GIGA

HEDWIG COURTHS-MAHLER
UTI NEVENI


Naslov orginala: DEINES BRUDERS WEIB




GIGA
2
I
Bernhard Falkner je sjedio u uredu svoje tvornice podignute na junom izlazu iz grada. Bilo je
to veliko zdanje od crvenih opeka u kojem su se proizvodili sagovi. S tri strane je tvornicu
okruivalo prostrano dvorite, dok su se s etvrte strane na zidu, koji je dijelio tvornicu od
ceste, nalazila dvoja velika kolna vrata te jedna manja za osoblje.
Stotine radnika i slubenika obavljahu tu svoj posao. Crtaonice u kojima su izraivali nacrte
za are na sagovima nalazile su se ispod krova. Ispod njih ula se buka strojeva i tkalakih
stanova. Iz velikog broja otvorenih prozora prodirala je vlana para pomijeana s udnim
mirisom boje i mokre vune.
U velikom dvoritu stajala su kola natovarena balama sagova. Sputali su ih u dvorite
pomou dizala. Bernhard Falkner se tako privikao na tu buku da ga uope vie nije smetala.
Dvadeset i dvije godine bio je vlasnik tvornice. Sam ju je podigao kad se oenio svojom
prvom enom. Veliki imetak, koji je donijela u brak, to mu je omoguio. On sam to ne bi bio
mogao postii jer je raspolagao s malo novca. Tvornica je uskoro stekla dobar glas, pa dobre
narudbe nikada nisu nedostajale. Radei godinama kao sposoban i nadaren trgovac, Bernhard
Falkner je uspio proiriti tvornicu. Zaraivao je mnogo novca, ali ga je nemilice i troio,
zahvaljujui svojoj rastronoj drugoj eni. Upravo sada, kad je imao neke poslovne neuspjehe,
trebao je isplatiti sinu imetak koji je ovaj naslijedio od svoje majke, a dosad je bio uloen u
tvornicu. Nije bila malenkost povui tri stotine tisua maraka iz takve tvornice. Zato je
Bernhard Falkner i danas opet zabrinuto raunao. Iako je pretjerao govorei svojoj eni kako
e ga isplata tih novaca unititi, ipak se nalazio u vrlo ozbiljnom i neugodnom poloaju.
Nije htio zamoliti sina da ne povue svoj kapital iz tvornice. Sprjeavalo ga je u tome ne samo
to to mu je Gerhard u posljednje vrijeme postao vrlo stran, ve i to to je njegova prva ena,
a Gerhardova majka, pred samu smrt tako odredila. Vjerojatno je imala razloga za to. Jo ni
danas nije mogao mirno misliti na smrt svoje ene.
Zlovoljno baci napokon pero na stol. Sto mu to raunanje koristi? Ne mijenja nita na
injenici. Upast e u teak poloaj bude li trebao isplatiti novac. Moda bi mogao tu istu svotu
posuditi na drugoj strani. Ali i to bi imalo svojih loih posljedica, a nabaviti takvu svotu nije
ni bilo lako. Uz to se i datum isplate pribliavao strahovito brzo, a on nije mogao nabaviti
pokrie.
Zlovoljno je gledao pred sebe.
Njegovo pametno lice lijepih crta podsjealo je na ono njegova sina Gerharda. Samo to je
lice sina ve sada odavalo veu odlunost od oeva. Moda se lice
Bernharda Falknera razlikovalo samo u tome to bijae prekriveno bradom. Moda je brada
skrivala karakteristine crte, koje su se tako isticale kod Gerharda. Bernhard Falkner imao je i
drugaije oi. Bijahu tamne, gotovo crne, i nisu gledale tako odluno i hladno, poput sivih
oiju njegova sina.
Sve u svemu, Berhnard Falkner, usprkos svojih pedeset godina, bio je jo uvijek vrlo zgodan
ovjek.
Duboko uzdahnuvi, podigne napokon glavu.
- Marijo, osveuje mi se ak iz groba - zastenje tiho i proe uskom rukom nemirno kroz
prosjedu kosu.
Danas ga je muila savjest, kao i esto u tih esnaest godina nakon smrti prve ene. Znao je da
se ogrijeio o Mariju. Vrijeao ju je strau za Helenom, svojom drugom enom. Uz to,
ponekad bi se javio u njemu tihi glas koji mu je govorio da se Marija vjerojatno namjerno
rastala sa ivotom, jer ju je izdao, a ona to nije mogla podnijeti. Ovaj je glas nastojao silom
potisnuti. Nije htio misliti na to, jer ne bi mogao podnositi taj teret. Ali nikada nije mogao
potpuno zatomiti taj glas koji ga je opominjao. A pogled na najstarijeg sina uvijek bi ga
ponovno podsjetio na njegovu krivnju.
Zaboravljao bi na svoj grijeh samo onda kad je Helena bila pokraj njega. Onda je znao da nije

GIGA
3
mogao postupati drugaije. Osjeaji koje je probudila u njemu bili su i odvie snani a da se
mogao obraniti od nje.
Helenin je ar jo i sada djelovao na njega istom onom snagom kao i nekada. U njezinoj je
blizini bio i odvie sretan a da bi osjeao grinju savjesti.
Ali kad bi boravio ponekad sam u tvornici, pred njim bi se pojavile tune Marijine oi, pa bi
je opet vidio kako blijeda i hladna lei na svom posljednjem leaju. Morala je umrijeti mlada,
tako mlada. Bernhard Falkner nije bio ovjek koji bi sve to mogao brzo zaboraviti. A sada,
kad je zbog odredbe u Marijinoj oporuci doao u nezavidan poloaj, vidio je u tome neku
vrstu osvete. Nije se usudio moliti Gerda da ostavi svoj kapital u tvornici. Plaio se da bi ga
sin mogao hladno odbiti podsjetivi ga na majku. Jer iz cijelog njegova ponaanja moglo se
jasno zakljuiti da je Gerd slutio na koji je nain njegova maeha postala nasljednicom
njegove majke.
Da je mogao biti pravedan, ne bi zamjeravao Gerdu to gaji neprijateljske osjeaje prema
maehi, ali kad se radilo o Heleni, nije mogao razumno razmiljati. Helena je pak znala tako
djelovati na mua da su se otac i sin poeli sretati hladno, poput stranaca. Gotovo
neprijateljski. Razgovarali bi najpotrebnije samo prilikom zajednikih objeda ili veera.
Gospoda Helena znala je sprijeiti da se nadu nasamu. Bernhard Falkner nije slutio da
njegova ena namjerno, ne birajui sredstva, nastoji odaleiti sina od njega. inilo mu se da u
Gerdovim oima vidi samo tvrdou, turost i tiho predbacivanje, pa mu je uskratio svoju
ljubav. inilo mu se da Marija stoji poput nijemog upozorenja izmeu njega i njegova sina.
Gerd Falkner je bio premlad a da bi mogao blago prosuditi o krivnji nekog ovjeka. Mladost
je stroga u donoenju presuda, jer jo ne zna kako je lako pogrijeiti. Gerd bijae strog prema
samom sebi i prema drugima. Pa iako je oca nadasve ljubio, ipak ga je u sebi okrivljavao.
Makar to i boljelo, morao ga je osuivati. Njegov je to otac trebao shvatiti - ali nije htio.
Stojei pred sinom branio se kao krivac.
Otac je slutio da Gerd nastoji to prije napustiti oinsku kuu i da samo tekom mukom moe
izdrati njegovu oinsku vlast do punoljetnosti. Bio je posve siguran da e Gerd, im postane
punoljetan, odmah zahtijevati da mu isplati nasljedstvo i napustit e njegovu kuu. Ali kako
da namakne novac za Gerda, a da sama sebe ne uniti? U posljednje je vrijeme esto
razmiljao o tome i nastojao nabaviti potreban kapital, ali u tom nije uspio. Do Gerdova
roendana preostala su jo samo etiri tjedna. A on nije znao to bi uinio. Zar e doista biti
prisiljen zamoliti Gerda da mu jo neko vrijeme ostavi novac i zadovolji se isplatom kamata?
Duboko i zabrinuto je uzdahnuo. Bilo mu je teko isplatiti ak i kamate. Bilo je pravo udo
koliko se troilo u kuanstvu. Morao je, ma kako mu bilo teko, zamoliti Helenu da troi
manje. Tako to dalje vie nee ii.
Gledao je pred sebe zamuena pogleda. Uto ude posluitelj donosei potu.
im je ostao sam Bernhard Falkner poe mehaniki pregledavati pisma. To su uglavnom bila
vana poslovna saopenja. Na njegovo zadovoljstvo, iz godine u godinu poveavao se promet.
Ukoliko se tako nastavi, a oni budu vrlo tedljivi moda e uspjeti isplatiti Gerdove kamate.
Vremenom bi se mogao izvui i kapital. Samo sada ne, jo ne.
Na kraju je dohvatio pismo na kome je gore bilo naznaeno Osobno na ruke. Odmahne
glavom i pogleda ga. Na omotnici nije bilo adrese poduzea, niti mu je rukopis bio poznat.
Pismo je dolazilo iz inozemstva. Na tambilju je Bernhardu uspjelo odgonetnuti ime nekog
grada u Kaliforniji. Nije slutio da bi mu netko odanle mogao slati privatno pismo.
Polagano noiem otvori omotnicu. Izvadi nekoliko ispisanih listova i stavi ih pred sebe. Prvo
proita potpis.
Justus Trebin
Trgnuo se. Prestraeno izrekne to ime, pa je neko vrijeme ukoeno gledao u pismo.
To je ime probudilo u njemu sjeanje. Justus Trebin! Te dvije rijei zazvonile su mu iz
prolosti i doarale pred njegove oi lik prijatelja iz mladosti.

GIGA
4
Kako dugo ve nije uo za njega, kako dugo nije vidio tog ovjeka od kojeg se neko nije
odvajao? Voljeli su se poput brae otkad su zajedno polazili kolu, sve dok Justus nije
zauvijek napustio domovinu.
A Bernhard ga je zaboravio zbog svog osobnog ivota, a i zbog poslova. Sad je opet ugledao
pred sobom tog visokog plavokosog ovjeka vjernih, dubokih oiju, ozbiljne i sanjarske
prirode. Bijae pravi Nijemac sa svim odlikama i slabostima svog naroda.
Justus Trebin!
Bernhard Falkner duboko uzdahne i pogleda pred sebe. Iz prolosti ga je poelo upozoravati
sjeanje na ono to je Justusa otjeralo iz domovine. Sjeti se vremena kad je udvarao Mariji,
Gerdovoj majci.
Justus Trebin je takoer ljubio Mariju, vjerojatno vjernijom i ljepom ljubavlju od njegove.
Ali Marija je zavoljela Bernharda, a kako Justus nije mirno mogao gledati sreu prijatelja, a
da mu ne pozavidi, otiao je tiho, a da se nije ni poalio. Napustio je domovinu i nikada se
vie nije vratio, niti se javljao. A sada, nakon dvadeset i dvije godine, evo njegova pisma.
Bi li u ono vrijeme otiao da je mogao naslutiti kako e kratko trajati srea na kojoj je zavidao
svom prijatelju? Zar se u tom sluaju ne bi borio za naklonost ljubljene? A kako bi se on sam
osjeao pred prijateljem da ga je ovaj zapitao: Jesi li toliko usreio Mariju koliko je to ona
zavrijedila?
Marija bi vjerojatno bila sretnija s Justusom Trebinom. On joj se nikada ne bi bio iznevjerio,
nikada!
Justus Trebin je u ono vrijeme otiao u Meksiko gdje je njegov mnogo stariji brat imao veliki
posjed. Nije vie imao roditelja ni roaka, a brat ga je ve esto molio da doe k njemu. Ali
Justus se nije elio rastati od prijatelja i Marije. Tek kad ga je Marija odbila i usreila njegova
prijatelja, odluio je odazvati se bratovu pozivu.
Bernhard Falkner poe itati:
Moj dragi, stari prijatelju Bernharde,
Sjea li se jo ponekad vremena kad je pisac ovih redaka bio tvoj nerazdvojni prijatelj i kad
smo se iskreno voljeli? Prolo je mnogo, mnogo vremena, Bernharde moj, otkad smo se
posljednji put gledali u oi. Zna zato sam napustio domovinu. Nisam vie mogao nita
znaiti onim ljudima kojima je pripadalo moje srce. Stoga vie i nisam elio boraviti u svojoj
domovini, pa sam otiao bratu, koji mi je jedini preostao.
Pitat e zato ti se nisam javljao. Dragi Bernharde, nisam mogao zaboraviti Mariju. ovjek
ne moe zaboraviti enu poput nje, kad se jednom zaljubi. A ti zna da sam je ljubio
neizmjerno.
Nemoj uasnuto odbaciti moje pismo, jer kad ga bude drao u ruci ve u biti mrtav. ovjek
se ne smije ljutiti na umirueg, kad taj govori ono to je godinama predstavljalo za njega
najveu sreu, ali i najdublju bol.
Zato ti piem danas nakon tako dugo, dugo vremena, to e pitati. Prijatelju, znam da mi
preostaje jo samo malo ivota, a imam ogromnu molbu na tebe. Na tebe i na tvoju Mariju.
Nadao sam se da u ti sam uspjeti predati svoju oporuku i umrijeti u domovini. Ali ini mi se
da to neu uspjeti, pa u stoga za svaki sluaj napisati ono to sam te elio zamoliti u ime na-
eg starog prijateljstva. Ukoliko ne uzmognem doi k sebi, neka ovo pismo govori umjesto
mene. Dobit e ga nakon moje smrti.
Dopusti da ti prvo ispriam svoj ivot.
U ono sam vrijeme prvo krenuo u Meksiko i tamo ostao nekoliko godina na bratovim
plantaama. On je meutim imao jo jedan posjed u Kaliforniji, pa sad ovdje ivim ve devet
godina. Kratko prije nego sam se preselio ovamo, moj brat, stariji deset godina od mene, i
njegova ena poginuli su za vrijeme prepada, prilikom nekog ustanka. Posjed je bio uniten i
zaplijenjen i tekom mi je mukom uspjelo spasiti sebe i Mercedes, neakinju ene mog brata,
koja je ivjela u njihovoj kui. Mlada Mercedes bijae tiho i njeno stvorenje. Udala se za

GIGA
5
mene, poto smo doli na bratov kalifornijski posjed, koji sam naslijedio jer mi je brat umro
bez djece.
Mercedes mi je poklonila kerkicu. Nazvali smo je Juanita po njezinoj pokojnoj sestri. Za
vrijeme prepada na mog brata i ja sam, spaavajui Mercedes, bio ranjen metkom u plua.
Tekom mukom odvukao sam se s njom do ume, gdje nas je pronaao neki vjerni sluga i uz
opasnost po vlastiti ivot preveo preko granice.
Pedro, tako se zvao taj vjerni sluga, ostao je uz nas. Tjednima sam leao smrtno bolestan na
nekoj farmi s onu stranu granice. Na bolesnikoj postelji oenio sam se s Mercedes, kako bi
ona, u sluaju moje smrti, postala mojom nasljednicom.
Ozdravio sam zahvaljujui dobroj njezi Mercedes i Pedra. Kad sam ozdravio nastavismo s
naim putovanjem i napokon stigosmo na ovaj moj posjed.
Ipak su ti napori i proivljeni strah teko otetili nae zdravlje. Nakon to je Mercedes rodila
Juanitu poela je polagano venuti. Nije se vie oporavila, a ni moje zdravlje nije bilo
zadovoljavajue. Pet godina po roenju naeg djeteta moja je ena umrla. Zalio sam je
iskreno jer, iako je nisam ljubio toliko koliko Mariju, ipak sam je vrlo cijenio. Na kraju, osim
djeteta, vie nisam imao nikoga na svijetu.
Ostao sam sam sa svojom malom Juanitom, a znao sam da ni ja neu dugo ivjeti. Lijenik mi
je, na moju molbu, odao da su moje godine odbrojene.
Pomisao na to to e biti s mojim djetetom, ako ja umrem, nije mi dala mira. Kome sam
mogao povjeriti malu Juanitu? Sjetio sam se ono dvoje ljudi koji su mi neko bili najmiliji na
svijetu. Zamiljao sam da ete vi prihvatiti moje ubogo dijete. Vidio sam u mislima kako se
Marija trudi da joj nadoknadi majku, a u tebi sam ugledao njezina drugog oca. To mi je bila
jedina utjeha. Juanita nee biti naputena, jer e kod vas nai novi dom, i toplo
razumijevanje. Moe li zamisliti, Bernharde, koliko me usreila misao da e Marija postati
majkom mog djeteta? Ona je najbolja i najplemenitija ena na svijetu. Kako bi divna
odgojiteljica bila mom djetetu!
Ta me misao vie nije naputala. Zajedno s njom u meni se rodila topla enja da jo jednom
vidim vas i svoju domovinu. Poeo sam pregovarati o prodaji posjeda. Uskoro e sve biti
okonano i moj e se posjed pretvoriti u novac koji u uloiti u njemake banke. Ali napori da
sve to sredim naruili su mi zdravlje. Ponekad osjeam strah kako neu moi ispuniti svoju
namjeru da krenem u domovinu. Stoga za svaki sluaj piem ovo pismo, pa u ti tono
objasniti svoju posljednju volju, kao da se nikada vie neemo vidjeti. Jer ti bi trebao postati
staratelj mog djeteta, bez obzira na to hoete li se Marija i ti odluiti prihvatiti Juanitu kod
sebe, ili pak ne.
Molim vas svom svojom duom, prihvatite Juanitu! Pruite joj dom ili bar samo domovinu.
Tjei me pomisao da ete tititi moje dijete. Ako vie ne budem mogao doi k vama, Juanitu e
dovesti Pedro i donijeti potrebne papire.
Raspitao sam se kod tamonjeg konzula i saznao da jo uvijek ivi sa enom i s dva sina u
istoj onoj kui u koju si se uselio s Marijom nakon vjenanja. Vidim u dui moje dijete kraj
vas i preklinjem te jo jednom, prihvatite ga s ljubavlju!
Moja ki nee doi k vama praznih ruku.
Svi trokovi, koji e nastati za vas, zbog njezina boravka u vaoj kui, bit e vam obilno
nadoknaeni, jer i vi imate djecu kojoj ne treba nita oduzimati. Juani-tino nasljedstvo iznosi
u njemakom novcu oko dva milijuna maraka. Taj je novac za sad, kao to sam ve pisao,
uloen u njemake banke. Ti e, moj Bernhar-de, odluiti kako e se novac kasnije moi
dobro uloiti. Ostavio sam samo odredbe to initi s tim novcem, ako se Juanita jednom vrlo
mlada uda. I u tom sluaju e ti odluiti hoe li buduem muu moje keri staviti na
raspolaganje cijeli imetak ili mu pak dopustiti da ga samo upotrijebi za ivotne potrebe. Po-
sve sam siguran da e, jednako tako kao to bih i ja, po savjesti prosuditi zavrjeuje li
Juanitin mu tvoje povjerenje. Ali do Juanitine punoljetnosti upravljat e u svakom sluaju

GIGA
6
njezinim imetkom.
Sve poblie o tome nai e u mojoj oporuci. Po tome vidi koliko povjerenja imam u tebe.
Kako mirno polaem svoj imetak u tvoje ruke, jednako kao to duu svog djeteta polaem u
Marijine ruke.
Dok Juanita bude boravila u tvojoj kui, odreujem od kamata iznos od petnaest tisua
godinje za njezino uzdravanje. Ne bih elio da zbog nje ima trokova. Kad je kasnije
uvedete u drutvo, dobit e, dakako, i deparac. Sve je to tono navedeno u oporuci. Ne treba
tedjeti, jer bih elio da se Nita potpuno sazivi s vama, a da vam pritom ne smeta. Moja mala
Nita je njeno, dobro dijete. Sada joj je osam godina. Nadam se da ete je zavoljeti i da ete
je prigrliti kao svoju. Sjetite se da je siroe i da nema nikoga na svijetu. Umrem li prije nego
vam dovedem Nitu, Pedro e odmah krenuti s njom k vama, i u isto vrijeme vam poslati ovo
pismo. Poto izvri svoj nalog, vratit e se ovamo. Poklonio sam mu kuicu i komad zemlje,
pa e moi ivjeti u miru. Pedro je pametan i obrazovan ovjek, koji e ti rado ispriati
pojedinosti iz mog ivota, jer mi je potpuno odan i ve je ranije vjerno sluio mom bratu.
Zemljak je moje ene, to jest panjolac, ali moe se sporazumijevati za silu i na njemakom
jeziku.
Tako, Bernharde moj, nadam se da sada zna sve potrebno. Jo jednom te toplo molim da
Marija i ti prihvatite Nitu. Znam da ete to uiniti, jer vas oboje poznam i nemam ni u koga
tako veliko povjerenje kao u vas. Nitko drugi mi ne preostaje. Nemam drugog izbora. Ukoliko
vam bude, iz bilo kog razloga, nemogue ispuniti moju toplu molbu, Nita e se morati vratiti
ovamo s Pedrom i ostati kraj njega. Ali on je mukarac, neenja i ve star, pa ne moe Niti
biti ono to biste joj mogli biti vi.
A sada, zbogom, moj Bernharde - ovog puta zauvijek! I posljednji pozdrav Mariji! Srdano
vam zahvaljujem za sve to ete uiniti mom djetetu. elim vam svu sreu svijeta - i dopustite
da moje dijete sudjeluje u njoj, da i Nitin ivot ispune sunce i toplina.
Zbogom, moj Bernharde!
Tvoj vjerni prijatelj Justus Trebin
udni su osjeaji obuzeli Bernharda Falknera pri itanju tog pisma. Justus Trebin je vjerovao
da Marija jo ivi. Konzul, kod kojeg se raspitao, vjerojatno nije znao da je Marija umrla i da
je njezino mjesto zauzela druga ena. Bez sumnje je za Justusa Trebina bilo najvanije predati
svoje dijete u ruke ene koju je neko toliko ljubio i cijenio; ene koju nije mogao zaboraviti.
Bi li djevojicu poslao u kuu prijatelja da mu je netko rekao: U kui i u dui Bernharda
Falknera ivi sada neka druga ena, a ne Marija. Ali sada je Justus bio mrtav jer je njegovo
pismo drao u ruci. A njegovo je dijete bilo na putu ovamo. Moglo je stii svakog dana. Pa
neka mala Juanita nade dom u njegovoj kui. To je dugovao svom nekadanjem prijatelju,
koji je s puno povjerenja sve poloio u njegove ruke. elio je djevojici biti dobar staratelj,
koji e poteno upravljati njezinim imetkom, kako je to Justus i oekivao od njega. Nije
mogao ni zamisliti da bi to ubogo dijete mogao otjerati s praga svoje kue.
To je bilo prvo na to je Bernhard Falkner pomislio.
A onda se sjetio Helene.
Sto e ona rei na sve to?
Zamiljeno je naslonio glavu na ruke. Iako je strastveno ljubio Helenu, morao je ipak priznati
da nije bila stvorena da nadoknadi djetetu majku, i preuzme obveze koje bi joj nametale brigu
i napore.
Nee biti lako nagovoriti je da se prihvati toga. Razmiljao je o svemu tome. Iznenada zadrhta
jer se neeg sjetio. Poskoio je i zagledao se pred sebe. A onda je opet rastvorio pismo i
proitao onaj dio u kome je bilo govora o imetku male Juanite. Njegove se oi rairie i
zasjae, a iz grudi mu se vine duboki uzdah.
To je bio spas iz njegova oajna poloaja. Nebo mu je slalo pomo na koju nije raunao.
Trebao je po svom nahoenju uloiti dva milijuna maraka! Tko bi mu mogao prigovoriti, ako

GIGA
7
bi od toga u svoje poduzee uloio tri stotine tisua maraka, nadoknaujui na taj nain sinov
kapital? Mogao je to uiniti mirne savjesti jer je njegova tvornica dobro stajala. A novac za
uzdravanje Juanite - nee li on obilno nadoknaditi gubitak Gerdovih kamata?
Nije li to bio sretan sluaj? Nije li se iznenada oslobodio svih briga?
Na to isprva uope nije mislio. Ali sada mu je to saznanje prualo veliko olakanje.
Bude li sve to objasnio Heleni, sigurno e prihvatiti i one male neugodnosti koje e proizai iz
prisutnosti djeteta u kui. Mogli su namjestiti dovoljno posluge koja e se brinuti za
djevojicu. Tako Helena nee imati posla, samo e sve nadzirati.
Bernhard Falkner je bio mukarac, pa nije znao da e maloj Juaniti nedostajati u njegovoj kui
ono najvanije: majina ljubav. Nije dovoljno poznavao Helenu, pa nije slutio da je to posve
neto drugo bude li se ena poput nje brinula za djevojicu, za razliku od njene i dobre ene
kakva je bila Marija. Justus Trebin preporuio je svoje dijete Mariji. Heleni ga sigurno ne bi
povjerio. Ali to Bernhard Falkner nije znao. Mislio je kako je svejedno tko e odgajati
Juanitu, jer je najvanije samo da to bude ena.
Oigledno bolje raspoloen sklopi pismo s velikim olakanjem i gurne ga u dep. Onda
pogleda na sat. Zurio je sve rei Heleni i razgovarati s njom. Ali ovog trenutka nije mogao
otii. Morao je ekati da mu donesu potu koju je trebao potpisati.


































GIGA
8
II
Gerhard Falkner stajao je mrana izraza lica kraj prozora vile i gledao u vrt koji je okruivao
kuu.
Crte lica tog dvadeset i jednogodinjeg mladia bijahu otre i tvrde, kao da se radi o zrelom
ovjeku. Pod isturenim elom isticale su se sive oi i snana brada koja je odavala
tvrdoglavost. Te crte vie nisu imale nita mladenakog. Nain na koji je stisnuo tanke usnice
govorio je o tome da se ve znao dobro svladavati.
Iza njega, usred sobe, stajala je njegova^ maeha s kojom je opet jednom vodio otru borbu.
ivot u roditeljskoj kui postao mu je nesnosan. Otkad se sjeao, gajio je prema njoj samo
neprijateljske osjeaje.
Ta jo uvijek lijepa ena, bakrene boje kose, stajala je uspravno, a oi su joj hladno sjale. Bila
je visoka, a na uspravnoj figuri lijepo se isticala otmjena kuna haljina. Nitko ne bi rekao da
joj je ve bilo trideset i osam godina. Djelovala je deset godina mlade. Lice joj je sauvalo ar
mladosti, a ispod kose metalna sjaja, podignute nagore, bjelasala se blijeda koa koja je
svojom bojom podsjeala na sjaj bisera. Usred tog bijelog lica isticale su se tamnocrvene,
lijepe usne i dva oka koja su oaravala svojom igrom boja. Kao da su neprekidno mijenjala
boje izmeu modre, zelene i sive. Bijahu duboke poput mora.
Tim je oima gospoda Helena djelovala na gotovo sve ljude i njezinu se caru malotko mogao
oduprijeti. A ipak su te oi bile hladne, kao bez due, pa su znale sjati poput oiju grabeljive
zvijeri. Ali samo su rijetko tako zaiskrile, pa nitko nije uspio proitati taj njezin pogled, jer bi
oi zaarale svakoga tko bi pogledao u njih.
Ipak je njezin pastorak Gerd bio jedan od onih koji su taj pogled zapazili. Uvijek ponovno
pokuavala je iskusiti svoju mo nad njim. Ali Gerhard Falkner, usprkos svojoj mladosti, bio
je prejaka linost a da bi se podvrgao tuem utjecaju.
Ve kao djeak imao je snanu volju. Njegova maeha je to, dakako, nazivala tvrdoglavou,
pa bi ga zbog toga tuakala ocu. A moda je to ba i bilo ono to je osjeao prema svojoj
maehi. Mrzio ju je tako arko kako je samo njegova nagla i snana priroda mogla mrziti. Ta
je mrnja rasla s njim. Rodila se iz tisuu muka i prosudbi da je Helena unitila ivot njegovoj
majci. Uz to saznanje rodila se u njemu jo i sumnja da je ova ena otjerala njegovu majku i u
samu smrt.
Znao je i to da ga maeha nastoji odvojiti od oca, pa su se tako njih dvoje neprekidno borili
poput dvaju neprijatelja.
Gospoda Helena Falkner mrzila je pastorka barem toliko koliko i on nju. Uvijek se znala
majstorski vladati, tako da nitko nije zapaao njezine osjeaje, osim samog Gerharda
Falknera. Nikada u prisustvu drugih nije odavala te osjeaje, ali ju je Gerhard prozreo, pa je
stoga ponekad odavao sama sebe, ne mogavi skriti svoje osjeaje.
- Dakle, ostaje pritom da napusti roditeljsku kuu? - zapita ga hladno gospoda Helena,
promatrajui Gerharda prodornim pogledom.
Okrenuo se prema njoj.
- Da - ostajem pritom! - odgovori mirno.
- I zaista e zahtijevati od oca da ti isplati tvoj dio majina nasljedstva? - zapita ga oprezno.
Gerhard brzo proe uskom, nervoznom rukom kroz kosu koja je bila kratko oiana i
otkrivala visoko elo.
- To u dogovoriti sam s ocem. Helena se nasmijei kratko i podrugljivo.
- Zato to posve dobro zna kako e tvoj otac pristati na to bez protivljenja. Nauen je na to
da mu sin ne obraa pozornost na oeve tekoe.
Mladi pogleda hladno to lijepo, ledeno ensko lice.
- udno da mi ba ti to predbacuje. Tko me odaleio od oca?
- Tvoj neposluh i tvrdoglavost! Ali ostavimo to! Ne radi se sada o osjeajima, nego o novcu
koji namjerava povui iz tvornice. Da tvoja majka barem nije ostavila tako glupu oporuku!

GIGA
9
Prava je ludost tako mladom ovjeku predati sav njegov imetak.
Oi mladog ovjeka iznenada zasjae i njegov pogled mrano prodre u njezin.
- Ne spominji moju majku! Ne doputam ti da izgovara njezino ime - rekao je suzdranim
glasom u kojem je drhtao estok i neskriven bijes.
Helena lagano problijedi, zabaci glavu i izdri njegov pogled.
- Zato ne? - zapita podrugljivo. Brzo joj je pristupio.
- Jer to ne mogu trpjeti - ne, od tebe! - zavikne bolno.
Helena se i nehotice povukla jedan korak. Ali onda ga pogleda udno sjajnim oima, kao da
ga je eljela time ukoriti. Kao esto dosad, taj pogled nije djelovao na njezina pastorka iako je
znao ukrotiti tolike ljude. A ipak bi ba njega tako rado pokorila.
Puna bijesa, Helena odustane od tog pokuaja. Njezin pogled izgubi sjaj, a oi joj se trenutak
sklopie, kao od umora. Onda slegne ramenima i naruga se:
- Ne budi tako dramatian! To je smijeno. A ako ba eli, poi svom ocu i dogovori sve u
vezi tog novca. Ali prije toga bih te eljela podsjetiti na neto, to e ti otac preutjeti u svom
ponosu: unitit e ga bude li zahtijevao da ti isplati majin novac.
I Gerhard se nastojao smiriti. Promatrao ju je kao da se neizmjerno udi.
- To ne vjerujem. Otac zna ve mnogo godina da e mi na moj dvadeset i prvi roendan
morati isplatiti taj novac. Dobar je trgovac, pa se zacijelo navrijeme pobrinuo da pronae
pokrie za to. Htjela si o tome razgovarati sa mnom. Pa dobro, to se dogodilo. Odgovorio sam
ti na tvoje pitanje, toliko koliko elim o tome razgovarati sa stranim ovjekom. Sve drugo do-
govorit u s ocem.
- Dobro, dobro - nadovee Helena razdraeno. - ini to hoe. Ti e biti kriv za posljedice.
Smatrala sam svojom dunou da te upozorim, jer znam da te otac nee htjeti zamoliti za
odgodu. Nee ti priznati da je u posljednje vrijeme imao tekih gubitaka. Upravo zbog toga da
uzmogne povui tvoj kapital iz tvornice uputao se u smjele pekulacije, koje je inae
izbjegavao. Nije uspio. Ukoliko bude sada zahtijevao isplatu svog imetka, tvornica
Bernharda Falknera e propasti. A sada promisli hoe li se moi pomiriti sa svojom savjeu
bude li ti kriv za tu propast.
Gerhardove usne uzbueno zadrhtae. Nije joj vjerovao ono to je rekla. Vjerojatno se plaila
da e morati vie tedjeti. Voljela je raskoan, sjajan ivot, pa je tjerala njegova oca na
bezumne izdatke.
Dosad mu je otac raspolagao kamatama na Gerhar-dovo nasljee i troio ih za kuanstvo.
Gerhard je to smatrao razumljivim jer je ivio u oinskoj kui. Te-kamate troile su se i za
njegovo obrazovanje. Nije bio tako sitniav da bi raunao kako je on od tih novaca troio
jedva jednu treinu, jer je njegov imetak iznosio tri stotine tisua maraka, a kamate su iznosile
etiri posto. Ali sad se elio potpuno odvojiti od oinske kue. Do njegova dvadeset i prvog
roendana bilo je jo samo nekoliko tjedana, a onda njegov otac vie nee moi traiti od
njega da ostane kod kue. Bit e slobodan, pa nee ni sata dulje ivjeti u tim uasnim
prilikama. Pod utjecajem maehe otac mu je postao stran, pa ga nita vie nije zadravalo
ovdje. elio je nastaviti studiranje u nekom drugom gradu, iako je za njegov studij ba njegov
rodni grad bio osobito povoljan. elio je svim srcem otii od kue, a znao je posve dobro da
ga maeha nastoji zadrati samo zato da bi i nadalje mogla raspolagati kamatama njegova
imetka. Do njega joj nije bilo stalo. Vrlo bi ga rado maknula iz kue, kad ne bi zajedno s njim
izgubila i njegov imetak.
A Gerhardova je majka ostavila takvu oporuku da mu nasljedstvo nisu mogli zadrati ni sat
dulje.
Na taj je novac Gerhard mislio samo utoliko ukoliko mu je omoguavao slobodu. Ni sa kim
dosad jo nije razgovarao o tome. Samo su mu prije nekoliko dana, nakon svae s maehom,
izletjele rijei:
- Jo samo nekoliko tjedana, pa u uzeti svoj novac i spremiti se na put. Nee me zadrati ni

GIGA
10
deset konja.
Te je rijei rekao svom est godina mlaem po-lubratu Rudolfu, a ovaj ih je tono prenio
majci.
Rudolf bijae sin oca mu i maehe. Teko je bilo zamisliti dva razliitija brata. Nisu se ba
osobito voljeli. Prerano sazreo i ve do sri pokvareni Rudolf, bijae pravi sin svoje majke,
prema kome je poteni Gerhard osjeao samo prezir. A Rudolf je mrzio Gerharda jer je u
njemu naslutio sposobnost ovjeka od koga se branio sitnom zlobom.
Bila je posve tona Gerhardova pretpostavka da e Rudolf prenijeti njegove rijei majci i da je
ona samo stoga o tome danas razgovarala s njim.
Gerhard je mrzio sve to je dolazilo od njegove maehe, pa je stoga osjeao takvu odbojnost.
U sebi se ipak uznemireno pitao, jesu li tvrdnje njegove maehe bile istinite. Znao je da ne
boluje od istinoljubivosti, pa je pretpostavljao kako je namjerno pretjerivala govorei o stanju
u tvornici samo da ga prestrai. Nije se eljela skuivati ni u emu. Iako je potjecala iz naj-
skromnijih prilika, voljela je dobar ivot i bila je vrlo rastrona. To je vjerojatno i bilo
uzrokom to se objesila o vrat Bernharda Falknera, Gerhardova oca, i znala se drati uz njega,
iako je prije toga morala unititi jedan ljudski ivot da bi postigla svoj cilj.
Helena Falkner bila je ki sitnog slubenika, koji je gajio velike nade u svoju kerku, jer ju je
htio izobraziti za pjevaicu. Umro je prije nego je postigao svoj cilj, pa se onda gospoda
Marija Falkner pobrinula za lijepu siroticu i plaala joj kolovanje. Bila je toliko plemenita i
velikoduna da je mladu uenicu sama dovodila u svoju kuu, ne slutei kakav je zao duh
uvela u svoj sretan i miran ivot. Umjesto zahvalnosti za svu tu dobrotu, Helene Afving - tako
se zvala kao djevojka - poela je zavodniki gledati mua svoje dobroiniteljice. Uspjelo joj je
da ga, vjetinom mudre kokote, uhvati u svoju mreu. Bernhard Falkner je popustio njezinim
arima. Zaboravio je to mu je dotad znaila vlastita ena. Strast prema Heleni Alving uinila
ga je slijepim i gluhim prema svemu drugome na svijetu.
Dvije se godine Gerhardova majka, sva oajna, borila za svoju sreu protiv suparnice. Tad se
slomila jer su je snage napustile.
Jednoga jutra pronali su njenu, dobru enu mrtvu u postelji. Navodno je zabunom uzela
odvie lijeka za smirivanje bolova, koji joj je lijenik prepisao zbog uzdrmanih ivaca.
Ali posluga, i drugi ljudi bliski kui, govorili su potajno da je uboga mlada ena namjerno
uzela veliku dozu tog otrova, elei sebi oduzeti ivot.
I Gerhard, onda jo dijete, uo je takve rijei i sauvao ih u svom srcu.
Kad mu se onda, godinu dana nakon majine smrti, otac oenio Helenom Alving, otpustili su
svu poslugu i namjestili novu. Ostala je samo kuharica Ernestine Wtinscher, koju su zvali
Tina, jer se veoma dobro brinula za mladog Gerharda i bila mirna, razumna osoba, koja nije
ogovarala. Bernhard Falkner nije mogao otpustiti Tinu, iako njegova druga ena uope nije
bila sporazumna s time da bilo tko ostane. Ipak je Tina kasnije osvojila povjerenje svoje nove
gospodarice, pa je jo uvijek bila u kui.
Izmeu Gerharda Falknera i Tine, kojoj je sada bilo ve skoro etrdeset godina, postojala je
udna veza. Tina je vrlo voljela mladog gospodina Gerda dijelei u dubini due s njim mrnju
i prezir prema njegovoj maehi. Ostala je u kui samo radi njega. Tina je znala vie od bilo
koga drugog to se tada dogaalo u kui. Vidjela je bol i patnju Gerhardove majke, bila je
svjedokom kada se Helena, ta crvenokosa vjetica, objesila o njezina gospodina i zaarala
ga. Bila je vrsto uvjerena da je samo ova bila kriva za svu tu tugu i bol. Jo je uvijek ekala
da Bernhard Falkner uvidi koliko je Helena pokvarena ena. Ali ovaj bijae slijep i gluh
prema svojoj lijepoj eni. Jo ju je uvijek strastveno ljubio i ona je na njega tako utjecala da se
u kui dogaalo samo ono to je ona eljela. Bio je potpuno bezvoljan u njezinim rukama i,
kamo ga je vodila, tamo je iao.
Poeo je u srcu osjeati sve manje ljubavi i prema sinu Gerhardu. Maeha je sijala sjeme
razdora i nepovjerenja izmeu oca i sina. To je Gerhard tono znao. Ljubio je oca, iako je

GIGA
11
znao da je ovaj unesreio njegovu majku i iznevjerio je. Tina mu je to potajno esto govorila,
uvjeravajui ga pri tom da njegov otac nije bio toliko kriv kao maeha jer ga je ona zaarala.
Gerharda je neizmjerno muilo to to je postojao zid izmeu njega i oca, pa nije mogao
oprostiti maehi, koja mu je otela majku, to ga je otuila i od oca. Gerhard je u svom
mladom biu ostao bez ljubavi.
Njegova neobuzdana krv esto je znala ruiti branu koju je usprkos svojoj mladosti sam
podigao. Tada mu nije uspijevalo skriti mrnju i gaenje prema maehi.
I ovog puta njegovi su mu osjeaji pobjegli ispod kontrole. Ali sada se opet sabrao, pa ju je
hladno pogledao svojim sivim oima kad je rekao:
- Znat u se ponaati tako da ne opteretim svoju savjest. U svakom sluaju, dogovorit u se
sve s ocem. Nadam se da se barem pritom nee umijeati medu nas. Ukoliko mom ocu doista
prijeti financijska propast, vjerujem da e imati toliko povjerenja u mene i rei mi to. To je
sve to ti imam rei. Molim te, dopusti mi da se povuem u svoju sobu, eka me posao.
Kratko se naklonio. Uvijek je bio pristojan prema njoj. Brzo napusti sobu, ne oekujui njezin
odgovor.
Helena je gledala za njim sjajnih oiju, vrsto stisnuvi ake. Njezino je lijepo lice poprimilo
sada demonski izraz.
- Kad bih ga barem mogla slomiti! - procijedi kroz zube.
Tad se iznenada baci na stolicu.
Sto nije ve sve pokuala da svlada tog tvrdoglavca. Sve bijae uzalud. Suprotstavljao bi joj se
eljezna ela i uvijek ostajao pobjednikom, iako bi ba njega bila rado pobijedila. Gdje je taj
mladi pronalazio snagu da joj se neprekidno suprotstavlja?
Ipak je neto duboko u njoj moralo priznati snagu njegove volje. Pomalo mu se ak i divila.
Ona, kojoj su svi mukarci leali do nogu, ako je to htjela, vidjela je da ju je taj mladi
pobijedio. I protiv volje, s njezinom se mrnjom pomijeao i stanoviti osjeaj divljenja.
U biti bila je sretna to e napustiti kuu, jer njegove su je oi neprekidno slijedile, kao da joj
prigovaraju, kao da je neprekidno optuuju.
Ta ena hladna srca nije osjeala grinju savjesti zbog onoga to je uinila. Nije bila
osjeajna. Njezina je priroda traila pravo za sebe. ivot ju je postavio u sjenu, dok su se
drugi grijali na suncu. I onda je odluno stvorila mjesto za sebe medu odabranicima sree koje
je grijalo sunce. Nije je dugo muilo to joj ie to uspjelo samo preko tue leine. U ivotnoj
borbi lozinka je glasila: ja - ili ti! Helena pak bijae vrlo sebino bie.
Ukoliko bi se ipak ponekad osjeala nelagodno, bile su za to krive Gerhardove oi. I zato bi
ga se bila rado oslobodila zauvijek - samo kad bi bar ostavio za sobom veliki imetak pokojne
majke.
Malko mirnije poe razmiljati to bi sada uinila, kad nije nita postigla kod Gerharda. Sada
je morala nagovoriti Bernharda da od sina zatrai neka ostavi svoj imetak u tvornici. Ali
kamate su u svakom sluaju bile izgubljene, te e morati isplatiti Gerhardu im ovaj napusti
kuu. A to e predstavljati veliki gubitak u kuanstvu. Ipak, i to je bilo bolje nego izgubiti
cijeli imetak.
Nitko nije znao zato je Marija Falkner eljela da njezin sin na dan svoje punoljetnosti
postane i novano neovisan. Je li unaprijed osjeala koliko e eznuti za tom slobodom ili je
slutila da e ena, koja je unitila njezin ivot, liiti i njezina sina topline i svjetlosti
roditeljskog doma?
Gospoa Helena nasloni glavu na ruku i pogleda ukoeno pred sebe.
Nakon nekog vremena otvorie se vrata i u sobu ue prelijepi petnaestogodinjak. Izraz
njegova lica kvario je samo lukav pogled djeakovih oiju.
Bio je to Rudolf Falkner, sin Bernharda Falknera iz drugog braka.
Sliio je svojoj lijepoj majci. Imao je iste fine crte lica, zlatnocrvenkastu kosu i udnu bijelu
boju koe.

GIGA
12
Najupadljivija bila je slinost oiju. U njima su se takoer mijenjale boje na neki nevjerojatan,
zastraujui nain.
Rudolf Falkner uao je u sobu drei ruke u depovima. Upitno pogleda majku. Drao se
oputeno, iako bez skladnosti.
- Je li Gerd otiao, majice? - zapita je ogledavi se.
Gospoda Helena ga ponosno i njeno pogleda.
Ovaj djeak bijae jedino to je njezino hladno srce voljelo. Bila je to, dakako, ljubav
temeljena vie na izvanjskim znacima. To to joj je sin toliko sliio ispunjavalo ju je
ponosom. Bila je slijepa prema grekama tog djeaka, jer su to bile i njezine greke koje je
naslijedio od nje zajedno s njezinom ljepotom.
- Poao je u svoju sobu, Dolfe - odgovori mu, poljubivi ga u obraze.
Dolf se prilino grubo oslobodi njezina zagrljaja.
- Jesi li mu rekla svoje miljenje? - poe je zlurado ispitivati.
- Da, da, Dolfe, ali to je malo koristilo.
- Hoe li ostaviti novac u oevoj tvornici? - zlobno zapita prerano sazreli klipan.
Gospoda Helena uzdahne.
- Ne vjerujem. eli razgovarati s ocem. - Dolf prezirno odmahne.
- Dakako, jer zna da je otac slabi. Uzet e taj lijepi novac i otii u svijet. Njemu je dobro.
Gospoda Helena ga njeno zagrli. Ali Dolf je bio njean samo onda kad je oekivao neku
korist. Bio je siguran u majinu ljubav. Nije mu se, dakle, isplatilo pretvarati se kao pred
ocem, elei mu se prikazati u to povoljnijem svjetlu. Grubo se oslobodi.
- Ostavi, majko! Nisam vie dojene. - Nasmijeila mu se usprkos njegovoj neotesanosti.
- Zar se ve osjea poput mukarca, Dolfe? Htjela sam te samo utjeiti da nee zaostajati za
Gerdom. Neka te to ne alosti, drago dijete! Otac e to ve uspjeti svladati, jer je dobio
znaajne narudbe. Obeajem ti da nee biti prikraen. Dolf ispupi donju usnicu.
- Sto ako tvornica propadne? - zapita mudro. Helena odmahne glavom.
- Nije ba tako loe. Ali bude li Gerd govorio s tobom o ovome, neka ostane u uvjerenju da
e otac propasti bez njegovih novaca.
Dolf se lukavo nasmijei.
- Majice, pa nisam tako glup.
- Ne, dragi moj, ti si moj pametan i razuman
sin. Kako je dobro to mogu s tobom razgovarati o tome. Niti s ocem ne mogu govoriti tako
otvoreno kao s tobom.
Dolf se nadmeno i samodopadljivo nasmijei. -Majice, nas dvoje se dobro razumijemo, a
mene nitko ne moe prevariti. Ali to misli, to e se dogoditi?
- Prije svega moramo nagovoriti oca neka zatrai od Gerda da mu ostavi novac.
Dolf slegne ramenima i baci se na stolicu, otmjenom ali u isto vrijeme neodgojenom
kretnjom.
- Ne treba se tome odvie nadati. Otac je suzdran prema Gerdu kao prema nekom stranom
ovjeku.
Gospoda Helena uzdahne.
- To je zbog Gerdove tvrdoglavosti. - Dolf nabra lice.
- Ne radi se samo o tome. Otac ne voli Gerda, jer ga ti ne voli. Mene otac voli mnogo vie.
Mogu s njim raditi to hou. Ali Gerd je doista pravi gad. Tako je suzdran i mraan. Misli da
vrijedi vie od mene. Takav magarac! Nesnosan je i ne volim ga! Kao da nismo braa.
- Ne voli te, jer nalikuje na mene. - Dolf je iznenaeno pogleda.
- A zato se ljuti na tebe?
- Jer sam njegova maeha.
- Pa i nije ugodno imati naehu. A ja sam mu vjerojatno trn u oku, jer e zbog mene izgubiti
polovinu oeva nasljedstva. Ali na tome se nita vie ne moe izmijeniti, a kad bi bio tako

GIGA
13
pametan kako to uvijek izigrava, ve bi se odavno pomirio s time. Ali on je glup. Zna,
zapravo sam sretan to odlazi.
- I ja, moe mi vjerovati.
- Glupo od njega to eli studirati te vjene gluposti!
- Tebi to moe biti samo drago, Dolfe! Jer kad bi Gerd elio postati trgovac kao ti, onda bi
vjerojatno kao stariji sin dobio tvornicu. Prava je srea to si se odluio postati trgovac.
- Majko, to je razumljivo samo po sebi. Prije svega, ne moram toliko uiti. Kad zavrim
srednju kolu, rei u ocu neka me poalje na putovanje. Bit e to kraj mog naukovanja.
Pomislio sam da bih mogao raditi kao volonter negdje u inozemstvu i tamo se dobro
zabavljati. Sluit u u nekoj zgodnoj pukovniji, a kad ponem raditi za oca, vjerojatno u
uskoro postati prokurist, pa u biti sam svoj gospodar.
Gospoda Helena njeno pogleda sina.
- Dolfe, doista si pametan momak. Kako si sve to mudro zamislio.
Dolf se nadmeno nasmije.
- ovjek treba za vremena stvoriti ivotne planove. Odmah sam odluio postati trgovac da
bih mogao naslijediti oevu tvornicu. Gerd je ionako dobio mnogo novaca od svoje majke.
Moram pripaziti da ne budem prikraen.
- O tome ne treba govoriti, Dolfe - upozori ga majka.
Dolf se lukavo nasmijei.
- To govorim samo tebi, majko!
- Otac to ne bi smio uti.
- Majko, nisam glupan! Otac je pomalo udan kad se radi o tome.
Ono to je Dolf nazvao udnim, bio je poten i astan korijen u biu njegova oca. Bernhard
Falkner nije bio lo ovjek, iako ga je Helena svojom sebino-u i koketerijom natjerala da
uini nepravdu. Jo je i danas vjerovao da je njegova Helena, kao to je to bio sluaj i s njime,
zgrijeila samo iz prevelike ljubavi prema njemu i da ju je ljubav natjerala u njegov zagrljaj.
Nije slutio kakva bijae prava Helenina narav. Uz to je vjerovao da je njegov sin Dolf
dobroudan, iskren i poten mladi. Bio bi uasnut da je prisustvovao tom razgovoru majke i
sina.
Bernhard Falkner je jo uvijek sjedio za svojim pisaim stolom u uredu kad je posluitelj
otvorio vrata i najavio:
- Gospodin Gerhard Falkner!
Bernhard se trgnuo vidljivo iznenaen. Jo se nikada nije dogodilo da bi ga Gerd ovdje
potraio.
Gerhard Falkner brzo je krenuo ovamo nakon razgovora s maehom. Htio je razgovarati s
ocem o novanim pitanjima, prije nego li maeha uspije na krivi nain obavijestiti oca o
njihovu razgovoru. Doao je, brzo se odluivi, ovamo u tvornicu, kako bi mogao nesmetano
razgovarati s ocem.
- Dobar dan, oe! - ree, pruajui mu ruku.
- Dobar dan, Gerde! - odvrati ovaj dodirnuvi samo lagano sinovljevu ruku i pogledavi ga sa
zanimanjem. - Sto te dovodi ovamo? Vidi da se udim tvom dolasku, jer me inae oigledno
izbjegava.
Gerd stisne usnice, a elo mu se nabra u boli.
- Vara se, oe, ne izbjegavam te - odgovori mu kratko.
- Neemo se svaati zbog toga. Dakle, to eli? Gerd podigne oi i odluno ga pogleda.
- Htio sam neto dogovoriti s tobom, oe! O mom imovinskom stanju.
Oevo se lice namrti.
- Zar ti se toliko uri? Jo nije svanuo dan kad ti budem morao isplatiti novac.
- Ne, oe, to znam. Ali malko prije je maeha razgovarala o tome sa mnom. Rekla mi je da bi
isplata tog novca predstavljala za tebe propast. Doao sam te pitati je li to doista tako.

GIGA
14
- A kad bi tako bilo? - zapita ga otro otac.
- Onda bih te zamolio da kapital ostavi u poduzeu, a meni isplauje kamate, jer elim
studije nastaviti u drugom gradu.
Jo prije jednog sata bi ta sinovljeva ponuda predstavljala za Bernharda veliko olakanje. Ali
pismo Ju-stusa Trebina je sve izmijenilo. Sad je mislio da vie ne mora prihvatiti milost sina.
Bio je sretan to nee morati biti ovisan o njemu. injenica to nije trebao prihvatiti tu ponudu
ispunjavala ga je izvjesnim zadovoljstvom, iako ga je Gerdova susretljivost iznenadila.
Nije elio pokazati kako su ga uvjerili u to da Gerd gaji prema njemu neprijateljske osjeaje. I
stoga je rekao hladno i nedirnuto:
- Tvoj mi novac nije potreban. Isplatit u ti ga. eli napustiti moju kuu, pa te u tome ne
mogu sprijeiti. O tome bi li trebao otii ili ne, ve smo dosta razgovarali. Dakako da bih
doao u vrlo neugodan poloaj, kad bih ti trebao isplatiti tvoj novac, da ga nisam uspio
nabaviti s druge strane. Ali ak i da nisam naao tu zamjenu, ne bih te bio zamolio da novac
ostavi u mom poduzeu.
Gerd lagano problijedi.
- Tako ti malo znaim? Bernhard odmahne rukom.
- Ostavi to! Na odnos nije takav kakav bi trebao biti izmeu oca i sina.
- Zar je to moja krivnja, oe? - usklikne bolno Gerd.
Njegov otac prijee rukom preko ela. Neto u Gerdovu ponaanju dirnulo ga je u srce. Ali se
uspio svladati. Helenin je utjecaj i odvie snano djelovao na njega.
- Tvoja krivnja? Pa, moda i nije, neu to istraivati. Ne govorimo o stvarima koje se vie ne
mogu izmijeniti. Znam da nastoji svim silama napustiti oinsku kuu, pa te vie nita ne
povezuje s nama. Vjerojatno se dobrovoljno vie nee vratiti u nju.
Gerdovo lice naglo porumeni. Hladne oeve rijei i opet su mu jednom jasno dokazale da ga
je maeha istjerala iz oeva srca. Nije slutio da se, usprkos tim hladnim rijeima, oevo srce
zgrilo od boli pri pomisli da e se uskoro morati rastati s Gerdom. Ipak utjecaj Helene nije
uspio potpuno pobijediti glas krvi. Ali Gerd to nije znao, a bijes na maehu natjera mu krv u
glavu.
- Ne, neu se vratiti dok god moja maeha bude boravila u oinskoj kui! - zavikne
neobuzdano Gerd.
Oevo se lice zamrai, a oi mu ljutito zasjae. - uti! Ne spominji vie moju enu! - zavikne
otrim glasom. Gerd se gorko nasmijao.
- Ne, neu je vie spominjati. Ali jedno u ti rei, oe, jer moda vie neu imati prilike
nesmetano razgovarati s tobom. Ako nas ivot jo vie razdvoji, tako da emo jedva jedan
drugome pruiti ruke, ne zaboravi da te usprkos svemu volim. Nikada neu zaboraviti da si mi
otac. To sam ti htio rei.
Gerd je govorio u dubokom uzbuenju, pa je sada uzdahnuo.
U oevu se srcu rodi neki topli osjeaj, ali ga on potisne, kao da se radilo o slabosti, pa osta
izvana hladan i nedirnut.
- Nisi mi esto pokazivao da me voli. Trebao si se ugledati na svog brata Dolfa. On me ljubi
onako kako sin treba ljubiti oca. Pokazuje mi to svakodnevno velikom njenou. Ti mi to
nikada nisi dao osjetiti.
Gerdovo se srce bolno stegne.
Dolf je laac i licemjer koji tim njenostima eli stei povlastice za sebe, najradije bi bio
zaviknuo, ali nije htio ocu oduzeti vjeru u Dolfa. Radije je utio. vrsto je stisnuo usnice da
ne bi izgovorio neku prenagljenu rije. Ali prkosno zabaci glavu.
- Nisi gajio oinske osjeaje prema meni. Nisi nikad to pokazao. Naa se srca nisu mogla
nai, a ja vrlo dobro znam to ih je razdvajalo - ree gorko.
Otac uini kretnju kao da je prerezao zrak medu njima.
- Dosta! Ne razgovarajmo vie o tome! To ne vodi niemu. Ne bih se elio uzbuivati. eli

GIGA
15
li jo neto od mene?
- Ne, oe, doao sam samo da se ti ne zabrine zbog novaca.
- Hvala ti na trudu, ali kao to ve rekoh mogu ti isplatiti tvoj novac. Moda e isplata
potrajati nekoliko dana dulje od predviena roka, ali nadam se da e se strpiti.
- Rado, oe! Ako te smijem zamoliti, poalji novac odmah na Njemaku banku u kojoj ga
mislim ostaviti.
- Dobro, dobro! Neka tako bude! Budem li ti mogao u bilo emu pomoi, pri upravljanju
novcem, uinit u to vrlo rado.
- Hvala ti! Sada mogu opet otii? - zapita oklijevajui Gerd.
- Dakako, sve je sreeno. A mene eka posao.
- Zbogom, oe!
- Zbogom, Gerde!
I opet se njihove ruke samo lagano dodirnue, a onda Gerd pognute glave krene prema
vratima.
Otac je gledao za njim. Iznenada osjeti neto poput duboke ljubavi i suosjeanja kad je gledao
za sinom koji se udaljavao tako tuno, skupivi se u sebe.
Htio ga je pozvati, zadrati ga i rei mu jo koju lijepu rije. Ali su se vrata za Gerdom ve
zatvorila.
Bernhard Falkner prijee brzo rukom preko ela.
- On sam je kriv za to - ree samom sebi, zatomivi ponovno tople osjeaje.
A onda se okrenuo i prihvatio se posla.



















GIGA
16
III
Nakon to je napustio oca, Gerhard Falkner se odvezao tramvajem u sredite grada. Ali nije
krenuo kui, ve u ulicu Lessinga. Tamo je stanovala njegova tetka Gertruda, koja je bila
udata za izdavaa Alberta Horsta. Horstovo izdavako poduzee je bilo na dobru glasu, a
osnovao ga je Albertov djed.
Albert Horst stanovao je sa svojom obitelji, kao ranije njegovi roditelji, te djed i baka, u
dvokatnici s jednostavnim, ali otmjenim proeljem. U stranjim zgradama nalazili su se uredi
i tamparija. Gospoa Gertruda Horst primila je sina svoje pokojne sestre Marije u malom,
udobnom salonu. Bijae to vrlo draga ena od oko trideset i pet godina. Imala je fine crte lica,
modre oi i gustu smeu kosu. Nije bila lijepa, ali je ipak bila ugodna pojava, tako da su je svi
vrlo rado promatrali. Gertruda Horst bila je slina sestri Mariji Falkner, a Gerd je tu tetku vrlo
volio. Kad god je mogao, dolazio bi potajno u njezinu kuu, jer su mu zabranili sastajanje s
njom.
Gertrudi Horst je bilo dvadeset godina, kad joj je umrla sestra. Kratko prije toga udala se za
Alberta Horsta. Nakon sestrine smrti potpuno se otuila od Bernharda Falknera, iako je prije
svojih zaruka provela nekoliko godina u njegovoj kui, jer ona i Marija vie nisu imale
roditelje. Gertruda je meutim prekinula svaku vezu s njim kad se oenio Helenom Alving.
Nije mogla susretati u toj kui Helenu kao nasljednicu svoje sestre. Znala je koliko je Marija
propatila zbog te ene.
Gertruda je ipak pokuala ostati u vezi sa svojim neakom. Voljela je Gerda i bila je sretna
kad bi doao k njoj. Isprva Bernhard nije imao nita protiv toga da Gerd posjeuje tetku, ali
Heleni su ti posjeti bili trn u oku, jer je osjeala da je Gertruda prezire. Stoga je govorila svom
muu da Gerda u toj kui ue samo da bude jo tvrdoglaviji i neposluniji prema ocu i njoj.
To je, dakako, bila la, ali gospoa Helena nije nikad zbog lai pocrvenjela. Tako je Bernhard
Falkner zabranio sinu da posjeuje Horstove. Time mu je oduzeo jedinu radost u ivotu, pa je
Gerd usprkos toj zabrani potajno odlazio Horstovima. Moda je njegov otac ipak znao za te
posjete. Meutim ih nikad nije spominjao.
Gerd to i ne bi zanijekao pred njim. Znao je jedino da se tih posjeta nije mogao odrei, jer e
mu bez njih dua uvenuti i ostat e mu samo gorina.
Ovdje su ga uvijek primali s velikom ljubavlju i srdanou. I danas ga je tetka Gertruda toplo
primila.
- Evo te opet jednom, dragi Gerde! Ve te etrnaest dana nije bilo. Lotti je ve pitala za tebe.
Hajde, sjedni kraj mene! Imat emo jo etvrt sata mira, prije nego se moja divljakua vrati
kui sa svojom pratiljom -ree i povue ga na divan kraj sebe.
- Nisam mogao ranije doi, tetko Gertrudo! Zna da bih ve inae bio ovdje.
- Da, da, dragi moj! Ali priaj mi, kako si? - Gerd makne kosu s ela.
- Nema mnogo novosti, tetko! Htio sam ti samo javiti, sada je sigurno da u nastaviti studije
u drugom gradu. Otputovat u za etiri tjedna.
Gospoda Gertruda ga majinski pogleda.
- Jesi li se sporazumio s ocem?
- U svakom sluaju, nee me sprjeavati u tome. A isplatit e mi i moj novac. Onda vie neu
imati to traiti u oinskoj kui - doda gorkim glasom.
Tetka ga pogladi po ruci.
- Ne budi tako ogoren, Gerde! Neka tvoje srce ne pati! To nije dobro. Zar ne, dolazit e
nam u posjete za vrijeme praznika?
- Dakako, tetko! Ne moraju kod kue znati da sam ovdje. A ako i saznaju - nije vano.
Svejedno mi je to e moja maeha misliti o tome, a otac ... s njim se ionako nikada neu
moi sloiti, sve dok me ona bude ocrnjivala pred njim.
Gospoda Gertruda zabrinuto pogleda neaka.
- Gerde, danas si osobito potiten. Je li se neto dogodilo?

GIGA
17
Gerd duboko uzdahne i slegne ramenima kao da odbacuje neki teret.
- Prvo sam s njom imao scenu, a potom sam bio kod oca u tvornici zbog svog novca.
Tetko, napustio sam ga s onim uasnim osjeajem koji me uvijek pritie, a ne znam kako bih
ga nazvao. Mui me sumnja da sam nepravedan prema ocu, sumnjiei ga da je on kriv za
smrt majke. Stoga smo jedan drugome strani. Kad bih imao povjerenja u oca, mirno bih o
tome razgovarao s njim i rekao mu da me maeha ocrnjuje pred njim. Borio bih se za sebe i za
njegovu ljubav. Ali me ta sumnja sputava. A ujedno me mui strah da mu inim krivo. Moda
je to zaista bio samo nesretan sluaj to je majka umrla, moda joj je otac bio vjeran do smrti i
tek se kasnije pribliio maehi. Nemam dokaza! Moda sam samo kao dijete sluao
ogovaranje posluge, pa me je to i odvie uvrstilo u sumnji. Tetka Gertruda ga uhvati za ruku.
- Dragi Gerde, ne mui se time! Ostavi prolost na miru - zamoli ga srdano.
Gerd odluno odmahne glavom.
- Ne, tetko, ne jnogu to zaboraviti. Neprekidno razmiljam o tome. Sto sam stariji, to postaje
gore. A toliko eznem za mirom i za istinom.
Tetka ga upitno pogleda.
- Bi li bio mirniji kad bi tono znao kako je i zato umrla tvoja majka? Ne bi li tvoja bol
postala jo samo jaa, kad bi se potvrdila tvoja sumnja?
- Ne, saznanje bi mi donijelo mir. Ako sam svom ocu uinio krivo, mogao bih ga zamoliti za
oprotenje, a ako se moje sumnje potvrde, onda bih barem znao da nisam zgrijeio prema
njemu, pa bih mogao smiriti svoju savjest. Tetko, ne moe zamisliti kako me mui ta
neizvjesnost.
Gospoda Gertruda odluno podigne glavu i poloi ruku na njegovo rame. Onda ree ozbiljno:
- Dragi Gerde, sve e saznati. Priekaj trenutak -neto u donijeti. Ova sumnja te mui, pa
e se zbog toga jo i razboljeti. A to se ne smije dogoditi. Od danas u dijeliti s tobom jednu
tajnu. Ujedno u ti predati posljedni pozdrav tvoje majke. Njezine vlastite rijei donijet e ti
mir i spokoj. Ali mora mi obeati da vie nee razmiljati o onome to se dogodilo i da e
nauiti velikoduno pratati ovjeku koga su krivnje i greke gurnule s pravog puta. Tvoja e
te majka nauiti pratati.
Rekavi to, brzo napusti sobu. Gerd je iznenaeno gledao za njom. Bio je vrlo uznemiren. Sto
e saznati?
A onda poe pogledom prolaziti kroz tu lijepu i udobnu sobu. Kako je esto doao ovamo
olakati srce. S koliko je razumijevanja tetka Gertruda sluala njegove boli i patnje. I uvijek je
za njega imala dobru, pametnu rije. K njoj bi pobjegao iz hladne oinske kue. Zacijelo bi ga
ve odavno gorina ivljenja smlavila da ga tetka nije titila od toga.
A hoe li ga sada osloboditi i potajnog straha da ocu ini nepravdu i da maehu bez razloga
progoni svojom mrnjom? Tetka Gertruda bila je u pravu. Sumnja ga je muila i samo
saznanje istine mu je moglo opet vratiti mir. Nakon nekog vremena vrati se Gertruda Horst
drei pismo u ruci. Sjela je i opet kraj njega.
- Dragi moj Gerde, ovo sam pismo primila na dan smrti tvoje majke, onog istog sata kad su je
nali mrtvu na njezinoj postelji. Pismo mi je dostavila pota. Zna da je tvoja majka bila osam
godina starija od mene. Vrlo smo se voljele, a kako smo rano izgubile roditelje, tvoja me
majka povela sa sobom kad se vjenala. U njezinoj sam kui ivjela sve dok se nisam zaruila
sa svojim muem. Onda su Albertovi roditelji zahtijevali da preselim k njima do naeg
vjenanja. Ve kad sam napustila sestru Mariju, ona je u svojoj dobroti primila u kuu sirotu
Helenu, tvoju maehu. Htjela je djevojku na svoj troak izobraziti za pjevaicu. S uasom sam
zapazila kako Helena Alvig svojom koketerijom svim silama nastoji privui tvog oca.
Neprekidno ga je pratila udnim pogledom. Osjetivi uasan strah za sreu tvojih roditelja,
jednoga sam dana upozorila tvoju majku. Sva tuna odgovorila mi je: Znam sve, Trudi, i
vrlo sam nesretna. Ali ne govori o tome, ne mogu to sluati.
I tako se to nastavljalo, Gerde, sve dok ono nezahvalno bie nije postiglo to je eljelo. Moja

GIGA
18
uboga sestra vjerojatno je uasno patila, inae ne bi pobjegla od ivota, jer ona te toliko
voljela, kako samo majka moe voljeti svoje dijete. Ali njezina tiha, fina dua nije bila dorasla
toj borbi. Evo, moj Gerde, sad e proitati to tvoja majka pie, prije nego e otii u smrt.
Gerd brzo dohvati pismo.
- Tetko Gertrudo! - zavikne uzbueno.
- Da, moj Gerde, otila je svojevoljno, jer vie nije mogla podnositi takav ivot.
- Zato si mi to dosad preutjela, tetko?
- Jer te nisam htjela opteretiti time. Ali sad vidim da pati zbog neizvjesnosti, pa mislim da e
biti bolje ako sazna istinu.
Duboko uzbuen Gerd pritisne majino pismo na usne i poe itati:
Draga moja sestro,
Sada vie ne mogu - borila sam se dok sam mogla, ali sam spoznala da se moja srea vie
nikada nee moi dii iz tih krhotina. Nemam vie snage ni hrabrosti dalje podnositi taj ivot.
Dugo sam stajala kraj krevetia svog milog, malog Gerda, pitajui se ne bih li ga povela sa
sobom na taj tamni put kojim namjeravam kroiti. Ali on je spavao tako mirno, a na njegovu
se elu i usnama ocrtavala takva snaga, kao da sanja o borbi i pobjedi. Jednog e dana
postati mukarac i moi e svladati tekoe na svom ivotnom putu. Da je djevojica, povela
bih je sa sobom, jer bi inae morala patiti poput svoje majke.
Jednoga e dana rei mom sinu da ga je njegova majka vrlo voljela i da je samo zbog njega
dvije godine vodila oajniku borbu za svoju sreu. Ali sada vie ne mogu. Svojim sam uima
danas ula da je moj mu rekao Heleni Alvig: Kad bih se barem oslobodio okova koji me
veu, onda bi ti postala mojom enom i bili bismo neizmjerno sretni. Vjeruj mi, neopisivo sam
tuan to mi ne moe potpuno pripadati.
Tim rijeima izrekao je moju smrtnu presudu.
To nesretno bie oduzelo mi je zauvijek njegovo srce. Morala sam sluati kako ga je
nagovarala neka se rastane od mene. A na to ne elim ekati, moja Trudi, jer ne mogu ivjeti
bez Bernharda, ako me napusti i protjera. Radije, neka bude slobodan.
Jo si tako mlada, moja Trudi, i nala si svoju sreu. Da barem ti nikad ne sazna kako se ja
osjeam. U meni je sve slomljeno, sve mrtvo i prazno.
Nemoj nikome rei da sam ti napisala ovo pismo, draga moja sestro! Samo ti smije znati da
sam svojevoljno otila iz ivota. Sauvaj tu tajnu! Ne bih eljela unititi Bernhardov ivot. Ne
smije ga unititi saznanje o njegovoj krivnji. Molim te, prui mom sinu zatitu, i tjei ga!
Preputam tebi hoe li mu, kasnije kad odraste, otkriti da sam dobrovoljno otila iz ivota.
Ali onda mu uz moj posljednji topli pozdrav reci i to neka oprosti svom ocu, kao to to inim i
ja i neka mu nita ne predbacuje.
A sada, zbogom, mila sestrice! Zaspat u mirno i bez boli, pa e to izgledati kao sluaj. Nitko
nee znati da sam namjerno uzela preveliku dozu sredstava za umirenje bolova. Ve se dugo
vremena spremam za taj sluaj. Nakon patnji u ove posljednje dvije godine smrt e
predstavljati spas za mene. Pozdravljam te i ljubim po posljednji put. Kad sama odnesem ovo
pismo u potanski sandui, jo u jednom poi poljubiti svog dragog, malog Gerda - a onda
neka se to dogodi. Brini se za mog sina, i ne zaboravi svoju nesretnu Mariju
Gerd je proitao pismo do kraja. Onda je prekrio lice objema rukama i bacio se na naslon
divana.
Leao je tako nepomino obuzet najdubljom boli. Rijei njegove majke jo su uvijek
odzvanjale u njemu. Dakle, to bijae istina? Ono to je uvijek slutio? Opravdana je bila
mrnja koju je u srcu osjeao prema svojoj maehi, opravdana srdba na oca. Sva gorina
njegove tune mladosti ponovno se probudi. On osjeti neizdrivu bol to je morao oca
proglasiti krivim. Uboga majka! Koliko je morala patiti prije nego li se odluila na taj
posljednji korak. Njegovo srce zadrhta spoznavi svu istinu. Sada je barem saznao da su
njegove sumnje u oca i maehu bile opravdane. A i to saznanje ga je vie boljelo nego je vje-

GIGA
19
rovao. A kako usprkos svemu nije mogao zatomiti ljubav prema ocu, prebacio je svu svoju
mrnju na maehu.
Nakon nekog vremena naglo skoi. Gospoa Ger-truda je dotad utjela. Sad je stao pred nju
blijeda lica.
- Tetko Gertrudo, hvala ti to si mi dala to pismo! Sad u se jo lake rastati od kue. Nemam
vie to traiti u oinskom domu. Dobro je to napokon sve jasno vidim. Sada me vie nee
muiti sumnje. Sad se sve objasnilo izmeu mene i njih.
Gospoda Getruda dohvati njegove ruke.
- Znam, dragi Gerde, da u tebi sada jo sve vrije, ali e se smiriti. Kad sam u isto vrijeme
primila pismo tvoje majke i vijest o njezinoj smrti, htjela sam poi tvom ocu, pokazati mu to
pismo i gorko ga optuiti. Moj mu, koji ga je takoer proitao, zadrao me prisjetivi me na
posljednju elju tvoje majke. Kasnije, kad sam se smirila, zahvalila sam mu na tome. Vjeruj
mi, tvoj otac nije u punoj mjeri odgovoran za to. Nikada nije bio lo i nesavjestan ovjek.
Tvoja maeha ima upravo neshvatljiv utjecaj na njega, pa on nije znao to je pravo a to krivo.
Ona ima uasnu mo nad ljudima, to sam ve zapazila. ak i ja, koja od prvog trenutka nisam
imala povjerenja u nju, jedva sam odolila njezinu utjecaju. Tko zna gdje u ljudskom srcu
prestaje kob, a poinje krivnja? Gerd joj poljubi ruku.
- Kad ne bi bilo tebe, tetko Gertrudo, kakav bih divlji i ogoren ovjek postao? Ti si tako
mudra, dobra i blaga. Takva kakva si ti, isto takva bijae vjerojatno i moja majka?
Tetka ga pogladi po ruci i njeno mu se majinski nasmijei.
- Tvoja je majka bila mnogo bolja i pametnija od mene. Bijae rijetka ena, pa je zavrijedila
sreu. Nastojala sam u njezinom smislu djelovati na tebe. Uvijek si osjeao da te volim, zar
ne? Kao da si moj vlastiti sin.
- Da, draga tetko, od srca sam ti zahvalan! I ja tebe jako volim! A sad imam veliku molbu na
tebe. Prepusti mi majino pismo! Sluit e mi kao talisman.
Tetka kimne.
- Zadri ga, Gerde! Ali dobro ga spremi da ga nitko ne bi vidio.
Gerd spremi pismo u lisnicu.
- To pismo u uvijek nositi sa sobom. Vjeruj mi, tetkice!
Do njih dopre veseli djeji glasi. Gospoda Gertru-da se nasmijei, a Gerd podigne glavu.
- Evo moje male divljakue, dola je u pravi trenutak da odagna tune misli - ree gospoda
Gertruda i prie vratima.
- Lotti! Doi brzo i pogledaj tko je ovdje! - pozva dijete.
Odmah potom u sobu doplee mala, draesna petogodinja ki gospode Gertrude koju joj je
nebo poklonilo nakon deset godina braka. Lotti Horst je imala lijepe modre oi svoje majke,
ali je plavu kosu naslijedila od oca, a uz to i njegovu veselu narav.
- Tko je to, majice? Ah, Gerd! Jesi li napokon opet doao? - radovala se Lotti i pourila do
svog velikog bratia. Ovaj ju je podigao svojim snanim rukama tako da je lebdjela u zraku,
maui draesnim malim noicama u dokoljenicama.
- Dobar dan, plavojko! Kako ti se svia svijet odozgo? - zapita je veselo promatrajui
nasmijeeno djeje lice.
- Dobro, Gerde! Dri me tako dugo - dok moe! Zna, otac me ponekad dri cijeli sat.
- Vjerojatno to ba nee biti tako dugo, jer ti si ve poprilino teka.
- Ali otac je jak. Jedan sat nije dugo, zar ne, majice?
Gospoda Gertruda se nasmije.
- Tvoj je sat krai od satova drugih ljudi.
Gerd je Lotti drao u zraku dok je mogao. A onda se nasmije:
- Sad vie ne mogu.
- Onda me spusti! Moda si me drao ve jedan sat. Gerd je privine uza se i poljubi joj
rumene obraze.

GIGA
20
Lotti strese plave uvojke.
- Bode jednako kao i otac.
Njegove su je oi toplo promatrale. Potpuno se izmijenio. Nestale su mrane crte oko
njegovih usana. Nestalo je i tuna pogleda. Djelovao je mladi nekoliko godina, kad su mu crte
lica postale meke.
Igrao se sa svojom malom sestrinom oko pola sata i veselo se smijao s njom. Gospoda Horst
se radovala to je njezina mala Lotti unijela malo radosti u opustjelu duu njezina neaka.
Ali onda je Gerd morao poi kui. Upravo kad se htio oprostiti, u sobu je uao Albert Horst.
Jo je neko vrijeme zadrao Gerda. Taj lijep, snaan ovjek s plavim briima i veselim
licem, srdano je svom neaku stisnuo ruku.
- Dobar dan, mladiu! Kako si? Sve u redu?
Sreo sam tvog oca kad je izlazio iz tramvaja, ali on me nije vidio.
Gerd ga iznenaeno pogleda.
- Oca? U ovo vrijeme? Inae dolazi kui mnogo kasnije. Uvijek se kolima vozi kui.
- Da, i ja sam zapazio da se dovezao tramvajem. Gerd proe rukom kroz kosu.
- Tko zna, vjerojatno ga je neto osobito potjeralo kui. U svakom sluaju, moram pouriti.
Otac bi me mogao traiti, a ja ne bih elio da me pita gdje sam bio.
Albert Horst kimne.
- Tako je, Gerde! Ako ovjek ne moe rei istinu, teko je odgovoriti na pitanje.
Gerd se brzo oprostio i otiao.
Ali kod kue ga nitko nije traio. Samo njegov brat Dolf uao je na trenutak u njegovu sobu.
Sjeo je, drei ruke u depovima, i prebacio nogu preko noge. Pritom je ne skrivajui puio
cigaretu.
Gerd ga je neko vrijeme podrugljivo promatrao.
- Sto zapravo trai u mojoj sobi? - zapita napokon.
Dolf ispusti dim i bezobrazno se nasmije.
- Tebi oigledno njemaka gostoljubivost nije poznata vrlina? Doao sam k tebi da bih u miru
mogao puiti. Nije potrebno da se u mojoj sobi osjeti dim. Uz to sam te htio zapitati, ima li
para? Moe li mi posuditi dvadeset maraka?
Izraz srdbe prijee Gerdovim licem zbog drskog Dolfova ponaanja. - Mogao bih, ali neu.
- Stari krtac! Zato nee?
- Jer te ne elim podupirati u tvojim pothvatima. Roditeljima moe sipati prainu u oi, ali
meni ne. Znam da si ve ee nou pobjegao i sreo se sa sebi slinima u gostionicama. Iako
te neu odati, ipak ti neu jo davati i novac za to. Trebao bi se stidjeti. Kad bi to otac znao,
bio bi uasnut.
- I stari je gospodin jednom bio mlad, pa se nadam da nije bio takav dosadnjakovi kao ti.
Potedi me svog zgraanja! Ukoliko mi nita nee posuditi, moe za sebe zadrati i svoje
mudre savjete. - Dolf je to drsko rekao stresavi pepeo posred sobe. Gerdu je nabreknula ila
na elu.
- Dobro! Onda se to prije gubi iz moje sobe, ili u te ja otjerati.
- Samo pokuaj!
Gerd brzo i odluno pristupi stolici. Dolf je preko naslona za ruke prebacio nogu. Gerd
prezirno pogleda drsko bratovo lice i onda izjavi odlunim glasom, gledajui ga prijeteim
pogledom:
- Brojat u do tri! Ukoliko do onda ne nestane, sam u te izbaciti iz sobe, ali ne ba njeno.
Dolf ga pogleda, pa zapazi da je to Gerd mislio ozbiljno. A kako je Gerd bio vrlo snaan,
kukaviki se skupio i polagano ustao.
- Priekaj samo dok majci i ocu ne ispriam kako se drsko ponaa prema meni - zaprijeti
zlobno.
- Molim, izvoli to uiniti! - procijedi Gerd bijesno.

GIGA
21
Dolf poe polagano prilaziti vratima.
- Gade, sretan sam to e napustiti kuu! - zavi-kne.
Gerd slegne ramenima.
- To znam, pa mi ne mora ni rei.
- Majka je sretna to e te se rijeiti - pobjedonosno izjavi Dolf, drei za svaki sluaj kvaku
u ruci.
Gerd mu ne odgovori.
- A otac takoer! - dodao je Dolf, igrajui tako i na ovu posljednju kartu.
Gerd se vie nije mogao svladati. Priskoi tom pokvarenom deranu da ga izbaci. Ali Dolf
pobjegne i napusti sobu prije nego ga je Gerd mogao uhvatiti.
Ovaj u nijemom bijesu udari akom po vratima. Ali onda se smiri i zatvori vrata.
- Pravi sin svoje majke! - ree promuklim glasom. A onda se baci na stolicu, izvue majino
pismo i jo ga jednom proita.
























GIGA
22
IV
Bernhard Falkner je, nakon to ga je sin napustio, brzo krenuo kui, kako bi sa enom
dogovorio sve to se tie novog lana njihova kuanstva.
Uao je neoekivano u sobu. Helena je itala knjigu i ustala im je on uao.
- Ti, Bernharde? Tako rano? - iznenadi se. On je pogleda kad je u svoj svojoj ljepoti stajala
pred njim, pa ju povue u zagrljaj, poljubivi je. - Zar sam se prerano vratio?
Nasmijeila mu se njeno, a on nije zapazio hladan pogled njezinih vilinskih oiju.
- Nikada prerano, Bernharde! Ali, na alost, navikla sam da dolazi kasnije.
Povukao ju je kraj sebe na divan. - Moram ti neto saopiti, Heleno! ena ga mirno pogleda
sa strane.
- Nadam se da to nije neto neugodno. Strai me.
- Smiri se, to nije nita neugodno. Dakle, prvo Gerd je bio kod mene.
Helena se lagano trgne.
- Gerd? Kod tebe u tvornici?
- Da, draga moja! Rekao mi je da si ga molila za mene zbog njegova imetka. Hvala ti! To je
novi dokaz tvoje ljubavi, jer znam kako ti je teko bilo moliti neto tog tvrdoglavog klipana.
Helena duboko uzdahne.
- Uinila sam to zbog tebe, moj Bernharde - progovori laljivim glasom. A onda nemirno
nastavi: - Sto ti je rekao?
- Na moje iznenaenje, ponudio mi je da e ostaviti svoj kapital u poduzeu.
Helena odahne.
- Hvala Bogu!
Bernhard je privue vrsto sebi.
- Na sreu, novac mi nee biti potreban, pa sam mu ve rekao da u mu ga isplatiti.
Helena ga nemirno pogleda.
- Isplatiti? Zar to moe?
Bernhard se nasmijei i poljubi eninu ruku.
- Posluaj me, Heleno! Sretan me sluaj iznenada oslobodio svih briga.
Zatim joj je ispriao o pismu Justusa Trebina i ocrtao joj sve u primamljivim bojama. Ipak
nije spomenuo da je Justus pisao o Mariji. Nije mu bilo potrebno mnogo je nagovarati. Helena
je bila i odvie proraunata a da ne bi odmah vidjela koristi koje joj je obeavao boravak
bogate nasljednice u njihovoj kui, uz male neugodnosti koje su proizlazile iz toga.
Ona nije bila osoba koja bi dopustila da joj bilo to otea ivot. Bude li tom stranom djetetu
potrebna njega i nadzor, mogli su u tu svrhu namjestiti ljude. Inae e biti vrlo zgodno bude li
se pokazivala s tom malom djevojicom koju je, dakako, trebalo lijepo odjenuti.
U svakom sluaju, odmah je bila pripravna prihvatiti to dijete.
- Razumljivo je samo po sebi, Bernharde, da emo prihvatiti to ubogo siroe. Tvoj se prijatelj
nije prevario u tebi. Pruit emo njegovom djetetu novi dom - rekla je, toboe puna
suosjeanja.
Bernhard Falkner se ak malko postidio sto je razmiljao samo o novanoj strani svega toga.
inilo mu se da to Heleni uope nije vano. Mislila je jedino na tu malu siroticu.
Privukao je enu k sebi ponovno oduevljen njezinom ljepotom. U njezinoj je blizini potpuno
zaboravio neugodan osjeaj koji je ostao u njemu nakon razgovora s Gerdom. Taj ga je
osjeaj optuivao to je bio i odvie grub prema sinu.
Jo je svata dogovorio sa svojom enom. Ali ni sada nije spomenuo da je Justus Trebin ljubio
Mariju i da je vjerovao kako svoje dijete predaje njoj. Nije to smjela saznati jer bi je to, po
njegovu miljenju, duboko povrijedilo. Uz to se moda ne bi onako brinula za malu Juanitu
kako je sada namjeravala, a to se nije smjelo dogoditi.
Gospoda Helena je, dakako, svom muu bolnim glasom ispriala da je Gerd ponovno bio
drzak prema njoj. To je probudilo bijes u oevu srcu.

GIGA
23
K tome je sada jo i Dolf uao u sobu, bacivi prije toga cigaretu. Nainio je tuno lice i bolno
zaviknuo:
- Gerd me izbacio iz svoje sobe. Ne eli da vidim to radi. Tako je grub prema meni, iako
sam uvijek ljubazan prema njemu. Dragi oe, zato me Gerd tako mrzi? Pa nita mu ne inim.
Bernhard Falkner ga njeno povue medu koljena i pogladi ga po crvenkastoj kosi. Osjeti
oinski ponos pri pogledu na to lijepo lice, koje sada nije odavalo djeakovu lou narav.
- Ne budi alostan, Dolfe! Za nekoliko tjedana Gerd e ionako napustiti nau kuu.
Izbjegavaj ga za to vrijeme! Ne bih se elio uzbuivati zbog njega.
- Ne, dragi oe, to sigurno nee. Nee se ljutiti zbog mene. Jo u tako dugo izdrati -
odvrati Dolf mazno se privinuvi uz oca.
Gospoda Helena njeno pogladi Dolfovu ruku. -Ubogi moj sine, ti si Gerdu trn u oku. Ne budi
tuan! Otac i ja te zato jo vie volimo.
Taj laljivi deran dopustio je da ga maze i ljube, a u sebi je likovao da je opet jednom uspio
ocrniti Gerda. Znao je iz iskustva to se Gerd nikada nije branio kad bi mu otac predbacivao
njegovo ponaanje prema bratu. Ma koliko Dolf lagao i pretjerivao, Gerd bi utio i nije
otkrivao te lai.
Pritom Gerd ba nije htio tediti Dolfa, ve samo oca, za koga je znao da jako voli mlaeg
sina. Moda e otac jednog dana otkriti pravu Dolfovu prirodu, ali tome Gerd nee pripomoi.
Uz to mu vjerojatno i ne bi vjerovao kad bi optuio Dolfa.
Sat kasnije je obitelj Falkner sjedila za stolom.
U lijepoj, bogato opremljenoj blagovaonici, stol bijae postavljen za etvero ljudi.
Gerd je tono stigao i sjeo kraj brata, nijemo se na-klonivi.
Niti jedna crta njegova stroga mlada lica nije odavala to je proivio itajui pismo majke.
Sjetio se da je u toj istoj blagovaonici prije mnogo mnogo godina, za tim istim stolom sjedila
njegova majka, umjesto te pretvorne ene, tajanstvena pogleda.
Priini mu se da e mu, sjetivi se toga, iz oiju potei tople suze. Znao je da je krajnji
trenutak da napusti tu kuu, ukoliko ne eli da ga njegova neobuzdana krv natjera uiniti
neto nerazumno. Zadubljen u misli jeo je svoju juhu, kad se iznenada trgne zauvi rijei
oca:
- Dragi Dolfe, uskoro e dobiti malu prijateljicu koja e ivjeti s nama.
Gerd podigne oi, a i Dolf iznenaeno pogleda oca.
- Prijateljicu, oe? Kako to? - zapita.
- Mala djevojica, koja dolazi iz Kalifornije, ivjet e ubudue kod nas. Mala Juanita Trebin,
iji su roditelji umrli, vratit e se u Njemaku, pa emo je odgajati u naoj kui.
Gerd je morao i nehotice pomisliti: ubogo dijete. Dolf rairi oi.
- Juanita? To zvui panjolski.
- Tako je, sine! Njezina je majka bila panjolka, a njen otac bio je moj najbolji prijatelj. alje
mi svoju kerku nakon svoje smrti. Osam joj je godina i mi emo je odgajati. Ne raduje li joj
se?
Dolf naini sumnjiavo lice.
- S tako malim djevojicama je teko neto zapoeti.
Njegova se majka nasmijala.
- Molim te, Dolfe! Ti e biti njezin vitez i zatitnik! Sigurna sam u to.
Dolf naini pristojno lice.
- Da, majice! Ali, oe, zato bismo mi trebali prihvatiti tu djevojicu?
- Rekao sam ti da je njezin otac bio moj najbolji prijatelj. Moja je dunost da je prihvatim
kod sebe.
- Ali to e biti uasno skupo? Djevojicama je potrebno mnogo toga.
Njegova se majka ponovno njeno nasmijeila. -Kako je smijean taj brini mali. Jednom e
postati dobar trgovac - ree svom muu.

GIGA
24
I ovaj se nasmijeio, a onda je mirno odgovorio:
- Mala Juanita je bogata nasljednica, pa e nam svi trokovi biti nadoknaeni.
Dolf se ponovno uspravi.
- Trgovac mora uvijek raunati, oe! To si mi sam rekao. A ja elim sluati tvoje rijei.
Bernhard Falkner njeno pogleda sina.
- To rado ujem, Dolfe! Raduje me to prihvaa moje savjete. Postat e jednom vrijedan
trgovac. Tad u imati barem jednog sina kome mogu mirno ostaviti svoju tvornicu.
Gerd osjeti u tim rijeima skriveni prigovor.
Tako je to uvijek bilo. Najee, njegova obitelj nije obraala pozornost na njega. Ako su i
govorili s njim, uvijek je to bilo na uvredljiv nain.
Gerd je po oevoj elji trebao postati trgovac.
Ali nije imao interesa za to zvanje. Bio je i odvie velikoduan i nagao da bi mogao biti onako
proraunan kao Dolf. Traio je da smije studirati, a bio je i vrlo nadaren i marljiv. Htio se
baviti prirodnim znanostima. Nakon zavretka studija namjeravao je krenuti na veliko
putovanje i istraivati nepoznate zemlje. Marljivo se pripremao za to zvanje, pa je studirao i
jezike. Imao je mnogo dara za to, pa mu je bilo lako nauiti nekoliko jezika. Govorio je teno
engleski, francuski, panjolski i talijanski, a sada je nastojao nauiti jo i ruski.
Dolf ga je zlobno promatrao sa strane, pa se opet obratio ocu.
- Priaj o toj djevojici, oe! Ona je bogata nasljednica? Naslijedit e vjerojatno farmu i
grumen zlata, zar ne?
Bernhard Falkner se nasmijao.
- Ne, Dolfe, njezin otac je posjed prodao. Posjeduje dva milijuna maraka za koje u se ja
brinuti i uloiti ih u njemaka poduzea.
Gerd je iznenada shvatio kako e njegov otac nabaviti novac da ga isplati.
- Dva milijuna maraka! - izjavi zadovoljno Dolf. -To je mnogo novaca. Zanima me ta mala iz
Kaliforni-je.
Tri dana kasnije, oko podneva, Gerd je sjedio u vrtu i uio.
Zapazi kako se otvaraju vrata i kako se kui po po-ljunanom putu pribliava neki omanji,
mravi gospodin u pratnji draesne djevojice. Gospodin je imao tamnoputo lice bez brade, s
vrlo pametnim oima, a mala je djevojica djelovala vrlo uredno i otmjeno.
Ogledavala se svojim velikim, tamnim oima koje su sjale iz suncem preplanula lica, kao da
se plaila. Sad ugleda Gerda.
- Pedro, zar je ovo ujak Bernhard? - zapita mala draesnim, finim glasiem, i pokaza na
Gerda.
Stranac je sad takoer ugledao mladia i skinuo eir.
Gerd je ustao i pristupio im. Slutio je da je djevojica Juanita Trebin.
- Ja sam Gerhard Falkner! elite razgovarati s mojim ocem?
Mali gospodin brzo pogleda mladia. Ovaj mu se vjerojatno sviao, jer se ljubazno
nasmijeio.
- Tako je, gospodine! Molim vas, odvedite me do gospodina Bernharda Falknera - ree
tekom mukom na njemakom jeziku.
- Izvolite krenuti za mnom! - ree pristojno Gerd i krene pred njima u kuu.
Mala djevojica ga prestraeno pogleda.
- Nije li to dobri ujak Bernhard? - zapita Pedra panjolski. Gerd joj se nasmijei.
- Odmah e biti kod dobrog ujaka Bernharda
- ree joj takoer na panjolskom jeziku. Djevojica ga brzo uhvati za ruku, a njezine oi za-
sjae.
- Govori sa mnom kao majica i Pedro. Kako se zove? - zapita ga opet na panjolskom
jeziku.
Mladi je toplo pogleda.

GIGA
25
- Moje je ime Gerd!
- Gerd! - ponovi djevojica, kao da je eljela upamtiti to ime.
Pedro je uto upozori:
- Nita, trebala bi govoriti njemaki. Nita kimne.
- Hou, Pedro! Ali raduje me to taj gospodin govori sa mnom panjolski. Sada se vie toliko
ne plaim.
Uli su u kuu. Gerd je razgovarao s Pedrom, a ovaj nije bio manje radostan od djevojice to
je govorio s njim panjolski.
Gerd otvori vrata oeve sobe u kojoj je on obiavao nakon jela popuiti cigaru.
- Oe, evo gospodina Pedra i male Juanite! - ree mu.
Bernhard Falkner bio je sam pa odmah poskoi i pristupi pridolicama.
Gerd zatvori vrata za njima i nestane. Djevojica je tuno gledala za njim, pa prestraeno
uhvati Pedrovu ruku.
Bernhard Falkner se ljubazno nagne nad nju i prui joj ruku.
- Dobro dola, mala Juanita!
Djevojica odmah, s mnogo povjerenja, poloi svoju ruku u njegovu.
- Ti si dobri ujak Bernhard?
- Da, mala moja!
- Moram ti predati mnogo pozdrava od svog oca -ree djevojica tuno i oi joj se napunie
suzama.
Bernhard Falkner pogleda Pedra. Ovaj kimne, kao da je razumio njegovo nijemo pitanje.
- Moj je gospodin mrtav. Primili ste njegovo pismo?
- Da, i ispunit u njegovu elju. Primit u Juanitu u svoju kuu. Molim vas, sjednite, da sve
dogovorimo u miru.
Ustanovili su da Pedro jedva govori njemaki. Poto su se neko vrijeme muili, ovaj zamoli:
- Va sin, koji nas je doveo ovamo, govorio je panjolski. Zar ne bi mogao posluiti kao
prevodilac? To bi sve olakalo.
Bernhardu Falkneru nije ba bilo ugodno uvui Ger-da u te pregovore, ali nije to mogao
odbiti. Pozvao ga je, a mladi je odmah doao i bio spreman prevoditi im.
Mala Juanita je opet stala uz Gerda, kao da je osjeala da e on biti dobar prema njoj.
Bernhard Falkner joj se takoer svidio, ali Gerd joj je ulijevao jo vie povjerenja.
I tako je Gerd sada prevodio razgovor oca i Pedra. Pritom je saznao svata to ga je zanimalo.
Prije svega uo je da je Justus Trebin poznavao njegovu majku i da ju je vrlo cijenio i
potovao. A i to da je vjerovao kako Marija Falkner jo ivi, i da e se ona pobrinuti za
njegovu ker.
Njegovu ocu kao da je bilo neugodno to su se spominjale pojedinosti. Nastojao je brzo
prijei preko toga, ali Pedro, koji je od svog gospodara up mnogo dobra o Mariji, zahtijevao
je da je upozna, kako bi joj osobno mogao predati malu Juanitu.
Kad je uo da je Marija Falkner ve esnaest godina mrtva, i da Bernhard Falkner ima drugu
enu, prestraio se i bio vidljivo rastuen.
- Da je to moj gospodar znao! Radovao se da e Juanita u gospodi Mariji stei drugu majku.
Bernhard Falkner ga poe uvjeravati da e njegova druga ena s jednakom ljubavlju prihvatiti
djevojicu i odgojiti je.
Gerd suosjeajno pogleda Juanitu. Znao je i predobro kakva e razlika biti to e je odgajati
Helena, a ne njegova majka. Ipak nije nita rekao.
Pedro zamoli da smije upoznati gospodu Helenu. Bio je oigledno zabrinut zbog svoje male
tienice.
Ali kad je gospoda Helena ula i pristupila mu s oaravajuom ljubaznou, Pedru se dogodilo
ono isto to i svim drugim mukarcima. Ova ga je lijepa ena oarala i njegova nemira
nestade.

GIGA
26
Helena se ljubazno obrati djevojici.
- Mala Nito, sada e doi sa mnom. Gospoda moraju jo svata dogovoriti. Odvest u te u
tvoju sobu, pa e mi rei svia li ti se - govorila je, pokuavajui odvui djevojicu od Pedra.
Juanita je prestraeno pogleda. - Jesi li ti dobra tetka Marija?
Neto zasja u Heleninim oima, pa udno pogleda mua koji je bio vidljivo smeten.
- Moj prijatelj nije znao da je moja prva ena mrtva - objasni joj brzo.
Helena se ve opet sabrala.
- Ah, tako! - zavikne i obrati se Niti. - Ja sam tetka Helena, mala moja!
Djevojica zabrinuto odmahne glavom.
- Ali ja hou tetku Mariju, koja e me vrlo voljeti. Dugo je trajalo dok sam dola k njoj.
Hoe li me odvesti tetki Mariji?
Helena vrsto uhvati ruku djevojice. - Doi, Nita, ja u te voljeti kao i ona.
Onda Helena kimnu Pedru, kao da ga je eljela umiriti i odvede djevojicu iz sobe.
Nita je protiv volje krenula za njom, a njezine oi prestraeno; pogledae Gerda.
Mladic osjeti toplu suut prema djevojici. Bit e joj hladno u tom ugoaju kojeg je njegova
maeha irila oko sebe. Uboga mala Nita!
Ali onda se opet morao posvetiti prevoenju, pa je saznao mnogo toga. Justus Trebin morao je
imati neogranieno povjerenje u njegova oca. Gerd shvati da bi njegov otac i zasluivao to
povjerenje, kad ne bi bilo kraj njega njegove ene Helene.
Don Pedro je ostao tri dana kraj njih, kako bi uredio sve poslovno s Bernhardom Falknerom.
Stanovao je u hotelu i dolazio svakodnevno na nekoliko sati u kuu Falknerovih.
S malom Juanitom govorio je samo jo jednom drugog dana, kad je oko podne doao u kuu.
Stajala je u velikom predvorju kraj Dolfa koji se oigledno trudio biti ljubazan s tom malom
milijunaicom, kako je govorio.
Djevojica je pritrala Pedru, uhvatila ga za ruku i apnula mu:
- Pedro, tetke Marije jo uvijek nema. Hoe li brzo doi?
Pedro je pogladio njezine crne uvojke.
- Mora ostati kod tetke Helene, Nita! I ona je dobra prema tebi.
Nita je htjela neto odgovoriti na to, ali joj uto pristupi Dolf.
- Doi, pogledat emo slike.
Nita je dopustila da je povue sa sobom, ali je ipak doviknula Pedru:
- Vratit e se, Pedro, zar ne? Mali je gospodin ki-mnuo.
Bernhard Falkner mu je rekao da e za Nitu biti bolje ako se ne oprosti od nje. Morala se
priviknuti na novi ivot, a trebalo joj je pritedjeti bol rastanka. Pedro je to uvidio i tako je
teka srca pristao da ode a da se ne oprosti od svoje tienice. Bio je uvjeren da se Nita nalazi
u dobrim rukama. Nije slutio da ga je Nita htjela zamoliti:
- Povedi me sa sobom, Pedro! Tetka Marija, koja me voli, nije ovdje, a tetka Helena me ne
voli i promatra me tako ljutito.
Nita nije uspjela izgovoriti te rijei. Pedro je otputovao i samo je izdaleka dobacio svojoj
ljubimici pogled za oprotaj. Djevojica je uzalud ekala na njegov povratak, a kad su joj
napokon rekli da je otputovao, gorko je zaplakala i nije se mogla umiriti.
Djevojica nije mogla zavoljeti Helenu, iako se ova trudila da joj se prikae u svom najboljem
izdanju. Djeca imaju istanana uvstva i nagonski osjeaju tko ih voli i tko je dobar. Dolf ju je
dodue malko zaokupio, jer se igrao i zabavljao s njom, ali i njegovoj je strpljivosti ubrzo
doao kraj, pa nije znao to bi zapoeo s tom Nitom koja je neprekidno cmizdrila.
Gospoda Helena se nekoliko dana trudila da zadobije Juanitinu naklonost. Ali kad je ova
neprekidno traila svoju tetku Mariju i njezin trud nije postigao uspjeh, ta se uskogrudna ena
naljutila na dijete. Prekorila ju je tako ljutito to neprekidno doziva tetku Mariju, da se Nita
prestraila njezina zla lica. Tako jo nikada nitko nije razgovarao s njom. Uutjela je i
ptestraeno se povukla.

GIGA
27
Gospoda Helena je predbacivala muu to joj nije ve prije rekao da je Justus Trebin
poznavao Mariju i vjerovao da je ova jo iva.
- Dakako da za mene ba nije osobito ugodno to dijete neprekidno trai tetku Mariju - rekla
je zlovoljno.
Mu je poe smirivati, govorei da joj to namjerno nije rekao, da je ne bi zbunio. Nita e se
ve priviknuti na nju.
Helena je ubrzo izgubila strpljenje, pa je djevojicu potpuno prepustila posluzi.
Kako je Bernhard Falkner vei dio dana boravio u tvornici, a Nita ve spavala kad bi se kasno
naveer vraao kui, nije je ba esto viao, zadovoljavajui se onim to mu je ena priala,
kako se djevojica poela privikavati.
Juanita je ostala tiha i plaha. Za vrijeme objeda, kad je jedino boravila u drutvu Bernharda i
Gerda, promatrala je moleivo mladia, kao da trai pomo od njega. Njega bi uvijek
ponovno zaboljelo srce kad bi sreo pogled tih tunih djejih oiju. Mogao je zamisliti to se
dogaa u tom malom srcu.
Bernhard Falkner se iskreno trudio da za vrijeme objeda stekne povjerenje djevojice, pa bi
mu nekad uspjelo izvui smijeak na to draesno lice.
Kad je Gerd tih dana opet jednom boravio kod svoje tetke, priao joj je o Juaniti.
- Koliko bolje bi se djevojica osjeala kod tebe i kod Lotti. Ne moe zamisliti kako je tuna
u toj novoj okolini. Neprekidno pita za dobru tetku Mariju. Njezin je otac morao moju majku
dobro poznavati, pa je Juaniti priao mnogo lijepa i dobra o njoj - rekao je na kraju prie.
Gospoda Gertruda se trgne.
- Kako se preziva ta mala Juanita? - zapita.
- Trebin! Njezin se otac zvao Justus Trebin.
- Justus Trebin! Boe moj, kako udno! - zavikne uzbueno tetka Gertruda.
- Sto je udno, tetko? Jesi li ga poznavala? Tetka kimne.
- Kako je sudbina ponekad udna, moj Gerde! Justus Trebin! Poznavala sam ga. Ljubio je
tvoju majku toliko da je zbog nje napustio domovinu kad se udala za njegova prijatelja
Falknera. Bila je tako tuna to mu je morala zadati bol. Ali je odvie ljubila tvog oca. Cesto
mi je tuno priala da je Justus Trebin zbog nje morao krenuti u svijet. Kako bi dobru i brinu
majku nala djevojica u njoj, da je Mariju zatekla ivu. Dakako da je velika razlika izmeu
tvoje majke i Helene Falkner. Uboga mala, nee se dobro osjeati kraj nje. Justus Trebin je
nikad ne bi poslao u kuu tvog oca da je znao kako predaje svoje dijete u ruke eni koja je
unesreila tvoju majku.
Gerd nasloni glavu na ruke.
- To i ja mislim, alim to dijete. Tako je draesna. Kad bih je barem mogao dovesti k tebi.
Maeha ju je potpuno prepustila posluzi. Kad bi se barem naa dobra stara Tina mogla brinuti
za nju. Ali ona cijeli dan boravi u kuhinji. Ostala posluga su lakomislene djevojke koje ne
znaju to je djetetu potrebno. Zavolio sam tu malu zbog njezine bespomonosti, kao da mi je
sestra. Moja je maeha nije dobro primila, jer dijete neprekidno pita za svoju tetku Mariju.
- To ubogo, ubogo dijete! Nee nai mnogo ljubavi u svom novom domu - ree suosjeajno
gospoa Gertruda.







GIGA
28
V
Te iste veeri sjedio je Gerd sam u vrtu. Njegovi su boravili u sobi za dnevni boravak, a do
njega je ponekad kroz prozor dopirao jasan Dolfov glas.
Ali onda je Gerda u njegovu miru zasmetala posluga koja je sjedila na stranjim kunim
stubama. Razgovarali su i alili se meusobno.
Proao je mimo njih u kuu. Zapazio je da su to bili sobarica, sluga i dvorkinja njegove
maehe.
Kad je stigao na prvi kat i poao u svoju sobu, uo je iz sobe male Nite tako oajan i bolan
pla da je stao kao ukopan i poeo prislukivati. Vie nije mogao sluati to tuno plakanje.
Tiho je otvorio vrata sobe, uao i ponovno ih zatvorio za sobom.
Mjesec je slao svoje zrake kroz navuene zavjese i davao ba toliko svjetla da je Gerd zapazio
tamne obrise namjetaja.
Brzo je pristupio krevetu u kojem je leala mala Nita i oajniki plakala zaronivi glavu u
jastuke.
Suosjeajno se nagnuo nad nju i poloio ruku na njezinu glavicu.
- Ne plai, uboga mala Nita! - rekao je njeno govorei panjolski, jer je vjerovao da e je to
smiriti.
Okrenula se jecajui prema njemu i uhvatila ga za ruku.
- Tko si ti? - zapita kroz suze podignuvi se na koljena.
Gerd ju je njeno zagrlio, pogladio je po obrazima, a kad je osjetio da su mokri od suza,
izvukao je rupi i obrisao in.
- Tko sam ja? Zar me ne poznaje? ovjek sam koji razumije tvoje boli i suosjea s tobom.
Smiri se, uboga mala Nita, i ne plai vie.
Dijete se uspravilo i privinulo uza nj.
- Plaim se kad sam tako sama! Neka doe moj ta-tica ili Pedro, ili dobra tetka Marija. Neu
biti sama.
- Pa ja sam s tobom.
Juanita zajeca, kao to to obiavaju initi djeca nakon duga plaa.
- Ali ti e opet otii i nee se sutra vratiti, kad opet bude tamno.
- Da, da, Nita, vratit u se!
- Zar ne, ti si dobri gospodin Gerd, koji je sjedio u vrtu kad sam dola ovamo? - zapita Nita i
pokua oima prodrijeti kroz mrak.
Gerd se nasmijei i pogladi je po kosi.
- Da, Nita! Djevojica kimne.
- Znam to, jer govori panjolski poput majice i Pedra. Drugi govore samo njemaki. Dobri
gospodine Gerde, voli li barem malo malu Nitu?
- Da, moja mala ptiice, volim te! Morala si napustiti svoje toplo gnijezdo prije nego si
nauila letjeti, pa ti je sada hladno.
- to si rekao, gospodine Gerde? I ti misli da me ovdje nitko ne voli. Samo malo ujak
Bernhard. I Dolf, kad mi pokazuje slike. Ali on uvijek opet pobjegne. A tetka Helena. Ona je
zla, gospodine Gerde.
- Ne govori mi gospodin Gerd. Zovi me jednostavno Gerd.
- Hou, dobri Gerde!
- Mora biti dobra! Ne smije vie plakati.
- Ako ostane kod mene, neu plakati. Ima
tako dobar i topao glas. Poput mog oca. Znam da si dobar, a ne zao kao tetka Helena. Uvijek
me tako hladno gleda, kad traim tetku Mariju. Reci mi, hoe li tetka Marija napokon doi k
meni?
- Ona ne moe doi k tebi, dok si budna. Tetka Marija je aneo i moe doi samo kad spava.
- Poput moje majice! Onda je i ona vjerojatno zajedno s majicom i ocem.

GIGA
29
- Da, da, mala Nita, kad si ovdje sama, oni su svi kraj tebe, iako ih ne vidi. A kad spava,
doi e k tebi, milovati te i grliti.
- Gerde, to mi je i otac obeao. Ali nije mi rekao da je i tetka Marija aneo. Samo mi je rekao
da je lijepa i dobra poput anela i da e me vrlo voljeti.
Gerd bijae duboko dirnut. Ni sam vie nije znao to bi rekao djetetu. Ali osjeaj samilosti mu
je pomogao.
- Tvoj otac u onoj stranoj zemlji nije znao da je i tetka Marija postala pravi aneo.
Nita uzdahne i jo jednom zajeca.
- Kad bih barem i ja bila na nebu s ocem, majkom i tetkom Marijom.
Gerd nije znao to bi joj odgovorio i promisli. Potom ree:
- To se ne smije dogoditi, Nita! Mora odrasti i postati velika djevojica.
Nita duboko uzdahne i privine se uza nj. Milujui ga prijee mu rukom po kosi.
- Ima meku kosu poput mog oca. Kad zatvorim oi i pogladim te, mislim da je otac kraj
mene.
Gerd joj nespretno makne kosu s vrueg lica. - I ja ti elim jednako tako dobro kao i tvoj otac.
Stoga moram sada zahtijevati da legne i zaspi.
- Hoe li ostati kod mene dok ne usnem?
- Da, ako bude posluna i brzo zaspi.
- A sutra e opet doi, kad budem tako sama?
- Da, dijete moje, ali ne smije plakati, ve mora mirno ekati.
- Uinit u sve to eli.
- Onda dobro! Sada spavaj, jer e me inae rastuiti.
Nita spusti glavu na jastuke.
- Molim te, daj mi tvoju ruku - zamoli tiho. Gerd to uini, a Nita obuhvati svojim rukama
njegovu, a potom zatvori oi kao da bi time mogla pouriti san.
Gerd je tiho sjedio kraj nje. Osjeao se tako spokojno inei to samaritansko djelo. U kui je
bilo tiho, samo bi ponekad do njega doprli glasovi posluge iz vrta. Disanje djevojice posta
dublje i jednomjernije. Njezine se ruice sve vie opustie, pa je Gerd ubrzo zapazio da je
zaspala.
Tiho je ustao i iuljao se iz sobe. Ali nije poao u svoju, ve je siao i spustio se u prizemlje
kue.
Onda otvori kuhinjska vrata.
Za svjee oribanim kuhinjskim stolom sjedila je jedra okrugla ena od oko etrdeset godina.
Bila je odjevena u tamnomodru pamunu haljinu s bijelim tokicama, preko koje je svezala
iroku, bijelu pregau. Na glatko poeljanu kosu stavila je bijelu kapicu. itala je novine.
Bila je sama u kuhinji.
- Tina! - tiho je pozva Gerd.
Ona ga iznenaeno pogleda, jer je mislila, zauvi kako su se otvorila vrata, da je uao netko
od posluge.
- Boe moj, mladi gospodin! Sto se dogodilo, gospodine Gerde? - zavikne i skoi sa svog
mjesta. Gerd zatvori za sobom kuhinjska vrata. - Tina, imam veliku molbu. Tina kimne.
- Govorite, gospodine Gerde, znate i sami da bih zbog vas prola kroz vatru, ako bi to bilo
potrebno.
Gerd se nasmijei i odmahne glavom.
- Nije ba tako opasno, Tina! Ali mora mi uiniti veliku uslugu. Znam da si dobroduna i
nisam zaboravio to si znaila za mene, dok sam jo bio dijete.
- Gospodine Gerde, nitko se ba nije mnogo brinuo za vas. Nisam uzalud ve za ivota vae
majke bila u ovoj kui. Vidjela sam sve to se dogaalo i pritom mislila svoje. Boe moj, jo
me uvijek boli kad se sjetim vae pokojne majke. Bila je pravi aneo, da, aneo! Ali mi
posluga moramo utjeti, inae nas istjeraju. Znate i sami, gospodine Gerde, uvijek sam bila na

GIGA
30
vaoj strani.
Gerd joj stisne uljevitu ruku.
- Da, Tina, znam i nikada to neu zaboraviti.
Ve u ti se jednog dana oduiti za ono to si uinila za mene. Ali sad opet imam molbu.
Tina, zna da sada u kui opet boravi ubogo dijete bez majke?
- Da, ona mala uboga panjolka. Siromano malo dijete! Zapravo je nisam jo pravo ni
vidjela. Ali ona je lijepo i fino dijete - prava mala princeza. Vjerojatno e dobiti odgojiteljicu.
- Da, Tina! Ali upravo sada dolazim iz njezine sobe. Tjeio sam je. Leala je sama i uasno
plakala, kao ja onda kad je majka umrla. Nitko se ne brine za nju.
Tina sklopi ruke.
- Zar Sophie nije bila kraj nje?
- Ne, Sophie je vani u vrtu s Friedrichom i Annom. Dijete je preputeno samo sebi u svojoj
boli,
Tina! Onda sam se sjetio tebe. Znam kako divno tjei i smiruje. A pria i tako lijepe i
vesele prie. Kuharica ga pogleda duboko dirnuta.
- Toga se jo sjeate, gospodine Gerde? Gerd kimne.
- Da, Tina, sjeam se. Htio sam te zamoliti da svaku veer sjedne pola sata kraj male Nite i
tako joj olaka srce. Obeao sam joj da u sutra opet doi, pa u te odvesti k njoj da stekne
njezino povjerenje. Uskoro u zauvijek napustiti ovu kuu, pa bih htio ostaviti u kui nekoga
tko e prihvatiti s ljubavlju to dijete. Hoe li to uiniti?
Tina odluno kimne.
- Dakako, gospodine Gerde, dakako! Sophie je neozbiljna. Mislila sam da sjedi kraj male,
inae bih ve sama bila otila k njoj. Moete biti posve mirni! Odsad u se brinuti za
djevojicu - ve vama za ljubav. Uboga mala!
- Dogovoreno, Tina! Sutra u osam i pol bit e pred njezinim vratima.
- Da, gospodine Gerde! Je li se danas smirila?
- Zaspala je dok sam bio kraj nje. Laku no, Tina! I hvala ti!
- Nemate mi na emu zahvaljivati, gospodine Gerde!
Gerd je tiho izaao iz kuhinje i popeo se na kat.
Jo je jednom zastao ispred Nitinih vrata i posluao. Nita nije uo, pa je mirno krenuo u
svoju sobu. Druge veeri je Gerd priekao dok je Sophie, sobarica njegove maehe, izala iz
Nitine sobe, poto ju je spremila na spavanje. Kratko potom uao je zajedno s Tinom u sobu
djevojice.
- Spava li ve, Nita? - zapita tiho Gerd. Mala se brzo uspravila.
- Ne, dobri Gerde! ekala sam te. Kako je lijepo od tebe to si doao.
Stupio je blie njezinu krevetu.
- Nisam doao sam. Sa mnom je dobra Tina, koja te vrlo voli i koja e se uvijek brinuti za
tebe, ako ja ne budem mogao doi.
Nita ga obujmi oko vrata. - Nemoj otii, nemoj otii!
- Sada jo neu, ali kasnije moram. Prui Tini ruku. Tina je vrlo dobra.
Kuharica podigne djevojicu na ruke, ogrne je pokrivaem i poe razgovarati s njom. Ova
jednostavna, vjerna ena nala je prave rijei do Nitina srca. Djevojica se privine uz nju, a
potom dopusti da je Tina ponovno poloi u krevet.
Dok je Gerd jo boravio u kui brinuo se zajedno s Tinom vrlo brino za malu strankinju. Kad
je otputovao, Nita se ve toliko zbliila s Tinom da se pristojno i mirno pomirila s Gerdovim
odlaskom. Nitko u kui nije slutio za to potajno samaritansko djelo Gerda i Tine.
Bernhard Falkner se s mnogo dobre volje, ali malo razumijevanja za djeju duu, trudio oko
Nite. Gospoda Helena prihvaala ju je samo vanjskim znacima, tako da se dijete jo uvijek
plailo njezinih hladnih, sjajnih oiju. Ali je zato mala sirotica u Tini nala dragu tjeiteljicu,
punu suosjeanja. S njom je mogla razgovarati o Gerdu i o svojim milima. Tina je nala prave

GIGA
31
rijei za to malo, usamljeno srce, koje je udjelo za ljubavlju i nalo tu ljubav kod dobre, stare
ene.
Gerhard Falkner je napustio roditeljsku kuu. Posljednjih je dana jo vodio nekoliko
razgovora s ocem, ali oni su se ticali samo tekuih stvari. Forme radi upoznao je oca sa svojim
planovima za budunost, a otac mu je davao savjete kako da uloi novac.
Ali kad su se njih dvojica opratala, ipak su jedan drugom vre stisnuli ruke nego inae.
Toplina im obuzme srca i moda bi tog trenutka nali jedan za drugoga kakve tople rijei, da
se nije i opet umijeala gospoa Helena. Nestalo je dobra raspoloenja s obje strane. Ispustie
ruke a one padoe kao bez snage.
Od maehe i Dolfa Gerd se oprostio pristojno, ali hladno, kao od stranih ljudi.
Neopaeno se oprostio i od male Nite. Dobrim, toplim rijeima nastojao ju je ohrabriti. vrsto
ga je zagrlila, pa je osjetio njezino toplo malo tijelo, koje se privinulo uz njega.
- Zar i ti ide anelima, Gerde? - zapita ga tuno.
- Ne, Nita, putujem samo u drugi grad.
- Hoe li se vratiti?
- Ne tako brzo, mala moja! Ali Tina e ostati kraj tebe.
Nita uzdahne.
- Tina je dobra, volim je. Ali tebe volim jo vie. Gerd osjeti toplinu oko srca, zauvi te
rijei.
- I ja tebe jako, jako volim, mala Nita, i uvijek u misliti na tebe. Zao mi je to te moram
napustiti.
- Pa povedi me sa sobom. Tina moe poi s nama. Povedi me! Rado bih otila od tetke
Helene.
Gerd je pogladi po tamnim uvojcima.
- Ne mogu te povesti, uboga moja ptiice! Nemam ni sam toplog gnijezda.
vrsto je privinuo Nitu uza se, poljubio je i predao Tini, koja je bila svjedokinja tog prizora, i
tajno obrisala suze.
- Tina - ree tiho mladi - pii mi ponekad kako je Niti. Dijete mi je priraslo srcu. Dakako da
ti neu moi odgovoriti, jer bi upalo u oi kad bi u kuu dolazila moja pisma, pa bi mogla
imati samo neprilika. Ali pobrinut u se za to da tvoja pisma stignu do mene. alji ih mojoj
tetki Horst u ulicu Lessinga, a ona e mi ih dostaviti.
Tina kimne vlanih oiju.
- Uinit u to, gospodine Gerde! Toliko e mi uspjeti napisati. Uvijek u se moliti da vam
bude dobro.
- Hvala ti, dobra moja Tino! Nas dvoje emo se opet sresti. Samo da dovrim studije. A
budem li mogao neto uiniti za tebe, javi mi.
- Da, gospodine Gerde, to u upamtiti. Ali dok sam zdrava i imam svoju plau i kruh, moi
u pomoi sama sebi.
I tako je Gerd otputovao.
inilo se kao da u kui Falknerovih nije ostavio prazninu za sobom. Nitko ga nije spominjao,
nitko nije bio tuan zbog njegova odlaska. Samo je strana mala djevojica plakala svaku veer
i tuila se da su je napustili svi ljudi koje je voljela. Tina ju je uvijek iznova morala tjeiti i
uvjeravati je da e se Gerd jednoga dana vratiti. Ta nada kao da je urasla u cijeli ivot
djevojice. A kad bi naveer tiho i potajno razgovarala s Tinom, uvijek bi govorila: Kad se
dobri Gerd bude opet vratio, onda u biti radosna!
Nekoliko tjedana nakon to je Gerd otputovao u kuu Falknerovih stigla je odgojiteljica za
Nitu. Namjestila ju je gospoda Helena. Bernhard Falkner nije elio poslati djevojicu u kolu.
Njezino je obrazovanje u mnogim predmetima bilo nedovoljno, dok je u nekim stvarima bila
daleko naprednija nego je to odgovaralo njezinoj dobi. Stoga ju je trebalo poduavati kod
kue. A kako su Juanitine novane prilike to doputale, namjestili su odgajateljicu.

GIGA
32
Malo-pomalo, Juanita se navikla na nove prilike. Pokoravala bi se svemu to su traili od nje.
Ali ostala je udno tiha i povuena u sebe. Jo se uvijek plaila gospode Helene i njezinih
hladnih, sjajnih oiju. A pritom su te oi silno djelovale na nju. Poput svih slabih naravi, i njoj
se inilo kao da gubi svu svoju volju kad bi je gospoda Helena onako prodorno pogledala.
Ujaka Bernharda je vie voljela, ali on je malokad imao vremena za nju, jer je uz svoje
poslove sad jo bio i veoma zaokupljen brigom za Juanitinu imovinu.
Ako bi Nita neto poeljela, morala je priekati priliku da to uspije saopiti ujaku Bernhardu.
Dolf se dobro ponaao prema djevojici. Ubrzo je ustanovio da se njezina dobrota mogla
iskoristiti, pa se time obilno sluio.
Gospoda Helena nikad nije uspjela potisnuti odbojnost koju je osjeala prema Niti. Bila je
dosta pametna da uvidi kakvu im je prednost pruao boravak djevojice u njihovoj kui. Uz
to, kad bi se u drutvu draesne, male djevojice pojavljivala u javnosti, svi su joj se divili.
Posvuda su Nitu zvali mala panjolka, a njezin egzotian izgled izazivao bi veliku
pozornost. To se svialo gospodi Heleni. Kad bi vrijeme bilo lijepo, zahtijevala bi da je
djevojica prati na etnjama ili pri vonji koijom. A kad bi dolazili gosti, odnosila bi se
majinski njeno prema Niti.
Velike, ozbiljne oi djeteta odudarale su od atmosfere u kojoj se veselo askalo i od ljudi koji
su se udili djetetu.
Juanitina odgajateljica bila je mrava, poprilino runa ena od oko trideset godina. Bila je
rodom iz Zeneve i savjesno je obavljala svoj posao. Ponaala bi se u skladu sa zahtjevima
gospode Helene, pa je bila zadovoljna dobrim i ugodnim ivotom u kui Falkne-rovih. Nita je
bila tiho i posluno dijete, lako je uila i brzo napredovala.
Odgojiteljica nije ni pomislila da bi njezinu tienicu trebalo aliti. Nita je rasla u izobilju i
bila nasljednica milijuna. Gospoica Meta Schiipp se nikad ne bi sjetila da bi to bie, kome je
sudbina bila tako sklona, trebalo aliti.
Nije slutila ni to da bi se naveer, kad bi se ona povukla u svoju udobnu sobu s knjigom u
ruci, neka ena u bijeloj pregai i s bijelom kapicom na glavi uuljala u Nitinu sobu. Tad bi
Nita i dobra Tina provodile jedan sat u maenju i prianju.
- Draga moja Tina, evo te opet kod svoje Nite!
- aptao bi tada mili djeji glasi. Cijeloga dana Nita je ivjela od tih tajnih susreta s Tinom.
A ova je takoer toliko zavoljela djevojicu da se ve unaprijed radovala tim susretima.
udan bijae svijet koji je stvorilo to dvoje tako razliitih bia. Kuharica je posjedovala tople,
majinske osjeaje, koji su postajali to snaniji to ih je vie poklanjala, a mala se Nita
osjeala sigurnom osjeajui zatitu te dobre ene.
Tina bi priala Juaniti drage, vesele priice, govorila joj jednostavne male pjesmice i prije
svega priala joj o Gerdu kakav je bio kao malen djearac. Saputao je Tini da ga tjei i mazi,
jer je njegova majica otila anelima. Tina je, dakako, morala neprekidno priati i o velikom
Gerdu.
I tako je to dvoje srdaca povezivala vrsta veza o kojoj nitko u kui nije nita slutio. Jer ako bi
ponekad i sreli Tinu kako odlazi djevojici, ova bi rekla da je mala bila nemirna, pa je pola
pogledati to je s njom.
I tako je Juanita Trebin rasla u kui svog staratelja. Prema vani, njezinom ivotu nije nita
nedostajalo. Posjedovala je sve to je mogla poeljeti. Ali njezino srce eljno ljubavi moralo
se zadovoljiti jedino njenou stare sluavke.
Nikada Nita nije odala da je Tina potajno posjeuje svaku veer. I Gerdovo ime nije izrekla ni
pred kime, otkad joj je gospoda Helena jednom kratko rekla:
- Ne spominji to ime, Nita! Gerd vie ne spada ovamo.
Tim je vie Nita mislila na Gerda. Njezino mlado srce sauvalo je lijepu uspomenu na nj, pa
se pretvorio za nju u idealan lik. Nikada ne bi zaspala a da se prije toga ne bi prisjetila kako je
on one prve veeri doao k njoj i tjeio je. Uvijek bi ponovno ula njegov topao meki glas,

GIGA
33
kako odzvanja u njezinim uima. Osjeala je i snaan stisak njegove ruke.































GIGA
34
VI
Prolo je deset godina. Juanita Trebin bijae sada lijepa djevojka, iju je pojavu jo uvijek
okruivala neka udna, strana dra.
Gospoa Helena je sa zadovoljstvom promatrala kako se njezina tienica razvija. Bavila se
planovima o budunosti u kojima je Juanita igrala veliku ulogu, jer je imetak mlade djevojke
trebalo po mogunosti sauvati za kuu Falkner.
Gospoda Helena je imala veliku mo nad Juanitom, iako je ova jo uvijek osjeala prema njoj
vie strah i odbojnost negoli ljubav. I tako je ta mudra ena uinila sve kako bi Juaniti omilila
Dolfa.
Dolf Falkner se u meuvremenu razvio u vrlo zgodnog i otmjenog mladia. Vie je godina
radio kao volonter u nekoj velikoj, inozemnoj firmi - ili bolje reeno, nije radio. Na oev
raun poduzeo je velika putovanja toboe u svrhu naobrazbe. Tako je govorio ocu. Ali njemu
je bila vanija zabava od uenja. Svoju vojnu obvezu obavio je u najotmjenijoj i najskupljoj
pukovniji.
A sada je njegov otac odluno traio da se vrati i pone raditi u tvornici, da tako primijeni
svoje znanje. Te rijei u oevu pismu neugodno su se dojmile Dolfa. Bio je svjestan toga da je
prokleto malo nauio, osim da troi oev novac, uraunavajui u to i ono to mu je majka
potajno slala.
Neto manje neugodno bijae mu ono to mu je pisala majka.
Dragi Dolfe, mora se vratiti kui prije nego to Juanitu uvedem u drutvo. Ne mogu to dulje
odgaati. Jer kad se to jednom dogodi, imat e bezbroj oboavatelja koji e je prositi radi
njezina milijunskog imetka. Tad ti nee biti tako lako osvojiti je. Mora to uiniti prije negoli
sretne nekog mladia. Na se plan mora ostvariti i krajnje je vrijeme za tvoj povratak kui.
Dakako, Niti se mora pokazati sa svoje najbolje strane. Mislim da je poprilino romantina.
Nee ti biti teko osvojiti potpuno nedirnuto djevojako srce, jer ti izgleda tako sjajno. Samo,
molim te, budi oprezan! Nemoj nita odati o tvojim realistinim nazorima na svijet. Mora se
okruiti romantinim ugoajem. Ve sam neto poduzela u tom pogledu. Kad jednom postane
tvojom enom, urazumit e se. Dotle se mora svladati. Budi pametan i sjeti se da e s njom
dobiti i njezine milijune, koji e ti omoguiti divan ivot. Njezin je imetak, brigom tvog oca, a i
stoga to je posljednjih deset godina troila samo vrlo malo, narastao s kamatama na tri
milijuna. Isplati se stoga da uloi sve svoje snage i osigura za sebe taj novac.
Ne zaboravi da nitko ne smije saznati za to. Ni otac ne smije znati za na plan. On mora,
poput Nite, biti uvjeren u to da je prosi samo iz ljubavi. Sto se tie brige o Niti, njegovi su
nazori udni. Zavolio ju je i eli samo njezinu sreu. Sad zna sve. Ali ti si moj mili, pametni
Dolf, pa e biti razuman.
Tako je gospoda Helena pisala svom ljubljenom sinu.
I sada su oekivali da se Dolf vrati kui.
Juanitina odgajateljica, gospoica Meta Schiipp, otila je prije godinu dana. Gospoa Helena
je sve te godine nastojala utjecati na Nitu. Plan da je uini svojom snahom rodio se ve prije
mnogo godina.
Nije mogla skriti pred sobom da je Dolf vodio vrlo veseo ivot i da ba nije bio marljiv.
Mladi nije glumio pred svojom majkom, kao to je to morao pred strogim ocem. Gospoda
Helena je svom sinu doputala sve, osjeajui neizmjernu slabost prema njemu. Ta ona sama
savjetovala mu je neka se nauiva u mladosti. Ona je takoer samo u uivanju pronalazila
sreu, pa je sada i udnja za uivanjem postala jedini cilj njezina sina. eljela mu je osigurati
bogatu nasljednicu, tako da bi u neogranienom uivanju mogao pronai svoju sreu.
Dolf je bio siguran da e uspjeti kod Juanite. Bio je vrsto uvjeren da su ga ene smatrale
neodoljivim. Dosad je osvojio svaku enu koju je htio. Dosta je esto iskuavao svoju mo.
Kao to je neko njegova majka svojom oaravajuom ljepotom zadobivala sve mukarce,
tako su sada enska srca izgarala pred njim.

GIGA
35
Nitko zapravo nije umio rei u emu je bio njegov ar. Mnoge njegove rtve, kad bi se
probudile iz svoje opojnosti i vidjele ga jasnim pogledom, spoznale su da je bezosjeajan i
grub. Ali onda je ve bilo prekasno. Tajni ponos zatvarao bi usne, koje bi ga mogle odati i
optuiti.
Dolf Falkner je bez grinje savjesti prelazio preko slomljenih srdaca, uivajui u novim
pobjedama.
I taj je ovjek, po majinoj elji, trebao postati Ju-anitin mu.
Dolf je, kratko prije svog povratka, odgovorio majci na pismo:
Ne brini, nee mi biti teko osvojiti malu Nitu. Pie mi da je postala ljepotica, pa mi nee
biti teko udvarati joj. To je dakako ugodnije nego da moram osvojiti strailo za ptice. Ali
Nita bi i takva mogla biti, kad ima milijune. Budi, dakle, bez brige, i hvala ti na tvojim
uputama. Romantine naravi lake je osvojiti od trijeznih.
Bernhard Falkner nije slutio o emu su se dopisivali njegova ena i sin. Jo je uvijek ljubio
enu kao i neko, pa je vidio u njoj savreno bie. Za Dolfa je vjerovao da je otvoren, poten
mladi, koji je u neobuzdanoj mladosti troio odvie novaca, ali e se smiriti kad se jednom
vrati kui. Otrijeznit e se i razviti u sposobna i marljiva trgovca. Nije slutio da njegova ena i
sin tako malo odgovaraju slici koju je stvorio o njima. Ljubav ga je uinila slijepim.
Gerd je redovito pisao ocu kratke izvjetaje o tome kako ivi. I tako je Bernhard Falkner znao
da je njegov stariji sin diplomirao, da je doktorirao summa cum la-ude, a onda, kako je ve
prije namjeravao, krenuo na veliko putovanje po dalekim, stranim zemljama.
U znanstvenim krugovima ve su zapazili doktora Falknera. Veliku je pozornost izazvala
njegova knjiga, objavljena u izdavakom poduzeu Alberta Horsta, o putovanjima i
istraivanjima u dosad neotkrivenim krajevima. Dragocjena nauna otkria i sjajan stil
uvelike su pridonijeli znaenju toga djela. Knjiga se prodavala izvanredno i medu obinim
itateljima.
Ovog je trenutka doktor Falkner krenuo s ekspedicijom na Juni pol. U svim asopisima
objavljivali su se veliki lanci o njegovu djelu i zanimljivoj linosti. Dok su gospoda Helena i
Dolf itali te lanke, potajno se ljutei, i ne spominjui ih nikada, Bernhard Falkner bi ih
potajno itao u svom uredu. U njegovim se grudima budio ponos pomijean s nekim
osjeajem patnje. inilo mu se kao da ga se Gerd odrekao i da mu vie ne pripada.
Nitko u Falknerovoj kui nije itao lanke o doktoru Gerhardu Falkneru s toliko oduevljenja
kao Juanita Trebin. itala ih je i Tini, koja je jo uvijek boravila u kui i potajno dolazila Niti
na razgovor. Tinine su oi ponosno sjale, a Nita joj je morala objanjavati ono to nije
razumjela. Nitina sjeanja na Gerda su kroz te godine pomalo izblijedjela, ali on je za nju
ostao idealan ovjek, neto nestvarno. S njim je povezivala sve lijepo i dobro, pa ga je
zamiljala poput nekog nevidljivog anela uvara.
Mislila je da ju je ve odavno zaboravio, i da ga vie nikada nee sresti. Tim vie to je od
Tine saznala za njegove odnose prema maehi. Tina joj je, dakako, pre-utjela kakva se drama
nekad odigrala u ovoj kui. Nije eljela time opteretiti mladu djevojku. Preutjela je Niti i to
da je povremeno Gerdu pisala o njoj, pa tako ova nije znala da se Gerd Falkner jo i sada
brinuo za nju.
Dolf se vratio kui jednog toplog, vedrog svibanjskog dana.
Juanita je sjedila u stranjem dijelu vrta pod prediv-nom lipom. Ovdje je stajalo nekoliko
stolica i mali, okrugli stol. Ovo mirno mjestance Juanita je najvie voljela.
Proboravila je ovdje mnoge sate u sanjarenju ili pak u itanju neke dobre knjige. Voljela je
osamu, pa bi se povlaila ovamo, kad bi gospoda Helena primala drutvo, s kojim nije imala
nita zajednikog.
I danas je boravila ovdje. Draesno se naslonila na naslon stolice, odjevena u bijelu haljinu od
lagane tkanine koja se privijala uz njezine uske bokove. Bogata, tamna kosa s razdjeljkom
bijae na potiljku spletena u teke pletenice udna, plavocrnog sjaja, kao kod oksidiranog

GIGA
36
elika. Boja njezine koe bijae divna, a odavala je junjakinju. Crte lica joj bijahu fine a
crvene usne stapale su se s draesnim ovalom obraza.
Najljepe na tom draesnom biu bijahu predivne, ogromne oi. Gledale su u isto vrijeme
njeno i vatreno, a ponekad zamiljeno i eznutljivo. U njima je leao neki udan izraz, neki
izgubljeni strah i bolno razmiljanje, koji su tom mladom licu davali crtu lagane sjete.
Nakon nekog vremena odloila je knjigu duboko uzdahnuvi, a potom naslonila glavu na
naslon stolice i sklopila oi.
Pobjegla je iz kue, jer nije eljela smetati prigodom prvog susreta Dolfa s roditeljima. Nisu
ga vidjeli ve tri godine, a i prije ga nije bilo dulje vremena. Prisjeala ga se kao zgodna
mladia, koji joj je prilikom posljednjeg boravka u roditeljskoj kui ukazivao mnogo panje.
To je djelovalo na njezino srce iparice. Napeto je iekivala kakav e dojam sada ostaviti na
nju.
Tetka Helena joj je priala mnogo dobra i lijepa o njemu. Dolf je morao biti plemenit ovjek,
pa se radovala to e sada ostati kod kue. Tako e uz nju u kui boraviti jo netko od mladih.
Rijetko je sretala mlade ljude, a nije imala ni prijateljicu. Te zime su je trebali uvesti u
drutvo, kako joj je rekla tetka Helena. Nije eznula za velikim drutvom, ali je ipak mislila
da bi bilo lijepo kad bi netko mladi boravio u kui. A Dolf e sigurno moi priati mnogo toga
zanimljiva.
Tetka Helena je Dolfa veoma voljela. Bila je inae tako hladna. Ali Dolf je vjerojatno zasluio
njenu ljubav. Sigurno je divno imati majku, kao to je taj dobri i pametni Dolf ima.
Juanita bolno uzdahne. I opet se jednom osjeala tako sama i naputena da bi najradije bila
zaplakala. U kui su vjerojatno roditelji grlili sina koji se vratio kui. Nitko nije pitao za nju.
Nije posjedovala nikoga tko bi joj pripadao. Njezino mlado srce boleivo je eznulo za
ljubavlju, za srcem koje bi pripadalo samo njoj, njoj samoj.
Nije znala kako dugo je sjedila tako pod toplim zrakama sunca. Cijelo njezino bie bilo je
puno enje za ljubavlju. I u tom trenutku sudbina je pred nju dovela ovjeka koji je doao s
namjerom da osvoji svim silama njezino srce. Naao ju je pripremnu kao nikada inae, pa mu
je pobjeda bila osigurana. Trebao je samo pruiti ruke, jer je bila zrela da padne u njegov
zagrljaj. Koraci to su se pribliavali trgnuli su Juanitu iz sanjarenja. Meko i njeno zazvuio
je glas koji ju je nazvao po imenu:
- Nita, draga Nita!
Djevojka se trgnula.
Pred njom je stajao Dolf Falkner. Bio je otmjeno odjeven i ostavljao sjajan dojam. Njegovo
lijepo lice moglo je posluiti kao model za Adonisa, jednako kao i njegovo vitko tijelo.
Njegov otmjeno potkresan bri bijae neto tamniji od plave kose. A Dolfove oi, te
oaravajue oi, promatrale su njeno Juanitu.
Djevojka poskoi i pogleda ga sva oarana. Kao da nije mogao drugaije, Dolf joj pride i
uhvati je za obje ruke. Stisne na usne sad jednu, a sad drugu, s toplom njenou.
- Ni ta, kako si lijepa! - zaviknuo je, ovladan divljenjem.
Nije se morao ni mnogo truditi da njegove rijei zvue strastveno, jer mu je Nitina ljepota
zapalila osjeaje.
Nita je zadrhtala i zastala kao ukoena pred njim. U njezinu mladom srcu rodi se neto poput
predivna strana.
- Dolfe, to si ti! Jedva bih te prepoznala - procijedi brzo. Dolf zapazi da je zadrhtala i da joj
se krv popela u obraze, pa njegove oi pobjedonosno zasjae. Stisnuo joj je ruke na svoje
grudi i zaronio svoj pogled u njezin. Jo je jednom apnuo, kao da ga je obuzelo neizmjerno
oduevljenje:
- Kako si lijepa, Nita! Prelijepa!
Krv joj navre u glavu. Nikada jo nije ula takvo laskanje iz usta nekog mukarca.
Prvi put doprijee strastvene rijei do njenih uiju. Obuzme je neopisiv osjeaj. Kao da je

GIGA
37
neto klicalo i pjevalo oko nje. Osjeala se kao da plovi na ruiastim oblacima. Njezino
mlado srce ostalo je bez zatite pred tim opijajuim glasom.
Nije uspjela progovoriti niti jednu jedinu rije.
inilo joj se kao da se nebo otvorilo pred njom.
- Zar mi nee poeljeti dobrodolicu, slatka Nita? - laskao joj je ljubei joj ruke. - Nisam
mogao izdrati od enje za svojom sestricom. Majka je rekla da u te ovdje nai. Traio sam
slatku malu djevojicu u kratkoj haljinici s pletenicama, a naao se pred predivnom
djevojkom. Nita, osjea li kako mi srce lupa? Oarala si me. Tako si slatka i divna. Reci mi
jednu dobru rije. Jednu jedinu! Ne zna kakvi me osjeaji obuzimaju kad te gledam takvu
pred sobom.
Nita nije znala to bi od silnog uzbuenja. Te su rijei djelovale na nju poput slatka otrova.
Dolf je bio iskusan u osvajanju djevojakih srdaca. Mala, neiskusna Juanita podlegla je prvog
trenutka njegovim arima.
Vjerovala je Dolfovim rijeima, ne slutei da ne osjea za nju nita vie do li elje za
njezinom nedirnutom mladou i ljepotom. To to je ve i prije esto osjeao prema drugim
nedirnutim cvjetovima, koje je mnogo puta nesavjesno ubrao na svom ivotnom putu, kako bi
se okitio njima i potom ih opet odbacio.
Juanita je odahnuvi napokon rekla:
- Dobro doao kui, dragi Dolfe!
- Hvala ti, slatka Nito! Raduje li se to sam se vratio kui?
Nita kimne i nasmijei se zamiljeno. Bilo je pravo udo to se netko s toliko ljubavi brinuo
za nju.
- Da, radujem se! - odgovori toplo. Dolf joj ponovno poljubi ruke, koje nije isputao.
- Nita, kad bi samo znala kako sam se osjeao kad sam te ugledao pred sobom tako lijepu.
Kad sam otiao bila si mi draga, mala sestra. Takvu sam te zadrao u sjeanju. Ali sada, kad
sam te ugledao, shvatio sam da znai za mene mnogo vie. To me saznanje oinu-lo poput
munje. Ne mogu misliti mirno na tebe. Ne mogu te gledati kao brat.
Tako je aptao, toboe obuzet snanim osjeajima, pa ju je privlaio sve blie sebi, sve dok
nije poivala na njegovu srcu.
Poput zarobljene ptiice Nita je poivala u njegovu zagrljaju, ne mogavi odvojiti svoj pogled
od njegova.
Dolf nije dopustio Juaniti da se osvijesti i oslobodi te slatke opinjenosti. Jedva da se trebao
pretvarati kad joj je poeo aptati tople i slatke ljubavne rijei.
Nita se osjeala kao zaarana. Nije bila svjesna to se s njom dogaa, pa mu je dopustila da je
obaspe toplim poljupcima. ak mu ih je njeno uzvraala.
Neopisivo blaenstvo ispuni joj srce. Ljubila je i bila ljubljena! To je saznanje bilo za nju
najvanije. Dolf ju je privukao kraj sebe na klupu i poeo je obasipavati njenostima. I s tim
njenostima isprosio je od nje doputenje da smije ubrzo obznaniti njihove zaruke.
- Jo samo nekoliko dana, slatka moja Nita! Ne elim da i drugi odmah saznaju za nau sreu.
Bit e tako divno to emo samo nas dvoje znati da se ljubimo. Veeras emo se oboje iskrasti
u vrt. Tamo emo uivati i biti sretni, moja Nita! Zagrlit u te tako kao sada, a moje e srce
kucati uz tvoje. Svijet e oko nas potonuti. Hoe li doi, mila moja?
Nita kimne i prista na sve. Usne su joj gorjele pod njegovim poljupcima, i kao opijena leala
je u njegovu zagrljaju.
Dolf je imao razloge to nije odmah elio obznaniti svoje zaruke s Nitom. Plaio se da mu
otac nee pristati na tako nagle zaruke. Morao ga je prvo uvjeriti da iskreno ljubi Nitu. Da
bude siguran u svoj uspjeh, trebat e mu neto malo vremena. Majci moe odmah neto odati.
Ali sa starim gospodinom i njegovim nazorima na svijet trebalo je biti na oprezu. I tako je
sada za Nitu i Dolfa nastupilo vrijeme slatke tajanstvenosti. Mladoj djevojci je to posve
oduzelo mogunost razumna suenja. Vidjela je u Dolfu savrena mladia, puna ljubavi

GIGA
38
prema njoj. Pustila je bez sustezanja da osvoji njeno mlado srce, pa je bila sretna to je nala
ovjeka ije srce joj pripada snanom, pravom ljubavlju, i kojemu predstavlja sve.
etrnaest dana kasnije stupie pred Bernharda Fal-knera i zamolie ga za blagoslov i pristanak
da se povezu za cijeli ivot. Stari se gospodin vrlo radovao toj vezi. Dolf ga je znao uvjeriti da
iskreno ljubi Nitu, a Niti je srea sjala iz oiju.
Bernhard Falkner je prigovorio jedino okolnosti to su zarunici jo premladi. Gospoa
Helena ga je uspjela uvjeriti kako to nije loe. Uspjelo joj je i iznuditi njegovo odobrenje da se
svadba odri ve za nekoliko mjeseci.
Juanita se rado pokorila Dolfovoj elji da se vjenaju to prije. U toj je molbi vidjela samo
novi dokaz njegove velike ljubavi.
Dolf i njegova majka i ne bi bili toliko pourivali vjenanje, da Dolf nije samom sebi govorio
kako e biti bolje Juanitu vrsto privezati uza se, dok je jo bila zaljubljena i dok jo on moe
uvjerljivo izigravati njena zarunika. Gospoda Helena je poznavala svog sina, pa se plaila
da bi on mogao odati svoje pravo bie prije nego se zauvijek povee s Nitom, pa je i sama
pourivala vjenanje.
I tako odredie datum vjenanja.
Bilo je dobro to se u blizini gradske ume prodavala draesna mala vila. Bernhard Falkner ju
je kupio za mladi par i dao je otmjeno i udobno urediti. Gospoda Helena se pobrinula za
opremu mlade zarunice. Kako pritom nije trebala tedjeti, za nju je taj posao predstavljao
veliko zadovoljstvo.
Nisu dali Juaniti vremena za razmiljanje. Sve ju je to zadesilo poput oluje i nitko to mlado
stvorenje nije upozorio da ne bi trebalo toliko uriti.
Samo dva oka u Falknerovoj kui promatrala su sve to zabrinuto i prestraeno. Bijahu to oi
vjerne Tipe, koje su uznemireno poivale na sretnom licu svoje ljubimice. Ali Tina se nije
usudila govoriti i rei ono to joj je lealo na srcu. A Nita je sada imala tako malo vremena za
vjernu prijateljicu svog tunog djetinjstva!
I tako je svanuo Juanitin vjenani dan, a da nije imala ni trenutka vremena za mirno
razmiljanje.















GIGA
39
VII
Gospoda Helena je pripremila sjajnu svadbu za sina i Nitu. Sklona rasipanju, nala je veliko
zadovoljstvo u tome da moe troiti iz puna depa. Ponaala se kao da ima pravo raspolagati
Nitinim imetkom.
Bernhardov osjeaj pravednosti suprotstavljao se otro tom ponaanju njegove ene. Nastojao
ju je obuzdati traei da svadba odgovara njegovim, a ne Nitinim prilikama.
Helena je ipak provela svoju volju. Dolf je meutim doivio vrlo neugodno iznenaenje kad
je na dan svog vjenanja, prije odlaska u crkvu, razgovarao s ocem o Nitinim financijskim
prilikama. Dolf je vjerovao da e mu odmah isplatiti cijeli njezin imetak, i da e njime moi
upravljati po svojoj volji. Umjesto toga, saopio mu je otac to je Justus Trebin oporuno
odredio za sluaj udaje svoje keri.
- Upravljanje imetkom ostaje, dakle, zasad u mojim rukama. Do Nitina dvadeset i prvog
roendana moe se njime samo koristiti. Isplaivat u vam kamate, koje su vrlo visoke
zahvaljujui velikoj Nitinoj glavnici. Ipak oekujem od tebe da prione na posao i ispunjava
svoje dunosti i tako mi dokae, do trenutka kad Nita postane punoljetna, da si kao njezin
mu dovoljno vrijedan i pouzdan za upravljanje njezinim imetkom. U protivnom sluaju,
odreena je podjela imetka. U tom sluaju ne bi mogao ni dotaknuti Ni tin novac. Dobivao bi
samo kamate. Govorim to stoga, sine moj, jer mi savjest nalae da ba kod svog sina budem
osobito paljiv kad budem u trenutku Nitine punoljetnosti morao odluiti za ili protiv tebe.
Nadam se kako u se moi dobrom savjeu odluiti za tebe, pa te stoga molim da se ponaa
ozbiljno i odgovorno. Imat e dovoljno slobodna vremena da iskoristi svoju mladost. Sto se
tie tvog vjenanja, odobrit u ti jo jednom dva mjeseca dopusta za putovanje. Ali onda
zahtijevam da nastupi posao u mom poduzeu i redovito ga obavlja. Samo u radu sposoban
mukarac moe pronai pravo zadovoljstvo.
I tako je Bernhard Falkner govorio sinu Dolfu ozbiljno, toplim glasom.
Dolfa kao da je pogodio grom. To je bilo tako neoekivano za njega pa je ostao bez rijei.
Posve je drugaije zamiljao svoj ivot nego to ga je opisao otac. Zato je zaprosio
milijunaicu, ako njezin novac nee pripadati njemu? Ve je zamiljao kako e u slatkom
neradu provoditi svoje dane, ivei poput kneza. Svake godine nekoliko tjedana u Parizu,
potom u Nici, zimi u St. Moritzu, a izmeu toga mnogi lijepi doivljaji. A sve to, dakako, u
stilu milijunaa. Htio je pokazati svijetu kako e otmjeno rasipati novac. U lijepoj maloj vili
ponekad e odsjesti, ali uvijek samo na kratko vrijeme da se stari gospodin ne bi sjetio gurnuti
nos u njegove novane poslove. Velikoduno je Dolf ve pozivao i majku da ponekad uz
njega upozna veliki svijet. Starog gospodina se pritom nije sjetio, jer se taj svojim
starinskim nazorima nije uklapao u ivot pun uivanja.
Na Juanitu Dolf nije ni mislio stvarajui planove za svoj budui ivot. Ta slatka mala
ovica e, dakako, pristati na sve to e on zahtijevati.
Tako je Dolf sebi to zamiljao. A sad je stari gospodin govorio takve gluposti. Zato nije ve
prije spomenuo te glupe odredbe u oporuci? Pa to je uasno. Da je htio sjediti u uredu i raditi,
nije se trebao odrei svoje slobode i vjenati se. Sad e morati bar tri godine izigravati uzorna
mladia i davati paljivim oevim oima dokaze svoje vrijednosti i sposobnosti. Jer tek tako
je mogao stei pravo na milijune za koje je vjerovao da su mu ve sigurno u depu.
Dolfu je to predstavljalo gorko razoaranje, i samo je tekom mukom uspio pred ocem ostati
miran, da ovaj ne bi ve danas naslutio kakav mu je sin.
Nakon tog razgovora Dolf je potraio majku i u njezinu prisustvu iskalio svoj bijes zbog
glupog starog gospodina koji niti ne sluti to je pravi ivot, pa e ga sigurno podlo muiti
svojim osjeajem dunosti za obavljanjem prakse.
I gospoa Helena bila je razoarana. Ni ona nije znala za tu odredbu oporuke. Poe preklinjati
Dolfa neka tih nekoliko godina bude razuman. Kasnije e moi initi togod hoe. Morao se
sjetiti i toga da je Nitin imetak donosio visoke kamate, pa je ipak sklopio vrlo povoljan brak.

GIGA
40
Dolf isprva nije sluao umirujue majine rijei i nije se ba ljubazno ponaao ni prema njoj.
Njegova unutranja grubost probila je tanku koru odgoja, pa je gospoda Helena proivjela
neugodne trenutke.
Napokon se Dolf ipak morao pomiriti s neizbjenim. Tjeio se milju da e mu i tako uspjeti
lagodno ivjeti. Pred starim gospodinom morao je jo nekoliko godina glumiti, ali kako vie
nije stanovao kod kue, mogao je i to nekako urediti. Novac je i tako bio poprilian, a pomou
njega se sve moglo izvesti. I tako je Dolf pomalo umiren dva sata kasnije krenuo s Ni tom
pred oltar.
Nita bijae draesna zarunica, a Dolf ju je nadopunjavao svojom otmjenom i lijepom
pojavom.
- Kako lijep par!
- Kako sretno djeluje zarunica! Kako je draesna!
Tako su aptali promatrai na vratima crkve.
Uope se prigodom tog vjenanja moglo vidjeti mnogo ljepote i sjaja. Bezbroj kola dovezlo se
pred ulaz u crkvu, a iz njih su izlazili manje-vie lijepi i otmjeni ljudi.
Gospoda Helena je jo uvijek bila prekrasna. Kao da su godine za nju stale. Proteklih deset
godina nije mnogo izmijenilo njezinu vanjtinu. Postala je neto jaa, a njezina koa boje
bisera, usprkos najpaljivijoj njezi, pokazivala je neto manje svjeine i njenosti. Da joj
ovjek paljivo pogleda lice, vidio bi oko oiju mnoge sitne borie. Ali iz daljine i kod
umjetnog svjetla jo je uvijek djelovala sjajno.
Odjenula je skupocjenu haljinu od svijetlosiva svilena sifona, preko bijele svile, ukraene
skupocjenom ipkom. Ta njena siva boja odgovarala je izvanredno njezinoj crvenkastoj kosi
ukraenoj dijademom od briljanata.
Bernhard Falkner nije izgledao tako dobro kraj svoje ene. Zapaalo se da mu je bilo blizu
ezdeset godina, iako je jo uvijek bio snaan ovjek.
Nita je kao u snu krenula kraj Dolfa do oltara.
Nije mnogo vidjela ni ula od ljudi koji su je okruivali. Sva blaena, osjeala je kako Dolf
stie njezinu ruku uz sebe. Njezina ista, mlada dua bila je ispunjena velianstvenou tog
trenutka. Obuzeta dubokom sreom, bila je svjesna da se sada povezuje najvrom i
najsvetijom ljudskom vezom.
Da je mogla baciti pogled u srce svog mladog mua, zadrhtala bi i od straha i uasa pobjegla
od njega tako daleko dokle bi je noge odnijele. Njezino isto srce nije slutilo kakve niske
misli i elje ispunjavaju njegovu duu. Vjerovala je u njega i vidjela ga onakva kakvog ga je
eljela vidjeti.
Kad su nakon vjenanja zapoela estitanja, Dolf ih je primao s pobjedonosnim smijekom,
dok je Nita gledala sva razdragana pred sebe. Nije bila navikla nai se u sreditu velikog
drutva, jer je gospoda Helena nije mnogo vodila medu ljude.
Dakako, gosti su se potiho smijali tome kako je Falknerovima uspjelo uhvatiti tu zlatnu ribicu.
Mnogi bi se rado nali na Dolfovu mjestu, ne samo stoga to je zarunica bila milijunaica,
ve zato to je bila draesna i mila.
Neki prijatelj nije mogao suspregnuti pitanje zato doktor Gerhard Falkner ne prisustvuje
bratovu vjenanju. Nije mogao propustiti priliku da obitelj Falkner ne pogodi u osjetljivu
toku. Ali je na to pitanje dobio brzi odgovor:
- Zar ne znate da se Gerd nalazi na Junom polu?
Ta obavijest je morala dostajati. Vjenanje je proteklo sjajno, kako je to gospoda Helena
eljela.
Mladi par otputovao je kasno poslijepodne. Svadbeno putovanje vodilo ih je ravno u
francuska morska kupalita koja je Dolf elio upoznati. Kasnije su namjeravali boraviti u
Parizu, a naposljetku u Nici. Krajem listopada trebali su se vratiti kui u svoju lijepu i
otmjenu vilu.

GIGA
41
Ni ta je zamolila svekrvu da joj prepusti Tinu. Ova je trebala preseliti s njom u njezin novi
dom. Nita nije mogla zamisliti da bi se rastala od vjerne, stare sluavke.
Gospodu Helenu je ta molba pomalo iznenadila. Nije znala to je Tina predstavljala mladoj
djevojci.
Tina se nije iznenadila kad ju je gospoda Helena pozvala i saopila joj Nitinu elju. Nita ju je
ve pripremila na to.
- Meni je svejedno hou li kuhati ovdje ili za mladu gospodu - odgovorila je mirno.
I tako su odluili da se Tina preseli s mladim parom u vilu, iako je Dolf elio francuskog
kuhara.
- Uzmi francuskog kuhara, ako to eli, ali ja sam navikla na Tinino kuhanje, a kako je tvoja
majka bila tako dobra da mi je ustupi, kuhat e ubudue za mene - nasmijeila se Nita.
A kad je onda neko vrijeme ostala nasamu s Tinom i potajno se prije putovanja oprostila od
nje, rekla je srdano:
- Zar ne, stara moja, nas dvije emo ostati zajedno. Nee ostaviti svoju Nitu ni sada kad je
sretna. Moram imati nekoga kome u moi priati o svojoj srei, kad Dolf bude u tvornici. Ali
imat e mnogo manje posla, nee se vie toliko muiti. Uzet e mladu pomonicu za
kuhinju, a ti e sve samo nadzirati. Kad se jednom vratim, tebi e biti dobro, stara moja!
Ostat e zauvijek kraj mene.
Tina je uasno plakala.
- Boe moj, moja Nita! Sad vam vjerojatno moram govoriti milostiva gospoda? Tako sam
se plaila da vas vie neu svakog dana vidjeti.
Nita je strese za ramena.
- Ostavit u te ovdje ne bude li mi govorila ti, kao i prije. Kad drugi budu prisutni, zovi
me kako hoe, ali ne i kad smo same. Nitko ne treba znati da si moja draga, mila stara. Kad
smo same, ne misli na to! Prikratila bi me za neto dobro i lijepo.
- Dobro, neka bude kako hoe. Neka te Bog blagoslovi i uva! Toliko se plaim zbog tebe -
odvrati Tina i duboko uzdahne.
Nita se veselo nasmijala.
- Sada to vie nije potrebno. Vrlo sam sretna! Onda je Nita srdano zagrlila i poljubila Tinu i
otrala rekavi joj: Do vienja! Tina je zabrinuto gledala za njom.
- Boe moj, pomozi joj da ne bude nesretna! Tako se plaim da e joj ubudue biti jo
potrebniji
netko tko e je zatititi. Na gospodin Dolf tako je lakomislen i nije dobar ovjek. Oenio se
njome ionako samo radi novca. Ne ljubi nikoga osim sebe i svoje majke. Samo da sve bude u
redu!
Tako je razmiljala Tina, a srce joj je bilo puno straha i brige, kao to je to bilo ve od
trenutka kad je ula da su se Nita i Dolf zaruili.









GIGA
42
VIII
Juanita je ve dulje od godinu dana ivjela u veoma lijepoj vili kraj ume. Jednog oblanog
jutra u prosincu stajala je kraj prozora blagovaonice namjetene bijelim pokustvom.
Promatrala je kroz arene zavjese vrt prekriven snijegom. Okruivao je kuu sa svih strana.
Juanita je oekivala mua.
Njemu je uvijek bilo potrebno dvostruko vie vremena nego li njoj da se uredi. Juanita nije
mogla shvatiti kako mukarac moe biti tako tat. Oh - mnogo toga nije mogla razumjeti!
Njezine su oi bez sjaja gledale u snijeg koji je padao.
Sto je sve morala spoznati za to kratko vrijeme svog braka! Koliki su se ideali slomili bez
milosti i kako se malo onoga to je oekivala doista ostvarilo.
Kako je siv i hladan bio ivot koji je ivjela.
Mnogo hladniji i mraniji od onog prijanjeg, za koji je nekad mislila da nije sretan.
Polagano, dio po dio, Dolf je skidao sa sebe masku dobrote i plemenitosti, koje mu je
pripisalo njezino srce i o kojima joj je njegova majka priala toliko dirljivih pria. Nije
smatrao potrebnim da se pretvara pred njom. Prvo ju je pokuao pridobiti za svoje nazore na
ivot, smijao se njezinim romantinim idejama i pokazao joj ivot u svoj njegovoj najgrubljoj
realnosti. Kad je s gnuanjem odbila njegove pouke o ivotu i stala mu govoriti o dunostima,
poeo joj se rugati i smijati.
Kakvo je uasno gorko razoaranje onda doivjela!
A tad mu je dosadila. Potraio je prijatelje izvan kue, pronaao lakomislene momke, pa se
jedva i trudio da skrije svoje najnie instinkte.
Sto je preostalo od ovjeka kome je prije jedva godinu i po poklonila svoje mlado, isto srce?
Juanita je zadrhtala.
Nitko nije saznao to se u njezinu srcu dogaalo pri toj Dolfovoj preobrazbi. Bila je navikla
pokapati u sebi svoje osjeaje i misli. Nijemo je nadvladala uas svog ranjenog srca, kad je
uvidjela kome je poklonila ivot.
Priinjala se samoj sebi obeaena i poniena zbog veze s tim ovjekom. Duu joj je
ispunjavao gorui stid i teak oaj. Prestraeno se ogledavala traei izlaz iz tog kaveza u koji
je zatvorila samu sebe.
Ali je i odvie potivala zakletvu datu pred oltarom a da bi se sjetila jednog izlaza - rastave,
iako joj je Dolf dao ve esto razloge za to.
Bila je navikla da sama sa sobom raiava svoje probleme, pa je uskoro morala priznati
kako je svoju ljubav poklonila privienju. Nikada ne bi mogla ljubiti takvog ovjeka kakvim
se Dolf sada prikazivao pred njom. Spoznavi kakav je on doista, shvatila je i to da ga ne
ljubi. Ljubila je samo sliku koju je stvorila o njemu, ali ne njega kao ovjeka kakav je doista
bio - grub, podao i lien svih plemenitih osjeaja.
Sada je znala kako je uasno pogrijeila kad je prihvatila njegovu ruku koju joj je ponudio
lanim laskanjem. Znala je da mu je bilo jedino do njezina imetka.
Iza nje bijahu dani puni oajanja. Krila je ruke pitajui se kako to da na cijelom svijetu nije
postojao ovjek koji bi joj bio otvorio oi i posavjetovao je u njezinu neiskustvu, prije nego je
oteturala u ponor, kojeg u silini svojih osjeaja nije vidjela pred sobom.
Ali ne, ona bijae sama i naputena - kao i uvijek.
To je i sada opet osjeala, promatrajui snijeg koji je lagano padao. Poloi lice na ruke kojima
je obuhvatila kvaku na prozoru. Tunim crnim oima promatrala je pred sobom zamrlu
prirodu. Snijeg ju je pokrivao mrtvakom ponjavom. Kad bi se barem i ona mogla smiriti pod
bijelim pokrivaem.
Trgnula se iz tunih misli. Vrata se otvorie i u sobu ude Dolf, odjeven u otmjeni, svilom
postavljeni kuni kaput. Njegova je pojava od glave do pete odavala koliko joj panje
posveuje. Njegov sluga, koga je namjestio, svakoga se dana satima bavio time. Dolf je bio
vie zabrinut za svoju ljepotu od bilo koje ljepotice.

GIGA
43
Ipak su se na njegovu licu ve ocrtavali tragovi ban-enja i neobuzdana ivota koji je oduvijek
vodio.
Cim je uao, Juanita se odmah okrenula i sjela za stol, nakon to je pozvonila da donesu
doruak. Dolf je sjeo njoj nasuprot i pogledao je pomalo nesigurno.
- Dobro jutro, Nita! - rekao je.
- Dobro jutro! - odgovori mu slubeno Nita.
Onda je sluga donio doruak na posluavniku, zajedno s mnogo raznih vria i pribora. Brzo i
neujno postavio je sve na stol.
Dolf je namjestio samo kolovanu poslugu, koja je dodue primala visoku plau, ali je sluala
na svaki njegov mig. To je smatrao potrebnim, da ga nita i nitko ne bi ometao u njegovim
uicima. Jedino je neprekidno prigovarao staroj Tini, koja nije odgovarala suvremenoj
posluzi. Ali u tom pogledu njegova mu je ena pruala odluan otpor. Inae mu je u svemu
davala slobodne ruke, ali kad bi samo pomislio na to da Tinu poalje natrag u roditeljsku
kuu, vrlo bi mu se odluno suprotstavila.
- Htio bih znati zato tako tvrdoglavo dri tu staru u naoj kui. Ne odgovara naem
domainstvu i ne kuha onako kako to elim. Budi, dakle, razumna i poalji je roditeljima -
rekao je jednom.
Na to mu je Juanita odgovorila:
- Rekla sam ti ve esto da elim zadrati Tinu. Zadovoljna sam s njom. elim imati nekoga
vjernog meu poslugom. Ako ba eli drugog kuhara, namjesti ga, a ja u Tinu zadrati kao
domaicu koja e nadzirati poslugu.
S time se Dolf morao zadovoljiti. Tina je uz viu plau napredovala do domaice, a u kuhinji
je sada radio kuhar s dva pomonika. Dolf je troio sve vie novaca. Juanita mu je to mirno
doputala. Nije joj bilo do novaca, kad je izgubila mir srca.
Sluga se udalji na mig gospodina. Njih dvoje sjedili su utei jedno nasuprot drugome. Dolf je
jeo s dobrim tekom, dok je njegova ena popila alicu okolade i pojela komadi bijela kruha.
S vremena na vrijeme bi Dolf upitno pogledao enu. Napokon je podrugljivo zapitao:
- Sto je? Zar se milostiva gospoda neto ljuti? Ona ga polagano pogleda. Val studeni joj
prijee preko lea kad je srela njegov ledeni pogled. Koliko su je te oi podsjeale na
svekrvine, kojih se plaila ve kao dijete! Kako je bilo mogue da nije zapazila tu slinost,
dok je jo bilo vrijeme.
- Ne ljutim se - odgovori toboe mirno i hladno. Dolf se podrugljivo nasmije.
- Onda to nazovi kako hoe. U svakom sluaju, molim te, ne promatraj me tako kritino. To
me smeta.
Govorei to gledao ju je sjajnim, ledenim oima.
Njezino se srce steglo. Ali osta mirna, znajui da je eli samo razdraiti. Ljutio ga je njezin
mir koji je uspjela stei nakon tolikih boli i muka.
- Nisam te kritino promatrala - odgovori mu. Dolf prekrii noge i poe se lijeno protezati.
- Izigravaj samo uzvienu enu. Dakako, opet si uvrijeena to sam doao kasno kui. Ne
mogu neprekidno izigravati zaljubljenog Seladona, to s vremenom postaje dosadno.
Sad je Nita izgubila prisebnost. Tamno rumenilo popne joj se u obraze, a njezine su divne oi
zasjale ponosno i ljutito.
- Ne zahtijevam od tebe da izigrava zaljubljenog Seladona, kako si se lijepo izrazio. Ba
naprotiv, nisi me mogao vie uvrijediti. Moe initi to eli, ako mi dadne to isto pravo -
ree glasom koji je drhtao od srdbe.
U njegovim oima neto udno zasja. Ali tad trepne oima kao da to ne moe vjerovati.
- Ne tako ponosno, mala enice! - izjavi toboe dobroudno. - Ne izigravaj preda mnom
komediju. Razoarana si to ne sjedim uvijek kraj tebe? Hajde, sjedni mi na krilo! Poljubi me
i onda je sve opet u redu. Nadoknadit u ti te izgubljene sate.
Dolf prui milostivo ruku prema njoj, vrsto uvjeren da e se odmah smiriti i pasti mu oko

GIGA
44
vrata.
Onda e golubica dobiti malo kruha sa eerom, pomisli samodopadljivo. Ne smijem je
odvie razmaziti.
Juanita je previdjela njegovu ruku i ostala mirno sjediti, to ga je iznenadilo. Dodue, dugo ju
je zapostavljao, ali je u svojoj tatini bio vrsto uvjeren da ga jo uvijek ljubi. Mora se samo
malko potruditi, pa e opet postati njena prema njemu.
Dosad je uvijek on odreivao trenutak kad e se rijeiti neke ene i njezine ljubavi.
Bilo mu je samo po sebi razumljivo da e se to isto dogoditi i s njegovom enom. Vjerovao je
da je bilo potrebno samo neto njenosti s njegove strane, pa da opet osvoji Nitine osjeaje.
Smatrao je samog sebe velikodunim to se toliko ponizio da joj je pristupio usprkos tome to
se ljutila na njega. Zapravo ga je morala usrdno moliti da joj oprosti i da je opet voli.
Na takav su ga postupak dosad naviknule ene. Nije ni pomiljao na to da e dopustiti svojoj
eni da ga u bilo emu ometa. elio je i kao oenjen ovjek sauvati za sebe svoju slobodu
koju je uivao kao neenja. U prvim tjednima braka obasipavao je, dakako, Nitu njenostima.
To mu i nije bilo teko. Tako divnu enicu ovjek je mogao neko vrijeme ljubiti. Ali to nije
moglo trajati vjeno kod ovjeka koji udi za promjenom. A razmaziti nije trebalo ni najljepu
enicu. Inae e zahtijevati sve vie. Dakle, pokuao je umijeati malo realnosti u tu slatku
kau. Dakako da ju je to iznenadilo. Morala se priviknuti na to i ivjeti s njim onako kako je
on to elio.
Kad Nita nije dohvatila njegovu ruku, a niti se pokuala njeno privinuti uza nj, pomislio je
kako ga eli draiti svojom suzdranou.
Mala je enica lukavija nego to sam mislio, pomisli i pogleda je upitno. Nasmijao se lagano.
- Doi, mala tvrdoglavko! Dosta gluposti! Kod mene nee nita postii tim malim
manevrima rekao je nadmeno jo uvijek dobro raspoloen.
Nita iznenada smrtno problijedi. Energino podigne alicu i pogleda mu u lice, ponosno i
hladno. Svaku njegovu rije prihvaala je kao uvredu.
- Vara se ako misli da time elim neto postii. Nemam ni najmanju namjeru - ree mu
otrim glasom.
Trgnuo se zauvi te rijei i poe je promatrati ne ba prepametnim pogledom. Ali onda se
veselo nasmije-
- Zar je to novi trik da me baci pred svoje noge?
Nije loe, golubice! Tvoj sveani mir je i predraestan. Moram te nagraditi.
Ustao je elei je zagrliti. Nita poskoi i odmakne se daleko od njega. Gledala ga je hladno i
rekla, svladavajui svoje uzbuenje:
- Htjela bih ti to jednom zauvijek objasniti. Oigledno teko shvaa. Zabranjujem ti da tako
govori. Tako moe govoriti sa svojim ljubavnicama, s kojima si se bez srama diio preda
mnom, nakon to sam postala tvojom enom. Sa mnom e morati drugaije razgovarati, ako
eli da progovorim s tobom jo i jednu rije i da budem u tvom drutvu. Uostalom, htjela bih
ti rei da sam, na alost, tvoja ena i da u to vjerojatno i morati ostati, ali da si izgubio moju
panju i ljubav. U srcu ne osjeam nita za tebe. Za mene ne predstavlja nita do li
neprekidno sjeanje na najveu greku koju sam uinila u svom ivotu.
Pogledao ju je bez rijei. U njegovim oima zasjalo je neto nalik pogledu divlje zvijeri.
- Kako to razgovara sa mnom? Jesi li poludjela? -zavikne ljutito.
Zadrhtala je primijetivi taj podli pogled. Ispuni je osjeaj straha i uasa. Ali osta ponosna i
mirna. Ve je dugo eljela objasniti sve izmeu sebe i supruga. Dosad joj je nedostajalo
hrabrosti. Ali danas je donijela odluku osjetivi kako e izgubiti potovanje prema samoj sebi,
bude li i dalje utjela i trpjela dosadanji ivot.
- Govorim ti ak jo i vrlo pristojno, mnogo pristojnije nego ti meni. Ako eli da govorim
drugaije, promijeni prvo ti svoj nain govora. Nisam vie tvoja ropkinja, bez svoje volje. To
sam bila samo dotle dok sam te ljubila. Sad je to prolo. Imam iste zahtjeve prema tebi, kao ti

GIGA
45
prema meni. Najodlunije ti zabranjujem da na taj nain dalje razgovara sa mnom. I to u
svoje stajalite znati braniti.
To je govorila mirno i odluno, sjajnih oiju i visoko uzdignute glave.
A onda napusti sobu.
Dolf je gledao prestraeno za njom. Jedno je vrijeme ostao stajati kao da ne shvaa to se
dogodilo. Ali onda slegne ramenima i pucne prstima. Nije bio ovjek koji bi dopustio da mu
takva scena oteava ivot.
- Dobro, golubice moja! Budi tvrdoglava! Nee potrajati dugo i opet e se smiriti.
Tako je mislio i zavalio se u stolicu, ali je neko vrijeme ipak proveo u razmiljanju.
Juanita je vjerojatno neto saznala o njegovim pustolovinama. Inae je bila tako njena i
mirna. Trebat e pokuati drugaije postupati s njom kako bi se omekala. Ona je posjedovala
novac, time i vlast. Zaista je sjeo u koprive oenivi se tom malom panjolkom. inilo se kao
da u njezinim ilama tee vatrena krv. Da, to barem neko vrijeme odagnava dosadu!
Djelovala je vrlo zgodno kad su joj se oi krijesile od srdbe. Ponosna panjolka mu se
sviala! Mogao se za promjenu zaljubiti u vlastitu enu. Onda e i ona opet ubrzo postati
vosak u njegovim rukama. Tako je razmiljao i tako se namjeravao ubudue i ponaati.
Ali tako lako, kako je to zamiljao, ipak nije bilo.
Juanita je odbijala njegove pokuaje pribliavanja. Razgovarala je pristojno s njim i
izbjegavala svau, ali on je osjeao da je ostala hladna i kritina prema njemu.
Neko vrijeme se uzalud trudio. Nije ni sam znao kako bi se ponaao prema njoj, dok napokon
nije uvjerio sama sebe da je nain ophoenja, koji je ona odabrala, bio za njega zapravo vrlo
ugodan.
I tako su se uskoro poeli odnositi kao stranci.
Svaki je ivio svojim ivotom, svaki iao svojim putem. Samo su jo zajedno u kui jeli, a
pritom bi se Dolf ponaao vrlo pristojno.
Juanita bijae time zadovoljna. Sad je stekla opet odreeni mir. Uredila je svoj ivot kao da
Dolf ne postoji.
Nakon to je Dolf nadvladao prvu srdbu zbog ponaanja ene, bio je sada zadovoljan to je s
njom bilo tako ugodno ivjeti. Nije mu nametala nikakvo ogranienje, doputala mu je da
troi novac kako je elio ne raspitujui se to radi s njim. Nije se uope brinula za njega. Da
nije bilo njegova oca, koji se neprekidno brinuo za Nitin novac, Dolf bi bio vrlo zadovoljan
takvim ivotom.
Njegov se otac, posve suvino, uzbuivao zbog stvari koje ga se nisu trebale ticati. Kritizirao
je to je Dolf namjestio slugu i kuhara i to je kupio automobil. Sto se to ticalo starog
gospodina? I odvie se brinuo za ono to Dolf radi, muei ga neprekidno prigovorima i
propovijedima o osjeaju dunosti i korisnosti rada.
Dolf bi se najradije odselio daleko od svog rodnog grada i tako izmakao nadzoru oca. Ali Nita
nije bila spremna napustiti grad, a otac ga je, na alost, jo uvijek vrsto drao na uzdama.
Cesto je mislio na to kako e uivati kad bude jednom vrsto drao u rukama Nitin imetak.
Zapoeo je raskalaenije ivjeti, tako da su posvuda poeli s negodovanjem govoriti o tome.
Iskreno su alili mladu enu. Neke dogodovtine iz sinovljeva ivota doprle su i do uiju
Bernharda Falknera.
Dolo je do rune prepirke izmeu oca i sina.
Bernhard Falkner je sinu strogo prigovarao zbog njegova rastrona i raskalaena ivota. Dolf
se bunio protiv toga. Nije vie smatrao potrebnim da skriva pravi nain ivota i miljenja.
Njegove cinine rijei otkri-e prvi put uasnutom ocu sliku njegove prave naravi. Posve
otvoreno rekao je ocu da se nije oenio milijunaicom kako bi ivio ivotom knjigovoe ili
fratra. Namjeravao je uivati u ivotu. Prigovarao je ocu to ga u tome eli sprijeiti moralnim
propovijedima.
Bernhard Falkner bio je silno pogoen kad je upoznao pravu narav sina. Zbog toga je dolo i

GIGA
46
do otre svae izmeu njega i njegove ene. Helena je stala na stranu sina, iako se veoma
prestraila to Dolf nije oprezniji prema ocu. Prvi put u ivotu i ta je mudra ena, koja se
znala tako dobro svladavati, izgubila sa-mokontrolu. Uzbudila se nastojei pomoi Dolfu i
iznijela nazore na ivot koji su se njezinu muu inili kao udarac u lice.
Prvi je put Bernhard Falkner sada upoznao svoju enu. Vidio ju je onaku kakva je doista bila.
Saznanje koliko se prevario u eni i sinu zadalo mu je uasan udarac, od kojeg se nikada vie
nije oporavio.
Poto se smirila, Helena je dodue pokuala opet sve srediti i izbrisati neugodan dojam svog
ponaanja. Ali to joj vie nije uspjelo. Kad je napokon progledao, Bernhard Falkner vie nije
mogao zatvoriti oi pred uasnim saznanjem da su njegov ivot i njegova srea bili sazdani na
lai. To saznanje umalo to ga nije ubilo.
Nije mogao sprijeiti da ga majka i sin promatraju s potajnim nepovjerenjem i nemirnim
ispitivanjem. Njegove otre oi vidjele su sada mnogo toga to mu je dosad bilo izbjeglo.
Uasna spoznaja da su ga prevarila dva bia koja je dosad najvie na svijetu volio ispunjavala
ga je bezgraninom tugom i gorinom.
U toj boli njegove due rodila se u njemu utjeha. Juanita je osjeala instinktivno da je njezin
tast poten ovjek i da je stao na njezinu stranu, dok se svekrva ljutila na nju to nije utei
Dolfu sve opratala. Bernhardu Falkneru inilo se kao da bi trebao ispraviti bol i nepravdu
koju su nanosili Juaniti. Predbacivao je samome sebi to nije bolje prouio Dolfa prije nego li
mu je dao Juanitu za enu.
I tako se to dvoje ljudi, u tim tako tekim trenucima, povezalo vie nego ikada prije. Juanita je
dodue izbjegavala svaki povjerljiv razgovor sa svojim tastom o tome to se dogodilo izmeu
nje i Dolfa, ali je on to sam osjeao. Ona je isprva osjeala nepovjerenje i prema tastu,
uvjerena da je i on znao i odobravao to se Dolf oenio njome zbog imetka. Ali ubrzo je
spoznala da mu je inila nepravdu. Vidjela je da su se otac i sin otuili i da je njezina svekrva
stala na stranu sina.
Bernhard Falkner joj je postao dobar i njean kao nikada prije. Kao da ju je cijelim svojim
biem nijemo molio za oprotenje. Jednom ju je pogladio po kosi i tekom mukom izgovorio:
- Dijete, kako u stati pred tvog oca. Nisam bio dovoljno oprezan i nisam jasnije vidio. Vjeruj
mi, to nikada neu oprostiti samome sebi, a tebe se ne usuujem zamoliti za oprotenje.
Ona je dohvatila njegovu ruku i odgovorila mu toplim glasom:
- Ne mui se, dragi oe, htio si samo najbolje. Nije grijeh kad ovjeka koga voli
precjenjuje. Nemam ti to zamjeriti.
I tako se to dvoje ljudi zbliilo u nastojanju da pomognu jedno drugome nadvladati uasno
razoaranje.
Juanitina je dua jo uvijek bila ranjena i bolna. Ali ipak je stekla unutranji mir. Za to kratko
vrijeme sazorila je kao da je proivjela mnogo godina. ivjela je tiho i povueno, jer nije
eljela svoj jad nositi medu ljude. Ona je ionako bila bie koje je vie voljelo samou nego da
sa stranim ljudima razgovara o beznaajnim stvarima. Za Dolfa se uope vie nije brinula.
Nije obraala pozornost na njegove dolaske i odlaske. Kad bi za vrijeme jela sjedili zajedno,
razgovarali bi samo najpotrebnije, a i to samo radi posluge.
Njezin tast je u posljednje vrijeme dolazio ponekad na sat-dva k njoj, pa su se uzajamno
nastojali tjeiti.
On bi joj donosio najnovije knjige i novine, jer je voljela itati ozbiljne stvari. Juanita je rado i
esto odlazila u kazalite. Mladi je par zajedno s roditeljima abonirao lou. Dolf ju je rijetko
posjeivao. On je imao veze s kazalitem samo iza kulisa. I gospoda Helena bi samo ponekad
odlazila na predstave. I tako je Juanita marljivo odlazila u kazalite kako bi ondje provodila
osamljene veeri.
Nastojei nai neki ozbiljniji sadraj ivota, posvetila se za vrijeme mnogih slobodnih sati
naunim studijama.

GIGA
47
U meuvremenu stiglo je i opet ljeto. Jednoga dana sjedila je na cvijeem ukraenoj verandi,
namjetenoj ugodnim suvremenim pletenim namjetajem i japanskim prostirkama. Listala je
neki novi asopis. Bila je odjenula laganu, bijelu haljinu - bijela boja bijae joj najmilija - koja
je obavijala lijepo tijelo.
Kad je okrenula neku stranicu asopisa, ugleda iznenada lice markantnog mukarca. Trgnula
se na trenutak, pa se zadubila u promatranje slike.
Te duboke oi ispod izboena ela, to lice otrih crta, nekako joj se inilo poznato. Taj joj
ovjek nije bio stran. Nije mogla odvratiti pogled od njega.
Tek nakon nekog vremena odvoji pogled od tog lica snanih crta, pa pogleda potpis, pod
slikom. Tad se iznenada trgne, a njezine se oi rairie u neizmjernu uenju. Doktor
Gerhard Falkner.
Duboki uzdah podigne joj grudi.
- Gerd! To je Gerd! - apne i druom rukom pomiluje sliku.
Dugo, dugo ju je promatrala zadubivi se u to lice koje je u njoj probudilo sjeanje na davne
dane. Onda osjeaji ovladae njome i ona se nasloni zatvorivi oi. Iz daleka sjeanja do nje
dopre topao muki glas:
- Ne plai, uboga mala Nita! Uboga moja mala ptiice!
Njoj je bilo kao da ju je njeno pogladila neka topla ruka po kosi, a onda osjeti kako joj ta
ruka mekim, svilenim rupiem brie suze.
- Gerd - dobri Gerd!
Tako ga je onda zvala, svog prijatelja i tjeitelja.
Samo je kratko vrijeme mogao drati nad njom svoju zatitniku ruku, a onda je nestao iz
njezina ivota. Njoj se iznenada priini kao da je on od svih ljudi bio njezin najmiliji i najbolji
prijatelj, koji je tako iznenada nestao.
Njemu je trebala zahvaliti to je u svom tunom djetinjstvu bez ljubavi pronala vjernu duu
koja ju je voljela. Bijae to dodue srce jednostavne sluavke, ali puno ljubavi i odanosti. Da
nije imala Tinu, to bi bilo s njom? I kakav bi bio njezin ivot da Gerd Fal-kner nije napustio
roditeljsku kuu? I opet je morala razmiljati o tome zato je Gerd otiao, zato nije dolazio u
posjete oevoj kui, zato nikada nije nitko spominjao njegovo ime, nitko, pa ak ni njegov
otac? Samo je Tina prije uvijek govorila o Gerdu. Ali otkad se Nita vjenala, ni ona ga vie
nije spominjala.
Duboko je uzdahnula i ponovno pogledala sliku. Sada je istom zapazila da slika pripada
lanku s naslovom: Novo djelo doktora Gerharda Falknera! A ispod toga manjim slovima:
Znameniti, hrabri istraiva upravo se vratio s ekspedicije na Juni pol.
Juanita proita lanak s velikim zanimanjem.
Nakon dvije godine to bijae prvo to je ula o Gerdu. U napisu su s najveim divljenjem
opisane zasluge Gerharda Falknera, s osvrtom na njegovu najnoviju knjigu. I ta je opet bila
objavljena kod izdavaa Horsta. Juanita odlui odmah naruiti knjigu. Potajno je proitala i
Gerdovu knjigu koja je bila objavljena prije njezinih zaruka i nije o tome razgovarala ni s kim
osim s Tinom.
Ve se radovala knjizi. inilo joj se kao da joj je time Gerd bio blii.
Tek to je proitala lanak, Tina je stigla na verandu nosei posluavnik sa alicom za aj.
- Morate popiti aj, ve je prolo pet sati - rekla joj je slubeno i brzo prostrla stoli koji je
stajao pred Juanitom.
Mlada ena joj se nasmijei.
- Dobra Tina, brines se da ne budem gladna.
- Da, jer vi sami biste zaboravili na jelo i pilo. A gospodin ne dolazi kui na aj.
U Tininim se rijeima osjeala pritajena srdba. Nita je pogladi po ruci.
- Stara moja, ne budi tako slubena, ta mi smo same.
Tina se plaho ogleda.

GIGA
48
- Mala moja Nita, u kui ima odvie posluge. Lijeno se motaju uokolo, jer nema dovoljno
posla za njih. Oni ne moraju uti da ti govorim ti. To uostalom pokazuje pomanjkanje
potovanja.
- Tina, zar me vie ne voli? - zapita mlada ena zadirkujui je.
Tina uzdahne.
- Boe moj, kakvo pitanje! Kako si se toga sjetila?
- Jer se tako slubeno odnosi prema meni.
- Mala moja, pa ja se samo plaim da nas ne bi netko uo - ree starica njeno i pogladi
Nitinu ruku.
Ova odluno odmahne glavom.
- To nije tako opasno, stara moja! Sad radi za mene, pa nitko nita ne moe rei. - Ali mladi
gospodin, Nita? Juanita nabra elo.
- Niti taj! - odgovori pomalo grubo. Tina je pogleda zabrinuto.
- Dijete moje, kako sam tuna zbog tebe. Uvijek si tako blijeda i sjetna.
Mlada ena uzdahne.
- Ostavi, Tina, tu se nita ne moe uiniti.
- Uboga moja Nita! Hajde, jedi i pij, jer e inae oslabiti.
Tada poslui Nitu. Ova iznenada u dubokoj tuzi uhvati tu tvrdu, uljevitu ruku i suznih oiju
pogleda njezino dobro i zabrinuto lice.
- Tina, zato me nisi onda upozorila. Ta ti si znala kakav je to ovjek kome sam dala ruku.
Tinino lice obasu tamno rumenilo zbog tog iznenadnog izljeva boli. A onda promuca:
- Mala moja Nita, nisam se usudila. Pa ja sam samo sluavka, koja se ne razumije u te
otmjene gospodske odnose. A ne bi ni koristilo, jer kad sam to zapazila, ve si se bila
zaljubila u njega. Nisam znala ne bi li u svojoj neukosti uinila veliku glupost kad bih ti rekla
koliko se plaim zbog tebe. Nisam mogla ni od koga zatraiti savjet, jer gospodina Gerda nije
bilo, a moje pismo u kojem sam mu pisala neka doe i pomogne vjerojatno nije primio, jer je
bio daleko, na Junom polu, to sam tek kasnije saznala.
Juanita je iznenaeno pogleda.
- Sto to govori, Tina? Pismo - pisala si Gerdu? Tina je iznenada djelovala poput grenika
koga su
uhvatili na djelu, pa se udari po ustima.
- Sad sam se odala. Tu nita vie ne pomae. Nita, nee se ljutiti na mene, kad ti sve reem.
Zna, kad je gospodin Gerd onda otiao, bio je zabrinut zbog tebe. Znao je po sebi kako se
dijete osjea kraj maehe. Nije imao nikoga tko ga je volio, a njegova je majka dok je ivjela
bila njena prema njemu. Stoga je mislio da e se to dogoditi i tebi, pa me doveo k tebi.
Morala sam mu obeati da u mu ponekad pisati kako si, kako si se snala, i ne dogaa li se s
tobom neto loe.
Juanita nasloni glavu na obje ruke i prekri oi kao da ju je zaslijepjela svjetlost.
- Htio je to, brinuo se za mene, strano dijete? - zapita tiho.
- Brzo si mu bila prirasla srcu, jer si bila tako jadna. Volio te, pa mu je bilo teko kad te
morao ostaviti. Najradije bi te bio poveo sa sobom, ali kamo je mogao mladi s tako malim
djetetom? To nije bilo mogue.
Mlada ena druom rukom odmakne kosu s ela.
- I ti si mu zaista pisala?
- Pa to sam mu obeala. Nije se to esto dogaalo, jer ba ne piem najbolje. Ali uvijek, kad
bi se neto osobito dogodilo, pisala sam mu. Tako je bilo onda kad si oboljela od arlaha, pa
kad si povrijedila nogu, onda kad si igrala tenis s gospodinom Dolfom. I to, kako si jednom na
Badnjak onako uasno plakala, jer te nitko nije volio. Sve sam mu to pisala.
- Ali kako si znala je li primio tvoja pisma, kamo si ih slala?
Tina je plaljivo pogleda, kao da se plai da bi netko mogao prislukivati.

GIGA
49
- Pisma sam slala njegovoj tetki, gospodi Horst. Zna ona je ena vlasnika knjiare Horst u
Lessingovoj ulici. Ona je sestra pokojne majke gospodina Gerda. Uvijek je slala pisma za
njim. Nekoliko sam puta i srela gospodu Horst. Vrlo je draga i fina ena, kao to je to bila i
majka gospodina Gerda. Bila je vrlo ljubazna sa mnom. Tina, moj je neak primio sva vaa
pisma
- rekla mi je. Pozdravlja vas i zahvaljuje, i piite mu dalje o Juaniti Trebin. Da, da, Nita,
tako je govorila. Nakon tvog vjenanja nisam je vie srela, pa ne znam je li gospodin Gerd
primio moje posljednje pismo u kome sam mu pisala o tvojim zarukama. Da si ve dugo ena
njegova brata Dolfa vjerojatno je saznao od tetke ili od svog oca. Sigurno se uasno
prestraio, jer dobro poznaje svog brata. Ali neu rei nita zla o gospodinu, to ionako ne
koristi. Juanita duboko uzdahne.
- Kako je to udno, Tina! Sve te godine neki se ovjek brinuo za mene, a ja to nisam znala.
Pisala si mu nakon mojih zaruka neka doe i pomogne?
Tina kimne.
- Da, plaila sam se za tebe. Zacijelo bi doao da je pismo primio na vrijeme. Sve bi onda
vjerojatno bilo drugaije. Ali sada se vie nita ne moe izmijeniti.
Mlada ena stisne ruke.
- Da, Tina, sada je prekasno.
Tina odluno prijee rukom preko pregae.
- Dragi Boe, zato ti onda nisam otvorila oi. Ve sam esto rekla samoj sebi da bi to bilo
pametnije. Ali tada si bila tako sretna, a ja sam povjerovala da e gospodin Dolf morati biti
dobar sa enom kakva si ti. Na alost, ostao je isti.
Juanita nasloni glavu na ruke.
- Reci, Tina, zato se Horstovi zapravo ne sastaju s mojim muem i njegovim roditeljima?
Staroj sluavci je oigledno bilo nelagodno.
- To su tune prie, dijete moje, ne bi trebala njima sebi oteati ivot.
- Reci mi onda, barem, zato Gerd nikada ne navraa kui?
Tina poe neodluno gladiti pregau.
- Nita, to je u vezi s onom starom priom.
- Reci mi kakva je to pria!
- O tome ne treba govoriti, to ne koristi.
- Ni meni, stara moja? Zar nema povjerenja u mene?
- Imam, Nita! Napokon, dovoljno si stara da to razumije. Na gospodin Gerd i njegova
maeha nisu bili u dobrim odnosima. Mrzio ju je, a i ona njega.
- Ali zato, Tina?
- Rei u ti, ako to nikom drugom ne ispria.
- Neu!
- Dakle - ali priekaj, prvo u se uvjeriti da netko ne prislukuje.
Tina pogleda preko verande i otvori sva vrata, onda se vrati Juaniti i poe tiho priati:
- Posluaj, Nita! Majka gospodina Gerda umrla je vrlo mlada. Ve sam onda bila u kui i
svata se dogaalo. Maeha gospodina Gerda, bila je u ono vrijeme vrlo mlada i lijepa ali
siromana djevojka. Pokojna gospoda titila ju je u svojoj dobroti, pa je esto boravila u kui.
Izazovno se motala oko naeg gospodina i zavodljivo ga promatrala. Mene su srsi prolazili
leima kad bih to zapazila. Naa pokojna gospoda, majka gospodina Gerda, vjerojatno je to
takoer opazila. Vidjela je da se neto dogaa izmeu njezina mua i dananje gospode.
Neprekidno je bila blijeda i imala zaplakane oi. Mnoge bi noi provela u tihom plau kleei
kraj kreveta gospodina Gerda. I mene je zbog toga boljelo srce, ali nisam nita pokazivala. U
kui je vladao nemir i bol, a i gospodin je hodao uokolo kao da ga titi krivnja. Ali ona druga,
mislim time na tvoju svekrvu, smijala se, ulagivala mu se i namigivala, ali nije naputala kuu
kako je trebala. Onda smo jednog dana pronali majku gospodina Gerda mrtvu u krevetu. Ve

GIGA
50
je veer prije toga izgledala poput mrtvaca, tako blijeda i tuna. U dva sata nou jo sam je
ula u sobi gospodina Gerda. Govorili su u ono vrijeme da je zabunom uzela odvie lijekova
ali to nitko nije vjerovao. Oprosti mi, Boe, ako je to grijeh. Gospodin je isprva bio kao lud od
uasa, ali je ubrzo zatim gospoda Helena postala gospoda Falkner. Ubogi gospodin Gerd
umalo to nije oslijepio od plaa za svojom majicom. Nije maehu htio ni pogledati. Ni ona
se nije htjela brinuti za njega, pa bih se oduljala njemu i tjeila ga. Kasnije je uo mnogo
toga, pa je i on posumnjao u to da mu je majka zabunom uzela previe lijekova, ve je
povjerovao da je ... ali to radije neu glasno izrei.
Juanita je sjedila blijeda i nepomina i uasnuto pogledala staru sluavku.
- Tina, pa to je uasno! Kako se ubogi Gerd morao osjeati! Sada razumijem zato se vie
nee vratiti kui.
Tina brzo kimne.
- Zar ne, Nita? Jedva je doekao da postane puto-ljetan i da mu isplate imetak koji mu je
majka ostavila. Prije mu otac nije dopustio otii.
Mlada ena duboko uzdahne.
- Tina, kako je teak i mraan ivot!
- Da, Nita, svaki mora nositi svoj teret, jedan tei a drugi laki. Htjela bih samo znati, hou li
prije smrti vidjeti jo jednom svog gospodina Gerda.
Nita se nasmijei, nastojei se silom osloboditi mranih misli.
- Hoe li da ga odmah vidi, stara moja? eli li da ti ga doaram?
Tina se nasmije.
- Nita, ali se sa mnom. Ali, neka ti bude, ako te to moe oraspoloiti.
- Ne, ne, Tina, mislim to ozbiljno. Pogledaj! To je slika doktora Gerharda Falknera!
Prui potom Tini asopis s Gerdovom slikom. Stara sluavka bijae izvan sebe od sree.
- Dragi Boe, da, to je on! Morao je postati slavan ovjek kad mu sliku objavljuju u
novinama. Kako je lijep mukarac! Ali jo uvijek ne nosi bradu! - zavi-knula je, promatrajui
neprekidno sliku.
- Takvom licu nije potrebna brada, da bi djelovao mukaraki.
- Da, ve je kao posve mlad izgledao ozbiljno kao pravi mukarac. Kako e mu se otac
osjeati kad ugleda tu sliku? Moe zaista biti ponosan na sina - tako ponosan! Jesi li to
proitala, Nita? Znameniti istraiva - tako ovdje pie crno na bijelom. Boe moj, kakva je
opasna putovanja poduzeo do tih divljih naroda! Da je barem njegova uboga majka mogla
doivjeti Gerdovu slavu. Umalo da i sama nisam ponosna na njega, a ja sam samo uboga stara
sluavka, koja ga voli jednako kao i tebe.
Juanita dohvati tu tvrdu, uljevitu ruku i poloi na nju svoj topao obraz.
- Dobra moja stara! Kako si ti vjerna dua! Zahvaljujem ti od srca to me voli toliko koliko
i Gerda. Ne moemo ti dovoljno zahvaliti to si nam bila tako dobra. Hvala ti i na tome to si
Gerdu pisala o meni -prije mog vjenanja. Vjerojatno nije primio to pismo. Ili ga je primio
prekasno. Uostalom, u tom sluaju vjerojatno ne bi mogao niti htio pomoi. Bila sam slijepa,
pa sad moram snositi ono to sam sama sebi nanijela.
Tina je nespretno pogladi po kosi.
- Uboga moja Nita, neka ti Bog pomogne! - ree tiho.
Tog trenutka su pred vrtnim vratima zastala kola.
- Evo vae svekrve! - ree slubeno Tina. Nita podigne glavu i brzo obrisa oi. Prestraeno je
promatrala otmjenu enu kako se kroz vrt pribliava kui.
- Tina, uzmi novine i pogledaj ih u miru. Kad ih proita, poloi ih u moju sobu na pisai
stol.
- Da, milostiva gospodo, to u uiniti! - ree Tina tiho jer se gospoda Helena upravo uspinjala
stubama prema verandi, pri emu je utala svila njezine haljine. Ve je zapazila svoju snahu.
Juanita je ustala i prila joj, dok je Tina otila. -Dobar dan, majko, drago mi je to mi dolazite

GIGA
51
u posjete - ree pristojno mlada ena, ali bez topline u glasu. Srsi joj prodoe tijelom pri
pomisli da je ova ena moda bila kriva za smrt jedne druge.
- Dobar dan, Nita! Jesi li upravo imala sastanak sa svojim kunim ministrom? Dolf mi je
rekao, da si Tini povjerila tu nekorisnu dunost. Medu nama, dijete moje, mogla bi mi doista
vratiti Tinu. Vi imate kolo-vanije ljude od te stare kuharice. Zapravo je smijeno to si joj
povjerila da nadgleda drugu poslugu.
Nitino lice obli rumenilo, a usne zadrhtae sluajui te podrugljive rijei. Ali osta mirna i
primakne svekrvi stolicu.
- Tina mi je neophodno potrebna, majko! A kako po Dolfovoj elji imamo dosta nepotrebne
posluge u kui, za mene je olakanje to ih Tina nadzire.
- Ali taj joj posao ne odgovara.
- Majko, ona je potena i vjerna. Mogu se osloniti na nju, to mora priznati i sama.
- To da, a napokon to se tie samo tebe. Dolf je samo spomenuo da e si Tina moda nakon
nekog vremena poeti umiljati.
- To se nee dogoditi. Tina je za to i odvie tankoutna.
Gospoda Helena se nasmijala podrugljivo, ali i pomalo razdraeno.
- Tankoutna? Ti si zanesenjakinja, Nita! Ali dosta o tome! Je li Dolf kod kue?
- Ne, majko! Hoe li popiti aj?
- Hvala, neu! Neu se dugo zadravati. Imam jo posla, pa sam vas samo htjela opet jednom
vidjeti. Kako ste?
- Hvala, dobro, majko!
- Jo se uvijek ljuti na Dolfa? - zapita gospoda Helena, pogledavi je paljivo sa strane.
Nita je sjela nasuprot njoj, pa ju je ozbiljno pogledala.
- Ne ljutim se, majko!
Gospoda Helena uroni pogled koji je udno sjao, u Juanitine oi.
- Zvala ti to ljutiti se, ili biti tvrdoglava, to je jedno te isto. Presentimentalna si pa
nepotrebno oteava ivot sebi i Dolfu.
Juaniti je uvijek bilo neugodno kad bi je gospoda Helena gledala, ali ipak osta mirna.
- Zar ti se Dolf potuio? - zapita.
- Tuio? Kakav izraz! Ne, Nita, nije se potuio.
Ali mi je rekao koliko pati zbog toga to si gruba prema njemu i svaku njegovu malu radost
smatra grijehom. Mora biti tolerantnija, dijete moje, i sjetiti se da je jo vrlo mlad. Mukarci
su drugaiji od ena, a dobro vino mora sazoriti i provrijeti. Ne prigovaraj mu kad ponekad
malko pretjera u zabavi. Pametna ena ne obraa pozornost na to, i ne dri uzde prevrsto u
rukama. A mukarac e se time prije opametiti.
Juanita ju je mirno sasluala. Njezine njene, tamne oi gledale su sada odluno i hladno.
- Draga majko, sve si to posve pogreno shvatila, ili si dobila pogrena obavjetenja. Ne
prigovaram Dolfu, niti zahtijevam od njega ono to se protivi njegovoj prirodi. Posve je
slobodan da ini sve to eli. Jedino zahtijevam da ne trai ono to se protivi mojoj naravi.
Molim te, ne govorimo vie o tome! U to se trei ne moe mijeati.
Gospou Helenu su iznenadile te mirno izreene rijei. Dosad se mlada ena sloila sa svime
to je traila od nje i nikad nije isticala svoju volju. Sad je iznenada razvila odlunost koja ju
je zapanjila. Mislila je da e biti potrebno samo nekoliko rijei da opet urazumi Nitu. Dolf ju
je zamolio neka to uini. Ali odluno Nitino dranje iznenadilo je gospodu Helenu. Sto se
dogodilo s tim njenim, poslunim biem?
Gospoa Helena nije znala da je Nita brzo sazorila poslije bolnih iskustava, da se njezin
enski ponos branio od uvreda i pritisaka. Juanita je vidjela u svom odlunom dranju jedinu
mogunost da sauva samo-potovanje. Osjeala se ponienom, shvativi da se predala
ovjeku koji je teio samo za njezinim imetkom i kome je posluila samo kao igraka za vrlo
kratko vrijeme. Nije htjela dopustiti da je ponovno ponizi i stoga se mlada ena oboruala

GIGA
52
svojim ponosom.
Kad se gospoa Helena oporavila od uenja, pokuala je jo jednom stati na Dolfovu stranu.
Pritom je gledala Juanitu kao da je eli zaarati svojim pogledom i uliti joj svoje vlastito
miljenje. Ali taj je pogled izgubio svu mo nad Juanitom. Pobudio je u njoj jedino odreeno
uasavanje koje je u Tininoj prii dobilo novu podrku.
Gospoda Helena se brzo i vidljivo uvrijeena oprostila od svoje snahe, zapaajui da vie
nema nikakvih utjecaja na nju.
Juanita ju je pratila bolnim pogledom.
Kako bi drugaiji bio moj ivot da se, umjesto te ene, za mene brinula Gerdova majka,
pomisli duboko dirnuta.
U njoj se rodi arka elja za slobodom. eljela se osloboditi okova koji su ranjavali njezinu
duu a ivot inili tunim. Osloboditi se okova koji su je vezali za Dolfa Falknera.
























GIGA
53
IX
U kui izdavaa Alberta Horsta vladalo je radosno uzbuenje. Nakon dugog vremena
oekivali su opet posjet Gerda Falknera. Gospoda Gertruda Horst, koja je tijekom tih godina
izgubila neto od svoje vitke linije i postala vrsta ena, stajala je kraj prozora i gledala na
ulicu. Kraj nje je na stolici kleala Lotti Horst i takoer uzbueno gledala niz ulicu. Lotti je
postala draesna iparica.
Bunila se, dodue, protiv toga da je tako nazivaju, tvrdei kako e joj uskoro biti sedamnaest
godina, pa je tako bila gospoica a ne iparica, ali otac ju je ipak volio zadirkivati time.
- Majice, kola se jo uvijek ne vide. Uasno sam nestrpljiva. Poginut u ako Gerd brzo ne
stigne. Majice, je li doista tako zgodan kao na slici u Ilustriranim novinama?
Gospoa Gertruda se nasmijala.
- A zato ne bi bio?
- Zna, fotografije ponekad znaju uasno laskati.
Sjeti se moje posljednje slike u plavoj haljini. Svi bi pomislili da sam ljepotica.
Gospoda Gertruda pomisli kako je njezina Lotti bila jo mnogo zgodnija nego na spomenutoj
slici, pa njeno pogladi plave kovrice svog djeteta. Ipak je poe samo zadirkivati:
- Moe biti zadovoljna, iako nisi ljepotica. Ali, gledaj, pribliavaju se kola.
Lotti skoi sa stolice i pritisne nosi na staklo prozora.
- Da, to su oni! Oni su! Evo, otac izlazi. A sada, Gerd! Majice, pogledaj kako je Gerd
zanimljiva pojava! Kako je otmjen! Ne djeluje kao da dolazi iz necivilizirane zemlje.
Preplanuo je od sunca. Njegovo lice ima bronanu boju. Mahni mu, majice! Evo, pogledao je
gore i skinuo eir!
Tako je Lotti uzbueno brbljala. Kad su oba gospodina ula u kuu, ona pouri prema
vratima.
Nekoliko minuta kasnije tetka Gertruda ve je grlila svog slavnog neaka.
- Gerde, dragi moj Gerde! Moj slavni Gerde! zaviknula je njeno i ponosno.
Gerd joj veseo poljubi usne, a onda ree, nasmijeivi se:
- Tetko Gertrudo, molim te, ispusti ono slavan, inae e morati platiti globu. Ovdje elim
biti samo va dragi Gerd.
Nestanost mu je dobro pristajala. Smijeak je njegovim otrim crtama davao meki izraz. Sad
je svojim ponosnim pogledom pogledao Lotti.
- A tko je to? Zar je to doista mala, divlja Lotti koju sam, posljednji put prije pet godina,
vidio u kratkoj suknjici s divljim uvojcima?
Lotti se vragolasto nakloni.
- Da, najdrai bratiu! Ali zna, zapravo nije lijepo od tebe to nam nee dopustiti to
zadovoljstvo da te zovemo slavan.
Gerd je privue objema rukama sebi.
- Draga, mala, sestrino, posljednjih su me dana uasno muili tom rijeju. Smiluj mi se,
pozli mi kad je ujem.
- Htjela sam se samo malko hvaliti tobom.
- Radije me poljubi, lijepa sestrino! - alio se Gerd i vrsto joj poljubi cvatue usne.
Lotti se toboe namrti.
- Vjerojatno si kod divljaka nauio tako ljubiti. A nisam ni tvoja lijepa sestrina, jer ti
zabranjujem da me zove lijepa. Jednako kao to ja tebe ne smijem zvati slavan.
Jo ju je jednom poljubio, ovog puta neto njenije-
- Dobro, recimo umjesto toga draesna. To mi doputa?
- Moe, jer sam dobro raspoloena zbog tvog dolaska.
- Ali, dragi Gerde, sad se najprije svui i raskomoti - ree gospoa Gertruda promatajui ga
ponosno.
- Hou, draga tetkice!

GIGA
54
- Gdje je tvoja prtljaga? Nadam se da ovaj runi koveg nije sve to si ponio?
- Tetko, pa ostat u samo tri dana.
- Samo tri dana? Nemogue! - poe se buniti Lotti.
- Uistinu, Lotti je u pravu. To nije mogue. Nakon toliko godina napokon si se vratio, a
ostaje samo tri dana - poe mu predbacivati tetka Gertruda.
Albert Horst poloi svoju ruku na njezinu.
- Ne trudi se, Gertrudo, nee ostati dulje. Za tri dana mora odrati predavanje u K... Trgaju se
za nj. Moda uope ne bi bio doao ni na ta tri dana da ne treba sa mnom obaviti neke
poslovne razgovore.
- Krivo me optuuje, tetko Gertrudo! Ta valjda mu ne vjeruje? Uistinu sam eznuo za vama.
Ali sad nemam mnogo vremena. Tekom mukom uspio sam sauvati tri dana za vas.
Gospoda Gertruda uzdahne.
- Tad se moramo pomiriti s time. Ali sad u te odvesti u tvoju sobu, da se moe urediti.
Vjerojatno posljednjih godina nisi ba uivao u prevelikoj udobnosti.
Rekavi to izvede ga iz sobe. Kad su izali, Gerd je zamoli:
- Tetkice, elio bih te imati jedan sat sam za sebe. Toliko toga mi lei na srcu. Htio bih
razgovarati s tobom, mojom starom prijateljicom. Moe li to urediti?
- Dakako, Gerde, odmah nakon objeda. Albert e se vratiti u ured, a Lotti u ve maknuti.
- Hvala ti, najbolja tetkice!
Nasmijeila mu se i otvorila vrata njegove sobe.
- Gerde, sada si kod kue. Nadala sam se da e dulje ostati kod nas, pa sam ti ak uredila
udoban kuti za rad, gdje bi se mogao nesmetano posvetiti svom poslu.
Gerd je uao i ugledao udobnu prostoriju. Duboko uzdahnuvi, pruio je tetki ruku.
- Zaista, u ovoj se sobi osjea dah domovine.
Htio bih ovdje ostati neko vrijeme. Vratit u se kasnije, tetkice, kad zavrim turneju
predavanja. Sada je to, na alost, nemogue.
- Dobro, onda kasnije, ve se tome radujem - odvrati gospoda Gertruda i zatvori vrata za
sobom.
Pola je u kuhinju elei se uvjeriti da e sveani objed biti gotov navrijeme.
Albert Horst je u meuvremenu ostao sam sa svojom keri.
Lotti se divila oduevljeno svom zanimljivom bratiu.
- Sto e doktor Bruckner rei, Lotti? Tako iznenada si ga izdala? - zapita vragolasto otac.
Lottino lice naglo porumeni, ali se pretvarala kao da je ravnoduna.
- Za doktora Brucknera bit e dobro ako zapazi da osim njega postoje jo i drugi slavni
mukarci. Ionako se pravi vaan preda mnom.
- Pa nee valjda tvrditi da je nadmen? To ne bi bilo poteno, Lotti! Bruckner je vrlo skroman
ovjek, iako mu to nije potrebno.
- Ne, nadmen nije! Ali prema meni se ponaa kao da sam dojene, a on ovjek u godinama s
ogromnim iskustvom - odvrati Lotti ljutito.
Albert Horst se nasmije.
- ovjek u godinama s ogromnim iskustvom! Kakva usporedba! To moram odati Bruckneru.
Lotti ga zagrli i strese ga.
- Usudi se!
- Sto e biti sa mnom, ako te odam?
- Neto uasno! Osam dana nee dobiti ni jedan poljubac, ve u se ponaati prema tebi s
hladnim potovanjem. Onda e se ve pokajati.
Otac se toplo nasmijei.
- Nebesa, Lotti! Ako tu prijetnju ispuni, postat u melankolian. Brzo me poljubi!
- Obeaj mi da doktoru Bruckneru nee nita rei.
- Kunem se!

GIGA
55
- I obeaj mi da me nikada vie nee zbog njega zadirkivati. - I to!
- Onda u ti se smilovati. Evo ti jedan poljubac. I ona ga toplo poljubi.
- Daj mi jo jedan, isto takav!
- Ne trai toliko. Ali sada ozbiljno, oe! Reci mi, mora li novu Brucknerovu knjigu izdati u
dvostrukoj tirai?
- Moram, jer ljudi kupuju njegove knjige kao ludi. Prvo izdanje je rasprodano. Kad bi mogao
izdavati samo takve knjige, kao to su Brucknerovi romani i Gerdova nauna djela, uskoro bih
postao milijuna.
Lotti poe vrtjeti puce njegova kaputa.
- Zar ne, oe, Bruckner je k tome i astan ovjek? Otac je njeno pogladi po crvenkastoj kosi.
- Da, Lotti, to zaista jest.
- Ti i majica ga volite?
- Jako ga volimo. Lotti odahne.
A onda nastavi tiho:
- Htjela bih te neto pitati, oe! Ali prije toga mora mi dati asnu rije da e mi odgovoriti
po istini.
- Dobro, dajem ti svoju rije.
- asnu rije?
- Da, asnu rije!
Lotti je jo neko vrijeme oklijevala, a onda progovori ljupkim, plahim izrazom:
- Bruckner je prije nekog vremena razgovarao s tobom o meni, to sam zapazila. Sto ti je
rekao?
Otac je zamiljeno pogleda.
- Da, ini mi se da je neto rekao.
- Sto to, oe, reci brzo! On joj lukavo namigne.
- Ali, to je naa tajna.
- Dakako.
- Rekao je: vaa gospoica ki je poput sunanog svibanjskog dana. Kad je sretnem, cijeli
sam dan radostan.
Lotti porumeni, pa nije u svojoj zbunjenosti opazila kako je otac paljivo promatra.
- A to si mu odgovorio na to? - zapita tiho.
- Ja? Samo, sam rekao: Povoljno ocjenjujete nau ker, gospodine doktore, iako ta
divljakua ba nije uvijek najpristojnija prema vama. Na to je on odgovorio: Nema rua bez
trnja, gospodine Horst, ne bih elio da to trnje nedostaje. Lotti, nije li to lijepa usporedba?
Kako se ini samoj sebi: kao rua ili svibanjski dan? Ne misli li da je Bruckner odabrao
ljepe usporedbe negoli ti s tvojim ovjekom u godinama?
Lotti se poe igrati s plavim vrpcama na svojoj bijeloj haljinici i pogleda mimo oca. Vidio je
da su joj se usne trzale.
- Zna, oe, to je bila samo ala. Otac se prisili da djeluje ozbiljno.
- Zaista? Dakle, moda ti i nije tako mrzak. Lotti se trgne.
- Mrzak? Doktor Bruckner? Ali, oe, to nisam rekla! - zavikne uasnuto.
- Nisi? Tada mi se to samo priinilo. Moda sam stvorio posve pogreno miljenje to se tie
tvojih osjeaja prema doktoru Bruckneru. Uvijek sam smatrao da ga ne trpi, pa sam te stoga
draio - ree naivno otac.
Lotti poloi ruke na vrue obraze.
- Kako je danas toplo! Gdje je majica? - ree zbunjeno i pouri prema vratima.
Gospoa Gertruda ih je upravo otvorila, kao da je ekala na Lottine rijei. Lotti joj odmah
poe neto priati, ne spominjui vie doktora Brucknera. I otac joj poe govoriti o neem
drugom, a kako je i Gerd brzo stigao, sjedoe uskoro za stol.
Za vrijeme jela ivahno su razgovarali. Gerd je zadirkivao svoju draesnu sestrinu, koja mu

GIGA
56
je vrlo spremno odgovarala na to. Gerd se dobro osjeao u krugu tih dragih ljudi. Njegovo je
ponaanje odavalo da je sazorio tijekom godina. Jo je uvijek mogao ponekad sputavati svoju
arku krv, koja je prebrzo tekla njegovim ilama. Ali mogao se svladavati i bio je siguran u
sebe. Njegove su oi odavale da ozbiljno promatra ivot. Ali je nestalo one boli i tuge iz
mladievih oiju. ak bi u njima ponekad zasjala radost. Gledao je ponosno i slobodno, pun
tople ivotne radosti. Bio je zadovoljan onim to je inio. Sve u svemu, ovjek je, gledajui
ga, imao dojam da pred njim stoji znaajna linost, duhovno zrela i smirena.
Tetka Gertruda ga je promatrala zadovoljno sjeajui se s bolom njegove pokojne majke,
kojoj nije bilo sueno da doivi tu sreu i gleda kako joj sin postaje sposoban i slavan ovjek.
Odmah nakon objeda sjedio je Gerd s tetkom u njezinu udobnom malom salonu. Bili su sami.
- Tako, dragi Gerde, sada smo nesmetani, pa mi moe rei to ti lei na srcu - zapoe
gospoa Gertruda razgovor.
Gerd je neko vrijeme zamiljeno gledao pred sebe, a onda je podignuo glavu.
- Najprije mi reci, tetkice, to je novo kod nas kod kue. Vidi li ponekad oca?
Gertruda kimne.
- Da, u posljednje vrijeme nekoliko puta. Osijedio je, kosa mu je gotovo bijela. Ne znam
varam li se, ali djeluje mi nekako potiteno. Prije, kad bih ga sluajno srela, gledao je mimo
mene. U posljednje vrijeme nekako me udno promatra. Ne znam, ali saalila sam se nad
njim.
Gerd proe rukom preko ela.
- Tetko, ponekad osjeam luaku enju da se sretnem s njim.
- Kako ti ne bih vjerovala, Gerde, pa on ti je otac. A ako je i pogrijeio, mislim da je to bila
vie sudbina nego li njegova krivnja. Ni ja se vie ne ljutim na njega.
Gerd naini brzu kretnju.
- Jo neto, tetkice! Zna li togod o mladom paru?
- Dragi Gerde, mislim da sve nije onako kako bi trebalo biti. O tvom se bratu ne uje nita
dobra. Bani s najgorim drutvom. Prije nekog vremena kasno u noi, u nekom vinskom
podrumu, naao se Albert s nekim poslovnim prijateljima i s nama sprijateljenim piscem,
doktorom Brucknerom. Iz separea zaue uasnu buku, i upravo kad su htjeli krenuti, izaao
je iz separea tvoj brat Dolf i s njim njegovi prijatelji. Dolf je drao pod ruku sa svake strane
po jednu vrlo sumnjivu enu. Svi su bili potpuno pijani. Ponaali su se skandalozno. U
slinom stanju vidjeli su ga mnogi nai znanci, koji su nam dakako to saopili s ogromnim
zadovoljstvom. A mlada ena? Cesto je vidim kad se proveze mimo mene. Stanuju kraj
gradske ume, pa moraju proi ovom ulicom, ako ele doi u sredite grada. Mogu ti samo
rei da ne djeluje sretno. Postala je vrlo lijepa, ima draesno, slatko lice. Vidi se na njoj da je
nekako tuna, kad misli da je nitko ne promatra. im je netko pogleda, nastoji djelovati
ponosno i mirno. Uasno alim ubogu mladu enu.
Gerd ju je sluao nabravi elo. Sad je izvukao lisnicu i izvadio iz nje pismo.
- Moglo se pretpostavljati da Juanita nee biti sretna kraj ovjeka poput Dolfa. Prestraio sam
se, tetko Gertrudo, kad sam primio ovo pismo stare Tine. Zatekao sam ga s vaim pismom, po
povratku s ekspedicije. Ovo me je pismo dirnulo. Tina dakako nije mislila da u ga tako kasno
primiti. Zahtijevala je u njemu da odmah doem i objasnim Juaniti kakav je doista moj brat.
Zahtijevala je i to da sprijeim vjenanje. Evo, proitaj pismo!
Gospoa Gertruda ga uzme, a tad se lagano nasmijei.
- Ta vjerna dua! Zamislila je u svojoj naivnosti to tako jednostavno. Sto bi ti uope mogao
poduzeti, ak da si to pismo i primio navrijeme, i da nisi bio na drugom kraju svijeta? Dolf je
vrlo lijep ovjek, koji zna oarati. ak kad ga ovjek samo u prolazu sretne, a nekmoli kad
moe koristiti dane i noi. Nije mu bilo teko zaludjeti to mlado stvorenje. A kad je to jednom
postigao, ona vjerojatno ne bi prihvatila ni najdobronamjernije savjete, prije negoli je sama
stekla gorko iskustvo.

GIGA
57
Gerd kimne.
- To mislim i ja! ak da sam i bio u blizini, teko bih to bio sprijeio. Postao sam stranac za
malu Ju-anitu, vjerojatno me se vie i ne sjea. Ipak osjeam takvu nelagodu kad pomislim na
nju. Tko zna kako su je prisilili na taj brak. Vjerojatno je to djelo moje maehe protiv koje
Juanita nije mogla nita poduzeti. U mom ocu nije nala pravu zatitu. Potpuno je nemoan
pred njima, jer je slijep i ne vidi pravu narav ene i sina. To znam po sebi. I stoga mislim da
sam na neki nain povezan s ubogom Juanitom. Uvijek mi se inilo kao da sam ostavio dragu
sestricu u rukama svoje maehe. Njezin ju je otac poslao u kuu oca da bi je moja majka
odgojila i zatitila. Meni se esto ini kako nisam smio dopustiti da je izrue u ruke maehi
umjesto mojoj dobroj majci, jer ju je njen otac izrijekom povjerio mojoj majci.
- Ne mui se, Gerde! Jo uvijek voli razglabati o stvarima. To, meutim nikako nisi mogao
sprijeiti.
Gerd uzdahne.
- Ima pravo, nisam to mogao promijeniti. Ali jedno znam sigurno. Za vrijeme ovog mog
boravka moram razgovarati sa starom Tinom. Mora mi rei to se dogaa.
- To u ti omoguiti. Tina se preselila u kuu mladog para.
- To je dobro i pomalo me smiruje. Dakle, Juanita ipak nije posve sama. Kako bismo Tini
mogli poslati obavijest da elim razgovarati s njom?
- Zar ne bi jednostavno posjetio kuu svog brata?
- Ne, ni u kom sluaju ne mogu otii onamo a da prije toga ne posjetim oca. Ne elim sresti
maehu koja bi me pred oima oca primila kao izgubljena sina. Ali moram razgovarati s
Tinom i saznati to je s Juanitom.
- Cut e od nje sve, ali nita nee moi izmijeniti.
- Vjerojatno neu. Ali htio bih da Juanita preko Tine sazna da sam joj dobar i odan prijatelj.
Moda u joj jednog dana biti potreban. To e za osamljenu enu biti utjeha. Iz Tininih
pisama spoznao sam da je vrlo osjeajna, iako se dobra starica izraava pomalo nespretno.
Dakle, zna li kako bih mogao razgovarati s Tinom?
Gospoda Gertruda razmisli trenutak. Onda ree zamiljeno:
- Mora biti ovdje u zasjedi dok ne vidi da je Dolf otiao od kue. Oko jedanaest sati obino
odlazi u tvornicu. Onda bi bio posve siguran da ga nee sresti. Mlada te ena vjerojatno nee
prepoznati, ako te i ugleda. Osim Tine, vjerojatno u kui nema nikoga od stare posluge. Onda
bi najlake mogao Tini predati obavijest.
Gerd kimne.
- Da, tako e biti najbolje - mora biti.
Tetka i neak dogovorie jo svata povjerljivo, dok Lotti nije napokon gurnula svoju plavu
glavicu kroz vrata.
- Majko! Bratiu! Smijem li ui? Ili moda smetam?
- Ne, lijepa sestrino, ne smeta. Naprotiv! Lotti ude u sobu.
- Za svako lijepa sestrino nazvat u te slavni bratiu. Dakle, uvaj se!
- Dakle - draesna sestrino. Lotti se namrti.
- Razgovarajmo radije pametno! Gerd se nasmije.
- Dobro, neka tako bude, sestrino! Jesi li izala?
- Da, morala sam neto kupiti za majku. Tom prilikom sam, a da tebe prethodno nisam pitala,
pozvala goste na aj. Srela sam na Kazalinom trgu doktora Brucknera i ispriala mu da je
Gerd kod nas. U oima sam mu vidjela koliko eli upoznati Gerda, pa sam mu jednostavno
rekla neka doe na aj.
- Lotti, dobro zna da Gerd ne eli kod nas sresti nikoga stranog.
- Majice, pa doktor Bruckner nije stran. On, tako rei, pripada naoj kui. Zamiljala sam
ve kako sjedim medu dvojicom znamenitih ljudi. Oprosti Gerde, ali ovog puta se to
znamenito ne odnosi samo na tebe. Doktor Bruckner je poznati pisac, autor predivnih

GIGA
58
romana i drama. Zar ne, Gerde, ne ljuti se to sam ga pozvala? On je zaista zgodan i ugodan
ovjek.
Gospoda Gertruda se nasmijala.
- A inae mu prigovara. Cak si ve rekla i da je dosadan - poe je zadirkivati.
- Majice, nisam to mislila ozbiljno. Bruckner je, sve u svemu, vrlo zgodan ovjek.
- Da, i meni je simpatian, pa ako se Gerd tome ne protivi, bit e mi drago da doe.
- Zar ne, Gerde, slae se? On se nasmijao.
- Pa nisam valjda divljak, Lotti! Ali sad moram krenuti u posjete izdavakom poduzeu
Horst. Albert me oekuje, jer imamo poslovni razgovor.
- Vratite se tono u pet! Ti i otac!
- Da, Lotti, bit emo toni!
Gerd se oprostio od majke i keri, pa poao preko velikog dvorita do zgrade izdavakog
poduzea.
Doktor Bruckner se doista pojavio na aju. Bijae to zgodan, vitak ovjek od oko trideset
godina, eli-nomodrih oiju, visoka ela, tamne kose i uskih bria. Njegovo cijelo bie
odavalo je ovjeka dobra ponaanja koji je ovladao drutvenim pravilima, ne doputajui im
da ona ovladaju njime.
- Cijenjena gospodo, ako sam nezgodno doao, molim vas, istjerajte me - naalio se, kao
dobar prijatelj kue.
- Prvo bih razmislila o tome, dragi doktore! U svakom sluaju, prvo ete ispiti aj s nama -
odvrati dobro raspoloeno gospoda Gertruda.
Lottini roditelji dobro su zapazili da su se, usprkos Brucknerovoj suzdranosti i Lottinoj
prponoj razigra-nosti, medu to dvoje ljudi poeli raati topli osjeaji. Bruckneru se doista
sviala draesna, mlada Lotti. Jo se suzdravao, govorei samom sebi da je Lotti premlada a
da bi shvaala osjeaje koje je gajila za njega. Nije elio taj draesni cvijetak osvojiti naglo,
ve je ekao da plod sazori prije nego prui ruku za njim. Lottino lice odavalo je tobonju
ravnodunost, kad je Bruckner uao. Tako se marljivo bavila priborom za aj da ga je jedva
uspjela pozdraviti. Ali rumenilo na obrazima ju je odavalo. A kad mu je malko kasnije pruila
alicu aja, njezina ruka je malo zadrhtala.
Gerd i Albert Horst su se vratili u pravo vrijeme. Lotti poe ponovno zadirkivati bratia.
Ponekad bi ipak sa zanimanjem pogledala i doktora Brucknera. Ovaj ju je pak neprekidno
promatrao, pa su se njihovi pogledi esto sretali.
Gerd i Bruckner se odmah sprijateljie i poee ivahno razgovarati. Lotti se divno osjeala
izmeu ta dva slavna ovjeka, pa se neprekidno morala svladavati da ne pone klicati od
radosti.










GIGA
59
X
Drugog je jutra Gerd stajao skriven iza zavjesa na prozoru i promatrao ulicu. Gospoda
Gertruda mu je pritom inila drutvo, stojei kraj drugog prozora.
Odmah nakon jedanaest sati Dolf se provezao u otmjenoj koiji kojom je sam upravljao.
- To je bio tvoj brat Dolf] - brzo zavikne gospoda Gertruda.
Gerd kimne. Odmah je prepoznao Dolfa po njegovu bijelom licu i crvenkastoj kosi.
- Da, tetko Gertrudo, a sada u odmah krenuti. Do vienja!
- Zbogom, Gerde i mnogo sree!
Kad je Gerd silazio niza stube, sreo je Lotti.
- Izlazi li, bratiu?
- Da, proetat u po gradskoj umi.
- Povedi me sa sobom! Toliko bih eljela da mi za-vide na tvom drutvu.
On joj obuhvati ruke s toplom molbom.
- Ne ljuti se, Lotti, sada bi mi samo smetala.
- Nisi ba osobito galantan! - naljuti se Lotti.
- Budi dobra, mala moja! Danas poslijepodne u to nadoknaditi. Ma koliko uivao u tvom
drutvu, sada je to nemogue. Moram neko vrijeme ostati sam, kako bih mogao razmiljati.
Dakle, oprosti mi!
- Pa dobro, ali danas poslijepodne mi nee izmai.
- I neu! ak obeavam da u s tobom krenuti u grad, gdje e nas svi ljudi moi vidjeti. Poi
emo u trgovine, a kod Frohnea kupit u ti najveu bombonijeru koja postoji, s najboljim
bombonima.
- Fino! Prihvaam sa zahvalnou. Ali odri rije!
- To uvijek inim, Lotti!
Pozdravio ju je i nasmijeio se. Tetka Gertruda mu je tono opisala gdje se nalazi bratova vila.
Nije sainio osobit plan, ve je elio sudbini prepustiti da sve sredi.
Kad je napustio ulicu Lessinga, ugledao je pred sobom gradsku umu, pa je krenuo uz njezin
rub dobro odravanim putem. S jedne strane tog puta uzdizale su se kue. Bijahu to vile s
velikim vrtovima. Jedna od njih pripadala je sada njegovu bratu. Polagano je krenuo dalje,
zadubljen u misli.
Za svaki sluaj ponio je pisamce za Tinu. Glasilo je:
Draga Tina, mogu li te na kratko vidjeti i porazgovarati s tobom? Moram ti mnogo toga
ispriati. Ako sada ne moe, ekat u te jedan sat u gradskoj umi - na okrugloj klupi ispod
starog hrasta. Ne uspije li doi, poalji mi obavijest Horstovima, gdje i kad te danas ili sutra
mogu sresti. Gerd
To je pismo sada lealo u depu njegova kaputa. Kad je opet podigao pogled, ugledao je na
praznom putu neki enski lik koji mu se pribliavao. Bila je to mlada, otmjeno odjevena ena.
Odjenula je bijelu haljinu od lagana platna, k tome bijeli eiri i jednako takav izvezeni
suncobran.
Gerdov pogled privukoe njezine otmjene kretnje. Hodala je gipko i skladno. Kad mu se
pribliila, uoio je prvo tamnu boju koe njezina lica, a onda mu upadne u oi sva ljepota i
ljupkost te ene. Bila je prekrasna. Tek kad joj se posve pribliio, podigla je pogled. Ugledao
je dva predivna, tamna enska oka. Kao oparani nekom magnetskom snagom, njihovi se
pogledi na trenutak sretoe u neizmjernom uenju. Oboje i nehotice usporie korake. U
Gerdu se rodio neki udan osjeaj, kad je pogledao u ta dva enska oka. Osjeaj kao da je ve
neko prije doivio taj trenutak.
Zapazio je i to da su se ta dva oka u iznenaenju rairila, a krv je udarila u tamne obraze lijepe
ene.
U tom trenutku ve je prola mimo njega, a on je zastao gledajui za njom, iako to inae nije
nikad inio.

GIGA
60
ena se nije osvrnula, ali je hodala mnogo polaganije nego prije. Zamiljeno je Gerd
promatrao njezinu bujnu crnu kosu koja je provirivala ispod eiria. Iznenada se zapita, nije
li ta ena mogla biti Juanita?
Odjednom mu se uinilo kao da je doivio neto osobito, iako se nita nije dogodilo, osim to
je sreo pogled prelijepih enskih oiju. Polagano je krenuo naprijed, neprekidno razmiljajui
o tom susretu. I tako je brzo stigao do bratove vile. Bre nego je vjerovao. Sluaj mu bijae
naklonjen. Sa strane je kui prilazio mesarski pomonik, nosei na ramenima vreu s mesom.
Pozvonio je na mjedeno dugme zvona iznad kojeg je pisalo Falkner. Gerd mu brzo pristupi.
- Molim vas, hoete li u kuhinji predati to pismo kuharici Tini?
Ujedno je momku dao dobru napojnicu, pa ovaj zadovoljno kimne.
- Obavit u to odmah, gospodine! Gerd mu zahvali i povue se.
Momak je sreo Tinu na ulazu za poslugu.
- Evo ljubavnog pisamca, djevice kuharice! I to jo od vrlo otmjena gospodina, mnogo
mlaeg od vas. To nisam mislio o vama - poe je zadirkivati.
Tina zbunjeno dohvati pisamce.
- Momiu, kakve su to glupe ale sa starom enom - zaprijeti mu se pomalo ljutito, a pomalo
nasmijano.
Ali ostala je stajati i odmah otvorila pismo. Kad ga je proitala, njezino je svjee lice
problijedjelo. Brzo spremi pismo u dep i ogleda se. Nigdje nije bilo nikoga.
Onda potri u svoju sobicu, dohvati maramu i prebaci je preko ramena. Nezapaeno napusti
kuu. Mogla je mirno otii. Nitko nee zapaziti da je nema. Gospoda je upravo otila, a
gospodin e se vratiti tek na objed. Brzim koracima, koji nisu odavali njezine godine, pouri
putem prema umi. Nekoliko minuta kasnije stigla je do velikog hrasta. S okrugle klupe ustao
je otmjen, vitak gospodin i brzo joj priao.
Tina se trgnula samo na trenutak i upitno ga pogledala. Onda njezino dobro staro lice zasja.
- Gospodine Gerde! - zavikne, a oi joj se napunie suzama.
Toplim smijekom Gerd obuhvati njezinu ruku.
- Draga, dobra Tino! Napokon te opet vidim, ti vjerna duo!
Tina zajeca, pa je bilo dobro to je uma u to doba bila pusta, inae bi taj udan par izazvao
pozornost.
- Gospodine Gerde, nisam mogla ni sanjati da u danas doivjeti takvu sreu. Dobri Boe!
Kakav ste lijep i snaan gospodin postali! Ali oi, da, po njima bih vas prepoznala medu
tisuama.
Gerd je povue neto dalje u umu.
- Jesi li mogla odmah otii, Tina? Ona brzo kimne.
- Da, to je bilo posve lako. Vie ne kuham, jer je gospodin Dolf doveo nekog novog kuhara.
Stoga mogu ponekad i otii. Nema nikoga kod kue. Gospodin Dolf je u tvornici, a Nita -
mislim gospoa -upravo je izala.
Gerd je poslua sa zanimanjem.
- Tina, kako je bila odjevena? U bijelu haljinu?
- Da, da, u bijelu haljinu, bijeli eir i bijeli suncobran.
Gerd duboko uzdahne i obrisa elo.
- Dakle to je bila Juanita! Slutio sam - ree tiho, samom sebi.
- Vidjeli ste gospou, gospodine Gerde?
- Da, sreo sam je, ali nisam znao da je to bila ona. Dakle, to je bila Juanita!
Duboko zamiljen krenuo je dalje pokraj Tine. Ali onda opet prijee rukom preko ela i brzo
se uspravi.
- Nee imati mnogo vremena, Tina! Brzo u ti rei to sam htio. Tvoje pismo u kojem si mi
javila da su se moj brat i Nita zaruili, i u kojem me moli da doem i pomognem, primio sam
tek prije kratkog vremena.

GIGA
61
Starica kimne neprekidno ga promatrajui, kao da ga se ne moe dosta nagledati.
- To sam i mislila, kad sam ula da ste krenuli na tako dugo putovanje. To joj se nije trebalo
dogoditi, ali...
- Da, Tina, teko bih joj bio pomogao. Ipak mi se ini da sam pomalo odgovoran za nju. Zato
sam te zamolio da doe ovamo. Htio sam te pitati to se dogaa s mladim ljudima. Zacijelo
me ti moe najbolje obavijestiti o tome. Reci, Tina, je li Nita postala sretna s mojim bratom?
U njegovu se pitanju mogao nazreti neobian nemir, kao da nije mogao iekati odgovor.
Pritom je morao misliti na Juanitin pogled od malo prije. Zato ga je tako udno pogledala?
Zar ga je prepoznala? To nije bilo mogue! Ona je bila dijete kad je napustio kuu.
Tina tuno odmahne glavom.
- Ne, gospodine Gerde, nije sretna, ve vrlo nesretna. Kratko je vrijeme dodue bila sretna,
prije nego je otkrila kakav je zapravo gospodin Dolf. A sad je uvijek tako tiha i tuna i ivi
opet posve sama. Nikoga nema osim mene, stare, glupe ene, a to nije ono pravo za tako finu
gospodu. Ne mogu pomoi samoj sebi, gospodine Gerde, ali poinili su nepravdu tom
ubogom djetetu. Moram to rei, iako ete se moda ljutiti na mene to tako govorim. Poinili
su nepravdu ba onako kako su onda poinili s vama. Ali vi ste mukarac, pa ste mogli
pomoi sami sebi. Uboga Nita, ona je tako tiho i njeno janjece. Ne moe se braniti, pa sada
samo sjedi i tuno gleda, da se ovjeku raspada srce.
Gerd je skinuo eir i proao rukom kroz kosu. elo mu je poelo gorjeti.
- ini li joj on neto naao? - zapita promuklim glasom.
Tina slegne ramenima.
- Trpi i ne ali se. Njega ve dugo izbjegava. Koliko samo moe. Nou se zakljuava u sobu,
jer se on tako esto vraa kui pijan. Onda uvijek ujutro, kad vidim da se rastrijeznio, moram
pokucati na njezina vrata. Tek se tada pojavljuje. Uvijek je blijeda i uasno izgleda kad mora
s njim dorukovati. Najradije bih svaki put zaplakala kad je vidim. Gospodine Gerde, pravo je
blaenstvo to napokon mogu s nekim govoriti o tome.
Gerd je gledao mrano pred sebe. - Sto kae moj otac na sve to? - Tina slegne ramenima.
- Ne znam ni sama. Neto se moralo dogoditi u posljednje vrijeme. Medu njima vie nije sve
onako kako je bilo. Stari se gospodin iznenada izmijenio. Va se gospodin otac sada ponaa
prema Niti njeno i ljubazno kao prema bolesnom djetetu. Tim neugodnija je postala vaa
maeha. Ona je na strani gospodina Dolfa i njemu sve oprata. Ljubaznost starog gospodina,
ne moe mnogo pomoi, to znate i sami.
Gerdu se priini kao da bi trebao stati pred svog brata i udariti ga posred lica ili pak da mora
Juani-tu istrgnuti iz njegovih panda i odvesti je na sigurno mjesto. Osjeao je svoju nemo
poput tjelesne boli.
- Tina - ree uzbueno - mora izruiti Juaniti poruku od mene, jer ne vjerujem da u moi
sam razgovarati s njom. Hoe li to uiniti?
- Dakako, gospodine Gerde, vrlo rado! Radovat e se to se brinete za nju. Kad sam joj prije
nekog vremena rekla da sam vam pisala kako joj je, suze su joj navrle na oi. Bila je dirnuta
kao da se netko brine za nju.
- Razgovarala si s njom o meni? - zapita je brzo.
- Dakako, gospodine Gerde, i to esto. Od njezina djetinjstva do danas. Osobito u posljednje
vrijeme, kad smo vidjele vau sliku u novinama.
On je iznenaeno pogleda i pomisli: mogue je, dakle, da me Juanita malko prije prepoznala.
Glasno je izjavio:
- Vidjeli ste moju sliku? - Tina brzo kimne.
- Dakako, gospodine Gerde! Nita mi uvijek daje sve lanke iz novina, a to ne razumijem to
mi objanjava. ita i vae knjige, pritom joj se uvijek zaare obrazi, a oi zasjaje i govori mi:
Tina, kad ne bi bilo tih Gerdovih knjiga, ne bih se imala vie emu radovati u svom ivotu.
Gerdu iznenada navali krv na elo, a srce mu poe snano kucati. U njemu se rodi silna radost

GIGA
62
zbog toga jer se Juanita zanimala za ono to on radi. Jo ni jedno ga priznanje nije toliko
radovalo. Sve svoje druge uspjehe bi ovog trenutka dao za to priznanje. Nije razmiljao zato
je to tako, jer sada nije imao vremena razmiljati. Poto je duboko uzdahnuo, rekao je to je
mirnije mogao:
- Tina, reci Juaniti da je pozdravljam i bude li joj ikada potreban vjeran i portvovan prijatelj
neka mi se obrati. Zasad neu otii u inozemstvo. Kod Horstovih ete uvijek saznati moju
adresu. Kad zavrim sa svojim predavanjima, vjerojatno u se trajno nastaniti u Berlinu.
Pobrinut u se da dobijete moju berlinsku adresu. Jesi li zapamtila to joj mora rei?
Tina kimne, i ponovi poprilino tono ono to joj je rekao, pa nastavi:
- Sve u joj rei, gospodine Gerde! A ona e plakati od radosti to se brinete za nju.
- Hvala ti, dobra Tino! Htio bih te nagraditi za to to si tako vjerna i dobra meni i ubogoj Niti.
Ima li kakvu elju koju bih ti mogao ispuniti? Rado bih uinio neto za tebe jer sam tvoj
dunik.
Tina brzo obrisa oi rubom pregae.
- O tome neemo govoriti, gospodine Gerde! Nemam nikakvu drugu elju osim da moja
uboga Nita postane sretna. Za mene se brine moja dobra gospoda. Ne da da. odem od nje, pa
sada provodim divan ivot. Ali hvala vam to mislite i na mene!
- Dobro, ostajem dakle i dalje tvoj dunik, dok mi se ne prui prilika da ti naplatim za sve to
si uinila za nas. A sada te neu dulje zadravati, inae bih mogla imati neugodnosti.
- Da, gospodine Gerde, vratit u se brzo kui. Ali recite mi, koliko ete jo dugo ostati? - Do
prekosutra!
- Na to u misliti ove dane. Bit e lijep osjeaj da ste mi tako blizu. I da neete ponovno otii
medu one divlje narode i uasnu hladnou o kojoj mi je Nita itala. To me raduje. Kako sam
bila zabrinuta za vas, gospodine Gerde! Trebali biste se odrei putovanja i oeniti se nekom
dragom mladom enom.
Gerd joj stisnu ruku i nasmijei se.
- Mislim da nisam stvoren za enidbu, Tina! Imam prenemirnu krv.
- To e se ve srediti, toga se ne plaim. Zar ne, kad budete opet bili kod svojih roaka, javit
ete mi to?
- Hou, Tina! A kad bude znala da sam opet ovdje, nai e se prilika za razgovor.
- Hoe, gospodine Gerde! Ali sad u otii. Do vienja, gospodine Gerde, i neka vas Bog
prati!
- Zbogom, dobra stara Tino, i ne zaboravi to sam ti rekao.
- Neu, gospodine Gerde, to u odmah isporuiti. Pogledala ga je svojim dobrim starim
oima, a suze
joj potekoe niz obraze. Brzo mu je kimnula i pourila prema kui.
Gerd je gledao za njom sve dok mu nije nestala iz vida. Onda se okrenuo i duboko uzdahnuvi
zaao jo dublje u umu. Morao je neko vrijeme ostati sam da svlada svoj nemir zbog susreta
s Juanitom.
Juanita je pri susretu odmah prepoznala Gerda. Prestraila se ugledavi ga, pa nije znala to bi
uinila. Nije znala bi li ga ili ne bi nagovorila. Osim toga, u tome ju je spreavala enska
suzdrljivost.
Polagano je, nesigurnim korakom, krenula dalje. inilo joj se da bi se trebala vratiti. Nije
smjela proi pokraj njega poput stranca. Ta bio je on jedini prijatelj koga je nala u toj stranoj
zemlji.
Zamiljala je to bi rekao da je stupila pred njega s rijeima: Ja sam ena tvog brata,
nemojmo proi jedno pored drugoga poput stranaca. Imam tako malo prijatelja na svijetu.
Ipak je krenula dalje, ali njezine misli ostale su uz njega.
Je li jo uvijek imao onako mekan i topao glas? - zapita se.
A onda je opet pokuala uvjeriti samu sebe da to on moda i nije bio, ve ju je samo slinost

GIGA
63
prevarila.
Pritom je ipak osjeala bol, kao da je propustila neto divno i neponovljivo.
Htjela je poi u trgovine, pa je zbog lijepa vremena krenula pjeice. Sad je iznenada izgubila
volju za to. Neto ju je pozivalo na etnju po mirnoj umi.
I tako je nakon nekog vremena zao krenula pu-teljkom u umu.
Na djejem igralitu sjedilo je nekoliko dadilja. uvale su djecu, koja su se igrala u
pjeaniku. Inae nije srela nikoga. Svuda je vladao divan mir i tiina, pa je mogla nesmetano
razmiljati.
Napokon je stigla do velikog jezera, preko kojega je na najuem mjestu vodio mali mosti.
Nedaleko tog mostia, umorna od etnje, sjela je na klupu.
Ovdje je sjedila neko vrijeme. Duboka tiina oko nje navela ju je na sanjarenje. Udubljena u
misli, poe suncobranom crtati po pijesku neke zagonetne krugove. Pritom je zaboravila da
vrijeme tee i gdje se nalazi.
Trgnula se iz razmiljanja zauvi korake koji su se pribliavali preko drvena mostia.
Podigne glavu i pogleda prema mostu. Trgnula se, jer je prestraenim pogledom uronila u dva
sjajna muka oka.
Pred njom je stajao Gerd Falkner.
I on se trgnuo, kad ju je zapazio. Sad je zastao pred njom kao zaaran. Njihovi se pogledi
sretoe. Nisu znali jesu li prole minute ili vjenost.
I ta izmjena pogleda odluila je o sudbini dvoje ljudi.
Gerd se brzo sabrao, skinuo eir i pristupio joj.
- Juanita? Juanita Falkner? - zapita brzo.
- Da, to sam ja, Gerde! - odgovori Nita, a divan, sladak smijeak prijee joj preko rumenih
usana.
On joj brzo pristupi, uhvati njezinu ruku i viteki je poljubi.
- Nita, draga Nita! Prepoznali ste me?
- Da! - odgovori Nita duboko dirnuta. - Ve i prije, kad smo se sreli.
- I dopustili ste mi da proem mimo vas? - Ponovno sladak smijeak obigra oko njezinih
usana, a njemu krv bre potee ilama.
- Bila sam prevelika kukavica a da vas nagovorim.
- Nisam vas odmah prepoznao. Tek kasnije sam naslutio tko ste, a zatim sam razgovarao s
Tinom i uvjerio se da se nisam prevario. Opisala mi je kako ste bili odjeveni. Nita, zar ne,
smijem ti govoriti ti? Nee mi uskratiti to pravo?
Ona draesno zbunjena odmahne glavom.
- Ne, Gerde, dakako da ne. Glupost je to razgovaramo tako slubeno. Pa ti si moj urjak.
On joj pogleda u oi. U njima se iznenada pojavila sjena i radost se ugasila u njima. Lice joj
sada posta tuno i zabrinuto.
- Ne govorim o svom pravu kao urjak, ve kao stari prijatelj. Teka sam te srca neko
ostavio u okolini koju sam i sam dobro upoznao. Sretan sam to sam te sreo! Predao sam Tini
poruku za tebe. Sada ti to mogu rei. Smijem li trenutak sjesti kraj tebe?
Ona se odmaknula i napravila mu mjesto na klupi. To to je sada proivljavala bilo je
prelijepo a da bi bilo istinito. inilo joj se da je to san.
- Kako ivi, Nita? - zapita tiho Gerd. Njezino srce jo se vie stui.
- Ne pitaj me, Gerde! Zna da sam postala enom tvog brata i nitko mi nije bio dovoljno
blizak da bi me sauvao od toga. Neu ti lagati, ni govoriti uobiajene lai. Uletjela sam u taj
brak, a da ni sama ne znam kako. Sve je to ilo tako brzo. Nepromiljeno sam prihvatila
njegovu ruku vjerujui da mi pripada i srce. Ne trebam ti nita dalje rei. Tina mi je rekla da
svog brata Dolfa poznaje bolje od svih drugih ljudi. Sada ga poznajem i ja!
U tim je rijeima leala duboka tuga i bol. Njegov topli pogled promatrao je bolno to nesretno
mlado lice. Uhvati njezinu ruku.

GIGA
64
- Nita, zato te nisam mogao obraniti od toga? Sad je na alost prekasno.
- Da, prekasno! - odgovori mu ravnodunim glasom.
Nita pogleda u njegove tamne, sjajne oi. Njihove se due sretoe pri tom pogledu.
Nita osjeti kao slatku utjehu to to Gerd dijeli s njom njezinu bol. Predala se radosnom
saznanju da je bio kraj nje, on, njezin prijatelj, koga je neko stekla u tunom djetinjstvu i koji
je poput nevidljiva uvara bdio nad njezinom mladou. Nije shvatila da se u isto vrijeme u
njoj rodio i topao osjeaj za njega, koji je moda i nesvjesno oduvijek drijemao u njoj. Bilo joj
je jasno samo to da je njegovo prisustvo bilo kao ispunjenje nekog divnog sna.
Gerdovi osjeaji bijahu drugaiji. Tog je sata spoznao da ljubi Nitu, a njegova nagla narav
tvrdoglavo se branila protiv saznanja da je to ujedno znailo i odricanje od nje. Gerdova topla
krv strujala je divlje u ilama, pa se osjeao dovoljno snanim da to divno stvorenje zadobije
za sebe i protiv cijelog svijeta. Onda se Nita uspravi i stisne ruke.
- A sad sam ena tvog brata. Prekasno sam spoznala da ne odgovaramo jedno drugome.
Gerd se trgne.
- ena mog brata!
I kao napisano plamteim slovima iznenada se pojavie pred njim rijei: Ne poeli ene
brata svoga!
Skoio je s klupe i maknuo se od Nite. Problijedio je i vrsto stegao ruke. inilo se kao da su
mu svi miii na licu napeti, pa je tekom mukom uspio ponovno stei mir i sabrati se.
Bratova ena!
Oduzeo bi je svakom drugom, borio bi se sa svakim drugim, samo to nije smio uiniti bratu.
Ma koliko mu ovaj bio stran, bio je sin njegova oca, kao i on sam. Stoga je bio bespomoan
prema Dolfu.
Nita je prestraeno promatrala Gerdovo uzbueno lice. Taj pogled opet pribere Gerda. Nije je
ni po koju cijenu smio uznemiravati, nije se smjela prevariti jo i u njemu. Na ta uska ramena
nije smio natovariti novi teret. Pa iako su mu njezine iste i nedune oi odale da se tog
sudbonosnog sata i u njoj rodio topliji osjeaj prema njemu, nije to smio zapaziti, morao je
ostati snaan i miran zbog nje i zbog sebe. Odmahnuvi, ponovno sjedne kraj nje.
- Oprosti to se tako divlje ponaam, Nita! Ali u meni postoji neto to se uasno uzbudi kad
mi se spomene bratovo ime. On je tvoj mu, ali ... ipak neemo pokvariti ovaj sat time da
govorimo o njemu. Mislim da znam to si propatila. Najdublja uzbuenja tvoje due nalaze
odjek u mojoj. Razumijemo se bez rijei. Sve te duge godine inilo mi se da pripada meni.
Onog trenutka kad si, drei me za ruku, prekoraila prag roditeljskog doma, postala si mi
bliska. Tvoj te otac poslao mojoj majci. Ona te trebala tititi. Tvoj otac nije znao da je moja
majka mrtva. Kad si plaui zvala dobru tetku Mariju, priinila si mi se malom bespomonom
sestrom. Sjea li se jo kako sam naveer dolazio k tebi i tjeio te?
Nita kimne smijeei se sanjarski.
- Da, Gerde, to mi je sjeanje pomoglo da proivim mnoge teke trenutke. Uvijek sam morala
misliti na to.
- Zna li zato te tvoj otac povjerio ba mojoj majci?
Nita uzdahne.
- Vjerojatno ju je vrlo cijenio. - Gerd je ozbiljno pogleda.
- Vie nego to, Nita! Tvoj je otac ljubio moju majku tako snano da je napustio domovinu
kad se ona udala za mog oca i oduzela mu nadu da postane njegovom.
Nitine oi zasjae, pa ga pogleda tako sretno da je Gerd morao skupiti svu svoju hrabrost da
ostane mirno sjediti.
- Sad znam zato sam te odmah zavoljela, zato se moja dua osjea tako srodna tvojoj.
Duboko dirnut" zbog te nesvjesne istoe osjeaja, Gerd dohvati njezinu ruku, poloi je na
svoje gorue oi, a onda je poljubi s dubokim potovanjem.
- Mala Nita, kako divno govori. Da, nae su due srodne, a mene usreuje to tako govori i

GIGA
65
osjea. Sretan sam to te danas sudbina dovela meni. Iako se ubrzo moram rastati od tebe,
sretan sam to znam da misli na mene kao na vjerna brata, kao na svog najodanijeg prijatelja.
Zar ne, Nita, to e initi?
Njezin je pogled poivao na njemu, zagledala mu se u oi iako joj je krv udarila u lice jer je u
njegovim oima proitala ogromnu molbu.
- Da, Gerde, tako u initi, pa neemo posve izgubiti jedno drugo, to mi mora obeati. Bit u
snana i sretna budem li znala: tamo vani u svijetu postoji moj vjerni prijatelj, moj brat. Dua
koja me razumije i pripada mi. Gerde, da sam to prije znala, moda bi se mnogo toga bilo
drugaije odigralo. Moda onda ne bih nepromiljeno i brzo prihvatila ruku koja me trebala
drati i za koju sam vjerovala da je snana i ista. Gerde, da sam znala... da... ali ne, neu vie
misliti na to! Sretna sam u dubini srca to sam te ipak nala.
Njezini su osjeaji bili tako isti i nevini da je Gerd spoznao kako Nita ni ne sluti to ih je
povezivalo. Nije joj ni u kom sluaju elio oduzeti tu istou.
- Da, draga, mala Nita, na to emo misliti, a sudbini emo biti zahvalni za ovaj trenutak.
Nita veselo kimne, pa je jo neko vrijeme razgovarala o njegovim putovanjima i planovima za
budunost. Na svojim putovanjima skupio je mnogo materijala, pa je to sada elio obraditi u
miru, prije nego ponovno krene na istraivanje. Dotad su mogle proi godine.
Radovalo ga je to je Nita poznavala njegova dosadanja djela. Zivnula je govorei o tome, a
Gerda obuze arka bol to je nije smio zadrati kraj sebe. Kakvu pametnu i razumnu ivotnu
druicu bi naao u njoj! A kako je lijepa bila! Sad e to slatko lice vidjeti pred sobom i kad
bude budan i u snu.
Dohvati eir, kao da mu je vrue i izjavi kao da bjei od sama sebe:
- Sad se moramo rastati, Nita! Moje je vrijeme isteklo.
Nita ga prestraeno pogleda. Njezine se usne bolno trgnue i uzdahnuvi pogleda na sat.
- Boe moj, ve je tako kasno. Kako je to vrijeme brzo proteklo! Moram kui! Moram kui!
Dolf ne smije znati da si ovdje?
- Ako to moe preutjeti, nemoj mu nita rei. Ve zbog oca. Moda bi mu ipak zadalo bol
da sam bio ovdje a nisam mu se javio.
- Kako eli, Gerde! Tvoj je otac sada esto bolestan i vrlo je potiten. Ne budi nepomirljiv!
Moda bi se jednom mogao kajati zbog toga.
Gerd joj poljubi ruku.
- Nisam nepomirljiv prema njemu. Dopisujem se s njim redovito, iako rijetko. Ali meu
nama stoji moja maeha i razdvaja nas. Ali o tome dosta! Ne treba dirati u to. Zbogom, Nita!
Ne zaboravi, ako ti bude potreban netko, tko bi se potpuno zaloio za tebe, onda me pozovi.
Sjajnim je oima promatrala njegovo odluno lice. Krv joj naglo navre u srce.
- Zbogom, Gerde! Sad u opet morati dugo ekati dok te ponovno vidim. Ali moja e te dua
uvijek moi nai. To me raduje. Sada vie neu biti tako sama.
U njezinim je rijeima lealo toliko topline da je Gerd bio potresen do dubine srca. Topao,
snaan osjeaj, koji se tog sata probudio u njemu, potjerao mu je krv divljim udarcima do
srca. Bio je vrlo blijed i lice mu se trzalo. Najradije bi kleknuo pred nju, zagrlio je i zamolio
da ne ode. Ali se uspio svladati i ostati jak. Samo svojim oima nije mogao potpuno
zapovijedati, pa mu je pogled odavao bol srca.
Drei se za ruke, stajahu tako neko vrijeme oi u oi. A onda Nita zadrhta, a oi joj
udnovato zasjae. Oboje su znali da su im ovi trenuci donijeli neto to nikada nee proi.
Znali su da e se njihove due uvijek traiti u neizmjernoj enji. Ali samo je Gerd znao
kakva je to vrsta osjeaja. Nita se predala caru tog trenutka, ne razmiljajui i ne pokuavajui
sve to objasniti. Ali Gerd se borio protiv sama sebe i protiv snage svojih osjeaja. Shvatio je
opasnost.
- Zbogom, Gerde!
- Zbogom, Nita!

GIGA
66
Jo jedan vrsti stisak ruke, a onda se Nita brzo okrenula. Gerd je ostao stajati i gledao je za
njom, teko diui. Priini mu se kao da je nestalo sunca iz njegova ivota, nakon to je prvi
put zasjalo u punom sjaju.
Na krianju se Nita jo jednom okrenula. Sjajne zrake sunca obasjavale su njezin vitak, bijeli
lik. Do-mahnula mu je, a on je skinuo eir. Potom je nestala iza grmlja.
Gerd se jo uvijek nije pomaknuo s mjesta.
Njegov pogled bijae mutan i mraan. Zadubljen u bolne misli, ree tiho samom sebi:
- Ne poeli ene brata svoga!
Duboko uzdahnuvi padne natrag na klupu i pritisne usne na mjesto na naslonu na kojem je
poivala njezina ruka.
Dosad nijedna ena nije nikada stekla mo nad Ger-dom Falknerom. Usprkos njegovoj toploj
krvi, jo ni jedna nije postala opasna za njegov mir. Sada mu se priinilo da je uvijek bio
ravnoduan prema enama samo zato to je njegova dua slutila da Juanita predstavlja
nadopunu njegova bia. Juanita, koja je nesretnom sudbinom postala enom njegova brata i
time za njega postala nedostina.
Dosad nije vjerovao da bi neka ena mogla odigrati znaajnu ulogu u njegovu ivotu. Jo prije
jednog sata, kad je Tina spomenula da bi se trebao oeniti, podrugljivo se nasmijeio. A sada?
Sada je cijelo njegovo bie bilo ispunjeno beskrajnom enjom za mladom enom, koja mu
nikada nee smjeti pripadati, jer je postala enom njegova brata. Brata, koji nije znao cijeniti
njezinu pravu vrijednost, a privezao ju je uza se proraunato i sebino.
Da Dolf nije ljubio Nitu onako kako je to ona zasluila, proizlazilo je ve iz toga to se
zabavljao s drugim enama i vodio raskalaen ivot.
Bila je to ironija sudbine da taj dragulj, zbog koga bi rado dao sve to posjeduje, drugi
zanemaruje i ostavlja nezapaeno po strani. A taj drugi je bio njegov brat, punopravni vlasnik
tog dragulja.
U mranom raspoloenju Gerd se vratio u ulicu Le-ssinga. Bijae to sada posve drugi ovjek
od onog od malo ranije. ovjek koji je upoznao nenadanu sreu i najdublju bol u vremenu od
samo jednog sata.














GIGA
67
XI
Juanita se udno raspoloena vratila kui. Jo su je uvijek muile nemirne misli. Dua joj je
bila ispunjena osjeajem sree i radosti, to nikada prije nije osjetila. Nije prigovarala samoj
sebi to joj je dua poletjela prema Gerdu Falkneru. Osjeaji joj bijahu isti. Bila je svjesna
toga da svom muu nije time nita oduzimala. Nita od onoga na to je imao pravo. Ono to je
dala Gerdu, nikada nije pripadalo Dolfu, i nikada mu niti nee pripadati. Osjeala se toliko
odvojena od Dolfa da je smatrala svojim pravom svoje osjeaje pokloniti drugom mukarcu,
svome prijatelju iz djetinjstva u koga je mogla gledati s puno povjerenja kao u svoj ideal.
Od tog dana ispunjavala ju je tiha srea koju nita nije moglo pomutiti. Opet je procvala poput
cvijeta koji je primio novu hranu i tople zrake sunca.
U isto vrijeme se u dui potpuno odvojila od mua. S njim nije vie dijelila nita do
zajednikih obroka. Pripadala je samo sebi.
Tina je odmah nakon povratka svoje gospode izruila ono to joj je Gerd naredio. Nita ju je
sasluala sa smijekom, a potom je zagrlila staru sluavku i uzdah-nuvi rekla:
- Sama sam ga srela i razgovarala s njim, stara moja! Sreli smo se jo jednom. Neobino sam
sretna zbog toga.
Gerd Falkner nije vie mogao nai svoj mir. Susret s Juanitom uzbudio je cijelo njegovo bie.
Ona dva dana, koja je proboravio jo kod svojih roaka, grozniav ga je nemir tjerao uokolo.
Kad god je bio sam, stajao je kraj prozora nadajui se da e Nita proi ovuda. Hodajui
ulicom, gledao je za svakom vitkom enom u nadi da je to Nita. Kad bi njegovi roaci
razgovarali s njime, morao se prisiliti da ih slua. Na javi i u snu vidio je pred sobom milo
Nitino lice, njezine predivne tamne oi.
Istog onog poslijepodneva kad je sreo Nitu, Lotti ga je podsjetila na njegovo obeanje. Pristao
je drage volje proetati s njom. Kod Frohnea su kupili veliku kutiju bombona. Lotti je
govorila da je predivna i ogromna. Kupio joj je i buket krasnih rua, pa je Lotti hodala sva
sretna i ponosna kraj njega, nadajui se kako e sresti doktora Brucknera, da mu se pokae u
svom trijumfu.
Ta joj se elja ispunila. Kad su prolazili glavnim trgom, sreli su doista doktora Brucknera.
Lotti mu je sva sretna pokazala svoje blago. Bruckner ju je toboe zavidno gledao.
- Zar ete sve te predivne bombone pojesti sami? Kad bih vam barem mogao pomoi pri
tome - govorio je, neprekidno promatrajui njezino presretno lice.
Lotti ga iznenaeno pogleda.
- Zar tako volite bombone, gospodine doktore? Bruckner poloi ruku na srce i pogleda
oduevljeno
prema nebu.
- Strastveno! - lagao je.
- Nisam to znala. Mislila sam da slavni ljudi nemaju takvih slabosti.
- Ja ih imam, gospoice Lotti!
- Onda ete mi pomoi pri tamanjenju tih bombona, kad opet doete k nama.
- Hoe li jo neto preostati za mene? - zapita je toboe zabrinuto.
Lotti kimne veselo.
- Pobrinut u se za to da dobijete svoj dio. Odabrat u vam najfinije bombone.
Bruckner uzdahne od zadovoljstva, zadubivi se u promatranje njezina lica.
- Ne volite valjda ba toliko slatkie?
- Ako su dobri, volim! - poe je uvjeravati, promatrajui je pritom tako oduevljeno da je
Lotti pocrve-njela i pogledala u stranu.
Gerd je stajao kraj njih i smijeio se.
- Hoete li poi komad puta s nama, gospodine doktore? Ili ste moda zauzeti? - zapita
ljubazno.
- Ukoliko vam ne smetam, rado u vam se pridruiti.

GIGA
68
I tako su krenuli dalje utroje. Lotti je hodala izmeu njih.
- Kako je to divno! - uzdahne mlada dama.
- Sto je to tako divno? - raspita se Bruckner, dok je Gerd hodao pokraj njih zadubljen u misli.
Lotti sretno uzdahne.
- Ogromna kutija bombona, divne rue i s desna i lijeva dva kavalira, slavna po svem svijetu.
Tisue znatieljnih oiju nas prate. inim se znaajnom sama sebi.
Bruckner se toplo i srdano nasmije.
- Pravo ste dijete, gospoice Lotti! Ali vrlo drago -ree, uronivi svoj sjajan pogled u njezin.
Prvo se htjela pobuniti, elei da s njom postupaju kao s damom. Ali kad je zapazila kako mu
oi sjaje, zautjela je. utei krenue dalje i naoe se u tihoj uliici. Neka im je koija
dolazila u susret.
- Gerde, eno koije Falknerovih. Obje gospode sjede u njoj. Sakrij se brzo iza doktora
Brucknera da te maeha ne spazi - upozori ga Lotti.
Gerd se trgnuo i stao iza Brucknera. Ali nije odvratio pogled od koije. Ugledao je svoju
maehu, ponosnu, hladnu i otmjenu. Bijae jo uvijek lijepa ena. Ali Gerdove oi predoe
samo brzo preko nje i zadrae se na mladoj, vitkoj eni, velikih crnih oiju. Gledala je pred
sebe kao izgubljena.
Gerdove oi poivale su na tom lijepom licu, toplog, junjakog kolorita. Nita je osjetila
njegov pogled i u posljednji trenutak, prije nego je koija prola, podigla oi i pogledala ga.
Naglo porumeni, a njezin ga pogled radosno pozdravi. Maeha se okrene prema njoj.
- to je, Nita?
Koija je ve prola kraj Gerda i njegove pratnje. Nita se hrabro sabrala.
- Nije to nita, majko, ubola sam se na iglu - odgovori brzo, kako ne bi svekrvu upozorila na
Gerda.
Lotti je gledala za njima.
- Gerde, jesi li vidio svoju urjakinju? Draesna je! Oboavam je! Tako je lijepa, a vjerojatno
i dobra. Ali uvijek je tako tuna, kao da uope nije sretna.
Gerd stisne Lottinu ruku.
- Ti si dobro, drago dijete, Lotti!
Doktor Bruckner je brzo opet odvratio Lotti od ozbiljna razmiljanja. Uskoro opet poee
veselo brbljati.
Gerd je nijemo hodao kraj njih razmiljajui o Niti.
Idue veeri doktor Bruckner bio je pozvan na veeru kod Horstovih. Kad su posluivali
slastice, Lotti je donijela kutiju s bombonima i postavila je pred Bruc-knera.
- Tako, gospodine doktore, sada emo se vi i ja osladiti tim Gerdovim darom. Ve sam
izvrila ispitivanja. Vidite li ove u crvenom staniolu? Sjajni su, a mogu vam preporuiti i ove
polumjesece s kremom od maraskina. Izvolite, uzmite!
Bruckner s uasom shvati da e morati progutati sve te slatkie. Lotti ga je neprekidno
nutkala. I tako je pokuao pojesti one punjene likerom.
- Gospoice Lotti, jedem ih iz ovjekoljublja.
Ti nisu za vas. Dobit ete od njih crveni nos. - Salio se.
- Zaista? Zar se od toga dobiva crveni nos? - veselo se raspitivala.
Svi su se smijali, a gospoda Gertruda se smiluje Bruckneru i zaplijeni za danas kutiju.
- Ne mislim pritom toliko na crveni nos, koliko na pokvareni eludac - smijala se.
- Majice - ljutila se Lotti - gospodin doktor jede tako rado slatkie. Neka samo uzme.
- Ne, ne, hvala vam, zaista mi je dosta! - pouri se rei Bruckner.
Lotti slegne ramenima.
- Vas je lako zadovoljiti, gospodine doktore!
- Borim se protiv muke slabosti, gospoice Lotti! A uz to vas ne elim orobiti.
- Ali vrlo u vam rado dati jo bombona.

GIGA
69
- Drugi put, gospoice Lotti - rekao je i poljubio joj ruku u znak zahvalnosti.
Lotti porumeni.
Gospodi Gertrudi to nije izmaklo, kao ni to da je Gerd bio vrlo tih i rastresen. Ve ga je od
sino uznemireno promatrala.
Nakon veere ostala je neko vrijeme nasamu s njim. Lotti je brbljala u susjednoj sobi s
Brucknerom i ocem. Onda gospoda Gertruda tiho zapita: - Ima li nekih neugodnosti, Gerde?
On joj stisne ruku kao da je eli umiriti.
- Ne, tetko Gertrudo!
- Jesi li mogao razgovarati s Tinom?
- Da, sve je bilo u najboljem redu.
- Ali ini se da si dobio uznemirujue vijesti? Gerd je teko disao.
- Uznemirujue? Ne, tetko, ali sam saznao da je Nita postala nesretna s mojim bratom, a ne
mogu joj pomoi. Snosi vrlo mirno i hrabro svoju sudbinu. Nemojmo vie govoriti o tome,
molim te, to me i odvie mui.
Tetka ga majinski zabrinuto pogladi po elu. -Gerde, ne uzimaj to tako k srcu. Jo si uvijek
onaj isti, koji sve prihvaa tako ozbiljno. Budi razuman, nisi ti kriv za to.
Gerd joj poljubi ruku i nasmijei se.
- Ne, tetko Gertrudo, sigurno nisam. Bit u i razuman, vidjet e. Najvanije je da se vratim
svom poslu.
Nije joj govorio o susretu s Nitom. Drugog je jutra Gerd otputovao. Albert Horst ga je htio
otpratiti do kolodvora, ali ga je u posljednji trenutak neki vaan poslovni sastanak zadrao.
Majka i ki nisu bile spremne za izlazak, pa ga ni one nisu mogle pratiti. I tako je, oprostivi
se od njih, krenuo sam na kolodvor. Nije se odvezao koijom, jer se prije vonje eljeznicom
htio jo proetati. Sluga je krenuo naprijed nosei njegov koveg. Gerd je krenuo niz ulicu
Lessinga, preao preko velikog trga i poao prema kolodvoru uz gradsku promenadu.
Bio je sretan to e napustiti taj grad. udio je za napornim radom koji e odvratiti njegove
misli. Ovdje je imao i odvie vremena za razmiljanje o Niti i o tome kako bi se jo jednom
elio sastati s njom. Osjeao je potrebu da se rastrese i napokon nade svoj mir.
Kad je poao ulicom koja je vodila prema kolodvoru, zapazio je da mu je iznenada netko stao
na put. Pogledao je i silno se prestraio. Pred njim je stajao otac. Bio je potpuno sijed i vrlo
blijed. Djelovao je nekako tuno. Gerd je bio duboko potresen kad ga je opazio i prepoznao
umorno lice starog gospodina.
Zastao je kao ukopan i tako su se njih dvojica neko vrijeme nijemo promatrali.
- Oe! - zavikne iznenada Gerd kad se snaao. Glas mu je zvuao toplo i s puno molbe.
Bernhard Falkner se uspravio iz svog pognutog poloaja a licem mu prijee osmijeh.
- uo sam da si se vratio. Na stari knjigovoa Stec-kner te juer vidio i rekao mi to. Danas
sam otiao u ulicu Lessinga, nadajui se da u te vidjeti izdaleka. A onda je izaao sluga s
kovegom iz Horstove kue. Na kovegu sam zapazio slova G.R Krenuo sam za njim, jer sam
vjerovao da si ve na kolodvoru. Ali sluga je sjeo na klupu pred kolodvorom i ekao. Okrenuo
sam se, pa sam ovdje priekao na tebe.
Stari je gospodin to govorio tiho i sa suzdranim uzbuenjem. Gerdovo srce poe glasno i
radosno kucati. Neto zasja u njegovim oima. Brzo uhvati oevu ruku i vrsto je stisne.
- Htio si me vidjeti, oe, sresti se sa mnom?
- Da, jer ti vie ne nalazi put u oinsku kuu! - ree stari gospodin bolno.
Gerd jo samo vre stisne njegovu ruku. - Zar si elio da doem, oe?
Stari gospodin pogleda bolno sina.
- Zar nisi moj sin? Zar je neprirodno to sam to elio?
Gerd je neko vrijeme oklijevao, a onda je tiho odgovorio:
- Nisam to znao, oe! Mislio sam da se jo uvijek ljuti na mene i ne eli me sresti.
Sad je Bernhard Falkner stisnuo ruku sina.

GIGA
70
- Ne, ne, ne ljutim se na tebe. Ve dugo vie ne. Razumio sam zato si otiao i zato se vie
nee vratiti.
- Oe, dragi oe! - zavikne bolno Gerd pogoen tunim izrazom oeva lica.
Ovaj je teko disao i samo odmahnuo.
- Dogodilo mi se samo ono to sam zavrijedio. Osjeao sam silnu enju za tobom. Tako
veliku da joj nisam mogao odoljeti, pa sam ovdje ekao na tebe.
Gerd bijae duboko dirnut.
- Oe, hvala ti na tim rijeima. I ja sam bezgranino eznuo za tobom. Ali ekao sam da me
pozove.
- A to, ako te pozovem? Hoe li jo uvijek izbjegavati moju kuu?
Gerdove oi zasjae.
- Ne, oe, sada se vie nieg ne plaim to bi nas moglo razdvojiti. Otvorio si mi opet svoje
srce, pa u tako nai put do tebe. Sad moram otputovati, ali vratit u se, kad mi to moj posao
dopusti. A onda, oe, onda u doi k tebi.
Bernhard Falkner odahne. Umoran se smijeak pojavi na njegovim usnama.
- ekat u na to, ali neka to ne potraje predugo.
- Ne, oe, ali zasad imam jo neko vrijeme obveze, pa se ne mogu ba tako brzo vratiti.
Stari se gospodin ponovno nasmije, ovoga puta vrlo ponosno.
- Gerde, postao si slavan ovjek, pravi mukarac. Ponosan sam na tebe. Odabrao si pravo
zvanje. Ponos na tebe me dri, otkad sam izgubio vjeru u tvog brata. To je bio teak udarac za
mene, ali ne smijem se potuiti. Svaka se krivnja plaa.
- Oe, dragi oe! - preklinjui zavikne Gerd. Ovaj samo odmahne. A onda se opet trgne:
- Poi, sine moj, zakasnit e na vlak. Neka te Bog prati! Dovienja!
Pogledae se jo jednom i vrsto si stisnue ruke.
- I ne pii mi ubudue vie onako kratko kao dosad - zamoli otac.
- Ne, otkad znam da e moje rijei prodrijeti do tvog srca. Htio bih da sudjeluje u onome to
me mui. Zbogom, dragi oe, i jo jednom ti hvala to si me htio ponovno vidjeti.
Onda se rastadoe, a medu njihovim srcima vie nije postojalo nita to ih je dijelilo. Gerd je
sjedio u vlaku osjeajui se nekako udno dirnut. Ovih nekoliko kratkih dana u njegovu
rodnom gradu ostavili su dubok dojam na nj. Susret s ocem izbrisao je gorinu u njegovoj
dui, a sastanak s Nitom dao je njegovu ivotu novu vrijednost i izmijenio njega samoga.
Naslonio se zaklopivi oi, doputajui da se u njemu smiri ono to ga je potreslo. Kako je
mala postala krivnja njegova oca u njegovim oima, jer je sada i sam shvatio kako je lako bilo
zgrijeiti.
Kad je stigao na svoj cilj, oekivao ga je naporan posao. Silnom energijom bacio se na rad,
nastojei time zatomiti osjeaje koji su ga uznemiravali.
Ali ma kako se zadubio u svoj posao, nije mogao izbrisati iz sjeanja pogled na ono milo,
lijepo ensko lice. Usred posla znao bi pritisnuti ruke na oi i eznutljivo izgovoriti njezino
ime. Prisjeao se svake Ni-tine rijei. Kad bi radio na knjizi, koju je namjeravao kasnije
izdati, bijae mu kao da je to pisao samo za Nitu. Izmeu redaka nasluivale su se slatke i
tople rijei upuene samo njoj.
Nije mnogo pomagalo ni to to je nastojao urazumiti sama sebe prisjeajui se: Ne poeli
ene brata svoga! Uvijek bi onda ponovno uranjao u svoj posao nastojei se svladati, sve dok
se ne bi u njemu rodila neobuzdana enja.
Usprkos svem svom nastojanju, nije mogao mirno misliti na Nitu. Nije je mogao prihvatiti
kao sestru, ve ju je gledao kao divnu ali nesretnu enu.



GIGA
71
XII
Prolo je nekoliko mjeseci otkad su se Gerd i Nita sreli.
Dolf Falkner bio je sada ve treu godinu Nitin mu. ivjeli su jedno uz drugo poput dvoje
stranaca, otuujui se svakog dana sve' vie.
Dolf je ivio raskalaenije nego ikad prije. Cijeli je grad ve priao o njegovu razuzdanom
ivotu.
Gospoda Helena ga je jo uvijek pokuavala opravdati, iako ni njoj vie nije ukazivao toliko
panje kao nekad. Zahtijevao je od nje da nagovori oca neka mu isplati Juanitino nasljedstvo,
jer je elio napustiti roditeljski grad. Govorio je da tu ive sami malogradani i to stoga to su
se zgraali zbog njegova naina ivota. ivot mu je postajao sve neugodniji zbog raznih afera
u kojima nije odigrao ba slavnu ulogu. Htio se preseliti u Berlin ili Pariz i tamo nestati u
mnotvu. Nije ni pitao hoe li Nita poi s njim. Kad jednom bude imao u rukama njezin
imetak, morat e mu se pokoriti. Ukoliko mu ga otac pak ne preda, ostat e zauvijek zavisan,
jer e ga tada imati u svojim rukama. Dobivao bi samo kamate iz oeve ruke, ili moda ak i
iz Nitine.
To mu nije odgovaralo.
Nastojao je laskanjem opet pridobiti oca, pa se ponekad pretvarao kao da ozbiljno radi. Ali
njegov ga je otac prozreo.
A kad bi ga Helena pokuala ispitati da sazna hoe li Dolf dobiti Nitin imetak na njezin
dvadeset i prvi roendan, samo bi se gorko nasmijeio i odgovorio:
- Priekaj dok taj dan doe. Onda e saznati moju odluku, jednako kao i Dolf.
Gospoda Helena mu je esto prigovarala. Ali on kao da na to nije obraao pozornost, kao da
ga se sve to nije ticalo. I dok je prije bio nesretan kad bi se Helena ponekad ljutila na njega,
sad je ostajao miran i hladan. I to je mirniji i hladniji bivao, to je Helena sve vie gubila svoj
mir. Onda bi je naputala njezina mudrost. Nije se mogla svladati, pa je zaboravljala na svaki
oprez. Tako je Bernhard sve bolje upoznavao njezinu pravu narav. S grozom se sve vie
odvraao od te ene koju je prije toliko ljubio i zbog koje je natovario na duu tako teku
krivnju.
Sto se mu vie odvraao od nje, to je gospoda Helena vie ljubila sina. Njezino hladno,
proraunato srce sve je njenije ljubilo Dolfa, iako se on pred njom nije trudio ni pretvarao.
Poznavala je njegovu okrutnost i cininu grubost. Govorio je s njom na poniavajui nain, a
ipak ga je sve vie ljubila. Moda stoga to joj je u dui bio toliko slian.
esto ju je muio silnom grubou, a da se ona nije mogla braniti.
I tako je sudbina nesmiljeno udarala Helenu, kao da joj eli naplatiti sve grijehe. Dosad je
hladno i nedirnuto koraala preko ljudskih srdaca i sudbina. Sad je sama upoznala bol i
gorinu. Nauila je patiti i to zbog onog jedinog toplog osjeaja koji je posjedovala, zbog
ljubavi prema sinu. To je bila kazna za njene grijehe.
Helena je spoznala da vie ne moe utjecati na mua otkad ju je progledao. To joj je bilo ao
samo stoga to vie svoj ar nije mogla iskoristiti za sina, inae bi joj to bilo poprilino
svejedno. Nikada nije ljubila mua, ak ni onda kad je pred njim glumila arku strast nastojei
ga odvui od Marije. Cijeli njezin ivot bijae la, a sve zbog toga da bi mogla ivjeti u sjaju i
bogatstvu. Posjedovala je samo jedno iskreno uvstvo - ljubav prema sinu. I sad je kanjena u
toj jedinoj osjetljivoj toki, jer ju se samo tu i moglo pogoditi.
Bijae nedjelja.
Kao obino tog su dana Nita i Dolf objedovali kod svojih roditelja. Tako je bilo otkad su se
vjenali. Isprva su ti zajedniki rukovi bili ugodni za obje strane. Sad je vladao nesporazum
izmeu lanova obitelji, pa su sastanci bili malokad ugodni.
Dolf je te rukove zapravo i mrzio, pa bi ih se ve dugo bio odrekao da se Nita nije tome
protivila zbog njegova oca. I ove nedjelje, jednog tmurnog dana u studenom, uz preranu
snjenu oluju, sjedili su zlovoljno za stolom.

GIGA
72
Oi Bernharda Falknera bile su mutne i umorne. Crte lica oputene. Gospoda Helena je
nervozno lomila kruh, Dolf je neispavano i glupo zurio pred sebe.
Na njegovu lijepom licu ve su se jasno vidjeli tragovi raskalaena ivota.
Juanita je sjedila izmeu to troje ljudi poput divna oivotvorenja mladosti. Njezine su oi
sjale, a cijelo joj je bie odavalo duboku unutranju radost. Tom izgledu nisu mogle nauditi ni
sve nevolje njezina branog ivota. Susret s Gerdom tog ljeta dao joj je novu snagu da snosi
ivot, kao da je Gerd dao novu vrijednost tom ivotu.
Razgovor se sporo vukao. Dolf je potajno zijevao iza njegovane ruke, pa su svi osjetili
olakanje kad je ruak bio zavren.
Odmah nakon jela, u susjednom su salonu posluili kavu. Poto su je popili, gospoda Helena
se povukla u svoju sobu, elei se malko odmoriti. I Dolf je izaao iz salona htijui popustiti
cigaretu. Zapravo je namjeravao negdje malko prilei, jer se vratio kui tek rano ujutro.
I tako su Juanita i njezin tast ostali sami. Isto kao to je to bilo ve i proteklih nedjelja, tako su
se i ovaj put oboje radovali tim trenucima nesmetana razgovora. U posljednje vrijeme ovo
dvoje ljudi vrlo se zbliilo.
Bernhard Falkner je sjeo nasuprot Juaniti.
- Mora se i opet zadovoljiti mojim drutvom - ree tunim smijekom. Nita ga pogleda
ispunjena iskrenim suosjeanjem. Bio je tako blijed. Cesto je i poslije, nakon Tinine prie o
onom to se zbilo u Falknerovoj kui, razgovarala o tome sa starom sluavkom. I uvijek
ponovno bi Tina tvrdila da je glavni krivac bila gospoda Helena.
Na bi se gospodin opet osvijestio da mu je to samo dopustila. Da se nije toliko trudila, on
nikada ne bi bio iznevjerio svoju prvu enu. Vrlo ju je volio i bio je sretan s njom. Sve dok ta
'crvenokosa, mislim gospoda Helena, nije dola u kuu. - govorila je Tina.
Nita se nije mogla ljutiti na tasta. Uvijek je bio tako dobar i drag prema njoj i posveivao joj
toliko vremena, kao da ju je alio.
Nita dohvati zabrinuto njegovu ruku.
- Dragi oe, tako si blijed. Zar se ne osjea dobro?
Bernhard nasloni glavu na ruku i pogleda zamiljeno tu lijepu, mladu enu, odjevenu u
skromnu, ali otmjenu haljinu od zlatnosmedeg svilenog krepa.
- Nita mi nije, Nita! Moda bih trebao malko mira. U tvornici imam mnogo posla. Dobili
smo mnoge narudbe za nae nove uzorke. Imam toliko posla da ponekad moram raditi i do
pola noi.
Ona ga ozbiljno pogleda.
- Trebao bi Dolfu prepustiti dio posla, mogao bi te rasteretiti.
Otac se gorko nasmije.
- Dolf. Zna i sama da dolazi u tvornicu u jedanaest ili dvanaest sati. Dva sata protee se za
pisaim stolom i popui pola tuceta cigareta i time je obavio svoj dnevni posao.
Bilo je to prvi puta da je pred Nitom govorio tako otro o sinu.
Nita stisne usnice i prijee rukom preko ela. Onda ree uzbueno i ljutito:
- Trebao bi ga jednom odluno podsjetiti na njegovu dunost.
Bernhard Falkner se nasmije otro i podrugljivo.
- Njegovu dunost? Pokuao sam to na sve mogue naine. Pitaj ga ti jednom to smatra
svojom dunou! Zna li to e ti odgovoriti? Moja je jedina dunost uivati u ivotu i
ivjeti tako, kako mi se svia. Tako e ti odgovoriti. Dijete moje, sudbina me kaznila time
to mi je nametnula taj teret. Uasno patim zbog njega. Ali sam sam kriv za to. Vjeruj mi, ne
postoji nita gore nego kad otac spozna da ima nevaljala sina. Nita se uspravi i nagne prema
njemu. Lagano porumeni i oi joj zasjae. A onda ree tiho:
- Zar nema jo jednog sina? Ne moe li biti ponosan na njega, oe? Zar te to ne tjei?
Bernhard Falkner je pogleda iznenaeno. Nikada prije nije spomenula pred njim Gerdovo
ime.

GIGA
73
- Da - odgovori polagano - na tog sina mogu biti ponosan, iako sam zapravo izgubio pravo na
to.
Nita draesnim smijekom odmahne glavom.
- Otac nikad ne moe izgubiti pravo na svoje dijete. Nee ti odrei pravo na to.
Lagani mu smijeak prijee preko usana.
- Kako to moe tako sigurno tvrditi? Ona ponosno uzdigne glavu.
- Znam o njemu vie nego misli. Znam da te voli i potuje.
On joj vrsto stegne ruku.
- eli me ohrabriti i utjeiti. Ubogo dijete, tebi je samoj potrebna utjeha. Sirota moja Nita,
kad bih barem tebe mogao spasiti od te nevolje. Ali vjeruj mi, nisam ni sam znao kome sam
dao tvoju ruku. Tada jo nisam poznavao vlastitog sina. Tek kasnije sam uvidio kako je
podao. Inae ne bih pristao da te unesrei. Sam bih te bio upozorio kakav je i otvorio ti oi.
Bio sam slijep. Imao sam bezgranino povjerenje u njega, pa sam mislio da te je dostojan.
Nisam te dobro uvao. Sada to mora platiti. To sam ti ve jednom htio rei i zamoliti te za
oprotenje to sam ti dopustio da sklopi taj brak. Bila si neiskusno dijete, pa sam bolje trebao
pripaziti na tebe.
Nita mu suosjeajno pogladi ruku. Iz njegovih se rijei mogla nazreti duboka bol.
- Ne misli vie na to, dragi oe! I ne brini za mene! Gotova sam s Dolfom, i nita to bi
mogao uiniti, nee mi zadati bol. To je prolo. Ti pati mnogo vie od mene, jer ti ga jo
ljubi. Ta on je tvoj sin. Ja ga ve dugo vie ne ljubim. Postao je stran mom srcu. To sam ti
ve odavno eljela rei.
Bernhard Falkner uzdahne duboko.
- Ima pravo ako mu uskrauje svoju ljubav. Pobrinut u se za to da ti ni inae vie nee
moi nakoditi. Na sreu je tvoj otac bio oprezan, oprezniji od mene. Stoga nisam bio
ovlaten pri vjenanju predati tvoj novac u Dolfove ruke. A sada se to vie nee dogoditi, jer
on bi uspio rasuti i takav imetak.
- Kako e to ubudue sprijeiti, dragi oe?
Zar ne mora Dolfu isplatiti moj imetak kad mi bude dvadeset i jedna godina?
- Ne, dijete moje, na sreu ne moram! Tvoj otac mi je stavio na duu da sa svojim muem
ivi tako da va imetak bude razdvojen, ukoliko nemam puno povjerenje u njega. Stoga e i
ubudue moi raspolagati samo kamatama od tvog imetka. A i njih e mu, kao i dosad,
isplaivati svako etvrt godine, tako da nikada nee moi raspolagati s jednom veom svotom.
To je jedini nain da ga sprijeim u bezumnom troenju. Pobrinut u se i za to da uvijek
dobiva samo polovinu vaeg prihoda, dok e drugu polovinu dobivati ti. Tako nee biti
oteena zbog njegova rastrona ivota.
Nita ga zahvalno pogleda.
- Meni je tako malo vaan novac, dragi oe! Ali u tvojim rijeima nasluujem brigu za mene,
i zahvaljujem ti na tome iz sveg srca. Ali ne razgovarajmo vie o tako tunim stvarima. Tako
bih rado jednom s tobom razgovarala o neem drugom. Reci, jesi li ve itao knjige starijeg
sina?
Bernhard kimne, a njegove oi zasjae.
- Da, Nita, vie nego samo jednom. Znam ih skoro napamet. Svoje rijetke slobodne trenutke
posveujem itanju tih djela.
Nita vrsto stisne ruke.
- Kako me to raduje! I ja ih dobro poznajem.
Zar ne, Gerd zna vrlo zanimljivo priati o svojim putovanjima i istraivanjima?
Bernhard Falkner se nije iznenadio to je Nita poznavala Gerdova djela jednako dobro kao i
on, jer je sada poela brzo priati o njihovu sadraju. Za njega je bilo razumljivo samo po sebi
da je to svakoga, pa i nju, zanimalo. Predstavljalo je pravu blagodat to je o tome mogao
priati s Nitom. To ih je jo samo vie zbliilo.

GIGA
74
Vrijeme je brzo proteklo. U aru razgovora o njima bliskoj temi sjedili su jedno nasuprot
drugome, dok je vani bjesnjela oluja.
Kad je sat pokazivao pet sati, pogledae se iznenaeno.
- Ve pet sati? Moramo otii majci i popiti aj s njom - ree tiho Nita i ustane. aj su uvijek
posluivali u malom salonu gospode Helene.
I njezin tast ustane.
- Vjerojatno jo uvijek spava, inae bi nas ve bila pozvala - ree i uhvati Nitu pod ruku.
- Moemo tiho prijei u njezin salon. Ako majka jo spava, vratit emo se ovamo.
- I Dolf oigledno nadoknauje noanje spavanje - izjavi Bernhard Falkner gorko.
Polagano prijedoe kroz nekoliko soba i tiho otvori-e vrata malog salona gospode Helene.
Nikoga nije bilo u njemu. Naslonja u kome je gospoda Helena obino spavala bio je prazan,
a kraj njega je leao odbaeni al kojim je prekrivala ramena. Iz pokrajnje sobe, koja je
takoer pripadala gospodi Heleni, uli su se glasovi majke i sina. Obje sobe bijahu
razdijeljene samo zavjesom, pa se ula svaka rije koju su progovorili.
- Majko, potedi me barem tih glupih propovijedi. Dosta mi ih je. Stari me davi s tim, a svaki
dah moje vrle supruge je pobuna protiv mog naina ivota. Ako mi, dakle, nema nita drugo
rei, nisi me ni trebala probuditi i odvui me ovamo u svoju sobu - upravo je govorio Dolf.
Nita je, kad je to ula, htjela opet brzo otii, ali Bernhard Falkner ju je zadrao mrano je
pogledavi. Pritom joj je dao znak neka uti.
I tako su stajali jedno kraj drugoga i bili svjedoci razgovora izmeu majke i sina.
- Ostani, Dolfe! - zamolila je gospoda Helena.
- Mora me sasluati. Vidim te sada tako rijetko da moram iskoristiti tu priliku. Savjetujem ti
usrdno da do Nitinog roendana bude oprezan. Moi e raditi to hoe kad jednom imetak
bude u tvojim rukama. Nita je posve neiskusna to se tie novaca, pa se ne mora plaiti da e
se mijeati u to. Ali tvoj otac se tako dri da ga se plaim. Mogao bi te i prevariti, ako sada ne
pone izigravati ozbiljna ovjeka. Nemam vie utjecaja na njega. Budi razuman! Valjda e
se nekoliko mjeseci moi obuzdati. Pomiri se s Nitom! Nee ti valjda biti tako teko pretvarati
se pred njom da je ljubi. Zna postupati sa enama. Misli li da je meni bilo lako izigravati
strastvenu ljubav za tvog oca? Tako sam ga malo ljubila, kao to ti ljubi Nitu. Ali htjela sam
se osloboditi bijede i siromatva, a ono to ovjek eli ozbiljno, u tome i uspijeva. Bude li
opet osvojio Nitu, moe biti siguran da e i otac postupiti u tvoju korist. Molim te, nemoj
samom sebi sve pokvariti. Suzdri se tih nekoliko mjeseci, inae e uvijek ostati ovisan o
Nitinim kamatama.
Dolf neto ljutito procijedi.
- Prokletstvo! Kako to da ba sada nita ne moe iskoristiti kod staroga. Ba sada, kad mi je
potrebna tvoja pomo. Zato sam se odrekao svoje slobode i povezao se s tom glupom
guicom, ako sada ne budem dobio sav njezin imetak. Zaista mi nije bilo do njezina lijepa
lica. Toga mogu dobiti koliko elim, i bez braka. Moram dobiti taj novac i otii odavde! Otac
u svom osjeaju dunosti zahtijeva od mene tisuu stvari kojima se protivim. elim se
napokon osloboditi njegova tutorstva. Neu neprekidno sjediti u uredu. Nisam za to uhvatio
milijunaicu. Ne, tako se nismo dogovorili! Stari je postao djetinjast. Smijeno je to sve ne
zahtijeva od mene. Neu se s time pomiriti. Kad budem imao slobodne ruke, preselit u se u
Berlin ili Pariz, da mogu napokon ivjeti onako kako elim. Nita e vjerojatno onda takoer
postati neto ivahnija. Svi-dat e joj se ivot u velegradu, a ja je neu spreavati ni u emu,
kao to ni ona nee smjeti mene. Pa ona je jo prava guica s tim svojim osjeajem ponosa.
To e se ve izmijeniti kad jednom odemo odavde u Berlin ili Pariz, gdje emo moi voditi
ivot u velikom stilu.
Gospoda Helena uzdahne.
- Kad bih barem mogla otii s tobom. Tvoj mi otac sada i odvie oteava ivot. Neprekidno
neto prigovara. Ponekad sam na rubu strpljenja. Strahujem da e se Gerd ponovno vratiti

GIGA
75
kui, a samo to bi mi jo trebalo. Ubrzo bi se ovdje udomio, pa bi mi ivot postao neizdriv.
Dolf se grubo nasmijao.
- To bi doista bilo zabavno, a toliko smo se trudili da ga istjeramo. Krasno, kad bi opet
svojim kritikim pogledom mjerkao oko sebe. Dosta mi je dosaivao dok je boravio u kui.
Njegove moralne propovijedi bijahu jednako tako dosadne kao i one staroga. ini mi se da je
Gerd prava slika i prilika svog oca, pravi uzor - ovjek. Mogao bih se kladiti da stari ve dugo
ali to Gerd vie ne dolazi kui.
- Lako mogue. Ja svakako neu odobriti njegov povratak u kuu. A ti, dragi Dolfe, obeaj
mi da e biti razuman. Nemoj mi zadati tu bol da sam uniti svoju sreu. To ne bih mogla
podnijeti. Nemam na svijetu nikoga do tebe.
Dolf se runo nasmijao.
- Nemoj postati sentimentalna, majko! Zna da to ne podnosim.
Gospoda Helena uzdahne.
- Obeaj mi da e biti oprezan i da e se pokuati pomiriti s Nitom - navaljivala je.
I opet se Dolf podrugljivo nasmijao.
- Pa mogu pred malom enicom izigravati da sam zaljubljen. To je igrarija. S kolikima sam
tako izaao na kraj. To mi je lako. Razumijem se u taj sport. Uostalom, ona je ionako u
posljednje vrijeme postala prokleto zgodna, a to me drai. Mogao bih se za promjenu opet
zaljubiti u vlastitu enu. A pred starim bih mogao glumiti elju za radom i kajanje, pa e sve
opet biti u redu.
Njih dvoje je slualo kao okamenjeno taj razgovor, podravajui jedno drugo. Sad se Nita
trgnula iz ukoenosti i povukla tasta za sobom.
- Doi, oe, poimo, dosta smo uli! - apnula je, dok se tresla od gaenja.
On je krenuo za njom kao bez volje, potpuno slomljen. Kad su izali iz salona gospoe
Helene, Nita je tiho zatvorila vrata za njima. Posve mehaniki vratie se u sobu u kojoj su
prije sjedili.
Duboko uzdahnuvi, Bernhard Falkner padne na stolicu i sakrije lice u rukama. Istom je sada
posve shvatio kakvo je bilo to dvoje ljudi koji su neko posjedovali svu njegovu ljubav. Sada
je bio slomljen.
Nita je sjedila kao okamenjena nasuprot svom tastu. Gaenje i uas ispunjavali su joj srce.
Osjeala je iskrenu suut prema starom gospodinu. Prvi put je postavila sebi pitanje je li
prisiljena cijeli ivot provesti kraj ovjeka prema kome osjea samo uas? Prvi put se zapitala,
nije li rastava jedini put kojim e morati krenuti.
Ali tad se sjetila na svetost braka, pa je brzo opet odbacila tu misao. Ako je dosad podnosila
brak s Dolfom znajui da je vara i da voli raskalaen ivot, morala je to i ubudue initi. Samo
nikada vie nee nikamo krenuti zajedno s njim.
Ovo to je sada ula, razdvojilo ju je zauvijek od njega. Nakon nekog vremena uspjela se
tekom mukom sabrati, pa se puna suosjeanja nagnula prema svom tastu.
- Oe, dragi oe, tako bih te rado utjeila, ali ne mogu nai prave rijei - ree tiho.
On podigne svoje blijedo lice prema njoj.
- Ubogo dijete, i tebi je potrebna utjeha. Meni se dogodilo samo ono to sam zavrijedio.
Kanjen sam za svoj stari grijeh. Ti ni ne zna to lei za mnom, daleko u prolosti. Ovom
kuom obilazi sjena bia kojeg sam neko ljubio i koje je zbog mene uasno patilo. Sad se sve
to osveuje. Dogodilo mi se samo ono to je pravo. Ali ti pati nevina. Neka to bude tvoja
utjeha. Pomisao da sam zavrijedio ono to mi se sada dogaa - uasna je.
Rekao je to tako beznadnim glasom da ju je potresao do dubine srca. Nije znala to bi mu
rekla, ve je samo pogladila njegovu druu ruku i pogledala sa-alnim oima u njegovo
zbunjeno lice.
Tako su sjedili neko vrijeme nastojei se smiriti.
Kad je Nita zatvorila vrata salona gospode Helene, do majke i sina dopro je tihi zvuk. Odmah

GIGA
76
su zautjeli i posluali. Dolf je poao u salon i ogledao se, ali onda se umireno opet vratio.
- Nije nita. Ali sad emo zavriti taj razgovor, jer je prolo pet sati. Morat e starog i Nitu
pozvati na aj.
Gospoda Helena pozvoni i naredi sluzi da poslui aj a potom pozva mua i snahu. Ali samo
se Nita odazvala.
- Otac se ne osjea najbolje, pa je legao. Nada se da e mu opet biti bolje. Dolfe, bit e bolje
da se od-vezemo kui - rekla je mirno. Nita vie nije odavalo njezino uzbuenje od malko
prije.
- Zar se otac ve dugo povukao? - zapita Dolf.
- Prije nekog vremena.
- Nije valjda ozbiljno bolestan. Morala bih poi k njemu - izjavi gospoda Helena.
- Boli ga glava, pa e biti najbolje da ga svi ostavimo na miru. Tako e to najbolje proi.
- Nita, popij alicu aja prije nego krene kui
- predloi toboe ljubazno gospoda Helena.
- Da, Nita, sjedni, mogli bismo majku jo malko zabaviti.
Nita se prisili da popije alicu aja, ali onda poe navaljivati da odu. eljela je kod kue ostati
sama, kao to je to bio i njezin tast, koji nije mogao u tom asu podnositi drutvo sina i ene.
Kad se Nita nala nasamu s muem u koiji, rekla mu je pogledavi ga:
- Zar ne bi mogao ocu malko vie pomoi? Mislim da je premoren.
Dolf se udobno zavalio i prekriio noge.
- Nije potrebno da se toliko mui. Ve sam mu nekoliko puta predloio neka proda tvornicu.
Mogao bi dobiti mnogo novaca za nju, jer dobro posluje. Ali on je tvrdoglav i nee. Kome se
ne moe savjetovati, tome se ne moe ni pomoi - ree ravnoduno. Nita nabra elo.
- Zar ozbiljno moe zahtijevati od oca da proda tvornicu? Radio je cijeli ivot za to da ti je
jednom moe ostaviti. Sada zahtijeva da je se odrekne, umjesto da uloi svu svoju snagu
kako bi je sauvao.
Dolf se nadmeno nasmije.
- Mala enice, govori poput oca. I on neprekidno spominje dunosti i rad. Puno si premlada i
prelijepa da govori takve mudrosti. Ne budi dosadna! Otac je lud to sam sebe unitava tim
glupim radom, a od toga nita nema.
- Nita do zadovoljstva to ispunjava svoju dunost! Ali ta rije ne postoji za tebe.
Htio ju je grubo napasti, ali tad se sjeti to je obeao majci, pa se suzdri izigravajui
dobroudnost.
- Ovisi o tome to podrazumijeva pod tim. I ja moram, ispuniti svoju dunost, a to
neprekidno i radim. elim znati zato ivim. A kad jednom doem na kraj ivota, elim sebi
rei da nisam uzalud potroio ni jedan sat vremena. Nemam smisla za rad. Za to postoje ljudi
koje treba plaati i koji moraju raditi da zarade svoj kruh. Zar da nekom kome je to potrebno
oduzmem kruh? Vidi, to je moja ivotna mudrost. Dokai mi da nemam pravo.
Nita se nasloni i zaklopi oi.
- Ne govorimo vie o tome! Imamo razliite nazore na to.
- Kao na alost i u drugim stvarima. teta je, mala enice, da te ne mogu obratiti. To bi ti
mnogo bolje pristajalo od tih dosadnih moralnih propovijedi - ree Dolf, promatrajui je sa
strane.
Ta mala enica bila je draesna. Postala je neto pu-nija i enstvenija. Prerasla je ono
djetinjasto na sebi. Kako divno se slagala zlaana boja njezine haljine s bojom Nitine koe.
Znala se izvanredno odijevati.
Ali kako je Nita ostala sjediti utei i zatvorenih oiju, poe on tiho zvidukati, pa je
zadovoljno promatrao svoje lakirane cipele.
Kad su stigli kui, Nita se odmah povukla u svoju sobu. Preodjenula se. Sobarica joj je
pomogla navui bijelu kunu haljinu koja je skladno padala oko njezina lijepo graena tijela.

GIGA
77
Onda joj je izvadila eljeve i kope iz kose, koja joj se u tamnim valovima rasula po leima.
Neko ju je vrijeme ostavila takvu, dok sobarica nije pospremila njezine stvari, a potom joj je
splela dvije teke pletenice. Onda Nita naredi da joj pozovu Tinu, pa je neko vrijeme
razgovarala s njom. eljela je kraj sebe imati bie koje ju je voljelo.
Kad se Tina opet udaljila, mlada je ena pola u svoj mali salon, koji je bio uz njezinu sobu.
Sjela je u naslonja kraj mramorna kamina, koji je prekrivao radijator od centralnog grijanja.
Kraj naslonjaa stajao je stoli a na njemu bijahu poslagane knjige i novine. Dohvati jednu od
tih knjiga i poe listati po njoj. Bilo je to djelo Gerharda Falkne-ra. Kad bi listala po njegovim
knjigama, Niti se uvijek inilo kao da uje govoriti Gerda. Htjela je itanjem te knjige
zaboraviti posljednje rune sate.
Nije se plaila da bi je netko mogao smetati. Dolf nikad vie nije dolazio u njezine sobe.
Sastajali su se u kui samo u neutralnim prostorijama. Vjerojatno e prvo nadoknaditi
izgubljeni noni san, a onda e, kao obino, opet izai, jer je pretvorio no u dan.
I tako je bila vrlo iznenaena kad su se najednom otvorila vrata i Dolf uao u sobu. elio je
posluati savjet majke i opet se pomiriti s Nitom. A kako ba sada nije imao nekog osobitog
posla, odmah je to pokuao.
Nita je odmah zaklopila knjigu koju je drala u ruci i poloila je natrag na stoli. Skrivajui
neugodno iznenaenje, ree mirno:
- Sto eli?
To je zvualo vrlo hladno i iznenaeno. Dolf privue stolicu i sjedne s druge strane stolia,
koji je sada stajao medu njima.
- Doputa li da sjednem? Htio bih razgovarati s tobom. Vrijeme je loe, pa neu izlaziti.
Nadam se da ti ne smetam.
- Upravo sam poela itati - odgovori mu poprilino odbojno Nita. Ali Dolf se nije dao
smetati, ve ju je promatrao udno sjajna pogleda, koji ju je neko, kao i sve druge ene, znao
smutiti i osvojiti. Nagnuo se prema njoj i uronio pogled u njezin.
- Nadam se da ti ta knjiga nije osobito vana? - zapita njenim glasom.
- Ako ima neto vano dogovoriti sa mnom, onda knjiga moe i ekati - odgovori mu
hladno. Nije sputao pogleda s nje i uhvatio je za ruku.
- Zar moram imati osobit razlog ako elim malko razgovarati s tobom? Kako si lijepa, mala
enice, kako divno ova bijela haljina pristaje tvojoj tamnoj kosi! - govorio je slatkim glasom.
Brzo je izvukla ruku iz njegove.
- Dosta je komedije! Nas dvoje nemamo jedno drugome to rei.
Dolf uzdahne. Njezin otpor ga je draio, postala je jo samo poeljnija za njega.
- Nita, zato si tako hladna prema meni? Budi opet dobra, slatka mala enica, i ne ljuti se
vie! Dosta si me dugo odbijala od sebe. Pripravan sam zatraiti opro-tenje i posuti se
pepelom zbog svega to sam uinio u mladenakoj lakomislenosti. Budi opet moja draga mala
Nita! Neka sve bude kao prije! Jesi li posve zaboravila kako je divno bilo prvih mjeseci naeg
braka? Sjea li se kad smo u Nici stanovali u idilinoj kuici uz obalu? Nisi li onda bila
sretna u mom zagrljaju? Sjea li se mjeseine na moru, a nas dvoje sami u barci? vrsto si
me privinula uza se, a nae su se usne dodirivale.
Nita iznenada skoi. Njezino lice bilo je zajapureno od ljutnje. Njegov tihi, apui glas opet
je zvuao onako zavodljivo kao onda kad ju je osvojio. Ali Dolf je izgubio svu vlast nad
njom. I predobro je znala zato izigrava tu komediju. Gaenje i uas probudie u njoj silan
sram to se tom mukarcu predala s toliko povjerenja.
Dolf je u sebi bio sretan, opazivi da ju je napustio njezin mir. Ali Nita zavikne ljutito:
- uti! Ne sjeaj me na ona vremena, ako nee da se uguim od uasa. Stidim se do oajanja
kad se sjetim onih dana. Po svaku cijenu bih eljela da se nisu dogodili i ne elim vie misliti
na njih.
Dolf jo uvijek nije elio priznati svoj poraz.

GIGA
78
Dakako, nije mogao najednom vratiti sve izgubljeno. Morao je biti strpljiv. Ali napokon, za
njega bijae pitanje asti pokoriti tu malu goropadnicu. Isplatilo se opet pretvoriti je u malu
golubicu koja gugue. Osjeti da se i sam poeo pomalo zagrijavati za nju. Promatrao ju je, a u
njegovim oima zasja strast. Postala je tako lijepa, ta mala enica. Njezino ga je bie poelo
opajati. Za njega je uvijek predstavljalo osobiti sport osvojiti one najhladnije i najodbojnije.
Ba te, toboe hladne ene, postajale su onda najstrastvenije ljubav-nice. Sad je elio to isto
pokuati i kod vlastite ene. Sto je tea bila borba, to je slada bila pobjeda. To je bila
zanimljivija promjena. Njegov je ivot postao tako dosadan. Jedina e njegova razbribriga, do
preselenja u Berlin ili Pariz, biti osvajanje vlastite ene.
Nije bio ni najmanje pogoen Nitinim rijeima, pa je odluio ne obratiti pozornost na njih.
Veselo je ustao i stao pred Nitu promatrajui je arkim pogledom.
- Kako si lijepa, slatka Nita! Zna li da si istom sada zapalila moje srce? Samo iz
tvrdoglavosti poinio sam tisuu greaka. Tjerala si me od sebe svojom hladnoom. Traio
sam zaborav u glupim zabavama. Vjeruj mi, ne elim se prikazati boljim nego to jesam. Ali
ti gleda ivot drugim oima. Mukarac nije svetac, ivi drugaije od ene. Bila si stroga
prema meni, pa sam iz tvrdoglavosti inio ludosti. Ali usprkos tome, svakog sam te dana sve
vie volio. A sada moje srce zahtijeva tebe. elim da mi opet pokloni svoje. Neu se smiriti
dok mi ne oprosti i opet mi ne pripadne.
Htio ju je uhvatiti za ruku, ali ona se odmaknula do zida sobe i sakrila ruke na leima. Crta
prezira pokazala joj se oko usana. Pogleda ga hladno.
- Misli li doista da tvoje rijei mogu ostaviti bilo kakav dojam na mene? Vara se. Pritedi si
tu muku. Nemamo vie nita jedno s drugim.
Dolf je rekao samome sebi da e morati odabrati drugu taktiku i finija sredstva. Nita vie nije
bila ona mala, glupa djevojica iz vremena kada ju je onako brzo osvojio. Poznavala ga je
sada bolje, pa je morao svladati njezino nepovjerenje. Bit e potrebna mudra strategija da je
ponovno osvoji.
Tuno uzdahnuvi, Dolf opet sjedne.
- Ima pravo to se ljuti na mene. Ali uvjerit u te da se moje srce promijenilo, i da te doista
ljubim. U tvojoj je moi da od mene uini boljeg ovjeka. Dopusti mi da te uvjerim u svoju
ljubav. Ne elim nita toliko koliko da zaboravi sve uvrede koje sam ti nanio. Obeajem ti da
e se sve promijeniti. Opet emo ivjeti zajedno. Hajde, sjedni kraj mene, i ne boj se da u
opet odati svoju strast. ekat u strpljivo dok mi tvoje srce ne oprosti. Doi, elim samo
razgovarati s tobom.
Dolf je sve to rekao s toplom molbom u glasu. Da Nita nije ula njegov razgovor s majkom,
moda bi je uspio prevariti. Iako je u njezinu srcu ugaslo sve to je prije osjeala za njega,
ipak bi mu u svojoj enskoj dobroti pruila ruku ako bi povjerovala da mu moe pomoi. Ali
u njezinim su uima jo uvijek odzvanjale one cinine rijei od malo prije, pa je i predobro
znala kakve su njegove namjere.
Polagano se vratila na svoje mjesto i sjela. Traei temu za razgovor, Dolf dohvati knjigu koju
je Nita odloila.
- Pri kakvoj sam te lektiri prekinuo? Smijem li? - zapita.
- Izvoli! - odvrati mu hladno Nita.
Dolf otvori knjigu. Zloban mu se izraz pojavi na licu kad je vidio ime brata. Baci knjigu
natrag na stol, kao da je dohvatio eravicu.
- ita dosadnu knjigu mog gospodina brata! Divim ti se i smatram svojom zaslugom to sam
te prekinuo u itanju te dosadne knjige.
- Jesi li proitao tu knjigu, kad je tako kritizira? Dolf odmahne.
- Ni za to na svijetu. Nemam volju za to.
- Kako onda moe rei da je dosadna? Vara se, dosadna uope nije.
- Kad bi tog dosadnog asnog ovjeka poznavala, kao to ga ja poznajem, zahvalila bi se na

GIGA
79
itanju njegove knjige. Mogu zamisliti kako se dii svojim putovanjima i doivljajima.
Sigurno na svakoj strani ini neko junako djelo.
- I opet se vara. Ne spominje svoje zasluge i vrlo je skroman. Samo injenice svjedoe o
njegovim zaslugama za znanost.
Dolf prezirno odgurne knjigu.
- To mi je dobro poznato. Meni nitko ne moe usuti pijesak u oi. Tebe te knjige oigledno
silno oduevljavaju.
- Dakako, pomogle su mi proivjeti mnoge osamljene sate.
- Tako, tako! Ne ljuti se, Nita, ali trebala si ve zbog odnosa mog brata prema nama ne itati
te knjige. Njima nije mjesto u naoj kui.
Njezine oi ljutito zasjae.
- A zato ne? Sto ti je brat uinio da ne eli ni njegove knjige u svojoj kui?
- Sto je uinio? To sada nije vano. U svakom sluaju, medu nama vie nita ne postoji. O
svojoj majci i sebi neu uope govoriti. Ali zamisli to bi moj otac rekao kad bi iznenada
ovdje ugledao te knjige.
Nitine oi zasjae.
- Moe biti posve miran, tvoj se otac uope ne bi zgraao zbog toga. I on posjeduje te knjige
i proitao ih je.
Dolf se trgne.
- Nemogue!
- Da, ba sam danas o tome razgovarala s njim. Oduevljen je tim knjigama. Razmijenili smo
miljenje o njima, pa oboje smatramo da je tvoj brat uinio neto izvanredno. Svi ga priznaju,
to moe svakodnevno proitati u novinama. Njegovo je ime postalo slavno -govorila je Nita,
osjeajui potajni ponos.
Dolf je nervozno grickao svoj bri, a oi mu gledahu lukavo.
- Tako, tako, stari gospodin ita Gerdove knjige. To je zanimljivo. Razmijenili ste miljenje o
njima. Onda ste se vjerojatno bez majke i mene izvanredno zabavljali? - zapita, nastojei
suzbiti bijes.
Nita mu ponosno pogleda u oi.
- Razgovor o tvom bratu bio je u svakom sluaju najbolji dio dana.
Dolf se tvrdo nasmije. A onda se prisili na smijeak, svladavajui svoju srdbu.
- Kako to oduevljeno zvui. Kad ne bih sigurno znao da si jo kao dijete mog brata
posljednji put vidjela prije dvanaest ili trinaest godina, a i onda samo u prolazu, rekao bih da
se tvoje oduevljenje vie odnosi na njega osobno nego na njegove knjige. Tako o nekom
obino govore samo zaljubljene ene.
Nita osjeti kako joj krv navire u lice. Priini joj se kao da je Dolf svojim rijeima okaljao
njezine najsvetije osjeaje. Nije mogla dulje podnositi taj razgovor, pa je ustala.
- Glava me boli, pa e dopustiti da se povuem. Rekavi to napusti sobu i prijee u spavau,
koju zakljua za sobom.
Dolf je neko vrijeme gledao za njom prijeteim pogledom. Njegovo lice poprimi grubi izraz.
Priekaj samo, golubice, uskoro e opet moljakati da ti pridem. Sada me drai kad te elim
opet vratiti u svoj zagrljaj, pomisli, a divlji mu se sjaj pojavi u oima. Nekoliko je minuta jo
neodluno sjedio listajui po Gerdovoj knjizi. Promatrao ju je zavidno i zlobno. Onda baci
knjigu ljutito na stol.
Moram ispriati majci kako stari gospodin ita Gerdove knjige i razgovara s Nitom o njima. O
tome treba razmisliti, pomisli.
A onda ustane pogledavi zakljuana vrata Nitine sobe, pa oklijevajui izae. U svojoj sobi
bacio se na divan i pripalio cigaretu.
Hou li izai ili se jednom naspavati? Razmiljao je o tome, a prije nego se odluio, ve je
zaspao.

GIGA
80
XIII
Za Gerda Falknera bilo je to vrijeme puno poslova. Albert Horst ga je tjerao da dovri svoju
novu knjigu. Izmeu toga drao je predavanja i stekao mnogo pohvala. Njegovo je vrijeme
bilo potpuno ispunjeno.
To mu bijae drago, jer tako nije imao vremena za razmiljanje. Nije mogao zaboraviti Nitu, a
njegova enja za njom nije izblijedjela. Naprotiv, postajala je sve snanija, to je dulje bio
daleko od nje. Cesto bi sama sebe zatekao u mislima pitajui se to Nita sada ini, to misli i
to e rei kad jednog dana opet stane pred nju. I prerado bi znao odgovor na to pitanje. Misli
li i ona na njega, trai li ga u mislima.
Odluno se uvijek ponovno borio protiv elje da sve napusti i pouri k njoj, kako bi je, pa
makar samo izdaleka, opet vidio. Ali sada je ve doao dotle da je namjeravao ispuniti svoju
elju. Nije li ve bilo vrijeme da ispuni obeanje dato ocu? Nije li otac u svojim pismima
uvijek ponovno molio neka brzo doe? I nije li mu Albert Horst pisao da eli osobno
razgovarati s njim o njegovu novom ugovoru? Nije li tetka Gertru-da uvijek ponovno molila
da je posjeti? Zaista, razloga da ispuni svoju elju bilo je dovoljno.
A onda bi poeo umirivati sama sebe da nije grijeh ako eli vidjeti Nitu i razgovarati s njom.
Nije je elio osvojiti za sebe, ve samo uti njezin glas i pogledati joj u oi. To nije grijeh.
Nee se potajno trebati sresti s njom. Bude li opet doao u oevu kuu, onda nee biti teko
tamo je sresti. Htio se ponaati prema njoj poput brata i prijatelja, kako je ne bi uznemirio.
Ve e se uspjeti savladati.
Gerd je sada ivio u Berlinu. Stanovao je u lijepom, otmjeno namjetenom stanu u ulici Kant,
u zapadnom dijelu Berlina. Taj je stan pripadao nekoj udovici financijskog savjetnika. Uredila
ga je vrlo udobno i iznajmljivala bogatim neenjama. Imao je veliku radnu sobu, sobu za
dnevni boravak i blagovaonicu. Uz to svijetlu spavau sobu i sobu za slugu. Ovaj sluga mu je
pomagao pri sreivanju njegove zbirke i inae u drugim poslovima.
Prolo je nekoliko dana nakon one nedjelje, kad su Nita i njezin tast sluajno uli razgovor
majke i sina. Gerd je sjedio za dorukom i pregledavao potu. Uvijek je primao mnogo
pisama, pa je ve razmiljao i o tome da namjesti tajnika, koji bi mogao za njega obavljati
pismene poslove.
Meu pismima nalazilo se i jedno koje je Gerd dugo zamiljeno promatrao, nakon to ga je
proitao. Napokon je uzbueno ustao i poeo hodati po sobi.
Nakon nekog vremena opet sjedne i jo jednom proita pismo. Pozivali su ga da prihvati
poloaj profesora sveuilita u svom rodnom gradu.
Kako ga je to privlailo! Sada, kad se pomirio s ocem i odrekao se nomadska ivota, ta mu je
ponuda odgovarala. A tek pomisao da e neprekidno boraviti u istom gradu u kojem ivi i
Juanita! Posta mu toplo kad se toga sjetio. Opet se pojavi sva ona silom potisnuta enja i
poe ga siliti na to da prihvati tu ponudu.
Ne bi li bilo divno boraviti u njezinoj blizini?
Poput brata bdjeti nad njom i uiniti njezin ivot malko ljepim. Mogao je biti potpuno
siguran u sama sebe. I odvie ju je volio, a da bi je uznemiravao svojim osjeajima. Bi li se
radovala kad bi ula da se zauvijek vratio? Njegovo srce poe radosno kucati. Da, radovala bi
se i nasmijeila mu se onim svojim dragim umiljatim smijekom koga nije mogao zaboraviti.
A njegov otac? Sto bi on rekao na to? Gerd je samom sebi postavljao tisuu pitanja. Iako ga je
sve tjeralo da prihvati tu ponudu, ipak je samom sebi rekao da mora priekati neko vrijeme. I
tad odlui da e ocu javiti kakvu je asnu ponudu dobio. Otac mu je trebao savjetovati da li da
je prihvati ili odbije. Sto e otac odluiti to e uiniti. To e biti neto poput prsta sudbine.
Morao se nasmijeiti to se na taj nain zapravo skrivao iza sama sebe. On, koji je inae bio
tako odluan i samostalan, trebao je u ovom sluaju putokaz. Upravo stoga to ga je sve
tjeralo na to da prihvati poziv, podigao je sam zapreku. Ali u dubini srca nadao se da e je
uskoro maknuti.

GIGA
81
I tako je sjeo za pisai stol i pisao ocu:
Dragi oe,
Danas su mi ponudili poloaj profesora na sveuilitu u naem gradu uz sjajne uvjete. Vrlo
bih se rado odazvao tom pozivu. Preda mnom bi se otvorilo idealno polje djelatnosti. Ali prije
nego se odluim to prihvatiti, htio bih uti tvoje miljenje. Molim te, javi mi to prije bi li ti
bilo neugodno kad bih se trajno nastanio u L... Dakako, ne bih stanovao u tvojoj kui, ve bih
uredio momaki stan blizu sveuilita. Ipak ne bih mogao izbjei da dolazim u tvoju kuu, jer
bismo time izazvali ogovaranja. Molim te, reci mi otvoreno, eli li da prihvatim ili odbijem tu
ponudu. Tvoja odluka bit e mjerodavna za mene. Hou naglasiti da u s maehom biti samo
u najslubenijim odnosima. Bit u, dakako, pristojan prema njoj, jer sam joj to duan kao
tvojoj eni. To elim pismeno dogovoriti, da to vie ne bih morao usmeno spominjati. Molim
te, dakle, da mi to prije javi svoju odluku. Pozdravlja te
Tvoj vjerni sin Gerd
Na to pismo dobio je Gerd ubrzo odgovor.
Dragi Gerde,
Ve me godinama neto nije tako obradovalo kao tvoje pismo. Kako si mogao i posumnjati da
mi ne bi bilo drago kad bi se preselio ovamo? To me postidjelo. Ali moram prvo uiniti
mnogo toga da ti dokaem kako je moju ljubav prema tebi prekrilo mnogo korova, ali da se
ona nikad nije ugasila. Prihvati dakle taj astan poziv, i doi brzo! Osjeam se vrlo loe, pa
mi moda ne preostaje mnogo vremena da ispravim ono to sam ti nanio u zabludi svoje due.
Brojim dane do tvog povratka kui, ljubljeni moj sine!
Tvoj vjerni otac
Sad je Gerda ispunila srea, pa je brzo pismeno poslao svoj pristanak.
Izmeu redova oeva pisma proitao je mnogo vie nego to su same rijei kazivale. A kako
se Gerd odluio za tu presudu sudbine, priinilo mu se da su se pred njim otvorila vrata
ivota, koja su mu tako dugo bila zatvorena. Ne oklijevajui, poeo je s pripremama za
odlazak. Njemu su stavili na volju da odlui kad e zapoeti s predavanjima u L ... Molili su
ga jedino da doe to prije, jer ga je njegova katedra ekala.
I tako Gerd odlui da e jo prije Uskrsa preseliti. Pisao je tetki Gertrudi i zamolio je da mu
nade stan. Nalog da taj stan uredi prema njegovim eljama dat e arhitektu za unutranje
ureenje. Htio se udobno osjeati u svom domu, jer e vjerojatno godinama boraviti u L...
Tetka Gertruda je pourila ispuniti njegovu elju.
A onda mu je jednog dana pisala:
Gerde, bit e ti potrebna domaica bude li ovdje ivio kao neenja. Zar ne bi uzeo u kuu
staru Tinu? Ona bi bila prava osoba, a jako ti je odana i vjerna.
Na to pismo je Gerd odgovorio:
Ne, tetko Gertrudo, Tina je i odvie potrebna tamo gdje je sada. Tako sebian ipak nisam.
Ne smijem Juaniti oduzeti tu vjernu sluavku. Tina ne bi niti napustila svoje mjesto, jer zna da
je neophodna svojoj mladoj gospodarici. Meni e biti dobar i netko drugi. Povest u svog
slugu sa sobom, jer mi je potreban zbog moje zbirke. Vrlo se dobro snalazi i voli raditi.
I tako je gospoda Horst namjestila neku povjerljivu enu koju su joj preporuili, pa je ta
nastupila posao ve prije Gerdova dolaska, kako bi sve udobno uredila. Arhitekt je na vrijeme
zavrio s ureenjem stana po Gerdovim eljama. Stan se nalazio u tihom dijelu gradske
promenade, blizu ulice Lessinga, u najveoj blizini sveuilita. Pred prozorima su se
prostirali lijepi nasadi cvijea i vodoskok. Stan se nalazio u mirnoj, otmjenoj kui u kojoj su
stanovale jo samo dvije obitelji bez djece. Sastojao se od pet soba za Gerda, jedne za
domaicu, jedne za slugu, te kuhinje i uobiajenih nusprostorija. Sve bijae svijetlo i
prostrano, ureeno sa svim udobnostima.
Kad je stan bio namjeten, gospoda Gertruda ga je zadovoljno razgledala.
Ujutro, onog dana kad je trebao stii Gerd, a to bijae etvrtak, gospoda Gertruda je dola jo

GIGA
82
jednom u stan u drutvu svoje keri. Obje su nosile pune naramke utih nevena i drugog
cvijea kojim su napunile vaze.
- Gerd se mora udobno osjeati u stanu i vidjeti da su se za to pobrinule enske ruke -
govorila je gospoda Gertruda majinski zabrinuta.
Lotti kimne.
- Ovdje je tako lijepo i udobno, da bi u stanu trebala ivjeti i mlada ena. Gerd bi se trebao
napokon oeniti.
Gospoda Gertruda se nasmijei keri.
- Zato se toliko zalae za to da se Gerd oeni?
- Jer je dovoljno star i jer je dunost svakog zdravog mukarca da se oeni, kad prijee
tridesetu.
Gospoda Horst se srdano nasmije.
- Mala mudrice, zato se bavi tim problemima? Lotti poe marljivo slagati cvijee u vazu, i
lagano se zarumeni.
- Pa ovjek razmilja o ivotu, majice! Sa svojih osamnaest godina nisam vie dijete.
Ponekad me zanimaju ozbiljni problemi. Vidi li, Gerd bi poput drugih mukaraca njegovih
godina - na primjer, doktora Brucknera - mogao osnovati kuanstvo, jer raspolae s dovoljno
sredstava. A ipak su obojica jo uvijek neenje, iako bi se tolike djevojke eljele udati. Ne bi
li bila dunost tih mukaraca da se oene?
Gospoda Horst potajice pogleda kerku. Onda joj odgovori toboe veselo:
- Lotti, predlaem ti da toj i takvoj gospodi odri malo predavanje o njihovim graanskim
dunostima. Dakako, samo onima koji su ti dostupni. Dakle, Gerdu i doktoru Bruckneru!
Moda postigne uspjeh.
Lotti je te rijei smatrala ozbiljnima, pa je samo odmahnula glavom.
- Ne, majice, ne bih uspjela. Rekli bi mi da sam jo premlada da sudim o tome. To mi doktor
Bruckner neprekidno ponavlja, kad elim o neem ozbiljno razgovarati s njim. Ne
optereujte svoju glavicu tako ozbiljnim stvarima! To prepustite starijim ljudima! Vi se
morate smijati i biti veseli i drugim ljudima donositi sunev sjaj koji im je potreban. Tako mi
je neki dan rekao, kad sam htjela razgovarati s njim. Ali ja se ne mogu neprekidno smijati i
biti dobre volje. Nisam vie glupo dijete.
Gospoda Horst je zagrli i srdano poljubi.
- Mala moja Lotti, doktor Bruckner misli tebi samo dobro. I odvie te voli a da ne bi elio da
bude uvijek vesela i radosna.
Lotti iznenaeno pogleda majku.
- Misli li doista da me Bruckner malko voli? Majka je pogladi po kosi.
- Jako te voli, a ne samo malo. To znam posve sigurno. Ne bi se trebala neprekidno ljutiti na
njega, jer znam da kasnije ali zbog toga. On te veoma voli, gotovo jednako toliko koliko
majka i otac.
Lotti pritisne svoje vrue lice na majino rame. -Majko, takva sam divljakua. Ali ne mislim
to loe kad se ljutim na Brucknera.
Gospoda Gertruda se nasmijei.
- Uvjerena sam u to. A sada, doi, imamo jo mnogo posla. Gerd e za dva sata biti ovdje.
Bernhard Falkner nije ni s kim od svojih razgovarao o tome da e se Gerd preseliti u L... S
Dolfom i njegovom majkom je nakon one nedjelje ionako govorio samo najnunije. Zbog
onoga to je uo zamro je u njemu i posljednji ostatak povjerenja u njih. Mogao se samo
silom svladavati i pokazati im mirno lice. Ali ni jednom rijeju im nije odao to je uo.
I Juanita nije znala da Gerd dolazi kao profesor u L... Sve dok nije to proitala u novinama.
Iznenadni strah je obuzme pri toj vijesti. Gerd u L...! Godinama, a moda i zauvijek u njezinoj
blizini! To saznanje je ispuni toplinom i sreom. Nije razmiljala o tome to se zapravo zbilo
u njenoj dui pri pomisli da e ivjeti u njezinoj blizini, i da e ga ee viati. Predala se bez

GIGA
83
suzdravanja toj zamamnoj srei.
Poslijepodne, tog istog dana, doao je njezin tast na mali razgovor. Njih dvoje su se sada
nastojali ee nai sami, znajui da mogu jedno drugome mnogo toga pruiti. Najednom Nita
poloi novine pred svog tasta.
- Sto kae na to? - zapita ga.
On se nasmijei i pogleda joj u lice.
- Nita, ve to dugo znam. Gerd mi je sam pisao.
- I to si mi preutio, oe? - zapita ga prijekorno.
- Nisam znao da te to tako jako zanima. Poznaje dodue Gerdova djela, ali on ti je stran.
Nita porumeni, a njezine oi zasjae.
- Htjela bih ti neto ispriati, oe, samo tebi.
Gerd mi i nije stran, kako ti misli. Odigrao je veliku ulogu u mom ivotu, o kojoj vi svi i ne
slutite. Dosad nisam govorila o tome ni tebi. Do prije kratkog vremena nisam znala kakvi su
tvoji osjeaji prema Ger-du. Mislila sam da vas neto razdvaja. Sada znam da to otuenje
zapravo nikad i nije postojalo. Sada ti mogu govoriti o Gerdu, i rei ti to mi on znai. Moram
mu zahvaliti za toliko dobra. Bdio je nad mojim ivotom kao nevidljiv uvar. Na alost, samo
onoliko koliko to bijae u njegovoj moi.
Bernhard Falkner iznenaeno pogleda njezino oduevljeno lice.
- Priaj, dijete!
- Da, oe! Ali obeaj mi da e to zadrati za sebe. Samo ti smije znati to mi je Gerd bio.
Ne bih eljela da hladne oi promatraju ono to je dosad za mene bila svetinja. On joj prui
ruku.
- Govori, dijete moje! Sto e mi rei, ostat e medu nama. Zna da dijelimo i druge tajne.
Mora imati povjerenja u mene to se svega tie, jer ti nikada kao sada nisam elio biti dobar
otac.
Nita sjedne kraj njega, uhvati njegovu ruku i sve mu ispria. Najprije o tome kako je Gerd, u
ono vrijeme kad je leala sama u svojoj sobi, dolazio k njoj da je tjei. Kako mu je poklonila
svoje malo srce, a on bio tako dobar prema njoj da to nikada nije mogla zaboraviti. Pa onda,
kako joj je doveo dobru staru Tinu i predao je pod njezinu zatitu. Priala je i o tome da mu je
Tina javljala kako joj je. Govorila je i o svom susretu s Gerdom u umi i da ju je Gerd
zamolio neka to nikome ne kae. Plaio se da bi njegov otac mogao biti povrijeen sazna li da
je bio u L...
- Stoga sam znala da te ljubi i cijeni i da ezne za tobom, dragi oe - govorila je i nasmijeila
se. A onda mu je iskreno rekla koliko voli i cijeni Gerda. Za nju je on najbolji i najplemenitiji
ovjek na svijetu, pa se iskreno raduje to e se sada vratiti u L... Spomenula je i to koliko ju
je obradovalo kad je ula da se pomirio s ocem.
Stari gospodin ju je sluao s udnim osjeajima. Nije slutio da su se prilikom susreta to dvoje
ljudi u umi rodili osjeaji koji su mogli za njih postati sudbonosni ne budu li se uspjeli
suzdrati.
Juanita je i odvie nevino opisivala ono to ju je privlailo Gerdu a da bi stari gospodin mogao
neto Dosumnjati. Bio je duboko dirnut to je njegov sin pokazao vie razumijevanja za to
siroe od njega samog. Spoznao je da je Gerd tako dobro razumio to dijete jer je i on u srcu
patio. Bolno saznanje obuzme Bernhar-da Falknera. Nije imao razumijevanja ni za svog sina,
ni za to dijete koje su mu povjerili. Sve se to utopilo u njegovoj ljubavi za Dolfa i njegovu
majku, kojima je slijepo vjerovao. Sada je, kao svoju krivnju, morao knjiiti i promaen
Juanitin ivot. Nije osjeao vie nita nego samo potrebu da ispravi ono to je uinio, ukoliko
to bude u njegovoj moi.
Dolf i njegova majka bijahu mu sada posve strani u srcu. Svoju je enu promatrao hladna
pogleda, ne shvaajui kako ga je mogla prije tako zaludjeti. Ljubav prema Dolfu, dakako, ta
se jo nije posve ugasila u njegovu srcu, jer i on, poput Gerda, bijae njegovo dijete. A to to

GIGA
84
je bio posve drugaiji od Gerda, nije bila samo njegova krivnja. Sam je, kao otac, morao
ranije prepoznati njegovu narav i nastojati je obuzdati. Nije smio odgoj prepustiti samo majci,
ve se i sam trebao brinuti za Dolfa. Dolf je, tjelesno i duevno, postao slika i prilika svoje
majke. Naslijedio je njezine greke, koje su postale jo samo snanije zbog kriva odgoja. Nije
se moglo samo Dolfa kriviti zbog toga. On bijae zbroj svojih sklonosti i odgoja. Bernhard
Falkner smatrao je pravednom kaznom to mu je taj sin zadavao tisuu neprilika i povreda. To
je morao podnositi. Ali nije smio trpjeti da Nita i dalje pati zbog toga. Ni u kom sluaju njezin
imetak nije smio doi u Dolfove ruke, jer bi onda bila potpuno u njegovoj vlasti. A nije se
moglo znati kako e ga daleko otjerati njegova udnja za uicima i njegova rastronost.
Stari je gospodin potajno ve razmiljao i o rastavi tog mladog para. Ali nije to smio
spomenuti dok god Nita sama ne progovori o tome. Razloga za rastavu e se lako nai. Dolf je
Niti dao mnogo povoda za to. Nije bilo iskljueno da e Nita jednoga dana zahtijevati rastavu,
a tada bi imovinska pitanja morala biti tako sreena da se moe svakog trenutka rastati od
njega.
Kad mu je Nita ispriala sve o svojim vezama s Ger-dom, rekao joj je da se i on sastao sa
sinom kad je ovaj odlazio na kolodvor i o njegovoj potajnoj enji da Gerd nade put u
obiteljski dom.
Ali ni sada nije govorio o tome to je njegov ivot opteretilo krivnjom. Nije elio rastuiti
Nitinu mladu duu mranim prizorima, iako bi za njega predstavljalo pravo ozdravljenje kad
bi pred nekim mogao razotkriti svoju duu i ispovijedati svu svoju krivnju. Znao je i to da bi
ga ova ena, puna dobrote i njenosti, razumjela i utjeila. Ali morao je odustati zbog same
Nite. Nije znao da je ona znala za dramu njegova ivota.


















GIGA
85
XIV
U ono isto vrijeme kad je gospoda Gertruda u drutvu svoje keri kitila nevenima Gerdov
stan, u ast njegova dolaska, Dolf je brzo uao u majinu sobu.
Ona se okrene prema njemu.
- Dolfe, kako si me prestraio. Sto je, zato dolazi?
Dolf se nesmetano bacio na stolicu i promatrao je zlobnim pogledom.
- Donosim ti draesno iznenaenje - rugao se. Njegovo ponaanje govorilo joj je da donosi
neto neugodno. Ustala je i prila mu.
- Govori! - zamoli ga uzbueno.
Pogledao ju je, uivajui u njezinu nemiru. U posljednje je dvije godine vidno ostarjela.
Njezina inae tako divna koa postala je mlohava i uvela. Kad bi izlazila, stavljala bi na lice
neto gui sloj pudera, ali sada je to uljepavajue sredstvo nedostajalo na njezinu licu, pa se
jasno vidjela mrea boria koje su ga prekrivale. Neko tako slavna crvenkasta kosa
prorijedila se. Bijae sada pomijeana umjetnim vlasima, jer vie nije bila gusta kao prije.
Ostavljala je neugodan dojam ostarjele ene koja je jo uvijek nastojala sauvati mladost i
ljepotu, a to joj vie nije uspijevalo.
Dolf je morao priznati samom sebi da njegova majka nije djelovala najbolje.
- Posluaj i udi se! I sauvaj mir! - ree tiho i zlovoljno. - Doktor Gerhard Falkner postao je
profesor na ovdanjem sveuilitu, pa e ve ovih dana doputovati.
Lice gospode Helene se zgri. Bila je silno prestraena.
- Kako to zna? - zapita sina promuklim glasom, a u njezinu se pogledu pojavi zloba.
Dolf se podrugljivo nasmije.
- Upravo mi je neki znanac estitao na tom sretnom dogaaju. Spomenuo je ak bakljadu
koju studenti namjeravaju pripremiti u ast mog slavnog brata. Morao sam, dakako, glumiti
da sam radostan, iako bih donosioca te vijesti najradije udario posred lica - procijedi bijesno.
Gospoda Helena padne bez snage na stolicu. - Jo mi je samo to trebalo! Jo neka se vrati u
ovu kuu... pa... Dolf se runo nasmijao.
- Dakako, stari e mu u svojoj gluposti poeljeti dobrodolicu i zaklati tele njemu u ast. A
nas dvoje smjet emo mu se diviti i grijati se na njegovoj slavi. Bit e to prava obiteljska idila
u kojoj emo mi plaati trokove.
- Nikada neu dopustiti da prijee prag ove kue. On je moj neprijatelj! - zavikne majka.
Dolf slegne ramenima.
- Sve ti to nee pomoi. Sigurno e doi u kuu. Zna da je stari oduevljen svojim slavnim
sinom. Sto smo mi prema njemu? Na sreu vie nisam u ovoj kui, pa ga mogu izbjegavati.
Dok pitanje Nitina imetka ne bude sreeno moram biti ljubazan sa starim. Posljednjih sam se
mjeseci doista trudio, pa se ini da je stari duboko dirnut. Nije mi jo ni jednom prigovorio ot-
kad izigravam pokajnika i otkad se vie smucam po uredskoj stolici. Nije dodue vrlo
ljubazan, ali najvanije je da vjeruje kako sam se pokajao, da mi moe izruiti novac. Samo
jo kratko vrijeme i ovo e proi. Onda me vie nee vidjeti ovdje. -
Gospoda Helena ga zbunjeno pogleda.
- A to e biti sa mnom, Dolfe? Ne misli li na mene? Zar e se udaljiti i od mene?
Dolf slegne ramenima.
- Moe doi k meni, kad god osjeti enju. Uostalom zamolio bih te da ee posjeuje
Nitu.
- A to u kod nje? Tako je hladna i suzdrana prema meni.
- Gluposti, to samo zamilja! Mora utjecati na nju i obraivati je.
Neshvatljivom tvrdoglavou suprotstavlja se mojim pokuajima osvajanja. Pokuao sam
svim sredstvima, a pri tom sam se ak i sam zagrijao. Zaista bih je elio ponovno osvojiti. Ali
jo mi uvijek ne vjeruje. Stoga te molim da je posjeuje i pria kako sam ti priznao koliko je
ljubim i kako eznem za njenim oprotenjem. Reci joj da bi mogla od mene uiniti drugog

GIGA
86
ovjeka. To uvijek pali kod ena. Moe joj priati dirljive priice o mom pokajanju. Inae si
tako mudra diplomat-kinja. Uostalom, ne treba ni odvie lagati, jer sam se doista zaljubio u
malu enicu. Zagrijao sam se za nju. Nije mi teko izigravati njena mua. Samo da se ta
tvrdoglavka opet smeka. Ovog puta je ne mogu tako lako uloviti. Ali to joj sve ne pomae,
dobit u je opet u svoju vlast. Samo mora izgubiti svoje nepovjerenje. A pritom mi ti mora
pomoi. Dakle, potrudi se!
Gospoda Helena to obea duboko uzdahnuvi. - Kad se samo Gerd ne bi vratio ovamo, to mi
uope ne odgovara - govorila je zlovoljno.
- Tu se nita ne moe izmijeniti. A sad moram krenuti u tvornicu. Moram izigravati
ispunjavanje dunosti, kako bih mogao sa starim razgovarati o Nitinu imetku. Napokon, on
ima karte u rukama.
Majka ga zabrinuto pogleda.
- Dolfe, ne osjeam se najbolje pri svemu tome. Otac je tako zatvoren. Trebao si me
posluati i od poetka se vie truditi sve dok novac ne bude u tvojim rukama.
Dolfovo lice poprimi ruan, brutalan izraz.
- Potedi me takvih prigovora! To nema smisla. Sto se dogodilo, dogodilo se. Zar sam tri
pune godine trebao izigravati dobra mladia? Ta jedva to izigravam i u tih nekoliko mjeseci.
teta je za svaki sat koji ovjek izgubi. ivot je tako kratak. Dakle, zbogom, raduj se povratku
izgubljena sina. To e biti dirljiv prizor.
Zlobno se nasmijeivi, Dolf izae iz sobe zalupivi za sobom vratima.
Juaniti su oi sjale. U njoj je sve pjevalo: on dolazi, on opet dolazi!
Zamiljala je kako e se otvoreno moi sastajati s njim u njegovoj roditeljskoj kui. Kako e
mu sada moi rei sve to je mui.
Sjajnim oima objavila je Tini da se Gerd vraa u L... a stara je sluavka prolila suze
radosnice, kad je ula da su se otac i sin pomirili.
- Nita, sad za tebe dolazi bolje vrijeme. Moe biti sigurna u to. Gospodin Gerd e se zauzeti
za tebe poput vjerna brata.
Nita veselo kimne.
- Poput vjerna brata - pomisli sva sretna. U istoi svog srca nije znala da je ono to osjea za
Gerda mnogo vie od sestrinske ljubavi. Nije plaljivo odmjeravala osjeaje, ve im se sva
sretna predala.
Tast joj je javio dan Gerdova dolaska, pa je poslala Tinu u njegov stan s koaricom punom
utih nevena. To je trebala biti njezina dobrodolica. Utaknula je karticu u koaricu i napisala:
Dobrodoao u domovinu. Juanita
Dolfu nije spomenula da je poslala cvijee. S njim nije uope razgovarala o Gerdu. Samo je s
tastom priala o njemu. Bernharda Falknera je radovalo to i Juanita sudjeluje u njegovu
veselju zbog sinovljeva povratka. Ona je bila jedina s kojom je mogao razgovarati o tome.
Dolf je tog dana stigao zlovoljan kui. Za vrijeme objeda bio je vrlo utljiv. Niti je to bilo
ugodno jer se uasavala Dolfovih pokuaja pribliavanja.
Nije slutila kakav je bio razlog Dolfove zlovolje.
Mnogi su mu estitali zbog toga to je Gerd postao sveuilini profesor. A to ga je naljutilo.
Nakon izvrsna objeda, koga je pojeo s velikim tekom, Dolf je brzo popio jo i au vina, pa se
njegovo raspoloenje neto popravilo. Kad je pogledao Nitu, zapazio je da je u posljednje
vrijeme divno procvala. Njegove se oi zadrae na njezinom fino zaokruenom vratu, koji se
pomaljao iz izreza svijetlopla-ve haljine. Obuzme ga uasna pouda. Najradije bi bio
poskoio, privukao je sebi i pokrio joj lice poljupcima.
U njemu se probudila prava strast, pa mu i nije bilo teko izigravati pokajnika. Ali neto u
njezinu biu opominjalo ga je neka bude oprezan. Slutio je da bi mogao sve pokvariti, bude li
prenagao.
Kad su servirali kolae, a sluga se povukao, Dolf vie nije izdrao na svom mjestu. Poskoio

GIGA
87
je i brzo joj priao, pa je pao na koljena kraj nje. Zagrlio ju je i poloio joj glavu u krilo.
- Nita, slatka Nita, kako u jo dugo morati trpjeti i preklinjati te da me saslua? Ne osjea li
da te ljubim i da eznem za tobom? udim za tvojim zagrljajem. Budi dobra, Nita, ne odbacuj
me od sebe, dosta je tog iskuavanja. Mora osjeati da sam se izmijenio, da sam postao drugi
ovjek. Dosta si mi naplatila za moju lakomislenost. Uzmi me opet u svoje srce! Nisi valjda
sve zaboravila to je bilo medu nama? Dosta te kazne! Poljubi me, Nita, poljubi me! Moji
poljupci neka ti dokau koliko te ljubim. Ljubi me opet, slatka enice! elim te zakriliti
svojom njenou kao ruiastim ogrtaem. Zna da te mogu usreiti. Jesi li zaboravila kako
si neko bila sretna u mom zagrljaju? I tako e to opet biti. Zaboravit e sve u mom zagrljaju,
pod mojim poljupcima, samo me ljubi kao neko. Budi opet moja, slatka Nita! Budi moja!
Nita je sjedila kao ukoena. Njegove su rijei tekle preko nje poput arke lave. Ali ba stoga
to je osjeala da su se u tim rijeima krile iskre istinske strasti, jo ju je samo vie obuzimao
uas. Njegove strastvene molbe nisu nalazile odjeka u Nitinu srcu. Tu bijae za njega sve mr-
tvo i prazno. Jedno bi pred tim oaravajuim rijeima otvorila svoje mlado srce, vjerovala bi
da je to izljev iskrene ljubavi. Sad je znala da se tu ne skriva ni iskra potenih osjeaja, da sve
to govori samo iz prorauna i strasti.
Plaila ga se, jer je ta strast sjala iz njegovih oiju, iako mu dua to nije osjeala. Bez snage i
kao ukoena dopustila mu je u prvom strahu da sve to izgovori, pa je ve pobjedonosno
povjerovao da je ovog puta postigao cilj. Osjetio je kako dre od uzbuenja. To je uzbuenje
krivo protumaio, pa ju je htio jo samo vre zagrliti. Ali ona iznenada poskoi i svom sna-
gom se oslobodi njegova zagrljaja. Bez rijei, drui po svem tijelu, Juanita istri iz sobe.
Dolf pobjedonosnim smijekom makne kosu s uarena ela. Nikada mu se jo nijedna ena
nije oduprla kad bi uloio svu svoju sposobnost u to da je osvoji i zaludi. Njezino drhtanje i
uzbuenje obeavali su mu skoranju pobjedu. Nije slutio kakvi su osjeaji potresli Nitu.
Znao sam, jo samo malko strpljenja i ona e biti moja, pomislio je pobjedonosno. Zamiljao
je kako e njeno leati za kratko vrijeme u njegovu zagrljaju i drhtati pod njegovim
poljupcima. Sto mu je tea bila ta pobjeda, to je bila slada. Velikoduno je naumio usreiti
malu enicu i pruiti joj naknadu za tako dugo vrijeme otuenja.
Zadovoljno se pogleda u ogledalo i pogladi bri. Zaista je bio prokleto zgodan! A ta mala
igra s vlastitom enom bila je doista uzbudujua. Inae su mu se ene tako slabo odupirale.
Nita ga je poteno zagrijala, pa je zapravo bila teta to e uskoro popustiti. Poznavao je sebe i
predobro. Kad bi postigao cilj, tad ga ena vie ne bi draila. U njemu bi se ugasio plamen
strasti. Sve bi postalo dosadno i prazno. Njega je ena draila samo tako dugo dok je ne bi
osvojio.
Vjerojatno ne bi napustio sobu tako pobjedonosno da je znao kako se Nita zakljuala u svoju
sobu, i tamo jo uvijek drhtala od uasa koji ju je obuzeo. Nije mogao proitati u njezinoj dui
koliko ga je prezirala. Plaila se vie njegove poude nego njegove grubosti.









GIGA
88
XV
Gerharda Falknera doekala je na kolodvoru obitelj Horst i otpratila ga do njegova stana.
Tetka mu predstavi domaicu, koja je ve pripremila ukusan obrok za gospodina.
Lotti mu je usput do novog stana napola ozbiljno, a napola u ali rekla da u njegovu stanu
postoji sve do ibice. Nedostaje jo samo mlada ena.
Gerd joj je lako odgovorio na tu alu. Ali sad kad je prolazio kroz udobne i ukusno ureene
sobe, lagano je uzdahnuo.
Kako bi rado imao mladu enu kraj sebe. Znao je kako bi trebala izgledati. Toplina mu
prostruji srcem. Kad e sresti Juanitu? Zna li da se ovdje trajno nastanio i to kae na to?
Kad se oprostio od tetke i sestrine, uao je u radnu sobu. Ranije je samo letimice pogledao u
nju, pa ju je elio pomnije pogledati. Odjednom osjeti blag miris nevena. Pogleda oko sebe,
pa zapazi na pisaem stolu koaricu s nevenima.
Kako su bogato ukrasile tetka Gertruda i Lotti njegov stan cvijeem. Cak su mu na pisai stol
postavile te glasnike proljea, pomisli i pristupi koarici. Kad se sagnuo da udahne miris
nevena, zapazi meu cvjetovima malu omotnicu.
Brzo je izvue i otvori. Dobrodoao u domovinu! Juanita
Gerd se trgne. Padne na stolicu kraj pisaeg stola i, obuzet osjeajima, pritisnu usnice na
njezino ime. Onda zagrli koaru objema rukama i sakri vrue lice u hladno cvijee.
- Juanita! Juanita! - aptao je. Ali onda se prestraeno trgne. Ne poeli ene brata svoga!
Njegovo lice iznenada posta tvrdo i odluno. Duboko uzdahne i odgurne koaru. Njeno
pogladi cvijee rukama.
- Budi mirna, mala Nita, sauvat u tvoj mir. Jedino e poput zrake sunca osvjetljavati moj
put.
Polagano je iao od jednog do drugog komada namjetaja. Sve bijae ureeno onako kako je
on to elio. Praktino i ukusno. Bio je zadovoljan. Upravo ta soba, u kojoj e proboraviti vei
dio dana, bila mu je osobito vana.
Sluga, koji je doputovao prije njega, ve je uredio knjinicu. Dohvati neku knjigu i otvori je.
Istog trenutka zau zvono na vratima i odmah potom sluga najavi njegova oca. Odveo je
starog gospodina u primau sobu.
Gerd pouri onamo i prui ocu obje ruke.
Ovaj ih uhvati i vrsto stisne.
- Bio bih doao pred tebe na kolodvor i zaelio ti dobrodolicu, ali vjerovao sam da e te
Horstovi doekati - ree druim glasom.
- Tako je i bilo, dragi oe! Ali zar nisi ipak mogao doi? Ne bi li se mogao pomiriti i s njima?
- zamoli ga Gerd.
Bernhard Falkner se bolno nasmijei.
- Krivo shvaa sve to, Gerde! Ne ljutim se ja, ve tvoja tetka! Ima i razloga za to. Ali
ostavimo to! Htio sam ti samo objasniti zato te nisam doekao. Ali sad sam ovdje, jer ti elim
rei koliko se radujem to si opet u mojoj blizini.
Gerd odvede oca do stolice.
- Sjedni, oe, danas si prvi put moj gost. Budi dobrodoao! Nadam se da u te ovdje ee
moi pozdraviti.
Sjeo je potom ocu nasuprot.
Ovaj se ogleda po lijepoj i udobnoj sobi, a onda mu pogled zasta na vitkom, snanom tijelu
njegova sina. Gerd je bio odjeven u otmjeno, dobro skrojeno tamnoplavo odijelo, koje mu je
izvanredno pristajalo. Njegovo je markantno lice svojom bronanom bojom odavalo zdravlje.
Pametne oi gledahu toplo i sjajno u oevo lice. Oko usta i brade urezale su se karakteristine
linije, koje je posjedovao ve i kao mladi, samo to su se jo produbile. Ali oi mu nisu vie
gledale onako mrano i zamiljeno. Otvoreno su promatrale svijet. Sazreo je kao ovjek, pa je
djelovao vrlo ugodno i simpatino. Pa iako je Dolf bio ljepi, Gerd je bio znaajniji i

GIGA
89
privlaniji.
Tuno lice Bernharda Falknera malko se razvedri promatrajui sina.
- U tvoja etiri zida, sine! Vie bi me radovalo da si se nastanio u mojoj kui. Ali znam da to
nije mogue, pa sam se pomirio s time. Cijenim to e ponekad ipak doi u posjete u moju
kuu, nakon svega to se dogodilo. Molim te srdano, budi sutra moj gost. Priredit u
proslavu tebi u ast, pa emo te primiti sa svim dunim potovanjem. Duan sam ti
zadovoljtinu, nakon to sam se onako hladno rastao od tebe. elim pokazati svijetu koliko
sam ponosan na svog starijeg sina. Ali imam jo neto na srcu. Prije nego prestupi moj prag,
mora medu nama biti sve objanjeno. Molim te, prihvati neto poput moje ispovijedi. Gerd ga
uhvati za ruku.
- Dragi oe, nemoj se muiti. Neka poiva u miru ono to je prolo. Molim te!
Stari gospodin odmahne glavom.
- Ne, sine moj, moram govoriti, to e biti pravi melem za moju duu. Niti ne sluti to sam
doivio posljednjih godina i to sam propatio. Moda u se osjeati bolje ako sve to jednom
izgovorim.
Gerd ga pogleda s mnogo tople suuti u oima. -Dobro, oe, govori ako ima tu potrebu. Ali
priekaj, prije u ti ponuditi aicu pia u znak dobrodolice. A onda moemo prei u moju
radnu sobu. Tamo emo biti nesmetani.
Gerd ustane i pozvoni. Cisto odjevena ena od oko etrdeset godina ude u sobu. Gerd joj se
ljubazno obratio.
- Gospodo Wendt, ima li u kui neko pie? Ona se nasmijei i kimne.
- Dakako, gospodine profesore! Gospoda tetka poslala je ovamo nekoliko boca razliitog
vina.
- To je dobro. Molim vas, neka sluga donese bocu dobrog mozelskog vina. Pije to vino, oe?
Bernhard Falkner kimne, a Gerd nastavi:
- Dakle, bocu mozelskog, gospodo Wendt! Molim vas, neka ga sluga donese u moju radnu
sobu. Ni za koga nisam kod kue.
- Dobro, gospodine profesore - odvrati domaica i izae.
Gerd odvede oca u radnu sobu.
- Ovdje je ugodnije nego u sobi za primanje.
Sve je ve ureeno onako kako treba. Osjeam se vie kod kue. Sjedni u ovaj udoban
naslonja.
Sluga donese na posluavniku vino i ae, pa ga postavi na mig svog gospodina na mali,
okrugli stoli smjeten usred sobe. Gerd napuni ae i prui jednu ocu.
- U zdravlje, oe! I za srdano prijateljstvo medu nama.
- To i ja od srca elim. U tvoje zdravlje, sine moj! -odvrati stari gospodin duboko dirnut.
Pogledae se i iskapie ae.
Gerd onda sjedne ocu nasuprot. Ovaj je podupro glavu rukom i zakrilio oi. Onda podigne
pogled i zapone svoju ispovijed.
Ispriao je iskreno sinu kako je najprije bio vrlo sretan s njegovom majkom, sve dok Helena
Alving nije stupila u njegov ivot.
- Od tog trenutka moja je sudbina bila zapeaena - izjavi, i ne tedei sebe, ispria kako je
jo za ivota svoje ene podlegao arima Helene Alving, pa nije imao druge elje nego se
oeniti njome. Ispriao je i to da se namjeravao rastaviti od Gerdove majke.
- Neu ti priati opirno o tome, koliko sam se usprkos svemu ipak borio protiv toga, jer mi
je bilo uasno zadati bol tvojoj ubogoj majci. Ali strast koju sam osjeao prema Heleni
obuzimala me takvom silinom da me nita nije moglo zadrati. Ni suze tvoje majke, ni
njezino blijedo i tuno lice. Dosta o tome, jer mi je teko o tome govoriti. Bijah dakle odluio
rastati se od Marije.
Ali onda sam iznenada postao slobodan na drugi nain. Tvoju su majku jednoga jutra nali

GIGA
90
mrtvu u postelji. Lijenik je ustanovio da je uzela odvie nekog lijeka za uklanjanje bolova.
Stajao sam pred njezinim tijelom poput zloinca, jer sam se plaio da se tvoja majka ubila, jer
nije mogla dulje podnijeti bol koju sam joj nanosio. Ta me sumnja dugo muila, iako sam se
nadao da je to doista mogla biti zabuna. Ipak, moglo je biti i ono drugo.
Isprva, nakon smrti tvoje majke, trgnuo sam se i oslobodio strasti koja me vezala za Helenu.
Ali onda sam je opet sreo, a kad sam joj rekao da se moramo rastati, zaprijetila mi je da e se
ubiti, jer me tako bezgranino ljubi. Povjerovao sam joj da ne moe ivjeti bez mene.
Postala je, dakle, mojom enom. Nisam mogao drugaije postupiti. Ljubio sam je. Vjerovao
sam u njezinu veliku ljubav i plemenitost, pa sam bio siguran da je i ona pogrijeila samo iz
prevelike ljubavi prema meni. Imala je bezgraninu mo nada mnom. To si i sam osjetio i
vidio kako je uspjela upravljati mnome. Postao si mi stran, jer je moje srce pripalo mojoj eni
i Dolfu.
Dugo sam ivio u obmani da sam sretan ovjek, iako se ponekad sjena tvoje pokojne majke
optuujui pojavljivala nada mnom. U meuvremenu je u nau kuu dola Juanita. Ni tom
ubogom djetetu nisam poklonio dovoljno ljubavi, vjerujui da se moja ena brine za nju. Ali
ta ena nikada nije nikoga voljela do li sebe i svog sina Dolfa.
Gerd se prestraeno trgnuo. - Oe! Ovaj odmahne tunim smijekom.
- Da, sine moj, stigla je kazna. Bio sam sretan sve do vjenanja Dolfa i Juanite, ali onda sam
spoznao da sam sve te godine posjedovao samo privid sree. Iz usta moje ene i sina morao
sam uti da su se samo pretvarali kako me vole. Bio sam glup to sam vjerovao u tu ljubav.
Iscrpljeno se naslonio natrag.
- Oe, dragi oe, dosta je, ne mui se vie! - zamoli Gerd.
Njegov se otac uspravi.
- Odmah u biti gotov. Izgubio sam vjeru u sina i enu. Neu ti priati o iskustvu koje sam
stekao. Ne bih htio optuiti svoju enu. Dobio sam ono to sam zavrijedio. Ali ti mora znati
da sam se otuio i od nje i da me uz nju vie nita ne vee do li zajednike krivnje. Sada sam
ostao potpuno sam u ivotu. Ako mi sauva svoju ljubav i privrenost, spasit e me iz te
samoe. Usprkos svemu mojoj je eni mjesto kraj mene. Ona je majka mog sina! Vee me i
zajednika krivnja. Stoga te molim, ponaaj se prema njoj kako to prilii eni tvog oca. A
kako je ona jo uvijek kraj mene, u mojoj kui, ne mogu poi do Gertrude Horst i zamoliti je
za oprotenje za sve ono to sam zgrijeio prema njezinoj sestri, jer bi svaka veza medu nama
bila nemogua. Gertruda ne moe doi u moju kuu gdje ivi ena koja je istisnula njezinu
sestru iz mog srca. Ali ako jednom, bez svjedoka, bude razgovarao sa svojom tetkom, reci joj
da je Marija osveena.
Gerd je bio duboko dirnut.
- Oe, sve to je tako gorko za tebe. Stari ga gospodin tuno pogleda.
- Da, sine moj! Moj je ivot ispunjen gorinom. Jedina zraka svjetlosti dolazi mi od tebe.
Dopusti da ti zahvalim na tome. A sada mi reci, eli li nakon te ispovijedi jo uvijek doi u
moju kuu?
Gerd prijee rukom preko ela, a onda odahnuvi dohvati oevu ruku.
- Oe, nisi mi rekao nita novo. Sve osim tvog gorkog iskustva s maehom i Dolfom znao
sam. Znao sam i to da su samo oni stajali izmeu nas, jer ja sam to dvoje ljudi davno prozreo.
Moda i prerano. Moram ti priznati da sam davno ve, u neobuzdanoj mladosti, mrzio svoju
maehu. Ali sam u meuvremenu bolje upoznao ivot, vidio mnoge patnje i mnogu krivicu. I
sam sam uvidio kako je lako skrenuti s pravog puta. Danas ti samo mogu rei: neka nas
sudbina sauva krivnje! Kad sam u ono vrijeme napustio oinski dom, nisam se vie elio
vratiti dok god moja maeha bude boravila u njemu. Danas mislim drugaije. Doi u i
ponaati se prema svojoj maehi onako kako pristojnost zahtijeva. Nee trebati patiti zbog
mene. I Dolfu u se pribliiti koliko je to mogue zbog naih tako razliitih naravi. I time
emo jednom zauvijek pokopati taj neugodan razgovor. Bit u vrlo sretan budem li tvom

GIGA
91
ivotu opet mogao pruiti malko topline i svjetla. Neka te vie savjest ne mui. Kajanje je
osjeaj koji nam oduzima snagu a nita ne mijenja. Budi siguran, moja majka bi ti oprostila.
Tako je Gerd toplo govorio i natjerao ocu suze na oi. Ni jednom rijeju, ni jednim pogledom
Gerd nije odao da zna kako se njegova majka sama ubila. Samo je ruku i nehotice vrsto
pritisnuo na mjesto na kome se nalazila njegova lisnica s majinim pismom. Neprekidno ga je
nosio uza se. Kao da je tom kretnjom elio jo samo dublje sakriti tu tajnu. Njegovom voljom
otac nikada nee saznati da se majka ubila.
Otac i sin sjedili su zajedno jo neko vrijeme.
Kad je Bernhard Falkner napokon ustao da se oprosti, zapazio je nevene na Gerdovu pisaem
stolu. Smijeei se preao je rukom preko njih.
- To su Juanitini neveni - ree mekim glasom. Gerd se nehotice trgne.
- Zna da mi je poslala cvijee?
- Da, Gerde, rekla mi je. Mora znati da mi je Juanita sada postala pravom keri. Nemamo
tajni jedno pred drugim. Od srca je volim i znam da mi je odana. U najteim trenucima mog
ivota pruala mi je utjehu. Zajedno smo marljivo prouavali tvoje knjige, pa mislim da ih
nitko bolje ne poznaje od nas. Nema vatrenijih oboavatelja. Prije nekoliko dana priznala mi
je kako vano mjesto zauzima u njezinim mislima i osjeajima i da ste se vidjeli kad si
posljednji put boravio ovdje. Ispriala mi je i to da e ti u znak dobrodolice poslati nevene.
Tvrdi da si najplemenitiji i najbolji ovjek koga poznaje. Kao otac ne elim biti tat, ali
vjerujem da ima pravo.
Bernhard Falkner govorio je smijeei se, a nije ni slutio kako je srce njegova sina poelo
glasno kucati. Odmah potom otac se oprosti.
- Dakle, do vienja, sutra! Pozvao sam goste za sedam sati. Nadam se da e doi sat ranije,
jer nitko strani ne treba biti svjedokom kad nakon tako duga vremena prvi put stupi u oevu
kuu.
- Dobro, oe, doi u u est sati.
Bernhard Falkner napusti kuu, a Gerd je kroz prozor gledao za njim dok je prelazio preko
trga. Kako je pognuto hodao taj inae tako snaan ovjek! Toplo suosjeanje ispuni mu duu.
A onda opet pride Juanitinim nevenima i uz duboki uzdah sakri lice u njima.
Bernhard Falkner je nakon povratka kui uao u eninu sobu.
- Jesi li za sutranje primanje sve pripremila po mojoj elji? - zapita je pristojno, kako je i
uvijek razgovarao s njom.
Ona ga pogleda pomalo nesigurno, a pomalo tvrdoglavo.
- Dakako, sve je spremno. Osobito sam se trudila da sve bude kako si to elio. Htjela sam
samo znati zato sada, krajem ljeta, prireuje to primanje. Inae si protivnik takvih
sveanosti i ne brine se za to. Zato :>a sada? Postoji li neki osobiti razlog?
- Postoji! Doao sam ti rei zato elim da to primanje bude naroito sveano. Moj sin Gerd
postao je profesor na naem sveuilitu, pa e sutra uveer biti na gost. Njemu u ast
prireujem to primanje.
Helenino lice naglo porumeni, a oi joj opasno za-sjae.
- Tako - slavit emo dakle povratak tvog sina Gerda? A to saznajem istom sada? - procijedi
bijesno.
Mu je otro pogleda.
- Plaio sam se da se ne bi toliko trudila kad bi znala kome u ast prireujem primanje.
Ona se borbeno uspravi.
- Toga si se s pravom plaio, jer ja ne bih pomakla ni prst za tvog sina, koji me je uvijek
samo ljutio.
- I koga si zbog toga istisnula iz mog srca i moje kue - ree Bernhard gorko.
Helena zabaci glavu.
- Ja mu svakako ne bih priredila sveano primanje.

GIGA
92
- Znam da ne bi - odvrati joj otro mu. - to se tebe tie, on se uope i ne bi vratio u svoju
roditeljsku kuu. Ali s tvojom voljom ili bez nje, on e sutra doi ovamo. Zahtijevam od tebe
da ga primi onako kako mu to prilii u mojoj kui. Obeao mi je da e se prema tebi ponaati
onako kako to pristojnost zahtijeva, pa to zahtijevam i od tebe.
Helena se vrsto ugrize za usne. Nikada prije nije Bernhard tako odluno govorio s njom.
Uasno ju je ljutilo to vie nad njim nije imala nikakvu vlast. To saznanje inilo ju je
bespomonom.
- A budem li se protivila? - zapita kroz zube.
- To nee uiniti. Barem pred ljudima nee pokazati to osjea za Gerda. Za to si i
prepametna. Inae bi ponovno mogle oivjeti prie o onome to se dogodilo u prolosti.
Helena osjeti da mu se mora pokoriti, makar i protiv svoje volje. Otkad Bernhard Falkner vie
nije ljubio svoju enu, bio je nadmoan. Pogotovo otkad je upoznao njezinu pravu narav. Ipak
se pokuala suprotstaviti toj moi.
- Sto me briga za ta ogovaranja! - zavikne prezirno. Bernhard se namrti.
- Dobro je za tebe to se osjea tako iznad toga. Ja ne, jer nisam bez krivnje.
Stajala je tako neko vrijeme posve neodluno.
Osjeti uasnu potrebu da ga ponovno vidi podno svojih nogu, kao nekad prije. Poput zmije
privue se do njega i poloi svoju bijelu ruku na njegovu nadlakticu. Pogleda ga svojim starim
oaravajuim pogledom.
- Bernharde, zato si sada uvijek tako hladan prema meni? Nikada nema za mene ni jednu
dobru i dragu rije. Ako te Dolf ljuti, a ja sam uz njega, mora to pripisati mom majinskom
srcu. Ne mogu sluati kad mu prigovara. Zar je to zloin? Moda sam ponekad u svojoj
povrijeenoj majinskoj ljubavi bila i malko pregruba prema tebi. Ali stoga mi ne mora
oduzeti svoju ljubav. Zar zbog toga moramo postati neprijatelji? Dolf je tvoj sin, kao i moj.
Uz to, moram priznati, poeo se popravljati. Njegove greke nisu bile nita drugo do
mladenaka lakomislenost. Ve je sada razumniji, i postaje to svakoga dana sve vie. titim
ga samo zato to je moj sin. Sin ovjeka koga sam i odvie ljubila. Zar mi eli zbog toga
predbacivati?
Sve je to govorila na svoj zavodniki nain privinuvi se vre uza nj.
On ju je mrano promatrao.
- Koga si uvijek ljubila? - zapita je gorko se na-smijavi. A onda nastavi: - Ne trudi se, znam
kako ti je bilo teko pretvarati se da me ljubi. To sam uo iz tvojih usta. Govorila si svom
sinu da me nikada nisi ljubila i da si postala mojom enom samo zato da se rijei bijede i
siromatva. Za to si platila visoku cijenu. I to samo zato da stekne bogatstvo i sjaj.
Helena se skupila u sebe i smrtno problijedjela.
- Prislukivao si! - procijedi kroz zube. Bernhard potvrdno kimne.
- Da, uo sam kakve si dobre savjete davala svom sinu. uo sam i njegove ljubazne rijei o
meni i odonda znam kakva je zapravo vaa ljubav. Uostalom, i taj posljednji dokaz nije mi
vie bio potreban. Znao sam ve prije na kakvoj lai poiva moja srea. Ne tuim se, jer sam
dobio ono to sam zavrijedio. Krivnja koju sam natovario na sebe, prevarivi Gerdovu majku,
osvetila mi se. Sad zna i sama da meu nama ne moe postojati nikakva druga veza do li
veza zajednike krivnje.
Helena estoko odmahne.
- Nisam svjesna nikakve krivnje. On je ozbiljno pogleda.
- Blago tebi, ako ne zna za nju. Ali sada dosta tog razgovora! Zna da e Gerd sutra doi, pa
e ti tvoja vlastita pamet rei kako se mora ponaati prema njemu.
Rekavi to okrene se i ode.
Kad je gospoda Helena ostala sama, poela je ljutito trgati svoj ipkom opiven rupi dok ga
nije rastrgala na komadie. vrsto stisne usne.
Kako je mogla biti tako neoprezna! Kako se nije sjetila da je netko mogao prislukivati! Sto

GIGA
93
smo onda Dolf i ja sve govorili? Kako je mogao sve to uti, a da mi nismo nita zapazili? To
ne smijem rei Dolfu, jer e postati nesiguran i na kraju sve pokvariti.
Tako je mislila gospoda Helena. Nije osjeala ni traak suosjeanja za svog mua, kome je
lagala i varala ga. Ljutila se samo to je izgubila mo nad njim.





























GIGA
94
XVI
Juanita je stajala pred velikim zrcalom u svojoj sobi za odijevanje i radosno se promatrala.
Bila je prekrasna u otmjenoj sveanoj haljini od svilena muslina s dugim resama i
skupocjenim srebrnim vezom. Meka se tkanina usko pripijala uz njezino tijelo dok joj se
dugaka povlaka sputala obavijajui noge. Tamna put isticala se na snjenobijeloj bjelini
haljine. Nije nosila drugi nakit osim skupocjenog niza bisera, koji je u svojoj jedinstvenoj
ljepoti krasio njezin vrat. U njezinoj gustoj, tamnoj kosi sjao je tamnocrveni cvijet. Priinjao
se kao da je sluajno utaknut u kosu, pa je izgledao vrlo apar-tno i udesno. Juanita se
radovala to dobro izgleda, znajui da e Gerd biti sredite dananjeg primanja. eljela se
svidjeti Gerdu, ne mislei nita zla pritom. Htjela je izgledati tako da Gerd moe biti ponosan
na svoju tienicu. Htjela mu je pokazati da se za njega sveano uredila.
Srce joj je kliktalo od radosti zbog ponovnog susreta s njim. Nikakva nemirna misao nije
mutila tu sreu. Nije znala da osjea za njega ita drugo do li usrdno potovanje i toplu
sestrinsku naklonost. Smatrala je razumljivim samim po sebi to se radovala ponovnom
susretu s njim.
Kad je zavrila s odijevanjem, krenula je dolje u predvorje. Njezine male noice u bijelim
cipelama dra-esno su provirivale ispod haljine, a bijela povlaka vukla se za njom.
Dolf ju je ve oekivao sveano odjeven. Izgledao je sjajno. Frak, koji tako rijetko nekom
pristaje, isticao je njegov vitak lik.
Iznenadio se zapazivi Juanitu. Kad je stao kraj nje, bilo je teko zamisliti ljepi par. Ovo
dvoje ljudi kao da bijahu stvoreni jedno za drugo.
Juanita ipak nije ni pogledala svog mua. U njegovim oima je, meutim, zasjala divlja vatra.
Kad joj je poloio kaput preko ramena, ugledao je njezin divan potiljak koji se pomaljao iz
izreza haljine. Osjetio je pritom i miris njezine kose. Iako je sluga stajao kraj njih, nije se
mogao oduprijeti tome da je ne poljubi u vrat.
Ni ta se trgnula kao da ju je netko udario i brzo vre povukla ogrta oko sebe. Ali kako je
sluga bio prisutan, nije rekla ni jednu rije, ve je samo pourila do automobila.
Dolf je zapazio kako se trgnula. U samozadovoljstvu nije shvatio da Juanita to smatra
uvredom, osjeajui se kao da joj je netko na potiljak utisnuo sramotni ig. Smijeio se
pobjedonosno i krenuo s njom do koije. Juanita se stisnula u kut, zaogrnuvi se jo vre, da
izbjegne dodir s njim. Kad joj se poeo pribliavati, skupila se u haljinu.
- Molim te, pazi, unitit e mi haljinu! - opomene ga brzo.
On uz osmijeh prijee rukom preko meke svile.
- Kako se ene uvijek brinu za haljine! Bila bi teta za nju, divno ti pristaje. Djeluje poput
mlade kraljice.
Nita zatvori oi. Nita mu nije mogla odgovoriti. Nije eljela da Dolf pomuti njezino radosno
raspoloenje.
Gerd je stigao! - odjekivalo je u njoj.
Dolf je bio loije raspoloen. Nije mu odgovaralo to se njegov omraeni brat po ocu vratio i
to njemu u ast upriliuju primanje. Majka mu je dala do znanja da nipoto ne treba
razdraiti oca, pa se morao savladati.
Dolf i Juanita trebali su doi takoer sat prije drugih gostiju. Kad su stigli, Gerd jo nije
doao. Sveani in, kako je podrugljivo govorio Dolf, jo bijae pred njima.
Juanita izmijeni nekoliko radosnih pogleda sa svojim tastom i oni si vrsto stisnue ruke. Stari
je gospodin stajao blijed i uzbuen, naslonjen na kamin. Juanita je stala kraj njega, dok je
Dolf priao majci, koja je sjedila u naslonjau uzbueno grizui usne.
Odmah potom najavie Gerda.
Otac mu je krenuo u susret do vrata i pruio mu obje ruke. Bez rijei promatrao je otmjenu
Gerdovu pojavu i vrsto mu stisnuo ruke.
Dolf je pogledao paljivo brata i morao na svoje razoaranje ustanoviti da je izgledao jednako

GIGA
95
dobro kao i on. Gerd moda nije bio tako lijep, ali je djelovao mnogo znaajnije i zanimljivije.
Gospoda Helena je bila nesigurna. Jueranji razgovor s muem oduzeo joj je neto od njezine
uobiajene sigurnosti.
Bernhard Falkner povue sina dublje u sobu.
Preko oevih ramena Gerd ugleda bijeli Juanitin lik. I jo je uvijek stajala kraj kamina i
promatrala ga divnim oima.
Njihovi se pogledi sretoe na trenutak, a Gerdovo srce poe ludo kucati. Bio je zaslijepljen
Juanitinom ljepotom. Njegovu je duu ispunjavala duboka tuga pomijeana s ogromnom
radou.
Kratki susret oiju, Juanitin sjaj, predstavljali su za njega ogroman doivljaj, pred kojim je
izblijedjelo sve to se nakon toga odigralo.
Poto je pozdravio oca, Gerd je brzo s velikom sigurnou i samosvladavanjem pristupio
maehi, naklonio se pred njom i dohvatio joj ruku koju je oklijevajui pruila. I protiv volje
na nju je djelovala njegova otmjena pojava. Pristojno je prinio Heleninu ruku usnama. Bio je
to samo lagani dodir, izraz uljudnosti, ali je sve to djelovalo nekako ugodno na gospodu He-
lenu. Pripremila se na potpunu borbu, a umjesto toga, bila je jasna njegova namjera da stvori
snoljive odnose sa enom svog oca. Odahnula je olakano i bila mu ak i pomalo zahvalna. I
tako taj njihov susret nije bio onako neugodan kao to se prije plaila.
Dolf je sve to promatrao otrim pogledom.
Kad mu je Gerd sad pristupio i pruio ruku, kao da su se istom juer vidjeli, nije mogao drugo
nego se pridruiti njegovom nesputanom, ali ne odvie srdanom ponaanju.
Bernhard Falkner je nemirna pogleda promatrao to pozdravljanje i sad je olakano odahnuo.
Gerd se okrenuo i, kao da eli nagraditi sama sebe, krenuo prema Juaniti. Nije mogao odvojiti
pogleda od nje. Brzo mu je pristupila i pruila ruku, nasmijeivi mu se svojim dragim
smijekom kojeg je neprestano u snu i na javi vidio na njenim usnama.
- Gerde, dragi Gerde, dobrodoao kui! Tako se radujem to te vidim - ree druim glasom.
Gerd problijedi od uzbuenja. Duboko se nagnuo nad njezinu ruku i pritisnuo usne na nju.
Kad se opet uspravio, u njegovim se oima mogao nazreti izraz zbog kojeg joj je srce bre
kucalo.
- Hvala ti, Juanita! - odgovori tiho.
Dolf je zaueno promatrao to pozdravljanje, pa iznenada stane kraj Juanite:
- udi me to se poznajete, Gerde. Mislio sam da u ti morati predstaviti svoju enu - izjavi
brzo.
Gerd se ve opet sabrao.
- Kao to vidi, to nije bilo potrebno - odgovori bratu.
Ovaj je htio poloiti ruku na enino rame, kao da je htio pokazati da mu pripada, ali Juanita
mu izmakne i pobjegne do svog tasta.
Ovaj je uhvati pod ruku pa brzo poe govoriti o neem drugom. A kako su svi nastojali da taj
sat proe to lake, poee pristojno razgovarati. Samo kad bi Gerd razgovarao s ocem ili
Juanitom, taj bi razgovor zvuao topliji.
Nitko, osim Gerda sama, nije znao koliko se on morao svladavati da djeluje mirno i leerno.
Do dubine srca potresla ga je Juanitina ljepota, koja je danas, u skupocjenoj haljini, dolazila
jo vie do izraaja. Draest njezina bia opijala je tog inae tako mirnog ovjeka. Za njega je
osim toga, osobitu opasnost predstavljalo saznanje da i ona gaji prema njemu dublje osjeaje
nego je to sama znala. Ali zakleo se i sada da nee ometati njezin mir, da e biti jak za njih
oboje.
Smirit e se kad jednom proe ta veer, pa se navikne na njezinu blizinu i njenu dra.
I tako je brzo protekao taj sat, a kad su prvi gosti stigli, zatekli su obitelj prividno u najboljem
skladu. Na Gerda su, dakako, navaljivali sa svih strana i svi su mu eljeli rei neto laskavo.
Htjeli su razgovarati s tim znamenitim istraivaem koji je postao slavljeno sredite drutva, a

GIGA
96
njegova ponosna pojava privlaila je sve poglede. ak je i gospoda Helena, protiv volje,
morala ee pogledati prema njemu. Morala je priznati da uope nije odgovarao slici koju je
stvorila u sebi gonjena neprijateljskim osjeajima.
Dolf je osjeao duboko neprijateljstvo prema bratu koji ga je tako lako zasjenio. Inae su se
ene trgale za njegovim drutvom, a danas kao da je postojao samo Gerd. Ipak je bio toliko
pametan da je skrivao svoja osjeanja, pretvarajui se kao da su on i brat mu jedna dua i
jedno tijelo.
Juanita je sjala u sretnom ponosu. Uvijek bi iznova promatrala Gerdovu ponosnu i otmjenu
pojavu. Njegova uska glava s markantnim crtama privlaila je njezin pogled poput magneta.
A kad bi njezine oi srele zamiljen Gerdov pogled, pozdravila bi ga radosno. Jo uvijek nije
slutila to zapravo osjea za njega, znajui jedino da je njegova blizina usreuje. Bez primisli
otvorila mu je svoje mlado, osamljeno srce i dopustila mu da ga osvoji za sebe, kao da nita
drugo nije bilo mogue.
Za stolom mu je sjedila nasuprot i kad god bi pogledala prema njemu, njihovi su se pogledi
sreli. Gerd se nije mogao i nije htio braniti od osjeaja sree koji ga je obuzimao. Osjeao se
dovoljno snanim da obuzda sama sebe. Siguran u sebe, prepustio se divnom caru koji je irila
Nita i kojim je ovladala njime.
Nakon veere drutvo se razilo po sobama.
Gerd, eljan odmora, iskrao se iz drutva i potraio svoju malu sobicu. Leala je malko po
strani, pa je vjerovao da je prazna. Kad je uao, ugledao je pred sobom Juanitu. Sjedila je u
naslonjau zatvorenih oiju.
Zastavi, promatrao je tu draesnu sliku. Sladak smijeak obigravao je oko njezinih usana.
Htio se ve okrenuti i otii, jer je mislio da je pobjegla ovamo elei se odmoriti.
Ona iznenada otvori oi i ugleda ga, pa se brzo uspravi.
- Gerde, ona me guva umorila - nasmijei mu se.
- Da, i ja sam se elio malko odmoriti. Neu smetati, Nita!
Juanita odmahne glavom.
- Ne smeta mi. Doi, sjedni kraj mene! Moemo malko priati. Ili ti bolje odgovara da oboje
utimo?
Pokazala mu je stolicu kraj sebe. Soba bijae u polumraku, osvijetljena samo malom
svjetiljkom, pa je vladao prisan ugoaj. Gerd osjeti da e taj boravak s njom u sobi biti opasan
po njega, ali ipak je sjeo njoj nasuprot.
- Za mene e razgovor s tobom biti pravi oporavak - ree to je mirnije mogao.
Ona mu se sretno nasmijei i pritisne ruke na srce.
- Gerde, kako sam sretna to si se vratio! eznula sam za tim da te opet vidim.
Toplina mu prostruji do srca i ono se odjednom stisne. Nije joj mogao odgovoriti. Ona
zabrinuto pogleda njegovo blijedo lice.
- Gerd, zar se ti ne raduje? Zar ti je zbog tvoje maehe bilo danas teko vratiti se ovamo?
Gerd duboko uzdahne.
- Znao sam da u tebe zatei ovdje, tebe i oca. Mislio sam samo na to pa sam se jako
radovao.
- Doista?
Gerd kimne uzdahnuvi.
Juanita povue bisernu ogrlicu kao da joj je preuska.
Gerd pomisli da jo nikada nije vidio nita ljepe od tog niza bisera na toploj, tamnoj koi
njezina vitka vrata. Jedva je odvojio pogled od nje, pa je zapitao:
- Kako ti je bilo otkad smo se posljednji put vidjeli? Ona odahne nasmijeivi se.
- Mnogo bolje nego prije. Nala sam opet tebe, a znala sam da si mi vjeran prijatelj, iako
ivi vani u svijetu. Zar ne, i ti si esto mislio na mene?
Gerd kimne.

GIGA
97
- Vrlo esto!
- Osjeala sam to. A imala sam i tvoje knjige. Kao da su oivjele otkad sam te srela. U
mislima sam lutala s tobom po stranim zemljama. A kad sam ih itala, znala sam zatvoriti oi,
a onda mi se priinilo kao da mi ti govori. Tvoj je glas kao iv odzvanjao u mojim uima. I
tako nisam bila sama. I otac je sada tako dobar prema meni. Postao mi je dragocjen savjetnik
u svemu. Sada sam tako bogata. Ovako sretna i zadovoljna lake u podnositi ono to je teko
za mene!
Svaka njezina rije dodirivala ga je poput milovanja. Najradije bi bio rekao: stani, dijete, zar
ne sluti to mi svaka tvoja rije odaje? Zar ne zna da tako govori samo ljubav? Ne osjea li
da se naa srca nalaze u svakoj rijei koju izmjenjujemo? Ali Gerd je utio. Ta znao je da ona
hoda poput mjesearke koju se nije smjelo probuditi iz sna, jer bi inae shvatila u kakvoj se
opasnosti nalazi. Morala je ostati nevina kao dosad.
Njemu je bilo tako slatko sluati njezinu ispovijed. Zajednitvo njihovih dua smatrala je
razumljivim samo po sebi. Doista je u mislima i osjeajima bila jo dijete, a ipak mlada ena
puna cara nevinosti. Kako bi divno bilo probuditi osjeaje u njoj. Gerd brzo prijee rukom
preko oiju i uspravi se, kako bi se odhrvao iskuenju.
- Vrlo me raduje, Nita, to sada mirnije razmilja o svojoj sudbini. Dolf e se ve opametiti,
pa se nadam da e medu vama opet sve biti u redu.
Jedva je to izgovorio.
Nita ga prestraeno pogleda, odjednom je obuze neki nemir a lice joj problijedi.
- Ne, Gerde, na to se ne moe ni pomisliti. Ne govorimo o tome! Molim te, ne kvari mi ovaj
lijepi trenutak. Mora znati da mi je Dolf stran, pa mu se nikada vie neu moi vratiti. A to
ne smije ni eljeti, ako me bar malko voli. Ni otac to ne zahtijeva od mene. Osjeam uas u
sebi. Zar ne, Gerde, nee zahtijevati od mene da se opet povezem s Dolfom? Htjela bih
uvijek initi ono to zahtijeva od mene, ali samo to nemoj - procijedi druim glasom, a
njene oi ga pogledae tako da ga je to potreslo vie od njezinih rijei.
Te su mu rijei pruile dubok uvid u njezin brak, a shvatio je i to da je povjerovala kako on
namjerava igrati posrednika izmeu nje i Dolfa.
Topla suut ispuni mu srce. Dohvati njezinu ruku, osjeajui da joj mora pruiti podrku.
- Smiri se, Nita! Nikada te ne bih prisiljavao na neto to je protiv tvoje naravi. Htio bih te
samo zatititi od boli, koliko mi je to mogue. Samo me zbog tebe boli to nisi nala sreu u
braku s Dolfom. Nisam znao da je razdor meu vama tako dubok.
Nita umorno odmahne.
- S tim sam se ve pomirila. Kad bi me Dolf bar ostavio na miru, pa neka onda ini to hoe.
Ali neto postoji u posljednje vrijeme to me plai. Ne mogu govoriti o tome, ali ponekad ga
se bojim. Gerde, da barem nikada nisam postala njegovom enom. Ili kad bih se mogla
otkupiti od njega. Ionako je htio samo moj novac. Dala bih mu sve to posjedujem, samo kad
bih opet mogla biti Juanita Trebin.
U njezinim je oima ugledao strah i nemir.
Gerd vrsto stisne usne. Kad bi Nita samo slutila kakvu su oluju u njemu izazvale njezine
rijei. Kad bi samo znala koliku je muku, ali i radost, izazvalo to njezino nevino priznanje.
- Uboga, mala Nita! - ree tiho. Ona se sretno nasmijei.
- Tako si me nazvao i onda kad si uao u moju sobu, u kojoj sam se toliko plaila. I tako si
me brzo utjeio. Jo i sada tono znam kako si mi obrisao suze svojim mekanim rupiem. I
tako si mi milo govorio. To ti nikada neu zaboraviti. A sad vie ne elim misliti na sve to
me mui. Imam tebe i oca. I Tinu! Hoe li nas uskoro posjetiti? I Tina ezne za tobom. Bila
je ljubomorna na mene to u te danas sresti. Zar ne, esto e nas posjeivati?
Gerd je teko disao.
- Da, Nita, kad god budem mogao - ree, priznavajui samom sebi da bi to najradije inio
svakog dana, kad bi slijedio svoje srce.

GIGA
98
- To u rei Tini - radovala se Nita.
Tog trenutka u sobu ude Dolf. udan se sjaj pojavi u njegovim oima, kad je ugledao Gerda i
Nitu kako stoje jedno kraj drugoga drei se za ruke u ivahnom razgovoru. Jo za vrijeme
jela zapazio je kako njegova ena oduevljeno promatra Gerda. Sada ih je oboje pronaao
ovdje, daleko od drutva, u vrlo povjerljivom razgovoru.
U njemu se probudi ljubomora. Brzo im pristupi i pogleda u Nitino lice.
- Dakle, ovdje ste. Svi pitaju za vas - ree brzo. Gerd se odmah maknuo. Prepoznao je
nepovjerenje
u Dolfovim rijeima i pogledu.
Pazi, to je ena tvog brata! Ponovno ga neto opomene u dui. I iznenada pomisli da je bilo
vrlo opasno to je doao u L...
Ali nita na njemu nije odavalo njegove misli.
Posve mirno stane kraj Dolfa.
- Samo smo malko razgovarali - ree. I Nita im pride.
- Da, i Gerd mi je morao obeati da e nas uskoro posjetiti. Ako se slae, Dolfe, zamolila bih
ga da nam na prvi dan Uskrsa bude gost - izjavi brzo.
- Nita, zna da nedjeljom jedemo kod roditelja - poe Dolf izbjegavati odgovor.
- Tako je! Onda drugog dana Uskrsa, Gerde, zar ne? Gerd se nakloni.
- Ako je Dolfu pravo.
- Dakako da se radujem to e nas posjetiti. Mora upoznati na dom - odvrati Dolf i poloi
ruku na Nitinu nadlakticu. Ona se brzo sagne, kao da mora urediti neto na svojoj haljini, tako
da mu je ruka opet spuznula. Gerd je to dobro zapazio i nekako ga se udno dojmilo.
- Nadam se da u i ja vas moi ugostiti kod sebe, kad saznam zna li moja domaica kuhati -
odgovori Gerd, nastojei se naaliti.
Dolf poe zadovoljno frkati brk.
- Na kuhar e te zadovoljiti svojom izvanrednom kuhinjom - poe se hvaliti.
Gerd se fino nasmijei.
- Na svojim putovanjima navikao sam se na najprimitivniju kuhinju.
- Stanuje na promenadi? - zapita pomalo nadmeno Dolf.
- Da, na trgu kraj vodoskoka.
- To je blizu nas. Jedva deset minuta hoda. Naa vila lei kraj gradske ume.
Gerd kimne.
- Onda e jednom prilikom doi k meni, kad bude prolazio - ree pristojno.
Dolf se nakloni.
- Neu to zaboraviti.
Sve troje vratie se u drutvo.
Tijekom veeri Dolf je nepovjerljivo promatrao enu i brata. Ali Gerd mu nije davao ni
najmanji povod za sumnju. I kad bi razgovarao s Nitom, ostajao bi miran, a lice mu nije
odavalo to osjea. Nita pak nije skrivala svoje osjeaje. Jasno je pokazivala da joj je Gerd
drag i mio. Radosno ga je promatrala svojim tamnim oima, a kad bi razgovarao s njom,
njezino bi lice poprimilo posve drugi izraz nego inae.
Nikada se Nita nije inila Dolfu tako lijepom kao danas. U njemu se probudi neto nalik
strahu da bi se Nita mogla zaljubiti u njegova brata. Znao je da bi to za njega bio kraj. Samo
tako dugo se mogao nadati da e je opet zadobiti za sebe, dok njezino srce bude slobodno.
I ta ljubomora probudi u Dolfovu srcu silnu strast. Nitina hladnoa i suzdranost silno su ga
uzbuivali i podsticali njegovu poudu, ali sada je ta pouda nadvladala sve njegove druge
osjeaje. Znao je posve jasno da jo nikada nije toliko elio neku enu, kao sada Nitu. Kad su
naveer stigli kui, a Nita se brzo htjela povui, zadrao ju je vrsto.
- Nita, razgovarajmo jo malo - ree, dok su mu oi nemirno sjale.
Ona ga pogleda preko ramena. Pritom je crveni cvijet iz njezine kose kliznuo do Nitinih nogu.

GIGA
99
Dolf se sagne, prinese ga usnama i poljubi.
Nita ga pogleda ledenim pogledom.
- Umorna sam, laku no! - ree brzo, namjeravajui krenuti u svoju sobu.
On je uhvati za ruku.
- Ostani, Juanita! - apne joj njeno i njegov topli dah zapahne njezino lice.
Nita se otrgne tako da joj je narukvica ostala u Do-lfovoj ruci. Sigurnosni lani je pukao i
povrijedio je. Ali nije obraala pozornost na to. Brzo izae iz sobe i zatvori druom rukom
za sobom vrata svog budoa-ra.
Dolf je neko vrijeme stajao ukoeno drei u jednoj ruci cvijet a u drugoj narukvicu.
Luakim pogledom divlje zvijeri promatrao je vrata Nitine sobe. Najradije bi ih bio smrskao
i prodro do Nite, protiv njezine volje.
Tko e me sprijeiti u tome, pomisli. Nije li smijeno da moram zastati pred zatvorenim
vratima, ako elim zagrliti svoju enu? Nisam budala. Budem li je drao u zagrljaju, ve e
njezin otpor popustiti i postat e poput voska u mojim rukama. Ali ona neprekidno zakljuava
ta prokleta vrata za sobom.
Tako je razmiljao grizui ljutito usne. A onda iznenada neto zasja u njegovim oima.
Morat u pokvariti te proklete brave, pa e to biti kraj njezina otpora, pomisli.
A onda polagano poloi na stol narukvicu, a cvijet baci kroz otvoreni prozor u vrt.
Jo je neko vrijeme zamiljeno stajao pred zatvorenim vratima, a onda odluno zabaci
glavom.
ekaj samo, mala tvrdoglavko, ve e se smekati! Neu dopustiti da ti netko drugi zavrti tu
tvoju romantinu glavicu. Sada vie ne smijem gubiti vrijeme.
Tako utonuo u misli, lagano krene u svoju sobu, gdje je sluga ekao na njega da bi mu
pomogao pri svlaenju.
Ovome njegov posao kod mladog gospodina nije bio lagan. Dolf je traio vie od bilo koje
mondenke. A sluga je neprekidno morao biti prisutan, u svako doba dana i noi. Meutim,
njegov je jedini posao bio njegovanje gospodareva vanjskog izgleda. Tina je govorila za njega
da je lijen, jer inae nije radio nita. Ali to nije smjela glasno rei, jer je sluga znao vrlo
nadmeno i ponosno promatrati staru Tinu.














GIGA
100
XVII
Prolo je nekoliko tjedana u kojima su se Juanita i Gerd esto sastajali. Dolf je bio tako
pametan da je nastojao ivjeti u dobrim odnosima s bratom kako bi se umilio ocu. Pribliavao
se Nitin dvadeset i prvi roendan, a s njime je trebala pasti oeva odluka hoe li mu enin
imetak dopasti ruku.
Gospoda Helena je, na svoje iznenaenje, zapazila da i nije bilo teko slagati se s Gerdom.
Nije vie bio onaj nagao mladi od prije. Nauio je skrivati prave osjeaje iza pristojna
ponaanja.
Bernhard Falkner je oigledno ivnuo otkad se Gerd vratio. Sinovljeva ljubav mnogo je
pridonijela tome. Izbjegavao je svaku svau s Dolfom, a ovaj se uljuljao u nadu da e otac biti
razuman kad se bude radilo o novcu.
I tako su se Gerd i Nita sastajali, ponekad i u drutvima izvan njihovih kua. Tetka Gertruda
potuila se to Gerd ima premalo vremena za nju.
Gerd je nekoliko puta posjetio bratovu vilu. Staru Tinu je svaki put beskrajno obradovao.
Juanita bi sada mogla biti sretna i zadovoljna da je nije uasno uznemiravalo Dolfovo
ponaanje im su bili sami. Govorio joj je tako strastveno da je osjeala silan strah i uas, pa
ga je sve vie poela izbjegavati.
I to ga se vie plaila, to je vie razmiljala o mogunosti da se rastane od njega.
Dolf je elio da prvo proe Juanitin roendan, prije nego odluno zahtijeva svoje pravo. Ali
ovako, kako je sada bilo, nije se moglo dalje nastaviti.
Nije slutio da Juanita razmilja o rastavi. Vjerovao je kako tako neiskusna i nesamostaina
ena uope ne sluti da je rastava mogua.
I tako se pribliio Nitin roendan. U njezinu ast u kui Bernharda Falknera bit e prireena
mala sveanost, samo u najuem krugu. Dakako, i Gerd je bio pozvan.
Ali on je stigao ve prijepodne u vilu kraj gradske ume kako bi estitao Juaniti. Roendan je
pao u nedjelju. Gerd je donio Juaniti predivno cvijee i svoju novu, upravo objavljenu knjigu.
Ona se tome neizmjerno radovala, pa je knjigu i cvijee u preobilju osjeaja pritisnula na
grudi. - Dragi Gerde, kako me taj dar raduje! Nita mi nije milije od te knjige i tog cvijea.
Gerd se nasmijei. Uspjelo mu je obuzdati svoje osjeaje prema njoj. Ipak je osjetio bol
zapazivi kako je draesna bila u svojoj radosti. Nije se smio sjetiti da e uvijek morati biti
suzdran prema njoj.
Nita otvori knjigu i ponosno pogleda posvetu.
Mojoj dragoj Juaniti s dubokim potovanjem, proita poluglasno, a onda podigne glavu i
pogleda ga.
- S potovanjem? To zvui tako sveano i pomalo ukoeno - ree i nabra elo.
- A to sam trebao napisali? - zapita je Gerd meko, ne mogavi skinuti pogleda s nje.
Djelovala je tako dirljivo djetinjasto, dok joj je pogled bio kao u zrele ene.
- Vrlo jednostavno, Gerde! Trebalo je napisati: s ljubavlju! - ree mu prostoduno.
Gerd se teko nasloni na leda naslonjaa i duboka mu se bol javi u oima.
- S ljubavlju? Dijete moje...
Prekinuo se i preao rukom preko ela. Iznenada ga Nita uznemireno pogleda a drhtaj joj
proe tijelom. Gerd je to zapazio i uasno se prestraio da ju je moda zbunio. Jer, kad
jednom spozna svoju ljubav prema njemu, njih se dvoje vie nee smjeti viati. Sabrao se i
toboe veselo nasmijeio.
- Da, mogao sam i to napisati, nisam se sjetio da to ljepe zvui.
Opasan je trenutak proao, pa se i Nita pridruila njegovoj veselosti.
- I tako je dobro. Napokon, vrlo sam ponosna na ono s potovanjem.
Nastojei razgovarati o neem drugom, Gerd brzo izjavi:
- Zapravo sam ti trebao pokloniti nevene. Nisam ti jo pravo ni zahvalio na tvojoj
dobrodolici prilikom mog povratka u svoj grad.

GIGA
101
- Jesu li te neveni obradovali? - nasmijei se Nita. Gerd kimne.
- Vrlo! Njihov je miris ispunjavao moju radnu sobu. Sada su na alost uvenuli, pa mi nije
ostalo nita do tvoje kartice.
- Sauvao si je? - zapita Nita.
Gerd izvue lisnicu i primakne joj naslonja. Onda izvadi karticu i pokae joj.
- Evo je!
Ni ta se nasmijei kad ju je pogledala.
- Da, to je ona. Kimnula je, pogledavi je.
- I tako si je dobro sauvao?
- Da, s drugim uspomenama. Ovdje uvam i posljednje majino pismo napisano prije smrti.
- Majino pismo tebi?
- Ne, ve njezinoj sestri Gertrudi. Ona mi ga je poklonila, pa ga uvijek nosim uza se.
Tog je trenutka Dolf uao u sobu, jer mu se tek sada uspjelo urediti.
Gerd se i nehotice trgnuo, a lisnica mu je ispala iz ruke, tako da se njezin sadraj rasuo po
podu.
Dolf se sagnuo da Gerdu pomogne skupiti papire. Pritom je dohvatio Nitinu karticu.
Prepoznao je njezin rukopis i proitao to pie:
Dobrodoao u domovinu! Juanita
Podmuklim pogledom poe promatrati brata.
- Dobrodolica moje ene? To nisam znao, Nita! Pismeno si pozdravila Gerda.
Gerd na trenutak nije znao to bi, pa je nesigurnom rukom ponovno spremio papire u lisnicu.
Osjeti strah za Nitu. U svojoj nelagodi nije zapazio da su jo dva papira ostala leati ispod
naslonjaa, a da ih nitko nije zapazio.
Nita je ostala posve mirna.
- Dakako da sam Gerdu u znak dobrodolice poslala cvijee, zajedno s tom kartom - rekla je
nevino.
- A da mi to nisi spomenula? - zapita nepovjerljivo Dolf.
Ona ga pogleda ponosno i mirno.
- Nisam to smatrala potrebnim. Dogovorila sam to s ocem.
Dolf se ljutio. Ali budui da je ostala tako mirna, govorei da je sve dogovorila s ocem, nije
mogao nita dalje rei.
Samo se toboe podrugljivo nasmijao.
- Vidi li, Gerde, to donosi slava. alju ti cvijee u znak dobrodolice. Nita, trebala si
odabrati lovorov vijenac. Zamisli, Gerde, nisam jo proitao ni slovo iz tvojih knjiga. Jesi li
uvrijeen?
Gerd se u meuvremenu opet snaao. Zbog Nite nije obraao pozornost na Dolfove
podrugljive rijei.
- Ne, nisam uope uvijeden. Pa to i nije lektira za svakoga.
- Ali zato su Nita i tvoj otac oduevljeni itatelji.
- Znam da Nita ita moje knjige sa zanimanjem, stoga sam joj i posvetio najnoviju knjigu -
ree Gerd i pokaza na knjigu.
Dolf je dohvati i otvori prvu stranicu. Proita posvetu s podrugljivim smijekom.
- Nita, vjerojatno si vrlo ponosna to ti tako slavan ovjek posveuje knjigu.
Nita mu mirno uzme knjigu iz ruke.
- Ti uope ne shvaa koliko sam ponosna - ree mu iskreno.
Pruivi Gerdu ruku, ree mu toplo:
- Tvojim si me darom poastio, Gerde, i uinio vrlo, vrlo ponosnom.
To je bila opomena Dolfu.
Nije obraao pozornost na nju, ve se bacio na stolicu, prekriivi noge. Onda poe ponosno
priati o divljoj vonji automobilom, na koju je poao dan prije s nekim prijateljem.

GIGA
102
Gerd se brzo oprostio, jer je trebao obaviti jo neki vaan posao, elei biti naveer slobodan
zbog proslave Nitina roendana.
Dolf je otpratio brata do predvorja. Kad se vratio u sobu, ova je bila prazna. Nita je nestala.
Ljutito je odmaknuo stolicu na kojoj je Gerd sjedio. Pritom se pojavie papiri koji su Gerdu
ispali iz lisnice i ostali nezapaeni leati.
Moj je brat ostavio jo neka pisma. Nadam se da to nisu njeni izljevi, pomisli podrugljivo
Dolf i podigne papire.
Nije bio diskretan ovjek, pa je znatieljno otvorio pismo. Prvo je bila nevana obavijest
arhitekta koji je uredio Gerdov stan. Drugo poutjelo pismo koje je Marija Falkner prije smrti
napisala sestri.
Dolf proita i to pismo, a na njegovu se licu poee ispoljavati najraznovrsniji osjeaji. Iz tog
pisma saznao je ono to je dosad bilo skriveno pred njim. Saznao je da su njegov otac i majka
svojom grekom ljubavi otjerali u smrt Gerdovu majku. Iz pisma je saznao i to da njegov otac
nikada nije saznao da je Marija dobrovoljno pola u smrt. Pobjedonosan sjaj pojavi mu se u
oima.
To je bilo zanimljivo i nenaplativo saznanje.
Ovo je, pismo za njega moda vrijedilo milijune. Pa stari je gospodin bio pravi zavodnik. A
taj mi je elio drati propovijedi? Dakle, takav bijae njegov otac! Zaista nije smio izigravati
njegova suca. Sada neka samo kae da on nije dostojan da preuzme Nitin imetak. Tad e mu
prirediti iznenaenje. Blaena bila lisnica njegova slavna brata to je krila takve tajne. Ovo e
pisamce paljivo spremiti. Bio je to pravi dar s neba. Moda e mu sutra biti nuno potrebno
pri obraunu sa starim gospodinom. Ne bude li mu predao Nitin imetak, Dolf e stupiti u
akciju.
Tako je razmiljao Dolf Falkner. Uz neopisiv smijeak spremi pismo Marije Falkner u svoju
lisnicu, dok je ono drugo bacio pod stolicu.
Vrlo dobro raspoloen napusti sobu.
Za vrijeme objeda opet je sreo Nitu. Bio je vrlo zadovoljan, pa ju je zadirkivao. Pobjegla mu
je, ne dopustivi mu da joj estita roendan. Onda joj je pruio kutiju u kojoj se nalazio
dragocjen privjesak na finom laniu. Bio je ukraen briljantima i smaragdima.
Bez ikakve topline, Nita se pristojno zahvalila i stavila kutiju na stranu.
Dolfa naljuti njezina ravnodunost. Vie se radovala Gerdovoj knjizi. U njemu se ponovno
rodi ljubomora. Ali kako je bio bolesno zaljubljen u sama sebe, taj osjeaj ljubomore nije
mogao prevladati. Govorio je samome sebi da se Nita dri tako hladno jer ga eli jo vie
razdraiti.
Vjerojatno ga eli vidjeti do svojih nogu, kao pokajnika. Teko mu je bilo povjerovati da je
mala ena tako koketna. Zaista e joj uspjeti da izgubi razum.
Dolf se postavio izmeu nje i vrata kad se Nita nakon objeda eljela udaljiti.
- Danas nee samo tako otii. Mora me prije poljubiti. Jedan mali poljubac, enice! Nisi mi
jo zahvalila na daru.
Ona se odmakne od njega.
- Sto to znai? Makni se!
- Prvo poljubac! Nita zabaci glavu.
- Nikada te vie neu poljubiti. To konano shvati. Pristupio joj je jo blie.
- Ne budi djetinjasta, Nita! Ostavi se te srdbe. Sto jo eli? Nisam li te iskreno zamolio da
mi oprosti?
Ve se mjesecima trudim oko toga. Ne moemo tako ivjeti. Ne mogu to vie dopustiti. Ja
sam tvoj mu, ti si moja ena! Ja imam pravo na tebe, koje mi vie ne smije uskraivati.
Nita se uspravi i ponosno ga pogleda.
- emu sve to? Zna kakvi su nai odnosi. Medu nama ne postoji vie nita. Zahtijevam od
tebe da to potuje. Jedino tako mogu ostati i dalje s tobom. Dakle, makni se!

GIGA
103
Njegovo lice obli rumenilo.
- Ne, dosta sam dugo trpio tvoje djetinjarije. Sada je toga dosta! Pokazat u ti da si moja i da
mi pripada. Znam da e tvoj otpor prestati kad te jednom zagrlim. Tvoje e hladne usne pod
mojim poljupcem opet poeti gorjeti. Ljubim te i eznem za tvojim poljupcima, ti slatka
tvrdoglavko!
Juanita je drhtala po svem tijelu, pa sva u strahu zavikne:
- Prestani s tom bijednom komedijom! ula sam tvoj razgovor s majkom, kad ti je
savjetovala da se pomiri sa mnom zbog novaca. Uvjeravao si je da e ti poi za rukom opet
se zaljubiti u tebe. Stidi se to tako malo dri do enske asti. Sad zna i sam to mislim o
tvojoj ljubavi. Obezvrjeuje tu rije, kad je uzima u usta. Ostavi me na miru! Dogovori s
tvojim ocem sve to eli u vezi mog imetka. Najradije bih ti taj bijedni novac bacila pod
noge. Zbog njega si se oenio sa mnom. A sad me propusti i potedi me ubudue takvih
prizora, jer me vrijeaju.
Dolf nije znao to bi rekao.
Prokletstvo, pomisli uasnuto. Mala je prislukivala. Dakle, otuda taj otpor, otuda ta
tvrdoglavost.
Njegova mu je drskost ipak brzo pomogla. Uspravio se.
- Moda si ula neto to sam rekao neraspoloen zbog tvoje hladnoe i odbojnosti. Moda
sam mnogo toga rekao ne elei da moja majka sazna kakvi su nai odnosi. Ma kako bilo,
mogu te sada samo uvjeravati da te doista ljubim. Nita vie ne elim, nego da u naem braku
ponovno bude onako kao prvih tjedana nakon vjenanja. Zaboravimo sve to lei izmeu
toga.
Ona uzdahne:
- Daj da odem u svoju sobu. Mogu ti dati samo isti odgovor kao prije. Nikada ti vie neu
moi vjerovati.
Dolf je htjedne zagrliti.
- Nita!
Juanita se odmakne.
- Makni se ili u pozvati poslugu - procijedi ljutito. On se i nehotice makne. Nije ovog
trenutka znao to bi i kako bi se ponaao. Bio je nesiguran to je ula njegov razgovor s
majkom. Nije tono znao to je sve ula. U svakom sluaju, to mu je otealo poloaj. Ali u
isto vrijeme je shvatio zato mu se Nita odupire. Zbog onoga to je ula posumnjala je u
njegovu ljubav. Ipak nije mogao povjerovati da je za njega sve izgubljeno. Trebalo je samo
raspriti njezino nepovjerenje i uvjeriti je u svoju ljubav. Onda e napokon pobijediti u toj igri
koja je postala tako ozbiljna za njega.
Kad se Dolf maknuo, Nita je pourila u svoju sobu i tamo se bacila na divan plaui od
uzbuenja.
U njezinu se srcu, snanije nego ikada, probudila elja za slobodom. Sada su joj se inili
nesnosni lanci koje je dopustila da navuku na nju u njezinu mladenakom neiskustvu.
Proslava Nitina roendana je prola, a Dolf se nije jo jednom pokuao pribliiti eni. I
naveer, kad su se odvezli kui, on se suzdravao. Jo nije znao kako bi se dalje ponaao
prema njoj, pa je htio prvo obaviti odluujui razgovor s ocem.
Iako je bilo jo rano, Dolf je drugoga dana stigao na vrijeme. Otac ga je ve oekivao sjedei
za pisaim stolom, elei dogovoriti s njim vane stvari. Stoga mu je dan ranije rekao da doe
k njemu u deset sati.
Bez okolianja otac poe govoriti o bitnom.
- Zna, sine moj, kako po oporuci Juanitina oca moram danas, bude li Nita udata, odrediti
hou li ili neu njezinu muu predati njezin imetak. Zaduio me da postupim po savjesti, po
najboljem znanju i uvjerenju i odluim je li Nitin mu dostojan i dovoljno pouzdan da mu
mogu povjeriti imetak i neogranieno ga poloiti u njegove ruke.

GIGA
104
Dolf ga je sluao sa skrivenim nestrpljenjem.
- Sve to, dakako, ve znam, oe! Dosta smo esto razgovarali o tome kad sam se oenio
Nitom.
- Tako je, htio sam to jo samo jednom ponoviti. Zamolio sam te da danas doe ovamo da ti
saopim svoju odluku.
Dolf se poe nestrpljivo vrtjeti po stolici. Njegovo se lice nervozno trzalo.
Bernhard Falkner duboko uzdahne, a njegovo lice problijedi odajui veliku odlunost.
Naglaavajui svaku rije, on nastavi:
- Nakon duga i ozbiljna razmiljanja odluio sam da ti iste savjesti ne mogu povjeriti Nitin
imetak. Stoga u traiti da se vaa imovina vodi odvojeno. Uinio sam to zbog iskustva koga
sam imao s tobom, pa se ne bih svojom savjeu mogao zaloiti za tebe.
Dolf je problijedio od suzdrana bijesa. Njegovo se lice naceri.
- Oe, to nije valjda tvoja posljednja rije. Mora promisliti prije nego mi nanese tu sramotu.
- Ti si sam sebe osramotio svojim raskalaenim ivotom. Dugo i zrelo sam promiljao i doao
do tog rezultata. Tu se nita vie ne moe izmijeniti.
Dolf stisne ake, a oi su mu gledale bijesno i osvetoljubivo.
- U emu se sastoji moj raskalaeni i nepristojni ivot? U nekoliko mladenakih ludosti, kakve
ine svi mladii.
- Mladenake ludosti mogu se oprostiti, ali ti si zao i nevrijedan. Na moju alost moram to
priznati.
Dolf poskoi i stane pred njega.
- Zao i nevrijedan! Kako otro mi sudi! Sam sebi bio si mnogo milosrdniji sudac. Ti me ne
bi smio osuivati. Ba ti ne! - rekao je guei se od smijeha.
Sad je ustao i Bernhard Falkner. Njegov pogled uroni u Dolfove oi.
- Sto eli time rei? - zapita otro. Dolf izazovno zabaci glavu.
- elim time rei da sam za sebe ne smije govoriti da si astan ovjek. Zar doista tako misli
o sebi? Misli da si poten i astan?
Crte lica starog gospodina okamenile su se od zaprepatenja.
- Otkud ta pitanja? Na to ti neu odgovoriti. To je ispod moje asti.
Dolf se nasmijao podrugljivo i ljutito.
- To bi bilo vrlo udobno, ali ja traim odgovor. Imam pravo na to jer tvrdi da nisam dostojan
tvog povjerenja. Pitat u te i to, radi li se moda o nasljeu, ako doista vodim raskalaen ivot.
Krv udari u lice starog gospodina. Uhvati Dolfa za kaput i poe ga tresti.
- Pokvarenjae, to se usuuje rei svom ocu? - za-vikne prijetei.
Dolf Ijutito strese oevu ruku, izgubivi svaku vlast nad sobom. U njegovim oima sjala je
mrnja.
- Da, to se usuujem. Pitam se zato nisi samom sebi sudio tako strogo, kad si svoju prvu
enu varao s mojom majkom. Moj raskalaen ivot sastoji se najveim dijelom iz toga to
nisam bio vjeran eni. A jesi li ti to bio? Ne stoji li sjena tvoje prve ene optuujui pred
tobom, jer si je svojom nevjerom otjerao u smrt? Sama je sebe otrovala, jer nije mogla
podnijeti da je vara. Reci mi, nemam li pravo govoriti o nasljeu?
Bernhard Falkner je zateturao, kao da mu je netko zadao smrtonosni udarac. Teko se
naslonio na pisai stol, a njegovim usnama proe gorak osmijeh.
- I to mi govori moj sin! Usuuje se vjerovati zlobnim ogovaranjima i dalje ih iriti?
Usuuje se tvrditi da se moja ena otrovala? Ti nitarijo, zar ti nita nije sveto? - jedva je
uspio izgovoriti.
- To nisu ogovaranja, ve istina. Evo ti dokaza! Onda e vidjeti da se ne moe uzvisiti nad
mene i jednostavno me proglasiti nedostojnim.
Polagano i nesigurno stari gospodin dohvati pismo i proita ga. Kad je zavrio s itanjem,
pade bez svijesti na stolicu.

GIGA
105
Dolf se iznenada otrijezni opazivi blijedo, iskrivljeno oevo lice. Prestraeno se nagnuo nad
njega.
- Oe! Oe! - zavikne uasnut.
Polagano je stari gospodin opet doao k sebi i odsutan duhom preao rukom preko ela s
kojeg mu je tekao hladan znoj. Njegove oi promatrale su sina tako da se ovaj, usprkos svojoj
bezosjeajnosti, prestraio do dna due. Otac je leao kao slomljen na stolici i micao
usnama, a da pri tom nije mogao govoriti. Napokon, nakon dugo vremena, njegove blijede
usne zapitae:
- Odakle... odakle ti to... pismo? Dolf mu prui au vode.
- Prvo se oporavi, oe! Oprosti mi ... bio sam razdraen, nepromiljen... nisam znao to
inim. Ovo pismo ti nisam trebao dati. Uasnut sam to sam to morao uiniti - ree nesigurno.
Zaista se prestraio. Nije oekivao da e pismo tako djelovati. Nije ni sam bio svjestan tih
posljedica, jer mu je bilo samo na pameti kako bi natjerao oca da mu preda Nitin imetak. Htio
je pokuati i ono posljednje da prisili oca. Sad je bio pogoen onim to se dogodilo.
Otac je mehaniki ispio gutljaj vode.
- Odakle ti to pismo? - ponovi jo jednom.
- Naao sam ga.
- Naao - gdje?
- Juer ujutro kod mene kod kue, Gerd je bio kod nas. Ispala mu je lisnica i sadraj je izletio.
Kad je Gerd otiao, naao sam to pismo ispod njegove stolice i uzeo ga.
Neopisivo bolan smijeak obigra oko usana Bernharda Falknera.
- Uzeo si ga, elei me slomiti. Kako fino, sine moj, kako fino! - Onda - uspravivi se
tekom mukom, zavikne obuzet bijesom: - Ti si...! Ne, neu to ni izgovoriti!
Opet se sabrao, pa je nastavio govoriti, vie samom sebi:
- Gerd je to znao ... moda ve godinama. A on mi je to preutio, kako bi me potedio. To je
moj stariji sin! Ali onaj drugi, taj mi odmah donosi pismo, elei mi zaprijetiti i tako prigrabiti
neto za sebe. Razmiljao je o tome hoe li staroga moi uhvatiti time. Dolf se osjeao vrlo
nelagodno.
- Oe, osvijesti se! Posluaj me! Nisam to tako loe mislio, sigurno nisam!
Bernhard Falkner ga mrano pogleda.
- Odlazi, ostavi me sama! Nee uivati u muci svog oca, koji je neizmjerno patio ve prije
nego je saznao za svu svoju krivnju. Odlazi, ne mogu te sada gledati! Tvoje hladne oi razdiru
mi srce.
Dolfov prkos i opet se probudi. Ubrzo je stekao opet svoju hladnokrvnost. Zar je sve bilo
uzalud? Uspravio se.
- Reci mi, je li tvoja odluka o Juanitinu imetku ostala nepromijenjena?
Stari se gospodin okrene tekom mukom i ree tvrdo i glasno:
- Nikada nisam bio odluniji. Sad si mi dokazao za to si sve sposoban. Ono to sam zgrijeio
u svom ivotu ne spada ovamo. Ne radi se ovdje o tome jesam li ja dostojan, ve jesi li to ti. A
ti to zacijelo nisi. Odlazi i ostavi me! O svemu drugome razgovarat emo kasnije.
Dolf osta jo trenutak stajati. Ali kad je pogledao odluno oevo lice, znao je da je sve
izigrao. Poluglasnom kletvom pouri iz sobe i zalupi za sobom vratima.
Kad je ostao sam, Bernhard Falkner jo jednom uzme u ruke Marijino pismo. Osjeaj boli
zamagli mu pogled. Onda sakri jauui lice u rukama, te bolno za-stenje:
- Marija ... Marija, ti si osveena!




GIGA
106
XVIII
Nakon razgovora s ocem Dolf je loe raspoloen trao uokolo. Napokon je potraio neki
vinski podrum. elei uguiti svoju srdbu, popije naglo au teka vina. Za njom su slijedile
mnoge druge. Satima je tako banio i tek kasno poslijepodne, poprilino pijan, stigao je kui.
Nite nije bilo. Traio ju je u svim sobama. U tom pripitom stanju rodi se u njemu divlja
pouda za Nitom.
Danas mu nee pobjei, danas e ostvariti svoje pravo. Nije mu dulje smjela prkositi.
Poto je odloio ogrta i eir, poao je ponovno u Nitinu sobu. Neko se vrijeme bavio oko
njezine brave na vratima, a kad mu nita drugo nije preostalo, sjeo je u predsoblje Nitinih
odaja.
Nita se ubrzo iza toga vratila kui. Sumrak se ve poeo sputati. Kad je mlada ena ula u
predvorje, trgnula se prestraeno zapazivi Dolfa.
- Kod kue si? - zapita iznenaeno.
- Kao to vidi - jesam.
- Nisam te oekivala. Nisi doao ni na objed. Sluga mi je rekao da si jutros otiao ocu. Otac
me nije primio, jer kako njegov sluga kae, bolestan je i lei u postelji. Je li ve bio bolestan
kad si bio kod njega?
- Nije se najbolje osjeao. Morali smo prekinuti na razgovor - odvrati nesigurno Dolf.
- Nadam se da se otac nee ozbiljno razboljeti - na-dovee zabrinuto Nita.
Pogledao ju je kako stoji pred njim u blijedom svjetlu. Oko nje se irilo neto nalik dahu
proljea. Odloila je kaput i eir. A sada je prebacila preko ramena ipkastu maramu, jer joj
je u sobi bilo hladno nakon etnje po toplom zraku.
Ustao je i priao joj.
- Nita, otac mi je danas rekao da zahtjeva podjelu naih imetaka - rekao je udnim glasom.
Ona ga nesigurno pogleda. Tad zapazi da je bio vrlo uzbuen. Njegov dah joj oda da je i
odvie pio. Prestraeno se pokuala povui. Dolf podigne ruku, kao da je preklinje.
- Ostani, Nita, i budi napokon opet dobra prema meni. Vidi da sam ostao posve hladan i
miran saznavi da mi otac nee izruiti tvoj imetak. Pristat u na njegovu odluku. Neka ti to
bude dokazom da mi tvoj novac nije vaan. Samo tebe elim, Nita! Ljubim te i ti mi mora
ponovno vjerovati. Hajde, daj da te napokon opet zagrlim.
Nita opazi da se jedva svladavao i da se silio govoriti tako mirno. Njegove su oi u sumraku
opasno sjale a dah mu je, pun vinskog mirisa, bio isprekidan oteanim disanjem.
U Niti se ponovno rodi uas i strah. Nije mu mogla odgovoriti ni jednu jedinu rije. Shvatila
je da je njegova strast bila iskrena, pa se u njoj probudi strah. Nagonski se dadne u bijeg i
krene u svoju sobu. Ali kad je htjela, kao obino, zakljuati vrata za sobom, primijeti da nema
kljua u bravi.
Prije nego je shvatila to se dogaa, Dolf je ve uao za njom u sobu. Uasnuto se pred njim
povukla do zida, a on joj brzo pristupi.
- Nita ti nee pomoi Nita! Ne elim dulje stajati pred zakljuanim vratima kad elim
zagrliti i poljubiti svoju enu - rekao je dok su mu oi uzbueno sjale. Povue je u zagrljaj i
pritisne divlje uza se.
- Ostavi me! - zavikne Nita uasnuto i pritisne ruke na njegova ramena.
Dolf je vrsto uhvati i gurne njezine ruke tako da su pale preko njegovih ramena.
- Tako, slatka moja tvrdoglavko, sad sam te uhvatio i neu te vie pustiti. Ni aneli, ni
vragovi mi te vie nee oteti. Omekat u tvoje usne svojim poljupcima, dok se opet ne
utople. Nauit e kako je slatko ljubiti i biti ljubljena. Nemoj se odupirati, mala glupa enice,
to ti nee koristiti. Mora se pokoriti, jer drugo ne moe uiniti.
Tako je aptao i sve je vre privlaio sebi.
Njegove su se usne sve vie bliile njezinima. Umalo to se nije onesvijestila od gaenja
osjeajui njegov dah koji je bazdio po vinu. A onda osjeti njegove usne na svojima. Drao ju

GIGA
107
je tako vrsto da se nije mogla pomaknuti, a nije mogla ni vikati jer su njegove usne zatvarale
njezine.
Snaga je poe naputati. Obuzeta uasom bila je kao uzeta, a on osjeti kako joj otpor poputa.
Ve je vjerovao da je dobio tu malu igru, jer je bolno Nitino jecanje zamrlo. Obuzelo ju je
neto nalik nesvjestici. Tad se Dolf, siguran u svoju pobjedu, nasmijei njeno.
- Vidi li, slatka enice, sad e se predati. Zar ne, slade je ljubiti i biti ljubljen, nego se
opirati - rekao je, duboko uzdahnuvi. Pokua je podii poput djeteta, pa ju je ponovno htio
poljubiti. Ali tek to je Nita osjetila da su mu ruke popustile, njezina se snaga ponovno pro-
budila. Bijes, uas i strah dadoe joj novu snagu. Svom silom se upravi i udari ga stisnutom
akom posred lica.
- Bijednice! - zavie drui od srdbe i oslobodi se njegova zagrljaja.
Dolf se zbog tog udarca trenutak nije mogao snai. Nesta njegova pobjedonosna osjeaja.
Izgubio je mo nad njom, a ona ga odgurne tako da je zateturao. Htio ju je ponovno uhvatiti,
ali ona mu izmakne i istri iz sobe. Ne znajui to ini, trala je poput progonjene zvijeri kroz
kuu i, spustivi se niza stube, istri na ulicu. U meuvremenu se spustio mrak. Nagonski
stisne vre maramu, koja je bila rastrgana i navue je preko glave. Trala je i trala dalje,
kao da je netko progoni.
Prvo je eljela pobjei svom tastu, ali taj je bio bolestan, a znala je i to da bi je Helena izruila
sinu. U svojoj kui vie nije mogla biti sigurna, pa kamo e? Trala je sva uzbuena dalje
kroz tihe ulice. Iznenada je zastala na trgu. Poput munje rodi se u njoj nada. Htjela je otii
Gerdu. On je bio njezin najbolji prijatelj. Nee je izruiti Dolfu bude li ga zamolila za to.
Ne razmiljajui dalje, pretri preko trga prema Gerdovu stanu.
Gerd Falkner stajao je kraj prozora svoje radne sobe i promatrao trg. Iznenada ugleda neki
enski lik kako tri prema njegovoj kui. Svjetiljka, tik pred njegovom kuom, obasja to
blijedo lice.
- Juanita! - zavikne prestraeno.
Iznenaeno zapazi da je ula u njegovu kuu a da ga nije ni primijetila. Odmah je shvatio da
se neto dogodilo.
Njegova domaica nije bila kod kue, a sluga je radio neto u stranjim sobama. Vadio je iz
nekog sanduka zanimljive okamine za Gerda. Pouri tako i sam otvori vrata Niti. Nije bilo
potrebno da je sluga vidi.
Istog trenutka kad je otvorio vrata Nita se bez daha ve nala pred njim. Pruila je preklinjui
ruke prema njemu.
- Gerde! - zavikne.
Pogledao je samo jednom u njezino zbunjeno lice i udnu odjeu. Tad joj dohvati ruke i
povue je u stan. Opazi da se jedva drala na nogama, pa poloi ruku oko njezinih ramena i
odvede je bez rijei u svoju radnu sobu. Tu je zasad bila sigurna. Nitko nije smio ui u sobu,
ako ga Gerd ne bi pozvao. Kad je zatvorio vrata za sobom, Nita se, sva blijeda i sva drui,
nasloni na zid i poe se ogledavati, kao da se iznenada osvijestila. Sad je Gerd stajao pred
njom i promatrao je zabrinuto.
- Nita, to se dogodilo? - zapita tiho.
Ona ga iznenada zagrli, kao da nije mogla uiniti nita drugo. Visila mu je o vratu, kao da
trai pomo, i sakrila svoje zbunjeno lice na njegovim grudima.
- Pomozi mi, Gerde! Rekao si da doem k tebi, budem li trebala vjerna prijatelja. Evo me!
Tako si jak, dobar i pametan! Imam veliko povjerenje u tebe. Pomozi mi da mogu podnijeti
taj ivot. Ne mogu se vratiti Dolfu, radije bih se ubila. Plaim se smrti, Gerde, a ipak se jo
vie plaim ivota uz Dolfa. Vie ne mogu! Plaim se - gdje u se moi smiriti? Pomozi
mi, Gerde, nemam nikoga na svijetu kome bih mogla pobjei.
Govorila je drui i jauui.
Gerdu je pucalo srce zbog njezine bespomonosti i tuge. Umalo to se vie nije uspio svladati,

GIGA
108
sad kad se privinula uza nj. Ali stisnuo je zube, jer je vidio opasnost i nije joj elio podlei.
Zbog nje i zbog sebe. Promatrao ju je ukoena pogleda. Samo mu je srce jako lupalo,
osjeajui to vitko, drue tijelo uz svoje. Osjeti kako i njoj srce ivlje kuca.
Krv mu udari u glavu, ali ipak nije elio biti poraen. Miii mu otvrdnue kao da su od
eljeza, a oko usana se pojavi stroga crta samosvladavanja.
ena tvog brata! ena tvog brata!
Te su rijei opominjue odjekivale u njemu.
Poput junaka borio se protiv iskuenja da je privine uza se i poljubi te fine, blijede usne, koje
su se uzbueno trzale. Morao je ostati jak, da u tom opasnom trenutku ne bi oboje pogrijeili.
I ostao je pobjednikom. Nakon nekog vremena lice mu se opusti. Posta meko i puno
suosjeanja. U oima se ugasio topao sjaj. Glas mu je zvuao umirujue, kao da govori
prestraenom djetetu:
- Smiri se, uboga mala Nita! Smiri se! Sjedni, i reci mi to se dogodilo? Pokuat u ti pomoi.
Zasad si pod mojom zatitom i posve si sigurna.
- Razumijem li te dobro, Nita? eli se zauvijek rastati od svog mua?
Ona duboko uzdahne.
- Ne znam je li to mogue, da se rastanem od njega. Samo sam ponekad ula da su se neki
brani parovi rastali. Ali, je li to mogue ili nije? S Dolfom vie ne mogu ivjeti, nakon onoga
to se danas dogodilo.
Gerde, hoe li razgovarati s njim? Ponudi mu sav moj novac, moda e mi onda vratiti
slobodu. A sada mi pomogni da se negdje sakrijem, da se ne moram ponovno sastati s njim.
Ne mogu mu se vratiti, radije u umrijeti.
Gerd se iznenada odluno uspravi.
- Priekaj trenutak, Nita! Donijet u ti vuneni ogrta. Vani je hladno, a tako kako izgleda ne
moe izai na ulicu. Mora otii odavde i to odmah! Kod mene te nitko ne smije vidjeti. Na
sreu, vidio sam te dok si dolazila, pa sam ti sam otvorio vrata. Odvest u te tetki Horst. Tamo
e paziti na tebe. Znam da e te primiti s velikom ljubavlju. A kad budem znao da si tamo na
sigurnom, poi u ocu i dogovoriti sve daljnje s njim. Je li to u redu?
Nita prestraeno kimne.
- Da, Gerde, neka bude tako kako ti odlui. Ali reci mi jo samo jedno: ljuti li se na mene
to sam dola k tebi?
Gerd joj pristupi, uhvati njezine ruke i poloi ih na svoje oi.
- Dijete, dao bih ivot za tebe, ako bi to moralo biti. Dalje ti nita ne smijem govoriti o
svojim osjeajima. Ne smijem iznevjeriti tvoje povjerenje.
U njegovim rijeima bijae toliko njenosti da je Nita protrnula. Iznenada se prignula i
poljubila mu ruku. On se poe prestraeno braniti.
- Sto to radi, Juanita? - zapita brzo i povue njezinu ruku na usne u dubokom potovanju.
Onda brzo izae. Odmah potom vratio se nosei vuneni ogrta i prebaci joj ga preko ramena.
- Prevuci maramu preko lica, Nita, da te nitko ne bi prepoznao - upozorio ju je.
Uinila je to je traio od nje, pa on krene po kaput i eir u predvorje. Ujedno je osluhnuo
nisu li sluga i dvorkinja u blizini.
Sve bijae tiho. Brzo je navukao kaput i pruio joj ruku.
- Doi, Nita!
Ona poloi druu ruku na njegovu i krene uz njega. Priinilo joj se da bi mogla tako hodati s
njim do na kraj svijeta.
Usput je zadrao prvi fijaker i pomogao joj popeti se.
Kod Horstovih bijahu rasvijetljeni samo neki prozori. Bijae to znak da nemaju u stanu goste.
To je Gerdu bilo drago. Odveo je Nitu u kuu i javio svojoj tetki da bi elio nasamu govoriti s
njom.
Sluga se udalji poneto zauena izraza lica, promatrajui sa strane pratilju gospodina

GIGA
109
profesora. Djelovala je nekako udno umotana u plat.
Gospoa Gertruda je odmah ustala.
- Rekli ste gospodin profesor s nekom gospodom? - zapita slugu.
- Da, milostiva gospodo - odvrati ovaj i izae na njezin znak.
- Neto nije u redu - ree gospoa Gertruda svojima i izae.
Lotti i njezin otac gledahu za njom odmahujui glavom.
Gerd je s Nitom ekao u salonu u kome su se inae primali gosti. Mlada ena pala je sva
iscrpljena na stolicu, pa je ustala kad je gospoda Gertruda ula.
- Sto se dogodilo, Gerde? - zapita gospoda Gertruda prepoznavi Juanitu. Odmah je shvatila
da se zbilo neto neuobiajeno.
Gerd je uhvati za ruku.
- Draga tetko, dovodim ti Juanitu. Molim te da je neko vrijeme zadri u svojoj kui. Ne
mogu ti ni sam rei to se dogodilo. Juanita je tako uzbuena da mi nije mogla nita objasniti.
Znam samo da je pobjegla pred mojim bratom i da mu se nee vratiti. Ne mogu je odvesti
svojim roditeljima. Dola je k meni u svom jadu, a kako je ja ne mogu primiti, doveo sam je
tebi.
Gospoda Gertruda odmahne.
- Gerde, nije potrebno da mi toliko objanjava. Dakako da u gospodu Juanitu prihvatiti -
ree srdano.
- Oprostite mi, ako smetam, nisam znala kamo bih - ustraeno izjavi Juanita.
Gospoda Gertruda je pogleda suosjeajno i brzo joj pride. Zagrli je toplo i pogladi je po kosi.
Onda ree:
- Samo mirno, dijete moje, samo mirno! Moete nam se povjeriti bez straha. Kod nas ste
sigurni. A koga nam Gerd dovede u kuu, toga i srdano primamo.
Juanita se, kao osloboena beskrajne muke, privine u njezin zagrljaj i poljubi joj ruku.
- Hvala vam, tisuu vam puta hvala! Zaista je hrabro od mene dosaivati vam. Pa vi me i ne
poznajete.
Gospoda Gertruda se nasmijei.
- Niste mi strani, dijete moje! To Gerd zna posve dobro. Poznavala sam vas ve kad ste kao
dijete doli u kuu Falknerovih, iako se nikada nismo srele. Gerd mi je uvijek priao o vama.
Poznavala sam i vaeg pokojnog oca, prije dugo, dugo vremena.
Nita je pogleda pomalo utjeena. Osjeala se tako sigurnom, kao da ju je zagrlila vlastita
majka. Napetost njezinih ivaca popusti i ona brine u pla. Gospoa Gertruda ju je milovala,
elei je umiriti.
- Sada u siroticu odvesti u jednu od naih gostinj-skih soba, da se smiri. A ti u
meuvremenu moe pozdraviti Alberta i Lotti. Vas veeras vie nitko nee smetati, pa u
vam mua i ker predstaviti istom sutra - ree odluno gospoda Gertruda.
Gerd odahne, znajui da ie Nita na sigurnom. Prije nego li je u drutvu gospoe Gertrude
izala iz sobe, Nita se jo jednom okrene prema Gerdu i stisne mu ruku. Nije mogla govoriti, a
u oima joj se mogao nazreti strah. Nije vie, kao prije, bila onako slobodna prema njemu.
Gerd to osjeti, a u njegovoj se dui rodie najraznovrsniji osjeaji. Usprkos svemu, bio je vrlo
sretan jer je Juanita spoznala to osjea prema njemu. Ujedno mu je postalo jasno da e se
sada poeti ponaati posve drugaije prema njemu. Sad ga je prije svega muilo pitanje, kakva
e biti Nitina budunost. Bijae mu jasno da joj je Dolf nanio neto to ju je povrijedilo do
dubine due. Pa ipak, ba se prema njemu osjeao posve bespomoan. Sa svakim drugim
borio bi se za Nitinu slobodu, svakom drugom pokuao bi je oduzeti snagom svoje ljubavi.
Ali nije to mogao kad se radilo o Dolfu, njegovu bratu.
Nitin bespomoan pogled prodro mu je u dubinu due. Njeno i s puno potovanja poljubi na
oprotaju njezinu ruku.
- Do vienja, Nita! Ne brini! Ve sutra se nadam da u ti donijeti dobre vijesti. Uinit u za

GIGA
110
tebe sve mogue.
Gospoda Gertruda i Nita napustie sobu. Gerd prijee blagovaonicu da pozdravi Alberta Hor-
sta i Lotti.
- Zdravo, Gerde! Evo te! Gdje je moja ena? Kakva je to zavjera? - poe se veselo raspitivati
Albert Horst.
A Lotti mu primakne stolicu.
- Hoe li veerati s nama? - zapita ga. Gerd odmahne.
- Ne, Lotti, nisam gladan - ree ozbiljno i objasni ocu i keri razlog svoje posjete.
Lotti ga je sluala sa zanimanjem. Draesna i lijepa Juanita Falkner, kojoj se uvijek divila iz
daljine, bila je gost njihove kue. To je bilo vrlo tuno i zanimljivo.
- Uboga, slatka ena! - zavikne suosjeajno.
A Albert Horst izrekne nekoliko ne ba laskavih rijei o Dolfu.
Gerd je nestrpljivo oekivao da se njegova tetka ponovno pojavi. Kad je napokon ula u sobu,
poskoio je i pogledao je iekujui.
- Kako joj je? Jel' se malko smirila, tetko? Gospoda Gertruda kimne.
- Smjestila sam je u krevet. Nije htjela ni jesti ni piti. Uboga mlada ena je potpuno
iscrpljena. Nadam se da e brzo zaspati. Tvoj gospodin brat je oigledno pravi gentleman.
Koliko sam mogla razabrati iz njezinih rijei, bio je pijan. Tako se brutalno ponaao da je
morala odmah napustiti kuu. Ali tu ima mnogo toga to ovjek ne moe samo tako prosuditi.
Jedno je sigurno, ne eli mu se vratiti ni po koju cijenu.
Gerd uzbueno uzdahne.
- To je rekla i meni. Kae, radije bi umrla nego ivjela dalje s njim. Dola je k meni
neopisivo uzbuena i zamolila me za pomo. Moj je otac navodno bolestan, pa se nije usudila
poi u njegovu kuu plaei se moje maehe.
- Ve sam prije zakljuila kako su zgrijeili prema njoj, kad su joj dopustili da se uda za tvog
brata. Ona je jo i sada neiskusno dijete, koje ne zna nita o ivotu. Jo manje je znala prije tri
godine. Gerde, reci mi, to namjerava poduzeti? To e biti neugodan zadatak za tebe -
ozbiljno napomene gospoda Gertruda. Gerd pogladi elo.
- Ne znam, tetkice, moram prvo promisliti. Meni je sve to dolo tako iznenada. Na sreu,
znao sam da vama mogu dovesti Nitu. Natovario sam vam time svakakve neugodnosti. Ali
naviknut sam dijeliti svoje brige s vama. Hvala ti na pomoi, tetko!
Pritom Gerd zahvalno poljubi tetkinu ruku. Ona mu se ljubazno nasmijei.
- Gerde, ne govori toliko o neem to je razumljivo samo po sebi. Mala nam nee smetati.
Kladim se da Lotti jedva eka da je malko razmazi. Ve dugo oboava lijepu Juanitu Falkner.
- Da, majice, tako je draesna! Sretna sam to u je sada bolje upoznati - zavikne ivahno
Lotti.
Gerd se odmah potom oprostio. Prije nego je otiao, gospoda Gertruda je jo rekla:
- Pokuaj razgovarati sa starom Tinom da Juaniti donese najpotrebniju odjeu.
Gerd kimne.
- Neu to zaboraviti. A sada, laku no!







GIGA
111
XIX
Dolf je pokuao slijediti Juanitu, kad se snaao od iznenaenja. Ali morao je priznati samom
sebi da mu je pobjegla. Jo ga je uvijek pekao udarac u lice koji mu je zadala. Uasan bijes
obuzme polupijana ovjeka. Poe ludo i besmisleno udarati oko sebe, bacati namjetaj i
uasno buiti.
Posluga, na elu s Tinom, prestraeno je dotrala oslukujui to se dogaa. Nitko se nije
usudio ui u sobu u kojoj je Dolf bjesnio. Ali Tina je mislila da je Nita kod njega, pa se
ohrabrila i ula, iz straha i brige za nju.
Dolf je doeka prostaki psovkama i dovikne joj neka se nosi do avola, ukoliko ne eli da joj
baci stolicu u glavu. Tina poe jauui dozivati svoju mladu gospodaricu, vidjevi kakvu je
pusto napravio taj pijanac.
Dolf je poe oponaati, a potom divlje zavikne: - avo ju je odnio, sad moe i ti, stara
vjetice, poi za njom.
Usprkos tome Tina je potrala kroz sve sobe traei Nitu, ali je nije nala.
To stara sluavka nije mogla objasniti samoj sebi. Znala je da se Nita vratila kui, jer je u
predsoblju vidjela njezin kaput i eir, ali nigdje joj u kui nije bilo traga.
Nije se usudila jo jednom ui u sobu u kojoj je bio Dolf. Htjela je zakljuati Nitinu sobu, a
onda je zapazila da brava nije bila u redu. Sa strahom u srcu pregleda jo jednom cijelu kuu,
a potom vrt.
Dolf je bjesnio jo neko vrijeme, a onda je naredio da mu donesu vino. Ispio je na brzinu
nekoliko aa i zakrvavljenim oima zurio zlobno pred sebe.
Kad se nakon jednog sata sluga uuljao u njegovu sobu, opet je izaao i priao ostaloj posluzi
da gospodin lei na sofi, hre i spava.
- Tamo unutra uasno izgleda - rekao je. - Svi su ukrasni predmeti od porculana slomljeni.
Jednoj stolici odlomljena je noga. Nju je bacio u zrcalo koje se rasprsnulo. Unitena stolica
lei na stolu izmeu prevr-nutih vaza i vina. Voda iz razbijene vaze tee po stolu i po sagu. U
njoj pliva cvijee. Gospodin je morao biti mrtvo pijan.
Nitko se nije usudio probuditi Dolfa i sve to srediti. Bili su sretni to je taj ovjek spavao.
Posluga se smijala i rugala. Samo je Tina prestraeno trala uokolo, oekujui da se Nita
ponovno pojavi. Svaki je kutak pretraila, ali bez uspjeha.
Napokon nije mogla izdrati od nemira. Odluno svee maramu i krene na put do Gerdova
stana. Morala ga je obavijestiti o tome to se ovdje dogodilo.
Gerd se upravo vratio kui, kad je zazvonilo na vratima. Poe oslukivati uzbuen i nemiran,
kao da je ta zvonjava imala osobito znaenje. Odmah potom sluga javi da je stigla kuharica
Tina, i zbog vane stvari eli razgovarati s gospodinom profesorom.
Gerd pozva Tinu u svoju radnu sobu. Sluga se iznenadi kad je njegov gospodin uhvatio staru
enu za obje ruke i povukao je u sobu.
- Sto mi donosi, Tina? - zapita je Gerd brzo, kad je sluga zatvorio vrata za sobom.
- Gospodine Gerde, tako se uasno plaim zbog Nite. Kod nas se neto dogodilo ali ne znam
to. Gospodin Dolf je bjesnio poput luaka i polomio namjetaj. Sad je usred svega toga
zaspao, a Nita je nestala. Traila sam je po cijeloj kui i po vrtu, ali je nisam nala. Valjda nije
sebi nanijela neko zlo, gospodine Gerde! - jadikovala je Tina.
Gerd pogladi njezinu tvrdu, uljevitu ruku.
- Budi mirna, Tina! Nita je na sigurnom kod moje tetke Horst. Upravo sam je sam odveo
onamo. Dola je sva oajna ovamo i zamolila me za pomo. Ali to smije znati samo ti.
Tina odahne i obrisa suze.
- Hvala Bogu, sad mi je lake kad znam gdje je. Od mene nitko nee nita saznati. Moete
biti mirni. Lijepo je morao postupati s njom, ali... on je va brat. Gospodine Gerde, radije u
utjeti. Cijelo to vrijeme plai se svog mua, a tek juer mi je rekla: Tina, nou se tako
plaim. Bit e bolje da spava u predvorju. Gospodine Gerde, bilo bi najbolje kad bi se rasta-

GIGA
112
la od njega. Njih dvoje nisu stvoreni jedno za drugo, a to vie niti nije pravi brak. Neizmjerno
je nesretna s njim, on je tako grub ovjek. Oprostite to tako govorim, ali u mi se prelila.
Kad sam ga malo prije pitala gdje je gospoda, odgovorio mi je bijesno: Odnio ju je avo!
Takav neovjek! Koliko je prepatila zbog njega kad je spoznala kakav je doista. A sad, kad se
malko smirila i postala bolje raspoloena, sada je on strai. Valjda se eli razonoditi pa se
toboe ponovno zaljubio u nju. U posljednje je vrijeme ljubazan s njom, pa je ak napastuje.
Gospoda se jedva usuuje izai iz sobe. Uvijek se zakljuavala. A danas, kad sam je traila,
zapazila sam da su sve brave na vratima slomljene. Tko zna to je uinio kad je tako bezglavo
pobjegla od njega. Neto se uasno razbjesnio, urlikao je poput divlje zvijeri. Gospodine
Gerde, pa makar bio deset puta va brat i ja izgubila svoj posao, morala sam vam to jednom
rei. Inae bih se zaguila.
Tina zauti potpuno iscrpljena. Sve je to izrekla u uasnom uzbuenju, pa sad obrisa znoj sa
ela.
Gerd ju je sluao vrsto stisnuvi usne i nabravi elo. Iz Tininih je rijei naslutio ono u to je
ve dugo sumnjao. Izmeu Dolfa i Nite nije vie postojala nikakva veza. Naslutio je i ono to
se danas odigralo medu njima, a to je bio vrlo blizu istini. Mogao je zamisliti zato je Ni ta
pobjegla od Dolfa. Morao se svladati svim silama da ostane miran. Poloivi ruku na Tinino
rame, ree:
- Vrati se kui, Tina, i skupi najpotrebnije stvari svoje gospodarice. Hoe li to moi uiniti
neopazice?
Tina kimne.
- Moi u, gospodine Gerde! Mislim da e on spavati do jutra. Moi u otii. Spremit u
stvari u veliki koveg. Sve to joj je potrebno. Jo veeras u ga odnijeti. Ali kuda?
- Donesi koveg ovamo, to je blie. Onda u narediti sluzi da ga odnese u kuu Horstovih.
- Dobro, gospodine Gerde! Ali vjerojatno e biti kasno: Moram se pobrinuti da posluga nita
ne vidi.
- Da, Tina, budi oprezna! Nije vano bude li kasno. Ostat u budan dok ne doe. Samo
pljesni rukama, ako kuna vrata budu zakljuana sam u sii. - Dakle dobro, gospodine
Gerde, zapravo gospodine profesore! Teko zaboravljam da vie niste gospodin Gerd.
Nasmijeio se.
- To u za tebe i ostati, inae u i ja morati paziti kako tebe oslovljavam.
- Niti govora, gospodine Gerde, tako sam ponosna da mi govorite ti, kao onda kad ste jo
bili djeak. To ini i Nita, pa sam ponosna na to. - Zasluila si to, vjerna duo. Ali sada, poi,
i donesi mi stvari!
Tina pouri kui. Ve je bilo blizu ponoi kad je Gerd uo ugovoreni znak. Tina je ogroman
koveg napunila to je vie mogla.
Te je stvari Gerd poslao drugog jutra u kuu Hor-stovih, napisavi nekoliko redaka o tome
kako je doao do njih.
Gerd je te noi malo spavao. Razmiljao je kako bi mogao pomoi Niti, ali nije mogao doi
do zadovoljavajuih zakljuaka. Ba on mogao je malo uiniti za nju. Plaio se i svojih
vlastitih osjeaja. Je li mogao pravilno voditi Nitinu stvar? Nee li sve to bude uinio skrivati
u sebi elju da je oslobodi za sebe? Pa i on je bio samo ovjek.
Sto je mogao uiniti da ostane bez krivnje i da u toj stvari ne radi u svoju korist? Nee li na
kraju morati razotkriti i Nitine osjeaje, bude li vodio njezinu stvar? Nee li Dolf posumnjati
u njega, bude li ba on zatraio Nitinu slobodu?
Razmiljao je i napokon zakljuio da e biti bolje da on ne sudjeluje u igri. Odmah sutradan
poi e ocu i sve mu ispriati. Nita mu nije htio preutjeti. Neka otac odlui to treba uiniti.
Ova ga je misao donekle umirila.
Bernhard Falkner je, nakon to ga je Dolf napustio, bio tako tjelesno i duevno slomljen da se
nije mogao drati uspravno. Morao je lei. Stoga i nije mogao primiti Juanitu, koju je naruio

GIGA
113
nakon razgovora s Dolfom. I njoj je htio rei da nee njezin imetak predati sinu.
Kad se drugog jutra Gerd najavio kod njega ve u ranu zoru, iznenadio se, ali mu je bilo drago
to je doao. Ionako ga je htio potraiti i porazgovarati s njim o posljednjem pismu njegove
majke.
Zamolio je da ga Gerd prieka u radnoj sobi, pa je pourio s jutarnjom toaletom.
I danas se stari gospodin nije osjeao osobito dobro, ali nije elio dulje ostati u postelji.
Gospoda Helena se nije pojavila. Gerd je nije trebao pozdraviti, to mu bijae drago. Ona jo
nije znala to se odigralo izmeu njezina mua i sina, jer nije razgovarala jo ni s jednim od
njih, pa je bila vrlo nemirna. Znala je da je juer trebala pasti odluka o Nitinom imetku.
Gerd je morao priekati trenutak dok mu otac nije doao, a kad se ovaj pojavio, prestrailo ga
je njegovo blijedo lice i oronuo izgled.
- Oe, nisi valjda ozbiljno bolestan? - zapita ga zabrinuto i srdano. Stari gospodin uzdahne i
sjedne. Kretnjom ruke pozva sina da uini to isto. - Tjelesno nisam bolestan, sine! Ali juer
sam doivio uasno duevno uzbuenje, koje me potpuno slomilo. Tko ti je rekao da sam
bolestan? - Juanita.
- Morao sam odbiti dijete, iako sam morao s njom dogovoriti vane stvari. Ali kako rekoh,
bio sam u uasnom stanju.
- Zar ti se neto neugodno dogodilo? - zapita zabrinuto Gerd, ne spominjui to ga je dovelo
ovamo. Otac ga udno pogleda, a potom tiho izjavi:
- Mislim da mi se nakon toga ne moe dogoditi nita strasnije. Ali to mora prosuditi ti sam.
Pogledaj to imam ovdje.
Izvadi iz pisaeg stola pismo Marije Falkner i prui ga sinu.
Kad je Gerd otvorio pismo i prepoznao ga, problijedio je i gledao u njega kao da ne moe
vjerovati svojim oima. I nehotice dohvati lisnicu koja se nalazila na starom mjestu.
- Oe, kako si doao do tog pisma? - zapita uasnuto.
- Izgubio si ga prije dva dana u Dolfovu stanu, kad ti je ispala lisnica.
Gerd se nije mogao snai.
- Da, da, sjeam se. Nisam to onda zapazio. Kako je pismo dolo u tvoje ruke?
- zapita uasnuto.
Otac nasloni glavu na ruke.
- Kako dugo ve posjeduje to pismo, Gerde? - zapita sina ne odgovorivi na njegovo pitanje.
Ovaj suosjeajno i zabrinuto pogleda oca.
- Ve dugo, oe! Prije no to sam onda napustio tvoju kuu poklonila mi ga je tetka Gertruda
na moju molbu. Sauvao sam ga kao uspomenu na majku. Duboko sam potresen to je pismo
nesretnim sluajem dolo u tvoje ruke. Po mojoj volji nisi ga nikada trebao vidjeti. Htio sam ti
pritedjeti saznanje o alosnoj istini kako je zavrila moja majka.
Bernhard Falkner prekri rukom oba oka.
- Ti si pravi sin svoje majke. Ima dobro i plemenito srce. Iona je nala rije oprotenja za
mene. Otjerao sam je u smrt, a ona me nije optuila ni jednom rijeju. Sve mi je oprostila.
Sine moj, neka te Bog ouva da jednog dana ne mora stajati pred svojom djecom, kao to ja
sada stojim pred tobom.
Silna bol popratila je njegove rijei. Gerd ga uhvati za ruku.
- Oe, dragi oe, svi smo mi ljudi ubogi. Ne uzimaj to toliko srcu. Da sam te barem mogao
sauvati od toga. Kako je pismo dolo u tvoje ruke?
Stari ga gospodin pogleda gorko.
- Tvoj brat Dolf donio mi ga je - ree tekom mukom. Gerd se trgne.
- Dolf? Nije znao to pie u njemu. Zar ne, oe, nije to znao? - zapita brzo i nemirno.
Bernhard Falkner pokri utei oi, a Gerd se nagne prema njemu.
- Govori, oe! Dolf ti je donio pismo zato da mi ga vrati. Nije ga valjda proitao. Sluajno si
ga sam otvorio? - poe ga preklinjati Gerd.

GIGA
114
Stari gospodin spusti ruku s lica i pogleda Gerda ugaslim pogledom.
- Ne, ne! Moj drugi sin nije tako plemenit kao ti. Ni toliko osjeajan! Pobjedonosno mi je
pruio to pismo, kako bi stekao imovinsku korist. Nisam mu htio isplatiti Nitin imetak, jer
ivi raskalaeno i neasno, pa nemam povjerenja u njega. Onda je pokuao jo posljednje,
igrati na kartu tvrdei da mu ne mogu nita predbacivati, jer je sve to naslijedio od mene.
Gerd poskoi i krikne.
- Taj tip! - zavie, ne mogavi se vie svladati. Bernhard Falkner ga tuno pogleda.
- Ne ljuti se, Gerde! Moda ima i istine u toj njegovoj optubi. Moda su mu roditelji doista
ostavili u nasljedstvo zlu krv. Ni sam vie ne znam to je u meni dobro, a to zlo. A njegova
majka... ali ostavimo to. Sada e me neprekidno optereivati saznanje da se tvoja majka ubila
zato to sam joj ivot uinio nepodnoljivim. Pravedna je kazna to mi je to objasnio vlastiti
sin iz svojih niskih pobuda. Tebi, Gerde, zahvaljujem iz dubine srca to si me elio potedjeti
toga. I to nisi, usprkos onome to sam nanio tvojoj majci, zaboravio da sam ti otac. A ako
blagoslov grena oca jo ima snagu, tad e ti to biti naplaeno. Gerd je bio duboko dirnut.
- Oe, dragi oe, kako si teko platio svoju krivnju.
Bernhard Falkner se uspravi i pogladi se po elu.
- Posve sam te zaboravio pitati to te tako rano dovelo ovamo. Vjerojatno si imao razloga za
dolazak?
Gerd ga ozbiljno pogleda.
- Da, na alost, oe! Donosim ti vijest o novim nevoljama. Velika me briga dovela ovamo.
Moda je u tvojim rukama da me sauva od bola i krivnje. Mene i Juanitu.
Stari gospodin prestraeno podigne glavu.
- Sto se dogodilo, sine? Bol i krivnja, ti i Juanita? Gerd izdri njegov upitan pogled.
- Da, oe, ljubim Juanitu, i ona ljubi mene, iako to do sada jo nije znala. Nemoj se
prestraiti! Nas dvoje nismo jo progovorili o naoj ljubavi. Oboje smo isti i bez grijeha. Ni
na trenutak nisam zaboravio da je Nita ena mog brata. Nije je dodirnula ni jedna neista
elja, a ni ona sama sve dosad nije znala da su njezini osjeaji prema meni ozbiljniji i dublji
od sestrinskih. Nikada joj ne bih odao svoje osjeaje, niti pomutio Juanitin mir. Ni tebi ne bih
nita rekao da se juer nije dogodilo neto to me je dovelo u neugodan poloaj. A sada sam
doao ovamo zamoliti te, pomozi Niti, da ne zgrijeimo.
Bernhard Falkner uhvati obje njegove ruke.
- Govori, Gerde! A ako mi nebo eli pruiti jo jednu milost, neka mi pomogne to sprijeiti.
Gerd mu je sada opirno i iskreno ispriao sve to se dogodilo, toliko koliko je to i sam znao.
Kad je zavrio, ree uzbueno:
- Vidi, oe, Nita je juer dola meni u svojoj nevinosti, kao svom najboljem i najvjernijem
prijatelju. Traila je kod mene zatitu i pomo, jer je znala da si bolestan, pa je to bilo za nju
najprirodnije na svijetu. Istom onda, kad smo stajali jedno nasuprot drugome, uzbueni zbog
onoga to se dogodilo, nisam na trenutak mogao kontrolirati osjeaje koji su se odrazili u
mom pogledu pa sam zapazio da je i ona shvatila to se u meni zbiva. Njezine suzdranosti je
nestalo, drhtala je, treperila i stajala bespomona preda mnom. Brzo sam je odveo do tetke
Gertrude i predao je njezinoj zatiti. A kako ne vjerujem da bih mogao biti nepristran u
donoenju odluke, obraam se tebi. Nita bi radije umrla nego mu se vratila. Spremna je da mu
da sav svoj imetak, ako joj vrati slobodu. Pokuaj je osloboditi te prerano sklopljene veze, ili
odlui to treba uiniti. Misli samo na Nitinu dobrobit, ne obraajui pozornost na mene.
Pomozi joj da stekne mir i da njezin ivot ne bude uniten zauvijek. Moda bi se mogao
sporazumjeti s Dolfom. Moda e biti pripravan rastati se od nje ako dobije veu svotu
novaca. Moe o tome razgovarati s njim.
Bernhard Falkner ustane odluna izraza lica i poloi ruke na Gerdova ramena.
- Hvala ti na povjerenju! Uinit u to mogu. Optuujem sama sebe to se nisam dovoljno
brinuo za Nitu. Na rastavu sam i sam esto mislio. Ali Nita to nije spomenula, pa nisam ni ja.

GIGA
115
Sad je to neto drugo. Nakon svega ovoga, trebalo bi razvrgnuti taj brak. Ali Nita ne smije
zbog Dolfa nita izgubiti od svog imetka. Moram sve to promisliti. A onda u razgovarati s
Dolfom i zapitati ga to je uinio Niti, i kako se uope odnosi prema njoj. Nitko se ne bi
mogao vie zaloiti za Nitu od mene.
- Hvala ti, dragi oe! Hvala ti od srca! Sad sam opet mirniji.
Stari gospodin zagrli Gerda i pogleda mu ozbiljno i duboko u oi.
- Poi, sine moj! Moram ostati sam. Najbolje e biti da Nita ostane tamo gdje je, ako je
Horstovi ele zadrati.
- U to nema sumnje, oe!
- Dobro, kad vidi Nitu, pozdravi je srdano od mene. Neka bude mirna i ima povjerenja u
mene. Prije svega treba zasad njezin boravak zadrati u tajnosti.
- Da, oe, to sam te elio zamoliti.
Pruie si ruke vrstim stiskom, a onda Gerd ode.
Iz oeve kue Gerd krene ravno Horstovima. Tamo je zatekao Juanitu u drutvu tetke
Gertrude i Lotti u sobi za dnevni boravak. Pristupila mu je plaho i zbunjeno, ali srdano kao
uvijek. Jo je bila jako blijeda, a u njezinim je oima plamtjelo tisue nemirnih pitanja.
I onda ostadoe neko vrijeme sami. Gospoda Gertruda je poslala Lotti iz sobe, a onda je i
sama nestala, jer je vjerovala da Gerd eli Niti ispriati to je s njezinim muem, a tom
razgovoru nisu bili potrebni svjedoci.
Nita je sjedila u naslonjau, a Gerd je stajao pred njom i promatrao je. Sputene glave
sasluala je njegov izvjetaj. Kad je ula da je Gerd predao odluku u ruke oca, podigla je
glavu i bolno ga pogledala svojim divnim oima.
- To je dobro, Gerde, hvala ti! Trebala sam odmah otii tvom ocu, ali je bio bolestan. Nisam
ti trebala dosaivati. Sve je to tako teko. Gerde, ne snalazim se u ivotu, najradije bih umrla -
ree tuno.
- Juanita! - povie Gerd i onda uroni svoj pogled u njezin kao da je preklinje.
Nita iznenada porumeni i udesan se sjaj pojavi u njezinim oima koje se nisu mogle odvojiti
od njegovih.
- Ljuti li se na mene, Gerde? - zapita ga bez daha.
Njihovi se pogledi i opet sretoe. Promatrali su se nijemo bez daha, uzdrhtali od siline ljubavi.
Napokon Gerd ree tihim glasom:
- Da se ljutim na tebe, Nita! Nikada! Zar ne zna to mi znai? Kako samo moe pomisliti
da se ljutim na tebe to si me uznemirila, kako ti kae.
Juanita uzdahne.
- Ne eli sam voditi moju stvar, ve si odluku predao ocu, pa mislim...
Kao da bjei od sama sebe, Gerd se povue od nje i nasloni se na kamin. Onda tiho odgovori:
- Moram li ti rei zato sam to uinio? Ti si ena mog brata, pa ne mogu tvoju stvar voditi
nepristrano. Koila bi me pomisao da radei za tebe, radim i za sebe. Ne bih bio siguran, ne
borim li se vie za sebe nego za tebe. Razumije li?
Obrazi joj jo jae porumenjee, ali njezine su ga oi netremice gledale. Pritisne ruke na srce.
- Da, Gerde, da, sad te razumijem. Ima pravo! Ne smije nita initi za mene. Ovako je
dobro, neka otac vodi moju stvar.
Gerd odahne.
- Uinit e to savjesno. Nita, mora mu vjerovati. On zna sve. Poloio sam tvoju sudbinu u
njegove ruke. Zasad si na sigurnom. Ima li sve to ti treba? Je li Tina spremila najpotrebnije?
- zapita elei govoriti o neem drugom.
Juanita kimne.
- Da, Gerde, zasad imam dosta. Kasnije mi Tina moe donijeti jo neke stvari. Mogu li je
vidjeti?
- Pokuat u joj to javiti. Mora biti oprezna. Dolf ne smije saznati da si ovdje. Ne bih elio

GIGA
116
initi neprilike ujaku i tetki.
- Dakako, Gerde, to treba izbjei. Ovdje su tako dobri sa mnom. Tvoja tetka Gertruda pravi je
aneo. Kad bi ovjek barem imao takvu majku. Kako bi onda sve bilo lako. A Lotti je milo,
draesno stvorenje. Mislim da emo se sprijateljiti. Gerde, nisam jo nikada imala prijateljicu.
- To bi me radovalo, za vas obje. Lotti pria samo o tebi. A sad mi reci, ima li jo kakvu
elju?
Juanita odmahne.
- Nikakvu, osim da esto doe ovamo. Gerde, tako se plaim kad nisi kraj mene.
To je izrekla djetinjastim glasom u kojemu se u isto vrijeme mogla naslutiti i enja odrasle
ene. Gerd stisne zube.
- Doi u kad god budem mogao, ali sami ne smijemo vie biti. I ja sam samo ovjek.
A onda pritri vratima i otvori ih.
- Lotti, gdje si? Doi! - zavikne glasno.
Kad je Lotti stigla, poe joj tako ivahno neto priati da je Nita imala vremena da se sabere.
U slatkom strahu trgnula se zauvi posljednje rijei, koje su joj otkrivale kako se teko
morao boriti sa samim sobom.
Ispunjavalo ju je toplo blaenstvo. Nije se borila protiv svojih osjeaja, koje je sada napokon
spoznala. Predala se bez straha sretnoj sigurnosti da ga ljubi i da on ljubi nju. Osjeala se u
sebi slobodnom i stoga je smjela pokloniti svoje srce drugom. Njezin ju je mu odbacio kao
neto bezvrijedno. Juanitina ljubav prema Gerdu bila je jo bez elja. Srce joj je bilo tako
isto da nije trebala nita predbacivati samoj sebi. Prihvaala je tu ljubav kao usud s neba,
protiv kojeg se nije mogla boriti, a nije to ni htjela. Samo to se u dui prestraila zbog Gerda
videi kako se taj bori sam sa sobom. Osjeala je da pati, da ne prosuuje kao ona, jer je svoju
ljubav prema njoj smatrao grijehom. To ju je rastuilo. Ujedno je spoznala da mu mora
pomoi da ostane snaan i miran. To je probudilo u njoj osjeaj odgovornosti, kakav jo nije
osjeala nikada u ivotu.
I tako je hrabro zauzdala svoje srce i od tog se trenutka sama brinula za to da ne uznemiri
njegovo srce.
Ponovno poee razgovarati prijateljski i mirno, a Nita se nakon toga pobrinula da nikada ne
ostane na-samu s Gerdom, kad bi dolazio Horstovima.
Nita se uskoro u domu Horstovih osjeala kao kod kue. Srce joj posta nekako lako i vedro
zbog majinske brige gospode Gertrude i vesela Lottina brbljanja. Albert Horst se pak
pobrinuo za to da se u njegovoj kui osjea kao lan obitelji, pa je i prema njemu odbacila svu
suzdranost.











GIGA
117
XX
Dolf se usred noi probudio teke glave i ukoenih udova. Leao je na divanu posred
pustoi, koja je bila njegovo djelo. Glupo se poe ogledavati. Svjetlo je jo gorjelo
obasjavajui kr.
Dolf poe tiho proklinjati, tekom mukom ustane i krene pospan u svoju sobu. Nije pozvao
slugu, ve se brzo razodjenuo i bacio na krevet. Odmah je opet zaspao. Probudio se istom
kasno drugog jutra s nesigurnim i neugodnim osjeajem. Okupao se i dao da ga sluga odjene,
ne govorei pritom ni rijei. Pourio je danas s odijevanjem, pa je doao, ne mnogo kasnije
nego inae, na doruak.
Stol je bio postavljen kao obino, ali jo nedirnut. Inae je Nita obiavala u svojoj sobi ekati
na njega. Danas ju je uzalud traio pogledom.
Pozvoni i zamoli slugu:
- Donesite doruak i javite gospodi da sam doao. Sluga naini udno lice.
- Oprostite, ali gospoda nije ovdje.
Dolf se okrene i pogleda ga kao da ne razumije. -Nije ovdje? Sto to znai? Izrazite se jasnije.
Zar je moja ena izala?
- Ne, gospoa se od sino nije vratila kui.
Dolf se trgne. Neugodan mu osjeaj prijee tijelom, a njegov pogled posta nemiran.
- Nije se vratila kui? Glupost, vjerojatno je u svojoj sobi.
- Nije, gospodine su sobe prazne. Svuda smo je traili.
Dolf iznenada, gonjen nemirom, potri do soba svoje ene. Pritom je proao i kroz sobu koju
je po Tininom miljenju potpuno unitio. Koliko je bilo mogue ve su je spremili, ali tragovi
njegova divljanja bili su jo posvuda vidljivi.
Poe nemirno razgledavati sobu. Onda krene u Ni-tinu spavau sobu, ali ni tamo joj nije bilo
ni traga. Polagano, s neugodnim osjeajem, vrati se u blagovaonicu, gdje ga je sluga ekao.
- Pozovite Tinu! - naredi mu.
Stara sluavka odmah je dola pokazujui bezizraajno lice.
Dolf je otro pogleda.
- Gdje je moja ena, Tina?
- To vam ne mogu rei.
Dolf proe rukom kroz kosu, ne obazirui se na svoj razdjeljak.
- Doavola, to se ovdje dogaa? Zar se moja ena doista nije vratila od juer naveer?
- Nije, gospodine, izala je bez eira i kaputa. Dolf je mrano pogleda, a onda napadne:
- Prokletstvo, zato me nitko nije probudio da mi to javi?
Tina je stajala nepomina i ukoena.
- Nitko se nije usudio da vas probudi, jer ste sino onako bjesnjeli. Pritom ste upotrebljavali
takve rijei kakve potena posluga sebi ne moe dopustiti.
Dolf i opet proe nervozno rukom preko inae pomno uvana razdjeljka.
- Ne budite drski, Tina! Svata se usuujete, jer vam to moja ena doputa. Kod mene toga
nema. Nee vam valjda pasti kruna s glave, ako ovjek jednom malko zavikne na vas. A sad
mi pametno odgovorite. Znate moju enu, pa mi recite to mislite, zato se nije vratila kui?
Tina je dobro zapazila da je Dolf nemiran. Ali mislila je da je to za njega vrlo zdravo.
S velikim zadovoljstvom mu i dalje nije dala nikakva obavjetenja.
- Ne mogu vam nita drugo rei, nego da je gospoda vjerojatno od straha pobjegla i nije se
vie vratila. Svi smo bili vrlo uznemireni zbog nje.
Dolf se ukoi.
- Dobro, moete ii!
- Da poaljem doruak? - zapita mirno Tina.
- Ne, ili, ako ba hoete... I javite mi odmah, ako neto saznate. - Da, gospodine!
Taj neovjek, samo neka se plai i uzbuuje, pomisli Tina ljutito izlazei.

GIGA
118
Nakon to je ostao sam, Dolf pouri do telefona i nazove roditelje. Otac se javio.
- Je li Nita kod vas? - zapita ga brzo.
- Nije - odgovori otac kratko.
- I sino nije bila kod vas?
- Nije! Ali ti moe odmah doi, jer moram razgovarati s tobom.
- Ne moe li se to odgoditi?
- Ne moe! Saznat e i neto o Niti.
Dolf i nehotice odahne. Plaio se da je Nita sebi mogla nanijeti neko zlo. Sad se smijao
samom sebi.
- Ne moe li mi odmah rei neto poblie?
- Ne mogu! ekam te!
Time je Bernhard Falkner prekinuo razgovor i Dolf nije dobio odgovor na svoje pitanje. Brzo
je dorukovao, a onda je naruio koiju.
Sat kasnije sjedio je vrlo neraspoloen nasuprot svom ocu.
Ovaj je jo uvijek bio blijed i djelovao bolesno, ali je bio miran i sabran, pa je Dolfa doekao
vrlo slubeno, a da mu nije pruio ni ruku. Dolf naini Ijutitu kretnju, kao da je elio rei: pa
dobro, onda ne!
- Sjedni! - ree mu otac.
Sjeo je njemu nasuprot. Nije se ugodno osjeao, ali srdba na tako slubeni doek njegova
oca, probudi u njemu otpor. Velika koliina drskosti, koju je posjedovao, pomogla mu je da
svlada osjeaj krivnje, ukoliko je taj uope i postojao. Cak je izazovno pogledao oca.
- Gdje je Nita? - zapita grubo.
Otac mu ne odgovori odmah. Igrao se uzbueno otvaraem za pisma. Onda polagano podigne
pogled i prodorno pogleda Dolfa, tako da je ovaj zbunjeno odvratio glavu.
- Sto si sino namjeravao uiniti s Nitom? Sto se dogodilo medu vama? - zapita otac, a da
nije odgovorio na Dolfovo pitanje.
Dolf slegne ramenima i poe izigravati nevinace.
- A to bi se dogodilo? Ako ti je Nita ispriala da se neto dogodilo, ispriala ti je vjerojatno i
pojedinosti. - kratko je odgovorio.
Oi starog gospodina zasjae prijetei.
- Ali ja to elim znati. Nitu u uti tek kasnije.
- Ono to se dogaa izmeu moje ene i mene, ne tie se nikoga treeg - odvrati drsko Dolf.
Bernhard Falkner pokua suzbiti srdbu koja se raala u njemu.
- Dobro, onda u se drati onoga to e mi rei Nita. Htio sam biti pravedan i sasluati vas
oboje. Ali ako se toga odrie, onda dostaje Nitina izjava.
Dolf prebaci nogu preko noge i poe promatrati svoje lakaste cipele. Onda nemarno poe
govoriti:
- Dakle dobro, mogu ti to rei. Nita me ve dugo izbjegava i ne eli nikakvo zajednitvo sa
mnom. Ve se mjesecima trudim da joj se ponovno pribliim. Pokuao sam sve, arko je
molei. Ali ona je i nadalje ostala tvrdoglava. Nekoliko sam je puta zamolio za oprote-nje to
sam... to sam nekoliko puta malo vie zavirio u aicu i pretjerao svojim ponaanjem. Ali ona
mi nije eljela oprostiti. Kad god sam je htio dodirnuti, izmakla mi je i pobjegla u svoju sobu.
Tamo se zakljuala. Stajao sam poput glupa mladia pred njezinim vratima. I stoga sam juer
pokvario sve brave, a kad je opet htjela preda mnom pobjei, uao sam za njom u sobu.
Udarila me posred lica, nazvala me bijednikom i pobjegla. Nisam bio trijezan. Nakon
jueranjeg razgovora s tobom bio sam tako uzbuen da sam mnogo pio. Kad je Nita otila,
zaspao sam vjerujui da e se ubrzo vratiti. Jutros sam uo da se nije vratila, to ve zbog
posluge smatram nedopustivim. I to je sve!
Bernhard Falkner promatrao je njegovo drsko lice.
- Tako - to je sve? Vjeruje da je time sve okonano. Ali se pitam kako ti je uspjelo da se Nita

GIGA
119
odvrati od tebe u uasu i strahu? Oigledno si zaboravio da je Nita postala tvojom enom srca
puna ljubavi. Na tebi je bilo da sauva tu ljubav. Ali ti si joj se pokazao u takvom svjetlu da
su uskoro svi njezini osjeaji prema tebi zamrli zbog boli i jada. Vjerojatno ovjek poput tebe
ne moe shvatiti koliko je ta ena, istih osjeaja, propatila kraj tebe. Kad sam pristao na vau
vezu, nisam te jo dobro poznavao. Na alost sam tek kasnije stekao gorka i tuna iskustva,
inae ti ne bih predao to ubogo dijete. Radovao sam se vaem braku, vjerujui da e ti donijeti
mnogo dobra, jer e dobiti istu i dobru enu s velikim imetkom. Vjerovao sam da si
dostojan te sree i da e usreiti Nitu, jer je iskreno ljubi. Dogodilo se drugo, pa se ne mora
uditi to Nita odbija daljnji zajedniki ivot s tobom. A ti si joj se poeo nametati na malo
udan nain, traei ne na osobito viteki nain od nje njenosti, koje ti vie nije mogla
pruiti. Svojim jueranjim ponaanjem istjerao si Nitu iz kue, i ona se vie nee vratiti.
Jednom rijeju, eli se rastaviti od tebe. Dolf se trgne.
- Od toga nee biti nita. Nema pravne osnove za rastavu. Ono to sam ranije inio, nije
razlog za rastavu, jer je nakon toga jo dugo ivjela sa mnom, pa je izgubila pravo traiti zbog
toga rastavu. Posljednjih mjeseci meni se nita ne moe dokazati zbog ega bi mogla traiti
rastavu. To to sam je juer pokuavao poljubiti to mi ni jedan sud na svijetu ne moe pred-
baciti. Prema tome, nema razloga za rastavu.
- ini se da si se tono raspitao - ree njegov otac.
Dolf slegne ramenima.
- Kod tako lude ene ovjek mora biti pripravan na sve.
- A ti eli zadrati Nitu i protiv njezine volje?
- Dakako, neu valjda biti tako lud da joj bez daljnjega vratim slobodu.
- Niti onda ako ti kaem da bi Nita radije umrla nego ti se vratila?
Dolf se ugrize za usne, a lice mu se zgri. Oi su mu opasno sjale. Ali onda ree, kao da se
radi o neem nevanom:
- Gluposti, to su romantine rijei. Ona je ionako pomalo pretjerana u svemu. Da je bila
razumna, i da nije zahtijevala od mene nekakve vrline, do svega toga i ne bi dolo. Htjela je u
meni gledati lik iz romana, neko idealno bie. A kad sam se pokazao kao obian smrtnik, bila
je uasnuta. Pametna ena dopustila bi mi da se iivim. ovjek je samo jednom mlad, a mu-
karac se razlikuje od ene i ima druge potrebe i prava.
- U svakom sluaju, ne moe tvrditi da si se ponio poput pravog mukarca. I mukarcu su
postavljene granice za slobode koje su enama nedostupne. Neu s tobom govoriti o tome.
Drimo se injenica. Nita eli biti slobodna po svaku cijenu. Zar joj slobodu ne bi vratio ni
pod kojim uvjetima? Pomisli na to da te vie ne ljubi, ne cijeni, i samo s uasom pomilja na
tebe. Nitko je nee natjerati da ivi s tobom. Dakle, pod kojim uvjetima bi joj vratio slobodu?
Dolf poe razmiljati. Lukavo pogleda oca. U sebi je bjesnio, jer mu je Nita povrijedila
tatinu. Dosad je vjerovao da ga jo uvijek ljubi i da svoju ljubav skriva iza srdbe i
odbojnosti. Vjerovao je kako je samo mora zagrliti i kako e time odmah slomiti njezin otpor.
A sada ga je razoarala, udarila ga posred lica, nazvala bijednikom i eli se rastati od njega.
To je njegovu tatinu nagrizalo poput otrova. Pritom je shvatio da jo vie ezne za njom ba
zato to mu je postala nedostupna. Obuzme ga uasan bijes. Ali usput se javi i njegova
proraunata narav. Nije li mu se pruila mogunost da se obogati? Nije li postojala mogunost
da stekne imetak i neovisno od oca ivi u svijetu kao veliki gospodin? Ako je Nita doista
eljela slobodu, neka plati za nju. Ubrzo e se utjeiti drugim lijepim enama. Nije gajio
iskrenu ljubav prema Niti. Sve to bila je samo pouda. Dakako i razoaranje to je njega,
neodoljiva ovjeka, neka ena mogla prezreti. Dakle, ako je eljela rastavu, neka plati za nju.
Njegov e se otac, dakako, opet ljutiti ako svoje uvjete izrazi brojkama. Ali stari gospodin se
ionako neprekidno zgraavao, iako nije imao pravo na to zbog svoje prolosti. Nije, dakle,
bilo vano hoe li se i opet zgraati. Tako je po prilici razmiljao Dolf.
Ipak je izbjegavao pogled starog gospodina kad je oklijevajui rekao:

GIGA
120
- Moda bih pod nekim uvjetima pristao na rastavu.
- Onda mi reci te uvjete - odgovori mirno njegov otac. Dolf pogleda prste i ree:
- Pod uvjetom da Nita podijeli sa mnom svoj imetak, i da svoju polovinu odmah dobijem
isplaenu.
Bernhard Falkner se trgnuo i stao visoko uspravljen pred sina.
- Stidi se! - procijedi.
Dolfovo elo porumeni, ali ipak mirno pogleda oca.
- Ne uzbuuj se! Nisam luak da jednostavno tako pustim svoju enu i njezine milijune. Nitin
je imetak, zahvaljujui tvojoj brizi i tome to je jeftino ivjela u tvojoj kui, narastao na oko
tri milijuna. Zahtijevam od toga milijun i po. I to odmah! Ukoliko me toliko mrzi da bi radije
umrla nego mi se vratila, sloboda e joj biti vrijedna te cijene.
Stari gospodin padne natrag u stolicu. Njegovo lice je bilo sada uasno blijedo i upalo, a oi
ugasle i bez sjaja.
- Nita mi nee pritedjeti. Ne ostavlja mi ni traka nade da sve, ba sve u tebi nije uasan
smrad. Moram se pomiriti s time da e moj sin dopustiti da ga isplati ena.
Dolf slegne ramenima i pogleda ga drsko.
- Kao dobar trgovac nastojim iskoristiti priliku, i to je sve.
Stari gospodin prijee rukom preko oiju, kao da eli odbaciti neto to ga je muilo. Onda
ree hladnim glasom:
- Nita bi moda platila tu cijenu, ali ja joj neu dopustiti da to uini. To znai da bih dopustio
da je orobi zloinac bez savjesti. Da, zloinac! A to ne mogu dopustiti. Dat u ti drugi
prijedlog.
Pristane li na rastavu, predat u ti tvornicu. Bit e njezin vlasnik. Traim samo skromnu
godinju rentu od koje u ivjeti s tvojom majkom. Dobit e sve to posjedujem, ako Niti
vrati slobodu. Mogu raspolagati svojim imetkom kako elim. Ali za Nitin sam odgovoran
svojom au i savjeu. Od tog novca nee dobiti ni pare, osim onoga to ti po zakonu
pripada. Stoga ti nudim sav svoj imetak, kako bih odvratio sramotu od nas. Sramotu da smo
na uasan nain iskoristili nemonu siroticu koju su nam povjerili.
Dolf prezirno odmahne.
- Uvijek upotrebljava tako velike rijei, oe! Gledam na to vrlo trijezno. Ne pada mi na
pamet tako jednostavno odrei se svega. Briga mene za tvornicu, koja je uz to jo i optereena
tuim kapitalom.
- Radi se jo samo o stotinu tisua maraka iz Ni-tinog imetka. Sve drugo je otplaeno. A i ta
je svota ve spremljena, pa u je vratiti ovih dana. Poslovi idu sjajno, a tvornica e i nadalje
napredovati bude li je dovoljno ozbiljno vodio. Svi su namjetenici marljivi. Moe se
osloniti na njih. Mora ih samo nadgleda-vati, pa e te tvornica s vremenom kad postane tvoje
vlasnitvo, poeti zanimati. Ionako se vie ne osjeam dovoljno snanim. Star sam i umoran.
Tvojoj majci i meni nee vie biti potrebno mnogo za ivot, pa e biti zadovoljan time.
Dolf stisne oi.
- Namjerava mnogo platiti za Nitinu slobodu. To je vrlo udno.
- Zato to sam zgrijeio Niti kad sam dopustio da se uda za tebe.
- Tako, tako! I eli mi tvornicu prepustiti bez ikakvih uvjeta? - Da!
Dolf se zlobno nasmije.
- A Gerd? Zaboravlja da bi on jednog dana mogao doi i zatraiti polovinu oeva
nasljedstva.
- Gerd e se u tvoju korist odrei nasljedstva. - Dolf ga sumnjiavo pogleda.
- Nije Gerd lud da to uini.
- Ipak e to uiniti.
- Tako si uvjeren u to?
- Da!

GIGA
121
Dolf pogleda oca zapanjeno.
- To je udno i tjera me na razmiljanje. Gerd bi se odrekao nasljedstva ako se ja rastavim od
svoje ene i prihvatim tvornicu kao nadoknadu? Vidi, vidi! Njegovu pristojnost prema mojoj
eni sada iznenada vidim u drugom svjetlu. Ionako sam gospodina profesora pomalo
promatrao sumnjiavim pogledom. Ako joj vratim slobodu, namjerava li moda za sebe
osvojiti tu milijunaicu, budui da joj se oigledno divi? Otac ljutito nabra elo.
- Na to ti neu odgovoriti. Dolf se podrugljivo nasmije.
- Dakle, tako? Sada poinjem svata shvaati. eli za Gerda osloboditi ruku te milijunaice?
Stoga se Nita dakle odupire mojim pokuajima pomirenja? Ionako mi je ve ilo na ivce
njezino ponaanje to se Gerda ticalo. Sada sam shvatio emu sve to vodi. Meni tvornicu, koje
se Gerd velikoduno odrie, jer ga ekaju milijuni. Vrlo lijepo! Vrlo lijepo! Mogu tu samo jo
neto nauiti. Ali napravili ste raun bez mene. Sada Niti uope neu vratiti slobodu, ni za
polovinu njezina imetka. Neu dopustiti da ga dobije taj lukavi Gerd, koji se kiti plemenitim
osjeajima. Nita e ostati mojom enom i o tome vie ne elim uti ni rijei.
Bernhard Falkner nasloni glavu na ruke.
- S uasom konstatiram koliko si podao kad misli da to drugi mogu biti - ree tiho.
Dolf odmahne.
- Kakav sam, takav sam, ne pravim se boljim nego to jesam. Dokai mi da je moja sumnja
neosnovana. Daj mi svoju rije da Gerd nije osjeajno umijean u sve to i da ne namjerava
osvojiti Nitu za sebe, kad bude slobodna. Moe li mi dati svoju rije?
- Ne namjeravam dati svoju rije da opravdam Gerda. Ti ne moe shvatiti istou i
uzvienost njegovih osjeaja.
Dolf se runo nasmije.
- Zato ga ne ukrasi svetakom aureolom.
Dakle, nee mi dati svoju rije? To samo uvruje moju sumnju. A sada u sam poi do
gospodina profesora i zatraiti od njega da mi potvrdi kako s time nema nikakve veze.
Otac poskoi.
- To nee uiniti!
- Htio bih vidjeti tko e me sprijeiti u tome? - zavi-kne Dolf ljuti to. - Poi u i do Nite, i
pozvati je da se vrati, to joj je dunost. Reci mi, gdje je?
- To nee saznati prije nego smatram da je za to kucnuo trenutak.
- Ve u to saznati. Ali sad u postati odluan. Ne misli da se sa mnom moe postupati kao s
glupim djeakom. Dosta sam se dugo morao pokoravati tvojim eljama. Sada je tome kraj.
Prvo u potraiti svog brata i postaviti mu neka pitanja. Onda u vidjeti dalje. Zbogom!
- Ostani! - zavikne odluno stari gospodin. Ali Dolf je ve pourio iz sobe. Starac je ukoeno
gledao za njim.
- Zar jo nisam dovoljno propatio? Zar e se dogoditi jo vea nesrea? - zastenje sav oajan.
U njegovoj su se glavi uskomeale razne misli i kombinacije kako bi mogao odvratiti
prijeteu nesreu. Kad bi barem mogao upozoriti Gerda.
Onda se sjeti telefona.
Brzo ga nazove, a Gerd koji je bio kod kue odmah se javi.
- Jesi li tamo, Gerde?
- Da, oe!
- Posluaj, Gerde, Dolf je krenuo k tebi. Upravo sam pregovarao s njim radi Nite. Pojedinosti
ti ne mogu rei, samo toliko: Dolf sumnja da se eli oeniti Nitom, ako joj vrati slobodu.
Nisam mu elio odgovoriti na to, pa je odjurio da te to pita. Molim te, Gerde, nemoj ga
primiti.
Gerd se prestraio. Ali odmah odbaci taj strah i to vrlo odluno.
- Oe, to bi bilo kukaviki. Primit u ga.
- Ali to e mu odgovoriti?

GIGA
122
- To zasad jo ne znam. Ali budi miran, nai u odgovor.
- Gerde, prestraen sam i uznemiren. Preklinjem te, ostani miran i razuman! Sjeti se da ste
braa! Dolf je uasno razdraen i neuraunljiv. Nemam vie utjecaja na njega. Ako se neto
dogodi medu vama... Gerde, ionako ve dosta patim.
- Smiri se, oe! Dajem ti rije da u uvijek misliti na tebe i sprijeiti svaku nesmotrenost. Ne
brini, unitava samo sama sebe.
- Ne mogu biti posve miran. Ali hvala ti na obeanju. Moram nekako proivjeti to vrijeme.
Javi mi se im Dolf ode. I nemoj mu odati gdje je Nita.
- Ne, ne, oe! Jo jednom, budi miran, jamim ti da se nee dogoditi ono ega se plai.
Gerd nije imao mnogo vremena da promisli to e rei bratu. Ali bio je bar spreman.
Kad se Dolf najavio, naredio je da ga odmah uvedu u njegovu radnu sobu. Ustao je kad ga je
ugledao i mirno mu priao.
- Dobro jutro! - pozdravi ga ovaj kratko.
- Dobro jutro, Dolfe! Tako me rano jo nikada nisi posjetio. Izvoli, sjedni!
Dolf osta stajati. Plamteim oima promatrao je Gerda.
- Mislim da ono to ti imam rei mogu uiniti i stojei.
- Kako eli. to te je dovelo ovamo?
- Postavit u ti jedno pitanje - grubo izjavi Dolf. Gerd nije obraao pozornost na to, ve je
ostao miran i pristojan.
- Izvoli, na raspolaganju sam ti.
Gerdov mir samo je jo vie naljutio Dolfa. Oklijevao je trenutak, a onda grubo zapita.
- Zna li da izmeu mene i moje ene nije sve u redu?
- Da! - odvrati mirno Gerd.
- Tko ti je to rekao?
- To mi nitko nije morao rei. Sam sam vidio. Dolf uroni pogled u bratove oi.
- Zna vjerojatno i to da je Nita pobjegla i eli se rastati od mene.
Gerd je trenutak oklijevao, a onda je odgovorio mirno i odluno:
- Znam i to da ne eli dulje ivjeti s tobom. - Dolfovo lice poprimi zloban izraz.
- To sam i mislio! Sad e mi, nadam se, iskreno odgovoriti i na jo jedno pitanje.
Gerd podigne ruku.
- Samo trenutak, sad e prvo ti meni dopustiti pitanje. Kako se usuuje tako ispitivati me?
Sto ti daje pravo na to?
Dolf ga pogleda prodornim pogledom.
- Kako se usuujem? Pa pretpostavljam da... Ukratko, gajim izvjesnu sumnju u tebe.
- Kakvu sumnju? - zapita mirno Gerd, tako da je Dolf postao pomalo nesiguran. Ali onda
ipak otro i grubo odgovori:
- Sumnju da ti eli zadobiti moju enu i stoga bi htio da se rastavi od mene.
Gerd ga ozbiljno pogleda.
- Nita je tvoja ena. Ne elim posjedovati bratovu enu, niti sam elio tu rastavu.
Dolf posta nesiguran. Trgnuo se zapazivi neobian Gerdov mir.
- Onda u ti postaviti drugo pitanje. Otac je upravo izjavio da bi se ti odrekao nasljedstva
tvornice, ako privolim na rastavu s Nitom. eli mi predati tvornicu kao moje vlasnitvo. Zato
bi ti pristao na to, ako...
Gerd ga pogleda iskreno iznenaeno, tako da Dolf nije mogao povjerovati da se njegov brat
pretvara.
- Ako je to otac izjavio, vjerojatno ima svojih razloga za to. Nisam o tome razgovarao s njim,
ali nikad nisam ni raunao na to da od njega neto naslijedim. Posjedujem imetak koji mi je
majka ostavila, a kako uz to imam dobre prihode i moje knjige mi donose mnogo novaca,
imam vie no to e mi u ivotu biti potrebno. Moda su ocu bili poznati moji nazori, a da
nismo ni razgovarali o tome, pa je vjerovao da u se odmah odrei tvornice u tvoju korist, ako

GIGA
123
on to poeli.
- Bez ikakvih primisli?
- Nema pritom nikakvih primisli.
- Daje li mi asnu rije?
- Bez trunka razmiljanja. Ali sad je vjerojatno dosta tog udnog sasluanja. Dopustio sam ti
to, jer si mi brat. Netko drugi me ne bi smio nekanjeno toliko ispitivati.
Dolf prkosno zabaci glavu.
- Samo ne tako ponosno! Odgovorit e mi na jo jedno pitanje. Postoji li izmeu moje ene i
tebe neka druga veza... ljubi li je?
Gerd problijedi. Plaio se tog pitanja.
- Nikome ne moram polagati rauna o tome to se dogaa u mom srcu. Mora ti biti dovoljno
to u ti dati svoju rije da sam Nitu uvijek potivao kao tvoju enu. I odvie je potujem a da
bi joj se ikada pribliio rijeju ili milju.
Dolf ga podrugljivo pogleda.
- To se moe shvatiti na razliite naine. Time se neu zadovoljiti. Zahtijevam od tebe da mi
dade rije kako se nee oeniti Nitom, ako se od nje rastavim.
Gerd se uspravi:
- Nema pravo traiti tu rije od mene, jer ako Nita vie nee biti tvoja ena, nema nikakvih
prava na nju.
I opet se Dolf podrugljivo nasmije.
- Dakle, ipak se radi o tome. Umalo to ti nije uspjelo prevariti me. Dakle, nada se u
budunost. Usprkos svim lijepim rijeima, oijuka s milijunima, pa se eli osloboditi brata
dajui mu samo zalogaj. Tvornicu ste mi dobacili kao mamac, a moj e gospodin brat strpati u
dep milijune.
Gerd uini kretnju kao da e udariti Dolfa i baciti ga na pod. Ipak mu uspije svladati se, jer se
sjetio oca.
Jedva uspjevi obuzdati glas, ree promuklo stupivi pred Dolfa i pogledavi ga tako arkim
pogledom da se ovaj i nehotice povukao:
- Sad je dosta, vie ni rijei! Zao mi je to si takav bijednik i to misli tako nisko o ljudima.
Da si Nitu bolje upoznao, spoznao bi da ona vrijedi mnogo vie od njezina bijedna novca.
Ako ti je stalo samo do njega, vrsto sam uvjeren da e ti ga prepustiti, samo da
.joj vrati slobodu.
- Tako, tako, a ti bi je uzeo za enu bez ikakva miraza? - rugao se Dolf.
Gerd se uspravi i oi mu zasjae tako da je Dolf morao oboriti pogled.
- Ve sam ti rekao: dok je Nita jo tvoja ena, ne elim razmiljati o tome da bi mi jednom
mogla pripadati. Ali mogu ti dati asnu rije da mi uope nije vano bi li mi moja ena
donijela u miraz imetak ili bi dola bez igdje iega. Mukarac sam i moram se sam brinuti za
svoju enu i pruiti joj ugodan i bezbrian ivot.
Dolf je bio bijesan to su se svi njegovi napadaji razbijali o Gerdov karakter. Njegovo je lice
odavalo uasan bijes ba zato to je shvatio da Gerd ljubi Nitu ljubavlju koja njemu bijae
strana. Drailo ga je i to to je Gerd bio tako nadmoan nad njim. Nije znao to bi jo rekao.
- Dakle, kratko i jasno, neu se rastati od Nite -procijedi. - Zahtijevam da mi se vrati, pa u
joj pokazati tko je gazda u kui, kako bi je prolo njezino romantino raspoloenje. Ne vrati li
mi se, prisilit u je.
Rekavi to, udalji se bez rijei.
Gerd osta stajati nabravi elo. Tek nakon nekog vremena otpustie napeti miii njegovo lice.
Nado-vjeanskim naporom sauvao je svoj mir.
Duboko uzdahnuvi, pride telefonu i javi se ocu htijui ga umiriti.
Dolf se nije odmah vratio ocu ve je krenuo u - vinski podrum, gdje je s nekim prijateljima
banio sve do duboko u no. Tek u ranu zoru vratio se pijan kui.

GIGA
124

XXI
Gerd je razgovarao s ocem i pokuao ga nagovoriti da Dolfu isplati zatraenu polovinu Nitina
imetka. Bio je vrsto uvjeren da bi Nita odmah pristala na to. Bernhard Falkner nije elio
promijeniti miljenje. Bila bi to pljaka Nite, koju nije smio ozakoniti. Nita je bila mlada i
neiskusna, pa nije mogla o tome odluivati.
Gerd ga upozori na to da Nita sada nema pravi razlog za rastavu. Dolf je to ispravno utvrdio,
jer to to je ostala kraj njega, nakon prijanjih sluajeva nevjere, znai da mu je preutno
oprostila. Ukoliko se Nita sada ne vrati Dolfu, ovaj putem zakona moe zatraiti da mu se
vrati. Ukoliko ona to ne uini, onda Dolf moe zatraiti rastavu, a bude li Nita proglaena kri-
vom, Dolfu e ionako pripasti dio njezina imetka.
Bernhard Falkner je ustvrdio da bi Dolf u tom sluaju dobio samo dio kamata. U svakom
sluaju nije bio voljan isplatiti Dolfu ni paru vie od onoga to mu je morao dati.
Na kraju zakljuie da e otac jo jednom pokuati razumno razgovarati s Dolfom. Gerd je u
meuvremenu trebao otii Niti i sve joj ispriati.
Dolf se meutim nije odmah pojavio kod oca. Nije dolazio ni u tvornicu. Banio je dan i no,
elei smiriti svoj bijes.
I tako su prola tri dana.
Gerd je posjetio Nitu. Gospoda Gertruda je prisustvovala razgovoru. Bila je pametna ena, pa
je zapazila da Gerd i Nita nisu bili slobodni jedan prema drugome. Uskoro je shvatila to se
dogaa medu njima, pa je bila poprilino zabrinuta.
Nita je odmah izjavila da je spremna prepustiti Do-lfu pola svog imetka. A kad joj je Gerd
rekao da njegov otac ne eli pristati na to, izjavila je brzo:
- Sama u razgovarati s ocem i privoliti ga na to. Moramo mnogo toga dogovoriti. Zbog moje
svekrve ne mogu poi k njemu, a kako otac ne moe doi ovamo, srest emo se u tvornici u
njegovu uredu. Tina, koja mi je donijela jo neke stvari, rekla mi je da Dolf uope ne dolazi
onamo. Ne moram se dakle plaiti da u ga tamo sresti.
Tu su namjeru i ostvarili. Nita se srela s Bernhardom Falknerom.
Plaui ga je zagrlila, a on ju je tjeio i ljubio poput drage keri. Kad se ponovno sabrala, poe
preklinjati starog gospodina neka prepusti Dolfu pola njezina imetka.
- Oe, meni e ostati jo mnogo novaca. Sto u s^ njim? Posve je u redu, ako ga podijelim s
Dolfom. ena sam mu, pa nam sve zajedniki pripada. Stoga moramo sve i podijeliti, ako se
rastajemo. Ne elim se svaati s njim zbog novca. Neka mi vrati slobodu. Zamoli ga za to u
moje ime, pa emo zaboraviti sve to je bilo. Neu se vie ljutiti na njega, a neka se ni on ne
ljuti na mene to sam mu pobjegla.
Tako je preklinjala starog gospodina, pa se ovaj pokolebao. Napokon je izjavio spremnost da
Dolfu ponudi milijun maraka za Nitinu slobodu. Na taj bi nain od Nitina imetka preostalo
toliko koliko mu je prije trinaest godina donijela u kuu.
Gospoa Helena nije nita slutila o svemu tome. udila se to se Dolf ne javlja i ne kae to je
otac odluio u vezi imetka. Nije se usudila pitati mua, a i rijetko ga je viala tih dana. Bila je
vrlo prehlaena, pa nije mogla naputati kuu. Nije se mogla ni odvesti do Dolfove kue.
Njezin joj mu nije nita ispriao, znajui da bi to donijelo nova uzbuenja. Ali sad je Ber-
nhard Falkner napokon elio sve dogovoriti sa sinom. Ovaj se nije pojavljivao a niti su ga
mogli pronai. Nekoliko je puta Bernhard Falkner otiao do njegove vile, ali Dolfa nikada nije
zatekao kod kue.
Tina mu je, na njegovo pitanje, ispriala da Dolf dolazi kui tek pred zoru, a onda spava do
podneva, i odmah potom odlazi. Tako je proteklo pet dana, a Dolfu je onda postalo dosta
banenja. Kad se napokon opet otrijeznio, poe razmiljati o tome da e morati neto odluiti.
Njegova je tatinia bila duboko povrijeena. Nita ga je odbacila, iako je uinio sve da je opet

GIGA
125
pridobije. Htio je u svakom sluaju sprijeiti da Nita postane slobodna za Gerda. Ujedno je
uvjerio sama sebe da mu se Nita nee vratiti. Poznavao je sebe predobro, i znao je kako e
nakon kraeg ili duljeg vremena ipak pruiti Niti razlog za rastavu. Nije bio ovjek koji bi
mogao ivjeti tako da se to ne dogodi. Nije se mogao vjeno kloniti ena. A upravo sada kad
je Nita povrijedila njegovu tatinu, elio je osvajati enska srca i dokazati time da je jo uvijek
poeljan i osvaja enskih srdaca.
Dadne li Niti razlog za rastavu, ova e ga odmah iskoristiti i osloboditi se. Onda bi ga
prilikom rastave proglasili krivim, pa bi izgubio svako pravo na njezin imetak.
Bilo je najpametnije nastojati dobiti to je vie mogue. Moda e mu otac ipak pristati na
zatraenu otpremninu. Nita se sigurno nee braniti od toga.
Tako je govorio samome sebi i odluio opet poeti pregovarati. Ne bude li njegov otac pristao
na uvjete, pokuat e saznati gdje Nita boravi. Pritom mu je vjerojatno mogla pomoi majka,
koju je ionako morao posjetiti.
Nije elio preuzeti oevu tvornicu. Zato da otea svoj ivot dosadnim dunostima?
Sad se telefonski raspitao kod oca, kad bi mogao doi k njemu na dogovor o odreenim
stvarima u toku.
Ovaj mu odgovori:
- Odmah!
Tijekom tog razgovora Bernhard Falkner je predloio sinu da e, im pristane na rastavu i
odrekne se svih drugih zahtjeva, dobiti milijun maraka od Nitina imetka.
Dolf je zahtijevao neko vrijeme za razmiljanje, vidjevi da otac ne eli pristati ni na mrvicu
vei iznos. Otac i sin se hladno i slubeno rastadoe, nakon to je Bernhard Falkner odluno
odbio odati Nitino boravite. Kad je Dolf napustio oca, poao je majci i ispriao joj to se
dogodilo, prikazujui pritom, dakako, sebe u najboljem svjetlu.
Gospoda Helena se silno uzrujala, ali kad je saznala da bi Dolf trebao primiti milijun maraka,
olakano je uzdahnula.
- Dolfe milijun i nije tako loe. Zamisli da e kamate od te svote moi koristiti samo za sebe.
Moi e ivjeti divno. Nisi trebao dugo razmiljati - govorila mu je.
Dolf poe izigravati nadmona ovjeka.
- Nadam se jo uvijek dobiti neto vie, a uz to mi priinja zadovoljstvo to e moja ena jo
neko vrijeme ivjeti u neizvjesnosti. Najvie me kod svega toga ljuti to e Gerd moda
postati moj nasljednik. Ne znam to se Niti svia na njemu. Uasno je dosadan.
Gospoda Helena je gledala pred sebe namrtena ela.
- Nemoj to govoriti! Gerd ima neto to privlai ene. Sigurno sam njegova neprijateljica, a
uz to i stara ena, ali i ja se ne mogu oteti caru njegove snane linosti. Treba priznati da je
pravi mukarac, pa makar ga ovjek i ne volio,
Dolf se runo nasmije.
- Ako je ak i tebe oarao! - zavikne podrugljivo. Ipak ga je grizlo to se ak i njegova majka
divila Gerdu. Njegova je tatina pritom bila ponovno povrijeena. udio je za tim da ponovno
dokae svoju mo nad enskim srcima.
Sluaj mu je tih dana doveo na put krasnu enu. Vjerojatno je tako sudbina htjela.
Bilo je to onog dana kad je naveer posjetio zabavu koju je priredio neki njegov prijatelj. Tom
je prilikom upoznao mladu enu odvjetnika doktora Halma, koja mu je ve prije zapela za oi.
Doktor Halm bio je ovjek zrelih godina, a svoju enu, dvadeset godina mladu od sebe,
upoznao je prije nekoliko godina na putovanju. Ubrzo se oenio njome. Ona je bila iz Elzasa,
imala je njemakog oca i francusku majku. Bila je prekrasna ena, eljna ivota i uivanja.
Udala se za doktora Halma da bi se izvukla iz bijede obiteljskog doma. Zbog svog
armantnog, vatrenog ponaanja i velike ljepote stekla je mnogo oboavatelja s kojima je
oijukala i doputala da joj udvaraju, ne uputajui se pritom u neke dublje veze. Bila je i do-
voljno pametna da se ponaa tako kako njezin, pomalo ljubomoran mu, ne bi imao razloga

GIGA
126
neto poduzeti.
Gospoda Halm je ve dugo vremena s velikim zanimanjem promatrala Dolfa Falknera. Taj
prekrasan ovjek ostavio je dubok dojam na temperamentnu enu. Moda je bila tako
suzdrana prema drugim mukarcima samo zato to joj se Dolf Falkner toliko sviao. U
drutvu je nekoliko puta srela Juanitu Falkner, ali dvije ene se nisu sprijateljile,
Instinktom ljubomorne ene gospoda Halm je shvatila da je Juanita napustila kuu svog mua.
Kad je te veeri srela Dolfa Falknera, pogledala ga je arkim pogledom. I opet je bila
okruena oboavateljima, ali preko njih su se njihovi pogledi sreli.
Dolf Falkner je bio naelektriziran pogledom te lijepe ene. Osjeti elju da iskua svoju
osvajaku mo.
S velikim zadovoljstvom zapazio je da je se prilino dojmio. Neto je sjalo iz oiju Melanije
Halm, to mu je poput lijeka prekrilo izranjavanu tatinu. Gospoa Melanija je pak eljela
istisnuti lijepu panjolku i Dolf uloi sav svoj ar zavoenja.
I tako se to dvoje ljudi zbliilo, Dolf je po svaku cijenu elio slaviti novi trijumf tatine, a
gospoda Melanija je oduvijek teila oteti ono to je drugima pripadalo.
Dolf i gospoda Melanija poee se uskoro sastajati posvuda. Nisu to vie bili sluajni susreti. I
nije potrajalo dugo a Dolf je mogao zabiljeiti novi uspjeh. Melanija Halm se ludo zaljubila u
ovjeka divnih oiju i krasna stasa. Strast ju je toliko obuzela da je zaboravila na nuan oprez
prema svom muu, iako je poznavala njegovu ljubomoru.
Tako je to trajalo nekoliko tjedana, a onda Dolf izjavi ocu da pristaje za milijun maraka vratiti
Niti slobodu. Neka otac poduzme potrebne korake u vezi rastave.
Dolf je, dakako, iskoristio tu priliku i apnuo u uho gospodi Melaniji da zbog nje ne moe
ostati dulje u braku, pa se kani rastati. Njegova je narav htjela sve, pa i iskoristiti vlastitu
rastavu.
Melaniju Halm nije ljubio vie nego bilo koju drugu enu prije nje. Ali njegovoj je tatini
laskalo to mu se predala svim svojim arkim temperamentom.
Neki njegov prijatelj dobronamjerno ga je upozorio, ukazujui na ljubomoru doktora Halma,
koji je u tome sliio Otelu.
Ali Dolf mu se nasmijao, jer je i Werner bio jedan od oboavatelja gospode Melanije. Mislio
je da mu je zavidan.
Za vrijeme nekog poslovnog razgovora Bernhard Falkner je saznao svata o sinu i Melaniji
Halm.
Bernhard Falkner se teka srca vratio kui. Mranim je pogledom promatrao budunost. Bio
je posve siguran da zbog Dolfove naravi brige i boli nikada nee prestati. Usprkos gorkim
iskustvima sauvao je u svom srcu bolnu ljubav za Dolfa. Bio je ipak njegov sin, pa je bio
vrlo zabrinut zbog tih ogovaranja.
U meuvremenu stiglo je i ljeto.
Gerd Falkner posjetio je Horstove jednog sunanog prijepodneva. Tetka Gertruda mu je rekla
da za neko vrijeme namjerava s Lotti otputovati na nekoliko tjedana na more, i da e ih Nita
pratiti.
Gerd je odmah bio sporazuman time. Niti je nakon svih tih uzbuenja bio potreban odmor. A
bilo je i dobro da se na neko vrijeme makne iz grada. Ionako se nije usudila izlaziti iz kue,
plaei se da bi mogla sresti Dolfa. Dakako da su ve mnogi znali da se Nita nije vraala kui
otkad ju je napustila.
Njezini poznanici dovodili su injenicu to je Juani-ta napustila muevljevu kuu u vezu s
prianjima ksja su se irila o Dolfu i Melaniji. Ipak se svata proulo.
Lotti Horst se najvie radovala putovanju, jer e doktor Bruckner u isto vrijeme boraviti u
Swinemundeu.
Nije se vie onako esto toboe svaala s doktorom Brucknerom. Njezino djetinjasto
ponaanje ustupilo je mjesto djevojakoj draesti. Budui da je doktor Bruckner postupao s

GIGA
127
njom kao s odraslom djevojkom, i esto razgovarao o ozbiljnim stvarima, i Lotti posta prema
njemu manje ratoborna. Njezine bi modre oi ponosno zasjale kad bi joj ponekad priao o
svom poslu.
Doktor Bruckner je promatrao kako taj skupocjeni plod zori, pa je ve ozbiljno razgovarao s
Albertom Horstom i njegovom enom. Pritom su dogovorili da e se doktor Bruckner
pridruiti gospoama u Swinemundeu i tamo, u neusiljenom raspoloenju, doekati povoljan
trenutak za svoju prosidbu. Kod kue je rijetko kada bio nesmetan s Lotti, a tamo e i za to
biti prilike.
Kad se Gerd tog ljetnog dana, nakon posjete Horstovima, polagano vraao kui i prelazio
preko trga, ugledao je iznenada pred sobom podebelu enu u bijeloj pregai i s bijelom
kapicom. Zurila je prema njegovoj kui.
Pa to je Tina, pomisli Gerd, zaudivi se zato se toliko uri.
Pourio je za njom i pozvao je, ali ona ga nije ula. Stigao je do svog stana upravo kad su Tini
otvorili vrata.
- Gospodine profesore, unutra eka kuharica Tina. Kazao sam joj da ete se svakog trenutka
vratiti, pa je rekla da e ekati - javi mu sluga. Gerd kimne i brzo ue.
- Tina, tri kao da ti je estnaest godina! - zavikne Gerd alei se. Ali kad je ugledao njezino
zbunjeno lice, dodao je prestraeno: - Sto je, Tina? Kako to izgleda?
Stara je ena odmah poskoila sa stolice na koju je sjela iscrpljena od tranja,
- Gospodine Gerde, gospodine Gerde! - zavikne.
- Sto je, Tina? Donosi mi loe vijesti?
Tina kimne i obrisa krajikom pregae zajapureno lice.
- Morate brzo doi sa mnom, gospodine Gerde, a onda morate vjerojatno brzo telefonirati i
staroj gospodi. Htjela sam to uiniti ve od kue, ali mislila sam da neu nai prave rijei.
Nemojte se odvie prestraiti, gospodine Gerde! Neto se zlo dogodilo gospodinu Dolfu.
Upravo su ga donijeli kui. Izgleda kao mrtvac. Ranjen je. Lijenik je jo kod njega, a taj mi
je rekao neka brzo pozovem njegovu obitelj. Ne znam to se dogodilo, ali to je uasno.
Pourila sam k vama, gospodine Gerde!
Ovaj se takoer prestraio, ali se brzo sabrao. - Odmah dolazim! Tina, pouri kui za sluaj da
bude potrebna. Odmah u doi za tobom, im obavijestim oca.
Tina pouri, a Gerd je telefonirao ocu i obzirno mu saopio to se dogodilo i to mu je Tina
javila. Otac je dakako izjavio da e odmah doi i dovesti enu sa sobom. Sad Gerd pouri u
bratovu kuu. Nakon kratka razgovora s lijenikom saznao je to se dogodilo. Dolo je do
dvoboja izmeu odvjetnika Halma i njegova brata. Metak je pogodio Dolfa u plua, pa je
trebalo oekivati najgore.
Lijenik nije tono znao zato je dolo do dvoboja. Samo je diskretno naznaio da je uzrok
vjerojatno bila veza Dolfa s odvjetnikovom enom, jer je ova iznenada otputovala.
Gerd je duboko potresen zapitao nema li nade da se spasi bratov ivot. Traio je da mu
lijenik kae istinu, a ovaj mu rekne da e Dolf vjerojatno ivjeti jo samo nekoliko sati.
Uasnut tim saznanjem, Gerd se nekoliko minuta kasnije naao pred svojim ocem i maehom
koji su se dovezli koijom,
Bernhard Falkner je problijedio uvi tu tunu vijest, a njegova ena samo to nije pala u
nesvijest.
Poduprta od mua i Gerda oteturala je u sinovu sobu.
Dolf je leao blijed, sklopljenih oiju na krevetu. Kraj njega je bila sestra bolniarka koja je
spremala povoje.
Kad je majka zajecala, Dolf otvori oi.
- Ti, majko! - ree tiho i pogleda je.
- Dolfe, ljubljeno moje dijete! - zajeca gospoda Helena s iskrenom majinskom ljubavlju.
Prvi put je Gerd uo od te ene iskrene jadikovke, pa joj je oprostio mnogo toga. I srce

GIGA
128
Bernharda Falknera se stisne.
Tada Dolf pogleda oca i brata, a kad je vidio njihova blijeda lica, naini kretnju kao da eli
odmaknuti od sebe neto to ga mui, a onda izjavi neopisivom bojom glasa:
- Sad ete se osloboditi zla sina i brata. Bernhard Falkner je u tim trenucima zaboravio sav
jad to mu ga je Dolf nanio. Pred njim je leao njegov sin na samrti.
- Moj ubogi sine, zato nisam bolje pripazio na tebe! - ree otac duboko potresen i
neizmjerno njeno pogladi Dolfovo elo.
Ovaj je svojim pogledom uronio u oev. Onda se polagano okrene prema Gerdu i ree
umornim glasom:
- Gerde, sudbina ti daje slobodne ruke. Sve e ti pripasti! I Nita! Nee li mi je dovesti? Htio
bih je jo jednom vidjeti prije kraja i pomiriti se s njom.
Gerd kimne nijemo i pouri iz sobe.
udno je to, ali kad umire ovjek s kojim smo povezani krvnom vezom, eljeli bismo ga
zadrati, ma kakvo nam zlo ikad nanio. Nae se srce napuni tugom i boli ako se moramo
zauvijek rastati od njega.
Gerd pouri do oeve koije to je jo uvijek stajala pred kuom i odveze se do Horstovih.
Nita se prestraila kad je ula to se dogodilo. Problijedjela je, ali je odmah bila pripravna
otpratiti Ger-da. I tako su se nekoliko minuta kasnije odvezli natrag.
Za vrijeme vonje nisu progovorili ni jednu rije.
Dolf je u meuvremenu izmijenio samo nekoliko rijei s roditeljima. Dok je druom rukom
gladio kosu majke, koja je kleala kraj kreveta, rekao je ocu:
- Mnogim enama sam nanio boli, a sada umirem zbog jedne ene, Oe, doktor Halm je samo
branio svoju ast i pravo je to me je ustrijelio. Sve do kraja nisam vjerovao da e to biti
ozbiljno. Ali kad sam mu stao nasuprot, shvatio sam da je to pitanje ivota ili smrti.
Njegova majka zadrhta od boli. Tad je Dolf pomiluje po vlanom obrazu, stidei se pomalo
tog milovanja. Njegov je otac zapazio to plaho milovanje, a ono je pak izbrisalo mnoge
gorine iz njegove due. Suze mu navrijee na oi.
Pa ako nitko i nije potpuno dobar, nitko nije i bez dobrote.
Tako pie u Eddi.
I u Dolfovu srcu, u trenutku smrti, ispod sveg taloga pojavilo se zrnce zlata.
I ponovno otac pogladi sinovljevo elo.
- Ubogi moj mali!
Tad se Dolf nasmijei. Ali to nije bio njegov stari posprdni i ruan smijeak. Bijae to smijeh
kao u djeteta, a lice mu je izgledalo vrlo mlado.
A onda dooe Gerd i Nita.
Mlada ena oklijevajui pristupi krevetu umirueg mua i prestraeno ga pogleda.
Dolf joj je dugo gledao u lice.
- Daj mi ruku! - zamoli je.
Nita mu drui prui ruku. On je dohvati. - Oprosti mi, Nita!
- Sve ti opratam, sve! - odgovori Nita glasom punim suza.
Dolf se nasmijei.
- Tako je lako stei oprotenje, kad ovjek oekuje smrt. Za svog ivota nisam inio mnogo
dobra, ali sad to i nije vano. Hvala vam svima to ste doli, to niste dopustili da umrem sam.
Neko je vrijeme utio neprekidno promatrajui Ni-tino lice. Onda tiho nastavi:
- Ipak sam te ljubio, Nita! Vie nego sve one druge ene. Imam jo jednu molbu na tebe.
- Reci, Dolfe! Ako mogu, rado u je ispuniti - duboko dirnuta izjavi Nita.
On pokaza rukom na svoje lice.
- Ovdje me jo uvijek pee tvoj udarac. Zar da ga ponesem sa sobom? Njega moe izbrisati
samo poljubac.
Nita se nagne nad njega i poljubi ga posljednji put.

GIGA
129
Dolf je neko vrijeme leao zatvorenih oiju. Onda ponovno pogleda, a njegove su oi vlano
sjale. Kao da se stidi svoje slabosti, ree podrugljivo:
- Kakvi smo to mi ljudi? Sad leim ovdje poput babe. Ne dajte se prevariti. Ne kajem se ni za
to. I budite sretni, jer ivot kratko traje. Iskoristite u radosti te sate!
Onda je ponovno leao sklopljenih oiju. Lijenik je uao da vidi kako mu je. Dolf ga
pogleda.
- Zar je ve vrijeme, doktore?
Ovaj odmahne glavom uz smijeak. Bila je to milosrdna la.
Gospoda Helena je prestraeno promatrala lijenika. Ovaj je samo ozbiljno pogledao Gerda,
koji odmah sve shvati. A onda se ranjenik iznenada uspravi:
- Majko! - promuca.
Mlaz krvi mu navre iz usta. Onda duboko uzdahne i premine.
Gerd je izveo iz sobe napola onesvijetenu Nitu. Roditelji ostadoe sami kraj svog sina.























GIGA
130
XXII
Gerd je Juanitu ponovno odveo do Horstovih. Nije smjela ostati sama u toj kui smrti.
Dolf Falkner, iako je nanio mnogo zla svojoj obitelji, nije umro neoplakan.
Nita je prolila mnogo suza. Zaboravila je sve to joj je Dolf nanio. Bilo joj je iskreno ao to
je morao umrijeti tako mlad. Jo vie je plakala zbog duboke boli to je sjala iz oiju
Bernharda Falknera. Zalila je i svoju svekrvu, ija je bol za izgubljenim sinom kod inae tako
hladne ene, djelovala jo dirljivije.
Izmeu Bernharda Falknera i njegove ene stvorili su se tih tunih dana neto srdaniji
odnosi. Bernhard je nastojao zaboraviti razoaranja koja je doivio, pa se toliko brinuo za
svoju enu da mu je ova morala biti zahvalna za to.
Zaudo, promijenio se i odnos gospoe Helene prema Gerdu. Ukazivao joj je toliko panje da
je poela osjeati prema njemu neku vrstu plahe ljubavi. Sa svojim majinskim osjeajima
kao da nije znala nita drugo nego ih pokloniti Gerdu. Nalazila je za njega ljubazne rijei kao
nikada prije, a on je bio i odvie dobar i paljiv da se ne bi jednako tako odnosio prema njoj.
Tako je meu njima dolo do srdanije veze.
Odmah nakon Dolfova sprovoda Nita je otputovala u Swinemiinde zajedno s gospodom
Gertrudom i Lotti. Prvo je eljela odustati od tog putovanja, ali Gerd i njezin tast zahtijevali
su od nje da otputuje. Zbog dvoboja podigla se velika praina, pa su Nitu slijedili znatieljnim
pogledima gdje se god pojavila.
Gerd i Nita su u to vrijeme izmijenili jedva koju rije, i to o nevanim stvarima. Oboje nisu
bili takvi da bi sada mogli i pomiljati na svoje osjeaje, jer se medu njima uzdizao svjei
grobni humak.
Poto je Nita otputovala, posvetio je Gerd sve svoje slobodno vrijeme ocu. Postalo je samo po
sebi razumljivo da je sada esto sjedio za oevim stolom. Zahvaljujui njemu i odnosi njegova
oca i maehe postali su prisniji.
Dolfa nisu spominjali. Njegovo bi ime samo ponovno probudilo bol i gorinu. Otac ga se
sjeao kao ljubljena djeteta, koje dugo vrijeme bijae bolesno i izgubljeno, pa je napokon
nalo mir. Poslije nekog vremena se smirio jer je sada mogao na svog sina pomiljati s
ljubavlju.
Tina je u meuvremenu uvala vilu mladog para. Svu je poslugu otpustila osim sobarice i
vrtlara. Nita je dogovorila s tastom da e prodati vilu. Nije se mogla odluiti da ivi u njoj.
Dok se ne nae kupac za kuu e se brinuti Tina.
Bernhard Falkner je doivio jo jedan uzbuujui susret. S doktorom Halmom. Sam ga je
potraio da sazna pojedinosti o smrti sina.
Doktor Halm bio je oajan ovjek i vrlo potiten. Objasnio je Dolfovu ocu da mu Dolf, zbog
intimne veze s njegovom enom, a o emu se on sam osvjedoio, nije dao drugaiju
mogunost nego da ga izazove na dvoboj. Doktor Halm je ve zatraio rastavu od svoje ene.
Bernhard Falkner se nije mogao ljutiti na tog ovjeka, koji je proivio takvu nesreu. ak je
sebe nadvladao, i potpisao molbu da potede doktora Halma zatvora u tvravi, to je inae
bilo uobiajeno.
Lotti Horst je sjedila u pletenoj stolici na plai i eznutljivo promatrala more. Bilo je lagano
uzburkano. Mali valii obigravali su glatki pijesak.
Lotti bijae sama. Njezina majka i Nita Falkner otile su prije kratkog vremena na etnju do
mola. Lotti nije htjela poi s njima, tvrdei da je prelijena i preu-morna.
Poe razmiljati gdje bi danas mogao biti doktor Bruckner. Nije ga vidjela cijelo jutro. A tog
tjedna jedva da se micao od nje. Je li moda krenuo na jedrenje? Ili je krenuo u posjet
oficirima sa kolskog broda? Oni su ga prije nekog vremena pozvali. Ali to bi zasigurno
spomenuo juer naveer.
Suncobranom poe crtati po pijesku slova, ali ti su znaci opet nestajali, jer ih je zatrpavao
pijesak.

GIGA
131
Doktor Bruckner je u meuvremenu neopazice stao iza njezine stolice, pa ju je neko vrijeme
utei promatrao. Oigledno ga je zanimalo to je pisala na pijesku. Slijedio je vrak njezina
suncobrana, pa je polagano poeo izgovarati zadovoljnim glasom:
- Georg.
Kako to bijae njegovo ime, zakljui da se Lotti u mislima bavi njime.
- Dobro jutro, gospoice Lotti!
Lotti se trgne i pogleda ga, oito zbunjena.
- Dobro jutro, gospodine doktore! Jeste li se naspa-vali? - poe ga zadirkivati.
Doktor Bruckner se baci na pijesak do njezinih nogu. Slamnati eir poloi kraj sebe i tako
izloi svoje visoko elo povjetarcu.
- Doputate li da sjednem? Ne bih vam elio smetati.
Ona ga pogleda sa strane.
- Ne smetate mi.
- Niti prilikom vjebanja pisanja? Vidio sam da neto riete po pijesku.
- inila sam to od dosade. Bila sam sama. Doista dugo spavate, gospodine doktore!
On je pogleda odozdo pomalo zbunjeno.
- Dugo spavam? Ali molim vas! Ve sam obavio korekturu, pisao pisma, plivao i
dorukovao. Ve tri sata neto radim.
- Onda povlaim svoje rijei.
- Nadam se da se kajete?
- Dakako da se kajem.
- Vidio sam s prozora hotela da su vaa majka i gospoa Falkner krenule na molo.
- Da, ele se poteno naetati. Majka mora neto uiniti za svoju liniju. A Nita mora
ogladnjeti.
- A vas su ostavili samu?
- Dosta sam mrava, a uvijek sam gladna - naali se Lotti.
On je iznenada uznemireno pogleda, a onda se malko uspravi.
- Raduje me to ste sami - ree udno naglasivi te rijei.
Krv joj udari u obraze.
- Zato? - zapita ga toboe ravnoduno. Nije isputao oi s njezina lica.
- Stoga jer kraj vas jo ima mjesta. Danas je vrlo neudobno leati na pijesku. Smijem li sjesti
kraj vas?
Lotti se odmakne.
- Izvolite!
Doktor Bruckner poskoi i sjedne kraj nje u koaru za plau, koja ih je skrivala pred
znatieljnim pogledima. Promatrao je neko vrijeme Lotti sa strane. Njezin isti profil
draesno se isticao na crveno-bijeloj prugastoj tkanini, kojom je koara bila obloena. Mala,
preplanula ruica poivala je na sputenom stoliu, koji je bio privren za koaru.
Doktor Bruckner iznenada uhvati tu ruku to je zadrhtala u njegovoj.
- Gospoice Lotti, kako se ve dugo poznajemo?
- Cijelu vjenost! - procijedi Lotti. Doktor Bruckner se nasmije.
- Ne ba tako dugo. Ali pet, est godina sigurno. Onda jo bijaste mala, divlja kolarka s
pletenicama i kratkim haljinicama.
Lotti kimne.
- Da, a vi ste objavili svoj prvi roman kod oca. Kad smo se prvi put sreli, imali ste ljubiastu
kravatu i crvenosmede nove rukavice! - usklikne Lotti, prisilivi se da njezine rijei veselo
zvue. Smetalo ju je to je on jo uvijek stezao njezinu ruku.
- Tako? Dakle kravate i rukavica se vie ne sjeam. Ali posve tono znam da ste vi bili
odjeveni u snjenobijelu haljinu s modrim vrpcama. U ruci ste drali buket rua penjaica
koje ste nabrali majci za vrijeme etnje s uiteljicom.

GIGA
132
Ona ga neizmjerno iznenaeno pogleda.
- To jo znate?
- Da, a kad sam vas ugledao pred sobom, pomislio sam... Hoete li da vam odam to sam
pomislio?
Ona kimne bez rijei.
- To je oivotvorenje proljea koje te promatra oima plavim poput neba. I kasnije, ma koliko
vas puta sreo, uvijek sam bio tako sretan kao da sam sreo proljee, iako ste se ponekad ljutili
na mene, a ponekad i postupali vrlo loe prema meni.
- To je bila samo ala - ree Lotti tiho. Onjoj njeno stisne ruku.
- Sala? Moda je to kasnije ponekad bilo i nestrpljenje to taj dosadni doktor Bruckner
ostaje uvijek tako miran u vaem drutvu. Moda biste ga rado trgnuli iz tog mira, zar ne?
Lotti ga pogleda plaho i nesigurno.
- Moda - uzdahne duboko.
On brzo dohvati i njezinu drugu ruku.
- Lotti, teko mi je bilo ostati miran. Jer brzo, vrlo brzo, govorio sam samom sebi: Jednog e
dana ta mala draga Lotti Horst biti moja ena. Ali moram priekati dok ona shvati da me voli
svim srcem. Prije toga ne smijem je pitati hoe li se udati za mene. Stoga sam morao ostati
onako miran, iako me nestrpljenje muilo. Uvijek sam samom sebi govorio da jo moram
ekati, jer ste premladi. Ali to ekanje bijae teko. A sada, dosta tog suzdravanja! Ne mogu
to vie izdrati. Pa ako mi odmah sada ne kae da e postati mojom enom, podignut u te
na ruke i otrati s tobom u more i gnjuriti tako dugo dok ne pristane.
Lotti poe glasno disati. Sad ga je pogledala sjajnih oiju, a oko njezinih usana obigravao je
nestaan smijeak.
- Ne, neu u vodu, radije u odabrati manje zlo. Pristajem. Postat u gospoa Bruckner -
odgovori tiho.
Bruckner je zagrli i poljubi joj procvjetale usne. Lotti se pokua osloboditi.
- George, ako nas netko vidi?
- Nee oslijepiti od uasa to se zarunici ljube! -zavikne Bruckner veselo i poljubi je opet. -
Nismo jo zarueni. Moji roditelji moraju prvo pristati.
- Njihov sam pristanak dobio, ve dugo. Lotti ga povue za uho.
- Tako dakle, ja sam to morala posljednja saznati i plaiti se tako dugo. Zar me nisi mogao
zaprositi bar prvih dana boravka u Swinemiindeu?
- Ne, htio sam samog sebe jo malko muiti, kako bi mi kasnije bilo jo ljepe. - Ali muio si
i mene.
Georg joj poljubi ruku.
- Zaista, Lotti? Zar ne zna to ve dugo osjeam za tebe?
- Neto sam slutila, George! Ali to ovjek eli sigurno znati. A ovdje sve ene nastoje nekoga
osvojiti. Za njih je znameniti pisac vrlo zanimljiva osoba. Plavokosa Engleskinja, koja stanuje
u naem hotelu, neprekidno te promatra. A one dvije zgodne Beanke, koje u drutvu svoje
majke sjede za stolom do nas, ve mi dugo idu na ivce svojim koketnim pogledima. Sto sebi
umiljaju? Bila sam uasno ljubomorna - nasmije se Lotti.
Georg je vrsto privine uza se.
- Ne, sada lae, nisi bila ljubomorna, ve si one dvije Beanke promatrala podrugljivim
pogledom, jer si posve tono znala da samo tebe nosim u svom srcu. Pa ni ja nisam bio
ljubomoran na gospodu koja su se trudila oko tebe.
Oboje se veselo nasmijae, a Bruckner ponovno pone do besvijesti cjelivati svoju zarunicu.
Vrijeme im je brzo prolazilo. Morali su toliko toga rei jedno drugome, jer je njihova veza
iznenada postala posve drugaija. Lotti prizna kako je nestrpljivo oekivala njegovu prosidbu.
Upravo kad su se opet namjeravali poljubiti, pojavie se pred koarom gospoda Horst i Nita.
Gospoda Gertruda se pomalo dirnuta nasmijei mladom paru, a i Nita, koja je ve davno znala

GIGA
133
to njih dvoje osjeaju, nasmijeila se.
- estitam!
Zarunici prestraeno podignue pogled, ali ostadoe sjediti drei se za ruke.
- Majko, draga majko! - ree Lotti mekanim glasom.
- Sto je, dijete? - zapita ova osjetivi da su joj potekle suze.
Lotti se vragoljasto nasmijei.
- Nita se nije dogodilo, majice, osim to sam jednog vjenog neenju poela lijeiti od
straha pred brakom. Zna i sama da ve dugo namjeravam tvrdokorne neenje preobratiti.
- A prvog, kojeg si preobratila, odmah uzima za sebe?
Lotti poskoi i padne majci oko vrata.
- Smilovala sam mu se stoga to mi drugi nije bio pri ruci.
- Oho! - zavikne doktor Bruckner.
Lotti mu padne oko vrata i prvi put ga sama poljubi.
- Ti samo uti! - zavikne nestano.
Uskoro potom vratie se svi zajedno u hotel Splendid, gdje su stanovali. Bilo je vrijeme da se
preodjenu za objed.
I tako se Lotti Horst vratila iz Swinemiindea kao zarunica. Nitu su njezin tast i gospoa
Helena toplo zamolili da se opet preseli k njima u kuu, da ljudi ne bi dalje ispredali
kojekakve prie.
Nita je pristala na to jer ju je za to zamolio Gerd, a i gospoda Helena, koja je nakon svog
tekog gubitka postala mnogo ljubaznija.
I tako se opet uselila u svoju sobu u kui Fal-knerovih, u kojoj je ivjela jo kao mlada
djevojka. Cesto bi posjeivala Horstove a odlazila bi i do Tine kojoj je davala uputstva o
stvarima koje je eljela zadrati za sebe nakon prodaje kue. Bijae tu mnogo toga to nije
trebalo doi u strane ruke.
Gerd i Nita su se sada esto sastajali, bilo kod Horstovih, bilo u kui Falknerovih. Premda
nikada ne bijahu sami, te nisu mogli progovoriti nasamu ni jednu rije, ipak su se njihovi
pogledi traili.
Oboje su znali da se mogu nadati kasnijoj srei, a saznanje o tome olakavalo im je ekanje.
U meuvremenu se Bernhard Falkner trudio da pronae kupca za svoju tvornicu. Dogaaji
posljednjih godina umorili su ga, pa je eznuo za mirom.
Tvornica je dobro stajala, pa mu je uskoro uspjelo pronai dva brata koja su se zanimala za
nju. Nakon poduljih pregovora tvornica je prela u njihove ruke. Svi su namjetenici ostali na
svojim mjestima.
Stari gospodin se teka srca rastao od svog ivotnog djela koje je namjeravao poloiti u ruke
sina. Ali toliko je toga propatio da se sada pomirio i s time.
Onda se pronaao i kupac za draesnu Nitinu vilu. Albert Horst kupio ju je za svoju ker, koja
se trebala udati idue godine.
Lottini roditelji eljeli su svoju kerku sauvati jo godinu dana kraj sebe. To su postavili kao
uvjet. A ta je godina tako brzo prolazila.
Za Lottinu svadbu Nita je prvi put odloila crninu koju je nosila za Dolfom. Opet je odjenula
bijelu haljinu sa skupocjenim vezom. Oko vrata je stavila svoj divan niz bisera. U crnoj je
kosi ponovno bio zataknut crveni cvijet. Tako ju je Gerd vidio prvi put, kad se opet vratio u
roditeljsku kuu.
Gerd osjeti kako mu srce lupa kad ju je ugledao. Dok je nosila crninu, nekako se odaleila od
njega. Kad ju je sada ugledao pred sobom u bijeloj haljini, rodila se u njemu elja za novim
ivotom, a neutaena enja ga je gotovo izbezumila.
Za cijelo vrijeme vjenanja nije se micao iz njezine blizine. Pred njima su se otvorila vrata
ivota.
Gerdu iznenada postade teko svladavati se kao to je to inio dosad.

GIGA
134
I u Nitinom se pogledu mogla prepoznati enja. Bila je predivna, a prvi je put bila radosna
zbog te ljepote. Sve je u njoj cvalo zbog Gerda, njezina mu je dua klicala, pa vie nije
prestraeno skrivala pred Gerdovim pogledom ono to je osjeala za njega. I tako se oboje
odvezoe zajedno do crkve, sjedili su jedno nasuprot drugome ili pak hodali jedno uz drugo.
Ali jo nisu progovorili ni rijei o tome to su u dui osjeali. Mnoge su oi zadivljeno
poivale na mladom paru koji je bio stvoren jedno za drugo. Kad je mladi brani par kasno
poslijepodne krenuo na svadbeno putovanje, Juanita, koja se ve oprostila od Lotti, osta stajati
kraj prozora u salonu gospode Gertrude. Promatrala je koiju kako se udaljuje.
Bijae posve sama, pa se uzdahnuvi sjetila onoga dana kad je s Dolfom otputovala u svijet.
Krenula je s njim radosna poput djeteta ne slutei to je eka. Vjerovala je da e kraj njega
provoditi ivot pun sree.
Kako je brzo proao taj san! Sto je sve proivjela i propatila nakon onoga dana, dok se njezino
srce nije odreklo Dolfa, dok se nije pomirila sa svim tim.
Trgnula se, a suze joj zamraie pogled. Sad je Dolf ve preko godinu dana poivao u tamnoj
hladnoj zemlji. Taj je lijepi ovjek napustio ivot u najboljoj mladenakoj snazi, prije nego
to ju je mogao potroiti u svom divljem, raskalaenom ivotu. Zemlja je milosrdno prekrivala
i sve ono to je njoj nanio. Iskreno mu je oprostila, iskreno alila za njim to je morao umrijeti
tako mlad, prije nego je svom ivotu dao pravu vrijednost. Ali njezino se mlado srce opet
oporavilo i sada se puno sree obratilo ovjeku koga je snanije ljubila nego je ikada ljubila
Dolfa. Je li ta ljubav bila nova? Nije li ivjela s njom od djetinjstva? Nije li u njoj tinjala
blaena slutnja od onog trenutka kad joj je rekao: Uboga mala Nita?
Toplina joj ispuni srce. Gerde! Gerde! Njezina ga je dua nazvala s tisuu slatkih imena.
Zadrhtavi poloi elo na ruke kojima je obuhvatila kvaku prozora.
- Gerde! Gerde!
I ponovno ga njezino srce poe dozivati. I kao da je njegova dua zaula njezin zov, on se
iznenada pojavi kraj nje.
- Nita!
Trgnula se, i okrenula lice prema njemu. To pre-divno lice bijae blijedo i uzbueno, a u
njezinim je oima gorjela topla enja.
Tog trenutka i Gerdovo lice problijedi. Uhvati je za ruke i odvue od prozora.
- Nita, traio sam te i nisam te naao! inilo mi se kao da si me zvala. Napokon sam te ovdje
pronaao.
Ona ga pogleda i zadrhta.
- Da, zvala sam te, Gerde! - ree tiho. Umalo to nije izgubila svijest ugledavi neki neobian
sjaj u njegovu pogledu.
Gerd pritisne njezine ruke na svoje oi.
- Nita, smijem li te napokon pitati hoe li mi pripadati? Nadao sam se i eznuo za tobom
otkad si slobodna. Svaka minuta predstavljala je vjenost. Morao sam ekati dok se u dui ne
oslobodi svega to te mui. Nita, jesi li sada slobodna za mene i moju veliku ljubav?
Ona ga sva sretna pogleda.
- Gerde, ah Gerde, ne znam vie nita, niti nita drugo osjeam nego da te ljubim.
Gerd duboko uzdahne a onda je privine sebi. Stajali su tako vrsto zagrljeni, a njihove due
obuzme najvee blaenstvo. Zadrhtae od snage svoje ljubavi. Dugo nisu uspjeli progovoriti.
Samo su se uvijek iznova gledali doputajui da njihove due urone jedna u drugu.
Bijahu svjesni toga da su jedno drugom pruali ono najhitnije i najvrednije to je moglo
ispunjavati ljudske due. Do njih su dopirali tihi glasovi odozdo. uli su ih a nisu bili svjesni
toga. Za njih je sada cijeli svijet nestao.
Juanita je leala na srcu Gerda Falknera. Oslukivala je otkucaje njegova srca poput najslae
melodije ivota, a on je drao njezino uzdrhtalo tijelo u svojim snanim rukama. Pio je iz
njezinih oiju i s njezinih usana izvor ivota.

GIGA
135
- Moja slatka enice, kako emo biti sretni - izjavi napokon. - Sad e napokon biti mirna i
sigurna pod mojom zatitom.
Nita se privine uza nj.
- Gerde, dri me vrsto, da ne potonem u moru blaenstva.
Sad sam napokon nala put kui aptala.
On je neizmjerno njeno pogladi po kosi.
- Ptiice moja, dobit e toplo gnijezdo.
I ponovno se poee cjelivati zaboravljajui sve oko sebe.
- Kakva teta to moramo ponovno krenuti medu one strane ljude - napomenu Nita.
- A zato bismo morali - zapita je vragolasto Gerd. Taj izraz jo nikada nije vidjela na
njegovu ozbiljnom licu.
- Ne moemo ostati u salonu tetke Gertrude.
- A tko nam to brani?
- Opazit e da nas nema.
- A to se mene tie to drutvo? Priekaj, sjetio sam se neeg divnog. Doi, moja Nita, sjedni
i priekaj. Vratit u se za nekoliko minuta.
On je poljubi u oi koje su ga upitno promatrale i pouri iz sobe.
Dolje je medu veselim gostima potraio tetku Gertrudu koja se pomalo uzbueno rastala od
Lotti, pa se sad trudila da bude dobro raspoloena medu radosnim gostima.
Gerd je povue na stranu.
- Draga tetko Gertrudo, daj da ti potajno javim da sam se upravo zaruio s Nitom. Kao
zarunici moramo toliko toga rei jedno drugome. Kod mojih roditelja neemo biti sami.
Stoga, molim te, javi gostima da smo se vratili kui. A onda budi tako dobra, pa nam posudi
svoj mali salon. Zna da sam tamo ve kao dijete dolazio da doivim malo ljubavi. Sad sam
naao najvee blago, pa bih ga elio neko vrijeme imati sam za sebe. Zar ne, mi smijemo tvoj
salon iskoristiti kao utoite svoje ljubavi?
Gospoda Gertruda mu stisne ruku i kimne neobino ganuto.
- estitam ti od srca, Gerde! Niti u kasnije estitati. Ali tek za jedan sat. Pobrinut u se da
dotle budete nesmetani.
- Pravi si aneo, tetko Gertrudo! -Tetka se nasmije.
- Zaljubljeni uvijek pretjeruju. ak i ueni profesori! Poi, dakle, svojoj ljubljenoj. Rei u
da ste otili.
Gerd potri uza stube, a kad je gore stao pred Nitu, zagrli je kliui od radosti.
- Sad si jedan sat moja, najslaa! - ree sretno i sjedne kraj nje, vrsto je zagrlivi. Ona se
privine uza nj i poloi mu glavu na rame. Pogleda ga i tako su sjedili oi u oi, usne na
usnama. Nisu mnogo govorili, jer je njihova utnja odavala vie od tisuu rijei, a i njihovim
usnama nije bilo do govora.
Dva mjeseca kasnije Gerd i Nita su se vjenali.
Vjenanje su obavili u tiini, pa su skromnoj sveanosti prisustvovali samo najblii prijatelji i
roaci. Tako su to zarunici eljeli.
Bernhard Falkner bio je zadovoljan zbog sree svoje djece, a gospoda Helena se pomirila s
time da je Gerd postao Dolfovim nasljednikom.
Gerd i Nita krenue na kratko svadbeno putovanje, jer Gerd nije mogao dugo biti odsutan. Po
povratku sa svadbenog putovanja mladi je par ivio prvo vrijeme, usprkos raznim
komentarima, u Gerdovu momakom stanu, koji su za mladu enu na brzinu uredili neto
udobnije. Tamo su namjeravali ostati dok ne bude sagraena nova vila kraj gradske ume.
Kamen temeljac za njihov dom bio je ve poloen, pa e se za godinu dana useliti u novu
kuu.
Do onda je mladi par ivio povueno i tiho. Dostajali su sami sebi, pa nisu traili drutvo. Za
vrijeme sveuilinih praznika putovali su po lijepom svijetu, posjeujui tiha i zabita mjesta.

GIGA
136
Tim ljudima bila je podarena duboka, blaena srea, kakva je dana samo malom broju ljudi.
Za vrijeme svadbe uspjelo je Gerdu pomiriti tetku Gertrudu i svog oca, a plemenita gospoda
Horst pruila je ruku i Heleni Falkner, kako bi i ova mogla prisustvovati Gerdovu vjenanju.
Bernhard Falkner je uz sina u starosti pronaao tihu sreu. Gerd je esto zahvaljivao sudbini,
to je njega i Nitu potedjela od grijeha i to mu je uspjelo dosei sreu a da nije zgrijeio. Ne
poeli ene brata svoga!
Stara Tina se preselila Gerdu i Niti u njihov stan na trgu, pa se izmjenino s gospoom Went i
slugom brinula za kuanstvo mladog para.
Ali kad su se, nakon godinu dana, oni preselili u otmjenu, predivnu vilu, sagraenu potpuno
po njihovoj elji, Tina je dobila udobno mjestance za sebe u toj kui. Vie nije smjela raditi,
ve se samo brinuti o samoj sebi. Gerd i Nita nikada nisu zaboravili to su dugovali staroj
sluavci.
I u lijepoj novoj kui srea je ostala sauvana mladom paru. Otvorili su svoj dom uglednom
drutvu, elei izvravati svoje drutvene obveze. Lijepa gospoa Nita Falkner bila je osoba
kojoj su se svi divili i udili se.
Doktor Bruckner i njegova mlada ena bili su jedni od najmilijih gostiju u kui profesora, jer
je Lotti i Nitu povezivalo iskreno prijateljstvo.