HAM EVIJA

k0MN1AR 'U[MlNA
t " t)
fMBBkBBIL-B8kI)J8BI-1ALBIS
EL-HAMEVI))E
Muhammed ibn Salih el-'Usejmin
UVOD
Sva hvala i zahvala pripadaju samo Allahu. Njega hvalimo, od
Njega pomo i oprosta traimo. Od Allaha traimo zatitu od zla
naih dua i od posljedica naih loih djela. Koga Allah uputi niko ga
ne moe u zabludu odvesti, a koga On u zabludu ostavi niko ga ne
moe uputiti. Svojedoim da nema istinskog boanstva koje zasluuje
da se oboava, osim Allah, koji nema partnera, i svjedoim da je
Muhammed Q, Njegov rob i Poslanik - neka su salavat i selam na
njega, njegovu porodicu i njegove ashabe. A zatim ..
Allah je poslao Muhammeda , sa uputom i pravom vjerom.
On je poslan kao milost svjetovima, kao primjer za one koji se trude
i kao dok
a
z protiv svih stvorenja. On je ispunio istinu, dostavio
uputu, posavjetovao
,
ummet i ljudima pojasnio sve to im je
potrebno po pitanju osnova njihove vjere, kao i drugih detalja.
Nije ostavio dobro, a da ga nije pojasnio i podstakao na njega, i
nije ostavio loe djelo, a da nije upozorio svoj ummet na njega, tako
da je svoj ummet ostavio na jasnoj uputi, bijeloj stazi - ija je no
bijela kao i dan. Njegovi ashabi su proli ovu stazu, blistavu i sjajnu.
Nakon toga, najbolja generacija je to preuzela od njih u tom istom
stanju, sve dok ne poee da ih ugnjetavaju sa tamom raznih
novotarija, sa kojima su se novotari urotili protiv islama i njegovih
sljedbenika.
Ljudi tada nenamjerno zalutae u smutnje i poee svoje
vjerovanje da zasnivaju na paukovim mreama. Ipak, Gospodar je
podrao Svoju vjeru preko Svojih pomagaa kojima On darova
iman, znanje i mudrost, ime se oni zatitie od svojih neprijatelja.
Oni suzbie zavjere vraajui ih na njihove vratove. I niko nikad nije
doao sa svojom novotarijom, osim da je Allah - i zbog toga
zasluuje velianje i zahvalnost - odredio aljui nekoga od ehli
sunneta koji e demantovati i opovrgnuti njegovu novotariju i
ugasiti je.
U prvom redu, jedan od takvih, koji stade protiv ovih
novo tara, jeste ejhul islam, T ekijuddin Ahmed ibn AbdulHalim ibn
Abdus-Selam ibn Tejmijje el-Harani ed-Dimeki.
Roen je u Haranu (u Iraku) u ponedjeljak 0. rebiul-evela
hidretske . go9ine i preseli dok je bio nasilno zatvoren u
.tvrdama Damaska u zul-kadeu 2o. hidretske godine - neka mu se
Allah smiluje.
Ostavio je dosta djela koja raznjanjavaju i pojanjavaju
sunnet, ovruju njegove stubove i unitavaju novotarije. Jedno od
njegovih djela na ovu temu jeste 'El-Fetava el-Hamevijje' koju je
napisao kao odgovor na pitanje koje mu je postavljeno o.
hidretske godine u Hamahu, mjestu u

amu. U njemu je upitan o

tome ta kau uenjaci i imami po pitanju ajeta i hadisa o sifatima,
ili Allahovim Svojstvima i karakteristikama. T ako je on dao
odgovorio na oko oJ stranice zbog kojih je pretrpeo suenje bol.
Neka ga Allah nagradi zbog koristi islamu muslimanima sa
najboljom nagradom.
Zbog teine razumijevanja i shvatanja ovoga odgovora od
strane mnogih italaca, ja sam saeo najbitnije stvari iz njega sa
dodatkom nekih potrebnih dopuna. Nazvao sam je 'Fethu Rabbil
berje bi-talhis el-Hamevijje - Olakanje Gospodara stvorenja u
saimanju Hamevije'.
Prva njena publikacija je bila Jo0. hidretske godine. Sada je
tampamo i po drugi put sa izmjenama i dopunama i brisanjem
onoga to sam smatrao da treba (izostaviti) .
Molim Allaha da na trud bude iskljuivo zbog Njegovog lica i
kao korist Njegovim robovima, jer je On uistinu Blag i Milostiv.
Ud
uhammedm5aIheI-'Lsejmn)
PRVO POGLA VLJE
OBAVEZA ROBOVA SPRAM VJERE
Obaveza robova spram vjere jeste da slijede ono ta kae
Allah i ta kae Njegov Poslanik , kao i (da slijede) pravedne
upuene halife od ashaba ., i one koji su njih slijedili u pravednosti.
Ovo je zato, jer je Allah, Uzvieni, poslao Muhammeda , sa
pojanjenjem i uputom i obavezao sve ljude da vjeruju u njega i da
ga slijede, kako vanjtinski tako i ubjeenjem. Allah Uzvieni, kae:
.
L <

l

__
~ ~

^ #

?
?
P
^
^ ~^

' <' ,.
,
'=

}}

g , *

9^

} @ ,
G J
,e.,-,

_
"Rei: "O ljudi, ja sm sima vma Allahov Polanlk Njeova
vlas je l na nebima l na Zemlji; nema dr ba oim
Njea, On !Ivot l smr daje, l zt vert u Allaha l Poslanika
Njeova, vervenik, koji ne zna &ti l pisti, koji venje
u Allaha l rjKI Njeove; njea slijeite da bise bill
uputnll" (Pje znaenja, EI-'Araf, 158)
I Poslanik ,kae:
$ |)

|$ |) _~'||~
|
<,
=7J,~ J+j ~ ,
'Dite se moga sunneta i sunnet pravednih upenih hfa n
U. Dite se vrsto za to- drite se za to svojim kutjai. ppazite
se novih uvedenih stvari u vjer, svaka ta uved star je bi'
(nootarja) , a svaka nootarja je zabluda'.1
Zabiljeio ga je Tirmizl 2676 l ke je hasn-shlh. Takoe ga biljee l Ebu
Davud 4607, Ibn Made 42 Ahme 4/123. Ibn Hlbban i Hakim su ga oijenili
shlhom (verjnim).
Pravedne upuene halife su oni koji su doli nakon (Poslanika)
i slijedili Poslanika M, u korisnom znanju i pravednim djelima.
Najzasluniji o ljudi ovom opisu su ashabi . Allah je odabrao njih
da budu Poslanikovi drugovi i oni koji e uspostaviti Njegovu vjeru.
A Allah ne izabira, jer je On Sveznajui i Najmudriji, za Poslanikove
drugove, osim ljude koji su najkompletniji u imanu, najinteligentniji,
najpravedniji u djelima, najodluniji i najblie upueni ka Pravom
putu. Zato su oni najzasluniji od ljudi da budu slijeeni nakon
Poslanika M, i da budu imami u vjeri - oni su poznati po njihovoj
uputi i ispravnom stanju.
DRUGO POGLA VLJE
POSLANIKOVA Q,PORUKA OBUHVATA ISPRAVNO
POJANJENJE USULI-DINA (TEMELJA yR),KO I
DETALJNIH STVARI
Poslanikova .poruka obuhvata dvije stvari:
(I) korisno znanje i
(2) dobro djelo, kao to Allah kae:
q _ M
_ ,.
"On je pslao Poslanika Svoa s uputom i pravom verom, da
bi je uzdigao iznad sih vera, makar M bilo p volji
muirlcima (mnooboklma)." (Pjevo znaenja, Et-Te, 33)
'Uputa' je korisno znanje, dok je 'prava ver' dobro djelo. a
to je sve zasnovano na iskrenosti Allahu i slijeenju Poslanika .
Korisno znanje obuhvata svako znanje koje sadri korist za
ummet, za ivot na dunjaluku i ahiretu. Prvo znanje koje ulazi pod
taj pojam jeste: Znanje o Allahovim imenima, Njegovim svojstvima i
Njegovim djelima. Znanje o ovome jeste najkorisnije znanje od svih
nauka i to je najsuperiornije od boanske prke To je rezime
'poslanike dave (poziva)'. Kroz to se u vjeri postavljaju izjave,
djela i vjerovanje.
Iz navedenih razloga je nemogue smatr<HI da je Poslanik ,
zanemario ovo znanje i da ga nije kompltmo pojasnio, ne
ostavljajui nikakvu sumnju i odbijajui kolebanje. Ovo je
nemogue iz vie aspekata:
Pri: Poslanikova , poruka obuhvata svjtuo | uputu. Allah
ga je poslao kao donosioca radosnih vijesti i k.u opominjaa, kao
pozivaa Allahu sa Njegovim doputenjem | svjtlm, u tolikoj mjeri
da je ummet ostavio na jasnom bijelom putu. na njemu je no
(jasna) kao i dan. Niko ne ode sa njega, a da ne bude uniten. A
najvee svjetlo i najznaajnije jeste da srce dobije znanje o Allahu,
Njegovim imenima, svojstvima i djelima .. Zato, nije mogue da
Poslanik M, nije pojasnio ovo znanje sa potpunim pojanjenjem.
Dg: Poslanik M, je poduio ummet svemu to im je
ptrebno od stvari vjere i dunjaluka. ak nas je poduio i ponaanju
pri jelu, piu, sjedenju, spavanju, itd .. Ebu Zerr, kae:
o o
\ A .vjac,,,a|a |,,,J
'AlPoslnik M, je preselio, a nije ostla ni ptica koja fiTi krila,
a d DH nije rekao nefto o njoj'.
Nema sumnje da je znanje o Allahu, Njegovim imenima,
svojstvima i djelima - dio ovog opteg pojanjenja. ak ta vie, to je
prvo i najbitnije od obaveznog znanja, i znanje o tome je
neophodno.
TrP: Iman u Allaha, Njegova imena, svojstva i djela jeste
osnova itave vjere i rezime pslanike dave. T o je najvea obaveza
i najbolje to srce moe dobiti i najbolje to razum opaa. Pa, kako da
Poslanik M, zanemari to, ne poduavajui i pojanjavajui to, kada je
pojasnio stvari koje su manje bitne od toga?!
et: Poslanik M, je najuenija osoba od Njegovih robova.
On je najiskreniji savjetnik robovima i najznaniji u sprovodenju i
pojanjavanju objave. Zato, . nije mogue da e on sa takvim
sprovoenjem izostaviti da pojasni iman u Allaha, Njegova imena i
svojstva, ostavljajui to nejasnim i upitnim.
Peti: Ashabi ., su morali govoriti po pitanju ovoga zbog toga
.to bi suprotno tome bilo:
l. ili da ostanu da ute po pitanju toga,
2. ili su o tome govorili neispravno.
OVe, jh Ibn 'Usmin, dlje navoi razne aspk koje opvrgavaju
p vke da Poslanik , nije u ptunos pjasnio sari imana Allahova
Imena, svojsa i djela. (Op.prev.)
- I jedno i drugo je nemogue za ashabe .
(!)

to se tie toga da su ashabi , utali o stvarima akide po

pitanju Allahovih imena i svojstava - onda to nije mogue iz
sljedeih razloga:
a) ili je njihova utnja bila zbog neznanja o tome ta je Allah
obavezao po pitanju Njegovih imena i svojstava, i ta je dozvolio, a
ta zabranio;
b) ili je njihova utnja bila zbog odreenog znanja kojeg su
posjedovali po tome pitanju, ali su oni to sakrili;
I jedno i drugo je nemogue.
(a) to se tie toga da su ashabi ., utali zbog nemanja:
Onda, ne postoji srce u kojem ima ivota, svjesnosti, koje trai
znanje i udi za oboavanjem, osim da bi njegova najvea briga bila
istraga za imanom u Allaha, znanjem o Njegovim imenima i
svojstvima i sprovoenjem toga sa sigurnim manjem i akidom
( ubjeenjem) . Nema sumnje da su nabolje generacije, a od njih je
najbolja generacija, ashabi , bila najkompletnija od ljudi po pitanju
ivosti srca, ljubavi spram dobra i sprovoenjem korisnog znanja. Za
ovo je Poslanik , rekao:
,
.|
,
..i
'Najblja od ljui je mja generacija, ooni nk njih, ooi
nk njih'. 3
Ova povlastica je uoptena, za sve njihove vrijednosti, u svemu
to donosi Allahovu blizinu, od govora, djela i vjerovanja.
Dodajui - ako bi pretpostavili da ashabi , nisu znali istinu
po pitanju ovih stvari, onda bi neznanje onih nakon njih bilo jo
oiglednije. Ovo je zato to znanje: ta je to Allah potvrdio, a ta
negirao po pitanju Njegovih imena i svojstava - to se jedino moe
saznati putem poslanstva i Poslanikovih ashaba ., koji su posrednici
izmeu Poslanika , i ummeta. Pa tako, zasnivanje na ovakvoj
Buharja (2652) i Muslim (2533).
tvrdnji znai da niko nema znanja po ovim pitanjima, a to je
oigledno nerazumno.
(b) A to se tie toga da su ashabi , utali skrivajui
istinu: Onda, svaka razumna i pravedna osoba koja zna situaciju
ashaba , i njihovu brigu u irenju i prenoenju korisnog znanja
ummetu, nikada ih ne bi optuila za skrivanje istine, a posebno ne
po pitanju najozbiljnije i najobaveznije od svih stvari: znanja o
Allahu, Njegovim imenima i svojstvima. - Dodajui, da je od njih
dolo mnogo ispravnih izjava po pitanju ovoga, i ko god ih potrai i
slijedi ih, znae za to.
(2) A to se tie toga da su ashabi , govorili neispravno o
stvarima akide vezano za Allahova imena i svojstva, onda je to
pogreno zbog dva razloga:
Pr: Neispravno govoriti o neemu bi znailo da nije mogue
zasnovati nijedan vjerodostojan dokaz na takvoj tvrdnji. I vie od
toga, poznato je da su ashabi , najudaljeniji od ljudi da govore o
stvarima o kojima se ne moe bazirati nijedan vjerodostojan dokaz, a
posebno u stvarima vezanim za iman u Allaha i stvari gajba. Zato,
oni su prvi ljudi koji praktikuju Allahove naredbe:
r,i,_,,

- , ,
^ .
`
"Ne govori ono io ne znaill sluh, i vid, i razum - za sve to
%, zaista, ogovarati." (Prjevo znaenja, El-Isra, 36)
I Njegov govor:
"Rei: "Gospar moj zabranjuje razrat, i javni i tjni, i
grijehe, i neprvdano nasilje, i da Allahu smatrate ravnim
one za koje On nikakav dokaz objavio nije, i da o Allahu
govorite ono io ne znate." (Prijevo znaenja, EI-'Araf, 33)
Dg: Govoriti neispravno po bilo kom pitanju ima svoju
pozadinu, bilo da je to zbog:

l. nepoznavanja prave istine
2. ili iz elje da zavede ljude.
- Opet, nijedno od ovo dvoje nije mogue pripisati ashabima
(l) to se tie nemogunosti nepoznavanja istine po ovom
pitanju, to je ve pojanjeno.
(2) A to se tie mogunosti da su imali elju da zavedu ljude,
onda bi to bio uistinu ruan cilj. Nemogue je da se to desi ashabima
koji su poznati po svome savjetovanju i brizi za dobro, i ljubavi za
dobrobit ummeta.
Dodajui - ako bi drali da je mogue da su oni imali lo cilj i
namjeru po pitanju ovoga, onda moramo drati da je mogue da su
oni imali lo cilj i namjeru po pitanju prenoenja drugih stvari znanja
i vjere. U takvom sluaju, oslanjanje D njihov govor i informaciju
po pitanju ovih stvari bi iezla. - Naravno, ovo bi bila najgora
potvora, jer sadri klevetu na itav erijat!
Zato, ako je jasno da su ashabi morali govoriti istinito i
ispravno po pitanju ovih stvari; onda su oni govorjli:
l. ili prosto iz svoga intelekta (razuma),
2. ili putem objavljenog.
Prvo - zasiguro nije, jer razum nije u stanju dokuiti sve
detalje o tome ta je Allah naredio po pitanju Njegovih savrenih
svojstava.
Zato, ostaje jo druga opcija, a to je da su oni to znanje nauili
posredstvom Poslanikove M, objave. - Ako je tako, onda je nuno da
je Poslanik M, pojasnio istinu po pitanju Allahovih imena i svojstava
- i ovo je neophono vjerovanje.
TREE POGLA VLJE
PUT EH Ll SUN NETA VEL DEMA' A tPITANJU
ALLAH OVIH IMENA l SVOJSAVA
Eh sunne vel dema'a: T o su oni koji su se ujedinili na
slijeenju Poslanikovog :, sunneta i djelovanju prema njemu, u
spoljanjosti i unutranjosti, u govoru, djelu i vjerovanju.
Njihov onos spram Allahovih imena i svojstava je sljedei:
Pro: veri it (ptivanja svojUva) : Potvrivanje
svega onoga to je Allah potvrdio Sam za Sebe u Svojoj Knjizi ili na
jeziku Svoga Poslanika :, bez:

m:|ja(mijenjanja),

t'tl5 (negiranja),

|j|ja(ulaenja u kakvou) ili

tl (poreenja). 8
Dgo: ver nf' (negnja mana): Njihov pristup
jeste da za Allaha negiraju sve ono to je O negirao (Sebi) u Svojoj
Knjizi ili na jeziku Svoga Poslanika t, a u isto vrijeme se pridravaju
akide potvrivanja savrenosti Allahu onoga to je suprotno tome
(to je negirano).
Na arapskom ().
Na arapskom ().
Na arpskom ().
Na arapkom ().
Jh Ibn 'Usjmin e ove terine ukrato pjasib. Meutm, kako bi u
ptunosti razumio infrmaije date prje njihovo pja1njenja, moda bl bilo
blje da prekoi! ovo plavlje (pMI s na 9ec) kko bi blje shvato
spmenute terine nakon ea s vratti na ovo plavlje. Ovo e pmoi u
bljem razumijeanju UH koje ibn 'Usjmin navoi, a Alah njblje zna. (Op.pr.)
Tree: U onim stvarima gdje nije zabiljeena niti negacija, niti
potvrda, o stvari oko kojih se ljudi raspravljaju, kao to je
prepisivanje Allahu disma (tijela), ili koliki to prostor Allah
obuhvata, ili poziciju, i sl..; ehli sunnet se suzdrava da govori o
tome. Oni, niti potvruju, niti negiraju bilo ta po pitanju ovoga,
zbog injenice da nam nije nita dolo po pitanju toga.
A to se tie znaenja toga, onda oni trae vie detalja. Kao
naprimjer: ako se time eli zlo i mahana, onda oni to opovrgavaju i
proglaavaju Allaha istim o te mahane. A ako se eli istina i to
nije kontradiktoro Allahu - onda to mogu prihvatiti. - Ovakav
pristup je obaveza prihvatiti. T o je srednji put izmeu sljedbenika
ta'til (onih koji negiraju Allahova Svojstva) i sljedbenika teil
(onih koji porede svojstva Stvoritelja sa svojstvima stvorenja, i
obratno).
Oboje, i razum i erijatski tekstovi (Kur'an i sunnet),
obavezuju na ovaj put u ophoenju po pitanju Allahovih imena i
svojstava:
to se tie mum! Dokaz ovome jeste injenica da se izjave,
ta je to obavezno, zabranjeno ili dozvoljeno, po pitanju Allaha, ne
mogu razumjeti, osim preko onoga to je preneseno. Zato je nuno
slijediti sve to je preneseno o potvrivanju onoga to se potvruje,
negiranja onoga ta je negirano i utnja o onome to nije
spomenuto.
to se tie erijatskih tekstova: o tih dokaza su rijei Allaha
.:
_,t
"Allah Ima najljep Imena l vl Ga zovite njima, a klonite %
onih koji Iskr Njeova Imena - kako budu rdili, onako e
biti kafnjenll" (Pjeo znaenja, EI-'A, 180)
" . . Niko nije kao Oni On se be l se vidi." (Pjevo znaenja,_ H-
ur, 11)
,| ,,,, j-= )
*

"Ne govori ono io ne znail l sluh, l vid, l razum- z se t t

, zais, ogovarti." (Pjevo znaenja, El-Ia, 36)
Pr ajet dokazuje obaveznost izbata (potvrivanj a) bez
ikakvog tahrifa (mijenjanja) ili ta'tila (negiranja) , jer je i jedno t
drugo forma ilhada (skretanja) .
Drugi ajet dokazuje obaveznost negiranja bilo koje forme
temila (poredenja Allaha sa stvorenjima) .
Trei ajet dokazuje negiranje bilo kakve forme tekjifa (ulaenj a
u kakvou Svojstava) , kao i uzdravanje i utanje po pitanju onoga o
emu nije preneena niti potvrda, niti negacija.
Sve to je potvreno Allahu od Njegovih svojstava, onda su to
imena i svojstva koja su savrena, preko kojih je On pohvaljen, i bez
manjkavosti u bilo kojem od njih. rako se svako svojstvo
savrenstva potvruje Allahu u njihovoj savrenoj formi.
T ako isto, ono to je Allah negirao Sebi - to je mahana ili
manjkavo svojstvo koje je kontradiktoro Njegovoj savrenosti.
Zato, svako svojstvo ili osobina, koja je mahana, se nee dovoiti u.
vezu sa Allahom, zbog_Njegove potpune savrenosti.
Dodajui - ta god je Allah negirao za Sebe, onda, ono to je
potrebno jeste negiranje tih svojstava, kao i potvrivanje suprotnog
svojstva (tome negiranom) koje je savreno. Ovo je zato to
negacija, sama po sebi, ne ukazuje na kompletnu savrenost sve dok
ne ukljui potvrdu pohvalnog svojstva. Sama negacija moe biti zbog
razloga kao to je nesposobnost ili slabost, a kao takvo, bilo bi
manjkavost.
Razlog za negaciju odredenih osobina moe biti zbog
nedostatka mogunosti (posjedovanja toga svojstva) . U tome
sluaju, nee biti pohvala, kao to je govor: 'Zid ne daje nikakvu
sjenku'.
, Ako je to jasno, onda kaemo da je jedno od svojstava koje je
Allah negirao za sebe nepravda9, to znai da je potrebno da se (za
Allaha) negira odreeno svojstvo tiranije i nepravde, dok se (u isto
vrijeme) Allahu potvruje ono to je nasuprot toga, a to je savrena
pravda i dobro.
Slino tome, kada On Sebi negira zamor ili umor10, onda, ono
to je potrebno jeste: negirati svojstvo zamora (Njemu) , dok u isto
vrijeme potvruje suprotno, a to je savrena snaga.
Ovo je put za razumijevanje drugih svojstava koja je Allah
Sebi negirao - a Allah najbolje zna.
Ko o je u ajet:

2 l

g
` -
"To je zb djela vailh rku, a Allah n ndprma rbvima!"
(m[~te[e,A||!m,Iw)(0)
l0
Ko o je u ajet:
l
_ ; Q ;;=

|+ ~;
"Ml amo srli nebl Zemlju l ohoMje Izmu njih MDana, l
n
WW`
(m[~[e,~; ) (0)
POJANJENJE TERMINA
ZNAENJE "TAHRIFA"
Jezika znaenje je: 'Mijenjanje'.

erijatska defnicija: 'Mijenjanje erijatskog teksta u rijeima ili

u znaenju' .
- Mijenjanje rijei u tekstu moe, a i ne mora, da promijeni
znaenj e.
T ahrifa (mijenj anja) su tri vrste:
. Tahrif kojim se mijenja i rije i znaenje- ovakav monj
su uinili neki u rijeima Allaha .
^ _
J
_. 4
@..) m _ o,
" .. A Allah je sigurno s Musom razgovarao." (Prijevo znaenja, En
N is, 16}
Promijenili su uzvieno ime 'Allah' tako to su ga stavili u
akuzativu (inei ga direktnim objektom) to bi ispalo da je Musa
govorio Allahu.
. Tahrif kojim se mijenja rije, ali ne i znaenje kao to
je uenje ajeta iz sure el-Fatiha:
"EI-hamdylillahi rabbi-1-'alemin." (Transkripija, EI-Fatiha, l}
uei aj et kao: "EI-hamda lillahi rabbi-1-'alemin.".
1
Obino, ovako neto dolazi od osobe koja nije svjesna (ta je
uinila) , kada ona nema odreenu namjeru da uini neto tako.
4

ejh 'Usjmin je sava da je ovo pri ajet Sure ei-Fatiha, a ne bismilla, kao to
tako stoji u veini kopija Kur'ana. Poledaj Tefsir Amme Duza od autora ili njegov
tefsir Sure ei-Bekare. (Op.prev.)
3. Taf kojim se prmijeni sao zenje kao to je
promjena znaenja rijei od njenog vanjtinskog znaenja bez
dokaza. - Primjer ovome je mijenjanje znaenja 'dvije ruke' koje
pripadaju Allahu, u znaenje: 'Allahova mo' ili 'milost', i slino
tome.
ZNAENJE "TA'TIL"11
Jezika znaenje: '0dUimanje, prnjenje'.
erijatska defnicija: 'Negiranje Allahovih imena i svojstva, ili
negiranje nekog od njih'.
Ta'tila (negiranja) su dvije vrste:
1. Potpui t'tl13- kao to je t'til dtehmijja koji negiraju sva
Allahova svojstva, dok ekstremi meu njima negiraju jo i Allahova
imena.
. Dlimini t'tl14 - kao to je. ta'til ef arja koji negiraju
neka Allahova svojstva, dok druga potvruju.
Prvi ovek za kojeg je pznato da je uinio t'til u ovome
ummetu je Dad ibn Dirhem.
ZNAENJE "TEKIFA"15
T ekjif jeste govor o kakvoi Allahovih svojstava, kao kada bi
neko rekao: 'Allahove ruke su takve i takve .. ', ili: 'Njegovo sputanje
na ovodunjaluko nebo je takvo i takvo'.
Z
Na arapom (}.
` Na arpom ( ).
` Na arpo (cJ }.
Na arpm (}.
ZNAENJE "TEMSI L"16 "TEBIHA"1:
Jersil je da potvrdi da je neto isto kao nctodrugo.
Jebih je da po tvrdi da je neto slino kao nctodrugo.
Zato je :w.!da poistovjeti dvije stvari u svakom aspektu, a
::!lje da poistovjeti izmeu njih u veini karakteristika. Nekada
se koristi jedan sa znaenjem drugog.
Razlika izmeu njih (::.!si ::!.ls)i ::|jjsje sa dva aspekta:
l. J ekjif je da govori o kakvoi neega, sa ili bez
potvrivanja da je neto slino tore. A to se :w.!si ::!.lstie,
oni ukazuju na kakvou neega sa tvrivanjer jednakosti ili
slinosti sa neim drugim.
Sa ove take gledita, ::|jjje uopteniji, jer svako ko uini
::!jeste ujedno uinio i ::|,.j,ali ne i obratno.
2. J ekjif je specifan za Allahova Svojstva, dok ::!moe
biti uinjen i po pitanju kr (odreenja) , Allahovih svojstava,
Allahovog Bia i opstojanja.
Sa ove take gledita, ::.!je uopteniji, uopteniji je zbog
njegovog pripisivanja Njemu ili Njegovom biu, svojstvima ili
kr.
Dodajui: J ebiha koji je odveo mnoge ljude u zabludu ira
dvije vrste:
-

injenje ::!.lstvrdei da je stvorenje !lino Stvoritelju.

2-

injenje ::!.ls tvrdei da je Stvoritelj slian stvorenju.

(I) to se tie tcm (poredenja) potvrivanjem da je
stvorenje slino Stvoritelju onda to znai potvrditi da stvorenje
posjeduje neto to je specifno samo za Stvoritelja o Njegovih: (I)
djela, (2) prava ili (J) svojstava.
4
Na arapskom (].
Na arapskom [l},
!. Tebih u djelima: Primjer ovome je kada neko uini irk
Allahu u Njegovom rbubijjetu (Gospodarstvu) , kao to je tvrdnja da
postoji jo neki stvoritelj pored Allaha.
. Tebih u pravu: Primjer ovome jeste ono to su murici
(mnogoboci) radili sa svojim idolima tvrdei da oni imaju pravo da
budu oboavani. Zato su ih i oboavali uz Allaha.
J. Tebih u svojstvima: Primjer ovome jeste ono to rade
ekstremisti po pitanj u velianja Poslanika , ili drugih, kao to je
reeno u poeziji poznatog el-Mutenabiha dok je uzdizao (hvalio)
'Abdullaha Ibn Jahju el Buhtara:
-`---.
'Pa,budikakavcIibiti,oti,kocmncmaravnog ..'.
(2) to se tie :m (poredenja) potvrivanjem da je
Stvoritelj slian stvorenju onda to znai da potvrdi Allahu neto
od specifnosti Njegovog bia ili Njegovih svoj stava na nain kako
potvruje stvorenju.
Primjer ovome je govor da su Allahove ruke kao ruke
stvorenja, ili da se On istiva (uzvisio) iznad Ara kao to se stvorenje
uzvisi iznad neega.
Reeno je da je prvi koji je poznat da je uinio ovu vrstu
(tebiha) rafijja Hiam ibn el-Hakemi, a Allah najbolje zna.
ZNAENJE "ILHADA"
l
Jeziko znaenje: 'skretanje, devijacija, odstupane'

erijatska defnicija: 'Odstupanje od onoga to je potrebno od

akaidskih ubjeenja'.
Dvije je vrste (illua) :
Pra: Spram Allahovih imena.
Drga: Spram Njegovih ajeta.
l8
Na arapskom [=).
(l) to se tie ilhada spram Allahovih imena - to je
odstupanje od istine koja je neophona po pitanju njih (Allahovih
imena), i toga je etiri vrste:
l. Negiranje nekog Allahovog imena, i onoga ndta
ukazuje Allahovo svojstvo, kao to rade mu'atile (oni koji negiraju
Allahova imena i svojstva kao to su dtehmijje) .
2. Da uini da Allahova imena ukazuju n slinost Allaha
sa Njegovim stvorenjima, kao to rade muJebihe (oni koji porede
Allaha sa stvorenjima i obratno).
3. Da nazivd Allaha imenom kojim O Sebe nije Oo.
Ovo je zato to se Allahova imena ne znaju, osim putem objave. -
Primjer ove vrste jeste nazivanje Allaha: Ocem - kao to to rade
krani; ili: Uzronik ili Uinioc - kao to to rade flozof.
4. Da i Allahovih imena io drga imena Z idole, kao
to je ime Lat izvedeno od imena El-Illah (Onaj koji se oboava) i
ime Uzza od imena El-Aziz (Svemoni).
(2) to se tie ilhada spram Alahovih ajeta, to je:
l. spram zakonoavnih ajeta - a to je ono sa ime su doli
poslanici od propisa i informacija;
2. spram uoptenih ajeta- a to je spram bilo ega to je Allah
stvorio na nebesima i zemlji.
(l) to se tie ilhada spram :akonodavnih ajeta: to je da
ini mnj spram njih, negiranje obavijesti sadrane u njima ili
ogluivanje o vladanju po njima.
(2) to se tie ilhada sprm uoptenih ajeta: to je da pripie
i pridrui njih nekom drugom pored Allaha ili da vjeruje da Allah
ima oartnera ili pomagaa u tome.
Zakljuak bi bio:
Ilhad u obije spomenute vrste je zabranjen zbog Allahovog
govora u kojem prijeti onima koji ine ilh:
C
.
,t
"Allah Ima najljep IM l vl Ga zovite njima, a klonite %
onih koi l Njeova Imena - kko budu rdili, onako t
bit knjenll" (Po znja, EI-'Aaf, 18)
I On kae:

_,
J , . i -
"Zbila, oni koi a Nal lz n %o Nas skriti. Pa da
l l je blji ona ki u Vat bud ba&n onaj koji na Sudnji
dn O sgurn? Rdit i h, On, zis, vidi i vl
rdit." (Pj , M 4)
Dodajemo: neke vrste i su kuf (nevjerstvo), ovisno od
teksta Kur'ana i sunneta.
ETVRTO POGLA VLJE
ISPRAVNOST METODOLOGIJE SELEFA I GREKA U DAVANJU
PREDNOSTI METODOLOGIJI HALEFA U ZNANJU I MUDROSTI
Pojanjenje puta selefa je ve prethodilo, kao i dokazi o
obavezi pridravanja za njega.
Ovdje elimo da damo dokaze da je metodologija selefa uistinu,
ispravna metodologija. A to je i dva razloga:
Pr: Metodologija selefa ima dokaz u Kur'anu i sunnetu. Zato,
ko god slijedi njihov put sa znanjem i iskrenou, bez sumnje e nai
da je on u skladu sa Kur'anom i sunnetom, uopteno i detaljno.
Allah je objavio Kur'an tako da ljudi mogu da razmisle o
Njegovim ajetima - da rade prema njima ukoliko se radi o
propisima, i da vjeruju u njih ukoliko posjeduju informaciju.
ak ta vie, nema sumnje da su selef najblii od ljudi koji ih
razumiju, vjeruju u njih i ponaaju se u skladu sa njima. Ajeti su
objavljivani na njihovom jeziku i u njihovom vremenu. Zato su oni
defnitivno najueniji od ljudi u shvatanju ajeta i najispravniji u
djelovanju po njima.
Drgi: Moe se rei da je istina po pitanju ovih stvari:
(l) ili ono to je rekao selef
(2) ili ono ta je rekao halef
- drugo miljenje je svakako neispravno, jer bi to znailo da su
Allah, Njegov Poslanik

. i oni prvi, muhadiri i ensarije, govorili

neispravno u javnosti i da niko nikad nije govorio ispravno u
pitanjima neophodne akide. Ovime bi opstajanje Kur'ana i sunneta
bilo samo apsolutna teta za usuli-din (temelje vjere), i ostavljanje
ljudi bez njih bi bilo bolje za njih i vie pogodno. - Ovo je potpuno
neispravno.
Neki od glupaka ipak kau:
'Put selefa je siguriji, ali put halefa je maniji i mudriji'19
- Ova izjava je potekla iz dva razloga:
l. Zbog akide onoga koji ovo govori, tj. zbog onog to je pri
njemu od pokvarenih sumnji, a to je: da Allah nema istinska
svojstva na koja erijatski tekstovi ukazuju.
2. Zbog vjerovanja onoga koji ovo govori da je put selefa taj
da vjeruje samo u rijei tekstova koji spominju Allahova svojstva,
bez toga da potvrdi znaenja koja tekst nosi. Zato, predmet rasprave
je beskonaan krug izmedu vjerovanja samo u beskorisne, nebitne
rijei - i ovo je put selefa kako oni tvrde - i izmeu: potvrivanja
stvarog znaenja teksta koje moe proturjeiti njenom
vanjtinskom znaenju, ali ipak, sa potvrdom Allahovih svojstava - i
ovo je put halefa'. - Bez sumnje, potvrivanje stvarog znaenja
teksta je bolje u znanju i mudrosti od toga da tek tako potvrdi
beskorisne, nebitne rijei. Kao rezultat, ova glupa osoba preferira put
halefa u znaiju i mudrosti u odnosu na put selefa.
Ova glupa izjava sadri u sebi istinu i la. to se tie istine, to
je izjava: 'Put selefa je siguriji'. A laan govor jeste: ' .. ipak, put
halefa je maniji i mudriji' - a ovo je neispravno iz vie razloga:
Pr: Kontradiktoro je prvoj izjavi: 'Put selefa je sigurniji..'. -
Ako je put selefa uistinu siguriji, onda, on mora biti i maniji i
mudriji, zato to nema sigurosti, osim sa znanjem i mudrou -
znanjem o sredstvima koja vode toj sigurosti i mudrosti da slijedi
ta sredstva. Zato je jasno da je put selefa siguriji, znaniji i mudriji. I
nema naina da ovaj glupak negira ovo.
Dg: Akida da Allah nema stvara svojstva na koja ukazuje
tekst jeste pogrena akida zbog toga to je zasnovana na pokvarenoj
sumnji20
` Ovo je pznati zabludjeli princip: 'Tarikatus-slef aslam ve trkatul-halef
'alem ve ahkam'. (Op. prev.)
20
Pleaj 0 plavlje
,
drugi dio. (Op. prv.)
Savrena Allahova Svojstva su potvrena na osnovu: (I)
razuma, (2) osjeaja, (J) ftre i (1)

erijata.
(l) to se tie toga da razum dokazuje potvrivanje
Allahovih savrenih Svojstava: Sve to pti ima svojstva i
karakteristike, bilo da su to svojstva savrenstva ili svojstva
manjkavosti. Poslednje (manjkavost) se ne vee uz savrenog
Gospodara koji zasluuje svaku vrstu 'ibadeta. Iz ovog razloga Allah
dokazuje zabludu oboavanja idola opisujui idole sa svojstvima
manjkavosti i nedostatkom, zato to oni: ne uju, ne vide, ne donose
korist, ne uklanjaju tetu, niti ita stvaraju | ne mogu donijeti
nikakvu pobjedu. Zato, ako drugo nije tano, onda prvo mora biti -
a to je potvrivanje savrenih svojstava Allahu.
(2) Takoe, osjeaj i ono ta mi svjedoimo ukazuje da ak
i stvorenje posjeduje svojstva. Allah je onaj Koji ih je dao
stvorenjima, pa je tako onaj koji daje ova svojstva zasluniji da bude
opisan sa njima (u njihovom savrenom obliku) .
(J) to se tie toga da htmdokazuje potvrivanje Allahovih
savrenih svojstava: Pouzdano, neiskvarena dua je prirodno sklona
ljubavi prema Allahu, velianju i oboavanju Njega. Pa, hoe li
voljeti, veliati i oboavati bilo koga drugog, osim Onoga za kojeg
zna da je opisan sa svoj stvima savrenstva? Kako i dolikuje
Njegovom a!ao.,,::a (pravu na oboavanj e) raoao,,::a
(Gospodarstvu) .
(1) to se tie toga da erijat dokazuje potvrivanje
Allahovih savrenih svojstava: Ovi dokazi su mnogobrojni da bi se
svi navodili, kao to je Allahov govor:
J
~
J
, ~
J

_ P ^ _ M

_ w
)Q
> J
_i ,j .,

..
: l i }
_ 7 ! J

,O|| ^ c . ;

"On je Allah, nema drgo ba osim Njea, On je pznavalac

nevidljivo l vidljivo sije, On je SVemilosan, Milostivi On
je Allah, nema dr ba oim Njea, Vladar, SVei, Onaj
Koji je bz neotka, Onaj Koji sako osigurava, Onaj
Koji nad sim bi, Silni, Uziinl, Gori, Uziin l ist je Allah
o onoa W mu prdrujul On je Allah, Tvorac, Onaj Koji iz
nl&a sar, Onaj Koji semu daje oblik, On Ima najljep
imena. Njea slavi i veli se Wje na nebsima i na Zemlji,
On je Slini i Mudri." (Pjeo znaenja, EI-Hi, 22).
I!
I kae:
"On je Taj Koji Iz nlba sara l On mpnovo ulnltl, to je
Njemu lahko; Njemu pripada primjer najuzlinljl l na
nebesima l na Zemlji; On je Silan l Mudar." (Prijevo znaenja, Er
Rum, 27)
I kae:
Z
Kako bi ptuno shvato znaenja ovih Allahovih Imena, O psluti
kastu na arapskom jeziku jha ibn 'Usjmina p naslovom 'Akidah ehli sunne
vel dema'a', kasa #2, srana B. Ovo s moe psluti online na:
htp://w.binothaimen.com/sund/snd/A0002/A0002-2B.r (Op.prev.)
"Allah je, nema boa oim Njea,

ivi l Smopstojei
Orvateljl Ne obuzima Ga nl drijemei nl sn! Njeovo je
ono i je na nebima i na Zemljii Ko % moe pre Njim
zuzimati 0 Njeovo dopuienja?! On zna je bilo prije i
t biti plije njih i oni M mou obuhvatiti o Njeovoa
znana, oim koliko On ielll Njeova Kurlja obuhvat l
neb l Zemlju l Njemu nije tako oravati lhl On je
Svevlinjl l Velinseni!" (Prijevo znaenja, EI-Bkare, 255)
I rijei Allahovog Poslanika, M:
!Iy;;l) .,u\_ ,Iy;; ,.|_C|q|
, _, .!
Jl
,
|
^
y
J
l)
'O ljudi, lgano! Vi H dozivate onoga kji je gluh ili odsutan.
Uistnu, ti dozivate Oga kji uje, vidi i kji je blizu. Uistinu, Oaj
Kojeg dozivate je blii nk od va od vrata jahae ivotinje'.

TreP3: Vjerovanje da je put selefa samo taj da samo vjeruje u

rijei teksta (koji spominje Allahova svojstva), bez ptvrivanja bilo
kakvog znaenja tome tekstu - jeste pogreno vjerovanje i la na
selef. Selef su najueniji u ummetu po pitanju tekstova vezanih za
Allahova svojstva, njihovih rijei i znaenja. ak ta vie, oni su
najbolji u potvrivanju njihovog znaenja onako kako dolikuje
Allahu, i zasnivanju toga na onom znaenju lako su to htjeli Allah i
Njegov Poslanik M.
et: Selef su nasljednici vjerovjesnika i poslanika . Oni
su znanje nauili direktno sa poslanikog izvora i stvarosti imana.
A to se halefa tie, oni su svoje znanje nauili od medusija
(vatropoklonika), murika i neupuenih od grka i jevreja.
Pa, kako da bude da su nasljednici medusija, murika, jevreja i
grka, i onih koji su iznikli od njih, maniji i mudriji u pitanju
Allahovih imena i svojstava od nasljednika poslanika i vjerovjesnika
?
Buharija (292) i Muslim (270).

ejh ibn 'Usjmin nastavlja da nabraja razloe je govor: 'Put slefa je

siguriji, all put halefa je znaniji i mudriji' - zabludje princip. (Op.prev.)
Peti: O od halefa - od kojih su ovi glupaci koji preferiraju
njihov put u znanju i mudrosti nad putem selefa - su zbunjeni zbog
njihovog ostavljanja onoga to je Allah poslao Muhammedu 1, od
istog uenja i upute. Oni (halef) su traili znanje o Allahu kod
onih koji Njega i sami ne poznaju, i to potvruju za sebe, kao to im
je to i ummet potvrdio. Er-Rzzi, jedan od njihovih voa, kae
objanjavajui emu to na kraju dovodi njihovo znanje:
'Krajnji rezultat davanja prednosti razumu je prosto ogranien,
i vei dio napora onih koji to rade je zabluda. Dua u naih tijela je
prazna, i veina naeg dunjaluka nije, osim teta i briga. Nismo se
okoristili i naeg ivotnog izuavanja, osim to smo sakupili izjave
besmislenog govora 24
Prouavao sam pravac flozofa i dogmatiara, pa sam shvatio
da ne moe izlijeiti bolesnog, niti e ugasiti. Otkrio sam da je
najblii put, put Kur'ana:
itaj o ibatu (potvrdi Allahovih svojstava):
@
}
,
"Semllonl, Koi % nad Arm uzisio." (Prjevo znaenja, Taha, 5)
I Njegov govor:

::, .i. t
. - - ,_ .. 3 w _
.
.
.
J ~
w
@ 4 ~ ~
@,.; z; .
"Ako neko eli veliinu- p, u Allaha je sva veliina! K Njemu
% diu lijep rijei, a dobra djela ih uzdiu. A onima koji
smiljaju hrave namjer, pripada patnja nesnosna, l njihovo
spletkarnje je po bezuspjeni." (Prijevo znaenja, Fatir, 10)
I itaj o nfu (negaciji):
Er-Razzi je ovaj dio rekao u formi pzije. (Op. prev.)
i

i.i ` - |
: :.

. :

| .

"Storitelj neb i Zemljel On vas kao prve sar - a
sara prve i o soke- da vas tko rzmnova. Nm
QWI
On se je l B vidi." (Prijevo znaenja, B-ura, 1 1)
I Njegov govor:
r
'

: : .
"On zna i W radili i i ih ek, a oni znanjem ne mou
Njea obuhvatiti. " (Prijevo znaenja, Taha, 1 10)
I ko god proe ono to sam ja, nauie ono ta sam i ja
nauio' . 25
Pa, kako da bude put ovih zbunjenih ljudi, koji su se ak
ispovijedili protiv sebe, o svojoj zabludi i zbunjenosti, znaniji i
mudriji nego to je to put selefa, koji su nosioci zastave upute i
svjetiljke unutar tame?
Allah je njima (selefma) dao znanje i mudrost koja premauje
sljedbenike ostalih poslanika W. Oni su shvatili sutinu imana i
znanja. I kada bi sakupili sve to su drugi postigli, postidio bi se onaj
koji trai da se poistovjete, a tek ta je sa onima koji tvrde da su neki
od njih (halefa) bolji i superiorij i od njih (selefa) ?
Sa ovim je jasno da je put selefa siguriji, znanij i i mudriji!
Medmu'atul fetava (5/1 1).
PETO POGLA VLJE
NEKE IZJAVE MODERNIH PISACA PROTIV METODOLOGIJE
SELEFA
Neki od modernih autora kau:
' Metodologija selefa po pitanju Allahovih Svojstava jeste da M
tekst (koji ih spominje) uzme kao to je doao, ah, tim da vjeruje
da se sa njima ne misli njihov zahir (vanjtinsko, jeziko znaenje) .'
Ovakav govor, uzet bezuslovno, sadri taku ispitivanja. Nain
izraavanja: "njihov zahir" trai tefsil (detaljno pojanjenje) , pa tako:
(I) Ako se sa 'zahir' misli na ono to. je zahir (vanjtina) u
tekstovima o Allahovim svojstvima onako kako to dolikuje Allahu,
bez injenja tbih (poreenja Allaha sa stvorenjima) - onda je to
ba ono to je i nameravano. - Ko god kae da ovo nije ono
namjeravano znaenje, onda je takav u zabludi ako tako vjeruje, i
takav je laov ili grijei ako tako opisuje znaenje kod selefa.
Z) Ako se sa 'zahir' misli na ono to je oigledno nekim
ljudima, da je njihov zahir (vanjtina) da se ini tbih (poreenje)
Allaha sa njegovim stvorenjima - onda to zasiguro nije istina i to
nije traeno znaenje teksta, jer je poistovjeivanje Allaha sa
Njegovim stvorenjima neto nemogue, a zahir (vanjtinsko
znaenj e) u Kur'anu i sunnetu nikad nee biti neto nemogue. - Ko
god bude mislio da je ovo ono to je namjeravano sa 'zahir', onda mu
se njegova greka treba pojasniti. - Treba mu se pjasniti da je 'zahir',
kao i detaljno znaenje, potvrivanje Allahovih svojstava na nain
koji dolikuje samo Allahu i specifno je samo za Njega.
Sa ovakvim tefsilo (detaljnim poj anjenjem) mi dajemo
tekstu njegovo pravo u rijei i znaenju - a Allah najbolje zna.
ESTO POGLA VLJE
PRIKRIVANJE ISTINE SA LAIMA OD STRANE NEKIH
MODERNIH PISACA
Neki od modernih autora kau:
'Nema razlike izmeu metodologije selefa i metodologije ovih
koji su (pogreno) protumaili tekstove o Allahovim svojstvima. Oni
su se sloili da ajeti i hadisi u sutini ne potvruj u Allahova svojstva.
Meutim, ovi, koji su to (pogreno) tumaili, su vidjeli korist u
njihovom te'vilu (tumaenju) i veliku potrebu za time pa su se
ograniili na odreeno znaenje. A to se tie selefa, oni su se
uzdrali od ograniavanj a odreenog miljenja zbog mogunosti da
ima drugo znaenje. '
- Ovo je potpuno jasna i ista la na selef. Nijedan od njih
nikada nije negirao da tekstovi potvruju Allahova svojstva koja
dolikuju samo Njemu. ak ta vie, njihove tvrdnje ukazuju na
prihvatanje ovih svojstava. Oni su ak demantovaH one koji ih
negiraju ili one koji su Allaha poredili sa Njegovim stvorenjima.
Primjer tome je izjava Neima ibn Hammada el-Huzaij a, ejha imama
Buharije:
=.. J
L
J . =. J
L
IJ .== _

J_.; 'J
'Ko god poredi Allaha sa Njegovim stvorenjima je nevjerik.
Ko god negira bilo ta od onoga kako je Allah Sebe opisao je
nevjernik. I nema tebih (poreenja) u onome kako je Allah opisao
Sebe i kako ga je opisao Njegov Poslanik

Njihov govor o ovome je mnogobrojan.

Jo jedan nain koji dokazuje da je selef potvrivao Allahova
Svojstva, i da se ne slau sa onima koji tekst (krivo) tumae, jeste
Zabiljeio E-Zehebi u Sijeru 'alamu nubla (10/610) i on kae u (13/299) da
je lanac predaje sahih.
=
injenica da su ovi koji ga pogreno tumae u stalnim raspravama sa
selefma. Ovi (koji krivo tumae) su njih (selef) optuivali da ine
!om'' i tdsiZ zato to oni (selef stalno ptvruju sva Allahova
svojstva.
Da se selef sa njima slau da erijatski tekstovi ne ukazuju na
Allahova svojstva, onda se meu njima ne bi pjavila takva
oprenost i argumentacija i optube, kao to to vidimo - a sva hvala i
zahvala pripadaju Allahu.
Preenje Allaha s njeim srenjima, i obto.
Ptanje da je Allah telean (pput srenja).
SEDMO POGLAVLJE
PRENESENE PREDAJE OD SELEFA PO PITANJU ALLAHOVIM
SVOJSTAVA
Predaje selefa, neke opte, a druge posebne, su postale iroko
rasprostranjene po pitanju ajeta i hadisa o Allahovim svojstvima.
Primjer opte predaje bi bila izjava:
:\. ,
'Prihvatite ih kako 8u dole bez pitanja: Kako?'29
- Ovo se prenosi od Makhula, Zuhrija, Malika ibn Enesa,
Sufana es-Sevrija, Lejsa ibn Sada i Evzaije.
Ovaj govor sadri pobijanje mu'atila30 i muebiha. - Izjava:
'Prihvatite ih kako su dole . .' - ovo pobija mu'atile, a rijei: ' .. bez
pitanja: Kako?' - pobija muebihe.
Takoe, u ovoj izjavi je dokaz da su selef uvijek potvrivali da
tekst o svojstvima sadri stvaro ispravno znaenje kako to dolikuje
Allahu. Ovo je dokaz sa dva aspekta:
l. Oni (selef) kau: 'Prihvatite ih kako 8udole B' - T o znai
da ostavi tekst onako kako je i doao sa svojim eljenim znaenjem
na koje ukazuje. Bez sumnje, oni su potvrivali stvaro znaenje
onako kako to dolikuje Allahu. U suprotnom, da oni nisu vjerovali
da tekst potvruje stvaro znaenje, onda bi oni rekli: 'Prihvatite ih
kako su dole, ali nemojte potvrivati i traiti njihovo znaenje' ili
govor slian ovome.
Poledaj Iikad Ehlus-Sunne o EI-Lalikaia (3/537,930) i Fethul-bari (3/407) i
druge izvore.
Mu'atlle su frakcija u islamu koja negira eljeno kur'ansko - hadisko
znaenje teka, tko da s neirali Allahova najljep imena i svrJena sojsa.
Pri koji s pjavio s ovakim govorm u islamu je Dad bin Dirhem. Dehmijje
su najpznatja sk koja pripada mu'atilama, zatim ih slijede mu'ateile, a zatim
e'arije. (Op.re.)
2. Oni (selef) kau: ' bz pitja: Kko?' - Oigledno je da
se znaenje teksta potvruje, jer, da oni nisu vjerovali da se
potvruje, onda ne bi bilo ptrebno da zabranjuju pitanje: ' . . Kako?' -
tj. , kakva je kakvoa svojstava. U tome sluaju, zabranjivanje
istraivanja: ' .. Kako?' - bilo bi uzaludno.
Moda neko upita:
'Kakav je onda odgovor na izjavu imama Ahmeda Ibn Hanbela
koji se odnosi na hadis o Allahovom nuzulu (sputanj u na
dunjaluko nebo) kada je rekao:
>) >)1 )
'Vjerujemo u to i to potvrujemo, bez pitanja: Kako?, i bez
znaenja.'
Kaemo: Odgovor na to jeste znaenje koje je imam Ahmed
negirao u ovoj ijavi, a to je t/sir (tumaenje znaenja) od strane
mu'atila, od dtehmijja
3
1
i drugih. Oni su iskrivili vanjtinsko znaenje
teksta Kur'ana i sunneta u znaenje koje je oprene tome. Na
ogovor je ukazan injenicom da je on (imam Ahmed) negirao
pogreno znaenje i pitanje: Kako? - kako bi se njegovom izjavom
pobile ove dvije skupine novotara, mu'atile i mtebihe.
Ovakvo objanjenje je, takoe, ukazano onim to je autor
knjige (Ibn Tejmijje) rekao po pitanju izjave Muhammeda ibn
Hasana, kada je rekao:

, i q

)
)
l,)
l

_
l
JI
J
_l

>)= )>) .

)' ~
j
4

J_.) _
'Islamski uenjaci se jednoglasno slau - svi oni, i sa istoka i sa
zapada - po pitanju vjerovanja u Kur'an i vjerodostojan hadis koji je
doao od Allahovog Poslanika, :, koji spominju svojstva Gospodara,
` Dhmlj su m koja pripisje Dfehmu bn Sfanu, koji je ubijen
128. h.g a . Oni neiraju Allahova najlje imena; tkoer neiraju sa Allahova
sojsa; Kur'an je sorn; h je iman smo sznaja sem, i
mno drugih sari. (Op.r.)
bez njihovog tefsira (tumaenja) , bez opisivanja
(poreenja) ' .
bez tefbiha
Autor (Ibn Tejmijje) je rekao Q pitanju ove izjave da je
znaenje rijei: 'bez njihovog tefsira (tumaenja) ' pojanjenje
dehmijjam koji ine ta'til (negiranje svojstava) . Oni izmiljaju
iskrivljena znaenja Allahovih svojstava koja su u suprotnosti
onome kako su ashabi , i oni koji ih slijede smatrali Q pitanju njih
o njihovom potvrivanju. 32
Ovo, takoe, ukazuje da tefsira (tumaenja) ajeta i hadisa
vezanih za Allahova svojstva ima dvije vrste:
l. Prihvatljiv tsir: T o je ono to se slae sa ashabia , i
onima koji ih slijede u potvrivanj u njihovog znaenja na nain
kako to dolikuje Allahu i kako se slae sa onim to je zahir
(vanjtinski, oigledno) iz Kur'ana i sunneta.
2. Neprhvatljiv (odbaen) tsir: T o je sve ono to je
suprotno ovome to je gore spomenuto.
Pa tako, sudei prema navedenom: znaenje moe biti
prihvatljivo, a moe biti i odbaeno.
Ako bi bili upitani:
'Imaju li Allahova svojstva kejfje (svoj u kakvou) ?'
Odgovor je: Da, kejf (kakvoa) postoji, ali to nama nije
poznato! Nama je to nepoznato, jer znanje o kakvoi moe biti samo
vienjem tih svojstava, svjedoenjem neim to je slino njima ili
preko neke vjerodostojne informacije koja je dola Q pitanju toga -
a ovakvi naini ne postoje u odnosu na Allahova svojsta.
Sa ovim je jasno da su izjave selefa: "Bez pitanja: Kako?" - u
znaenj u da se ne ini tekjif (da se ne ulazi u pitanje kakvoe) . -
Meutim, ovo ne znai da se apsolutno negira njihova kakvoa, jer
bi to znainilo potpuno negiranje (tj. negiranje njihovog postojanja) ,
a Allah najbolje zna.
` Memu'atul fetava (5/50) i Fethul-bari (13/407)
OSMO POGLAVLJE
ALLAHOV ULUV (UZVIENOST) DOKZI ZTO
Svevinjost i Uzvienost Allaha iznad njegovih stvorenja, ili
'ulut' jeste od sifat zatije (Allahovih svojstava Bia) .
Njega (uluta) je dvije vrste:
. Uluv es-sifat (Uzvienost Allahovih svojstava)
. Uluv ez-zat (Uzvienost Allahovog Bia)
(I) to se tie uIuva Njegovih svojstava: to znai da ne
postoje svojstva savrenstva koje neko posjeduje, mimo Allaha, i da
su saVenij a i kompletnija, bilo da je to svojstvo kao to je ast ili
nadvladavanje, ili svojstva kao to su ljepota ili mo.
(2) to se tie uIuva Njegovog Bia: to znai da je Allah
svojim Biem iznad svih Njegovih stvorenja. Ovo je dokazano:
I . Kur' anom i sunnetom,
2. konsenzusom,
J. razumom i
1 ftrom (prirodnom sklonou stvorenje) .
(I) to se tie dokaza u Kur'ana i sunneta: I jedno i drugo je
proeto detaljnim ili vanjtinskim dokazima potvrde Allahovog uluta
iznad njegovih stvorenj a.
Mnogo je ovakvih dokaza:
I. Nekada se uIuv spominje eksplicitno (jasno) , Njegova
Uzvienost, Uzdignue iznad Ara ili da je On iznad nebesa, kao to
su rijei:

T;j
"On je Svevlinjl i Vell&nsenll" (Pjevo znaenja, EI-Br, 255)

l
..

"Slavi Ime Gopar soa SVevlie" (Prijevo znaenja, EI-'Aia,

1)
,
_

.

.

w 6
_

..
t
,,
,J ~
,
;, ; ul
"Bje % Gopara soa, Koji je Iznad njih, l ine ono io im
% nari." (Prijevo znaenja, En-Nahl, SO)
C

svemllonl, Koji % Iznad Ar uzisio. (Prijevo znaenja, Taha, S)

_
..
.

... f . g J 8
g; _

__ ,
JW li slguml d vas Onaj Koi je M nebima ne u
zemlju uterti, kd % ona pne Iznenada tri?" (Prijevo
znaenja, EI-Mulk, 16)
I rijei Poslanika, j:
J
l
J; )~-J; J )
" .. Arf je iz toga, a Allah je iz Arfa". 33
u| j
' .|
)

)'
"Zar mi neete vjeroati a ja sam povjerenik Ooga Koji je iz
nebesa! ". 34
2. Nekad doka ukazuje n ulut kroz spominjanje
uzvienih stari ili stari koje se diu Qwm Njemu, kao to su
rijei:
Qll ;
"K Njemu % dliu lijep rjei .. " (Prjeo znaenja, Fatir, 10)
Pleaj Lllkl (3/39S,6S9) i Muhter ei-Uiuv (s. o Albnija. E
Zehebi i Ibn Kjjlm ga smatraju verosjnim i Albani ga smatra prihvatljivim.
Lana mu je meuf.
Buharija (43S1) i Muslim ( 106}.
f
J
e .
J "
J

" J J
@...;: __CI
j
..l _
"K Njemu % pnju meleki i Ruhui-Kudus (Dibril) u danu koji
pdeset hiljada goina traje. " (Prijevo znaenja, EI-Mearid, 4)
@T 0t
j

" .. ve ga je Allah uzdigao Sbi. - A Allah je Silan i Mudar."
(Prijevo znaenja, En-Nis, 158)
I rijei Allahovog Poslanika M
'Samo ono t je isto - uzdie se prema Allahu'.
Jl (.i \ `U .|

,
7 . _' "
' . . . pa oni od vas koji udijele nou - t se uzdige vaem Gospodaru' .
_

,|

J ,|

_
YI c.
'Djela uinjena nou se uzdiu Njemu prije nego djela uinjena
danju, a djela danju prije djela te noi'.
Zabiljeio ga je Ahmed.
3. Nekada dokaz spominje sputanje stvari od Njega, kao
to su rijei:
>
.
_

"

.
"On (Kur'an) je objava spuna o Gospara svetova . . . "
(Prijevo znaenja, EI-Vakia, 80)
7
"Rei: 'O Gospara toa objavu sputa melek Dibril s
istinom, da jo vil urio vernike u vervanju, i da bude
putokaz i rdona vijest svim muslimanima." (Prijevo znaenja,
En-Nahl, 102)
I govor Poslanika, M

_. , .

l J,
;
J
f
'Nr Gospodar se spt D dunjaluko nb u zadnjoj treini
noi'. '
Postoji mnogo ajeta i hadisa koji su preneseni raznim lancima
prenosioca od Poslanika, M, koji se odnose na Allahov uluv iznad
njegovih stvorenja. Lanci predaja su toliko brojni (mutevatir) da
obavezuju posjedovanje nunog znanja da je Poslanik j, uistinu to
rekao po pitanju Njegovog Gospodara koje je ummet nauio od
njega.
(2) to se tie dokaza od strne konsenzusa: Ashabi ,, oni
koji su njih slijedili u dobru i imami ehli sunneta, se j ednoglasno
slau oko vjerovanja da je Allah iznad nebesa na svome Aru
(Prijestolu) . Njihove izjave su pune takvih tvrdnji bilo preciznim
tekstom ili oiglednim znaenjem (teksta) .
Imam El-Evzai kae:
Wl .. J.4 _y, J
} ,
JW ,:J _ ,,,,=, ~
.A
l
0
"Mi smo uobiavali - a mnogo tabi'ina je bilo meu nama - da
govorimo: 'Allah, neka je uzvieno Njegovo spominjanje, je iznad
Ara'. I vjerovali smo u sve to je dolo u sunnetu Q pitanju
Svojstava".
El-Evzai je ovo rekao nakon pojave metoologije Dehma (Ibn
Safana) koji je negirao Allahova svojstva i Njegov uluv. On (Evzai)
je ovo rekao da bi ljudi znali metodologiju selefa koja je potpuno
suprotna Dehmovoj .
ak ta vie, nijedan od selefa nikada nije rekao da Allah nije
iznad nebesa ili da je On Svojim Biem svugdje oko nas. Niti su
govorili: 'Sva mesta su ista Q pitanju Njega, niti je On unutar
svijeta, niti van njega, niti je dio njega, niti je odvojen od njega . . .
Zabiljeili su ga Buharija i Muslim. Detalji e M spmenuti u plavlju
tina.
ak ta vie, Selef nisu govorili da je zabranjeno pomisliti i
ukazivati gdje je Allah. Naprotiv, najueniji o stvorenja (tj.
Poslanik Muhammed j) je ukazao na Orosn htdtu na dan
'Arefata, medu velikom masom, gdje je to Allah J. On je pogledao
prema nebu podigavi svoj prst i rekao:

'O Allahu, posvjedoi! . . '
Potraio j e od Allaha ., da mu posvjedoi da mu j e ummet
potvrdio da im je prenio Njegovu poslanicu.
(3) to se tie doka i IDBl Svaki zdravi razum svjedoi
injenicu da je Allah Svojim Biem iznad Njegovih stvorenja. Ovo
je sa dva aspekta:
Pr: Uluv (uzvienost) je svojstvo savrenstva, a savrenstvo
je Svojstvo Allaha u svakom pogledu. T ako da uluv mora biti
potvren Allahu.
Dg: Uluv (uzvienost) je suprotan niskosti, a niskost j e
svojstvo manjkavosti. Allah je daleko od toga da bude opisan sa
osobinama manjkavosti, pa tako, On mora biti osloboen o
niskosti. Ovako, ono to je suprotno tome se potvruje Allahu, a to
je uluv.
(4) to se tie ftre: Allah je sva stvorenja stvorio - i arape i
ne-arape, ak i ivotinje - na prirodi koja je sklona vjerovanju u
Njega i Njegov uluv. Ne postoji rob koji se okree Njemu sa dovama
ili oboavanjem, osim sa osjeajem koji nalazi pri sebi da je On
visoko iznad. T akav se okree svojim srcem ka nebesima, a ne lijevo
ili desno. I niko se ne okree od ove injenice, osim onaj kojeg su
iskvarili ejtan i njegove strasti.
Ebu Mali el-Duvejni je znao govoriti na sijelu:
'Na poetku je bio samo Allah i nita drugo. I sada je On na
emu je i bio' - Ovim je htio sarkastino da negira Allahovo
uzdizanje iznad Ara. - Pa je Ebu Dafer el-Hamdani rekao:
' Reci: ostavljamo spominJanje Ara - jer je to svakako
potvreno objavom - i obavijesti nas o ovome to nalazimo u naim
srcima. Niko sa znanjem nije nikada dovio: 'Ooo Allahu! ', osim da je
naao u svome srcu prironi osjeaj da dovi Onome koji je visoko
iznad. T akav se ne okree lijevo ili desno. Pa, kako da suzbijero
ovaj osjeaj u naim srcima?' . - Pa je Ebu Mali vrisnuo udarivi se po
glavi i ree: 'El Hardani me je zbunio! El Hardani me je zbunio! ' . '
Ovo su pet dokaza (Kur'an, sunnet, konsenzus, razum i ftra) i
svaki od njih dokazuju da je Allah svojim Biem iznad stvorenja.
A to se tie Allahovog a, govora:
-

~ . .

Q0 .j (

jfl __

l jj
"On je Allah na nebima l na Zemlji, On zna l i krljete l i
pkazujet, l On zna ono io radite." (Pjevo znaenja, EI-En'am, 3)
I govora:
@|,, j
l
_U

L_

,,
"On je Onaj Koji je l na nebu, a l na Zemlji llah (B koji %
obiava). On je Mudr l Senajutll " (Pje znaenja, E-Zuhr,
8)
Znaenje ova dva ajeta nije to da je Allah na zemlji isto kao
to je na nebesima. I ko god shvati ovo, ili prenese to o selefa -
onda je pogrijeio u tore kako je shvatio i lae u tore to je prenio.
Pr ajet potvruje Allahovo pravo da samo On bude
oboavan (kod Njegovih robova) i na nebesima i na zemlji. Sve to
je na njima Njega oboava i robuje Njemu.
T a koe je reeno da ovo znai da je prvi dio govora da je
Allah na nebesima, dok bi drugi dio ajeta poinjao sa: 'i na zemlji
On zna i i krjee i i pkazuete ' - u znaenju da: iako je
Njegov uluv iznad nebesa, to Ga ne sprjeava da i dalje zna vae
tajne i ono ta vi radite na zemlji.
Pleaj Sijer 'alamu nubla (18/475) o Imama Ez-Zehebija.
Dg ajet znai da je Allah jedini ilah (Bog) na nebesima i
jedini ilah (Bog) na zemlji. Njegovo pravo da bude samo On
oboavan odnosi se i na jedno i na drugo (t. i na zemlju i na
nebesa) , pa ak i ako je O (Biem) iznad nebesa.
Slino ovome je govor: 'Taj i taj je vladar Mekke i Medine' - u
znaenju da kontrolie oba grada, pa ak i ako se on nalazi samo u
jednom od njih.
Ovakav nain govora je ispravan, kako lingvistiki (u
arapskom jeziku) tako i u obiaju - a Allah najbolje zna.
DEVETO POGLA VLJE
POJAM DIHAH (POZICIJE ALLAHA)
Ono to elimo ovim poglavljem jeste poj asniti da li je
Allahova pozicija odreena ili Mu je negirana.
Ispravan stav jeste da je neispravno bezuvjetno odreivanje
pravca Allahu, bilo negacijom, bilo potvrivanjem - ve je potreban
::js.!(detaljno pojanjenje) :
(l) Ako se misli na 'poziciju niskosti' - onda se to odbija i to je
nemogue pripisati Allahu, jer je On Sebe, a i svoj a Svojstva opisao
sa uluvo (Uzvienou) .
Z) Ako se misli na 'poziciju uIuva (Uzvienosti) sa tim da
On bude obuhvaen' - onda se i ovo takoe odbija i nemogue je to
pripisati Allahu. On je Najvei i Najplemenitiji da bi se obuhvatio
neim od njegovih stvorenja. Kako to da bude tako kada Njegov
Kursijj obuhvata itava nebesa i Zemlj u37 ?
. ,_ .- . ., _l_
=
|_
.
..
"Oni nisu velili Allaha onako kko Ga trba veliti; a itva
Zemlja na Sudnjem danu u ci Neovoj biti, a neb u
desnici Njeovoj smotana ostti. is je On i Uzin Iznad
onih koje Njemu smatraju ravnim!" (Prijevo znaenja, Ez-Zumer, 67)
(J) Ako je ono to se namjerava 'pozicija (pravac) uIuva
(Uzvienosti) kako to dolikuje Njegovoj veliini
Kao to soji u ajetu:

_;, ,

| _,
"..Njgova KuNja obuhvaa neb Zmlju." (Pje znaenja, EI-Bkre,
255). (Op. prev.)
velianstvenosti, bz toga se Lobuhvati' - onda je ovo istina i
potvruje se Allahu.

ejh, Ebu Muhammed Abdul Kadir el-Dejlani, kae u

njegovoj knjizi El-Gunja:

|
._| |u__
'I On, subhanehu, je u pravcu uluva, uzvien je iznad Ara,
obuhvata kompletnu vlast'. 38
Ako neko upita:
'Ako vi negirate da neko od stvorenja Njega moe obuhvatiti,
onda, ta je odgovor na injenicu da je Allah na nebesima kao to je
On potvrdio to za Sebe u Svojoj Knjizi i na jeziku Poslanika , i na
emu su se muslimani sloili?'
Odgovor ovome je:

injenica da je Allah na nebesima ne povlai nuno da nebesa

obuhvataju i okruuju Njega. Ko god kae tako - zalutao je ako to
kae od sebe; takav je laov ili je pogrijeio ako takav opis pripisuje
nekom drugom.
Ko god je svjestan Allahove veliine i da On obuhvata sve i da
e Lzgrabiti itavu zemlju na Sudnjem danu i da e smotati zemlju
kao to se zamota svitak; ko god ovo zna, onda je takvom nemogue
pomisliti da neto od Njegovih stvorenja obuhvata ili okruuje
Njega.
Shvativi ovo, injenica 'da je Allah f (na) nebesima' je uzeta
udva znaenja:
Pro: Ono to je namjeravano po pitanju nebesa jeste uluv, u
znaenju: najvisoij e i najuzvienije pozicije.

ak ta vie, injenica da nebesa (es-sem) moe znaiti uluv

jeste potvreno u Kur'anu. Allah ' kae:
Pleaj EI-Gunija 11-talibi trik el-hakk hmarite el-adab -rh, sana %.
o

:
p
J
" s neb vam kliu spusio MM
"
(Pjeo znaenj, EI-Enfl, ll)
U
znaenju: odozgo, a ne bukvalno u nebesa, jer se kia sputa
iz oblaka.
Dgo: Da je za znaenje f (u) uzeto znaenje 'ala (na, iznad)
inei time znaenje: 'A h je ind nebesa'.
I takoe je f (u) dolo u znaenju: `m (na, iznad) , na mnogo
mjesta u Kur'anu i drugim tekstovima. Allah . kae:
"Putujte f zmlji MM
"
(Prjeo znaenja, Et-Te
b
, 2)
U
znaenju: Putujte na zemlji, a ne u zemlji.
DESETO POGLA VLJE
PRVI DIO
ALLAHOV ISTIVA (UZDIZANJE) IZNAD AA
Rije istiva se u jeziku koristi za razliita znaenja, a sva ta
znaenja su u smislu 'kompletnosti' ili 'zavretka'.
U Kur'anu se koristi na tri razliita naina:
1. Da se rije upotrijebi samostalno: kao u ajetu:
^ J 4 *
f
~ 4
_,... _,
kad % on opas snagom l stas (lseva) (Prijevo znaenja, EI
K, 14)
U znaenju: postade kompletan, odraste/stasa.
. Da se upotrijebi zjedno sa esticom (ila ka, prema) :
kao u ajetu:
= w J

__

ztim % l sva Ila (uzdigao prma) nebu M" (Prijevo znaenja,

EI-Bkre, 29)
U znaenju: namjere uz potpunu elju.
3. Da se upotrijebi zajedno sa esticom ('ala na,
iznad) : kao u ajetu:
'~` !
"llteevu 'ala (da % uspnjete na) njihova lea (Prijevo
znaenja, Ez-Zuhruf, 13)
U znaenju: podignuti na njih, uspeti se.
T ako je znaenje Allahovog is tiva iznad Ara: 'Uzdizanje iznad
ara i smjetanje nad njim u smislu kako to dolikuje Njemu,
Velianstvenom i Uzvienom'.
T o je jedno od sifata f'lijje (Allahova svojstava djela) koje je
dokazano u:
- Kur'anu,
Z- sunnetu i
J- konsenzusu.
( l ) Od Kur'anski dokaza su Allahove , rijei:
_| |
"Svemllonl, Koji Iznad Ar uzisio." (Prijevo znaenja, Taha, 5)
Z) Od dokaza U sunneta jeste ono to je zabiljeio El-Hilal u
svojoj knjizi Es-Sunne, sa vjerodostojnim lancem prenosilaca prema
artovima (uslovima) Buharije, gdje je Ebu Katade en-Nu'man
rekao:
msam Allahoog Poslanika d ke:
4__ |U_A|_l
'Ka je Azavr!io sa stvaranje svojih stvoreja, L se isteva
'm (uzvisi iznad) Ada'. 39

ejh, Abdul Kadir el-Dejlani, kae:

__a
|
<_| __l-j
'Ovo je zabiljeeno u svim knjigama koje je Allah objavio
Poslanicima, W.`
(J) Ehi sunnet se jednoglasno sla!e na vjerovanju da je
Allah iznad Ara i nijedan od njih nikada nije rekao suprotno.
Nemogue je da iko prenese neto tako od njih, niti takav govor,
niti u tome znaenj u.
Ibn Kajjim spminje u Idmaul cujuil islamlje (s. 34). Ez-Zehebi kae:
'Njeovi prenoslol S pver1jlvi'. jh Albani s sloio na ovome u Muhtr el
uiuv (s. 38).
Gunijja (s. 96).
Jedan ovjek je rekao imamu Maliku:
'Ooo Ebu Abdullah:
@_
"Svemilosni, Koji W iznad Ar uzisio." (Prijeo znaenja, Taha, 5)
Pa, kako se to Allah uzvisio?
Imama Malik spusti svoj u glavu sve dok nije poeo da se znoji,
pa ree:
\ |u .; A || .| j| . _ .__ |\|
v

'lstiva (uzdizanje) je poznato, kakvoa nije poznata, vjerovanje

u to je vadib (obaveza) , a pitanje o kakvoi toga je novotarija i ja
vidim da si ti novo tar! '
Nakon odgovora naredi da se ovaj koji je ovo upitao izbaci
napolje. 41
Slino ovome je zabiljeeno i od Rabbie ibn AbdurRahmana,
e j ha imama Malika. 42
Njegova (Malikova) izjava: 'Itiva (uzdizanje) je poznato
znai da je poznato u arapskom jeziku; a to znai: 'Uzdignuti se
iznad, zaposjesti'.
Njegova (Malikova) izj ava: ' kakvoa nije poznata znai da
mi ne moemo sa naim razumom da opiemo kakvou Allahovog
istiva (uzdizanja) iznad Njegovog Ara. Jedini nain bi bio preko
objave, a u objavi nije zabiljeena kakvoa toga. Pa, kada oboje, i
razum i objava, ne ukazuju na kakvou - onda je potrebno da se
suzdrimo od govora o tome.
Pogledaj Sijeru 'alamu nubla, {8/100-101), EI-Esmai v
e
-sifat o Bjhekja
(sr. 515) i El-Hafiz (Ibn Hader) ga smata prihvatljivim u Fetul-briju (13/407).
Poledaj EI-Esmai ves-sifat (sr 516).
Njegova (Malikova) izjava: vervanje u to je vadib mai
da je vadib (obaveza) vjerovati da je Allah iznad Svoga Ara onako
kako to Njemu dolikuje, jer je Allah to Sam Sebi potvrdio, zato je
verovanje u to i iman u to vadib (obaveza) .
Njegova (Malikova) izjava: a pitanje o kakvoi toga je
novotarija + mai da je pitanje o kakvoi istita (Allahovog
uzdizanja) novotarija, jer nije bila poznata u vrijeme Allahovog
Poslanika ,i njegovih ashaba, .
Ova izjava, koj u je imam Malik spomenuo po pitanju
Allahovog itta (uzdizanja) , jeste presudna mjera (vaea je) za sva
Allahova Svojstva koja je Lspomenuo u Svojoj Knjizi ili na jeziku
Svoga Poslanika . T o jest: njihova znaenja su nam poznata, iako
njihova kakvoa nije pznata, jer nas je Allah obavijestio o njima,
ali nas nije obavijestio o njihovoj kakvoi43
U
doatku, govor o Allahovim svojstvima jeste forma govora o
Allahovom Biu. Pa, onako kako potvrujemo Allahovo Bie bez
tekjifa (ulaenja u kakvou) , tako isto potvrujemo Njegova svojstva
bez tekjifa.
Neki uenjaci su govorili da ukoliko bude upitan od strane
dehmijje:
'Allah se sputa na dunjaluko nebo, pa kako se onda to
sputa?'
Odgovori: "Allah nas je obavijestio da se sputa, ali nas nije
obavijestio kako! "
Drugi nain ogovora kada te upita dehmijja o bilo kojem
Allahovom svojstvu:
'Kakvo je to svojstvo?'
Odgovori: "A kakav je Allah?" - ovo (mu tako kae) , jer je
nemogue shavatiti i dokuiti kakav je Allah. T ako e mu rei, da
Pleaj pjmjenja naina kako s 'kakoa' ikako moe snat.
ako tekjif nije mogu po pitanju Allaha, onda nije ni po pitanju
Njegovih svojstava, jer su svojstva dio onoga to se opisuj e!
Ako bi neko rekao:
'Ako je znaenje Allahovog istiva (uzdizanja) iznad Njegovog
Ara to da se On uzdigao iznad Ara, onda to znai da je On: ili vei
od Ara, ili manji od njega ili da su jednaki. Jer ovo znai da On
mora imati dim (tijelo) , a to je nemogue! '
Odgovor ovome bi bio, bez sumnje, da j e Allah vei od Ara i
vei od bilo ega. Ali, ovo ne ukazuje na bilo koji o neispravnih
zakljuaka od kojih je Allah ist.
to se tie toga da je nemogue da Allah ima dim (tijelo) ,
onda se mora znati da je govor o dimu (tijelu) i pripisivanje tijela
Allahu, bilo da se negira ili potvruje - novotarija, i to nije
preneseno u Kur'anu, sunnetu ili u izjavama selefa. T o je irok
pojam koji trai tefsil (detaljno pojanjenje) :
(l) Ako se sa 'dim' misli na neto sainjeno, iji djelovi su
potrebni i podravaju jedan drugog - onda je to odbaeno o Allaha,
Venog, Samoodravajueg i Onog koji ne zavisi od nikoga.
(2) Ako se sa 'dim' misli na Njega bivajui Samoopstojei i
opisuje ono to samo Njemu dolikuje - onda to nije odbaeno od
Allaha, jer Allah nikog nije potreban i opisan je Svojstvima
savrenstva kako Mu dolikuje.
Ipak, poto rije 'dim' moe ukljuivati ispravno, a takoe i
neispravno znaenje kada se vee za Allaha pripisujui to Allahu,
bilo da se apsolutno zanegira ili potvrdi - to nije dozvoljeno.
Ovo je jedna izjava koju novotari koriste da bi doli do
zakljuka negacije onoga to je Allah potvrdio za Sebe od savrenih
svojstava. A dvije su vrste ovakvog zakljuivanja:
l. Ispravo zakljuivanje koje nije kontradiktoro
savrenosti, to je bezuvjetno vezano za Allaha. Ovo je ispravno i
potrebno je to pojasniti i objasniti da se to Allahu ne negira.
Z. Pogeno zakljuivanje je ono koje je kontradiktoro
savrenosti vezanoj za Allaha. Ovo je neispravno i obaveza je to
odbiti i pojasniti da nije prikladno shvatanje Kur'ana i sunneta, jer
su Kur'an i sunnet ispravni kao i njihova znaenja. I nije nikada
mogue da istina bude shvaena u znaenju koje je neispravno.
Ako se kae:
'Ako pojasni Allahov istiva (uzdizanje) iznad Njegovog Ara
kao Njegovo uzdizanje iznad njega, onda to daje utisak da je On
potreban da podigne Sebe ili da podupre Sebe! ?'
Odgovor je da: Svako ko je svjestan Allahove veliine,
savrenosti Njegove Moi, Njegove Snage i neovisnosti od bilo koga,
onda mu nee pasti na pamet da Allahu treba Ar da bi ga Ar
podrao. Kako to da bude tako kad Ar i sve to je stvoreno ovisi od
Allaha i izlae se Njemu? Nema podrke niti odravanja, osim od
Njega.
Q!-;ij\tj .
|
,
'
,
"I jean o znakova Njeovih je l to Wnebo l Zemlja ptoje
voljom Njeovom
"
(Pjeo znaenja, Er-Rum, 25)
Ako se upita:
a li je dozvoljeno da se Allahov istiva iznad Ara pojasni u
znaenju unk (da je Allah njime zagospodario) , kao to mu'atil
pojanjavaju u njihovom pokuaju da izbjegnu 'pogreno shvatanje' ? '
Odgovor bi bio:
T o nije dozvoljeno, i to zbog sljedeih razloga:
Pri: Ako je ovakav nain shvatanja ispravan, onda to ne
sprjeava pojanjavanje istiva sa njegovim realnim, stvarim
znaenjem. A ako je to neispravno, onda nije mogue da to bude
odgovaraj ua vrsta shvatanja uzetog iz Kur'ana i sunneta. Ko god
misli da su oni obavezno zasnovani na neem drugom mimo njih (tj.
Kur'ana i sunneta) , onda je on zalutao.
Dg: Pojanjavanje toga u znaenju istila (zagospodariti) je
zasnovano na osnovu neispravnog shvatanja. Nije mogue, jer je
suprotno it'u (konsenzusu} selefa, i zbog toga nije dozvoljeno da
se kae:
,

.
l
wl Allahov istiva na zemlji', i druge sline
izjave od kojih je Allah ist.
Kada bi bilo da je On istila (zagospodario} Arom, onda bi to
znailo da Allah, prije toga, nije bio u toj poziciji kada je stvarao
nebesa i zemlj u.
Trei: T uma enje is tiva u znaenju istila nije poznato u
arapskom jeziku. T o je la, a Kur'an je objavljen na jeziku Arapa, te
zbog toga nije mogue da to tumaimo u znaenju kakvo arapima u
njihovom jeziku nije poznato.
et: Oni koji istiva tumae kao istila smatraju da je to
metaforiki govor; meutim, metaforika znaenja nisu prihvaena,
osim uz ispunjenje etiri ara (uslova} :
l. Jasan dokaz koji poziva da se ta izjava uzme metaforiki, a
ne njegovo stvaro, realno znaenje.
2. Da je mogue metaforiko znaenje zasnovano na jeziku.
3. Da je mogue metaforiko znaenje u odreenom
kontekstu. Mogunost openitog metaforikog znaenja ne znai da
je to prihvaeno u svakom kontekstu. Suprotan kontekst odreenog
znaenja i okolnosti mogu sprijeiti neka znaenja koja se
podrazumjevaju ako se uzme openito.
4. Dokaz koji ukazuje na metaforiko znaenje rOra biti
iznijet i pojanjen. Ovo je zato to znaenje moe biti i stvaro
injenino, a ne metaforiko, i da se prije uzme kao vanjtinsko
stvaro znaenje. Zato, obaveza je iznijeti dokaz koji ukazuje na prvo
ili drugo - a Allah najbolje zna.
DESETO POGLA VLJE
DRUGI DIO
AR {PRJESTO)
Rije a:u arapskom jeziku znai 'kraljevski prijesto'. - Allah
. kae Jusufu :
+ . # .
__
)
-- on ritelje soje pavi na ar (prijeso) .. " (Prijevo
znaenja, Jusuf, 100)
I kae o kraljici Sabe:
J7 *
)
" .. a ima l velinseni ar (prije)" (Prje znaenja, En-Neml,
23)
A to se tie Ara (Prijestola) Naj milostivijeg, iznad ega se
On btiva (uzdigao) , to je veliki prijesto koji se protee iznad svih
stvorenja. Najvisoiji je i najvei o njih, kao to je reeno u hadisu
Ebu Zerra , u kojem je Poslanik i, rekao:
J l .i .) lt!

+ , J Y|,:,.w
.U|J _.x_ l
,
_. _
'Sedam nebesa i sedam zealja u porenju sa Kursijom su samo
k prsten baen u pustinju. I uistinu, Ar u porenju sa Kursijom je kao
pustinja u porenju sa prstenom'
Autor, ejhul-islam, Ibn Tejmijje, kae u djelu 'Erala el
Arija':
Zabiljeio Ibn Hibban (s. 9 u EI-Mevard) i Ebu Nuajm u El-Hilje (1/167) i u
El-Esma' (2/569, 649). Take je zabiljeio Ibn Merdevej k soji u Tefiru
Ibn Ker (1/310-311). Hafiz Ibn Hader ke u Fhul-barlju: 'Ibn Hibban ga
smat shihom (verjnim) i prava ga lanac o Mudahida - S1d Ibn
Mensur ga je zabiljeio u Teiru s shih lancem o njea'.
'Hadis ima razliite lance prenosioca. Ehu Hatim ga biljei, kao
i Ibn Hibban u svom Sahu, Ahmed u Munedu, i dr.'
Rije kursij u jeziku znai: 'Stolica, neto na emu se sjedi'. A
to se tie Kursija kojeg Allah pripisuje Sebi, to je: 'mjesto Allahova
dva stopala'.
Ibn Abbas ., kae:
vj _v l __
' Kursij je mjesto dva stopala, a Ar . . . niko ne moe obuhvatiti
njegovu veliinu, osim Allah, Moni i Plemeniti'
Hakim ga biljei u Mutedreku i kae:
' (Hadis je) u redu prema uslovima dvojice ejhova (Buharije i
Muslima) . Zabiljeen je i kao mer predaja, ali je ustvari mevkuf.
Ovo maenje koje spominje Ibn Abbas ., vezano za Kursij , je
dobro poznato ehli sunnetu. To je sauvano o njega i zapameno.
A ono to je preneseno od njega da to (Kursij) mai: 'Znanje' -
onda to nije neto to je sauvano, i nije zapameno ni o koga.
Tako, ono to je preneseno o El-Hasana da je rekao da je Ar, to j e
slabo i nije vjerodostojno, kao to kae Ibn Kesir. '
U njeovom Ter ( 1/311).
JEDANAESTO POGLA VLJE
ALLAHOV MA'IJJE (PRISUSTVO SA STORENJIMA)
Allah je potvrdio u Svojoj Knjizi i na jeziku Svoga Poslanika ,
da je On R (sa) Svojim stvorenjima.
Od dokaza iz Kur'ana su Allahove rijei:

*
*
8
,_

j
" .. On je s vama gdje go bill, l se W rdite Allah vidi ..
"
(Prijevo znaenja, El-Hadid, 4)
# ,g* q F
_a,
" .. jer je Allah s vemldma." (Prijevo znaenja, EI-Enfal, 19)

8 _ F ~ _ _ P ^ <
_ _, . _ uL Ju
"Ne bjte I ", On. "la sm s vama, la se bijem l
vidim." (Pje znaenja, Taha, %)
Od dokaza usunneta su rijei Poslanika,

ud ;| ;|qY|
'Najbolji imn je d { d je All s mgdje god bi' 4
I govor Poslanika, , kada je rekao svome drugu, Ebu Bekru
, kada su bili u peini:
@
=
],
" .. Ne brini, Allah je s nama ee
"
(Prijevo znaenja, Et-Tevb, 40)
Selef o ummeta su se jednoglasno sloili na tome bez
razilaenj a, kao i imami.
Zabiljeio Et-Tabrani u EI-Kebir i EI-Evstu, stji u Mu'cemuz
zavaidu (1/6), i EI-Bjheki u EI-Esmai ves-sifat (907), i Ebu Nuajm u EI
Hilje(6/124).
Ma'ijje ili prisustvo se u jeziku koristi u znaenj u: 'pratnja' ili
'drutvo'.
Bilo kako bilo, njeno znaenje se razlikuje zavisno od onoga
emu se pripisuje i u kakvom kontekstu i okolnostima je
upotrijebljeno:
( l ) Nekada moe znaiti 'pomijeati' kao to se kae:
'Pomijeao sam vodu ma' (sa) mlijekom'.
(2) Nekada moe znaiti 'prijetnja' ili 'upozorenje' kao to se
kae da bi se disciplinovao kriminalac: 'Idi, ali ja sam ma' (sa)
tobom' .
(J) Nekada moe znaiti 'pobjeda' ili 'pomo' kao to se kae
onome koji trai pomo: 'Ja sam ma' (sa) tobom' . - I slino ovome.
Njegovo znaenje je razliito ovisno emu je svojstveno i
kontekstu u kojem se koristi.

esto se rije slae sa njenim originalnim znaenjem, medutim

razlikuje se svojim pravilom (propisom) i ta nuno pvlai od onog
nata asocira svojim kontekstom.
Kada shvatimo ovo, postaje jasno da se izraz ma'ijje, kada se on
vee za Allaha, uzima u njenom stvarom, a ne u metaforikom
znaenju. Ipak, Allahovo prisustvo sa Njegovim stvorenjima jeste
onako kako to Njemu dolikuje, i nije nikako poput bivanj a stvorenja
sa drugim stvorenjem.

ak ta vie, uzvienije je i savrenije i nije

poput m'ijja stvorenja sa stvorenjem.
Neki od selefa su ma'ijje, tj. Allahovo prisustvo sa Njegovim
stvorenjima, objasnili da znai: 'On je sa Svojim znje o njima'.
Ovo je samo pojanjenje ta ma'ijje ukljuuje.
Razlog ovakvog njihovog pojanjenja jeste da bi pobili dehmijje
koji kau da je Allah svugdje sa Svojim Biem. Oni (dehmijje)
koriste dokaze iz tekstova ma'ijja da podre svoje zabludjela
tumaenje. Zato su selef poj asnili da nije ono to se eli sa ma'ijjo
to da je Allah sa Svojim Biem svugdje. J o je nemogue s take
razuma i vjerozakona, jer je opreno Njegovom uluvu (uzvienosti) i
to podrazumijeva da Njegova stvorenja obuhvataju i okruuju Njega
- a to je nemogue!
KATEGORIJE ALLHOVOG MA'IJJA (PRISUSTA) SA NJEGOVIM
STORENJIMA
vrste:
Ma'ijja (prisustva} Allaha sa Njegovim stvorenjima je dvije
l. Opti ma'ijje i
/. Posebni ma'ijje.
(l) to se tie opteg m'ijja - on obuhvata sva stvorenja, i
vjerike i nevjerike, pravedne i grjene, sa: Njegovim znanjem,
snagom, ureivanjem stvari, vlau i drugim stvarima od rbijeta
(Gospodarstva} . - Ova vrsta ma'ijja obavezuje onome koji vjeruje u
nju, potpunu svijest da ga Allah motri. Za ovo je Poslanik, i, rekao:
. \t.

,',,'y_|
'Najbolji iman je d { d je Allah 5 tb gdje god bio'. `
Neki primjeri opteg ma'ijja jesu rijei Allaha :

J
^ `
J
J f J J
Q0Jl
j

jj
" .. On je s vama gdje go bill, l sve io rdite Allah vidi M. "
(Prijevo znaenja, El-Hadid, 4)
~ ~ + J
~

f
~ ~
__ J
j
J
:1 01 ) ,

@ i)t
f

"Zr ne znal da Allah zna se i je na nebima l i je na
Zemlji? Nema tjnih rzgovor meu trjicm, a da On nije
bri, ni kad ih je manje, ni kad Ih je vli a da On nije s
njima gdje go oni bill .. " (Prijevo znaenja, EI-Mudle, 7)
` Govor o ovome hadisu je prethoio u fusnoti .
(2) A to se te psebnog m'ija " ono se onosi D
Allahovo davanje pbjede ili pomoi nekome - ovo je specino za
one koji to zaslue o pslanika i njihovih sljedbnika. - Ova vrsta
m'ija prisiljava onoga koji vjeruje na oravanje konstantne
pstojanosti i snage .
. Neki primjeri ove posebne vrste m'ija su Allahove rijei:
_
jer je Allah s mu'mlnlma (verldma)-"-Pje zja, E
Enfl, 19)

1;

Allah je zis onima ki Allaha bje l onima koi dobr

djela Bne ee" (P zja, En-Nahl, 128)
I Njegovo obraanje Musau i Harunu :
# , ~ , _ ~ ~ _ ~
_ _,

' JU
"Ne bjte si", r On. "la sm s vama, la se bem l
vidim. (Pje zj, Taha, 4)
I Njegove rijei pvoom Svoga Poslanika M:

.
~

" .. Ne brini, Allah je s nma1 .. " (Pje znja, Et-Te, 4

)
Ako neko upita:
'Je li Allahov m'ije o sifat zatije (Allahovih svojstava Bia)
ili od sifata f'lijje (svojstava Njegovih djela)?
- Odgovor je taj da je openita vrsta m'ija o sifat zatije, jer
je to svojstvo konstantno i zauvijek pri Njemu. A. to se tie posebne
vrste m'ija, to je o sifaia f'lije, jer je u skladu sa uslovima: ako se
uslovi ispune, onda M potvruje, a u suprotom ne.
DVANAESTO POGLA VLJE
SPAJANJE IZMEU TEKSTOVA ALLAHOVOG ULUVA SA
NJEGOVIM BIEM I NJEGOVOG MA'IJJA
Prije nego pojasnimo kako se spaja izmeu ovo dvoje, najprije
bih htio da upoznamo vrijedno pravilo na koje je autor, ejhul-islam,
Ibn Tejmijje, ukazao u svome djelu El-Akl ve-nkl ( 1/43-44) . - U
zakljuku djela stoji:
'Ako bi se reklo da postoji kontradiktorost izmeu dva
dokaza, onda su ili oba dokaza siguri i ubjeujui ili su zasnovani na
pretpostavci, ili je jedan siguran, a drugi zasnovan na pretpostavci.
Pa, tako da ih je tri vrste:
. Oba doka su sigur: T o su dva dokaza koje razum
pozitivno potvruje u onome ta dokazuju. Zbog toga je bilo koji tip
kontradiktorosti nemogu, jer ovo znai neto o sljedeeg:
l. Jedan o dokaza mora biti odbaen, a to je nemogue, jer
svaki siguran dokaz mora biti ptvren;
2. Ili, to znai da moramo ptvrditi oba dokaza, s tim to emo
vjerovati da meu njima pstoji kontradiktorost, a to je takoe
nemogue, jer bi to znailo Kombinaciju dvije naizgled razliite
stvari. Pa tako, pretpostavka da su oni kontradiktori:
(a) ili znai da i jedan i drugi nisu siguri i vjerodostojni
dokazi;
() ili da tu u sutini ne pstoji kontradiktorost u svemu
izmeu njih, zato to je jedan o njih uzet iz odreene perspektive, a
drugi iz druge perspektive.
(e) I naravno, ako je jedan od njih derogiran i zbog toga nije
uzet, jer dokaz zasnovan na onome to je derogirana nije
podravajui, s tim to nema kontradiktorosti izmeu derogirana
dokaza.
2. Oba dokaza su zsnovani na pretpostavci: Ili su dokazi
samo pretpostavljeni zasnivajui to na tome kao dokazu, ili su
zasnovani na njihovoj autentinosti. U tome sluaju, izdvaja se
ispravniji dokaz i daje mu se prednost.
3. Jedan od dokaza je sigurn, a drgi pretpostavljen: U
tome sluaju, sigurom i pozitivnom uspostavljenom dokazu se daje
prvenstvo, jer ono to je siguro se nikad ne odbacuje zbog puko
pretpostavljenog.
Ako je ovo jasno, onda kaemo da nema sumnje da se tekstom
uspostavlja i potvruje Allahov uluv (uzvienost) , bivajui Svojim
Biem iznad Svojih stvorenja uz injenicu da je On, takoe, sa
njima. Svi ti dokazi su siguri i pozitivno uspostavljeni u svome
dokazivanju i vjerodostojnosti. Allah ak spaja to dvoje u Svom
govoru:
~ . w
g

w ,
, - `

(.1 -
- -
J
. '

&

#
, g
g g ~
_
g g ,
q,

g
| - t- - - 1

'

t
-
' .

.
J

"On je Onaj Koji je l neb l zemlju z i dana sorio, a
ztim % nad Arm uzisio: On zna i u zemlju ulazi l i Iz
nje Izlazi i i s neba silazi i i % prma njemu die, On je s
vama gdje go bill, l se rdite Allah vidi." (Pjeo znaenja,
El-Haid, 4)
U ovome ajetu Allah potvruje Svoj istiva (uzdizanje) iznad
Ara, koji je najuzvienijih od stvorenja. I On, takoe, potvruje da
je On sa nama. Ovdje nema kontradiktorosti, jer je mogue
spajanje (kombinovanje) izmeu to dvoje.
RAZLOZI MOGUEG SPAANJA (KOMBINOVANJA) IZMEU OVO
DVOJE
Pro: T ekst sam po sebi kombinuje to dvoje, pa je tako
kombinovanje izmeu ovo dvoje defnitivno mugue, jer tekst nee
dokazati neto to je nemogue. A ko god tako misli (tj . , da je
nemogue) , onda grijei i mora ponovo razmisliti, traei Allahovu
pomo i traei od Njega uputu i uspjeh ulaui najvii napor u
saznavanju istine. Pa, ako mu tada istina postane jasna, onda neka
velia i neka se zahvali Allahu na tome, u suprotnom, ovu stvar
treba povjeriti Onome koji najbolje zna, rekavi: 'Mi u to vjerujemo,
sve je to od Naeg Gospodara48 Uzvien si Ti; mi nemamo znanja,
osim ono to si nas ti poduio. Uistinu, ti si Onaj Najznaniji,
Mudri'49
Dgo: Nema kontradiktornosti izmedu znaenja uluva
(uzvienosti iznad stvorenja) i ma'ijja (prisustva sa stvorenjima) . Za
ma'ijje ne vai da je On pomijean medu njima ili u njihovom
mjestu, kao to je prije pojanjeno.
Mogue je da neto bude samo po sebi iznad, a da bude
opisano kao da je negdje drugo, kao to je u govoru: 'Mi smo
putovali, a Mjesec je bio sa nama' - iako je mjesec bio na nebu. Ovo
ne podrazumijeva kontradiktorost, niti u izraavanju, niti u
znaenju, jer onaj kome se govori razumije znaenje m'ijja u ovoj
reenici; on zna da to ne znai da je Mjesec ba bio na zemlji. - Pa
tako, ako je dozvoljeno (tj. mogue) da se spoje uluv i m'ijje u
odnosu na stvorenje, onda je jo pree u odnosu na Stvoritelja.
Tree: ak i da postoji kontradiktorost izmedu uluva i ma'ijja
u odnosu na stvorenja, onda to obavezno ne znai i u odnosu na
Stvoritelja. Ovo je zato to ne postoji nita slino Allahu u bilo
1 Ko o M kae u ajetu:
A


_ , _ l1 ;
-
h .r J |
" .. Oni, pk, koi su u znanos uputnl kalu: "Ml u mverjemo; sve Je m
mnaia Gopar! BB" (Pjev znanja, AII-Imran, 7) (O.pre.)
4 K Mke u ajetu:
. .

"Subhanallahl", rko oni, "ml znamo smo ono &u sl nas T pulol
Smo HTZnalac Mudr." (Pje znanja, EI-Bre, 32) (Op.pr)
kojem Njegovom svojstvu. Zato se za Njegov m'ijje ne presuuje u
poreenju sa m'ijja stvorenja.

ak ta vie, Njegovo bivanje sa stvorenjima ne daje utisak da

je On meu njima ili na istom tom mjestu gdje su oni, jer je On
lino visoko iznad. Nita o Njegovih stvorenja nee nikad
obuhvatiti ili okruiti Njega, dok On obuhvata sve.
Imajui ove take na umu, ak je mogue spojiti
(kombinovati) izmeu primjera koji su ptvreni za Allaha . da je
On daleko iznad, uprkos tome da je i ispred onoga koji klanja50
Kaemo da je kombinovanje izmeu njih s vie aspekata:
Pro:

erijatski tekstovi spajaju (kombinuju) izmeu to dvoje i

to nikad nee ukljuivati neto to je nemogue.
Dgo: Ovdje nema kontradiktorosti izmeu uluva i bivanj a
ispred (klanjaa) . Mogue je za neto da bude visoko gore iznad
neega, dok je takoe i ispred toga, jer to ne obavezuje da je fziki
zatvoren tu u istoj blizini. Zar nije mogue da ovjek gleda u Sunce i
kae: 'Nalazi mi se ispred lica' - dok je (Sunce) ustvari na nebu?
Opet, ovo se ne smatra kontradiktorou, niti u izraavanju, niti u
znaenju. - Zato, ako je ovo dozvoljeno za nas, u onosu na
stvorenj a, onda je jo vie dozvoljeno (i mogue) za Stvoritelja.
Tre: Kao to je ve spomenuto, ak i da postoji
kontradiktorost izmeu uluva i neijeg bivanja ispred neeg drugog
u odnosu na stvorenja, onda to ne znai da je to isto i po pitanju
Stvoritelja, jer nita nije slino Allahu ili nekom o Njegovih
svojstava. - S toga, Njegovo bivanje ispred onoga koji klanja ne
znai da je On Svojim Biem na istom mjestu ili pored zida spram
kojeg je klanja okrenut. Ovo nije tako, jer je On visoko iznad i
nita od Njegovih stvorenja nee nikad obuhvatiti ili okruiti Njega,
dok Lobuhvata sve.
" K s ke u hadlsu koje biljeI Buharja (41}: "Ka neko m vas
lUna, neka nikko gqm,y, u namaz, Allah je Isp
nja". (Op.pr.)
TRINAESTO POGL VLJE
PRVI DIO
ALLHOV NUZUL (SPUn ANJE) NA DUNJALUKO NEBO
Zabiljeeno je u dvije vjeroostojne zbirke (tj . ko Buharije i
Muslima) da je Ehu Hurejre, , prenio od Poslanika , da kae:
_ u
_
_.,.vi_

C x J| _
j
_,
' " - ,.
'Spt se Gospdar R dunjaluko nb u zadnjoj treini noi,
goorei: 'Ko Mi doi da mu se odazoe? Ko trai da mu dam? Ko trai
oprost d H oprt?"
Oko dvadeset osam razliitih ashaba , prenosi ovaj hadis o
Poslanika , i ehli sunnet se ujedinio na njegovom prihvatanju.
Allahov nuzul (sputanje) na dunjaluko neb jeste o sifat
f'lije (Njegovih svojstava o djela) koj a su pvezana sa Njegovom
voljom i mudrou. T o je stvaro sputanje onako kako to dolikuje
Njegovom dostojanstvu i veliini.
I nije dozvoljeno initi tahrif (mijenjanje) U znaenj u:
'sputanje Njegove naredb', ili: 'sputanje Njegove milosti', ili:
'sputanje nekog o Njegovih meleka', m bilo kakv
o
drugo
neispravno tumaenje. - T o je ptpuno neispravno zbg sljedeiP
razloga:
Pr: T o je oprena i kontradiktoro vanjtinskom znaenju
hadisa. - Poslanik , je ovo sputanje pripisao direktno Allahu, i
osnovni princip jeste da se neto pripisuje nekome samo onda kada
stvaro to ini ili je uzrok da se to dogodi. S toga, pripisivanje ovoga
nekome ili neemu drugom bi bio tahrif (mijenjanje) i oprena je
osnovnom principu.
Zabljeili Buharja (1145) i Muslim (758).
Dg: Takvo (pgreno) tumaenje bi ukazivalo da neto od
rijei nedostaje, a osnovni princip je da nita nije izostavljeno.
Tri: Sputanje Njegove naredbe ili milost nije specifno
samo za ovaj dio noi. ak ta vie, Njegova naredba i milost su
konstantni u sputanju u svakom vremenu.
Ako bi se tada reklo da to mai da je to 'posebna naredba', ili
'posebna milost', a to se obavezno ne sputa u svako vrijeme. -
Odgovor na ovakvu izjavu je taj da ako je ovakva pretpostavka i
tumaenje ispravno, ta bi onda mailo to da je zadnja destinacija
prilikom sputanja 'dunjaluko nebo' - zato se tu zavrava? - Pa,
kakva je to korist za nas, ako se milost sputa samo do neba do kojeg
nas je Poslanik M, obavijestio da dolazi?
eti: Hadis ukazuje da ono to se sputa kae: 'Ko Mi doi
d mu se odazoe? Ko trai d mu dam? Ko trai oprost d mu
oprostim?' . - A niko ne moe rei neto ovako, osim Allah.
TRINAESTO POGLA VLJE
DRUGI DIO
SPAJANJE IZMEU TEKSTOVA ALLAHOVOG ULUVA SA
NJEGOVIM BIEM l NJEGOVOG NUZUL (SPUTANJA) NA
DUNJALUKO NEBO
Allahov uluv je Svojstvo o sifat zatije _(Njegovih Svojstava
Bia) koje nije mogue Odvojiti od Njega. Meutim, nije
kontradiktoro onome to je dolo u tekstu o Njegovom nuulu
(sputanju) na dunjaluko nebo.
Spajanje (kombinovanje) izmeu to dvoje biva sa dva aspekta:
Pr: T ekst kombin uje izmeu to dvoje i oni nikad nee
ukljuivati nita to je nemogue, kao to je ve spomenuto.
Dg: Nita nije slino Allahu ili nekom Njegovom svojstvu.
S toga, Njegovo sputanje nije u niemu slino kao sputanje
stvorenja i da se kae da je to kontradiktoro Njegovom bivanju
iznad Njegovih stvorenja - a Allah najbolje zna.
ETRNAESTO POGLAVLJE
POTVRIVANJE SVO JSTV A ALLH OVOG LICA
Metodologija ehli sunneta vel dema'ta je da Allah ., ima
stvaro lice (vedh) kakvo dolikuje Njemu i opisano je sa
Velianstveno i Plemenito. Oboje, i Kur'an i sunnet to dokazuju:
Od doka i Kur'ana su Allahove ., rijei:
* - "

-
.
~ s
*
*
,,. ,_ _
" .. a osaje Lic toa Gospar, Vellanseno l Plnit --"
(Prijevo znaenja, Er-Rahman, 27)
A od doka U 8U cU jesu rijei i dove koja je zabiljeena
od Poslanika, ::
D Jl J_ l
J

J
Jl l L .Lf
J
'Traim od Tebe slat glednja u Tvoje lie i elju d Te sretne. '52
Allahovo lice je svojstavo od sifata zatje (Allahovih svojstava
Bia) koje je On potvrdio za Sebe u stvarom smislu na nain kako
to Njemu dolikuje. Nije dozvoljeno to iskriviti i drugaije tumaiti
kao da je u znaenje: 'nagrada' i vie razloga. Neki od tih razloga su
sljedei:
Pr: Razliito je od vanjtinskog znaenja teksta i svako
drugaije znaenje od vanjtinskog znaenja trai dokaz, a ne postoji
dokaz koji ukazuje na neto ovako.
Dgi: Ovo lice je neto preneseno u tekstu i pripisano j e
direktno Allahu .. A sve ono to je pripisano Allahu ., je:
N
- ili neto kompletno odvojeno od Allaha,
2- ili nije odvojeno.
Zabiljeio Nesi u E-Sugra (1305), Ibn Hibbn ga smata verjnim u
(EI-Mearid - 509), i Ani ga smat shihom u svj peri Es-Sunnena (424).
(l) Ao je neto odvojeno, onda je to stvoreno i nije jedno od
Njegovih svojstava kao to je reeno: 'Allahova kua' ili 'Allahova
kamila'. Ovo Mu je pripisano kao forma poasti ili kao forma
pridavanja imovine ili stvorenja njegovom Vlasniku ili Stvoritelju.
(2) A ao nije neAto odvojeno, onda je to o Allahovog
svojstva i nije stvoreno, kao to je to: Allahovo znanje, Njegova
snaga, ast, Njegov govor, Njegove ruke, Njegovo oko, itd .. - Lice je
defnitvno od ove vrste. Zato, pripisivanje lica Allhu ,, je na nain
pripisivanja svojstava ili karakteristika onome koji se opisuje.
Tri: 'nagrada' bi bilo neto stvoreno i odvojeno od Allaha, a
lice je Allahovo svojstvo, niti je stvoreno, niti odvojeno od Njega -
pa, kako to da se pjanjava sa time (tj. kao nagrada) ?
eti: Lice je u tekstu opisano kao Velianstveno i
Plemenito, posjeduje svjetlost kojom se trai zatita53, ako ga O
otkrije, sjaj Njegovog lica e unititi od Njegovih stvorenja onoliko
koliko Njegov pogled dopire (tj. , sve) .
Sva ova opisivanja sprjeavaju da znaenje bude: 'nagrada' - a
Allah najbolje zna.
Oo je u dovi Poslanik p, kda M vu Z Talfa nakon s njeovi
snovnici obili da pihvate njevu prku. Hadls je zabiljeio Muslim (179).
PETNAESTO POGLA VLJE
ALLAHOVE DVIJE RUKE
Metodologija ehli sunneta vel dema'ta jeste da Allah a, ima
dvije rke, obije irom rairene u davanju i milosti.
One su od sifata zatijje (Njegovih svojstava Bia) i razumijevaju
se u stvarom smislu, stvarom znaenju, onako kako to dolikuje
Njemu. - Oboje, i Kur'an i sunnet su to dokazali i potvrdili.
Od doka i Kur'ana su Allahove . rijei:

J ~ #
~
. , w

..

l
w

"O Ibllsul - rkao je On i te navelo da ne uinil sdu

onome koa sm Svoim dvema rkama soro? " (S, 75)
A i sunneta hadis:
;J .IJLl Jl.J '~ !;f ;l lJ J l ~ 1-.l
!
'Ale rke su pune; udjeljuju i nou i dnju i nikd ne
umanjuju. Zar ne vidite ta je sve udijelio od stvaranja nebesa i zemlje?
ak se nije nita umanjilo Ut je u Njegovoj desnici'. 54
Ehli sunnet se jednoglasno slae na vjerovanju da su to: 'dvije
stvarne ruke', koje u niemu ne lie na ruke stvorenja. Nije ispravno
iskriviti i tumaiti ih drugaije kao da to znai: 'snaga', ili: 'blagodat'
iz vie razloga. Neki od tih razloga su sljedei:
Pr: T o bi znailo da se vanjtinsko znaenje rijei mijenja u
znaenje koje je metaforino, bez dokaza koji to podrava.
Dg: Takvo znaenje arapski jezik odbacuje u odnosu na
kontekst u kojem su dole pripisujui to direktno Allahu, jer On
kae:
Zabiljeili Buharija (4) i Muslim (93).

- * e

" .. onome koa sm SVojim dvema rkma sorio? ee

"
(S, 75)
Neispravno je pretpostaviti da je znaenje (ajeta) : onome
koa sm SVojim blagoatima sorio .. ", ili: SVojim snagama
soro".
Trei: Allah ,je direktno opisan sa Njima i to je spomenuto
u dvojini. Nikada nije preneseno, na nijednom mjestu u Kur'anu ili
u sunnetu, da su milost ili snaga pripisani Allahu u dvojini, pa, kako
one (ruke) mogu biti pojanjene u tome znaenju?
etvrti: Kad bi znaenje i bilo 'snaga' onda bi tada bilo
ispravno rei da je Allah stvorio i Iblisa, i sve druge, sa Svojom
rukom. Ovo je nemogue, a kada bi to bio sluaj, onda bi Iblis to
iskoristio kao dokaz protiv Allaha , kada On kae:

_.i .' . _J
"O IbliSul rkao je On i te navelo da ne uini sdu
onome koa sm Svojim dvema rkama sorio? ..
"
(Prijevo
znaenja, S, 75)
(tj . ovo bi onda Iblis iskoristio rekavi: 'Pa i mene si stvorio isto
Svojom snagom') .
Peti: Ruka koju je Allah potvrdio Sebi je prenesena na nain
koji sprjeava da mu nj egovo znaenja bude 'blagodat' ili 'snaga'.
Preneseno je i sa rijeima 'ruke' kao i: 'ake'.

ak je i preneseno
potvrujui vezano za Allaha: 'prsti', 'zgrabiti' i 'potresti', kao to je
Poslanik, ,rekao: ,
d| Ul . _ _ ,.\|

\| . ||
'Allah e zabiti nebesa jednom, a zemlju drgom rkom i potresti
ih, pa e rei: 'a sam Vadar!"
Svaki od ovih razloga sprjeava da znaenje bude: 'blagodat' ili
'snaga'.
Buharija (4812) i Muslim (2787).
ESNAESTO POGL VL ]b
ALLAHOVA DVA OK
Metodologija ehli sunneta je da Allah ima dva ok sa kojima
On vidi i to su stvare oi i onakve kako to dolikuje samo Njemu.
One su o sifat zatij e (Njegovih svojstava Bia) ptvrenih
Kur'anom i sunnetom.
Od doka i Kur'a su Njegove W, rijei:
Q (
" .. ll oa j ploila pr Moim ma " (
P
zj, EI-Km
,
14)
^usunneta Poslanikove , rijei:
'Uit, vc Gospar nije slijep'. *
lrijei:
.' |
'O va nprest gled k ste oajno Hptrebi'. "
lkae:
I || ~; M )

}
|

'Njego hidab (zator) je svetlo. bi ga sklonio, sjaj Njegoog

&bi splio sva Njeoa sttoreja koja O vii' .
Zabljeili Buharja (3439) l Musim (169).
Zabiljeili S ga Ahme (4/11, 12), Ibn Made (181) i Ibn Ebl Aim u Sunnenu
(554). EI-Busjr ke u Mishu e-zujaje (1/26, 9). 'Pje neke Ub n
lana ov prje'.
Zaljeio gje Muslm (179).
Znai, to su dva stvara oka, koja u niemu ne slie oima
stvorenj a. Zato je neispravno to tumaiti u znaenje: 'znanje' ili
'gledanje' zbog sljedeeg:
Pro: T o bi znailo mijenjanje vanjtinskog znaenja u
metaforino znaenje, bez dokaza koji to podrava.
Dgo: Tekst sam po sebi posjeduje rijei i indikacije koje to
sprjeavaju, kao to je njegov ,govor:
`Cva nprestno gleda . .
YQ
j
' J ~
. . sjaj Njegoog lica bi spalilo sva Njegoa stvoeja koja O vidi. '
.~- ;

u
' Uitu, va Gospdar nije slijep.'
SEDAMNAESTO POGL VLJE
FORME U KOJIMA SU PRENESENA SVO JSTV A ALLAHOVE
DVIJE RUKE l DVA OKA
Oba ova Svojstva: Allahove dvije ruke i Allahova dva oka, su
prenesena u tri razliite forme:
l . jednini,
2. dvojini i
3. mnoini.
( l ) Primeri Svojstava spomenutih u jednini su Allahove
rijei:
r

" -

,
"Uzlin je Onaj u ijoj je rd vlas..l " (Pje znaenja, EI-Mulk,
l)
I rijei:

~
~
. ~, ) -~_ r -~
l
J:
,
" na W sm bado ljubv o Mene l da rs p okom
Mojim. " (Pjev znaenja, Taha, 3
9
)
(2) Primjeri Svojstava spomenutih u mnofni su Allahove
rijei:
_. . .| |., & _.||;,
,
|
"Kako oni ne vide da Ml smi, o onoa W W Nal rke
ulnlle, njima soku sarmo i da oni njome rsplaiu kao
vlasnicU" (Pjeo znaenja, Jasn, 71)
I rijei:
(
" koja je plovila pr Nailm oBma.. " (Pje zja, EI-Km,
14)
(3) prmjer Svojstava spomenuti u dvoji su Allahove
rijei:

~ -
" Ne, obje su rke Njeove prene, On udjeljuje koliko
ho l" (Pje znja, EI-Maia, 6)
I rijei Poslanika, M:
_,a. _.
l
,a.j
'Ka rb stne d klanja, U staje isped dva ok Najmilostivijeg'
Ovo je zabiljeeno u Mutesar es-savaik59 o Ate kojem je
prenio Ebu Hurejre ., koji to prenosi od Poslanika, M, ali (lanac)
nije jak.
A to se tie svojstva Allahova dva oka, oni u Kur'anu nisu
izriito preneseni u formi dvojine.
Ovo su tri forme u kojima su oba svojstva, Allahove dvije ruke
i Allahova dva oka, prenesena.
SPAANJE (KQMBINOVANJE) OVE TRI FORME JE KAO fo SLIJEDI
Kao prvo: Jednina ne obavezuje negaciju ili kontradiktorost
formi dvojine ili mnoine, jer se jednina vezuje Z neto generalno i
moe ukljuivati sve to se potvruje Allahu, bilo da je to ruka ili
oko ili da je j edno ili vie.
A to se tie kombinovanja izmeu izraavanja koje je dolo u
dvojini ili mnoini, onda, ako kaemo da najmanja koliina mnoine
moe biti dvoje, onda nema kontradiktorosti izmeu forme dvojine
i mnoine na prvom mjestu kombinovanjem izmeu njih dvoje.
A i kada bi rekli da je najmanja koliina mnoine troje, koji je
uobiajenije, onda bi njihovo kombinovanje bilo rei da ono to se
misli sa mnoinom nije tri ili vie; ve, ono to se eli, a Allah
najbolje zna, jeste u smislu veliine i prikladnosti, a pod ovim mislim
Pleaj Es-Svalk (1/256).
na prikladnost pridruivanja neega neem drugom kao to se koristi
u jeziku.
.
Svojstva su pridruena u smislu (mnoine odozgo) u rije:
'Naim' koja se koristi da pkae smisao veliine. Zato je
odgovaraj ue pridruiti mnoinu tome, jer forma mnoine daje vei
utisak veliine nego to to daju forma jednine ili dvojine. Ipak, ako
obije rijei, koje se pridruuj u, ukazuju na ovo izraavanje veliine,
onda je rezultat jai u osjeaju veliine.
OSAMNAESTO POGLA VLJE
PRVI DIO
ALLAHOV KELAM (GOVOR)
Ehli sunnet vel dema'a se ujedinio na vjerovanju da Allah
govori, i da je taj govor stvaran, stvaro svojstvo potvreno Njemu
na nain kakav samo Njemu dolikuje. Allah govori sa harovima
(slovima) i glasom, kako On hoe i (govori) kada On hoe.
Tako, Njegov govor je od sifata zatije (Njegovih svojstava
Bia) , a takoe i o sifata f'lijje (svojstava djelovanja) . - Ovo
dokazuju i Kur'an i sunnet.
Neki od dokaz iz Kur'an su Allahove . rijei:
l

-. ;

"
.
J

_. 1. J
kad Nam Mus doe u orno vrijeme, l kada mu
Gopar njeov provor l" (Pjeo znanja, EI-'Aaf, 143)
_, _Jl .
kad Allah .: "Is, la tl duiu uzeti, l k Sbi te
uzdlgnutl l " (Pjeo znaenja, Ai-lmrn, SS)
I Njegov govor:
:

q
,

4. . J , Q J

"Ml smo ga s dene srne Tur zovnuli l Sbi ga pribliili da
bje rjei Nal (Pje znaenja, Merem, S2)
U prvom ajetu: je potvrda da je Njegov govor vezan za
Njegovu volju, i biva onda kada On to hoe.
U drugom ajetu: je dokaz da je o harfova (slova) , jer ono t0
je izgovoreno sadri harfove (slova) .
U treem ajetu: je dokaz da je zvuno (glasom) , jer je zvanje i
dozivanje j edino sa zvukom.
Od doka U su et jesu rijei Poslanika, a:
1_;|e_a;... 4.. J : Jl ,4: JW a.J
;i J)
"Allah e rei: 'O Ademe! ' U e odooriti: 'Odazivam se!' .
O e O pozvati: ' Uistinu ti Allah nareuje d odvojii o svoga
potomstva skupinu za Vatru. "
Allahov govor je o rijei i znaenja; to nije samo rije, ili
samo znaenje. - Ovo je vjerovanje ehli sunneta vel dema'ta po
pitanju Allahovog govora.
A to se tie vjerovanja drugih mimo njih, onda slijedi saetak
uzet iz Muhtesar es-savaiga el-mursela:
. 1. VJEROVANJE KERAMUJA61:
Slino j e vjerovanju ehli sunneta sa razlikom da oni kau:
'Dogodio se nakon to nije bilo'. - Ovo su rekli da bi izbjegli
potvrivanje da neto moe doi od Allaha iako nema svoj poetak
(kao to je Njegov govor) .
2. VJEROVANJE KULBIJJA62:
Oni kau da je Allahov govor: 'Odvojeno znaenje samo po
sebi, a obavezno je Allahu. Slino je svojstvu Njegovog ivota ili
Njegovog znanja u tome da nisu povezani sa Njegovom voljom. A
to se tie harfova (slova) i glasa, Allah je to stvorio da bi nam kazao
o tome vanjtinskom znaenju koje postoji samo od sebe. Ovo
Zbiljeili s ga Buharija (4741) l Muslim (222).
Murlljl-kell mlje su fkcija koja prpada murdijama, oni M pripisuju
Muhameu bin Keramu, te da je Iman pta jeikom p srcem.
(Op.re.)
Kulablje su frakcija u Islamu, koja M prpisuje Abullahu bin S'id bin
Muhamme bin Kulab el-Katn ei-Bsrju. Bio je jean o flozof Bsre, umro je
245. h.g. Ibn Kulab je blJI o E'arja u plavlju imana Allahovih sojsva, a
ima i neka flozofka mljenja koja zasup l koja su pznat. (Op.re.)
znaenje sadri etiri zasebna znaenj a: nareivanje, zabranjivanje,
informisanje i pitanje.'
J.VJEROVANJE E'ARIJA63:
Slino je vjerovanju kulabijja s time to se razlikuj u od njih u
dva aspekta:
Pr: Po pitanju Allahovog govora kulabijje kau: 'Sadri
etiri zasebna znaenja .. ', dok . e'arije kau da je tu samo jedno
znaenj e, a da su ova etiri znaenj a: informisanje, pitanje,
nareivanje i zabranjivanje sva ista.

ak ta vie, (oni kau da) O

postoje razliiti tipovi govora, osim razliitost njihovih
karakteristika. U sutini: Tevrat, lndil i Kur'an su isti i ne razlikuj u
se, osim u nainu izraavanj a.
Dgi: Kulabijje kau: ' Harfovi (slova) i glas su samo da ukau
na Allahov govor'. Dok e'arije kau: 'Oni su puki izraz (nisu stvarni)
do znaenja Allahovog govora.'
4.VJEROVANJE SALIMIJJA:
Oni govor opisuju kao: 'Zasebno znaenje za sebe. Slino je
svojstvu Nj egovog ivota ili Njegovog znanja u tome to ne sadre
Njegovu volj u. Sadri harfove (slova) i zvuk koji su spojeni: jedno
ispred drugog ne prednjae. Pa, na primjer: ba, sin i mim u bis!lilli, svi
su oni povezani jedni sa drugim u isto vrijeme, ipak, oni su uvijek i
zauvijek prisutni.'
S. VJEROVANJE DEHMIJJA I MU'TEZIL6:
E'arje su skupina koja s pripisuje Ebu Hasnu ei-E'ariju, koji je bio
mu'tezila, nakon ea je ostavio tj pravac, pa je pe slijeiti pravac kulabijja
da bi s, pre kraj soa ivot, vrato na put ehli sunn. Plio je 324. h.g a
.
O njihovih ubjeenja je i t d ptruju sva Allahova najiep imena, dok o
Allahovih svojstava ptruju smo sam, a ostak obaravaju na sojsen
nain, bjeei o njihovo saro znaenja. (Op.re.)
Mu'tlle su fkcija koja s pripisuje islamu, pjavili S s pre sm kj
emevijske dinasije. Dobili su ime mu'teile zb toa je Vasil bin At K
(napusio) haiku uenja imama Hasna ei-Basrja. O njihovih ubjeenja je t a:
Oni kau o Allahovom govoru: 'Uistinu je on stvoren i od
stvorenja i nije od Allahovih svojstava'. A neke diehmijje oito
negiraju Allahov govor, dok ga drugi od njih potvruju, ali tvrde da
je stvoren.
b.VJEROVANJE MODERNI H FI LOZOFA, ARISTOTELOVI H
SUEDBENI KA:
Oni kau da je Allahov govor: 'Ispunjenost razuma
velikouno osut na cijenjeno, ista dua u stepenu korienja i
prihvaanja. Pa oni moraju zamisliti i imati sigurnost u mjeri koliko
prihvate o njega. Ove slike koje su zamislili i sigurosti, je
vizualizovano toliko sve dok ne bude jako da postane neto
shvatljivo i jasno koji je za njih govor sa govorom koji se uje uima.'
J.VJEROVANJE ITIHADIJJA:
Oni kau, a oni vjeruju u vat wtdiu (da se Allah
sjedinio sa stvorenjima) : 'Svaki govor je u sutini Allahov govor'.
Svi ovi govori su u diektnoj suprotnosti sa onim to je
dokazano Kur'anom, sunnetom i razumom. I svako kome je Allah
dao znanje i mudrost e to shvatiti.
neiraju sa Allahova sjsa; plnila vlik grjeha nije nit mu'mln, a niti
katr; m l tnja je Kur'an M l druga verovanja koja s suprta
vnju ehll snne. (O.r.)
OSAMNAESTO POGLA VLJE
DRUGI DIO
KUR'AN JE ALLAHOV GOVOR
Metodologija ehli sunneta vel dema'ta jeste da je Kur'an:
'Objavljeni Allahov govor, i nije stvoren. Od Njega potie, i Njemu
e se vratiti. On je sa Njime uistinu progovorio, stavlj ajui u
odgovorost Dibrilu da ga spusti i objavi na Muhammedovo a,
srce.' I Kur'an i sunnet ovo dokazuj u.
Od doka i Kur'ana su Allahove ' rijei:
,,_oq _i_
"Ako te neki o muirlka zamoli za ziltu, ti ga ziltl da bl
ssluio Allahov govor " (Pjevo znaenja, Et-Te, 6)
Allahov govor ovdje znai: Kur'an.
Drugi dokaz su Njegove rijei:
"Knjiga koju tl spuiamo blagoslovljena je, da bl oni o
rijeima njenim rzmislili l da bl oni koji su rzumom obarni
puku primili. (Pjevo znaenja, S, 2
9)
I Njegov govor:

~ r

'_"
|


"Objaw spui pverljivi Dilbrll, na W toje, da opmlnje,
na jasnom arpskom jeiku. (Pjevo znaenja, H-, 1
95
)
A doka i sunneta su Poslanikove a, rijei koje je upuivao
nekim ljudima na pojedinim mjestima:
'Zr odje H ojeka koji e R odvest svoe nrodu k bi
im prenio Al goor? Kurejije su R sprijeile da preosim Allahov
goor. '6s
I takoe njegov govor upuen Berau ibn Azibu,
'rt .;
J
l " J JJ l =' =,_, . ' ,

l Y
,
~Y
J
Y1 4J
J
Y; l 'R .t
J
l
.;f I
J
Jf l
'K lege u krevet reci: 'Allahu, ja dwu Tebi predaje, sooje
lice okreui Tebi, i svoje probleme ostavljam Tebi, i svoju budunost
ostvljam Tebi - sve u nadi i strahu o Tebe. Ne utoi!t i ztite o
Tebe, osim k Tebe. Vjerjem u Tvoju Knjig koju si spustio i u
Poslanik kojeg Si poslao' .6
Amr ibn Dinar , kae:
=. T;I
Y
,.
#

,LJ ==:_ =..J!

}!
'
J#
'Sretao sam ljude tokom sedamdeset godina i svi su oni
govorili: 'Allah je
.
Stvoritelj i sve mimo Njega je stvoreno, osim
Kur'an. On je zasiguro Allahov Govor, i nije stvoren. Od Njega je
potekao i Njemu e se vratiti.'67
Znaenje 'Od Njega je potekao' jeste to da Allah njime
govori. I ovo je takoe pobijanje dehmijja koji kau da je on
stvoren u neemu drugom od Njega.
A to se tie govora ' i Njemu e se vtt' moe imati dva
znaenja:
Zabiljeio Ebu Davud (4734), Tirmizl (2925), Nel u EI-Kubra (7727), Ibn
Made (201), Ahme (3/390), i Hakim (2/669) i kae da je shlh.
Zabiljeili su ga Buharija (247) i Muslim (2710).
Pleaj SUnenut Kubr o Bhekija (10/43, 205) i Temhld .o Ibn
AbutBra (24/186).
Pro: Svojstvo govora Kur'anom se vraa Njemu, u znaenju
da niko mimo Allaha nije opisan da govori sa njime, jer je On Onaj
koji govori njime, a govor je svojstvo samog govorika.
Dgo: On e se uzdii Allahu, kao to je zabiljeeno u nekim
predajama da e ga On izbrisati i knjiga i srca u jednoj noi. T o e
se dogoiti - a Allah najbolje zna - kada ljudi u ptpunosti i
kompletno ostave da rade p Kur'anu. Pa e biti uzdignut o njih
zbog njegove pasti. Allah je Onaj o kojeg traimo pmo.
OSAMNAESTO POGLAVLJE
TREtl DIO
NAE UENJE KUR'ANA I IZGOVARNJE NJEGA
Pod 'uenje' ovdje, u treem dijelu, mi spminjemo govor i
izgovaranje rijei iz Kur'ana. Ve je spomenuto da je Kur'an Allahov
Govor, i nije stvoren. Ali sad: Nae uenje Kur'ana - da li je
ispravno rei da je stvoreno ili nije stvoreno, ili je ptrebno da se
uti po tome pitanju?
Odgovor je taj da: to se tie davanja uoptene, apsolutne
izjave za bilo koji sluaj je li stvoren ili nije stvoren, onda to nije
ispravno. A to se tie tfsi (detaljnog pojanjenja) , onda:
(l) Ako se pod 'uenje' misli na izgovaranje rijei od djela
robova, onda je to stvoreno, jer su i robovi i njihova djela stvoreni. 6
(2) Meutim, ako se pod 'uenje' misli na ono to se izgovara,
onda to nije nita drugo nego Allahov govor i nije stvoren. Ovo je
zato, jer je Allahov govor jedno o Njegovih svojstava, a nijedno
Njegovo svojstvo nije stvoreno.
T u je izjava imama Ahmeda koja ukazuje na ovo:
J
M J . - J
'Ko god kae: 'Moj govor sa Kur'anom je stvoren i time misli na
rijei Kur'ana - onda je on dtehmijja'.
Njegova izjava: i time ml O rijei ut`M. .' ukazuje da
ako nije Kur'an ono nata se misli, ve puko izgovaranje rijei koje je
od djela ljudi - onda takav nije dehmijja " a Allah najbolje zna.
Dk naveenom je ajet:
C~

|)
"Kd Allah 8r l W8 l ono M naprv?" (P zja, EsSft, 9).
(Op.pr
.
)
DEVETNAEST O POGLA VLJE
POJAVA TA'TILA (NEGIRANJA SVOJSTAVA) NJEGOVO
PORIJEKO
Stavovi t'tl6 su se pojavili nakon najboljih generacija:
ashaba (pra generacija) , tabi'ina (druga generacija) i generacije
nakon ovih (tabi-tabi'ina) - pa iako se njegovo porijeklo javilo pred
kraj generacije tabi'ina.
Pr koji je govorilo t't jeste Dad ibn Dirhem. On kae:
'Uistinu, Allah nije uzeo Ibrahima za prijatelja, niti je Allah
lino razgovarao sa Musaom.' 70
Ubijen je (Dad ibn Dirhem) o strane Halida ibn Abdullaha
Kisrija, koji je bio namjesnik u Iraku za vrijeme vladavine Hiama
ibn AbdulMelika. Doao je na mjesto gdje se klanjalo na dan
Bajrama sa zavezanim Dadom ibn Dirhemom. Odrao je hutbu i
rekao:
'Ooo ljudi! Molim Allaha da primi vae kurbane! A to se
mene tie, ja u rtvovati Dada ibn Dirhema. O tvrdi da Allah
nije uzeo Ibrahima za prijatelja i da Allah lino nije razgovarao
.
sa
Ta'tll je neirnje nekih ill svih Allahovlh Imena | sojsva. h Ibn 'Usmin
je detljnije pjasnio znaenje t'la. (Op.pre.)
Obje ove Izave direkno neiraju (sleee) ajet Kur'ana:
J

-
&
J ~` '
c
"Ko je blje ver monoa ko je prao sje lic Allahu, a dobrInltlj
je l slijei veru lbllhlmovu, koji je bio ver l? A Allah je uz
Ib1hlma prjatlja." (Prie znanja, En-Ni, 125)
- _ y - * y y
-
y @ -

y _ ^ @
:_.

,
i
. ,;,_ r J ;,
"l plali smo planike o kojima smo t prje kivali l planike o
kojima t nismo kzivali. A Allah je siguro s Muuom ll zgoall o.
(Prijeo znanja, EnNis, 16). (Op. prev.)
Musaom . nakon hutbe se spusti i zakla ga za kurban 1 19
hidretske godine. Ibn Kajjim spominje ovaj postupak Halida ibn
Abdullaha Kisrija u nekoliko stihova svoje Nunijje.
Govor o ta'tilu Dada ibn Dirhema naslijedio je ovjek po
imenu Dehm ibn Safan. Za njega se vee metodologija dehmijja,
jer je on taj koji je to proirio. On je ubijen od strane Selima ibn
Ahvaza, policajca Nasira ibn Sajara. To je bilo u Horasanu 1 28
hidretske godine.
Tokom drugog stoljea, knjige (flozofje) Rimljana i Grka se
prevode na arapski jezik, pa t'til jo vie ojaava u teti i teini.
T ako se u treem stoljeu uenje dehmijja proirilo preko Bira
ibn Gajjasa el-Marisijja i njegove skupine. Svi imami su ih
kritikovali, veina ih je proglaavala nevjericima ili zalutalim.
Osman ibn Se'id ed-Darimi, napisao je djelo u kojem je odgovor
Marisijju, nazvavi je: 'Nakdu Osman ibn Se'id 'ala el -afr el -Anid
fma Iftara 'a All min et -evhid', tj. 'Odricanje Osmana ibn Se'ida
od arogantnog nevjerika zbog onoga to je izmislio protiv Allaha od
tevhida' . - Ko god proita ovu knjigu sa znanjem i pravednou;
onda e mu biti jasna slabost, prije e biti la, argumenata ovih
mu'atila (onih koji ine ta'til) . Svako e otkriti iskrivljeno tumaenje
koje se nalazi u govoru mnogih moderih pisaca kao to su: Er-Razzi,
Gazali, Ibn Akil i drugih potpuno slinih iskrivljenih tumaenja
Bira ibn Gajjasa el-Marisijja.
to se tie porijekla ta'tila, onda, to potie od jevreja, murika i
zabludjelih od saibija i flozofa. Dad ibn Dirhem je uzeo njihovo
uenje, a reeno je: ' (Uzeo ga je) od Ahbana ibn Samana, koji je to
nauio od Taluta, koji je to nauio od Lebida el-Asama, jevreja koji
je napravio sihr Poslaniku, j'.
Takoe je reeno da je Dad ibn Dirhem i mjesta zvanog
Harran koja je zemlja puna saibija i flozofa. I bez sumnje, okolina
ima veliki uticaj na akidu i ponaanje pojedinca.
Meu njima ima onih ija je metodologija vjerovanje da Allah
nema svojstva koja je On potvrdio za Sebe, jer, prema njihovim
tvrdnjama, potvrivanje svojstava Allahu znai da je Allah slian
Njegovim stvorenjima. - Meutim, oni Allahu ptvruju svojstva
salbijje ili svojstva ifje, ili kombinovanje njih dvoje.
to se tie svojstava w:j)e: T o su oni koji Allahu negiraj u
sve to Njemu ne prilii. Dajui primjer tome: 'Allah je Jedan' - u
znaenju da je negirano od Njega smisao razdvaj anja ili djelova, ali
ono to oni u stvari negiraj u jeste da Cima partnera.
to se te svojstava :mj)e:T o su svojstva a kojima Allah
nije opisan ptvrujui ta svojstVa Sebi, ali se opisuje njima zbog
stvari koje su ona (svojstva) prouzrokovala. Primjer je njihov govor
o Allahu: 'On je otpoinitelj i uzronik'. Mislei time da je C
otpoinitelj i uzronik sa take da su se stvari dogoile zbog Njega, a
ne sa take potvrivanj a svojstava Allahu, a to su: otpoinjanje,
izvor stvari i uzrok deavanja stvari.
to se tie kominovanja medu m:T o su svojstva koja su
salbije sa j edne i idjje sa druge strane. Primjer je njihov govor o
Allahu: 'On je Prvi'. Ovo je salbija u smislu da se negira Njemu bilo
kakvo deavanje ili pojavljivanje i idfje u tome da su te stari
nakon Njega.
Pa, ako je ovo ono to je dobijeno od naina onih koji negiraju
Allahova svojstva, pa, kako e vjerik ili razumna osoba uzeti
ovakav put i ostaviti put onih koje je Allah blagoslovio o
Poslanika, iskrenih, ehida i pravednih?
DVADESETO POGL VLJE
PRVI DIO
METODOLOGIJA MU'ATIL (ONIH KOJI NEGIRJU
ALLAHOVA SVOJSTVA)
Oni koji negiraju Allahova svojstva se slau u potvrivanju
svojstava Allahu koje njihov razum prihvata, dok negiraju one koje
njihov razum osjeti da ih treba negirati, bez obzira da li se Kur'an ili
sunnet na tome slau ili ne.
T ako je njihov put 'potvrivanja i negiranja svojstava Allahu
zasnovan iskljuivo na razumu. Oni se tako razilaze p pitanju
svojstava koje razum ne moe shvatiti u njihovom ptvrivanju ili
negiranju. Pa ih tako, veina njih prosto negira pjanjavajui da
koje go je takvo svojstvo zabiljeeno - ono je u metaforikom
znaenju.
Neki o njih, meutim, suzdrvaju se o zauzimanja stava i
njihovo znaenje preputaju Allahu, negirajui da ona ukazuju na
neku o karakteritika. Oni tvrde da je njihova metoologija srednji
put izmeu dokaza rezuma i onoga ta je zabiljeeno. Meutim, oni
lau, jer dokazi razuma i ono to je preneseno se oboje slau na
potvrivanju svojstava savrenstva Allahu. Nijedno Allahovo
svojstvo koje je dolo u Kur'anu i sunnetu nije kontradiktoro
razumu, mada razum nee biti u stanju da shvati i opazi njihove
stvare detalje.
Put ovih koji negiraju svojstva je slian putu onih o kojima
Allah a, kae:
,

J
.
h j J
.
f | .f _ _ ,if
y

,L ,
,
.j ,__
,

, _i _ Jjf |r _ :g g

G.L,,_. '
"Zr ne vidli one koji trde da venju u ono io je objavljeno
tebi l u ono io je objavljeno prije tb, kako ele da lm %
pr Tagutm sui, iako im je nareno da u njea ne
venju?l A itn eli da Ih smo u veliku zbludu navee! -
kada lm % kae: "Dte na ono io je Allah objavio i doite
Polanlkul" - vidli licmjer kako % o teb ssim okr! A
i t tek biti kada Ih poi nevolja zbo djela Rku njihovih,
gtl dou zklinjui %Allahom: "Ml smo smo htell da dobr
i prvo uflnlmol" (Pijeo znaenja, En-Nis, 62)
Oni su slini ovima o kojima se govori u ovome ajetu u
mnogim stvarima. Neke od slinosti su sljedee:
Pra: I jedni i drugi tvrde da su vjerici u ono ta je objavljeno
Poslaniku a, ali ipak ne prihvataju sve ono sa ime je on doao.
ga: Ovi ljudi, koji negiraju svojstva, ako budu pozvani
onome ta je dolo u Kur'anu i sunnetu od potvrivanja savrenih
svojstava Allahu, oni se okrenu i odbiju ba kao to su to ovi
licemjeri uradili, kao to je reeno o njima: U na ono i je
Allah obavio l dote Poslanlkul" i oni su se takoe okrenuli i
odbili.
Tra: Ovi ljudi koji negiraju Allahova svojstva imaju tagute
koje slijepo slijede, davajui prednost njima u odnosu na ono sa
ime je doao Poslanik, j. Oni ele da im oni daju presudu u sporu,
a ne Kur'an i sunnet, na isti nain kako su licemjeri traili presudu
od taguta iako im je bilo nareeno da u njih ne vjeruju.
eta: Ovi koji negiraj u Allahova Svojstva tvrde da oni
njihovom metodologijom ele samo dobro i sklad izmeu razuma i
objave, ba kao to su se licemjeri kleli da namjeravaju samo dobro i
sklad.
Svaki laov i sljedbenik lai koji prekriva sebe i svoje lai,
pretvarajui se da slijedi istinu, pokazujui to vanjtinom; takav e
prije ili kasnije doi sa obmanjujuim govorom koji iri, pokazujui
time svoje licemjerstvo. Premda, onaj kome Allah da znanje,
razumijevanje i mudrost dok on ima dobru namjeru, onda takav
nee biti obmanut zabludom, niti takvim obmanjivakim pozivom -
a o Allaha traimo pmo.
DVADESETO POGLAVLJE
DRUGI DIO
ONO TO NEMINOVNO PROIZILAZI IZ TRDNJI OVE
METODOLOGIJE
Metodologija ovih, koji negtraJu Allahova svojstva,
nagovjetava i prouzrokuje mnoge lane tvrdnje protiv izvora islama
i muslimana. Te tvrdnje su sljedee:
Pra: Ova metodologija navoi da su i Kur'an i sunnet doli sa
kufa (nevjerstvom) i da njemu otvoreno pzivaju. T o je zato to
su oboje (i Kur'an i sunnet) prepuni potvrde i dokaza o Allahovim
svojstvima - ovo su ona svojstva za koje ovi tvrde da njihovim
potvrivanjem osoba ini tbih (poreenje) i kuf (nevjerstvo) .
Dga: Njihova metodologija ukazuje da Kur'an i sunnet ne
pojanjavaju istinu, jer je istina, kako to oni shvataju, negiranje
svojstava - a nema teksta ili vanjtinskog znaenja u Kur'anu i
sunnetu koji negira Allahova savrena svojstva.
Mnogi koji se prave da imaju znanje, o ovih ljudi, izvlae i
razluuju svoje tvrdnje 7
1
zasnivajui to na dokazima kao to su
Allahove a, rijei:
Q

Znal ll da Ima neko Njemu sll6n?1 (Pjev znanja, Merem, 65)
8 A A 9 A v
Ql l

t
j
niko Mu rvan nljel'1 (Prijev zja, EI-Ihlas, 4) .
I dobro je poznato svakome razumnom da je ono to je sa
ovakvim tekstovima eljeno: potvrivanje savrenosti Allaha i da ne
postoji nita slino Njemu po pitanju Njegovih svojstava. - A nije
mogue da oni ukazuju na negiranje Njegovih svojstava.
Tvrnje neije l neiranja Allahovlh Svojsva. (Op.p.)
Nema sumnje da ko go pkua da ljudima dokae negiranje
Allahovih svojstava sa slinim ovakvim govorom; onda je svaki
takav neoreen, varljiv ili nemoan da razjasni istinu. Sve je to
nemogue po pitanju Allahovog ili Poslanikovog ., govora. I jedan i
drugi govor sadre najrjeitiju jasnou i namjeru. U njima nema
namjere za zabluivanjem stvorenja i njihovim zbunjivanjem sa
nejasnoama.
Tra: Ova metoologija, takoe, ukazuje da su prve
generacije od muhadira, ensarija i onih koji ih slijede u pravednosti,
da su svi oni irili neistinu skrivajui istinu, ili da su svi oni
neupueni u istinu. Ovo je zato to mnogo lanaca o njih biljei
vjerovanje u potvrivanje Allahovih svojstava savrenstva. T o je
ono vjerovanje za koje ovi negatori tvrde da je neispravno. Niko od
njih (selefa) nije nikada rekao niti jednu predaju koja porava
negiranje Allahovih svojstava - a ovo je to samo verovanje za koje
ovi negatori tvrde da je istina. Ova optuba je nezamisliva p pitanju
najbolje generacije i najboljih o ovoga ummeta.
et: Ako se negira da Allah nije opisan sa svojstvima
savrenstva, onda mora biti opisan sa svojstvima manjkavosti, jer sve
to postoji mora imati svojstva. Zato se stvar preokrenula protiv ovih
negatora, jer su upali u vee zlo od ono o kojeg su pokuali
pobjei.
DVADESETO POGLA VLJE
TREtl DIO
STVARI NA KOJIMA NEGATORI SVOJSTAVA ZASNIVAJU
SVOJE UBHE (SUMNJE)
Negatori Allahovih svojstava se oslanjaju na sumnje i
izmiljotine72, a svaki onaj kojem je Allah dao ispravno znanje i jasno
razumijevanje moe lako prepoznati zabludu njihovih takozvanih
'dokaza'.
Veina od onoga na ta se oni oslanjaju su sljedee stvari:
l. Njihove lai i pogrene tvrdnje kao to je ta da su uenjaci
na jednoglasnom stavu po pitanju negiranja Allahovih svojstava, ili
da je to vjerovanje ono koje je tekstualno vjerodostojno, ili da se
IZJave njihovih neprijatelja (ehli sunneta) suprotstavljaju
argumentima islamskih uenjaka, i druge njihove sline izjave.
2. Pretpstavka da se ini tbih (poreenje} zasnovano na
njihovom iskvarenom shvaanju. A primjer tome je njihov govor da
- ako se Allahu ptvrde svojstva - da takav u stvari ini tbih, jer su
svojstva neto vanjtinsko i vidljivo, pa tako, to mora imati tijelo, a
ovakva izjava biva proglaavanje da je to kao druga tijela.
3. Oni konstantno koriste rijei i izraavanje koje moe imati
ispravno i neispravno znaenje kada se veu za Allaha, kao to je
dim (tijelo) , ili da 'Allah obuhvata oreeni prostor' ili dti
(Allahova pozicija) . Ovakvo izraavanje je nejasno i oni ovime
n K ! nave (k dke) ajee:
~
" .. Znal ll da Ima neko Njeu silan?" (Pe zna, M, 65)
' .,,
" .. l niko Mu rvn nljel'" (Pe za, EIIhl, 1). (Op.pr.)
zapoinju negiranjem svega, zavravajui na kraju sa negiranjem svih
Allahovih svojstava. 73
Oni su tako preformulisali ove sumnje koristei ih dugako,
udno, i atraktivno se izraavaj ui, to osobu, neznalicu, moe
navesti na vjerovanje da je to istina, zbog ljepote njihovih izjava.
Meutim, kada neko potpuno shvati ovu stvar postaje mu jasno da
su to samo puke izmiljotine i sumnje.
Ovi ljudi su odbaeni sa vie aspekata:
nt Njihove tvrdnje i njihovi dokazi su opreni u tvrdnji da
potvrivanj e Allahovih svojstava obavezuje tbih (poreenje) ; u
tome su ve upali u ono o ega su bjeali, zbog toga to nisu mogli
zamisliti da je Allah potpuno drugaiji od stvorenja i da On
posjeduje svojstva, ali ipak, ne bivajui slian stvorenjima - pa su
oni tako zapeli tbih (preenje Allaha sa stvorenjima) u svojoj
glavi.
Dg: Kontadiktorost i zbunjenost njihovih tvrdnji je jasna.
Nai e grupu o njih koji tvrde da razum dokazuje odreena
svojstva, dok druga grupa tvrdi opovrgavanje toga.

ak ta vie,
svaki od njih moda tvrdi da razum dokazuje jednu stvar, a zatim
kontrira tome 'dokazu' u drugoj tvrdnji. -Kontradiktorost dokaza je
jedan od najjaih argumenata koji ukazuje na njihovu neispravnost.
Tri: Oni su takoe pobijeni injenicom da njihovo negiranje
Allahovih svojstava prouzrokuje drugo neispravno znaenje i
iskvarenost onoga to proizilazi iz tih dokaza, zbog pokvarenosti
dokaza samog p sebi.

eti: Tekstovi o Allahovim svojstvima nisu potrebni t'vil

(tumaenja) . Pa, iako neki od njih i trae, onda u njima nema nita
Pleaj plavlje H Pojam dihah (pzicija Allaha). Veano za pitnje
dlsma (tjela), W s n plavlje . Za pitnje 'obuhvatnja' ond ovo
zahtjeva v spifnos. Za t, ako s time cilja da n o sornja obuhvat
l okruuje Allaha - t je nemoue. Meutm, ako s eli (cilja) da On pseuje
sornja, ali bivajui puno ovojen o njih, onda je O Ispravno.
to spreava njihovo razumijevanje zasnovano na njihovom
vanjtinskom znaenju.
Peti: Veina ovih svojstava je poznata kao nuno znanje o
islamu sa kojim je doao Poslanik, Pa je tako njihovo neispravno
tumaenje (tekstova o svojstvima) na istom stepenu kao neispravno
tumaenje namaza, posta, Hadda i drugih poznatih stvari vjere od
strane kramita i batinijja. 74
esto: isti, neiskvareni razum, siguran i jasan od bilo kakve
sumnje ili strasti, ne podrava da je bilo koji tekst koji je doao o
Allahovim svojstvima neto nemogue. ak ta vie, ukazuju na
uopteno potvrivanje savrenih svojstava Allahu, ak iako postoje
neke detaljne specifke kod svojstava koje razum nije u mogunosti
shvatiti i potpuno razumjeti. - ak i najistaknutiji od ovih ljudi
priznaju da razum nije u mogunosti doi sa potpunim uvjerenjem
po pitanju boanstvenog koje je traeno. Zato je obavezno da se ovo
` Ulema se razilazi kada s pjavila skt batnija, jeni smatrju 205. goine
p hidzri, a neki 250. h. g. Oo je jako opsna ska p islam, koja s pjavila s
vrlo jasnim ciljem, a t je rnje islama. ONove skte je Memun ei-Kaah.
jh Sfer bin Aburahman ei-Havali kae: "Ono 9 prevladava je t da je bio
idov. Pojavili S s krajem t stljea zajedno s keramltma 275. h.g .. "
Najblje Ih je opiso Ebu Hamid Gazali l drugi: "anjtina lm je rafd (uenje
ekstemnih ja), dk su nutinom prvi neerici." Pretarll su s da su o
rfdija (ekmne je), tdei d vole Poslanikovu p, proicu kko bi doli do
soa cilja. Neka o Imena ove zabludjele ske batinija su: keramite, ismaillje,
sbijje, tlimije, ibahije i dr .. Nek o glavnih njihovih verovanja S da dnevni
namazi nisu nis drugo do izraz, fraza o imena, k je t sluaj kod
nusjrija, za njih je dnevnih namaza d naui Imena nlhovih bansava,
koje smatju banstima mimo Allaha, a oni su: Alija, Fatima, Hasn, Husjn i
Muhsin. Z ps ku da je t spminjanje tridet osba, ill uvanje tjni njihovih
uenih, a ako bi ko O tjnu veruju da sradat ill bit ubijen. 'e veruju u
proivljenje pslije smri, trde d nema obrauna pslije smr, d ne pji ni
Dennet ni Dehennem. Za se ovo trde da je t imaginacija, mata ili
duhovnos, spiritualizam. Sve Kur'anske tkve tumae na sojsen nain,
bjeei o njihovo pravog vanjtinsko znaenja, a t soje tumaenje nazivaju
"spznaja unutje znaenja" (skriveno znaenja). Ibn Temijje u sojim
Fetama kae da je njihovo neverso vee od neversa Jevrja i na, ak je
vee o mnoih murlk, a opsnos l p umet Muhammea p, je vea o
otorenih neprijateja islama. (Op.r.)
ui jedino preko Poslanikove , upute koja je bz iskrivljavanja ili
pgrenih tumaenja - a Allah najblje ma.
DVADESET PRVO POGLA VLJE
SLJEDBENICI TA'TILA TEMSILA U STVARI KOMBINUJU
TA'TIL TEMSIL
Mu'atil je onaj koji negira neto o Allahovih imena i
svojstava kao to to rade dehmijje, mu'tezile, e'arije i drugi slini
njima. 75
Mumesil je onaj koji potvruje da su Allahova svojstva ista ili
slina svojstvima Njegovih stvorenja; o takvih su prve rafije
(ekstremne ijje) i oni slini njima.
Realnost ove stvari jeste da je svaki mu'atil ujedno i mumesil, i
da je svaki mumesil ujedno i mu'atil.
to se tie mu'atila, njegov ta'til je oigledan. A to se tie kako
to on ini temsil, to je jedino zbog toga to on ini t'til negirajui
Allahova svojstva - na prvom mjestu zbog neispravnog vjerovanja
da potvrivanje svojstava zahtijeva injenje tefbiha, proglaavajui
tako da je neto slino Allahu. Pa tako, on negira Allahova svojstva
da bi izbjegao da proglasi da je neto slino Allahu. I na ovakav
nain, on prvo uini tesil (u svojoj glavi) , a nakon toga on uini
ta'til.
to se tie mumesila, njegov temsil je oigledan. A njegovo
injenje ta'tila jeste sa tri aspekta:
Pr: On negira sami tekst koji potvruje Allahova svojstva
tako to mijenja njegovo znaenje i ono ta dokazuje. Ipak, tekst
jedino dokazuje potvrivanje svojstava Allahu onako. kako to
Njemu dolikuje, a ne to da je Allah slian sa stvorenjima.
Dg: Ako on proglasi da je Allah slian sa Njegovim
stvorenjima, on je ve zanegirao svaki tekst koji negira bilo kakvu
slinost Allaha sa Njegovim stvorenjima, kao to su Njegove rijei:
jh ibn 'Usmln je dao detljne defnicije t'la l temslla u plavlju tri.
(Op.pr.)
" .. Niko nie ko Oni
"
(Pje zaja, a

ur, 11)
lNjegov govor:
_
'

-
-
"I niko Mu rvan nljel" (Pje zaja, EI-Ihl, 4)
Tri: Ako on vjeruje da je Allah slian sa Njegovim
stvorenjima - takav negira Njegovu savrenost koju L zasluuje,
tako da on smatra Gospdara, koji je savren. u svakom pgledu, da
je slian, u nedostatku i manjkavosti, sa stvorenjima.
DVADESET DRUGO POGLA VLJE
UF.OZORENJE SELEFA NA 'ILMUL KELM (APOLOGETIKU,
FILOZOFIJU)
'Ilmul kelam (apologetika, flozofja} jeste ono to su neki
uticajni mutklmun imislili vezano za uu-d (temelje vjere} , od
upznavanja akidetskog vjerovanja, tako to su obacili ono sa ime
je doao Kur'an i sunnet.
Izjave selefa su pune upzorenja protiv govora kl i
njihovih sljedbenika o onoga to voi u pogrena verovanja i
sumnje, do te mjere da je imam Ahmed rekao:
'Sljedbenik klm nikada nee uspijeti.'
Imam afja kae:
.3__. _t u _.3. _ _s,_
,> _|L

s_L
'Moj sud za onoga koji govori klm jeste da se takav izudara
trskom i cipelama, pa da se nakon toga voi arijom i da se govori:
'Ovo je nagrada onome koji ostavi Knjigu i sunnet i prihvati govor
klm. '
Oni zaista zasluuju ovo to afja kae sa take posticanja da
se pokaju Allahu i da bi se drugi odvratili o slijeenja njihove
metoologije.
Ako pogledamo u njih sa take koliko ih je ta zbunjenost
ophrvala i koliko ih je ejtan savladao - onda se smUujemo i alimo
ih. Zahvalni smo Allahu koji nas je sauvao od onoga sa ime su oni
zaraeni. Tako, mi na njih gledamo sa dva stanovita: sa erijatske
strane izvravanja preventivne kazne da ne bi irili njihovu
metodologiju, i sa take onoga to ih je pgo4ilo. Osjeamo se
alosnim zbog njih i molimo Allaha da ih uputi i zahvaljujemo
Allahu to nas je spasio od njihove kunje. Plaimo se zablude za
veinu onih koji uu u ovaj govor flozofje i nikada ne osjete da su
dosegli njegovu dubinu i granice.
Zato, onaj koji nikada ne ue u te dubine je siguran, a onaj
koji i dosegne njegove granice i najzad zakljui svoje duboko
razmiljanje, njemu pstaje jasna bez-izlaznost i poremeenost.
Nakon toga, takvi se vraaju Kur'anu i sunnetu, kao to se to desilo
sa njihovim velikanima. Prema tome, opasnost ostaje za onoga koji
napusti Pravi put dajui prednost govoru flozofa, dok mu njegova
realnost nikada ne postane jasna.
Autor, Ibn Tejmijje, rahimehullah, je prenio mnogo predaja o
ovih flozofa gdje su govorili o sebi ono to je vezano za ovu temu.
On kae:
'Iako mi imamo vie nego to je potrebno za nas u Kur'anu i
sunnetu, i u izjavama selefa, nad svakim drugim govorom, ipak,
mnogi ljudi su se zakaili za neke uticajne govorike, imajui lijepo
miljenje o njima mimo drugih, postajui prevareni zamiljanjem da
su ti govorici dosegli dubinu uvjerenosti po tom pitanju, dok drugi
to nisu. Pa, ako bi mi donijeli svaki ajet i dokaz, oni to nebi slijedili,
osim ako bi im se naveo neki o ovih flozofskig govora kao potvrda
toga'.
On kae:
'Ako spomenemo neiji dio govora sa kojim se slaemo, to ne
znai da se slaemo sa itavim njegovim govorom. Meutim, istina
se prihvata o bilo koga ko progovori njome.' 76
Zato je on pojasnio svoju svrhu prenoenja ovih izjava, a to je
da bi se istina razjasnila - pa bilo ko da je kae - i da uspostavimo
dokaz protiv ovih govorika sa izjavama njihovih 'uenjaka' " a
Allah najbolje zna.
Pleaj El-Fa el-hameije el-kuba koja s nalazi u Memu'atul MW
(5/99
).
DVADESET TREE POGLA VLJE
PRVI DIO
KTEGORIJE ZABLUDJELIH LJUDI PO PITANJU VJEROVANJA
U ALLHA SUDNJI DAN
Put Poslanika a, ashaba ., i onih koji ih slijede u pravednosti
jeste: Ostajanje na Pravom putu u znanju i djelovanju. Svaki onaj
koji ih iskreno slijedi sa znanjem, zna da su oni uspjeli i sproveli
vjerovanje u Allaha i Sudnji dan u djelo. Oni su to prihvatili kao
siguru istinu. Oni su bili iskreni u injenju djela samo u ime Allaha
i slijeenju Njegove objave, bez injenja irka, novotarija, trfa, i
bez negiranja bilo ega od vjere.
A to se tie onih koji su zalutali sa njihovog puta, njih je U
gQ.
l. sljedbenici tahjila,
2. sljedbenici t'vi, i
3. sljedbenici tedhila.
I.SUEDBENICI TAHJIL
T o su btijje i oni koji ih slijede od flozofa, i oni koji smatraju
da iza svega stoji neko skriveno, tajnovito znaenje. Mnogi govorici
(flozof) su o ove gQ.
injenica (karakteristika) ove metodologije jeste da je sve sa
ime je Poslanik a, doao p pitanju vjerovanja u Allaha i Sudnji
dan, samo puki primjer i zamiljeni koncept - koji nije u sutini
stvaran. Ovakvim konceptima se samo hoe iskoruavanje obinog
naroa, jer, ako bi se njima (narodu) reklo: 'Vi imate Najveeg,
Svemogueg, Milostivog, Snanog Gospodara, a ostao je samo
estoki dan u kojem e te biti proivljeni nakon vae smrti i biete
nagraivani za djela koja sada inite'. - Ako bi im se ovako reklo,
onda bi se oni popravili i ponaali u smislu kako se to o njih trai,
iako to u sutini nije istina - kako to ovi tvrde.
Ovi ljudi se dalje dijele na dvije pogrupe:
(l) ekstremni o njih i
(2) oni koji to nisu.
to se tie ekstmnih o njih, oni tvrde da Poslanik M, u
sutini nije imao znanja o ovim stvarima. ak ta vie, 'boanski
flozof' su ti koji znaju pravu sutinu toga. T ako, oni pripovijedaju
da su neki o flozofa ueniji po pitanju Allaha i Sudnjeg dana nego
to su to poslanici. - (A mi kaemo:) Poslanici su bez sumnje
najueniji o ljudi po pitanju tih stvari.
to se te onih koji nisu ekstremni, oni priznaju da poslanici
uistinu znaju ove stvari, ali, u isto vrijeme, oni ljudima spominju
stvari koje su izmiljene i namijenjene da privuu ljude vjeri, ali ne u
skladu sa pravom istinom; 'oni (poslanici) su ovo radili zbog opte
koristi za ljude'. T ako su tvrdili da se dobrobit robova jedino moe
donijeti na takav, obmanjivaki, nain, to ukljuuje da su poslanici
lagali u najveim i najznaajnijim stvarima (vjerovanja u Allaha i
Sudnji dan) .
Zato: pra skupina tvrdi da su poslanici neuki, a druga grupa
da su oni obmanjivaki laovi. - Ovo je erovanje ljudi tehjila po
pitanju Allaha i Sudnjeg dana.
Odnos prema konceptu injenja djela - neki o njih tvrde da je
ovaj koncept istina i da je svakoj osobi nareeno da ini dobra djela.
Drugi dre da je koncept injenja djela samo izmiljeni, simbolini
pristup koji je samo nareen obinom narodu, a ne i viem
'specijalnom' sloju ljudi. Oni su pogreno protumaili znaenje
namaza, smatrajui da je sutinsko znaenje 'znanje o skrivenim
tajnama', post je 'prikrivanje tih tajni', a Hadd u stvari znai
'putovanje njihovim uenjacima' - i njihova slina tumaenja drugih
stvari vjere. - - Ova grupa se sastoji o takvih ludaka, kao to su
ismailije, batinije i drugi. Pokvareno i lano vjerovanje ove skupine se
spoznaje osjajem (n trom) , razumom i objavom.
Mi smo svedoi nebrojenih znakova koji ukazuju na
postojanje Allaha &, tsavrenost Njegovih svojstava. U svemu tome
su znaci koji pokazuju da je Luistinu Jedan. Sve to se dogodi i svi
dogaaji su u savrenoj harmoniji i redu, i nita se ne moe desiti,
osim p oredbi Mudrog i Svemonog. Allahovi vjerozakoni ukazuju
na postojanje Sudnjeg dana, i na Allahovu potpunu mudrost u
tome. Niko ne negira ovo, osim isti oholnik ili ludak.
Nije puno potrebno za pobijanje sljedbenika tahjila, jer je
odvratnost i odbijanje da prihvate njihovo vjerovanje dobro poznata
i oigledna kod veine ljudi.
Z.SUEDBENICI TE'VIL (ISKRIVUENOG TUMAtENJA)
A to su govorici od dehmijja, mu'tezila i oni koji njih slijede. -
Njihova metoologij a jeste da sve to je dolo od Poslanika , o
tekstova o Allahovim svojstvima jeste metaforino; zahir
(vanjtinsko znaenje) nije ono to se njima eli, ve su druga
suprotna znaenj a vanjtinskom znaenju ono to se njima eli.
Poslanik , je znao skriveno znaenje, ali je to ostavio ljudima
da deifuju i otkriju svojim intelektom. T ako oni pokuavaju da
protumae i shvate spoljanost teksta vanjtinskog znaenje da je u
skladu sa 'stvarim (skrivenim) znaenjem'.
Poslanikov , razlog tome je testiranje ljudskih mozgova.
Ovim iskustvom e oni dobiti mnoge koristi, otkrivajui skrivena
znaenj a jezika i udnost govora.
L su od ljudi najvie zbunjeni i kontradiktori, jer oni
nemaju stvaro, konstantno tlo pod nogama ili pravilo po koj em
mogu utvrditi koji tekst moe biti tumaen, a koji ne, niti ikakvo
osnovno pravilo za odreivanje eljenog znaenja koje tekst krije.
Jo jedna taka protiv njih jeste da veina onoga to oni tvrde
da je stvaro-skriveno znaenje - da se to zna okolnostima i
kontekstom da nisu mogua prema specifnim izjavama.
Oni otvoreno pokazuju da pmau sunnet, maskirajui sebe
kao one koji ga se dre i potuju. Meutim, Allah otkriva njihove
stvare identitete pobij ajui njihova sumnjiva vjerovanja i la
njihovih dokaza.
ejhul ilam (Ibn Tejmijje) i mgdrgi su m se suprotstavili,
pbijajui ih V nego druge skupine, jer je njihovo obmanjivanje
ljudi mnogo opasnije, zbog toga to se oni prikazuju kao pmagai
sunneta.77
Pjajenje o tj supni (sjebicima tlla) usijeit u I/0m
diju m plvj. (O.p.)
DVADESET TREE POGL VLJE
DRUGI DIO
METODOLOGIJA SLJEDBENIK TE'VIL PO PITANJU
TEKTOVA O AHIRETU
Metodologija sljedbenika t'.il p pitanju tekstova o ahiretu
{buduem ivotu) , jeste da oni vjeruju u njih kao stvarosti bez
tumaenja toga.
Meutim, zbog toga to se njihova metoologij a onosi na
mijenjanje vanjtinskog znaenja Allahovih svojstava u metaforika,
sljedbenici til su ih kritikovali insistirajui na njihovom
tumaenju tekstova o buduem ivotu na isti nain kako to ine ko
Allahovih svojstava. Tako su sljedbenici t'.il svoj u pziciju branili
govorei:
'Mi sa sigurou znamo da je Poslanik , doao sa dokazima
koji ptvruju budui ivot i mi znamo zabludjele argumente koji
govore opreno tome. Zato je verovanje u ovo obavezno.'
- Ovo je ispravan ogovor i jasan dokaz u obrani njihove
pozicije u ne-mijenjanju znaenja tih tekstova koji M tiu ahireta
{budueg ivota) . Takoe se trai i o sljedbenika thjil da isto to
uine - da vjeruju u budui svijet i da prihvate tekstove onako kako
su i doli, u njihovom stvarom vanjtinskom znaenju.
Ako je dokaz uspstavljen, a neto mu se suprotstavi, onda to
ukazuje dje to neispravno i biva obavezujue da se potvrdi ono to
je dokazano.
Ehli sunnet koristi ove iste dokaze protiv sljedbenika t'"il -
tj. da vjeruju u tekstove o Allahovim svojstvima i da ih prihvate
onako kako su doli u stvaom vanjtinskom znaenju. Zato, mi
njima (tj. sljedbenicima t'.il) kaemo:
'Mi isto tako sa sigurou znamo da je Poslanik , doao sa
dokazima koji potvruj u Allahova svojstva i znamo zabludjele
argumente protiv toga. Zato je verovanje u ovo obavezno. '
- Ovo je takoe ispravan, jasan i nepbitan dokaz protiv
sljedbenika t'vi.
Prema tome, ko go obije da mijenja znaenje tekstova o
buduem svijetu u druga metaforika znaenja - onda takvi takoe
moraju da obiju isto to p pitanju Allahovih svojstava, to je vee i
vie dokazano u objavi nego to su to tekstovi o ahiretu (buduem
ivotu) . Ako takvi izaberu da ne uine to, onda su takvi sami sebi
kontradiktori i pokvarenost njihovih umova e postati jasna.
DVADESET TREE POGL VLJE
TREI DIO
SLJEDBENICI TEDHILA
Sljedbenici tedhla: mnogi od njih pkuavaju sebe da
poveu sa sunnetom i kao sljedbenike selefa. ealnost njihove
metoologije jeste da sve ono sa ime je Poslanik a, doao od
tekstova o Allahovim svojstvima, da je to puko neznanje,
nerazumljiv govor. Niko ne zna njihova znaenja, pa ak ni sam'
Poslanik a. On je izrekao mnogo hadisa o Allahovim svojstvima, ali
on ne zna njihova znaenja! Kao vrhunac ovoga, oni kau da nema
mjesta za razum kada se govori o Allahovim svojstvima. - Ova izjava
znai da ni Poslanik, a, niti ashabi ., a niti imami o prvih
generacija, nemaju intelektualno, niti erijatsko znanje po pitanju
ovoga. Ovo je jedna od najneispravnijih izjava.
Njihov put po pitanju tekstova o Allahovim svojstvima jeste
prihvatanje samo njihovih rijei, dok vjeruju da su ta znaenja
potpuno nepoznata.
Neki od njih su opreni drugima govorei da se oni prihvataju
u vanjtinskom znaenju, ali sa drugaijim tumaenjem koje niko ne
zna, osim Allah! - Ovo je oigledna kontradiktorost, jer, ako je
eljeno neko drugo tumaenje koje zna samo Allah, koje je drugaije
od vanjtinskog znaenja teksta, onda, kako mogu da budu
prihvaeni u vanjtinskom znaenju?
Po pitanju njihovog govora, ejhul-islam, Ibn T ejmijje, kae u
svojoj knjizi El-Al ve n, tom, 1 21 str.:
'Jasno je da su izjave ovih koji vjeruju da su znaenja potpuno
nepoznata - ovih koji tvrde da slijede sunnet i selefe - jedne od
najopasnijih izjava meu svim ljudima novotarima i zabludjelim'.
Lani dokazi koje ovi ljudi koriste je pauza koju veina selefa
koristi nakon govora: '~

- WHO Allah', dok citiraju ajet:

a
- w w . w
7
-
7
q - qI
| .| ,J ,| ` ` :

3 . . . . . _
@_

.,i;i
-
.'
"On je Onaj Koji tl objavluje Knjigu u kojoj W ajei jasni; oni
W matic Kjige; dgi W neasni. Oni u Bjlm je srima
zna sije lls aj u ti z sutjom l sojim
tumanem. A tmaje nihovo smo Allah! oni koji
W u znno uutnl, ! "Mi u mverjemo; se je to o
ni 0 !" {Pje znaenja, AII-Imran, 7).
Oni su zsnovali svoje lan dokaze na dvije stvari:
Pr: Oni tvrde da 5U ajeti o Allahovim svojstvima od
mutbih (nejasnih) tekstova.
Dg: Ltakoe tvrde da je tumaenje koje je spomenuto u
ajetu, u stvari, mijenjanje rijei vanjtinskog znaenja u drugaije
znaenja koje je tome suprotno. Kao rezultat toga je da svi ajeti o
svojstvima imaju znaenje koje je opreno njihovom vanjtinskom
maenju i da to (maenje) ne zna niko drugi, osim Allah .
POBIJANJE OVE SKUPINE JE SUEDEIM TAKMA
P tk: Mi njih pitamo ta oni podrazumijevaju sa
'mutbih (nejasni) ' - na ta oni ciljaju ko svih ajeta o Allahovih
svojstvima. Da li p tim smatraju da su to:
l . nejasni (neodreeni) i skriveni,
2. ili misle da kakvoa tih Allahovih svojstava nije
specifkovana (poznata) ?
( l ) Ako misle na prvo - a to je ono to oni i misle - onda ajeti
o svojstvima nisu od ove vrste, jer su njihova znaenja j asna i oita.
7 Ta kja s od nvi j S na injenii d S o slef
pjasnili da s aje moe tkoe w. tm nih z smo
Mh, I oi kji 8U u am upl.. (P m]a, A||lmran, 7] -
ukzujui da Allah zna tumaenje, i oni koji S u znanje upueni. {Op.pr.)
(2) A ako misle na drugo znaenje - onda je istina da su ti
ajeti o ove vrste. Ovo je zbog toga to niko ne ma sutinu
kakvou svojstava, osim Allah.
Nakon ovoga to je reeno, nije ispravno rei za ajete o
svojstvima da su muabi (nejasni) kao to je to spmenuto u
navedenom ajetu. ak ta vie, prethono spomenuti detalji se
moraju uzeti u obzir.
Dga taka: Njihov govor: "Sa rijeima: 'te'vil (tumaenje) ' iz
ajeta se eli mijenjanje rijei o njihovog vanjtinskog znaenja u
drugaije maenje koje je tome suprotno" - nije ispravan.
Ovo je nova defnicija za t'vil (tumaenje) koji je spmenut u
ajetu. Niti su Arapi u globalu, niti ashabi meu kojima je
objavljen Kur'an na njihovom jeziku, shvatali da su to njihova
eljena znaenja. Nasuprot tome, ono to je njima bilo dobro
poznato jeste da 'mima jedno o dva znaenja:
(l) To je tefsir (pjanjenje i objanjenje maenja) - i te'vil u
ovome smislu je pznat onima koji imaju znanje, ka to je Ibn
Abbas , rekao:
~_ r

j, _ul
'Ja sam jedan o onih uenih koji zna njihov te'vil
(tumaenje)' 79
U tome znaenju, mngi selef bi pauzirali nakon to bi prouili
ajet:
'l oni koi W M znn upni'
- i prethono navedenog ajeta.
(2) Mo!e znaiti stvaost (kakvou) i krjnji rezultat i
ishod. to se tie stvarosti onoga o emu nas je Allah obavijestio
o Sebi i o Sudnjem danu, to nama nije pomato, jer, tumaenje o
Plej ter o Ib K (1/3).
tome jeste sutina i kakvoa toga - a to je nama nepoznato, kao to
su to 'rekli imam Malik i drugi po pitanju itva (uzdizanja Allaha
iznad Ara) i drugih slinih stvari. Prema ovakvom tumaenju,
mnogi od selefa bi pauzirali prilikom uenja spomenutog ajeta kao:
g"

,'

_
'A tmalnje njihovo M smo Allahl'
Trea taka, kako se pobijaju ovi ljudi, jeste to da je Allah
objavio Kur'an da bi se o njemu razmiljalo. On nas podstie da
razmiljamo o njemu u potpunosti ne pravei razliku kod ajeta o
svojstvima. Podsticanje na razmiljanje o njima znai da je mogue
doi do njihovog znaenja; u suprotnom, to ne bi bilo podsticanje na
razmiljanje. Podsticanje na neto do ega ne moe doi je
besmislen govor, a Allahov govor i govor Njegovog Poslanika :, je
daleko iznad toga.
'
Podsticanje jeste da se o svemu razmilja, bez izuzetka, to
pokazuje da ajeti o svojstvima imaju stvaro znaenje i da je mogue
dosegnuti ih razmiljaljui o njima. Najblii od ljudi u shvatanju ovih
znaenja su Poslanik a, i njegovi ashabi . Kur'an je objavljen na
njihovom jeziku i oni su prvi ljudi koji rade po njima, a posebno u
najbithijem dijelu vjere.
Ehu AbdurRahman es-Selemi kae:
'Oni koji su uili Kur'an kao Osman Ibn Afan, Abdullah Ibn
Mes'ud i drugi, su prenijeli da bi oni nauili deset ajeta od Poslanika
:, i ne bi prelazili na sljedeih deset sve dok nebi nauili ono ta oni
sadre od znanja i djelovanja; Kau: 'Mi smo uili Kur'an, znanje i
djelovanje po njemu, u isto vrijeme." - Pa, znaj ui ovo, kako da
bude praktino predpostaviti da oni nisu znali znaenja ajeta po
pitanju Allahovih svojstava kada je to najbitnija stvar u vjeri?
etvrta taka: izjave ovih ljudi ukazuju da je Allah objavio u
Svojoj Knjizi prazan govor bez znaenja. Sudei prema ovome, oni
nisu nita vie, osim alfabetska slova. - Ovo je potpuno
kontradiktoro Allahovoj Mudrosti sa kojom je On objavio Knjigu i
poslao Poslanika a.
Upzoren:
Sada znamo, iz onoga to je prethoilo, da pstoje tri znaenja
te'vila:
l. To mo!e znait tefsir, a to je pojanjenje i objanjenje
znaenja. - Ovo je znaenje prema veini mufesira (uenjaka
tefsira) . Od ovoga je Poslanikova M, izjava upuena Ibn Abbas u,
. _ _..j4

'O Allu, dj mu razumijevanje vjere i nui ga te'vilu

(tumeju) ' .
Ovo znaenje je dobro poznato islamskim uenjacima po
pitanju ajeta o Allahovim svojstvima i drugom.
2. Takoe mo!e znait su!tinu (kakvou) neega.
Ovakvo znaenje je dobro pmato kao jedno o znaenja te'vila, kao
to je spomenuto u Kur'anu i sunnetu, kao u ajetu:
t

_
"ekaju ll oni te'vll (da s uisinu obisni)? " (Pije znaenja,
EI-'Aaf, 53)
I Njegove rijei:
t :f1
" .. To je blje l t'vll (krjnje pljeic) W ljepl" (Pije
znanja, En-Nis, 59)
Zato, tumaenje ajeta o Allahovim svojstvima na ovakav
nain jeste njihova stvarna sutina i njihova stvarnost (tj. kakvoa) .
E ovo je poznato jedino Allahu ..
3. I zadnje znaenje te'vila jeste: mijenjanje vantinskog
znaena rijei u drugo koje je tome suprotno. Ovo je znaenje
kod veine mutekelimun (sljedbenika kelama) i drugih. Ovakvo
tumaenje je dalje podijeljeno na dvije vrste:
Biljee ga Buharja ( 143) i Muslim (2477).
l . ispravno i
2. neispravno.
( l ) to se te isprvog - to je mijenj anje znaenja rijei
zasnovano na dokazu. - Primjer ovome jeste mijenjanje Allahovog
., govora:
9
9
*

*
-
- . *- . .
.
-

. ,

}
"K w8 Kur'an, zfl ko Allah ziu o n
PM
(
P zj, En-Nahl, 9)
U
znaenje: 'Ako h da w8.
(2) to % tie neisprvnog znaenja - to je mijenjanje rijei
bez dokaza. - Primjer ovome jeste mijenjanje rijei itva (uzvisiti se,
uzdii) ' ko Allahovog itva iznad Ara u znaenje: i m
(zagospoariti) ', ili mijenjanje znaenja Allahove m u znaenje:
'snaga', m. 'blagoat', i drgi slian u'w(tumaenje) .
DVADESET TREE POGL VLJE
ERI DIO
TUMAENJE KUR'ANA
Preneseno je da je Ibn Abbas, ., rekao:
J ; ( | =_ ;';'
|
_-||
l

Y
; ~

;
'Tumaenje Kur'ana ima etiri naina: tumaenje pomato
arapima zasnovano na jeziku; tumaenje zbg ijeg nepmavanja
niko nema opravdanje; tumaenje pomato uenjacima; i tumaenje
koje samo Allah ma - ko go tvrdi da ma tumaenje ovog zadnjeg
takav je laov'.
l . Tumaenje pznto arpima zsnovano na jeziku: Ovo je
pjanjenje rijei u jeziku kao to su maenja rijei: kur
(menstruacija) , nm (stubovi) , khf (peina) , itd . .
2. Tumanje zbg ijeg negvanja niko nema
oprvdanje: Ovo je tumaenje ajeta ije maenje svako mora mati
- a to su (ajeti) o vjerovanj u i djelima. Pimjer ovome jeste da
upozna Allaha kroz Njegova imena i svojstva, znanje o sudnjem
danu, o ienj u, namazu, zekatu, itd . .
3. Tumaenje pznato uenjacima: Ovo je pjanjenje koje
moe biti nepoznato drugima. Primjer jeste pznavanje razloga zbog
ega je objavljen ajet, poznavanje derogiranih i derogirajuih ajeta,
optih i posebnih, preciznih i nejasnih, itd . .
1. Tumaenje koje samo Allah lOo je sutina i.kakvoa
onoga o emu nas je Allah , obavijestio o Njemu i Sudnjem danu.
Mi razumijemo znaenje ovih stvari, ali ne moemo tano razumjeti
kakva su i kada e se dogoiti. - Primjer ovome jeste ono to mi
razumijemo o maenja Allahovog istiva (uzdizanja) iznad Ara, ali
mi ne moemo dokuiti i razumjeti kako se to dogodilo.
Drugi primjer jeste da mi razumijemo znaenje: voe, med,
voda, mlijeko i druge stvari o kojima nas je Allah , obavijestio da
e toga biti u Dennetu, ali ipak ne moemo dokuiti sutinu njihove
kakvoe. Allah , kae:
_.,s _|}_ 'L,
niko ne zna kake Ih, kao nagrda z ono su inili,
skrvene rdosi kaju." (Pje znaenja, E-Sc, 17)
Ibn Abbas ., kae:
\|
Y
| _ui._
'Nita sa dunjaluka nije slino neemu u Denneta, osim
imena'.81
Znajui ovo, postaje jasno da u Kur'anu postoje stvari koje zna
samo Allah , kao to je sutina Njegovih imena, svojstava i onoga
o emu nas je Allah , obavijestio po pitanju Sudnjeg dana.

to se
tie znaenja ovih stvari, to je nama poznato, jer u suprotnom ne bi
imalo smisla da budemo informisani o tome - a Allah najbolje zna.
8l
Pleaj Zuhd od Hanaca (1/51/8) i Tefr Ibn Kera (1/6).
DVADESET tETVRTO POGLA VLJE
PODJELA PRIPADNIK KIBLE PO PITANJU AJETA I HADISA
O ALLAHOVIM SVOJSTVIMA
Ono to se podrazumijeva pod ehu kibla (pripadnici kible) jeste
svaki onaj koji klanja prema kibli (Ka'bi) , a to je svaki onaj koj i sebe
svrstava u pripadnike islama.
Pripadnici kible su se podijelili na est skupina p pitanju .
ajeta i hadisa koj i se tiu Allahovih svojstava:
l . Dvije skupine kau da se oni shvataju po njihovom zahir
(vanjtinskom znaenju) .
2. Dvije skupine kau da se shvataju po znaenju koje je
drugaije od zahira (vanjtinskog znaenja) .
3. I dvije skupine koje se suzdravaju o obije ove skupine.
. DVIJE SKUPINE KOJE KAU DA SE SHVATAU PO NJI HOVOM
ZHIRU (VANJTI NI):
l . Pra skupina je ona koja ini tih to su oni koji
Allahova svojstva uporeuju sa svojstvima stvorenj a. - Njihova
metoologija je u potpunosti neispravna. Selef ih je negirao.
o
2. Duga skupina su selef - koji su ih prihvatili prema zahir
(vanjtinskom znaenju) na nain kako to dolikuje Allahu . -
Njihova metodologija je ispravna, zasnovana isto na dokazima
Kur'ana i sunneta, a i razum to dokazuje, kao to je navedeno u
treem i etvrtom poglavlju.
Razlika izmeu ove dvije skupine jeste da prva ini tbih, a
druga to porie.
Zato, ako onaj koji ini tbih kae o Allahovom znanj u,
sputanju na dunjaluko nebo ili o Njegovoj ruci, npr: 'Ja ne mogu
shvatiti to znanje, sputanje, ili ruku, osim poredenjem sa nekim
stvorenjem' - onda se na ovo ogovara na vie naina:
Pr: Razum i ono to je objavljeno, oboje dokazuju razliku
izmeu Stvoritelja i stvorenja u svim Njegovim svojstvima. Svojstva
Storitelja ogovaraju Njemu, a ona od stvorenja samo njima. Od
objavljenih dokaza koji upuuju na ovu razliku jesu rijei Uzvienog:
m

,
!
=
.
=

_ ,
,
,
" .. Niko nije ko Oni On se be i se vidi." (Pje znaenja, B
ur, 11)
I Njegov govor:
_ $" _ J - _J> #
_

y
"Pa d ll je onda Onaj Koi sar kao onaj koi ne sar?!
Urzmite % (Pje znaenja, En-Nahl 17)
Od razumskih dokaza jeste: Kako moe Stvoritelj, savren u
svemu, savrenost je dio Njegovog Bia, da bude slian sa
manjkavim stvorenjem, manjkavost je dio njih samih i oni su ovisni
od Onoga koji ih kompletira?
Dg: kazat emo im: 'Zar ne shvata da Allahovo Bie nije
slino biima Njegovih stvorenja?' -Odgovorit e nam: 'Naravno'.
Pa emo im rei: "Zar ne shvata onda da Allah psjeduje
karakteristike i svojstva koja ni u emu ne slie sa neim od
stvorenja. Govoriti o Allahovom Biu je isto kao i govoriti o
Allahovim svojstvima; ko go uini razliku izmeu ovo dvoje takav
je kontradiktoran.'
Trei: Kazat emo im: "Mi svjedoimo da postoje svojstva kod
stvorenja koja imaju ista imena, ali se razlikuju u kakvoi. Ruka
ovjeka nije ista kao ruka ivotinje. S toga, ako je mogue da
svojstva stvorenja budu razliita o drugih stvorenja, dok imaju ista
imena; onda je razlika izmeu svojstava stvorenja i Stvoritelja prea.
I dunost je prihvatiti ovu razliku'.
Z.DVIJE SKUPINE KOJE KAU DA SE SHVATAU MZNAENJU
KOJE JE DRUGAIJE OD ZHIR:
Oni negiraju da Allah ., ima bilo koje svojstvo koje Mu se
potvruje; ili oni negiraju neke od njih, ili potvruju stanja, ali ne i
svojstva.
l. Skupina koja ini t'til: kao to to rade dehmjje i drugi
koji mijenjaju tumaenje tekstova o Allahovim svojstvima u
specifna znaenja koja oni odaberu. Primjer je njihovo mijenjanje
znaenja Allahove ruke u znaenje Njegove 'blagodati'; ili Njegov
itva u znaenje: it (zavladao) , i druga neispravna tumaenja.
2. Skupina koja ini tdil: tvrdei da jedino Allah zna
ta se htjelo sa tekstovima o Njegovim svojstvima, ali oni znaju -
kako to oni tvrde - da On ovim tekstovima nije mislio na
vanjtinsko svojstvo (tj. znaenje) . - Ova njihova izjava je
kontradiktora. Njihov govor da oni znaju da On nije elio
vanjtinsko svojstvo direktno je kontradiktoro njihovom
verovanju da jedino Allah zna znaenja tih tekstova. Vjerovanje da
jedino Allah zna nihova znaenja uzrokuje da osoba: niti negira, niti
ptvrdi neko svojstvo.
Razlika imeu ove dvije grupe jeste da prva potvruje
znaenje teksta o Allahovim svojstvima, ali da su suprotni o

njenog
vanjtinskog znaenja. A to se tie druge grupe, oni tvrde da jedino
Allah zna njihova znaenja bez da ih potvruju. Oni takoe kau da
Allah ., nije htio sa ovim tekstovima stvaro Njegovo svojstvo.
. DVIJE SKUPINE KOJE SE SUZDRVAU OD OBIE OVE SKUPINE:
l. Skupina koja navodi znaena tekstova koja mogu, a i
ne morju ptvrdivati svojstva koja Al u a dolikuju. Mnogi
fakihi i drugi su o ove skupine.
2. Skupina koja sve ovo negir svojim srem i jezkom.
Oni ak i ne itaju Kur'an i hadise.
Razlika izmeu ove dvije grupe jeste ta da prva potvruje da
tekstovi o Allahovim svojstvima mogu znaiti stvarost svojstava
koja dolikuju Njemu ili moda i ne mogu, dok druga grupa ne donosi
t,ikakve odluke - a Allah najbolje zna.
DVADESET PETO POGLA VLJE
RUNA IMENA KOJA NOVOTARI PRIPISUJU EHLI SUNNETU
VEL DEMA'TU
Od Allahove mudrosti jeste da je On svakom poslaniku dao
neprijatelje od zloinaca, koji su sprjeavali istinu koliko su mogli sa
rijeima i djelima. Ovo su uradili iz vie razloga, od spletki i planova,
sumnji i sumnjivih vjerovanja, pogrenih poziva. Allah je to odredio,
pa da istina bude jasna uprkos tome, da bi se prikazala i uzdigla iznad
svih zabluda.
Poslanik , i ashabi ., su nailazili na mnoga takva
suprotstavljanja, kao to kae Allah :
~ _
g
f

r
_ _ r r l

,,_, ,,, .,,,__ y

`
_
r

'
_
` '

`
- o ,
,
op
_: _,,
~
V lte slgumo biti lskuivanl u Imeima vailm, l ilvotlma
vailm, a sluit le o onih, kojima je prije vas dana Knjiga,
ldolopklonlka mnoe neugonosi. Ako bldet lzdrll l
Allaha bjali, to dois, u Isinske pupke spdal" (Prijevo
znaenja, All-lmran, 186)
Ovi murici, tlaitelji, su Poslaniku , i ashabima ., upuivali
klevete, vrijeajui ih i davajui im sarkastina imena kao to su
sihirbazi (vraari) , ludaci, proroci, laovi, itd . .
Poto su uenjaci nasljednici Allahovih poslanika , oni
bivaju izloeni novotarima i flozofma isto kao to su za murike bili
Poslanik , i njegovi ashabi . Sve te sekte sljedbenike sunneta
(ehli sunne) oznaavaju imenima klevetanj a i sarkazma od kojih. ih
Allah isti. Oni to rade ili zbog svoga neznanja, pretpostavljajui
ispravnost onoga na emu su oni i da su ehli sunne na lai; ili to rade
zbog loe namjere pokuavajui zavaditi ih i odvajajui druge od
njih. Oni su se arogantno pridravali svojih miljenja znajui
sopstvenu zabludu.
Dehmijje i njihovi sljedbenici koji ine t'tl (negiranje
Allahovih svoj stava) nazivaju Ehli sunne (sljedbenike sunneta) sa:
'Muebihe (oni koji porede Allaha sa stvorenjima) ' - navodei to
zbog toga to ehli sunne potvruje svojstva Allahu . da oni time
(kako to oni shvataju) uporeuju Njega sa stvorenjima.
Ekstremne ijje (rafdijje) ih zovu: 'Navasibe (neprijatelji) ' - jer
su na strani Ehu Bkra i Omera, kao to su oni (tj. ijje) na strani
Poslanikove , familije. Zbog toga su govorili da svako ko je na
strani Ehu Bekra i Omera, da je takav neprijatelj Poslanikove ,
proice. Za ovo su znali govoriti: 'Nema saveznitva, osim uz
oslobaanje njih' - ovim su mislili da nema saveznitva sa
Poslanikovom ,familijom, osim ostavljanjem Ehu Bekra i Omera!
Kaderije (oni koji ne vjeruju u Allahov kr-odreenje)
naziva
j
u ehli sunne sa: 'Mudbire' tj. oni koji v
j
eruju da su ljudi
prisiljeni o strane Allaha na injenje djela bez mogunosti izbora.
Ovo je rezultat vjerovanj a u k,kako to oni tvrde.
Murdije, a to su oni koji zabranjuju iti82 u imanu, nazivaj u
ehli sunne sa: '

ekkak (sumnjivci)' - jer iman ko njih (murdija)

nije nita vie o potvrde srcem. A it ko murdija predstavlja
sumnju (u iman) .
Sljedbenici klam i dijalektike nazivaju ehli sunne sa:
'Haevije' ili 'oni beskorisni', pri kojima nema koristi. Takoe ih
zovu: 'Navabiti' a to je korov koja raste bez koristi u njoj . Oni su njih
nazivali: 'Gusa' ili olo ija bujica nosi neist. L sljedbenici klama
i dijalektike su koristili takva imena, jer su tvrdili da ko god ne
la {Izuzimanje) je da neko ke: "Ja sm mu'min inllah! ". - Mneko
o ehli sunne bude upitn:" Jei ll ti mu'mln?" I on oovori : "Jem, inIIah!"
Vjerjui d iman ra i opa i d je mu'mina vea o deree
muslimana, a % sumnjajui u soe verovanje. Murdije tr da oni ovim
sumnjaju u svoj Iman i nazivaju ih "

kkk" sumnjivi . Oo je iz razloa oni

veruju da djela ne pveavaju niti umanjuju Iman. Oni veruju da je Iman uvek
is. (..)
obuhvati znanje o razumu kao to to oni rade - onda on nema
stvaru ubijedenost o bilo emu - takvi su bskorisni pri kojima
nema nikakve koristi. - Istina je da ova vrsta znanja, kojom se oni
hvaliu, u pitanj u s.varosti nije nita u poredenju sa istinom, ba
kao to ejhul-islam (Ibn Tejmijje) kae u svojoj knjizi Er-re'a el
mntken:
'Uvijek sam znao da pametnoj osobi ne treba grka logika
(dijalektika) , niti ona koristi glupacima.'83
Pleaj Meu'atl fva (3/52).
DVADESET ESTO POGLA VLJE
PRVI DIO
ISLAM l iMN
Islam u jeziku znai: 'poniznost' i 'pokorost'.
U

erijatu: Islam je pokoravanje robova i ptpuna predanost

Allahu , spoljanou i unutranjou, obavljajui Njegove
naredbe i izbjegavanje onoga to je L zabranio. L obuhvata
itavu vjeru.
Allah . kae:

"
_
_ _ _

)
_,
" zdovoljan um da vam Islam bude ver " (Pjev znanja,
EI-Maida, 3)
I Njegov govor:
vm m

_
~ g

pJ

_
"(Prznat) ver ko Allaha, je dors, smo lslam l " (Pjev
zja, AI-Imrn, 19)
I Lkae:
_ *~ _
_
g*
_
g

,
_

g
__
"
_ _ _
@_ )

, _ _

j
"A onaj ko iell neku drgu ver oim Islama, ne mu biti
prmljena, l on t M drom sije 0 meu gubltnldma."
(Pje zja, AII-Imrn, 85)
A to se tie imn, u jeziku to znai: 'tasdik (vjerovanje) ' .
Potvrujui to znaenje, Allah . kae:
g

_
, l -.
@. .,
A tl ne biti mu'mln u nas (ne nam vervati)." (Pijev
znaenja, Jusuf, 17)
U

erijatu, iman
j
e: prihvatanje srcem, to obavezuje
prihvatanje jezikom i djelima. T o jest, iman je: vjerovanje, izgovor t
djelo - v
j
ervanje srem, izgovor
j
ezikom t djela srca i vanjskih
organa.
Dokaz da sve navedeno ulazi pod po
j
am imana jeste govor
Poslanika, .
)_,,._\1
.
~ ,,

,
.
< ;
)l
'Imn je verjd H Al, Njegoe melek, Nje e knjige,
Ngoe pslni, Sunji d i ker (orenje) , bilo d je k! m
dbar'.8
I njegov govor:
__
|
_ l l t."f.
| l
l . y Uu

. )
l
.)1 l .
'Imn je satvlje iz sedmeset i mkm djeloa, njvii njego
Jje svjednje L . Najnii Jje ujanje smtnje sa
p, a i sti je Jimn'.
Iman u Allaha, N
j
egove meleke, itd .. - to je vjerovanje srcem.
Sv
j
edoen
j
e Lilahe illAllah - to je izgovaranje jezikom.
Uklanjanje smetnje sa puta - to je djelo udova.
Stid - to je djelo srca.
Sa ovim se zna da iman obuhvata itavu vjeru. Zato - nema
razlike izmeu njega i islama. Ovako, maenje jednog je i ono
drugo, kada se nau razdvo
j
eno. Meutim, kada se spomenu zajedno
(na jednom mjestu) , onda je islam vanjtinsko pokoravan
j
e jezikom i
djelovanje udovima.
Od obo
j
e zavisi, da li je vjerik potpunog imana ili je slabog
imana. Allah ,kae:
Plej Buhrju (SO} i Muslim (9}.
L
Q
"Neki buini @I 'Ml vel' WI V ne veret, all
M 'Islam smo prmili l ' - a Iman jo nije uo u vl M.."
(Pje zja, EI-Hudurt, 14)
Sudei prema ovome, ak se i munk (licemjer) moe nazvati
muslimanom u spoljanosti, ali je takav neverik u unutranjosti.
Iman je opisan kao unutranje pokoravanje, to je vjerovanje i
prihvatanje srcem i srana djela. Ovo je samo ko ptpunog
vjerika (mu'mina) , kao to Allah a, kae:

,
',

Q
,

' i" '

'

,
._
,
_ U
;

@
;

Qf
"Prvl W vi WM oi Bja s M Wm Isn kd s
Allah spen, a W lm s rje Njeove kzuju, vervanje
lm pju l sm s n Gopr so onaju, oni koi
nmaz obvlaju l dio o on i lm Ml dajemo udeljuu.
Oni W zbila, prvi vemld - nih ko Gor niha
aju psl, l opr l oblije plemenit." (Pj znanja, EI
Enfl, 2)
Sa ovim znaenjem, iman je vei nivo. Tako je svaki mu'min
ujedno i musliman, dok suprotno nije tako.
DVADESET ESTO POGLA VLJE
DRUGI DIO
POVEA VANJE SMANJIVANJE MANA
Od osnova vjerovanja ehli sunneta vel dema'ta jeste da se
iman poveava i smanjuje. Oboje, i Kur'an i sunnet to potvruju.
Od dokaza i Kur'ana su Allahove a, rijei:
\ f ,. ,l }_ |_|
"On je Onaj Koji je smiraj u sr vernika spusio da bl
vervanje na vervanje soje pvell NM" (Pijeo znanja, El
F, 4)
A o dokaza i sunneta su Poslanikove f, rijei o enama:
.1-1 ,|J)1 l _3 J .. " lJ ~
'Nisam vidio d nko ko je mnjkve pameti i vjere moe toliko
djeloati n pamet i njodlunijih ljudi, k !to st to vi ee.'85
U ajetu je dokaz da se iman poveava, a u hadisu je dokaz da
se smanjuje.
Svaki tekst koji dokazuje poveavanje imana, takoe ukljuuje
dokaz smanjivanja imana, i obratno, jer su oboje povezani. Nije
razumno da jedno postoji bez onog drugog. Potvreno je da su
ashabi , to govorili i nije poznato da se neko od njih suprotstavio
ovome vjerovanj u. Selef se na tome sloio.
Ibn Abdulberr po pitanju poveanja i smanjivanja imana kae:
'Muhadisi i fakihi u svim zemljama su ovako vjerovali'.
Dvije razliite predaje se prenose od imama Malika po pitanju
smanjivanja imana: u jednoj je utao, a u drugoj se sloio sa
veinom.
Zabiljeili su ga Buharija (30) l Muslim (80).
Postoje dvije sekte koje su oprene ovoj osnovi:
Pra: Ekstremne murdije koji kau da je iman samo spoznaja
srcem. Oni tvrde da se to prihvatanje srcem nikada ne koleba, pa
prema njima, pkvareni i pravedni su na istom stepenu imana.
Dga: Oni koji jedino slijede tekstove prijetnje i upozorenja,
oni o mu'tezila i haridija. (Koji kau:) Onaj musliman koji uini
veliki grijeh je u potpunosti lien imana. Oni kau da iman: ili
potpuno postoji ili ga uopte nema, i oni negiraju da osoba moe biti
na viem nivou (imana) od druge osobe.
Obije ove gQsu pobijene sa:
l. objavom i
2. razumskim dokazima.
(l) to se tie dokaza iz objave, neki tekstovi koji dokazuju
poveavanje i smanjivanje imana su ve navedeni.
(2) to se tie razumskih dokaza: Mi murdijama kaemo da je
njihova izjava o imanu - da je on puko ptvrivanje srcem, nikada se
ne koleba ili mijenja - to je pobijeno sa onim to smo ve navoili.
T o je suprotno onome to Kur'an i sunnet ptvruju, da rijei i djela
ulaze u iman. - Sa doatkom, da je njihova izjava da se prihvatanje
srcem nikada ne mijenja, oprena osjeaju (priroi) . Svima je
poznato da je uvjerenje srca jedino zasnovano na znanju, i bez
sumnje, znanje varira zavisno od izvora. Informacija zasnovana na
jednoj osobi nije toliko povjerljiva koliko je to kada je zasnovano na
dvije ili vie osoba. ak ta vie, bilo koje znanje koje ljudi steknu,
sluajui o bilo emu - ni u jednom sluaju se ne moe uprediti sa
stvarim svjedoenjem toga. T ako, uvjerenje varira kao to je to
dobro poznato da ak osoba moe nai sebe u nekom vremenu i
situaciji jaom u uvjerenju nego u drugom vremenu.
Prema tome, udimo M kako da bude ispravno razumski
predpostaviti da su dva ovjeka potpuno ista (u imanu) ; jedan
opstaje konstantno u pokorosti Allahu . izbegavajui grijeenje,
kada mu doe poriv da uini grijeh on odmah od toga odustaje i kaje
se Allahu ; drugi ovjek koji izgubi svaku priliku da izvri ono to
mu je Allah ., naredio, inei ono to je Allah a, zabranio, ali ne
ini djela koja su nevjerstvo. Kako da ova dva ovjeka budu isti u
imanu?
Onima (tj. mu'atz i hrija) koji se jedino fokusiraju
na tekstove prijetnje, upozorenja i kazni, kaemo da njihova izjava:
da onaj koji poini veliki grijeh izlazi potpuno iz imana - da je to
opreno onome to su Kur'an i sunnet dokazali. - Ako je ovo jasno,
kako moemo predpostaviti da su dva ovjeka potpuno jednaki (u
imanu) kada jedan o njih ispunjava obaveze traei Allahovu a,
nagradu i izbjegava grijehe, a drugi ugnjetava sam sebe inei ono
to je Allah a, zabranio i naputajui ono nareeno, premda ne ini
djela nevjerstva? Predpstavimo da musliman koji poini veliki
grijeh ipak izlazi iz imana, ali, kako da kaemo da su dva ovjeka isti
u imanu, dok jedan trai nagradu o Allaha a, a drugi je o onih
uvijek prvih u injenju pravednih djela uz Allahovu a, pmo?
su:
DVADESET ESTO POGLA VLJE
TREI DIO
NAINI POVEA VANJA l SMANJIVANJA IMAN A
Postoji mnogo naina da se povea neiji iman . . Neki od njih
l . Upoznavanje Allahovih imena i svojstava: Uistinu, svaki
put kada rob povea svoje znanje o ovome, upoznajui njihova
znaenj a i njihovo djelovanje, onda se i njegov iman u Gospodara
takoe povea, a tako i ljubav i iskazivanje potovanja.
2. Rmiljanje o Allahovim znakovima u kosmosu, kao i
o Njegovim ajetima (dokazima) : Kada god rob o tome razmilj,
razmiljajui duboko o onome ta oni podrazumijevaju od savrene
moi i savrene mudrosti, onda nema sumnje da se njegov iman
odmah povea.
3. injenje djela pokorosti tei Allahov blizinu: Iman
se poveava shodno kvalitetu, koliini i vrsti djela. Kada god se djelo
izvri na najbolji nain, poveavanje imana je vee zbog toga. I
kvalitet djela se povea u zavisnosti od iskrenosti i slijeenja
sunneta.

to se tie vrste djela, onih djela koje je Allah . naredio -

njihovo obavljanje jeste bolje od obavlj anja nafla (dobrovoljnih
djela) . Neka djela pokoravanja su bolja od drugih - to je vee djelo,
vee je poveanje imana.

to se tie koliine djela, iman se, takoe, povea shodno

tome, jer je samo djelo dio imana, pa zasiguro, kada se koliina
povea, i iman se povea.
1 Ibjegavanje grijeha strahujui od Allaha : kada god je
nagon za injenje grijeha vei, poveavanje imana zbog ostavljanja
toga je vee. Ovo stoga jer, potiskivanje jae strasti za injenjem
grijeha jeste pokazatelj snage imana koja je prisutna kod roba. On
daje prednost Allahu . i Njegovom Poslaniku j, iznad svoje
sopstvene duevne strasti.
Postoji vie razloga za smanjenje imana. A neki od tih razloga
su sljedei:
l. Da ostane neznalica o Allahu i Njegovim imenima i
svojstvima.
2. Zanemarivanje i okretanje o rada p Allahovim ajetima,
Njegovom zakonu i Njegovim znakovima u kosmosu. - Ovo je
rezultat bolesti srca ili njegove srt zbog ophrvanosti strastima i
lanim vjerovanjima.
3.

injenje djela nepokorosti spram Allaha a: Iman se

smanjuje radi:
l - vrste djela, smanji se zbog veliine grijeha,
2- smatranjem da je to (grijeenje) nebitno,
J- i snage ili slabosti neije strasti koja te voi da ga ini.
(l)

to se tie vrste injenja djela i stepena grijeha, onda se

zasiguro iman vie smanjuje injenjem velikih grijeha nego
injenjem malih grijeha. Na primjer: vie se smanjuje ubistvom
nevine osobe nego kraom neijeg imetka. I takoe, vie se smanjuje
injenjem dva grijeha nego jednog, itd . .
(2) A to M tie toa da smatra da je grijeenje nebitno, ovo
se javlja zbg srca koe smatra grijeenje prema Njemu nebitnim,
kada ima malo ili uopte nema straha o Njega, ovo mnogo vie
uzrokuje smanjivanje imana. S druge strane, smanjivanje imana je
manje kada se poriv na injenja grijeha pojavi u srcu koje velia
Allaha a, strahuje od Njega, ali se ipak desi da uini greku i grijeh.
(3) Snaga nagona za in j enjem grijeha takoe ima vezu sa
smanjivanjem imana. - Ako osoba poini grijeh, a pri njemu pstoji
samo mali nagon ili strast, onda se iman vie smanjuje nego to se
smanji ko onoga ko koga je nagon vei. Iz ovoga razloga,
siromana osoba koja se pnaa arogantno, i stariji ovjek koji uini
blud imaju vei grijeh nego kada to uini arogantni bogata i moan
ovjek, ili mlad ovjek kada poini blud, kao to stoji u hadisu:
,'_|~, , _ ,=~
'Tri su osobe sa kojim Allah nee ni progooriti, niti e ih pogledati
R Sudnje danu, niti e moistiti i Oe imati blnu knu v
- nakon ovoga je spomenuo tri vrste ljudi ukljuujui starce
koji bludnie i siromahe koji su arogantni (oholi) zbog njihove
slabosti (tj. nemogunosti) da poine taj grijeh.
1- Ostavlanje djela pkorosti A hu .: Smanjivanje
imana je shodno stepenu djela pokorosti. Pa, ako je stepen
obaveznosti na veem stepenu, onda je smanjivanje imana vee. A
neko moe i ostati bez imana u potpunosti, kao da, na primjer, ostavi
obavljanje namaza.
Postoje dvije vrste smanjivanja imana ostavljanjem djela
pokorosti:
l . Vrsta za ije ostavljanje osoba moe biti kanjena, kao to
je ostavljanje vadiba (obaveza) bez opravdanog razloga;
2. I vrsta za koju osoba nee. biti kanjena, kao to je
ostavljanje vadiba (obaveze) onda kada za to ima opravdan razlog;
. ili ostavljanje nafla (dobrovoljnih djela) koji su o djela pokorosti.
Primjeri druge vrste bi bila ena koja ne obavlja namaz zbog
toga to se nalazi u mjesenom ciklusu ili da osoba ostavi obavljanj e
duha namaza - a Allah najbolje zna.
Zabiljeili Muslim (107) i Tabrani. Heemi i Munzlr ku da je u lancu
ispravna u onosu na druge verjne lance. Albni ke da je shih
(veroosojan) u Sahih et-Tergib (178).
DVADESET ESTO POGL VLJE
ERTI DIO
ISTISNA (IZUZIMANJE) PO PITANJU IMANA
Istisn (izuzimanje) po pitanju imana znai da se kae: 'Ja sam
mu'min, inaAllah (ako Bg da)'.
Ljudi se razilaze da li treba doati 'inaAllah'. - Postoje tri
razliita vjerovanja:
l. O koji ka da je zabranjeno: Ovo je vjerovanje
murdija i dehmijja i onih slinih njima. Osnova ove izjave jeste
vjerovanje da je iman sam po sebi neto to osoba prepoznaje u sebi;
to je samo prihvatanje srcem. Ako osoba kae: 'inaAllah', onda bi
to bio dokaz da on sumnja u to prihvatanje, kako to oni tvrde. Iz
ovoga razloga, oni, ljude koji to rade, nazivaju: 'sumnjivci
(sumnjiavi) '.
2. O koji ka d je obaveza dot inAaAl ah: Ova izjava
je zasnovana na dva vjerovanja:
Pro: Vjerovanje da je iman neto na emu osoba umire; pa je
osoba vjer ili nevjerik shodno onome na emu preseli. Ovo je
neto to je unutar budunosti svake osobe i nepoznato njima, nije
dozvoljeno to tvrditi. Mnogi moeri govorici zastupaju ovakvo
miljenje. Meutim, nije pomato da je iko o selefa zastupao ovakvo
miljenje. Oni su bili ovog drugog vjerovanja:
Dgo: Vjerovanje da ptpun iman sadri obavljanje svih
naredbi i izbjegavanje svih grijeha. Ovo je neto o emu nijedna
osoba ne moe biti sigura da je to izvrila. Ako bi to tvrdio, onda
on hvali sebe i svjedoi da je on od bogobojaznih i estitih. Ovo bi
znailo da on svjedoi da je on od dennetlija, a to nije mogue.
.
J. Trei ka: Potban je tsil (detaljno pojanjenje) , pa
tako:
l. Ako se doda 'inaAllah', kao uzrok sumnje zbog koje
osnova imana nee opstati u njegovom srcu - onda ovo nije
dozvoljeno. ak ta vie, to je nevjerstvo, jer je iman: ubjeenje - a
sumnja je suprotna tome ubjeenju.
2. Ako se kae kao rezultat straha da sam sebe hvali i strah
da posvjedoi da si ispunio iman u potpunosti sa rijeima, djelima i
ubjeenjem - onda je to obavezni strah.
J. Ako se kae: 'inaAllah', i razloga zato to trai blagoslov
spominjanjem Allahove potpune kontrole i volje, i da je sve to se
pojavi od imana u neijem srcu zbog toga to je Allah . tako htio -
onda je to dozvoljeno. Doavanje istisn (iznimke) iz ovoga razloga
nije oprena stvarom imanu. injenje ovakvog dodavanja jeste
uinjeno zbog toga to je to ubjeenje, kao Allahove . rijei:

.L
,
, |l .: ,,.,| _l ,
J ~
~
~

,r }J

_,
,
.;
, -
,
,

~
"Allah t obisiniti sn Polanika Svoa da t dois u
Melldi-Haram utl slguml - lnlAIIah (ako Allah bude htio)
neki obrijanih glava, a neki prnih ko, 0 srha. On je
ono Io vl nise znali znao l zt vam je, prije ta, neavnu
pbjeu dao." (Pjeo znanja, EIF, 27)
Sa ovim to smo pojasnili postaje jasno da injenje apsolutnog
suda za ili protiv istisn (izuzimanja) po pitanju imana nije ispravno.
Ve, prethodni tefsil (detaljno pojanjenje) se mora uzeti u obzir - a
Allah najbolje zna.
Neka je Allahov salavat i selam

na naeg Poslanika
Muhammeda ,njegovu porodicu i njegove ashabe

Napisano u sedmom mjesecu zul-kade u godini 1380 po hidri.

Hvala i zahvala Onome uz ije odobrenje su ispravna djela
upotpunjena.
Pisac: Muhammed i Salih el-'Usejmin
ADkA[
UVOD 6666666 666666664666666666666666666666666666666 LKKOK| bOOKMAKKNO1DL|| NLD.
OBAVEZ ROBOVA SPRAM VJERE 7
POSLNI KOVA a, PORUK OBUHVATA ISPRAVNO POJANJENJE USULI
DINA (TEMEUA VJERE), KO l DETAUNIH STARI 9
PUT EHLI SUNNETA VEL DEMA'TA PO PITANJU ALLHOVI H I MENA l
SVOJSTAVA ....................................................................................... 15
POJMNJENJE TERMINA . 6.6666666 .... 6. . . . . 6 6 .. 666 . 6.6 ...B 6 .666 .6 6 6 6 6 6 6 6 6 6. . 6. 6.6 . .6 6 6 6 6 6 6 .6 19
ZNAENJE "TAHRI FA" e e a a e a a e e a a e a a a a a e e a e a a e a a e a a e a a e e e e a e a a e a e e e a e e a e a a e e e e a e a e e a a e a a e a a e e a e e e e e e e e e e a e e a e e 1
ZNAENJE "TA'TIL" e a a e e a a a a a e e a e a a a e a a e a e e a a e e e e a a e a e e e a a a e a a e e e e a e e e a e e a e e e e e e e e e e e e e e e a e e e e ee a e e e e e e e 20
ZNAENJE "TEKI FA" s e e e a a e s e e s a e e s e e a e e s e s s a e e e e e e e e e e a e e e e s e e n e e s a e e a e a e e e a a e e e e e e e e s e s e e e e a s e e e e e e e e e e s e e e 20
ZNAENJE "TEMSIL" 1 "TEBIHA" e e a a a a e e a a e a e a a e a a a a a n a a e e e e a a e a e e a e a e e a e s a e a a e a a e a a e a e e a e e e e e a s a e s a e 21
ZNAENJE "I LHADA" e a a e a a a a a a a a a a a a e a a e a a e a a e a a e e a e e a e e a e a e a a e a a e a a e a a e a e e a e a a e a e e a a e a a e a a e a a a a e a e a a e e a n a a e a e 22
ISPRAVNOST METODOLOGIJE SELEFA l GREK U DAVANJU PREDNOSTI
METODOLOGIJI HALEFA U ZNANJU l MUDROSTI 25
NEKE IZAVE MODERNIH PISACA PROTIV METODOLOGIJE SELEFA 33
PRIKRIVANJE ISTINE SA LIMA OD STRANE NEKIH MODERNIH PISACA
666666666666666666666 6666666666666666 666666666666666666666666666666666666666666 66666666666666666666666666 35
PRENESENE PREDAE OD SELEFA PO PITANJU ALLHOVIH SVOJSTAVA37
ALLHOV ULUV (UZVIENOST) l DOKAI ZA TO 41
POJAM DIHAH (POZICIJE ALLHA) 49
ALLHOV ISTIVA (UZDIZNJE) IZNAD AR 53
AR (PRIJESTO) .66666 .6 6. 6 6. 6 6 6 6 6 .666666B6. 6.6 6 6 6 6 6 6 6 6. .666666 .6666666666B6. . 6666. 6 6. 6 6 .6. . .6 .... 61
ALLHOV MA'IJJE (PRISUSTO SA STVORENJI MA) .............................. 63
KATEGORIJE ALLAHOVOG MA'IJJA (PRISUSTA) SA NJEGOVIM STORENJI MA eeae65
SPAANJE IZMEU TEKSTOVA ALLHOVOG ULUVA SA NJEGOVIM BltEM
l NJEGOVOG MA'IJJA ......................................................................... 67
RAZLOZI MOGUEG SPAANJA (KOMBINOVANJA) IZMEU OVO DVOJE .. . ... . . . . 68
ALLHOV NUZUL (SPUTANJE) NA DUNJALUKO NEBO BBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBB 71
SPAANJE IZMEU TEKSTOVA ALLHOVOG ULUVA S NJEGOVIM BIEM
l NJEGOVOG NUZUL (SPUTANJA) NA DUNJALUKO NEBO 73
POTRIVANJE SVOJSTA ALLHOVOG UCB 75
ALLHOVE DVIJE RUKE BBBB BBBBBBBBBBBBBBBBBBBB 77
ALLHOVA DVA OK 79
FORME U KOJIMA SU PRENESENA SVOJSTA ALLHOVE DVIJE RUKE l
DVA OKA BBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBB 81
SPAANJE (KOMBINOVANJE) OVE TRI FORME JE KAO TO SLIJEDI . . . ....... . . . . . ... .. 82
ALLHOV KELM (GOVOR) 85
1.VJEROVANJE KERAMIJJA: . . . . . . . . . . ................................. .. ................ ................. 86
2. VJEROVANJE KULBIJJA: ... . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . .. . . . .. . . . . . .. . .. . .. . . ......... ............. 86
3. VJEROVANJE E'ARIJA: ................................................................. . ................ 87
4.VJEROVANJE SALIMIJJA: . ..... ... ... ...... ... . . . . .+...... .. ... .......... ... ...+... ... ......... .. ...... . . 87
S. VJEROVANJE DEHMIJJA MU'TEZIL: e. . . . . . . e.. e. . ... .e. . . . . . .+ ... ... . . . . . . . . . ......... e. . . . e87
6. VJEROVANJE MODERNIH FI LOZOFA, ARISTOTELOVIH SUEDBENI KA: . . ... . ..e ... 88
7. VJEROVANJE ITIHADIJJA: .. ... ........................... ...... ...... ... ....... ... ......... . ............ 88
KUR'AN JE ALLHOV GOVOR BBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBB BBBBBBBBBBBBBBBBBB 89
NME UENJE KUR'ANA l IZGOVARANJE NJEGA BBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBB 93
POJAVA TA'TIL (NEGIRANJA SVOJSTAVA) l NJEGOVO PORIJEKLO BBBBBB 95
METODOLOIJA MU' ATI L (ONIH KOJI NEGI RU AUAHOVA
SVOJSTA) BBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBB 99
ONO TO NEMINOVNO PROIZILZI IZ TRDNJI OVE METODOLOGIJE 103
STARI NA KOJIMA NEGA TORI SVOJSTAVA ZSNIVAU SVOJE UBHE
(SUMNJE) BBBBBB4BBBB BBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBB BBBBBBBBBBBBBBBBBBBB BBBBBB 105
SUEDBENICI TA'TI L l TEMSIL U STARI KOMBINUJU l TA'TIL l TEMSIL
BBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBB BB BBBBBBBBBBBBBBBBBBB 10
UPOZORENJE SELEFA NA 'ILMUL KELM (APOLOmKU, FILOZOFIJU)
BBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBB BBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBB III
KTEGORIJE ZBLUDJELIH UUDI PO PITANJU VJEROVANJA U AH l
SUDNJI DAN II
1. SUEDBENICI TAHJI L . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ..... 113
2. SUEDBENICI TE'VIL (ISKRIVUENOG TUMAtENJA) . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . .a . . . 4 . . . . 115
METODOLOIJA SUEDBENIK TE'VIL PO PITANJU TEKSTOVA O
AHIRETU II7
SUEDBENICI TEDHIL B II9
POBIJAfJE OVE SKUPI NE JE SA SUEDEIM TAtKAMA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . a . . . . . . . . . .. . . . . . . 120
TUMAENJE KUR'ANA BBB IZb
PODJEL PRIPADNIKA KIBLE PO PITANJU AEA l HADIS O ALLHOVIM
SVOJSWIMA IZ7
1. DVIJE SKUPI NE KOJE KA2U DA SE SHVATAU PO NJIHOVOM ZHIRU
(VANJTI NI ): . . . . . .. . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . .............e . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 127
2. DVIJE SKUPI NE KOJE KA2U DA SE SHVATAU PO ZNAtE NJU KOJE JE
DRUGAtiJE OD ZHI RA: . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .... . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 129
3. DVIJE SKUPI NE KOJE SE SUZDRAVAU OD OBIJE OVE SKUPI NE: . e. . . . . . . . . . . . .v. 129
RUNA IMENA KOJA NOVOTARI PRIPISUJU EHU SUNNETU VEL
DEMA'TU II
ISLM l IMAN Ib
POVEAVANJE l SMANJIVANJE IMANA I9
NAINI POVEVANJA l SMANJIVANJA IMANA B

I4
ISTISNA (IZUZIMANJE) PO PITANJU l MANA B.....................I47
SADR I49