Rat nee odoljeti na
padima, pa je pokrenuo rezervu od 400 najboljih veterana i pourio u
pomo Rafu. Uzvikivao je:
- Ja sam plemeniti ratnik Halid, sin Velidov.
Ovi Halidovi uzvici su bili dobro poznati Bizantijcima i muslima
nima, pa su brzo urodili plodom. Muslimani napadoe sa dodatnim
pouzdanjem i Bizantijci se povukoe unutar zidina.
Na Tomasovim vratima se vodila najea borba. Bizantijci su ov
dje najee napadali. Napadom je komandovao Tomas lino. Ali, u
rahbil je bio elitni komandant. Uprkos velikim gubicima koje j e nje
gov korpus toga dana pretrpio,
urahbil nije odstupao ni za pedalj.
U jednom trenutku su se susreli Tomas i urahbil. Pod svj etlom
mjeseine, prepoznali su jedan drugog, pa zapoe estoki dvoboj dvo
jice komandanata. Neko vrijeme su jedan drugome zadavali udarce,
ali su bili odbijani, pa nije bilo nekog posebnog rezultata. U jednom
trenutku urahbil udari sabljom Tomasa po ramenu, ali oklop sprije
i prodor sablje koja pue na nekoliko komada. Sreom, dvoj ica mu
slimana priskoie u pomo i napadoe Tomasa dok j e urahbil uzeo
sablju od j ednog palog muslimana. urahbil se vrati nazad, ali Tomas
vie nije bio tu.
Uvidjevi da muslimanski front ne poputa i da dalja borba nee
uroditi plodom, Tomas naredi povlaenje. Muslimani ih nisu slijedili,
ali su ispaljivali strelice za njima. Mlada udovica im se opet pridruila
i opet je imala dosta uspjeha.
389
Halid ibn Velid
Bio je to posljednji Tomasov pokuaj proboja opsade. Izgubio je
nekoliko hiljada ljudi, pa vie nije bio sposoban za borbu na otvore
nom. Od sada e se samo braniti.
Nakon propalih nonih napada, stanovnici Damaska su pali u jo
tei oaj . Crni oblaci poraza su se nadvili nad gradom, a izlaza nije
bilo na vidiku. Stanovnitvo je sve glasnije gunalo i zahtijevalo da se
grad mirno preda. I Tomas j e sada bio spreman na predaju, ali da li je
to i Halid sada htio? Halid j e bio poznat kao nemilosrdan osvaja, za
njega je borba bila uivanja kao to j e to nekome sport. Sada j e Halid
sigurno znao kakvo je stanje unutar zidina. Da li e on sada pristati
na predaju?
Bizantijci su dobro poznavali muslimanske generale. Znali su da
j e Ebu Ubejde drugokomanduj ui i da je, za razliku od Halida, sklo
niji miru nego ratu. Ebu Ubejde je rat smatrao svetom dunou, ali
u njemu nije nimalo uivao. Sa njim bi se lake moglo nagoditi. Nema
sumnje da bi Ebu Ubejde bio milostivij i od Halida, ali Ebu Ubejde
nije bio glavnokomanduj ui. Naredna tri dana Bizantijci su razmi
ljali o ovim faktima. A onda je stvar preuzeo Donah, sin Markusa,
koji je bio Grk.
Donah j e bio zalj ubljen u jednu djevojku koja j e takoe bila Gr
kinja. Oenio se njome neposredno prije opsade Damaska, ali cere
monija primopredaje mlade nij e bila zavrena zbog poetka opsade.
Donah je molio njezino pleme da mu predaju mladu, ali oni odbie
pod izgovorom da sada imaju prea posla i da j e sada pitanje opstan
ka, a ne ceremonija enidbe i udaje.

ak su ga izgrdili zbog toga to


mu takve stvari uope padaju na pamet u ovakvoj situaciji.
Nakon sumraka 18. septembra 634. godine ( 1 9. redeba 13. go
dine po Hidri), Donah j e preao zidine grada kod Istonih vrata,
doao do muslimana i zatraio razgovor sa Halidom. Kada je Halid
doao, Donah mu je ponudio informacije o tome kako moe ui u
grad pod uslovom da mu Halid pomogne da se domogne svoje ne
vj este. Halid je pristao. Tada mu Donah ree da se veeras u gradu
odrava zabava na kojoj e se svi dobro napiti, a vrata e uvati svega
nekoliko ljudi. Ako Halid uspije prei zidine, grad e biti njegov.
Halid j e odluio povjerovati Donahu. Osjetio j e iskrenost u nje
govom nastupu, pa mu je ponudio islam, a Donah pristade. Ve ne-
390
Zauzimanje Damaska
koliko godina je sluao o islamu, pa mu odluka nije bila teka. Nakon
toga mu je Halid dao precizna uputstva ta e dalje initi i naredio
mu da se vrati u grad.
Nije bilo dovolj no vremena za organizovanje opeg napada, pa
Halid odlui ukljuiti samo korpus veterana iz Iraka za ulazak u Da
mask. Kao mjesto prelaska zidova, odredio j e Istona vrata.
Prema Halidovom planu, stotina ljudi e prei zidine kod Istonih
vrata, koja su bila najvra, pa j e oekivao najmanje straara na tom
mjestu. Tri ovjeka e se konopcima popeti preko zidina, zatim e
pomoi ostalima da se popnu, prei e zid, pobiti straare i otvoriti
vrata. Nakon toga e cijeli korpus nesmetano pohrliti u grad.
Prva trojica koji su se popeli na zid bili su Halid, Ka'ka i Maz'ur b.
Adi. Privrstili su konopce na zid pa su se i ostali poeli penjati. Na
zidinama nije bilo straara. Kada se polovina grupe popela, Halid j e
ostavio nekolicinu ljudi da pomau ostalima u penjanju, a on se sa
ostalima spustio niz zidine. Susreli su nekoliko bizantijskih vojnika,
ali su ih brzo poubijali. Zatim su pourili prema vratima koja su uva
li dvoj ica straara. I oni su brzo ubijeni. Sada se ve bila digla uzbuna
u Damasku i Bizantijci su pourili prema Istonim vratima.
Muslimanski borci koji su preli zidine zadravali su Bizantij
ce, dok su se Halid i Ka'ka borili sa zakljuanim vratima. Konano,
uspjeli su razbiti brave i lance. Uskoro su vrata Damaska bila irom
otvorena. Korpus veterana iz Iraka je pojurio unutar grada. Bizantij
ski vojnici, koji su krenuli prema vratima, poubijani su. Njihova mr
tva tijela su leala od vrata do centra grada.
Sad je ve cijeli Damask bio budan. Bizantijski voj nici su se brzo
rasporedili na zidine. Samo mala rezerva j e ostala oko Tomasa. Halid
je nadirao prema centru.
U sami cik zore Tomas je povukao posljednji potez. I to briljantno.
Znao je da je Halid sada stekao vrsto uporite i bilo je samo pitanje
vremena kada e muslimani pobiti svakog ko im se suprotstavi.
Poto nije bilo napada na ostalim vratima, Tomas je zakljuio da
Halid napada sam i da ostali muslimanski korpusi o tome ne znaju
nita. Angaovao je rezervu da to due zadri Halida, a na Dabija
vrata je poslao izaslanika koji e pregovarati sa Ehu Ubejdom o mir
noj predaji grada. Pristao je na plaanje dizje.
391
Halid ibn Velid
Ehu Ubejde je uljudno primio izaslanstvo i sasluao njihovu po
nudu. Pretpostavio j e da su doli njemu jer su se bojali razgovora sa
Halidom. Ehu Ubejde j e bio daleko od Istonih vrata i nije mogao
znati nita o Halidovom napadu. Pretpostavljao je da bi Halid takoe
pristao na ponude Bizantij aca. Preuzeo je na sebe svu odgovornost
i prihvatio uslove predaje. U Damask e se ui mirno. Nee biti na
silja, zarobljavanja niti unitavanja hramova, a stanovnici e plaati
dizj u. Ko ne prihvati ove uslove, taj e biti slobodan napustiti grad sa
svojom cjelokupnom imovinom. Nakon dogovora sa Ehu Ubejdom,
pregovarai su otili na ostala vrata i naredili da se otvore kako bi
muslimani mirno uli u grad. Nee biti nikakvog otpora.
Odmah nakon zore, Ehu Ubejde j e sa svoj im korpusom uao u
grad kroz Dabija vrata i marirao ka centru grada. Pratio ga je To
mas, njegov zamjenik Harbis, biskup iz Damaska i nekoliko ugled
nika. Ehu Ubejde je iao polahko, a Halid kao tornado. Istovremeno
su stigli u centar grada kod Crkve Marij ine. Halid je upravo slomio i
posljednje otpore Bizantijaca. Ostali komandanti korpusa su takoe
uli u grad i mirno se kretali prema centru.
Kada su se susreli, Ehu Ubejde i Halid su zaueno buljili jedan
u drugog. Halid j e imao krvavu sablju u rukama, pa j e Ehu Ubejde
shvatio da se deava neto za ta on nije znao. Halidu j e bilo udno
to su Ehu Ubejde i njegovi ofciri mirno uli u grad sa sabljama u ko
ricama, a sa njima su bili bizantijski plemii i biskupi. Neko vrijeme
je vladala potpuna tiina. Onda Ehu Ubejde progovori: .
- O oe Sulejmanov, Allah nam je dao ovaj grad na miran nain i
uinio borbu nepotrebnom.
- Kakav mir? Zauzeo sam ovaj grad silom. Nae sablje su crvene
od krvi. Uzeli smo plijen i roblje - odgovori Halid.
Halid je bio glavnokomanduj ui i njegova je bila posljednja. On
nije bio ovjek koj i bi sluao besmislice koje su govorili njegovi pot
injeni. U ovom sluaju nije moglo biti rasprave. Bilo je j asno kao
dan da je zauzeo Damask silom, a ne pregovorima. Ehu Ubejde nije
imao Halidove voj ne sposobnosti i nikada se ne bi suprostavio Halidu
u vojnim pitanjima, ali je bio visoko rangiran kao musliman. Bio je
jedan od deseterice obradovanih i "Povjerenik ummeta". Svi su znali
koliko ga je cijenio Allahov Poslanik, alejhisselam.
392
Zauzimanje Damaska
Ehu Ubejde je htio izbjei nepotrebno prolivanje krvi. Potovao
je Halidove sposobnosti, poznavao je njegovu narav i znao je da se
prema njemu treba ophoditi sa posebnom panjom. Zapravo je Ehu
Ubejde bio jedini ovjek u Siriji koj i j e mogao dovesti u pitanje Hali
dove odluke. Kad god bi Halid razgovarao sa Ebu Ubejdom, nikada ne
bi podizao svoj glas, bez obzira to bi bio beskrajno ljut. Bila je sretna
okolnost to su se ova dva ovjeka meusebno posebno potovali zbog
njihovih izuzetnih kvaliteta. Ebu Ubejde je znao da moe utiati Hali
da sa nekoliko rijei, jer je imao neke adute za koje Halid nije znao, ali
je odluio ne koristiti se tom prednou do posljednjeg trenutka. Bio
je blag prema Halidu, ali o tome emo vie rei kasnije.
- O komandante. Znaj da sam uao u grad mirno - ree smireni
Ebu Ubejde.
Halidove oi su sijevale ljutnj om. Ali j e glasom punim potovanja
rekao:
- Zaista si uporan u svojoj nesmotrenosti. Kako je mogue da si u
miru sa njima kad sam ja silom uao u grad i slomio njihov otpor?
- Boj se Allaha, o komandante. Ja sam im garantovao mir i stvar je
gotova - ponovi Ehu Ubejde.
- Ti nema prava ponuditi ili prihvatiti mir bez mog odobrenja.
Ja sam tvoj komandant. Neu vratiti sablj u u korice dok ne ubijem i
posljednjeg njihovog ovjeka.
- Ne mogu vjerovati da e mi se suprotstaviti. Garantovao sam
sigurnost svakom od njih. Garantovao sam im mir u ime Allaha Uzvi
enog i Njegova Poslanika, neka je na njega Allahov blagoslov i mir.
Muslimani koji su bili sa mnom su takoe zagarantovali mir. Krenje
obeanja nije naa praksa - obrazlagao je Ehu Ubejde.
Nekoliko voj nika oko Halida j e bilo umorno od sluanja ovih argu
menata, pa su poeli mahati sabljama. Krenuli su prema Bizantijcima
sa namjerom da se bore. Ebu Ubejde je povikao na nj ih i naredio im da
stanu. Samo Ehu Ubejde je mogao uiniti tako neto. Vojnici su poslu
ali. Halid je i dalje bio beskraj no ljut, ali se izvrsno kontrolisao.
Sada su im prili i komandanti ostalih korpusa i ukljuili se u disku
siju. Nakon nekoliko minuta su se sloili da privole Halida na mir. Ako
se u Siriji prouje da su muslimani pogazili zadanu rije, vie se nijedan
grad nee predati. To e znatno oteati osvajanje ostatka Sirije.
393
Halid ibn Velid
Ma kakve emocije obuzimale Halida, one ga nisu ometale u zdra
vom rezonovanj u. Sada je to dakazao prihvativi miljenje svojih ge
nerala. Na trenutak je pogledao Tomasa i Harbisa.
- Dobro, neka tako bude. Pristajem na mir, ali to ne obuhvata ovu
dvojicu prokletnika.
- Ova dvoj ica su prvi koji su prihvatili mir. Moja rije mora biti
ispotovana. Neka ti se Allah smiluje - ree Ebu Ubejde.
- Tako mi Allaha, samo radi tvoje rijei ih neu ubiti. Neka oboji
ca odmah napuste grad. Neka ih prati Allahovo prokletstvo kud god
ili - sloi se Halid.
Tomas i Harbis su sa zebnj om u srcu pratili razgovor dvoj ice ge
nerala koji im je prevodilac tumaio. Kada je razgovor zavren, po
slali su prevodioca da upita Ebu Ubejdu kojim pravcem e napustiti
grad i u kom pravcu e se dalj e kretati. Ebu Ubejde im ree da izaberu
pravac koj i ele, ali ako muslimani u meuvremenu zauzmu teren
kojim e se oni povlaiti, onda vie nee biti sigurni.
- Dajte nam tri dana. Nakon toga primirje istie. Ako nas nakon
toga uhvatite, radite od nas ta hoete - ree Tomas bojei se Hali
dove potjere.
- Pristajemo, ali sa sobom ne moete nositi nita osim hrane za
putovanj e - ree Halid.
- To bi bilo krenje ugovora. Obeano im je da mogu sa sobom
ponijeti ta god ele - prigovarao je Ebu Ubejde.
- Dobro - ree Halid - ali ne mogu nositi oruje.
- Moramo imati neto oruja kako bismo se branili od drugih na-
padaa. U protivnom mi ostaj emo ovdje, pa radite ta hoete - pro
testovao j e Tomas.
Halid pristade da svaki ovjek moe nositi samo jedno oruje, sa
blju, koplje ili luk. Ovim je ugovor zavren. 1 Ubrzo je ugovor napisan
i ovjeren. Visina dizje je iznosila j edan dinar po stanovniku.
Damask je zauzet. Glavnina Sirije je sada bila u rukama muslima
na. Ostala je jo Antioha. Osvajai Damaska su ovu pobjedu primali
sa razliitim osjeanjima. Muslimani su se tekom mukom izborili za
1 Razgovor izmeu Ehu Ubejde i Halida je uzet od Vakidija, 51-52.
394
Zauzimanje Damaska
ovaj grad. Iako su muslimanski gubici bili mnogo manji od bizantij
skih, ipak je cijena osvojenja bila visoka. Herojski su se borili mjesec
dana i prolili su krv i znoj za ovu pobjedu. Sigurno je da bi grad bio
zauzet silom. Ali ovaj slatki osjeaj j e natrunila lukava Tomasova di
plomacija i Ebu Ubejdina beskrajna dobrodunost. Neka se niko ne
usudi uputiti niti jednu rije kritike Ebu Ubejdinoj odluci. On je je
dan od "deseterice obradovanih" i "Povjerenik ummeta". Neka svaki
musliman ovo uvijek ima na umu.
Okupljeni u grupama, muslimani su posmatrali bizantijski kara
van kako naputa grad. Konvoj su sainj avali voj nici i civili koji nisu
pristali ostati u gradu pod muslimanskom vlau. Tomasova ena,
Haraklijeva kerka, putovala je sa svojim muem. U konvoj je takoe
ukljuena i trgovaka roba i ostala imovina koju su Bizantij ci sa so
bom nosili. Bilo je to pravo bogatstvo.
Halid je takoe bio tu. Zajedno sa svoj im ofcirima tunim po
gledom je gledao u karavan koji odlazi. Izgledalo je da Bizantijci u
Damasku nisu ostavili nita od vrijednosti.
Muslimani su nijemo posmatrali karavan. Mogli su priskoiti i
uzeti ta god su htj eli. Ali rij e je data i morala se odrati. Niko se nije
usudio uiniti nita to bi ometalo odlazak karavana.
Halid die ruke prema nebu i zamoli:
- O Allahu. Daj nam sve ovo za uzdravanj e muslimana. 1
Tada je zauo neko kaljucanje iza sebe. Okrenuo se i ugledao
tunog Donaha. Sreo je svoj u mladu i pozvao je da krene s nj im.
Isprva je bila voljna to uiniti, ali kad joj j e rekao da je primio islam,
pobjegla je od njega i zaklela se da ne eli vie nita imati s njim. Sada
je bila u karavani i naputala je Damask. Ali, Donah ju je jo uvijek
volio i sada je doao traiti pomo od Halida.
Zar muslimani nisu mogli uzeti djevojku silom? Ne, nisu. Njoj
je garantovana sigurnost i bila je nedodirljiva. Zar muslimani ne bi
mogli napasti konvoj ? Ne. Konvoj ima garanciju od tri dana. Za to
vrijeme ne smije biti uznemiravan. A nakon tri dana? Tada vie nema
smisla. Konvoj e putovati tako brzo da ga muslimani nakon tri dana
nee moi stii.
l Vakidi, 52.
395
Halid ibn Velid
Ali, moda e i moi. Donah zna nekoliko preica kojima brzi
konjanici mogu sustii konvoj . Ipak, nita od toga. Nekoliko sirijskih
gradova je vrlo blizu. Homs, Balbek i Tripolis su udaljeni svega tri ili
etiri dana putovanja. Konvoj e sigurno nai sigurnost u j ednom od
ovih gradova prije nego ih muslimani stignu.
A ipak ima neke nade. Donah zna da konvoj ne ide ni u jedan od
ovih gradova. Njegov cilj je Antioha, koja je udaljena mnogo dana putova
nja. Donah e voditi muslimane. Za sebe trai jedino voljenu djevojku.
Halidove oi zablistae. On mahnu nekolicini svojih ofcira i oni
mu prioe. Bili su to Dirar, Raf i Abdurrahman b. Ebi Bekr. Nakon
tri dana, oni e krenuti u potjeru. Planovi su sainjeni i sve pripreme
su okonane. Nakon tri dana, Mobilna j edinica e pojuriti. Donah
je preporuio da se svi obuku kao lokalni Arapi, kako ih bizantijske
j edinice na koje bi mogli naii, ne bi ometale u potj eri.

etvrtog dana ujutro, nakon izlaska sunca, tano nakon isteka ga


rantovanog vremena Mobilna jedinica sa Halidom na elu j e odgalopi
rala iz grada. U Damasku je ostao Ebu Uejde kao upravitelj grada.
Nije poznat pravac kojim se potjera kretala. Vakidi navodi da j e
konvoj sustignut nedaleko od Antiohe, pored mora na platou pored
gorja El Ebra, a Bizantijci su ga nazivali Barda. 1 Konvoj je ovdj e za
desio snaan pljusak. Svi su potraili sklonite, a sva roba i ostale
vrijednosti su ostavljene na platou. Bizantijci nisu ni slutili kakvo ih
iznenaenje sada eka. Na platou j e bilo razbacano toliko bala bro
kata da je ovaj predio kasnije dobio ime Merdu} Dibad - Poljana
brokata, a ova akcij a je nazvana Bitka kod Poljane brokata.
Kada se vrijeme malo razbistrilo, Donah i ostali izviai su uoili
konvoj i o tome obavijestili Halida. Odmah je sainjen plan. Halid
je bio majstor manevra i priredio je Bizantijcima uasno iznenae
nje. Podijelio je vojsku u nekoliko grupa i na podesnom mjestu na
pao konvoj iz vie pravaca. Borba se rasplamsala. Halid je lino ubio
Tomasa i Harbisa u dvoboj ima. U jednom trenutku je prodro tako
duboko u redove neprij atelja da je bio potpuno okruen. Sigurno je
da ne bi odatle izaao iv da mu se nije pridruio Abdurrahman b. Ebi
Bekr i spasio ga. Nakon kratke borbe, otpor Biiantijaca j e prestao.
l Vjerovatno se radi o gorju koje se danas zove Debel Ensarija.
396
Zauzimanje Damaska
Muslimana je bilo premalo da bi ih potpuno okruili. Hiljade Bi
zantijaca j e uspjelo pobjei, ali j e sav plijen ostao. Takoe j e na licu
mjesta ostao i veliki broj mukaraca i ena. Donah je naao svoj u
voljenu. Krenuo j e prema njoj, ali ona ga je primijetila, izvukla bode
i ubila se. Kada j e pala, Donah j e sjeo pored nje i tiho plakao. Zakleo
se da e j oj ostati vjeran i da nikada nee pogledati drugu djevojku.
Kada je Halid saznao ta se dogodilo, ponudio j e Donahu j ed
nu drugu djevojku koja j e bila prelijepa i bogata. Kada j u je ugledao,
Donah je zanijemio, a kada se oporavio od oka, rekao je Halidu da
je ta ena Heraklijeva ki, a Tomasova udovica. Nij e je mogao uzeti
jer e je Heraklije po svaku cijenu otkupiti.
Muslimani su se sada vraali mnogo zadovolj nij i nego to su bili
nakon osvoj enja Damaska. Nije sa sigurnou utvreno kojim putem
su se vraali. Kada su bili na jedan dan puta do Damaska sustigla ih
je delegacija Bizantijaca. Predvodio ih j e ugledni plemi. Doao je do
Halida i rekao mu:
- Ja sam Heraklijev ambasador. On ti poruuje da mu je poznato
ta si uinio od njegove armije. Ubio si njegovog zeta i zarobio si nje
govu ker. Ti si pobijedio. Sada te moli za svoju ker. Ili mu je vrati
uz otkupninu ili mu je daj kao poklon. ast je snaan element tvog
karaktera.
Zaista, Halid je bio astan, galantan i velikoduan ovjek u toj
mjeri da e mu to kasnije prirediti velike probleme. Sada je odluio
biti velikoduan prema bizantijskom Imperatoru.
- Uzmite j e kao poklon. Nee biti otkupa.
Ambasador se ljubazno zahvali i vrati u Antiohu.
Donah je bio neutjean. Nita ga nije moglo oraspoloiti. Halid
mu je ponudio veliki dio njegovog linog plijena kojim je mogao kupiti
ili isprositi bilo koju enu, ali je Donah odbio. Ostao je vrst u svojoj
zakletvi. Dvije godine nakon toga pao j e kao ehid u Bici na Jermuku.
Muslimani su radosno doekali Halida u Damasku. Bili su odsutni
oko deset dana, pa su svi bili zabrinuti. Sada je Halid poslao pismo
u Medinu, koje je adresirao na halifu Ebu Bekra. U pismu je pisao o
osvojenju Damaska i o tome kako su Bizantijci prevarili Ebu Ubejdu.
Takoe j e opisao i progonjenje bizantijske karavane i o tome kako su
397
Halid ibn Velid
ubijeni Tomas i Harbis, kao i o plijenu. Objasnio j e i stvar u vezi sa
Heraklijevom kerkom. Pismo je napisano l . oktobra 634. godine (2.
abana 13. godine po Hidri) . 1
Glasnik je tek krenuo na put kada j e Ehu Ubejde doao Halidu i
saopio mu da je Ehu Bekr umro i da je sada Omer halifa muslimana.
Ehu Ubejde j e u rukama drao pismo koje mu je poslao novi halifa.
Halid uze pismo i poe ga itati. Proitao je jednu od reenica:
"Postavljam te za komandanta vojske Halida, sina Velidovog . . .
1 Za objanjenje datuma u vezi sa zauzimanjem Damaska vidi Biljeku 8. u dodatku B.
398
OTRI REZ
Otri rez
Halifa Ehu Bekr je umro. Njegova oporuka je bila da poslije njega
halifa bude Omer. Bila je to njegova posljednja elja. I zaista Omer je
postao halifa. Bilo j e to 22. augusta 634. godine (22. dumadel ahira
1 3. godine po Hidri). Istoga dana je novi halifa izdao naredbu da se
Halid smijeni sa mjesta glavnokomandujueg muslimanske vojske u
Siriji. Napisao je pismo Ehu Ubejdi:
"U ime Allaha Milostivog Samilosnog.
Zahtijevam od tebe da se boji Allaha Koji zauvijek ivi dok sve
ostalo nestaje i Koji nas je odvojio od loih djela i Koji nas je iz tame
izveo u svjetlo.
Postavljam te za komandanta vojske H alida, sina Velidovog. Shva
ti ovo kao svoju dunost.
Ne alji muslimane u unitenje zbog plijena i ne alji vojsku napri
jed bez izvianja terena i bez saznanja ta vas tamo eka.
Ne alji vojne ekspedicije ako nisu dobro organizovane. uvaj se
postupaka koji vode unitenju muslimana.
Allah me kua s tobom a tebe sa mnom. uvaj se iskuenja ovoga
svijeta da te ne bi unitila kao to su unitila druge prije tebe. Vidio si
kako su oni skonali:1
Pismo je dato glasniku uz instrukciju da ga preda Ehu Ubejdi li
no. Slijedeeg dana halifa Omer je predvodio namaz u Poslanikovoj,
alejhisselam, damiji. Nakon namaza Omer se prvi put kao halifa
obratio muslimanima. Nakon to se zahvalio Allahu, d. . , i donio
salavat na Njegova Poslanika, alejhisselam, halifa Omer je nastavio:
- Znajte, Arapi su kao kamila koja slijedi svog vlasnika i eka da
sjedne gdj e j oj on naredi. Tako mi Gospodara Kabe, ja u vas voditi
pravim putem.
l Taberi, 2/622.
401
Halid ibn Velid
Nakon toga je halifa govorio o vrlinama i dunostima muslimana,
pa je saopio muslimanima kako je smijenio Halida sa mjesta glavno
komandujueg muslimanske vojske u Siriji i postavio Ebu Ubejdu na
to mjesto.
Ovu posljednju izjavu su muslimani primili u tiini. Niko nije oe
kivao ovakvu odluku, posebno ne nakon Halidovih velikih pobjeda
tokom posljednje tri godine. Halifa Omer je bio vrhovni autoritet.
Imao je pravo postaviti i smijeniti koga hoe i kad hoe, a halifna
odluka je morala biti izvrena.
Jedan mladi se nij e mogao suzdrati, pa je rekao:
- Zar si smijenio ovj eka u ije ruke je Allah stavio pobjedniku
sablj u i kojim je Allah ojaao Svoju vj eru. Allah ti nikada nee opro
stiti a niti muslimani, jer si vratio u korice sablju i smijenio koman
danta koga je Allah postavio na komandno mjesto.
Omer je znao da je ovaj mladi bio iz Halidovog plemena. Kao mu
dar ovjek, osjeao je raspoloenj e naroda. Znao je da narod nije zado
voljan ovom odlukom, ali je odluio ne kazati vie nita na ovu temu.
- Mladi je ljut jer je Halid njegov blizak roak - rekao je halifa
Omer i napustio damij u. 1
Halifa Omer je shvatio da je Halidova smjena vana stvar i da taj po
stupak treba objasniti. Slijedeeg dana se ponovo obratio muslimanima:
- Meni nije krivo to je Halid na komandnom mjestu, ali je on
rasipnik. On troi svoj imetak na pjesnike i ratnike dajui im vie
nego to zasluuju. Taj imetak je mogao biti bolje potroen i to na
siromane muslimane. Neka niko ne kae kako sam smijenio snana
ovjeka i na njegovo mjesto postavio blagog, j er je Allah s njim i Allah
e mu pomoi.2
Ovoga puta niko nije nita rekao.
Glasnik je stigao u Damask dok je opsada bila u toku. Znao je za
sadraj pisma. Bio je inteligentan ovjek, pa je pretpostavio da bi efe
kat ovog pisma bio katastrofalan po moral muslimanske vojske. Zato
je svima rekao da donosi radosne vijesti o stizanju pojaanja musli
manima. Kada je stigao u Ebu Ubejdin ator, predao mu je pismo.
1 Taberi, 2/622.
2 Taberi, 2/622.
402
Otri rez
Nakon to j e proitao pismo, Ebu Ubejde je bio zateen. Nije e
lio ovako neto. Znao j e da j e Halid uzor vojnicima i da j e njegovo
prisustvo, kao komandanta, bilo vrlo vaan faktor za moral musli
manske vojske. Ovaj trenutak nije bio pogodan za objavljivanje sadr
aja pisma. tavie, Ebu Ubejde nije smatrao potenim da preuzeme
komandu kad je Halid sve tako dobro organizovao. Zato je odluio
utjeti o tome sve dok se ne okona opsada Damaska. Glasnik ga j e
uvjeravao da o sadraju pisma nije nikome nita rekao, pa ga j e Ebu
Ubejde j o j ednom napomenuo da tako i ostane.
Opsada je nastavljena, a muslimani nisu znali nita o promjena
ma. ak i kad su se Ebu Ubejde i Halid ubjeivali oko predaje Dama
ska, Ebu Ubejde nije potegnuo ovaj adut jer j e smatrao da bi to bilo
nekorektno. Zato j e Halid potpisao ugovor sa stanovnicima Dama
ska, a ne Ebu Ubejde.
Halid j e polahko itao pismo koje mu j e Ebu Ubejde pokazao.
Bilo je potpuno jasno. Smijenjen je, a Ebu Ubejde je novi komandant.
Iz datuma na pismu Halid zaklj ui da j e pismo staro vie od mjesec
dana, a Ebu Ubejde ga j e dobio naj manje prije tri sedmice. Pogledao
je Ebu Ubejdu i upitao ga:
- Zato si ovo krio od mene? Neka ti se Allah smiluje!
- Nisam htio naruavati tvoj autoritet dok si se borio protiv nepri-
jatelja - odgovori Ebu Ubejde.1
- Neka se Allah smiluje Ebu Bekru. Da j e on iv, ovo se ne bi do
godilo - progovori Halid nakon krae stanke.2
Polahko se okrenuo i otiao u svoj ator. Te noi je Halid plakao
za Ebu Bekrom.3
Slijedeeg j utra, 2. oktobra 634. godine (3. abana 13. godine po
Hidri) vojska je skupljena pa su j oj objavljene promjene - promjena
halife i promjena komandanta u Siriji. Toga dana su muslimani u Da
masku dali prisegu novom halif.
1 El-Belazuri, 122.
2 Jakubi, Tarih, 2/14.
3 Vakidi, 62.
403
Halid ibn Velid
Ako je i bilo ozlojeenosti ili gorine u Halidovom srcu, on to
nimalo nije pokazivao. Samo je kratko rekao:
- Ehu Bekr je umro, Omer je novi halifa i bit emo mu biti pokorni. 1
Halid nije uinio nita to bi muslimane navelo na zaklj uak da j e
nezadovoljan ili da se protivi halifnoj odluci. Znao j e da bi to izazvalo
katastrofalne posljedice po muslimansku vojsku. To bi bila posljednja
stvar koju bi pravi vojnik i musliman uinio.
Kad bi glavnokomandujui armije bio smijenjen, on obino vie
ne bi uope sluio, a ako bi i sluio, onda to vie ne bi bilo u istoj je
dinici. On se tad povlai i trai premj etaj ili bude premjeten negdj e
drugdje. Ali, Halidova sudbina je bila da se bori i osvaja. Imao je sve
potrebne sposobnosti i vjetine da to i ispuni. Ovdj e vidimo nezabi
ljeen fenomen. Najvei general toga vremena, najvei general prvog
milenija kranske ere je spreman sluiti u nioj jedinici sa istim a
rom kao to j e sluio kao glavnokomanduj ui. Ova spremnost poka
zuje duh tadanjih muslimana.
Sedmicu nakon to j e Ehu Ubejde preuzeo komandu nad musli
manskom vojskom, jedan kranski Arap je doao do njega i informi
sao ga o sajmu koji e se za nekoliko dana odrati u Ebul Kudsu. Na
ovom saj mu e biti svi trgovci iz azijskog dijela Bizantijskog carstva
i donijet e sa sobom mnogo skupocjene robe. Muslimani bi sa jed
nim odredom konjanika mogli doi i pokupiti velike koliine plijena.2
Ovaj Arap nije mogao rei da li e tamo biti bizantijskih voj nika koji
bi obezbjeivali sajam. Jedino j e bilo poznato da se u Tripolisu, na
obali Sredozemnog mora, nalazi jak garnizon Bizantijaca.
Ehu Ubejde j e razgovarao sa ratnicima koj i su bili kod njega i tra
io dobrovoljca koji bi predvodio odred u napadu na sajam. Javio se je
dan golobradi mladi koji j e odisao entuzijazmom. Bio j e to Abdullah,
sin Daferov. Dafer je bio amidi Allahova Poslanika, alejhisselam,
i poginuo je kao komandant na Mu'ti, kako smo to ve opisivali. Ehu
Ubejde je prihvatio Abdullahovu ponudu i dao mu 500 konjanika.
Odred je odjahao 14. oktobra 634. godine ( 15. abana 13. godine
po Hidri) pod svjetlou punog mjeseca. Sa Abdullahom je jahao je-
l Vakidi, 62.
2 Ebul Kuds je danas poznat kao Ebla. Smjeten je na istonom podnoju Libanonskog gor
ja u blizini Zahle, oko 70 kilometara od Damaska na putu za Balbek.
404
Otri rez
dan izuzetan ashab. Bio je to Ehu Zerr el Gifari. Slijedeeg j utra j e ne
strpljivi Abdulah sa 500 ratnika napao 5 000 bizantijskih vojnika koji
su obezbjeivali saj am. Mladi Abdullah j e traio slavu, a Ehu Zerr je
traio smrt na Allahovom putu, tako da niko nije mogao zaustaviti
muslimane. Ova hrabrost e se ubrzo pretvoriti u katastrofu. Nakon
kratke borbe muslimani su bili potpuno okrueni. Bilo je jasno da se
niko nee izvui. Uvidjevi da nema nikakvog izlaza, iskusni ratnici
su formirali krunu odbranu i odolijevali napadima. Odluili su se
boriti do posljednje kapi krvi.
Jedan musliman se ipak uspio izvui iz okruenja i brzo odgalopi
rao u Damask. Ehu Ubejde je sjedio sa svojim generalima kad je stigao
ovaj jaha i obavijestio ga o svemu. Moralo se hitno reagovati ili e
muslimani izginuti do posljednjeg. Ehu Ubejde se sjetio rijei halife
Omera: "Ne alji muslimane u unitenje radi plijena: Bila j e to njego
va prva odluka od kako je postao glavnokomandujui. Ako bi doivio
neuspjeh, to bi se vrlo loe odrazilo na moral muslimanske vojske.
- O oe Sulejmanov. U ime Allaha traim od tebe da ide spasiti Ab
dullah b. Dafera. Ti si jedini koji to moe - ree Ehu Ubejde Halidu.
- Allahovom voljom, ja u to sigurno uiniti. Samo sam ekao na
tvoje nareenje - odvrati mu Halid.
- Ustruavao sam se traiti to od tebe - pravdao se Ehu Ubejde.
- Tako mi Allaha, kad bi malo dijete bilo moj komandant, j a bih
ga posluao. Kako ne bih posluao tebe koji si daleko iznad mene u
islamu i kad te je Allahov Poslanik nazvao Povjerenikom ummeta?
Nikada neu dostii tvoj stepen. Izjavljujem da sam svoj ivot posve
tio na putu Allaha Uzvienog - umiri ga Halid.
- Neka ti se Allah smiluje, o oe Sulejmanov. Idi i spasi svoju bra
u - jedva progovori, do suza ganuti, Ehu Ubejde.1
Za pola sata je Mobilna jedinica galopirala u pravcu Ebul Kudsa.
Na elu su bili Halid i Dirar. Halid j e spasio opkoljene muslimane.
Veina njih je preivjela. Zatim j e odjahao do trnice u Ebul Kudsu i
pokupio mnogo plijena. Tom prilikom je nekoliko puta ranjen, ali j e
to bila Halidova svakodnevnica, pa se to uope nije primjeivalo.
Vakidi, 66.
405
Halid ibn Velid
Ova Halidova akcij a pokazuje kako je primio smjenjivanje sa mje
sta glavnokomandujueg. Ebu Ubejde je pisao halif Omeru o ovoj
akciji. Visoko je pohvalio Halidov angaman.
Posljednje promjene na vrhu muslimanske drave e davati novi
tempo voj nim akcij ama muslimana. Omerov stil vladanja je bio dru
gaiji od stila njegovog prethodnika. Dok j e halifa Ebu Bekr uopeno
odreivao zadatke i podruja operacija, halifa Omer je esto specif
cirao ciljeve za svaku bitku. Ponekad j e ak odreivao ko e koman
dovati krilima. Postavio j e slubu bezbjednosti koja j e nadgledala po
naanje visokih ofcira. Halifa Omer j e bio dobro obavijeten o svim
dogaajima u islamskoj armiji. 1
Halifa j e potvrdio komandante ostalih korpusa, onako kako ih je
imenovao Ebu Bekr. Amr b. As e komandovati u Palestini, Jezid u
Damasku, urahbil u Jordanu i Ebu Ubejde u Homsu nakon to ga
zauzme. Ova komandna mjesta su podrazumijevala ne samo vojno
komandovanj e nego i administrativno i politiko voenje provincija.
urahbil j e tako bio i namjesnik distrikta Jordan. Ebu Ubejde j e bio
komandant cijele vojske, ali samo kad se korpusi zajedno bore protiv
Bizantijaca. Halifa Omer nije posebno naznaio Halidovu ulogu. Pre
ma njegovoj naredbi, on e sluiti pod komandom Ebu Ubejde koji
ga je postavio za komandanta korpusa iz Iraka u ijem sastavu je bila
Mobilna jedinica. Po vojnoj hijerarhiji je Halid bio jednak ostalim ko
mandantima korpusa, ali nij e imao nikakve politike moi.
Ovakvo ureenje j e neizbjeno donijelo usporenje operacija. Ebu
Ubejde je bio veliki ovjek i neustraiv borac. Tokom nekoliko sli
j edeih godina on e postati izvrstan general. vrsto se oslanjao na
Halida i drao ga uz sebe kad god je to bilo mogue, ali nikada nije
dostigao strateko vizionarstvo i taktiki osjeaj koji je Halid imao.
Vrlo esto je Ebu Ubejde sazivao ratno vijee i esto je pisao u Medi
nu traei da mu se odredi slijedei cilj. Dok je Halid poput tornada
urio iz bitke u bitku, koristei brzinu i iznenaenje, Ebu Ubejde se
mnogo sporije kretao. Ipak, Ebu Ubejde je pobjeivao u bitkama.
Sa novim komandantom na elu muslimanske vojske, nastavljeno
je osvaj anje Sirije.
l Taberi, 2/658.
406
BITKA KOD FAHLA
Bitka kod Fahla
U narednim poglavlj ima emo vie rei o Heraklijevom karakteru
i o njegovim naporima da spasi svoje carstvo od nadiruih muslima
na. Bio je proraunat ovjek koji nije odustajao od svoj ih namjera sve
dok bi postojala i najmanja nada u njihovo ostvarenj e. Nakon doga
aja kod Ebul Kudsa, Heraklije je sakupio novu armiju sastavljenu od
trupa iz sjeverne Sirije, Dezire i Evrope. U ovu vojsku su ukljuene
i jedinice koje su preivjele bitku iz Poljane brokata. Dio vojske je sa
kupljen u Antiohi, a dio u Sredozemnim lukama u Siriji i Palestini.
Krajem decembra 634. godine (poetkom zul - kadea 13. godi
ne po Hidri) je zapoela koncentracija vojske u Baisanu zapadno
od rijeke Jordan. Odavde bi vojska krenula istono i presjekla musli
manima komunikacije sa Arabij om. Prema ovom planu Bizantijci e
izbjei direktan sukob sa muslimanima u Damasku, ali e ih blokirati
i prisiliti na naputanje Damaska. U Fahlu, gradu neto istono od
rijeke Jordan se nalazio garnizon srednje veliine i sukobio se sa mu
slimanskim konjikim odredom pod komandom Ebul Evera.
Muslimani su imali obavjetajne podatke o ovoj novoosnovanoj
bizantijskoj armiji. Znali su da ona broji oko 80 000 ljudi pod koman
dom generala Sakalara, sina Mihrakovog. Bilo je jasno da e ove sna
ge obuhvatiti i blokirati puteve kojima je komunicirala muslimanska
vojska. Ebu Ubejde je sazvao ratno vijee na kojem je zakljueno da
se muslimani moraju pokrenuti i slomiti ovu voj sku, ali e u Dama
sku ostaviti snaan garnizon koj i e tititi grad sa sjevera i zapada.
Sada su se muslimani odmorili i potpuno oporavili od posljednjih
bitaka. Pristiglo je dosta pojaanja iz Arabije a i mnogi ranjenici su se
oporavili i bili su sposobni ponovo ratovati. U tom trenutku, musli
mani u Siriji su imali armiju od oko 30 000 ljudi organizovanih u pet
korpusa razliitih snaga.
409
Halid ibn Velid
Jezid j e bio komandant korpusa i namjesnik pokrajine Damask, pa
j e zato sa svojim korpusom ostavljen u gradu. urahbil j e bio namje
snik pokrajine Jordan, u kojoj su bili gradovi Baisan i Fahl. Po nalogu
halife Omera, Ebu Ubejde je privremeno predao komandu urahbilu,
ali samo za predstojeu operaciju. U drugoj sedmici j anuara 635. go
dine, muslimanska vojska je odmarirala iz Damaska pod urahbilo
vom komandom. Kao prednje osiguranje postavljen je korpus irakih
veterana sa Halidom na elu. Sredinom j anuara muslimani su stigli u
Fahl. Ebu Ever je zauzeo grad, a garnizon je protjeran.
Kada j e bizantijski garnizon doznao za pokret muslimana iz Da
maska, odmah je napustio Fahl i prikljuio se glavnini snaga u Baisa
nu. Ne elei biti ometani u Baisanu prije negoli zavre pripremu voj
ske, Bizantijci su postavili branu na rijeci Jordan nekoliko kilometara
od linije Baisan - Fahl i potopili podruje koje se prua uz obje obale
rijeke. Time su bili potopljeni i neki putevi kojima se trebala kretati
muslimanska vojska. Muslimani su se izvrsno snalazili u pustinjama,
nedavno su nauili neto o brdima, ali je sada pred njima bila voda
i mulj. O tome nisu znali nita. Bilo je to neto sasvim novo za njih.
Ipak, odluili su savladati ovu prepreku.
urahbil je rasporedio armiju u podnoju brda oko Fahla u pravcu
sjever - zapad. Na krilima su komandovali Ebu Ubejde i Amr b. As. Di
rar je komandovao konjicom, a Hali d je sa svojim korpusom bio na elu i
vodio je armiju do Baisana. Ubrzo je vodei element zapao u mulj. Uspjeli
su se nekako izvui i vratiti u Fahl. Tako je prola itava sedmica.
Sada je Sakalar, komandant bizantijske armije, procijenio da j e
spreman za napad. Zavrio j e sa svim pripremama. Nadao se da e
zatei muslimane nespremne, jer e se oni osjeati bezbjedno. Prema
njegovim oekivanjima, muslimani e misliti da Bizantijci, kao ni oni,
ne mogu prei preko vode i mulja. Ali j e Sakalar imao vodie koji
su ga vodili kroz poplavljeno podruje, a muslimani su to smatrali
nemoguim. Ubrzo nakon zalaska sunca 23. januara 635. godine (27.
zul - kadea 13. godine po Hidri), Bizantijci su se razvili u borbeni
poredak zapadno od rijeke i krenuli prema Fahlu namjeravajui izne
naditi muslimane nonim napadom na njihove logore.
Ali, urahbil je bio oprezan. Rasporedio je svoje korpuse tako da j e
glavnina uvijek bila spremna za borbu. Takoe j e postavio osmatrae
410
Bitka kod Fahla
u poplavlj enom podruju sa zadatkom da nadgledaju puteve prema
Fahlu. Kada su se Bizantijci pribliili, naili su na muslimane koji su
bili spremni u borbenom rasporedu. Bitka j e odmah zapoela.
Dvije vojske su se borile cijelu no i cijeli sutranji dan. Muslimani
su cijelo vrijeme bili u defanzivi i odbijali sve napade. Tokom jednog
od napada, poginuo j e Sakalar. Kada se ponovo smrailo, Bizantijci
su bili umorni. Muslimani su vrsto stajali na linijam odbrane i nisu
odstupili ni za pedalj. Pod okriljem noi, Bizantijci su se povukli pre
ma Baisanu.

urahbil j e upravo to i ekao. itavo vrijeme j e iscrplj ivao nepri


j atelj a. Sada je bilo vrijeme za kontranapad. Ubrzo su muslimani u
stopu slijedili Bizantijce.
Ovoga puta su se hiljade Bizantijaca izgubile u movarama po
plavljenog podruja. Muslimani su ih progonili, pa ih j e oko 10 000
izgubilo ivote. 1 Ipak, veina se izvukla i stigla u Baisan.
Sada se muslimanska vojska podijelila. Ebu Ubejde i Halid su
ostali u Fahlu, ali e ubrzo otii u Damask i sjevernu Siriju. urahbil i
Amr b. As su preli poplavlj eno podruje i napali Baisan. Snage unu
tar grada su pokuale napasti muslimane iznenadnim izletom, ali su
ih muslimani porazili. Ubrzo su pristali na plaanje dizje. urahbil
je poslije toga produio prema Taberiji koja se takoe predala. Ovo
se deavalo krajem februara 635. godine (zul - hide 13. godine po
Hidri). Sada vie nije bilo nikakvih snaga u pokrajini Jordan koje bi
pruale otpor muslimanima.
Poetkom 14. godine po Hidri urahbil i Amr b. As su obratili panju
na Palestinu. Palestina je bila pod komandom Amra, pa je zato on preu
zeo komandu nad cijelom armijom, dok mu je urahbil bio potinjen.
Dok j e j o bio u Jordanu, Amr je pisao halif Omeru i obavijestio
ga o pozicijama i snagama Bizantijaca u Palestini. Najvee bizantijske
snage su bile u Ednadinu. Halifa je Amru precizirao ciljeve koje treba
zauzeti, a Jezidu je odredio obalu Mediterana kao cilj. Sada je musli
manska armija, osim Halidovog i Ebu Ubejdinog korpusa, operisala u
Mnogi rani historiari smatraju da je ovdje unitena glavnina bizantijske armije. El-Be
lazuri, 122., smatra da j e poginulo oko 10 000 Bizantijaca. Moda je to najprihvatljivije
miljenje.
41 1
Halid ibn Velid
Palestini i na obali Mediterana, dopirui ak do Bejruta. Amrov i u
rahbilov korpus su ili do Ednadina i porazili neprijatelja. Nakon toga
su se korpusi razdvojili. Amr je otiao da osvoji Nablus, Amavas, Gazu
i Dubnu. Tako je Amr zauzeo cijelu Palestinu, a

urahbil je zauzimao
obalne gradove Akru i Tiru. Jezid i njegov brat Muavija su napredovali
prema Damasku i zauzimali luke Sidon, Arku, Debail i Bejrut.
Najvie vremena se potroilo na zauzimanje Cezareje. Jezid i
Muavija su opsjeli ovaj grad, ali je s mora bio otvoren pristup gradu.
Odatle je grad snabdijevan hranom, a dolazilo je i pojaanje. Uprkos
naporima muslimana Cezareja je ostala neosvojena. Opsada je pre
kinuta zbog operacija na Jermuku, ali e biti nastavljena i luka e biti
zauzeta 64. godine ( 19. godine po Hidri) . Do kraja 14. godine po
Hidri (635. godine), Palestina, Jordan i j una Sirija su bili u rukama
muslimana osim Cezareje i Jerusalima.
412
ZAUZIMANJE HOMSA
Zauzimanje Homsa
Krajem marta 635. godine (krajem muharrema 14. godine po
Hidri), Ehu Ubejde i Halid su napustili Fahl i krenuli prema sjeveru.
ekali su u Fahlu sve dok
urahbil nije zauzeo Baisan i Taberiju za
sluaj da mu zatreba pojaanje. Nakon to j e Taberija zauzeta, vie
nije izgledalo da e biti ikakvih otpora u Jordanu.
Nekoliko kilometara zapadno i j ugozapadno od Damaska prua
se travnata ravnica u muslimanskoj istoriji poznata kao Merdu Rum
- Poljana Rimljana. Ehu Ubejde i Halid su napredovali ovom rav
nicom s namjerom da obiu Damask i napreduju prema Homsu. A
onda se Ehu Ubejde sreo sa veom bizantijskom j edinicom.
Kad j e uo za sudbinu Baisana i Tabetije, Heraklije j e pretpostavio
da su muslimani kao strateki cilj odabrali Palestinu i Jordan. Znao j e
da j e u Damasku ostala odreena voj na sila da ga uva, ali j e po njego
vim procjenama bila preslaba. Zato je odluio zauzeti Damask izne
nada i na brzinu. Sa takvim ciljem j e poslao jednu snanu jedinicu sa
generalom Teodorusom na elu. Ova jedinica j e krenula iz Antiohe
preko Bejruta i prila Damasku sa zapada. Tek to se ova jedinica
pokrenula, Heraklije je uo da su se Ehu Ubejde i Halid pokrenuli iz
Fahla prema sjeveru, pa e stii pred Damask kad i Bizantij ci, koji u
tom sluaju nee imati nikakvih ansi da ponovo zauzmu grad. Zato
je Heraklij e naredio da se ove snage pojaaju dodatnim j edinicama i z
garnizona Homsa. Ovo pojaanje j e pod komandom ansa mariralo
iz Homsa direktnim putem za Damask.
Kada su muslimani stigli na ravnicu Merdu Ruma, Teodorus j e
ve bi o tu, pa su se vojske rasporedile u borbeni poredak. Toga dana
je stigao i ans iz Homsa sa svojom jedinicom. Borbeni poredak j e
bi o takav da j e Ehu Ubejde stajao naspram ansa, a Halid naspram
Teodorusa. Nije poznato kolike su bile snage Bizantijaca, ali se moe
pretpostaviti da su bile jaine barem dva snana korpusa. Nije ih mo
glo biti manje, jer se Bizantijci u takvom sluaju ne bi usudili suoiti
sa muslimanima. Ostatak dana su dvije vojske ostale na svoj im bor
benim pozicijama ekaj ui ko e se prvi pokrenuti.
415
Halid ibn Velid
Kada je pala no, Teodorus se odluio na taktiki manevar. Osta
vio je ansa sa njegovim snagama na borbenim pozicijama, dok se
on pod okriljem noi povukao, zaobiao Halida sa boka i pribliio se
Damasku. Namjeravao je angaovati glavninu muslimanske armije u
borbi sa ansom u ravnici Merdu Ruma, dok e on sa svojim kor
pusom na brzinu zauzeti Damask. Bio je to vrlo dobar plan. Pokret je
izveden perfektno. Tek nakon pola noi muslimani su shvatili da na
ravnici Merdu Ruma nedostaje pola bizantijske vojske.
U Damasku su Jezidovi izviai u samu zoru donijeli vijest o do
lasku Bizantijaca. Jezid je odmah izveo snage van grada. Muslimani
se nisu dobro osjeali unutar zidina. Na ravnicama su bili domaini,
pa su odabrali okolinu Damaska kao bojno polje. Nakon izlaska sun
ca poela je bitka izmeu Teodorusa i Jezida. Muslimani su odmah
bili snano pritisnuti jer su Bizantijci bili daleko nadmoniji. Jezid je
odolijevao sve do pred podne kada je situacija postala neodriva. A
onda je bizantijska pozadina napadnuta. Bila je to muslimanska ko
njica. Sve sami veterani iz Iraka sa brzom konjicom na elu. Halid i
njegovi borci su sasjekli bizantijske j edinice u komade. Nekolicina je
uspjela pobjei, a Teodorus j e poginuo. Ubio ga j e Halid u dvoboju.
Zarobljeno je dosta oruja i ratne opreme.
Prethodne noi je Halid prozreo Teodorusove namjere i predloio
Ebu Ubejdi da ostane sam i da se bori sa

ansom dok e on krenuti za


Teodorusom. Ebu Ubejde se sloio pa je Halid u rano j utro krenuo da
spasi Damask i dogodilo se ono to je ve opisano. Dok se Halid bo
rio sa Teodorusom, Ebu Ubejde je napao ansa na Poljani Rimljana.
Ubio j e ansa u dvoboj u. Ravnica se brzo ispunila leevima Bizantija
ca, ali je glavnina izbjegla katastrofu i povukla se prema Homsu.
Neko vrijeme su muslimani proveli u njegovanju ranjenika, po
djeli plijena i zarobljenika. Nakon toga je Ebu Ubejde poslao Halida
sa njegovim korpusom prema Homsu, a on se okrenuo prema Balbe
ku, koji se mirno predao. Ebu Ubejde se nakon toga pridruio Halidu,
koji je ve opsjedao Homs. 1
Nakon nekoliko dana opsade dogovoreno j e primirje. Homs e
platiti 1 0 000 dirhema i dostavit e 100 odijela od brokata i bit e na-
Neki historiari, meu kojima i Vakidi, smatraju da je Balbek zauzet nakon teke bitke.
Ipak, veina historiara smatra da je Bal bek zauzet mirnim putem.
416
Zauzimanje Homsa
rednu godinu poteen od napada muslimana. Ako bi za to vrijeme
stiglo bizantijsko vojno pojaanje u Homs, primirje postaje nevae
e. Kapije Homsa su otvorene. Muslimani su uli u grad. Posjetili su
gradsku trnicu i zaprepastili stanovnike grada svojim potenj em.
Stanovnitvo Kinasarina j e doznalo kako j e Homs izbjegao rat sa
muslimanima, pa su i oni postupili na isti nain. Namjesnici oba ova
grada su uinili najbolje to su u tom trenutku mogli. Sklopili su pri
mirje, ali su se nadali da e im Heraklije poslati pomo, a tada e opet
zaratiti sa muslimanima. Lokalno stanovnitvo je bilo oduevljeno
ponaanjem muslimana. Njihova srca su potpuno osvojena blagou
i ljubaznou muslimana, za razliku od bizantijskih vladara, ija su
arogancija i okrutnost u Siriji bile neto sasvim uobiajeno.
Poto j e rijeio Homs i Kinasarin, Ebu Ubejde j e glavninu vojske
poslao prema sjeveru Sirije. Muslimanska vojska je stigla sve do Ha
lepa. Mnoga podruja su zauzeta, mnogo plijena i roblja se slilo u
muslimanski logor kod Homsa. Zarobljenici su traili slobodu. Na
kon plaanja dizje i izraavanja lojalnosti muslimanskoj dravi, pu
tani su na slobodu sa svojim porodicama i imecima.
Tako j e prolo nekoliko narednih mjeseci. U Palestini su osvajanja
napredovala, dok j e u sjevernoj Siriji vladalo zatij e. Zato j e halifa
Omer poslao pismo Ebu Ubejdi u kome mu nagovjetava potrebu za
daljim napredovanj ima. Ebu Ubejde je sazvao ratno vijee, na kome
je zakljueno da se nastavi sa osvajanjima onih podruja sa kojima
nije sklopljeno primirje.
Poetkom novembra 635. godine (sredinom ramazana 14. godine
po Hidri) muslimanska armija je krenula iz Homsa prema Hamu.
Stanovnitvo ovog grada je srdano doekalo muslimane. Grad se
dobrovolj no predao. I tako grad za gradom: aizar, Afamija (dananji
Kalatul Muzik), Ma'ra Hims (dananji Ma'ratu Nu'man) (vidi kartu
28). Svi ovi gradovi su se mirno predali. U nekim gradovima su musli
mani doekivani uz muziku, ples i veselje. Stanovnitvo je prelazilo u
islam. Nema sumnje da je ovakvom raspoloenju doprinijela blagost
velikodunog Ebu Ubejde.
Dok su muslimani bili u aizaru, saznali su za neprijateljske snage
koje se kreu prema Homsu i Kinasarinu. Bizantijci su prekrili pri
mirje. Ova pojaanja su ohrabrila stanovnitvo Homsa i Kinasarina.
41 7
Halid ibn Velid
Nadali su se uspjehu. Dolazak zime ih je takoe radovao. Arapi nisu
navikli na hladnou kojoj e biti izloeni u svojim atorima dok budu
opsjedali Homs. Heraklije je pisao Harbisu, voj nom komandantu
snaga u Homsu:
- Hrana Arapa j e kamilje meso, a njihovo pie j e njezino mlijeko.
Oni ne podnose hladnou. Borite se protiv njih po hladnoi, tako da
ne ostane nijedan od njih do proljea. 1
Ebu Ubejde j e odluio prvo zauzeti Homs. Nakon to ovo po
druje oisti od neprijatelja, nastavit e sa akcijama u sjevernoj Siriji.
Zato j e pokrenuo trupe ka Homsu. Na elu j e jahao Halid sa korpu
som veterana iz Iraka. Dok se pribliavao gradu, Halid je naiao na
snanu bizantijsku jedinicu rasporeenu du puta. Brzim napadom
je Halid prisilio neprijatelja na povlaenje u tvravu. Bizantijci su se
drali Heraklijevih naredbi da se bore protiv muslimna svakog hlad
nog dana. Kada su se Bizantijci povukli u tvravu, stigao je Ebu Ubej
de sa ostatkom vojske. Rasporedio j e vojsku na etvera gradska vrata
i tako opsjeo Homs.
Grad j e bio okrugao, oko jedan i po kilometar u preniku, opasan
zidinama i opkopima oko zidina. Unutar zidina je bila i jedna tvrava
na brdu. Oko grada se prostirala ravnica kroz koju je na zapadu tekla
rijeka Orontes (danas rijeka Azi).
Ebu Ubejde i Halid su logorovaH sa Mobilnom jedinicom na sje
vernoj strani zidina blizu Rastan vrata. Muslimanska vojska je broj ila
oko 1 5 000 ljudi, a garnizon u Homsu oko 8 000. Ebu Ubejde je ko
mandu nad opsadom grada predao Halidu. Sada je ve bio kraj no
vembra ili poetak decembra (sredina evala mjeseca). Zima u Siriji
je bila estoka.
Naredna dva mjeseca je opsada nastavljena sa neprekidnom mo
notonij om. Svaki dan bi obje strane razmjenjivale strelice, ali nije bilo
sukoba koji bi nagovj etavali ishod situacije. Bizantijci su zlurado gle
dali patnje muslimana. Bili su sigurni da e ih hladnoa unititi ili
e ih otjerati u toplije kraj eve. Nema sumnje da su muslimani patili
od hladnoe, ali svakako ne u toj mjeri kako su to Bizantij ci mislili.
Muslimanske strae nisu poputale. Bili su bili odluni u zauzimanju
Homsa, bez obzira kako dugo morali ekati na to.
1 Taberi, 3/96-97.
418
Zauzimanje Homsa
Nekoliko sedmica kasnije, Bizantijci su shvatili da se muslimani
ne namj eravaju povui. Bilo j e to sredinim marta 636. godine (po
etkom sefera 15. godine), kada j e naj gora hladnoa prola. Propale
su njihove nade da e zima unititi ili otjerati muslimane. U gradu j e
ponestajalo namirnica. Dolaskom proljea muslimani e dobiti nova
pojaanja, pa e biti u jo boljoj pozicij i . Neto se moralo odmah po
duzeti. Lokalno stanovnitvo j e bilo sklono miru, ali je Harbis bio
tipini sin Imperije. Bio je eljan slave. Odluio j e poduzeti iznenadni
ispad iz grada i poraziti muslimane. Kraj opsadi j e bio na vidiku, ali
ne na nain kako je to Harbis predviao.
Jednoga j utra su se otvorila Rastan vrata i 5 000 Bizantijaca je
pojurilo na iznenaene muslimane. Efekat je bio straan. Muslimani
su se povukli i nekako uspjeli organizovati jedinice i pruiti otpor,
ali je bilo oito da e Bizantijci probiti muslimanski front. Onda je
stigao Halid sa Mobilnom jedinicom, preuzeo komandu nad bitkom,
prestroj io muslimane i stvari su se popravile. Tek oko podne su mu
slimani potpuno sredili redove i poeli potiskivati neprijatelja, ali je
njihovo povlaenje okonano tek u sumrak. Muslimani su zaista bili
iznureni otrinom zime, a Bizantijci su se izuzetno dobro borili. Ipak,
ispad Bizantijaca se pokazao neuspjenim, ali je Harbis ostavio sna
an dojam na muslimane.
Slijedeeg j utra j e Ehu Ubejde sazvao ratno vijee. Muslimanski
ofciri su bili deprimirani. Ebu Ubejde j e izrazio nezadovoljstvo zbog
poetnog povlaenja muslimana i davanj a prostora Bizantij cima. Ha
lid mu je rekao da do sada nije sreo tako hrabre Bizantij ce.
- ta nam onda predlae, oe Sulejmanov? - upita Ebu Ubejde.
- Komandante. Sutra ujutro nam dopusti da prekinemo opsadu i ... 1
Rano slijedeeg jutra su Bizantijci vidjeli ubrzane aktivnosti u
muslimanskim logorima oko Homsa. Pakovani su atori i oprema.
Sve je tovareno na kamile. Prije negoli su mogli vidjeti, glavnina sna
ga muslimana je ve odmarirala ka j ugu. Manje jedinice su zaostale
da nadgledaj u pokrete porodica voj nika, prtljage i stoke. Za Bizan
tijce j e ovo znailo osloboenje. Muslimani su se povlaili ka j ugu.
Zima ih je dokrajila.
Vakidi, 103.
419
Halid ibn Yelid
Ali Harbis nije tako mislio. Iskusni ratnik je vidio odlinu priliku za
potpuno unitenje muslimana. Zato je pokrenuo jedinicu od S 000 voj
nika i krenuo u potjeru za muslimanima. Kada su se Bizantijci pribliili
muslimanskom logoru, zatekli su nekoliko muslimanskih boraca koji
su uasnuto bjeali ka jugu ostavljajui porodice, prtljagu i stoku.
Harbis je odluio ne dirati logor za sada. Njime e se pozabaviti ka
snije. Odmah je poslao konjicu da to prije sustigne muslimane. Kada
ih je bizantijska konjica sustigla, bila je uasno iznenaena. Muslima
ni su se naglo okrenuli i napali takvom estinom da su se Bizantijci
odjednom nali u situaciji da se moraju braniti. Na Halidovu naredbu
su se dvije konjike jedinice odvoj ile od muslimanskih snaga i obuhva
tile neprij atelja sa bokova. Sada su Bizantijci bili u klopci. Oaloeni
Harbis se sada sjeao upozorenja koje mu je sveenik uputio:
Ovo je trik Arapa. Oni nikada ne bi ostavili svoje kamile i svoje
obitelji iza sebe.1
Ali je sada bilo kasno za kajanje. Muslimani su ih okruili sa svih
strana. Veina Bizantijaca je leala na krvavoj zemlji. Ispoetka su se
borili kao ranjene zvij eri, ali ih je bivalo sve manje i manje. Zapali su
u oaj i beznae. Halid se sa svoj om malom grupom probio do nepri
j atelj skog centra gdje je naao Harbisa kako se estoko bori. Bizantijci
nisu znali da nije bilo izlaza za njih ak i kad bi se neki od nj ih i uspjeli
izvui iz muslimanskog okruenja. Kad su muslimani zapoeli napad,
j edna grupa od SOO konjanika pod komandom Muaza b. Debela je
odgalopirala prema Homsu. Nj ihov zadatak je bio da sprijee odbje
gle Bizantijce da uu u grad. Kada su se Muazovi konjanici pribliili
gradu, stanovnitvo se panino povuklo u sigurnost zidina. Niko vie
nije mogao ui u grad niti izai iz njega, a muslimanski logor j e sada
bio siguran.
Sukobili su se Halid i Harbis. Bizantijski general j e rikao kao lav.2
Halid j e prvi napao i slomio sablju jednim tekim udarcem. Harbis
je bio dobro okloplj en, te se Halidova sablja se slomila na nekoliko
dijelova. Prije nego se Harbis snaao, Halid ga je dohvatio u hrvaki
zahvat. Dva generala su se nosili u elinom zagrljaj u. Tada je Ha
lid uinio neto to nikada prije nije uinio. Stisnuo je Harbisa tako
Vakidi, 104.
2 Vakidi, 102.
420
Zauzimanje Homsa
snano da mu je poeo lomiti prsa. Harbis se zacrvenio i izgubio dah.
Halidov stisak je bio takav da nije mogao disati. Od siline stiska Har
bisova rebra su izala ispod koe. Kad je prestao i posljednji otpor
bizantijskog generala, Halid ga j e ispustio. Mrtvo tij elo j e palo na
zemlju. Halid ga j e doslovno zgnjeio golim rukama.1 Tada je Halid
uzeo njegovu sablju i nastavio sa borbom.
Kada je Halid iznosio svoj plan o lanom povlaenju, obeao j e
Ebu Ubejdi da e muslimani raskomadati Bizantijce i slomiti im lea.
U tome su potpuno uspjeli. Zabiljeeno je da j e samo oko 100 Bizan
tijaca pobjeglo.2 Muslimani su izgubili 235 ratnika od poetka opsade
do posljednje bitke.
Kada je bitka zavrena, muslimani su se vratili do Homsa i pono
vo ga opsjeli. Stanovnitvo grada j e bilo oaj no. Predloena j e mirna
predaja i Ebu Ubejde j e to prihvatio. Bilo je to sredinom marta 636.
godine (poetkom sefera 1 5. godine po Hidri) . Stanovnitvo je pla
alo dizju u iznosu od j ednog dinara po glavi i mir je zavladao gra
dom. Muslimani nisu uzeli nita kao ratni plijen.
Nakon zauzimanja Homsa muslimani su odjahali na sjever Siri
je sa namjerom da zauzmu itav sjever uklj uujui Halep i Antiohu.
Oko

aizara su naili na manju bizantijsku jedinicu koja je dopremala


namirnice u Kinasarin. Halid ih je napao i zarobio. Nakon to je ispi
tao zarobljenike, doao je do iznenaujuih saznanja koja e promi
jeniti muslimanske planove.
Do sada su muslimani porazili svaku Heraklijevu vojsku, svako
pojaanje i svaku utvrdu. Bizantijci su drhtali od straha. Ali je sada
Heraklije spremao neto to e se poput tornada sruiti na muslima
ne. Ako ne budu oprezni, bit e raskomadani i vraeni u pustinj u.
Isti izvor.
2 Vakidi, 104.
421
UOI JERMUKA
Uoi Jermuka
Operacije u Siriji su nalikovale areni u kojoj su se borile dvije su
protstavljene strane. Zapadno od Sirije i Pelestine se prualo plavo
prostranstvo Mediterana, koj e je zapravo tada bilo tek Bizantijsko
jezero. Na istoku se pruala pustinja, u kojoj su Arapi bili domai
ni. Bizantijci su slobodno plovili morskim prostranstvom, dok su se
Arapi slobodno kretali pustinj om. Niti su muslimani mogli na more
vode, niti su Bizantijci mogli u more pijeska. Obje strane su mogle
manevristi sa lahkoom.
Tako j e svaka strana preferirala svoj teren kako bi se u sluaju
opasnosti mogla povui u sigurnost svoje teritorije. Ovo je vie ilo
na ruku muslimanima jer su se mogli povui u pustinju bez gubitka
svoj ih teritorija. Bizantijci se nisu mogli povlaiti. Morali su braniti
teritorije carstva. Sve ovo je Heraklije imao na umu kada je planirao
slij edeu i najveu operacij u.
Heraklije ( Flavius Heraclius Augustus) je okrunjen 610. godine i
vladat e sve do smrti, 641 godine. Tada je Imperija bila vrlo skuena.
Pruala se na podruja oko Konstantinopolja, dijelove Grke i Afrike.
Za oko dvije decenije vladavine, on je, gutaj ui gorke pilule, uspio
povratiti svu veliinu i slavu Imperije. Porazio je Varvare na sjeveru,
Turke na Kavkazu i visoko civilizirane Perzijance. Ove uspjehe nije
postigao samo ogorenom borbom, nego i izvrsnim promiljanjem i
perfektnom organizacijom. Heraklij e je od glave do pete bio strateg.
Tako je uspio sainiti pravu imperijalnu silu od nekoliko nacija - od
Franaka iz zapadne Evrope do Jermena sa j uga Kavkaza.
425
Halid ibn Velid
Sada je Heraklije ponovo gutao gorke pilule. Najbolnije od svega
je bila injenica da su ga porazili pripadnici nacije koju su Bizantijci
prezirali. Arapi ni u snu nisu mogli biti prijetnja njegovoj Imperiji.
Svi manevri protiv muslimana su propali. Prva koncentracija njegove
armije je bila kod Ednadina. Halid ih je do nogu potukao. Heraklije
je onda odluio po svaku cijenu odbraniti Damask. I tu je izgubio.
Zatim j e koncentrisao svjee trupe u Baisanu, ali ga j e urahbil ovoga
puta potpuno razbio. Nakon toga je pokuao povratiti Damask, ali su
ga Ebu Ubejde i Halid osujetiti. Zatim je izgubio skoro cijelu Palesti
nu i Siriju sve do Homsa na sjeveru.
Sada je Heraklije odluio poduzeti operaciju koja e potpuno
zaokrenuti situaciju. Podii e takvu vojsku kakva nikad ranije nije
viena u Siriji. Porazit e muslimane tako snano da e se samo ne
kolicina njih izvui. Na taj nain e sadanji poraz preokrenuti u sla
vodobitni uspjeh.
Krajem 635. godine, dok je Homs bio pod opsadom, Heraklije j e
zapoeo pripreme za veliku operacij u. Sakupljeni su mnogi korpusi
iz cijelog carstva. Sa korpusima su jahali plemii, prinevi i najvei
crkveni uglednici. Do maja 636. godine opremljena je i koncentri
sana armija od 1 50 000 ljudi u podruju Antiohe i sjeverne Sirije.
Ova mona sila je sadravala trupe iz Rusije, Slavene, Franke, Grke,
Gruzijce, Jermene i kranske Arape.1 Svi kranski narodi u Imperij i
su poslali svoje trupe da se bore u krstakom ratu protiv nadolazeih
muslimana. Ova sila je organizovana u pet armija od po 30 000 ljudi.
Komandanti armija su bili:
l . Mehan - kralj Jermenije
2. Kanatir - ruski princ
3. Gregori
4. Dairdan
5. Debla b. El Ejham - kralj Arapa Gassana
Mehan j e komandovao vojskom koju su sainjavali isklj uivo Jer
meni.2 Debla j e komandovao uglavnom kranskim Arapima. Kana
tir j e komandovao svim Rusima i Slavenima. Svi ostali Evroplj ani su
l Vakidi, 1 00.
2 Mehana neki historiari nazivaju Behan.
426
Uoi Jermuka
bili pod komandom Gregorija i Dairdana. 1 Mehan je bio komandant
cijele Imperijalne armije.
U to vrij eme su muslimani bili razdvojeni u etiri grupe:
l. Amr b. As j e bio u Palestini,
2. urahbil bijae u Jordanu,
3. Jezid je opsjedao Cezareju,
4. Ebu Ubejde i Halid su u Homsu i sve do kraj njeg sjevera Sirije.
Sada su muslimani bili vrlo ranjivi. Svaki korpus je mogao biti
napadnut i ne bi imao nikakvih ansi. Heraklije je odluio iskoristiti
ovu situaciju, pa je aktivirao svoj plan.
Cezareja je bila pojaana sa mora i imala je trupe od oko 40 000
ljudi. Ove snage su potpuno vezale Jezidov korpus, koji je opsjedao
ovaj grad. Ostatak Imperijalne sile e operisati kako slijedi:
l. Kanatir e se kretati obalnim putem do Bejruta, prii Dama
sku sa zapada i odsjei Ebu Ubejdu.
2. Debla e marirati iz Halepa putem za Homs preko Hame i
drati muslimane vezane u podruju Homsa. Kranski Arapi
e biti prvi koji e se sukobiti sa muslimanima. Heraklije je
rekao Debli: "Sve se najbolje sobom unitava, nita ne sijee
elik bolje od elika:'2
3. Dairdan e se kretati podrujem izmeu obale i puta za Ha
lep pa e prii Homsu sa zapada i napasti muslimane sa boka,
dok e Debla napadati sa fronta.
4. Gregori e ii prema Homsu sa sjeveroistoka i napasti musli
mane sa njihovog desnog boka u isto vrijeme kad napadne i
Dairdan.3
5. Mehanova armija e ii iza kranskih Arapa i sluit e kao
opa rezerva.
Na ovaj nain e muslimani biti prugutani silom koja je bila vie
struko jaa i koja e djelovati napadaj ui sa svih pravaca i zatvarajui
Vakidi, 106.
2 Isti izvor.
3 Vakidi, 107., opisuje ovaj pravac napredovanja kao "pravac od Iraka". Ali skoro cijeli za
padni Irak je tada bio u muslimanskim rukama, pa je ta mogunost neprihvatljiva.
427
Halid ibn Velid
sve puteve (vidi katru 19 na stranici 429). Ovo e biti mnogo vie nego
to muslimani mogu podnijeti. Poto unite muslimane kod Homsa,
Imperijalna sila e krenuti j uno, dok e trupe iz Cezareje krenuti od
obale i u nekoliko bitaka e napasti i unititi sve muslimanske snage.
Glavna uzdanica im je bila daleko vea snaga od muslimanske.
Specijalne slube su angaovane diljem Imperije. Generali i bi
skupi su dizali moral Imperijalnoj sili da se bore u odbrani svoje ze
mlje i vj ere. Tako je ova sila krenula iz Antiohe i sjeverne Sirije sre
dinom j una 636. godine. Kada je prethodnica Debline armije stigla
u Homs, tamo nisu zatekli muslimane. Kanatirova armija je stigla do
Damaska, ali ni tamo nije bilo muslimana. Nigdje na sjeveru ih nije
bilo. Ptice su odletjele.
Jo u aizaru, Halid je od zarobljenika saznao za Heraklijeve pri
preme. Muslimani su imali odlinu obavj etaj nu slubu. Nijedan vei
pokret nije mogao ostati nezapaen. ak su imali agente u bizantij
skoj vojsci. Kako su dani odmicali, tako su informacije pristizale i
mozaik se slagao. Prije nego su zapoeli glavni pokreti, muslimanima
je bilo j asno o emu se radi. ak su znali i za pojaanja u Cezareji i
njihovu snagu.
Muslimani su bili zateeni ovim vijestima. Svaka nova vijest j e
bila sve gora. Na horizontu su se ukazivali crni oblaci. Halid je pot
puno shvatio Heraklijev plan, a shvatio je i svu ranjivost muslimana
u Homsu i aizaru. Najbolje rjeenje je bilo povui snage sa sjevera
i iz centralne Sirije i koncentrisati ih blizu pustinje. Ebu Ubejde j e
prihvatio ovaj prijedlog pa j e naredio povlaenje armije u Debiju,
koja je bila raskrsnica puteva iz Sirije, Jordana i Palestine. Takoe
je naredio
urahbilu, Jezidu i Amr b. Asu da odustanu od zauzetih
teritorija i da mu se prikljue u Debiji. Tako su Ebu Ubejde i Halid
sa dijelovima Jezidovog korpusa bili u Debiji prije nego su Bizantijci
stigli u Damask. Za sada su muslimani izbjegli sigurno unitenje.
Nakon osvajanja Homsa muslimani su skupljali dizju od lokal
nog stanovnitva. Samo radi podsjeanja kazat emo da je dizja po
rez koji plaaju nemuslimani kao nadoknadu za nesluenje u musli
manskoj vojsci i kao znak lojalnosti islamskoj dravi. Zauzvrat im
muslimani garantuju sigurnost. Poto su muslimani sada naputali
grad i nisu vie mogli garantovati sigurnost stanovnitvu, Ebu Ubejde
428
Uoi Jermuka
KARTA 1 9.
PRAVAC NAPREDOVANJA BIZANTI JSKE I MPERIJALNE ARMI JE
U KONTRAOFANZIVI NA MUSLI MANE
SREDOZEMNO
MORE
Jezero
Tiberi us
. HALEP
LATAKIA


BALBEK

DAMASK
DEBIJA
e
FAHL
HAMA

Muslimani
Kanatir
Dairdan
Debi a
Gregori
Meha n
T
Sjever
429
Halid ibn Velid
im je vratio sav novac koji je prikupljen na ime dizje. Ebu Ubejde im
se obratio:
- Mi vie nismo sposobni da vas zatitimo. Preputeni ste sami sebi.
- Tvoja pravda je bolja od okrutnosti i nepravde u kojoj smo bili
prije tebe - govorio j e narod.1
Ebu Ubejde je i ostalim komandantima naredio da u vezi s dizjom
postupe kao i on. I zaista, svi komandanti su prije povlaenja vratili
narodu njihov novac.2 Ovako neto se nikad ranije nije dogodilo.
Sredinom j ula 636. godine prethodnica Imperijalne armije je us
postavila kontakt sa izvidnicom muslimana na podruju izmeu Da
maska i Debije. Ebu Ubejde j e bio duboko zabrinut. Bitka j e bila
neizbjena i mogla bi znaiti propast muslimana u Siriji. Snaga ne
prijatelja j e bila oko 200 000 ratnika. Kakva nona mora! Ebu Ubejde
nije brinuo za sebe. Brinuo je za muslimansku armiju. U potrazi za
idejama, sazvao j e ratno vij ee.
Ofciri su sjedili u tiini, zabrinuti tekom situacijom. Zatim su
poeli govoriti. Jedni su govorili o povlaenj u u Arabiju gdje bi mu
slimani saekali da oluja Bizantijaca proe, pa bi se ponovo vratili u
Siriju. Ovaj prijedlog je odbaen jer' bi to znailo potpuno naputanje
osvojenih teritorija i povratak iz obilja Sirije u pustinjsku glad. Drugi
su govorili o borbi ovdje i sada sa potpunim pouzdanjem u Allaha
Svevinjeg. Ovaj prijedlog je podrao najvei broj ofcira. Raspoloe
nje ratnog vijea nije odavalo nadu i entuzijazam, ali je odlunost za
borbu bila neupitna. Apsolutna veina je bila za prihvatanje borbe.
- O oe Sulejmanov! Ti si hrabar ovjek i dobro prosuuje. Reci
nam ta misli o ovome? - obrati se Ebu Ubejde zamiljenom Halidu.
- Ono to su ostali rekli je dobro. Ja imam drugaije poglede na
situaciju, ali ne bih se suprotstavljao veini - odgovori Halid.
- Ako ima neke zamisli, slobodno ih iznesi i mi emo postupiti
kako ti kae - podsticao ga je Ebu Ubejde.
- Znaj komandante da e svoj im ostankom ovdj e pomoi nepri
j atelj u. U Cezareji koja nije daleko odavde ima oko 40 000 ljudi koj i-
El-Belazuri, 143.
2 Ebu Jusuf, 139.
430
Uoi Jermuka
ma komanduje Konstantin, sin Heraklijev. 1 Savjetujem ti da se pokre
nemo odavde i da doemo na Jermuk ostavljajui Azru iza sebe. Tako
e halif biti lake da nam poalje pojaanje, a ti e ispred sebe imati
veliku ravnicu koja je pogodna za manevrisanje nae konjice.2
Halid nije govorio doslovno onako kako je navedeno, ali je to sr
njegova govora. Zaista je Konstantin iz Cezareje mogao napasti mu
slimane sa pozadine u Debiji dok bi se oni borili sa Imperijalnim
snagama sa sjevera. Halidov plan j e jednoglasno, prihvaen pa su se
muslimani pokrenuli. Halid j e jahao na zaelj u sa Mobilnom j edini
com kao pozadinskim osiguranjem. Umjesto ostanka u Debiji, Halid
se pokrenuo naprijed i sudario sa bizantijskom prethotnicom koju je
porazio i potisnuo prema Damasku. Nekoliko dana kasnije Halid je
sustigao glavninu muslimanske vojske.
Muslimani su uspostavili logor na istonom dijelu ravnice Jer
muk. Tana lokacija nije poznata ali je to vjerovatno bilo j uno od
pravca koji spaja dananja sela Nava i
eik Miskin postavljajui se
nasuprot sjeverozapada, tako da mogu zaustaviti napade sa sjevera.
Nedaleko od muslimanskog logora na istoku su se pruala brda lave
koja su zadirala sjeveroistono sve do Azre.
Nekoliko dana kasnije bizantijska vojska predvoena lahko naoru
anim kranskim Arapima suoila se sa muslimanskom prethodni
com na ravnici Jermuk. Pravac sa kojeg su Bizantijci doli nije sigurno
poznat, ali je to najvjerovatnije bilo iz pravca sjeverozapada. Bizan
tijski logor j e bio dug oko 35 kilometara. Prostor izmeu dva suprot
stavljena logora je iznosio oko 20 kilometara. Nakon to su Bizantijci
stigli i uspostavili logor, bilo j e oito iz kojeg pravca e napasti. Ehu
Ubejde j e postavio muslimaski logor tako da gleda na budui front. To
je ono to j e Halid htio: u pozadini j e Azra a Jermuk je na boku.
Sada su se vojske pripremale za bitku. Sainjavani su planovi, pre
gledana je oprema i naoruanje. Kada bi muslimani pogledali na bi
zantijski logor, uinilo im se da vide roj skakavaca.3 Tek to su se Bi
zantijci smjestili u logoru, od Heraklija je doao glasnik sa nareenj em
da se ne zapoinje sa neprijateljstvima dok se ne istrae sve moguno-
Prema Gibbon u, 5/333., Konstantin, namjesnik Cezareje, je bio najstariji Heraklijev sin.
2 Vakidi, 109.
3 Vakidi, 1 18.
431
Halid ibn Velid
sti mirnog razrjeenja situacije. Mehan je imao ovlatenja da ponudi
velikodune uslove muslimanima ako se povuku u Arabiju. Zato je po
slao generala Gregorija koji e pregovarati sa muslimanima. Gregori
je Ebu Ubejdi ponudio da muslimani odu iz Sirije nosei sa sobom
sve to su skupili i da se vie ne vraaj u. Bizantijci ih u tom sluaju
nee napasti. Ebu Ubejde je odbio ovu ponudu. Sada je Mehan poslao
Deblu nadaj ui se da e Arap bolje razgovarati sa Arapima. Debla je
uinio najbolje ta je mogao, meutim Ebu Ubejde je i njega odbio.
Nakon dva neuspjela pokuaja mirnog razrjeenja situacije, Me
han je shvatio da je bitka neizbjena. Zato je poslao Deblu da pokua
sa probnim napadom na muslimane. Bilo je to krajem j ula mjeseca
636. godine (sredinom dumadel ahira 1 5. godine po Hidri) . Kada se
Debla pribliio muslimanima, naao ih je u borbenom poretku pot
puno spremne za bitku. Prije nego su kranski Arapi uspjeli napasti
prema njima je pojurila muslimanska konjica koju je vodio Halid. Kr
ani se brzo povukoe i izvijestie Mehana da bitka sa muslimanima
nee biti tako lahka.
Narednih tridesetak dana nije bilo veih borbenih aktivnosti na
ravnici Jermuk. Razlog za ovakvo mirovanje nije poznat. Moemo
pretpostaviti da je to bilo zato to muslimani nisu bili dovolj no snani
da bi napadali, a Bizantijci pak nisu bili dovolj no odluni za tako ne
to. Za to vrijeme je muslimanima stiglo pojaanje od oko 6 000 lju
di, od kojih j e veina bila iz Jemena. Sada su muslimani na Jermuku
imali vojsku od 40 000 ratnika meu kojima je bilo oko l 000 ashaba
Allahova Poslanika, alejhisselam. Tu je bilo i oko 100 boraca iz Bitke
na Bedru - prve bitke u islamu. Meu muslimanima je bilo i nekoliko
izuzetnih osoba kao to je Zubej r b. Avvam, Poslanikov, alejhisselam,
bliski roak i jedan od deseterice obradovanih. Tu je bio i Ebu Sufan
i njegova supruga Hind.
Proao j e mjesec dana od kad su muslimani odbili posljednju
ponudu mirnog rjeenja sukoba. Zato je Mehan odluio ovoga puta
lino pregovarati. Traio je da muslimani poalju svog izaslanika u
njegov tab. Ebu Ubejde je poslao Halida sa nekolicinom ljudi. Halid
i Mehan su se sreli u logoru Bizantij aca. Zahtjevi obje strane su bili
teko suprotstavlj eni. Nije bilo mogue nai sredinu. Mehan je prije
tio velikom vojskom i nudio velike svote novca svakom muslimanu
432
Uoi Jermuka
pa i halif u Medini. Ali to nije ostavilo nikakav dojam na Halida, koji
je ostao dosljedan: islam, dizja ili sablja. Mehan j e izabrao posljed
nju varijantu.
Nakon to su se Halid i Mehan razili svima j e bilo jasno da prego
vora vie nee biti. Dosegnuta je taka sa koje nema povratka. Idueg
dana e bitka poeti.
Ostatak dana je proveden u ubrzanim aktivnostima. Obje strane
su se pripremate za bitku. Planovi su okonani i naredbe su izdate.
Korpusi i regimente su dobro rasporeeni. Svako je znao svoje mje
sto u predstojeoj bici.
Obje strane su se molile za pobjedu. Sveenici su mahali krsto
vima i pozivali vojsku da umre za Isusa. Desetine hiljada Bizantijaca
su dali zavjet da e umrijeti u borbi i da nee bjeati od neprij atelj a.
Mnogi od njih e ostati vjerni svojoj zakletvi.
Bojno polje koje se prualo izmeu dva logora bila je ravnica Jer
muk. Sa zapadne i j une strane bilo je zatvoreno dubokim jarugama.
Na zapadu j e rijeka Vadi Rekad, koja se uliva u Jermuk u blizini Jaku
ze. Ova rijeka tee sa sjeveroistoka prema j ugozapadu. Duga j e oko
20 kilometara. Protie kroz duboke jaruge i formira vrlo strme obale.
Rijeku j e mogue prei na nekoliko mj esta, ali j e bio samo jedan vei
gaz. Juno od bojnog polja se pruao kanj on rijeke Jermuk, koji poi
nje kod Delina. Nakon toga kanjon zavija oko 30 kilometara sve do
mjesta gdje se u nj u uliva Vadi Rekad. Rijeka Jermuk nastavlj a dalje
i uliva se u rijeku Jordan j uno od jezera Tiberijus (Jezero Galileja).
Jermuk izvire sjeveroistono od Delina. Sve do Delina njeno ime
je Harir, a od Delina je to Jermuk. Vano je napomenuti da je samo
sjeverni i centralni dio ravnice Jermuk bio bojno polje.
Dva naj znaaj nija objekta na bojnom polju su rijeke Vadi Rekad
i Jermuk. Obale ovih rijeka su visoke oko 300 metara. Strmine ovih
obala su predstavljale posebnu tekou za pokrete. Veim dijelom su
ove obale zapravo strme litice.
Jedini dominantni objekat na ravnici Jermuk je brdo Samain, oko
5 kilometara j ugozapadno od dananjeg sela Nava. Ovo brdo je visoko
oko 90 metara, pa se sa njega moglo nadzirati cijelo bojno polje. Svaki
general bi ga po svaku cijenu htio imati u svojim rukama. Nakon ove
433
Halid ibn Velid
bitke, brdo Samain e dobiti ime Debel Demua (Brdo zborita), jer
se na njemu okupila muslimanska voj ska. Osim ovog brda nije bilo
drugih dominantnih objekata na bojnom polju.
Ravnica Jermuk je uglavnom bila ravna, padaj ui blago od sjevera
prema j ugu. Samo mjestimino je bila blago zatalasana malim bre
ulj cima. Tu je bio jo jedan vaan taktiki objekat. Bio je to Alan,
mala rjeica koja je tekla prema j ugu i ulivala se u Jermuk. Zadnjih
desetak kilometara tok rjeice Alan je iao kroz jaruge koje nisu bile
tako teko savladive kao one kroz koje je tekao Jermuk i Vadi Rekad.
Bojno polje je bilo idealno za manevre pjeadije i konjice. Osim ju
nog dijela toka Alana nije bilo nikakvih smetnji za pokrete.
Mehan je rasporedio Imperijalnu armiju tako da mu je Alan ostao
iza lea. Formirao je front dugaak oko 20 kilometara koji se prote
zao od obale Jermuka pa sve do brda u blizini Debij e. 1 Na desnoj
strani bizantijskog fronta je bio Gregori a lijevo je bio Kanatir. Cen
tar je formiran od vojske Dairdana i od Mehanove vojske Jermena.
Konjica j e podijeljena na etiri dijela i dodilj eljena j e svakom korpu
su kao rezerva. Ispred svog fronta Mehan j e rasporedio kranske
Arape pod komandom Deble. Jahali su konje i kamile. Ovaj korpus
je sluio za provociranje sukoba i nije uziman ozbilj no, osim kad se
pridrui jednom od etiri korpusa.
Gregorijeva armija je koristila lance u koje se vezivalo 30 000 voj
nika. Svaki lanac je spajao oko 10 ljudi. Koriteni su da pokau hra
brost i odlunost voj nika. Dobrovoljno se veui u lance, Bizantijci su
pokazali elj u da umru na mjestu borbe. Ovi lanci su takoe koriteni
kao sredstvo za ometanje prodora muslimanske konjice. Ovo smo
ve objanjavali u poglavlju "Bitka lanaca". Svih 30 000 pjeadinaca se
vezalo u lance i prisegnulo na smrt.
Muslimanski front j e bio isto toliko dug, ali j e bizantijska vojska
bila oko etiri puta brojnija, pa je samim tim mogla imati mnogo
veu dubinu. Tako je velianstvena Heraklijeva armija rasporeena
za bitku.
1 Danas bismo front bizantijske vojske opisali ovako: Poinjao je za oko tri kilometra zapad
no od dananje Nave i pruao se pravcem jug-jugozapad sve do Sila. Tada je preko Sahmul
Daulana produio dalje do obale Jermuka kod sela Hit. Ova sela tada nisu postojala jer ne
postoje nikakvi pisani tragovi o tome.
434
Uoi )ermuka
Kad se Halid vratio sa pregovora sa Mehanom, rekao je Ebu Ubej
di da vie nee biti razgovora i da e bitka zapoeti sutra. Ebu Ubejde
je smireno prihvatio ovu vijest kao Allahovu odredbu, to j e inae
bila njegova osobina. Organizovat e vojsku i operacija moe zapoe
ti. Ebu Ubejde je znao da nije naroito sposoban taktiar niti strateg.
Znao je to i Halid, kao i veina ofcira. Prihvatao je promjene takti
kih situacija i reagovao bi kako je najbolje znao. Ali protiv etiri puta
nadmonijeg neprijatelja, vrstina i hrabrost nisu bili dovolj ni. Tre
balo j e mnogo vie komandantskog znanja i vjetine, pa mu je Halid
ponudio svoje usluge.
- O komandante! Poalji glasnika svim komandantima j edinica i
reci im da sluaju moje naredbe. 1
Ebu Ubejde j e shvatio o emu se radi. Nije mogao poeljeti bolje.
Poslao je jednog ofcira sa naredbom da svi ofciri odmah dou u nje
gov tab. Ofcir je odjahao i svuda prenosio poruku:
- Ebu Ubejde nareuje da poslua ta god ti Halid naredP
Ofciri su shvatili znaenje poruke i okupili su se kod Ebu Ubejde
da uju Halidove naredbe. Stvarnu komandu nad vojskom je preuzeo
Halid. Svi su bili zadovolj ni time.
Ebu Ubejde je ostao nominalni komandant. I dalje se bavio admi
nistracijom, bio je imam vojsci i bavio se ostalim detalj ima. Takoe
je davao i neke naredbe koje nisu bile u suprotnosti sa Halidovim.
Halid je komandovao bitkom i tako e ostati dok se bitka ne zavri.
Halid je odmah zapoeo sa pregrupisavanjem vojske. Voj ska j e
brojala oko 4 000 lj udi od kojih j e bilo oko 10 000 konjanika. Formi
rao je 36 pjeadijskih jedinica od po 800 - 900 ljudi u svakoj . Formirao
je i tri konjike j edinice od po 2 000 konjanika u svakoj . Oko 4 000 ko
njanika je ostavio u Mobilnoj jedinici. Komandanti konjikih j edinica
su bili: Kajs b. Hubejra, Mejsera b. Mesruk i Amir b. Tufejl. Svaki od
etiri korpusa je imao po devet jedinica organizovanih po plemenskoj
pripadnosti, pa se svaki ratnik borio pored dobro znanih suboraca.
Dobar dio Halidovog irakog korpusa je podijeljen izmeu etiri osta
la korpusa, a najbolji dio je ostavio uz sebe kao Mobilnu jedinicu.
l Vakidi, 129.
2 Isti izvor.
435
Halid ibn Velid
Vojska je rasporeena tako da je mogla odgovoriti ve raspore
enim Bizantij cima. Lijevo je bio Jezidov korpus, a desno je bio kor
pus Amra b. Asa. U centru su bili korpusi Ehu Ubejde i urahbila. U
Ehu Ubejdinom korpusu kao komandanti j edinica su bili Ikrime b.
Ehi Dehl, Abdurrahman b. Halid i mnogi drugi. Iza centra je stajala
Mobilna j edinica i jo jedna konjika jedinica kao centralna rezerva.
Kada bi Halid bio zauzet pitanjima bitke, Dirar bi komandovao Mo
bilnom jedinicom. Svaki korpus je isturio osmatrae koji e drati
Bizantijce pod prismotrom (vidi kartu 20 na stranici 437).
Za razliku od fronta Bizantijaca koji j e postavljen u 30 ealona
po dubini, muslimani su formirali borbeni poredak od samo tri ea
lona, ali tako da nije bilo nikakvog prolaza kroz muslimanski front
cijelom njegovom duinom. Svi raspoloivi kopljanici su rasporeeni
u prvi ealon. Strijelci sa lukovima i strijelama, mahom iz Jemena,
uglavnom su bili razasuti du prvog ealona. Njihov zadatak j e bio
eliminisanje to veeg broja Bizantijaca prije nego li vojske uspostave
borbeni dodir. Nakon uspostavljanja borbenog dodira, glavninu tere
ta e preuzeti borci sa kopljima i sabljama.
Korpusi na muslimanskim bokovima e koristiti vlastite konjike
jedinice kao rezervu u sluaju prodora neprijatelja. Mobilna jedini
ca i rezervna konj ika jedinica iza centra muslimanske vojske e biti
koritene kao rezerva prvenstveno Ehu Ubejdinom i urahbilovom
korpusu, ali i na bilo kojem dijelu fronta gdje se ukae potreba.
Situacija na bokovima obje vojske je bila slina. Bokovi na jugu
pored Jermuka su bili nepomini zbog nemogunosti manevra, a oni
na sjeveru su imali izvanredne mogunosti manevrisanja. Razlike u
pozicijama dviju vojski su bile u njihovim pozadinama. Iza muslima
na se pruao istoni dio ravnice Jermuk, iza koje su se prostirala brda
Azre i Debelu Druz. U sluaju krajnje nude muslimani su se mogli
povui u sigurnost ovih brda. Iza dijela bizantijskih pozicija su bile
vrletne i neprolazne jaruge kroz koje je proticao Vadi Rekad. Ova i
njenica ih je tjerala da se bore bez odstupanja. U sluaju da se moraju
povui i ako im muslimani presjeku puteve ka sjeveru, ove jaruge e
za njih biti grobnice. Ipak, sve ovo ih nije zabrinjavalo jer nisu ni po
miljati da postoji ikakav nain da bi izgubili ovu bitku.
436

U
~
l
Sjever
Rijeka Jermuk
Muslimani
_Rimljani
_Konjic

(
"
o

>
) !
z
o
)
"

3
L

Halid ibn Velid


Ovakva topografska situacija j e bila opredjeljujua kad je Halid
formulisao svoj plan bitke. U poetku e muslimani voditi odbram
benu bitku i iscrplj ivati Bizantijce. U pogodnom trenutku e musli
mani prei u ofanzivu i natjerati neprijatelja u ponore Vadi Rekada.
Duboke provalije e biti nakovanj na koji e pasti muslimanski eki
i drobiti Bizantijce u prainu. Tako je Halid planirao.

ene i djeca su rasporeeni u logoru du pozadine voj ske. Iza sva


ke j edinice su bile nj ihove ene i njihova dj eca. 1 Ebu Ubejde je obila
zio muslimanske logore i obraao se enama:
- Uzmite motke od atora u ruke, a saberite i dosta kamenja. Ako
mi pobijedimo, onda je sve dobro, ali ako vidite muslimane da bjee
iz bitke, onda ih udrite motkama i gaajte ih kamenjem. Drite djecu
pred njihovim oima i recite im da se bore za svoje ene, svoj u djecu
i za islam.2
Nakon to se vojska rasporedila u borbeni poredak, Ebu Ubejde,
Halid i drugi ofciri su jahali okolo i obraali se voj sci:
- O muslimani. Dolo j e vrijeme za vrstinu i postojanost. Sla
bost i kukaviluk vode u sramotu. Ko je vrst i postojan, taj zasluuje
Allahovu pomo. Onaj ko hrabro stoj i pred otricom sablje, bit e
poaen, a njegovi napori e biti nagraeni kad doe pred Allaha.
Znaj te, Allah voli vrste i postojane.3
- Bizantijci su brojni, a nas j e malo - povika jedan mladi.
- Kako j e njih malo, a kako smo mi broj ni. Snaga vojske ne lei u
brojnosti ljudi, nego u Allahovoj pomoi, a njena najvea slabost e
biti onda kad je Allah napusti - odgovori mu Halid.4
Muslimani su uili ajete iz Kur'ana. Najee se uo ajet: "Koli
ko su puta malobrojne ete, Allahovom voljom, nadjaale mno
gobrojne ete! - A Allah je na strani izdrljivih: (Kur'an; Bekare,
249). Govorili su o vatri Dehennema i radostima Denneta i iznosili
primjere Poslanikova, alejhisselam, ponaanja u bitkama. Takoe je
spominjana pustinjska glad i izobilje Sirije.
Prema nekim historiarima ene i djeca su bili postavljeni na brda u neposrednoj pozadini
muslimana. Meutim, to nikako ne moe biti tano.
2 Vakidi, 1 29-30.
3 Isti izvor.
4 Taberi, 2/594.
438
Uoi Jermuka
Slijedea no je bila vrua i sparna. Bila je trea sedmica augusta
mjeseca 636. godine (druga sedmica redepa 15. godine po Hidri) .
Muslimani su proveli no u ibadetu i podsjeali jedni druge na dva
blagoslova koji ih oekuju. Prvi je pobjeda, a drugi je Dennet. To
kom cijele noi su se mogli uti ajeti iz sure El Enfal, kako je to inio
Allahov Poslanik, alejhisselam, poslije bitke na Bedru.
Vatre u logorima su veselo plamsale i vidjele su se kilometrima da
leko, kao razasute zvijezde koje su pale na Zemlju. Ali nije bilo veselj a
u srcima onih koj i su sjedili pored vatri. Pomisao na teka iskuenja
koja ih oekuju potiskivala je svaku radost od nj ih. Bili su to hrabri
ljudi. Bizantijci, Arapi, Evropljani i Azijci, krani i muslimani.
Ovako je bilo uoi Jermuka ... najvee bitke stoljea ... jedne od
odluujuih bitaka u historiji. . . moda i najvee bitke ikada voene
izmeu muslimana i krana.
439
JERMUK
Jermuk
U sabah su se muslimani poredali u safove i klanjali. Nakon nama
za j e svaki ovj ek zauzeo svoje mjesto u borbenom poretku. Kada je
sunce izalo obje vojske su bile spremne. Izmeu njih je bio prostor
oko j ednog kilometra.
Nije bilo nikakvih pokreta, niti je bilo ikakvih zvukova. Svi su
znali da e uslijediti bitka do posljednjeg daha. Jedna vojska e biti
slomljena. Muslimani su zaueno gledali u perfekto poredane legije
sa vihoreim zastavama i podignutim krstovima iznad glava voj ni
ka. Bizantijci su sa malo potovanja gledali u muslimansku vojsku.
Njihovo samopouzdanje je lealo u njihovoj superiornosti, ali dvije
posljednje godine tokom kojih su muslimani ratovali u Siriji ulile su
sasvim dovoljno straha u srca Bizantijaca. Tako je proao jedan sat.
Niko se nije pomaknuo. Vojnici su oekivali poetak bitke koja e
zapoeti sa iskrama a zavriti estokim poarom. Svaki naredni dan u
ovoj bici bit e krvaviji od prethodnog.
A onda je general Dord izjahao i doao na kratko rastojanje od
muslimanskog fronta. Traio je Halida, koji je odmah izjahao. Bio j e
radostan to e on zapoeti bitku.
Kad je Halid priao Dordu, ovaj nije izvukao sablju, nego je ne
tremice gledao u Halida, koji j e i dalje jahao prema njemu sve dok mu
nije sasvim priao. Dord i dalje nije vadio sablju. Onda j e progovo
rio na arapskom jeziku:
- O Halide. Reci mi istinu i nemoj me varati, jer slobodni ne lau,
a plemeniti ne varaju. Da li j e istina da j e Allah poslao sablju sa neba
vaem Poslaniku koji j e opet tu sablju dao tebi, pa zato uvijek porazi
neprijatelja?
Vakidi, 1 33.
43
Halid ibn Velid
- Ne - ree Halid.
- Zato te onda zovu Allahova sablja?
Halid mu ispria priu o tome kako ga j e Allahov Poslanik, alejhi
sselam, tako nazvao. Dord j e kratko razmiljao o onome ta j e uo
od Halida, pa je upitao:
- Onda mi reci u ta me poziva?
- Pozivam te da posvj edoi da nema boga osim Allaha i da je Mu-
hammed njegov rob i poslanik i da vjeruje u ono to nam je Poslanik
donio od Allaha - objasni mu Halid.
- A ta ako se ne sloim?
- Onda e platiti dizju i bit e pod naom zatitom.
- A ta ako se i dalje ne slaem?
- Onda sablja.
- Koja j e pozicija onih koji uu u islam danas?
- U naoj vjeri ima samo jedna pozicija. Svi su j ednaki.
- Onda prihvatam vau vjeru. 1
Na ope zaprepatenj e obje vojske, Halid i Dord su polahko za
j edno j ahali prema redovima muslimana. Kada su stigli u centar mu
slimana, Dord je ponavljao za Halidom:
- Nema boga osim Allaha, a Muhammed j e Allahov Poslanik.
Nekoliko sati kasnije on e poginuti herojski se borei kao musli
man. Bitka na Jermuku j e poela primanjem islama.
Sada j e uslijedila faza dvoboja. Ovo j e zapravo bilo zagrijavanje. Iz
muslimanskih redova su istupati ofciri i upuivali izazove. Skoro sva
ki bizantijski ofcir je bio ubijen u dvoboj ima. Samo Abdurrahman,
sin Ebu Bekra, ubio je pet neprijateljskih ofcira jednog ia drugog.
Dvoboj i su trajali sve do sredine dana. Tada j e Mehan zakljuio da
je dosta. Ako se dvoboj i i dalje nastave, izgubit e sve ofcire. Bit e
to veliki gubitak za njegove armije, a i moral vojske e znatno opasti.
Njegova ansa je u opem napadu na daleko malobrojnije muslima
ne. Odluio je napasti na irokom frontu i tako iskuati snagu musli
mana. Ako bi negdje front bio probijen, naglo e iskoristiti taj uspjeh
i prodirati sve dublje u muslimanski centar.
l Taberi, 2/595.
44
Jermuk
Sredinom dana je cijeli bizantijski front krenuo naprijed i to deset
prednj ih ealona. To je predstavljalo treinu od njihovog ukupnog
broja. Ogromni talas ljudskih tijela se pribliavao muslimanima. Dvi
je vojske su se sukobile.
Napad nije bio tako estok. U redovima Bizantijaca je bilo dosta nei
skusnih vojnika, kojima je ovo bila prva bitka, dok su muslimanski vete
rani estoko uzvraali. Nije bilo isto cijelom duinom fronta. Muslimani
su se dobro drali, dok Bizantijci nisu pojaavali pritisak. U zalazak sun
ca, dvije vojske su se razdvojile i vratile u svoje logore. Nije bilo mnogo
poginulih. Ipak, na bizantijskoj strani je bilo vie gubitaka. itava bitka
toga dana bi se mogla opisati kao sukob srednjeg intenziteta.
No je prola mirno. Muslimanke su doekivale svoje mueve i
njegovale ih.
- Raduj se Dennetu o Allahov prijatelj u - govorile su im ene.
Muslimani su sada bili mnogo samouvjereniji. Neprij atelj je pro
ao gore od njih. Cijelu no su proveli u. ibadetu. Tokom noi su Bi
zantijci dolazili na bojno polje i kupili svoje mrtve. Tako j e dolo do
manjih sukoba izmeu njihovih i muslimanskih patrola.
Mehan je sazvao ratno vijee na kome se razgovaralo o planovima
za slijedei dan. Morao je neto poduzeti. Tokom noi e rasporedi
ti vojsku u borbeni poredak i napasti sa prvim zracima zore i tako
uhvatiti muslimane nespremne. Sada e napasti veim snagama. Dva
njegova centralna korpusa e snano napasti, a korpusi sa bokova
e pokuati sa obuhvatam kako bi potisnuli muslimanske korpuse
sa bokova ka centru ili ih potisnuli sa bojnog polja. Kako bi imao
to bolji nadzor nad bitkom, Mehan je postavio svoj tab na brdo iza
desnog krila vojske. Tu je bio itav njegov tab, koji je uvalo 2 000
jermenskih ratnika. Za to vrijeme se armija pripremala za iznenadni
jutarnji napad.
Tek to su muslimani klanjali sabah, zauli su lupanje bubnjeva.
Doao je glasnik sa predstrae i izvijestio da Bizantijci napadaju. Mu
slimani su bili iznenaeni. Sreom j e Halid prethodne noi posta
vio snane predstrae koje su znatno usporite napredak Bizantijaca
i tako dale muslimanima vremena da uzmu oruje i rasporede se u
borbeni poredak. Muslimani su uspjeli doi na bojno polje mnogo
Vakidi, 1 33.
45
Halid ibn Velid
bre nego to su Bizantijci oekivali. Sunce jo nij e bilo izalo a dvije
vojske su se sukobile.
Centralni korpusi su se sudarili i tako je bilo najvei dio dana.
Muslimanske linije nisu poputale. Pritisci Bizantijaca na centar nisu
bili tako snani kao to su bili na bokovima. Tako je muslimanski
centar ostao stabilan, ali je na bokovima bilo neusporedivo tee. Toga
dana e boni korpusi podnijeti glavne udarce.
Na muslimanskom desnom boku je bio Amr b. As. Na njegov
korpus su napadali Slaveni predvoeni generalom Kanatirom. Mu
slimani su dva puta hrabro izdrali i odbili teke napade. Kanatir je
napao trei put sa svj eim snagama, muslimani su popustili i veina
se povukla. Glavnina njih je pobjegla u logor, a manji dio se povukao
prema urahbilovom korpusu.
Kada j e Amrov korpus zapao u potpuni nered i dezorganizaciju,
Amr je pozvao svoju konjiku j edinicu od 2 000 konjanika i naredio
kontranapad. Konjica je estoko napala i uspjela za neko vrijeme us
poriti napredak neprijatelja, ali nisu uspjeli dugo izdrati. Bizantijci
su ih odbili i potisnuli u muslimanski logor. Kada su muslimanski
konjanici i pjeadinci stigli u logor, naili su na front svojih ena sa
motkama i kamenjem u rukama.

ene su vikale:
- Neka je Allahovo prokletstvo na onog koj i bjei od neprijatelj a.
- Ako nas ne moete odbraniti od nevjernika, niste nai muevi.
Neke od njih su udarale u bubnjeve i pjevale podruglj ive pjesme.
ene nisu samo vikale i vrij eale. Napale su ih kiom kamenica, a
onda su i konje i jahae udarale motkama od atora. Ovo je bilo mno
go vie od onog to bi ponosni ratnik mogao podnijeti. Ogoreni
enskim napadom, vratili su se u bitku neopisivo ljuti. Amr je sada
pokrenuo drugi kontranapad sa veinom svog korpusa.
Na lijevom boku muslimana j e bilo slino. I Ovdje su Bizantijci
uspjeli probiti muslimanske redove. Bila je to voj ska generala Grega
rija protiv Jezidovog korpusa. Bizantij ci na ovoj strani su bili vezani u
lance, pa su se mnogo sporije kretali, ali je borba bila ea od one na
desnom krilu. Jezid je takoe iskoristio konjiku jedinicu za kontra
napad, ali je ona brzo odbijena. Jezidovi ratnicu su se povukli u logor.
Tamo su ih ekale ene. Vodile su ih Hind i Haula. Meu konjanicima
46
)ermuk
koji su napustili lijevo krilo bio je Ebu Sufan, a doekla ga je njegova
supruga H ind. Drala je motku u rukama i udarala njegovog konja po
glavi uzvikuj ui:
- Kuda, o sine Harbov? Vrati se u bitku i pokai hrabrost da bi ti
bili oproteni grijesi koje si poinio prema Allahovu Poslaniku.1
Ebu Sufan se brzo vratio nazad. I ostali vojnici su dobili svoje pa
se korpus ponovo okupio u bici. Hind je pjevala istu onu pjesmu koju
je pjevala na Uhudu:
"Mi smo kerke noi,
Nae mjesto je medu jastucima,
Ako krenete naprijed, zagrliemo vas,
Ako se povuete, odbaciemo vas,
I uskratiti vam ljubav:'2
Bilo j e oko podneva kada su se muslimanski korpusi na bokovima
estoko borili, a Halid je posmatrao ove akcije iz centra. Nije podu
zeo nita kako bi im pomogao. Smatrao j e da to nije ba neophodno.
Kad su se korpusi vratili u bitku, Halid j e odluio poslati konjiku
rezervu koja e im pomoi da to prije vrate prijanje pozicije.
Prvo j e pomogao desnom boku. Pokrenuo j e Mobilnu j edinicu i
konjiku jedinicu iz centra i napao Bizantijce sa bokova, dok je Amr
napadao sa fronta. Ubrzo je neprijatelj potisnut na poetne pozicije.
Sada j e Amr reorganizovao svoj korpus i bio spreman za dalju bitku.
Tada se Halid okrenuo prema lijevom krilu. Jezid j e ve zapoeo
snaan kontranapad sa fronta. Halid je odvoj io jednu jedinicu sa Di
rarom na elu sa zadatkom da sa fronta napada vojsku Dairdana
kako bi je vezao. Sa ostatkom konjice je napao bokove Gregorijeve
armij e. I ovdj e su Bizantijci potisnuti, ali mnogo sporije, j er su se lan
cima vezani Bizantijci sporije kretali (vidi kartu 21 na stranici 449) .
Dok se desni bok Bizantijaca povlaio, Dirar se probijao kroz Da
irdanovu vojsku, stigao do njega i ubio ga. Tada je pritisak nevjerni
ka postao tako teak, da se Dirar morao povui na poetnu pozicij u.
Prije nego je sunce zalo, bizantijski bokovi su potisnuti. Snage u
centru su prekinule kontakt i sve snage su se povukle na pozicije na
kojima su bile poetkom dana. Muslimani su uspjeli uspostaviti izgu-
Vakidi, 141.
2 Yakidi, 140.
47
Halid ibn Velid
bljenu ravnoteu. Naj ea borba je bila na desnom boku muslimana
gdj e je bio korpus Amra b. Asa. Tu su bili i najvei gubici. Bilo kako
bilo, ovaj dan je pripao muslimanima.
No j e prola mirno. Muslimanke su bile zauzete njegom ranje
nika, donoenjem vode i spremanjem hrane. Moral muslimana je bio
jak. Glavnina bizantijske vojske ih je napala, a oni su ih uspjeli odba
citi. Muslimani su i dalje bili u defanzivi, a dananji kontranapadi su
bili samo dio odbrambenih akcija.
U logoru Bizantijaca je raspoloenje bilo loe. Tog dana je ubijeno
hiljade njihovih vojnika. Muslimani su uspjeli odbiti sve njihove napa
de. Dirar je ak uspio napasti njihov centar i ubiti Dairdana . Bio je to
veliki gubitak, jer j e Dairdan bio cijenjen general. Mehan j e postavio
drugog generala na elo Dairdanove vojske. Bio je to general Kurin.
Jermenski dio vojske je sada pretpoinio Kanatiru, komandantu lije
vog krila. Bilo je to neophodno, jer e njihovi glavni napori sutra biti
usmjereni na desno krilo muslimana i desni dio muslimanskqg centra.
Bitka je prola stepen "sijevanj a varnica" i j o nije dola do stepe
na "estokog poara", ali je vatra sve vie bjesnila kad je idueg dana
bitka zapoela.
Gregorijeva armija, koja je vezana u lance, nije posebno angaova
na tog dana jer je prethodnog dana pretrpjela teke gubitke. Kurinova
vojska je napadala Ebu Ubejdin centar sa namjerom vezanja musli
manskih rezervi, a lijevo krilo Bizantijaca pod komandom Kanatira je
sa posebnom estinom napalo muslimansko desno krilo i urahbilov
korpus. Bilo je oito da je glavna taka napada spoj izmeu urahbila
i Amra b. Asa. Poetni napad je odbijen, ali je brojnost Bizantijaca
dala rezultate. Negdje pred podne je Kanatir uspio probiti musliman
ski front na nekoliko mjesta. Amrov korpus je odbaen u logor kao
i desni dio
urahbilovog korpusa, dok je lijevi dio jo uvij ek vrsto
odolijevao. Nekoliko prolaza se pojavilo na muslimanskom frontu.
Ponovo su muslimanke stupile u akciju sa motkama, kamenjem i
otrim j ezicima. Ponovo su se muslimani vratili na bojno polje. Jedan
od njih se povjerio svojim saborcima:
- Lake se suoiti sa Bizantij cima nego sa naim enama. 1
l Vakidi, 1 42.
48
L

t-
5
U
Jermuk
KARTA 21 .
JERMUK - DRUGI DAN
49
Halid ibn Velid
Muslimani su se povukli na drugu liniju i ponovo uspostavili odbra
nu. Amr je pokuao sa kontranapadom konjice i pjeadije, a nije uspio.
Za to vrijeme je jedna muslimanka trala prema Halidu. Imala je
dobru ideju i htjela j e to iskoristiti. Obratila se Halidu:
- O sine Velidov. Ti si plemeniti Arap. Znaj da ljudi ostaju sa svo
jim komandantima. Ako su komandanti vrsti, i ljudi su vrsti, ako j e
komandant poraen, i njegovi ljudi su poraenLl
Halid se ljubazno zahvalio i uvjerio je da komandanti musliman
ske vojske nee biti poraeni.
Sada j e Halid poslao konjiku rezervu na krilo Kanatira. U isto vri
jeme je Amrova konjica napadala lijevo krilo Kanatira, dok su i Amro
va i
urahbilova pjeadija napadale sa fronta (vidi kartu 22 na stranici
451) . Ovoga puta su Bizantijci ostali mnogo vri. Stotine muslimana
je palo u ovim kontranapadima, a Bizantijci su konano vraeni na po
etne pozicije. U sumrak je situacija bila kao na samom poetku bitke.
Ovaj dan je bio teak za muslimane, ali gubici neprijatelj ski su
bili mnogostruko vei. Borbeni moral muslimana je bio izuzetan, dok
je kod Bizantijaca bilo kritino. Bili su oaj ni. Svi njihovi napadi su
propali iako su plaeni tekom cijenom. Pozicije se nisu nimalo pro
mijenile u odnosu na poetak bitke. Mehan je izgrdio svoje generale,
koji obeae da e se idueg dana boriti mnogo bolje. Slijedei dan e
biti opredjelj ujui.
Halid i Ehu Ubejde su proveli no obilazei muslimanski logor.
Razgovarali su sa muslimanima i hrabriH ih. Ranjenici nisu obavezno
evakuisani u pozadinu. Samo oni koji su vrlo teko ranjeni poteeni
su bitke. Osrednja rana je znaila nekoliko sati odmora, a zatim na
zad na front.
etvrti dan bitke j e poeo sa napetim iekivanj em. Bizantijci su
znali da je ovaj dan odluuj ui. Sada e pokrenuti napad najeih
razmjera. Ako bi ovaj napad propao, svi njihovi napori e propasti.
Sad ili nikad.
Halid je takoe znao da je bitka dola do kritinog trenutka. Ishod
dananjeg dana e pokazati ko je pobjednik. Do tada j e ubijeno na
hiljade Bizantijaca. Ako danas pretrpe teke gubitke, oni vie nee
Yakidi, 142.
450
=
U
KARTA22.
JERMUK - TREI DAN
Jer muk
451
Halid ibn Velid
biti u mogunosti da poduzmu bilo kakav napad. Nakon toga e ih
muslimanski kontranapad unititi. Muslimanske snage su bile done
kle istroene. Strijelci u prvim redovima su pretrpjeli najtee gubitke,
pa je sada samo oko 2 000 njih bilo sposobno za borbu. Raspodijeljeni
su po 500 njih u svaki korpus. Openito su muslimani bili umorniji
od Bizantijaca, ali je moral muslimana bio izuzetan.
Halidova najvea briga je bilo desno krilo muslimana. Ipak, tjeila
ga je injenica da je tamo bio Amr b. As. Bio je to izvrstan general.
Samo je Halid bio bolji od njega. Amr je bio poznat kao najmudriji od
svih Arapa. Nijedan bizantijski general mu nije bio ravan.
Mehan je zapoeo dan napadom na desnu polovinu musliman
skog fronta, kao to je to uinio dan prije. Kad jednom uspije potisnu
ti ovaj dio muslimanske vojske, onda e se posvetiti ostatku. Sa ovim
planom su Kanatirove vojske Slavena i Jermena krenule naprijed i
napale Amra i urahbila. Amr je ponovo potisnut, ali ne tako daleko
kao j ue pa se muslimani ovoga puta nisu suoili sa svoj im enama.
Amrovi borci su odolijevali i nanosili teke gubitke Bizantij cima.
U urahbilovom sektoru su Jermeni uspjeli potisnuti muslimane
u logor. Jermene su podravali kranski Arapi pod komandom De
ble. Bio je to najdublji prodor na muslimanskom frontu.

urahbil je
usporavao ovaj prodor, ali ga nije mogao zaustaviti. Bilo je oito da je
vrijeme za Halida i njegovu rezervu.
Halid se najvie bojao napada po cijelom frontu. Ako bi se ne
prijatelj probio na vie mjesta, njegova rezerva ne bi mogla zatvoriti
sve te prolaze. Kada je vidio da Amr i
urahbil poputaju, naredio je
Jezidu i Ehu Ubejdi da pojaaju pritisak sa fronta i tako sprijee ne
prijateljske napade na lijevoj stranu muslimana.
Halid je odluio napasti Jer mene. Podijelio j e rezervu u dva j edna
ka dij ela. Jedan dio je dao Kajsu b. Zubejru a drugi je zadrao za sebe.
Galopirao je na elu konjice i napao Jermene sa sjevera. Sada je za
poeo kontranapad iz tri pravca protiv Jermena i kranskih Arapa.
Halid je napadao zdesna, Kajs slijeva a

urahbil sa fronta (vidi kartu


23 na stranici 453). Nekoliko sati je bjesnjela gorka bitka na ovom
dijelu fronta. Na kraju su Jermeni slomljeni i potisnuti uz teke gu
bitke. Ipak, u ovom dijelu bitke, koji je trajao cijelo popodne, najvei
gubitnici su bili kranski Arapi.
452

----


-
DAN
Jermuk
453
Halid ibn Velid
Nakon to su se Jermeni povukli, Amr je pojaao pritisak na Sla
vene i potisnuo ih. Sada je urahbilova i Amrova pozicija poprav
ljena. Za to vrijeme je na lijevoj strani muslimanskog fronta voena
jednako estoka borba. Dok je rezerva muslimana bila angaovana
desno, Ehu Ubejde i Jezid su se borili vlastitim snagama.
Prema Halidovoj naredbi dva korpusa na lijevoj strani su napadali
dok se Halid borio protiv Jermena. U poetku su ovi korpusi potisnu
li Bizantijce, ali ne tako daleko. Iznenada su se muslimani nali pod
kiom strelica. Hiljade i hiljade strelica je letjelo. Prema nekim histo
riarima, strelice su zamraile taj dio bojita. 1 ak ni sunce se nije
moglo probiti. Mnogo muslimana je ubijeno i ranjeno. Sedam stotina
muslimana je ostalo bez jednog oka. Sa svih strana se moglo uti:
- O moje oi, o moj vid.2
Ehu Sufan je takoe izgubio jedno oko u ovoj akcij i.3 Ovaj etvrti
dan e muslimanski historiari nazvati Dan izgubljenih oiju.4 Nema
sumnje da je to bio najtei dan za muslimane u ovoj bici.
Muslimanski lijevi bok se sada povukao. Njihovi lukovi su bili
neefkasni protiv bizantijskih j er su bili manjeg dometa a i strijelaca
je bilo mnogo manje. Jedini nain da se izbjegne katastrofa je bilo po
vlaenje. Ehu Ubejde i Jezid su to i uinili. Kad su se vojske razdvojile,
ve je bilo kasno popodne. Muslimani su pretrpjeli teke gubitke.
Mehan i njegovi komandanti su odluili iskoristiti ovu prednost,
pa pojaae pritisak prije nego se muslimani oporave. Ponovo su se
vojske sukobile. Bizantijci su potisnuli muslimane i napali su najve
om estinom. Korpusi Ehu Ubejde i Jezida su odbaeni, osim Ikri
mine j edinice koja se borila na lijevoj strani Ehu Ubejdinog sektora.
Neustraivi Ikrime se nije povlaio, pa je pozvao ljude da poloe
zakletvu da se nee povui sve do smrti. Tako je i bilo. Zakletva j e
pala i Ikrimini ljudi su navalj ivali poput gladnih vukova. Ne samo da
je odbio neprij atelj a nego ih je Ikrime uspio napasti sa boka. Od 400
muslimana koj i su se sa Ikrimom zakleli svi su izginuli ili su teko
Vakidi, 146, 148.
2 Vakidi, 149.
3 Ve smo govorili da je Ebu Sufan izgubio oko u Taifu, ali neki historiari navode da je to
bilo na Jermuku.
4 Vakidi, 148.
454
Jermuk
izranjavani. Ovi muslimanski borci su nanijeli teke gubitke Bizantij
cima. Ikrime i njegov sin Amr su smrtno ranjeni.
Ebu Ubejdin i Jezidov korpus se ovoga puta nisu povukli u logor.
Nisu to ni morali j er su im se ovoga puta pridruile i njihove ene sa
sabljama u rukama. Znale su da je ova faza bitke odluuj ua. Dole
su sa sabljama i motkama. Meu njima su bile Haula i ena Zubejra
b. Avvama kao i Um Hakim koja j e vikala:
- Gaajte neobrezane u ruke.1

ene su doprle do prednjih redova. Ovo je bilo vaan momenat.


Kada su vidjeli da se nj ihove ene bore pored nj ih, a neke od njih ak i
ispred, muslimani su se estoko razljutili. Tada su napali bez ikakvog
manevrisanja i bez ikakvog vodstva. Bila je to borba potaknuta esto
kom ljutnj om. Ebu Ubejdini ljudi su brzo potisnuli neprij atelja (vidi
kartu 23 na stranici 453).
Kasno popodne je bitka dostigla svoj vrhunac na cijelom frontu.
Svi generali su bili uz svoje ljude. Svaki od nj ih je dokazao da je zaslu
io vostvo. Haula je napala Bizantijca sabljom, ali je ovaj bio bolji i
Haula je pala pogoena u glavu. Kada su Bizantijci odbaeni, musli
manke su vidjele Haulino nepomino tijelo. Traili su Dirara da mu
saote tunu vijest, ali ga nisu mogli nai sve do noi. Kada je Dirar
stigao do mjesta gdje je njegova sestra leala, ona je iznenada ustala
smijui se. Bila je samo ranj ena.
Tek kada j e pala no, vojske su se razdvoj ile. Bio j e to izuzetan dan.
Veterani sa Jermuka nikada nee zaboraviti ovaj dan. Bizantijci su bili
nadomak pobjede, ali im je ona izmakla. Mnogi od nj ih su uzalud
platili svoj im ivotima. Najvee gubitke su pretrpjeli Bizantijci vezani
u lance, zatim Jermeni i kranski Arapi. Muslimani su pretrpjeli tee
gubitke nego prethodnog dana, ali je moral musliman bio sve jai.
Halid j e bio najradosniji. Znao j e da j e najvea kriza prola.
Iznijet emo jedan zanimljiv dogaaj prije nego zavrimo sa Da
nom izgublj enih oiju. Tokom zatija u borbi, u
urahbilovom sektoru
su muslimani primijetili da je Halid duboko zabrinut. Bili su iznena
eni jer ga nikad ranije nisu vidjeli zabrinutog. Jo vie su bili iznena
eni kad im je naredio da po svaku cijenu pronau njegovu crvenu
I Vakidi, 149. Prema El-Belazuriju, 141. , ove rijei je uzvikivala Hind.
455
Halid ibn Velid
kapu, koju je izgubio. Kada su je nali, Halid je pronalazaima kape za
hvalj ivao tako srdano kako to nikad nije inio. Mnogi ljudi nisu znali
nita o Halidovoj crvenoj kapi, pa su ga upitali zato je ta kapa tako
dragocjena. Onda im je Halid ispriao priu o svojoj crvenoj kapi.
Kada je Allahov Poslanik, alejhisselam, brijao glavu tokom opro
taj nog hada, Halid je uspio pokupiti nekoliko Poslanikovih, alejhi
sselam, dlaka s njegove glave. Poslanik ga j e upitao:
-

ta e ti te dlake Halide?
- Crpiu snagu iz njih dok se borim protiv neprijatelja, o Allahov
Poslanie.
- Dok god ih bude imao UZ sebe, bit e pobjednik ree mu
Poslanik, alejhisselam.
Zato je Halid ove dlake sa Poslanikove, alejhisselam, glave upleo
u svoju crvenu kapu. Halid je vrsto vjerovao u blagoslov Allahova
Poslanika, alejhisselam. 1
Halidova crvena kapa j e bila jedina njegova imovina koj u j e cije
nio i od koje se nikada i nipoto nije odvajao.
Bila j e potpuna tama kad j e Hali d sjedio na krvlju natopljenoj zemlji
u lijevom dijelu Ehu Ubejdinog sektora. Na jednom njegovom kolje
nu je bila glava njegovog dragog roaka Ikrime, a na drugom je leala
glava Ikriminog sina Amra. Due su izlazile iz njihovih tijela. Halid je
umoio prste u posudu s vodom i pustio da im voda klizne u poluotvo
rena usta. Tako su otac i sin umirali na rukama Allahove Sablje. Ikrime
je godinama bio jedan od najeih neprij atelja islama, a sada umire
kao ehid. Najtei dan na Jermuku je pripadao !krimi b. Ehi Dehlu.
I ova no je prola mirno, ako je mogu mir za iscrpljene i ranje
ne muslimane koji su se doveli do krajnjih granica izdrlj ivosti. Ehu
Ubejde je obiavao zaduiti jednog od ofcira da nou obilazi strae.
Ove noi je on sam to inio. Ofciri su bili tako umorni da Ehu Ubej
de nije imao srca nikog zaduiti ovim zadatkom. Zajedno sa neko
liko odabranih ashaba Allahova Poslanika, alejhisselam, zapoeo j e
kontrolu straara. Gdje god j e doao, naao bi ofcire budne uprkos
kraj njem umoru. Razgovarali su sa straarima i ranj enicima. Tu je bio
i Zubejr b. Avvam sa svojom enom.
1 Vakidi, 1 51 .
456
Jer muk
Petog dana bitke vojske su ponovo postrojene na iste linij e kao
i prvog dana bitke. Ali danas voj nici nisu bili tako vrsti i uspravni.
Pored svakog itavog borca je stajao po jedan ranjenik. Neki od njih
su jedva stajali, ali su staj ali. Halid j e palj ivo osmatrao neprijateljski
front. Pitao se da li e Bizantijci ponovo napasti, ali nije bilo nikakvog
pokreta tokom j ednog ili dva sata. Tada je istupio Mehanov izaslanik
sa prijedlogom da se zakljui primirje na nekoliko dana i da se obno
ve pregovori. Ebu Ubejde je zamalo prihvatio ovaj zahtjev, ali ga j e
Halid sprij eio. Halid je insistirao na vraanju izaslanika sa negativ
nim odgovorom dodavi:
- Mi urimo da zavrimo ovaj posao.1
Halid j e znao da j e u pravu. Bizantijci vie nisu bili spremni za
bitku. Ostatak dana j e proao bez sukoba. Halid je izdavao naredbe
za kontranapad i vrio reorganizacij u vojske. Sve konjike jedinice su
okupljene, pa je formirana snana konjica sa Mobilnom jedinicom kao
najboljim dijelom. Ukupna snaga ove konjice je bila oko 8 000 konja
nika. Slijedeeg dana e sablja osvete bljesnuti ravnicom Jermuka.

esti dan bitke je bio ist i jasan. Bila je to etvrta sedmica augusta
636. godine (trea sedmica redepa 15. godine po Hidri). Mirnoa
tog j utra nij e pokazivala znake pokolja koji e uslijediti. Muslimani
su sada bili neto svj eiji. Znali su za namjere svog komandanta. Bili
su eljni bitke i zavretka muka. Ispred njih su se protezali redovi
nervoznih Bizantijaca. Nisu vie izgledali tako samouvjereno kao na
poetku, ali su jo uvijek bili snani.
Kada se sunce pojavilo iznad Debelu Druza, Gregori j e izjahao
naprijed. Namjeravao je ubiti muslimanskog komandanta i tako de
moralizirati muslimane. Doao j e ispred muslimanskog fronta i tra
io "nikog drugog osim komandanta Arapa".2
Ebu Ubejde se pripremao da izae. Halid ga pokua odgovoriti od
toga jer j e Gregori bio proslavljeni borac, a tako je i izgledao. Svi su
mislili da j e bolje da Halid odgovori na ovaj izazov, ali Ebu Ubejde j e
bio nepopustljiv. Predao je Halidu zastavu i rekao:
1 Vakidi, 1 53.
2 Isti izvor.
457
Halid ibn Velid
- Ako se ne vratim, ti e komandovati armij om sve dok halifa ne
odlui drugaije. 1
Izjahao j e i suoio se sa Gregorijem.
Dva generala su se sukobili sabljama i to jaui. Obojica su bili
odlini majstori sa sabljama i pokazali izvrsnu predstavu. l Bizantij
cima i muslimanima je zastao dah. Tada se Gregori okrenuo i poeo
povlaiti. Uzvici radosti su se zauli iz muslimanskih redova. Ebu
Ubejde nije ni na kakav nain pokazivao svoj e raspoloenje. Jahao j e
za Gregorijem ne skidajui pogleda sa njega.
Napokon ga je Ebu Ubejde stigao. Gregori je paljivo kontrolisao
korak svog konja i pustio Ebu Ubejdu da ga stigne. Onda se naglo
okrenuo i zamahnuo sabljom. Njegov bijeg je zapravo bio trik. Htio
je uhvatiti Ebu Ubejdu nespremnog. Ali, Ebu Ubejde je bio majstor
kakav Gregori nikada nee biti. Bizantijac je uspio podii sablju, ali
nita vie od toga. Ebu Ubejde ga je pogodio u vrat. Nekoliko tre
nutaka je mirno sjedio na konju i udio se fzikoj konstituciji palog
Bizantij ca. Zatim je okrenuo konja ostavljaj ui za sobom mrtvog ge
nerala i njegovu zlatom i dragulj ima ukraenu sablju i ostalu opremu.
Ebu Ubejde nije pokazivao nikakvu sklonost ka tim vrijednostima,
iako su mu sada pripadale. Ovaj velikan je mirno odjahao nazad.
Kada se Ebu Ubejde vratio, Halid je odgalopirao da se pridrui
konjici koja je bila iza redova Amra b. Asa. Kad je stigao na svoje
mjesto, dao je znak za opi napad i cijeli muslimanski front je krenuo
naprijed. Vojske su se sudarile, ali muslimanski centar i lijevo kri
lo nisu pritiskali. Na desnom krilu muslimana je konj ica galopirala i
vrila obuhvat oko bizantijskog lijevog boka. Ovdje je Halid odvojio
jednu konjiku jedinicu da angauje neprijateljsku konj icu slijeva, a
sa ostatkom konjice je napao bok lijevog krila neprijatelja gdj e su bili
Slaveni. U isto vrijeme je Amr napadao sa fronta stranom estinom.
Slaveni su bili vrsti borci, ali su ostali bez podrke pa su odustali jer
su bili napadnuti sa fronta i sa boka. Povlaei se pred Halidovim i
Amrovim udarcima Slaveni su se povukli u centar meu Jermene.
Poto je lijevo krilo Bizantijaca slomljeno, Amr j e pokrenuo svoj
korpus naprijed, okrenuo ih nalijevo i sada napao Jermene sa lijevog
l Vakidi, 1 53.
458
Jermuk
boka. Meu Jermenima je zavladao nered koji su izazvali razbij eni
Slaveni u njihovim redovima. Za to vrijeme je Halid zakrenuo svoju
konjicu prema bizantijskoj, koja je ve bila u sukobu sa jedinicom
koju j e Halid malo prije toga odvoj io. Druga faza muslimanske ofan
zive j e poela sa urahbilovim napadom na Jermene sa fronta, dok ih
j e Amr napadao sa boka. Halid j e napao konj icu sa lijeva i potisnuo
je sa njene pozicije. Ova jedinica je nakon tekih gubitaka odgalopi
rala prema sigurnosti sjevera. Bilo im je dosta svega (vidi kartu 24 na
stranici 460).
Nemam namjeru obj anjavati Halidov plan jer e uskoro postati
tako oit. Ali jedna stvar mora biti istaknuta. Halid je odluio poti
snuti neprij ateljsku konj icu sa bojnog polja tako da pjeadija ostane
bez podrke. Na taj nain e biti bespomona kad bude napadnuta sa
boka i pozadine. Pjeadija bez konjice je bila potpuno bespomona.
Kada j e bizantijska konjica slijeva bila potisnuta, Mehan je priku
pio nj ene ostatke i pridruio j e drugim konjikim jedinicama. Tako je
formirao monu konjiku j edinicu i pokuao vratiti izgubljene pozi
cije. Prije nego j e ova mona konjica mogla ita uiniti, muslimanska
konjica ju je napala sa fronta i sa boka. Neko vrijeme se bizantijska
konjica hrabro borila, ali to je bila teka konjica i nije bila dorasla
Halidovoj lahkoj i brzoj konjici. Halid je munjevito manevrisao i ne
prestano obnavljao napade. Konano je bizantijska konjica pobjegla.
Nije bilo nikakvog naina da se spase, osim bijega. S nj ima je j ahao
bijesni Mehan. Sada je bizantijska pjeadija bila potpuno naputena.
S Mehanom je pobjeglo 4 000 konjanika. Meu njima je bilo i konja
nika iz redova kranskih Arapa.
U ovoj akciji konjice muslimani su primijetili da nema Dirara.
Nisu znali gdj e je, ali je Halid znao.
Jermeni su se estoko branili od Amra i urahbila. Dva musli
manska korpusa su postigla neke uspjehe, ali ne onoliko koliko su
navaljivali. Jermeni su zaista bili izuzetni borci. 1 Ebu Ubejde i Jezid su
takoe napadali sa fronta, ali su j e Kurinova voj ska i vojska u lancima
zadrale. Sada je Halid napao Jermene sa pozadine (vidi kartu 25 na
stranici 461) . Suoeni sa napadom iz tri pravca Jermeni su se rasuli.
Dibon u svom djelu .,Propast Rimskog carstva" opisuje Jermene kao najbolji dio bizan
tijske vojske.
459
Halid ibn Velid
KARTA 24.
JERMUK ESTI DAN DAN FA l i l l

U
t-

W
'i
460
Jermuk
KARTA25.
JERMUK - SESTI DAN DAN FA 1 1 1 i IV
461
Halid ibn Velid
Napustili su svoje pozicije i bjeali prema sjeverozapadu. Bio j e to
jedini pravac koji j e bio otvoren. Muslimanska konjica ih nije praga
nila, iako je to mogla. Ubrzano su se kretali u pravcu koji su smatrali
sigurnim, ali Halid je upravo to i elio.
Slomljena jermenska vojska zajedno sa Slavenima je bjeala pre
ma Vadi Rekadu. Ostatak Bizantijaca je sada shvatio svu beznade
nost situacije. Njihov bok i pozadina su bili potpuno izloeni. Poeli
su se povlaiti prema zapadu, ali organizovano. Ni ovga puta ih Halid
nije ometao.
Sunce jo nije bilo u zenitu kad je bizantijska armija bila potpuno
razbijena. Dio njih se povlaio u potpunoj panici, a dio se povlaio or
ganizovano. Stigli su do Vadi Rekada. Nakon povlaenja neprijatelja,
muslimani su se prestroj ili u jedinice sa kraim frontom i veom dubi
nom. Muslimanska konjica se kretala sjeverno od Bizantijaca, pa niko
nije mogao pobjei u tom pravcu. Prije nego su muslimani zatvorili
ovaj put, nekoliko hiljada Slavena i Jermena se ipak uspjelo izvui. Sada
je Heraklijeva armija ne samo poraena nego i potpuno zatvorena. 1
Sve to su tad Bizantijci prieljkivali j e to da budu to dalje od
muslimana. Sjeverni putevi su zatvoreni, ali je bijeg jo uvijek mogu
tamo gdje se Vadi Rekad mogao pregaziti. Ofciri su vodili voj nike
prema tim gazovima. Kada je vodea jedinica stigla do padina, sj urili
su se prema toku rijeke i poeli je prelaziti. Istona padina jaruge
kroz koju je tekao Vadi Rekad na ovom dijelu nije bila tako strma kao
na drugim dijelovima. Zapadne padine su bile mnogo strmije a blizu
vrha postaju potpuno strme sa obje strane puta formiraj ui usko grlo
gdje bi nekolicina hrabrih ljudi mogla zaustaviti itavu armij u.
Presretni zbog uspjenog bijega sa ravnice Jermuk Bizantijci su
urili putem prema zapadnim padinama jaruge. Kada su bili na sa-
Izjave nekih kasnijih zapadnjakih pisaca govore da je Halid iskoristio iznenadnu pjeanu
oluju koja je udarala u lice Bizantijaca. Ovo je potpuno netano. Nijedan muslimanski
historiar ne daje nikakve naznake o bilo kakvoj oluji. Dibon, 5/327., navodi da je bio
.,oblak praine i vjetar u lice Bizantijaca". Samo bi dijete moglo zamisliti da muslimanska
vojska od 30 000 ljudi moe izvesti tako iznenadan manevar i iskoristiti pjeanu oluju.
U to vrijeme se na bojitu komuniciralo preko kurira koji su jahali na konjima, pa je bilo
nemogue u jednom trenutku i iznenada pokrenuti cijeli front od 30 000 vojnika u napad.
To nije nita drugo nego neasni pokuaj Zapadnjaka da nau ispriku za poraz Bizanti
jaca.
462
Jermuk
mom vrhu, ugledali su muslimansku jedinicu koja ih je ekala sa isu
kanim sabljama. Ispred njih j e stajao do pojasa goli muslimanski vi
tez. Bio j e to svima poznati Dirar.
Tokom prole noi Halid je poslao Dirara sa 500 konjanika iz Mo
bilne jedinice da u irokom luku zaobiu neprijatelja slijeva i da za
uzmu pozicije iza Vadi Rekada i tako blokiraju njihovo povlaenj e.
Dirar je izvrsno obavio zadatak. Vodi mu je bio kranski Arap Ebu
Dueid.1 Dirar je doao na zapadnu obalu Vadi Rekada i sakrio svoje
ljude u blizini gaza. Sada je stajao sa svojim ljudima na vrhu zapadne
obale i gledao dolje prema umornim i zadihanim Bizantij cima (vidi
kartu 26 na stranici 464) .
Zatim se kia kamenja sruila na Bizantijce. Nekoliko njih je uspje
lo doi do vrha ali su odmah bili odsjeeni. Prethodnica Bizantijaca
je pod kiom kamenja pala na jedinice iza sebe, a oni opet na one iza
sebe i sve tako redom. Bizantijci su masovno klizili i sunovraivali se
sve do dna jaruge.
Glavni

a Bizantijaca j e j o bila na istonoj strani jaruge kada su


vidjeli kako j e prola njihova prethodnica. Zastali su. Sada j e bilo ja
sno da je i taj pravac bijega blokiran. Nita se nije moglo poduzeti
protiv Dirara jer j e bio na suvie dobrom i nepristupanom mjestu.
Sada im je j edino preostalo da se bore protiv progonitelj a. Generali
su rasporedili trupe za odbranu sa Vadi Rekadom iza lea i sa Jermu
kom na desnom boku. Mogli su birati izmeu dvije nesree. Prva su
bili nadolazei muslimani, a druga j e bila provalija iza njihovih lea.
Nisu bili sigurni ta je gore i stranij e.
Kasno poslijepodne estog dana bitke, poela j e posljednja faza
muslimanskog napada (vidi kartu 27 na stranici 465) . Treina bizan
tijske vojske j e ostala u blokiranom dijelu ravnice Jermuk. Muslimani
su se formirali u pravilne polukrugove sa pjeadijom na istoku i ko
nj icom na sjeveru. Muslimanska snaga je bila manja od 30 000 ljudi.
Sada vie nee biti manevara i komandovanja. Borbeni pored su for
mirani, sada je sve ovisilo od vojnika. Generali su izvukli svoje sablje
i borili se kao i svi drugi. Pokrenuli su se u konani obraun.
l Vakidi, 152.
463
Halid ibn Yelid
KARTA 26.
JERMUK - SESTI DAN - POVLAENJE PERZIJANACA
464
KARTA27.
JERMUK - SESTI DAN - POSLJEDNJA FA
Musli manska
Pjeadija
Jermuk
465
Halid ibn Velid
Muslimani su napali prestraenu masu neprijatelja. Nj ihovi pred
nji redovi su se herojski borili. Ubrzo su bili poubijani, zatim slijedei
i slijedei redovi. Muslimani su napredovali sijekui i probadaj ui. U
praini i konfuziji Bizantijci su trali j edni prema drugima i sudarali
se. Padali su i bivali zgaeni nogama svoj ih suboraca.
Muslimanska konjica se spojila sa Dirarovim odredom i pritisnula
neprijatelja jo dublje u tjesnac gdje se vie nisu mogli boriti. Ha
lidovi konjanici su sada koristili koljena i kopita konja kao mono
oruje. Vapaj i Bizantijaca su se mijeali sa pokliima muslimana. Bit
ka se pretvorila u stranu nonu moru. Sada su Bizantijci slomljeni
posljednji put. Najgore je prola vojska koja je bila vezana u lance. Po
deset njih je zajedno padalo.
Kreui se poput stoke u stampedu, Bizantijci su stigli do ruba
provalije. Pogled na dno je bio uasan, ali je i posljednji muslimanski
napad bio takav. Oni koji su bili u pozadini gurali su one koj i su bili na
rubu provalije. Red po red Bizantijaca je poeo padati sa litice. Stra
ni urlici su se razlijegali iz grla voj nika. Padali su na dno i postajali
bezoblina krvava masa.
Kada se potpuno smrailo, borbe vie nije bilo. Dan uasnog po
ara se zavrio. Halidova najvea bitka j e zavrena.1
Rano slijedeeg j utra, muslimanska vojska je sakupljala plijen i sa
hranjivala ehide. Halid je odjahao sa konj icom putem za Damask u
nadi da e uhvatiti Mehana. Glavnokomanduj ui bizantijske armije
je slomljenog srca polahko jahao i ne pomiljaj ui da e ga muslimani
goniti. U popodnevnim satima ih je Halid stigao na nekoliko kilo
metara pred Damaskom. Napao je nj ihovo pozadinsko osiguranje.
Mehan je pourio u pozadinu da organizuje otpor, ali je ovdje ubijen.
Muslimanski konjanik je ubio glavnokomandujueg bizantijske Im
perijalne armije i kralja Jermenije. Nakon njegove pogibije, bizantij
ska konjica se rasula u grupe i razbj eala.
Stanovnici Damaska su sada izali da pozdrave Halida. Podsjetili
su ga na ugovor o predaji grada koji je sainjen prije dvije godine.
Halid im je rekao da su jo uvij ek pod zatitom muslimana. Slijedeeg
dana se Halid pridruio muslimanskoj voj sci na ravnici Jermuk.
l Postoje odreena neslaganja oko brojnosti Bizantijaca i precizne lokacije bojnog polja. Za
objanjenje vidi biljeku 9. u dodatku B.
466
Jer muk
Bitka na ]ermuku je najgori poraz koji je Bizantijsko carstvo doi
vjelo. To je znailo kraj njihove vladavine u Siriji. Slijedeeg mjeseca
e Heraklije otii iz Antiohe prema Konstantinopolju. Kada je napu
tao Siriju, osvrnuo se i teka srca rekao:
- Pozdrav tebi, o Sirijo. Oprosti se od onih koji odlaze. Nikad ti
se vie Bizantijac nee vratiti osim u strahu. O kako dobru zemlju
ostavljam neprijatelju. 1
Bitka na ]ermuku j e sadravala mnoge oblike taktike: frontalni
napad, frontalni prodor, kontranapad i odbijanje napada, boni na
pad, napad iz pozadine, obuhvatni napad itd. Halidov plan ostaj anja
u defanzivi dok se Bizantijci ne izmore je bio odlian. Tokom de
fanzivne faze, koja j e trajala etiri dana, svaka Halidova ofanzivna
akcija je zapravo bila odravanje defanzivne ravnotee. Kada je bilo
sigurno da su Bizantijci iscrpljeni i kada j e bilo jasno da vie ne mogu
napadati, Halid je pokrenuo ofanzivu. Bilo je to zadnjeg dana bitke.
Obuhvatio je neprijatelja sa bokova ali tek poto je odvojio konjicu od
pjeadije i uinio j e bespomonom. Tada je odvukao neprij atelj sku
pjeadiju u ugao koji formira Vadi Rekad i ]ermuk. Tamo je ekao
Dirar na prelazu j aruge. A onda je uslijedio posljednji i unitavaj ui
napad. Na nakovnju zvanom Vadi Rekad muslimanski eki j e zdro
bio Bizantijce u prainu.
Zabiljeeno je da su muslimani izgubili 4 000 boraca u ovoj bici.
Malo je bilo onih koji nisu imali nikakvih rana. Bizantij skih rtava je
bilo mnogo. Vakidi iznosi nevjerovatnu cifru. Taberi govori o 120 000
mrtvih Bizantijaca.2 Ibn Ishak spominje 70 000.3 Belazuri isto tako
biljei 70 000 mrtvih Bizantijaca.4 Prema ovim posljednjim podacima
Bizantijci su izgubili oko 45 procenata voj ske. Ova cifra je prihvatlj i
va. Polovina njih j e poginula na ravnici ]ermuk a pola ih j e poginulo
u jarugama Vadi Rekada. Oko 80 000 ljudi j e pobjeglo na kamilama
i konj ima ukljuujui i one koji su pobjegli prije nego su muslimani
zatvorili puteve.
1 Taberi, 3/100; El-Belazuri, 142.
2 Taberi, 2/596.
3 Taberi, 3/75.
4 EI-Belazuri, 141.
467
Halid ibn Velid
Bitka na Jermuku je bila slavna pobjeda islama. Desetine hilja
da tijela pobijenih Bizantijaca je lealo na ravnici i na dnu provalije.
Naj runiji prizori su bili na dnu jaruga gdje su leala slomljena tijela
u groznim pozama. Hiljade Bizantijaca je lealo sa slomlj enim sablja
ma u svoj im rukama odani zavjetu koji su dali uoi bitke. Izmijeani
sa vojnicima na ravnici leali su sveenici sa krstovima u rukama.
Straan smrad raspadnutog mesa j e dugo vremena zagaivao zrak
ravnice J e rm uk.
468
KRAJ OSVAJANJA
Kraj osvajanja
Nakon katastrofe na Jermuku bizantijska armija se urno povla
ila ka sjeveru Sirije i putevima ka mediteranskoj obali. Savladani bi
zantij ski vojnici, koji su uspjeli preivjeti uas Jermuka, nisu bili u
stanju pruati nikakav otpor. Pobjednika muslimanska vojska tako
e nije bila u nita boljem stanj u. Ebu Ubejde je poslao jedan odred
da bude prisutan u Damasku, a glavninu vojske je okupio u Debiji.
Dao j e vojsci mjesec dana odmora. Za to vrijeme su njegovani ranje
nici, vrena j e raspodjela ratnog plijena i rjeavana su administrativ
na pitanja.
Poetkom oktobra 636. godine (krajem abana 1 5. godine po
Hidri) Ebu Ubejde je sazvao ratno vijee na kome e diskutovati o
planovima za dalje aktivnosti. Bilo je raznih miljenja. Jedni su mislili
da slijedei cilj treba biti Cezareja, dok su drugi odabrali Jerusalim.
Ebu Ubejde je oba ova grada smatrao vanim za muslimane, pa nije
mogao odluiti o prioritetu. Zato j e pisao halif Omeru i zatraio nje
gova uputstva. Halifa mu je ubrzo kao slijedei cilj naznaio Jerusa
lim. Ebu Ubejde j e odmah podigao voj sku i iz Debije krenuo ka Jeru
salimu. Halidova Mobilna jedinica j e bila na elu. Krajem novembra
muslimani su bili pred Jerusalimom. Bizantijski garnizon se povukao
u zidine grada i zatvorio vrata.
Muslimani su opsjeli grad. Mjesec dana se nita nije dogaalo.
A onda je jerusalimski patrijarh Sofranius obeao mirnu predaju i
plaanje dizje pod uslovom da halifa lino doe i potpie ugovor
sa njim.

urahbil je mislio da e proi mnogo vremena prije nego li


halifa dojae iz Medine, pa je predloio da muslimani poalju Halida
koji e se predstaviti kao halifa. Halid i halifa Omer su bili bliski ro
aci i vrlo slini jedan drugom. 1 Osim toga stanovnici Jerusalima su
poznavali Omera samo kroz prie i opise. Niko nee primijetiti male
razlike izmeu Halida i halife. Muslimani su izvijestili patrijarha da j e
halifa ve tu i da predaja grada moe zapoeti.
I Vakidi, 162.; lsfahani, 1 5/ 1 2, 56.
471
Halid ibn Velid
Slijedeeg j utra se Halid odjenuo u j ednostavnu odjeu, kakvu j e
halifa Omer nosio, i ujahao u grad predstavljajui se kao halifa. Ali
plan nije uspio. Halid je bio suvie poznat da bi proao kao halifa
uprkos velikoj slinosti. Bilo j e tu mnogo kranskih Arapa koji su
poznavali i Omera i Halida lino. Obojicu su viali u Medini. Osim
toga, patrijarh je bio vrlo iznenaen da je veliki halifa prisutan tu
ba kad je najpotrebniji. Patrijarh je prozreo trik i odbio razgovarati
sa Halidom. Kada se Halid vratio neobavljena posla, Ehu Ubejde j e
pisao halif Omeru o svemu i pozvao ga da doe preuzeti grad. Halifa
se odmah zaputio prema Jerusalimu.
Ehu Ubejde, Halid i Jezid su odjahali do Debije gdje e doekati
halifu i biti mu pratnja do Jerusalima. Amr b. As je ostao kao koman
dant opsadnih snaga. Halid i Jezid su bili obueni u raskonu odjeu i
jahali su najbolje opremljene konje, to je jako razljutilo halifu. Kada
je sjahao, halifa je uzeo nekoliko kamenica sa zemlje i bacao ih na
dvojicu generala viui:
- Sram vas bilo! Zar me doekujete tako nakieni? Prije samo dvije
gpdine se niste nikada ni estito najeli. Sramite se. To vam je donijelo
obilje hrane. Tako mi Allaha, da ste to uinili nakon dvjesto godina
obilja, ja bih vas otpustio i postavio druge na vaa mjesta. 1
Halifa Omer je bio obuen u jednostavnu i zakrpljenu odjeu ka
kva se nosila u doba Allahova Poslanika, alej hisselam. Kada je postao
halifa, Omer se, u vezi tim, nije nimalo promijenio. I dalje je ivio vrlo
skromno gnuajui se svake udobnosti i razmetanja.
Kada su se malo povratili od iznenaenja, Halid i Jezid otkopae
odjeu i pokazae oruje govorei:
- O vladaru pravovjernih. Ovo j e samo odjea. Mi jo uvijek no
simo oruje.2
Sada se halifa malo smirio. Onda j e istupio Ehu Ubejde, koj i je
kao i uvijek bio jednostavno i neupadlj ivo obuen. Halifa se rukovao
i izgrlio s njim.
Iz Debije se halifa zaputio ka Jerusalimu u pratnji svoj ih genera
la. Bio je to veliki trenutak za muslimanske voj nike, koji su bili vrlo
radosni to vide halifu.
Taberi, 3/103.
2 Isti izvor.
472
Kraj osvajanja
Slijedeeg dana je halifa sjedio sa velikom grupom ashaba Allaho
va Poslanika, alej hisselam. Priali su o svemu i svaemu. Bilo je oko
podneva. U grupi ashaba je bio i Bilal. Ranije smo govorili o ovom vr
lom ashabu i osloboenom robu, koji je podnio neopisive muke zbog
svoje vjere. Kada je muslimanima nareeno da ue ezan kao poziv na
namaz, Allahov Poslanik, alejhisselam, j e odabrao Bilala da on bude
njegov lini muezin. Od tada j e Bilal pet puta dnevno svojim snanim
i melodinim glasom pozivao stanovnike Medine na namaze. Tokom
godina, Bilal je postao j edan od Poslaniku, alejhisselam, naj draih as
haba a samim tim i vrlo ugledan meu muslimanima. Ali, nakon to
je Allahov Poslanik, alejhisselam, preselio na ahiret, Bilal vie nikad
nije prouio ezan.
Neki ashabi su mislili da je osvoj enje Jerusalima dovoljno vaan
dogaaj da bi Bilal ponovo zauio ezan. Traili su od halife Omera da
urgira kod Bilala. Halifa se sloio i rekao mu:
- O Bilale! Ashabi Allahova Poslanika te mole da zaui ezan i da
ih podsjeti na vrijeme dragog Poslanika. 1
Neko vrijeme je Bilal bio izgubljen u mislima. Pogledao je u lica
ashaba i u hiljade muslimanaskih voj nika sakupljenih da klanjaju
podne namaz. Zatim je ustao i poeo uiti ezan.
Poznati glas jo poznatijeg muezina je odjekivao unaokolo. Kada je
prouio prve rijei "Allahu ekber", muslimani su se prisjetili voljenog
Poslanika, alejhisselam, i suze su im potekle niz lice. Kada je Bilal prou
io " . . . Muhammeden resulullah", muslimani su se zagrcnuli od plaa.
Slijedeeg dana je potpisan ugovor o predaji grada.2 Sa strane
muslimana ugovor je potpisao halifa a posvjedoili su Halid, Amr
b. As, Abdurrahman b. Avf i Muavija. Jerusalim je predat halif i mir
se vratio u sveti grad. Bilo j e to u aprilu 637. godine (rebiul - ula 16.
godine po Hidri) . Nakon deset dana provedenih u Jerusalimu, halifa
se vratio u Meinu.
Po halifnoj naredbi, Jezid j e otiao do Cezareje i ponovo j e opsjeo.
Amr i

urahbil su otili u Palestinu i Jordan da ih ponovo zauzmu. Do


I Vakidi, 165.
2 Prema nekim historiarima ugovor je potpisan u Debiji sa predstavnicima patrijarha.
Nakon potpisivanja ugovora, halifa Omer je produio prema Jerusalimu i primio grad.
473
Halid ibn Velid
kraja godine su to i obavili. Cezareja je odolijevala sve do 640. godine
( 19. godine po Hidri), kada se konano predala Muavij i. Ebu Ubejde
i Halid su sa 17 000 voj nika otili da osvoje cijelu sjevernu Siriju.
Ebu Ubejde j e prvo otiao u Damask, koji j e ve bio u musliman
skim rukama, a zatim u Homs, gdje je mirno i lijepo doekan. Njegov
slijedei cilj je bio Kinasarin. Muslimanska vojska je sa Halidovom
Mobilnom j edinicom krenula ka ovom gradu. Nakon nekoliko dana
Mobilna j ed!nica je bila kod Hazira oko 5 kilometara istono od Ki
nasarina. Bizantijci su ih snano napali.1
Komandant Kinasarina j e bio general Minas, izuzetan voj nik koga
su njegovi voj nici neobino cijenili. Minas je znao da e sigurno biti
opsjednut ako ostane u Kinasarinu i da e se prije ili poslije predati.
U ovom trenutku nije mogao oekivati nikakvu pomo od Heraklija.
Zato j e odluio poduzeti ofanzivu i napasti muslimansku prethodni
cu ispred grada i poraziti ih prije nego im se pridrui glavnina snaga.
Tako je Minas napao Halida u Hazifu sa vojskom ija snaga nije po
znata. Ovaj nesretnik oito nij e vjerovao u ono to j e uo o Halidu.
Za zauzimanje borbenog poretka Halidovoj Mobilnoj jedinici je
bilo potrebno svega nekoliko minuta. Borba kod Hazira se uskoro
rasplamsala. Minas je ubijen jo na samom poetku bitke. Kada su
uli za to, Bizantijci su jo ee napali da osvete smrt svog volj enog
komandanta. Ali nisu ni slutili da se bore protiv najboljih boraca toga
vremena. Nijedan Bizantijac nije preivio ovu bitku.2
Nakon to j e bitka zavrena, stanovnitvo Hazira j e izalo da do
eka i pozdravi Halida. Iznosili su injenice da su oni Arapi i da se ne
namjeravaj u boriti protiv njega. Halid je prihvatio njihovu predaju i
nastavio prema Kinasarinu.
Poto j e primio izvjetaj o Bici kod Hazira, halifa Omer izrazio je
svoje oduevljenje:
- Halid j e zaista komandant po svojoj prirodi. Neka se Allah smi
luje Ebu Bekru. On j e bolje od mene procjenjivao ljude.3
I Ovo selo i danas postoji.
2 Taberi, 3/98.
3 Isti izvor.
474
Kraj osvajanja
Kada se Halid pribliio Kinasarinu, dio bizantijske vojske, koji nije
iao sa Minasom u Hazir, zatvorio se u gradsku tvravu. Halid im je
poslao poruku:
- Kada biste bili u oblacima, Allah bi nas podigao do vas ili bi vas
spustio do nas kako bi bitka bila mogua. 1
Kinasarin se bez odlaganja predao. Bilo j e to u j unu 637. godine
(dumadel - ula 1 6. godine po Hidri).2
Nakon to je Ehu Ubejde stigao u Kinasarin, nastavili su dalje prema
Halepu. Tamo je bio stacioniran snaan garnizon kojim je komandovao
general Joakim. Ovaj general je postupio slino kao i Minas. Izjahao j e
oko 10 kilometra izvan grada, sukobio se sa Mobilnom jedinicom i bio
do nogu potuen. Joakim se brzo povukao u zidine Halepa.
Halep je bio veliki grad opasan snanim zidinama. Izvan gradskih
zidina se na vrhu brda nalazila naizgled neosvojiva utvrda povrine
oko pola kvadratnog kilometra opasana irokim opkopom. Muslima
ni su opsjeli tvravu. Joakim je bio hrabar komandant. Slao je neko
liko jedinica da probiju opsadu, ali je svaki put bivao teko kanjen.
Ipak, Joakim je ostao uporan. Ostao je u gradu i oekivao Heraklijevu
pomo, ali Heraklije nikome vie nije mogao pomoi.
etiri mjeseca
kasnije, u oktobru 637. godine Bizantijci su se predali pod odree
nim uslovima. Voj nicima garnizona je doputeno da odu, a Joakim j e
primio islam. Kasnije se pokazao kao sposoban ofcir i borio se pod
komandom mnogih muslimanskih generala.
Po zauzeu Halepa, E bu Ubejde je poslao jedinicu pod komandom
Malika Atara da zauzme Azaz, koji je bio na putu prema "Rimu". Re
gion koji su muslimani nazivali "Rim" j e zapravo dananja j una Tur
ska istono od planina Taurus. Malik je uz pomo Joakima zauzeo
Azaz, potpisao ugovor sa stanovnicima i vratio se u Halep. Zauzima
nje Azaza je bilo vano. Na taj nain su muslimani sprijeili bilo koju
veu vojsku Bizantijaca da ih napadne sa boka ili iz pozadine dok
budu poduzimali slijedee operacije. Ehu Ubejde se sada pokrenuo
prema Antiohi (vidi kartu 28 na stranici 477).
Taberi, 3/98.
2 Kinasarin se nalazio oko 4 kilometara juno od Halepa putem za Sarakib. Danas nema
ni traga ovom gradu.
475
Halid ibn Velid
Muslimani su se kretali preko Harima i prili . Antiohi sa istoka.
Oko 20 kilometara pred gradom u mjestu Mahruba je bio jedan elje
zni most preko rijeke Orontes (dananja Nehrul Azi). Branioci Antio
he su tu doekali muslimane. Voena je teka bitka o kojoj skoro nita
nije zabiljeeno. Tek je poznato da su Bizantijci poraeni. Izuzimajui
Ednadin i Jermuk, vjeruje se da su rtve Bizantij aca ovdje bile najve
e. Preivjeli vojnici su se u neredu povukli u grad, a muslimani su ga
opsjeli. Nakon nekoliko dana Antioha se predala. Bio je to najvei grad
u Sirij i i prijestolnica azijskog dijela Bizantijskog carstva. Ehu Ubejde
je ujahao u Antiohu 30. oktobra 637. godine (5. evala 16. godine po
Hidri). Poraenim Bizantijcima j e doputeno da odu u miru.
Nakon Antiohe muslimani su zauzeli gradove du obale Sredoze
mnog mora, Latakiju, Deblu i Tarsus. Sada je zauzeta veina sjeve
rozapadne Sirije, pa se Ehu Ubejde vratio u Halep. U meuvremenu
su potinjeni ostaci sjeverne Sirije. Halid je sa Mobilnom jedinicom
odjahao istono sve do Eufrata u blizinu Munbida. Tamo su naili
na manji otpor ali je sve brzo zavreno. U januaru 638. godine se pri
kljuio Ehu Ubej di u Halepu.
Tako j e cijela Sirija bila u rukama muslimana. Halid j e postavljen
za komandanta garnizona i upravitelja Kinasarina. Ehu Ubejde j e oti
ao u Homs, gdje j e postavljen a namj esnika, a Kinasarin j e bio dio
provincije Homs.
Do kraja 16. godine po Hidri, to odgovara 637-oj godini, cijela
Sirija i Palestina su bile u rukama muslimana, izuzimaj ui Cezareju
koja se jq nije predala. Postavljeni su namjesnici provincija: Amr b.
As u Palestini, urahbil u Jordanu, Jezid u Damasku i Ehu Ubejde u
Homsu. Halid je bio namjesnik u Kinasarinu, ali je bio potinjen Ehu
Ubejdi. Mir je vladao nekoliko mjeseci sve do sredine ljeta 638. godi
ne kada su se opet crni oblaci nadvili nad sjevernom Sirijom. Ovoga
puta su kranski Arapi krenuli ratnom stazom.
Heraklije vie nije bio sposoban za voj ni povratak u Siriju. On j e
sada bi o zaokupljen ostatkom carstva, koje j e nakon katastrofalnih
poraza na Jermuku i Antiohi postalo vrlo ranjivo. Imao j e jo neke
voj ne resurse ali ih je uvao za budue sukobe sa muslimanima koji
su marirali iz pobjede u pobjedu. Trebalo mu je vremena da bi sa
kupio novu voj sku, pa je odluio zaokupiti panju muslimana u Siriji.
476
Kraj osvajanja
KARTA 28.
SJEVERNA SI RIJA
1
477
Halid ibn Velid
Angaovao je kranske Arape. Poto ih je vezala ista vjera, kranski
Arapi su ga posluali, pa je desetine hiljada prelo Eufrat zapoinjui
pripreme za invaziju na Siriju sa istoka.
Muslimanski obavjetajci su izvijestili Ebu Ubejdu o pripremama
krana u Deziri. Nakon to su se krani pokrenuli, Ebu Ubejde je
sazvao ratno vijee. Halid je predlagao da muslimani napuste grado
ve i da se bore protiv krana na otvorenom kao jedna vojska. Ostali
generali su bili za to da se muslimani bore defanzivna kod Homsa.
Ebu Ubejde se sloio sa veinom i povukao Mobilnu j edinicu iz Ki
nasarina i ostale jedinice iz sjeverne Sirije. Koncentrisao j e snage kod
Homsa i izvijestio halifu Omera o svoj im namj erama.
Halifa Omer nije sumnjao da e muslimani u Siriji poraziti nere
gularnu vojsku kranskih Arapa, ali im je ipak odluio pomoi na
neobian nain. Naredio je Sadu b. Ebi Vekasu, glavnokomanduju
em muslimanske vojske u Iraku, da izdvoj i tri velike jedinice i poalje
ih u tri pravca: prvom e komandovati Suhejl b. Adi, i ii e u pravcu
Rakke, drugom e komandovat Abdullah b. Utban, a njen pravac je
Nusejbin i trea j e jedinica !jada b. Ganema koji e operisati izmeu
ove dvoj ice {vidi kartu 29). Istovremeno e Ka'ka b. Amr povesti oko
4 000 lj udi iz Iraka u Homs da pojaa Ebu Ubejdu.
Kranski Arapi su stigli pred Homs. Oekivali su da e nai mu
slimane utvrene. Odmah po dolsku su opsjeli grad. Tek to j e op
sada poela, stigao j e glasnik i izvijestio ih da d!laze tri musliman
ske jedinice iz Iraka prema Deziri. Kranski Arapi su sada shvatili
apsurdnost situacije. Dok se oni bore u Siriji, muslimani e zauzeti
njihove zemlje iz drugih pravaca. Odmah su prekinuli opsadu i po
urili ka Deziri. Ka'ka b. Amr je stigao u Homs tri dana nakon to su
kranski Arapi otili.
Nakon to su tri muslimanske jedinice iz Iraka ule o povratku
krana u Deziru, zastali su i zatraili dalje instrukcije. Njihov za
datak je izvren. Halifa Omer je ovim briljantnim manevrom odbio
kransku invazionu armiju ne prolivi ni kap krvi.
Krani su se vratili iz Sirije ne nanijevi nikakvu tetu muslimani
ma. Ali su sada muslimani shvatili da nee biti sigurni u Siriji sve dok u
susjedstvu imaju takvog neprijatelja. Da bi osigurali granice Sirije, mu
slimani e morati zauzeti Deziru i predjele istono od gorja Taurus.
478
Kraj osvajanja
Halifa se odluio prije svega obraunati sa Dezirom. Naredio j e
Sadu b. Ebi Vekasu da izvri neophodne pripreme za tu operaciju i
postavio Ijada b. Ganema kao glavnokomandujueg za tu operaciju.
Ijad j e nastupao u tri kolone. Za svega nekoliko sedmica je preao
podruje izmeu Tigrisa i Eufrata sve do Ruhe (dananja

anli Urfa
u Turskoj) . Bila je to operacija bez prolivanj a krvi (vidi kartu 29 na
stranici 481) .
Poto j e ovaj dio Dezire zauzet, Ebu Ubejde je predloio halif
Omeru da Ijada stavi pod njegovu komandu kako bi ga mogao kori
stiti za operacije na sjeveru. Halifa j e pristao i Ijad se preselio u Homs
sa dij eom snaga koje su dole iz Iraka.
U j esen 638. godine Ebu Ubejde j e poslao nekoliko jedinica da
jau na sjever kroz bizantijsku teritoriju sve do Tarsusa. Izmeu osta
lih, komandanti j edinica su bili Halid i Ijad. Halidov cilj je bio grad
Mara (dananji Kahramanmara u Turskoj ) . Grad je uvao bizan
tijski garnizon, pa je Halid zapoeo opsadu. Isprepadani Halidovom
prisutnou, Bizantijci su se pod pritiskom naroda predali pod uvj e
tom da vojska i narod budu poteeni. to se materijalnih dobara
tie, muslimani su mogli uzeti ta god su htjeli. Tako je i uinjeno.
Halid se vratio u Kinasarin vrlo zadovoljan. Plijen iz Maraa j e bio
nevjerovatnih razmj era. Voj nici iz ove ekspedicije su sada bili bogati
do kraja ivota.
Halid je bio jedan od najbogatij ih ljudi toga vremena. Tadanji
obiaj je nalagao da ratnik koji pobijedi protivnika u dvoboju uzima
svu imovinu poraenog. Osim ovog plijena tom ratniku je pripadao i
dio zajednikog plijena kao i svakom drugom. Halid je izlazio na dvo
boje kao nijedan drugi musliman toga vremena. Njegovi protivnici su
bili uglavnom generali od kojih su najbogatiji bili Perzijanci i Bizantij
ci. Ovi nesretnici su na svojoj odjei i opremi nosili itava bogatstva
od dragulja i ostalih ukrasa. Sve je to pripalo Halidu. Meutim, Halid
je bio izuzetno velikoduan. Sve to bi skupio u j ednoj bici potrajalo
bi samo do slijedee. Imao je dosta sluga u svojoj pratnji. enio se
mnogo puta i imao je desetine djece. Sve to je mnogo kotalo. Osim
toga, nakon svake bitke bi Halid iz svog vlastitog depa nagraivao
muslimanske borce koji su se naroito isticali u borbama.
479
Halid ibn Velid
Sve ovo j e bilo dobro poznato strogom i tedljivom halif Omeru,
koji to nije smatrao velikodunou. Ovaj izuzetni pravednik je mi
slio da je to rasipnitvo. 1
Kada se Halid vratio i z Maraa, velikoduno j e nagraivao voj nike
iz svog depa. Sada se ve pojavio izvjestan broj ljudi u muslimanskoj
vojsci koji su pjevali pjesme o generalima i to na pravi orijentalni na
in. Jedan od njih j e bio Eas b. Kajs, starij eina plemena Kinda, koj i
je spominjan ranije. Bio je veliki pjesnik. Doao j e Halidu u Kinasarin
i odrecitovao mu lijepu pjesmu koja j e veliala njegova osvajanja. Ha
lid mu j e za to dao 10 000 dirhema. Halifa Omer je odmah saznao za
to. Bilo j e to mnogo vie nego to j e halifa mogao podnijeti.
Eas nije ni slutio da, recitujui svoje stihove, zapravo kopa grob
Halidovoj vojnoj karijeri.
Halidova zarada iz dvoboja nije bila dio plae ni plijena. Plaa tadanjih komandanata
korpusa je bila izmeu 7 000 i 9 000 dirhema za godinu (Ebu Jusuf, 4. ).
480
+
O
~
e
HALEP
TADMUR

e
BI TLIS
. RUHA
(ANU URFA) e
NUSEJBI N

RESULEJN
HARRAN
e RAKKA
T
Sjever
C
F *
N )

7

.
O
]_
w
.
w
OPROTAJ OD ORUJA
Oprotaj od oruja
Neko vrijeme prije ekspedicij e u Mara, Halid se poeo kupati na
poseban nain. Kao to je sve dobro inio, Halid se isto tako dobro i
kupao. Imao je posebne preparate za to, u ijem sastavu je bilo i neto
alkohola. Za ove preparate se vjerovalo da imaju blagotvoran i oputa
jui efekat na tijelo kada se njima izmasira. Halid je u trlj ivao te prepa
rate u svoje tijelo i u tome uivao. Poslije te kupke, Halid bi bio osvje
en. Nekoliko sedmica kasnije, primio j e pismo od halife Omera:
"Obavijeten sam da trlja svoje tijelo alkoholom. Znaj da je Allah
zabranio tu supstancu kao i sve njegove forme. Poto je to tako i al
kohol i sve njegove forme su zabranjene. Allah je zabranio alkohol za
kupanje kao to ga je zabranio za pijenje. Ne stavljaj to na svoje tijelo
jer je neisto."1
Halid je mislio da je to malo prestrogo. Pisao je halif o tome i obja
snio mu nain pripreme ovog preparata i mjeavine alkohola te da se to
dobiva prokuhavanjem. Naveo je slijedei dokaz u svoju odbranu:
"Mi prokuhamo alkohol i on tako postaje preparat za kupanje a
ne alkohol."
Halifa mu je uzvratio:
"Bojim se da je Mugirina kua puna pogrenih postupaka. Neka te
Allah ne uniti zbog toga.'1
Na tome j e ova stvar zavrena. Nije poznato da li je Halid i dalje
koristio ove kupke.
l Taberi, 3/166.
2 Isti izvor.
3 Mugire je bio Halidov djed.
485
Halid ibn Velid
Nakon zauzea Maraa u j esen 638. godine ( 17. godine po Hidri)
halifa Omer j e saznao za Easovu poemu o Halidu i o 10 000 dirhema
koje mu je Halid dao. Halifa je zaklj uio da je to previe, pa makar to
bio i Halid. Poslao je pismo Ebu Ubejdi:
"Stavi Halida pred skup muslimana. Svei mu ruke njegovim tur
banom i skini mu kapu. Pitaj ga iz kojeg fonda je platio Easu. Da li
je platio iz svog depa ili iz ratnog plijena. Ako je platio od plijena,
onda je kriv za pronevjeru, ako je platio iz svog depa, tad je kriv za
rasipnitvo. U oba sluaja ga razrijei svih dunosti i otpusti.''
Bilo je to neuobiajeno pismo. Metod sasluanja optuenog koji j e
halifa naredio j e bio sasvim uobiajen kod Arapa. Ipak, bio j e to izu
zetno teak zadatak koji j e mogao izvriti samo ashab najvieg ranga,
pa je halifa izabrao Bilala, mujezina Allahova Poslanika, alejhisselam.
Predao mu je pismo, objasnio kako e postupiti i naredio mu da to
bre ode u Homs.
Bilal je stigao u Homs i predao pismo Ebu Ubejdi koji se zapre
pastio njegovom sadrinom. Jedva je povjerovao da je tano ono ta
ita, ali je halifna bila posljednj a. Poslao je po Halida.
U to vrijeme je Halid bio u Kinasarinu. Kada je stigao u Homs
otiao je u kuu
E
bu Ubejde gdje je saznao zbog ega je pozvan. Ebu
Ubejde mu j e objasnio optubu protiv njega i traio da se izjasni o
tom pitanj u. Halid je bio zaprepaten. Zatraio je malo vremena kako
bi se posavjetovao sa svoj om sestrom, pa je Ebu Ubejde pristao.
Halid je posjetio svoju sestru Fatimu i iznio joj svoj sluaj . Nakon
konsultacija sa sestrom Halid se vratio Ebu Ubejdi i rekao da ne osje
a nikakvu krivnj u u vezi sa tim sluajem. Onda su dva generala otila
do mjesta gdje j e bio okupljen veliki broj muslimana. Na j ednom mje
stu je bila podignuta platforma na kojoj su sjedili Halid i Ebu Ubejde
gledaj ui skup muslimana. Do Ebu Ubejde je sjedio Bilal.
Nekoliko minuta je vladao potpuni muk. Muslimani nisu znali za
to su skupljeni. Bilal je upitno gledao u Ebu Ubejdu koji je zakrenuo
glavu. Posluao je halifnu naredbu onoliko koliko je to bilo neophod
no. Ebu Ubejde nije mogao uestvovati u Halidovom poniavanju.
Bilal j e mogao initi ta mu je bilo nareeno.
l Taberi, 3/167.
486
Oprotaj od oruja
Bilal je shvatio Ehu Ubejdin stav o svemu ovome. Ustao je i pogle
dao u Halida. Zatim je glasom koji je mogao uti cijeli skup rekao:
- O Halide, jesi li dao Easu 10 000 dirhema iz svog depa ili od
plijena?
Halid je buljio u Bilala. Nije mogao vjerovati da se sve to dogaa.
Bilal je ponovio svoje pitanje, ali je Halid prvi put u svom ivotu
bio zapanj en. Kada je prolo jo neko vrijeme a odgovora nije bilo,
Bilal je ustao i rekao Halidu:
- Halifa j e tako naredio.
Skinuo je Halidov turban i vezao mu ruke. Zatim je opet upitao:
-

ta ima rei? Iz svog depa ili od plijena?


- Platio sam iz svog depa - jedva progovori Halid.
Kada je uo Halidove rijei, Bilal je odvezao Halidove ruke, vratio mu
kapu na glavu i ponovo namjestio njegov turban. Tada je Bilal rekao:
- uli smo i povinovat emo se svojim vladarima. Mi ih potuje
mo i sluamo ih. 1
Tada se vratio na svoj e mjesto i ponovo sjeo. Nekoliko minuta j e
vladala potpuna tiina. Halid j e ustao i otiao. Nije znao kakva e biti
presuda. Nije htio uznemiravati Ehu Ubejdu u ovom munom tre
nutku, pa ga nije nita pitao. Uzjahao je konja i vratio se u Kinasarin.
Bilal se vratio u Meinu i izvijestio halifu o provedenom postup
ku. Halifa j e sada oekivao pismo od E bu Ubejde u kome e ga izvije
stiti da j e izvrio njegovo nareenje i razrijeio Halida svih dunosti.
Kada j e prola jedna sedmica a pisma nije bilo, halifa j e shvatio da
Ehu Ubejde to nikada nee uraditi. Ne zbog toga to j e bio neposlu
an, nego zbog toga to on to naprosto nije mogao. Halifa Omer je
shvatao Ehu Ubejdinu poziciju i odluio rasteretiti njegova plea. Po
slao j e pismo Halidu u kojem ga poziva da doe u Meinu. Najbolje
e biti da halifa lino obavi ovaj muni zadatak.
Kada j e dobio halifno pismo, Halid j e doao u Homs i upitao Ehu
Ubejdu o svoj oj poziciji. Tada mu j e Ebu Ubejde rekao za nareenj e
da ga razrijei svih dunosti. Halid na to ree:
- Neka ti se Allah smiluje. Zato si tako postupio? Zato krije tu
stvar od mene kad zna da bih ja to volio znati prije dananjeg dana?
1 Taberi, 3/167.
487
Halid ibn Velid
- Tako mi Allaha, znao sam da e te to povrijediti. Traio sam bilo
koji nain da te ne povrijedim - ree Ehu Ubejde.1
Halid se vratio u Kinasarin i okupio svoju Mobilnu j edinicu. Sa
opio im j e da j e smijenjen sa svih dunosti. Oprostio se od svoje
naj bolje jedinice koja nije znala za poraze i koja ga je bez ikakvih
pogovora uvijek slijedila. Onda je krenuo put Medine.
Kada je stigao u Medinu, odmah se zaputio prema halifnoj kui,
ali je sreo halifu na ulici. Dva snana i hrabra ovjeka su se suoila,
nimalo ne zazirui jedan od drugog. Halifa Omer j e prvi progovorio.
Izgovorio je stihove o Halidovim postignuima:
"Zaista, ti si uinio,
Niko nije uinio ono to si ti,
Ali ljudi ne ine nita,
Allah je taj koji ini:'2
- Protestujem kod muslimana protiv tvog postupka. Tako mi Alla
ha, Omere, bio si nepravedan prema meni - odgovori Halid.
- Odakle dolaze sva ta bogatstva? - upita halifa.
- To je od dijela mog plijena. ta god od moje imovine pree cifru
od 60 000 dirhema j e tvoje - ree Halid.3
Halifa j e provjerio vrijednost Halidove imovine i naao j e da se
ona sastoji uglavnom od ratne opreme i robova koji su ga opsluivali.
Ukupna vrijednost Halidove imovine je utvrena na 80 000 dirhema.
Viak od 20 000 dirhema j e konfskovan u korist drave. Kada j e i ovo
okonano, halifa Omer se obrati Halidu:
- O Halide! Tako mi Allaha, ti si u mojim oima astan ovjek i drag
si mi. Nakon ovog dana ti vie nema razloga za albe na mene.4
Nekoliko dana poslije toga Halid j e napustio Medinu i odjahao u
Kinasarin. Nikada se vie nije vratio u Arabiju. Tek to je Halid otiao,
nekoliko Medinelija je dolo kod halife sa zahtjevom da vrati Halidu
konfskovanu imovinu.
Taberi, 3/167.
2 Taberi, 3/168.
3 Taberi, 3/167.
4 Isti izvor.
488
Oprotaj od oruja
- Neu trgovati sa onim to pripada Allahu i muslimanima - bio
je halifn odgovor. 1
Uskoro je postalo oito da su neki muslimani ozlojeeni halifnim
postupkom prema Halidu. Poeli su govoriti o halifnom neprijatelj
stvu prema njemu. Da bi objasnio svoj postupak, halifa je pisao svim
svojim generalima i namjesnicima:
- Nisam otpustio Halida zbog moje ljutnj e prema njemu ili zbog
njegovog nepotenja. Otpustio sam ga zato to ga je narod poeo sla
viti, pa bi mogao zalutati. Bojim se da e se muslimani poeti oslanja
ti na njega.

elim svima dati do znanja da j e samo Allah Onaj Koji sve


ini. Na taj nain e se sprijeiti teta.2
Halidova karijera je zavrena. Ostaje jo malo toga za rei. Nakon
otputanja iz vojske Halid je ivio jo etiri godine. Halifa Omer j e
u 1 5. godini po Hidri odredio odredenu vrstu fnansijske nadokna
de svim muslimanima koji su prihvatili islam prije nego se pojavilo
odmetnitvo. Visina nadoknade je varirala i iznosila je oko 3 000 di
rhema, to je parodinom ovjeku bilo sasvim dovolj no za pristojan
ivot.3 Halid se sa porodicom preselio u Homs gdje je kupio kuu i tu
je ivio do smrti.
Halid je bio ratnik i penzionisanje mu je teko palo. Ali se uskoro
dogodilo neto to ga je mnogo dublj e potreslo. U Palestini se poet
kom 639. godine (muharrem ili sefer 18. godine po Hidri) pojavila
kuga i naglo se rairila svud okolo, pa ak i na Siriju. Medu hiljadama
muslimana mnogi njemu najdrai ljudi su bili pokoeni ovom opa
kom boleu. Kuga je pokosila Ehu Ubejdu, urahbila, Jezida, Dirara
i oko 40 Halidovih sinova. Halifa Omer je bio j ako zabrinut kada se
kuga pojavila. Posebno se brinuo za Ehu Ubejdu - Povjerenika um
meta i j ednog od deseterice obradovanih Dennetom. Znao je halifa
za njegove posebne kvalitete, pa mu je pisao da hitno doe u Medinu
na neke konsultacije. Ehu Ubejde je shvatio da je to samo halifn izgo
vor kako bi ga spasio, pa j e uljudno odbio. Plemeniti ashab Allahova
Poslanika, alejhisselam, nikada nije naputao svoje voj nike u bitka
ma, pa ih nije naputao ni u kugi. Svoj u vjernost je platio ivotom.
Taberi, 2/625.
2 Taberi, 3/167.
3 Taberi, 3/109.; El-Belazuri, 437.
489
Halid ibn Velid
Poznato je da su samo trojica Halidovih sinova ivjeli due od
njega. Sulejman se dugo borio u muslimanskoj vojsci i poginuo u
kasnijim operacijama u Egiptu. Muhadir se borio na strani Alije u
Bici na Sifnu i tu poginuo . .bdurrahman je doivio duboku starost
i naslijedio dobar dio oevih sposobnosti. Otrovan je 46. godine po
Hidri za vrijeme halife Muavije. Njegov sin je kasnije ubio trovaa i
osvetio oca. Nije poznato koliko je keri Halid imao.
Nakon to j e kuga ubila trojicu komandanata korpusa, Amr b. As
j e preuzeo komandu nad muslimanskom vojskom. Ijad b. Ganem je
postavljen za namjesnika u sjevernoj Siriji, Muavija u Damasku i Jor
danu, dok j e Amr ostao u Palestini.
Kada je Halifa Ebu Bekr planirao operaciju protiv odmetnika, raz
govarao je sa Amrom b. Asom o osobi koja e komandovati operaci
j om. Halifa mu j e rekao:
- O Amre! Ti si najmudriji od svih Arapa i najbolje rasuuje. Reci
mi ta misli o Halidu?
- Halid je majstor ratovanj a, on je prijatelj smrti, on ima snagu
lava i strpljivost make - odgovori Amr.1
Islamska vojska je nastavila sa pobjedama. Nakon kuge, Ijad b.
Ganem je ponovo zauzeo Deziru. Ovoga puta je otiao sve do Ami
de (dananjeg Dijarbakira u Turskoj) i Bitlisij a, a zatim j e odjahao do
Matatije (vidi kartu 29). Sad b. Ebi Vekas je nastavio sa operacijama u
Iraku i dijelovima dananjeg Irana. Zauzeo je mnoga podruja, izme
u ostalih i gradove Ahvaz, Tuster i Sus. Cezareja j e takoe zauzeta,
a Amr b. As j e zauzeo Egipat.
Kao i svaki musliman, Halid se radovao uspjesima muslimanske
vojske. Sigurno mu je bilo jako teko to i on nije uzeo uea u svim
tim uspjesima.
Vremenom se popravio odnos izmeu Halida i halife Omera. Ha
lifa Omer je bio izuzetno strog i pravedan ovjek. Teak teret hilafeta
ga je svakodnevno umarao, ali je halifa bio neobino izdrljiv ovjek.
Bio j e strog prema sebi i svojoj porodici, a zatim prema svima. Bio je
neobino milostiv prema ratnoj siroadi i udovicama. Prema nj ima
je pokazivao posebnu brigu. On lino se hranio jednostavnim j eme-
Jakubi, Tarih, 2/129.
490
Oprotaj od oruja
nim hljebom sa malo maslinova ulja. Nita bolje od toga nije davao
ni svojoj porodici. Njegova odjea je bila beskrajno j ednostavna sa
nekoliko zakrpa. Njegova tenja za pravdom j e bila nepokoleblj iva.
Izbievao je svoga vlastitog sina Ubejdullaha zbog pijenja alkohola.
Sada je Halid imao mnogo vie vremena za razmiljanje. Jednom
svom posjetiocu j e rekao:
- Neka je slavljen Allah koji je uzeo Ebu Bekra. Bio mi je drai od
Omera. Neka je slavljen Allah koji je opskrbio Omera autoritetom.
Ranije mi nije bio drag, ali sada jeste.1
Halidov odnos prema halif Omeru se toliko promijenio, da ga
je Halid testamentom odredio za nasljednika svoje imovine. Vrij eme
lijei sve rane.
Halid je dugo razmiljao o svojim bitkama, kao to to ine svi pen
zionisani vojnici. Izazivao je najbolje borce i generale na svijetu ili j e
prihvatao nj ihove izazove. Svaki, ba svaki njegov protivnik j e zavrio
u praini. Bio je ponosan na svoje uspjehe, ali nikada nije bio uobra
en. Sve svoje uspjehe je pripisivao Allahovoj pomoi i svojoj crvenoj
kapi u koju su bile upletene dlake Allahova Poslanika, alejhisselam.
Razmiljao je i o svojim najboljim generalima - Ebu Ubejdi,
urahbi
lu, Jezidu, Amru b. Asu i o svojim najboljim vitezovima - Abdurra
hmanu, sinu Ebu Bekrovom, Rafu i o neusporedivom Diraru, sinu
Ezvera. Ovi najbolji ljudi su ispisali najsjaj nije stranice istorije islama.
Halid je bez sumnje bio najvei vojni genij kojeg historija biljei.
Imao je strateke vizije Dingis Kana i Napoleona i taktiku briljan
tnost Timura i Fridriha Velikog, ali i linu snagu i sposobnost legen
darnog Rustema od Perzije. Osim Halida, nije zabiljeen ni j edan o
vjek koji objedinjuje sve ove vojne sposobnosti. Halid je bio j edan od
dvojice generala koji nikada nisu izgubili nijednu bitku. Drugi j e bio
Dingis Kan, ali on nije bio borac kao Halid, a bio je i suvie nasilan i
destruktivan u odnosu na Halida.
Halid j e bio j edini ovjek koji je taktiki pobijedio ak i Allahova
Poslanika, alejhisselam, na Uhudu. Bio je prvi muslimanski koman
dant koji je osvajao strane zemlje. Bio je prvi musliman koji je ponizio
dvije velike imperije i to jednu za drugom. Mnoge njegove bitke su
l Taberi, 2/598.
491
Halid ibn Velid
prouavane na vojnim akademij ama, posebno Uhud, Kazima, Veled
e, Muzeja, Ednadin i Jermuk. Njegova najbriljantnija bitka je bila
ona kod Velede, a najvea je svakako Jermuk.
Halidovo bie je bilo vojniko. Takoe se pokazao kao izvrstan na
mjesnik i administrator. Ipak, on je bio isti, nerazblaeni i apsolutni
voj nik. Njegova sudbina je bila bitka, napad, osvajanje. Od Bitke na
Uhudu pa do penzionisanja, Halid je ratovao 1 5 godina. Borio se u e
trdeset i jednoj bici (ne raunajui sitne angamane) od kojih je 35 bilo
u posljednjih sedam godina. Nikada nije izgubio niti jednu od njih.
Godine 641 . je umro Ijad b. Ganem kao i Bilal, mujezin Allahova
Poslanika, alejhisselam. Te godine je umro i imperator Heraklije, a
slijedee godine i Halid.
U 58. godini ivota Halid je obolio. Nije poznata priroda njegove
bolesti. Nekoliko dana prije smrti posjetio ga je jedan njegov prijatelj.
Halid ga je pozvao da sjedne na krevet u kome je leao smrtno bole
stan. Otkrio je svoj u desnu nogu i pitao posjetioca:
- Moe li nai ijedan pedalj prostora na mojoj nozi a da na nj oj
nema rane od sablje, koplja, strijele ili maa?
Prijatelj je pregledao nogu i ustanovio da nema takvog prostora. Za
tim mu je pokazao lijevu nogu, pa ruke, prsa, lea. Nigdje na njegovom
tijelu nije bilo mogue nai prostor na kome nije bilo oiljaka od rana.
- Jesi li vidio? Traio sam ehadet u mnogim bitkama. Zato onda
nisam poginuo u bici? - upita Halid.
- Nije bilo mogue da pogine u bici - ree prijatelj.
- Ali, zato? - zavapi Halid.
- Mora razumjeti Halide. Kada te je Allahov Poslanik prozvao
Allahovom sabljom, ve je bilo predodreeno da ne moe poginuti
u bici. Ako bi poginuo, onda bi to znailo da je neprij atelj slomio
Allahovu sablju, a to nikako nije mogue.
Halid je zautio. Naao je razumno objanjenj e u prijateljevom
govoru, ali njegovo srce je eljelo smrt u bici. Na dan svoje smrti Ha
lid nije imao nikakve imovine osim svog oruja i opreme, konja i jed
nog odanog roba koji se zvao Hamam. Posljednjeg dana ivota leao
je u krevetu. Pored nj ega je bio vjerni Hamam. Njegova posljednja
reenica je bila:
492
Oprotaj od oruja
- Umirem sramno u krevetu. Umirem kao to kamila umire. Ne
zaspite oi kukavike.1
Tako j e umro Halid, sin Velidov, Allahova Sablja. Neka je Allahov
mir sa nj im.
Vij esti o Halidovoj smrti su se kao munja rairile Medinom.

ene
su izale na ulice predvoene onima iz Benu Mahzuma, nariui i
udarajui se u prsa. Halifa Omer je takoe uo ovu vijest, a sada j e
uo i naricanje. Bi o j e strano ljut. Kada je postao halifa, Omer j e
strogo zabranio naricanje za umrlim muslimanima. Zato aliti za
onim ko upravo odlazi u Denet? Prekrioce ove zabrane bi na licu
mjesta kanjavao biem.2
Sada j e opet uo naricanje. Ustao je sa poda svoje sobe, uzeo bi i
krenuo ka vratima. Naricanje odmah mora prestati. Kada je stigao do
kunih vrata, zastao je i zamislio se. Ipak, ovo nije bila obina smrt.
Nije umro bilo ko, nego j e umro Halid, sin Velidov. A onda je zauo
pla iz susjedne kue, u kojoj j e ivila njegova ki Hafsa, udovica Alla
hova Poslanika, alej hisselam. I ona je plakala za Halidom.3
Halifa se vratio. Bacio je svoj bi i ponovo sjeo na pod. Samo tada
je halifa Omer napravio iznimku.
- Neka ene Benu Mahzuma kau ta imaju o Ebu Sulejmanu jer
one ne lau - rekao je halifa.4
U Homsu, desno od puta za Hamu se moe vidjeti dobro nj ego
van vrt. U vrhu vrta je damija Halida sina Velidovog. Impozantna je
to damija sa dvije munare. Pod damije je pokriven tepisima. Strop
damije nose etiri snana stupa. Stubovi nose pet kupola od kojih j e
najvea ona u centru, a sa nje visi nekoliko lustera obj eenih na lance.
U sjeverozapadnom uglu damije je Halidovo turbe.
Posjetilac prolazi kroz vrt i harem damije, skida obuu i prolazi
kroz vrata. Kada ue, na desnoj strani moe vidjeti Halidovo turbe
ukraeno mermerom i natkriveno malom kupolom tako da turbe daj e
utisak male damije smjetene u velikoj . Tada posjetilac proui fatihu
i zadubi se u misli o ovjeku koji j e prozvan Allahovom Sabljom.
I Ibn Kutejba, 267.
2 Taberi, 2/614.
3 Jakubi, Tarih, 2/ 1 57.
4 lsfahani, 19/89.
493
DODATAK A
LITERATURA
Literatura
l . Ibn Hiam: Es-Siretu en-nebevijje, Kairo, 1955.
2. Vakidi, Megazi Resulillah, Kairo, 1948.; Futuhu'-am, Kairo,
954.
3. Ibn Sa'd: Tabakatu'l-kubra, Kairo, 1939.
4. Ibn Kutejba, El-Me'arif, Kairo, 1939.
5. El-Ja'kubi: Tarihu'l-Ja'kubi, Bejrut, 1960.; El-Buldan, {?), 1892.
6. El-Belazuri: Futuhu'l-buldan, Kairo, 1960.
7. Dinavari: Ahbaru't-tival, Kairo, 1960.
8. Et-Taberi: Tarihu'l-umemi ve'l-muluk, Kairo, 1939.
9. El-Mes'udi: Murudu'z-zeheb, Kairo, 1892.
10. Jakut: Mu'demu'l-buldan, Teheran, 1965.
l l . Ehu Jusuf: Kitabu'l-harad, Kairo, 1 962.
1 2. Edvard Gibon: Propast Rimskog carstva, London, 1954.
13. Alojz Musil: Srednji Eufrat, Njujurk, 1927.
497
DODATAK B
BILJEKE l OBJANJENJA
Biljeke i objanjenja
Biljeka 1: Deseterica obradovanih
Ovih deset ljudi su poznati kao "Aeretu-1-mubeere", u bukval
nom prijevodu: "deseterica obradovanih dobrim vijestima". Zbog ne
usporeivih doprinosa islamu, jo za njihova ivota, Allahov Poslanik,
alejhisselam, im j e obeao da e ui u Dennet. Mi emo upotrijebiti
termin "Deseterica obradovanih". Radi se o slijedeim ashabima:
Ehu Bekr, Omer, Osman, Alija, Zubejr b. Avvam, Abdurrahman
b. Avf, Sad b. Ehi Vekkas, Talha b. Ubejdillah, Ehu Ubejde b. Derrah,
Said b. Zejd.
Biljeka 2: Halid i Jemen
Raniji historiari biljee da je Halid poslan u Jemen da objanj ava
islam ljudima u toj pokraj ini, te da nije imao uspjeha, pa je Allahov
Poslanik, alej hisselam, poslao hazreti Aliju. Dalje se navodi da je ha
zreti Alija uspio u tome. Istina j e da j e hazreti Alija bio u Jemenu i
da je tamonje ljude preveo na islam, ali je nevjerovatno da je prije
njega tamo poslan Halid. Bio bi to preteak zadatak za novopridolog
muslimana kao to je bio Halid. To je bio zadatak za ashaba najvieg
ranga kao to je to bio Alija.
Takoe se biljei da j e Halid tamo prolio krv, a poznato j e da u
Jemenu nije bilo prolivanja krvi od Halidove ruke. Halid se vratio iz
Nedrana u januaru 632. godine (Ibn Hiam, 2/594), dok je hazreti
Alija otiao u Jemen u decembru 631. godine (Ibn Sad, 687). Moda
je blizina Nedrana i Jemena nainila zbrku kod ovih historiara.
501
Halid ibn Velid
Biljeka 3: Datumi operacija protiv odmetnika od islama
Poznati su datumi dogaaja u ovim operacijama sa vie ili manje
preciznosti ukljuujui i formiranje l l korpusa. Poslije toga rani hi
storiari ne navode tane datume ostalih dogaanj a.
Takoe znamo da je itava operacija zavrena do kraja l l. godine
po Hidri. Poznato je da se Bitka na Jemami odigrala poetkom zime
("Hladnoa je dolazila" - Taberi, 2/518). Poznata je i hronologija bitaka.
Iz ovih informacija sam crpio pribline datume dogaanja koja
su u ovom djelu opisivana, oslanj aj ui se na svoje ratno iskustvo i
prosudivanj e. Tako npr. treba toliko i toliko vremena da snage predu
put od take A do take B, treba toliko i toliko vremena za pripreme
za bitku, zatim toliko vremena za administrativne poslove prije slije
dee bitke itd.
Moje procjene ne mogu biti potpuno tane, pa sam te datume
odreivao sedmicama a ne tanim datumima. Moe biti nekih neta
nosti, ali svakako ne vie od jedne sedmice.
Biljeka 4: Plan za invaziju na Irak
Rani historiari navode neke verzije u vezi sa planom halife Ebu
Bekra za invaziju na Irak. Navodi su ovakvi:
502
a. Halifa Ebu Bekr j e naredio dvoj ici generala da udu u Irak i to
Halid "odozdo" preko Ubulle i !jad b. Ganem "odozgo" preko
Muzeje. !jad je tada bio u podruju sjeverne Arabije izmeu
Nibada i Hidaza.
b. Hira j e data kao kraj nji cilj obojici generala. Koji prvi stigne do
Hire, bit e glavnokomandujui muslimanske armije u Iraku.
C. Glavnokomandujui e tada ostaviti dovolj no snanu jedinicu
da uva Hiru, a sa glavninom vojske e nastaviti sa borbama i
osvojiti imperijsku prijestolnicu Ktesifon.
Sumnjam u tanost ovih navoda iz slijedeih razloga:
a. Halifa Ebu Bekr je izdano pomagao Halidu u borbama protiv
odmetnika i ne bi ga nipoto stavio pod komandu Ijada b. Ga
nema koji je, kao vojskovoa, bio daleko ispod Halidove klase.
Biljeke i objanjenja
b. Halifa Ebu Bekr je preferirao koncentraciju snaga to se moe
vidjeti iz njegovog ponaanja tokom operacija protiv odmetni
ka. Pri invaziji na Irak, malo j e vjerovatno da bi halifa prekrio
ovaj princip i podijelio snage u dva dijela poslavi ih u dva pot
puno odvojena podruja i tako ih onemoguio da pomognu
j edni druge. Invazija sa dva pravca je ponekad poeljna, ali
ne u ovom sluaju zbog enormne snage perzijske imperijalne
armije, koja bi lake savladala dvije potpuno odvojene musli
manske armije.
C. Da j e Ktesifon odreen kao cilj, Halid bi ga sigurno napao.
Taberi navodi da j e Halid pri samom kraju svojih operacija na
mjeravao napasti Ktesifon, ali se nije usudio bojei se da halifa
to nee odobriti. Nigdje nema ni spomena da je halifa odluio
zauzeti Ktesifon, pa onda odustao od te namjere, niti j e to ika
da Halidu spominjao.
d. !jad j e napao Devmetul Dendel i tu je zastao, pa mu j e Halid
pomogao. Ako j e njegov cilj bio "zauzeti Irak odozgo", nije bilo
nikakve potrebe da se uputa u ozbilj ne sukobe u regionu koji
je daleko od njegovog cilja kad su postojali bolji putevi. Jedini
ce pod komandom !jada b. Ganema nisu bile posebno snane.
Njegov cilj j e vjerovatno bio samo Devmetul Dendel. Vero
vatno j e halifa namjeravao poslati !jada da pomogne Halidu
u Iraku, ali tek nakon to obavi posao u Devmetul Dendelu.
Tako j e kasnije i bilo.
Biljeka 5: Bitka kod Rijeke
Opis ove bitke je uzet iskljuivo od Taberija, koji ovu bitku smje
ta kod Mezara i naziva je i po Mezaru i po Rijeci (Sinjj ). Balazuri (str.
243) takoe spominje bitku kod Mezara dok Ibn Ishak i Vakidi ne
spominju nikakve akcije u regij i Kazima-Ubulle-Mezar.
Prema Jakutu (4/468) Mezar je etiri dana putovanj a od Basre na
putu za Vasit na Jednookom Tigrisu. Veruje se da je Mezar bio pozi
cioniran na mjestu dananjeg Azeira na desnoj obali Tigrisa.
503
Halid ibn Velid
Treba dodati da je Mezar oko 120 kilometara od Rijeke i oko 45
kilometara od Eufrata. Zbog toga se ne moe doi do njega bez op
senih priprema i brodova za prelazak rijeka. Nema ni spomena da je
Halid prelazio bilo koju rijeku dok je odlazio za Mezar. Da su vrene
pripreme za prelazak rijeka, onda bi to svakako bilo zabiljeeno, kao
to je zabiljeeno Halidovo koritenje brodova nakon Uleisa. Prelazak
Eufrata je suvie ozbiljan poduhvat i hroniari bi ga sigurno zabiljeili.
Verujem da Halid nikada nije preao Rijeku. Nijedan tadanji arap
ski komandant ne bi preao tako veliku rijeku i ostavio nekontrolisa
nim prostor izmeu sebe i pustinje. Tim prostorom bi u tom sluaju
neprij atelj mogao slobodno manevrisati. Pogotovu se to ne bi smjelo
dopustiti monoj perzijskoj armiji. Strategija Halida i svih arapskih ko
mandanata poslije njega je bila dranj e blizu pustinje ili osiguravanje
brzog povlaenja u nju. Poto je Halidov cilj bila Hira, prelazak Rijeke
i Eufrata bi bilo znatno odstupanje od cilja. Zbog svega navedenog mi
slim da je ova bitka zapravo bitka na Rijeci a ne bitka kod Mezara.
Biljeka 6: Datumi operacija u Iraku
Datumi nekih bitaka su preuzeti od ranih historiara, ali oni nisu
naveli datume svih bitaka. Poznato je da je Halid u muharremu mje
secu napustio Jemamu i marirao prema Kazimi. Bitke kod Rijeke,
Velede i Uleisa su bile u seferu mjesecu. Hira je zauzeta u rebiul
- evvelu. Takoe je poznat priblian datum Halidovog stizanja u Firaz
i taan datum bitke kod Firaza. Datumi ostalih bitaka, od Enbara do
Zumejla, nisu zabiljeeni. Odredio sam ove datume na osnovu voj
nog promiljanja kao to sam to inio opisujui operacije protiv od
metnika, pa sam ove datume odredio u sedmicama, a ne precizno.
Biljeka 7: Kamile i voda
Postoje legende da kamila u svom organizmu ima posebno mjesto
gdje uva odreene rezerve vode kojima se koristi tokom nekoliko
dana napornog putovanja kroz pustinju. Jahai bi u krajnjoj nudi
zaklali kamilu i domogli se svjee vode. Ovo je potpuno netano.
504
Biljeke i objanjenja
Zapravo j e miino tkivo kamile sposobno apsorbirati vee kolii
ne vode nego druge ivotinje i tako due izdrati naporna putovanja
kroz pustinju bez pijenja. Legenda o rezervoaru vode unutar kamile
je samo legenda.
Biljeka 8: Datum osvajanja Damaska
Mnogi rani historiari i svi skoro kasniji odreuj u datum zauze
a Damaska kao redeb mjesec 14. godine po Hidri (septembar 635).
Vakidi j e jedini od ranih historiara koji smatra da se to dogodilo i
tavu godinu ranije, dakle redeba mjeseca 13. godine po Hidri. Ovaj
posljednji datum smatram tanim. Postoje mnogi pokazatelji u ranij im
zapisima od kojih se veina vee za smrt halife Ebu Bekra koj i je umro
22. dumadel ahira 13. godine po Hidri - oko mjesec prije zauzea
Damaska i otputanj a Halida sa mjesta komandanta armije u Siriji.
Halifa Omer je poslao pismo Ebu Ubejdi u kojem ga imenuje za ko
mandanta muslimanske vojske u Sirij i za vrijeme dok je trajala "velika
bitka': Ova "velika bitka
"
nije mogla biti kod Ednadina koja je bez sum
nje bila u dumadel - ula 13. godine po Hidri. Neki pisci navode da je
to bila Bitka kod Jakuze, a to ne moe biti tano jer je ova bitka trajala
samo jedan dan. Neki misle da je pismo stiglo tokom Bitke kod Jermu
ka, ali to je netano jer je ova bitka voena 1 5. godine po Hidri.
Svi raniji historiari navode da je Omerovo pismo dolo do Ebu
Ubejde dok su muslimani opsjedali Damask i da Ehu Ubejde nije re
kao Halidu nita o tome dok grad nije zauzet. Ova verzija je najvje
rovatnije tana, a ako j este, tad Damask nije zauzet u redebu 14. go
dine po Hidri. Informacija o smjeni Halida nije mogla biti sakrivana
od muslimana itavu j ednu godinu. To je bilo mogue samo nekoliko
sedmica ili najvie jedan mjesec.
Ugovor o predaji Damaska je potpisao Halid kao komandant, a
Ebu Ubejde kao svjedok. Vakidi je u slijedeem stoljeu lino vidio
ovaj ugovor. U tom sluaj u je nemogue da j e Halid potpisao ovaj
ugovor kao komandant kad je ve svima bilo poznato da je smijenjen.
Halid j e potpisao ovaj ugovor j o uvijek mislei da j e on komandant.
505
Halid ibn Velid
Prema Vakidiju (62) muslimani su poloili prisegu Omeru kao hali
f 3. abana 13. godine po Hidri nakon opsade Damaska. To je bilo na
kon Halidovog povratka iz Merdu Dibada, a nakon pada Damaska.
Bitka kod Fahla je, prema svim historiarima, voena u zul kadeu 1 3.
godine po Hidri. Svi su zabiljeili da je to bilo nakon zauzea Damaska.
Postoje neslaganja oko duine trajanja opsade Damaska i to od
j edne godine do sedamdeset dana. Ja mislim da opsada nije trajala
vie od jednog mjeseca. Da je opsada trajala due, Heraklije bi si
gurno vie puta pokuao pomoi izgladnjelom Damasku. Ako je u
mjesecu zul kadeu podigao veliku vojsku za bitku kod Fahla, zato je
ne bi iskoristio za pomo Damasku. U svakom sluaju, stanovnitvo i
vojska unutar Damaska ne bi izdrali bez dopreme hrane due od tri
ili etiri sedmice.
Zakljuujem da j e Vakidijeva verzija ispravna. Imajui sve ovo na
umu, Damask je zauzet oko 20. redeba 1 3. godine po Hidri nakon
opsade koja je trajala oko jedan mjesec.
Biljeka 9: Jermuk - suprotstavljene snage
Postoje razlike u miljenjima oko snaga suprotstavljenih vojski na
Jermuku. Kako se to esto deava, svaka strana pokuava umanjiti
brojku koja pokazuje snagu vlastite vojske a uveati brojku neprijate
lja, kako bi pobjeda bila to briljantnija ili poraz to manje sraman.
Muslimanski historiari iznose slijedee podatke o snazi Bizan
tijaca:
a. Taberi na jednom mjestu (2/598) govori o 200 000 Bizantijaca.
Na drugom mjestu (374) on citira Ibn Ishaka koji kae da ih j e
bilo oko 1 00 000 ukljuujui 1 2 000 Jermena i 12 000 kran
skih Arapa.
b. Balazuri ( 140) iznosi brojku od 200 000 Bizantijaca.
C. Vakidi ( 107) potpuno pretjeruje i iznosi nevjerovatne brojke, ali
navodi realan broj Bizantijaca vezanih u lance (oko 30 000).
Kao zapadni pisac, Gibbon (5/325) uzima podatke od ranijih bi
zantijskih pisaca i navodi da j e bilo oko 1 40 000 Bizantijaca ukljuu
jui i 60 000 kranskih Arapa.
506
Biljeke i objanjenja
Cij enim da je brojka od 200 000 Bizantijaca preuveliana, j er bi
bilo vrlo teko koncentrisati toliku vojsku na bojnom polju, a tu su i
problemi pokreta i logistike.
Zapadnjaci pokuavaju umanjiti broj Evropljana u sastavu bizan
tijske vojske iznosei cifru od 60 000 kranskih Arapa na strani Bi
zantijaca. Tadanja Sirija ni u kom sluaju nije mogla dati toliki broj
voj nika. Ovo je neasni pokuaj zapadnjaka da sramotu poraza na
Jermuku prebace na kranske Arape. Dok Gibbon odreuje udio od
40 posto Arapa u sastavu bizantijske vojske, Ibn Ishak navodi da ih j e
bilo oko 1 2 posto.
Pretpostavljajui da obje strane pretjeruju, smatram da je na Jer
muku bilo oko 1 50 000 Bizantijaca, ukljuujui i saveznike. Taberi na
jednom mjestu (2/592) navodi da je bilo oko 40 000 muslimanskih
voj nika i 6 000 u rezervi, dok na drugom mjestu (3/74) citirajui Ibn
Ishaka navodi da ih je bilo 24 000 protiv 100 000 Bizantijaca. Belazuri
( 141 ) se slae sa Ibn Ishakom, dok Vakidi ( 144) iznosi da j e musli
manska vojska brojala oko 41 000 boraca. Ja smatram da je muslima
na bilo oko 40 000.
507
RECENZIJA
Recenzija
Ljudska povijest prepuna je velikih dogaaja i linosti, koji su j e
na sebi svojstven nain i obiljeili. Pamte se oni najvei meu nj ima i
oni trajno inspiriu budue narataje. Svaka velika civilizacija, a islam
je nesumnj ivo jedna od njih, ima svoje velikane. Hrabrih musliman
skih vojskovoa, kojima se svijet divio ili j e od njih strahovao, bilo
je zaista mnogo. Nesumnj ivo prvo ime junaka u muslimana j e Halid
b. Velid. Ashab i vojskovoa koj i u petnaest godina komandovanja
muslimanskim trupama i etrdeset jednoj bici nikada nijednu bitku
nije izgubio. Pobijedio je na Uhudu i nepobjedivu vojsku Poslanika
Islama. Prvi je muslimanski komandant koji je, jednu za drugom, po
nizio dvije tada naj monije imperije svij eta: Perziju i Bizantiju.
Iako je ivio prije gotovo etrnaest stoljea, Halid b. Velid, r. a. ,
j e bio predmet interesovanja brojnih znanstvenih radnika. Njegova
snaga, vjetina, strategija i pobjede postat e veoma zanimlj ivi za na
une studij e.
Knjiga koja je, potovani itaoe, u Vaim rukama plod je petogo
dinjeg autorovog i jednogodinjeg rada na prijevodu. Ona je mnogo
vie od nabrajanja historij skih injenica. Autor je preao preko sedam
hiljada kilometara, geografski istraio spomenuta podruja, a prevo
dilac je nastojao sve to vjerno doarati i pojasniti broj nim mapama,
nazivima i pojanjenj ima.
Po prvi puta smo u prilici na bosanskom jeziku itati obimnu gra
u sabran u u zasebnom djelu o nepobjedivom vojskovoi koga j o Po
slanik prozva Isukanom Allahovom sabljom. To je ujedno i prilika da
se poblie upoznamo sa ovim velikanom, da se vratimo u to vrijeme i
napravimo poreenje sa dananj im nainom razmiljanja i borbe.
51 1
Halid ibn Velid
itaj ui Halidove dijaloge voene sa njegovim suvremenicima,
uviamo j ednostavnost i vjersku predanost ovog velikog ratnika. Bio
j e obian smtrnik, ali neobian musliman i voj nik. U nj ima se ogleda
ju Halidove dileme, strahovi, tenje, ambicije, ali j ednako tako i uljud
nost, potovanje, odgovornost i pokornost prema legalno izabranim
muslimanskim predstavnicima. Bio j e najvei ratnik svoga vremena,
ali se voj niki bespogovorno pokoravao halif, najveem autoritetu u
muslimana toga vremena.
Pratei hronoloke dogaaje iz Halidovog ivota, mogu se j asno
razumjeti modeli vlasti islamske drave iz perioda vladavine prve
dvojice pravednih muslimanskih vladara, Ebu Bekra i Omera, r.a. U
ovoj knjizi emo pronai jasan odgovor o razlozima ratova koji su
muslimani vodili izvan granica Arabljanskog poluostrva. Ona je po
zitivan doprinos svemu to j e do sada pisano na naem jeziku o po
ecima historije muslimana i zasigurno e postati nezaobilazno tivo
iz ove oblasti.
Velikan Halid b. Velid svakako zasluuje da o njemu bude napi
sano zasebno djelo i na bosanskom jeziku, te stoga mogu najtoplije
preporuiti tampanje i itanje ove pitke knjige.
512
Senad eman
Vogoa, 01. 02. 2007.
SADRAJ
Sadraj
Predgovor prijevodu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . e . e . . . . e . . . e . . . e . e e . . . . . . . . e . . . . . . e . . . . . . . . . . . . . . . . 7
Rije autora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . e . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . e . . . . . . . . . . . . . . . . 13
DIO l DOBA ALLAHOVA POSLANIKA alejhisselam
Djetinj stvo . . . . . . . . . . e . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . e . . . . . e e . . . . . . . . e . . . . . . . . . e . e . . . . . . . e . . . . . . . . . . e . . . . . . . . 25
Nova vjera . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31
Bitka na Uhudu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 43
Bitka na Hendeku . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 73
Halid prima islam . . . . . . . e . e . . . . . . . . e . e . . . . . . . . . . . . . e . . . . . . . . . . . . . . . . e . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 95
Mu'ta i Allahova Sablja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 103
Zauzimanje Mekke . . . . e . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . e . e . . . . . . . . . e . 1 1 1
Bitka na Hunejnu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . e . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 25
Opsjedanje Taifa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . e . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 135
Devmetul Dendel . . . . . . . e . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . e . . . + e . . . . . . . . . . . . . . . e . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 141
DIO 2 BORBA PROTIV ODMETNIKA OD ISLAMA
Nadolazea oluja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . e . . . . . . . . . . . e . . . . . . . . e . . . . . . . 4. . . . . . . . . . . . . . . . 149
Ebu Bekrovi napadi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 159
Tulejha Varalica . . . . e . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . e . . . e . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 171
Lani poslanik i poslanica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . e . . . . . . . . . . . . . . . e . . . . . . . . . . . . . . . . . e . . . . . 187
Kraj Malika b. Nuvej re . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . e . . . . . . . . . . . . . . + . . . . . . . . . . . e e 199
Bitka na Jemami . e . . . . . . . . . . . e e . . . . . . . . . . . e . . . . . e .. e . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 207
Slom odmetnika . . . . . . . . . . . . e . . . . . . . e . . . . e e . . . . . . e . . e . e . . . e . . . . . . e . . . . . . . . . . e . . . . . . . . . . . . 227
Sadraj
DIO 3 - INVAZIJA NA IRAK
Rat sa Perzijom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 241
Bitka Lanaca (Zatu Selasil) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 251
Bitka na Rijeci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 263
Bitka kod Velede . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 269
Krvava rijeka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 281
Osvajanje Hire . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 291
Enbar i Aj nu Temr . . . . . . . . . . . . . + . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 301
Ponovo Devmetul Dendel . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31 1
Posljednji otpor . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .e . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 317
DIO 4 - OSVAJANJE SIRIJE
Rizini mar . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 331
Dublje u Siriju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 349
Bitka kod Ednadina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 359
Zauzimanje Damaska . . . . . . . . . . . . . . . . e . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 375
Otri rez . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ... . . . . . . . . . . . . ... . . . . . ... . . . . . . .. ... . . ... . . . . . 40 l
Bitka kod Fahla . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 409
Zauzimanje Homsa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 41 5
Uoi Jermuka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 425
Jermuk . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 443
Kraj osvaj anja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 471
Oprotaj od oruja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 475
Dodatak A - Literatura . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 497
Dodatak B - Biljeke i objanjenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 501
Recenzija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5 1 1

You might also like