Professional Documents
Culture Documents
itaj !
Zbunjen fenomenom bestjelesnog glasa Arap ree:
-
ta da itam?
Glas je jo glasnije ponovio:
- Ikre-
itaj!
Arap je ponovo pitao:
-
ta da itam?
Onda je glas vrlo snano uzviknuo:
- Ikre-
itaj!
A zatim je nastavio mnogo njenijim tonom:
-
AJNAN
_
e
I KRI ME
e Strijelci
c
m HAUD
,.
c
D r
,
LOGOR
KUREJSIJA
PJESANIK
1-
r
"
LEGENDA
Sl L' A
MEDI NA
Poslanik a. s.
-Muslimani
Kurejije
Sl
Halid ibn Velid
j edan drugi Kurejija je hrlio naprijed ka muslimanskim redovima.
Bio je to Abdurrahman, sin Ebu Bekra. Glasno je izazivao svog oca
da istupi i suprotstavi mu se. Ebu Bekr potegnu sablju i krenu prema
svom sinu, ali ga Allahov Poslanik, alejhisselam, zaustavi i ree:
- Vrati sablju u korice. 1
Abdurrahman e kasnije postati j edan od naj bolj ih muslimanskih
ofcira i stei e slavu ratovanj em u Siriji.
Bitka se i dalje rasplamsavala - prsa u prsa. Muslimani su bili hra
briji i imali su nekoliko izuzetnih boraca koji su bili majstori u ruko
vanju sabljom. Ovu prednost muslimana Kurejije su nadoknaivale
broj nou. U najveem aru borbe Halid ponovo pokua sa iznenad
nim napadom njegove konjice na lijevo krilo muslimana, na mjesto
gdje je bio Allahov Poslanik, alejhisselam, ali se ubrzo povukao pod
kiom strijela odapetih sa brdaca Aj nan. Poslanik, alejhisselam, je
lino uestvovao u borbi, odapinjui strelice na glavninu snaga Kurej
ija. Neposredno iza Poslanika, alejhisselam, bio je Sad ibn Ebi Vekas,
ije zanimanje je bilo izrada strelica. Bio je Poslanikov, alejhisselam,
daj di i jedan od najboljih strijelaca toga vremena. Poslanik, alejhi
sselam, j e birao mete, a Sad bi ih precizno pogaao.
Hazreti Hamza se borio na lijevom boku muslimana. Upravo je
ubio dvoj icu nevjernika i spremao se ubiti i treeg koji se zvao Sebe
b. Abdil Uzza. Njegova majka j e obrezivala djecu u Mekki. Hamza ga
j e dozivao:
- Doi, doi, o sine rezaice koe!
Sav crven u licu, Sebe je navalio na Hamzu. Dok su se ova dvojica
borili, Vahij je, zaklonjen iza kamena, iskusnim okom odmjeravao
udaljenost od Hamze. Dok je Hamza zadavao smrtne udarce nevjer
niku, Vahij baci svoje koplje koje precizno pogodi Hamzu u stomak
i probode ga. Koplje mu je izalo na lea. Hamza se okrenu prema
Vahiju, ljutito dreknu i krenu prema njemu. Vahij je ekao iza stije
ne. Konano, hazreti Hamza je pao, smrtno pogoen. Vahij je sae
kao da prestane i zadnji trzaj Hamzinog tijela. Tada mu prie, izvadi
svoje koplje iz Hamzinog tijela i povue se u pozadinu. Za njega j e
bitka bila zavrena. Obavio j e svoj posao. Vahij e uestvovati u jo
1 Vakidi, Megazi Resulillah, 176.
52
Bitka na Uhudu
mnogim bitkama, ali u tim bitkama nee biti Hamze - Allahova lava
i lava Allahova Poslanika alejhisselam. 1
Ubrzo nakon toga, vojska Kurejija se poe povlaiti pod estinom
muslimanskih napada. Nakon to je nekoliko najboljih boraca Kurej
a poginulo i ranjeno, njihova mjesta su popunj avati robovi. Kad su
i oni desetkovani, nastao je opi mete u njihovoj vojsci. Muslimani
su gonili Kurejije. Vidjevi to, njihove ene zacvilie, skidoe obuu
i zadigoe svoje halj ine kako bi mogle bre bjeati. Samo je Amra
stajala nepomino.
Muslimani stigoe do logora Kurejija i poee ga plijeniti. Na
stade pometnja meu enama i robovima. Puzali su okolo nadaj ui
se da nee biti ubijeni, dok su muslimani ushieno plijenili sve na ta
su naili. U muslimanskim redovima nasta nered i nedisciplina. Prva
faza bitke je gotova. Kurejije su poraene. Izgledalo je kao da je bitka
na Uhudu zavrena. Ali, nee biti tako.
Dok je glavnina Kurejija bjeala, a muslimani ih progonili, njiho
va dva mobilna krila su ostala nepomina. Obojica, Halid i Ikrime,
povukli su se malo nazad, drei svoje ljudstvo pod punom kontro
lom ne doputajui nikome da se dalje povlai. Halid je prouavao
ovu sloenu situaciju. Gledao je as u Kurejije koji su bjeali, as
u muslimane koji su plijenili po njihovom logoru, as u strijelce na
brdacu Ajnan. Nije bio sasvim siguran ta treba initi. Odluio je
strpljivo ekati dok se ne ukae zgodna prilika za djelovanj e. Veoma
brzo, njegova strpljivost e se isplatiti.
Strijelci na brdacu Aj nan su posmatrali bijeg Kurejija i pljenid
bu nj ihove imovine. Poeljeli su uzeti svoj dio plijena koji je bio vrlo
primamlj iv. Upitali su svog zapovjednika Abdullaha b. Dubejra za
dozvolu da napuste poloaje i pridrue se ostalima. Abdullah je od
bio taj zahtjev rijeima:
- Vrlo dobro znate ta j e naredio Allahov Poslanik. Ostaemo na
ovom brdu sve dok ne dobijemo naredbu da ga napustimo.
- Da, ali Poslanik nije to namjeravao. Drali smo brdo dok je bitka
trajala. Sada je sve gotovo. Nema vie svrhe biti ovdje.
1 Vakidi, Megazi Resulillah, 1 76.
53
Halid ibn Velid
Uprkos protestima svog pretpostavljenog, mnogi strijelci napusti
e brdo i zaputie se ka logoru Kurejija uzvikujui: "Plijen! Plij en!"'
Abdullah je ostao na brdu sa devet strijelaca. Ovo nije proma
klo otrom Halidovom oku. Saekao j e da strijelci siu sa brda i da
stignu do logora Kurejij a. Onda je Halid pokrenuo konjicu ka brdu
koje je hranilo svega nekoliko muslimanskih strijelaca, sa namjerom
zauzimanja brda i otvaranj a prostora za manevar konjice. Ikrime je
vidio Halidov pokret, shvatio o emu se radi, pokrenuo je svoj odred
konjanika i pridruio se Halidu u zauzimanju brda Aj nan.
Hrabri borci koji su ostali na brdu pruali su estok otpor. Neki
su poginuli, a ranjeni su protjerani sa brda estokim Halidovim napa
dom. Abdullah b. Dubejr, sav izranjavan, bio je posljednji koji je bra
nio poloaj koji mu je povjerio Allahov Poslanik, alej hisselam. lkrime
ga je na kraju savladao. Sada je Halidov i lkrimin odred konjanika
bezbjedno stigao u pozadinu muslimana i odatle napao. lkrime je sa
dijelom konjanika napao muslimansku jedinicu u kojoj je bio Allahov
Poslanik, alejhisselam, a Halid je sa svojoj jedinicom i sa ostatkom
Ikrimine jedinice napao muslimane u logoru Kurejij a.
Halid j e napao muslimane odakle to oni nikako nisu oekivali i
nastojao ih razbiti u grupice. Kad su muslimani vidjeli ta ih je snalo,
nastao je opi mete u nj ihovim redovima. Mnogi od njih su potpuno
izgubili prisebnost. Tek nekoliko njih je pruilo otpor, ne priznava
j ui poraz sve dok je Allahov Poslanik, alejhisselam, iv. Amra, ena
Kurejevia koja nije pobjegla, zgrabila je zastavu nevj ernika koja je
leala na zemlji, podigla je i mahala njome u nadi da e razbij ena glav
nina snaga Kurejija to vidjeti. Za to vrijeme, Ebu Sufan je ponovo
sakupio glavninu pjeadije i uspostavio kontrolu nad njima. Ugledao
je kako Amra mae njihovom zastavom i kako njihova konjica razbij a
muslimane sa lea. Tada je naredio napad:
- Naprijed u slavu Uzzaa, naprijed u slavu Hubela.2
Muslimani su sada bili izmeu dvije vatre. Sa lea ih je napala ko
njica, a sa fronta reorganizovana pjeadija. Ebu Sufan j e lino juriao i
ubijao muslimane, koji su sada zapali u beznadenu situaciju.
Vakidi, Megazi Resulillah, 1 78-1 79.; Ibn Sad, 545, 551.
2 Vakidi, Megazi Resulillah, 1 88; Ibn Sad, 545.
54
Bitka na Uhudu
Razbijeni u sitne grupice, borili su se neorganizovano - svako za
sebe, odbijajui dvostruki napad. Digla se tolika praina da su se neki
muslimani borili jedan protiv drugog, ne mogavi razlikovati muslimane
od neprijatelja. Bili su vrlo zbunjeni, ali ne i panini. Bili su odluni boriti
se do posljednjeg. Halid je u borbi ubio Ebu Asira, jednog od vodeih
muslimana i ranio jo jednog. Mislei da je mrtav, Hali d je nastavio dalje,
ali musliman je bio samo ranjen, pridigao se i nastavio se boriti.
Bojno polje se sada podijelilo na dva dijela. Glavnina muslimana
se borila protiv glavnine nevjernika, a manja muslimanska jedinica u
kojoj je bio Allahov Poslanik, alejhisselam, borila se protiv lkriminih
konjanika i dijela pjeadije koja se pridruila lkrimi. Poslanik, alejhi
sselam, je bio u tekoj situaciji (vidi kartu 2. na strani 57) .
Kad su muslimani napustili svoje pozicije, Poslanik, alejhisselam,
se vratio na svoj poetni poloaj. Oko njega je bilo 30 najvjernijih as
haba koji nisu podlegli iskuenju plijena, nego su ostali uz Poslanika,
alejhisselam. Meu nj ima su bili Alija, Ebu Bekr, Sad b. Ebi Vekas,
Talha b. Ubejdillah, Ebu Ubejde, Abdurrahman b. Avf, Ebu Dudane
i Mesud b. Umejr. Tu su bile i dvij e ene koje su donosile vodu, pa su
se sada prikljuile Poslaniku, alej hisselam.
Kad je Halid zauzeo brdace Ajnan i kad je Kurejevia konjica
okruila muslimane, Allahov Poslanik, alejhisselam, se naao u oz
biljnoj opasnosti. Nije mogao uiniti nita kako bi glavninu snaga sta
vio pod kontrolu, jer su bile daleko od njega, a znao je da e uskoro
uslijediti napad na jedinicu u kojoj je bio. Situacija je izgledala bezna
dena, pa se odluio povui do oblinje padine, sa namjerom izvlae
nja iz oite propasti. Dijelilo ih je svega 500 metara do cilja, ali im j e
Ikrime sa svoj om konjicom presjekao put. Nije bilo druge do boriti se
tu gdj e su bili. Konjica i pjeadija Kure j ija je estoko napadala grupu,
znajui da je Poslanik, alejhisselam, u njoj. Poslanik, alejhisselam, j e
sada bi o potpuno okruen neprijateljem.
Ashabi su napravili obru oko Poslanika, alejhisselam, odluni da
ga zatite i borba je postajala sve ea. I Poslanik, alejhisselam, se
borio koristei luk sve dok se nije slomio. Zatim je svoje strijele do
davao Sadu, ije je savreno streljatvo zadavalo muke Kurejijama.
Svaki musliman se borio protiv troj ice ili etverice Kurejija. Svaki bi
ih natjerao da se povuku ili bi poginuo.
55
Halid ibn Velid
Prvi Kurejija koji je uspio doprijeti do Poslanika, alejhisselam,
bio je Ikrime. Kad je sa grupom ljudi koje je vodio dospio do Posla
nika, Alahov Poslanik, alejhisselam, se pribliio Aliji pa je, pokazavi
na Ikriminu grupu rekao:
- Napadni te ljude!
Alija je napao grupu i odbacio je nazad ubivi pritom jednog od
njih. Jo jedna grupa konjanika se pribliavala Poslaniku, alejhisse
lam, koji ponovo uzviknu:
- Napadni te ljudeP
Alija napade i ovu grupu, odbaci je nazad i ubi jo jednog nevjernika.
Kad je borba bila na vrhuncu estine, Kurejije odasue kiu stri-
j ela i kamenja na Poslanika, alejhisselam, i njegovu grupu. lspucavali
su ove projektile sa distance, a zatim bi napali sablj ama j aui i pje
ice. Ispred Poslanika, alejhisselam, . ; e stajao Ebu Dudane, da bi ga
zatitio od strijela. Strelice su pljuskale pa je Ebu Dudane uskoro
izgledao kao j e, ali je i dalje titio Poslanika, alejhisselam, i dodavao
strelice Sadu b. Ebi Vekasu. Talha je bio uz Poslanikov, alejhisselam,
bok. U jednom trenutku je osjetio da e jedan nevjernik pogoditi Po
slanika, alejhisselam, strelicom u glavu, pa je pruio svoje ruke i za
titio njegovu glavu. Tad je pogoen u ruku, izgubio je jedan prst, ali
j e spasio Poslanika, alejhisselam.
Vratimo se glavnini snaga muslimanske vojske. Halidov napad j e
bio estok i nanio j e dosta gubitaka muslimanima. Halid j e ubio j o
jednog muslimana, ije ime j e bilo Sabit b. Dahdaha. U ovoj bici, Ha
lid j e uglavnom koristio koplje kojim j e probadao muslimane. Kad
god bi nekog oborio, uzviknuo bi:
- Primi ovo! Ja sam otac Sulejmana!2
Prvi val kontranapada Kurejija j e proao. Na Poslanikovom,
alejhisselam, dijelu bojnog polja je zavladalo kratko zatije, da bi se
Kurej ij e prestrojile i ponovo napale. Za vrijeme tog zatija jedan
musliman j e vidio kako Poslanik, alejhisselam, palj ivo gleda preko
njegovog ramena.
1 Taberi, 2/197.
2 Vakidi, Megazi Resulillah, 198.
56
KARTA 2.
BITKA NA UHUDU FAE
T
1
AJNAN
I KRI ME l
HAUD
D
_ LOGOR
KUREJ$1JA
1
3
I KRI ME/
PdNPN
HAUD
.-M
`
4
Bita na Uhudu
2
"HAUD
l KR I ME
4
LEGENDA
Poslanik a.s.
Muslimani
Kurejije
57
Halid ibn Velid
ovjek ga upita za razlog takvog gledanj a, pa mu Allahov Posla
nik, alejhisselam, ree:
- Oekujem Ubejja b. Halefa. On mi moda prilazi sa lea.
Ako vidi da dolazi, pusti ga da mi prie.
im je to rekao, jedan ovjek se odvojio od Ikrimine grupe lagano
idui prema Poslaniku, alej hisselam, jaui na velikom snanom ko
nj u. ovjek je vikao:
- O, Muhammede! Doao sam! Sad smo ili ja ili ti!
Neki od ashaba su pitali Poslanika, alejhisselam, za doputenje da
se oni obraunaju sa ovim ovjekom. Poslanik, alejhisselam, im ree:
- Neka mu bude! '
Ashabi su se pomaknuli ustranu putaj ui ovog jahaa da prie
Poslaniku, alejhisselam.
U bici na Bedru, muslimani su zarobili jednog mladia po imenu
Abdullah b. Ubejj (ne misli se na Abdullaha b. Ubejja, vou munaf
ka) . Njegov otac, Ubejje b. Halef, platio je otkupninu od 4 000 dirhe
ma i oslobodio sina. Kada je bio osloboen, dok je jo bio u Medini,
Ubejje je bio drzak prema Poslaniku, alejhisselam, rekavi mu:
- O, Muhammede! Ja imam konja kojeg dobro hranim da bih ga
osnaio, j er u slijedeoj bici u doi jaui tog konja i ubiu te.
Tada je Posalnik, alejhisselam, odgovorio:
- Ne, nee me ubiti. Ali ja u tebe ubiti kad bude na konju,
ako Allah to dopusti. 2
Ubejje se prezrivo smijao dok je odlazio sa svoj im sinom.
Sada j e Ubejje b. Halef prilazio Poslaniku, alejhisselam, na svom
uhranjenom konju. Vidio je da mu se ashabi izmiu s puta. Vidio je
Poslanika, alej hisselam, gdje ga eka i nevoljko se divio ovjeku ko
jeg je namjeravao ubiti. Poslanik, alejhisselam, je imao dva oklopa na
sebi. Nosio je ljem od lanaca i poklopce sa strana koji su mu zakla
njali obraze. Sablja mu je bila u koricama zakaena za koni pojas, a u
desnoj ruci je drao koplje. Ubejje je vidio Poslanikova, alejhisselam,
snana i iroka ramena, vidio je ruke dovolj no jake da slome koplje.
I Vakidi, Megazi Resulillah, 195- 1 96; Ibn Hiam, 2/84.
2 Ibn Sad, 549; Ibn Hiam, 2/84.
58
Bitka na Uhudu
Poslanik, alejhisselam, je izgledao velianstveno. Malo ljudi zna da j e
Muhammed, alejhisselam, bio jedan od najjaih ljudi svog vremena.
No, Ubejje se nije plaio. Upravo je ubio muslimana i bio je jako sa
mouvjeren.
Poslanik, alejhisselam, j e mogao rei ashabima da ubiju Ubejja.
Oni bi ga sigurno napali i raskomadali. Mogao j e narediti Aliji da ga
ubije i Ubejje bi bio na mjestu mrtav. Ali, Poslanik, alejhisselam, je
naredio ashabima da se izmaknu i nije htio niiju pomo. Bilo je to
pitanje asti. Muhammed, alejhisselam, e se boriti kao arapski vitez.
Srest e se sa svojim izazivaem.
Dok je Ubejje prilazio Poslaniku, alejhisselam, zaustavio je konja.
Ni na trenutak ne sumnjajui da e Muhammed, alejhisselam, do
ekati njegov napad, polahko je izvlaio sablju iz korica. Ali, bilo je
prekasno, Poslanik, alejhisselam, je pogodio Ubejja kopljem u gornji
dio prsa. Ubejje se pokuao sagnuti, ali nije bio dovolj no brz, pogo
en je u predio desnog ramena u blizini vrata. Bila je to manja rana,
ali je Ubejje, padaj ui sa konja, slomio rebro. Prije nego li je Poslanik,
alejhisselam, uspio ponovo napasti, Ubejje je ustao i poeo bjeati
prema Kurejijama vritei na sav glas. Kurejije ga zaustavie i upi
tae koliko ozbilj no je ranjen. Ubejje odgovori:
- Tako mi Allaha Muhammed me je ubio.
Nakon to su ga pregledali, Kurejije mu rekoe da rana nije opa
sna i da e ubrzo zarasti. Ali Ubejje j e cvilio:
- Umrijet u! Umrijet u!
Kurejije ga pokuae utjeiti, ali on j e izgubio kontrolu nad so
bom i izbezumljeno j e vritao:
- Kaem vam, umrijet u! Muhammed je rekao da e me ubiti!
Kad bi Muhammed samo pljunuo na mene, ja bih umro! 1
Kad su se Kurejije vraali u Mekku, Ubejje je bio sa njima. Za
noili su nedaleko od Mekke. Te noi Ubej je umro. Uzrok njegove
smrti nije bila rana. A Allah najbolje zna.
Situacija j e postala sve nepodnolj ivija za muslimane, ali oni nisu
odustajali od borbe. Ehu Sufan i Halid su traili rjeenje za situaciju,
1 Ibn Hiam, 2/84.
59
Halid ibn Velid
jer se bitka oduila. Zato odluie napasti to ee s ciljem ubijanja
Poslanika, alejhisselam, j er bi njegova smrt znaila kraj muslimana.
Snana pjeadijska jedinica Kurejija j e zato estoko navalila na mu
slimane koji su se i dalj e odluno branili, ali je veina njih bila izba
ena iz stroja. Trojica Kurejija su se uspjeli pribliiti Allahovu Posla
niku, alejhisselam, tako blizu da su ga mogli gaati kamenj em. To su
bili: Utbe b. Ebi Vekas, Abdulah b. ahab i Ibn Kamije. Poee bacati
kamenje na Poslanika, alejhisselam.
Prvi od nj ih, Sadov brat, je pogodio Poslanika, alejhisselam, etiri
puta u lice, slomio mu dva donja zuba i rasjekao mu donju usnu. Ab
dullah je uspio baciti jedan kamen i pogoditi Poslanika, alejhisselam,
u elo, dok je Ibn Kamije jednim kamenom rasjekao Poslanikovo,
alejhisselam, lice pri emu su se dvij e kope sa lanca oko njegovog
ljema zabile u jagodinu kost njegova lica.
Allahov Poslanik, alejhisselam, j e od siline udaraca pao na zemlju.
Talha mu j e pomogao da ustane. Tada je nekoliko muslimana zajedno
sa Poslanikom, alejhisselam, izvrilo kontranapad i odbacilo Kurejije
nazad. Sad b. Ebi Vekas je ispustio svoj luk, izvukao sablj u i krenuo na
svog brata, ali je ovaj pobjegao. Sad je kasnije priao kako nikad sna
nije nije poelio ubiti ovjeka kao to je elio ubiti svog brata zato to
je ranio Poslanika, alejhisselam.
Opet je nastupilo krae zatije pa je Poslanik, alejhisselam, obri
sao krv sa lica. Kad je to uinio rekao je:
- Kako mogu uspjeti ljudi koji lice Poslanika boje krvlju dok
ih on poziva njihovu Gospodaru.
Ebu Ubejde j e bio priueni hirurg, pa j e pokuao izvaditi karike
od lanca iz Poslanikova, alejhisselam, lica. Stisnuo ih je zubima i po
vukao, pa je slomio dva zuba. Kasnije je meu Arapima bio poznat
kao El-Esrem - onaj koji je bez sjekutia.
Tokom ovog zatija Poslanik, alej hisselam, se malo oporavio od
rana. Jedna ena po imenu Umm Ej men, koja je j ednom zadoj ila Po
slanika, alejhisselam, dok j e bio dijete, stajala j e u njegovoj blizini.
Kurejija Haban b. Arka j e istupio iz grupe, namjestio strijelu na luk,
nanianio enu koja mu j e bila okrenuta leima i pogodio je.
1 Ibn Hiam, 2/80.; Vakidi, Megazi Resulillah, 191.
60
Bitka na Uhudu
Haban je to smatrao jako smijenim pa se grohotom smijao dok se
vraao prema Kurej ima. Poslanik, alejhisselam, se estoko razljutio,
uzeo je strelicu iz svog tobolca, dao je Sadu i rekao:
- Gaaj onog ovjeka.1
Sad namjesti Poslanikovu, alejhisselam, strijelu na svoj luk, polahko
nacilja i pogodi nevjernika u vrat. Sada se Poslanik, alejhisselam, smijao.
Kurejije zapoee vrlo silovit napad na Poslanika, alejhisselam,
iz svih pravaca. Ashabi su ponovo okruili Poslanika, alejhisselam, i
uspjeli su izdrati taj napad, ali se Ibn Kamije ipak uspio probiti. Bio
je to jedan od onih koji su Poslanika, alejhisselam, gaali kamenjem.
Malo desno od Poslanika, alejhisselam, stajao je Musab b. Umejr i ena
koja se zvala Umm Ammara. Ova ena je odustala od svog zadatka
donoenja vode i kupljenja sablji i lukova sa mrtvih i uzela direktnog
uea u borbi. Oborila je jednog konja i ranila jednog nevjernika.
Ibn Kamije j e zamijenio Musaba b. Umejra za Poslanika, alejhi
sselam, i pourio prema njemu. Musab ga doeka sa isukanom sa
bljom. Nakon nekoliko izmijenjenih udaraca, Musab je pao smrtno
pogoen. Kad je Musab pao, Umm Ammara je pourila prema Ibn
Kaimiji i zadala mu udarac sabljom po ramenu, ali nije bila dovolj no
snana, a osim toga nevjernik je imao oklop na sebi, pa nije bilo nika
kvih posljedica po njega. Ibn Kamije zauzvrat udari Umm Ammaru
sabljom po ramenu.i duboko je rasjee. Ona je pala i neko vrijeme se
nije mogla ni pomaknuti.
im je Ammara pala, Ibn Kamije ugleda Poslanika, alejhisselam,
pored sebe pa ga napade. Podigao je sablj u i zadao mu snaan udarac
u glavu. Sablja je rasjekla nekoliko karika na Poslanikovom, alejhisse
lam, lananom ljemu, ali nije mogla prodrijeti dublje. Poto se sablja
odbila od Poslanikov, alejhisselam, ljem, nastavila je putanju prema
njegovom desnom ramenu. Silina udarca je bila takva da je Poslanik,
alejhisselam, pao u omanji kanal iza sebe. Podigli su ga Alija i Talha.
Vidjevi Poslanikov, alejhisselam, pad, Ibn Kamije se okrenu i po
uri prema Kurejijama viui na sav glas:
- Ubio sam Muhammeda, ubio sam Muhammeda!2
1 Vakidi, Megazi Resulillah, 1 89.
2 Ibn Hiam, 2/78.
61
Halid ibn Velid
Ova vijest se brzo pronijela bojnim poljem. Za nju su uli svi - i
muslimani i Kurejije. Muslimanska srca su bila slomljena, pa se vei
na njih okrenula i pourila prema brdu Uhud. Nekoliko muslimana j e
mislilo da, ako je Allahov Poslanik, alej hisselam, mrtav, tad vie nema
nikakvog razloga za ivot, pa navalie na konjicu Kurejija kako bi to
skuplje prodali svoje ivote. Tada je Halid ubio treeg muslimana. Bio
je to Rafa'a b. Vak.
Dok j e glavnina snaga muslimana pobjegla prema Uhudu, vei
na Kurejija je poela pljakati mrtve. Muslimani uz Poslanika, alej
hisselam, su primijetili kako oko nj ih nema vie nijednog Kurejije.
elja za pljakom je bila jaa od nj ih, kao to je to malo prije bilo kod
muslimana. Smatraj ui da bi se mogao izvui, okruen preivjelim
muslimanima, Poslanik, alejhisselam, se povukao prema uskom pro
lazu u dolini. Nekoliko Kurejija je pokualo pratiti Poslanika, alej
hisselam, ali ashabi su ih otjerali ili ubili. Halid je vidio da se Posla
nikova, alejhisselam, grupa povlai prema brdskom prolazu, ali nije
ih pokuavao sprijeiti. Bio je suvie zauzet gonjenjem muslimanske
pjeadije. Tako je Poslanik, alejhisselam, neometano stigao do prola
za. Grupa muslimana sa Poslanikom, alejhisselam, penjala se na strm
nagib brda Uhud i stigla na visoku kamenitu liticu. Tu je Poslanik,
alejhisselam, zastao i ugledao tragian prizor poslije bitke.
Od trideset muslimana koji su se borili uz Poslanika, alej hisse
lam, ostalo je samo etrnaest, od kojih je veina bila ranj ena. Oslatih
esnaest muslimana hrabro je poginulo na Allahovom putu, branei
Poslanika, alej hisselam.
Tako su muslimani napustili bojno polje. Neki su panino trali
to dalj e odatle, neki su se vratili u Meinu, a neki su se pridruili Po
slaniku, alejhisselam, tek nakon dva dana. Oni koji su traili sklonite
u brdima kretali su se u manjim grupama i putem se borili protiv
konjice Kurejija i stigli do podnoja Uhuda. Tu su se rasprili, neki
su se sakrivali u podnoju brda, neki su se penjali uz greben, a ostali
su se skrivali u prolazima. Niko nije znao ta dalje initi. Kurejije su
u potpunosti vladali bojnim poljem.
Kada su stigli u uzak prolaz, Poslanik, alejhisselam, je pogledao
svoje rane. Ovdje mu se pridruila njegova ki Fatima. Alija je donio
vode u svom titu, a Fatima j e plaui prala krv sa oevih rana i previ-
62
Bitka na Uhudu
jala ih. U ovom sklonitu su bili sigurni od Kurejija, jer je prolaz bio
uzak. Poslanik, alejhisselam, se tu odmarao.
Muslimani koji su se sakrili u okrilje brda Uhud hodali su bescilj
no ne znajui ta initi i kuda krenuti. Jedan od nj ih, Kab b. Malik,
lutaj ui prema uskom prolazu, ugledao je Poslanika, alejhisselam, i
prepoznao ga. Kab b. Malik je imao snaan glas. Uspeo se na veliku
stijenu, okrenuo se prema mjestu gdj e je znao da se veina muslima
na skrivala i povikao:
- O muslimani, radujte se! Allahov Poslanik je ovdj eP
Dok j e vikao, pokazivao je rukom prema Poslaniku, alejhisselam.
Mnogo muslimana je, uvi ovaj poziv, krenulo prema Poslaniku,
alejhisselam, i pridruilo mu se.
U meuvremenu, Ehu Sufan je tumarao bojnim poljem zavirujui u
lica poginulih i pokuavao ih prepoznavati. Koga god bi sreo, pitao bi ga:
- Gdje je Muhammed?
Kad je naiao na Halida, upitao je i njega. Halid mu ree da ga je
vidio kako, okruen ashabima, odmie kroz uski prolaz. Pokazao mu
je na kamenitu liticu i zatraio doputenj e da sa svoj om konjicom na
padne Poslanika, alejhisselam. Halid je pogledao dolinu, a zatim i na
strmi nagib koji se uzdizao sa njenog kraja. Ovaj teren mu se uinio
vrlo tekim za menevrisanje konjicom. Ali, nadao se da e ga poslui
ti srea, kao to j e to malo prije bilo kad su Kurejij e pobijedile nakon
poetnog poraza. Halid je bio nepopravljivi optimist. Pokrenuo je ko
njicu uz strmu padinu.
Poslanik, alejhisselam, j e vidio ovaj pokret i zamolio Uzvienog:
- O mo; Gospodaru, ne dopusti ovim ljudima da dou ovdjeP
Omer uze jednu grupu muslimana, spustie se malo niz padinu i
pripremie za susret sa konjicom Kurejija. Kad se Halid sa konjicon
uspeo ve povisoko, ugledao je Omera i druge muslimane kako ga
spremno ekaj u na uzvienijem i povolj nijem poloaju nego to je bio
nj egov. Procijenio je da na ovako tekom terenu nikako ne moe ma
nevrisati konjicom, pa se povukao. Bio je to posljednji taktiki pokret
u Bici na Uhudu.
l Taberi, 2/200.; Vakidi, Megazi Resulillah, 1 85.
2 Ibn Hiam, 2/86.
63
Halid ibn Velid
Halid i Ehu Sufan, kao i mnogi drugi, ugledali su stravian prizor
koji nikada nee zaboraviti. Bojno polje je bilo puno muslimanskih
ehida, izmeu koj ih je, sa noem u ruci, tumarala Hind i ostale ene
Kurejija traei Hamzino tijelo.
Iako je bila vrlo krupna, Hind se kretala sa lahkoom. Kad je pro
nala Hamzino tijelo, rasjekla mu j e stomak i izvadila njegovu di
gericu, odsjekla jedan komad i pojela ga. Zatim mu j e odsjekla nos i
ui, dok su ostale ene Kurejija to isto inile sa tijelima drugih mu
slimanskih ehida.
Tada j oj prie Vahij, Hamzin ubica. Hind skide sav svoj nakit i
dade mu ga govorei:
- Kad stignemo u Mekku, dat u ti jo deset dinara. 1
Poto j e ostala bez nakita, Hind naini ogrlicu i narukvicu od ui
ju i noseva koje j e odsjekla i stavi na sebe ovaj grozni nakit. Uinivi
to, Hind zapjeva:
"Osvetismo ti se za dan Bedra,
Jedan krvavi dan za drugi.
Ne mogoh podnijeti gubitak Utbe,
Niti mog amide, brata i sina
Sada j e moje srce mirno, zavjet sam ispunila.
Vahij j e otjerao bol iz mog srca.
Zahvalna sam mu dok sam iva,
I dok moje kosti ne postanu prah u mome grobu:'2
Ehu Sufan je hodao dolinom, jo uvijek se nadaj ui da je Poslanik,
alejhisselam, mrtav. Moda je Halid pogrijeio. Popeo se na jednu sti
j enu, nedaleko od mjesta gdje je bio Allahov Poslanik, alejhisselam, i
zavikao, obraaj ui se grupi muslimana koje je vidio:
- Da li je Muhammed meu vama?!
Poslanik, alejhisselam, naredi ashabima da ne odgovaraju. Ehu Su
fan ponovi pitanje jo dva puta, ali odgovora nije bilo. Ponovo upita:
- Da li je Ehu Bekr meu vama?!
! Vakidi, Megazi Resulillah, 222.
2 Ibn Hiam. 2/91 .
64
Bitka na Uhudu
- A Omer, da li je on tu?!
Odgovora nije bilo. Ebu Sufan se vrati meu Kurejije koji nisu
bili daleko od njega i ree im:
- Sva trojica su mrtvi, sada vie nema nikakvih problema.
Tada hazreti Omer, ne mogavi se uzdrati, zavika:
- Lae, o Allahov neprij atelju! Svi, koje si nabrojao, su ivi! Ima
nas dovolj no da te estoko kaznimo!
Ebu Sufan odgovori podrugljivim smijehom, znajui da u ovom
trenutku muslimani nisu sposobni ni za kakvu akcij u. Zatim ree:
- Allah te zatitio, o sine Hattabov! Je li Muhammed zaista iv?!
- Tako mi Allaha, iv je i uje sve to govori! - doviknu Omer.
- Mnogo si iskreniji od Ibn Kamijje!
Tad zapoe dijalog izmeu Ebu Sufana i Allahova Poslanika, alej
hisselam. Poslanik nije htio lino govoriti s njim, pa je Omer prenosio
njegove rijei:
- Slava Hubelu! Slava Uzzau!
- Slava Allahu, Najveem!
- Mi imamo Uzaa i Hubela, a vi nemate.
- Na Bog je Allah, a vi nemate Boga.
- Stvar je gotova. Ovo je bio na dan, kao to je dan Bedra bio va. Rat-
na srea je promjenjiva. Vidjeemo se ponovo na Bedru idue godine.
- Sreemo se na Bedru, imate nae obeanje.
- Meu vaim mrtvim ete nai neke koji su masakrirani. Ja to
nisam naredio i ne odobravam taj postupak. Ne krivite me za to.
Rekavi to, Ebu Sufan se vrati u redove svoje vojske. Zatim Ku
rejije napustie bojno polje i vratie se u logor u kom su bili dan
ranij e. Kad su nevjernici odmakli, Poslanik, alejhisselam, posla Aliju
da izvidi ponaanje Kurejija - da li jau kamile ili konje. Nakon to je
izvidio situaciju, Alija se vratio i izvijestio Poslanika, alejhisselam, da
Kurejije uglavnom j au kamile, a tek poneki od njih jau konje.
1 Ibn Hiam, 2/93-94; Yakidi, Megazi Resulillah, 229/230; Ibn Sad, 551.
65
Halid ibn Velid
Poslanik, alejhisselam, na osnovu toga zakljui:
- To znai da ne namjeravaju napasti Meinu, nego e se vratiti
u Mekku. Da namjeravaju napasti Meinu, jahali bi konje za borbu.
U tom sluaju, tako mi Allaha, ja bih se ponovo borio protiv njih. 1
Kurejije zanoie na lokaciji Hamrat el Esed, oko 18 kilometara
od Medine.2 Muslimani su se vratili u Medinu, osim nekolicine njih
koji su odlutali, pa su pristigli idueg dana, a neki i jo jedan dan ka
snije. Slijedeeg jutra, Allahov Poslanik, alejhisselam, je ustao i opa
sao oruje. Na njegovom licu su se j asno vidjele rane koje je zadobio
u bici. Njegovo elo, obraz i usne su bili dobro rasjeeni i nateeni.
Rane od dva izbijena zuba su ga jako boljele, kao i rame gdj e ga je
Ibn Kamijje udario sablj om. Ove rane e mu zadavati muke narednih
mjesec dana.
Poslanik, alejhisselam, j e poslao po Bilala, svog mujezina, i nare
dio mu da objavi poziv za borbu. Nareeno je da se odazovu samo
oni koji su uestvovali u bici dan prije. Bilalov prodorni glas se ra
zlijegao ulicama Medine i prenosio poruku u svaku muslimansku
kuu. Muslimani se odazvae. Veina je bila izranjavana. Proveli su
neprospavanu no u patnj i i bolu, dok su ih njihove ene njegovale.
Malo njih je zaista bilo spremno za borbu. Ipak, svi su ustali iz svo
jih postelja i odazvali se. Nije bilo stenjanja, jeanja ni plaa. Mnogi
su hramali, neki su hodali uz pomo improviziranih taka, a neki su
mogli hodati samo uz pomo svojih drugova. Hramljui i teturaj ui,
doli su do Poslanika, alejhisselam. Kad su ga ugledali onako izranja
vanog, zaplakali su i rekli:
- Odazivamo se, o Allahov Poslanie.
Tako umorni i izranjavani, predvoeni ranjenim Poslanikom, alej
hisselam, krenuli su u borbu protiv nevjernika. Bilo ih je oko 500.
Dok su se muslimani okupljali za borbu, estoka svaa je bijesnje
la u logoru Kurej ija. Ikrime, bijesan kao i dan ranije, insistirao je da
se vrate u bitku jer su muslimani bili u oajnom stanju poslije estoke
bitke. Smatrao je to dobrom prilikom da ih potpuno unite prije nego
se oporave.
1 Ibn Hiam, 2/94.
2 Bilo je to pored dananje lokacije Bir Ali, na glavnom putu za Mekku.
66
Bitka na Uhudu
-
uvi da se Ehu
Sufan vratio u Mekku, podigli su logor i vratili se u Medinu.
Nakon to su se Kurejije vratile u Mekku, zavladao bi mir izme
u njih i muslimana da nije bilo spletkarenja nekolicine jevreja. Da
bismo razumjeli razloge ovih spletki, morat emo se vratiti na dane
kada je Poslanik, alejhisselam, uinio Hidru iz Mekke u Medinu.
Kada je Allahov Poslanik, alejhisselam, stigao u Medinu, to e ka
snije biti uzeto kao poetak raunanj a vremena po hidretskom ka
lendaru, formirao j e muslimansku zajednicu od dvije kategorije ljudi.
Prvi su bili Muhadiri - oni koji su doselili, a drugi su bili Ensarije
- oni koji su ivjeli u Medini i pozvali Poslanika, alejhisselam, da doe
nj ima i ivi kod njih. Postojala je i trea kategorija - munafci, dvoli
njaci, licemj eri, a koji su bili malobroj ni. Oni su deklarativno prihvatili
islam, ali su u srcu ostali nevjernici. Njihov voa je bio Abdullah b.
Ubejj - ovjek koj i je do Poslanikovog, alejhisselam, dolaska bio vode
a linost Medine. Poslanikovim, alejhisselam, dolaskom njegov uticaj
je bio znatno smanjen. Ovi munafci su napustili redove muslimanske
vojske uoi same bitke na Uhudu. Neprestano su ometali Poslanika,
alejhisselam, u njegovom djelovanju, ali taj no, a naroite napore bi
inili kako bi oslabili odlunost muslimana kad su kretali u borbu.
Znaajan dio stanovnika Medine bili su jevreji, organizovani u tri
saveznika plemena: Benu Kajnuka, Benu Nazir i Benu Kurejze. Kad
je Poslanik, alejhisselam, stigao u Medinu, oni su ga prihvatili bez re
zerve, j er im se inilo da njegova vj era nee ugroziti njihove pozicije.
Svako od ovih plemena j e sklopilo savez sa Poslanikom, alej hisselam,
koji se moe nazvati kao ugovor o prijateljstvu i nenapadanj u. Ugovor
1 Ibn Sad, 563.
76
Bitka na Hendeku
o savezu je ukljuivao i odredbu prema kojoj jedna strana nee poma
gati neprijatelja druge strane dok je ova sa nj ima u neprijateljstvu.
Kur'anski ajeti koji su objavlj eni dok je Poslanik, alejhisselam, i
vio u Mekki uglavnom su se odnosili na pitanja vjerovanja i duhovno
sti, opisujui uglavnom karakter ljudske veze sa Gospodarom.
Kad je Poslanik, alejhisselam, doselio u Medinu, Objava dobija na
dinamici i poinje zadirati u vitalna pitanja odnosa meu ljudima, te
u pitanja ekonomije i politike. Islam se poinje baviti ovjekom kao
lanom drutva i drutvom kao instrumentom za postizanje uzvie
nih ciljeva. Objava je traila sve vie opeg napretka i poboljanja
ljudskog ivota. Ova dinamika je davala novu dimenziju islamu i nu
no je dolazila u sukob sa odredbama prijanjih vjera.
Sukob j e, prije ili kasnije bio neizbj ean. Od prijanjih vjera, ju
daizam j e taj s kojim j e islam doao u prvi konflikt. Jevreji su prvi
shvatili prijetnju svoj im pozicijama koja je proistekla iz muslimanske
pobjede na Bedru. Tada je jevrejska pleme Benu Kaj nuka prekrila
savez i krenulo u otvorenu opozicij u prema muslimanima. Poslanik,
alej hisselam, je naredio opsadu tvrave u kojoj su se utvrdili i poko
rio ih. Kazna za prekraj saveza bila j e protjerivanje iz Medine, pa je
pleme preselilo u Siriju.
Zatim j e pleme Benu Nazir prekinulo savez i to ubrzo nakon Bitke
na Uhudu. Kazna je bila ista kao i za prethodne. Neki od nj ih su od
selili u Siriju, a drugi su se naselili u Hajberu, sjeverno od Medine. U
operacijama protiv ovih plemena, voa munafka Abdullah b. Ubejj
je stao na stranu j evrej a, potajno ih bodrei na borbu protiv musli
mana, obeavi im pomo. Kasnije, kad je vidio da se stvari odvijaj u
u korist muslimana, prepustio je jevreje njihovoj sudbini.
Tree pleme, Benu Kurejze, nastavilo j e ivjeti u Medini. Njihov
odnos sa muslimanima je bio potpuno normalan i miran. Obje strane
su potovale odredbe ugovora. Ali jevreji iz plemena Benu Nazir, koji
su se naselili u Hajberu, nisu mogli oprostiti muslimanima injenicu
da su ih protjerali. Nakon Uhuda, jevreji su saznali za dogovor musli
mana i Kurejija da se bore idue godine, pa su strpljivo ekali nada
j ui se porazu muslimana. Kad su saznali da bitke nee biti, odluili
su se na direktan napad na muslimane.
77
Halid ibn Velid
Pred kraj ljeta 626. godine, delegacija jevreja iz Hajbera zaputila se
u Mekku. Voda im je bio Hujej b. Ahtab, koji je bio poglavica Benu Na
zira. Po dolasku u Mekku, delegacija se sastala sa Ebu Sufanom. Dogo
varali su se o organizovanju vojnog pohoda protiv muslimana. Hujej j e
koristio strahove i osjeanja Kurejija, kojima je objanjavao opasnost
od irenja islama u Arabiji. Ako se muslimani dokopaj u Jemame, trgo
vaki putevi Kurejija prema Iraku i Bahreinu e biti prekinuti.
- O sine Ahtabov. Ti si poznavalac Knjige. Misli li da je Muham
medova vjera bolja od nae vjere? - upita Ebu Sufan Hujeja.
- Kao poznavalac Knjige, uvjeravam te da je tvoja vjera bolja od
Muhammedove. Vi ste u pravu - kao iz topa odgovori Hujej . 1
Ovo je odgovaralo Kurejijama. Pristali su na borbu protiv Allahova
Poslanika, alejhisselam, ako im se pridrue i druga arapska plemena.
Delegacija jevreja je tad posjetila i plemena Gatafan i Benu Esed
s kojima su vodili sline razgovore sa slinim rezultatima. Ova ple
mena, kao i mnoga druga odluila su uzeti uea u velikom voj nom
pohodu s ciljem unitenja muslimana.
Nakon Uhuda, Mekelije su prihvatile gubitak trgovakog puta za
Siriju kao neminovan, jer su muslimani ostali na vlasti u Medini, po
red koje j e ovaj put prolazio. Zato su Mekkelije pojaale trgovinu sa
Irakom, Bahreinom i Jemenom, ime su vie ili manje nadoknadili
gubitak koji je nastao prekidom trgovine sa Sirijom. Nakon posljed
nj ih razgovora sa delegacijom j evreja, Ebu Sufan je shvatio da je,
zbog irenja islama, trgovina Mekkelij a u opasnosti. Ako se muslima
ni dokopaju Jemame, trgovina Kurejija e biti ograniena na Jemen,
jer bi tada putevi za Irak i Bahrein bili u muslimanskim rukama. To bi
Kurejijama zadalo ekonomski udarac koji oni ne bi preivjeli. Tako
de, Safvan b. Umejje je zadirkivao Ebu Sufana zbog njegovog slabog
morala tokom bitke na Uhudu. Oba ova razloga su ga natjerali da
poduzme j o j edan vojni pohod na muslimane.
Pripreme za voj ni pohod su poele. Plemena su se poela oku
pljati u februaru 627. godine. Kurejije su okupile najjae snage koje
su brojale 4 000 voj nika, 300 konja i l 500 kamila. Zatim je pristi
glo pleme Gatafan sa 2 000 ljudi koje j e predvodio Ujejne b. Hisn.
1 Ibn Hiam, 2/21 4.
78
Bitka na Hendeku
Benu Sulejm je poslao 700 ratnika, a Benu Esed je poslao snage ij i
broj nije poznat, a njima je komandovao Tulejha b. Huvejlid. Dok su
se Kurej ije i neka manja plemena sakupila u Mekki, Gatafan, Benu
Esed i Benu Sulejm su se smjestili sjeverno, sjevroistono i istono
od Mekke, odvoj eni jedni od drugih, odakle e odmarirati prema
Medini. Ukupna snaga skupljenih plemena, uklj uujui i neka manja
koja nismo pomenuli, iznosila je lO 000 ljudi. Vrhovna komanda nad
ovim pohodom, koji je poznat kao okupljanje plemena, povjerena j e
Ebu Sufanu. Radi lakeg razumijevanja, mi emo ih zvati saveznici.
U ponedjeljak, 24. februara 627. godine [I evala 5. godine po
Hidri) saveznici su stigli nadomak Medine i uspostavili svoje logore.
Kurejije su logorovaH zapadno od Uhuda, gdje su bili smjeteni za vri
jeme Bitke na Uhudu. Gatafan se ulogorio oko etiri kilometra istono
od Uhuda. Nakon to su se smjestili, saveznici krenue ka Medini.
Glas o prikupljanju velike vojske nevjernika odavno j e stigao do
Allahova Poslanika, alej hisselam. Situacija je bila ozbilj na. Vojska od
10 000 nevjernika mogla bi unititi muslimane. Podaci koje su musli
manski obavjetajci donijeli uznemirili su i zabrinuli muslimane iako
su u bitkama uvijek bili brojano slabiji od neprij atelj a. Odnos snaga
na Bedru i Uhudu je bio jedan na trojicu i jedan na etvericu. U tom
trenutku u Medini je bilo 3 000 voj no sposobnih mukaraca. Meu
nj ima je bilo nekoliko stotina munafka na koje se nije moglo rauna
ti. U historiji Hidaza do sada nije skupljena ovolika vojska.
Tada muslimanima dolazi spas, kroz prijedlog ashaba Selmana Fa
risije (Perzijanca). On je objasnio da bi perzijska vojska branei se od
nadmonijeg neprijatelja, iskopala kanal (hendek), tako irok i dubok
da ga neprij atelj ne bi mogao prei. Ovakva taktika j e bila nepoznata
tadanjim Arapima, ali je prijedlog prihvaen kao vrlo domiljat.
Allahov Poslanik, alejhisselam, j e naredio da se otpone sa kopa
njem kanala. Neki muslimani nisu shvatali ovu taktiku, pa su se ne
voljko prihvatali napornog kopanja. Munafci su iskoristili ovu priliku
za svoj e djelovanje, pa su irili ideju o kanalu kao promaenom po
duhvatu. Ali, nakon to su muslimani vidjeli Poslanika, alejhisselam,
kako on lino kopa, nijedan asni musliman vie nije ni pomiljao da
odustane od tog posla. Posao kopanja je podijeljen po grupama. Svaka
grupa od deset muslimana trebala je da iskopa 40 kubnih metara ma-
79
Halid ibn Velid
terijala. Dok su se muslimani znojili zbog napornog posla, Hasan b.
Sabit j e hodao od grupe do grupe i recitirao im poeziju i na taj nain
im jaao moral. Hasan je bio pjesnik. Posmatrao bi dogaaje tokom
kopanja, koje bi odmah opjevao sa takvim uspjehom da sluaoci nisu
mogli vjerovati da je to samo improvizacija proistekla iz trenutne in
spiracije. Tako je izazivao snane emocije kod ljudi koji su naporno
radili. Ali talenat za pjesnitvo je bio jedina Hasanova sposobnost. On
nije imao nimalo hrabrosti za borbu, to emo kasnije vidjeti.
Kanal se pruao od brda
T
Sjever
F
ZUBEJB
P
'
EJ HAN
1
\
J
MEDI NA
Z
L
l
NEPROHODNI PJE$ANIK f
\
\
11
BENI
cc f
1
KUREJZE c: t
f f
] ] ) ! ! ! ! !
KARTA4.
BI TKA NA
HENDEKU
.
Hendek
e
Napadi saveznika
Muslimani
O
N
=
O
w
P
G
Halid ibn Velid
Zima koja se upravo okonavala bila je otra i duga. Kad su Kurej
ije ugledale kanal, bili su zaprepateni i ogoreni. Doli su sa takvom
snagom da je pobjeda bila potpuno sigurna. itavo vrijeme Ebu Su
fan je bio izvan sebe od radosti zbog oekivane slave i pobjede, kad
gle, ono duboki kanal na putu.
Ebu Sufan je bijesno vikao:
- Tako mi Allaha, ovakve ratne varke nisu obiaj ArapaP
U jednostavnom promiljanju tadanjeg Arapa nije bilo mjesta za ova
k taktiku. Za arapskog viteza ovo ni u kom sluaju "nije bilo poteno".
Saveznici su podigli svoje logore i ponovo ih razvili du iskopanog
kanala i zapoeli opsadu koja e trajati narednih 23 dana. Dok su se
saveznici razmjetati oko kanala, muslimani su ga pokrivali malim
snagama. Na poloaj ima su bili samo strijelci, koji su se izmj enjivali,
a saveznici bi se nou povlaili u svoj e logore. Tokom cijelog dana,
a ponekad i noi, saveznici su patrolirati du kanala traei mjesto
pogodno za prelazak. Oni e ga konano i nai, ali kasnije.
Prolo je deset dana opsade, bez nekih naroitih dogaanja. Na
petost je rasla na obje strane i postajala sve j aa. U Medini nije bilo
naroito velikih zaliha hrane, pa su muslimani bivali sve gladniji. Mu
nafci su poeli sve otvorenije kritikovati Poslanika, alejhisselam. Dok
su trajali radovi na iskopavanj u kanala, Poslanik, alejhisselam, je obe
ao muslimanima da e za svega nekoliko godina unititi Bizantijce i
Perzijance i uzeti bogatstva ovih imperija. Munafci su govorili:
- Muhammed nam obeava blaga Cezara i Husreva, a ne moe
rijeiti ovaj mnogo jednostavniji problem.2
Iskreni vjernici su, uprkos propagandi munafka, ostali nepokoleblji
vi sa nepomuenim povjerenjem u Allahova Poslanika, alejhisselam.
Ukupna situacija u redovima saveznika je bila loa. U trupama je
raslo nezadovoljstvo. Arapi se nikad prije nisu koristili dugim opsa
dama kao nainom ratovanja, nego su koriteni brzi i pokretljivi na
padi. Vremenske neprilike su takoe doprinosile nezadovoljstvu. Sa
veznike zalihe hrane nisu bile velike. Ebu Sufan nije planirao zalihe
koje bi dugo traj ale. Ali, poto saveznici nisu bili pod opsadom, mogli
Ibn Hiam, 2/224.
2 Ibn Hiam, 2/212.
82
Bitka na Hendeku
su poduzeti neke mjere da se nestaice ublae. Saveznika vojska j e
poela sve glasnije gunati, pa j e Ebu Sufan poeo brzo istraivati
naine izlaska iz ovog orsokaka. Zato se konsultovao sa jevrejom
Hujejom, pa su nainili plan koji je mnogo obeavao.
U petak navee, 7. marta 627. godine, Hujej je tajno doao u naselje
plemena Benu Kurejze. Pokucao je na vrata plemenskog poglavice Kab
b. Eseda. Poglavica je pretpostavljao da je Hujej doao s namjerom pod
sticanja njegovog plemena da se okrene protiv Poslanika, alejhisselam,
pa je odbijao razgovarati sa njim. Nakon nekoliko pokuaja, Hujej je
konano dobio doputenje da ue kod poglavice, pa je polahko i lukavo
zapoeo razgovor, nagovarajui Kaba da se pridrui saveznicima.
- Muhammed j e sklopio sporazum sa nama. Mi nemamo nikakvih
pritubi na njega. Vaa pobjeda nije sigurna. Ako vam se prikljuimo,
pa pohod ne uspije, vai oboavaoci idola e otii svojim kuama, a
mi emo osjetiti Muhammedovu ljutnju - odbijao je Kab.1
Ali, posjetilac nije poputao, as prijetei, as nudei nagrade, as
molei.
ta je sa vaim
islamom?
ta je sa vaim poslanikom?
87
Halid ibn Velid
Dok j e njegovo huljenje muslimanskih svetinja odjekivalo, Alija je
istupio naprijed i zatraio dozvolu od Poslanika, alej hisselam, da mu
se suprotstavi i uutka ga zauvijek. Poslanik, alejhisselam, mu ree:
- Vrati se nazad. Ovo je Amr.
Nakon j o nekoliko uvreda i izazova, Alija je opet doao Poslaniku,
alejhisselam, koji ga opet odbi. Zatim su uslijedile jo gore uvrede:
- Gdje je va dennet? Ko kae da e vai poginuli ui u njega? Zar
nemate nijednog ovjeka da se bori protiv mene?
Tad je Alija trei put priao Poslaniku, alej hisselam. U njegovim
oima je vidio dobro poznati pogled. Znao je da se Alija vie ne moe
suzdrati. Blago je pogledao Aliju, j er mu je bio j edan od najdraih
ljudi. Skinuo je svoj turban i stavio ga na Alij inu glavu, opasao mu
svoj u sablj u i uputio dovu Allahu d. . :
- O moj Gospodaru, pomozi mu, l
Sablja koju je Poslanik, alejhisselam, tada dao Aliji nekada je pri
padala j ednom nevjerniku koji se zvao Munabba b. Hadad. Ubijen
je u Bici na Bedru i sablja je bila dio ratnog plijena koji j e pripao Po
slaniku, alejhisselam. Sada je u Ali j inim rukama. Postae najpoznatija
sablja u islamu. Ona e u bitkama i dvoboj ima ubiti vie ljudi nego
bilo koja druga. Sablja se zvala Zulfkar.
Alija brzo prikupi malu grupu muslimana i doe do nevjernika. Za
tim Alija prie Divu na odstojanje koje je bilo uobiajeno za dvoboje.
Div je dobro poznavao Aliju, s ijim ocem je bio dobar prijatelj. Blago
naklono mu se smjekao, kao to se odrastao ovjek osmjehuje djetetu.
- O Amre - ree mu Alija - poznato je da, ako ti neko od Kurejija
ponudi dva prijedloga, ti prihvati jedan od njih.
- Tako je.
- Imam dva prijedloga za tebe. Prvi je da prihvati Allaha i njegova
Poslanika i postane musliman.
- Nemam potrebu za tim.
- Onda sjai i bori se.
- Zato, o sine moga brata. Ja te ne elim ubiti.
- Ali, ja arko elim ubiti tebe.2
1 Ibn Sad, 572.
2 Ibn Hiam, 2/225.
88
Bitka na Hendeku
Na Divovom licu se vidio bijes. Ljutito uzvikuj ui, sjahao je sa
konj a, brzinom i okretnou iznenaujuom za tako krupna ovjeka.
Isukao je sablju i borba j e poela.
Div je napadao Aliju, ali bez uspjeha. Alija bi blokirao udarce
svoj om sablj om i titom, ili bi se brzo izmaknuo, pa bi Divova sablja
udarala u prazno. Onda se Div povukao malo nazad i zastao zadihan
i zauen. udio se kako je to mogue. Nikad prije ovoga niko nije
izdrao tako dugo u dvoboj u s njim. Sada, ovaj djeak je stajao pred
njim i gledao u njega kao da se igra s njim.
Onda su se stvari odigrale tako brzo da niko nije mogao paljivo
pratiti ta se deava - ni muslimani, ni Kurejije ni Div sam. Alija je is
pustio sablju i tit. Njegovo tijelo je poput projektila poletjelo kroz zrak,
zgrabio je Diva za vrat i hrvakim zahvatom ga bacio na zemlju. Div je
leao oboren na lea, dok mu je Alija sjedio na prsima. Obje vojske su
bez daha posmatrale ta se deava. Umjesto malopreanje zbunjeno
sti, sada se na Divovom licu vidio bijes. Konano, neko ga je oborio. l
to mladi koji ne vrijedi ni jedne njegove polovine. lako je bio oboren,
stvar nije bila gotova, jo nije kasno da pobijedi i ostane najvei ratnik u
Arabiji. Mogao bi odbaciti Aliju sa sebe, kao to vjetar odnese list.
Lice Diva je postalo ljubiasto. Vratne ile su mu se napele, a nje
govi miii su drhtali dok j e pokuavao slomiti Alijin stisak. Ali, nije
se mogao pomaknuti ni za dlaku. Alijini miii su bili kao od elika.
- Znaj da pobjeda ili poraz dolaze od Allaha. Primi islam. To je je
dini nain da spasi ivot. Tako e postii Allahovu milost na ovom
i na buduem svijetu - progovori Alija.
Zatim izvue otar bode i stavi ga Divu na vrat. Ovo je bilo pre
vie za Diva. Zar e on, najvei borac Arabije, ostatak ivota provesti
u ponienj u. Zar e pokoljenja govoriti da je spasio ivot prihvaajui
uslove protivnika. Ne! On, Amr b. Ebi Vud, ivio j e od sablje, pa e i
poginuti od nje.
er'ul-mudahid koji
se nalazi oko 20 kilometara sjeveroistono od Mekke, do tadanjeg
Ibn Hiam, 2/438-439.
126
Bitka na Hunejnu
er'ul-mudahid. Do
lina nastavlja jo oko 12 kilometara istono i skree sjeverno prema
Zaimi. Izmeu dva
ahr je ubijen u
bici, ostavljaj ui iza sebe lijepu mladu udovicu Azad. Pet dana kasnije
Esved je uao u Sanu kao osvaja. Kretao se veoma brzo u svojoj ej
tanskoj misiji. Prolo je tek 25 dana otkad je otcij epio svoje pleme od
islamske drave i proglasio svoje poslanstvo.
Veina Jemena je sada bila pod njegovom kontrolom, pa je bio
zadovoljan svojim voj nim i politikim uspjehom. Esved je prisilno
oenio lijepu Azad. Jadna udovica nije imala drugog izbora nego po
koriti se Magarcu.
Poto je okupirao Nedran i Sanu, Esved je uvrstio svoj uspjeh
proirivi uticaj na cijeli Jemen. Mnoga plemena su ga priznala kao
vladara i poslanika. Kako je njegov autoritet rastao, postao je neza
dovoljan samom titulom poslanika, pa se proglasio Rahmanom od
Jemena. Rije "Rahman" znai Milostivi i jedno je od Allahovih d..
imena. Nastavio j e sa pijanenjem i orgijanjem, a zlosretna Azad j e
osjeala neizmjerno gnuanje prema njemu, pa se povj erila jednoj
prisnoj prijatelj ici:
- Nijedan mi ovjek nije mrzak kao on.
1 50
Nadolazea oluja
Esved je mrzio sve lanove Bazanove obitelj i, vrijeao ih i na svaki
nain poniavao. Takvim ponaanjem je prouzrokovao otro neprija
telj stvo iskrenog muslimana i vrste osobe po imenu Fejruz Dejlemi
koji j e bio lan ove perzijske obitelj i i Azadin roak.
Za to vrijeme pravi poslanik, Muhammed, alejhisselam, u Medini
je ve poduzeo mjere da mu se suprotstavi. Poslao je Kajs b. Hubejra
da organizuje Esvedovu likvidacij u. Kajs je stigao u Sanu neprimije
en, organizovao je taj ni pokret protiv Esveda i ostvario kontakt sa
Perzijancem Fej ruzom. Kajs i Fej ruz su postali voe organizacije iji
je cilj bio osvetiti se i unititi Esveda i njegove odmetnike od vjere.
Kovali su planove u taj nosti.
Nije bilo lahko ubiti Esveda. Bio je to krupan ovj ek, izuzetno
snane tj elesne grae, poznat po surovosti, a ve je i sumnj ao u Fej
ruzovu odanost.
l
l . l f
Halid ibn Velid
udaljenosti od nj ihove baze prema kojoj su muslimani napredovali.
Muslimani su jahali na tovarnim kamilama savlaujui brdo, nesvje
sni blizine neprij atelj a koji j e bio sa druge strane brda. Kad su mu
slimani stigli skoro do vrha brda, odmetnici su zakotrljali veliki broj
mijehova napunjenih vodom. Zatim su poeli udarati u bubnjeve i
vikati iz sveg glasa, pa su tako digli neopisivu dreku i galamu. Tovar
ne kamile, neuvjebane za borbu i nenavikle na buku i na neobine
kotrljajue predmete, pojurile su nazad. Muslimani nisu uspjeli umi
riti kamile, pa su se vratili nazad.
Hibal je bio zadovoljan. Uspio je odbiti muslimanski napad bez
i j edne odapete strijele.
ta kae?
- Rekao je da ovaj dan nikad nee zaboraviti.
- Ne tako mi Allaha, ti sigurno nikada nee zaboraviti ovaj dan
- odbrusi mu Ujejna.
Nakon toga, Ujejna pozva svoje pleme:
- O Benu Fezare, ovaj ovjek je varalica. Napustite borbu. 1
1 Taberi, 2/485.
1 76
"
"
|
e HAJBER
MEDI NA
Goe Aa
,
BUZHA
ZEF
Gore Selma
e HAIN
e NEKR
e ABRK
e ZU HISSA
T l
KARTA S.
T
OTPADNI CI l l
Sjever
e NI BAD
e BUTA
Jem
oko T D km
l l l l
Halid ibn Velid
Benu Fezare se povue, a centar odmetnikih redova osta prazan.
Muslimani krenue u odluujui napad. Odmetnici poee bjeati sa
bojnog polja u svim pravcima. Neki od njih otrae do Tulej hinog
atora i upitae:
-
ta da inimo?
ta nam nareujete?
- Radite ono ta moete, radite ono ta u i ja uraditi i spasite svoje
porodice - uzviknu Varalica. 1
Nakon toga Tulejha posadi svoju enu na kamilu koju je tu imao
za svaki sluaj, a on uzjaha konja i nestadoe u oblaku praine. Bitka
kod Buzahe je gotova. Halid je pobijedio. Neprijatelj islama je pora
en, a njegova vojska je rasuta.
Tulejha j e pobjegao na sirijsku granicu. Njegove lai i prevare su
zavrene. Primilo ga je pleme Kalb, gdje se zadrao sve dok nije uo
da se njegovo pleme pokajalo i ponovo primilo islam. Ubrzo se i on
vratio u pleme i postao musliman. Kasnije j e otiao u Mekku obaviti
had i tamo sreo Ebu Bekra koji nije obraao panju na njega.
Dvije godine kasnije, posjetio j e Medinu i potraio Omera. Omer
nije bio od onih koji lahko oprataju. Kad je vidio Tulejhu, rekao je:
- Ubio si dva ugledna muslimana. Jedan od njih je bio Uka b.
Mihsan. Tako mi Allaha, ja te nikad neu voljeti.
- Allah ih j e blagoslovio preko moje ruke, dok ja nisam dobio nagra
du kao oni. Traim oprosta od Allaha - pokua se naaliti Tulej ha.
- Lae. Allah e te za to kazniti - ree neumoljivi Omer.
- To je bio rezultat nevjerovanja koje je Allah unitio. Ne moe
me sada kriviti za to.
-
u
rahbil nee uiniti greku kao Ikrime, Ebu Bekr mu j e poslao pismo:
"Ostani gdje jesi i ekaj nareenja.''
Nakon to j e presudio Halidu u vezi sa Malikovim sluajem, halifa
mu je naredio da krene na Jemamu i uniti Musejlimu Laca. Halifa
je takoe naredio
urahbilu:
l Taberi, 2/504, 509.
2 Taberi, 2/522.
2Q8
Bitk
a
na Jemami
"Kreni i prikljui se Halidu i stavi se pod njegovu komandu. Kad
problem femame bude rijeen, nastavi sa svojim snagama prema
Amru b. Asu i pomozi mu u operacijama protiv Huzaa."1
Huza j e bilo pleme na granici sa Sirijom koje j e U sama kaznio, ali
nije ga pokorio.
Halid j e ekao u Buti da mu se prikljue snage koje su inili Ensa
rije i Muhadiri. Kad su ovi stigli iz Medine, Halid j e krenuo prema
Jemami. Halid se radovao injenici da e svoju, sada pojaanu vojsku,
dodatno pojaati odmornim
Muslimanski logor
21 1
Halid ibn Velid
Kako bi podigao borbeni moral vojske, Musejlimin sin
urahbil je bio
u prednjim redovima odmetnike vojske. Laljivi sin Laljivca je vikao:
- O Benu Hanife! Borite se danas za svoju ast! Ako izgubite, vae
ene e postati roblje naeg neprij atelja! Borite se za svoj e eneP
Musejlime j e ekao da Halid napadne.
ta im se to dogodilo? Zato se
to dogodilo? Kako je uope mogue da im se tako neto dogodi? Svojim
oima su vidjeli ogromne neprijateljske gubitke, a sada su gubitnici.
A onda su shvatili ta se dogodilo. Jedno pleme je optuivala dru
go pleme, plemenski ogranci su to isto inili, oni iz grada su optui
vali ljude iz pustinje. Zauli su se povici:
- Mi znamo o ratovanj u mnogo vie od vas.
- Ne, mi znamo vie.
- Vratimo se ponovo u stare poretke. Podijelimo se opet po ple-
menima. Onda emo vidjeti ko je bolji.2
Halid je stajao sa strane i sluao ove prepirke. Shvatio j e gdje je
greka. Shvatio je zato su muslimani popustili i iz napada j urnuli u
bijeg. Njegova ideja mijeanja plemena je bila pogrena. Osjeaj pri
padnosti plemenu j e kod Arapa bio neobino jak. Zato je Halid ispra
vio greku. Ponovo je organizovao vojsku u isti borbeni poredak, sa
istim komandantima, ali su sada plemena nastupala kao cjelina. Sada
se svaki ovjek borio ne samo za islam, nego i za ast plemena. Bilo j e
mnogo tekog rivalstva meu plemenima. Halid j e to iskoristio.
Taberi, 2/51 1 .
2 Taberi, 2/51 3.
214
Bita na Jemami
Kad je reorganizacija zavrena, komandanti su se vratili u redove
vojske i govorili o nunosti kanjavanja Musejlime za sramotu koju
im j e maloas nanio. Mnogi muslimanski borci se zaklee da e se
boriti zubima, ako to bude potrebno.
Halid je odabrao nekoliko najboljih ratnika i organizovao ih u po
redak kao svoje lino obezbjeenje, daj ui time do znanja muslima
nima da namjerava lino prodrijeti do srca neprijatelja. Ovo je dodat
no podiglo borbeni moral muslimana.
Ovako organizovani, muslimani se ponovo vratie u ravnicu.
Ovoga puta nisu doli kao lavovi. Sada su doli kao gladni lavovi.
U meuvremenu je i Musejlime reorganizovao svoje redove. Oe
kivao j e ponovni Halidov napad i nadao se da e ponovo odbaciti
muslimane.
Muslimani su krenuli u napad uzvikujui "Allahu ekber" (Allah
j e najvei). Armije su se ponovo sudarile, centar sa centrom, a krila
sa krilima. Komandant desnog krila muslimana, Zejd, uhvatio se u
kotac sa Redalom, komandantom lijevog krila odmetnika. Zejd mu
je doviknuo:
- O Redal! Napustio si pravu vjeru! Vrati se! To e biti mnogo
plemenitij e! 1
Nevj ernik j e odbio. Okraj j e nastavljen i Zejd je poslao Redala
u Dehennem.
Muslimani su estoko navaljivali, ali su odmetnici bili vrsti. Mu
slimani su bili vjetiji borci, pa su uskoro sasjekli na stotine nevjerni
ka. Sada se brojana prednost odmetnika drastino smanj ila. Dijelovi
frontova su se pomicali as na jednu as na drugu stranu, naprijed i
nazad. Iznad glava zaraenih strana je lebdio oblak praine. Svud oko
lo su leale slomljene sablje i koplja. Vidjele su se gomile iskasapljenih
tijela u lokvama krvi. Bio je to uasan pokolj. Ovo mjesto e kasnije
biti poznato kao "Krvava uvala", a tako se zove jo i danas. Uprkos
tako estokom pokolju, jo uvijek se nije mogao naslutiti ishod bitke.
Halid je shvatio da fanatizam odmetnika lei u prisustvu Musej
lime Laljivca. Ako bi Musejlime bio ubijen, njihov borbeni moral bi
krahirao. Ali, Musejlime nije bio u prvim redovima kao Halid. Zau-
Taberi, 2/51 1 .
215
Halid ibn Velid
zeo je mjesto u sigurnosti dubine borbenog poretka, okruen svoj im
najvatrenijim sljedbenicima.
A onda j e estina borbe popustila da bi obje strane predahnule .
. Nastalo je zatije. Halid je istupio naprijed prema neprij atelju i upu
tio izazov:
- Ja sam sin Velidov! Ima li neko da mi se suprotstavi?
Najbolji borci meu odmetnicima su istupili naprijed i j edan po
jedan se uputili prema Halidu. Na svakog od njih, Halid je potroio
samo jednu minutu. Nakon svakog dvoboja, Halid bi odrecitovao:
"Ja sam sin mnogih poglavica
Moja sablja je otra i strana
Silnija je od uzavrelog lonca rata
Kad proklj ua svom estinom:'1
Polahko i smireno, Halid se pribliavao Musejlimi, ubijaj ui jed
nog po jednog izazivaa. Odjednom, nije bilo vie nijednog odmet
nika koji bi se usudio izai pred Halida. Dvoboj po dvoboj , korak po
korak i Halid se priblii Musej limi tako blizu da j e mogao s njim raz
govarati bez dovikivanja. To je bio Halidov cilj. Laljivac je bio okru
en gardom, pa Halid nikako nije mogao do njega.
Halid predloi da razgovaraj u i Musejlime pristade, pa istupi malo
naprijed. Sada su bili jo blie jedan drugom. Halid ga upita:
- Ako bismo vam postavili neke uslove, na kakve uslove biste vi
pristali?2
Musejlime nakrivi glavu, kao da slua neku nevidljivu osobu koj a
stoji iza njega i razgovara s nj im. Bio je to njegov uobiajeni stav kad
j e "primao objavu". Halid se tad sjeti kako je Allahov Poslanik, alej
hisselam, govorio da Musejlime nikad nije sam, da je ejtan uvijek s
njim, da Musejlime uvijek slijedi ejtanova uputstva i da mu uvij ek pri
razgovoru sa ejtanom izbije pjena na usta. Musejlime je upravo tako
izgledao. ejtan je zabranio Musejlimi da pristane na ikakve uslove,
pa Musejlime pogleda u Halida i zavrti glavom u znak odbij anja.
Taberi, 2/513.
2 Taberi, 2/51 4.
216
Bita na Jemami
Halid j e ve ranije odluio ubiti Musejlimu. Malopreanji dvo
boji i razgovor sa Musejlimom su bili samo nain da mu se dovolj no
priblii. Morao j e reagovati brzo, prije nego se Musejlime vrati u si
gurnost svoje garde. Halid j e postavio jo nekoliko pitanja. Svaki put
bi Musejlime okrenuo glavu i sluao glas iza sebe. To j e bio pravi mo
menat. Halid brzo j urnu prema Musejlimi, ali j e Musejlime bio bri.
Kao munja se vratio meu svoje gardiste.
Musejlime je ponovo bio na sigurnom. Ali, u trenutku Musejli
minog bijega neto udno se dogodilo u srcima dvij u armija. Jedni
su klonuli duhom, dok su drugi naglo ivnuli. Musejlimin bijeg pred
Halidom je osramotio Laljivca pred njegovim ljudima. Halidu to nije
promaklo. Ugledao je povoljan psiholoki momenat i naredio trenut
ni i sveopi napad.
Muslimani estoko napadoe. Konano su ugledali pobjedu na vi
diku. Odmetnici poee uzmicati dok su muslimani vitlali sabljama i
bodeima. Povlaenje odmetnika postade sve bre. Konano, njihov
front je pukao i slomio se na nekoliko mjesta.
Musejlime nije mogao nita uiniti. Njegov najbolji general Red
al je ubijen. Komandant njegovog desnog krila, Muhakim je vikao:
- Benu Hanife! Vrt! Vrt! Uite u vrt, ja u vam tititi odstupnicu.
Ali, rasulo odmetnika je odmaklo tako daleko da se vie nije mo
glo zaustaviti. Pobjegli su u svim pravcima. Samo etvtrina Musejli
mine armije je ostala u borbenom poretku. Ovaj dio odmetnika se
poe organizovano povlaiti ka vrtu. Muhakim ih je titio sve dok ga
nije pogodila strijela Abdurrahmana, sina halife Ebu Bekra.
Sada su muslimani kroz ravnicu Akrabe proganjali odmetnike. Su
stizali su ih i ubijali. Konano, dobar dio odmetnika se uspio skloniti
u zidinama opasani vrt. Bilo ih je neto vie od 7 000, a meu njima i
Musejlime. Kada su i posljednji odmetnici uli u vrt, zatvorili su kapi
ju i zakljuali se. Sada su bili sigurni. Ali, oni su samo tako mislili.
Najvei dio muslimanske vojske se uskoro okupio oko vrta smrti.
Sada je bilo ve poslijepodne i muslimani su, prije nego se smrkne,
eljeli zavriti posao koji su zapoeli jo u rano j utro. Zidovi oko vrta
su se pruali kao neproboj na brana. Kapija je bila pretvrda, a nije bilo
opreme ni vremena za opsjedanje.
217
Halid ibn Velid
Dok je Halid u mislima grozniavo tragao za nekom dobrom ide
jom, jedan iskusni ratnik, Beraa b. Malik, je rekao svojim drugovima:
- Prebacite me preko zidova u vrt. 1
Muslimani odbie. Beraa j e bio ugledan i izuzetno potovan ashab,
pa su ostali ashabi odbili njegovu ideju zato to bi sigurno poginuo u
toj akcij i. Ali Beraa je bio uporan. Konano, ashabi popustie i popee
ga na svoja ramena. Beraa se uhvatio za vrh zida i preskoio u vrt.
Na putu do vrata su stajala dva ili tri odmetnika koje Beraa sasijee
i otvori vrata. Muslimani pojurie unutra, kao to voda prodre kroz
puknutu branu. Posljednji i najkrvavij i okraj na Jemami je zapoeo.
U poetku su odmetnici uspijevali usporavati prodor muslimana kroz
tijesni prolaz. Ali, muslimani su uspjeli eliminisati one koji su im sprea
vali prolaz, pa je broj muslimana unutar vrta poeo ubrzano rasti.
Bitka je postajala sve ea. Poto nije bilo mjesta za manevar,
okraj je bio sasvim direktan. Postepeno, redovi odmetnika su po
stajali sve rjei. Ali, Musejlime je bio jo iv i nije pokazivao nikakve
znake odstupanja. Isukao je sablju i borio se snagom i vjetinom koja
je iznenadila muslimane. Lukavi Laac je bio izvrstan borac. Na usta
mu je izbijala pjena, pa se runi Laac pretvorio u stranu nakazu.
Zadnja faza bitke j e bila na vrhuncu. Muslimani su napadali sve
jae i jae. Nastao j e takav pokolj, da se tlo pod nogama pretvorilo u
crveni mulj. Mnogi odmetnici su prilazili Musejlimi i pitali:
- Gdje je pobjeda koju si obeao?
- Borite se, o Benu Hanife! Borite se do kraja! - vikao j e Laac.2
Musejlime j e znao da Halid nee imati nimalo milosti prema nje
mu, znao je da je ve osuen. Ovaj ejtanski genij je odluio povui
sa sobom itavo svoje pleme. Od njegove sablje je palo nekoliko mu
slimana, a njegova garda nije odmicala od njega.
Tada ga je spazio Vahij. Bio je jedan od ratnih zloinaca koje je
Allahov Poslanik, alejhisselam, naznaio pri zauzimanju Mekke. Stra
hujui za ivot, pobjegao je u Taif i tamo ivio neko vrijeme. Kad je
pleme Sekif primilo islam i on je to uinio. Doao je kod Poslanika,
alejhisselam, i izrazio elju da postane musliman. Poslanik ga dugo nije
vidio, pa nije bio siguran ko je on.
Taberi, 2/514.
2 Isti izvor.
21 8
Bita na Jemami
- Jesi li ti Vahij? upita Poslanik, alejhisselam.
- Jesam, o Allahov Poslanie.
- Ispriaj mi kako si ubio Hamzu.
Vahij ispria itavu priu, od poetka do kraja. Priao je o tom
dogaaju kao kad stari ponosni ratnik pria svoje doivljaje okuplj e
nim sluaocima, jer ubiti takvog ratnika kao to j e bio Hamza je ne
sumnj ivo veliko borbeno dostignue. Vahij je zavrio svoju priu,
ali aferima nije bilo. Na Poslanikovom, alejhisselam, licu se vidjela
duboka tuga. Kratko je rekao:
- Nemoj da te moje oi ikada vie vide.2
Slijedee dvije godine, Vahij je ivio u raznim naselj ima oko Ta
ifa, povueno u tekoj bijedi, klonei se susreta sa bilo kim. Grizla ga
je savjest, osjeao je teku krivnju. Onda su doli odmetnici. Vahij je
ostao vrst u vjeri i odluio se boriti protiv nj ih. Sada j e sluio pod
zastavom Allahove Sablje.
Kad je Vahij ugledao Musejlimu, pritegao je svoje koplje. U tom
trenutku se Musejlime estoko borio. Odbijajui napade muslimana
koj i su nastojali doprijeti do njega, on se borio as na elu svoje garde,
as bi se izmijeao sa njima. Povremeno bi bio zaklonjen gardistima,
ali ga Vahij nije isputao iz vida. Vahij je odabrao metu.
Polahko se kretao prema Musejlimi dok mu nije doao na domet ko
plja. estoka Musejlimina garda je bila svud oko njega. Ali, Vahij ih vie
nije vidio. U njegovom vidnom polju je postojala samo njegova meta.
U tom trenutku Umm Ammara je pokuavala doprijeti do Mu
sejlime. Na putu j oj se isprijeio jedan odmetnik. Umm Ammara ga
napade i odmetnik joj odsijee ruku. U blizini je bio njen sin koji sa
sijee nevj ernika i pobrinu se za svoj u majku.
Vahij se kretao sve bre. U mislima mu je bio Hamza. Od kada
ga je ubio, njegov ivot je postao sama patnja. U misli mu je doao
Hamzin lik. Fini, snani, visoki gospodin. Onda je pogledao u Musej
limu. Kakva suprotnost. Ruan, ut, spljotena nosa. Lice mu je bilo
iskrivljeno od bijesa i mrnje, na usta mu je curila bezbojna pjena.
Svo zlo iz te ljudske nakaze se ukazalo na njegovom licu.
l Ibn Hiam, 2/72.
2 Isti izvor.
219
Halid ibn Velid
Iskusnim okom, Vahij je odmjeravao udaljenost. Bila je savrena.
Kad je Vahij nanianio i zamahnuo kopljem, ugledao j e kako Ebu
Dudane stie do Musejlime vitlaj ui sabljom. Vahij je bacio koplje.
Koplje j e pogodilo Musejlimu u stomak. Laljivac pade, lice mu se
iskrivi od bola, rukama zgrabi drku koplja. U tom trenutku E bu Dud
ane j e bio nad njim. Preciznim zamahom sablje, odvoj io j e ejtansku
glavu od njenog tijela. Ebu Dudane se uspravio da objavi radosnu
vijest. U tom trenutku sijevnu odmetnika sablja i Ebu Dudane lee
pokoen. Jedan odmetnik, gledaj ui u Laljivca, uzviknu:
- Crni rob ga j e ubio.
Odmah se proiri glas kroz muslimanske i odmetnike redove:
- Musejlime je mrtav. 1
Vahij je kasnije ratovao u Halidovoj vojsci sve do osvajanja Siri
je. Kad j e Sirija uspostavljena kao muslimanska provincija, Vahij se
skrasio u Homsu i tu doivio duboku starost. U Homsu, godinama
kasnije, Vahij je postao poznata linost. Mnogi znatielj nici su odla
zili do njegove kue i ispitivali ga o pojedinostima vezanim za ubija
nje Hamze i Musejlime. Vahij bi do u detalje ispriao ove dogaaj e.
Kad bi zavrio svoju priu, podigao bi svoje koplje i rekao:
- Ovim kopljem, u doba dahilijjeta sam ubio najboljeg ovjeka, a
kad sam postao vjernik, ubio sam najgoreg.2
Glas o Musejliminoj smrti se brzo rairila meu odmetnicima.
Neki od nj ih su zapali u samoubilaki oaj i jo ee se borili, ali su
time samo produili agoniju. Nisu mogli spasiti ivote. Mnogi odmet
nici su prekinuli borbu i u oaju ekali da im muslimanska sablja skrati
muke. Sa zadnj im nadljudskim naporom, muslimani su uletjeli u zbu
njenu i bespomonu masu nevjernika i svoj im sabljama spustili Alla
hovu srdbu na nevjernike. To vie nije bila bitka. Bio je to pokolj .
U vrijeme zalaska sunca, mir se vratio u Vrt smrti. Muslimani su
bili toliko umorni da nisu mogli podii sablje, a i nije vie bilo nikoga
za ubijanje. Kad je pala no, muslimani su zaspali i pobjegli iz none
more u slatki san pobjednika.
l Ibn Hiam, 2/72.
2 Ibn Hiam, 2/72.
220
Bita na Jemami
Slijedeeg jutra je Halid hodao po bojnom polju. Svugdje je vidio
tragove bitke. Slomljena, uvrnuta tijela u uasnim oblicima bila su
rasuta po oazi i ravnici Akrabe i po Vrtu smrti. Dok je hodao, j edva j e
pronalazio stopu prostora gdje nema krvi.
Sve vode odmetnika su ubijeni. Spasio se jedino Mudaa. Okovan
u eljezo, hodao je pored Halida i identifkovao poginule odmetnike
komandante. Osim iz ovog razloga, Halid ga je proveo po bojnom
polju da osjeti potpuni poraz Benu Hanife.
Stanje muslimanske vojske je takoe bilo uasno. Bitka je uzela te
ak danak. U tom trenutku muslimani nisu bili u stanju ni odbraniti se,
a o borbi nije moglo biti ni govora. Halid je bio zadovojan ishodom bit
ke. Musejlime je ubijen, njegova vojska je potpuno unitena. Halidovo
srce je treptalo u zadovoljstvu. Ali, Mudaa je to uskoro pokvario.
- Pobijedio si Halide. Ali, borio si se sa malim dijelom Benu Ha
nife koji j e Musejlime brzo sakupio. Glavnina vojske j e j o uvijek u
tvravi Jemame.
- Allah te prokleo. ta to pria? - buljio je u njega Halid.
- Da, tako je. Preporuujem ti da prihvati njihovu mirnu preda-
ju. Postavi uslove i ja u otii u tvravu i uvjeriti ih da poloe oruje
- nastavi Mudaa.
Halid j e znao da nema nikakvih ansi sa vojskom koja j e u stanj u
u kakvom je bila njegova, pa je prihvatio ovaj prijedlog.
Uslovi predaje su utvreni. Muslimani e uzeti svo zlato, sablje, na
oruanje i konje u Jemami i odvest e pola stanovnitva u roblje. Mud
aa j e osloboen okova. Dajui rije da e se vratiti, otiao je u utvrdu.
Nakon nekog vremena, Mudaa se vratio odmahujui glavom:
- Nisu pristali. Spremni su na borbu. Okrenuli su se protiv mene.
Moe ih sada napasti.
Zatim je Halid otiao da lino pogleda utvrdu. Ostavio je vojsku
da pokopa poginule i pokupi plijen, a on se sa jednim odredom zapu
tio ka tvravi Jemame. S nj im je bio i Mudaa. Kad su stigli do sjever
nih zidina tvrave, Halid je zastao zauen. Grudobrani na zidinama
su bili naikani ratnicima na koj ima se presij evalo oruje i oprema.
Ko bi mogao ratovati protiv odmorne vojske koja je ovako utvrdena?
Njegovi ljudi sigurno nisu bili sposobni za tako neto.
221
Halid ibn Velid
- Moda bi oni pristali na mir, ako im obea da nikog nee zaro-
biti. Zlato, oruje, opremu i konje moe dobiti - predloi Mudaa.
- Da li bi oni pristali na to? - upita Halid.
- Ja sam im to ve predlagao, ali nisu nita rekli na to.
Halid je popustio koliko je mogao i dalje nije htio.
- Dajem vam tri dana. Ako se vrata do tad ne otvore, ja u napasti.
A tada nema nikakvih uslova.
Mudaa je ponovo otiao u tvravu. Ovoga puta se vratio nasmijan.
- Pristali su - ree radosni Mudaa. 1
Ugovor j e sainjen. Potpisao ga j e Halid kao predstavnik musli
mana i Mudaa kao predstavnik Benu Hanife.2 Mudaa se vratio u
tvravu i vrata su se uskoro otvorila. Halid sa svoj im odredom od
mah ujaha unutra. Pogled mu j e lutao po tvravi u potrazi za naoru
anim ratnicima. Ali gdje god bi pogledao, vidio je samo ene, djecu
i starce. Pozvao je Mudau i upitao:
- Gdje su ratnici koje sam vidio?
- To su ratnici koje si vidio. Kad sam uao u tvravu, obukao sam
ih u oklope, dao im oruje i postavio ih na zidine. Nema nikakvih
ratnika - ree Mudaa pokazujui na ene.
- Mudaa, prevario si me - ree Halid ljutito.
- Ovo je moj narod. Nisam mogao drugaije postupiti - bio je
Mudain odgovor.
Da nije bilo ugovora, Halid bi Mudau raskomadao golim ruka
ma. Ali, ugovor je potpisan, a njegove odredbe se moraju potovati.
Svi pripadnici Benu Hanife koji su bili u gradu sada su bili sigurni.
Ubrzo su izali iz grada i slobodno se kretali.
Dan ili dva kasnije, stiglo j e pismo od halife, koji nije znao sve de
talje oko samog kraja bitke. U pismu je naredio Halidu da ubije sve
odmetnike iz plemena Benu Hanife. Halid mu j e uzvratio pismom u
kome ga obavjetava da nareenj e ne moe biti izvreno zbog ugovora
koji je potpisao. Ebu Bekr je obeao da e prouiti odredbe ugovora.
1 Taberi, 2/51 5-5177; EI-Belazuri, 99- 100.
2 Postoje odreena neslaganja historiara u vezi sa odredbama ugovora. Radi se o nekoliko
nevanih detalja.
222
Bitka na Jemami
Ugovor je obuhvatao samo one koji su bili u tvravi. Ostatak
ogromnog plemena Benu Hanife, desetine hiljada, ivjelo je u regio
nu oko Jemame i nisu bili obuhvaeni ugovorom. Najvaniji dio ple
mena su bili voj nici koji su preivjeli bitku i bilo ih je oko 20 000. Oni
su nasumice lutali ravnicom Akrabe u veim ili manjim grupama.
Nakon Musejlimine pogibije, oni nisu predstavljali naroitu opasnost
za islam, ali bi se ipak mogli organizovati i izazivati neprilike. Oni
moraju biti zdroblj eni. Prema obiajima rata, oni nisu mogli biti abo
lirani dok se potpuno ne pokore.
Halid je odluio ugasiti i posljednju mogunost otpora u Benu
Hanif, tako da zavlada potpuni mir u regionu. Nakon nekoliko dana
odmora, podijelio je vojsku u nekoliko odreda sa zadacima da pretre
su cijeli region Jemame i da pokore ili ubiju svakog pojedinca. Odredi
su krenuli u izvrenje zadatka.
Hiljade rasutih voj nika se nije htjelo predati, pa su zbrisani sa lica
zemlj e. Hiljade su se pokorile i bile poteene. Uglavnom, svi prei
vjeli su ponovo primili islam.
Halid je uspostavio komandna mjesto pored Jemame i tamo ostao
oko dva mjeseca oekujui halifna dalja nareenj a.
Uspjehom na Jemami, najvei dijelovi Arabij e su sada oieni od
odmetnitva. Neke male grupe su jo prkosile, ali nisu predstavljale
nikakvu opasnost. Neke bitke sa odmetnicima e tek biti voene, ali
nijedna od nj ih nee biti tako vana kao ova na Jemami.
Bitka na Jemami j e bila najea i najkrvavij a bitka u dotadanjoj
historiji islama. Nikad do tada muslimani nisu bili na takvom iskue
nj u snage. Ali, muslimani su velianstveno odgovorili ovom izazovu
pod vodstvom Allahove Sablje. Pobijedivi daleko jaeg i nadmoni
jeg neprijatelja, predvoenog stranim Musejlimom, muslimani su
dokazali da su ljudi od elika. Pola stoljea kasnije, starci bi priali
svoj im unucima o ovom dogaaj u. Priu bi zapoinjali i zavravali
tako to bi rekli: "Bio sam na Jemami:'
Broj poginulih je bio zapanjujui. Na strani odmetnika poginulo
je 21 000 ratnika. Od toga je 7 000 poginulo u ravnici Akraba, 7 000 u
Vrtu smrti, a 7 000 u zavrnim operacijama odreda.
223
Halid ibn Velid
U odnosu na odmetnike, muslimani su proli vrlo dobro, ali u
odnosu na ranije bitke, gubici su bili teki. Oko l 200 muslimana je
palo u ovoj bici. 1 Polovina palih muslimana su Muhadiri i Ensari
je - najblii i najpotovaniji ashabi Allahova Poslanika, alejhisselam.
Medu palim muslimanima je bilo 300 hafza Kur'ana. U ovoj bici su
pali neki od najvrednijih muslimana, kao to su: Ebu Dudane, Ebu
Huzejfe, Zejd - Omerov brat.
Kad se Abdullah, Omerov sin, vratio u Medinu, otiao je posjetiti
oca. Omer ga je ovako doekao:
- Zato i ti nisi poginuo kao i Zejd. Zejd je mrtav, a ti si iv. Ne
izlazi mi vie na oi.
- Ali oe, moj amida j e traio smrt i Allah ga j e poastio smru. I
j a sam traio, ali je nisam dobio - pravdao se Abdullah.2
U Bici na Jemami, Ebu Bekrova operacija protiv odmetnika je do
segla svoj vrhunac. Koristei Halida kao svoj u udarnu snagu protiv
najjaeg neprijatelja, idui od blieg ka daljem cilju, Ebu Bekr se po
kazao kao briljantan strateg. Poslije Jemame sve e biti lake.
l Posjetioci dananje Dubejle 1ogu vidjeti dva groblja. Jedno sa june strane oaze, gdje su
pokopani muslimani, a drugo sa sjeverne strane, gdje su pokopani odmetnici.
2 Taberi, 2/51 2- 513.
224
SLOM ODMETNIKA
Slom odmetnika
Ono to je ostalo od odmetnika u manje vanim predjelima Ara
bije, muslimani su iskorijenili u dobro planiranim operacijama u roku
od pet mjeseci.
Amr b. As je sa svojim korpusom otiao na sirijsku granicu da
pokori odmetnike. Najjaa odmetnika plemena u ovom podruju
su bila Huza i Vadia. Pleme Vadia j e bilo ogranak plemena Kalb. Dok
se Halid borio u centralnoj Arabiji, Amr se borio na sjeveru, ali nije
postigao potpun uspjeh. Nije uspio potiniti plemena.
Kad j e Bitka na Jemami zavrena, urahbil b. Hasene je, po hali
fnom nareenj u, nastavio prema sjeveru s namjerom da se pridrui
Amru. Glavnina odmetnika j e bila koncentrisana u regionu Tebuka i
Devmetul Dendela. Dva komandanta su zdruenim snagama napali i
potinili sva odmetnika plemena. Mir se vratio u sjevernu Arabiju.
U Oranu j e najvee odmetniko pleme bilo Ezd, iji starjeina j e
bio Lekit b. Malik, poznatiji kao Zut-Tad (Okrunisani). Ovo pleme
je primilo islam j o u doba Poslanika, alejhisselam, i pristalo na sve
uslove koji su im postavljeni. Kad su uli vijest o Poslanikovom, alej
hisselam, preseljenju na ahiret, glavnina plemena Ezd pod vodstvom
Zu t-Tada se odmetnula od islama. Nije pouzdano poznato da li se
ovaj ovjek predstavljao kao poslanik. Prema Taberiju, ovaj poglavica
je iznosio neke tvrdnje u vezi sa njegovim poslanstvom. 1 Dok je halifa
E bu Bekr bio zauzet odbranom Medine, Zu t-Tad se proglasio kra
ljem Omana sa prijestolnicom u Dibi (vidi kartu 7 na strani 229).
1 Taberi, 2/529.
227
Halid ibn Velid
Nakon to je Halid napustio Zul-Kissu i krenuo na Tulejhu, halifa
je pqslao Huzejfu b. Mihsana, jednog od komandanata korpusa, da
pokori odmetnike u Oranu. Huzejfe je stigao u Oman, ali je procije
nio da njegov korpus nije dovolj no snaan da bi se borio protiv Zut
Tada. Pisao je halif i zatraio pomo, pa je halifa naredio Halidu da
iz Jemame krene u pomo Huzejf. Kad je Halid stigao, muslimani su
zdruenim korpusima izali da se bore protiv Zu t-Tada u Dibi krajem
novembra 632. godine (poetkom ramazana l l. godine po Hidri).
U poetku bitke, stvari se nisu odvijale u korist muslimana, ali su
se u kritinom trenutku pojavili muslimani iz tih krajeva koji su ostali
vjerni islamu. Pomogli su svojoj brai u vjeri i muslimani su pokorili
odmetnike. Zu t-Tad je ubijen u bici.
Huzejfa je postavljen za namjesnika Omana. Uskoro je usposta
vio islamski poredak. Ikrime j e sa svoj im korpusom bio angaovan
na potinjavanju odmetnika u okolini Dibe. U nekoliko akcija ma
njih razmjera, uspio je pokoriti sve odmetnike, uklj uujui i dijelove
plemena Ezd koji su i dalje prkosili islamskoj vojsci. Ezd je potpuno
pokoren i vie nisu predstavljali nikakav problem.
Ikrime je iz Omana, po nareenj u Ehu Bekra otiao u Mehru. I
ovdje j e zaraza odmetnitva zahvatila sve stanovnike, ali ne tako jako
kao to je to bio sluaj u drugim pokraj inama. Mehra je zapravo bila
cilj Erfede b. Herseme, jednog od komandanata korpusa, pa je Ikri
me zapravo pomagao Erfedi, ali poto Erfede jo nije bio stigao,
Ikrime je odluio sam izvriti zadatak.
Voj ska lokalnih odmetnika se okupila u Dejrutu. U toj vojsci su
postojale dvije struje. Ikrime je stigao u Dejrut poetkom januara
633. godine (sredinom evala l l. godine po Hidri). Prije nego j e na
pao, Ikrime j e pozvao odmetnike da se pokaju i prime islam. Vea
struja j e odbila, dok je manja prihvatila i pridruila se !krimi. Tako
pojaan, Ikrime je porazio i potinio odmetnike. Njihov voa je ubi
jen, a Ikrime je zaplijenio velike koliine dobara.
Nakon to j e uspostavio poredak u Mehri, Ikrime se povukao u
Abj an i ekao dalje naredbe.
U Bahreinu je Ala b. Hadremi vodio potpuno samostalnu akciju
protiv odmetnika, jer mu je halifa rekao da nee dobiti pomo i da
228
Slom odmetnika
KARTA 7.
OTPADNI CI - l
SREDOEMNO
r
MORE
DMU
---
DAMASK
'
=
U
.
U
l
`
Sjever
S/r]a
Jr k
KTESlFON
TEBUK
DEVME l
DENDEL
t- -..
t-
t-
BUAHA
UBUE
HAJBER
'
Nl BAD
MEDl NA
BUTA
MEKK
TAl F
JEMAMA
.
l
|CRVENO
MORE
r
J
l
l
NEDRAN
SAN'A
Jemen
ADEN
=
HAJR
l
Q'
Oman
229
Halid ibn Velid
mora djelovati potpuno sam. Kad je stigao u Bahrein, Ala je u Hidru
naao odmetnike koji su se ukopali i utvrdili. Ala j e napao nekoliko
puta, ali bez uspjeha, jer je bilo jako teko proi liniju odmetnikih
rovova. ta god bi pokuao, ne bi uspijevalo, pa se poeo pitati kako
razbiti ovu neprobojnu odbranu.
Jedne noi Ala je zauo povike veselj a koji su dolazili sa nepri
j ateljske strane. Poslao je dvojicu izviaa da utvrde o emu se radi.
Izviai su se ubrzo vratili i izvijestili komandanta da je kod nepri
j atelja u toku estoka pijanka. Ala odmah naredi noni napad. Kad
su muslimani krenuli u napad, nisu naili ni na jednog odmetnikog
straara. Neprijatelj je bio potpuno iznenaen. Muslimani su uletjeli
meu slavlj enike i pobili na stotine nj ih, prije nego su shvatili o emu
se radi. Prije nego su odmetnici doli sebi i pobjegli, muslimani su
ubili jo nekoliko stotina njih.
Slijedeeg dana, Ala ih je progonio du morske obale. Neki od
njih su pruili otpor pa su pobijeni, dok se veina njih predala. Ova
operacija je zavrena krajem januara 633. godine (druge sedmice zul
kadea l l. godine po Hidri).
Jemen j e bio prva provincija koja se odmetnula od islama, pod
vodstvom njihovog poglavice i lanog poslanika Esveda, o emu je
ranije bilo govora. Esveda j e ubio Fej ruz Perzijanac, jo za vrijeme
Allahova Poslanika, alejhisselam. Nakon ovog uspjeha, Fejruz se po
eo ponaati kao namjesnik Sane.
Nakon to je Allahov Poslanik, alejhisselam, preselio na ahiret,
Jemen se ponovo odmetnuo. Ovoga puta im je voa bio Kajs b. Abd
Jegus. Odmetnici su odluili protjerati muslimane iz Jemena, na taj
nain to e ubiti Fejruza i ostale muslimanske voe. Kad muslimani
ostanu bez voa, nee biti nikakav problem protjerati ih.
Da bi ostvario ovu podlu zamisao, Kajs je pozvao Fej ruza i ne
koliko muslimanskih visokih slubenika na razgovor u svojoj kui.
Nekoliko muslimana j e palo u zamku pa su odmah ubijeni. Fej ruz je
uspio pobjei. Poto nije imao nikakvih boljih mogunosti, Fejruz je
potraio sigurnost u bijegu. Napustio j e Sanu. Kaj s je poslao potjeru
za nj im, ali se Fej ruz sklonio u planine. Bilo je to u j unu ili j ulu mjese
cu 632. godine (rebiul-evel ili rebiul-ahir l l . godine po Hidri).
230
Slom odmetnika
Narednih est mjeseci Fej ruz je proveo u planinama, gdje su mu
se prikljuile hiljade muslimana raspoloenih da se bore protiv od
metnika Kaj sa. Fejruz ih j e organizovao u armiju. Kada su bili do
voljno snani, krenuli su prema Sani. Sredinom januara 633. godine
(krajem evala l l . godine po Hidri), muslimani su pobijedili odmet
nike, a Kajs je pobjegao prema Abjanu gdje se Ikrimin korpus upravo
odmarao nakon pobjede u Mehru.
U Abjanu se pridruio jo nekolicini odmetnikih plemena. Me
utim, shvatili su da j e borba protiv muslimana uzaludna, pa su se
pokorili. Halifa Ebu Bekr im je oprostio. Neki od ovih odmetnika e
se kasnije hrabro boriti za muslimansku dravu u Iraku i Siriji.
Posljednje veliko pleme koje j e ostalo nepokoreno bilo j e pleme
Kinda koje je nastanjivalo podruja oko Nedrana, Hadramevta i
istonog Jemena.
Nakon to je Poslanik, alejhisselam, preselio na ahiret, pleme Kin
da se pobunilo, ali se nije odmah odmetnulo. Namj esnik Hadramevta
je bio Zijad b. Lubej d. ivio je u Zeferu, centru pokrajine. Kao poten
i bogobojazan musliman, Zijad je prikupljao zekat i ostale poreze u
svom plemenu. Ovaj posao je obavljao izuzetno precizno i dosljedno,
pa je time izazvao neke ljude protiv sebe. Pokuavali su na razne na
ine izbjei plaanje zekata u punom iznosu, ali Zijad bi ih redovno
spreavao u tome.
U januaru 633. godine, starijeina jednog od ogranaka plemena
Kinda je, kao zekat, predao jednu kamilu izuzetne sorte i kvalitete, ali
se predomislio i zatraio kamilu nazad. Zijad je to odbio, pa je poglavi
ca poslao nekoliko svojih ljudi da ukradu kamilu, to su oni i uinili.
Zijad je odmah poslao nekoliko voj nika da uhvate kradljivce.
Uskoro su kradljivci i kamila uhvaeni i dovedeni. Slijedeeg jutra
su se skupili saplemenici kradljivaca i traili da ih se oslobodi. Zijad
je odbio ovaj zahtjev i objavio da e im biti sueno po erijatu. Tada
je stvar kulminirala. Veliki broj pripadnika plemena se odmetnuo.
Objavili su da vie nee plaati nikakve poreze, da ne priznaju erijat
i da su od tog trenutka neovisni od Medine. Onda im se pridruio jo
jedan dio plemena, pa su se digli na oruje, uspostavili vojne logore i
pripremali se za rat.
231
Halid ibn Velid
Jedan od njihovoh logora je bio u Rijazu, nedaleko od Zefera. Zi
jad posla na njih jedan odred voj ske, koji ih porazi. Neke od njih su
ubili, neke zarobili, a ostatak se razbjeao. Dok su zarobljenici spro
voeni, sreo ih je Eas b. Kaj s, jedan od uglednih poglavica. Zaroblje
nici su mu dovikivali:
- O Eas! Mi smo iz plemena tvoje majke!
Eas tad jo nije bio odmetnik. Plemenska odanost j e bila j aa od
Easove vj ere i odanosti halif. Uzeo j e odred ratnika i oslobodio za
robljenike i tako se odmetnuo. Veliki broj ratnika iz plemena Kinda je
stao pod njegovu zastavu. Sada su snage muslimana i odmetnika bile
izjednaene. Nijedna strana se nije usuivala napasti. Zijad je ekao
pojaanje prije nego napadne odmetnike.
Pojaanje je bilo na putu. Muhadir b. Ebi Umejje sa svoj im kor
pusom je u to vrijeme pokoravao neka plemena u Nedranu. Nakon
toga se uputio za Jemen. Halifa je naredio Muhadiru da se to prije
zaputi u Hadramevt i pomogne Zijadu. Slino nareenje je dobio i
Ikrime, koji je bio u Abjanu.
Muhadirova i Zijadova vojska su se spojile u Nedranu. Odmah
su krenuli na odmetnike. Eas b. Kajs je bio jedan od naj istaknuti
jih ljudi toga vremena. Poticao je iz plemike porodice Kinda. Bio je
sposoban vojskovoa, iskusan poglavica i vjet govornik. Ali, imao je
jednu veliku mahanu. Bio je izdaj nik. Historiari biljee da je njego
va porodica bila j edina koja je imala etiri izdajnika u neprekinutom
nizu. Izdajnik je bio Easov otac, zatim Eas, pa njegov sin i konano
Easov unuk.
Eas j e hodao po tankoj liniji izmeu vrlina i zloe, izmeu vjere
i nevj erovanja, ali nikada nije jasno prelazio linij u. Vrio je neke du
hovne vjebe, poput meditacije, kako bi se doveo u duhovnu ravno
teu. Bio je dovoljno snalaljiv da se izvue iz bilo kakve nevolje. Sada
se, krajem j anuara 633. godine (druge sedmice zul-kadea l l. godine
po Hidri) naao u ratu protiv muslimana.
Bitka j e bila kratka. Eas j e poraen, ali ne defnitivno. Brzo se
povukao sa bojnog polja i sklonio se sa voj skom u utvrdu Nudeir.
Tamo se pridruio jo nekim odmetnikim plemenima i pripremao
se za opsadu.
232
Slom odmetnika
Tek to je bitka zavrena, Ikrime je stigao sa svojim korpusom.
Tri muslimanska korpusa, pod komandom Muhadira, zaputila su se
prema Nudeiru i zapoela opsadu tvrave.
Opsada je trajala nekoliko dana. Poduzeto je nekoliko napada, ali
bi svaki napad bio odbijen, a muslimani bi pretrpjeli gubitke. Pleme
Kinda je bilo dobro zatieno u tvravi.
Sredinom februara 633. godine (sredinom zul-hidea l l . godine
po Hidri), Eas je shvatio da situacija postaje beznadna. Bilo je samo
pitanje vremena kad e muslimani zauzeti tvravu, a onda e nastati
krvoprolie i smrt. Onda je Eas, tipino za ljude poput njega, odlu
io prodati svoje pleme da bi se spasio.
Poruio je Ikrimi da je voljan razgovarati s nj im. Eas je vrlo
dobro poznavao !krimu. U doba dahilijjeta su bili dobri prijatelj i.
Ikrime j e pristao i Eas se sa nekoliko ljudi tajno iskrao iz utvrde i
doao pregovarati.
Pregovorima su prisustvovali Ikrime i Muhadir sa muslimanske
strane i Eas sa svoje strane. Eas je zapoeo:
- Otvoriu vam vrata tvrave, ako se obaveete da ete potediti
10 ljudi i njihove porodice.
- Napii nam ta imena, pa emo to potpisati - ree Muhadir.
Eas se povue na stranu meu svoje ljude i poe pisati. Napisao
je devet imena svoj ih prijatelja i svoje ime kao deseto, ali nij e vidio da
je jedan njegov ovjek gledao u dokument i proitao imena. ovjek
se zvao Dahdan, a njegovo ime nije bilo na spisku. Kad je napisao
deveto ime, Dahdan mu ree da e ga ubiti ako i njegovo ime ne sta
vi na spisak. Eas napisa Dahdana kao desetog, nadaj ui se da e se
on ve spasiti pameu i snalaenjem. Sporazum je sainjen, potpisan
i ovjeren.
Eas se vratio u utvrdu. U dogovoreno vrijeme, otvorio je kapij u i
muslimani su uli u tvravu. Borba je trajala sve dok i posljednji od
metnik nije poloio oruje. Eas i grupa ljudi koji su bili na njegovom
spisku, kao i njihove porodice, stajali su sa strane.
Utvrda Nudeir je zauzeta. Kad je Muhadir provjeravao spisak
koji je Eas napisao, vidio je da na njemu nema Easovog imena.
233
Ha ibn Velid
- O Allahov neprijatelju! Sad je prilika da bude kanjen - ushie
no ree Muhadir.1
Ikrime se umijeao i spasio Easa. Dogovoreno je da ga poalju u
Meinu, pa neka mu halifa presudi. Tako zarobie Easa i okovae ga.
U tvravi je zarobljen veliki broj odmetnika. Svi e biti poslani u
Meinu kao roblje. Meu njima je bio veliki broj ena. Dok su oko
vanog Easa provodili pored njih, ene su mu dovikivale: "Izdajico!
Izdaj ico!"2 Eas j e prikljuen grupi zarobljenika i poslat u Medinu.
Eas nije bio potpuni stranac u Medini. Bio j e tu u godini izaslan
stava kada je, skupa sa svoj im plemenom Kinda, primio islam. Tokom
te posjete, Eas je oenio Umm Ferve, Ehu Bekrovu sestru. Kad je
polazio iz Medine, nije je poveo sa sobom. Obeao je da e to uiniti
kad slij edei put doe u Meinu. Taj slijedei put je bio ovaj, ali pod
sasvim drugaijim okolnostima.
Halifa mu je predoio sve zloine koje je poinio protiv islama i
islamske drave. Takoe mu je iznio i problem oko izdaje njegovog
plemena. Da li je postojala ikakva mogunost da mu se oprosti i da
ne bude pogubljen?
Ali, Eas je bio lukavi majstor govora. Ovaj put je nadmaio sam sebe.
Ne samo da je uspio skinuti svu krivicu sa sebe, nego je ak uspio nago
voriti Ehu Bekra da povede svoju enu sa sobom. Napustio je Meinu,
ali se nije vratio u svoje pleme. Nekoliko godina je ivio u Siriji, Iraku i
Perziji. U vrijeme halife Osmana bio je namjesnik Azerbejdana.
Meutim, njegova sklonost ka izdaji nikad ga nije naputala. Mno
go ljudi, ukljuujui i Ehu Bekra, nije eljelo da mu odmetnitvo bude
oproteno. Kad je Ehu Bekr bio na umoru, govorio je nekim svoj im
prij atelj ima o stvarima koje nije uinio, a volio bi da jest.
- Sada bih volio da sam Easu odsjekao glavu - govorio j e halifa. 3
Porazom plemena Kinda u Nedranu su zavrene ozbilj nij e voj ne
akcije protiv odmetnika. Islam je spaen i sauvan. Vatra nevjerova
nj a je ugaena.
1 Taberi, 2/548.
2 Isti izvor.
3 Taberi, 2/61 9, Mesudi, Murud, 2/308; El-Belazuri, 1 12.
234
Slom odmetnika
Operacija protiv odmetnika je voena tokom jedanaeste godine po
Hidri. Slijedee, dvanaeste godine po Hidri ( 18. marta 633. godine) i
tava Arabija je u potpunosti bila pod centralnom vlau halife u Medini.1
Ova operacija je bila Ebu Bekrov politiki i vojni trijumf. Iako e
uspjesi u Iraku i Siriji biti mnogo vei od ovih, oni ne mogu nikako
imati znaaj kao to je imala ova operacija. Uguivanje pobune od
metnika je temelj svih buduih uspjeha. Takoe smo mogli vidjeti i
ulogu Halida, sina Velidovog, Allahove Sablje, u ovoj operacij i. Nije
mogue zamisliti kako bi prola bez njega.
Za objanjenje hronologije zbivanja vezanih za operaciju protiv odmetnitva od islama
vidi biljeku 3. u dodatku B.
235
DIO ].
INVAZIJA NA IRAK
RAT S PERZIJOM
Rat b Perzijom
Utvrda Nudejr, posljednje uporite odmetnika, pripala je mu
slimanima sredinom februara 633. godine. Tada j e halifa Ehu Bekr
pisao Halidu, koji j e j o bio u Jemami:
"Nastavite prema Iraku. Ponite s operacijama u regionu Ubulle.
Borite se protiv Perzijanaca i ljudi koji nastanjuju njihovu zemlju.
Tvoj cilj je Hira."
To je bilo znaaj no nareenje. Ehu Bekr je odluio napasti naj
vee carstvo tog vremena, pred koj im je svijet drhtao vie od hiljadu
godina.
Perzijsko carstvo je bilo jedinstveno u mnogim pogledima. Bilo
je prvo pravo veliko carstvo u historiji, proirivano u vrijeme ranih
Ahemenida, od sjeverne Grke na zapadu do Pendaba na istoku.
Bilo je jedinstveno i po duini trajanja opeg procvata - od estog
stoljea p.n.e. do sedmog stolj ea n.e., osim kratkog perioda grkih
osvajanja. Nijedno carstvo u historiji nije tako dugo trajalo u takvoj
moi kao kulturna, civilizacijska i voj na sila. Periodino je bilo pa
dova, nakon kojih se Perzijsko carstvo ponovo uzdizalo u svoj svojoj
snazi i moi.
Posljednje zlatno doba Perzije j e ono u estom stoljeu n.e. kada
je Anuirvan Pravedni vratio carstvu njegovu prijanj u slavu. Anu
irvan j e vladao 48 godina i ivio j e u vrijeme Justinijana. Osvojio je
Siriju od Bizantijaca, Jemen od Abesinaca, veliki dio Centralne Azije
i mnoga divlja stepska plemena. Ovaj veliki vladar j e umro 579. go
dine, devet godina poslije roenja Allahova Poslanika Muhameda,
alejhisselam.
\ Taberi, 2/553-554.
241
Halid ibn Velid
Kako se inae esto dogaa, kada veliki vladar umre, slava i pros
peritet carstva poinju opadati. Tako je bilo nakon Anuirvana, po
slije kojeg dolazi nekoliko mnogo manje sposobnih vladara. Graan
ski ratovi i dvorske spletke su oslabile mo carstva. Pad moi carstva
nastupa za vrijeme vladavine
iruja, Anuirvanovog praunuka, koj i
je zatvorio, a potom ubio svoga oca Husreva Perveza. Nakon ovog
groznog zloina poeo je raditi j o gore stvari. Da niko ne bi mogao
osporiti njegovo pravo na prijesto, pobio je sve muke lanove svoje
obitelji, osim svoga sina Erdeira. Manijakim bijesom poubijao je
sve odrasle i svu djecu iz kue Anuirvana. iruja je vladao samo se
dam mjeseci, nakon ega je umro.
Njegovom smru nastaju j o vee komplikacije. Postoje neslaga
nja ranih historiara oko toga ko je naslijedio iruju i ko je koliko
vladao. Meutim, historiari se slau oko toga da je Jezdederd, sin
ahrjara sina Perveza, bio posljednji perzijski car iz dinastije Sasani
da. Taj nesretnik j e doivio raspad velike carevine Husreva.
Izmeu vladavine iruje i Jezdederda bilo je oko osam vladara
u periodu od etiri do pet godina, ukljuujui i dvije ene, Buran i
Azarmidukt, obje keri Husreva Perveza. Prva od njih, Buran, doka
zala se kao mudra vladarica, meutim, nedovolj no vrste ruke da bi
vodila dravne poslove. Bila je krunisana u doba Allahova Poslanika,
alejhisselam, koji je uvi za to izrekao poznati hadis: "Narod koji
dravne poslove povjeri eni nikada nee uspjeti:(
Neemo ulaziti u stanje u svim perzijskim pokrajinama, nego
emo se ograniiti samo na Irak, koji tada nije bio suverena drava.
Bio je perzijska pokrajina, ali ne sasvim obina. U Perzijskom carstvu
znaio je znatno vie, bio je najbolji dio carstva. U njegovim zapad
nim i j unim dijelovima ivjeli su Arapi koji su tu bili prisutni jo
od Nabukodonosora, ali nisu imali nikakvu mo u zemlj i. Arapi su u
Irak doli iz Jemena, predvoeni Malik b. Fahnom, koji se proglasio
kraljem i zavladao zapadnim dijelovima Iraka. Dvije generacije po
slije njega, prijesto preuzima Amr b. Adi iz plemena Lahm, s kojim
zapoinje dinastija Lahmida, poznatih i kao "kua" Munzira. Kraljevi
iz ove dinastije su bili vazali Perzijskog carstva.
Posljednji iz kue Munzira bio je Nu'man b. Munzir, koji je zbog
nelojalnosti Husrevu Pervezu osuen na smrt. Kazna je izvrena u
242
Rat s Perzijom
perzijskom stilu tako to ga je slon izgazio do smrti. To je dovelo do
ustanka Arapa u Iraku, koji j e Husrev brzo uguio. Ovaj neuspjeli
ustanak j e okonao kuu Munzira.
Izabran je i postavljen novi kralj, Ijas b. Kubejza iz plemena Taj, da
vlada Irakom. Neko vrijeme kralj je imao umjerenu autonomiju, a onda
mu je veina prinadlenosti oduzeta, dok su perzijski generali i uprav
nici preuzeli cijelu upravu nad zemljom. Ijas je postao marioneta.
Kao zemlja kulture, bogatstva i izobilja, Irak je bio najcjenj eniji
dio Perzijskog carstva. Za Arape iz neplodne Arabije, Irak je bio ze
mlja u kojoj tee med i mlijeko. Njegove dvij e rijeke, Eufrat i Tigris,
bile su najvee poznate rijeke toga vremena - zapadno od rijeke Ind
i sjeverno od Nila. Ove rijeke tada nisu tekle kuda sada teku, niti su
tadanji gradovi bili gdje su sada. Kufa i Basra tada nisu ni postojali
(osnovane su 17. godine po Hidri). Bagdad je bio mali, ali vrlo po
sjeivan trgovaki grad na zapadnoj obali rijeke Tigris. Tada slavni
gradovi Ktesifon i Hira sada su samo ruevine ili praina. Ktesifon
j e bio prijestolnica, mona metropola i sjedite Perzijskog carstva.
Navodno, izgradio ga je Erdeir b. Babak (takoe poznat kao Erde
ir Babakan, osniva Sasanidske dinastij e). Grad se proirio na obje
obale rijeke Tigris. Muslimani su ga zvali Medain, to znai Gradovi,
zbog toga to se sastojao iz vie gradova. Hira je bila prijestolnica
arapske dinastije Lahmida. Izgraena na zapadnoj obali rijeke Eufrat,
Hira je bila grad sa mnogo tvrava. Tu je bio i grad Ubulle, glavna
luka Perzijskog carstva kojeg su posjeivali brodovi iz Indije i Kine i
drugih pomorskih drava Istoka. Ubulle je takoe bio centar vojnog
okruga Dast Meisan.1
Poznato j e da su rijeke Eufrat i Tigris mijenjale tok vie puta jo
od vremena Babilona. Karte u ovoj knjizi pokazuju pravac kojim su
ove rijeke tekle u vrijeme ranog islama. Glavna razlika u odnosu na
dananje stanje je pravac toka rijeke Tigris. U predislamsko doba ova
rijeka je tekla kuda i danas tee, a poznata je kao Jednooki Tigris, a
zatim je krenula drugim tokom, nizvodno od Kuta, dalje do Dudejle
(Mali Tigris) i Ahzara, da bi dola do predjela jezera i movara koje se
prostiru na oko 150 kvadratnih kilometara sjeverozapadno od Ubu
He. Staro korito rijeke je postalo suho i pjeskovito. Movare su se
Ubulle je danas dio Basre.
243
Halid ibn Velid
pruale mnogo sjevernije nego danas (podruje na karti 10 prikaza
no kao movarno zemljite nije potpuno precizno odreeno); Tigris
je tekao kroz movare da bi se ponovo pridruio koritu Jednookog
Tigrisa u podruju Mezara (dananji Azeir), odakle je tekao j uno i
j ugoistono u Perzijski zalj ev. No, Tigris je ponovo promijenio pravac
u 16. stoljeu i vratio se u svoje prijanje korito, oznaen danas na
svim kartama kao Tigris.
Eufrat je pratio ist kurs sputaj ui se do dananj eg Hindija, kada
se razdvaja na dva glavna kanala, kao to je i danas - oba prilino
velike rijeke: rukavac Hilla i glavni tok Eufrata. Glavni rukavac (za
padni) ponovo se razdvaja, tekui prvenstveno u jednom velikom i
nekoliko pomonih kanala, koji su tokom stoljea vie puta mijenjali
pravac, iako ne tako drastino kao Tigris. Dva glavna rukavca pono
vo se ujedinjuju u Semavi, kada Eufrat tee prema podruju jezera i
movara. Dok neto vode ostaje u jezerima, jedan kanal, oznaen na
dananjim kartama kao Eufrat, zadravaj ui naziv Eufrat, tee isto
no i uliva se u Tigris kod Kurna. Jezera su se izlivala velikom rijekom
poznatom kao Makil, koja se ulijevala u Tigris malo sjevernije od Ba
sre. Od ovog razvoa sve vode se ulijevaju u Perzijski zaljev kao j edna
velika rijeka, danas poznata kao
atul Arab.
Bilo j e mnogo promjena prouzrokovanih preokretima tokova ove
rijeke. Nisam prikazao ove detalje na kartama. Dakle, na kartama su
prikazani samo glavni rukavci ovih rijeka i bez svih preokreta koji su,
bez sumnje, postojali.
U vrijeme kad je halifa Ehu Bekr pokrenuo invaziju na Irak, mo
Imperije je poela opadati, ali je vojska jo uvijek bila vrlo snana. Dr
ava moe biti vojno vrlo jaka, uprkos politikim konfuzijama. Tako
j e bilo i sa Perzij om godine 633.
Perzijska vojska, ukljuujui arapske pomone snage, bila j e sna
na i najefkasnija vojna mainerija toga vremena. Voena je isku
snim i predanim veteranima, dobro obuena i moderno opremljena,
ovjenana slavom iz prolosti i trenutnom moi. Perzijski vojnik j e
bio najbolje opremljen voj nik tadanjeg vremena. Imali su najbolje
oklope, a na glavama najbolje ljemove od kovanih metala. Podlakti
ce su im bile zatiene oklopima, a noge takoe. Bili su naoruani ko
plj ima, sabljama, metalnim sjekirama i buzdovanima, koji su im bili
24
Rat b Perzijom
naroito dragi. Takoe su nosili jedan ili dva luka sa 30 ili 60 strijela.
Za to vrijeme bilo je to mono oruje i oprema. Meutim, tako teka
oprema uticala je na pokretljivost voj nika. Halidova lahka konjica j e
bila mnogo slabije naoruana, ali dosta pokretlj ivija.
Sve j e poelo sa Musenna b. Harisom. Musenna je bio voa ple
mena Benu Bekr, koje je nastanjivalo sjeveroistoni dio Arabljanskog
poluostrva i j uni Irak. Historiari ga opisuju kao neobino hrabrog
vojskovou. Kasnije je umro od zadobijenih rana u bitkama sa Perzi
jancima. Nije sigurno da je Musenna primio islam u doba Allahova
Poslanika, alejhisselam, ali je vjerovatno, kao lan izaslanstva plemena
Benu Bekr, putovao u Meinu u godini izaslanstava i primio islam.
Nedugo poslije bitke na Jemami, Musenna je obratio panju na
Irak. Ohrabren nestabilnom politikom situacij om na perzijskom
dvoru, Musenna je poveo vojsku u napad na Irak. Iz poetka se drao
periferije pustinje, kako bi se mogao brzo povui nazad, a zatim su
njegove akcije postajale sve smjelije. Prodirao je as prema istoku, as
prema zapadu. Veina njegovih akcija je bila u podruju Ubulle, oda
kle se vraao s bogatim plijenom, kojim je oaravao gladne Arape iz
pustinj e. Perzijske utvrde su bile nemone pred Musenninim jahai
ma, koji su nestajali jednako brzo kao to su se pojavljivali. Ohrabren
ovim uspjesima, Musenna se obratio Ebu Bekru:
- Postavi me za komandanta jedinica i ja u napasti Perziju. Tako
u zatititi nae zemlje od njih.
Bilo j e to poetkom februara 633. godine (krajem zul- kadea, ll.
godine po Hidri}. Opisao j e Irak kao bogatu zemlju, koja j e ekala da
bude osvoj ena, sa dubokom politikom krizom na dvoru, nesposob
nim posadama u utvrdama, koje se ne mogu nositi sa mobilnim, brzo
pokretnim j edinicama.
Halifa j e Musenni dao pismo kojim se potvruje njegova koman
da nad svim j edinicama iz plemena Benu Bekr. S ovim pismom Mu
senna se vratio u sjeveroistonu Arabij u. Preveo je dosta svojih saple
menika na islam, sakupio malu vojsku od 2 000 ljudi i sa jo veom
estinom napadao Persij u.
Musenna j e napustio Meinu, a njegove rijei su i dalje odzva
njale u uima halife. Ebu Bekr je odluio osvojiti Irak. Nee se boriti
245
Halid ibn Velid
protiv cijelog Perzijskog carstva, to bi bio preveliki cilj u odnosu na
tadanje resurse mlade islamske drave. Odluio je uzeti samo arap
ski dio Iraka. To je bilo podruje zapadno od Tigrisa. Tako bi proirio
granice islama i proirio vjeru koja je u tom trenutku bila stabilna na
Arapskom poluostrvu.
Ehu Bekr je odluio napasti Irak, ali je morao djelovati sa poseb
nom panjom zbog Arapa, koji su imali duboki, iracionalan strah od
Perzijanaca. Imali su nacionalni kompleks, koji je bio rezultat vie
stoljetne perzijske slave i moi, dok su Perzijanci posmatrali Arape s
prijezirom. Za Perzijance je bilo vano pobijediti, jer bi se potvrdio i
osnaio ovaj arapski strah. Da bi bio siguran u pobjedu, Ehu Bekr se
odluio na dvije mjere opreznosti:
l . Formirati napadaku armiju dobrovoljaca
2. Halid e biti komandant armije.
Imajui to u vidu, Ehu Bekr je poslao Halidu nareenje da napad
ne Irak. Naredio mu je da pozove u vojsku one koji su se borili protiv
odmetnika od islama i da ih podsjeti da budu vrsti u vjeri i nakon
smrti Poslanika, alejhisselam, a da u tu borbu ne vodi one koji su bili
odmetnici od islama. Na kraj u je dodao: "Ko eli da se vrati kui, neka
to slobodno uini:'
Kada je Halid objavio voj nicima halifnu dozvolu da se vrate ku
ama ako to ele, bio je okiran rezultatom. Hiljade njegovih vojnika
je napustilo vojsku i vratilo se u Medinu i ostala mjesta iz kojih su
dolazili. U Bici na Jemami je komandovao vojskom od 1 3 000 voj nika,
a sada mu je ostalo samo 2 000. Halid je hitno uputio pismo halif, in
formiui ga o alarmantnom stanju u vojsci i zatraio pojaanje. Kada
je stiglo pismo do Ehu Bekra, sjedio j e sa prijateljima i savjetnicima.
Proitao j e pismo naglas da bi svi prisutni uli ta u njemu stoji. Tada
j e poslao po mladog odlunog ovjeka po imenu Ka'ka b. Amr.
Mladi ovjek je stigao do halife, naoruan i opremljen za put. Ha
lifa mu j e naredio da ide prema Jemami kao pojaanje Halidovoj voj
sci. Prijetelji su zaueno zapitali halifu:
- Zar kao pojaanje armiji alje samo j ednog ovjeka?
- Nijedna vojska nee biti poraena, ako ima ovakvog ovjeka
- odvrati im halifa.
246
Rat s Perzijom
Tako je Ka'ka b. Amr otputovao da pojaa Halidovu armij u. Ali
to nje bilo jedino to je halifa Ebu Bekr uinio da bi osnaio Hali
da. Takoe j e napisao pismo Musenni i Mazhuru b. Adiju, koji j e bio
namjesnik sjeveroistone Arabije, u kojem im nareuje da mobiliu
svoje vojske i stave se pod Halidovu komandu.
Kao poetnu taku u invaziji na Irak halifa j e odredio region Ubu
Ile, a kraj nji cilj j e bio grad Hira - prijestolnica Arapa u Iraku. Mobili
sao je svu raspoloivu vojnu efektivu i dao je Halidu na raspolaganj e.
Vie od toga nije mogao uiniti. Sada je bilo na Halidu da izvri svoj
zadatak. Tako j e Halid, u 48. godini ivota, krenuo u pohod na Irak.1
l Historiari navode dvije verzije napada na Irak: jedna od Ibn Ishaka i Vakidija, druga od
Sejf b. Omera. Taberi je skloniji drug
o
j verziji, koje se i mi drimo. Takoe postoje dvije
verzije E bu Bekrovog plana zauzimanja Iraka. Za objanjenje vidi taku 4. u dodatku B.
247
BITKA LANACA
(ZATU SELASI L)
Bitka lanaca
Kada je primio halifno nareenje, Halid je odmah zapoeo sa pri
premama za podizanje nove armije. Njegovi jahai su odgalopirali
u iroki region Jemame, te centralne i sjeverne Arabije u potrazi za
hrabrim ratnicima koji bi krenuli u pohod na Irak. Odazvale su se
hiljade ratnika. Mnogi od njih su bili stari ratni drugovi iz operacije
protiv odmetnika, koji su se odmorili kod svoj ih kua i sada su bili
elj ni novih akcija. Halidovo ime je postalo magnet koji je privlaio
najbolje borce. Borba pod Halidovom zastavom nije znaila samo
pobjede, nego je obeavala i bogati ratni plijen, a to je znailo dobra
i ovog i onog svijeta. Za nekoliko sedmica, Halid je skupio vojsku od
l O 000 ratnika. 1
Na sjeveroistoku Arabije su tad bila prisutna etiri vana musli
manska komandanta sa mnogo ratnika. Bili su to: Musenna b. Haris,
Mazhur b. Adi, Harmala i Sulma. Halifa im j e naredio da se sa svojim
vojskama pretpoine Halidu. A onda im j e i Halid pisao i naredio im
da mu se prikljue u regionu Ubulle. Musenna se nadao da e halifa
njemu povjeriti komandovanje u operacijama u Iraku. Meutim, ha
lifa je drugaije odluio, pa se Musenna odazvao i potinio Halidu.
Svaki od etiri muslimanska komandanta je sa sobom doveo po
2 000 ratnika, tako da j e Halid sada komandovao vojskom od 18 000
ratnika.2 Bila j e to najvea armija koj u su muslimani do tada skupili
na jednom mjestu.
U treoj sedmici marta 633. godine (poetkom muharrema 12.
godine po Hidri), Halid j e krenuo iz Jemame. Prije toga je pisao
Hormuzu, namjesniku perzijske pokrajine Dast Meisan:
"Primi islam i bit e siguran ili plati dizju pa ete ti i tvoj narod
biti pod naom zatitom. U protivnom e sam snositi krivicu za posle
dice, jer u dovesti ljude koji vie vole smrt nego to ti voli ivot.'t
1 Taberi, 2/554.
2 Isti izvor.
3 Isti izvor.
251
Halid ibn Velid
Hormuz je itao Halidovo pismo sa osjeajem ljutnje i prijezira.
Izvijestio je cara o Halidovoj prijetnji, a zatim odluio ovom drskom i
bezobraznom Arapu dati lekciju koj u nikad nee zaboraviti.
Halid je zapoeo mariranje iz Jemame tako to je armiju podije
lio u tri dijela. Svaka grupa je marirala jedna za drugom sa jednim
danom razlike. Na taj nain j e izbjegavao nepotrebne napore i gublje
nje vremena. Ovaj nain mariranja j e obezbjeivao mogunost da,
u sluaju potrebe, jedna grupa pritekne u pomo drugoj, a osim toga,
jedan dio vojske je uvijek bio odmo ran. Dok bi jedan dio armije mar
irao, drugi bi se odmarali, a kad bi posljednja grupa sustigla odmakle
grupe, ove bi se pokrenule, a pristigla grupa bi se odmarala. Halid je
bio u treoj grupi. Cijela armija e se sakupiti u Hufejru. 1
Hormuz j e bio namjesnik perzijske pokrajine Dast Meisan. Bio je
iskusni veteran i vjerno j e sluio perzijskom dvoru. Dast Meisan je,
kao pogranina pokrajina, imala veliku politiku i ekonomsku va
nost. Imala je velika prirodna bogatstva i razvij enu trgovinu. Sjedite
pokrajine je bio grad Ubulle, najvea perzijska luka, od vitalne va
nosti za cijelo carstvo. Takoe je bila i raskrsnica puteva za Bahrein,
Arabiju, zapadni i centralni Irak. Zbog svega navedenog, Ubulle je
bio grad od strateke vanosti za carstvo. Bila su to vrata Perzije, a
Hormuzova dunost je bila upravljati njima i zatititi ih kada im j e
prijetila opasnost.
Perzijsko drutvo toga vremena j e bilo imperijalnog i aristokrat
skog karaktera. Kao neizbj enu pojavu u ovakvim drutvima, Perzija
je imala razraen sistem poretka koji je odreivao rang svakog gra
anina. Simbol po kome su raspoznavani rangovi slubenika je bila
kapa. Kako je osoba napredovala u slubi, njegova kapa je bivala sve
skuplja. Najvieg ranga, osim cara naravno, bili su oni koji su nosili
kape od 100 000 dirhema. Ove kape su bile ukraene dijamantima i
biserima, pa su stvarno vrijedile 100 000 dirhema.
Hormuz j e bio slubenik od 100 000 dirhema.2 Kao tipini aro
gantni imperijalist, na lokalne Arape j e gledao s neskrivenim prijezi
rom. Bio j e izuzetno strog prema njima. Vladao j e politikom "teke
ruke" koja je rezultirala strahom, ali i mrnjom prema njemu. Kada bi
1 Taberi, 2/554.
2 Taberi, 2/556.
252
Bitka lanaca
Arap iz njegove pokrajine htio izraziti svoju mrnju prema nekome,
onda bi rekao: "Mri si mi od Hormuza:'
Nakon to j e primio Halidovo pismo i izvijestio cara o njemu,
Hormuz je zapoeo sa pripremama za doek muslimanske armije.
Okupio je svoj u armiju i izveo je van grada Ubulle. U sastavu Hormu
zove armije su bile pjeadija i konjica.
Put iz Jemame za Ubulle je prolazio kroz Kazimu, u koju je Hor
muz doao oekujui da e Halid ii tim putem. Kad je stigao u Ka
zimu, Hormuz je rasporedio snage nasuprot pravcu j ugozapada, sa
centrom i dva krila. Naredio je da se voj nici meusobno poveu lan
cima. Tako rasporeen, Hormuz je ekao. Ali, nije bilo nikakvih na
znaka o Halidovom dolasku. Slijedeeg j utra, Hormuz je izvijeten
da Halid ne dolazi oekivanim putem prema Kazimi, ve da je otiao
prema Hufej ru.2
Prije nego je napustio Jemamu, Halid je imao zamisao kako e se
sresti sa Hormuzom. Od Halife je dobio zadatak da se bori protiv Per
zijanaca, a poraz perzijske armije je bio uslov zauzimanja Iraka i ostva
rivanja halifne zamisli. Halifa je bio precizan u odreivanju pravca na
predovanja, a to je bio grad Ubulle. Halid je nastavio dalje, jer je znao
da Hormuz nee dopustiti da Ubulle padne, pa e krenuti za njim.
Halid je poznavao sve kvalitete perzijske armije. Znao je za njiho
vu hrabrost, ratne vj etine i vrhunsku opremljenost. Teko naoruan
i oklopljen, perzijski voj nik je bio idealan za frontalne bitke u kojima
su vojnici zauzimali borbeni poredak koji je podsjeao na ahovske
fgure na ploi. Jedini njegov nedostatak je bila slaba pokretljivost.
Ako bi bio prisiljen na due pokrete pod ratnom opremom, perzijski
vojnik bi se brzo umorio. Halidova armija je bila lahko pokretljiva
konjica. Jaui na brzim kamilama i konj ima, Halidove trupe su bile
idealne za iznenadne i brze napade. Ne samo da su bili hrabri i vjeti
borci, nego su bili i sposobni za brze pokrete na svakakvim terenima,
l Taberi, 2/555.
2 Kazima je grad u Kuvajtskom zalivu, udaljen oko 20 kilometara od dananje moderne
ceste Basra-Kuvajt. U to vrijeme je bio prilino veliki grad, oko 2 kilometra u preniku, od
koga nije ostalo nita osim dijelova tvrave koji zadiru u more. Tadanjem Hufejru danas
nema ni traga. Ibn Rusta (str. 1 80) navodi da je bio smjeten oko 35 kilometara od Basre
prema Medini. Neki historiari su ovaj Hufejr zamijenili za Hafar-ul-Batun u Arabiji, koji
se nalazi oko 200 kilometara jugozapadno od Kazime.
253
Halid ibn Velid
posebno u pustinjama. Povrh svega, mnogi od Halidovih boraca su
bili prekaljeni u borbama protiv odmetnika.
Halid j e odluio iskoristiti svoj u pokretljivost protiv slabo pokret
nih Perzijanaca. Namjeravao je prisiliti Hormuza na kontramarira
nje koje e ga iscrpiti, a onda e ga napasti u trenutku kad njegova
vojska bude najumornija. Od Jemame prema gradu Ubulle vodila su
dva puta, j edan preko Kazime i drugi preko Hufej ra.
Poto je Halid pisao Hormuzu iz Jemame, znao j e da e ga oeki
vati na glavnom putu iz Jemame, znai kod Kazime. Halid je odluio
izbjei taj put. Shvatio je da je bolje prii gradu Ubulle sa j ugozapada
i otvoriti mogunost prilaska gradu iz pravca Hufej ra i iz pravca Ka
zime i tako napraviti tekoe slabo pokretnim Perzijancima. Sa ova
kvom zamisli, Halid je marirao prema Nibadu i podijelio armiju u
tri grupe kako je to ve objanjeno. Iz Nibada je nastavio dalj e kad
su mu se pridruili ostali komandanti o kojima smo ranije govorili.
Halida nije zabrinjavala prisutnost Hormuza u Kazimi. Znao je da
se Hormuz nee usuditi krenuti kroz pustinju i presjei mu put, jer
je bio slabo pokretan. Halid nije namjeravao uriti kroz Hufej r i stii
do Ubulle, jer bi mu Hormuzova armija na bokovima mogla prirediti
probleme. Hormuz bi mogao napasti njegovu pozadinu i odsjei mu
odstupnicu. Nijedan Arap ne bi prihvatio da mu neto zaprijei put ka
pustinji gdje ee on osjea kao kod kue. Halid je ekao pred Hufejrom,
dok je mali odred njegove konjice drao Hormuza na oku. Znao je da
e njegovo prisustvo kod Hufej ra izazvati paniku kod Hormuza.
Upravo to se i dogodilo. Kad je Hormuz uo za Halidov pokret pre
ma Hufejru, shvatio je da je to opasnost za njega. Arapi i nisu tako jed
nostavni kako je on to mislio. Kao iskusan strateg Hormuz je znao da je
njegova baza Ubulle u opasnosti. Naredio j e da se odmah krene prema
90 kilometara udaljenom Hufejru. Njegova slabo pokretna vojska se
vukla putem. Dvodnevni mar je bio izuzetno zamoran, ali discipli
novani perzijski vojnici su prihvatili nareenje bez prigovora. Kad je
stigao u Hufejr, Hormuz nije naao ni traga Halidu. Oekujui da e se
muslimani uskoro pojaviti, rasporedio je vojsku za borbu na isti nain
kao kod Kazime. Tek to je rasporeivanje vojske zavreno, stigli su
izviai i izvijestili Hormuza da se Halid pokrenuo prema Kazimi.
254
Bitka lanaca
Halid je zaista marirao prema Kazimi. ekao je kod Hufejra sve
dok nije uo da Hormuz dolazi. Povukao se malo nazad i zapoeo
kontramariranje kroz pustinju prema Kazimi namjerno ne zalazei
duboko u pustinju da bi ostao vidljiv perzijskim izviaima. Halid
nije urio. Njegovi ljudi su bili dobri jahai. Nije htio prvi stii u Ka
zimu i zauzeti poziciju za bitku, jer bi Hormuz tad bio u mogunosti
da menevrie. Prepustio je Hormuzu da stigne prvi, a on e zatim
zauzeti poziciju tako da mu pustinja bude iza lea.
Perzijanci su se spakovali i brzo krenuli nazad u Kazimu, jer put
za Ubulle nisu smjeli ostaviti Halidu. Hormuz se mogao braniti na
prilazima gradu Ubulle. Ali je imao loa iskustva sa Musenninim pu
stoenjima u njegovoj pokraj ini. Zato se nije usudio pustiti Halido
ve jahae u predjele plodnih ravnica grada Ubulle. Zato se odluio
boriti dalj e od pokrajine koju j e bio duan zatititi i radovao se bici
po njegovom izboru protiv pustinjskih Arapa. Armij e se privlae kao
magneti. Ponekad neko podruje, koje inae nije od posebne strate
ke vanosti, postane vano zbog prisustva neprijatelja u njemu. Sada
je Hormuz krenuo u Kazimu, ne zbog njene strateke vanosti, ve
zbog toga to je Halid bio tamo.
Hormuzova voj ska ovoga puta nije tako lahko marirala. Voj nici
su gunali, a posebno Arapi koji su bili dio njegove voj ske. Proklinjali
su Hormuza za sve nevolje koje im je priredio. Stigli su u Kazimu
potpuno iscrpljeni. Hormuz nije gubio vrij eme. Odmah j e rasporedio
vojsku u uobiajenu formaciju sa centrom i dva krila. Komandanti
dva krila su bili Kubejz i Anuj an. Ponovo su voj nike povezali lanci
ma (vidi grafki prikaz mara na karti 1 2 na strani 257).
Perzijska voj ska j e esto koristila lance za vezivanje vojnika. Ima
li su etiri standardne duine. Ovim lancima su vezana po tri, pet,
sedam ili deset voj nika. Bila je to dodatna snaga za nj ihove vojnike.
Nije korektno rei, kao to su to neki inili, da su lanci koriteni kako
bi sprijeili voj nike da pobjegnu. To nije tano. Lanci su predstavljali
samoubilaku hrabrost vojnika, dajui do znanja neprij atelju da e
perzijski voj nik radije umrijeti na bojnom polju nego to e pobje
i. Takoe su ovi lanci smanjivali mogunost prolaza neprijateljskoj
konjici. Nije bilo lahko oboriti nekoliko voj nika i proi izmeu njih.
Perzijska armija j e organizovana i uvjebavana za bitku u kojoj su ras-
255
Halid ibn Velid
poreivani kao ahovske fgure na ploi. Ovakva taktika im je omo
guavala da vrsto stoje nasuprot neprij atelj u. Ali, lanci su donosili i
neke slabosti. U sluaju potrebe za povlaenjem ili bijegom, lanci su
im bili kao okovi. Voj nici bi bili svezani za svoje poginule ili ranjene
drugove i bili bespomona meta napadaa. Ova bitka je nazvana Bit
ka Lanaca upravo zato to su ih Perzijanci koristili u uvoj bici.
Pomone arapske trupe nikada nisu doputale da budu vezane u
lance. I ovaj put su to odbili govorei:
Veui se lancima svezali ste se za neprijatelja.
Odbijate se vezati kako biste mogli pobjei kad zagusti - odgo
varali su Perzijanci.1
Halid j e izlazio iz pustinje i prilazio Perzijancima. Namjeravao je
zapoeti bitku odmah tu, prije nego li Perzijanci predahnu i odmore
se. Ali, muslimanska vojska nije imala vode, pa su se neki voj nici uz
bunili. Kad je Halid uo za to, naredio je:
Sjaite i rasteretite kamile. Tako mi Allaha, voda e pripasti onoj
vojsci koja je vra i koja je vie zasluuje.2
Muslimani su imali vrsto i nepomueno povjerenje u svog ko
mandanta. Sjahali su i poeli se pripremati za bitku. Iznenada, poela
je padati kia tako. snano i dugo da su muslimani ugasili e i da
napunili posude za vodu.
Hormuz je rasporedio armiju ispred zapadnog ugla Kazime i tako
zatvorio pristup gradu. Ispred Perzijanaca se prostirala pjeana, gr
mljem uokvirena ravnica, u duini od oko S kilometara. Iza ravnice
se pruao kompleks neplodnih niskih brda koja su se uzdizala oko 80
metara u visinu. Ovo gorje je bilo dio pustinje i prualo se ak do Hu
fejra. Preko ovog gorja Halid je marirao do Kazime. Izbivi iza ovih
brda, Halid je skrenuo u ravnicu i rasporedio armiju u uobiajeni
borbeni poredak. Komandanti krila su bili Asim b. Amr, brat Ka'ka b.
Amra, i Adij b. Hatim, kojeg smo spominjali kao visokog plemenskog
starijeinu plemena Tajj . U prvoj sedmici aprila 633. godine (treoj
sedmici muharrema 12. godine po Hidri) poela je Bitka lanaca.
l Taberi, 2/555.
2 Isti izvor.
256
Bitka lanaca
KARTA 1 2.
GRAFI KI PRI KA HALI DOVOG MARSA NA KAI MU
Perijanci
-Muslimani
257
Halid ibn Velid
Bitka je poela u velikom stilu, dvobojem dvoj ice komandana
ta armija. Hormuz je bio izuzetan borac, poznat u cijelom carstvu.
Malo ko bi se usuivao izai mu na dvoboj . U to viteko vrijeme, niko
nije mogao biti komandant ako nije bio hrabar i izuzetno vjet borac.
Potj erao je konja naprij ed na otvoren prostor izmeu dvije armije, ali
blie svojim trupama i povikao:
- Mukarac protiv mukarca! Gdje je Halid?1
Iz muslimanskih redova j e izjahao Halid i stao nekoliko koraka
od Hormuza. Dvije armije su gledale u tiini dok su se komandanti
pripremali za dvoboj .
Hormuz je sjahao i potakao Halida da isto to uini, pa je i Halid
sjahao. Ovo je bilo hrabro od Hormuza, j er se iz takvog dvoboja nije
moglo pobjei. Ali u ovom sluaju Hormuz nee pokazati vitetvo
kako je to nagovj etavao. Prije nego je izjahao na dvoboj , Hormuz je
postavio nekoliko odabranih boraca u prve redove i dao im instruk
cije. Kad se dohvati sa Halidom, u odreenom trenutku e ih pozvati,
a oni e ih opkoliti i ubiti Halida dok ga Hormuz dri.
Komandanti se poee boriti sablj ama. Svaki j e napao nekoliko
puta, ali bez uspjeha. Svaki je bio iznenaen vjetinom protivnika.
Hormuz je predloio da ostave sablje i da se hrvu. Tako je i bilo. Kad
su se uhvatili u vrst stisak, Hormuz je pozvao svoje ljude, koji potr
ae i opkolie ih.
Halid j e sad shvatio da j e u klopci. Bio j e bez sablje i tita, a Hor
muz nije poputao snani stisak. Ali, Halid je bio snaniji od Hormu
za. Okretao ga je u krug i tako onemoguio njegovim pomagaima da
ga napadnu. Nastala je galama na bojnom polj u. Dvije vojske su vika
le, jedna radosnim povicima, a druga sa negodovanj em. U toj galami,
dok su svi pogledi bili prikovani za hrvae, perzijske ubice nisu ule
galopiranje jahaa koji im se pribliavao. Nisu ni shvatili ta se dea
va, a ve su dvojica njih obezglavljeni pali na zemlju. Tad su ugledali
jednog j ahaa kako zamahuje sabljom. Bio je to Ka'ka b. Amr, kojeg j e
halifa Ehu Bekr poslao kao pojaanje voj sci.
Kad je Ka'ka b. Amr vidio perzijske ubice kako ure prema dvoj ici
komandanata, odmah je shvatio o kakvoj se podmuklosti radi i kakva
Taberi, 2/555.
258
Bitka lanaca
je nevolj a zadesila Halida. Nije bilo vremena za objanjavanje i trae
nje pomoi. Podbo je konja i pojurio naprijed sa isukanom sabljom. U
posljednjem trenutku se naao kod Perzijanaca i sve ih sasjekao. 1
Sada se Halid mogao posvetiti Hormuzu. Nakon minut ili dva,
Hormuz je leao na zemlji, a Halid je ustao sa njegovih prsa. U ruci
mu j e bio bode sa kojeg j e kapala krv.
Halid je naredio opi napad. Razljueni malopreanjom podlo
u Perzijanaca, muslimani navalie na nj ih u elji za osvetom. Centar
i dva krila muslimana su pojurili naprijed. Borbeni moral Perzijanaca
je u startu bio lo zbog pogibije komandanta, ali su bili brojniji od
muslimana. Njihova elina disciplina ih j e drala na okupu. vrsto
su se borili. Neko vrijeme je bitka bila uravnoteena. Teko pokretlji
vi i lancima vezani Perzijanci uspjeno su odolijevali napadima lahko
pokretljivih muslimana. Meutim, vjetina i hrabrost muslimana i
umor Perzijanaca poeli su davati rezultate. Perzijanski front je bio
razbijen na nekoliko mjesta.
Osjeaj ui poraz, komandanti krila Perzijanaca naredie povlae
nje. Muslimani su i dalj e napadali pa se povlaenje pretvorilo u bijeg.
Veina Perzijanaca koji nisu bili vezani uspjeli su pobj ei. Oni koji su
bili vezani, bili su u smrtnoj zamci. Postali su lahak plijen muslima
na. Prije nego j e no prekinula pokolj, muslimani su pobili na hiljade
Perzijanaca. Preivjeli perzijski komandanti, Kubejz i Anujan, uspje
li su izvui dobar dio vojske i spasiti j e od potpunog unitenj a. Prva
bitka sa Perzijom je zavrena velikom pobjedom muslimana.
Idui dan je proao u zbrinjavanju ranjenika i skupljanju zaplije
njenih dobara. etiri petine je Halid podijelio uesnicima bitke. Svaki
konjanik je dobio plijen u vrijednosti od l 000 dirhema, dok j e pje
adinac dobio treinu od toga. Ovakvo rasporeivanje plijena je na
redio Allahov Poslanik, alejhisselam, a razlika u naknadi je bila zbog
toga to je konjanik morao odravati konja, a bio je i korisniji u borbi
zbog bolje pokretljivosti.
Jedna petina ukupnog plijena je poslata halif kao dio koji je pripa
dao dravi. U tom dijelu je bila i Hormuzova kapa koja je vrijedila 100
000 dirhema. Kapa je pripadala Halidu, jer je svo vlasnitvo ubijenog
Nije zabiljeen taan broj Perzijanaca koje je Ka'ka ovom prilikom pobio.
259
Halid ibn Velid
pripadalo pobjedniku. Zato je halifa vratio kapu, koju je Halid odmah
prodao j er je vie volio gotovinu.
U ovoj bici su muslimani zarobili jednog slona. Poslali su ga u Me
dinu sa ostalim plijenom. Stanovnici Medine nikad prije nisu vidjeli
slona, pa je to bila prava atrakcij a, jer su se Medinelije udile njegovoj
veliini. Halifa nije vidio naina da iskoristi ovu ivotinj u, pa j u j e
vratio Halidu.
Porodice Perzijanaca i irakih Arapa koji su se borili na strani Perzi
janaca uzete su kao roblje. Ostali stanovnici pokrajine nisu uznemira
vani. Veina stanovnika ove pokrajine su bili poljoprivrednici i stoari.
Pristali su plaati dizju, i tako obezbijedili muslimansku zatitu.
Narednih nekoliko dana Halid se bavio stvarima organizacione pri
rode. Dio vojske je poslao naprijed prema sjeveru. Naprijed je jahao
Musenna sa 2 000 konjanika. Ova vojska je imala zadatak ienja tere
na i eliminisanja Perzijanaca koji su zaostali za pobjeglom armijom.
Musenna je stigao do male rijeke neto sjeverno od dananjeg
Zubejra, na strani gdje je bila tvrava poznata kao Damina tvrava.
Dobila je ovo ime po tome to je tim podrujem vladala jedna ena. 1
Musenna j e naredio da se opsjedne tvrava. Ostavio j e svog brata
Muannu da komanduje opsadom, a on je nastavio dalj e.
Dva ili tri dana opsade j e uvjerilo enu u tvravi da je uzaludno
opirati se. Muanna j e ponudio mirnu predaju, bez prolivanja krv, i
porobljavanja. ena se sloila, predala se i postala muslimanka. Mu
anna ju je oenio.
U meuvremenu, Halid j e pokrenuo glavninu snaga i krenuo pre
ma sjeveru.
l Ova rjeica je i danas poznata kao Damina rijeka, ali od tvrave nema ni traga.
260
BITKA NA RIJECI
Bita na Rijeci
Kad je perzijski car primio vijest o Halidovom dolasku iz Jema
me, mobilizirao je svjeu armiju u Ktesifonu i stavio je pod komandu
najvie rangiranog perzijskog generala. Bio je to Karin b. Karjana,
slubenik od 100 000 dirhema. Car mu je naredio da krene prema
gradu Ubulle i da pomogne Hormuzu. Sa ovim zadatkom, Karin je
krenuo iz Ktesifona.
Kreui se lijevom obalom Tigrisa, Karin j e stigao do Mezara,
preao Tigris i nastavio desnom obalom sve do rijeke Makil. Preao
je Makil i jo j ednu veu rijeku malo j unije od Makila. Tek to je to
obavio, primio je vijest o katastrof kod Kazime. Ove vijesti je potvr
dila izbjegla vojska koja j e poela pristizati u Karinov logor predvo
ena dvojicom preivjelih komandanata. Meu nj ima su bile hiljade
Arapa. Kao to je to obiaj, Arapi i Perzijanci su poeli optuivati
jedni druge za poraz.
Kubejz i Anujan, dvojica preivjelih komandanata, bili su edni
osvete. Ova dva komandanta i Karin nisu mogli vjerovati da je Impe
rijalna armija poraena od primitivnih i zaostalih Arapa iz pustinje.
Nisu shvatali o emu se radi. Izgubili su iz vida injenicu da bitka nije
voena protiv primitivnih Arapa, nego protiv muslimanske vojske
koju je islam proistio i uzvisio. Karin je odluio da se zaustavi. Borit
e se upravo tu gdje j e sada. Iza lea mu je rijeka, pa mu je pozadina
sigurna. Prisilit e Halida da se bori u frontalnoj bici za koju su Per
zijanci obuavani i opremani.
Musenna j e slijedio perzijske voj nike iz Ubulle. Uspostavio j e bor
beni dodir sa Perzijancima i tako omoguio drugim muslimanima da
po okolini skupljaju zalihe hrane za vojsku. Onda j e Musenna doao
u blizinu Karinovog logora i odmah o tome izvij estio Halida. Histo
riari kau da je ovaj perzijski logor bio kod Sinjja. Rije Sinjj Arapi
koriste da bi time oznaili rijeku. Poto e se bitka dogoditi ba tu, bit
e u budunosti poznata kao Bitka na Rijeci.
263
Halid ibn Velid
Halid je rarirao prema sjeveru sve dok nije stigao do ruevina u
blizini dananjeg Zubejra, oko 20 kilometara jugozapadno od grada
Ubulle. Halid nije namjeravao ulaziti u Ubullu. Sada je stigao glasnik
koji ga je izvijestio o koncentraciji novih perzijskih trupa. Odjednom
ga je zahvatilo nestrpljenje da uniti novu perzijsku vojsku dok je dojam
iz Kazire jo bio svje. Poslao je Makala b. Mukarrina da pokupi ratni
plijen u gradu Ubulli, a on se zaputio prema Rijeci. Spojio se sa Muse
nnor u treoj sedrici aprila (poetkom sefera 12. godine po Hidri).
Halid je lino izvidio poloaje Perzijanaca. Poto im je Rijeka bila
iza leda, nije postojala mogunost obuhvata. Zato se odluio boriti
frontalno, u perzijskom stilu. Halid nije rogao prei Rijeku i ui du
blje u Irak, niti je rogao nastaviti sjeverno prema Hiri.
Dvije vojske su se rasporedile za bitku. Kubejz i Anujan su ko
randovali krilima, a Karin je korandovao centrom i isturio se malo
ispred krila. Iraki Arapi su razmjeteni u oba krila i u centar. Karin je
bio hrabar i mudar general. Iza leda je imao Rijeku i amce spremne
za svaki sluaj. Halid je rasporedio vojsku kao i kod Kazire. Na krili
ra su opet korandovali Asim i Adi.
Bitka je poela sa tri dvoboja. Prvi je izaao Karin i pozvao na dvo
boj. Makal b. Ai je bio prvi musliman koji je istupio protiv Karina.
Poto j e bio poznat kao prvoklasni borac, Halid ga nije pozvao nazad.
Makal j e ubio Karina. Bio j e to posljednji slubenik od 100 000 dirhe
ra koji se suoio sa muslimanima.
Nakon to je Karin pao, druga dva perzijska generala, Kubejz i
Anujan su istupili i izazvali Asima i Adija. Asim j e ubio Anujana.
Adi j e ubio Kubejza. Nakon to perzijski generali padoe, Halid na
redi opi napad.
U to vrijeme je lina sposobnost komandanata bila vaan faktor
u borbi. Njihovi uspjesi u dvobojima su podizali borbeni moral, a
nj ihova smrt je deroralisala i dezorganizovala trupe. Poto su Perzi
j anci ostali bez tri generala, nisu se mogli dugo opirati. Ubrzo su po
pustili pod muslimanskim nasrtaj ima. Izgubili su vrstinu, okrenuli
se u bijeg i stigli do obale Rijeke.
Ovo neorganizovano povlaenj e je dovelo do katastrofe. Lahko
opremlj eni muslimani su stizali teko pokretne Perzijance. Na obali
264
Bitka na Rijeci
Rijeke je nastala sveopa guva meu voj nicima koji su nastojali ui u
amce i to prije pobjei od sigurne smrti. Hiljade njih su pobijeni, ali
hiljade su uspjele pobjei amcima. Preivjeli su dugovali zahvalnost
poginulom generalu koji je ostavio amce na obali. Da nije bilo ama
ca, nijedan Perzijanac ne bi pobjegao. Muslimani nisu imali amce i
nisu ih mogli dalje goniti.
Prema Taberiju 30 000 Perzijanaca j e poginulo.1 Ratni plijen je
maio onaj u Kazimi i opet je rasporeen na isti nain.
Sada se Halid mogao ozbiljnije posvetiti administraciji u pokrajini
koja j e upravo osvojena i podii j e na vii nivo. Lokalno stanovnitvo
je pristalo plaati dizju. Muslimani ih nisu uznemiravali. Halid j e
organizovao slubenike koji e prikupljati poreze i postavio Suvej da
b. Mukarrina za efa sa sjeditem u Hufej ru.
Dok se Halid bavio administrativnim pitanjima, njegovi izviai
su se kretali uz Eufrat prema Hiri i prikupljali podatke o kretanjima
perzijske vojske.2
1 Taberi, 2/558.
2 Ovu bitku Taberi naziva Bitkom kod Mezara. Mislim da to nije tano. Vidi objanjenje u
biljeci 5. u dodatku B.
265
BITKA KOD VELEDE
Bitka kod Velede
Vijesti o Bici kod Rijeke su raspalile estoku ljutnju u Ktesifonu.
Njihove dvij e armije su savladane. Razbile su ih neoekivane snage
koje su najednom izbile iz puste Arabije. Oba komandanta armija
su bili najvie rangirani generali. Osim njih ubijena su jo dva visoko
pozicionirana generala. Nevjerovatno! Uzevi u obzir da ovaj novi
neprijatelj iz pustinje nije znao nita o modernom ratovanj u, sve j e
izgledalo kao runa nona mora.
Imperator Erdeir j e odluio potpuno zdrobiti novog neprij atelja.
Naredio j e da se sakupe dvije mone armije. Uinio j e to tano na
dan kad se dogodio poraz na Rijeci. Moda e italac biti iznenaen.
Ova bitka se odigrala oko 550 kilometara daleko od Ktesifona. Kako
je perzijski car istog dana mogao uti vijesti o porazu na Rijeci? Per
zijanci su tada imali izvrstan sistem voj nih komunikacija. Prije nego
bi poeli bitku, Perzijanci bi na brda rasporedili ljude sa izuzetno
snanim glasovima, na takva rastojanja da bi mogli doviknuti j edan
drugom i razumjeti poruku. Taj lanac od nekoliko hiljada ljudi bi se
protezao sve do Ktesifona. Svaki dogaaj bi se dovikivanjem prenosio
od take A do B, od B do e, od e do D i tako dalje. Za nekoliko sati,
perzijski car bi znao novosti. 1
Slijedei carevo nareenje, perzijski ratnici se poee okupljati u
prijestolnici. Dolazili su iz svih gradova i iz svih garnizona i utvrda,
osim onih na zapadu gdje su Perzijanci graniili sa Bizantijskim car
stvom. Za nekoliko dana prva armija je bila spremna.
Perzijski dvor je oekivao da e muslimani nastaviti uz Eufrat u
pravcu sjeverozapada. Znali su kako Arapi razmiljaju. Nijedne arap
ske snage se ne bi upustile u teritorij u predaleko od pustinje. Ako bi
to ve morali uiniti, u blizini bi morao biti makar put za pustinju.
Zato j e car Erdeir odluio doekati Halida kod mjesta Velede i tu
ga unititP (vidi kartu 10 na stranici 271) .
l Taberi, 3/43.
2 Danas nema nikakvih tragova mjestu Velede. Jakut navodi, 4/939., da se ovo mjesto na
lazilo istono od ceste Kufa-Mekka. Takoe navodi da je ovo podruje bilo podvodno sve
do Hire, koja je nedaleko na sjeverozapadu. Zbog skretanja tokova Eufrata, podruje gdje
je nekada bilo ovo mjesto je sada potpuno suho i neplodno, iako je nekada bilo plodno.
269
Halid ibn Velid
Prva perzijska armija je skuplj ena. Napustila je Ktesifon pod ko
mandom Enderzagara koji je bio voj ni namjesnik u pokraj uni Horo
san. Ovog izuzetnog generala su podjednako potovali i Perzijanci i
iraki Arapi. Bio je Perzijanac koji je roen meu Arapima. Odrastao
je meu Arapima i za razliku od mnogih Perzijanaca njegove klase,
bio je vrlo omilj en meu njima.
Enderzegar j e pokrenuo armiju prema Veledi, gdje mu se uskoro
trebala prikljuiti jo j edna. Marirao je niz Tigris, njegovom lijevom
obalom i pregazio ga u Kaskaru. Zatim je skrenuo j ugozapadno pre
ma Eufratu, pregazio ga kod mjesta Velede i tu se ulogorio. Prije
nego je krenuo iz Ktesifona, Enderzegar je poslao glasnike u mnoga
arapska plemena koja je poznavao. Tako je, marirajui prema Veled
i prikupio jo nekoliko hiljada Arapa koji su bili volj ni boriti se pod
njegovom zastavom. Takoe j e svoj im snagama pridodao i ostatke
Karinove armije. Kad je stigao u Velede, sa ushienjem je posmatrao
mnogobrojnu armiju. Sada je mirno ekao da mu se pridrui Behmen
sa svoj om armijom.
Behmen j e bio komandant druge armije koju j e car sakupio. Bio je
slubenik od 100 000 dirhema. Dobio j e nareenje od cara da sakupi
armiju i da se spoji sa Enderzegarom kod Velede. Povjerena mu j e
komanda nad obje armije, koje trebaj u potpuno unititi muslimane.
Behmen j e odabrao drugu rutu do Velede. Marirao je izmeu
dvije rijeke. Napustio je Ktesifon nekoliko dana nakon Enderzegara i
kretao se sporije.
Bitka kod Rijeke je bila velika pobjeda muslimana koji su imali
svega nekoliko ranjenih. Zaplijenili su ogromne koliine dobara. Ova
bitka je Halida bacila u duboka razmiljanja. Tek sad je poeo shvatati
razmjere resursa perzijske armije. Borio se protiv dvije armije u dvij e
krvave bitke i teko ih porazio. Ali ove armije su bile samo mali dio
ukupne perzijske moi. Perzijsko carstvo je u stanju mobilisati mno
go armija poput onih protiv kojih se borio kod Kazime i na Rijeci.
Bilo j e to trezveno razmiljanje. Bio je prvi muslimanski koman
dant koji osvaja strane teritorij e. Ali, on nije bio samo vojni koman
dant. Bio je i politiar. Morao je vladati u halifno ime na svim teri
torijama koje je pripojio islamskoj dravi. U nj egovoj armiji nije bilo
nikog ko je poznavao ovu problematiku, pa se nije imao s kim posa-
270
AJNU TEMR
e
ERI F
KARTA 1 0.
I NVAZIJA NA I RAK
Bitka kod Velede
T
Sjever
EZR
UBULLE
HUFEJR
e
271
Halid ibn Velid
vjetovati u vezi s ovim problemima. Sada je njegova vojska bila umor
na od dugog mariranja i borbe. Zato je odmorio nekoliko dana.
Halid j e organizovao efkasnu mreu obavjetajaca sainjenu od
lokalnih Arapa. Za razliku od Perzijanaca, Halid je bio izuzetno dare
ljiv prema lokalnom stanovnitvu. Zato su lokalni Arapi stali na nje
govu stranu, pa j e bio odlino obavij eten o aktivnostima Perzijana
ca, a posebno o pokretima vojske. Tako je bio na vrijeme informisan
o Enderzagarovom maru iz Ktesifona i o velikom broju Arapa koji su
im se prikljuivali i o njihovim pokretima prema Veledi. Znao je i za
pokrete Behmenove armije iz Ktesifona. Kada je analizirao pristigle
obavjetajne podatke, shvatio je da e se dvije armije ubrzo spojiti
i da e ga traiti u irem regionu Ubulle. Ako se dvije armije spoje,
nikako im nee moi parirati. Trebalo je da nastavi dalje prema Hiri,
a Velede mu j e smetnja na tom putu.
Jo jedan krupan problem je zabrinjavao Halida. Mnogo Perzija
naca je preivjelo nedavnu bitku i sada e se opet boriti protiv njega.
Preivjeli iz bitke kod Kazime su se pridruili Karinu u Bici kod Ri
jeke. Preivjeli iz Bitke kod Rijeke su se sada pridruili Enderzagaru
i marirali su prema Veledi. Ako eli i dalje pobjeivati u bitkama,
mora se pobrinuti da ubudue Perzijanci ne izlaze ivi iz bitaka.
To su bila dva problema sa kojima se Halid suoio. Prvi j e bio stra
tegijski. Dvije perzij ske armije e se zajedno boriti protiv njega. Za
ovaj problem je naao zaista majstorsko rjeenje. Brzo e se pokrenuti
i boriti se protiv Enderzagarove armije prije nego stigne Behmenova
armija. Drugi problem je bio taktike prirode. Kako sprijeiti neprija
teljske voj nike da se dva ili vie puta bore protiv njega. Ovaj problem
je rijeio genijalnom taktikom zamisli, kakvu samo genij moe smi
sliti, a najbolji komandanti ostvariti. Ali, o tome emo kasnije.
Halid je dao uputstva Suvej du b. Mukarinu da njegov administra
tivni tim postavi nekoliko odreda koji e uvati podruje donjeg toka
Tigrisa. Oni e tititi ovo podruje od moguih prodora neprijatelja
sa sjevera i istoka. Ove snage e takoe upozoravati Halida o pojavi
bilo kakvih neprij ateljskih snaga iz tih pravaca. Sa glavninom snaga
od oko 1 5 000 voj nika, Halid je krenuo u pravcu Hire. Kretao se brzo
j unim rubom velike movare.
272
Bita kod Velede
Da je Enderzagar mogao birati, svakako bi saekao Behmenov do
lazak prije bitke protiv muslimana. Ali, on nee imati izbora. Neko
liko dana prije Behmenovog dolaska muslimanska armija se pojavila
na istonom horizontu i ulogorila se u blizini Velede. Enderzagar
se nije zabrinuo. Imao je veliku vojsku i bio je siguran u pobjedu. Iza
lea mu je bila rijeka i obezbjeivala mu pozadinu. Bezbrino se pri
premao za bitku.
Cijeli naredni dan dvije armije su ostale u logorima, a komandanti
i ofciri su otili u izvianje terena. Slijedeeg j utra, armije su se ras
poredile za bitku u uobiajenom borbenom poretku. Na krila musli
manske vojske su ponovo stali Asim b. Amr i Adi b. Hatim.
Bojno polje je bilo u ravnici koja se pruala izmeu dva niska gre
bena, meusobno udaljeni oko 4 kilometra. Grebeni su bili visoki 6-
10 metara. Sjeveroistoni dio ravnice je ulazio u pustinju. Na maloj
udaljenosti iza sjeveroistonog grebena je tekao rukavac Eufrata da
nas poznat kao Kasif. Perzijanci su se rasporedili tako da su gledali
prema j ugoistoku, sa zapadnim grebenom iza lea. Halid je postavio
vojsku nasuprot Perzijancima, malo ispred sjeveroistonog grebena.
Centar bojnog polja je bio na mjestu koje je udalj eno oko 4 kilometra
jugoistono od dananjeg Ajnul Muhari i oko l l kilometara j uno od
dananje
inafje.
Enderzagar j e bio iznenaen snagom muslimanske armije. Vidio
je samo oko 10 000 njih. Prema onom to je uo, Halidova vojska
je morala biti mnogo j aa. Gdje je ta strana muslimanska konj ica?
Mnogi muslimanski vojnici su bili pjeaci. Moda su preivjeli sa Ka
zime i sa Rijeke preuveliavali muslimansku snagu, kao to to obi
no ine poraeni voj nici? Moda se konjanici ne bore na konjima?
Muslimani su takoe bili iznenaeni perzijskom vojskom. Danas je
izgledalo kao da ih ima manje nego j ue, ali nisu bili zabrinuti.
Enderzagar j e bio oduevljen. On e smrviti ovu beznaajnu silu i
oistiti Irak od bezobraznika iz pustinje.
inafje.
Ove dvije lokacije su zaista sline. l jedna i druga su smjetene izmeu dvije rijeke i prilaz
im je mogu jedino na nain kako je ve opisano.
281
Halid ibn Velid
Halid je preko obavjetaj ne slube saznao za prisustvo neprijatelj
ski raspoloenih Arapa u Uleisu, ali poto su to bili samo oni koji su
preivjeli Velede, nisu predstavljali naroito ozbilj nu voj nu prijetnju,
pa nije namjeravao premarati svoje ljude dok se ne odmore od krvave
bitke. Ali, desetak dana kasnije, dobio j e izvjetaj o pristizanju j o
nekih arapskih snaga u Uleis. Postalo je jasno da se radi o okupljanju
prave armij e. Koncentracija neprij atelja je bila tolika da je obeavala
ozbiljnu bitku. Kad su stigli odredi koje je opozvao sa Malog Tigrisa,
Halid je ojaao armiju. Sada je opet imao 1 8 000 ljudi, kao kad je
stupio na tlo Iraka.1 Poto nije bilo naina za prilaz Uleisu sa strana,
Halid je morao pregaziti Kasif i prii cilju sa fronta.
Unitenje Enderzegarove armije, koje je uslijedilo nakon poraza u
Kazimi i na Rijeci je iz temelja uzdrmalo Perzijsko carstvo. Islamska
armija im je liila na neku vanzemaljsku silu koja se iznenada poja
vila iz pustinje. Svaka perzijska armija koja bi joj se suprotstavila bila
je nemilosrdno sasj eena. Za ponosni perzijski dvor, koji je ljude iz
pustinje tretirao sa prezirom, ovo je bila gorka tableta koja se morala
progutati. Nikad do sad, u dugoj i slavnoj perzij skoj historij i, jedna
"aka jada" nije porazila nijednu perzijsku armij u.
Prvi put u historij i, Perzijanci su shvatili da moraju drastino pro
mijeniti svoj stav o Arapima. Postalo je kristalno jasno da ima neega
u toj vjeri islamu, to je ovu nazadnu, neciviliziranu, neposlunu i
neorganizovanu naciju pretvorilo u disciplinovanu osvajaku snagu.
Takoe je bilo jasno da ima neeg genijalnog u Halidu, ije se ime
sada sa apatom i strahom izgovaralo u svakom perzijskom domu.
Ali, Perzijsko carstvo je bilo staro dvanaest vijekova. Tri izgubljene
bitke ga ne mogu sruiti. Perzijanci su bili nacija osvajaa i pobjed
nika. Oni su gubili bitke i ranije, ali su se uvijek iznova vraali kao
pobjednici. Loe raspoloenje koje je zahvatilo Ktesifon nakon poraza
kod Velede pretvorilo se u vrstu odluku da se to prije slome drski
zavojevai i vrate nazad u pustinju iz koje su se pojavili. Perzija se osvi
jestila, pridigla se i poela se temeljito pripremati za slijedeu rundu.
Taberi, 2/562. Taberi ne biljei odakle Halidu pojaanja. Mnogo ljudi je poginulo u
dotadanj i m bitkama. Da bi ponovo imao 1 8 0ljudi, odnekle je moralo doi pojaanje.
Ono je dolo iz Arabije ili je muslimanskoj vojsci pristupilo lokalno stanovnitvo.
282
Krvava Rijeka
U meuvremenu je u Ktesifon stigao glasnik kranskih Arapa iz
plemena Benu Bekr i informisao cara o tamonjoj situacij i. Hiljade
Arapa koje su nastanj ivale podruje Uleisa i Hire sada su krenule ka
Uleisu da pomognu plemenu Benu Bekr u odsudnoj bici protiv Hali
da. Zar car nee pomoi svojim podanicima? Zar im nee pridodati
odrede perzijske vojske i spasiti carstvo?
Car je pristao. Poslao je nareenj e Behmenu da sa svojom armi
jom ode u Uleis, da stavi sve tamonje Arape pod svoju komandu i da
se bori protiv Halida. Behmen j e u tom trenutku ekao na mjestu gdj e
ga je zatekla vijest o porazu Enderzegara kod Velede.
Ali, Behmen nije otiao u Uleis. Poslao je svoj u armiju pod ko
mandom njemu potinjenog generala Dabana i prenio mu careva
nareenja. Zatim mu je dodao:
- Izbjegavaj bitku dok ja ne doem, osim ako bude prisiljen. 1
Kad j e Daban otiao sa armijom, Behmen se vratio u Ktesifon.
Nisu poznati tani razlozi njegovog odlaska, tek j e poznato da je tre
bao raspraviti neka pitanja sa carem. Kad je stigao u prijestolnicu,
Behmen je zatekao cara vrlo bolesnog, pa je tamo i ostao.
Kad je Daban stigao u Uleis, tamo je zatekao mnogo plemena
kranskih Arapa pristiglih iz podruja Hire i Amgiij e. Svi su sada
shvatali da je Halidov cilj Hira, a to nije moglo proi bez proliva
nja krvi i zarobljavanja. Kako bi to izbjegli, doli su ovdje boriti se i
ako treba poginuti. Daban j e preuzeo komandu nad objema armija
ma, perzijskom i arapskom. Komandant arapske armije je bio Abdul
Esved, koji je izgubio dva sina u bici kod Velede i gorio od elje za
osvetom. Perzijanci i Arapi su postavili logore na obalama rijeka. Pre
ciznije, j edni su logorovaH na desnoj obali Eufrata, a drugi na lij evoj
obali Kasifa. Izmeu njih je bilo mjesto gdje su se rijeke razdvaj ale.
Prema ranij im historiarima, rijeka Kasif e postati poznata samo
radi toga to se tu odrala bitka koju emo opisati. Ta rijeka je nekada
vjerovatno bila samo kanal koji se odvajao od Eufrata u blizini Uleisa.
U vrijeme kad se bitka odigrala, voda u kanalu je tekla ili skoro da j e
tekla, j er j e kanal bi o zagraen branom. Muslimani su ovaj kanal jed
nostavno nazivali Rijeka. Mi nalazimo da j e ova Rijeka zapravo da-
Taberi, 2/560.
283
Halid ibn Velid
nanji Kasif, jer oko Uleisa nema drugih rijeka ili kanala. U to vrijeme
najvjerovatnij e nije koriteno ime Kasif, nego je ono dolo kasnije.
Tada je kanal nazivan j ednostavno "Rijeka".
Prije nego je Daban stigao u Uleis, Musenna je sa svoj om lahko m
konjicom ve uspostavio kontakte sa tamonjim kranskim Arapi
ma. Informisao je Halida o neprij ateljskim pozicijama, njihovoj snazi
i rijeenosti da se bore. Halid je ubrzao tempo kretanja nadaj ui se da
e uhvatiti kranske Arape prije nego im se Perzijanci pridrue, ali
Daban ga je preduhitrio za svega nekoliko sati. Tako se Halid opet
naao pred izuzetno snanom armijom. Opet je odluio pobiti to
vie neprijatelja, tako da ih se to manje pojavi u predstoj eim bitka
ma. Takoe je odluio boriti se istog dana i tako sprijeiti neprij atelja
da se bolje organizuje i pripremi. Bilo je to sredinom maja 633. godi
ne (krajem sefera 12. godine po Hidri).
Halid j e zastao samo toliko da rasporedi armiju u borbeni po
redak. Opet je postavio Asima i Adija kao komandante na krilima.
Zatim je krenuo prema Uleisu. Nikakvi obuhvati nisu bili mogui, pa
se Halid odluio na brzi i snani napad. Muslimani su krenuli u bitku
prije nego Daban shvati da e biti napadnut.
Daban je dobio vijest o dolasku muslimanske armije tano u
podne, kad je u perzij skoj armiji bilo vrij eme za ruak. Kuhari su pri
premali hranu, a perzijska vojska kao i svaka druga vojska u svim na
cijama i u svim vremenima, vie j e cijenila toplu nego hladnu hranu.
Kao i svaka druga vojska, odbijali su se boriti praznih stomaka. Arap
ski dio vojske j e bio spreman za borbu. Daban je gledao u voj nike
pred kojima su bili kazani sa ukusnom hranom. Zatim je pogledao
u pravac sa kojeg je urno dolazila muslimanska vojska u borbenom
rasporedu. Perzijski voj nici su to takoe vidjeli. Bili su to hrabri ljudi,
ali su bili i gladni. Voj nici rekoe Dabanu:
- Pusti nas da sad jedemo, a borit emo se kasnije.
- Mislim da vas neprijatelj nee pustiti da u miru j edete - uvjera-
vao ih j e Daban. 1
- Ne! Jest emo sad, a borit emo se kasnije! - bunili su se vojnici.
1 Taberi, 2/561 .
284
Krvava Rijeka
Posue je bilo postavljeno, a zamamni miris tople hrane se irio
okolo. Voj nici su posjedali i poeli jesti. Mislili su da imaju dovolj no
vremena za obj ed. U meuvremenu, arapski dio vojske se rasporei
vao za bitku. Za razliku od Perzijanaca, Arapi su jeli na mnogo jed
nostavnij i nain.
Perzijanci su poeli jesti, ali nakon nekoliko zalogaja su shvatili da
muslimani samo to nisu napali. Ako nastave sa jelom, puni stoma ci im
nee biti od koristi, jer e nastati pokolj, a ne bitka. Zato urno ostavie
hranu i doepae se oruj a. Daban ih na brzinu rasporedi. Nije imao
mnogo izbora, pa je ve spremne Arape postavio na krila pod koman
dom Abdul Esveda i Ebdera, a Perzijance postavi u centar.
Bojno polje se prualo u pravcu jugoistoka, izmeu Eufrata i Rijeke.
Iza lea Perzijanca je bio Uleis, a ispred njih muslimanska armija. Sje
verni bokovi obiju armija su dopirali do Eufrata, a j uni do Rijeke. Front
se pruao u duini od oko 3,5 kilometra od jedne do druge rijeke.
Bila je to vrlo teka bitka. Bitka kod Velede je bila do sada naj
ea u operacijama u Iraku, ali ova e je nadmaiti. Ovu bitku Halid
nikada nee zaboraviti.
Nisu nam poznati detalji o manevrima i ostalim akcijama. Tek
znamo da j e Halid u dvoboju ubio Abdul Esveda i pridruio ga njego
vim sinovima koji su poginuli u Bici kod Velede. Takoe je pozna
to da Perzijska vojska nije uzmicala uprkos tekim gubicima. Ako se
ikada i jedna armija borila do posljednjeg ovjeka, onda j e to bila per
zijska Imperijalna armija kod Uleisa. Kranski Arapi su se borili kao
ranjena zvijer. Ako izgube ovu bitku, Hiru vie nita ne moe spasiti,
a Perzijanci su se borili da odbrane ast svoje armije.
Borba j e trajala nekoliko sati, bez predaha i nesmanjenom e
stinom. Najee je bilo na obalama rijeka, gdje je ubijeno najvie
Perzijanaca. Muslimani, umorni i ljuti, nisu vidjeli nikakvih znakova
poputanja u redovima Perzijanaca i kranskih Arapa. Tada je Halid
podigao ruke i zamolio Gospodara:
- O moj Allahu! Ako nam da pobjedu, nijedan neprijateljski voj
nik nee pobjei sve dok Rijeka ne potee krvavaP
Taberi, 2/561 .
285
Halid ibn Velid
Muslimani su tada jo pojaali pritisak i Uzvieni Allah im je dao
pobjedu. U kasno poslijepodne Imperijalna armij a je slomljena, a
njeni voj nici su poeli bjeati sa bojnog polja. Hiljade njih su leali
mrtvi, posebno na obali Rijeke. Pjeskovito rijeno korito je bilo crve
no od njihove krvi.
Kad su ostaci perzijske armije poeli bjeati sa bojnog polja, Halid
j e poslao konj icu za njima.
- Nemojte ih ubijati - ree im Halid - dovedite ih ive.1
Rijeno korito j e bilo natoplj eno krvlj u, ali Rijekom nije tekla krv
kao to j e Halid u dovi obeao.
Muslimanska konjica se podijelila u nekoliko grupa i progonila
Perzijance koji su pregazili Rijeku i bjeali u pravcu Hire. Halidovo
nareenje je izvreno. Konj ica ih je stigla, razoruala, prikupila i vra
ala ih nazad na bojno polje kao stada ovaca. Kad bi grupa uhvaenih
nevj ernika bila dovedena, odmah bi bila proslijeena na obalu Rijeke
i zatim poubijana tako da je njihova krv tekla u Rijeku. Muslimanska
konjica je neprestano proganjala, hvatala i dovodila Perzijance i kr
anske Arape. im bi ih doveli na obalu Rijeke, odmah bi ih poubi
jali kako j e to ve opisano. Tako j e bilo sve do kraja dana, zatim cijelu
no, pa cijeli idui dan i dio slijedeeg dana.2 Svaki, ba svaki uhvae
ni bjegunac je doveden i ubijen na obali Rijeke. Halid je ispunio svoje
obeanje. Treeg dana, kad je ubijen i posljednji uhvaeni bjegunac,
grupa ofcira se okupila oko Halida na obali Rijeke i ugledala straan
prizor. Ka'ka je priao Halidu i rekao:
- Ako pobije sve lj ude na Zemlji, njihova krv nee potei dalje od
brane na Rijeci. Zemlja ne moe upiti svu krv. Pusti da voda potee.
Tako e odrati svoje obeanje.3
- uli smo da, kad zemlja popije neku koliinu krvi Ademovih
sinova, ona odbija dalje piti - dodae drugi.4
Tada j e Halid naredio da se otvori brana. Voda je potekla, razlila
se na obale i ponijela sa sobom lokve i lokve krvi. Od tada se ova ri
jeka zove Krvava rijeka.
l Taberi, 2/561.
2 Isti izvor.
3 Taberi, 2/561-562.
4 Isti izvor.
286
Krvava Rijeka
Kada je pala no, muslimanska konjica je bila u potrazi za bjegunci
ma, a ostali vojnici Halidove armije su sjeli i jeli hranu Perzijanaca po
stavljenu na prostrte aafe. Pustinjski Arapi su se udili kvaliteti hrane
kojom su hranjeni perzijski vojnici kao i nainu na koji je servirana.
Bitka kod Uleisa je zavrena. Ogromne koliine ratnog plijena su
dospjele u muslimanske ruke. Prema Taberiju, ubijeno je 70 000 Per
zijanaca i kranskih Arapa, ukljuuj ui i one koji su pobijeni na obali
Rijeke. 1 Ali, Daban je uspio pobjei.
Slijedeeg dana je Halid sklopio ugovor sa lokalnim stanovni
tvom. Pristali su plaati dizju i uivati muslimansku zatitu. Ali,
Halid je dodao j o j ednu odredbu ugovoru. Lokalno stanovnitvo je
bilo obavezno pruati muslimanima sve informacije o aktivnostima
Perzijskog carstva i duni su sluiti kao vodii muslimanskoj vojsci.
Neki pisci su podlegli senzacionalizmu, pa su preuveliali doga
aje i brojke vezane za ovu bitku. Neki su opet iznosili pogrene po
datke zbog nerazumijevanja dogaaj a. Ovi pisci su nam prenijeli da
je Rijeka zaista potekla kao rijeka od krvi. Takoe su zapisali da j e
nizvodno od bojnog polja bi o j edan mlin koji je tri dana nakon bitke
bio pogonjen krvlj u a ne vodom.
Ovo nikako ne moe biti tano. Belazuri ne pominje nikakav mlin.
Ovaj mlin spominje Taberi i biljei da: " ...
uvejl je nestr
pljivo oekivao svoju princezu. Kad se pojavila, zgrozio se ugledavi
staro i izborano lice. Ostao je bez rijei. Princeza je prekinula utnju:
- Kakva ti j e korist od j edne starice. Pusti me.
- Ne - ree
uvej l.
Za j edan as princeza mu dade hiljadu dirhema i otkupi se. Zatim
se vrati svojoj porodici.
irzada
sa novom ponudom za predaj u.
isasa, koji se i danas naziva Ajnu Temr. Ali, pravi Ajnu Temr je bio
malo dalje.
304
Enbar i Ajnu Temr
je bio vei, a Arapi u njemu su pripadali plemenu Nemr i smatrali se
najboljim. Ovi Arapi su sa udnjom ekali da se u prvim redovima
bore protiv muslimana, a nj ihov komandant je bio poznati Akka b.
Ebi Akka.
Kada je stigla vijest o dolasku muslimanske vojske, Akka je otiao
kod perzijskog komandanta i rekao mu:
- Arapi znaju kako se bori protiv Arapa. Pusti me da se obrau
nam sa Halidom.
- Istina. Ti bolje zna kako se boriti protiv Arapa. A kad doe do
borbe sa nearapima, onda ste kao i mi - sloio se Mehran - idi i bori
se protiv Halida. Ako ti bude trebala pomo, mi emo ekati ovdje. 1
Nekoliko perzijskih slubenika j e stajalo kod Mehrana dok j e raz
govarao sa Akkom. Kad je Akka otiao, upitali su Mehrana:
-
akao je jo
nekoliko dana, ali nije vidio nikakvih naznaka da muslimani namj era
vaju napasti. Izgubio je strpljenje i odluio okuati sreu. Podijelio j e
snage u dva ealona. Prvi ealon e napasti Ijadaove snage na cesti za
Arabij u, a drugi ealon e napasti Halida na sjevernoj strani.
!jad je uspio odbiti napadae. Nakon to su izgubili nekoliko ljudi,
povukli su se u tvravu i zatvorili vrata. Ovaj ealon je imao sree, jer
se susreo sa relativno neiskusnim !jadom, koj i ni iz daleka nije bio u
Halidovoj klasi.
Drugi ealon je bio mnogo vei. Njime je komandovao Dudi. Na
pali su odmah nakon to je napao prvi ealon. Halid nije paniio. Mir
no je stajao i rasporeivao vojsku u borbeni poredak. Vidjevi da Halid
ne mie sa mjesta, Dudi se dodatno ohrabri. Dvije vojske se sretoe.
Iznenada, muslimani napadoe najveom moguom estinom.
Za svega nekoliko minuta su Halidovi veterani razbili krane, a
Dudi je zarobljen. Njegova vojska se razbjea i potrai spasa u utvr
di. Ali, muslimani su ih pratili u stopu. Progonili su ih takvom brzi
nom da su se mnogi pomijeati sa kranima. Oni koji su bili u utvrdi
shvatili su da e muslimani prodrijeti unutra, pa zatvorie vrata pred
nosom svoje brae. Osjeajui se prevarenim i izdanim, mnogi kr
ani se predadoe. Neki su se i dalje opirali, ali su ubrzo savladani.
Gorko su se kajali to nisu posluali Ukajdara, ali j e bilo prekasno.
313
Halid ibn Velid
Prva faza Halidovog plana je bila uspjeno okonana. Sada je ste
gao obru oko utvrde i tako dao do znanja onima unutra da nema
nikakve anse za bijeg. Pozvao ih je na predaj u, ali oni odbie.
Halid j e opet ponovio stari trik. Izveo j e kranskog komandanta
Dudija i ostale zarobljenike i natjerao ih da paradiraju oko tvrave.
Nakon nekog vremena, na uas svih branilaca tvrave, Dudi i ostali
zarobljenici su ostali bez glava. Ali, umjesto da klonu duhom kao to
se Halid nadao, branioci tvrave postadoe jo odluniji da se brane
do posljednjeg daha.
Opsada je nastavljena jo nekoliko dana. Kad je procijenio da su
branioci iscrpljeni, Halid je naredio opi napad. Krani su se bra
nili, ali muslimani su bili nadmoniji i odmornij i . Veina branilaca
je izginula, a njihove ene i djeca su odvedeni u roblje. Bilo je to u
posljednjoj sedmici augusta 633. godine (sredinom dumadel ahira
1 2. godine po Hidri).
Nekoliko dana je Halid ostao u podruju Devmetul Dendela, a
onda se vratio u Hiru. Sa sobom je poveo i Ijada. Kad se vratio u Irak,
zatekao je malo drugaiju situaciju nego to j e bila kad j e otiao u
Devmetul Dendel. Perzijanci su se ponovo digli na oruje.
314
POSUEDNJI OTPOR
Posljednji otpor
'
Tek to je Halid otiao iz Aj nu Temra prema Devmetul Dendelu,
Perzijanci su doznali za to i pomislili da njegov odlazak znai povra
tak u Arabiju sa velikim dijelom vojske. Perzijanci su smatrali da je
to dobra prilika da protjeraju muslimane iz Iraka i vrate izgubljene
teritorije. Zapravo Perzijanci nisu bili volj ni ponovo se boriti protiv
Halida, ali su bili spremni za borbu protiv muslimana bez Halida.
Behmen j e poeo raditi na okupljanju nove armije. Organizovao
ju je od dijelova preivjelih iz Uleisa, veterana iz perzijskih garnizona
irom carstva i od novih regruta. Armija j e bila spremna, ali j e imala
veliki broj regruta u svom sastavu, tako da ni izdaleka nije bila tako
kvalitetna kao one ranije, protiv kojih se Halid borio u prolim bitka
ma. Behmen je odluio ne voditi ovu armiju u bitke dok je ne ojaa
dodatnim snagama kranskih Arapa koj i su i dalj e bili odani carstvu.
Pokrenuo je pregovore sa Arapima.
Kranski Arapi su rado prihvatili ovaj prijedlog perzijskog dvora.
Prihvatili su dijelom zbog poraza kod Aj nu Temra, a takoe su traili
osvetu za ubijanje njihovog voe Akke. Htj eli su vratiti zemlju koju
su izgubili od muslimana i osloboditi drugove koje su muslimani za
robili. Veliki broj plemena se pripremao za rat.
Behmen je podijelio novookupljenu armiju u dva korpusa i poslao
ih iz Ktesifona. Jedna je ila prema Husejdu, pod vodstvom Ruzbeha, a
druga prema Hanafsu, pod vodstvom Zermehra. Korpusi su bili locira
ni na razliitim podrujima zbog lakeg kretanja i administracije, ali nisu
naputali ova podruja dok kranski Arapi ne budu spremni za bitku.
317
Halid ibn Velid
Ali, kranski Arapi jo nisu bili spremni. Organizovali su se u dva
korpusa: prvi, pod vodstvom Huzejla b. Imrana, koncentrisao se u
Muzej i; drugi, pod vodstvom Rebija b. Imrana, okupio se u dva bliska
mjesta - Sahijj i Zumejl. Ova dva korpusa e se, kada budu spre
mni, pridruiti Perzijancima i formirati veliku, monu armij u. Sada
je Behmen imao na raspolaganju etiri snana korpusa (vidi kartu 14
na strani 319).
Dok su ove pripreme trajale, Ka'ka b. Amr j e komandovao irakim
frontom u Halidovom odsustvu. Poduzeo je kontramj ere. Povukao
je nekoliko j edinica koje je Halid poslao preko Eufrata i smjestio ih
u Hiru. Poslao je dva odreda naprijed - jedan u Husejd i drugi u Ha
nafs. Komandantima ovih odreda je nareeno da budu u kontaktu
sa Perzijancima u ovim mjestima, da usporavaj u nj ihove pokrete ako
odlue krenuti naprijed i da stalno informiu Ka'ku o perzijskim sna
gama i kretanjima. Dok su ova dva odreda obavljala svoje zadatke,
Ka'ka je pripremio ostatak vojske za bitku.
Halid je zatekao ovakvu situaciju pri dolasku u Hiru iz Devmetul
Dendela u etvrtoj sedmici septembra 633. godine (sredinom rede
pa 12. godine po Hidri). Situacija bi mogla biti opasna, ali samo ako
se etiri perzijska korpusa uspij u ujediniti i poduzeti napad na Hiru.
Halidov plan j e morao zadovoljavati dva strateka zahtjeva:
a) Sprijeiti ujedinjenje etiri carske armije u jednu nepobjedivu
armiju
b) Braniti Hiru u jednom sektoru i boriti se protiv neprijatelj a u
drugom sektoru
Halid je odabrao nain koji e postati tipian za njega. Preuduzet
e ofanzivu i unitit e svaku armiju odvoj eno. Podijelio je musliman
ke garnizone u Hiri na dva korpusa. Na elo j ednog je stavio Ka'ku,
a na elo drugog Ebu Lejlu. Poslao je oba korpusa u Aj nu Temr, gdje
e im se i on pridruiti kasnije, kad odmori trupe koje su se borile u
Devmetul Dendelu.
Nekoliko dana kasnije cijela muslimanska vojska j e bila u Ajnu
Temru, osim malog garnizona pod komandom !jada b. Ganema, koji
je uvao Hiru. Vojska je organizovana u tri korpusa od kojih je sva
ka brojala po 3000 ljudi. Jedan od tri korpusa je uvan za rezervu.
318
KARTA 1 4.
ZVRNE BI TKE U I RKU
e
MUZEJA
e
SENI JJ
ZUMEJL e
e
HANAFI S
e HUSEJD
e
AJNU TEMR
Posljednji otpor
319
Halid ibn Velid
Halid je poslao Ka'ku u Husejd i Ehu Lejlu u Hanafs i naredio im da
unite Perzijance u tim mjestima. Ova dva generala e preuzeti i dva
odreda koji su ve bili u tim mjestima. Halid se odluio na brzu i isto
vremenu borbu, tako da ni jedan neprijateljski korpus ne bi mogao
pobjei. Meutim, to se nee dogoditi, jer je put u Hanafs dui nego
u Husejd, a Ehu Lejla se nije uspio kretati bre da bi prevaziao ovu
razliku. Halid je ostao sa rezervom u Aj nu Temru da sprijei napade
na Hiru iz Senijja ili Zumejla.
Ka'ka j e marirao iz Ajnu Temra prema Husejdu, a Ehu Lejla za
njim, svaki prema svom cilju. Kad se Ka'ka pribliio svom cilju, Ruz
beh, perzijski komandant u Husejdu, traio je pomo od Zermehra,
perzijskog komandanta u Hanafsu. Zermehr nije poslao vojsku u
Husejd, jer je morao imati Behmenovu dozvolu za to. Lino je otiao
u Husejd da vidi ta se deava i stigao tano na vrijeme da uestvuje
u bici kod Husejda. Bilo je to sredinom oktobra 633. godine (prve
sedmice abana, 12. godine po Hidri).
im je Ka'ka stigao u Husejd, rasporedio je vojsku i napao Perzi
jance, koji su bili brojniji od muslimana. Ka'ka je ubio Ruzbeha, a Zer
mehr je izazvao muslimanskog ofcira, koji ga je ubio. Ka'ka je pobi
jedio i Perzijanci su se povukli sa bojnog polja. Ostavljajui za sobom
veliki broj mrtvih, povukli su se u Hanafs i tu se pridruili drugom
korpusu, ali sada pod komandom generala Mahbuzana.
Preivjeli iz Husejda su stigli u Hanafs malo prije Ehu Lejlinog
korpusa. Znali su da se muslimani pribliavaju. Mahbuzan je bio
razuman ovjek pa j e izvukao pouku iz poraza u Husejdu i odluio
izbjei bitku sa muslimanima. Iz Hanafsa je otiao u Muzeju i pri
druio se arapskim jedinicama pod komandom Huzejla b. Imrana.
Tako je Ehu Lejla stigao u naputeni Hanafs, zauzeo ga i izvijestio
Halida o svemu.
U Aj nu Temru, Halid je uo o porazu Perzijanaca u Husej du. Za
tim je uo za pokrete drugog perzijskog korpusa zajedno sa ostacima
prvog iz Hanafsa u Muzeju. Ktesifon je sada ostao bez odbrane. U
Muzeji j e sada bila snana koncentracija Perzijanaca, a koncentarcija
arapskih snaga u Senijju i Zumejlu je izgledala kao prijetnja Hiri.
Sada j e Halid mogao birati izmeu tri cilja: Glavni grad Ktesifon,
Imperijalna armija u Muzejji ili Arapski korpusi u Senijju i Zumejlu.
320
Posljednji otpor
Razmatrao je mogunost napada na Ktesifon, ali je odbacio ovu mo
gunost i z dva razloga:
a) Prvi razlog, prema Taberiju, j e bio taj to se Halid bojao da
halifa nee biti zadovoljan ovim napadom. Izgledalo je da halifa Ebu
Bekr u tom trenutku to nije elio. 1
b) Drugi razlog je bio iz isto voj nih razloga. Idui prema Ktesi
fonu izloio bi svoj bok i pozadinu jakim snagama u Muzej i.
Ove snage bi ga mogle ugroziti iz pozadine dok bi on napadao
Ktesifon, ili bi mogle zauzeti Hiru i tako prekinuti komunikacije sa pu
stinjom.
Halid j e odabrao Muzeju, jer su Senijj i Zumejl bili manje snane
take pa bi se njima mogao pozabaviti kasnije. Halidovi obavjetaj
ci su utvrdili tanu lokaciju Perzijanaca u Muzeji. Odluio je izvesti
manevar koji je rijetko kad koriten u historiji ratovanj a. Odluio je
napasti istovremeno sa tri pravca i to nou. Ovaj oblik napada je uvi
jek bio rizian zbog vrlo oteanog komandovanj a, kontrole i koordi
nacije izmeu ealona.
Halid je izdao naredbu za pokret. Tri jedinice e se pokrenuti sva
ka iz svoje baze, Husej da, Hanafsa i Aj nu Temra. Svaka jedinica je
ila tano utvrenim pravcima koje j e Halid strogo odredio. Pravac
kretanja je bio izmeu Eufrata i linije Senijj - Zumejl. Jedinice e se
sresti odreene noi u odreeni sat na mjestu nekoliko kilometara od
Muzejje. Pokret jedinica je uspjeno izveden i tri jedinice su se spoj ile
na dogovorenom mjestu i u dogovoreno vrijeme. Na tom mjestu j e
Halid izdao nareenja. Odredio j e vrijeme i pravce napada za svaki
ealon, odakle e se sruiti na iznenaenog neprij atelj a. Ovim je sta
vio svoje j edinice na test preciznosti. Samo visoko efkasna vojna ma
inerija moe izvesti takav vremenski usaen manevar i to nou.
Manevar je izveden. Perzijanci i Arapi su mirno spavali. Prema
posljednjim obavjetajnim podacima, muslimani su bili daleko i nije
postojala opasnost od iznenadnog napada. Imperijalna armija j e
shvatila da j e napadnuta tek kad su se tri ealona iz tri pravca sruila
na nj ihov logor.
I L Halidovim operacijama u Iraku vidi biljeku 4. u dodatku B.
321
Halid ibn Velid
U sveopoj konfuziji, perzijska armija nije mogla ak ni pobjei.
Vojnici su bezglavo trali i nalijetali as na jedan as na drugi musli
manski ealon. Hiljade Perzijanaca je ubij eno. Muslimani su unitili
ovu armiju isto kao i Enderzagarovu u Veledi. Veliki broj voj nika je
ipak uspio pobjei pod okriljem noi, ali je armija kao formacij a bila
unitena.
Kad je sunce izbilo na istonom horizontu, u Muzejji nije bilo ni
jednog ivog perzijskog voj nika. Nije nam poznato ta se desilo sa
generalom Mahbuzanom, a arapski komandant Huzejl b. Imran j e
uspio pobjei i skloniti se u Zumejl.
Bilo je to u prvoj sedmici novembra 633. godine (krajem abana
1 2. godine po Hidri). Manevar je odlino izveden. Vremenska uskla
enost je bila perfektna.
Halid se iz Muzejje zaputio prema Senijju, jer mu j e bio blii od
Zumejla. Odluio j e ponoviti isti manevar kao i u Muzejji. Opet je
manevar izveden perfektno, ali sa jo boljim rezultatima. Vrlo malo
kranskih Arapa je preivjelo ovaj napad.
am, 14.
2 Postoje verzije prema kojima se Hali d sam postavio za komandanta u Siriji ili da su ga na
to mjesto postavili ostali komandanti znajui za njegove sposobnosti. Ove verzije nisu
tane. Halida je po hitnom postupku na ovu dunost postavio halifa Ebu Bekr.
331
Halid ibn Velid
Odmah je zapoeo sa pripremama za mariranje. Objasnio je Mu
senni sadraj halifnog pisma, podijelio armiju na dva dijela i jednu
polovinu predao Musenni. Dijelei armij u, sve ashabe j e ostavio u
svojoj polovici vojske. Musenna se na to pobunio i rekao:
- Insistiram na dosljednom tumaenju halifne naredbe.
elim da
mi ostavi pola ashaba. Ako ih budem imao u svojoj voj sci, tada se
mogu nadati pobjedama. 1
Halid priznade da j e Musennin zahtjev umjesan, pa izvri reviziju
podjele armije. Dao je Musenni polovinu ashaba. Nakon toga, Halid
je bio spreman za mariranje.
Halifa Ehu Bekr je obiavao davati uopena nareenj a, kad god
j e to bilo mogue. Nije ulazio u detalj e, osim ako j e to morao. Uvijek
bi svoj im generalima ostavio da sami izaberu geografska podruja
za svoje zadatke, da sami odaberu ljude, sredstva i naine izvrenja
zadatka. Tako je bilo kad je poslao Halida u Irak, a tako je uinio i
sada kad ga je slao u Sirij u. Zadatak je bio vrlo jasan:
to bre idi u Si
riju, preuzmi komandu nad muslimanskim armijama, bori se protiv
Bizantijaca sve dok ne pobijedi. Izbor pravca mariranja ka Sirij i je
preputen Halidu. Takoe mu nije naznaio ni precizne lokacije gdje
se sada nalaze muslimanske armije u Siriji. Jedino to je Halid znao j e
to da su muslimani sada okupljeni u irem podruju Basre i Dabije i
da tamo mora to prije stii.
Mogao je birati izmeu dva pravca mariranj a. Prvi j e bio j u
ni pravac preko Devmetul Dendela. Ovim pravcem je pokret bio
mogu du starih i utvrenih karavanskih puteva za Siriju. To je bio
siguran put sa dovolj nim koliinama vode na usputnim stanicama i
bez rizika od neprijateljskih napada. Ali ovim pravcem bi se putovalo
sporo, j er je dosta dug, a halifa je insistirao na brzini. Muslimanske
armije u Siriji su bile u opasnosti. Zato je Halid odbacio mogunost
mariranja ovim pravcem.
Drugi pravac j e bio sjeverni. Iao j e uz Eufrat prema sjeveroisto
noj Sirij i . Ovo je takoe bio karavanski put, ali, putuj ui njime, Halid
e biti daleko od ostali muslimanskih armija, a Bizantijski garnizoni
na Eufratu e mu prijeiti prolazak. Bez sumnje bi se sa njima morao
Taberi, 2/605.
332
Rizini mar
boriti, a to sada nije elio. Morao je traiti druge naine da to prije
dovede armiju u Siriju.
Sazvao j e ratno vijee i objasnio situaciju svojim ofcirima. Posta
vio je pitanje:
- Ko nam moe nai pravac kretanja prema Siriji tako da izbjegne
mo sukobe sa Bizantijcima? Oni e nas sigurno spreavati na naem
putu da pomognemo muslimanima.
- Mi ne znamo ni za j edan drugi put kojim moe ii armija, ali
znamo za put kojim mugu ii pojedinci. Bojimo se da bi armija mogla
zalutati - odgovorie ofciri.1
Halid j e bio odluan da se nae sasvim novi pravac kretanja, pa je
ponovio pitanje. Niko nije progovarao osim Raf b. Umej r. Objasnio
je kako postoj i jedan mogui pravac kretanja kroz zemlju Semava.
Armija bi mogla iz Hire krenuti prema Kurakiru preko Aj nu Temra
i Muzeje. To bi bio jednostavan mar. Kurakir je bila oaza bogata vo
dom u zapadnom Iraku. Odatle je postojao put prema Suvi koji je pro
lazio kroz nepristupanu i bezvodnu pustinju. U Suvi opet ima vode, a
jedan dan putovanja prije Suve mogu se nai izvori koj i su dovolj ni za
cijelu armiju. Najopasnija dionica ovog pravca je bila od Kurakira do
ovih izvora, a u duini od oko 200 kilometara. Zatim je Raf dodao:
- Ovim putem armij a ne moe putovati. Tako mi Allaha, kad bi
se ovuda uputio samo jedan putnik, izloio bi se velikoj opasnosti.
Najmanje pet dana bi se izlagao svakojakim opasnostima i to bez kapi
vode. Uz to, esto bi bio u opasnosti da zaluta.2
Ofciri se uglavnom sloie. Ako bi odabrali ovaj pravac, veliki
broj vojnika bi umro od ei. Nema uope nikakvog smisla razmatra
ti mogunost mariranja ovim pravcem. A tada, na ope iznenaenje
njegovih ofcira, vrlo mirnim glasom Halid ree:
- Ii emo tim pravcem. Budite odluni. Znajte da e Allahova
pomo doi ako je zasluimo. Neka se muslimani ne boje niega sve
dok im j e Allah na pomoi.3
Taberi, 2/603.
2 Taberi, 2/609.
3 Taberi, 2/603.
333
Halid ibn Velid
Svi ofciri j ednoglasno rekoe:
- Ti si onaj kome je Allah uvijek na pomoi. Uradi kako god hoe.1
Sa oduevljenjem i optimizmom Halidova armija se poe pripre-
mati za mariranje pravcem koj im nikada ni j edna armija nije prola
i za koji je znao samo jedan ovjek, Raf b. Umejr (vidi kartu 1 5 na
strani 335).
Krajem j una 634. godine (poetkom rebiul ahira 13. godine po
Hidri) Halid j e krenuo iz Hire sa vojskom od 9 000 ljudU U marev
skoj koloni nije bilo ena i djece, koji su upueni u Medinu sigurnim
putevima, a odatle su kasnije prebaeni u Siriju. Marevska kolona
se kretala preko Ajnu Temra i Muzeje do Kurakira gdje su prenoili.
Ovdje su svi uzeli rezerve vode za narednih pet dana. To bi trebalo
biti dovoljno za ljude i ivotinje.
Slijedeeg j utra, kada je marevska kolona bila spremna za kreta
nje na rizinu dionicu, Raf j e doao Halidu i rekao mu:
- Komandante. Ne moe prei pustinju sa voj skom. Tako mi
Allaha, kad bi ovjek bio sam na ovom putu, sigurno bi se izloio
velikoj opasnosti.
- Teko tebi, o Raf. Tako mi Allaha, kad bih znao drugi pravac
kojim bih mogao brzo stii u Siriju, ja bih iao tim pravcem. Nastavi
onako kako je nareeno - odbrusi mu Halid.3
Raf j e posluao komandanta i nastavio voditi marevsku kolonu
od 9 000 ljudi kroz pustinj u. Kao to je to bio obiaj, vojska je jahala
na kamilama, a konje su vodili. Bio je mjesec j uni, kad sunce nemilo
srdno pri pustinjski pijesak unitavajui svaki oblik ivota. Razborit
ovjek se ovuda nipoto ne bi zaputio u to doba godine. Posebno ne
u velikim grupama. Ali, razborito postupaj ui, lj udi nikada nisu po
stizali velike stvari. Ovi ljudi sada nisu postupali razborito. Bili su to
Halidovi ratnici. Ratnici Allahove Sablje. Krenuli su u najtee voj no
mariranje koje historija biljei.
l Taberi, 2/609.
2 U historijskim djelima, broj voj nika koji je uestvovao u ovom maru varira. Neki pisci
navode 50, 60, 700, 800, 6 000 ili 9 0vojnika. Tano je da je bilo 9 000 vojnika. Svi
raniji historiari, u svojim opisima operacija u Siriji, navode da je muslimanska vojska koja
je dola sa Halidom u Siriju brojala 9 000 vojnika.
3 Taberi, 2/609.
334
w
w
w
e SUKNA
ARAK
TADMUR A
-
e
SUVA
*
k"
'X
FI R
e
"
Izor
'
,
KARJETEJN
'
\
^
'
'
'
KURAKI R
l | J P
l P h
T
Sjever
f
f
e
,
AJNU TEMR
'
..
\
\'
HI R
-
`:
z )
_.
) 0
e
~`
Amr bin El P
Surahbil
Q Jezid
G Ebu Ubejde
341
Halid ibn Velid
trisati za veu bitku, komandant cijele muslimanske vojske u Siriji e
biti Ebu Ubejde.
U prvoj sedmici aprila 634. godine muslimanski korpusi su se po
krenuli. Prvi koji je napustio Meinu bio je Jezid. Kada su Jezidove
j edinice krenule, halifa ga j e pjeice pratio i davao mu posljednje upu
te. To isto j e inio i kad su ostali korpusi naputali Meinu. Njegove
rijei su bile slijedee:
- U svoj im marevima ne budite strogi prema sebi i svojoj vojsci.
Nemojte biti strogi prema vaim vojnicima i ofcirima. Dogovarajte
se i savjetujte se sa njima o svim pitanjima. Budite pravedni, a izbje
gavajte nasilje, jer nijedan narod koji je nepravedan nee napredo
vati i nee pobijediti neprijatelja. Kada se suoite sa neprijateljem,
ne okreite mu lea. Ko god to uini, osim ako eli manevrisati ili se
prerasporediti, zasluuje Allahovu srdbu. Njegovo prebivalite bit
e Dehennem, a grozno li je to mjesto. Kada pobijedite, ne ubijajte
ene, djecu i starce i ne ubijajte ivotinj e osim radi hrane. Nipoto
ne krite ugovore koje sklopite. Prolazit ete pored ljudi koji ive kao
isposnici u manastirima, vjerujui da su se odrekli svega radi Allaha.
Ostavite ih i nemojte unitavati nj ihove manastire. Naii ete na ljude
koji su pristae ejtana i oboavaju krst, koji briju sredinu svoj ih glava
tako da im moete vidjeti tjeme. Napadajte ih sve dok ne prime islam
ili plate dizju. Neka se Allah pobrine za vas.
Govorei ovako, halifa Ebu Bekr je slijedio primjer Allhova Posla
nika, alej hisselam, koji je na slian nain ispraao jednu voj nu ekspe
dicij u. Poslanik, alejhisselam, im je govorio:
- Borite se u ime Allaha. Borite se ali u tome ne prelazite gra
nice. Ne budite izdajnici. Ne sakatite ljude. Ne ubijajte ene i dje
cu. Ne ubijajte sveenike u samostanima.2
Ebu Bekr je hodao pored Jezida narednih etiri kilometra. Kada
mu je Jezid predloio da se vrati, halifa mu je rekao:
-
urahbil,
a zatim Ehu Ubejde, svaki sa razlikom od jednog dana. Amr b. As je
marirao zapadnim putem za Eilu. Kad j e Jezid proao Tebuk, sreo j e
neprij atelja. Bili su to kranski Arapi koje su poslali Bizantijci kao
izviae. Nakon kraeg sukoba sa muslimanskom izvidnicom, kra
ni su se povukli. Pratei ih, Jezid je stigao do doline Araba u blizini
june obale Mrtvog mora (vidi kartu 16 na strani 341) .
Kada j e Jezid stigao u dolinu Araba, Amr b. El As j e bio u Ejli. Dva
korpusa su se srela sa bizantijskim vojskama koje su bile priblino
jednakih snaga kao i muslimanska. Zadatak ovih bizantijskih jedinica
je bio sprijeiti prodor muslimana u Palestinu. I Jezid i Amr su pora
zili Bizantijce i potisnuli ih nanijevi im teke gubitke. Jezid j e poslao
konjiki odred za Bizantijcima koji ih je progonio sve do Dasina u
blizini Gaze. Nanijeli su im znatne gubitke, a zatim se odred vratio i
prikljuio Jezidu u dolini Araba. U meuvremenu se Amr pokrenuo
kroz dolinu prema sjeveru. Sve ovo se dogodilo dvije sedmice nakon
to je muslimanska armija odmarirala iz Medine.
Dok j e Jezidov korpus operisao dalje od cilja koji j e halifa zadao,
e SUKNA
ARAK
TADMUR K ..
e
SUVA
*
.
k*
'X
FI R
e
*
Izor
'
,
'
KARJETEJN
'
l l J P
'
'
KURKI R
-.
l P h
l
Sjever
f
f
e
,
AJNU TEMR
' ..
W
..
-
-
\
\
1
HI RA
;
O
z
a
) 0
;
(
C
c
O
c
O
`
:
Halid ibn Velid
Odatle se Halid zaputio prema Karjetej nu, ije stanovnitvo j e
pruilo otpor. Ubrzo su savladani. Pokupljen j e plijen, uspostavljen
poredak i vojska j e krenula dalje.
Slijedee zaustavljanje je bilo u Huvarinu. Oko Huvarina su bila
mnogobrojna stada stoke. Muslimanska voj ska je poela skupljati
stada kao plijen, ali su ih pokuali sprijeiti lokalni Arapi pojaani
odredima iz plemena Gassan. Ubrzo su njihovi napadi odbijeni, a oni
sami pokoreni.
Slijedeeg jutra Halidova vojska se okrenula u pravcu Damaska.
Nakon tri dana mariranja stigli su u iroki prolaz oko 35 kilometara
nadomak grada. Prolaz lei izmeu dananjeg Azra i Kutejfa i blago se
die u brdovito podruje. Ova brda su dio gorja Debelu ark, ogra
nak su Antilibanonskog gorja i pruaju se sjeveroistono prema Ted
muru. U prolazu je Halid zastao i tu je usadio svoj u zastavu, po emu
Je prolaz dobio ime Senijjetul Ukab, to u prijevodu sa arapskog znai
Prolaz Orla. Nakon jednog sata odmora nastavili su dalje prema Guti
- irokoj zelenoj ravnici naikanoj naseljima, u kojoj lei Damask.
Ubrzo su stigli do mjesta Merd Rahit koji je bio nastanj en Arapi
ma iz velikog plemena Gassan. Upravo tada u Merd Rahitu se odr
avao vaar plemena Gassan. U ovom podruju se skupio veliki broj
izbjeglica iz podruja kroz koja je Halid nedavno proao, pa su se
pomijeati sa gomilom na vaaru. Pleme Gassan je postavilo nekoliko
odreda ratnika sa zadatkom nadgledanja puta iz pravca Tedmura. Ovi
odredi su bili toliko snani da su mogli zaustaviti Halidovu vojsku,
ako se usudi krenuti prema Merd Rahitu da poremeti vaar. Kada
je Halidova vojska stigla, kranski odredi na putu su im se suprot
stavili, ali su bili savladani u nekoliko minuta. Ubrzo su muslimani
bili u Merd Rahitu, napali su vaar, zarobili nekoliko ljudi i pokupili
znatne koliine dobara, nakon ega su se ulogorili van naselja.
Kada je stigao u ravnicu Gute, Halid j e poslao snane odrede da
proeljaju okolna naselja, pokupe plijen i da mu se kasnije pridrue
kod Basre, gdj e e mu se pridruiti i Ehu Ubejde. Halid je zaobiao
Damask i krenuo prema Basri.
Ehu Ubejde j e ve zauzeo pokrajinu Hauran, sjeveroistono od
rijeke Jermuk. Pod njegovom komandom su bila tri korpusa, njegov
vlastiti, Jezidov i urahbilov. Do sada, ovi korpusi nisu naili na zna-
352
Dublje u Siriju
ajniji otpor, pa tako nije bilo ni jedne znaajne bitke. Ali, nisu zauzeli
nijedno znaajnije naselje niti grad. Ebu Ubejdu je zabrinjavala Basra
- prijestolnica velikog plemena Gassan. U Basri su bile stacionirane
snane jedinice kranskih Arapa kao i bizantijska vojska, svi pod ko
mandom bizantijskih ofcira.
Jo dok j e Halid bio u podruju istone Sirije, Ebu Ubejde je od
luio zauzeti Basru. Poslao j e
' '.
OJt @
.
Sjever
1.k ' .
'
e
BASRA
.
..
.
..
D
W 1MASK
J
O
R
o
A
N
-
Amr bin El As
< Surahbil
Q Jezid
Ebu Ubejde
371
ZAUZIMANJE DAMASKA
Zauzimanje Damaska
Damask je bio poznat kao denet u Siriji. Ova blistava metropola
je imala sve to grad ini velikim i poznatim: materij alna bogatstva,
kulturu, hramove i voj sku. Vei dio grada je bio opasan masivnim zi
dinama visokim jedanaest metara, ali su predgraa bila nezatiena.
Utvreni dio grada je bio oko l 800 metara dug i oko l 000 metara
irok. U grad se ulazilo kroz estera vrata: Istona vrata, Tomasova
vrata, Dabija vrata, Faradis vrata, Keisan vrata i Mala vrata. Pored
sjevernih zidina grada tekla je rjeica Barada, ali je bila tako mala da
nije imala nikakvog voj nog znaaja.
Za vrijeme muslimanskog osvajanja Sirije namjesnik grada j e bio
Tomas, zet cara Heraklija. Bio je gorljivi kranin, ali i hrabar koman
dant, inteligentan i obrazovan. Njegov pomonik ili zamjenik j e bio
izvjesni Harbis, o kome se malo zna.
Komandant bizantijskog garnizona u Damasku j e bio Azazir, isku
san proslavljeni komandant koj i je veinu karijere proveo osvajaj ui
po istoku i ratuj ui protiv Perzijanaca i Turaka. Povrh svega je bio i
izvrstan borac koji nikada nije izgubio u dvoboju. Mnogo godina je
sluio u Siriji, pa j e perfektno govorio arapski jezik.
Garnizon u Damasku j e brojao naj manje 12 000 ratnika. Grad
Damask nije bio pripremljen za opsadu. Zidine su bile u izvrsnom
stanj u, ali nije bilo dovoljno zaliha hrane i vode za toliku vojsku i
stanovnitvo, barem ne dovoljno za sedmice ili mj esece opsade. Ne
bi bilo korektno optuiti Bizantijce za ovaj nedostatak, jer j o od vre
mena kada je Heraklije 628. godine porazio Perzijance nije bilo ni
kakve prijetnje Sirij i . Tek nakon poraza kod Ednadina, Bizantijci su
shvatili kakva opasnost se nadvila nad njih.
375
Halid ibn Velid
Heraklije je bio u Antiohi sa svojim generaltabom. Ve smo govorili
o tome kako je poslao jedan dio vojske da uspori muslimane kod Jaku
ze. Sada je poslao 5 000 vojnika kao pojaanje garnizonu u Damasku.
Komandant ovih snaga je bio poznati general Kulus koji je caru obeao
da e mu donijeti Halidovu glavu nabijenu na koplje. 1 Kulus je stigao u
Damask ba u vrijeme kada se odvijala bitka kod Jakuze. Sada je garni
zon Damaska brojao 17 000 ratnika. Kulus i Azazir su bili rivali i nisu se
podnosili. Svaki od njih je prieljkivao neuspjeh onog drugog.
Tomas je grozniavo radio na pripremama za opsadu. Skupljao j e
zalihe hrane, prvenstveno za potrebe vojske, ali ma koliko se trudio,
nije uspio sakupiti dovoljne rezerve za duu opsadu. Njegovi izviai
su neprestano pratili pokrete muslimana. Glavninu vojske je izveo
van grada da se priprema za bitku, a u gradu je ostavio snanu j edi
nicu. Njegova zamisao j e bila poraziti i potisnuti muslimane prije ne
goli uope zaponu opsadu grada. Stanovnitvo Damaska je napeto
iekivalo Halidov dolazak.
Halid j e organizovao neku vrstu taba muslimanske voj ske u koji
je uvrstio iskusne ofcire iz svih krajeva, Arabije, Iraka, Sirije i Pale
stine. O
y
aj tab je funkcionisao prvenstveno kao centar za prikuplja
nje i obradu obavjetaj nih podataka, ali je radio i neke druge tabske
poslove.2 Halid je inae pridavao veliki znaaj obavjetaj nim poda
cima, pa je njegov tab uvijek bio uz njega kako bi bio spreman na
iskoritavanje ukazane prilike.3 Ovaj tab j e ipak prije bio lini tab
komandanta nego tab kakav danas poznajemo.
Osim toga, Halid j e izvrio j o neke promjene u organizaciji ar
mije. Odabrao j e 4000 konjanika iz korpusa veterana iz Iraka i for
mirao jedinicu koj u historiari nazivaju "Pokretna armija". Potujui
voj nu struku mi emo ih nazivati "Mobilna jedinica". Ova jedinica j e
bila pod direktnom Halidovom komandom. Bila j e sainjena od same
muslimanske elite.
Iz Jakuze je Halid sada marirao sa svoj im korpusima. Vodei ele
ment je bio njegov lini korpus iz Iraka. Pratili su ih ostali korpusi, a
zatim ene i dj eca. Pridruile su im se i porodice koje su poslane iz
l Vakidi, 20.
2 Vakidi, 2/47.
3 Taberi, 2/626.
376
Zauzimanje Damaska
Iraka u Medinu prije poetka rizinog mara. Nakon tri dana mari
ranja putem za Dabij u, oko 20 kilometara nadomak Damaska vode
i element je otkrio snanu bizantijsku j edinicu koja im je zaprijeila
put. Ova j edinica j e broj ala oko 12 000 ratnika. Komandanti su bili
Kulus i Azazir. Tomas ih j e poslao van grada sa zadatkom da odbiju
muslimane. Ako to nije mogue, onda bar treba da uspore napredo
vanje muslimana i tako daj u vremena Damasku da se dodatno snab
dije hranom i ostalim zalihama. Tokom noi, muslimanska prethod
nica se ulogorila oko dva kilometra od Bizantijaca, a glavnina snaga
je logorovala malo dalje.
Merdu Sufer (
!
!
u
o
:
e
3
-
w
o
..
w
m
=
=
m
w
Zauzimanje Damaska
\
o
f
l
381
Halid ibn Velid
ali su bile manje nego prije mjesec dana. Sjeamo se da su muslimani
nedavno vodili tri bitke, kod Ednadina, kod Jakuze i kod Merd Su
fera. Sasvim je sigurno da su hiljade muslimanskih boraca izbaeni
iz stroja i nisu mogli uzeti uea u opsadi Damaska. Ako se oduzme
i odred ostavlj en u Fahlu, moe se pretpostaviti da su muslimanske
snage kod Damaska brojale oko 20 000 ljudi.
Halid je na istona vrata grada postavio korpus koji je operisao u
Iraku. U sastavu ovog korpusa je bila Mobilna jedinica. Najvei dio
muslimanskih snaga je bio pod komandom Rafa, a Halid je bio malo
dalje od istonih vrata sa rezervom od oko 400 konjanika. Uspostavio
je tab u jednom manastiru koji je od tada poznat kao Halidov ma
nastir. U manastiru su ivjeli monasi koji su pomagali muslimanima
i brinuli se za ranjenike. 1 Na svaka od preostalih vrata Halid je posta
vio snage od 4 ili 5 000 ljudi sa slijedeim komandantima:
Tomasova vrata -
urahbil, Dabija vrata - Ebu Ubejde, Vrata
Faradis - Amr b. As, Vrata Keisan - Jezid, Mala vrata - Jezid
Dao j e i odreene instrukcije komandantima korpusa:
l . Logorovati van domaaj a strelica
2. Stalno osmatrati vrata grada
3. Pomaknuti strijelce naprijed i eliminisati svakog neprij atelj -
skog strijelca koji se pojavi
4. Odbaciti nazad neprijateljske snage koje se pojave na vratima
5. U sluaju teih situacija traiti Halidovu pomo
Dirar j e komandovao jedinicom od 2 000 konjanika iz Mobilne je
dinice. Njegov zadatak j e bio patrolirati tokom noi praznim prosto
rom izmeu muslimanskih snaga i pomoi bilo kojem korpusu ako
bi bio napadnut.
Tako je zapoela opsada Damaska. Nikakve snage nisu mogle na
pustiti grad, ali su ipak pojedinci mogli neopaeno izai preko zidina
i vratiti se nazad. Tako je Tomas ipak mogao komunicirati sa Hera
klijem u Antiohi.
Na dan kada su muslimani stigli do zidina Damaska, Halid je izveo
dvojicu okovanih bizantij skih generala, Kulusa i Azazira, i postavio ih
Ovaj manastir se zvao Dairul Ahmer (Crveni Manastir). Danas ne postoji, ali je zabiljeeno
da se nalazio na oko 600 metara od istonih vrata Damaska u jednom vrtu. (Vakidi, 43.)
382
Zauzimanje Damaska
na mjesto odakle su ih Bizantijci mogli jasno vidjeti sa zidina. Obojici
je ponudio islam, ali su oni odbili, pa im j e Dirar odsjekao glave nao
igled njihovih voj nika. Sve to se dogaalo u blizini Istonih vrata.
Tokom tri slijedee sedmice nita se znaajno nije dogodilo. Bilo
je nekoliko manjih pokuaja Bizantij aca da probiju opsadu, ali su mu
slimani bez potekoa osujetiti ove akcije. Tokom dana su ispaljivane
strelice sa obje strane, ali bez naroitog uinka. Bit e to opsada do
gorkog kraja. Damask e biti opsjedan sve dok se ne preda.1
Nakon to je Haraklije uo za poraz njegovih trupa kod Merdu
Sufera i opsadu Damaska, poeo je sakupljati dodatne svjee snage.
Posljednji uspjesi muslimana su uzdrmali carstvo. Sada je i Damask
bio u opasnosti. Ako grad padne, ugled carstva e doivjeti straan
udarac i nee se moi popraviti bez mobiliziranja svih raspoloivih
voj nih resursa iz cijelog carstva.
Najvea opasnost za Damask je bio nedostatak namirnica. Tokom
prvih deset dana opsade Heraklije je formirao novi korpus od 12 000
ljudi sastavljen od ljudstva iz raznih garnizona iz sjeverne Sirije i De
zire.2 Ovaj korpus je krenuo iz Antiohe i sa sobom nosio velike zalihe
hrane. Komandant je imao nareenje da po svaku cijenu ue u Da
mask i da olaka muke opkolj enim snagama. Marirati su preko Homsa
i susreli se sa muslimanskim izviaima izmeu Homsa i Damaska.
Tano 9. septembra 634. godine ( 10. redepa 13. godine po Hidri)
do Halida j e dogalopirao muslimanski glasnik i izvijestio ga o dolasku
velikih bizantijskih snaga iz pravca Homsa. Za jedan dan bi ove snage
mogle stii do muslimanskog odreda rasporeenog u podruju Bejtu
Lihja. Ova vijest nije iznenadila Halida. Tako neto je i oekivao, pa
je blokirao put kod Bejtu Lihja.
Odmah j e naredio Diraru da sa 5 000 konjanika to prije stigne u
Bejtu Lihju, preuzme komandu nad svim tamonjim snagama i spri
jei Bizantijce da se probiju do Damaska. Upozorio je Dirara da ne
bude brzoplet i da trai pojaanje ako bi bizantijske snage bile pre-
l Prema Taberiju, 2/626., muslimani su koristili kata pul te tokom opsade, ali je to malo vje
rovatno jer muslimani tada nisu imali nikakvu posebnu opremu za opsjedanje, niti su je
znali koristiti.
2 U buk valnom prijevodu Dezira znai ostrvo. U ovom sluaju ovaj pojam oznaava pros
tor izmeu Eufrata i Tigrisa u podruju dananje sjeveroistone Sirije, sjeverozapadnog
Iraka i jugoistone Turske.
383
Halid ibn Velid
jake. Ali, Halidove rijei su bile uzalud potroene. Dirar jednostavno
nikada nije bio oprezan. Uzeo je Rafa sa sobom i odjahao. Usput
je pokupio snage kod Bejtu Lihja i stigao do lokacije Senijetul Ukab
(Prolaz Orla) gdje je postavio zasjedu.
Slijedeeg j utra j e bizantijska jedinica bila na vidiku. Muslimani
su ekali. Kada se glavnina snaga pribliila, Dirar je naredio napad.
Muslimani su izali iz zaklona i voeni do pojasa golim komandan
tom napali Bizantijce, ali su oni bili spremni. Vrlo brzo su se raspo
redili za odbranu. Bili su na visoijem terenu i u boljoj poziciji. Sada
su muslimani vidjeli cijelu bizantijsku jedinicu koja je bila dvostru
ko brojnija od njih. Ali, to nimalo nije zabrinj avalo Dirara.
estoko
je napadao i krio put ka unutranjosti neprijatelja pa je ubrzo bio
okruen. Bizantijci su ga prepoznali kao polugolog viteza i namje
ravali su ga zarobiti i pokazati Heraklij u. Nakon to je nekoliko puta
pogoen strijelama, savladan je i odveden.
Gubitak Dirara je razoarao muslimane, ali je Raf bio dostojan
nasljednik. Preuzeo je komandu i poduzeo nekoliko napada prema
mjestu gdje je bio zatoeni Dirar, ali nikako nije uspijevao razbiti
snani bizantijski front. Poslao je glasnika Halidu i zatraio pomo.
Sunce je jo bilo nad horizontom kad j e glasnik stigao do Halida.
Sada je Halid bio u velikoj dilemi. Nadolazea bizantijska jedinica je
svakako morala biti poraena i odbaena prema Homsu. To je bilo
mogue jedino ako on lino povede jake snage i na vrijeme stigne do
Bejtu Lihje. Ako bi Bizantijci uspjeli poraziti muslimane i probiti se
do Damaska, to bi moglo imati katastrofalne posljedice po snage koje
opsjedaju grad. Tu je bio i problem vremena. Ako bi odmah krenuo u
pomo Rafju, Bizantij ci iz Damaska e to vidjeti i pokuat e probiti
oslabljene opsadne snage. Zato je Halid odluio pokrenuti snage po
noi, kada to neprijatelj iz Damaska nee vidjeti.
Odmah se zapoelo sa pripremama. Komandu nad opsadnim sna
gama je preuzeo Ebu Ubejde. Nakon ponoi je jedna muslimanska je
dinica od oko l 000 ljudi zauzela poziciju kod Istonih vrata, a Halid je
pokrenuo Mobilnu jedinicu od 4 000 konjanika i odjahao prema Bejtu
Lihji. U rano j utro su stigli na bojno polje gdje se Raf borio protiv Bi
zantijaca. Borba je bjesnila, a ishoda nije bilo na vidiku. Muslimani su
estoko napadali, ali su Bizantijci bili vrsti kao stijena.
384
Zauzimanje Damaska
Kada se Halid pribliio bojnom polju, ugledao je jednog musli
manskog jahaa kako usamljen galopira prema bizantijskom frontu.
Prije nego ga j e Halid mogao zaustaviti, jaha j e ve stigao do fronta.
Bio je vitak, sav u crnom, sa prsnim oklopom na sebi, a naoruan
sablj om i dugim kopljem. Oko glave je omotao zeleni turban koji mu
je, poput maske, pokrivao lice, tako da su se vidjele samo njegove oi.
Jaha j e tjerao konja tako estoko da se inilo da su i konj i jaha pot
puno ludi. Raf je takoe primijetio ovog jahaa pa je rekao:
- Ovaj napada kao Halid, ali to sigurno nije on.
Tada je i Halid stigao do Rafja. Brzo je svoju vojsku prikljuio
Rafnoj i reorganizovao borbeni poredak. U meuvremenu je tajan
stveni maskirani jaha stigao do Bizantijaca i probadao ih svoj im ko
pljem na ope zadovoljstvo muslimanske vojske. Nakon to bi ubio
nekoliko voj nika, okrenuo bi konja i odgalopirao na drugi dio fronta
i ponovio napad probadajui po nekoliko Bizantijaca neprestano to
ponavljajui. Koliko god su muslimani nastojali prepoznati maskira
nog jahaa, nikako to nisu uspijevali. Niko ga nije poznavao. Njegovi
samoubilaki napadi su ohrabrili muslimane koji sada napadoe sa
novom snagom.
Maskirani jaha je ratovao samostalno, nije se pridruivao musli
manskoj glavnini niti krilima. Kao da je vodio neki svoj privatni rat.
Kada je nareen opi napad, jaha se pridruio ostalima i nastavio
probadati neprijatelj a. Halid mu se priblii, pa ree:
- O ratnie, pokai nam svoje lice.
Jaha oinu Halida estokim pogledom crnih oiju, okrenu se i
nastavi sa borbom na drugom dijelu fronta. Nekoliko Halidovih bli
skih suboraca rekoe maskiranom jahau:
- O plemeniti ratnie! Tvoj komandant te zove, a ti bjei od nje
ga! Pokai nam svoje lice i reci nam svoje ime da znamo koga emo
slaviti!
Maskirani j aha se opet okrenu i odgalopira na drugi dio fronta.
Kada je jaha opet prolazio pored Halida, ovaj ga zaustavi i ree:
- Dovolj no si uinio. Razgalio si naa srca. Ko si ti?
Vakidi, 27.
385
Halid ibn Velid
Maskirani jaha tad progovori, a Halid umalo ne pade sa konja od
iznenaenj a. Bio j e to enski glas.
- O komandante! Ja bjeim od tebe zbog stida. Ti si proslavljeni
komandant, a j a sam tek jedna od onih koje su pod hidabom1 Borim
se ovako samo zato to moje srce gori u vatri.
- Ko si ti?
- Ja sam Haula, Dirarova sestra. Moj brat je zarobljen. Moram ga
osloboditi.
- Tada doi i bori se sa nama - ree zaueni Halid.2
Muslimani su neprestano napadali. Oko podne Bizantijci poee
poputati i nekontrolisano bjeati sa bojnog polj a. Muslimani su ih
slijedili i pritiskati neprestanim napadima. Traili su Dirara, ali nj emu
nije bilo ni traga. Raspitivali su se, ali nisu uspjeli saznati da li je iv ili
mrtav. Tada im se srea osmj ehnula. Nekoliko lokalnih Arapa dooe
i rekoe da su vidjeli j edinicu od stotinu Bizantijaca kako sprovode do
pojasa golog zarobljenika prema Homsu. Halid naredi Rafu da uzme
stotinu najboljih konjanika i da pouri prema Homsu i po svaku cije
nu oslobodi Dirara. Raf to i uini. Sa sobom je poveo i Haulu.
Raf ubrzo sustie Bizantijce, napade ih i oslobodi Dirara. Kada su
se vratili, Halid je bio presretan ugledavi Dirara ivog.
Pod strahovitm pritiskom muslimana Bizantij ci su konano slo
mljeni. Sada vie nije bilo nikakvog organizovanog otpora. Bizantij
ska jedinica je slomljena i razbjeala se.
Muslimani ih nisu progonili j er su se morali to prije vratiti za
Damask. Opsadne snage oko Damaska su sada bitno oslablj ene. U
sluaju jaeg napada opsada bi mogla propasti. Zato j e Halid odvoj io
jedan konjiki odred pod komandom Samta b. El Esveda iji zadatak
je bio goniti i ubijati Bizantijce, a on se sa glavninom snaga vratio do
Damaska i prerasporedio opsadne snage.
Kada su vijesti o propasti bizantijske jedinice stigle u Damask,
tamo j e zavladalo ope razoaranje. Stanovnici Damaska su sve nade
bili usmjerili ka Herakliju i jedinici koju im je poslao u pomo. Hera
klije je takoe bio razoaran. Sada vie nije bilo vremena za okuplja-
l Hidab je marama kojom muslimanke pokrivaju glavu.
2 Vakidi, 28.
386
Zauzimanje Damaska
nje nove armij e. Preostali su mu jedino pregovori sa muslimanima ili
potpuni gubitak grada, stanovnitva i vojske u gradu.
Unutar zidina Damaska situacija j e dovedena do usijanja. Vladala
je opa nestaica, a nada u Heraklijevu pomo je potpuno skrena.
Jedna delegacija graana je dola kod Tomasa i preporuivala mu
mirnu predaju grada pod bilo kojim uslovima, ali je Tomas odbio.
Uvjeravao j e graane da su trupe unutar grada toliko snane da mogu
odbiti svaki muslimanski napad. Organizovane su zajednike molitve
i procesije oko crkava.
Tomas je bio hrabar ovjek. Odluio je poduzeti iznenadni napad.
U rano j utro, poetkom tree sedmice septembra mjeseca 634. godi
ne, Tomas je formirao snanu jedinicu od najboljih ratnika i odluio
napasti kroz Tomasova vrata. Sa druge strane je na tom podruju
bio urahbil sa svoj im korpusom o
d
S 000 ratnika. Tomas je zapoeo
napad snanom paljbom strijelaca i katapulta. Muslimani su odgovo
rili na salve Bizantijaca. Pod kiom neprijateljskih strelica poginulo je
nekoliko muslimana. Jedan od nj ih je bio Aban b. Seid, koj i se tek bio
oenio. Kada je mlada ula da je postala udovica, uzela je luk sa stre
licama i pridruila se muslimanskim strijelcima. Na zidinama grada
je stajao sveenik sa velikim krstom i bodrio voj nike. Mlada udovica
je ba njega odabrala kao svoju metu. Paljivo je nanianila i odapela
strelicu. Sveenik je pogoen u grudi i pao sa zidina zaj edno sa kr
stom. Muslimani su bili oduevljeni ovim pogotkom.
Nakon nekog vremena muslimani se povukoe van domaaja
neprij ateljskih strelica. Nisu mogli izdrati ovaj duel, j er je neprija
telj imao bolje lukove, a bili su i na boljoj poziciji. Bizantijci odmah
otvorie vrata, izaoe van zidina i rasporedie se u borbeni poredak.
Kada je prestrojavanje zavreno, Tomas naredi napad na urahbilov
korpus. Bio je u prvim redovima sa sablj om u ruci. Hroniari biljee
da je rikao kao kamila. 1
Dvije voj ske se sudarie.
urahbil je zauzimao
obalne gradove Akru i Tiru. Jezid i njegov brat Muavija su napredovali
prema Damasku i zauzimali luke Sidon, Arku, Debail i Bejrut.
Najvie vremena se potroilo na zauzimanje Cezareje. Jezid i
Muavija su opsjeli ovaj grad, ali je s mora bio otvoren pristup gradu.
Odatle je grad snabdijevan hranom, a dolazilo je i pojaanje. Uprkos
naporima muslimana Cezareja je ostala neosvojena. Opsada je pre
kinuta zbog operacija na Jermuku, ali e biti nastavljena i luka e biti
zauzeta 64. godine ( 19. godine po Hidri) . Do kraja 14. godine po
Hidri (635. godine), Palestina, Jordan i j una Sirija su bili u rukama
muslimana osim Cezareje i Jerusalima.
412
ZAUZIMANJE HOMSA
Zauzimanje Homsa
Krajem marta 635. godine (krajem muharrema 14. godine po
Hidri), Ehu Ubejde i Halid su napustili Fahl i krenuli prema sjeveru.
ekali su u Fahlu sve dok
urahbil nije zauzeo Baisan i Taberiju za
sluaj da mu zatreba pojaanje. Nakon to j e Taberija zauzeta, vie
nije izgledalo da e biti ikakvih otpora u Jordanu.
Nekoliko kilometara zapadno i j ugozapadno od Damaska prua
se travnata ravnica u muslimanskoj istoriji poznata kao Merdu Rum
- Poljana Rimljana. Ehu Ubejde i Halid su napredovali ovom rav
nicom s namjerom da obiu Damask i napreduju prema Homsu. A
onda se Ehu Ubejde sreo sa veom bizantijskom j edinicom.
Kad j e uo za sudbinu Baisana i Tabetije, Heraklije j e pretpostavio
da su muslimani kao strateki cilj odabrali Palestinu i Jordan. Znao j e
da j e u Damasku ostala odreena voj na sila da ga uva, ali j e po njego
vim procjenama bila preslaba. Zato je odluio zauzeti Damask izne
nada i na brzinu. Sa takvim ciljem j e poslao jednu snanu jedinicu sa
generalom Teodorusom na elu. Ova jedinica j e krenula iz Antiohe
preko Bejruta i prila Damasku sa zapada. Tek to se ova jedinica
pokrenula, Heraklije je uo da su se Ehu Ubejde i Halid pokrenuli iz
Fahla prema sjeveru, pa e stii pred Damask kad i Bizantij ci, koji u
tom sluaju nee imati nikakvih ansi da ponovo zauzmu grad. Zato
je Heraklij e naredio da se ove snage pojaaju dodatnim j edinicama i z
garnizona Homsa. Ovo pojaanje j e pod komandom ansa mariralo
iz Homsa direktnim putem za Damask.
Kada su muslimani stigli na ravnicu Merdu Ruma, Teodorus j e
ve bi o tu, pa su se vojske rasporedile u borbeni poredak. Toga dana
je stigao i ans iz Homsa sa svojom jedinicom. Borbeni poredak j e
bi o takav da j e Ehu Ubejde stajao naspram ansa, a Halid naspram
Teodorusa. Nije poznato kolike su bile snage Bizantijaca, ali se moe
pretpostaviti da su bile jaine barem dva snana korpusa. Nije ih mo
glo biti manje, jer se Bizantijci u takvom sluaju ne bi usudili suoiti
sa muslimanima. Ostatak dana su dvije vojske ostale na svoj im bor
benim pozicijama ekaj ui ko e se prvi pokrenuti.
415
Halid ibn Velid
Kada je pala no, Teodorus se odluio na taktiki manevar. Osta
vio je ansa sa njegovim snagama na borbenim pozicijama, dok se
on pod okriljem noi povukao, zaobiao Halida sa boka i pribliio se
Damasku. Namjeravao je angaovati glavninu muslimanske armije u
borbi sa ansom u ravnici Merdu Ruma, dok e on sa svojim kor
pusom na brzinu zauzeti Damask. Bio je to vrlo dobar plan. Pokret je
izveden perfektno. Tek nakon pola noi muslimani su shvatili da na
ravnici Merdu Ruma nedostaje pola bizantijske vojske.
U Damasku su Jezidovi izviai u samu zoru donijeli vijest o do
lasku Bizantijaca. Jezid je odmah izveo snage van grada. Muslimani
se nisu dobro osjeali unutar zidina. Na ravnicama su bili domaini,
pa su odabrali okolinu Damaska kao bojno polje. Nakon izlaska sun
ca poela je bitka izmeu Teodorusa i Jezida. Muslimani su odmah
bili snano pritisnuti jer su Bizantijci bili daleko nadmoniji. Jezid je
odolijevao sve do pred podne kada je situacija postala neodriva. A
onda je bizantijska pozadina napadnuta. Bila je to muslimanska ko
njica. Sve sami veterani iz Iraka sa brzom konjicom na elu. Halid i
njegovi borci su sasjekli bizantijske j edinice u komade. Nekolicina je
uspjela pobjei, a Teodorus j e poginuo. Ubio ga j e Halid u dvoboju.
Zarobljeno je dosta oruja i ratne opreme.
Prethodne noi je Halid prozreo Teodorusove namjere i predloio
Ebu Ubejdi da ostane sam i da se bori sa
U
~
l
Sjever
Rijeka Jermuk
Muslimani
_Rimljani
_Konjic
(
"
o
>
) !
z
o
)
"
3
L
ene su vikale:
- Neka je Allahovo prokletstvo na onog koj i bjei od neprijatelj a.
- Ako nas ne moete odbraniti od nevjernika, niste nai muevi.
Neke od njih su udarale u bubnjeve i pjevale podruglj ive pjesme.
ene nisu samo vikale i vrij eale. Napale su ih kiom kamenica, a
onda su i konje i jahae udarale motkama od atora. Ovo je bilo mno
go vie od onog to bi ponosni ratnik mogao podnijeti. Ogoreni
enskim napadom, vratili su se u bitku neopisivo ljuti. Amr je sada
pokrenuo drugi kontranapad sa veinom svog korpusa.
Na lijevom boku muslimana j e bilo slino. I Ovdje su Bizantijci
uspjeli probiti muslimanske redove. Bila je to voj ska generala Grega
rija protiv Jezidovog korpusa. Bizantij ci na ovoj strani su bili vezani u
lance, pa su se mnogo sporije kretali, ali je borba bila ea od one na
desnom krilu. Jezid je takoe iskoristio konjiku jedinicu za kontra
napad, ali je ona brzo odbijena. Jezidovi ratnicu su se povukli u logor.
Tamo su ih ekale ene. Vodile su ih Hind i Haula. Meu konjanicima
46
)ermuk
koji su napustili lijevo krilo bio je Ebu Sufan, a doekla ga je njegova
supruga H ind. Drala je motku u rukama i udarala njegovog konja po
glavi uzvikuj ui:
- Kuda, o sine Harbov? Vrati se u bitku i pokai hrabrost da bi ti
bili oproteni grijesi koje si poinio prema Allahovu Poslaniku.1
Ebu Sufan se brzo vratio nazad. I ostali vojnici su dobili svoje pa
se korpus ponovo okupio u bici. Hind je pjevala istu onu pjesmu koju
je pjevala na Uhudu:
"Mi smo kerke noi,
Nae mjesto je medu jastucima,
Ako krenete naprijed, zagrliemo vas,
Ako se povuete, odbaciemo vas,
I uskratiti vam ljubav:'2
Bilo j e oko podneva kada su se muslimanski korpusi na bokovima
estoko borili, a Halid je posmatrao ove akcije iz centra. Nije podu
zeo nita kako bi im pomogao. Smatrao j e da to nije ba neophodno.
Kad su se korpusi vratili u bitku, Halid j e odluio poslati konjiku
rezervu koja e im pomoi da to prije vrate prijanje pozicije.
Prvo j e pomogao desnom boku. Pokrenuo j e Mobilnu j edinicu i
konjiku jedinicu iz centra i napao Bizantijce sa bokova, dok je Amr
napadao sa fronta. Ubrzo je neprijatelj potisnut na poetne pozicije.
Sada j e Amr reorganizovao svoj korpus i bio spreman za dalju bitku.
Tada se Halid okrenuo prema lijevom krilu. Jezid j e ve zapoeo
snaan kontranapad sa fronta. Halid je odvoj io jednu jedinicu sa Di
rarom na elu sa zadatkom da sa fronta napada vojsku Dairdana
kako bi je vezao. Sa ostatkom konjice je napao bokove Gregorijeve
armij e. I ovdj e su Bizantijci potisnuti, ali mnogo sporije, j er su se lan
cima vezani Bizantijci sporije kretali (vidi kartu 21 na stranici 449) .
Dok se desni bok Bizantijaca povlaio, Dirar se probijao kroz Da
irdanovu vojsku, stigao do njega i ubio ga. Tada je pritisak nevjerni
ka postao tako teak, da se Dirar morao povui na poetnu pozicij u.
Prije nego je sunce zalo, bizantijski bokovi su potisnuti. Snage u
centru su prekinule kontakt i sve snage su se povukle na pozicije na
kojima su bile poetkom dana. Muslimani su uspjeli uspostaviti izgu-
Vakidi, 141.
2 Yakidi, 140.
47
Halid ibn Velid
bljenu ravnoteu. Naj ea borba je bila na desnom boku muslimana
gdj e je bio korpus Amra b. Asa. Tu su bili i najvei gubici. Bilo kako
bilo, ovaj dan je pripao muslimanima.
No j e prola mirno. Muslimanke su bile zauzete njegom ranje
nika, donoenjem vode i spremanjem hrane. Moral muslimana je bio
jak. Glavnina bizantijske vojske ih je napala, a oni su ih uspjeli odba
citi. Muslimani su i dalje bili u defanzivi, a dananji kontranapadi su
bili samo dio odbrambenih akcija.
U logoru Bizantijaca je raspoloenje bilo loe. Tog dana je ubijeno
hiljade njihovih vojnika. Muslimani su uspjeli odbiti sve njihove napa
de. Dirar je ak uspio napasti njihov centar i ubiti Dairdana . Bio je to
veliki gubitak, jer j e Dairdan bio cijenjen general. Mehan j e postavio
drugog generala na elo Dairdanove vojske. Bio je to general Kurin.
Jermenski dio vojske je sada pretpoinio Kanatiru, komandantu lije
vog krila. Bilo je to neophodno, jer e njihovi glavni napori sutra biti
usmjereni na desno krilo muslimana i desni dio muslimanskqg centra.
Bitka je prola stepen "sijevanj a varnica" i j o nije dola do stepe
na "estokog poara", ali je vatra sve vie bjesnila kad je idueg dana
bitka zapoela.
Gregorijeva armija, koja je vezana u lance, nije posebno angaova
na tog dana jer je prethodnog dana pretrpjela teke gubitke. Kurinova
vojska je napadala Ebu Ubejdin centar sa namjerom vezanja musli
manskih rezervi, a lijevo krilo Bizantijaca pod komandom Kanatira je
sa posebnom estinom napalo muslimansko desno krilo i urahbilov
korpus. Bilo je oito da je glavna taka napada spoj izmeu urahbila
i Amra b. Asa. Poetni napad je odbijen, ali je brojnost Bizantijaca
dala rezultate. Negdje pred podne je Kanatir uspio probiti musliman
ski front na nekoliko mjesta. Amrov korpus je odbaen u logor kao
i desni dio
urahbilovog korpusa, dok je lijevi dio jo uvij ek vrsto
odolijevao. Nekoliko prolaza se pojavilo na muslimanskom frontu.
Ponovo su muslimanke stupile u akciju sa motkama, kamenjem i
otrim j ezicima. Ponovo su se muslimani vratili na bojno polje. Jedan
od njih se povjerio svojim saborcima:
- Lake se suoiti sa Bizantij cima nego sa naim enama. 1
l Vakidi, 1 42.
48
L
t-
5
U
Jermuk
KARTA 21 .
JERMUK - DRUGI DAN
49
Halid ibn Velid
Muslimani su se povukli na drugu liniju i ponovo uspostavili odbra
nu. Amr je pokuao sa kontranapadom konjice i pjeadije, a nije uspio.
Za to vrijeme je jedna muslimanka trala prema Halidu. Imala je
dobru ideju i htjela j e to iskoristiti. Obratila se Halidu:
- O sine Velidov. Ti si plemeniti Arap. Znaj da ljudi ostaju sa svo
jim komandantima. Ako su komandanti vrsti, i ljudi su vrsti, ako j e
komandant poraen, i njegovi ljudi su poraenLl
Halid se ljubazno zahvalio i uvjerio je da komandanti musliman
ske vojske nee biti poraeni.
Sada j e Halid poslao konjiku rezervu na krilo Kanatira. U isto vri
jeme je Amrova konjica napadala lijevo krilo Kanatira, dok su i Amro
va i
urahbilova pjeadija napadale sa fronta (vidi kartu 22 na stranici
451) . Ovoga puta su Bizantijci ostali mnogo vri. Stotine muslimana
je palo u ovim kontranapadima, a Bizantijci su konano vraeni na po
etne pozicije. U sumrak je situacija bila kao na samom poetku bitke.
Ovaj dan je bio teak za muslimane, ali gubici neprijatelj ski su
bili mnogostruko vei. Borbeni moral muslimana je bio izuzetan, dok
je kod Bizantijaca bilo kritino. Bili su oaj ni. Svi njihovi napadi su
propali iako su plaeni tekom cijenom. Pozicije se nisu nimalo pro
mijenile u odnosu na poetak bitke. Mehan je izgrdio svoje generale,
koji obeae da e se idueg dana boriti mnogo bolje. Slijedei dan e
biti opredjelj ujui.
Halid i Ehu Ubejde su proveli no obilazei muslimanski logor.
Razgovarali su sa muslimanima i hrabriH ih. Ranjenici nisu obavezno
evakuisani u pozadinu. Samo oni koji su vrlo teko ranjeni poteeni
su bitke. Osrednja rana je znaila nekoliko sati odmora, a zatim na
zad na front.
etvrti dan bitke j e poeo sa napetim iekivanj em. Bizantijci su
znali da je ovaj dan odluuj ui. Sada e pokrenuti napad najeih
razmjera. Ako bi ovaj napad propao, svi njihovi napori e propasti.
Sad ili nikad.
Halid je takoe znao da je bitka dola do kritinog trenutka. Ishod
dananjeg dana e pokazati ko je pobjednik. Do tada j e ubijeno na
hiljade Bizantijaca. Ako danas pretrpe teke gubitke, oni vie nee
Yakidi, 142.
450
=
U
KARTA22.
JERMUK - TREI DAN
Jer muk
451
Halid ibn Velid
biti u mogunosti da poduzmu bilo kakav napad. Nakon toga e ih
muslimanski kontranapad unititi. Muslimanske snage su bile done
kle istroene. Strijelci u prvim redovima su pretrpjeli najtee gubitke,
pa je sada samo oko 2 000 njih bilo sposobno za borbu. Raspodijeljeni
su po 500 njih u svaki korpus. Openito su muslimani bili umorniji
od Bizantijaca, ali je moral muslimana bio izuzetan.
Halidova najvea briga je bilo desno krilo muslimana. Ipak, tjeila
ga je injenica da je tamo bio Amr b. As. Bio je to izvrstan general.
Samo je Halid bio bolji od njega. Amr je bio poznat kao najmudriji od
svih Arapa. Nijedan bizantijski general mu nije bio ravan.
Mehan je zapoeo dan napadom na desnu polovinu musliman
skog fronta, kao to je to uinio dan prije. Kad jednom uspije potisnu
ti ovaj dio muslimanske vojske, onda e se posvetiti ostatku. Sa ovim
planom su Kanatirove vojske Slavena i Jermena krenule naprijed i
napale Amra i urahbila. Amr je ponovo potisnut, ali ne tako daleko
kao j ue pa se muslimani ovoga puta nisu suoili sa svoj im enama.
Amrovi borci su odolijevali i nanosili teke gubitke Bizantij cima.
U urahbilovom sektoru su Jermeni uspjeli potisnuti muslimane
u logor. Jermene su podravali kranski Arapi pod komandom De
ble. Bio je to najdublji prodor na muslimanskom frontu.
urahbil je
usporavao ovaj prodor, ali ga nije mogao zaustaviti. Bilo je oito da je
vrijeme za Halida i njegovu rezervu.
Halid se najvie bojao napada po cijelom frontu. Ako bi se ne
prijatelj probio na vie mjesta, njegova rezerva ne bi mogla zatvoriti
sve te prolaze. Kada je vidio da Amr i
urahbil poputaju, naredio je
Jezidu i Ehu Ubejdi da pojaaju pritisak sa fronta i tako sprijee ne
prijateljske napade na lijevoj stranu muslimana.
Halid je odluio napasti Jer mene. Podijelio j e rezervu u dva j edna
ka dij ela. Jedan dio je dao Kajsu b. Zubejru a drugi je zadrao za sebe.
Galopirao je na elu konjice i napao Jermene sa sjevera. Sada je za
poeo kontranapad iz tri pravca protiv Jermena i kranskih Arapa.
Halid je napadao zdesna, Kajs slijeva a
----
-
DAN
Jermuk
453
Halid ibn Velid
Nakon to su se Jermeni povukli, Amr je pojaao pritisak na Sla
vene i potisnuo ih. Sada je urahbilova i Amrova pozicija poprav
ljena. Za to vrijeme je na lijevoj strani muslimanskog fronta voena
jednako estoka borba. Dok je rezerva muslimana bila angaovana
desno, Ehu Ubejde i Jezid su se borili vlastitim snagama.
Prema Halidovoj naredbi dva korpusa na lijevoj strani su napadali
dok se Halid borio protiv Jermena. U poetku su ovi korpusi potisnu
li Bizantijce, ali ne tako daleko. Iznenada su se muslimani nali pod
kiom strelica. Hiljade i hiljade strelica je letjelo. Prema nekim histo
riarima, strelice su zamraile taj dio bojita. 1 ak ni sunce se nije
moglo probiti. Mnogo muslimana je ubijeno i ranjeno. Sedam stotina
muslimana je ostalo bez jednog oka. Sa svih strana se moglo uti:
- O moje oi, o moj vid.2
Ehu Sufan je takoe izgubio jedno oko u ovoj akcij i.3 Ovaj etvrti
dan e muslimanski historiari nazvati Dan izgubljenih oiju.4 Nema
sumnje da je to bio najtei dan za muslimane u ovoj bici.
Muslimanski lijevi bok se sada povukao. Njihovi lukovi su bili
neefkasni protiv bizantijskih j er su bili manjeg dometa a i strijelaca
je bilo mnogo manje. Jedini nain da se izbjegne katastrofa je bilo po
vlaenje. Ehu Ubejde i Jezid su to i uinili. Kad su se vojske razdvojile,
ve je bilo kasno popodne. Muslimani su pretrpjeli teke gubitke.
Mehan i njegovi komandanti su odluili iskoristiti ovu prednost,
pa pojaae pritisak prije nego se muslimani oporave. Ponovo su se
vojske sukobile. Bizantijci su potisnuli muslimane i napali su najve
om estinom. Korpusi Ehu Ubejde i Jezida su odbaeni, osim Ikri
mine j edinice koja se borila na lijevoj strani Ehu Ubejdinog sektora.
Neustraivi Ikrime se nije povlaio, pa je pozvao ljude da poloe
zakletvu da se nee povui sve do smrti. Tako je i bilo. Zakletva j e
pala i Ikrimini ljudi su navalj ivali poput gladnih vukova. Ne samo da
je odbio neprij atelj a nego ih je Ikrime uspio napasti sa boka. Od 400
muslimana koj i su se sa Ikrimom zakleli svi su izginuli ili su teko
Vakidi, 146, 148.
2 Vakidi, 149.
3 Ve smo govorili da je Ebu Sufan izgubio oko u Taifu, ali neki historiari navode da je to
bilo na Jermuku.
4 Vakidi, 148.
454
Jermuk
izranjavani. Ovi muslimanski borci su nanijeli teke gubitke Bizantij
cima. Ikrime i njegov sin Amr su smrtno ranjeni.
Ebu Ubejdin i Jezidov korpus se ovoga puta nisu povukli u logor.
Nisu to ni morali j er su im se ovoga puta pridruile i njihove ene sa
sabljama u rukama. Znale su da je ova faza bitke odluuj ua. Dole
su sa sabljama i motkama. Meu njima su bile Haula i ena Zubejra
b. Avvama kao i Um Hakim koja j e vikala:
- Gaajte neobrezane u ruke.1
ta e ti te dlake Halide?
- Crpiu snagu iz njih dok se borim protiv neprijatelja, o Allahov
Poslanie.
- Dok god ih bude imao UZ sebe, bit e pobjednik ree mu
Poslanik, alejhisselam.
Zato je Halid ove dlake sa Poslanikove, alejhisselam, glave upleo
u svoju crvenu kapu. Halid je vrsto vjerovao u blagoslov Allahova
Poslanika, alejhisselam. 1
Halidova crvena kapa j e bila jedina njegova imovina koj u j e cije
nio i od koje se nikada i nipoto nije odvajao.
Bila j e potpuna tama kad j e Hali d sjedio na krvlju natopljenoj zemlji
u lijevom dijelu Ehu Ubejdinog sektora. Na jednom njegovom kolje
nu je bila glava njegovog dragog roaka Ikrime, a na drugom je leala
glava Ikriminog sina Amra. Due su izlazile iz njihovih tijela. Halid je
umoio prste u posudu s vodom i pustio da im voda klizne u poluotvo
rena usta. Tako su otac i sin umirali na rukama Allahove Sablje. Ikrime
je godinama bio jedan od najeih neprij atelja islama, a sada umire
kao ehid. Najtei dan na Jermuku je pripadao !krimi b. Ehi Dehlu.
I ova no je prola mirno, ako je mogu mir za iscrpljene i ranje
ne muslimane koji su se doveli do krajnjih granica izdrlj ivosti. Ehu
Ubejde je obiavao zaduiti jednog od ofcira da nou obilazi strae.
Ove noi je on sam to inio. Ofciri su bili tako umorni da Ehu Ubej
de nije imao srca nikog zaduiti ovim zadatkom. Zajedno sa neko
liko odabranih ashaba Allahova Poslanika, alejhisselam, zapoeo j e
kontrolu straara. Gdje god j e doao, naao bi ofcire budne uprkos
kraj njem umoru. Razgovarali su sa straarima i ranj enicima. Tu je bio
i Zubejr b. Avvam sa svojom enom.
1 Vakidi, 1 51 .
456
Jer muk
Petog dana bitke vojske su ponovo postrojene na iste linij e kao
i prvog dana bitke. Ali danas voj nici nisu bili tako vrsti i uspravni.
Pored svakog itavog borca je stajao po jedan ranjenik. Neki od njih
su jedva stajali, ali su staj ali. Halid j e palj ivo osmatrao neprijateljski
front. Pitao se da li e Bizantijci ponovo napasti, ali nije bilo nikakvog
pokreta tokom j ednog ili dva sata. Tada je istupio Mehanov izaslanik
sa prijedlogom da se zakljui primirje na nekoliko dana i da se obno
ve pregovori. Ebu Ubejde je zamalo prihvatio ovaj zahtjev, ali ga j e
Halid sprij eio. Halid je insistirao na vraanju izaslanika sa negativ
nim odgovorom dodavi:
- Mi urimo da zavrimo ovaj posao.1
Halid j e znao da j e u pravu. Bizantijci vie nisu bili spremni za
bitku. Ostatak dana j e proao bez sukoba. Halid je izdavao naredbe
za kontranapad i vrio reorganizacij u vojske. Sve konjike jedinice su
okupljene, pa je formirana snana konjica sa Mobilnom jedinicom kao
najboljim dijelom. Ukupna snaga ove konjice je bila oko 8 000 konja
nika. Slijedeeg dana e sablja osvete bljesnuti ravnicom Jermuka.
esti dan bitke je bio ist i jasan. Bila je to etvrta sedmica augusta
636. godine (trea sedmica redepa 15. godine po Hidri). Mirnoa
tog j utra nij e pokazivala znake pokolja koji e uslijediti. Muslimani
su sada bili neto svj eiji. Znali su za namjere svog komandanta. Bili
su eljni bitke i zavretka muka. Ispred njih su se protezali redovi
nervoznih Bizantijaca. Nisu vie izgledali tako samouvjereno kao na
poetku, ali su jo uvijek bili snani.
Kada se sunce pojavilo iznad Debelu Druza, Gregori j e izjahao
naprijed. Namjeravao je ubiti muslimanskog komandanta i tako de
moralizirati muslimane. Doao j e ispred muslimanskog fronta i tra
io "nikog drugog osim komandanta Arapa".2
Ebu Ubejde se pripremao da izae. Halid ga pokua odgovoriti od
toga jer j e Gregori bio proslavljeni borac, a tako je i izgledao. Svi su
mislili da j e bolje da Halid odgovori na ovaj izazov, ali Ebu Ubejde j e
bio nepopustljiv. Predao je Halidu zastavu i rekao:
1 Vakidi, 1 53.
2 Isti izvor.
457
Halid ibn Velid
- Ako se ne vratim, ti e komandovati armij om sve dok halifa ne
odlui drugaije. 1
Izjahao j e i suoio se sa Gregorijem.
Dva generala su se sukobili sabljama i to jaui. Obojica su bili
odlini majstori sa sabljama i pokazali izvrsnu predstavu. l Bizantij
cima i muslimanima je zastao dah. Tada se Gregori okrenuo i poeo
povlaiti. Uzvici radosti su se zauli iz muslimanskih redova. Ebu
Ubejde nije ni na kakav nain pokazivao svoj e raspoloenje. Jahao j e
za Gregorijem ne skidajui pogleda sa njega.
Napokon ga je Ebu Ubejde stigao. Gregori je paljivo kontrolisao
korak svog konja i pustio Ebu Ubejdu da ga stigne. Onda se naglo
okrenuo i zamahnuo sabljom. Njegov bijeg je zapravo bio trik. Htio
je uhvatiti Ebu Ubejdu nespremnog. Ali, Ebu Ubejde je bio majstor
kakav Gregori nikada nee biti. Bizantijac je uspio podii sablju, ali
nita vie od toga. Ebu Ubejde ga je pogodio u vrat. Nekoliko tre
nutaka je mirno sjedio na konju i udio se fzikoj konstituciji palog
Bizantij ca. Zatim je okrenuo konja ostavljaj ui za sobom mrtvog ge
nerala i njegovu zlatom i dragulj ima ukraenu sablju i ostalu opremu.
Ebu Ubejde nije pokazivao nikakvu sklonost ka tim vrijednostima,
iako su mu sada pripadale. Ovaj velikan je mirno odjahao nazad.
Kada se Ebu Ubejde vratio, Halid je odgalopirao da se pridrui
konjici koja je bila iza redova Amra b. Asa. Kad je stigao na svoje
mjesto, dao je znak za opi napad i cijeli muslimanski front je krenuo
naprijed. Vojske su se sudarile, ali muslimanski centar i lijevo kri
lo nisu pritiskali. Na desnom krilu muslimana je konj ica galopirala i
vrila obuhvat oko bizantijskog lijevog boka. Ovdje je Halid odvojio
jednu konjiku jedinicu da angauje neprijateljsku konj icu slijeva, a
sa ostatkom konjice je napao bok lijevog krila neprijatelja gdj e su bili
Slaveni. U isto vrijeme je Amr napadao sa fronta stranom estinom.
Slaveni su bili vrsti borci, ali su ostali bez podrke pa su odustali jer
su bili napadnuti sa fronta i sa boka. Povlaei se pred Halidovim i
Amrovim udarcima Slaveni su se povukli u centar meu Jermene.
Poto je lijevo krilo Bizantijaca slomljeno, Amr j e pokrenuo svoj
korpus naprijed, okrenuo ih nalijevo i sada napao Jermene sa lijevog
l Vakidi, 1 53.
458
Jermuk
boka. Meu Jermenima je zavladao nered koji su izazvali razbij eni
Slaveni u njihovim redovima. Za to vrijeme je Halid zakrenuo svoju
konjicu prema bizantijskoj, koja je ve bila u sukobu sa jedinicom
koju j e Halid malo prije toga odvoj io. Druga faza muslimanske ofan
zive j e poela sa urahbilovim napadom na Jermene sa fronta, dok ih
j e Amr napadao sa boka. Halid j e napao konj icu sa lijeva i potisnuo
je sa njene pozicije. Ova jedinica je nakon tekih gubitaka odgalopi
rala prema sigurnosti sjevera. Bilo im je dosta svega (vidi kartu 24 na
stranici 460).
Nemam namjeru obj anjavati Halidov plan jer e uskoro postati
tako oit. Ali jedna stvar mora biti istaknuta. Halid je odluio poti
snuti neprij ateljsku konj icu sa bojnog polja tako da pjeadija ostane
bez podrke. Na taj nain e biti bespomona kad bude napadnuta sa
boka i pozadine. Pjeadija bez konjice je bila potpuno bespomona.
Kada j e bizantijska konjica slijeva bila potisnuta, Mehan je priku
pio nj ene ostatke i pridruio j e drugim konjikim jedinicama. Tako je
formirao monu konjiku j edinicu i pokuao vratiti izgubljene pozi
cije. Prije nego j e ova mona konjica mogla ita uiniti, muslimanska
konjica ju je napala sa fronta i sa boka. Neko vrijeme se bizantijska
konjica hrabro borila, ali to je bila teka konjica i nije bila dorasla
Halidovoj lahkoj i brzoj konjici. Halid je munjevito manevrisao i ne
prestano obnavljao napade. Konano je bizantijska konjica pobjegla.
Nije bilo nikakvog naina da se spase, osim bijega. S nj ima je j ahao
bijesni Mehan. Sada je bizantijska pjeadija bila potpuno naputena.
S Mehanom je pobjeglo 4 000 konjanika. Meu njima je bilo i konja
nika iz redova kranskih Arapa.
U ovoj akciji konjice muslimani su primijetili da nema Dirara.
Nisu znali gdj e je, ali je Halid znao.
Jermeni su se estoko branili od Amra i urahbila. Dva musli
manska korpusa su postigla neke uspjehe, ali ne onoliko koliko su
navaljivali. Jermeni su zaista bili izuzetni borci. 1 Ebu Ubejde i Jezid su
takoe napadali sa fronta, ali su j e Kurinova voj ska i vojska u lancima
zadrale. Sada je Halid napao Jermene sa pozadine (vidi kartu 25 na
stranici 461) . Suoeni sa napadom iz tri pravca Jermeni su se rasuli.
Dibon u svom djelu .,Propast Rimskog carstva" opisuje Jermene kao najbolji dio bizan
tijske vojske.
459
Halid ibn Velid
KARTA 24.
JERMUK ESTI DAN DAN FA l i l l
U
t-
W
'i
460
Jermuk
KARTA25.
JERMUK - SESTI DAN DAN FA 1 1 1 i IV
461
Halid ibn Velid
Napustili su svoje pozicije i bjeali prema sjeverozapadu. Bio j e to
jedini pravac koji j e bio otvoren. Muslimanska konjica ih nije praga
nila, iako je to mogla. Ubrzano su se kretali u pravcu koji su smatrali
sigurnim, ali Halid je upravo to i elio.
Slomljena jermenska vojska zajedno sa Slavenima je bjeala pre
ma Vadi Rekadu. Ostatak Bizantijaca je sada shvatio svu beznade
nost situacije. Njihov bok i pozadina su bili potpuno izloeni. Poeli
su se povlaiti prema zapadu, ali organizovano. Ni ovga puta ih Halid
nije ometao.
Sunce jo nije bilo u zenitu kad je bizantijska armija bila potpuno
razbijena. Dio njih se povlaio u potpunoj panici, a dio se povlaio or
ganizovano. Stigli su do Vadi Rekada. Nakon povlaenja neprijatelja,
muslimani su se prestroj ili u jedinice sa kraim frontom i veom dubi
nom. Muslimanska konjica se kretala sjeverno od Bizantijaca, pa niko
nije mogao pobjei u tom pravcu. Prije nego su muslimani zatvorili
ovaj put, nekoliko hiljada Slavena i Jermena se ipak uspjelo izvui. Sada
je Heraklijeva armija ne samo poraena nego i potpuno zatvorena. 1
Sve to su tad Bizantijci prieljkivali j e to da budu to dalje od
muslimana. Sjeverni putevi su zatvoreni, ali je bijeg jo uvijek mogu
tamo gdje se Vadi Rekad mogao pregaziti. Ofciri su vodili voj nike
prema tim gazovima. Kada je vodea jedinica stigla do padina, sj urili
su se prema toku rijeke i poeli je prelaziti. Istona padina jaruge
kroz koju je tekao Vadi Rekad na ovom dijelu nije bila tako strma kao
na drugim dijelovima. Zapadne padine su bile mnogo strmije a blizu
vrha postaju potpuno strme sa obje strane puta formiraj ui usko grlo
gdje bi nekolicina hrabrih ljudi mogla zaustaviti itavu armij u.
Presretni zbog uspjenog bijega sa ravnice Jermuk Bizantijci su
urili putem prema zapadnim padinama jaruge. Kada su bili na sa-
Izjave nekih kasnijih zapadnjakih pisaca govore da je Halid iskoristio iznenadnu pjeanu
oluju koja je udarala u lice Bizantijaca. Ovo je potpuno netano. Nijedan muslimanski
historiar ne daje nikakve naznake o bilo kakvoj oluji. Dibon, 5/327., navodi da je bio
.,oblak praine i vjetar u lice Bizantijaca". Samo bi dijete moglo zamisliti da muslimanska
vojska od 30 000 ljudi moe izvesti tako iznenadan manevar i iskoristiti pjeanu oluju.
U to vrijeme se na bojitu komuniciralo preko kurira koji su jahali na konjima, pa je bilo
nemogue u jednom trenutku i iznenada pokrenuti cijeli front od 30 000 vojnika u napad.
To nije nita drugo nego neasni pokuaj Zapadnjaka da nau ispriku za poraz Bizanti
jaca.
462
Jermuk
mom vrhu, ugledali su muslimansku jedinicu koja ih je ekala sa isu
kanim sabljama. Ispred njih j e stajao do pojasa goli muslimanski vi
tez. Bio j e to svima poznati Dirar.
Tokom prole noi Halid je poslao Dirara sa 500 konjanika iz Mo
bilne jedinice da u irokom luku zaobiu neprijatelja slijeva i da za
uzmu pozicije iza Vadi Rekada i tako blokiraju njihovo povlaenj e.
Dirar je izvrsno obavio zadatak. Vodi mu je bio kranski Arap Ebu
Dueid.1 Dirar je doao na zapadnu obalu Vadi Rekada i sakrio svoje
ljude u blizini gaza. Sada je stajao sa svojim ljudima na vrhu zapadne
obale i gledao dolje prema umornim i zadihanim Bizantij cima (vidi
kartu 26 na stranici 464) .
Zatim se kia kamenja sruila na Bizantijce. Nekoliko njih je uspje
lo doi do vrha ali su odmah bili odsjeeni. Prethodnica Bizantijaca
je pod kiom kamenja pala na jedinice iza sebe, a oni opet na one iza
sebe i sve tako redom. Bizantijci su masovno klizili i sunovraivali se
sve do dna jaruge.
Glavni
anli Urfa
u Turskoj) . Bila je to operacija bez prolivanj a krvi (vidi kartu 29 na
stranici 481) .
Poto j e ovaj dio Dezire zauzet, Ebu Ubejde je predloio halif
Omeru da Ijada stavi pod njegovu komandu kako bi ga mogao kori
stiti za operacije na sjeveru. Halifa j e pristao i Ijad se preselio u Homs
sa dij eom snaga koje su dole iz Iraka.
U j esen 638. godine Ebu Ubejde j e poslao nekoliko jedinica da
jau na sjever kroz bizantijsku teritoriju sve do Tarsusa. Izmeu osta
lih, komandanti j edinica su bili Halid i Ijad. Halidov cilj je bio grad
Mara (dananji Kahramanmara u Turskoj ) . Grad je uvao bizan
tijski garnizon, pa je Halid zapoeo opsadu. Isprepadani Halidovom
prisutnou, Bizantijci su se pod pritiskom naroda predali pod uvj e
tom da vojska i narod budu poteeni. to se materijalnih dobara
tie, muslimani su mogli uzeti ta god su htjeli. Tako je i uinjeno.
Halid se vratio u Kinasarin vrlo zadovoljan. Plijen iz Maraa j e bio
nevjerovatnih razmj era. Voj nici iz ove ekspedicije su sada bili bogati
do kraja ivota.
Halid je bio jedan od najbogatij ih ljudi toga vremena. Tadanji
obiaj je nalagao da ratnik koji pobijedi protivnika u dvoboju uzima
svu imovinu poraenog. Osim ovog plijena tom ratniku je pripadao i
dio zajednikog plijena kao i svakom drugom. Halid je izlazio na dvo
boje kao nijedan drugi musliman toga vremena. Njegovi protivnici su
bili uglavnom generali od kojih su najbogatiji bili Perzijanci i Bizantij
ci. Ovi nesretnici su na svojoj odjei i opremi nosili itava bogatstva
od dragulja i ostalih ukrasa. Sve je to pripalo Halidu. Meutim, Halid
je bio izuzetno velikoduan. Sve to bi skupio u j ednoj bici potrajalo
bi samo do slijedee. Imao je dosta sluga u svojoj pratnji. enio se
mnogo puta i imao je desetine djece. Sve to je mnogo kotalo. Osim
toga, nakon svake bitke bi Halid iz svog vlastitog depa nagraivao
muslimanske borce koji su se naroito isticali u borbama.
479
Halid ibn Velid
Sve ovo j e bilo dobro poznato strogom i tedljivom halif Omeru,
koji to nije smatrao velikodunou. Ovaj izuzetni pravednik je mi
slio da je to rasipnitvo. 1
Kada se Halid vratio i z Maraa, velikoduno j e nagraivao voj nike
iz svog depa. Sada se ve pojavio izvjestan broj ljudi u muslimanskoj
vojsci koji su pjevali pjesme o generalima i to na pravi orijentalni na
in. Jedan od njih j e bio Eas b. Kajs, starij eina plemena Kinda, koj i
je spominjan ranije. Bio je veliki pjesnik. Doao j e Halidu u Kinasarin
i odrecitovao mu lijepu pjesmu koja j e veliala njegova osvajanja. Ha
lid mu j e za to dao 10 000 dirhema. Halifa Omer je odmah saznao za
to. Bilo j e to mnogo vie nego to j e halifa mogao podnijeti.
Eas nije ni slutio da, recitujui svoje stihove, zapravo kopa grob
Halidovoj vojnoj karijeri.
Halidova zarada iz dvoboja nije bila dio plae ni plijena. Plaa tadanjih komandanata
korpusa je bila izmeu 7 000 i 9 000 dirhema za godinu (Ebu Jusuf, 4. ).
480
+
O
~
e
HALEP
TADMUR
e
BI TLIS
. RUHA
(ANU URFA) e
NUSEJBI N
RESULEJN
HARRAN
e RAKKA
T
Sjever
C
F *
N )
7
.
O
]_
w
.
w
OPROTAJ OD ORUJA
Oprotaj od oruja
Neko vrijeme prije ekspedicij e u Mara, Halid se poeo kupati na
poseban nain. Kao to je sve dobro inio, Halid se isto tako dobro i
kupao. Imao je posebne preparate za to, u ijem sastavu je bilo i neto
alkohola. Za ove preparate se vjerovalo da imaju blagotvoran i oputa
jui efekat na tijelo kada se njima izmasira. Halid je u trlj ivao te prepa
rate u svoje tijelo i u tome uivao. Poslije te kupke, Halid bi bio osvje
en. Nekoliko sedmica kasnije, primio j e pismo od halife Omera:
"Obavijeten sam da trlja svoje tijelo alkoholom. Znaj da je Allah
zabranio tu supstancu kao i sve njegove forme. Poto je to tako i al
kohol i sve njegove forme su zabranjene. Allah je zabranio alkohol za
kupanje kao to ga je zabranio za pijenje. Ne stavljaj to na svoje tijelo
jer je neisto."1
Halid je mislio da je to malo prestrogo. Pisao je halif o tome i obja
snio mu nain pripreme ovog preparata i mjeavine alkohola te da se to
dobiva prokuhavanjem. Naveo je slijedei dokaz u svoju odbranu:
"Mi prokuhamo alkohol i on tako postaje preparat za kupanje a
ne alkohol."
Halifa mu je uzvratio:
"Bojim se da je Mugirina kua puna pogrenih postupaka. Neka te
Allah ne uniti zbog toga.'1
Na tome j e ova stvar zavrena. Nije poznato da li je Halid i dalje
koristio ove kupke.
l Taberi, 3/166.
2 Isti izvor.
3 Mugire je bio Halidov djed.
485
Halid ibn Velid
Nakon zauzea Maraa u j esen 638. godine ( 17. godine po Hidri)
halifa Omer j e saznao za Easovu poemu o Halidu i o 10 000 dirhema
koje mu je Halid dao. Halifa je zaklj uio da je to previe, pa makar to
bio i Halid. Poslao je pismo Ebu Ubejdi:
"Stavi Halida pred skup muslimana. Svei mu ruke njegovim tur
banom i skini mu kapu. Pitaj ga iz kojeg fonda je platio Easu. Da li
je platio iz svog depa ili iz ratnog plijena. Ako je platio od plijena,
onda je kriv za pronevjeru, ako je platio iz svog depa, tad je kriv za
rasipnitvo. U oba sluaja ga razrijei svih dunosti i otpusti.''
Bilo je to neuobiajeno pismo. Metod sasluanja optuenog koji j e
halifa naredio j e bio sasvim uobiajen kod Arapa. Ipak, bio j e to izu
zetno teak zadatak koji j e mogao izvriti samo ashab najvieg ranga,
pa je halifa izabrao Bilala, mujezina Allahova Poslanika, alejhisselam.
Predao mu je pismo, objasnio kako e postupiti i naredio mu da to
bre ode u Homs.
Bilal je stigao u Homs i predao pismo Ebu Ubejdi koji se zapre
pastio njegovom sadrinom. Jedva je povjerovao da je tano ono ta
ita, ali je halifna bila posljednj a. Poslao je po Halida.
U to vrijeme je Halid bio u Kinasarinu. Kada je stigao u Homs
otiao je u kuu
E
bu Ubejde gdje je saznao zbog ega je pozvan. Ebu
Ubejde mu j e objasnio optubu protiv njega i traio da se izjasni o
tom pitanj u. Halid je bio zaprepaten. Zatraio je malo vremena kako
bi se posavjetovao sa svoj om sestrom, pa je Ebu Ubejde pristao.
Halid je posjetio svoju sestru Fatimu i iznio joj svoj sluaj . Nakon
konsultacija sa sestrom Halid se vratio Ebu Ubejdi i rekao da ne osje
a nikakvu krivnj u u vezi sa tim sluajem. Onda su dva generala otila
do mjesta gdje j e bio okupljen veliki broj muslimana. Na j ednom mje
stu je bila podignuta platforma na kojoj su sjedili Halid i Ebu Ubejde
gledaj ui skup muslimana. Do Ebu Ubejde je sjedio Bilal.
Nekoliko minuta je vladao potpuni muk. Muslimani nisu znali za
to su skupljeni. Bilal je upitno gledao u Ebu Ubejdu koji je zakrenuo
glavu. Posluao je halifnu naredbu onoliko koliko je to bilo neophod
no. Ebu Ubejde nije mogao uestvovati u Halidovom poniavanju.
Bilal j e mogao initi ta mu je bilo nareeno.
l Taberi, 3/167.
486
Oprotaj od oruja
Bilal je shvatio Ehu Ubejdin stav o svemu ovome. Ustao je i pogle
dao u Halida. Zatim je glasom koji je mogao uti cijeli skup rekao:
- O Halide, jesi li dao Easu 10 000 dirhema iz svog depa ili od
plijena?
Halid je buljio u Bilala. Nije mogao vjerovati da se sve to dogaa.
Bilal je ponovio svoje pitanje, ali je Halid prvi put u svom ivotu
bio zapanj en. Kada je prolo jo neko vrijeme a odgovora nije bilo,
Bilal je ustao i rekao Halidu:
- Halifa j e tako naredio.
Skinuo je Halidov turban i vezao mu ruke. Zatim je opet upitao:
-
ene
su izale na ulice predvoene onima iz Benu Mahzuma, nariui i
udarajui se u prsa. Halifa Omer je takoe uo ovu vijest, a sada j e
uo i naricanje. Bi o j e strano ljut. Kada je postao halifa, Omer j e
strogo zabranio naricanje za umrlim muslimanima. Zato aliti za
onim ko upravo odlazi u Denet? Prekrioce ove zabrane bi na licu
mjesta kanjavao biem.2
Sada j e opet uo naricanje. Ustao je sa poda svoje sobe, uzeo bi i
krenuo ka vratima. Naricanje odmah mora prestati. Kada je stigao do
kunih vrata, zastao je i zamislio se. Ipak, ovo nije bila obina smrt.
Nije umro bilo ko, nego j e umro Halid, sin Velidov. A onda je zauo
pla iz susjedne kue, u kojoj j e ivila njegova ki Hafsa, udovica Alla
hova Poslanika, alej hisselam. I ona je plakala za Halidom.3
Halifa se vratio. Bacio je svoj bi i ponovo sjeo na pod. Samo tada
je halifa Omer napravio iznimku.
- Neka ene Benu Mahzuma kau ta imaju o Ebu Sulejmanu jer
one ne lau - rekao je halifa.4
U Homsu, desno od puta za Hamu se moe vidjeti dobro nj ego
van vrt. U vrhu vrta je damija Halida sina Velidovog. Impozantna je
to damija sa dvije munare. Pod damije je pokriven tepisima. Strop
damije nose etiri snana stupa. Stubovi nose pet kupola od kojih j e
najvea ona u centru, a sa nje visi nekoliko lustera obj eenih na lance.
U sjeverozapadnom uglu damije je Halidovo turbe.
Posjetilac prolazi kroz vrt i harem damije, skida obuu i prolazi
kroz vrata. Kada ue, na desnoj strani moe vidjeti Halidovo turbe
ukraeno mermerom i natkriveno malom kupolom tako da turbe daj e
utisak male damije smjetene u velikoj . Tada posjetilac proui fatihu
i zadubi se u misli o ovjeku koji j e prozvan Allahovom Sabljom.
I Ibn Kutejba, 267.
2 Taberi, 2/614.
3 Jakubi, Tarih, 2/ 1 57.
4 lsfahani, 19/89.
493
DODATAK A
LITERATURA
Literatura
l . Ibn Hiam: Es-Siretu en-nebevijje, Kairo, 1955.
2. Vakidi, Megazi Resulillah, Kairo, 1948.; Futuhu'-am, Kairo,
954.
3. Ibn Sa'd: Tabakatu'l-kubra, Kairo, 1939.
4. Ibn Kutejba, El-Me'arif, Kairo, 1939.
5. El-Ja'kubi: Tarihu'l-Ja'kubi, Bejrut, 1960.; El-Buldan, {?), 1892.
6. El-Belazuri: Futuhu'l-buldan, Kairo, 1960.
7. Dinavari: Ahbaru't-tival, Kairo, 1960.
8. Et-Taberi: Tarihu'l-umemi ve'l-muluk, Kairo, 1939.
9. El-Mes'udi: Murudu'z-zeheb, Kairo, 1892.
10. Jakut: Mu'demu'l-buldan, Teheran, 1965.
l l . Ehu Jusuf: Kitabu'l-harad, Kairo, 1 962.
1 2. Edvard Gibon: Propast Rimskog carstva, London, 1954.
13. Alojz Musil: Srednji Eufrat, Njujurk, 1927.
497
DODATAK B
BILJEKE l OBJANJENJA
Biljeke i objanjenja
Biljeka 1: Deseterica obradovanih
Ovih deset ljudi su poznati kao "Aeretu-1-mubeere", u bukval
nom prijevodu: "deseterica obradovanih dobrim vijestima". Zbog ne
usporeivih doprinosa islamu, jo za njihova ivota, Allahov Poslanik,
alejhisselam, im j e obeao da e ui u Dennet. Mi emo upotrijebiti
termin "Deseterica obradovanih". Radi se o slijedeim ashabima:
Ehu Bekr, Omer, Osman, Alija, Zubejr b. Avvam, Abdurrahman
b. Avf, Sad b. Ehi Vekkas, Talha b. Ubejdillah, Ehu Ubejde b. Derrah,
Said b. Zejd.
Biljeka 2: Halid i Jemen
Raniji historiari biljee da je Halid poslan u Jemen da objanj ava
islam ljudima u toj pokraj ini, te da nije imao uspjeha, pa je Allahov
Poslanik, alej hisselam, poslao hazreti Aliju. Dalje se navodi da je ha
zreti Alija uspio u tome. Istina j e da j e hazreti Alija bio u Jemenu i
da je tamonje ljude preveo na islam, ali je nevjerovatno da je prije
njega tamo poslan Halid. Bio bi to preteak zadatak za novopridolog
muslimana kao to je bio Halid. To je bio zadatak za ashaba najvieg
ranga kao to je to bio Alija.
Takoe se biljei da j e Halid tamo prolio krv, a poznato j e da u
Jemenu nije bilo prolivanja krvi od Halidove ruke. Halid se vratio iz
Nedrana u januaru 632. godine (Ibn Hiam, 2/594), dok je hazreti
Alija otiao u Jemen u decembru 631. godine (Ibn Sad, 687). Moda
je blizina Nedrana i Jemena nainila zbrku kod ovih historiara.
501
Halid ibn Velid
Biljeka 3: Datumi operacija protiv odmetnika od islama
Poznati su datumi dogaaja u ovim operacijama sa vie ili manje
preciznosti ukljuujui i formiranje l l korpusa. Poslije toga rani hi
storiari ne navode tane datume ostalih dogaanj a.
Takoe znamo da je itava operacija zavrena do kraja l l. godine
po Hidri. Poznato je da se Bitka na Jemami odigrala poetkom zime
("Hladnoa je dolazila" - Taberi, 2/518). Poznata je i hronologija bitaka.
Iz ovih informacija sam crpio pribline datume dogaanja koja
su u ovom djelu opisivana, oslanj aj ui se na svoje ratno iskustvo i
prosudivanj e. Tako npr. treba toliko i toliko vremena da snage predu
put od take A do take B, treba toliko i toliko vremena za pripreme
za bitku, zatim toliko vremena za administrativne poslove prije slije
dee bitke itd.
Moje procjene ne mogu biti potpuno tane, pa sam te datume
odreivao sedmicama a ne tanim datumima. Moe biti nekih neta
nosti, ali svakako ne vie od jedne sedmice.
Biljeka 4: Plan za invaziju na Irak
Rani historiari navode neke verzije u vezi sa planom halife Ebu
Bekra za invaziju na Irak. Navodi su ovakvi:
502
a. Halifa Ebu Bekr j e naredio dvoj ici generala da udu u Irak i to
Halid "odozdo" preko Ubulle i !jad b. Ganem "odozgo" preko
Muzeje. !jad je tada bio u podruju sjeverne Arabije izmeu
Nibada i Hidaza.
b. Hira j e data kao kraj nji cilj obojici generala. Koji prvi stigne do
Hire, bit e glavnokomandujui muslimanske armije u Iraku.
C. Glavnokomandujui e tada ostaviti dovolj no snanu jedinicu
da uva Hiru, a sa glavninom vojske e nastaviti sa borbama i
osvojiti imperijsku prijestolnicu Ktesifon.
Sumnjam u tanost ovih navoda iz slijedeih razloga:
a. Halifa Ebu Bekr je izdano pomagao Halidu u borbama protiv
odmetnika i ne bi ga nipoto stavio pod komandu Ijada b. Ga
nema koji je, kao vojskovoa, bio daleko ispod Halidove klase.
Biljeke i objanjenja
b. Halifa Ebu Bekr je preferirao koncentraciju snaga to se moe
vidjeti iz njegovog ponaanja tokom operacija protiv odmetni
ka. Pri invaziji na Irak, malo j e vjerovatno da bi halifa prekrio
ovaj princip i podijelio snage u dva dijela poslavi ih u dva pot
puno odvojena podruja i tako ih onemoguio da pomognu
j edni druge. Invazija sa dva pravca je ponekad poeljna, ali
ne u ovom sluaju zbog enormne snage perzijske imperijalne
armije, koja bi lake savladala dvije potpuno odvojene musli
manske armije.
C. Da j e Ktesifon odreen kao cilj, Halid bi ga sigurno napao.
Taberi navodi da j e Halid pri samom kraju svojih operacija na
mjeravao napasti Ktesifon, ali se nije usudio bojei se da halifa
to nee odobriti. Nigdje nema ni spomena da je halifa odluio
zauzeti Ktesifon, pa onda odustao od te namjere, niti j e to ika
da Halidu spominjao.
d. !jad j e napao Devmetul Dendel i tu je zastao, pa mu j e Halid
pomogao. Ako j e njegov cilj bio "zauzeti Irak odozgo", nije bilo
nikakve potrebe da se uputa u ozbilj ne sukobe u regionu koji
je daleko od njegovog cilja kad su postojali bolji putevi. Jedini
ce pod komandom !jada b. Ganema nisu bile posebno snane.
Njegov cilj j e vjerovatno bio samo Devmetul Dendel. Vero
vatno j e halifa namjeravao poslati !jada da pomogne Halidu
u Iraku, ali tek nakon to obavi posao u Devmetul Dendelu.
Tako j e kasnije i bilo.
Biljeka 5: Bitka kod Rijeke
Opis ove bitke je uzet iskljuivo od Taberija, koji ovu bitku smje
ta kod Mezara i naziva je i po Mezaru i po Rijeci (Sinjj ). Balazuri (str.
243) takoe spominje bitku kod Mezara dok Ibn Ishak i Vakidi ne
spominju nikakve akcije u regij i Kazima-Ubulle-Mezar.
Prema Jakutu (4/468) Mezar je etiri dana putovanj a od Basre na
putu za Vasit na Jednookom Tigrisu. Veruje se da je Mezar bio pozi
cioniran na mjestu dananjeg Azeira na desnoj obali Tigrisa.
503
Halid ibn Velid
Treba dodati da je Mezar oko 120 kilometara od Rijeke i oko 45
kilometara od Eufrata. Zbog toga se ne moe doi do njega bez op
senih priprema i brodova za prelazak rijeka. Nema ni spomena da je
Halid prelazio bilo koju rijeku dok je odlazio za Mezar. Da su vrene
pripreme za prelazak rijeka, onda bi to svakako bilo zabiljeeno, kao
to je zabiljeeno Halidovo koritenje brodova nakon Uleisa. Prelazak
Eufrata je suvie ozbiljan poduhvat i hroniari bi ga sigurno zabiljeili.
Verujem da Halid nikada nije preao Rijeku. Nijedan tadanji arap
ski komandant ne bi preao tako veliku rijeku i ostavio nekontrolisa
nim prostor izmeu sebe i pustinje. Tim prostorom bi u tom sluaju
neprij atelj mogao slobodno manevrisati. Pogotovu se to ne bi smjelo
dopustiti monoj perzijskoj armiji. Strategija Halida i svih arapskih ko
mandanata poslije njega je bila dranj e blizu pustinje ili osiguravanje
brzog povlaenja u nju. Poto je Halidov cilj bila Hira, prelazak Rijeke
i Eufrata bi bilo znatno odstupanje od cilja. Zbog svega navedenog mi
slim da je ova bitka zapravo bitka na Rijeci a ne bitka kod Mezara.
Biljeka 6: Datumi operacija u Iraku
Datumi nekih bitaka su preuzeti od ranih historiara, ali oni nisu
naveli datume svih bitaka. Poznato je da je Halid u muharremu mje
secu napustio Jemamu i marirao prema Kazimi. Bitke kod Rijeke,
Velede i Uleisa su bile u seferu mjesecu. Hira je zauzeta u rebiul
- evvelu. Takoe je poznat priblian datum Halidovog stizanja u Firaz
i taan datum bitke kod Firaza. Datumi ostalih bitaka, od Enbara do
Zumejla, nisu zabiljeeni. Odredio sam ove datume na osnovu voj
nog promiljanja kao to sam to inio opisujui operacije protiv od
metnika, pa sam ove datume odredio u sedmicama, a ne precizno.
Biljeka 7: Kamile i voda
Postoje legende da kamila u svom organizmu ima posebno mjesto
gdje uva odreene rezerve vode kojima se koristi tokom nekoliko
dana napornog putovanja kroz pustinju. Jahai bi u krajnjoj nudi
zaklali kamilu i domogli se svjee vode. Ovo je potpuno netano.
504
Biljeke i objanjenja
Zapravo j e miino tkivo kamile sposobno apsorbirati vee kolii
ne vode nego druge ivotinje i tako due izdrati naporna putovanja
kroz pustinju bez pijenja. Legenda o rezervoaru vode unutar kamile
je samo legenda.
Biljeka 8: Datum osvajanja Damaska
Mnogi rani historiari i svi skoro kasniji odreuj u datum zauze
a Damaska kao redeb mjesec 14. godine po Hidri (septembar 635).
Vakidi j e jedini od ranih historiara koji smatra da se to dogodilo i
tavu godinu ranije, dakle redeba mjeseca 13. godine po Hidri. Ovaj
posljednji datum smatram tanim. Postoje mnogi pokazatelji u ranij im
zapisima od kojih se veina vee za smrt halife Ebu Bekra koj i je umro
22. dumadel ahira 13. godine po Hidri - oko mjesec prije zauzea
Damaska i otputanj a Halida sa mjesta komandanta armije u Siriji.
Halifa Omer je poslao pismo Ebu Ubejdi u kojem ga imenuje za ko
mandanta muslimanske vojske u Sirij i za vrijeme dok je trajala "velika
bitka': Ova "velika bitka
"
nije mogla biti kod Ednadina koja je bez sum
nje bila u dumadel - ula 13. godine po Hidri. Neki pisci navode da je
to bila Bitka kod Jakuze, a to ne moe biti tano jer je ova bitka trajala
samo jedan dan. Neki misle da je pismo stiglo tokom Bitke kod Jermu
ka, ali to je netano jer je ova bitka voena 1 5. godine po Hidri.
Svi raniji historiari navode da je Omerovo pismo dolo do Ebu
Ubejde dok su muslimani opsjedali Damask i da Ehu Ubejde nije re
kao Halidu nita o tome dok grad nije zauzet. Ova verzija je najvje
rovatnije tana, a ako j este, tad Damask nije zauzet u redebu 14. go
dine po Hidri. Informacija o smjeni Halida nije mogla biti sakrivana
od muslimana itavu j ednu godinu. To je bilo mogue samo nekoliko
sedmica ili najvie jedan mjesec.
Ugovor o predaji Damaska je potpisao Halid kao komandant, a
Ebu Ubejde kao svjedok. Vakidi je u slijedeem stoljeu lino vidio
ovaj ugovor. U tom sluaj u je nemogue da j e Halid potpisao ovaj
ugovor kao komandant kad je ve svima bilo poznato da je smijenjen.
Halid j e potpisao ovaj ugovor j o uvijek mislei da j e on komandant.
505
Halid ibn Velid
Prema Vakidiju (62) muslimani su poloili prisegu Omeru kao hali
f 3. abana 13. godine po Hidri nakon opsade Damaska. To je bilo na
kon Halidovog povratka iz Merdu Dibada, a nakon pada Damaska.
Bitka kod Fahla je, prema svim historiarima, voena u zul kadeu 1 3.
godine po Hidri. Svi su zabiljeili da je to bilo nakon zauzea Damaska.
Postoje neslaganja oko duine trajanja opsade Damaska i to od
j edne godine do sedamdeset dana. Ja mislim da opsada nije trajala
vie od jednog mjeseca. Da je opsada trajala due, Heraklije bi si
gurno vie puta pokuao pomoi izgladnjelom Damasku. Ako je u
mjesecu zul kadeu podigao veliku vojsku za bitku kod Fahla, zato je
ne bi iskoristio za pomo Damasku. U svakom sluaju, stanovnitvo i
vojska unutar Damaska ne bi izdrali bez dopreme hrane due od tri
ili etiri sedmice.
Zakljuujem da j e Vakidijeva verzija ispravna. Imajui sve ovo na
umu, Damask je zauzet oko 20. redeba 1 3. godine po Hidri nakon
opsade koja je trajala oko jedan mjesec.
Biljeka 9: Jermuk - suprotstavljene snage
Postoje razlike u miljenjima oko snaga suprotstavljenih vojski na
Jermuku. Kako se to esto deava, svaka strana pokuava umanjiti
brojku koja pokazuje snagu vlastite vojske a uveati brojku neprijate
lja, kako bi pobjeda bila to briljantnija ili poraz to manje sraman.
Muslimanski historiari iznose slijedee podatke o snazi Bizan
tijaca:
a. Taberi na jednom mjestu (2/598) govori o 200 000 Bizantijaca.
Na drugom mjestu (374) on citira Ibn Ishaka koji kae da ih j e
bilo oko 1 00 000 ukljuujui 1 2 000 Jermena i 12 000 kran
skih Arapa.
b. Balazuri ( 140) iznosi brojku od 200 000 Bizantijaca.
C. Vakidi ( 107) potpuno pretjeruje i iznosi nevjerovatne brojke, ali
navodi realan broj Bizantijaca vezanih u lance (oko 30 000).
Kao zapadni pisac, Gibbon (5/325) uzima podatke od ranijih bi
zantijskih pisaca i navodi da j e bilo oko 1 40 000 Bizantijaca ukljuu
jui i 60 000 kranskih Arapa.
506
Biljeke i objanjenja
Cij enim da je brojka od 200 000 Bizantijaca preuveliana, j er bi
bilo vrlo teko koncentrisati toliku vojsku na bojnom polju, a tu su i
problemi pokreta i logistike.
Zapadnjaci pokuavaju umanjiti broj Evropljana u sastavu bizan
tijske vojske iznosei cifru od 60 000 kranskih Arapa na strani Bi
zantijaca. Tadanja Sirija ni u kom sluaju nije mogla dati toliki broj
voj nika. Ovo je neasni pokuaj zapadnjaka da sramotu poraza na
Jermuku prebace na kranske Arape. Dok Gibbon odreuje udio od
40 posto Arapa u sastavu bizantijske vojske, Ibn Ishak navodi da ih j e
bilo oko 1 2 posto.
Pretpostavljajui da obje strane pretjeruju, smatram da je na Jer
muku bilo oko 1 50 000 Bizantijaca, ukljuujui i saveznike. Taberi na
jednom mjestu (2/592) navodi da je bilo oko 40 000 muslimanskih
voj nika i 6 000 u rezervi, dok na drugom mjestu (3/74) citirajui Ibn
Ishaka navodi da ih je bilo 24 000 protiv 100 000 Bizantijaca. Belazuri
( 141 ) se slae sa Ibn Ishakom, dok Vakidi ( 144) iznosi da j e musli
manska vojska brojala oko 41 000 boraca. Ja smatram da je muslima
na bilo oko 40 000.
507
RECENZIJA
Recenzija
Ljudska povijest prepuna je velikih dogaaja i linosti, koji su j e
na sebi svojstven nain i obiljeili. Pamte se oni najvei meu nj ima i
oni trajno inspiriu budue narataje. Svaka velika civilizacija, a islam
je nesumnj ivo jedna od njih, ima svoje velikane. Hrabrih musliman
skih vojskovoa, kojima se svijet divio ili j e od njih strahovao, bilo
je zaista mnogo. Nesumnj ivo prvo ime junaka u muslimana j e Halid
b. Velid. Ashab i vojskovoa koj i u petnaest godina komandovanja
muslimanskim trupama i etrdeset jednoj bici nikada nijednu bitku
nije izgubio. Pobijedio je na Uhudu i nepobjedivu vojsku Poslanika
Islama. Prvi je muslimanski komandant koji je, jednu za drugom, po
nizio dvije tada naj monije imperije svij eta: Perziju i Bizantiju.
Iako je ivio prije gotovo etrnaest stoljea, Halid b. Velid, r. a. ,
j e bio predmet interesovanja brojnih znanstvenih radnika. Njegova
snaga, vjetina, strategija i pobjede postat e veoma zanimlj ivi za na
une studij e.
Knjiga koja je, potovani itaoe, u Vaim rukama plod je petogo
dinjeg autorovog i jednogodinjeg rada na prijevodu. Ona je mnogo
vie od nabrajanja historij skih injenica. Autor je preao preko sedam
hiljada kilometara, geografski istraio spomenuta podruja, a prevo
dilac je nastojao sve to vjerno doarati i pojasniti broj nim mapama,
nazivima i pojanjenj ima.
Po prvi puta smo u prilici na bosanskom jeziku itati obimnu gra
u sabran u u zasebnom djelu o nepobjedivom vojskovoi koga j o Po
slanik prozva Isukanom Allahovom sabljom. To je ujedno i prilika da
se poblie upoznamo sa ovim velikanom, da se vratimo u to vrijeme i
napravimo poreenje sa dananj im nainom razmiljanja i borbe.
51 1
Halid ibn Velid
itaj ui Halidove dijaloge voene sa njegovim suvremenicima,
uviamo j ednostavnost i vjersku predanost ovog velikog ratnika. Bio
j e obian smtrnik, ali neobian musliman i voj nik. U nj ima se ogleda
ju Halidove dileme, strahovi, tenje, ambicije, ali j ednako tako i uljud
nost, potovanje, odgovornost i pokornost prema legalno izabranim
muslimanskim predstavnicima. Bio j e najvei ratnik svoga vremena,
ali se voj niki bespogovorno pokoravao halif, najveem autoritetu u
muslimana toga vremena.
Pratei hronoloke dogaaje iz Halidovog ivota, mogu se j asno
razumjeti modeli vlasti islamske drave iz perioda vladavine prve
dvojice pravednih muslimanskih vladara, Ebu Bekra i Omera, r.a. U
ovoj knjizi emo pronai jasan odgovor o razlozima ratova koji su
muslimani vodili izvan granica Arabljanskog poluostrva. Ona je po
zitivan doprinos svemu to j e do sada pisano na naem jeziku o po
ecima historije muslimana i zasigurno e postati nezaobilazno tivo
iz ove oblasti.
Velikan Halid b. Velid svakako zasluuje da o njemu bude napi
sano zasebno djelo i na bosanskom jeziku, te stoga mogu najtoplije
preporuiti tampanje i itanje ove pitke knjige.
512
Senad eman
Vogoa, 01. 02. 2007.
SADRAJ
Sadraj
Predgovor prijevodu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . e . e . . . . e . . . e . . . e . e e . . . . . . . . e . . . . . . e . . . . . . . . . . . . . . . . 7
Rije autora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . e . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . e . . . . . . . . . . . . . . . . 13
DIO l DOBA ALLAHOVA POSLANIKA alejhisselam
Djetinj stvo . . . . . . . . . . e . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . e . . . . . e e . . . . . . . . e . . . . . . . . . e . e . . . . . . . e . . . . . . . . . . e . . . . . . . . 25
Nova vjera . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31
Bitka na Uhudu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 43
Bitka na Hendeku . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 73
Halid prima islam . . . . . . . e . e . . . . . . . . e . e . . . . . . . . . . . . . e . . . . . . . . . . . . . . . . e . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 95
Mu'ta i Allahova Sablja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 103
Zauzimanje Mekke . . . . e . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . e . e . . . . . . . . . e . 1 1 1
Bitka na Hunejnu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . e . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 25
Opsjedanje Taifa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . e . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 135
Devmetul Dendel . . . . . . . e . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . e . . . + e . . . . . . . . . . . . . . . e . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 141
DIO 2 BORBA PROTIV ODMETNIKA OD ISLAMA
Nadolazea oluja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . e . . . . . . . . . . . e . . . . . . . . e . . . . . . . 4. . . . . . . . . . . . . . . . 149
Ebu Bekrovi napadi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 159
Tulejha Varalica . . . . e . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . e . . . e . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 171
Lani poslanik i poslanica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . e . . . . . . . . . . . . . . . e . . . . . . . . . . . . . . . . . e . . . . . 187
Kraj Malika b. Nuvej re . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . e . . . . . . . . . . . . . . + . . . . . . . . . . . e e 199
Bitka na Jemami . e . . . . . . . . . . . e e . . . . . . . . . . . e . . . . . e .. e . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 207
Slom odmetnika . . . . . . . . . . . . e . . . . . . . e . . . . e e . . . . . . e . . e . e . . . e . . . . . . e . . . . . . . . . . e . . . . . . . . . . . . 227
Sadraj
DIO 3 - INVAZIJA NA IRAK
Rat sa Perzijom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 241
Bitka Lanaca (Zatu Selasil) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 251
Bitka na Rijeci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 263
Bitka kod Velede . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 269
Krvava rijeka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 281
Osvajanje Hire . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 291
Enbar i Aj nu Temr . . . . . . . . . . . . . + . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 301
Ponovo Devmetul Dendel . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31 1
Posljednji otpor . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .e . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 317
DIO 4 - OSVAJANJE SIRIJE
Rizini mar . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 331
Dublje u Siriju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 349
Bitka kod Ednadina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 359
Zauzimanje Damaska . . . . . . . . . . . . . . . . e . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 375
Otri rez . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ... . . . . . . . . . . . . ... . . . . . ... . . . . . . .. ... . . ... . . . . . 40 l
Bitka kod Fahla . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 409
Zauzimanje Homsa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 41 5
Uoi Jermuka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 425
Jermuk . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 443
Kraj osvaj anja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 471
Oprotaj od oruja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 475
Dodatak A - Literatura . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 497
Dodatak B - Biljeke i objanjenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 501
Recenzija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5 1 1