A

Vi
'.'ffV* H*
10it^J\T'.
y
i i I
CrK!?
i o. F-a*,,,?'
V.
Tusfa 1994.
Recenzenti:
Prof, dr Enver Haiilovi
r Salih Knienovi
Sulejman Flarni, prc-'f.
.rM'MMMt. Al
Skripta je odobrena odlukom Kastavno-naunog vijea Filozofskog
fakulteta u Tuzli, broj 01-2-213/94 od jula 1994, godine, a namijenjena je
studentima prve godine na Odsjeku ?a historiju-geografiju.
S A D R A J
I UVOD
u
II
STORIJA . sirana
i J . ITedniset i iadatiiik historije , . . . 7
1.2. Podjela historije ......................................................... 9
I . I L Vremenska podjela ................................................................... 10
1.2.2. Tcritvrijalno podjela ........................................... 14
1.23. Podjtla po sadrini i problematici...............................................15
1.3. Problemi metode u historiji ............................................................. 17
1.4. Struktura Historijske metodologije................................................... 18
II inSTORIOGRAFIJA
VRSTE HISTORIOGRAFIJE
2.1, Nastanak \ razvoj historiografije........................................................23
2.2, Vrste histoplogratije 23
2.3, Literarna historiografija ^ .................................................. 25
2.3.L Hisionograjija srarog vijeka ................................................... 25
2.3. LI. Slara Grka . ........................................................?5
2.3.1.2. Stari Rim , ........................................... 23
2.3.1.3. Stari istok .......................... 30
2.3.2. Hisirhgivfija srednjeg vijeka . ^ . 31
2.3.2 U Historiografija latinskog Zapada............................... 33
23.2,?, Vizaniijska historiografija......................................... 35
2.3.2,i. Arapska historiografija ......................................... 35
23.3. Humanistika i erudiiska historiografija ............................... 38
2e4. Filozofelca h ist or iograf ij a ........................... ....................... _. , 40
2.4.1. Racionalistica historiografija........................ , : . . 40
Z4.2 Idealisvka hisioriogf'afija ................................................ 43
2.4.3. Historiografija romantizma . .............................................. 45
2.5. iSocioIotoa-historiografija................................................. 47
2.5.L Pozitivistika historiografija ............................................. . ^7
25.2 Njemaka historiografija ........................................................ 49
2.5.3. Francuska strukturoloka historiografija ................................49
1.54. Marksistika historiografija . . . . ............................... 54
2.5.5. Sodji. i.stika historiografija . . . ^ . , . , . . 55
III MEIODOLOGIJA
HISTORIJSKI IZVORI
3,1. iikvjam historijsidh i z v o r a ................................................................. 61
33. Kiashlkadj. j historijskih izvora ......................... 6
3. .2}. Izvori i nvg i dntgog reda ........................................ . 62
.12.2, PrWKf^flH sekundarni izvori . . . .
2 . 2 . . J ^ ^ i r M i v t / n . . . . ' .......................................................................................................................................................................................
63
64
65
f>:
6d
6
6^:
7C
7
71
77
7 2 4. {zWiipb sadrini
Vrvie hislorijskih izvoru . . . . . . . .
3.3.1. Povelje i (tktit ..............................
3.3.2. Anali i hronike .........................................
Autobiografski izvori ..............................
3.3.4. N o v i n e .............................................
3.3.5. Pisma ...........................
3.3.6. Materijalni o s t a c i ........................................
3.3.7. Usmena iradicijn . . . . . . . . .
PRIKUPUANJE IZVORA 1OBAVJETENJA
4.1. Izbor teme obraivanja .................................. 73
4.2. Bibliografija ............................. 7.3
4.3. Arhrn ......................... 78
4.4. Biblioteke ................................................. 81
4.5. Radna bibliografija ....................................................... S4
ICRITIKA IZVORA
5.1. Pojam 1 zadaci ......................... 85
5.2. Falsifikat, ioteq>olacija, zabluda , ......................... 85
5.3. Kritika izvora i pomone historijske discipline . . . . . 87
5.4. Utvrivanje vremena nastanka teksta ....................... . , . 92
5.5. UtvrlvsF\|c mj^ta nastanka teksta . ............................... 94
5.6. Uivrivanje autom telcsta ......................................... 95
5.7. Utvrivanje zavisnosti tekstova ......................... 97
5-8. Publikovanje Izvora , . , , ......................... 100
5.9. Kritiko sreivanje priStupljenog materijala . . . . ^ . i02
5.H>. Interpretacija teksta . ........................................... . 104
5.11. Kritika iskaza
SINTEZ.A
6.L Kvkarftinkadja p o d a t a k a .................................... ..... III
6.2. Koritenje met(^e u historiografiji Hl
6.3. Sinteza kao znanstveni inctod . . - 114
6. 3. ! . Radna hipoteza i plan istraivanja . . . . . . . . 115
6. 3.1 Objanjenja i uopravanja ...........................................11^
EKSPOZICIJA-
I ^
7.L Pitanja izraza i izraajnih s r e d s t a v a ................................................121
7.2. Struktura historijskog r a d a ............................................................... 122
7.3. Vrsie historijskih r a d o v a .................................... 123
BlBLJOGRAFtJA KORITENIH RADOVA
I
UVOD
/
i.
/<
/T 7//7
ifcno i
HISTORIJA.
I . L P i &imet i zadatak historije '
kpilh je.! pjnikla J jtstgjnja kao posebaa di el atngni uaE;^^
J I p n j e^ proviprefiiivu^t )j e _prvpi^ttnft va!a_
znanje steCeno raspitivanjein i siBgamCTrTzSlimpozSSiS!^^^^^ -
KOji su se gtii I rnajgg; jzlagatiTe zbivanja iz proglosti. U tom znaerJ u
rije se yipQtSMaya4olkQd
>Usahi?iorlie..u. S.^stoIisu pritfen&ve,ere...Rlie historia ie u toku dva
i po milenija, koIiko~SE-aor2ata u upptrehi u mncj^lSTjeM^a Inifc
Vdju sadfinip H^jcQ.^sa...ni.Qm_se u nekim evropskim jezidiriB
tggiigbliaVfiiiU nj<>t- km~e; vode poriteklo-od-rugog korijena." npr.
i r?-dogaaji) koja ima isto
J tiemaka rije G^chichte. (od _ __
naCeni kao siovenaka >^godovina - nhje vode porijeklo bd glagola
sej-:. desiti se,.J ako_je kod nplrig naziva hii^tnria u osnUvI
gienia nanje o prolim dogaaatim8^texuniLgsst3.mnk). a kod posebnih
naziva kao Geschichte li <ami dnj- - -
e obje riifiili-upotrsbliavaju u dvojnom smislu: o _ ____
sam historijii proces, razvoj Fjndskog i knja se hi vi _
izuavanjem ; oga pro^a. Ta dvosmislenost moe esto da izazove r\ejas-
nce i nespotazume. ICad se npr. kae filozofija historije nije unaprijed
jasno da li lo obiljeava napore za razuniijeranje objektivnog historijskog
procesa ili se ta disciplina bavi historijom kao znanou. Slino je i sa iz
razom uloga linosti u historiji I mnogim drugima. Da bi se otklonili i
izbjegli siid-i nesporazumi u daljem tekstu se pod historijom
podrazumijeva samo historija kao znanost, dok se objektivni historijski
proces naziva historijskim razvojem.
f sam naziv znanosti historija upuuje da njen precimei
predstavljaju dogaaji koji su se zbili (res gestae). Ali ima veoma mnogo
toga to se dogodilo, a da historija za to nije zainteresovana. Y ^ike pronv
ijepe u prirodi nisu grcdm^ei historije. Kada se npr.vgoi'On'o'hi'.ioriji
zemijine kbi : i hildrijruncvog sistema, rije j eo predmetu istraivanja
.sasvim drugih znanstvenih disciplina. To naravno nc''^znai da u
odreenim sluajevima i historija ne uima u obzir neke pigrodne procese.
Kada npr. is.>lujc opadanje grada Bria, koji jc u 13. i tj4^stoljeu znaio
ono .?io dan ? znae London ili Njujork, ona ne moc!inimoii taloenje
koje jc poste pno zatvaralo njegov luku i umrlvljavaio trgovaki promei,
U. sutini P ''totcg histprjc nioe,,.^^^^^ tamo gujc se ima posla sa
iiudirna. I ^' ic arv'rveli1^o|rani<^mje kojS 'Yrcbt~izvfiti'Tu.'~tr.^eniu
deliniciicTvriTrije kan znanosti. Odmah zatim nailazi jo jediuji biohiSka i.
fizioloka stiana ovjekovog bia ostale izvan zanimanja historije, jc? u
zajednice.
skao drutveno bie. k4D.dia druStvenc_
liiDltiTO. Tiisionia sc ne
.Ijudirna u prostornorti i vremenskoni okviru. je kategorija knjnm
opefiSe'svaka znanost, ait ono nema svuda onaj znaaj koji ima hisinrijj
Vrijeme raspadanja jedne radio aktivne materije, za koje je
zainteresovana fizika, vano je samo kao mjera, a da ii se l aj proces deava
lje. 2j 8historiju jc, danas ii! se desio prije hiljadu godina,.fizikujae iaLerieauje.
pak, nevano a j e Cezarovo osvajanje Gaiije trajalo osam godina,.aii.je
od ogromne vanosti mjesto ktge taj dogaaj zauzima na hronoiokoj
skali evropskih zbivanja loga doba. Vriieme ta hisjR][ljti.pj6..mm.vs
d ko
eiemenat u kom
razim|;!ve.' ^
Ovim e'
siatiosti. yis
i&iiOljeg,
jave manifestuju i pombdu -koga^-tsk jTostaju
oguHOStf-preGtzaijag efinisanja-histo-fije kao-
znanstvena -disciplina konstituisala tek tokom
J efti
as&fgn.a ____ , ...... .
ieabezbroi pokugaja da-se tedaom defintciiom
dj'Niiedan-^-fah-^tdtoata nije stekao-opSte
bio prihvaen -od ^s^-ii i stori a^^ nnziianie; _ _ . ....
d^0ni8 |a su biTte-veomr ^6ma2ne,Tretasng'T>a t J jbthdlte. U njima dolaze
do izraaja razliite koncepcije o historija kao znanosti iza kojih veoma
esto lee naroiti ideoloki stavovi. Pp Fridrihp fi eeel u apr, historija
Irtsc?. 2pahait.jmoi3L j M j 3J imaLagh^^ samo dn- ____'MH, ..........
.lirn' imha dati i smisao i td.. Naiprihvatlivtiom se int ieatce n.e.go ___ .
p?n.insi i trai u^^ke i ^konitosB"ogi^e]DSr^Shonisk:og 1druffy?110g
poretka. Po ,ySE aST l ami S!hSi g^al j J fecS^ai M |e.o^Oth .^to~5e~
dggodiia i, pamog]^tS,.kaK o..seA a4J sl t^agQi o
Po fFMCuskpm^^j^naisti-,^*
razumije: r hFtaphai n da se djeiuie na tok dogaaja, a po njegovom
kolegi i nastavljau .B^odglu histonja pnje svega odgovor .ta puania
iaikadcaasamjiJ
ia.
akonj tbt to*zahtijevaSti^rc
tost.fteuzapt^tj T
aime. stotiedma se oisci his-
Tek u iS. stoljeu su se pogti trait L pfj n^n
se obj'as-
liik. pojave i doeaaaii. TadaTi<rijudskom prirodom objanjavano drutvo
j j jegova kretanja, a istovremeno se smatralo da je i T i ^ ljudska pri rodr
jigzultai stanFa drutva^. prvo} polovini 19. stoljea pod uticajem prirod-'
gjhznaii^bsii nastajiAenje da hmortiu uine Sto egzdktniiom, jer tada (e
ciU svake prave znanosti traenje zakonitosti u oblasti kdjont se bavi.
Za dalji razvitak historije kao znanosti bio je veoma vaan i jedan tqn
unutranji proces: naputanje jednostranog posmatranja vojnih i
politikih dogaanja i proirenje intcresovanja na privredni, drutveni i
kuUurni razvoj; jer u kolektivrtiin pokretima i sloenim procesima priv
rednog preobraaja bilo jc daleko lak.e otkriti pravilnosti i zakonitosti
m
nego u djelovanju pojeinaDi i izolovanini dogasjiBa koji su za pos-
mairaa bili jeiinstvsrii i nepoBOvljivi. ICarakteristiua su shvatanja
radonalista, pozitivista, idealista, francuskih analism, sljedbenika
rijemafce kole historizma i drugih, o emu e kasnije biti riiei. Osoheno
ie uenie Karla Marksa i Fritlriba Engelsa, kojL^ liistorifi dali novu os-
hotoi dtffieih a iia^iovi prtvrediva n ja u kraj njoj lin i{t nreG|n arustven u
strukturu i njene suprotnosti i preko nje djeluju na itavu ~5r^tvenu
agltirafrlf'fta^togiju- Po MarksUv ^
ivota usl ovl i a^O^i i akt, poTitikiT auftovni proces irota uopSte. Ne "
odreuje svijest ljudi niiiiovo nego obrnuto, njihovo dnitveuo bie
o r^uj e
Marfeovo-'rilvatarije o uzronosti u historijskom raz^'oju i slivatan|cr "
0 poiaetaldnrsnagaTnH-aruSive.ruh.pLo.oesa vano.je.isiat-zbog injenice r
a-se"a'hiSlOti7i'urotiosr(biUjaUtet},jhygm.sasyiKi-dFukvije nego u' -
prH'nim"znanostiiU3.His'orfja ne operile rtilma {aJ 'jgawstavnim-o-
nosittia da raoe, poput kemije ili fizike, izolovati i i;K>lovasto posmatrati
jedan uzrok koji t^ava oregu^^^ Llzroci su u historijskom
rarvoJ u'wloTc'6rnpTeliai i lieraalvoioo povezaui sa poslj^ieanta i ato'tl a'^^
djeluju jedni na druge. Enseis ie oaudlvacr^sbvfitfiujgia uarokri rna.SltiSdta
kao polovima koji su kruto postavijsni jedan prema drugom, i (u kome ie)
apsolutno preneliregnuto uzajamno deistvo. I zakonitost se u historiji
drugaije shvata. Marks objanjava zakon u historiji kao ooto tsRdenliii_
kgia ne difiiuje nftmmnvno kao prirodni zakon,. Ga isto tSEo negira pos-......
tnpnje_ pptih zakona ekonomskog --ivota koji bi jsiovaii
vremenima i vaili Icako za prolost tako za sadanjost. Svako historijsko ^
razdoMie ima svote vlastite zatone. Zbog toga se u pomegutO!. efinidii
historije, pred ovu znanost postavlja mdafak da trai tizroke raz'/oja ljudi
u proSlosti i zakonitost! odreenog ekonomskog i dratvenog poretka.
1.2. Podjela historije _ - ___
Z b i v a n j a ^ i j u d s k O l h ' n r i S t v i su^ meSiisobno p o v e za na mnogos-
liikim nitima u prostoru i vr emenu, Sto o n e moguav a p o d j e l u h i s t o r i j e
koja-bi'T3gtfvaTald"Objekiiimom' h istorij skom razvoju. ..ProSlosi kojju. s u - -
dovljavahijmPOTdCTvii-mesa n i j S } K r a a v a l a p r e k i d e niti g r an i c e , niti
u njjTnoiirTafKrollvajati o n o Sto
npr. pripada elojnCmskTtTTlT^lTn^^^ Historiari su ip ak p r is il j en i
a vrSe razne pod j e l e , k a k o n e ^ bih'-pi^ip-uao tiamoni pred-s-vojfnr
n e p r e g j e i l f f p r a j r n c j o m interesovap|a..koji s.e p ros rif e na s a v pro.sior r '
sva Vremena obuK^TJucTAidbine na #otine naroda i z?ijTnhica~....... ..
Umjesto pojmovnO'Sisicniaiskc podjele svojstvene mnogim drugim
ziiatKrsiima.^u-'htsterijr-^' ^nc-n-sSTfnjavahla""^^ nekoljko. kriicrija -
polazei uvijek od praktinih ciljeva. J lajvaniia ie vremenska podjela
iDcriadizaciia). jer pfurnietic..k<)jc .sc zbivaju u toku vremena najjasniie
nii:riv;rjii hisinrijs.ki rii/vnj i njcsov smisao. Osim toga vre se podjele po .
prostoru, te po sadrini i problematici.
1.2.1. Vremenska podjela
J Zadatak je vremenske ppdiele da izdvoji posebne neriode unutar
itorijski razvoj irtia osobenastjjcoje ga diie|e..Qd.pr6tho3nt^iTa-
nnth perioda, pa se zato ova vrsta podjele naziva periodiaciiom. Poktaii
yemenko|g: dijeljenja su stari gotovo icoiuco i sama faistorilarU starom
vijeku se i stl g^eri odtzacitOilloriiFnaTazdoblra eiiri velika svjetska
rarstva: asirskog, persijlcog. grko-miltdonskPK i rimskog. Hrianstvu
binovah|a paganske i hrianske period izai je rta osnovu Biblije, nrov-
ladala podjela na e.si doba (aetates), kolu ie izvrio Augiiktin~n-5.
sjppguTCijgla ijudstca tustonia se drjelt na dobaTlJ dT^tigingTO Noja:od
T^]a ~do ^\!raina,-xid Avrama do ^a^df!!a.J 3fLJ iavlaa do vavUoftSkoe;
ropstva, od vavilonskgg_J iinstva .do Hristovng roenja i od Htistovo^
rriTfPTtj?-fin srdipta fT>vu pndielu SU popuiai-tsali i biti mnogr
sredhjovjekbvniTn^iari i na nju se oslaipa^d^ranlHhHScansM^-llain
broTanTapogiTra-trakari to lg~~monairDionisi|e Mali aJ L -stoliedu u iroiania ______ ________________________ ___
tabircama uskrnjih praznika izraunao poetak e-stoe doba ti. godinu
jTojave Hrlsta t,uveo ra ovo doba nain brojanja godina. S drage strane ie.
^sredni m putem (preko .fernnima iz: 4. stoljea V proi^I lSaaiia'l' meu
hrjanskim piscima upotrebljavana i stara pgB^ela na svjetska ratrstva, po
i grj oi M rl akoi i ai abi A a^ ""
J 4ovh periodisadiu historije donosi tek razdob^e hutaaaiztr.a. Po
nioi ie tamedu arevnlh Rlniifahk 1hhiiia.nisU loliitO sredulc doba. 0~
praktinom radu je novu penodrpciju, Itbja & pusUat.i T5|prmi~iya i
najsue upotrebljavana perioizadja svjei.ske historije, prisrdjenio F''ra;
tinac Nikolo (i<ifi9-1527't u historiji svoga gsaa zapoinjui
historiju ItaLijs poslije pada Rimskog carstva. Ovui norm periadizadju
potpuno je. razradio njemalci profesor !(j-isi-.pfor Keieg koji J e veo u
drugoj polovini 17. i poetkom' IS. stoljea. '.SVojti opStu hitoH|u on je
podjela je doorta opte priZD-anje kaaTu je prinsijenili ptsci
torija u iS. stoljeu. ICasniie su vr.ena ir,..uesna pomiieranla u graninim
datumima tako da se kraj starog i poetak srednjeg vijeka ustslia ns 476.
godini, kada ie zbaccn ryosneQnit 2aD3dnt"ruri3ki car, ^kraj srednjeg l
poifetak novog na 1492. godini kan datumu otkria Amerike fi pored
pokuSaja da .se vee za. 1517, g. kao godinu poetka rerorrnacije)..u toku
19. .stoljea .se uz sve to novi viiek poeo cl i jeli ti tako da se vrijeme od
francuske revolucije n?S9l izdvajalo u poseban period najnovijeg ili^
>s,svre,inennp doba
1ova perioizacija ,se u novije vrijeme nalazi u krizi. J avljaju ;se his
toriari sa obrazloenim shvai-anjimn thi gr;tni.-ft pnip.ninib periojJ .a nisu
dobro postavljene. U neki mal e mea izmeu siarbg i srednjeg vijeka
pomijera prema 4. stoljeu ili ak prema 7. ili 8, .sto jeu, dok se meda
izmeu srednjeg i novog vijeka sta-vija u 1.5, 16, 17, pa ak i u 18. stoljee.
Neki, pak, historiari trae da .se period o 12. do IS. stoljet'a posebno
tretira Sto bi razbilo okvire tradicionalne periodizttciie. Ova kti.zt je .s.'J.s-
10
vim razumljiva nai j iito kada se ima u vidu da su temefii ove periodizacije
bila politika hi
-kod 476Li
udareni u vrijeme l ad jc u centru panje bila
jp. sprovedena n<vioslje^po ier - *
litika historij
za granicu uzel~^littkT
a. Uz to ona.
Hnpaaj. kod 1497- dogaaj iz historije privrede a kod 1789. dogaaj iz
J tistonTe drutva. I^roSirenjem historiiskoe interesovania na svap^rui a
l[uske djelatROSti poele su se ne samo otkrivati slabosti tradicionalne
periodisabije, ve i traiti sasvim drukije kono^i j e hronoIoSke podjele
jedinstvenog historijskog razvoja u okviru dtavog svijeta, kako bi
perioizacija slijeolia etape objektivnog historijskog razvoja. Osnovu
taltve periodizacije ini uvjerenje da .se hi.stonjgki ra7yoj odvija j ti)
o.irp.di.nim zakonima. Qvo shvatanje biio j e zajedniko iCavom nizu
pravaca i struja u historijskoj znanosti. Tako su neki historiaii
nreiiv&liavaiui izvjesne pravilnosti koje su se ponavljale u raznim" ponavlja
vtmenifna j razliitini oblastima razvoja ljudskog drutva oovr.u dtr
tT-J .riifbkih teorija, po koRma.^ isti stupnjevi ravitRa-
vonavlfaiu kod raznih naroda u raanm vremenidia. Ciklusi koie razvoi na
taj tiacm opisuje su najzgodnije jedinice za periodizadju. S druge strane,
u oltvirima pozitivistike histonoetafite. periodizaciju na novoj osnovi
izvrio lje njetnabfa histortbar ^r l Lamprent (1856-19]
J is ie hcmou izvdesnih karakteristika
em (1856-1915). On je vjerovao
" i duhovnog razvitka
jreoviria. U ^okri i l i vaUju ptiluda L aiupreht __
/iuiiH P.f' Ii iitiin nii niir. nvojMOkM^dansi.T.sto tako njegovip^iic
Jmn ^imhriiizina tipima. fconvencionatizma. individualizma iii
.ina, na koje on diieli itavu njemaku historiju, ne odgovarani
lnjenicania. Sline ovoj su i razne kulturno-morfoloSkeS^
meu kojima je ,anas najpoznatija engleskog histojrihP,
Tojnbija (1889-19"!) koji svjetsku historiju shvata kao stat
raanja uspona i prepasti civilizacija. Naravno, ovakve podiefeSu sasvim
subjektivne prirode.' ) k*"
Sve to je p.iprije naznaeno pokazuje a su se napori 22
utvrivanje ncriodizaciia kretali u dva pravca: postavljanju opitih granica
koie formalno i hronoIoSki odvaiaiu velika razdoblja koja se meu sobom
iZcatim
aciie
bia
proces
a
i traeni j vremenskih perioda sa jedinstvenim i povezanirb
Osnivai marksistike filnzoGie K. Marks i F. Engets se nisu poseb
no bavili pitanjem '.rriodizacije, ve su upotrebljavali periodizaciju koja
je u njihovo vrijemi' >ila uobi^jena. izuavajui privTCdu i njciif uticaj na
historij.sk-i razvoj Ml^rks ie uoio ekonomske formacije druti ^ u kojima
aiitjo--pmiCTQnif T---pTmrvndnini ndmWnia drutvenom Strukturom i
nizom prateih poj; vi ini jednu prirodnu unutranju cjelimi- On je u ok
viru kla.sfiot; drutva nalazio etiri takve formacije: robovlasniku, azijsku,
(eudalnu i kapitalistiku. Meutim, ni Marks ni Engels nisu te formacije
spajali sa historijsk ,n periodima, niti ih uopSte hronoloki fiksirali, jer
prije nego io su se razvila sredstva komunikacije nije bilo svjetske his-
lorije tj. historijski razvitak svijeta nije bio jedinstven. Tek u vrijeme
.11
9
'S.
kapitalizma postpii.ajg(;)^Q trlJffp i meusobna povezanost svih ri.'.vioJ .
|W|eta^Oluda bi bilo treraogtie prije toga jedna odreena ekonomska
m a c i j s d ru tv a p re o v l a u j e u isto vrijeme u itavom svijetu. Marte i
Engels su-na_L5. Blolie plertalf kao na doba velike prekretnicerpncsls'
naziva orelaz iz 15. u 16. stoljee velikim prelomom a MarKs staviia na
poetak 16. stoljea POetak epohe kapitalistika privrivtf. i povnii n ray-~
dobiju manuf^ture koie obuhWta peri odi 16^do 18. stoiiea. Sve nw>
]a-Dreclstavt{lo polaznu osnom na kojoj se pradita period;Var.ip nkvtrJ )
jaarkststik historiografija.
Kasniji marksisti _sii mnogo panje posveivali razradrvanju
ekonomskih formacija drutva. One su, dijeljene i umnoavane tako da se
dolo Sve do 13 Pfenoda kroz koie j e prolo dni-tvo (kod J u&tos-
lovenskog marSiste Filipa Filipovia). U bivem Sovjetskom Savezu j e ta
tendencija, koju je naroato zastapila tzv. kola Pokrm'Skog, preidnuta
1934. intervencijom J osipa Staj/ina. On je u kritikim primjedbama na
udbeniVe historije oivio i orvaniio staru periodizaciju na start, srednji i
novi viiek,^dajui joj novi sarsj, tako da su trariidnfiani^periodi izjeda
naetu sa ekonomskim formacijama drutva. Pri tome je iz^Teno potn-
jcranje granice izmeu sr^nj sg i novog vijeka na poetak fraacnske
revolucije. Ekonomske formadie kod Staljina, razlikuju se o Marfcsovth
i idu sljedeim redom: prvobitna zajednica - ndpovara prahistorili:
ropstvo - odgovara starom vijeka: feudalizam - ogov-ara sredRisttl
Weka. ali uM|uu|e i 16. 17. i 1. stoljee; kapitalizam - odgovara ao v o m
rijeku do 1917. i sodlalizam od 1917. jptne. Ve na prvi pogled su
brimiietne mnoge map|kavosti ove perioaizacije: historijski razi'aj nije u
cjelint obiljeen karakteristikama koje vae za odgovarajuu ekonomska
formaciju drutva, poslije 1917. su u ogromnom dijelu svijeta vladali
kspltailtifiki odnosi, u periodu od 16. do 18. stoljea su se u vtJ s aenislja
izgraivalig^pitalistiki odsmi, feudalni odnosi su se izgradili lek tri
stoljea^^Hjl^.frirRialnog poetka ejKihe feudalizma itd. Pored toga
ona aatilo^neoajjedmistj: ra epohu socijalizma su npr, bili ov^oljni
;-.ocsiaiisiii^(odnosi samo u jednoj zetrJ ji (SSSR-u). ok za kspitaflKtlCku
epohu nisu ^bili dovoljni kapita istiki odnosi izgradh'aiti u tolra^tn
stoljea u nekoliko najnapreraijEh cvTopskih drava, feo tako J e sirie
velika uloga u ovoj periodizadji pripisana revoluciiams f ofe ine osrlm-mi
kriterij i^ve podjele, mada se pri tome nije postupale dosljedno, ppr.
iako je j ^i no francuska revolucija po svom znaaju za razvitak ftpog
svijeta inogla da bude vana kronoloka granica izmeu srednjeg i novog
rijeka, ona je u ovoj periodtzadj pomjerena unazad do poetka cngpske
bufosske rcviolucije 1642. godine. Za to nisu poslojaU neki (iublii
teoretski razlozi, ve jednostavno namjera a se opSto perioizadja
uskladi sa periodizacijom ruske historije, lako da novi vijek u nsskoj his
toriji poinje- s Petrom VeliSdm (1672-1725), ija vladavina zaista zrtai
imala veliki uticaj t na stfvatatja o
perioizaiji u juznorovensfcim zeiSTfama pa i u Bosni i Hercegovim, to
le nalo odraza i u kolskm- programima,- pa i Ha urdverzUethria.
Meutim, ba u BiH su se ule i prve rijei kritike sovjetske periodizacije.
Njen giavtii nosilac je pruf. di. U referatu na Drugom
kongresu historiara J ugrisiavljc odranom u Zagrebu 1958. godine i
saopStcnju iia 11. internacionalnom kongresu historiara u Stokholmu
urev cm/j/^KUn, a tirne i jugoslovensku pftriodi/jiciiti. -Oo
premalo panje obraa privrednom razvoiu. a oslania se na oblike
rinisivene i pravce nadpiacinu-. koic suvie pojednostavliuie. zatim tO
neopravdano uopitava icdan tip ekonomske formacije dnjgn'a ya rit^ha n
kojima ie upnivrtn prvOiijatn ti[-Kwa io apsnintiTirajiii rCVOlUCijC
^cmalizujc granice medu pojedinim epohama stavljajui prijelaz iz
feudalizma u kapitalizam tia nepogodnu nrelomRtcu. i to evropski raz
vitak 11 prefikapitaiisiiko doba aj^niuliznie i priiifiienjuje na itav svijet.
iako ic sasvim jnsnn da se svi dijelovi .svijefa nis jednako ni ra^
nomierno. Polazei od toga da postoje razne vrste ekonomskih mrmacija
drutva i a one cgzi.siiraju upttreo, urev se zalae za staru.
tradicionalnu perinizaciiu koja je neutralna jer nc lei da pojedinim
historijskim periodima pripie jeinsiveni ekonomski i dru.iveni sadraj,
a ipak vjerno odraava krupne promjene u farzitku Evrope i svijeta. I
tekua 'erozija socijalizma, pokazuje stni manjkavost sovjetske
periodizacije. '
Periodizaciia sviciskc historije, koja jc unijela izvjesnu zbrku i kod
nas, ima relativno mali prakiiCni znaat. U stvari, radi se o tome da jednu
otru i jasnu periodizaciiu historiari unose izvana n historijski proces.
dok u samom historijskom razvoju postoji kontinuitet i tek u 'posmatran-'
iu dugi h vrf.mffnckiti inl..rv-iLa sn<tinslrp. razi i ke I zmcdU
pojedinih razdoblja. Otuda je perioizacija s\'jemke historije u dobroj
mjeri stvar konvencije a dolazi do izraaja u optiin pregledima historije i
kolskim programima.
No, perioizacija historije ima i svoju drugu stratru. U praktinom
radu historiari su prisiljeni da lironoioSki preciznije dijele velike periode,
da ih dijele u okvifu historije pojedinog naroda ili jo manjih zajednica. U
tom oblikti perioizacija je svakodnevni problem historiara s kojim se
sree od izbora teme, pa do njenog ralanjavanja i razrade. Manir dobrog
historiara sc esto prepoznaje po tome kako je raSlanio i vremenski
podijelio materiju koju izlae. Raznolikost predmeta kojima sc historiari
bave ne dozs'Oljavaju da sc od nekih najopvijih uputsiava za
periodizaciju, ide dtrfjc i podrobnije, ali treba znati da rccepata u lom
pogledu nema. InakrT^^rSeme pravilne nH^f?iKHje|?moraju sc. imati na
uni'u sTjedrnosnmdkTlgcfa:- ----------------- ............ - - - -
f ^ Perioizacija mofrttrti zasnovaita rta injenieama-ili shva+anji.ma
samog vremena ktij se prouava, a granice moraju biti odabrane tako^da-
sc moe.xfoluizaiLdJ 4iCdsJ .ay!jaju .neku grekreinicu u historijskon?j:a.-
voju; - -----------
nJ Svaki hislOiijski period mora biti zaokruena cjelina koja se jasno
NaeicTpu konrr~e~\Tt periorzacija-nTOra biti jedinstveno i
Tdosljcdno primijenjeno, takt) a se npr. ne smije za poetnu granicu jcd-
' 4tQg-pcrioda uzeli dogaaj iz "poltukc historije, zavrnu neki
utomenat iz privrcdntig ili druSivcnog razvoja.
13
Ova naela jc znatno lakSe prtmjanjivati-4cod periodizacije velikih
vremenskih cjelina nego kixJ kraih vremenskih razdoblja, kada uspjeSnu
periodizaciju moe izvriti samo onaj ko u detalje poznaje dogaaje i
njlhotm-povezanost. Evo nekoliko prirt5jerar''X(spjdeineuspjele
periodizacije iz balkanske historije;- Naime, u taroj-literaturt dosta-esto
sc vrila periizacfja po vladavihi pojelnih vladara. U'OnTtvi fO jg'fffr--""
rnaiitika priSaTzcij'a koja s^e ne rnoe sniatrafr"Dpr3vanami~-
uspjeSnom, ali ima momenata kada promjena na prije.stolu moe da znai-'
hi^PlijSku prcKreiOLCu, kao npr. momenai poslije smrti bosanskog kralja
Tvrtka. 1. od kada jc-itav razvaj. bosanskLjtiave_ktenuo. naravno nc
samo,zbog toga,druRim piuetu. Na-iakvoj podjclLse-zasnivaperiod koji se^
obino naziva doba Nemania u srpskoj historiji, ili Subi^. Af-__
padovifr i slioouhR'atskoj historiji itd.
Znatno vea opasnost prijeti historiar--kada~kao polazit_zJ L
periodizaciju uzima neke formalne granice. Problemi sw jo tei kada
treba ralaniti krae dijelove historijskog razvoja, kakav je primjer his
torija narodnoosIobodilaCkog rata (hfoR-a). Tu postoji perioizacija po
godinama: 1941, 1942, 1943, 1944, i 1945. zatim, perioizacija po ofan-
zivama koja je do skoro bila vrlo popularna u^pT{karivaa|u_bjsjprije
NOR-a u kolama. Ova perioizadja .oigledno sJ tjcdi sLvarj).e..razvQjne
elape narodnoosIobodilaCkog pokreta (NOP-a), ali je suvie vezana ^
vojne akcije, u njoj ne dolaze..do izraaja velild opti preiomni dogaaji^
kao i a.je.Drugo zasjedanje-AVNOJ -a, odnosi se satno na jedan dio
NOP-a, a ne vocfi rauna o razvoju NOB-a u razliitim I tojeviraa taafhjtT'
J ugoslavije itd. ** '
Na osnovu svega naznaenog proizilazi da perioizacija nije nimalo
jednostavan i lak posao, ve ona trazi solidno poznavanje historijskog raz
voja i metodskih naeta ove znanosti. \
. ^
1.2.Z Teritorijalnapodjeln
.Sa asnekta prostora na kome se proces odvija podjela historijskog
^^ej al ckaj eaosi a^J i a nego to je to hrnnoloska podjela, ali i ona _
svoj6 4 mhleme. Prikazivanje historije itavog svijeta jc predstavljalo
ambiciju jo nekih antikih historiara npr. Polibija. U sr^niem vitcku su
razvoja^ejdaiikajedaosiavnija nego ib te i
ima svoje^imbleme. Prikazivanje historije itavog svijeta" jc predstavljalo
ambiciju jo nekih antikih historiara npr. Polibija. U sr^niem vitcku su
univcrplne hronike dosta e.sta pojava. Ali tek ie 18. stoljee dobT
velikih hisconia sviigt^-fo-rrtetma-Wea-je4iw-od njm svjetska historija
ie sistematska zbjrka injenica pomou Hkaiih se...iy tfriri*"ij'>
razumiieti dananie stante .sviicta i ljudskog roda. N.iie.e ^
__ icdftu hi.storiju svijeta, oreovladuic
shvatanje da historj[asvi[cta'nife skup historija raznih naroda i dava,_ ^
jvc-zla-j g nien~adaTaP u tome da pokae Dovc/ano.srhistoriiRVjJ .iiih^/
naroda t okvire velikih zbivanja kola ih oove2ui uj ^c u 19. stolju je Aialz?
kvantum znanja o historiji raznih naroda premaivao mo hisife^tra
pojedinca pa su J iistorije svijeta pisali kolektivi znanstvenjka. 1danas se
pojavljuju historije sviieta razliitog obima meu kojima su: Histoirc,
generale dcs Civili.sati ons 1-VIl. 1955-1957: Vsemirnaja istoiija
14
f Akademija nauka SSSFj,; Cambridge Ancicnt Historv 12 sv.. 1924-1939,
J td- T ^ ^ ^ ^ ~
"Znatno -fiei- okvir u-kome.J iistoziarL^u^ikazuju. prc^osL su his- _
lorije pojedinih naroda i; drava. U osnovi se radi o istom nainu raa k a^
na his4orijiwtjeta. I ovdje je cilj prikazivanje razvoja qeline. Problem se~"*
pojavljuje-fcod utvrivanja odnosa ovako ogranienih cjelina (narod,
rir?ava^4vtTWffnjt-ifttiuu4a)-.pfema-veniii nnninf to je OStaio izvan'
njihovitrokrirar'PoHtiCfcc granice, cinika iUjeaCka-obUjei^,geo^afski
olcv slijio iTisg-u sivarnonr historijskom-razvoju- predsiavljali neke
prepreke k()je bi onemoguavale povezanost i djelovanje ljudi. Granjnp ^
linije koje u ovom pogledu historiari poviae jasnije su i manje f g t^*e
od onih koje upotrebljavaju u vremenskoj podjeli, ali teSkoc osi '
Granice su relativne i zboe toga hisioriia iednoti naixxla jtLidC"*
vodili rflTniTa 1 n svemu-^o je povezivalo s dmpim narodima ilQ
1kod ove vrste podjele historiar mora ostati vjeran naelu p#
podjelu vrio. Ako je polazio sa stanovita etnikih razlika u|i^6^a
prali razvoj naroda i izvan politikih ili geograf&kih-granica, a ako je pod
jelu tTio s gledita" po'UiCke organizacije mora voditi rauna o njenom
lrenjTi T Smanjivanju-ro- eventualnim tuim etnikim elementima u
njenom okviru. Kao p ;.mjcr za icikoe-OvcLsrrsleLraafi se.navesti Bpsna^
U poetku je to oblast u gornjem toku rijeke Bosne. Kasnije sc bosanska
drJ ava viestruko proirila da bi te-potom-njena teritornajionovo sman-
] ila. 2ibog svega- loga jc^pofiodniie-datrredmet istraivanja bue'reifnjov-
jckovnatjesaftska^lcava.ncgo-liJ Bosna.
Sa- aspekta- pros taia.hi5tQjrijs]^, matecijausfi. niQ^gifteUtT ~ha'j or'
maitje jedinice; regije,' gradove. j_ sela. Ova lokalna hisi6nia'Tma"svo|e
osobenosii koje se prije svega ogledaju u naroitom odngsu premaT!fi'-'
toriji irih oblasti i podruja. Po pravilu J e razvoj lokalnih zajednica tijes
no vezan za ira podruja, pa zbog toga lokalna historija mora nai pravu
mjeru izmeu opStih zbivanja i konkretnog razvoja u lokalnom okviru. Ne
moe se npr. govorei o padu jednog grada pod tursku vlast u njegovoj
lokalnoj historiji iznoti itav historijat turskih osvajanja. Upravo zbog
problema ove vrste teite lokalne historije i njena prava vrijednost lee
na podruju razvoja privrede i drutva. U lome uvijek ima dovoljno
specifinosti koje daj i .sadrinu lokalnoj historiji. Isto tako privredni i
drutveni procesi se detaljno mogu izuavali upravo u lokalnim ok-
)4rimT~Tk~poriije~t-t-vo.^mja.jafit)va o poj'edinim malim oblastima ili
naseljima mogue j t i vrili uopavanja koja mogu da vae j a vea
podruja. Upravo zbc j toga u modernoj znanosti lokalna historija tlobijaT"
veliki znaaj. Ranije ; bila veoma zapostavljena i preputena amaterima
koji su jc pisali krajnje .'nestruno.
\
/. 2.?. Po d j e l a p o sad nini i p ro bl e matic i \3s^
J 4isiorijska_ maferi sc najkasnije poela dijeliti po sarijtLpdiitiii^
no 00 nojedinim stranama ili aspektima ljudskog ivota i djelovanja.
"Danas je i la podjela veoma razraena, gostoii Cftav niz posebnih his-
i ori ja-prava, privredi knjievnosti, svih grana umjctridSli, trgovine, ich-
, ' 1--'
a t S
njkCi_^i ro<|ni h znanosti, frtozofijc, medicine, farmacije, reiipip itrj
Ponekad se historija Kao jeclmsivna znanost gubi ia sviti ovih poscbnili
strunih historija, koje u NjcmaCkoj nazivaju fachvvisscnscftaftca,
OV'3 veoma razgranata_podiela je nastala iz dvije vrste potreba; 1.
io siTpoiedine struke ni cco^le svoiu hisioriiu iz leznu za unapreaivan-
.jem metoda i potrebe za poznavanjem svoga unutranjeg razvoja- i 2. to
|c prouavanie razvota poiedinih struka zahtijevalo naroita struna znan-^
ja kojima ne raspolau pravi historiar? Na taj nain je stvoren tip hiT~
lonara specijalista koji su sve visc razraivali probleme historije svoje
struke. Postoji bitna razlika izmeu naina pristupa predmetu izuavanja
kod historiara pojedinih struka i opteg strunjaka - historiara. Ona sc
moe izrazili u nainu na koji jedan ili drugi posiavijaju pitanja. His
toriar posebne struke, npr. fizike, istrauje kakvu je prolost imala fizika,
dok historiara inieresuje kakvu je fiziku imala prolost u odreenom raz
doblju. U ispitivanju historiara specijaliste sve je potinjno ispitivanju
same struke, veze sa opStim razvitkom drutva t ideje nc dolaze do
izraaja, iz zbira svih moguih posebnih historija se nikad ne bi mogla
dobiti stvarna slika razvitka svijeta, jer su one liene svijesti o optoj
povezanosti pojedinih strana historijskog procesa. Historiar fizjkc e
npr. bavei sc historijom pronalaska elektriciteta, obratili panju na
utvrivanju islo znanstvenih prcduslova ovog otkria; dotadanja znanja
i eksperimente, tehnike detalje eksperimenata i. rezultate i posljedice za
dalji razvitak ove grane fizike i njene teorije. Historiar e, pak, ovo
otkrie stavili u okvir opiih napora za upoznavanje prirode na svdm pol
jima, otkrivati smisaoTtiegovlIi rezultata za stvaranje slike o svijetu u to i
kasnije vrijeme i ukupnih rezultata za dalji razvitak privrednih snaga. Isto
tako nemaju sve specijalne historije isti znaaj za- upoznavanje his
torijskog razvoja. Drukija je npr. uloga historije privrede od historije
mazike. Zbog toga, moia biti ijenjc'povezanosti IZrneauTurtonje priv::^
rede, drutva ili pravo j piave hisior+j& -Historim ne moe preputati _
istraivanje privrede ekonomistima, kao-Sto -moe-prepustiti historiju''
muzike muiKolozima. J er, specijalni historiar privrede ne moe ostati
samo na svpJ ira_ekonfimskih znanjima, ve mora poznavati historijski
metod i nain istraivanja kao i itavu historijsku problematiku; trtrflelcr*
historiar pojedine ue struke (muzikolog, prirodnjak \ st.) to i ne mora
znati. Danas se smatra da j e za bavljenje historijom privrede, drutva i
prava potrebno potpupo ohpizfivanje hismiJ ara-i-posebna znanja iz tih
struka. ;______ -i
Sve vea podjela itieu znanostima, kao i pojava itavog niza novilr"
znanstvenih disciplina, omoguila je produbljivanje istraivanja u
pojedinim oblastima, ali je istovremeno dovela i o slabijcnja veza koje su
ih povezivale u jednu cjelinu. Prouavanjem ljudskog dniSiva sc bavi itav
niz znanstvenih disciplina; historijskih, sociolokih, ph i geografskih i
filozofskih, ali meu njima ima sve manje veze i svjesne tenje da koor
diniraju svoj rad. Kao reakcija na takvo stanje javio sfe u Francusko] u
poetkusfrijgistoljea pokret za pribliavanjem raznih znanosti koje se
bave prt^blpl^ma ovjeka i drutva. I neki ugledni znanstveni asopisi
djeluju d'u'fiT^ie tendencije, ali to jo uvijek nc daje znaajnije rezultate.
16
Neto drukiji je siuaj sa drugim metodskim zahijevom; da se u
prikazivanju historijskog razvoja ne vri meitanika t neprirodna podjela
na privrednu, pravnu, kulturnu, knjievnu i drugu historiju. Npr. mnoga
historijska dje a iz pozitivistikog perioda historiografije obraivata su u
kontinuitetu politiku i djciimino drutvenu historiju, da bi u posebnim
poglavljima statiki prezentovala podatke o stanju na polju pravnih
znanosti, privrede, kulture, vjere, pojedinih ustanova Itd. Tatcvim nainom
prikazivanja nije se mogla stvoriti siika o jedinstvenom razvoju i uzajam
noj povezanosti pojedinih strana ljudske aktivnosti. Danas je u djelima
dobrih historiara takva praltsa sasvim naputena..To, svakako, ae znaj,,
da se u historijskoj znaaosii ide na suzbijarUe specjjainosti i posebnog
ispitivanja pojedin,ihy!OTa Ijtidsice djelatnostl ........... _
1.3. Frelilemi metode at. historiji.
f l M
Spcdfggnosti pfpdmeia postavlistu Odreene
arantcemopunosiima histofjjskoa saznanja i odredufu posebne puieve
knitma se dolazi do .saznanfa. Historiar nije u mogunosti da ima nepos
redan uvid u zbivanja iz yjFoSlosti. izm&au fd.tOfnskOe razvota. ti.
prolosti, koji su doivljavah ljudi o krvi i mesa, i historiara koji tu
prolost istrauje, nalazi se jcdrsa spona koju sainjavaju ostad prolosti u
najirem smislu rijei, a koja s e u znanstvenoj terminologiji naziva his-
jorpcifirn i?vnrima Samo preko njih historiar olaz! u dodir sa pred
metom svoga interesovanja. Razumljivo je a takav poloaj stvara veoma
velike probleme. Prije svega, mogitcnost unoznavania jednog odreeriog
dijela pmlo.sti 7.s.vi.si od u koiikoi ie ntieri ona za .sohom ostavila
tragove fizvorev. vremenski n^rindi ; procmri knjt mn^u imati
svoju hisioriiu iz'prostoe razloga to ne postoje i2%'ori iz kojih bt s e ona
S druge strane, problem ima i svoju b'aiitaiivnu stranu. Historiar
ne moe prolost poznavati kao savremenik.- ve ie .sagledava u jednoi
jctrospekth'i u kojoj vnjeme predstavlja dubinu, ort mora da osien i.siov^
icrneno i realnost r).Rtl6.tl 1bjmruaaijenosiL. Vrijeme koie ga odvaia od
pro.slosli je ispunjeno iconkretrnm razvitkoiTT koji ima svoje rezultate i
posljedice boji posredno djeluju na njegovo iskustvo. Prolost je sav-
icineiiiku mogla biti zbrkana, nejasna i beskrajno sloena a hitoriar te
mora uinili razumljivom, otkriti optc linije, smi.sao t v'riiednost zbivanja.
"DiilUS d ilLMOfijvn "r'ie'moe nazvati oticnvinje i prikazivanje to j~
snogue veeg broja injenica J ednog odreenog dijela prOlbsti. To znai
da sc historija nc moe odvojili od historiara. U proces'u historijskog saz
nanja ovjek - histori&sr igra veoma aktivnu ulogu. Dobumcirsti {u
aj.rirerrt smislu rijei) nikad ne govore sami, niti je u njima sakrivena his
torijska sivanio.i)l, DokunicnUma iiistark'iar mora a postavlja pitanja, da
ini stalan napor u otkrivanju smisla u vijeslima koje rnu preko
dakunienaia dola?x. Lini inilac, t|. historiar, je u naoj znanosti toliko
jak a se javlja shvaiaiije da dva historiara, na osnovu potpuno istih iz
vora. ne bi fiapisali dvije jednake historije.
Ovako .velika uloga histoiiara dovodi do novih problema. Preko
ovjeka koji je uvijek pripadnik jcane odreene klase, dio jedne drutvene'
17
.jfcdine, neprekidno se sadanjost uplie u tumaenje proSlosti-bilo preko
otvorene pristr~annsti t zastupanja ot'Federuh klasnih? nadojrainifT
vjerskih ih stalekih interesa., bilo u obliku nesvjesnog prenn^nja u
prolost onih shvaiania knia vladala u sredini u kojoj ivi hi stori k Pri nP
jera za lo ima bezbroj. Pomenimo .samo historijsku literaturu koja nastaje
oko teritorija za koje se bore dvije drave, ili nacionalne historije
pojedinih naroda u periodu bujanja nacionalizma u 19. pa i u 20. stoljeu
itd. i
U elji da dostigne u sigurnosti i tanosti prirodne znanosti,
pozitivistika historiografija je nastojala da iskljui svaku pristrasnosi,
naklonost ili slabost, jraci od historiara da bude potpuno neutralan i
da kao fotografski aparat vjerno reprodukuie historiisku stvarnost. Kod
prosuivanja i ocjenjivanja oBjcktivizma mora se imati rta umu razlika
izmeu otvorene iti prikrivene pri.siranosti i stavljanja historije u slubu
odreenih poiiiikih.' socijalnih, vjerskih, nacionalnih ili biio kalcvih len"
(lenciia s~~1cdne sirane, i nunu, neizlijenii -nfint)|Rktivnn.sl s rinipe
Strane. ovjek je ^eslo sputan vezama aaitvene i ibloke zavjsnosn,..,.
"njegovo miSljcnje'i'itav duhovni ivot su zavisni od znanja, ieja.,i ,,,.
osjeanja koji vladaju u jednoj epohi. Svijet ideja je sa ^_____________
izmeu ostalog, odreen klasama 1njihovim suprbthbslirna, preko njega
misao pojedinca nc postaje samo vremenski uslovljena, ve i klasno
usmjerena.
Vrlo znaajna uloga historiara, ij. istraivaa, se.ju -pxacesu_his-
torijskog saznavanja manifestuje u vrijednosti znanstvenog rezultata, koji
jc u direktnoj zavisnosti o sposobnosti historiara da dobro poznaje i
adekvatno primijeni historijski metod. . .......................................................
Od historijskih izvora, kao jedinog sredstva upoznavapja,.jimIosli,
o gotovih rezultata koji se iznose u obliku usmenog ili pisanog sastava,
do.sta J e dug i komplikovan pm. Iskustvo ogromnog broja znanstvenika,
koji su na.raznim stranama radili u toku posljednjeg stoljea, izgradiloje
brojna i precima.,aravil3-J kata..saitiiavaiu._J )t.torijsku fnelodplogjju^ia-...
pravila su j.,.u..tgkji^ mijenjala i usavravala, jer je praksa*
vremenom otkrivala manjkavosti pojedihiT ' pj avlla," a uporedo stim su
nastajala i nova pravila. Metodologija se stalno ""usavravala uporeo sa
napredovanjem znanosti. U svemu tome uloga metodologije u obuavan
ju historiara j e velika i sasvim razumljiva to nije sporno. Meutim, jo
uvijek se ponegdjepQtav.liuie_ dilema kod pitanja ;;la li metodologija kao^
svjevrsna obuka treba a se vr?i kroz poseban prenif TlUpak, kroz
praktino uenje zanata historiara u svim njegovim sastavnim
dijelovima. Talo'oj dilemi nema mjesta - oba ova naina obuke imaju
podjednako veliku vrijednost, te ih treba kombinovaii. j
11.4. Struktura htidorijske Riefotlologlje \
Nakon svega to jc naznaeno treba odgovoriti na pitanje: Iz ega se
sastoji historijska metodologija? Po.to radu na historiji sve poiva na
h i s i o r i j s k i m i a d Q i a m a . i U ^ ^ m g t n d o l o j i i i f c j a b u h v a i a - D r i k i p j i a B l i - l
navanie hismmkttwzwra.-kojih ima u ogromnom broju. S pe"riod ao
12. stoljea oni -su rijetki, a zatim njihov broj raste, tako a su Ofri"5.'
18
stoljea ve vrlo brojni, da bi u 19. postali ncnrebroiivi. na
- dokumcnte,.dok raznih ostataka starl}Th~vretnna t^oe ima rt^^rV e
od 16. stoiiea zapoeo ie Proces ~pubTiE)^ir^1vOTn B #^l )^
knjigama ili velikim kolckcijania, to jc nezadrivo naprcdoval pl s^db
danas. Na taj-nain umnoeni pojcdinf dokumenti postali su prislHpanf
-vetikem bre|u-djudi,"ime je orhbg^uen veiikj napredak historije. Ipak-;
J tampaftim-pobhkaeiama obohva&n jejsamp maiidio-izvorne grade (iz--
.. voraj Tttr-prctBrtOTa starije periode historije, mada je veoma mnogtr
' publikacija ove vrste nastalo r za novija historijska razdoblja. Za his
toriara jc bitno i tO; da se zna orijcntisati u ovim publikacijama izvora.
Meutim, poto nije ni iz daleka sve objavljeno, on isto tako mora poz
navati rad ustanova ;U kojima e historijski izvori uvaju. To su arjij ^
muzeji i iu'hlintelce,'fnjp <=ja nhavjptajn^sretLstva invcjui S3*
J ataiogc,. ije sisteme izrade i klasifikacije historiar mora poznavati.
f l i n k o j - m k a k o s c p r o n a l a z e h i s to c i j s k i i z v o r i n a z i v a
sc]mnnisrn^(Qd grciae hcuriskomai - oiknU).
rforznanje historiara sc ne moe oslanjati jedino na izvore, niti za
historijski rad moe biti dovoljno samo poznavanje izvora. Veoma su
rijetki izvori koji ranije nisu koriteni, mada J e u savremenoj historiji to
ei sluaj. Po pravilu je ve neko o njima pisao ili ih koristio, pa zbog
toga historiar mora lioznavaii i historijsku literaturu koja govori o tim ili
slinim izvorima, o igemcnu iz kojih potiu i o raznim drugim okolnos
tima. O hkstorijskim djelima, asopisima i raznim drugim publikacijama
pruaju podatke bihh'^prgr.j,. wr, p^pKi fcnjiga i pagprava
Sakupljeni historijski izvori jo uvijek ne predstavljaju potpunu
podlogu historijskog rada. Naime, dugo vremena se u razvitku historije
zadovoljavalo rea-riem svjedoanstava ili pepriavanjem njihove
sadrine. Historija i t postala znanost tek poto je nauila da postavlja
pitanja: da li su izvori autentini, da U su sauvani u onom obliku u kome
.su i nastali, da ii sab'e istinu, te da li hoe da govore istinu<lajTilJ i
zadatak povezan itavim nizom drugih, tretira dio Ristorijskc
metodologije koji s i naziva J kritikai .gostoii tzv. spolianja kritika iti
kritika teltsta koia u &dujc u kakvom je stanju teksi izvora i trudi .se da ga
rekonstruie. kao i a utvrdi njegovu autentine! i blie podatke o
vremenu i mjestu n - tantra, kan t liCnnsli Aiupra (ukoliko sc u s.arnorn
tekstu to ne navodi); i unutranja kriiika ili kritika iskazn teksta, iji jc
zadatak a pokae mt>c li se. i u kolikoi micri. vjcmvaii onome Sto izvor
.kazuje. Kritika ie najvaniji dio historijske metodologije i njenim
usavravanjem jc oAioguen krupan napredak u razvitku historijske,
znanosti. ICfjtika je iz. historije prognala legende, nepouzdanu tradiciju i
druge mnogobrojne, i raznovrsne zablude, to je ulivalo povjerenje u njene
mogunosti i sposob.rosti da otkriva historijsku istinu.
Kad sc pomod kritike utvrdi pouzdanost injenica o kojima izvori
govore, historiar dolazi pred najtei i najmanje razraeni dio historijske
metodologije koji sc bavi uenjem o tome kako se povezuju historijske.
injenice, u.spostavliaiu razvojni tokovi, te ka'ko sc vri generalizacija i sin-
!9
Konaan zavretak svakog rada na historiji sadri se u pismenom tii
usmeng'nMsaoplavanju rezultata, to se vri u sastavima koji imaju
odredi M formu. O formama i izraajnim sredstrima u historijskim
pnclj>Hnj; riin hi 'tl nri j ske rfplArir<int?i|p
Mcdtti ^R ogpnnog znaaja za historiara j e'i upoznavanje sa
p r o b f e p p ^ . podjele historije (vremenske, teritorijalne i si.), kao i .sa
nekim'Bsnovnim fazama u razvitku historijske znanosti. ,
-Teza DOicdinih elemenata Taj din meindolpgijc pr.-iundi </ p/i pnjrtm
20
I II
i h i s t o r i o g r a f i j a
TRSTE h i s t o r i o g r a f i j e
/V>^1
2.1. Nestanak I i f zvoj historSograOJ e
Ve jc naznae. I >da J iistoriograSi'a kao specifina vrsta intelek-
tuaine ijudske dieiatn i di postoji oko dva i po miienija. Prve korake ka
iustorsogfjtfiji uinili tfc narodi Starog istoira a temelje su joj postavili
Grci. Nastala je kao vi|ta literature i prela veoma speafiCan put;do cg-
zalctne znanosti. Razvijala se neravnomjerno i proiivijeno. Njen poloaj
j karakter je uvijek bf ' ------- ^.
drutvenih uticaja. Na
i karakter je uvijek bk) u zavisnosti o politikih, ideolokih i drugih
snih uticaja. Na foj osnovi nastala je pragmatinost historiografije.
Nakon spajanja sa filozofijom historije pojavio se meu njima sukob koji
je postajao sve izraeniji stvarnim razvitkom historiografije u historijsku
znanost. No, i pored i*/ih sloenosti u razvitku historiografije, moe se
pratit! pioces-njenog narastanja od vrste literature u egzaktnu historijsku
innnrnt fc-gii jo pijp. rtfSfrip .n . '
22. Vj-ste historiografije
-TO
ii^Uae i
humaiusti
a Staroj gikpj historiografi
narativne hi.torije. Tu pod
i pravljena je razlika izmeu prag-
etu su pravili i.h{}maaisii/a pozni
su je uveu u KOie. Iako je postala prevaziha Tzasfhrjela ona
a kao osnova za nove podjele. Novija historiografija se puno je poslui
vezala sa bvom klasirtrom podjelom. Tako npr. istaknuti
.ioriar J ohan>fiustav Droizen (1808-1884) ne ide mnogo
TOOiSe aticiect tztacanje u historiji na istraivako, narativni
.-i diskusivno. Ova podieta sc staze sa rarinom'kada |e historl
jtouno-lcritjke literature.
Neto drugaije prilaze podjeli Fridrih Nie f 1844-1
monumentalna, antikv^rna i kritika. Naravno, obje ove podjele ncir^iju
'puno veze sa sivarnini karakterom 1razvitkom historiografije, Ozbiljniji
odnos, pak, zasluuju podjele koje uzimaju u obzir stvarni razvitak his
toriografije u svoje vrij ime.
Fridrih Hcgel fl ?70-1831) fepodiip.lin bfgtf;>rioigrafiji na- prvobit
nu reneksivnti I fiirizdfeku hisiorjlffiRefieksto^ datje. dijeli n.i
optti, pragmatinu, kritiku i spbrijalnii Ova podjela odgovara raAilku
mSToriograiijc zakljuno sa racionahstima.
KJ asin podjelu na narativnu i pragmatinu historiju proirio jc
. Ernst Berbajm f 18.50-1942). On razlikuje tri stadija historiogr-afije;
narativnu, pounu ili rr'igntaiinu j razvojnu ili genetiku historiju. Ovoj
Baucrkaoa*
podjeli V. Baucr kao & *vrti stupanj dodaje 5ocioioj!:u_hist0fi|u.^a po-
.23
jela jc postala kolska u njemakoj historiografiji (a i drugim). Slabost joj
j c Sto u jednu vrsiu slavlja razliiie hisioriogra/ije, a ne razlikuje idealis-
ttJlcu i socioloku historiografiju.
Karl Marks razlikuje: takozvanu objektivnu, subjektivnu i
filozofsku hisiofiiij. Dotadanju hisiorio^ratiju naziva idealnom a"
znanstvena realnom. Marks ie. kako se zna, do svog vremena iinao
I dealistiku historiografiju kao i racionaliste i historiare restauracije.
Naglaavao je realistike strane francuske i engleske historiografije svoga
vremena. ^
J tUfflitjgtfikOi znanosti historiografija se dijeli na ^ntiku. feudalnu,
G marksistilfiv to je opSleprihvaeno i u historiografijamT
gotovo svih zemalja istoog (socijalistikog) svijeta. Meutim, u sav
remenoj historiografiji nijedako izvriti razgranienja na idealistiku i
materijalistiku. Podjela koia se susree u sovjetskoj historiografiji i ;
dru gdje ie ideoloke prirodej ne uztma u obzir stvarni razvitak hitorijke
znanosti. Osirn loga, najnovija dogaanja u tzv. socijalistikom svijetu na
kraju2trloljea pruaju dodatne razloge za oprez.
mtoriar Boao Grafenauer daje jclasifikaciiu his-
skriPtivnu. pragmatinu, geneucku i sociotosku his-f
Meut
loriografl
histonoj
podjela je sa formalne sirane slina Bauerovoj.
teliauer raz ikovanju socioloke od genetike his -
|j|;;drugi znaaj, naroito zbog loga to dogradnju socioloke
esvezuje sa Marksovim uenjem i njegovim uticajem na raz
voj historiografije. A po sarajevskom historiaru Durevu genetild his
toriografija j e iri pojam koji obuhvata viSe vrsta^pa i soci dl al ^
historiografiiu. !^n iststira na raVlicf izmpzm genetike hiStQrfografiie.J koia-
' _ ----
ie svoj evoludonizam postavljala ha opte fil07xtfskim principima i koia
naziva filozofskom
evomaomzam ira:
i), t one historiografije koia je na^neki nain
ij l a u niStvenom razvitku. Dakle, socioioli
SVOJ
J e
genetika historiografija. On dalje razlikuje historiografiju koja
socioloki evolucionizant prema Marksovom uenju stavlja na prirono-
svoj
Ino-
hisiorijsku osnovu. urev tu dosljednu markistiSlht'historiografiju
svrstava u posebnu vrstu historiografije kao njen najvi't stupanj razvoja.
Po njemu jedino ona predstavlja dosljednu geo.etiktt, historiju u kojoj su
evoluciomzam i, historizam dovedeni u sklad ij. u historijski
evolucionizamr b'
~ Olnhalno posmatraiui i pnferino.itav!mjiti razvojni put his-
g^iografije ini setmogiilin razlikovati sijedee vrste:
^t^terarna historiografija, koia obuhvata. historiografi|u starog i
srccB^ vijeka, le humanistiku i eruditsku historiografnu:
^myiQzofska Itfstoriografiia. u kojoj osotanf inft-fsnOBlistik i
idea.lj;^4ka historiografija:
u strukturalmUiis^
3. T Socioloka hfstorioprafiia. koja obuhvata oozivisriku J iis
fiju. historiografiiu niemafce kole, francusku
loridgrafljn. niarkstticicm sncijalK fietrirhfttOflge^
" Ovu podjelu historiografije proteirali su mnogi fi'Storiari u Bosni
i Hercegovini, i drugim junoslovenskim zemljama, a meu njima i
Branislav urev, s tim Sto on razlikuje kao posebnu vrstu jalektiko-
24
njoj dosljednu socijalistiku historiografiju koja se zasniva na prirodno-
historijskom shvatanja razvitka ovjeansiva.
23. L iterarna hlstoritsgr-gfija
Osnova za nastanak historioRtafijg sadrana ie ovdje u epu i mitu.
21a razliku od najstarije narodne iradtcijc o minuhlm dogaajima, raznih
predanja, zapisa i natpisa o pojedinim dogaajima i linostima, koji sc
javljaju kod mnogih naroda, a koji su riSe fragmentarrtog karaktera,
noiavom ena i mita dobila se ctdina iako im len-
dcnciia nije bila historiografska.. Na loj osnovi izrastala le histon6grnl'n'
kao posebna knjievna vrsta ostami dueo vrstom ntarattire- I sK-ve karak'-
Tensiike nosi hisioriogrEfija starog i srednjeg vijeka, te numanistika \
ertiditska historiografija.
13.]. Histo rio grafij a staro g v ij e ka
Od pojave pisma u 4. Kiilenijii p.n e. (prostor Egipta i Bliskog is-
i/
i"
_ I I A pr------------------- -|f VE
toka) moe se pratiti pojava historijskesviiesti koja u krajnjem rezultira u
potrebi da se znaajna zbivanja zabiljee. Vremenom je potreba pns~
iajaia sve tzaittrenciranlja i razucnija, javljajui se postepeno na pros
toru svih zemalja i naroda starog svijeta: Grke, I stoka i Rima.
23.1.1. Stara Grka
zadatke
sloiTeZ iJeCe \t.u .a.j fFn tome se ostanjata na uepostediib saZltaiije
om za objektivnigi
: dogaaja.
preanjc. Razlikovala se od epova i mito%'a ien
prikazivanjem dogaaja, ali nije pruala potFebnooBjanjenje dogaHaja,
'oiiTritakC Ua su-tu Clj i fiarajere heroja i linosti, stavljajui sve u osnove
religijskog tumaenja odnosno objanjenja sudbinom.
Prt'i grki historiari bili su logografi (logos - pisano kazivanje
nasup^ cposu - usmenom kazivanju 17a poiavih su e na obalama
~Mate Aziie -- gdie i prve IHomerove) pocrne lliiada i Odiseia. Na os
novu predanja rTffttnva n ^j al t'sU Uk lekGllSlimilU histonju grkifv
KerBi/'r
plemena, gradova? genealogiju pojedinih aristokraLskih rodova i siicno, a
sve uz prisutna uijepavanja kako bi svoje djelo napravili to inter
esantnijim za itaoca. Pri lornc su historijske injenice postajale sporedna
stvar, ve sc prialo u stilu priaju, veina kae iid. Osnovni motivi
antikih pkara politike naravk dok ih podaci o ekonomiji, ili ivotu
irokih narodnih masa nisu inieresovaii. J ako su izraene aristokratske i
demokratske orijentacije pisaca. Izuzetnu panju pridaju pozrsalim linos
tima dajui im znaaj jiokreiakih snaga drutva. Pruah su podatke i o
tzv. varvsrskom svijetu u susjedstvu Grke, te mnoge geografske i et
nografske podatke. Mlaa pokoljenja iogografa koristila su se i dokumen
tacionim maierijalom.
. ' '^25
Meu prvim i najpoznatiiim iogogralima spada Helraigi Mtletski
(kraj 6. i poetak 5. stoljea p.n.e.), koji u svom dijelu Genealogija!
kako i sam navodi, unosi iz legendarne prolosti samo ono Sto je smatrao
za potrebno, mada je njegova kritinost na nivou subjektivnog
racionalizma.
Prvo djelo grke historiografije napisao i ^ e r o d g P i z Hatikamasa
(oko 485-oko 425. g. p.n.e.) pod nazivom HikdnjS^grko-pereiiskih
Predstavlja glavni izvor za historiju grko-,persijskih ratova.
Herodomvo djelo (dijeli se na devet knHfa tj. dijelova) pred.stavlja
prvi po ^aj da se objedini raznovrstan matenjal piiKBfUjen gledanjem,
sluanjem i itanjem djela prethtxlnika na nhtadi n.snnvne ie.me njegovog
djela - borbe izmeu Grka i varvara. Pria zanirnljivostilom slobodnog / I
pripovjedaa. Koristio se usmenom (za svoje doba) i pisanom tradicijom y
(za protekla vremena). Razumljivo, njegovo djelo ima znaajnih nedos- '
tatatca; strana su mu elementarna pravila historij.ske kritike, ne razumije
zakonomjernosti historijskog procesa i uzronih veza medu dogaajima,
vjerodostojnost njegovog kazivanja zavisi od kvaliteta izvora koje je koris
tio itd. Naravno, nesavrenost sredstava za otkrivanje istine,
neizgraenost naina historijske kritike, nesigurnost izvora i siicno uticali
su na obilje nedostataka u njegovom jei, Meutim, kao narativni
pripovjeda koji samo opisuje dopaje. ne'pitajui za njihovu uzronu
boveza'nnst- nn'ie uieirietiio nairairenin tin atitike mstoriopratne koii se.
rrfr4<.ftpwrjr>17 '
Q lijstonje se trai da bude i j da slui obrazovanju
graana i drfavnitra Historitsko zbivante tumaCenO j e kan pnrooan
^roces7 uslovijen vjenom prirodom ljudi koja se ne miienia. oa se i his-
J orijsko.zoivaaje ponaviia tako a ie mogue na osnovu prolosti nauitr
?ta ese oogoaiti u bueuinosti. Osniva top pouno-pragmattCkog prai ^
h g. p.n.e.i.~die dielo Historija knjiga (histonia
peloponesfah ratova od izbijanja 431. do 411. godine) predstavlja retnek
cijelo antike historiografije. ICarakteriSe e a kritian rtute { kritiCkcT
ispitivanje obavijesti, oilo da su u pitahjir'lokumeiita prolosti ilK
svjedoenja oevidaca. O tome Tukiditl'kseJ ^ek a se zna a sam
dogaaje, (davne prolcistil^rekonsuuisao poifllfu' najv|erodbsiojii!jih ,
svjedocansta^ a icfpnoJ ciERgkvu~-ezveljaa-n|ihova-staro^^Cl siiitr j
remenim'dogadnjfnta j e pissn\jfl ne'smatram da bi bilo ii skladu s mojim '
zadatkom kada bih zapisivao sve ono to sam uo bd biloTtO^fti rcfio
bih sam mogao pretpostaviti, ali sam zapisivao dogaaje iji sam bio
oevidac, kao i ono to sam uo o drugih, poslije to je mogue savjes
nijeg provjeravanja svake injenice, uzimajui ih svaku za sebe
pojeinano<^
Iz ovog se vidi da Tukidil .nije obian pripovjeda Herodotpvog
stila. On isirauje4)fijUke.postupim.kDjLs.u ovelijlo pelo rata,
obrazlae .ipioniatske,pregovore,,objanjava socijalne pokrcte'u'Toku
rata it. .Svojstvena mu j s p re d stav a o raico.nomjernostima h[7;i6riiskih
26 /
pojava. Tvorac ie lednositane politike hisioiriie koja je postizala svoj
vrhunac u stiliziranoj i idealiziranoj ratnoj prii, u kojoj su peifioloSki
motivi istaknutih i'nosti osnovni pokretai historije. KarakteriSc ga i
strogi realizam, trt J vena kritika, te odsustvo svjesne lendencioznoijti.
Medu nepl^ednim Tukiitovim nastavljaima znaajno jc
nomenuti/K<ienQfct<a',(430-350. g. p.n.e.). Za socijaino-politiku historiju
znaajna su dieiarPiaiona (427-347. g. p.h.e.), tvorca iealisiiko-
fiiozoftkcg pravca liristotera (3S4-322. g. p.n..) i drugih grkih filozofa.
Ipak, [u 4. stoljecli p.n.e. preovlauje retorski pravac u grkoj hi.s-
toriografiji. Retoriia e pretvorila historiografiju u puku zabavu. Govor-
nilvo je poslalo \ glavna isdplina i {fajvaniji obrazovni predmet.
Govomitvu kao >svjeStini uvjeravanja historija je bila potrebna kao
ilustracija za opravdanje govornikih teza. Na taj nain jc histgpi&Kistala
grana ijovornitva. |
ouno-praginatini pravac u grkoj histori ografi
zastupao Eolibite 1(200-120. g. p.n.e.) kod koga se javlj
filozofske hi stori j e."rvrT ruveo pojam
Njegovo djelo Ojr^ta historjja obuhvata period
p.n.e.'i predstavlja orvu svjetsKi historiju. U centru pahjetr,
ie politika historija koju prozirna shvatanje da e svi narodi!! ^
potpasti pod rimsku vlast. Razlikuje uzroke i posljedice dogaimj|7a hi.>-
lorijske pojave poSmatra u uzajamnoj povezanosti. Kriiiki^se odnosi
prema izvorima, ak i svjedoenjima oevidaca, viSe se c>slahjajui na
svoje iskustvo jer su po njemu oi vjerniji ssjedoci o uiju. Stmatra da
historiar mora pctj n^tt liude. -piaedittitJ aaiMntereso^
i j vninim i nolitildm poslovima, p u tO T O ti p o raznim zemliama rsngnb.
Veliki znaaj je pridavao utozi linosti u historijL ,
Pisanjem opSirnih historiografskih djela, iako sa znatno smanjenom
dozom kritinosti,; bavili su se mnogi grki historiari. Znaajno je
pomenuij Diodorajsa Sicilije (druga polovina 1. stoljea p.n.e.) koji je
napisao djelo His orijska bibliotelm (obuhvata historiju zemalja Istoka,
Grke i Rima),.zatim Troga Pompeja koji je napisao Historiju svijeta.
Pluiarha (46-120) kojrjerizraOlirTJ pStu historiju Grke i Rima u vidu
biografija poznatih historijskih linosti itd.
Objanjenje zbivanja na ovom stupnju razvoja historiografije nije
biio svrha ve sredsjvo da se postigne literamo-pouni cilj! Pitanje uloge
ovjeka u prirodno jsredini i clrulvu historiografija j e ostavljala kao proh
lem filozofiji, a on."?, se bavila ocjenjivanjem dogaaja i linosti. Pajavljujc
se i kritiki odnos prema izvorima. Ipak, ovdje se ne radi o pravoj his
lorijskoj kritici (po jB. Grafenaueru to je kritika po zdravoj pameti), jer
se nije uporedo sa icriiikom dogaaja i linosti I kriiikom izvora razvila i
tehnika ispitivanja izvora.
2.3.I .2.Stari t.im
Rimska historiografija sc razvila rtod utiaiem erkc historiogralijc
pa suTpfveTiisU)) ' TpisjTii Grci nasvom je.7Jku. U dha pnnoy raviTBi
rrmKCT|>gratla?p;^j llrutva i j i rimjdcrip6isin7ingrafiji vladao jc pOuCnt)-
27
progni^J cj pfgvac, mada je rimska historiografija u pogledu kritike iz
v o ra i objanjenja historijskog zbivanja J edva dostizala stupanj grke his-
io no grafip . Rimij anf I fTjthii }fwirwii^
koristili kao obrazac za svoju hktnrij.i i kuintmiPr; tome je bitnu ulogu
imala njihova duboka povezanost sa prolou koju je pobuivao kult
predaka u rimskoj porodici. Zbog toga je historija kod Rimljana bila vei
t znaajniji uzor nego kod Grka i autoritativniji izvor pouka o ljudskim
manama i vrlinama. J edna od glavnih karakteristika rimske historiografije
je prikazivanje dogaaja u skladu sa porodinim i politikim interesima.
Poeci rimske historiografije padaiu u 4. stoliee p.n.e.. a prvo diela
napisano ie teR~3t>ttH pOrfima 3. stoiiea p.n.e. J edan od giavtun izvorr
koii su rimski historiari koristiti su fasti - ti. spiskovi mliina ftaiViIlT
Natonziiatnflu:
t?vr:kOffufelciJ asli-O kolima se i raunalo vriictne. Nai raniji-J od his-,
ibrijskoj; izraza,.j^edstavljaju ljetopisi. kojl J l -vti ^-M cai ne podatke o
valnijim dogaajima, o kultu, obredima. ~~riihingHfimg.~~~ratoviiRa i
- epjdgm!j3ma.x.sLJ Caa.zn3ajan hitoriisB izvbf pbsluiff i
razni porodinLdofcumenti. '---------- ----------
Prvo Drozno^djeio, po&veeno rimskoj prolosti jood narivom
Ljetopisi
-pOii tnjc-j
tio je fasta i ljetopise pontifika, te usmena predanja
............... Piktor je udario lepielje rimSkOj-aa
anafisUku
Katbn
1 izmrvi jennp.. Na rir.gToT^i srepeh p
,6 ie tvorac liaUnske umjetnike proze
privatne arhive.
ju karakterie
pod nazisiom Poeci ti kome izlae histoTimHtma od njegovog
osnivanta db 149^g7tt.TRr5^ie5mrtL7 7
. TllJ M-ronrstoligu p.n.e.. uplavnonoiod uticaiem PoUbija, pojaviia
su scTdtela koja nisu imala'_k8rakter ljetopisa. ~Vtfeimae-takve his
toriograSje-predsiavijaljat SalUstiie IGip ?86,-34:i?. pm.erJ rTuk.iilav i
Fblibitsv^lfedbeitilc Sa^i ^na su mTntvf=dtetar)Ori4arilimfl6i5hyifarl4 -
TM^rfinskmtPTFiSe na temelju vlastitog politikog iskustva i vjelutlos^
t^ni^zvQra,:a-^tisricL se.i obimnom-rne&aatskom ittgratttrmn-. Za njega
j e historijai-gKthaietike a ova dio govornitva. Svbiim govorima (koji su
upal''ali "hlafei&i^re.. dobra_i-zla)-CKiu^vljavao-je-sluacffiiLLJ itooc. Po
nj erri u'l ^^^^Pkvarenosti rimske drave proizilaze irj pokvarenosii
rri m,torf stap|tgg: i
Iz o ^ f c ^ t e menajtegtobilazna su diela Marka Tulita CtSf:fma
bitnu riiagku
ko Poeih
diela naTUgl'ihsltom
iDffiK
lngrgDUOri. pisma i rasprave. Od znac . * - . i
turnu htstonju> Ktma. Inacc, Ciceron jc bio veliki politiraf, eminentjin
govornik i jedan o najobrazovanijih ljudi svoga vremena. Cezarovo djglo
(Biljeke o galskom ratu i Biltekc o graansJ tont-jao) ie-znasf
vnjpu J nStorTju u emu jeim,stQlja4ima-ostaf^uzer-gmogiritipSinaT-
Vrhunac nmske analisiike prcri.siavl|a-djelo-334a.l.iyt!3 (55l-g..n.el -
17. g. n.c.V^e opSirnnlobraduib rimsku nroSlost od najstarijih vremna
^doT>. g. Ono-pFedstavl|a-?paljiatskn slavljenje dosUgnua Rirnsice
28
anlRiljiv pripovjedaig naCin. Uviic je orim ier za hisfoniiFI So vrstu
inerafure, tojnj-stnjual sluali i itali kao ep ili tri eeai[tr a~au-rem-his-
tsrtCaifl glavinu panJ u~ptJ Sve{;jvair"nrnJ etnrkom izrazu bez pbeSTi|a u
Istrai'i^aftjeK istfjjstoli^^ ------------------------------------
D'orniijanWe vladavine. Nastoiad^e'aa piferi^er BirBje~t~pn'5rrasnosti
(Bsine'frg erludioTi.~lPafrfemii itj[-Vmo?r!a-ieTia->>ne.pref37j ctrrfce nrekti
vrTlRFl alse hrave~nieci i diela plae potomstva l aramrite. izlae
lfetoplsnorOtajava .pOiri^-na.syl.i.et artsiokraiijei ^ortSticrse raz-
novrsnim izvorina, l ako mu nije cilj ispitK'ahj&rve~ rflaganie Rfetorije,
njggovo|e}o~e odlikuje znaajnim sfepefio'rh vjerodostojnosti. Njegovi
pogter-jmE|i:iirMaGg:;uteaja:iia:;hisTOno^^ i-49=--stotjeia...| neki
njegovi'zakljuci - kao nnr. da voiska orcdstavfjy~v^gjm)-"-v}i^*:f^^
veTiko^ij naaja rattbdernog hisiOri2ara^ .....
''0 :d:T(i.stbrs|syb--kornptia|a-aijS^ Historiju Aneja
Rora, Antike noi Aula Geiija. prepisku Plinija Mlaeg u^
iTiitori]u'jTviqko^ naroda (od postanka vf}eta""dg66:~1r.-Y napisao
jc jeriejslr ptsa' Josip Fiavije (45- ' l 25) u djelima TlJevrejskr-rai i
J udeike'starifieV. ' ---------
historijske biografije ^znaajno jc
pomenuti Biografije dvanaest arevaTTBiografije znanrenrtib-rets i
grantStTara UaiaTS^toni j a 'iVanlcvaIa~X7D:^loOTr'kcpri-jg-Btvaa'Veliku
popularndt'a'iroliijenit obrascu su otsani srednioviekovnf ivotopiirTu
su-i----------------------------------------------- ;------ =-
otiraene"
(drrdffje m'oraU lik nego histxji;i|ske-.dogaaie,.,sv.e,.uz...p.eai_duboke
piSevd reiigioznesli.
" PosiiedniLi^afcfiuti liistoriac-stafeviefeovne rimske historiografije
j e/^nan Markelin (330-4f)0) ije djelo .Rerum gesiarutn iibri AX)v.i~'
izlae rimsku bisioriju od vremena Nerve do smrti Valensa (96-378). To
je ozbiljan i samostalan historiar iji J e uzor Tacti. Smatra da historiar
mora biti objektivan i nepristrasan, da mu je istina glavni cilj, pa u vezi sa
tim kae:g>:^historiara koji svjesno preutkuje dogaaje rekao bih da
Obmanfuj^vto talik'^krn.iff) ( pnat kop izm'jja nnn f-ga ai.ka3j i i j e bilo.
Moderna historijska znanost je kao nasljednica antike his
toriografije preuzela neke tijcne crte koje je dalje razraivala i
usaviiavala, odbacujui istovremeno i bremenite nedostatke. Preuzela jc i
razvijala ideju o razvitku ovjeanstva, o historijskoj uzronosti dogaaja.
0 vjerodostojnosti istorijskih izvora, o tenji za obje.ktivnou izlaganja i
slino, a odbacila je njenu iracionalnost, jednostranost, stavljanje u centar (
panje pojedinih linosti kao pokretaa historije i si. U antici historija
nije smatrana znaaou v e nekom sredinom izmeu znanosti i umjctnos-
l7rn\ro\
ti. Imaia j e pragmatine ciljeve - da pomogne vojskovoama i
nicima da pravilno ocijene savremcno stanje, a obinom puku da
predstavi primjere junaStva, poroka itd. Zbog svega toga ie obilku iz
laganja pridavan vei znaaj nego sadrini diela. Prisutna su
preuveliavanja, govori po pravilima retorike i sL Malo antikih his
toriara je imalo dar Livija i Tacita, a malo ih J e polo primjerom
Tukidita i Polibija. Sve ove (i mnoge druge) osobenosti upuuju his
toriara (i itaoca) na opreznost kod konlenja djeia antike hi.s-
toriografije.
2.3.I .3. Stari I stoldV...
Narodi Staroga? istoka izgradili su u toku svoje, duge historije -
najstarije civilizacijske i kulturne vrijednosti i S e s ^itno, uiicale na
ukupni razvitak susjednih naroda antikog svijet Ovo posebno Irada su u
pitanju kulture starog Egipta, Mpoiamije, Palestine i Sirije.Wa tpm
pridT. su ponikla prva klasna drutva u-historiji-i&jvje&Bnstvit^e pos
tavljeni temelji maienjalnoj f duhovnoj kulturi, koju su potom usvojili i u
preraenom obliku prenijeli Grci i Rimljani, a Sto je, u krajnjoj liniji, pos
tala tekovina savrcmene kulture ovjeanstva.
Sve do poetlra 19. stoljec^svjetska historiografa o Starom istoku?
bila je nerazvijena. Tek tada, zahvaljujui,.brojnim arheoldSlutii i-
ko'pavamitha 1 napretku u deifro%an|ut:raznovrsnih pisaina kojima su se
narodi Starog istoJ ca rorLstili, historiari dobijaju fiouzdanu osnovu za
svoja istraivanja koja su dala znaajne rezultate.; Ipak hiatglija=namda
Starog istoka u BosniJ -HerCegovini nife sve do. danas-dobila svoje pravo
mjesto 1 znaenje u nastavnimlplahdvlniaj programima. Za sada i samo
skretanje-paflje na'ovo pitanje, uz neke evidentne programske pomake,
ini znaajan doprinos adekvatnijem tretmanu tog pitanja.
Istraivania pokazuju da su u zemljama Starog istoka nastali mnogi
historijski teksmri i ijterami spomenici kao posebne vrste his
toriografskih djla.,
U histdrijske tekstove spadaju karakteristi&i ;natpisi careva
posveenih vojnim pohodima, zatim autobiografije rafeva, kakve su
autobiografije cara I rima, te cara Alalaha (15. stoljee p.n.e.), potom
hronike kakve su npr. hetske hronike koje donose opis spoljnopolitiCkih
borbi od 15. do 13, stoljea p.n.c. itd. Uterarni spomenici: pripovjetke,
prie i motivi, pruaju podatke o duhovnoj kulturi i sdcijaliiim odnosima
naroda u zemljama Starog istoka.
Upoznavanju staroisionog drutva bitno doprinose sauvani raz
novrsni dokumentarni spomenici: zakoni (poznati Hamurabijev zakon i
drugi), izvjetaji, akta, ugovori i si. Znaajan pisani spomenik za ovo doba
predstavlja Biblija, kao zbornik starojcvrejskih legendi, historijskih
predanja, hronika i publicistikih djela objein enih u 2. stoljeu p,n.c.
O posebnog znaaja za staroistonu listoriju su histofografsk
djela pisana na grkom i latinskom jeziku. Radi se o djelima antikih his
toriara i geografa, od kojih su mnogi lino obili Egipat, Mesopotamiju
Siriju i druge zemlje, a neki su pisali i na o s mo t o obavjeStet|a iz drug
ruke.
30
' gramatike, J(OilogijeU.JUQZqf e,^^ jejptviltold
prema samoslalr | ij zgansivenoj disciptinL i
BBmgliJ til; lantsti historiari iiJ ljjemagknLsifalf4t;j
nad Pointigerfjiistorija Gota), a ii Engleskoj Toraai
prgt}ynikieE! j iciie. sa .syQicim-'''Utopiioin\ .Od reot
Qyegsk|h,hitQMm.tje^------------------------------------------------------
kupa sa janslgv \ j^kira f Jom ! 0 ppajeklu i histpriji $lQyejB,aII,,jUE! Mavra
5rbinija sa djelc h d kraljevstvu Slovena". ; :
Znaaian t^icai na raavoi tustortografiiCLimao le Jiokret ceformaciic
'aikog,t!is-
ji^fora., M^utim? Sto se lie objaSnjenja historijskog zbivanja i refor-
macija i konirareformacija su ostale na religijskom slanovniStvu koje sc
nije u biti razlikovao od srednjovjekovnog. Obje su bile najviSe izraene u
Njemakoj, Sto jeiostavilo trag i u historiografiji.
Napredak kritinosti vidljiv, jc^n-historiji.crkve (nazvanam. Mag.
debuSlce.centurije jer Jc
prjkiipio' graiju Malija Vlai (1520-1575). Svfha,9vog
djela je da se ,sakf4p.iJ?iy6rna graa i prikae razvoj Kristova uenja kroz
Stoljea, tj. sukob "prave* (Kristove) i 'krive* (Anlihrislove) crkve, te da
omogui protestantima lako pronalaenje, podataka za njihovu an-
SvojevTstan^spcijaim E**'?. Yl5k!?- polemike predstavlja
hiyorij|jiro f elo; "f^epnte crkve i ieretika" n|eroakog
pjptestanta?GatJ 4 a Arnolda (1666-X7,14), .u.JcojfiJmJse osudujsTk^
gricva i protestantizam, aprava .crl ^ vif^ krugu progonjenih briSanskih
j'eretika.
J S3lla5am|gLi^^ ..
Dok je ran,te kolicaasB uglavnom bila samo osobina stvaraiakcg
duha pisaca, u I"* stoljeu ona postaje i orue za donffjfffnjf
tinitosti izvora. I-Rad, erudita se temeljio na knlelftitmam^L
sUtucionalizovanom (arHivr hibiioteke) ictro4it,anj PostepentTTnr
stvaraju metode i. tehnika historijske znanosti koje su svoj kiasini oblik
dobili lek u 19. stoljeu.
g>;^/latab /ritrtiia ranliitvara) bio je rta jjU
>r>njtV/ iTvnrc. 7a ! pnrfhp nastaju novc znanstvcne discipline
paleografijardipi 1lirlaiika, epigTafika,'yragisiika, heraldika, hronologija i
druge, koje od poetka 19. stoljea nazivamo pomonim historijskim
znanostima. Tc
,.nici..u.
(1632- , ^ ..................... ,
|ene.na isprave scje udario iemeljediploraatici.
' 39
. najvee-poauhvate-J /4lavania-i2vQra.,.p,r.udi Msioriogrfijc
ipada .bir{a::histortia;Svgta uMivgm 'Aia anctotutn* koju je
1643. ^oUic zapoCco izdavati Zan Btjden (b%-l h65ra zavrena j e ick u
19. sloijeu. Tu su i djela: "Palrografija Grke* izdala 1708. godine.
"Monumenta Germanica hisiorica* tampana 1826. godine, zatim
Erigjnilf {liptnmaiike* i "Zbirka srednjovjekovnih povelja'ri'z francuske
historije it.
maiiiiji bisiOTijii.u eruditsku historiogtafijui..Meutim,.djeIa erudija'- an-
tikvara.,(iehniIra,,,hB bila su namijenjena samo hisioriarima -
.strunjacima. Kislorij% jo uvjjck nije bila odvojeha Od erudicije i bila-jc
vrstaJ iier9r,fiL(knp^ Proces njihavog..^pajanja.je -trajap sve dp
stoljea. Historiari su od sakupljaa injenica, njihovog sreivanja i
utvrivanja vjerodostojnosti morali krenuti prema njihovora objaSnjavan-
ju i uopStavanju. Taj put je vodio preko historiografije jifpvijeenbsfi
2,,4.J jjlQZQfs|!a.hij;tori
Borasc^znama-t-razvitalL-historioprafiie u-48r.5tQlie.a: snano- su
micati i na-razvoi historiografiie.^avljaiu-sfc.3;nanst"'ni"^''
ra7viijcf|m razuma^ fracionalisti). odaosno
f ^i nj e ili-Mpsrednim-mctodoihi granpska^^0^^
uticala na,oblikovanje nekih ppgleda_M, hMonpgraft,..ukaujui.d^ps-
ns)meT^kte^ histQrijskom..ltaritkutreba.,traifi u druStvup
njegovim snagama7 ' "
jenice i da na osnovu toga dadne objanjenje i izvede zaklj^Sak. Time se
ona bitno razlikovala o ranije pragmati&o-kritike i racioioalistike his
toriografi
utvrivao
proizilazi
e. Njen znanstveni dlj sc odnosio na ispitivanje izvora i
e injenica to j e dobro, ali je njena manjkavost i bgranienost
a iz njene idealistike ljuture koja joj je onemoguavala pos
tizanje cjelovite objektivnosti.
2 J 3 ..F(p d o nal istika histo rio grafij a
ftadonalistika filoiKtfiia postala ie temelj i>rosvjetitel|ske his-
jgrionrafife tx. stnl|eea7lfo|a .se ponajvie razvila u Francaskot. ali i u
Engleskoj, Njemakoj, Rusiji it. ' engleskoj,. -------------
Veliki utieaj na prosvjetiteljsku historiografiju iraa|0"je^^^-m
-Renea Dekartrta4rlS96-16m. Po DekaTiu znanost j e JtfeJna sa vi .
nanstvenih podruja, ali se u bili sve svodi na mateihaiiki^'^Oj polo e
40
Posebno mjesto za izuavanje posljednjih stoljea staroisionog
perioda pripada grkom historiaru Herodotu, koji c prvi dao pisani
pregled starCistocnog svijeta po kojem je esto^-pujovaoi Op isao j c
prirodu, nain ivota, obiaje, zapisao mnoga predanja i legende iz
em on sc odnosio prema kulturi
na antiki svijet.
njihovog ivota. Sa velikim poStovan
naroda Starog istolta isHui njen uticaj
Znatno manji znaaj imaju svjedoanstva Ktesije sa Knida (druga
polovina 5. .stoljej p.n.eri koji je u svoj pregled astrske historije unio
ranotTO legentii; zatim iodora sa Stalije f l . stoijee p.n.e.) koji jc
jodrobno opisao legendarni ivot osniva-a'Afisrjskog carstva, te Strabona
1. stoljee p.n.e.) koji u svojoj Geografiji daje opis prirodnih uslova
riesopotamsje itd.
Na grkom jeziku pisali su i neki ontai historii^ri. Medu njima sc
izdvaja egipatski svetenih Manetoit (3. stoljee p.n.e.) koji je koristei ar
hive nranova nastojao da upozna grace itaoce sa historijom Egipta.
1 Vavilonjanttt Berosos.(4. i 3. stoljee p.n.e.) je pisao o zemljama
prednje Azije. Kao svelenik Mardukovog hrama u Varilonu imao jc
moguno-Sti da koristi arhive. Poznavao j e i grku kulturu. Njegovo his
torijsko djelo sastoji se ir tri knjige. U prvoj su obraeni \'avi!onski
motivi, u drugoj historija Mcsopotamije od legendarnog potopa do vlade
cara Pula, i u treoj historija kdesopotamije o smrti Aleksandra
Makedonskog.
Staroisiona civilizacija i kultura, o kojoj samo dijelom govore
naznaena djela, postala je temelj za razvoj grko-rimske cmlizacijs i kul
ture.
Z3.Z Histo rio graf j a sre d nj e g v ij e ka '
Srednjovjekovna historiografija razvila se na antikoj batini.
Globalno uzevi, postoji hriSanska historiografija (lajinskog Zapada i
grkog Vizanta) i arapska historiografija.
Pozna antitra i .grfdnji.ifijplr ra-ruij] r{^|i^tOzm popie na SrijCt koji
se u historiografiji manifestuje u nastajanju svjetsko-bistorijskih koncep-
cija. Antika historiografija se nije bavila pitanjima smisla historije
ovjeanstva. HriSansko uenie, posebno u prvim stoljeima srednjeg
vijeka, o jedinstvu ljudskog rocfa (povezanog istim grijehom, spasenjem i
posljednjim sudom), o borbi bojeg i zemaljskog carstva i slino plasiralo
je u historiografiju na tim osnovama cjelovit ptsgled na svijet. Po ovom,
iskljuivo religioznom gleditu, vrijeme 22 sre<fnjo\jekovjnog pisca Ima
svoj poetak o stvaranja svijeta, tee kroz Stari i Novi zaviei, preko
pieve sadanjosti sve do drugog Kristovog dobska i sudnjeg dana, kada
e i vrijeme i ovjek nestati u vjenosti. Dakle, historija je samo povijest
ovjekova spasenja u vremenu. ovjek nije centar zbivanja ve se .sve od
vija po volji bojoj. Ako je Bog stvorio svijet i usmjerava ljudsku historiju,
onda srednjovjekovni historiar nije osjeaio potrebu postavljanja p'anja;
zato? _
Ne poseui tako za uzrocima dogaaja historiografija ponovo pada
na nivo narativne historije i na nekritian ono.s prema ssrvorima. To je
znailo veliki pad u razvitku hisotiografijc. Slijepo se ftslaniaiui na
antike i biblijske uzore, histori.ari ne .samo .da i iisn. kfitfknvafi lai i
33
IcgendejiaL&u-th-i-sami sEvatalvOsobcnost sfcdniovjekovnih hisipriara.
dakle, ie u tome tO-iusu-pravjeraviJi tradicjjii vec su j o j slijenn vj arnvali,
maSta
Dva ti
ep I legendu od siva mosti i i
mlziia'tS'za zabavu, a u koli se nije izuavala kao poseban precimet ve
kao dodataK gramatici, retorici i teologiji. UjuStinj^ historija je praktino
btlau slubi teologije
venciie u historijskim zbivanjima, da se Slui iskustvima-iptedaka-na
mora nom i p^ruk'om-pTanu. da poslui kao zabava i. kao posljednje, da
obavijesti savremhike o minulim dogaajima. Svoju pragmatinost je
najvie isfiolfIla--vttf8rtijska-hislflrjograri|a. a smisao za realnost arapska
hrstorinvrafiia. Pa inak bilo ie i u sreTnelfrvli.kii iTistru-ifcanv kn;i su
opisivah fiainaainije dogaaje svoga vTemeha.- m- i .xa.iiita zbivanja^
koristei se rukopisima (izvorima) koji su se kasnije izgubili, a to
pojaava znaaj njihovog posrenikog diela.
Srednjovjekovnu historiopranjii ' hriap'jkog stdifiiapisalis-
naiel^Tvetentci. ponajvie redovnici, uglavnom na latinskom jeziku.
HI orii$ka_sJ ika^tih pi sai zasnivala ie na BibUii i kasaoailMkim
tradicijama. Posebno je biio raireno uenie o postojanju est razdoblja
llu3ke Ittisrorfte (pdTTgStulna est ivotnih doba ovietta). tako a prvih
pet personificira odreena biblijska linost a esto poinje roenjem HlIS^
to Ljudska prolost dijeliia se na cetiri svietsk monarhije ( a ^ko-
vavilanska. medansko-oeisiiskargrko-makedonska i rimskaKK r kojih
posljednja treba da traje do kraja svijeta. !z grih gledanj.a jasno
broizilazi konslataciia da ie~vi]^t o mstoriiskom razvitku ovjeanstva za
srednjovjekovnog iiistoriaiajrdruStvo) bila sasvim tua i nepoznataj
^ givasre^i oviel ovna kultura zapadne Evrope dobila je crkveno
^f i ei e: na mjesto paganske svjetovne filozofije koju je gajila antika
dola je katolika teologija, n koiopsu giavna mjesta knjievnog stvaranja
bila itija svetaca a glavna vrsta historijskih djela maniStirske hronike.
V M nf i g^, pak. kul turaJ j-BaioijagrantolzPUe-bila-isMiuivo critvena.
veTutinloT ponekad prenvladavala sveinvna pitanja
OlavnL tvorac..toe-hiianskQ^ik3gmaLp<^ naLivileubicx-ie
Aupj-siln (354-^0) pisac djela (O .dravi .boipjit. PtCTtjeffiu Tetno
j edinstvena hrilSns.i^xrkva-moe oSezbijedJ tTuspj^OB prezivljavanjir
krize Rimskoaxarslva^a..omda borba'pcmiv jeresHmarijetPUKCTbprav-
JanjeTNiegovo crkveno uenie opravdavaj
tQian|e"~'rop!va fj Q p s i S l .ie kazna za~^ griiehe), brani postojanje
.zemaljke_dJiave koia PDSioii..aPO voTirboIo . Dlasira~igt3tr g~3^vi
boijoj (koju in'e dobri ljudi koji pHpa^ju crkvi) i dravi s^ctskoj
fEPiirtihc onrkoii he misle o BogltTjJ sM}nH )E ari zmi f^
moral sa eksploatacijom niih slojeva drutva, identifikujuiTiiriSrnsku
c r t a a L s a J d T a v o m b o i c ' ' '
31
2.3.2.I. Hisiorio.
Za historiografi
historiara Kasiodora
(ljeta Variae ('Razr;
je\'3, a koja su odigra
Posebno je znaajno n
afifa latinskog Zapsdsff ; ' ' f f i i O G ,
evropskog Zapada znaajna su djela senatora i
. stoljee) koji je napisao Historiju Gota, zatim
) koie ine edikli. pisama i naredbe gotskih kral-
i
?Ji vanu ulogu u stvaranju skolastike uenSsti.
egovo shvatanje uloge manastira za ouvanje os
tataka antike u kojimajsu monasi posticani na bavljenje knjievnou i
prepisivanje djela teoMkog i st^eiovnog karakter To je doprinijelo da
jedino manastiri u rantlm srednjem vijeku postanu arita feuajhie kul
ture Zapada. U njimaj na prostoru nastalih varvarskih drava, nastaju
raanastirske kole nasu|(rot opStoj stagnaciji pismenosti, stvralaStva i kul
ture. Takav je3eda Veperabilis (672-735) sa djelOm Historija engleske
rrkvfi najvanijeg izvofa za fiTstortju stare Britanije. Osjetan napredak
historiografije (izmeu ;ostalog i jaanjem elemenata svjetovnog uticaja)
nastaje u vrijeme, vladavine dinastije Karoiinga u Franakoj dravi, kada
se po manastirima stvaraju krupna analitika djela kao znaajan his-
toriiski materijal, osniv^iju se tzv. jiSkrintoriii. tj. prepisivake radionice,
formiraju se biblioteke-takvih rukopisa, osriivaju voiske akademije i st.
Medu brojnim ivotopisima svjetovnih vladara posebno mjesto zauzima
rla Vfflitrnp Vriji jnapi on Fitihard (77J tfl)
ipg feudalizma
Vita karla Vfflitrgp jffiji jnapi on Fitihard
Stanje se nije bitnije promijenilo ni u doba i
(11. do 15. stoli
/uziietaH,S
I otog uenja bio
/ theologiadlc iznosi postojanje vaTzvora saznanja: viSi - oktrovenje i
- razum, koji ne mogu orotivurjeiti jedan drugome, tj da razum i vjera
nisu protivurieni. Pojaj ijuje sc mistika koja odbacuje razunTkao sredstvo
za sazn.anje istine, a ona se postie jedino stalnim molitvama i neprekid
nim usmjerenou svojih misli Bogu, nakon ega istina silazi kao boiji
dar. Ipak, pozitivno zirianje je postepeno ulazilo u srenjovjekcrvnu
znanost, prije svega prei'oenjem djela grkih i arapskih znanstvenika na
latinski jezik, to su bi | zaeci egzatnog pristupa. Umjesto skolastikog
klanjanja autoritetima ai se oslanjanje na eksperi.mente i posmatranja
- Roder Bekon (1214-1294) i drugi. To su pretee izgradnje novog -
graanskog pogleda na svijet latinskog Zapada.
2.3.2.2. Vizantijska historiografija
civiliaciia je predstavljala kcngiomerat vie desetin_a
naroda I njihovih kiiltfea fGrct. Em|^ni. Sirci. Jcrmcnt. narodi Krima.
. S l oveni iuI U a okolntpst ie doprinijela ukrtanju ra^znih utiraiaTTvizah-
l oie imalo
jciiicu dajjvdje nije pr : lajai
^BailtIEIEBt|roriog?aly^
_ lo izuavanje siarogrkihniraofarRiforia'ra
i drugih znanslveoIfS j Karakteristine u "Bjg~VTtg~RtSt5rtografsEni
diela-monografne natri enine uenim ljudima ha dvoru i hronike svneia
pisanp piipkim ""
-inje sa EvseVijem iz Cezareje (260-
snu tn&tortju u deset njijiga tuo324.
.33
1
.339) koji
ntiisl-a histnTjgrafija
e nrvt anist ! onSirnu cri e nrvt napis;
3 tcineli novoi hrianslcoi historiogbfiii. Napisao |r. i
LJ ^onsi ani i nfl ^^i kog7V i ta Consiafltini). Pn Hv-
U nisantelcricveng historije nastainli' su nmghi pisci.
7 ^^ htstoriografi'ia dostie sa
'jeMrgp 'f n PalestrnnT ponaI im~Tri1ongare^
Tfl hi stni ' rfjn ratova sa T erstiancimarvanti nni ^
I Gnlimau ntam lrn|ifja -t ,.Tjnii htetnnni ii
tiniianrtvim nrariiinni>.|u|i Prnt/o|^ip nastavlia Agatija, 2 ovog Mct aii3
Protektor itri. Inae, jedna od bitnih odlika vizantijske historiografiji; jeste
kontinuitet historijskog obavjetenja koji pruaju vizantijski historiari
nastavljajui jedan drugog.
^okojSiti
ttniianovo

Nakon historiografskih djela bogatog J ustinijanovog doba nastaje

riod velikog cirr.ma<Tr^fl 7 i-g jc nczaobllazna Teofanova r
rvml^n A n exz1 A%%A*1ml m A MAMt aot. a a>mn
ronika koja finnrvsi priHatlff r. p^Hinama Hzariti|slcih CJtrCVa
atim persiiskih kraljeva, arapskih katifa pap t istnl^h patrijarh^O zatim persiiskih kralj
~znaCaia je i Kratka
Sltifora u kojo
ih patrijarha. Od
vrijeme od 602.-769. g. Zlnaajne podatke o starim Sloven
prua historiografsko djelo uda Dimitrija Solunskog.
je prikazano
ma t Avarima
Vrijeme ikonokastike krize (711-^3) opisuju mnoge hronike:
Georgija Monaha, Simeuna Logoteta i dri^ih; zatim djela arabijanskih
historiara Tabarija i drugih itija svetaca - Zitije Stefana Novog i drugih;
Damasika, biografije Vit
Gregorii
teoloki spisi patrijarha Germana, J ovana iz Damaska, biografije Vita
rii III it.
Pored naznaenih za doba procvata vizantiiskog caratva (834-1025)
znaajne su hronike J ovana katneniiaia fzauzee isoluna 9(k. g. od strane
bij ' ' - - - - - - - - ...........- - .
E(
Arabfjana). Lava Dakonai Mihaila" Pseta. J ovana Skilice Tza historiju
Samuilova carstva), J ovana 7x>nare te za historiju bogumilstva pismo
patrijarha "[eufilakta i nreTvirara Kozmc; Ovdje posebno treba
aK or
tiiske
*
istai djela IConstantina V tl Porfirogenit: - ogenita/kota spadaju meu najznaa
nije vizantiiske izvore. N{eggVri rtiein iift~annmistrii{ndo impeno (iri
I ni u carstvom) gate bla podataka o ivbtu toga doba, o
narodima i zemljama sa kojima je Vizantita dolazila u
" ~Za~fi^fi6d vladavine civttnog plemsttra (1Q25-1(
aHronoToeiia Mthaila Psla; knja. prcdslavlja, remgk
odif.
ijsstaajftija je
iJjfil2_5ISdnjov-
jejrovne memoarske litefat.urc.jTu je i historijsko djelo Mihajla Atalijata,
Kckavmenov Strj|tegikQibic>-te-CFkvw>&-noveUe-kaieJ adglEUiie-POlQvine
11. stolje^ ine glavni izvc
Ipstori j i v
xina i Anela najznalinija su diela Ane
ujnmufnp (AfekgtJ Ada), Vrijcnija, .lovansj Rinama i ^i [;i fe
Honi|ata. koja pruaju priftatkft | o okolnim narodirfia: Djelo Georgija
A^r o ^ t a , Teodora Skutariota, Georgija Pahimb^a, Niifora Grigore I
driieih. pruaju podatli o Vrcnlnu latinske vladavine iTSSiTiiracile viza.n-
fiiskog carstva <'1204-12
Za vrijeme opadanja i propasti vizantijskog cmtv'a (12S2-1453)
znaajno je djelo J ovana ^.antakuzina, meraoaf5Eg'pffrsil^,"potom
Leoniaa HaiKOKonatia tcJT e ugleda na H eroaotaT rttktditavdajut
pregled,svjetske historije_iKL.siatih.Asiiaca do post^nla'TJ smantiiskde
carst.va.?Ovai humantsta.priyia podatke i o druginuiarodima.
34
Pff)7flSr-i7iIS7 2haCsjiu]a;.ajela,^ .1...jezika, dragih
ti a roda, a .Rptom su iia sPps tveuim i ti m J temeljiiua nastala i iirQjna,,.or-
ginalna znanstvena djela. Qvo posebno na polju aihemije^-^ronpmije,^
inat&gialife: I' geograGie,'.te,medicine i filozoSje. ^e ovo e zbivalo
vrijeme kada zapadn^Evro nije puno mala o star^-Hm Tnngstima.
kada sa fehafifeJ Hinin?ei,ReSid,'Mej^^^
nuima fifdofije i drugih jiparffigti, ,a njihovi.;^pano?eyxQpske.kolege
(Karlo Veliki i osta||).Tk,uili...a-U^^
ostvaren je preko paruje gdje, je ve sredinom 8. stoljea uspostavljen
abasiski hafifat i tu se,odrao do kraja 15. stoljei^, ,
i i l nri nffcafa j e igipla ..mj eren 1po-ttepen p / .
ih- ' " '
vnja p^i h hi.=ir,r;|.ilfih diela iz pre.-tiqi3mskogdoha erpfieni su jz
u-smenlh legegd! f Posebno zrtaatno djelo te vrste je djelo his-
inrifcfn kome SC pripisuje 129 djela, od koiih su
sa(ib'3ha samo tri. /
]J i^amcifo rtotrpi nasiaiasu mnoga djela koja treciraiii razna niiania
naroito ona koja se tid imena i je'a Muhanimea a.s.
jrvo rijeio jp- Muhammedova a s. hjngrafija auinra'fnp-tshatca (?-
M7), potom su to djela koja obrauju rane ratove i prva islamska osvajan
ja. VglkaJ mjigu. kl^ificiranih biografija koja sadri razne podatke iz
jvoJ d Mnh.aiBrncdova a.s. njegovih drugova i rsasljedhlka, napisao je Ibn
35
4
E i
2 3 . 2 . 3 ^ a pska historioerafija
ja prostoru PtednicL Aziie-niikla ie i tretja moiioteistika-reliKiia -
- Sernitski..sredgiQvie.kovtii ..Ai:api..,kaQ..siigdbenict-.nove-. Vjere.
podigU-SuI ^pomsiQ,camyo,i|3 prpsirari.s(A5n-ve^^^ y
pro-siiralo na. tri, koiltjEtsntar Istovremeno,: ti ba{i.nici .siare-:.dviiiza^ '
ligradiii ^i , no-oi kulturu r^- asimiSirajui. gfaime,, osobine- grko-.rimskc
kirfifiirClpjtl su fKJ tom preradili.i oplesfeeniii i-kao takvu vratili srednjov-
jckovnolEvropi. a.to. je.imalo .za-rezuU)at..njerio buer!jS..na.kucs.u..n.Qyog.
pi-cparoda. Novi jezik - araosld. jezik oidave svete kniige - Kur'ana, J c u
toku vMe stoijeta (3,-tiaro IZ, stoljea) hio. jezik napredne
niisil ,tadal.njeg:,svije.la. fieprikosnov^ni . iwori arapskog (islamskog)
tiaina. razmiljanja-4 vjerovanja, su ..okviri . Kur'hg .T,?^^^
r.li.'.hanimsda a.:S.).., Sve jc to,jj;azu!rtiI|iyo, nalo.odrasd .1..u. htstorio.grafiji.
lOio i vizantijski' i arapski historiari bili su visoki politiki dds-
ioj.'iii.vfven!ci, s lim to su se isticali kao pisci, samostalni mislioci i
i.straivai koji sii, pored svjetskih hronika i biografija poznatih linosti
itvarali enciklopedijska histoiijsko-geografsfca djela.
duhovnog buenia Arapa dnin je ihasidsknm
je kao o&vidac opisao pati Carigrada'pod turkuTlasl iia. '
Sajda., Naiznaainiie podatke o islamskim osvaiaiiiim2. pr.ofaiu Egipanin
Af-Hatem (osvajanje Egtata. sjeverne Afrike i pantjel i Persiianac Al- '
Baladhuri koii J e napisao bogatu birk pria o .osvajanjima, ime "je i
zavreno razdoblje historiografije u kome js biografija bila karakteristian
oMik historijskih
f|akon igga dolari period.nastajanja kompkuntjih hstorijsldh djela
(historija svijeta i dr.) zasnovanih na. pretlanjima i legendama,
md^gi aiiM i ggneatofflama.^Kao obrazac historiari koriste persijsku
histonografijiC oslanjajui se na jevrejsko-hriansku tradiciju, ali se i
dalje koristi metod islamske tradicije. Zasnovana su na priama itavog
lanca oevidaca koje je autor critabirao pbTihom sudu7,HistOfiari Su
dogaaje tpiiijo kritiki analazirali i uporeivali.t
Meu ptvim arapskim historiarjnia spadatu Ibn-Kutavbah (napisao
prirunik hist9rilgX, zatim AlrDinagtap (duge prie). Al-Dlawle ^opta his
torija) itd.
r>va naiznaajmja aratffka historiara .ranoE srednjovjekovlia su Al-
" ' ....
(12,^9??) bspisao je dva veoma znaajna djela: 7>i^le
apostola T" kral|e:vi; i S;oMiftta,7Kuri^ A nali' predstavljaju
^,qpji nentgho djelo je.feao. is^vor posluilo kasnijim historiarima,
ijggadajg. prema godinama hiire. Obuhvata dogaaje od
padicije. Poiat'Ee'je Supljap^t |z usmene/tradiciie (shipjnih,.ptp%'an-
ja), ,i2,.preanjai,!dI?a,,f Djelo ^pmntar ^r an2.|e .\crJo iscrpno pa
j e sluilo kao uzor mnogim, kasnijim prevodidima. Kufana- .Ui^p je
. A r a p a . ..................... -......................................................... ........................
.svirk a fe3je jei sauvino u ,i2vcKiu . {aod, .Jia2TOm^ IKrae i rudnici
dragulja. Predmet .pbrade njegovog djeia. su i teme sa ino-^rsi}.skpg,
" rimskog i jevrejskog prostora. M as0i prvi u arapsku historiografiju uvodi
met^pj pgi ju u pisanju his pa mjesto hronolokog.. iz-
oko, dinastija, fcraljma i
oart^a, pnaka' kako je. to kSnije radio tuba Haldun/
J Nakpn_,Tabarija. i.^M . arapska historiografija .naglo opada.
Znaajno ie.npmeautl .^-A.thlra (H6CH1234) koji J e u svom djelu Pot
pune. knjigg,.hrarrilca aeo-J 'abarijevo djelo i-produio iriaganje-do 123,1.
godine. A J ya^ri--(11^1257) je,napisao ppStu historiju od stvaranja
sviietao i256. e. alK ^Mallikan i eprri musliman..kpji j e .sastavio rjenik
nacionalnih bipgritfija. Djela srednjovjekovnih arafiSKih .hi.siori3ra nisu
bila poznata srSnjovJ ekovisoj Evropi i/e su E-tasnlJ eVrevedeits na ev
ropske jezike.
Y s je n22n,acnp.da je posredstvom mnsiinianske Spanije.u zapa-
.jri)4,,Evi0 pu.idopio uticaj napredne arapske kulture t civilizacije. Meutim,
arapska -znamstvena dostignua na tlu panife su zastajals za onima iz
istonog kalifata na mnogim poljima pa i u historiografiji.
Mcdu .najt uiji|,andaluzijskini hisloriarima spada Ibn-Untar (?-
977) iz KoMovej
pQ|uostrva-do-vIadavipe-Jdard?ahmanOlI..JZflata^ .produktivniji od
lijega bio je ibnrFfhlsf (98 7 -1076) iz Korove, ije djelo obuhvata 50 na-
lovff^ dpk jc S:Mar-
rakuhi. Meu veijkim7brojeih andaluij^ biografa znaajno mjesta
pripada Al-Farajju i Ibn-Bashk{yalu. ipakjjheir snmnjff, dya naj/nafaj^
.liju ilf'nTiara poznop sredrijoviekovlfa sii Al-Hatib (1313-
13J4) i naroito jlfettfHaddun ( ^ 3 2 0 4 0 6 ) . najvei histori&r arapskog
srednjeg rijeka, ktiga ni u nekoliko narednih stoljc^a hiko nije nadmaio u
arapskom svijetu a ni u Evropi-I
^rHatib, porijeklom iz Sirije, pisac i dravni^ napisao je preko
ezdeset djela: iriaitt kojima suJJuslorifSka. Sauvana je treina od koj i h
je naj7.naajnij&j>kt^^"*'M^Granade
c- u Tunisu, saveznik i prija
vanu ulogu u
pregovorima s pnnatim 1 rimurc
Kniira istaknutih^primjer___
historiju Arapa. PersUanaca t Berbera, koie e

j Al-Hatiba. igrao ie
ipanije... Uestvovao |e u
Dta koji-obrauju
iz tri cjeline:
h dio
(donosi historiju Berbera i muslimankih dinastija u sieverhoi Africi).
Najznaajniji su j koji ij^avom donijeli slavu ovom
znanstveniku- Tu |
Vog razvititca
aldumi; po prvi put u ovoi znanosu..
ia se zasmva na spolu prirodnih
(moralnih i dunovnini snaga nan
izuavao i islarngOgrapskO-jfetvoT
O stanovniStramiomaa-
Dvor na pitanje po kojim zakonima nastaju i propadaju
drave. Po njemT historiia" treba da istrauje .sve nbtasti (iriitvepog
nlOfa. Pretea je teorije ciklinog razvitka. Po sveobuhvatnom i Moriie _
filoz DBkom posmatranj u ntstonje bez premca j e u historiografiji ne samo
ilaii iskog Svijeis ve isine;
Mameluki.g,peaod arapske karakterie bogata
mada? saAodus tvom
J ...turskoj sf idtnovjekoi
emg^na nije'pok^npnFporfe ^ ^
Idvehskth zein'alji ; ;e sporo oslobarfataTsITjutvo negativn^Mferprctacije
Tiitske draveZkoj i SEvi od etiri stoljea zadal a na ovimfprosionma
^0 1878._aaQSt i i gi rT oT i nel To - ica 1na
,i>bsan'sko-hcrcegi i iku historiografiju. ipaRTpostepeno le pfobilana~trr
ideoioSko-dravh.' driCatisKa liuTurarTStortert
osnivanju Orijent jfnog instituta u
lusiuTanSto ie~. fznleau ostatoe. rezultiralo u
arhivi. niuzeiji-bildiotcke.instiL ulL isl .3 dao krupan^oprinos prikupljan-
)u iwora i znanst / moj obradi ton peritxla nale hiitorite. Unapreenjem
37
^sudravne.^OSCren.sa[?^.TO^ arhivima IsiamhulaJ
^k are postoji brojna sredniovfekovna arhK'slra p Hf, nf.7anhttg7naro
fljStOnjSKlj Spoznaju srednjn^ekovne biclama_ i kul tMrft Nta nsnnvii t
gradetdeheri. berati. fermani.^dni, hujiiriildijglAl.)-vg su natlg j j ac.
t^u_.kl!iEna7Eis|Qiijska-.djela-koja_bez--pralrasuda_,Qtyara|u sva pitanja
J ursjkpgJ tednjovlekovlIa. ? " ....... ' - ,
itskahisto rio grafij o
Porast I itiraja ffratiaggjY|t 4r dmi toL ita preiazu iz srednjeg u
vijek^(vrijeme humanijma i -renesanse) dioni J e . i . pove^rti inten
:mhoga.^lttigjt^ U-zemliamaJ Svrope, t a injeni;^ostavila je
novi
iniereF^za"
l u nistoriografiji.
. . Ta injeni;^ ostavila je traga
>-j--d0-^Tskivanja -shvaianja cricvene i
s^njgy]ekQyiife. hjstoriografije-i MivljavanjaTaterssa-za^
sbvatanja,kpja-doyode do pojave politiko-retorskih-kola pojaria su se j
P/i-JtiMiS:
:li-jJt'(anes|tp taknutiiLpfcrftaimMa^u : ^^
GjaC^Etdini. i
aai ^I 36gi l M4Tnapisao j& Firence u 12
' ijos^ekOvniBriegendama, nas-
aglo-14Q4..k>dins,.-Ovo djelo
napisao
l gnj i g-u^^ej e,j 9^^^
u-'4 ^ .I^-SO'-
Iri^avnog jntffmsa i
SjdOjdjala->>Hi5toriJ a
yn^znaeaj-
ijphjittJ italije.-istie da
jSLiS-'-------
kritici historijskih izvora pridaju eruditi
humanistL j el mU r r ; ^ vt.ig (iarri:ia<7j -nAj- fg istini potr^hn
otkrivanja falsifikata kod smihJsprava i
dmglbltgKiaE^Misam je otkfiO-jjinjenMauta j i t ^ n t a n t i n g v a Jargv-
^ ^ ^ ^ ^ e ? H E 1 0 ) n s i a h t i n n a p3etlai 4., stbjjca. predao, papi
zapaamliliHWiaiBBlcPg:carstva-falsifikat^ utvrujui da jp pisana srednjov-
dm). latinskim Jezikom. ;
lOiahftmanijaigki-histbTiari-mislilac-jsUcao se 4an Bodcn_(li29-
1596) u_t;raneusk<3j. koii iie otvorono usian pjoiivpt^rijovikdvme
nc^tyge0gra<$ki usjivi i
,., _____________ . un..a- a-i8-lQi}egu Iraz-
ra^ioTidontesIdfe. j^vi|0.,se..47mdioQi^ijom7hislorije,|B6f(^ se protiv
antike i srednjovjekovne koncepcije historije kap, gon?,govorniSfva.
kl i ma),J ^oltoj e^natn
38
r o i p o r DUjzoaziie_protiv reuoalnog drutva, a na osnovu iskustava
losti. U toihe su prosviemeiii pofaztii f>tl dostipnua rirodnih
1. razvijajtii Ip-J triju n nrim/tnr>m pravi! fniHp.tra W kojp.g proiStjU
soctiafna prava: ria slobodu, jednakost, svotiitu td. Drutvo te zbir
znatlDsti,
oiegova sodiafna prava: ria slobodu, jednakost, svojinu td. Drutvo j e:
pojedinaca sa odreenim svojstvima i tenjama na osn^u kojih treba
propisali drutvene zakone, l ako bi se mogia protumaiti prolost a na
osnovu nje otvorila bi se perspektiva ka idealnom drutvu.''Na taj nain jc
i prosvjetiteljska historiografija dobila pragmatian znaap^d^a odgoji
buroaziju tako da shvati da svoje interese moe ostvarit^^i novom
"razumnom drutvu". Buroazija, kao prosvijeeni vrh drutva, nai elu sa
vladarom, je i glavna pokretalca snaga drutva, dok ire drutvene slojeve
prosvjetitelji ntsu uzimali u obzir.
Prosvietileljt su postavljali problematiku uzroka i posljedica pojava
i dogaJ aiaj^biasnjavajuCi sve r3zutnorn~T~iSKustvom7 Po njima, zadatak
historije nije samo da pnkac i objasni politika zbivanja ve i promjene u
obiajima, zakonima, kulturi i ekononsskotn ivotu i tla na laj nain dadne
"duh naroda".
Kosmopolitizam faciQnafisto,--k2 rakl,^p|e proirenje, paiije,. Iti
toriografije i na vaaevropske narode i tyaranj pojma svjetske kult
shvatanje o "apstraktnom pvjgku" i *aristrakrnom,.pravu*.,(^^^
j j ---
...
f": . -V jg (Q.odraz njihove tcinje a utvrde osnove burloa.skog
.a-J aaprji-
SFui !tva KojCse raalo. Njihovi sljedbenici socijalutopisti su na slian
redak. Ka
Dfifi i
ja, a naroito na pozitivizarn.
nain traili najrazumniji poredak. Kasnije je racionalizam imao odraza u
njemakoj idealistikoj filozofiji i filozofiji historije, le na druga shvatan-
.^Ichist0ii;^n-,,prgsvjetitelja.-.se,.pgieda-,aLrijihovpm-.-k
negativnom stavu prema-srednjem; vijeku, ali je, pozitivno to to jc
racionalizam .pdlttnp ras|c|nuQ sa ,^^^imn^ti^dm_Tma3tnstoBdgi:afiju.
RaTdnalirarh je povrgao antike izvore.Ttrtfjci po Hir^prn! razumu,*.,
mada je prema epovima i priama kaci najstarijim izvorima pokazao i
fiipcrkriiiku. Ipak, raciofiaiizam je 'arao odlike fiierk|ne;.histgrije,
pokazuju i djela najistalmutijili prosvjetiteljOSI^S^^^^^ ____
Uzor historiografije prosvj ^nosti bio jc franukr mislilac i his
toriar 1778). On.sc bavio svim pitanjima sav-
remene historije, postavto^e temelje svjetske historije, uveo pojam
"univerzalna hisior^'a", te pojam "filozofija historije". Pretea je struk
turalne hisiorije. Zbog svega toga ga mnogi nazivaju "ocem moderne his
toriografije".
U djeiu "Stoljee Luja XI V Voljer je napusijo usku politiku hi.s-
toriju proirujui Interesovanjc na razliita podruja drutvenog ivoi^
sluei sc pri obradi primjerom odvojenih ladica. Taj pristup je doveo dg,
problema kod povezivanja pojcdinh.pekaia drutvenog ivotdfgdnono
7
41
do gubljenja cjeline u prikazivanju,dogaaja^Drugo -VoUerovo djelg 'Esej
g obiajirna i duhu naroda" pfedstgvjja, prvi pokuaj obrade sy|ejskc,his-
^gdJ 4J =S?ffla4?,pgleda^njegQi;,kQsmppQ.flU^^ o
prvenstvu Evrope pred pstahm svijetom. Izmeu csiaiog,.yoI ter je isticao
-u licaj Au;apa na evropsku kn
od francuskifr-^^^g^Sja-treim7l5ianin5[mTjsk67tijd5' Duh
razvoj4t1torijske,nu5ii...U,pjemu Mot
Pri kojoj se svi narod? prvd su
yto;a!dK -^^se,x^iu fihi vp,- ^
k r ^ op^ poslali vaivari.jRazY jtak,p institucija se pg rijemuji^
p ^ J l1cajb{p^bgrafske-&redfflev a-R^ klime. U o \0m2p tsi^k t s ^ m
materijalizmil7W^ slijed ii j rnaierija! isti 18. sloije6L-KasfiTji raciona iis ti
Sftupaffsutebrijuopi^ui ml j sk
Francuska prosvjetiteljska historiografija imala, j e, gjek,,
Engleskoj. ,pf?gll?d engl^lce povijesti tiapiab jc arid,,Hjum (1711-
1776) poznat? fjigzgf skepticizma, historiar koji
je'' u svoje djeib ugradio 'pMl^a'T'fbsvjetiteijske filozofije je Edvard
Gibon (1737-1788). U svojoj "Historij? propadanja j,pada,, Bltoskog
carstva" Gibon je u hisigrijskom .kontihuitetu bbrad!d.xayQj-,,rim^^
drave o 2. stoljea p.nie. do pada Carigrada 1453. goirie. 2a propast
Rimskog carstva okrivio je h'riansku crkvi!. - '
Sljedbenika prosvjetiteljstva bilo je i u Njemakot. meu kojima je
najpoznatiji A rnpld-Heren ~(17g{j71g^l7ekonomiki histori^^^ nenii
Monteskiiea. On le istraio kako_:radovoljenie, materijalnih potreSaf&v-
Tori I om umi titDSlLkaou&blikom aklivno ______ __
biografija um|etnika).7.bariO- se_ J ohan Vilketman -(1717-1768). P6d
uticaiem an-2aka_&usQfi7?9-T^5T stvarao je pjesmOtiiOTfih Stier
(1759-1805), pretea jpmantizma, koji je tradicionalndni fiviTan^
triogfauje kao srSdstva za oprav3anje? vlal~plerhStva i vladaraVTupros-
tavio shvatanje da historija pokazuje opravdanost zahtjeva graanskih
sloboda.
Meu italijanskim racionalistima je anbatista Viko (1668-1744),
p- ^upTotBO-p(^iavjgtrte!jj$;om4 iiQfitru'skom progresu ovjearttva
zagovarao koncepciju ciklinog razidtka. po koioTse svi narodT razvijaju
s~mtgtiTuTui se na historiiskoLnoZornici fsline stavove je jo u 14. stol jeu
plasijaoIEilHildun). -
Kao najpoznati.e pfcdstavnike ruske pOsvietiteJ jske tiistoriografije
treba pomenuti-Vasilja-Tatieva (1686-1750) koi rj cl ao sudionik refor-
PQlirigkQgJ ivoLaG?aiinUriihaida^monmov^^ Miha/la er-
batova fl7.3J LA290.)J roij-su--tsticaUjitsiQrjjsku ulogu ruskog plemstva.. te
Nilolaja Karamzina fl766-3826)ukoil4e.svcttom "-Historiionrruske-drave"
snanoRticao-najazvoj-ruske-plemike-historiograriie.
toriogr;
Francuska bnroaska revolucija.j.e,.snano uticala na-jazvJ iak_tii.s-
rafije u znanost, posebno t.iiEft...gto..... ie.-poka2afa - znaai tnasa -t -
-iz
omoguila daarjivi postanu ustanove otvor^ej
na
uto
liveni rad. ^ogma
;ajno d]Hov4ajBRta~lristOfijsk--mis1iTinao je francuski socijalista
ista Sen Sinton (1760-1825). U svojim djelima *0 industrijskom sis-
tedu", "TT^starom i novom poHlikom sistemu* i drugim,iydao~jeTur'
gemjainih i vizionarskih misli i ideja. Za razvoj hi stori ografi j ^pg^no je
znaajno njegovo zapaanje o vanosti rada; i razritkajir'*'-^
vitak drutva, dijelei drutvo na klasu industrijalac
uestvtBju u pro;! odnji) i parazita (plemstvo- vojska,|birg|.
tjjemu, nuan je;socijalni prevrat kako bi politiko up|^
zamijenilo upravljanje proizvodnjom, pa e u novornJ sisf
industrijalci i z;} tnslvcnici, jer se spas nalazi u razviti^
znanosti. Njegovi^uenje imalo je uticaja na pozitiviste (C^|f^nta i r.) i
historiografiju rf jtauracije.
141 mm*
izz, raz
li koji
I dr.). Po
J ljudima
opravljati
iiduslrije i
U toku 19.
fivom: t^o'ol
btoljVa znaajno jft porasla idnpaJ tisinriie U drutvenom
[^raionalinOdm sh^tanjtm^ prosvietuetja, ugtavmom
pojavijv, . _
prirode' i' drutvi. Meutim, idealistiki p'ritup tome sveo le pokret i
promjene iskljuivo na ljudske ideie. Na te nove ideie bitno ic uticaTS'
'memaka klsinaldeatisuka filozotua. Nieni naiizraznifi prfdstavpiri^
mulisao je ideju gvoludfe. _______ ________
fetake snage u liistoriji Herder vidi u vanjskoj prirodi i unutraln^.
svojskrima orickkJ feCd se tneusobnaiazlikuju^imaju svflifmibene
osobine koje izviru iz Bogom datog "duha narodaDaauSucanie snage
svakog naroda, ^e vrijednosti naroda pj-oiziiaze iz njegovog "sopstvenoe
duha*. HerdaravoTimtanie da pokretake snagcJ tistonisLiaeJ toleklivnc
druitvene snage, g ne neke "mudre* linosti; dalo je plodan podsticaj mz-
vbju historiiskeznaiiostr
~.Doprings uvrivanja ideje o historijskom kretanju dao je filozof
I manuelK agrTrT^ koiTpokrelaGte sna^TTinstnn^ IJ! vjdi iistiprot-
ihova
I rih fcieggl C177firlS31),Aao o s n i v a dijalektike i teoriie diialek
likog jedinstva, maira da svijet objektivno postojt._a da JC-iUgova os-
jnova.u apsoluirtdj jdeji, tc a sc svijet razvija u smislu saznanja te ideje i
.sopstvenog izjedtCavanja sa'njtTtfi Uatae, sviiet |e proccjarnoravifka~1
samdpohajC'tfTSSluTne ideje, pn Ccmu postoje unutranje
"ptPttvutjenoStrTf'.mcau ifiatcniaine'prirode i njenog vraCnia'duIvBvn^
sulfini. Na Tat naan jc Hegl svojo) mowiiji dao lacalisliki pristup u
iTat.vlfk'irSvncta. Imao je veliki b'rdj lfdbemka, a Karl
^r k s jc o njega uzeo dijalektiki metod kome je dao:materijalistiku
o sno v u . ' _ ;
Hcgclova dijalektika i filozo'fija historije imali su; veliki uticaj na
razv'oj historijske misli. Sadravale su genijalna otkria oktvarnom ravo/ii-
ku ovjeanstva, ali u krajnjem idealistikom obliku. Historija ^_tu javjja
kao ostvarenje tog idealnog cilja, a sve u okviru drkvc d .kojoj se jedino
i5e|a7nbe i ragitj._ Qva i druga slina shvataniTI dratlstl odrajIa su se na
sRvatanie historije kaoTitvarenje~ideja avremetie gpOtiTTo [e7zuT~
tiraio pozitivnim islraivaTikim dostigniiiSTar'Tatarj5^'osnovna uenja
hjemaCkeldeali.stike iiiozotii sproveb ii prafcsHitstor'i2|irVi[ieni Hujb-
bolC (1767-1835), koji je htstoniu smatrao di nami ckt^si l i ^. k^fftte:
Tjudsli raz ummo e ovladati; I nn jstitie znaaj drave i naclie u his-
GoroL HistOFtogranj? jc u ovoj fazi razvoja~^staia gehetika RiTortja
/azTiiTa~dg"svTfn 3Tet1iDam{ri)0^ pred sobom pravi znanstveni'
cilj koji zbog svoie ideoloke ljuture nije mogla ostvltL IdeaTitik"
Filoonja j e snano uticala da glavni predmet istraivanja nje'fficFRe~in:~
toriogfafije postane~3rava. tj. politike pojave, shvaenadcao izraz ideja,
^ali neTSanbi m^u drutveaijn snagama.
Djelima Berthola Nibura'i Leopolda Rankea dovreno jelspajanje
historijske erudicije i historij^e analize kao dva zasebna kolosijeka u raz
voju historije kao znanosti.. Naime, ehiditi su preko pomonih his
torijskih znanosti pripremali?kritika izdanja izvora, dok su na drugoj
strani historiari opisivali historijske injenice na osnovji neprosjereniii
obavjetenja. Pod uticajem romantizma, idealistike filozofije;, razvoja
historijske tehnike i metodologije, historija je u Njemakoj postala veoma
uticajna na razvoj duhovnog:ivota u 19. stoljeu. Hisipnja se najprije
razvijala na reorganizovamra univerzitetima, putem t^. seminara u
kojima su studenti uz pomo nastavnika uili svoj zanat. Razvoj historije
postican je i raznim organizacionim oblicima izvan univerziteta, kalrav je
poduhvat izdavanja grae u okviru "Monumenta Germ^ica hostorica",
koji je postao kola za strune poduhvate u drugim zemljaina,
JBerthold Nibur (1776-1831) je prvi povezao rompntiataki nain
opisa zbivanja sa Krutcjctm postupkom mstornske erudigne. Sto je dolo
do Tgra2a|amrTrjegOYOf"RinKkj5j hmonjl":
TL . TognOia Ranke.71795-18861 ie bitno uticao na razvoj historijske
znanosti u NiemaKOf. fcv^ Americi- Napisao je remek-aielo rntsjlfnc
historijske znanosti pod najvnm "Historija romanskih j gertnanBh
n-mSd 1495-17Vi", l-njc.m G snpj-otstavio pragma3iCoi1ito^i .
istiui da eli pisati objelaivnb-kakri'ie'itpaifaw bi l ol Oftb\Ci R ^
metmjegovog istraivanja j e grMva
ic t6 zapravo bilo* Osnovni pred-
okMta?eni novije Etstorije smatra'o
hIstnriCafimyprd1tiCkenElorij
f 1Rankeovo~uenje o oi ^vi i
Olozofijjodgbvarali su p i^
idejama i njemaka idealistika
ihkama u vn|{3ne~~tije(ltw1enia yeatn)cnia
I. stoij epa Njemake; pa e ostali i temelj njene hfs ^ ^ ^ ^
Njemaki idealistiki historizam je dravu smatrdb oieiovja'.jcm
eiikih vrijednosti, ime je liavan ideoloki podsticaj njemakom im-
44 -
jx:rijaiizmu. u itisiuuogtajsjs UOtVZ |.f\yubic.
cijelaEHoSu dravnika, diplonaia i vojskoi'oa, tvrdei a 'RjemaCki duh"
nalazi svoj vrhunac njemakoj dravi na elu sa Pi-uskoni. Uzdizanjem
drave na slupan] svetinje i ideoloki tumaei Rjenu tradiciju njemaka
historiografija je uticala na izgradnju misli o izuzetnoj ulozi Njemca u his
toriji, a lio e u krajnjem dovesti do nadzma.
Na njemaku J iistoriografiju je odluujue uticala pruslca kola.
proiza-ria iz RankeovELJ lkalia^koia je bila sredstvo polificke'borbe za
'uiedinishjS-Niemalce-pad-vostvom_guske Tu kolu je rKnova.o,.jQton
TriistavllDroizen (isasasg.4.)... On_ ji_J Kuskan5-vQ|aarn_.d.^pgtim
>jra7 morala i kulture, tvrdei da samo mona drava moe; spasiti narod
od ,pmpasii_ ^teduiim,, pr6|eh'~^~~' bavi 'T pitannma znanstvene?
'mijuidologije. otklonivi neke 'sTabbtT Rahkcove kole; O trj c' pivj
istraivaki postupak podijelio na'Setiri stupnia: heuristiku, krinku, ihter-
-preiaciju i nrezcntaaiu tu kojoj je razlikovao etiri oblika). Kao his-
ToriCar idealistikog hisiorizma isticao je individualnosti neponovljivost
historijskih injenica koje po njegovom miljenju pe podlijeu
generalizaciji.
Neto drugaiju ulogu drave (snane prema vani sa vrstom rukom
OTLA .{A V J'*> T^S><-I A >>A PrtJ'Ca*' ^I j rVI ML / I C 1 ^
Trai;^e~d834-i896) kojiJ e podravao'Droizcnovu pruskog
' vojnog despotizma,-la-..^odaE:_MQmzen (1817-1903), osmvaifantiCke
pravne historije i pisac poznate "Rimske hi stori |eV '^nsk Sibeltmin
.^hTalanliina. Znaajan doprirnos j cao na pOIfCf humizmatike'l epigrafiEc
T'proirio jc i interes istraivanja sa uskepofitikih na Sira drutvena
pitanja.
,Njemaki historiari bavUjsu se jpitaEtJ ima ekonDiniike historije os-
arvi
jra
ovog perioda isticaolc* kulturno jedinstvo i duhovni kbntitiuiiet Evrope.
PoLuticajem njemake idealistike historiografije stvarao ie ScrgcL
Mihatlovi Solovieili (1820-18791 najvei ruski hlstori&r-t9r:StGltefeein
prihvata naelo akonitosli hisiorijskOR razvoja, ali dravi pridaje glavnu
ulogu u tom ravoiu ptafib.Q-isfiuj-furzilivan.-anaa?Mlialg~a~Ruiiii
NjegorLuenik VasUj-jOsipctvi KJ iuevski (1841 -1911) je pod ufi aj t^
pozitivi/ma pn.sehno i.straivao drutvene strukture ekonomkog't kulrtir-
.riifig-Eazvoja.
2.4.3. Hisloriogiafija romansiznia
..Pod .ytic3j.m. fraucuskcJ iu^r^^^ revolucije do^o jc o grgiryanc
U. shv^atanjima 0 znaajlU-zaaiaina-fisfiiirg,^^ gTaao izraaja i >,
4J
unutar opStih duhovnih strujanja romantizma. U sutini se radi o sukobu
demokratskog sa monarhistikim naelom razvoja i ureenja drutva. Na
jednoj strani se proteira ideja slobode i jednakosti suverenog naroda
(Francuska i Engleska - u kojima je nacionalno ujedinjenje zavreno) a
na drugoj sirani je feudalna historijska dravna ideja u Njemako , u kojoj
proces ujedinjenja nije bio iz\'ren. Te-okolnosji dale su oia>-ir his
toriografiji romantizma u Njemakoj, te u FrancusJ coi i EnEleskoj.
U ^Njemakoj su romantiari odbacili cjelokupno misaono
shvalBje_^rosrietitel(|?aJ deji^[adonajBt|?o2d
vid vidjevi ua>r zT druj ^tuj i oredak u vrijeme prije fLancuske rCTOluiie
protiv ijih ideja..se-boreJ Romantiari plasiraju shvatanja.o organskom
jedinstvu drave ji droi tva^^ okvirima takvog reda* vide mogunost raz-
^K a "narodnog duha* sopstvenoe" Mrod. Romantiari " u
panjThaROTErCne'iej^pr65loli7te na konkretiiTpfavtrar,TeKgibna i
politika shvatanja. raJ _naglaeni_hEtQrijsM--poMz,_ti. "bjeanje u
prolost* jednostrano shigitajui savremenost /cdveo je romahtiarcTr his-
torizam koii se razvfjaZuJ Hi.rorijkQj_gkQlEpr a ^ elu .sa Fnarihom
Saidaj ijero4-LT9- lS6i),_a_kQj a J e_jazMj.8^i ti k u racional'is ta? o
prirodnom pravu. Uzdizanje vlastite nacije, Sldjutvanje'fevdluadh
nih promjena i uticaja izvana na njemaEudruSlveutrSRafR^l^eflnavod-
no, to ne odgovara 'outiu nienakpg naroaa'.Ttlsioriografija-jirpostala
vano sredstvo u rOkantaviastodi^sar-Nafativna-^emantiarska-his-
toriograTitaor^i a se do etrdesetih godina 19. stoljea^
U-Francuskoj-5e-pi3 pojayilonisgminhisl6rijsfca ifcoJ a,.lQjje
jjele prosvijeenosti nastojala prilagoditi promjenama_nakon fi^ncuske
revioluaieT iskulvim^izmiStavnlh boriti iTvrifeme festiuracije. Isitffiralni
- doSl v'ast krupne buroazije koia je_______
iy/ni|rijni^_ljaft-^SB..a-Daviu SU se 1 pitanjima Masne borbr
buroazije i vpleinstva. Svoja istrilivahja ogfaniav'aju na politike
probleme prosldst^'nastojei da revnosno slue potrebama dnevne
politike. Bili su izvrsni pisci-pripovijedai.- Najpoznatiji predstavnici pve
kole su Ogisten Tleri (1795-1856).,Koji je zastupao tbnjiTkiasiie borbe
kao poTretake vSna^hStorijsK og ranj a, zati ^ Fransoa crizo (U bi
ti u imovinsRim odnosima itd.
(1798-
pristupu historiji i pDdavanpi
znaSj ^ svim podrujima dn^tvenog ivota. Slvatao je pod uucaiem
njemakog romantizma i idealtstigk&.filozofije. ?Prthvatio j el ^erderovo i
romantiesrko uenje o "dui* narodaj^smatrajui a J c pokretaka snaga
francuske revolucije^"^iEa*ffairusk5g naroda. Po njemu *duh" naroda se
ne izraava samo/U politici ve i u kulturi. Za razliku o liberalnih his
toriara MiSle jVvejiao franfiuski narod. iCao izraziti rosnantiar ob j e
nastojao spoznati prolost ljudi j^veTtjnTn i sanjarenjem, a nc- razitmom.
To Milea ini vie pjesnikom pripovjedaem nego hsstorisrem sa
racionalnim ciljem.
J J Engleskoj |e historiografija, u prvoj polovini 19. stoljea, bila
gra^na knjifevrionra_iuila_je..politikQj_borbi kpjizer^^^ libcranih
snaga. Zoaaina ip rnitjantiarsfca djelatnost Tomasii lCaflafa (1795-1881),
46 j
* .
esiokogJ cgtiailt-biKloazijc, odlunog protivnika racionalizma i pobor
nika iiieniakogJ iomantizina i td'eatistiiRe"in6zofUrRSSplHEnu^Tniaira
anarhiiom a^K retac razvoia ridiTr*)pTOjiTivr*lKif^B^^ gomila
samo slijed? : ~ "
5. ItodploSSra historiografija
mel oaC i l E ^E l p pretpostavki FiacniM
1^-
Sl020fsW
doiaclaSnjeg
kS-
nim i znansivet.* ti zakomlSsttmari^oiavI tgie se pozumzai
iijSnie zasniva aiispUivan|u i utvrivanju "
liku od filozofs je historije koja ~p5t3v
IfOgitfrinR injenica")'za rV-
apstraktnbsti. Un je od
Tacionati'ma uzefi ideju o razvitku'OvjeaftStva; iz narofcer^drutvu em
pirizam kao osncfvni metodoloki princip, suemei istovremeno raskidu
"metafizikim" | netodora filozofekih pretpostavki.
Pozitivizairi ie razvitak ovjeanstva shvjaiin iskljuivo kao druivcni
li^ (umaeiruktipni ramtak Covjeanstva Rao^rtiSlt^ai' razlvitak.-
hzitivilm ~fS v6rig socioioSKu hjstorijii kofnf je dab~ocioloku
e filoz - - -
sa
-g2&
mziiivu
shematiku. unijeio ranije filozofske shematike~g~ko|u je ugratfen~karaR-'
tisiorijska misao ptBiije K onta "razvija pod
uticajem razvitka?-biologije, postignua u atrbpogeografiji, etnologiji,ar
heologiji i lingvistici, Stoj e rezulr-' - ------ tiraio usvajanjem novih metodolokih
prilaza u historiografiji.
U toku 19.%tolica pojavio sc marksiram kao prirodno-historipko
uenic-.o rarvfiir:ii r^viea&ttv La_ieQtiia razvitak liuske svijesti
obiaSniava materijausuKi Olisipmslci. ne apsulitizirajui ovjeku prirodu
u odnosu na drutvo niti obrnuto.
?n(TpoziiivisticKirh i rnairk^tikim uticaiem krajem I 9. stoiiea
^^nla7^ri7^ raTvnjj. irnnr.mtif/-~^ I sooialne historiie. Sto ic namelnulIT
poTrsbtr za revijomi teoretskih pretpostavki di el e znanosti J er.
ekbljomikLj_iiialvenj _prosgs4 nisu; mogli i strai ^ti
TheTodoIogijom k^o djelatnost isiaknuI ih liCntiStL su bilafneophoana
znanstvena~udpSt4vania. umoa su. na prelasku u 7f). stoljee nastali novT
SmicroM na novim teoretskim prctpostavkama. ti zapoeo je pfpcgi prci
varanja historije u znanostTne^aTnaro-pgledinantm dogaaiima. vec o
.ilfusivu u proslosli. lai Proces ie~ponaivigc naao odraza u Ni
" rrancuskni hi si orto^f i l T T j ^
u Dfosios'li. lai proces ic ponajvie naao odraza u Njemakoj t
SancuEoi hi5tork?eriTfnrtnocitgnsOkorhi stori be^^ koja se temeljila
na marksizmu, te u historiografijama nekih drugih zematia bvrnpc i
"Amerike.
fi.5.1. Po zitiv istika histo rio grafij a
stala j eL i i J raneiLSknj- a imala je
naroito u Engleskoj. Za razliku o3
njemakih historiara laeansiikc hislonogfifijc koji su se preteno bavili
47
dnevne poJ ilike, francuski his-
( ori & rt^^^^pj et iniercsovanje usmjerili na istrafianjc socijalnili
drusfvenffim|enia. Na taj na/n je stvarana socijalna podloga
K:
pozitivisiiepridcje, koje su izraene u djelima historiara AJ elsis deTjok-
vila (1805-1859), historiara francuske revolucije, zatim Nima Kuluna
(1830-1889), koji je pokretake snage druSivenog razvitka traio u i dm
drutvenim slojevima itd.
Nakon revolucije 1848. godine, kada su se iri drutveni slo evi
pojavili kao politiki inilac, produbljuje se interes za ekonomska i
drutvena pitanja. U historiografiji sc pojavilo uvjerenje a pored prirod
nih postoje i drutveni zakoni kojj se mogu otkrili pomolu nove znanosti
15 Opist Kont (1789-18571 u svom""Kursu poznivne filozofije". ^'
za
Definiui zakone koii odreu|u eR/isteniju i razvoj .<jrutva Kont
udario lemgfie socioloeiic- l^azltknvao je soaj ainu statik~u~(uslovelto
svako drutvo mora ispunjavati da bi moglo egzistirati) i socifalnu?
oinamiku (pravila historijskog praobr^aj a drutva). Za Konta sc hi-
-Lorijsu. kao dio sociologije, tr^ba da. bavf oipanizovanihi^rupama (kolck-
fivnim snagama) a nc velikim linostima.? Kont je pokijSao da metode
prirodnih znanosti unese u historijskko istraivanje, ali u jtomc nije uspio
zbog svojih metafizikih shvatanja; da po unaprijed smiljenoj teoriji
istrauje injenice koje je potvruju, umjesto da telrrija izrasta iz
istraivanja historijskih injenica. Kont jc htio da historija bude racional
na i pozitivna znanost koja bi prouavala prolost kao izraz prirono-his-
torijskih zakonitosti. I on je pokretake snage historijskog razvoja vidio u
idejama i miljenjima a naroito u spoznaji svijeta znanstvenim
sredstvima. Meutim, pod pojmom zakona Kont jc podrazumijevao samo
utvrivanje vanjskih pojava, ne shvatajui da je znanstveniizakon izraz un
utranjeg sadraja tih pojava. Otdda po ovom uenju, historiar treba
samo da sredi pozitivne injenice koje se nalaze u gotovpm stanju u iz
vorima. Tako sreenim i sisicmatizovanim injenicama? nije potrebna
nekakva generalizacija. Potcjehjujui znaaj posebnog u odnosu na opSie,
Kont jc historiju sveo na faktografiju,, koja treba da prikuplja injenice
sociologiji, poriui joj potrebu teoretskog miljenja i uoptavanja. Svoje
uenje Kont oslanja na empirizam, a ostaci 'melafizikih'^pretpostavki u
njegovim shvaanjima sc ogledaju u izjednaavanju pojmi ovjeanstva, i
ljudskog drutva, shvatajui cpfjeanstvg ksg^^^^^ organizam koji se
razvija prolaskom kroz odreehe siupnjevc'ill^1i%^
KontovoL pozitivistiko uenje u Engleskoj slijedk) je historiar
Henri Baki (1S21-1S62), sluei se pri tome kvanlitativnimjmetoama.
Pozitivistika historiografija poslije Konta razvijala i e pod uticajem
biologije, naroito pod uticajemjeorije arisa arvina (16^-1882) o raz?
voju organskog svijeta prirodmm odabtranieiav gaie sc u su.tini nalaze
zatxf-iasistiClnrTnst(>riograftj^ jg: i teorija Herbeta SbcnseraTn82D-
^ razvitak 1903), koja ie. svodei sociotogiju na biologiju nastojala
srileta objasni kao razvitak organizma koii se ostvaruje djelovanjem fak-
Tora integilciic i d^jnicgracne. Od znaaja je i tcorija"outicaitrTre~criric
I polita Tena (1828-1893) koja sc zasniva na biolokim shvatanjima - fak-
;li
M
48
pojave ve na pojedine umjetnike. Po Teim temelj znanosti ine male
injenice" pomou kojih se dolazi do sinteze. Na laj nain je, na Tenovom
i drugim uenjima, umjesto podizanja historije na stupanj znanstvene dis
cipline kako je to zamiljao Kont, ista ostala faktografska historiografija
koja se bavila "malim injenicama", bez njihovog uoptavaoja. Tako jc
pozilivistia historiografija postala u dobroj mjeri- c^aajnom" his
torijom, ostajui na poviaini historijskih zbivanja. Ipak, pozitivistiko
uenje bitno je uticalo da histori&ri proire okvire politike historije na
Sire drutvene pojave.
2 5 . 2 Njemaka kistoriografjja
djelima
avmc~l9.
loljeamako su brojni filozofi jo uvijek osporavali h^tortji itsnrakter
fnahSsti, odriui joj mogunost konstatovanja zakonitosti, kakvi su
i Viliem Vindclblatid. Hainrih Rikert i drugi, ipak je ta strogo
ijuIuTra postepeno probijana novim shvatanjima. Ona su stika ljutura postepeno probimna novim shvatanjima. Ona su
Pa u djelim Vilicma Dilthia fl SS-i gi l ) koji se bavio saznajno-
skim pimnjiinaarustvcflTrr"znanosti, tvrdei da su one potpuno
neokantovci Viliem
idealistika
izrae
teoretskim pitanjima'drustvcflTrr~znanosti, tvrdei da' su one potpuno
samostalne u odnosu na prirodne znanosti. Kriiikujui pozitivistiki
naturalizarn i metafiziku idealistike filozofije, Diltaj dolazi do zakljuka
da oni ne mogu obuhvatiti sva obiljeja drutvenog ivota. Historiju ie
flroglasio posebnom znanou iskustva koia se. po niemu, kree u ok-
J dnma "uriutranljli dulvlISia". Uzronom oDtaSnjenju pojava u prirod
nim znanostima .suproLstat'io je svnju teoriju "razumijevatrja" R30
posebnom sredstvu spoznale u drutvenim znanostima.
Strukturalnu misao u problematiku rusb/eniir znanosti unio je
Maks Veber ('1864-1920), poTOinik njemakog imperijalizma, historiar
Koji se bavfo pitanjima historijske metodologije. On j e id^listiki his-
abiaSnicnj
teoriju o "idealnim tipovima" p o m o u kO|ih se ?!T3T?!TmS
uzronosti. pl
im
Nagovjetaj rasfcia sa idealistikim historizmom vidljiv je iz djela
Fridriha Mainek#fl862-lS>54). glavne linosti njemake historiografije
:po|ei
Majneke je bio urednik jioznaiog njemakog asopisa "Historiscbc
Zeiisclirift" osa'rhdesetih godina prolog stoljea, preko kojeg je dolo do
sukoba shvatanja tradicionalne tdocadajne) historiografije i uoenia o kul-
^^mrnc^ii stori M ^^^^^^^^^^^1856- 19l 5) u obiilu tzv. spaOL I l
49
Lampreht je, naslanjajui svoje uenje na pozilivizam, nastojao
utvrdili zakone-historijskog razvitka. Umjesto istraivanja ideja veliki!^
linosti traio je.da historiari istrauju drutvene grupe, tj. individualis-
tikom pristupu suprostavio je opSle i tipino. Po Lamprhlu, historijski
zakoni imaju znaaj zakona socijalne psihologije, a promjene u psihikom
stanju masa osnovni su pokreta historije. Zadatak kulturne historije je
da upozna kul tupi razvitak zajednica koji je u stalnom usponu. Kulturna
historiuja se, p o Lamprehtu, zasniva na uporeivanju socijalno-
psiholokih razvojnih faktora. I nterpretacija historijskog razvoja kao
slijeda kolektivnih duevnih stanja zahtijevala je, prema Lamprehtu, mor
foloku metodu drutvenih znanosti. U djelu "Njemaka ^historija" nas
tojao je objasnili razvoj jednog naroda; istiui a n^retku drutvene
psihe odgovara odreeno ekonomsko i drutvneo stanjl. Po Lamprehtu,
zadatak hisioridra je da istrauje razvojne tipove pojedinih naroda kako
bi se postepeno obuhvatila historija cijelog ovjeanstva.
Ova Lamprehiova shvatanja bremenita mnogim nedostacima, nisu
mogla-odnijeii-prevagu-nad brojnim i dobro organizovanim protagonis
tima historije kao znanosti o pojedinanom u duhu Raukcove kole i
Majnekeovog shvatanja. Politika historiografija je odnijela prevagu nad
strukturalnom, a u njoj e njemaki nacizam nai pogodno tle.
jOsnovna obiljeja do prvog svjetskog rata
ostala su nepromijeniena: .idealistika ninzofija i privrenost drfavi.
Ekonomska i socijalna istraivanja bila su zapostavljena. Poto
objanjenje ratne katastrofe nije mogla dati "ogaaina* historija, poslije
prvog svjetskog rata pojavile su se nove teorije o daljoj sudbini 'zapadne
kulture" tj. graanskog dru.lva. Takva je pcsimistika teorija Osvalda
penglera (1880-1936) o izrastanju i propadanju kuUuraJ On razlikuje
osam sasvim razliitih kiihura, a vrhunac predstavlja evropska kultura.
Budui nacisti rado su itali pengierovo djelo Propast Zapada" ali su ga,
zbog pcsimistifcih prognoza koje nisu odgovarale potrebama optimis
tike nacistike stranke, ipak odbacili. Ovu penglerovu teoriju ic
modifikovao jedan od najveih savrcmenih filozofa historije na zapadu
engleski historiar Arnofd Tgtnbi. koji je u svom najvanijem djelu
"Prouavanje hisibrife* svjetsku ' historiju shvatio kao stalan proces
raanja, uspona i padova civilizacija - kultura, kojih po njemu ima 21
(nastale kulture i njihove nasljednice), po Tojnbiju kulture koje stalno
nastaju i propadaju religija podie na vei stepen, j>a sc i kulturna in
tegracija svijeta moe izvriti na religijskoj osnovi.
rrcrastanje Njemake u veliku imperijalistiku silu uticalo ie na
heroizaciju rata, na uzd.?zanje imperijalizma, militarizma i nacionalizma
kao najviih etikih vrijednosti, l i m shvaianjima se pridruilo i i^ienje g
rasi kao osnovi izrastajueg nacizma. Prema nacizmu osnovna pokretaka'
snaga kroz historiju btia je borba "viih" (biicH narodi) I "niih* rasa
(narodi crne i ute rase) za ivotni prostor. Nacistika ideologija je mjesto
germanske rase vidjela na elu "viih" rasa koja prema uenju o "lavi i tlu",
mora ovladali cijelim "krvnim i duhovnim prostorom njemakog ovjeka".
Za ostvarenje tog cilja nacizam jc angairao sve raspoloive privredne i
drutvene potencijale. Zadatak historiara bio je da oprai-aju nacistiko
uenje o ugroenosti "zdrave" ("vie") rase od "nie" rase ("otrova kui-
50
ture'), da posuve; btoloSki temelj idejama o "istoti ger tnske rase, da
odgajaju u duhu nacistikog morala po kojem je odbijanje unitenja
drugih rasa jedini jiijeh itd.
Nacistika I J eologija uinila j e kraj ' njemake znar.'.tvene his
toriografije, Med j historiarima su p^i oj ai e dvije struje; uPn, nidonalis-
tika i ekspa rziontsiika (koja se prilagodila radzmu), t
Hberalno-koazep ftivna - kod koje jc taj proces takao neto s,iorije. Ipak,
verina njemakih istoriara se prilagodib nacizmu odobravajui njegove
osvajake pouh iie. 1 nakon drugog svietskog rata neki *iistoriari
pokuali su opra/dali ratnu katastrofu. Meu njima su najpcznaliji
Fridrih Mejneke | Gerhard Riter (1^8-1967), najpoznatiji pcsftjeratni
zapadnonjemaki ihisioriar- '^vi su se oni truditi a korijene ; ;rizma
nau izvr" Njemake, u materijalizmu, demokratiji, francuskoj o vduciji
itd. ipak, a vrijeijie oporavka ekonomske moi Njemake ezdesetih i
sedamdesetih godma 20. stoljea'mijenja sc stanje i u historiografiji His
torija se poinje okretali druSiveniro zakonitostima^postavljali pi inja
strukturalne historije i slino sve to zahvaljujui pojavi pleljade m ih
historiara. Bio je to definitivan raskid sa klasinim historizmom.
15.3. Franc u ska stru ktu ral na histo rio grafij a
Drugim smjerom o njemake kratala se francuska historiografija
19. 3 naroito 20njioljea. Naime, slubena filozofija francuske historijsl e
kole 19. stoljea bila su pozitivistika .shvatanja O. K onta i H. Tajnea
Ali, nemogunost realizacije pozitivistikih shema dovodi do odbacivani;
svakog uoDtavania i do ponovnog jaanja emprizma u formi nizanja in
jenica bez dubljeg tumaenja, i o suavanje predmetaniistnrite na~
utvrivanje inlenica iz dokumenata, primorava historiare da sc bave
politikom historijom, mada je pozitivi^m stavljao teite na izuavaftie-
sociialno-ekonomSidh faktora r^oj a. Takva shvatanja nala su~lmz~a
poznatom priruniku "Gvod u hisionjku nauku' koji su napisali ari
Senjobos (1854-F442) i Sari Langloa (1863-1929). Njihovo shvatanje u
ovoj knjizi kree se izmeu dvije misli: poetne- historiju radimo .s
dokumentima i zavrne-'historija je samo realizacija dokumenata". Po
mirna, historija se pojavljuje kao zbir injenica izvaenih iz dokumenata.
injenice se nalaz u izvorima koje historiar mora "objektivno* opisati
na enu se, po ovijti autorima, zavrava uloga historiara.
Francuska historijska kola razvijala j e dalje konkretne- metode
uopSi avanja u historiji, nastojei da "historijska sinteza" postane .stvarna
ractoia koja kao Socioloki prikaz karakterie historijsku znanost. Od-
bacil: je pozitivistika i neokantovska shvatanja i izgradila?novo struk
turalno shvatanje u hishtoriografiji. Sutina ovog uenja j e u- p^ji.Cavanju
i spoznaji struktura, pri emu sc slui metodama drugU ^^^tvcni h
znanosti, a poscbr c sociologije zbog ega je esto nazivajt
historijom. Pretea te nove kole bio je belgijski hi stpn|
(1862-1935), koji J e potekao iz Rankeovog seminara/al|
Lamprehtove Sko^| udario temelje drutvenih: struktutal
strukturalna hisio i a ponikla jc iz grupe historiara okupjjc
rija Bera (1863-1954). On je svojom !Revijom historijske sinteze" i ukup
nim znanstveno-organizacijskim radom, reagujui na teoriju faktora, in-
SlSnraO n leorelsicom uopStavanju i jedinstvenom pogledu na svijet, ime
je doprinio veem povezivanju humanistikih znanosti. *
U okviru opte krize buroaskc znanosti krajem 19. stoljea i
pojave sociologije, javljali su se mnogi smjerovi koji su'iiticali na razvpi
francuske strukturalne histOfiografije; rezultlrajui pojafom tzv. analUa,
ij. grupe historiara koja se okupila oko asopisa Anaii*|a ije uenje je i
danas temelj francuske (i Sire) historiografije.
Postoje tri faze u djelovanju kole analjsiaj prva, od njene pojave do
osnivanja "Anala" 1929. godlne.'niga, od~i929 do druggjg svjetskog rata,
trea, odtohhove "Anala* 1946. o danas Nosioni?ema~ahaI p;ta'su:
lecijalista za 16. stoljeeT i MhflTBlolfriB86-
1944).:,p^^^|^i p,histnr'?ar evrnnskng feiidali7.ma--naroito francuske
aprarnei ^^^^[ | njih je i Zrn4 t.efnvr (1874-1959), historiar fran-
cuskelif i ^Sp^O d 196."glavni predstavnik analista postai ej erhand
B r o d i l j ^ r a f l ^ ^ ^i st o r i j i i I f i a na nrprtpnj^| 'A nab* poma-/ p
rili
gih sarldhjupredstavnici raznih druStvenih znanosti iz Francuske i dru
zemalja Evrope i'vijeia. '
Za predmet svog istraivanja analisti uzimaju "socijalne gru
negirajui tezu "velikih linosti kao iskljuivog objektaTpTor ,
je donekle uticala njemaka "Kultugeschichte" 19. stoljea koja je
bacivala usku politiku historiju, te njemaka socioloSka kola K.
Lamprehla, a naroito socioloka kola belgijskog historiara H. Pirena.
Analisti nastoje da pobiju pozitivistiOcu teoriju fa|f|ora i otvore put
jedinstvenom shvatanju historijskog procesa. Oni prihi^laju stanovite
zakonitosti historijskog razvoja na ekonomskoj osnovi, ^li glavnog pok
retaa nc vide u proizvodnim snagama i nainu proizv'odnie (kao marksis
ti), ve u nekim drugim ekonpmsldm kategorijama.
Sutina uenja se svodi protiv tipine tradicionalne historiografije
(politike i diplomatske ntstonie iTi historije dogadaia'i.J rbia se po analis-
tima bavi nebitnim dogadaitnia dok dubinski tokovi ostaju nepoznati.
Tfistoriari ne mogu bitt kolekcionari sluajnih Cinjenica| Historija treba
a bude problematska, a ne automatska, a se bavi obradom ekonontsko-
socijainih organizacija i prilika. Odbacuiuf^zitivisl'k;nAhvaranje ria-.te
historija nalazi gotova u dokjimcniima. a da historiar ticba da oistij
prepria "injenice*, tvrdei! da hktnrifar stvara histr^ijii tek svojim
'metodom raaa, pri emu poaavlja svoju hipotezu i istray.ivaki
_____________________________________ program
koji se mora temeljiti na teoretskim saznanntna. |
Analisti sc odluno zalau protiv uske politike historije koju je u
to vrijeme posebno razvijala zapadnonjemaka historiografija, a za
proirenje historijske tematike. Meutim, analisti odbacujju problem raz
matranja klasnih borbi, u emu se razlikuju o marksista. Protive sc us-
kopolitikim shvatanjima historije njemakih historiarajpo kojoj velike
linosti stvaraju historiju bez obzira na ekonomske i socijalne uslove,
52
ime su oni, praktino, odgovornost zs. nacizam cijcii svesti gotovo
iskljuivo na samog Adolfa Hitlcra.
Analisti pridaju veliki znaaj druStvenoj funkciji historije, tenji za
povezivanjem drutvenih znanosti, stvaranju cjelo\'itc koirccpcijc svijeta,
koristei sc metodama sociologije i ekonomsldh znanosti, a naroito
slaiisiikom meuidorn. Predmet flfplainnsti .anali-sta j e u drutvu ti.
socijalne grujte, obini "susjed s ulice" a ne "velike linosti". Oni ukazuju
na potrebu akluelnosti svih znanosti, pa i historije. Ali, to atiaiistc ne
vraa na pragmatizam, tj. na podravanje teza dnevne politike kakav je
sluaj sa njemakom i. nekim drugim historiografijama evropskog Zapada.
^maliste karakieriSe proirenje upotrebe izvora, ne,samo pisanih
ve svega "Sto pripada ovjeku, slui ovjeku, orzrva ovjeka". Zagovor
nici su kolektivnog rada na liistoriji. f /
Najpoznatije djelo analitike kole je impozantna B r^ei ova knjiga
0 Sredozemlju u doba Filipa II. zatim, kolektivno djelo "Historija i niene
metorift* kan znaajan i jedinstven "korpus historijske doktrine", izmeu
ostalog, u ovom dijelu se obrauju kategorije "vrijeme i prostor" na
kojima poiva liistorija, koja kao znanost treba da postane predznanost"
budunosti. Vano je pomenuti i ediciju "Sudbine svijeta" u redakciji
Fevr-Brodel, koja ima za cilj da obradi odreeni broj svjetskih problema
vanih za razumijevanje sadanjice, te kolekciju "Opa historija
civilizacije", objavljenu poslije drugog svjetskog rata.
Shvatanja analista se razlikuju o shvatanja marksista u sutini na
tri osnovna problema: l. susttna eKonomEe Baze ntsu proirvodnia i
proizvodni odnosi ve saobraair trgovina i~'iinanstigr~2r~ni ' '
dijalektikog jedinstva noiava i 3. osnova njihovog uenja j e_______
svije;t" i trvT kolektivna psihologija - kao proizvod ekonomsko-sociialrie
srbi ne.,O marksizmu ttrociei kae- -iviartfsi^am nije n.-i he.prijatelt niti
nas on plai. Za- nas*ie on problematika, koia je danas nuni dio svake oz-
biline historiiske analieVvaah nain pristupanja socijalnoj realnosti, al i -
ne i jedini nain: Njegova nas stajalita nc zanimaju iskljuivo, ali ona nas
' uvnek zanimaiu*.
Analisti imaju mnogo dodirnih laaka s historiarima istono-ev-
ropskih (socijalistikih) zemalja, poseno u metodu raa na ekonomskoj i
socijalnoj historiji, na koritenju statistikom metodom itd. Isiono-cv-
ropski historiari, pak, posebno ru.ski, krittkuju "idealistike" elemente i
"buruaski objektivizam* analista.
Analistika kola ima i nckilt protisTirjenosti. Iako sc pojavljuje
kao negacija poalivizma ona, ipak, uzima od pozilivizma .svoje osnovne
koncepcije koje dalje razvija, mada pokree i niz novih shvatanja i in
icijativa. Iako ii "totalnoj historiji" cjelokupnog ovjeanstva (staje
ograniena u krugu "zapadne kulture"..Obiluje bogatim i ks'aliicinim
znamstvenim radovima, ali i nciazradenim deklaracijama koje ovu kolu
proglaavaju jedino ispravnom. Ipak, njeno shvatanje. svj ci s^hi-s-
joriiskog procesai koji prolazi kroz dviie revolucije: "neolitskurevoltnritu",
iz koie su izrasla zcmlioradnika dru.tva. i "modernu industriisku iz koje u izrasla zcmlioradnika dru.tva. i "modernu industrijsku
revoluciju* knja p traje, jcsic i optcprihvaeno shvatanje u savremenoj'
cvropskkoj hislonogratiji. ;
Zaslugoiip/analisia francuska hisioriogranja obrauje sva podruja
drutvenog ivota i zauzima visoko mjesto u akluelnoj svjetskoj his
toriografiji.
2.5.4. Marksistika histo rio grafij a
^rksi zan) je sistem n a u n i h <a7n a n | ; i i pnpleda na svijet, teoretsko
Dbjanjenje preobraaja o v j e a n s tv a ;? k l a s n o g i i h h z k l a s n n drutvo i kao
lakav idejna osijova borbe radnike klase. Niefovu osnovuCini dijalek
tiki i h i s l o r i j . s k i m a t e r i j a l i z a m .
zasnivao
tici, engleskoj politikoj ekonomiji, francuskoj materijalistikoj fil
utopijskom socijalizmu i sopslventm istraivanjima. Po njemu, osnovna
pokretaka snaga u historiji je klasna hnrha, knja sp ii kapitalizmu vodfc
izmeu buroazije i proleterijata. Klasna borba itehiinovno vodi diklaturisi
proletarijata koja e.VeoRtvapti u Besklasnom drutvu, koie te perspektiva i
ilovjeanstva^Proces razvitka oviefrnstva marksizam shvata kao prirod^
no-historiista proct^ne apsohuizujui ni Covtekovu prirodu u odnosu na
drutvo, niti ie drutvo neka izolovana stla koja izrasta sama od sebe.
" hvatanje~^ovog proimanja i stalnog rawoja omoguava llaletikT
I materijalizam.
Marksizam na druStveno-historiiski razvoi gleda kao na sloen
dijalektiki proces koji se odviia po odreenim zakonima, koji nis^
statine sile promjenjive kategortie. On ne odvaja ljudsku prirodu od
.drutvene prirode ovjeka iie jedinstvo dolazi do izraaja u historijskom
..lasvojm 5,
K orijene rtnitvenih gdnota Marlre traPi |i nairiBproizvodnic llffir;l:
_po njemu, materijalna proizvodnja osnova iz koje izrasttju pfocesi u
dri^tvenom, politikom i duhovnom ivotu.^?druivanje u materijalnoj
proizvodnji uzrokuje proizvodne odnose u okviru kojih tee proces proiz
vodnje u skladu sa odreenim siepenom razvoja proizvodnih snaga. Proiz
vodne snage i odnose Marte svrstava u bazu, a institucije, politiki i
drutveni ivot u nadgradnju ruStra.
.hlarlTsovg iienje, iznijelo u brojnim radovima, prihvatio te^
razraivao i dopunjavao niecov sa9remenik i istomi-ljenik Fridrih"Enccls
(1820-1895). ^
lako su Marks i Engels prije svega sociolozi i filozofi, neki njihovi
radovi mogu se smatrati i historiografskim. Ovo zbog toga Sto oni nastoje "
da sakupe izvorni materijal, da ga kritiki analiziraju i na kraju inteif-
preliraiu utvrene injenice; Pri tome oni smatraju da je za obradu his-
torijskih injenica potrebna teorija, ali da ona ne moe pruiti gotove
recepte i formule. Za historiare je znaajno njihovo shvatanje ideologije
vladajuc klase zbog toga to se historiari esto susreu sa izvorima koje
su pisali ba pripadnici vladaj ue Idase. Inae, Marte i Engels su u vrijeme
oblikovanja svoga uenja uili o tadanje francuske i engleske his
toriografije. Prema njemakoj ieolistikoj filozonji su imali veoma
kritian stav.
54
Pod uticajei i Marksistikog u6 :nja nastala su, krajem 19. i
poetkom.20 stolj<(i , nlnoga djela socijalistike historiografije sa ciljem
da mobiiiu prote I rijat, p^i zanjem njegove klasne svijesti, i u his
toriografiju uvedu j iraivanje drutvenih struktura s teitem na klasnim /
borbama. Meu na j oznatijira su historijski radovi Karla Kautskog (1859- /
1938), u kojima " ui korijene proleterske klasne borbe u prolosti,*!
Franca Mermga (l i 46-1919), ija su djela vana za uspon njemakog
socijalistikog pokibta, te revizioniste .Eduarda Berstajna (1850-1932) i
Hajnriha Kunotb (1862-193^. Historiografijom se bavi i francuski
socijalista an oi<bs (1859-1914), koji J e pokrenuo kolektivno izdanje
Socijalistika histofija^u kome o^asnjava sukob drutvenih klasa. U
Itali I se marksistikom historiografijom bavio! Antonio Labrioia (1843-
1904), a u Engleskoj brani par Beatrie Veb (1858-1943) i sianej Veh
(1859-1947). ? ---------- --------- - ------------------
Marksistiko ;uenje izvrilo je znaajan uticaj i na rusku his
toriografiju. Pod ^egovim uticajem su stvarali ruski historiari -
poziiivisti: Nikolai fv^oviC Kariefev (1850-1931), zatim Evejenije Vik-
tnrnvi Tarfe f 187541955). buduC r^ak staljinistike historiografije i dfT
>aanjima izuavanja zakona histonjsfcog razvoia bavili su sc Nikolai Gav-
rilovi ernlevslu ?(1828-1889) i Nikataj AJ eksandrovi E>obrolhj
(1836-1861). Meutim, kao marksistiki historiar prvi "je uR i
iuhoL
V r . ^
izuCavi o prolost Georgij Valentinovi Plehanov (1856-1918), koji- je
imao ulicaja i na evropsku socijalistiku misao. U svojim brojnim djelima
zasnov inim na materijalistikom shvatanju, ukazao je da Rusija, suprotno
gledan ima "narodnjaka, mora krenuti kapitalislilum putem razvoja kao
i zemlj I zapadne Evrope. Originalna su mu shvatanja o uticaju Uibosti na
historijski razv'oj, te?o razvoju ruske drutvene misli.
Pobornik marksizitfa a Rusiji je Vladimir llii? 1
olazei od marksisiickog sianWista o klasnoj borbi __
retau razvoja, Lenjln je nastojao dokazati zakonitost rus!
razvoja koji mora proi i kroz kapitalistike odnos
ekonomsku i politiku sutinu imperijalizma kao najvieg
ku kapitalizma, tvrdei da on ulazi u umiruu fazu, a-'d
ovjedanstva u besl^asnom - komunistikom drutvu. Svoja*P^ita je
iznio u brojnim rdovima. Ovo uenje uzeto je kao osnc^'i u his
toriografi
toriografi
i tzv. soc?t:Iistikog svijeta 20. stoljea, izmeu ostalog i u his-
i junoslovenskih zemalja. '
25.5. So c ij al istika histo rio grafij a
Veliki svjetski dogaaji u 2Q. stoljeu, posebno oktobarska
revoluja, te prvi i!rugi svjetski rat, kada j c dolo do uspostavljanja^
socijalizma, uticali s? na to da marksizam dobije odreenu socijalnu pod
logu., To ie imalo zhatnog odraza i na historiografiju, koia je prihvatila
inarksisticko-lcministiko uenje.^Ova faistoriografiia. nazvana socijahs-
likorn ili postmaf j stslikom, prvenstveno j e skonccntrisana u Sov
jetskom Savezu, da j" no zavretku drugog svjetskog rata uhvatila korijen
I u drugim socijalis i "kim zemljama Evrope, pa i u socijalistikoj J ugos
laviji. Historiari o \ sorjentacijc stvarali su i u drugim zemljama Evrope i
svijeta.
' 55
Socijalistika hisioriogpfija imala je vie etapa u sri)m razvoju koje
f p o k l a p a j u sa p^gdi ma u raTvojisgg j ati st^og pokrgia: o
1917, zatffM d o kraj a drugog svjetskog rata t nakon ratafJ lMedutlm, dva su
osnovna gledita u okviru socijalistike htsionogranje: pivo, Roje se zas-
niva na dosljednom usvajanje marksisiiCko-lenjinistiCko^lfiCenjaj, i drugo,
u STCijalistikoj literaturi poznato kao revizibnizam, a tlffcome dominira
staljinistika historiografija. . -
Proces Stvaranja socijalistike historiografije je pratio sukob pobor
nika marksistikog shvatanja sa naslijeenim shvatan|ima iz prolog
stoljea, te onim shvaianjima koja su nastajala pod uticajem savremene
evropske graanske historiografije. Na neke osobenosti u njenom razvoju
i uenju ukazaemo na primjeru sovjetske i junoslovenske his
toriografije.
U sovjetskoj historiografiji je do poetka trjesetih godina
dominiralo Lenjinovo shvatanje. Potom je g sredine tridesetih godina db
1956. godine nastupilo vrijeme staljinizma, da bi nakon toga zapoo
proce^pgstepencestaljinizacijc.
Cj ^jtvni organizator sovjetske historiografije je Mijiail Nikolajevi
Pokrovski (1868-1932), osniva kole prve generacije marksistikih his
toriara u Sovjetskom Savezu. Pokrovski j e odstupio od nekih marksis-
tiCko-lenjinistjkih stavova. Za njega, je trgovaki kapital osnovni
jrokreia ruskog razvoja, a ne nain proizvodnje i proizvodni odnosi.
Teite rada>|Pokrovski je stavio na apstraktne generalizacije drutvenih
pojava i netireene socioic^kc sheme. Njegov rad j e ostao u okviru
ekonomske problematike. ,
_ragmnpCnu i dogmatslhi reviriju osnovnih naela marksizma i len-;'.
iinizmalzvrf@1e"J t>sip Visaribnovi Staliin f1879-1954) tridesetih godina
20. ------------------------------------------------
cijelom
historio.^
sa i Lenj
ulogu dl
znanosti
drutvenog ivota-
ie)ueajTtei^kd'deceni a postalo dominantno u gotovo
iCkoin svijetu. Staljin i njegovi sljedbenijri u sociologiji i
trali su svoje uenje razradom postavkk Marksa, Enget-
hfim, oni su naputajui d i j ^k ti ^ i apolutiirajui
tizovali dfrutveni rarvifkTTSologfeirali K^nlthro i
ii za ideolokom dravom koja kontrgiiSe sve tekove
Staljinizam plasira shehtu o pet drutveno-ekonomskih forgta^ija
historijskog razvitka ovjeanstva: prvobitna zajednica, ropstvo,
is-
lj3
no
feudalizam, kapitalizam i socijalizam. Sto je suvie pojednostavljen p
tup. Po ovom uenju smjena |niStveno-ekonomskih forn^cija predstai
i optu zakonitost u procesu razvitka ovjeanstva; Staijinlam nomina
zahtijeva da se histprijskiin problemima prie historijskiito jc u suprot
nosti sa navedenom shematikbm koju u praksi (histor ogrpfiji) sprovodi.
Staljinizam je usvojio neka gledita karakterisuna za Koniov
pozitivizarn, a to se ogleda u izvjesnom izjednaavanju pojma
ovjeanstva i pojma ljudskog drutva, da je razvitak ovjeanstva samo
drutveni proces, da je smjena rutveno-ekonomskih formacija na neki
nain sutina razvitka ovjeanstva i si. Dakle, sia|iniz2m je ap-
suluUzirajui pojam drutva uklonio pojam ovjekove prirode iz marksiz
ma. Apsolutizirajui ulogu revolucije staljinisii (i driigi ||)simarlaisti) su
od revolucije "napravili apsoliit koji rjeava sve". Ovi stayovi pribliavaju
56
ovjeanstva lumai ckonoi-nskim iniocima. Mulint, ezddciih gotiina
20. sioljca, sovjetska, pa i o.slala socijalistika historiografija, poela sc
oslobaati titicaja staljinizma, nastojci da .se pridrava markitifeih pos-
liivi. Postigla je znaajne rezultate u obradi' hisiorije azijskih naroda.
Meutim, IdeoioSkc osobenosti socijalistike historiografije su se i dalje
zadrale.
Marksovo i Lenjinovo uenje nalo je, osim naznaenog, svojih
dosljednih pobornika i u djelima J unoslovenskih historiara, pa i his
toriara u Bosni i Hercegovini. Sutina tog' gled.aiija na historijsku
znanost, na polaetakc snage u razvitku ovjeanstva, na osnovne
probleme historijske znanosti najjasnije je izraena u djelima
dugogodinjeg profesora sarajcv.skog Univerziteta B. urdova.
F)urilcvi4htstoriiu gleda kao na prirodno-hislorijsku znanost,
'*uTosnbv za to u mai ksis uzimajui osnov za. to u marksistikom shvatanju razriika[|.,!3vjeanstva
kao prirodno-hislorijskog procesa, Siiprostavljaj uci se" apsolulnt)
sociolokom shvalanji^ ^p to ve teorije,., urev .stoaira da hisioriia
mora Fiti saobraha razvitka ovjeanstva naroda i
naeijaj?lg^ji?^'p^i^ U svojoj osnovt prirodanva odigrava se
u hisionjskim drustveniM ofcv^^ ~pivj_znaaj urevog
shvatarija hisiOfi]e-,se--jnax_jaz^30jj^-u|jQz^
shva'tanjemJ iiiorimavt-evoiiidainta u
hiSldfifi. Tiih pi^anjlm-ii^^oss^eU^ j i j ima g urdev
: ukazuie'lm potfebtL diialckuko^pfi^mianja g^oluionizma i historfzma
u historijskoj.ztiano&ti. ta_P8 te-da le gvolucionizam potrebTmta^tl^u fiis-
torijiike?ofcwri,fflaerijeitisheHg&ein^^ na razTiiIS!!BTOlj^-
nog, histpriznta od oho^koji se javTia u hisioriografiji. te?na potrebu
njegovog povezivanja' sa evoTucionizmom, koji se uzajamno dopunjavaju
ali i ograniavaju. " '
Osnovne zakonitosti u razvitku ovjeanstva lee, po urevu, u
proimanju materijatnog (posebno ekonomskog) i na toj osnovi zas
novanog drutvenog napretka. fCao i svi marksisti, i urev stvarni pravac
razvitka ovjeanstva vidi u 'podrutvljeriom ovjeanstvu* koje vodi
uspostavljanju komunizma.
Na manjicavosti marksistike i socijalistike historiografije ukazuje
graanska historiografija - posebno historiari njemakog dinamikog
historizma i francuske strukturalne historiografije. Neke; teoretske i
ideoloke postavke (o besklasnom drutvu i si.) negira'i pgisutna kriza
S(Xijalizma. Da ii je u pitanju trenutna historijska osjeka iiic p l &v iia kriza
(apstraktnosi, ncprimjenjivosi i si.) ovog shvatanja poivrdie vrijetrte. Sve
lo ide u prilog injenici da jc veoma pojednostavljena podjela savrcmene
historiografije na ncnaunu - graansku i naunu - marksistiku, izvjesna
je, pak, injenica daj e ukupno ljudsko drutvo prolo kroz odreene faze
razvoja ije zakonitosti nisu u cijelosti utvrene, a na emu historijska
znanost treba da uporno radi i potvruje svoju egzaktnosi, bslobajui sc
ideolokih okova. Time e se stvorili pretpostavke za spoznaju svih bitnih
pitanja historijskog razvoja.
57
J*-.
1^
lOSTORI J Sfa IZVORI
4.1. Pojam historejfiidlj izvora
Do sada |e vie piiia ujKitrebljav'an termin .historijski izvori.
Njihovim efinisanjem su se bavili mnogi historiari. U sutini, radi se o
posrednicima izmeu historiara i prolosti, pa otuda i potreba a se blie
prie njihovom promatranju.
^i si ori j.ski imtri .su tekstovi, predmeti ili injenice koji pruaju saz-
naniato proslosti.p^oznaLo ie da tekstovi t bredmeti historusio
izvori, ali ie to manie noznato m injenice. Nnr. injenica a i danas na
' teritonjiTirkig~rAi.oaru}e ima naziva miesta stovensknu non'ieicia~govori
' ga su ncKaa i u ove Kraieve dopirali Sloveni. Ili, injenica da se na
Gos^ovetskom polju odra\So obred ustoTianjaZkoniSkih voivodi l u
odreenoj formi nrura Historiaru podatke o starom slovenskom drutvu i
ureenju. ^ ~~7 j ------
^vri j eme formutisanja iiktnrijgL-^ mpiodoingije u hi.storijske izvore
su se raunali samo tekstovi, to je bila posljedica veoma uskog inter-
' esovanja za historiju politikih dogaaja kao i Rsrazraenosti metoda
istraivanja. Tada historiari radili iskljuivo na osnovu tekstova. I
mnogo kasniju, krajem 19. stoljea, poznati francuski historiar ari Sen
jobos, J edan od teoretiara poriiivisUke metodologije, tvrdio je a se
historija pravi pomou dokumenata. Kasnije .su se, pod uticajem..aju.-
heoiogldh nalaza i rezultata u prouavanju prahistorije. i predmeti poeli.
raunali u historijske izvore. iPbd njima' su se podr^utnijevali: orua i
oruja, umjetniki spomenici i graevine, te ostaci ljudskih skeleta iz
prahistorijskog perioda i uopte tragovi ljudskog djelovanja u prirodnoj
sredini. Tek u najnovije vrijeme je pojam historijskih izvora proiren i na
injenice. U posljednje vrijeme una i pokuaja da se. u historijske izvore
uvrste i podaci o ljudskoj prirodi i prirodnoj sredini, kao i historijska
znanja koja omoguavaju da se razumiju rugt izvori. Ovako irok pojam
historijskih izvora za koji se upotrebljava naziv izvori historijskog saz
nanja nije metodoloki opravdan. Ovo zbog toga Sto se time potencira
bioloka sirana ovjekovog bia koja je irvan str/arnog interesa historije,
te Sto se u izvore raunaju i znanja dobijena iz irvora.
i^ihtsirduiciia historj|stdh mrera
Poto izv'ori obuhvaaju veliki broj veoma razliitih elemenata: od
kamene sjekire do djela moderne arhitekture, i od srednjovjekovne,
hronike do sveie nekog aka, to se veoma rano osjetila potreba da se
izvri njihova klasifikacija. Uinjen je itav niz ozbiljnih pokuaja podjele
sa raznih stanovita, o onih formaiisiikog karaktera (npr. po materijalu
61
tii obliku i si.) pa do veoma suptilnih pristupa: an Mobijon, J . Lefevr, K.
Erslev, B. Bauer, P. Kirn. E. Berhaim, J ohan Ornj/e.n. Bbgo Grafenauer,
Mirjana Gros, Branislatrmdev'itd^d Drojzenu sav historiislo materijaL
predstavlja nreostatke prolosti, tfok .su ra niega izvon ui poiarnTKa:
hije su pod nislori/skim izvorima podrazumijevani svt preostacf, a to
shvatanje vlada i danas, Kimu izvori su tekstovi, prpdmpii i injenice iz
kojih se saznaje prolo-sTTa pn Beidiajmuizvori se diiele na preostatke i
tradiciju.. B aueoazl i ku^ u irem i uem smislu, a Erstcv dijeti jz-
maten
vore na primaraeTlekinnferne:
iTOBO Grafenauerjji svom udbeniku historijske metodologije
Struktura in tehnika zgSjovinike vcde smatra da je jedino opravdana
podjela izvora sa ajKikta kritike, dajui dvije podiele: 1. na izvore prve
ruke tj. neposredna* svjedoanstva i izvore druge rukfe ti. posredna,
rad ipijir ~------
"PitanjemdH&tofijskihJ zvora podrobno se bavio i B-SursMr-On TOd
^bisiorijskim-dzvoijma podrazumijeva izvore pozitivnog Saznanja u his-
Voriografiji koii obinivaTaTu: matenjaLjiomonih tiistorijskjlTdl^i'^ina i
tt&rjiaj o prirodnoj osnovi historijskog zbivanja. Dijeli ih na: izvore
fbg'aznanja, iiistorijske izvore i historijske izvore u uem smislu.
iistorijski izvori u tiem smislu su: oni koji tehmCKim sredstvima daju
jnrogmTgltkuTfgtOT^m magnctofonitesnimci i si.), zatini pre^tai l ^'
[heoloki i etnografski matenjal, tekovine), spomenici i akta (arhivski
lial), svj^oanstva fpisana, usmena i likovna neposrednih
ka), tradiija (plsana,_usmena iTiian^l taroaf i a tradicija 1 1 trg|>gvi
, flla2kQirL ctnoffaMcom7 l ^i gkom f dni fjom materijalu, tragovi na
J edino opravdano polazite u podjeli izvora jeste njihot'a vrijednost
za istraivanje. Sa gledita kritike tzvora ova podjela ne vodi rauna o
karakteristinim obUjejima koje prua sama sutina izvora, ve iste unosi
izvana. Medutiih, iako ova podjela ima manjkavostJ (isti izvori se mogu
raunati u raznd grupe), ona je praktiki daleko korisnija od OBiii jiodjela
koje siUogiki dbsljetiiije.
aspektg kritike izvori se mogu podijeliti na vie naina i to:
prema odnosu na dogaaje ili proee.se o kojima govore na izvore
iprvogj zvore dntgog reda; -
prema odnos izvora_pisrna_ istraivaa na primame i sekun
darne; .........
@prema saznajnoj vrijednosti na ostatke iMrsdtdju;
^;prema sadrini na izvore za historiju privTee. prava, drutva, um-
jetnosX religije itd.
4.2.1. Izv o n p rv o g i d ru go g re d a
prvog i drugog reda moe se nrimijeniti n.a
iHeheJ i to nriie svega na one koii su nastali
_ predmeta~7T!raietijafnttr{t'ora)'
ova podjela se moe primijeniti samo izuzetno. Osnovno polazite je
odnos izvora prema dogaaju o kome govori. Izi'ori prvog reda (odnosna
62
izvori nrvc ruke) su ()ni izvori za koje sc moe utvrditi da su imaii ncpos-
'Tedandodirsa doga3ijima'o kojima govord, dok svi ostali spadaju u iz-
. Tore drugog reda, u ^vari. svaki izvor, uTcuIikonmjerHarSjertta iziniSljtsrma
. govori 0 stvarima koje sc u krajnjoj liriji zasnivaju na nekom izvoru
prvog reda. U sutiiti se pitanje svodi na to da li je izmeu izvora i
dogaaja biio kalcvih-jiosrednika ili nije.
A Kod izvora prvog reda, koji ve po definiciji imaju neposredan
d<viiiiTa dojTadajetn. ^ostavljajiLSc izvjesne dilenteTpndrteinirPri j c'sv^
j i nsiavlja se pitanje a li jc i u kolikoj mjeri ofevidac od koga^i i c izvor
mogao po svome rKiloaiu u samom dogadaju.T'po~svome'stavu prema^
njemu, te po svojfjj inteligenciji, sposobnosti opaanja it., da vjerno
preneae islinuo-dogjglaju. Potom sc potavTj^itanj T ^sl M gv^^i zvora.
fciTMTainnj prKirasiiiostf. teftdciiapS ^?K odrzvora drugog redi d laju
Av u nva piianja-sJ irrito-dobijaiu utolikojvifejtajzaaaiu ukoliko j e bik)
vTc posrednika. Tu pojavljuje i novi problem u v^Tsaodnoom prema"
prvobitnom izvoru: u|kojoj mjeri je on vjerno prenijet, gdje je i koliko iz-
, mijenjen, u kom smislu itd.
Na istom naelii se zasniva i podjela na savremene i kasnije, odnos
no domae i strane i'vore. Te su podjdeTTlo slfaeal i nl uTfenl i ne^
kod ovih podjela se polazi od odnosa izvora prema dogaaju. J asnd jc
npr. a je kasniji izvior morao imati nekog pos'renila, te da otuda nije
izvor prvog reda. Isti je sluaj sa stranim izvorom; gdje se za osnovu, uzima
vremenska odnosno prostorna udaljenost Zbog Svega loga su ove podjele
ue i konkretnije od podjele na izvore prvog i drugog reda. Kod onih iz
vora koji su nastali sa tenjom da govore potomstvu ili ^vremerticima o
nekom dogaaju esfb se dogaa da savremeni izvor nije' ii isto vrijeme i
izvor prvog reda, npl, kada savremenik nije bio prisutan dogaaju ve
pria na osnovu vijes nekog posrednika.
4 2 1 Primami ^se ku nd arni izv o ri
i
Podjela na primarne i sekundarne izvore je novijeg datuma i
metodski je potpuno bpravdana.l>ledu historiisidm izvorima ima i lakvit
l oi i govore nAosnp\iulPigfi^4f i ..ai ^l u stSi |^1zw5 kpE5
sauvan. To .siLsek^unarni izvon.TlazuMtitvole da SI vnironlmajji..sas^
g5^^-t^a^van^u"i^EO onL koir ledini govore B- hekom.
ijavi (prmiarni izvori). Qva podjela je veoma dragocjena jer
_ 35=^vI aziilta intcauTzvora t lileraturdl) Fo detinict|i 5i
tipr. u {|i.stbr!jske izvoTeTpaala i J elFhisforlSaraI oja^vore o nekom
razdoblju dalje prolosti, a napisana su na osnovu izvora koji su sauvani i
pristupani drugima. Meutim, jasno je da istraivanja moraju biu zas
novana na izvorima, a;ne na ovakvim historijskim djelima, pa.sajpjftaitt.his
torijskoj terminologiji i nc nazivaju izvorima ve l i teraturOj tj ^H^^a i
sekundarnilijzvora kbji se ne raunaju u literaturu, ve u
smislu rijei. Npr. srednjovjekovna historijska djela koia*)iS^^jastav
ukljuuju neki drugi slariji spis. Sutina cijele ove podjele je u iorne.to
jedna vijest _ina i koliko puta ponovljena ne obija niid u vrijednosii.'
VfUCUOSl 23/iKtOr/fSkO Saxnan|e inia samo pr^ T v n r iz koga su svi osiaii
^crpili obavjetenja. Dogaa, se da izvor koji je J ugo smatran za primaran
^stane'sekundaran jer se otkrilo a je iskoriavao vijesti nekog starijeg
izvora.
Samo primarni izvor ti historijskom istraivanju mOc biti dokaz.
Zato se u^pralcjtinom radu moraju strogo odvajati izvori o literafurc
koja spada^^feti ndarnc izvore. Literatura se u historijskim djelima
navodi zb^^^^pvrni h dopunskih objanjenja, zbog zauzimanja slava i
suprotstsf^^^^M l i hi miljenjima ili objanjenjima i slino, ali ne i kao
dokaz.
i trad ic ij a
Podjela na ostatke i tradiciju je u metodskom pogledu najvani a.
iako je neki historiari osporavaju. asniva se na injentci da su neki z-
vori svjedoanstva po volji svojih autora, a da su drugi nastali uzgred lo
kao sastavni dio historijskog zbivanja o kome govore. l2a/ari-kQji su nastpli
iz_ namjere da prue, obavjete-nj spadajir-ut ^ iciju. dok oni kojj
sre^t^aj u .svjedoanstva samim tim to su ostali sauvani spdaju u os=^
iaUg^U ostatke spada vie vrsta izvora, medu kojima-k tit-t broj pisanih
J zvoi^tekstova).* l u spaajuisve anienice koie slufc kao izvori, zatim
TaSiali. Obredi itd. Natpis na nekom ecipaukom hramu U kome se pros-
lavlja' vladar "koji ga je podigao svrstava se u tradiciju, a sam hram je os
tatak. J edan isti izvor moe, i to je dosta est sium, spadati i u ostatke i u
tradiciju, zavisno od take gledita. J edna krajika muslimanska epska
pjesma (npr. o Muji i Halilu) spada u tradiciju utoliko Sta svjesno tei da
proslavi te linosti i opjeva njihove borbe. I sta ta pjesma, nastala kao
rezultat kulturnog stanja svoga vremena, kao svjetfoaiBtvo o jednom
ukusu, kao ogledalo u kome se oslikavaju ideali jedne sredine, spada u
ostatke.
adi ^ obuhvatat usmenu tradigi ^J nutovj ^cri de. pj
ng-^eSealSgjie). pisanu tradHtiil 5M J [gi j C
^^tori j e graaoi ^i ~ar3ava/ ptn^ri j e, ntr '
- Dublidsnini-fteTtg!. nnvms. TZV. crvene, plave. b{jele.T
j itici-vl adar^tgr^ pisma narmjentena tavamfi itd V.l ikatmu
1 (Koinpozicije hisinriflcoe sar ap^
taci su-Hgpolikiii i-raznovrsmiV ^tradi ci j e. Qni obuhvataju:
arhitektonske spnme.aiker-ecudaJ -
esne ostatke i sL).
^;atim drutvene ostatke fnhiaje, obrede, institucije, izik. lin
-ppngrfe4fa-J -driiga imean itd), pi'innn.nlatkp A^tkonC. akta. pOVCRe,
^prepisku, vapiBnilc, renir.Hr., raf lun^priznanice |irt )
U procesu j|s(E^yanja-xstacj. i trai ci j aT u^ razliit pristup i
razliit kri ti ci postupak istraivaa.
IzvoTri'riz grupe tradicija daju povezanu sliku dogaaja koju je
oblikovao sam autor. U tome je prednost tradicije nad ostacima koji su,
64
po pravilu, nepovezani meu sobom. y radicija^nr psre.dnn {.nvari n
zbivanjima, ok iz ostataka tek historiar izvlai oodatke i to n nnni mieri
- u kojoj je sam sposOPatrdTih otkEgfiTBaTbog toga izvori, koji spadaju u
ostatke, po pravilu, ne mogu da obmanjuju, Sto sa tradicijom nije sluaj.
rdavni napor historiara kada koristi izvore koji spadaju u tradiciju se
sastoji ukritici. u otkrivanju saznanja koliko je izvor mogao ili koliko je
htio a prui istinitu sliku zhivania. Kod o.staiaka se glavni nanor sastoji u
tome da se izvor iskoristi tj. da se upotrijebi kao sviedo&instvo. Bilo jc
' potrebno da se historijska metodologija razvije i usavri da bi se ostaci u
veoj mjeri iskoristili kao historijski izvori. Danas se pouzdano moe rei
a ostaci u radu historiara imaju 'jirednost nad tradicijom. U starijoj
literaturi, naroito francuskoj, ova podjela imala je drugi naziv. Ono Sto
odgovara tradiciji nazivalo se narativnim, a ono Sto odgovara ostacima
dokumentarnim izvorima.
4.14. Izv o ri p o sad rini
frodteli
koie pru ^
po sadrini ftij. po oblastima historiie za
iaikeVje isto praktine prirode? Onafitui za to dftTo.u
nepreglednom moru, tzvora za razne periode historije idvoie vrste izvora
notedine oblasti nistoruice znanosti! Nisu sve vrste izvora
'pojHlnako vane u svim razdobljima. Npr. savremeno doba e malo ko
obraivati po materijalnim ostacima posto ima na raspolaganju veoma
brojnu i raznovrsnu pisanu izvornu aruivsku grau. Ili, jedna medalja iz
15. stoljea je u svakom pogledu veoma interesantan izvor; njen natpis
moe govoriti o nekoj linosti, o dogaaju povodom koga je iskovana, a
da o tome svemu nc znamo nita iz drugih tzvora. U 19. sltdjeu se, pak.
ptaklino ne moe desiti da medaija govori o neemu Std se sa druge
strang ne bi moglo saznati. Ali, ona ostaje izvor za historija umjetnosti,
dakle samo za jednu odreenu granu historije. Ili drugi pnrnjer. Povelja
Kulina bana je izvor za itavu bosansku historiju 12. stoiiea: za historiju
prava, drutvenog ureenja, privrede itd. J edna povelja ili zakon iz druge
polovine 19. stoljea ve ima nsuporeivo manji znaaj, za njih e biti
zainteresovana samo neka grana pravne historije, to se>vise bliimo ,
naem vremenu broj izvora naglo raste, a uporedo s tim raste i potreba da
se izdvajaju i posebno tretiraju izvori za pojedina podruja historijske
znanosti. Glavne grupe ine izvori za historiju privrede, prava, drutva,
umjetnosti, crkve, za ratnu historiju ii.
4 J . Vrste hlstorijskift izvora
Historijska metodologija mora vodili rauna i g najvanijim iz
vorima za pojedine hisiorijske epohe. A razne vrste izvora^ae i razliit
pristup od strane historiara i esto specifian kritiki postupak, sud
jelovanje raznih pomonih disciplina itd. Sa tehnike strane gledano
razne vrste irvora sc nalaze u razliitim ustanovama gdje imaju svoje
popise i obavjetajna sredstva. Zbog svega toga historiar mora bili dobro
upoznat sa glavnim vrstama irvora, a to je mogue samo u globalu, uglav-
65
nom zbog velikog broja izvora T razliitosti njihovih problema u
pojedinim periodima, beial njji i potpuniji pregled vrsta izvora mogu
pruit! posebne metodologi c (antike, srednjovjekovne, moderne his
torije i si.)
Polazei od najnovije historije ka. svp dnhljnj prolosti prao se
sreemo, a izvoriirTa nastalim moderni tehnikom biljeenja. Ove vrste
imira su se pojavile tek u posljednjim deccnijama a u budunosti e
dobija.ti sve vei znaaj. Tn sir fninnrafije, rilmovi, fnnogrami. mag-
nelofonske i video I rake najrazliinijh vrsta i sl. Njihova upotreba je sve
masovnija u mnogim oblastima ivota. Odlikuju sc timelto mehaniki
vjerno biljee tonsku ili vizuelnu siranu zbivanja, iti obje istovremeno.
Kod njih predmet historijske kritike nisu sami rezultati biljeenja {mada
su falsifikovanja mogu&i), ve izbor onoga to je biJ jeeno. J er, ovakvi iz
vori su nastali po svje.SP.om izboru autora u kome su mogle da odu o
izraaja razliite tendencije. Oni su i fragmentarni. Biljee se krupni
dogaaji, govori, diskusije na sastancima itd. Tonski i foto zapisi
(biljeSke) su ve do sada u viSe sluajeva imale ulogu dokaznog materijala,
pa su u tom smi^u naroito interesantni za historiju. Ove vrste izvora se
uvaju u arhivima koji ih na poseban nain evidentiraju t stavljaju na
raspolaganje korisnicima.
I
't 4.3.1. Povelje i akta i
NajznaCajitiji po svojoj ulozi u historijskom istraivanju su izvori
nastali iz raznovrsnih poslovnih odnosa. Te vrste izvora i danas preov-
lauju, najbrojngi su a mogu se pratili sve o veoma daleke prolosti.
Najglavnije su dvije vrste: povelje i akta. Obie vrste predstavljaju pismena
sv}edoan.stva pgslovneUli pravne sadrine. nastala tokom djelovanja us^
lanova ili poiedfnacaT^ualje se oankuju time to su sastavljene u ric-
manje oreerioi formi, i sto stt, po pravilu, nastajale pbiejnano.
rei u sebi sve eleme ----------- =- - ------
I
sadr
elemente obavljenog posla koji je bio povod njihovom
jjostanku. Akta su. meutim, sastavljana u slobodnijim formama tu
viemeua^tJ i uunt su postale veoma raznolike) t nastajala su zdrut
__________ toku
postale veoma'raznolikc) t nastajala su zdrueno u
veem broju povddom istog posta. Svaka povelja je u izv/jesnom smislu in-
dlvidualnosl, a akt samo sastavni dio fascikla. Povelja se moe razumjeti
sama za sebe, a akt tek u zajednici .sa ostalima. Hronoloki posmatrano
povelje i akta se smjenjuju. Do 16. stoljea je suvereno vladala povelja
(mada je bilo i akata) a od laa povelje, usljed komplikovanosti poslova i
razvitka administrativne prakse, ustupaju mjesto aktima. U novije vrijeme
povelje su dobile izvjesnu paradnu ulogu (razne diplome), ok su akta
potpuno preovladala. Dok se za 16. stoljee jo, mogao utvrditi izvjestan
Droj tipova i formi akata, za docnija vremena jc to postalo sasvim
ostatke, njihova sigtuno.si i
Poto su nastali u
cjelini uzevi, ne obmanjuju niti
i izvori daju najvie podataka. Sa.
najvanije pitanie autentinosti, koja se
iskrivljuju
aspekta kn
slinu. ,Od svih
tike koT
,jimduj e veoma^laemm i iznijansiranim postupdma istraivaa.
66
-Utvrivanjem aiutemiCnosii povelja na osnovu pisma i forme bavi sc
i-posebna prtmon historijska disciplina koja se naziva - diplomatika. K od
ispitivanja aulentinsti akata manje panje se posveuje analizi forme, a
vie uzajamnom odnosu izmeu jrojcdinih akata. Kako i u obavljanju
poslova ponekad postoji tenja da se stvari iz raznih interesa nctanu
prikau, mogue je dl autenlinc povelje ili akti sadre neistinite podatke.
Zato je ^radu sa ovlom vrstom izvora venmnjvanjt i unutranja kritika
J (0|a ispituje istinitost iskaza.
^traia vrsta- sRgjjnopolilikai upravna, vojna, susk
nnanstiskaJ td. NekeTbd ovih vrsia postavliaiu o^ebne ptObleine. Stui?"
'T ^l i pl j nopol i ti ki l l se, naroito za starija vrernena, mora voditi rauna
0 tome da se prepisjca vodila dvostruko, po jednom kanalu za koji se
vjerovalo a moe d^i u nepoeljne ruke, i pO drugom strogo tajnom.
Podaci su se u takvim sluajevima veoma razlikovali. Sasvim osobitu
opreznost i kritinoi zahljevaju, zbog svoje prirode, pijunski i kon-
i'identski izvjetaji. Kl>d sudskih akata se, pal^mdra pazili Sta je od raznih
iskaza svjedoka ve na samom sudu odbaeno kad sumnjivo i nepouzdano
itd. I ;
U toku poslovrUh odnosa nastaju i raznovrsni registri koji se u raz
vijenijim dravama vode o 16. stoljea. To su posebne knjige u kojirna su
sukcesivno unoSeni j podaci odreene vrste: o porezima, o izdatim
uputstvjma ili nartedbama, dodjeljenim zerhljttima, prihodima i
rashodima itd. PositjJ i bezbroj vrsta ovakvih prdtokola. Ovdje spadaju i
zakoni i z^konodavisi tekstovi koji su sauvani u dosta pouzdanim
lekstovijma, ali se ko(| njih postavlja pitanje u kojoj su mjeri bili potivani
1oitvo(|voreni. t ^
i I '
4.5.1 Anal i i hro nike
Historiografski? izvori postoje u svim vreiitonima.v
Ijudske prolosti. Vec ie stan vijek imao svoje velike hi s|
znaajna djela. Psihojoski korijeni pojave historijskih djt *
elji da se djelovanje ljudi spast o zaborava, kao i iz potr<
prolost. Stari vijek je dao i osnovne forme historijskog p:
su se odrale i kroz djeli srednji vijek. Npr. zvanine liste vri
funkcija, vodene iz godine u godinu i dopunjavane
.disgaajimajratovi, epidemije, prirodne poJ ave'TL),7p^g^|U k j ez gm- -
d z kojcp su se razvili anali. IJ njima je izlaganje nepovezano, a onjenice se
niu hronoloSktm redom. Kasnije se naziv anali upotreblfavao i za his-
jidjk-djel2L4aiemnih pi sacaj z legendi, ptesama i mitova se razvila'
ximga vrsta historijskih djela tzv? histofijc u uem ininr njeci kojeTu
.^t aoci primali kan knjievna djela. U njima je sve bilo potmjeno umjet
nikoj formi osim zahtjeva da sc iznosi istina. Ova, djela su bila proeta
-I2lPrikom. Pored ,analaJ j*tiisiorua..sve do naee vremena su se odraJ e i
^J J ograiipjncoiima jc kazivanje usrodsreeno oko nekelstakithtellnmti.
U antiCkittrTlTSfBjbi^ekovniin fnografljarha vie su prisutne uimefflKRe'
tenje nego kritinost. J U srednjem vijeku su neke od tri nazna&ne os-
novne f orm^ohile izvjcsnejasobenosti. Tako
67
ukijutuju neki drugi slariji spis. Sutina cijele ove podjele je u lorneito
jedna vijest nta; koliko puta ponovljena ne obija niSid u vrijednosii,"
VfllCnOSl Zifiisiorifsfeo sayjiafl|e ima samo prvi izvor iz koga su svi osiaii
.crpili obavjeSifenja, Dogaa, se da irvor koji je dugo smatran za primaran
postaneTekiniaran jer se otkrilo da je i-skoriavao vijesti nekog starijeg
izvora.
Samo printarhi izvor ti historijskom istraivanju mOe biti dokaz.
Zato se upraktiCnom radu moraju strogo odvajati izvori od literafurc
koja spada
navodi zl
suprotst;
dokaz. S
ndarnc izvore. Literatura se u historijskim djelima
jrsnih dopunskih objaSnjenja, zbog zauzimanja stava i
nitn miljenjima ili objanjenjima i slino, ali ne i kao
7 i trad ic ij a
\ j i
r-
Podjela na ostatke i tradiciju je u metodskom
iako je neki historiari osporavaju. Zasniva se na in
vori svjedoanstva po volji svojih autora, a a su drugi nastali uzgred
najvani
asniva se na injenici da su neki
kao sastavni dio historijskog zbivanja o kome govore.,
iz namjere da prue.
a,
z-
lO
di . nastj!
_____________ iju: dok oni koji
predstavljaju svjedo^pova samim'tim rio
'i ai teA f ostatke spada viSe vrsta iTvom, medu knjima-je veliki hroj pisanih
izvora {tetetova). Tu soaajui sve inienice koje slufe kao izvori, zatim
Drei it. Natpis na nekom egipatskom hramu U kome se pros-
:eos-
te i u
lavlja vladar koji ga je podigao svrstava se u tradiciju, a sam hram
latak. J edan isti izvor moe, i to je dosta est slum, spadati i u ostat
tradiciju, zavisno od take gledita. J edna krajika muslimanska epska
pjesma (npr. o MuJ i i Halilu) spada u tradiciju utoliko Sto, svjesno tei da
proslavi te linosti i opjeva njihove borbe. I sta ta pjesma, nastala kao
rezultat kulturnog stanja svoga vremena, kao svjerJ oaiEtvo o jednom
ukusu, kao ogledalo u kome se oslikavaju ideali jedne spedine, spada u
ostatke.
!jY adidia obuhvata: usmenu tradiciju rmilovt| eg^fjde. pjesme his-,
historiie g t ^ o i r a i ^ A v a V i granje, itiir);
r nuhijisnkn-fteT^^^ crvene. >>taverbIjele-TTt i" i7jn ^^
r>firfa^/TiojpdE5ri j tiada| p'<=nia narniientena ta ~ pr.1..^vlFi"*?!!
1 T kompo^j e hi.stnrifslmg saraifl
taci su-taznolikiii i-raznbvrsniir ~ - ________5ffilT"^rtradicije. Qtti obuhvataju:
ij al ne o s t at i r e- r g r ar i a, arhjlP-MOP^ke RponvetutiTV-ocud^
~ X)ruja,^redmcte svakodnevne upotrebe, nta
^t i m dmtvene ostatke (nhiaje, obrede.
c. tje.le.sne ostatke i sl )_
TOQgrafeka4-drnBa ImcBa itd.). te pisano ^ atke (zakone, akta, poveite.
piskT zapisnilce, regi.nrrp., raf um^priznanire jid.)
U procesu J ^jii^vanja-vostaci. i tradicij trae razliit pristup i
razliit kri ti ci postupak istraivaa.
l2vori'-'iz grupe Iraicija daju povezanu sliku dogaaja koju je
oblikovao sam autor. U tome je prednost tradicije nad ostacima koji su,
64
po pravilu, nepovezani meu sobom.
zbivanjima, dok iztMtalaka tek historiarizvlai podaike i to i
- II kojo) jc sam sposOPalt^Fih otkrije. Ba. zbog toga i/vnn icnji spadaju u
onoj mjeri
7 -
ostatke, po pravilu, ne mogu da obmanjuju, Sto sa tradicijom nije sluaj.
rUavni napor historiara kada koristi izvore koji spadaju u tradiciju se
Tasinji u kritici, u otkrivanfu saznanja koliko je izvor mogao ili koliko je
htio a prui istinitu sliku zbivanja. Kod ostataka se glavni napor .sastoji u
tome da e izvor isloriitrtj7da se upotrijebi kao svjedo&mstvo. Bilo jc
~potrebno da se histoTijska rnetodoiogija razvije i usavri da bi se ostaci u
veoj mjeri iskoristili kao historijski izvori. Danas se pouzdano moe rei
a ostaci u radu historiara imaju 'prednost nad tradicijom. U starijoj
literaturi, naroito francuskoj, ova podjela imala je drugi naziv. Ono Sto
odgovara tradiciji nazivalo se narativnim, a ono to odgovara ostacima
dokumentarnim izvorima.
4.24. Izv o ri p o sad rini
(podjftia hi.stnriiRlijih izvora f>o sadfirtt ftfU. po oblastima historiie a
koje pruZajii pn^ikeS )e ist <Una|>stui F to sc-u
neorefilednom moru. izvora za razne periode historije izdvoie vrste
"Vriarar^rza notetiine Oblasti nistoriisice znanosti. Nisu sve vrste
gLza
poOjMnakoTazne
obraivati po materijalnim i
zvora
zvora
li svim razdobljima. Npr. savremeno doba e malo ko
srijalnim ostacima posto ima na raspolaganju veoma
brojnu i raznovrsnu pisanu izvornu amivsku grau. IH, jedna medalja iz
15. stoljea je u svakom pogledu veoma interesantan izvor: njen natpis
moe govoriti o nekoj linosti, o dogaaju povodom koga je iskovana, a
da o lome svemu ne znamo nita iz drugih izvora. U 19. slojjeu se, pak,
praktino ne moe desili da medaija govori o neemu td se sa druge
strana ne bi moglo saznati. Ali, ona ostaje izvor za historiju umjetnosti,
dakle samo za jednu odreenu granu historije. Ili drugi pnmjer. Povelja
Kulina bana je izvor za itavu bosansku historiju 12. stoljea: za historiju
prava, drutvenog ureenja, privrede it. J edna {velja ili zakon iz druge
polovine 19. stoljea ve ima nsuporeivo manji znaaj, za njih e biti
zainteresovana samo neka grana pravne historije. Sto se<vise bliimo ,
naem vremenu broj izvora naglo rasle, a upOredo s tim raste i potreba da
se izdvajaju i posebno tretiraju izvori za pojedina podruja historijske
znanosti. Glavne grupe ine izvori za historiju privrede, prava, drutva,
umjetnosti, crtee, za ratnu historij u itd.
43. Vrste hlstorijskift izvora
Historijska metodologija mora voditi rauna i g najvanijim iz
vorima za pojedine historijske epohe. A razne vrste izvora i rae i ra/.liii
pristup od sirane hisiorirara i esto specifian kritiki ^stupak, sud
jelovanje raznih pomonih disciplina tt. Sa tehnike strane gledano
razne vrste irvora se nalaze u razliitim ustanovama gdje imaju svoje
popise i obavjetajna sredstva. Zbog svega toga historiar mora biti dobro
upoznat sa glavnim vrstama izvora, a to je mogue samo u globalu, uglav-
65
nom zbog velikog broja izvora T razliitosti njihovih problema u
pojedinim periodima. Detaljniji i potpuniji pregled vrsta izvora mogu
pruiti posebne metodologije (aniike, srednjovjekovne, moderne his
torije i si.)
Polazei od najnovije historije ka_sve dubljoj prnlosii pr\>n .se
sreemo sa izvorima nastalim modernom jp.hniknm biljeenja. Ove vrste
iz\'ora su se pojavile tek u posljednjim deccnijama a ii hiifl!inn.sii e
_dabijati sve vei znaaj. Tn sir foinnrafijp, filmovi, fnnngrami. tngp-
neloionike i video Irake najrazliitijjh vrsta i sl. Njihova upotreba je sve
masovnija u mnogim oblastima ivota. Odlikuju sc timeito mehaniki
vjerno biljee tonsku ili vizuelnu siranu zbivanja, ili objfe istovremeno.
Kod njih predmet historijske kritike nisu sami rezultati biljeenja (mada
su falsifikovanja mogua), ve izbor onoga to je biJ jeeno. J er, ovakvi iz
vori su nastali po svjesnom izboru autora u kome su mogle da dodu do
izraaja razliite tendencije. Oni su i fragmentarni. Biljee se krupni
dogaaji, govori, diskusije na .sastancima itd. Tonski i foto zapisi
(blijeske) su ve dp sada u viSe sluajeva imale ulogu dokaznog materijala,
pa su u tom smplu naroito interesantni za historiju. Ove vrste izvora se
uvaju u arhivima koji ih na poseban nain evidentiraju i stavljaju na
raspolaganje korisnicima.
4.3.1. Povelje i akta , ,
1-
Najznaajniji po svojoj ulozi u historijskom istraivanju su izvori
nastali iz raznovrsnih poslovnih odnosa. Te vrste izvora i danas preov-
lauju, najbrojngi su a mogu se pratiti sve o veoma daleke prolosti.
Najglavnije su dvije vrste: povelje i akta. Obie vrste Dredstavliaiu pismena
sviedoan.stva pgslnvne ili pmviiiejiadrinft. nastala trtkom dieiovania us
tanova ili poiedfnacaT^Bkeije se odiikuju time to su sastavljene u vic-
manje odrederioj fori ni fi sto su, po pravilu, nastajale pojedinano,
sadrei u sebi sve elemente obavljenog posla koji je bio povod njihovom
?^t a nku. Akta su. meutim, sastavljana u .slobodnijim formama fu toku
vTenteuarttJ fuiti'i^su postale veoma raznolike) i nastajala su zdrueno u
veem broju povddom istog posla. Svaka povelja je u izi/jesnom smislu in-
dividualnosl, a'akt samo sastavni dio fascikla. Povelja se moe razumjeti
sama za sebe, a akt tek u zajednici .sa ostalima. Hronoloki posmatrano
povelje i akta se smjenjuju. Do 16. stoljea je suvereno vladala povelja
(mada je bilo i akata) a od laa povelje, usljed komplikovanosti poslova i
razvitka administrativne prakse, ustupaju mjesto aktima. U novije vrijeme
povelje su dobile izvjesnu paradnu ulogu (razne diplome), ok su akta
potpuno preovladala. Dok se za 16. stoljee jo mogao utvrditi izvjestan
broj tipova i formi akata, za docnija vremena jc to postalo sasvim
nemogue., I povelje i akta predstavljaju ostatke, njihova sigttrnosi i
^pogodnost ^ lustoniska istraivania ie veoma velika. Poto su nastali u
toku ooavijanja*poslova, ovi izvori, u cjelini uzevSi7 ne obmanjuju niti
iskrivljuju istinu. .Od svih o.stataka ovi izvori daju najvie podataka. Sa.
aspekta kritike kcm njih jc najvaaije pi tanj e autentinosti, koja se
^utvruje veomaj j oeniiTi-i inijansiranim postui ^ma i-straivaa.
66
^I iivrivan}em aiuteniiCnosti povelja na osnovu pisma i forme havi_sc-
J.nnsehna pomonaJ iitoriiska aisciplina koja se naziva -diolomatikaiJ Cod
ispitivanja autenlindsti akata manje panje se posveuje analizi forme, a
viSe uzajamnom odnosu izmeu {jedinih akata. Kako i u obavljanju
poslova ponekad postoji tenja a se stvari iz raznih interesa nctano
prikau, mogue je di autentine povelje ili akti sadre neistinite podatke.
Zato je u radu sa ovpm vrstom zvora venma-jvana i iiniitrajinja.kritikal
. koja ispituje istinitost iskaza
ikaiTlmA vjp vrsta- sDolinoDOliliCka. upravna, vojna, sudska,
imansiiska itd. Nker6d~dvnrvrsta postavljam pO^bne fifoblenTe.
T ^'si pi j nopol i ti ki l i se, naroito za starija vrernena, mora vodili rauna
0 tome da se prepisjca vodila dvostruko, po jednom kanalu za koji se
vjerovalo da moe d^i u nepoeljne ruke, i { drugom strogo tajnom.
Podaci su se u takvim sluOtjevima veoma razlikovali. Sasvim osobitu
opreznost i kritinost zahljevaju, zbog svoje prirode, pijunski i kon-
fidentski izvjetaji. Kdd sudskih akata se, pak, mora pazili ia je od raznih
iskaza svjedoka ve na samom sudu odbaeno kao sumnjivo i nepouzdano
ild. I !
U toku poslovtUh odnosa nastaju i raznovrsni registri koji se u raz
vijenijim dravama vode od 16. stoljea. To su {tosebne knjige u kojima su
sukcesivno unoSeiti i podaci odreene vrste: o porezima, o izdatim
uputstvima ili narbdbama, dodjeljenim zerhljttima, prihodima i
rashodima itd. Posit^ji bezbroj vrsta ovakvih protokola. Ovdje spadaju i
zakoni ]i zakonodavisi telditovi koji u sauvani u dosta poirzdanim
tekstovima, ali se korj njih {stavlja pitanje u kojoj su mjeri bili potivani
1oitvo|voreni, t d
I f %
4.3.1 Anal i i hro nike
Historiografski izvori postoje u svim vremenima|
ljudske prolosti. Ve Sie stan vijek imao svoje velike
znaajna djela. Psiho oski korijeni ftojave historijskih
elji da se djelovanje judi spast od zaborava, kao i iz {X
prolost. Stari vijek je dao i osnovne forme historijskog ^. . ^
su se odrale i kroz cijeli srednji vijek. Npr. zvanine liste t^i l ai javnih
funkcija, vodene iz godine u godinu t dopunjavane {daam.o iVaiatm?
-dogaajima (ratovi, epidemije, prirodne pojave~lt.),,pr!^i i vi i i i c a^i ^
-12 kojcp su se-fazwili anali. IJ njima ic izlaganje nc{K?veatallmieBicss-
niu hronoloSktm redom. Kasnije se naziv anali upotrebljavao i za his-
iadj&to-dkla-poiedttiih pisaa?tz legendi, pjesama i mitoitose razvila
dniga vrsta hi.sinrijskfh djela tzv historije u uem slmsiu njei koje u
-iiaori-jpri maU kan knjievna djela. U njima je sve bilo potmjeno umjet
nikoj formi osim zahtjeva da se iznosi istina. Ova diela su bila proeta
retorikom. Pored anala t historija sve do naeg vremena su se odrale i
J blogtafngjnojima jc kazivanje usrodsredeno oko nekeltaknute linosti.
U antikim T l rdrtj o^eki i mti nrbi o^^ u prisutne un^eintCRe"
tenje nego kritinost. J U srednjem vijeku su neke od tri naznaene os-
novne formcjlohile j 2vjcsne.xisobenoii. Tako jc nStair7n^filka~R0|r|^
67
pjjtjig sa analima po hronnlokom naelu u izlaganju, nli je u njima i/.
Saoan e nove^ant^ a 'kvtr vcoma irok, tako da mnoge sfcdnjovjekovnr
J--- T ----------- - rfiv>wjwyjw.rvH,.T|'
Jminike Icc da budu svietskc historiie. Izlaganjem ivoia sveiiielja i
muenika u biografskoj formi nastaju hagiografijc, ii kojima uda preov-
lauju nad sivarnim ivotom junaka kojima je hagiografija, namijenjena.
U doba humanizma nastaju nove forme historijskih radova, uglav
nom po uzoru na antike. Izraene umjeiniKe i publicistike
preokupacije znatno smanjuju vrijednost humanistikih spisa kao his
torijskih izvora. Oni kroniari koji jednostavno izlau dogaaje su daleko
konsniji nego ueni humanisti kod kojih izvjeiacna forma prikriva
blijedu i praznjikavu sadrinu. Historij.ski spisi iz ovog doba mogu daleko
bolje da poslue kao izvor za vrijeme i sredinu u kojoj su nastali nego za
ono vrijeme koje opisuju. Ka.snije se to joS. vie osjeti. Tako se VoUerovn
Stoljee Luja XIV u historiji upotrebljava kao izvor za upoznavanje
Volterovih politikih i drugih shvatanja, te kao izvor za doba pro.s-
vijeenostt, ali ne t kao izvor za doba Luja XIV,
Pratei dalji razvitak historijske znanosti primjetno je opadanje in-
leresovanja za ove vrste historiografskih izvora, ali je knttka tih izvora
vremenom razraivana, norme i pravila kritike u historiiskai merndnlogUT
su usavravane; 0 tome e bitt vise njei u poglavlju posveenom kritici.
4J.S. Au to bio grafski izv o ri
V eom\yanu grupu historijskih izvora predstavljaju;autobiografsld
izvori. Pgst|Oj^ekoliko osnovnih vrsta tih izvora koji se meusobno
manje ali svima je zajedniko to to su i po sadrini i po
podruJ tU ^^^^anja vezani za onu linost koja je tekst stvorila, i
spadaju u tradiciju, jer su nastali :iz namjere da
p o k a u d o g a a j i . Osnovne vrste autobiografskih izvora su
dnevnici^pfflpl^ri i autobiografije. Autobiografeke elemente sadr
mnogi drit^?1vori, npr. putopisi, akta (naroito molbe) i predstavke),
povelje itd.
stepcrio (ne obavezno iz dana u ^an), Apoj
dijelovi su zapisani neposredno ^hivanja koje opisujii Ta zbivanja
su, niekljiain p^rana.sa-aulprom. po emu se dnevijici
~raziikuiu od r a z n i h <;{u h e n th - s pi ia k n j i i r n a j u naziv dnevrtika, npr.
IbrodsjSTfnevmik, dnevnik nekog vojnog taba, dnevnik rada raznih us
tanova i sl.^gfavnom su dnevnici pt^ni za linu upotrebu, ali i ;
iskltuivo aut ' ' sadrati iskljuivo autobiogTafske cTemenRr"Mcrtietko se u njih unose
pisma, novinski lanci, primjedbe na proitanO'Stivo,'pfaTctthe prjbiijeke?
i slino, u kojimant5Q''Mfani lini doivljaji autora. J edan o
najuvenijih dnevnika i Diarii. mletakog vlastelina T^<lartna Sanuda.
sadri 58 ogromnih tomova, te zbog toga i ne predstavija dnevnik u
pravom smislu rijei. Autor je svakodnevno - od 1496. do 1533. unosio u
dnevnik sve spise koji su ulazili i izlazili iz mletake kancelarije, biljeio
sve gradske dogaaje, izbore i slino, lako da se u lom ogromnom
materijalu sasvim izgubila njegova linost.
68
1
1^
i
l i
i
I
I
I '
flVicnioaii ne ..... .........
opisanim zbivanjima (kao dnevnici), a daju zaakrufrn i cjelovit nrika?.
jednog razdoblja autorovog ivota. Dok su u dnevnicima zabiljeena
aulorova iskustva, u memoarima sc biljee sjeanja na la iskustva.
?AutQbioeEaije^posebna vrsta memoara i od njih se razlikuju time
.8; <jln .se prnteDii na itav ivnt amnr^, I I nj i ma gp_-ait^r n cliii icVIjii.ivn
svojim sjeanjima u opisivanju svoga ivota, ve i drugim izvorima. To
autobiografijama daje u izt'jesnoj mjeri bioErafslci karakter, ime unc
predstavliaiu prclaz (granicu) prema historiografskim izvorima.
t.8Ve vrste autobiografskih izvora imaju veliki znaaj za historijsku
? znanost: pouzdaniji su od historioKrafskih a po svojoj prirodi spadaju u
izvore prvog reda, jer tzmedu autora teksta i zbivanja koje je u njemu
opisano, po praviin nema posrednika, lako autobiografske izvore imamo
u znatnijem broju tek u periodima u kojima su brojni i mnogi drugi izvori,
oni ipak zadravaju veliku vrijednost. TpOre svih prednosti nad his
toriografskim izvorima ovi izvori e, pd pouzdanosti, ne sa
aktima, poveljama i rithjm vistama. Otuda se moe postaviti pilanje; od
kuda im toliki znaap' Prije svega autobiografski izvori prikazuju
'povezanu liku zbivanja kakva se ne moe dobiti tz akata ili siinih
telcstova koji nam daju samo fragmente. Zatim, autobiografski izvori.
bolje nego druge vrsta tzvora. daju ivu predstavu o opt(5j~atmostefi T~
*guTiDVTiDrkltttu ledne epohe, tj. ono to je najtee dokuiti iz izvora. ?4aj-
*Tad, autnmngratsKi tzvn dgsta cesin gnv nTc n zbivanjima o koiima~nema
.nikakvih pisanih dokumenata, npr. zbog prirode samog posla (usmena,
' saoptenja. razgovori), ili zbog tajnosti Ctafni pregovori,'zasijedaata- i l ^
ili to donose opise oevidaca o neernu Sto se na drugi nain tte bi moglo
7ahiijt.fiti (r>pi<nekop obfcda i sl.). Najee se kazivanje autobiografskih,
kao i historiografskih, izvora dopunjava i kontioliSe podacima iz
dokumenata. Deava se, isto tako, a naru autobiografski izvori
ob anjavaju nastanak pojedinih akata ili drugih dokumenata. Npr.
dokumenta usvojena na velikim sastancima saveznikih lidera u drugom
svjetskom ratu (u Teheranu, na J aiti i dr.) veoma dobro osvjetljavaju
memoari njihovih uesnika.
Koritenje autobiografskih izvora jrostavlja t niz problema. Na
prvom mjestu je pitanje njihove autentinosti. Poznato je da postoji
ogroman broj falsifikovanih memoara koje su napisali pisci duhovi-
krijui se iza imena neke poznate i interesantne linosti. Motivi njihovih
prevara su razliiti: od isto komercijalnih do propagandistikih.
Najee su rtve falsifikata nirive linosti za koje se smatra da su mogle
znali neke tajne iz visoke dravne politike. Poznat je sluaj sa
memoarima sovjetskog diplomate Litvinova, koji su navodno dospjeli
o vedske gdje su i objavljeni, ali su za kratko vrijeme razotkriveni kao
falsifikat. Falsifikovanih dnevnika i memoara jc bilo i u ranijim
vremenima-Zatose puna panja mora obratiti na okolnosti pod kojima (C
tekst sauvam kako je dospio u jamost. da Ti ie pisan autoriavom rukom.
da li trna izmjena i umetaka itd. Isto tako sasvim je izvjesno da su i u
pro.?losii, 3 i danas, mernoato. pisali i piu ljudi koje je na neki nain
69
angairao autor; zbog nedostatka sopstvenog literarnog talenta ili
vremena i sl. J edne o najslavnijih memoara ovog doba - britanskog
dravnika Vinsiona erila prireivao je ithv tab strunjaka na elu sa
oksforskim profesorom Dikinom,'mada je i erCilovo uee bilo vrlo
veliko, Sto se vidi iz samog teksta, a Sto nije uvijek sluaj. Zato se u ovak
vim .sluajevima, koji nisu rijf>ttri, ntvrbi u-kolikoj mjeri je samo
J i c e , iji .&e_ivQi opisuje uestvovalo u stvaranju memoara ili
autobiografije (?a dnevnike ovo nije karakteristino, ali ima primjera i da
je neko u ime drugoga vodio dnevnik). Ipak za autobiografske izvore
najvanija su pitanja koja postavlja unutranja kritika, a to je prije svega,
zato je napisan izvjestan autobiografski telcst? Najei povod su tenje
autora da opravdaju ili objasne svoju ulogu u zbivanjima. Pri tome,
razumije se, nije u prvom redu tenja autora da se kae:potpuna istina,
ve nastojanje da se sam autor prikae u to povoljnijem svijetlu.
Naroito su problematini autobiografski tekstovi linosti potisnutih iz
javnog ivota, koje se, obino u memoarima obraunavaju sa stvarnim ili ,,
zamiljenim krivcima za svoj neuspjeh? prikazujui svoju ulogu znaaj
nijom nego to je stvarno bila. Zato se uzima da su korisniji memoari
nekih drugorazrednih linosti knje. sn bile dobro upuene u stvari ali nisj^
iw"'f!<ivnvale ii njihnvnm rje.avanjii Pnstnji jo itav Ijiz pitanja kojima SC
hisforiarmora kritiki baviti kada koristi autobiografeke izvore: da li su
memoari pisani iskljuivo na osno\,Ti sjeanja, da li su pisani u dubokoj
starosti, da li su pri pisanju koritene razne biljeke i dokumenta it.
4.3.4. No v ine
Posebna grupa historijskih izvora je nastala iz sredstava za
nizovanl oblik obavi^tavanic. To_ su prvenstveno novine kao orea
prenoenja viiesti. zatim, razni niiblidstiki materijali: lec
loljea, tj. nakon prorulaska tehnike za brzo tampanje
novina je doprijtijelo i usavravanje sredstava komunikacije. Iako su se
vremenom novineprilino mijenjale, ipak su sauvale raznovrsnost i
spektar interesovanja to ih in wgodnim i omiljenim izvorima. fNovinc
kao historijski izvori trae naroiti pristup historiara. Treba znati da
pitanje autenttnosti._vremena i miesta nastanka kod novina tiiie uopte .
spontoTune su i veoma nepogodne za faisiiikovanie. alt ima vie okolnos-
jU koje se moraju uzeti u obzir kad se tampa koristi kao irvor za historiju.
|J edaa-Od problema ie kada se autori javljaju anoninmo ili pseudommno.
ije se atvrdivanieTiSiJ sDklvantem^tilaTarhivsBm-feUai^jimar'zhtim,
lje da sfJ RaelSttna. Potom,
veoma esto su novinari podatke crpili iz nen^zdanih izvora, ili .sii jedne
novine preuztinale vi j ati od drugih. Isto iako novine su veoma rano pos-
^tale oruje politikih i drutvenih obrauna medu pojedinim politikim i
drutvenih-t krugovima o emu historiar mora stalno voditi raunT.iail-.
jK>lje ie koriScnje vijesti 12 novina kombinovati sa istraivanjem arhiva ,
,tih novina. U sutini je. dakle, kod novina najvanije obratiti panju na
utuufaniu kritiku.
r<
%
I
i?:
70
4.3.5. Pisma
]^QSi2&2L
autobiografska^
"Rada uj s
U I
^jmiprijskih izvora (^jnc-^sma. Ima ih vie vrsta:
ta sadre samo sanpSteniai liCne prirode noslovna-
^i ntrti rsiM/tv-nim I znosima niiblirisli^aTEi
h-
1
,:/D
'I
C
piihiirisiieica.icada su
isma su i isto literarni oblik. Pisma su ena javnosa Osim
nastala hoFustaroFfvijcku i orfrala su sc do danas mijenjajui svoju
formu. Dugo vreme|?a su imala strogo odreenu formu i bila posveena
jednoj lemi. Dana5n|i tip pisama u kojima se pie o raznim siyaritiia se
razvio ek u srednjem vijeku. Zadrala su samo nekoli*-''**~^~'"*'
elemenata: oslovljasinje aresanta, pozdrav, potpis i dat
je sasvim slobodno | promjenljivo. .^1 kod koritenja pi
pitanje njihove autentinosti jer postoji veliki broj 12
? vnrflnih pisama. TaKva su npr. rtmoga loboTnja ptsm
srednjeg vijeka. Vrlo je vano koristiti itavu prepisku l
loji, jer i pisma, kao; i akta, mnogo viSe znae u organskoj cje
su nastala nego poj^inano. j ^da je sauvan vei broi pisaniauzmedu
istih koresp^ndftnatai treba utvrdUTpravjjed-po-faunfciustlzagTj^
se na^njifLjadEovaralo. jer u naSe doba. 2agjnLepouzdanoslTirredSlvaT
'Gotnuntkacije. daturh pisanja pisma nije uvijek dovoljan za utvrdivanjc
taltvog reda._palekoivaniji problem od autentinosti pisama jejsticitost
*nnopa Sto p5m(7 sadri7Tose"3gfitrotie~TlpofSrvah75nr:^atdrugi
Taspotoivim podacTma. ~ '
4.3.6. Mate rij al ni o stac i
.,Malerijaine ostatke ini grupa od vie vrsta izvora koji po saznajnoj
. : V. predmeta: orua,
gjeta itd. Njihovo
nje trai spccjiaina znanja i metode dosta razliite od onih koje se
ujjotrebijavaju u raju sa tekstovima. NajeSe se ovi izvori otkrivaju ar
heolokim iskopavanjem pri emu je od bitnog znaaja vie faktora: mjes
to pojedinog nalaza, dubina sloja u kome j e otmven, poloaj u odnosu na
Sto se nae blie! povrini
IkaLnema pisanihJzvojr
lS ove izvore.
su rorme, ukrasi, tehnika
ktade-iUL,Sve se to) mora uzeti u obzir da bTse barjpriblino odredilo
Wjerae nastanka izvora, njihova pripadnost odreenim etnikim zajed
nicama i druge vane,pojedinosti.
--Medu materijalnim ostacima naroitu panju zasluuju novci.
Peali i likovna umjetnika djela. Novci predtavijaju dragocjeni in-or za
historiju privrede. Njihovi natpisi, likovne predstave, teina i vrsta mciala
od koga su kovam.; pa i samo mjesto nalaza, pruaju veoma vano
podatke. Npr. nalazi rimskog novca izvan rimskih granica govore o
upotrebi novca kod varvarskih naroda i o njihovim privrednim vezama sa
Rimom, o stupnju r j hovog privrednog razvitka itd. Prouavanjem novca
bavi posebna pj mona historijska disciplina-numizmatika. P eai j ^
71
znaaine podatku svojim, natpisima i liltovnim prprtslavama. i
f rOlKJ VUh SffHffffHika t]LSij>fnf|rafija Hmjftlnjkl fponip'lici Dostavljaju
U-gggledjUiritigkOE istraivanja islA /ahij^-vf kan i pkani iTvnri. I trn/l
njib ie vano utvrditi: vrijeme i mjesto nastanka, autora, istinitost stvari-
predstavljenih na j cdnom takvom Spomeniku itd. Ovdje se postavljaju i
specifina pitanja u vezi .va formom i problemima stila, ije ispitivanje
trai posebnu strunost.^rniiavanjcm materijalnih ostataka bavi sc ar
heologija a umjetnikih djela historija umjetnosti.
4.3.7. Usme na trad ic ij a
posebnu vrstu izvora ine usmeni izvori ili usmena tradicija. J edni
od^npBJ su^vie,. a druiti'manie ptmzdani. 'l'&k se usmeno Kazivanje
bcevica n dogadajttna--a--koiiniaic_uestvovao skoro t.ne razltkujTI id
iBSfiaEa;^Usmcno kazivanje je, inaCcTneka vrsta improvizacije, pa otuda
ima vie mogunosti a sc napravi pogreka. Saznajtia vrijednost usmeno .
iznijetih uspomena i memoara ie jednaka. Zato ovakve iskaze , ili izjave
uesnika, historiari koriste, naravno, samo za najbliu prolost. Takav je
primjer akcije na zapisivanju izjava uesnika u ooslobodilakom ratu
1941-1945. Time je spaen od zaborava izvorni materijal od velike
vanosti, jer se u ratnim usiovima srazmjerno malo zapisivalo, naroito u
uslovima ilegalnosti. Meutim, u koritenju ove grade, i druge tzv.
mem^rske literature, potreban je veliki oprez. t
Druge, vrste usmenog^kazivanja su daleko nenouzdanije. Takav jc
1
I
1
31
1
|t)
li
lokalitcTiU spoinenik. Vrlo su broine i popularne kod lakovjerne bablike.
RaleSe su to takozvane ettalogke fegr.rte (od grkog aiiia - uzrekV. kod
kojih neko ime, obiekat. nhrert i stiAnO vij <mkan.tjudi
predstavlja povod za postanak legende koja sve tn nhja.ni^va.
Posebno se kod usmene tradicije, sauvane u gbliku narodnih
pj ^ma (kakve su npr. piesrne Kosovskog ciklusa), tii^torijski sadraj
toliko ianijeHEda ova izgubi svaku vezu sa ma katoSrnJ iistoritskim
zMvanjima
a kojima
samo i;
nem^
nanje.
se javljaju i stalni motivi koji su poznati u itavgm svijetu,
sredina prihvati mu narodnu pjesmu, jS tim to izvri
glavnog junaka. , <
e napri j ^ naznaeno vidi se da usmeno kazNanje
jSju kazivanja oevidaca, vrijednost za historijsko saz-
a* lako uoiti kod usmene tradicije koja je zabiljeena u
JS- najnovijelyr}jbfhe.,Mora se, meutim, imati u vidu da su razni oblici
mene traici/e!zabiljeeni i daleko ranije i a se mnogi kriju po his
toriografskim djelima starog i srednjeg vijeka. I prema njlba se, narav lo,
primjenjuju ista mjerila.
72
\J
PRIKUPLJANJE IZVORA I OBAVJETENJA
5.1. I zbor tettie obrah'anja
Izbor teme za znanstveni rad je prvo i za historiara, i svakog
drugog znansn'cnika, veoma s-ano pilanje. U sutini nema dobrih i loih
jema^aji ima niz posebnih okolnosti o kolima se mora vodlijTaCunatfema
Kisf^EairCve tei e-irc diru pitahie. U'prakst pred svaku zna nosi
se posTSvIja odredenTaruStveru dlTkoli ona u odreenom vremenu Tr&'a
aTeaniraTNcophono je daxin bude izraz stvarnih potreba znanosti a
"neTeU idaoloildJ ii.^liTi'kRiRIat t zada^.
~TC|eiokupan rad historiara se zasniva na,prouavan{u izvora i litcra-
ture koii SnroPffimnom brom nalaze rasuti irom itavog sviieta. Otuda
liLstoriar mora pTveritbgtinffT^Z^^ sredstva poinodu kopn~c~sc
OrpCTrtissttTrtoHnntpreNednoin moru spisa i Imii'ga da btjnogao-odabrat i
bliCL to mu ig potrebno za ad. iPrije svega on mora pozhavati rad i
ob3vjeta|ni~reatva ustapf^v ; iiteraogjj ftivaiuTar- obavjestaina sredstva ustai
hivi. BtuzenTTilfal fofe^r a liardltb <pOTeHle biMiografiie.i Taj nr o ^
istraavSHia~temc tj. sakupljanja potrebnih tzvora i obaG^teiiJ a'blgmi.
"naziva se heurtsttk^ (od grle rfieer~tieurisoo-nadem7 na|3zjtn) J _
predstavlja veoma v ^t etapu u radu historiara.
?v27BibIiigrafljf.
teibiiovrafiia nredsiavlia popis naslova spisa sastavljen i ureen po
ajirvirTstalnom iiaceiu po c^!mr^y^BTT!Wfgfii<^'odTilo Kakvoe proiz-
r S a snUVa i'lTnrnsn^kta. Tn stalno nafe-.ln I nbCT ni izbor ~
ne(cu struicu il; te.n.. himeki sistem klasiRkacMe - d o pi s mela za
nnieriine znanstvene oTnaStT 1 leme, tjihlinarahintn se u Sirem smisi.L
naziva i itava aktivnost iii le ctli popisivanje tampanih djela. mJ naem
j ^i ^stanow (bibllogratsEi institut)
oi srk J takve ustanove su bile Bibli
totj
koja se bavi ovim
ogralski TUStromi
slovima. U bivsoi
fradu i l^eksikografski zavod u Zagrebu.
wtQ-se tie podatalca Q knjizi koji se navode u J dbliogcafljamajtte
-j iosloji ni iedinslven.juaiLaiLisloijelna-nraifsa:/ppdari n hihlioprafiiarhii
ICC - ' ratuarnaA cU ^^oj ^gezna^^^^^^?^^^^|i el i maj ^ostoj ^T az|tkei ^^
Pjaksi neka stalna naela tj7utvrenT
j uhodani sistem podataka koji se nalaze u bibliografijama.
73
u bibliografijama nikad ne izostaje prezime autora dok se navodi
.samo poeuin sinvn imena pd potpunoE naslova (!inutrania_jaaijQvna
strana kniige) prezime ie wJ voicno zarezom. Posili^anop^aslova dolazi
jaznakd v^ke (uRblTkb je dTelo sastavljeno' od vte svezaka).jpotom zarez.
a-iniesto-1-Rodina izdanja (eventualno zatim apei-arez-LlHaUtfaiia).
Ivatra. J ugosloven.ska .miisiiman.ska orga.nizacita u politikom
ivotu Kraljevine Srba. Hrvata i Slovenara. Sarajergn 197T Ko navoda u
znanslvenira djelima knjiga rte dobija otaaku broja strana, ali se zato
arapskom cifrom biljei koje izdanje, iznad oznake sveska, ili iznad
godine izdanja (Sarajevo 1977. - j er je drugo izdanje). Drugi karakteris-
- lian sluaj je kada je knjiga izata u nekoj seriji iii kolScciji: navodi e
njen naziv i brci kniige u seriji ili kolekciji. Npr. H. abanovi, Bosanski
paaluk. Nauno dni.tvn NR Bo.sne i Hercegovine, KlV. Odjetjenie his-
nautca 10. Saraievo 1959. Trei sluaj j6 ko lanaka u
^sopi si ma. zbornicima i si. Tada sc poslije anmrpvnp i
lova, poslije zareza daie nai?lov asopisa ili zbornika, redat broj rjegove
-jnU^jtli svSke iJ O-Uviiek araoskim citrama li^TiTrzlraTSEole. naioiiizT.
_7atim zarezrna=prmiBa tMania." te i na tmm stranice naY ojtmale
!SinpaaIglauak. NprZZH _____
SrBijeirSjeveroktognu Bn.;nii izmeu 1788-1867,
i. Migracije ma;i!mau.st!:op;, stanovnitva iz
jAaacj j graa za kultur-
^nu istortiu istone Bosne. 2. 1968. str. 65 - 14.3. I nterpunkcija pa i struk
tura bibliografskih podataka, moe biti i neSto drugaija (vidi M... ami,
Kako nastaje nauno djelo, Sarajcs'o 1977, str, 39-45).
Neke bibliografije donose i nepotrebne podatke: o formatu
publikacije, broju strana i priloga, o izdavau i djem, napomene o karak-
t ~jl , -j - ---j --- Zt - , ----j- -------
tem publikacije! i sl. 2 a straK'aSa (histoH/tar) sn 7naftini jedino podaci
vezani za sadraj knjige, oni podaci koji mu omogudava'ju da knjigu
pronae. Navoenje t^ava^ (obavezno u anglosaksonskim zemljama)
ima za cilj da pokae i gdje se knjiga moe nabaviti, to ima smista samo
kod novih publikacija koje se nalaze u prodaji.
IPcgloji-ggfeofifcgjvrsta
su objavljene kdo sastavni i
ispred ili iza '
ivlja, ili u tzv. znajistvenom aparatu 1
aiii napomenama/Spod teksta). jPosebne bibliografije se prema materi
koi l ^pi si i fu dijele nTtelcue i retros{ictvne. lekue bibliocrratljeTz
leriodino i popisuiu sve to se tampa u ienoi zemlji, ili to se ob-
3S-
4^[F i zi dl neL zhaai i ^tni r znahsSni ^l asti u iedTtoi zemlji ili dtavoih
fivifetu, l 7dap~-i h-ha^^^i a- msr i l i i ti pa ^anstvmii---disopisi,
_______ bibliografije prikazuju Sta je u jednom vremvcnskom
periodu giampanojaiednoj zemlik ili to je negdje tampano i z~|^ne
^bl asti ili na jednu tej mrPastnje i anajtiike ili kriTtfflfe hihUngranje knj<T
pri E zujtTi sadrarpopiahih publikacija i kritl B ^o gei^tju.
l^tntiBI iografekdih opisu primjenhnelelllgRriSBD I M) (I nierna-
tional itanar BibiiogFaphic uescnptm Tor MonographieITl HTSiiovu
pravilnika i prirunika za izradu abecednih kataloga.
i Za korisnika. bibJ jograffie. pa i zs s t av i v eo ma je vano
j>jtanie sistema^taasiiKactie. avaki po?s fc tori ^n samo a^n
74
I
m m
pregledan i rasporciBIB naslova {kazuje u kojii oblast s p a t i ^ ^ ^ j
pojedine publikacije. s|ueifi klasifikacije u najveoj mjeri zavisi odilarak-
tera bibliografije. Npr u nekoj optoj bibliografiji sa odreenim, brojem
naslova dovoljno je daioisi iz historije budu izdvojeni u odjeljku j ^ nas-
ovom historija, dok u jkinoj historijskoj bibliografiji to nije dovoljno Jer
e tu potrebno da se klasifikacija detaljnije razradi. Najveu icSlciiu u
dasifikaciji historijsko|, materijala predstavlja injenica da se historija ne
d3 sistematski podijeliti kao mno^e druge znanosti-jKlasifikacija sc moe
vriti iK) hronoiosfcoih, teritorijalnotn j temaKknm kriteriju, ^jfcdu.
mnoE^i^fiim sistcmtfna kiasilikacttc u bibliografijama. naroitoyelikfm.
dBcnnatfto?;
fitozofiia. 2-reHgiia
ezTloi. tilnlygi{a.
mosti, medicin ,
. tnstika ^^gcogi
" hfetorii Svaka od ovth erupa dueli se daUe na deset uih grupa Ri.
^ biljee istim bToievima kO}i se dodaju uz broj osnovne grupejf tNpr. grupa 3
TlruStvene znanosti se dijele na: sociologiju f30), slaustiKut31). {litiku
i znanost o dravi (32), {litiCku ekonomiju i privredu (33), pravo i
pratme znanosti (34), javnu upravu, vojne znanosti (35), socijalno
staranje, socijalne pokrete (36), prosvjetu (37), trgovinu i saobraaj pS) ,
etnologiju, etnografiju i folklor (39). Svaka od ovih grupa obiljeenih sa
dvije cifre dijeli sc ojict na deset uih uz dodavanje novog broja, npr. 37
prosvjeta se dijeli na:;kolstvo uopte (371), predkolsko vaspitanje i os
novne kole (372), spdnje kole (373), obrazovanje odraslih (374), itd. i
va kojima se d ^ a i e toS po jedan
- drutvene znanosti. yt - znano.i jo .e7.. tilninaha
prirodne znanosti. 6 - i pnmiientene/zpanosii. medicina
j^hftstngre. SDort. -^znanosti o kniicvnosti. beletnst
^ ^ ------
Lljnmk^LZ.^!Tirn-'
- - -- -rajTjar~_
gye grope se
1sa poimova koii se mogu objt_____
|e broj vei. FoSto ovaj sis-
ijodjela se moe vriti sve -----------------------
dvanaest cifara. tako da Sto god je pojam ui to Je broj \
tem inia i razne (mone znake za blie obiljeavanje jezika, zemalja, od
nosa, vremena it . mogue je brojevima iskazati veoma sloene sadraje.
iSimboli UDK nredstavliaiu u stvari veoma precizan i razraen vjetaki
- jezik.sasvim neravisat. oa posigiecm icziira pgieainin narnda..mzn3y8m^
JJUK sistema ce pomou simbola u nekgi bibohogfafiu. bi^hotekom
1 ^ - p r g ^ U sadraj Mke publitociie _koia ie
_|^isaM Icziku koii uopste ne poznate, g^teip ove ktasii!Kaci(e-iel-
uraeni posebni prirtinici.
Pored posebni? bibliografija, kako je i naznaeno. ibcKtoie i drugi
izvori bibliografskih obavjetenja. Najdragocjeniji medu njima su his-
laa;sfc&J ayi |ei j asp^ njima se nav^e podaci o~svim teksiovirmT
koie ie hiHoncar na nK!i nain koristio: polazio od njihovih rezultata.
kriUkovao ih. ispra\(J jaQ i dopunjavao, otkrivab greke itd^ Kod n e ^
radova: udbenii, *jlrunici i slino, ak je cilj i zadatak da se navedu
obavjetenja o djeli .J a iz odreene oblasti koja historiarima mogu biti
o koristi. Ovo nav i fenje bibliografskih podataka moe biti raznovrsno;
I
75
' l \
. I
u

na poetku knjtge-prije samog teksta, na kraju knjige - poslije teksta i sl.

Pravilo je da u takvim podacima (spiskovima) budu odvojeni izvori od
iHfStUrC. U Op tim djelima koja obrauju vea historijska razdoblja,
pored ovakve bibliografije, nalazi sc jo? i spisak literature na poetku ili ,3.
na kraju pojedinih poglavlja i to samo one koja se odnosi na materiju koja
sc u lom poglavlju obrauje. Primjer za 10 je Istorjja Vizantije G. | |
Ostrogorskog. Postoji joS jedan naCin navoenja bibliografskih podataka .'2
koji se primjenjuje u svim vrstama historijskih djela, a naroito ko 'Ji
kraih sastava i rasprava. Podaci sc donose u tzv. kritikom aparatu ispod :}
teksta, s tim Sto sc pomou jednog brc^a pokazatelja vee tekst sa ^
podacima iz kritikog aparata. Ti pokazatelji mogu biti zvjezdice, brojevi |i|
ili, pak, neke skraenice: npr. of. (od latinskog glagolskog oblika con-
feratur - prinijeli, uporediti, sravnili), ili up. (uporediti), ili sr. (sravni), ili
usp. (usporedi), ili vgl (u nemakim tekstovima od vergleiche). Isto tako
esto se upotrebljava skraenica v. (o latinskog glagola vie-vidi) ili se
pie cijela rije vidi, potom se (u engleskim tekstovima), sehc (u
njemakim) itd. Smisao svih ovih uputa je da sc skrene panja na neki spis
koji je o interesa za temu koja sc. raspravlja. Razumljivo je da od teme I
karaktera rasprave zavisi obim i vrsta bibliografija u kritikom aparatu.
Tako po pravilu e sc u raspravama o trgovini u bibliografiji nai djela o
trgovini. Ako rasprava obrauje neko sasvim usko pitanje, npr. politike 1
dogaaje u teku dvije ili tri godine, i bibliografija e biti mala i uska. ^to |
(1 Je pitanie ue i spedjalnije bie vie navoda izvora, a ^manje litetature.
Rasprave o uim problemima po pravilu upuuju na djela koja u irem ||
i j kontekstu dodiruju pitanje koje se raspravlja. Npr. neka rasprava o jed-
nom detalju iz historije Bosne i Hercegovine, uvijek e sddrati kako je taj ^
detalj prikazan u opStim historijama BiH. ! ||
^Kod sakupljanja bibliografekih obavjetenja iz historijskih diela |
treba ^tovati neka metodska naela: oc^i od naioptijih djela koja
sadre bibliografske podatke, izdvojiti specijalnu literaturu iz obta.sti u g
koju spada predmet interesovanja. zatim 11 tim djelima i traiti rasprave - i - I
J zvore koji se odnose na sam profmet. Z ^g svega toga potrebno le. pnie . |
* ^ga, poznavati opta diela za historiju pojedin't vregnftnslfih perioda, ||
sto sesTstematski saznaje u inHi cnirtij!! (nhra/tp) pnjc/jtinih historijskih |
jierioda. - > |
Tako su npr. za optu historiju starog vijeka veoma bitne studije: V. (f
V. Stnive, D. P. Kalistrov, Stara Grka, Sarajevo 1959; N. A. Makin, Is- |
torijaStarogRima, Beogra|1978. itd. ' I
Tj a optu historiju sr^rijeg vijeka to su studije; R Hiti, Istorija |
Arapa, Sarajevo 1967; G. Ostrogorskt, I storija Vizantije, Beograd 1959; I
A D. Udaljcov, J . A. Kosminski, O: L Vantajn, Istorija Prednjeg vijeka I? i|
Beograd 1950; Skaskim, O. L. Vajntajn, I storija srednjeg vete, Beograd i
1952. itd. ' . ?
Za optu historiju novog vijeka znaajne su studije: A. V. J cfimov,
Povijest "novoga vijeka 1789 - 1870, Zagreb 1947; V. -Popovi, Istorija
novoga vekau (l 4%-1815), Beograd 1941; V. P. Poiemkin, Isiorija
76 f ! ' ; . ' . ;
diplomatije, I-II, Beograd 1945; H. Inaldik, Osmansko carstvo. Beograd
1947; E. V. Tarle, Istorija novog veka, I-II, Beograd 1948. itd.
Za historiju junoslovenskih naroda za period do kraja 16. stoljea
veoma je znaajna studija grupe autora I storija naroda J ugoslavije, I i U,
Beograd - 21agreb 1953,15^50. Prva knjiga se odnosi na period do poetka
16. stoljea a druga od poetica 16. do kraja 18. stoljea.
Za historiju BiH od znaaja su djeia: S. irkovi, Istorija srednjov
jekovne bosanske drave, Beograd 1964; V. Klai, Povijest Bosne,
Sarajevo 1990; H. abanovi, Bosanski pa.aluk 1959; H. Kreevljakovi,
Kapetanije u BiH, Sarajevo 1954; D. Kovaevi - KojiiTlradska naselja
srednjovjekovne bosanske drave, Sarajevo 1978; M. PYeiog, Povijest
Bosne u doba osmanlijske viade, MI , Sarajevo (?); V. oroVi, Hisiorijtr"
Bosne, I, Beograd, 1940; Grupa autora. Kulturna istorija ^osne t Her
cegovine, Sarajevo 1955; . Truhelka, Historijska podloga agrarnog
pitanja u Bosni, Sarajevo 1915; 7^*Sueska, Ajani (prilog izuavanju
lotelne vlasti u naim zemljama u vrijeme Turaka), Nauno drutvo
SRBiH, XX, Sarajevo 1965; A Babi, Iz istorije srednjovjekovne Bosne,
Sarajevo 1972; H. uri, Prilozi bosansko-hercegovakoj isioriji XIX
vijeka, Nauno drutvo BiH 8, Sarajevo 1^^; A. Handi, Tuzla i njena
okolina u XVI vijeku, Sarajevo 1975; A Purivatra, J ugoslovpnska mus
limanska organizacija u politikom ivotu Kraljevine Srba, Hrvata i
Slovenaca, Sarajevo 1977; i. Hadibegovi, Postanak radnike klase u BiH
i njen razvoj do 1914, Sarajevo 1980; A Hairovi, Sinifcalm pokret u
BiH 1918-1941, Beograd 1978. itd.
Historijska djela ise mogu pruiti historiaru sve, to ie potrebno za
saicupijanje bibliografskih podataka. Ovo i zbog toga
zastariievaiu dosta brzo ba no pitanju bibliografiie. ti"sadre pftdaike
ramo o radovima tcojt su obpviientprS?T!5ifo to je Ichjipa tampana.
' ^ 1arujjoin navede bibliog-
eutim, tmap
' Tato ift obaveza autora da u drugom izdaniu nekog diela
*nraBkgTigdatke za sve sto le u meamnremenu tzdato. Med
meta n kniirria se ne Sve-^lo"T^^otrebno u
~biraKtera. Nur. teana nisiorm o i h ne nioe 4tf>je napisano n
Tako bi bibliografija o Sarajevu sastavljena na
bil T osnovu podatka iz opStih studija bosanske historije bila sasvim ncpot-
^ puna. Osim toga ima i talrvih pitanja koia nisu bila predmet historiiske
fihrade pa se, razumljivo, za njih ne mogu pronai podaci u objavljenim
/eliki znaaj za orikunliame bibliografskih nhavjetenia pnnada
raznim orttiin i soeciialm enciklopedijama. Sve vee enciklopedije
Dored tcteta u kome nrumii osnovna nbaviebenta o nekom prcrnetu
navfKle i literaturu o jstom.Poto su enciklopedije vrlo rirevledno sreene
(abecednim ili azbunim redom), potrebna obavjetenja se veoma lako
nalaze. Npr. iza lanka Sarajevo nalazi se pregled glavnih radova o
Sarajevu. U velikim encikiojieijama historiji se daje dosta mjesta tako da
je podijeljena na odreene vremenske periode, a za svaki je posebno
navedena literaturaLsiino ie i kod lanalca koji obraduju linosti, oblasti,
j gj i i tuci i eB d^aravno!i ^^^ndSD ^Si j a^e'l noraros!m''W ^I 5naF
(iooljeni!^S3a^ka, dalje tragati za literaturom i tako stalno iriti spisak.
77
:ania jeste samo da prui ono Slo
bosanskoheregot/aku histori
adkiopediia J ugoslavije {zaaniu ijBKstKoprarsicop zavoda
gotnne. separat za BiFTicrotovo-svi naiuai Imala s\oi e^
" velike enciklopedije koje ntogu za optu historiju da prue podatke, kao i
ova za nau historiju. Razumljivo, i enciklopedija kao i druga djela u
pogledu pruene bibliografije zastarijevaju.
{V^no pomono sredstvo za obavjetavanje' i oritentacija u
^isiraZivahTu Cirte raznovrsne posebn^bibliografije. Ima jh vie vrstarbibli-
ografiie poiedinih znanstvenika fizrauju se i objavljuju povodom jubileja
znanstvenika u zbornicima Hi asopisima i sline^ bibliografije pojedinih
akademija znanosti, pojedinih asopisa - npr. u povodu gotliSnjtca
iztaenja i sl.
5.3. Arhivi
- r p ' ^ r / A (3//^
/A rhivi sn ustanove knie evirfentirajn d.vaj.i sreuil) i omogUavaiu
ijaeme-arhtvsfe,.^de. Razlikuju se od registrature itj. arhive) koie
predstavljaju ive arhive ti. slube poiedinih organizacija (it strunoj ti. slube poiedinih organuacija (it strunoj
terminologiji - registrature ili imaociarhivske graeViji je zadatak da
uvaju i sreuju dokumentaciju koja nastaje u njihovom poslovanju.
Izmeu registratuVft i-athiva postoji prirodna veza: ono to je bilo u
j egtstraturi kao tekua
vremena '
poslovna dokumentacija, nakon ______
u armv t postaie amivska grada inter-
izvjesnog
^____________ 1g[
esantna za tptoi i fore. Potovanje te veze zaivjelo je u 19. stoljeu i pos-
' talo osnovni princip arhivistike. Dok se ranije graa u arhivima sreivala
po raznim, esto formalnim i proizvoljnim naelima (npr. po jezicima,
hronoloSkom redu, po teiitorijama i mjestima itd.) od 19. stoljea im
zahtjeva da arhivska graa u arhivima bude sreena po utvrenim
kriterijima i pravilima. Najee je to tzv. princip provenijencije (porijek
la) tj. isto onako kako je bila sreena registraturama. To podrazumijeva
da se arhivska graa ne moe pri arhivistikoj obradi dijeliti i razbijati, ve
se moraju poto;vati organske geline nastale u samom radu registrature tj.
u procesu nastajanja dokumenata.
tSkiin-SiVihiAhisa flatislih n toku rada iedne redstratnre. avd arhivski
foncLie registralture. Za razliku od arhivskog fonda koii predstavlja or-
~anskuj:jeUaw dasmltirizjadarifidnejegisimiM-e. u arhivima postoje i aT-
ivske zbirke koie predstavljaju skup dokumenata .ata^ienTi ri^taku
cjelintL jKl strane arhivista ^^strunth radnika arhiva). U bosanskohei-
cegovakim arhiviina_neaia-sauvane-.sreditjovjkovne grae u obliku
posebnih fondovskih cjelina ve-sama-pojedinano naenih, na razriim
stranama, povelja t drugih akata koje se udruuju u zbirke.^Poseban ar
hivski fond moe predstavljati i '^^rtavtina pojedinih linosti kad obuh
vata spise nastale u njenom radu (korespondencija, slubeni dokumemi,
nacrti, radovi, dnevnici i si.) Fondovi najee nastajir fz registraiura
dravnih orga^. privrednih ftrganiy.acija. politikih i drutvenih or
ganizacija i td^onekad su ovi fondovi veoma veliki (npr. Fond Z.ema[jst'.e
I
I
I
%
-i
78
t
vlade BiH u Arhivu f H Sarajevo) pa su jo uTrijeme rada regisiralurc
bili podijeljeni na razilr} serije ili odjeljenja.
|Cietokupan sistem onhodenja sa arhivskom gradom (posloicCom i
nnnm u nastaianiu) ini arhivsku dieiatnost. Osno^ njenog strunoc rada"
[irua' arhivistilca irao* veoma . z . s. prua arnmstuca Kao veoma znacaina znanstvena disciplina, a nPsioct
rmslova su straOll raanici oarhiviroa - arhivisti^ Naa hosan.iE>hcr-
Ktgovagka arhh'ska^^iatnoTie vrlo mlada: prvi arRiv osnovan je 1947-
godine-TNa podruCju piH ovu djelatnost obavlja (do rata 1992.) Arhiv
^ii? Sarajevo - kao matina arhivska ustanova i osam regionalnih arhiva.
Vie rijei o arhivistici bie u okviru tretmana' pomonih historijskih
znanosti, a za sada jc viano upoznati se sa informativnim sredstvima u ar
hivima koja SMod velikog znaaja za istraivaa.
?Historiar. dakle, kada hoe da se koriti arhivskom-ga^m u
/fian^enevrtisnffigra poznavati i izvjesne elemente ureenja inaina
f - radTrfiiva kao U5tanhva"iju gradu koristi. U tonTnoHegu mU pruaju_^
--"ara^enu oomo zn^nslveno<>baviestaina sredstva arhiva koia izramtju
arhivisti PostojeTri vjie lai^fiirre^stava: sistematski pregledi fondo!^
riftventari t regmri. 71....
*'Igi.stem2tski meriedi fondova daiu J iaioptiie informacije o sadrini
jedne registrature, odnosno itnaocajarhb^e grade. Takvi
' predsuvliaiu u stvmT
naioptife ctef
opstu Shemu strukture
lene su grupe fondovaT
i pregledi
iti-ra.
sudstvo t tu
popiLini fondovi poiedinih sudova iiu arhivsku ^d u tai arhiv posieduic.
T ^ti m je popisan svt.ki sud posebno s a punim na7ivom..graninim
podinama iz kojih imk gradu i. najee, brojem tedinipeJ Mor. KotarskL
?^j atsi u sud Tuzla 1899-1943 fkutiia 18. imiiga 2)ri Okoliko je fond
'T i zgfi ni tdonoss se gaslovi, godine i koliina dokumenata za sinku
{jedinu seriju ili odjeljak.1Sistematski.pregl<-/i j** ot.i^no dosta
tnaiog obima i vrlo io pregledan. Vodi se u obliku knjige ili kartoteke. |
Poeljno je da ovakvi pregledi fondova budu tampani kako bi Sto irem
Dugu zainteresovanih ljudi pruili opSia obavjetenja o sadrini nekog ar
hiv/a. U Bosni i Hercegovini se pckijednjih godina u prilogu asopisa
Glasnik arhiva i Drutjra arhivskih radnika BiH, ili; u posebnim izdanjima,
tampaju sistematski pregledi fondova naih arhiva. J Gotovo svi arhivi
imaju i tampane vodie kroz arhiv koji sadre osnovne podatke o gradi
fondova u
koju arhiv mra.^ol jtiru projekta Arhivski fondovi i zbirke u
' objavljen je 1%T godine i tom za BiH, koji sadri preglede fo
svim BiH arhivima, naravno o tada preuzele od imalaca.
Ilnventari su po</tDbniji opist sadrine pojedinog arhivskog fonda iti
zbirici. Oni imaju i funjkctju slubenih knjiga ftf. svjedoe o grai kao im -
oiini i dijelu kuliurnoj; blaga.) Uz lo inventari oznakama pojedinih fon
dova. serp i slino, pokazuju gdie lee pojedini povezi ili dokumenti u
raznih vrsoLi inventara arhi.'u.
miedoii
)*ostoje i sumanm-anatttiki inventari
koji pred|siav!jaju konlbinaciju ova dva pristupa na popisu graSi ^nog
fonda. Rhzumljivo jc j i a inventar moe dati -
ponaosob ka ih ima nekoU'ko d^etina ili stotina u arhivu, aii je prak
tino neizvodljivo da se u inventaru Opisuje svaki pojedilani akt kod at-
hh'sks gfe 12 19. i 20. stoljea kada spisa ima na stotin hiljada.^Podaci
koji se u inventar tinose SU sHni onima kod pregleda tondova._EDml
naziva fonda ovdje se javlja i naziv manieg odjeljka, granine gome, broj
dokument'
i jeTlir ie oteeno i &t.p n podaci se niu prirodnim redom unutar
pojedinih fondova, inventari se vode u obliku knjige i tampaju se tek
poto su konano ureeni tako da ne mogu nastati nikakve promjene, f o
je vano otuda to inventar svojim oznalmma fondova i serija daje sig
naturu, tj. oznaku koja pokazuje gdje se pojedini omoti ili dokumenti
nalaze. Te- signature su sastavljene od raznih znakova: slova, rimsidh I
arapskih brojeva.|Kada se u znanstvenom radu koristi arhivski dokumsnat
onda se mora navesti signatura kako bi i neko dragi mogao da nade,
proita i proui dati dolcumcnat. pa i da na taj nain kontroite autora.
Razumije se da je mijenjanje inventara i signatura krajnje nepoeljno jer
sc time stvara velika zbrka.
] E>ok svaki arhiv fza arhhske fondove i zbirke) mora imati svoje,
manje ili vie, prtflmhtuv mru Oe ne dotle treu vrstu
znanstveno-obavjeStajalh sredstava regeste. imaju samo neki arhivi i to
gn za pojedine dijelove svojih fondova. Za razliku od pregleda fondova
1 inventara koji su davali samo odreene podatke o fondovima, naslovima
ieOiam cjelina i njihovoj koliini, regesti pruaju podatke o sadraju'
jedinih dokumenata i to: podatke o miesta i datumu izdavanja
_po
^okumenta. o tome ko ea ic napisao i kome je npiien. zatim
" - - . . . . . - - . spoljanjim od-
likama dokumenata (vrsta, jezik i pismo, ouvanost, broj priloga itd.)
Regesti se. po pravilu, izrauju u obliku kartoteke i redaju prema stg-
Vnflniri-/ly hrnja ivrgfft poatalm SC vii da je za izradu degesta potrebno
uloiti veliki trud. Zbog toga se^zrada regesta ograniava na veoma stare.
ili na veoma vane dokumente. 7 I ~
I
ili na veoma vane dokumente.
[U arhivima se arhtysfcayraf t uva u oosebnintJ ncK iari
aitia-ar.
hivslam deooima i u niih imaiu nristun .samo odreeni slubenia. Ista se
- itaonicama arhiva.'kbir^u
-- - - -tu apcigiEe-
daje na Citanie u odreenim prostorijama
DOd n^zdrom odrertennfi-sluSsBika.'T^
arhiva na uvid fnajeSe
preuzimanju j vraanju u prisustvu slubeniki~prebro
vrtj g^
stavljati nikakve btlje.<ke hiti atake mt ar
hivsku gradu, ne smije hiln ime nCifititi dokumente/ Po zavTenom radu
korisnik j e duan da arhivu u: kome je radio preda jedan primjerak knjige
ili rasprave koje su nastale koritenjem njenog arhivskog fonda.
Arhivska sredita su esto dosta udaljena o centra u ko'tms ive
znanstvenici ili druga lica zainteresovana za prouavanje arhivske grae.
- mm.
, srcdiSlima naSc zemlje moraju ua auc u _______
drugih primorskih gradova i drugdje. To jc skopano sa velikim
tekoama i-trokovima. U smvCje vrijeme se primjenom t^tnikih
^estava te teSkoc smanjuju. ff^a.?voj fotografske tehnike je ddvoo do
^razmjerno jednostavnog i jeftinoe mteina snimanja arhivske grae. To |e
Mzv. mikrhfllmovanje arhivske gr.HtcV^pecijalninikamerama se u velikim
arhivima vrli snimanje pojedinih dokU^enata i naruiocu se Salic filmska"
trakaOn je koristi pomou itaa mikrofilmova, ili pravi reprodukcije
pomou itaa - tampaa na fotografskom papiru sa koga ita sadrinu
dokumenata. U drugom sluaju ksiraiva svoj boravak u jednom ar
hivskom centru moe a iskoristi .samo a pobiljei signature i druge 0.1-
novne podatke dokumenata i da ih dade za snimanje, tme^e postie
veoma veliki radni efekat. Blie prouavanje sadrine viSl-tek u svome
grau. (Mikrofilmska tehnika omoguava lalce korienje arhivske grae
koja se nalazi van BiH. Posreosivom meunarodne saranje arhiva vri sc
"razmjena dokumenata meu zainteresovanirn arhivima i zemljama.
Potrebno jc samo znati signauturu dokumenta u nekom inozemnom ar
hivu da bi se dobio snimak. To je, svakako, izvodljivo samo khda/e radi o
srazmjerno malom broju dokumenata. Zbog svega toga znanstvcno-
obavjetajna sredstva jo vie dobijaju na znaaju.
5.4. Biblioteke
/
/Pnred arhb/^ rirnir/> l-n!tumng blaga koje koristi historiar
no se razlika irmertn arhi
" naairitose~bibliotekama onptsuie uvanje tampanih knjtga7a"Tiivima
'rukopisnog maten^la, mada i biblotekc uvaju rukopise, kao sto'i arhivi
Cuvata tampane stvari. iRazlika ie mnogo iasniia kad se uzme u obzir
nagn postanka spisa koj t^ uvaju u jednoi t ahtgoj vrsti ustanova. Arhivi
^vaj u spise (OokuareifteT KiiTsirnastaii u postoviiim odnosima izmeu"
tampanom izvjetaju nekog preduzea u a
I Skup yi h Sis-akoje sadri neka bi
iotekg imaiu po~pfvflUT5vo
arhivu.
biblioteka naziva se knjini fond
ia~irakopisna~(Ktiei i
I nih rtf)sepnci.-CHvaju rukopist. Knj
hiBTTo'teka .se ilHtaina {stanka
hihlini&lcy./ Sasvim drukije su knjige u nekoj popularnoj optinskoj
biblioteci, a drukije u biblioteci nekog fakulteta. U prvom sluaju nam
jena biblioteke trai da ona nabavlja djela iz oblasti knjievnosti koja sc
rado itaju i znanstvcno-popuiantu isieraturu, ok su u drugom sluaju to
siropo znanstvene knjige tz jedne ili vie znanstvenih oblasti. Velike
biblioteke imaju veoma razno-vrstan knjini fond i vre nabavku knjiga iz
svih oblasti znanja i umjetnosti. U svakoj zerniji po jedna.biblioteka uva
sve ono Sto sc u ulavoj zemlji tampa. Svaku publikaciju takve biblioteke
dobijaju na osnosnu zakona o obaveznom primjerku. U BiH t je Narodna
81
i univerzitetska biblioteka BiH u kojoj so-moe nai sve io je u naSo;
zemlji tampano |K)siij drugog svjetskog rata. Syalco ko korisii
biblioteke u svocn traganju 7^!Worima i iitcraturoKunora priblino znw
profil knjinoR fonda piainih vanlFTihlioteka. Naravno, takvo znanju
se dobija leF^Euivohi i raonnrbibiToiI antolna;! UsSianove
Oy.|94-SS-gEg struna 6i51jotcTa?nalal2naige~p8k^lTie~kar^
njenog knjinog fonda, nprruT{ruTn<iTTi6Tioibd~'Regtonaino?istorijskog
arniva u I lili nalazi sc literatura iz oMasi! historije i arhivistike,
[^Obavietenia o svakoj poicd'noi kniizi katuoosicitie neka
biblioteka pruaju btbltulete kaulo/i kao ossiovno informativno
^sredstvo, fek breko kataioealBI il: mo/c doL dgdiLsaY nugom koja'ga
I nteresujc, jer je samo pomou KataioRa slubenik Bitilioteke
Tronai i staviti na rasnolapanie ttaoOi. J tostoje dvtj bitne erupr M
fi ataloRa: jedna, koja daje podatke koje sc knjitC kotih autora posjeduju, i
T^rtfg^Roia Oa|C POdaikg kois scT rmg i zl i I-e~RanstvKe obtasiniT~Q>~ i
pojedinotn p r e l etu naja2Sji.j3ibtiQteci ^
maj vantji je abmlnt iazbughlf autorski katalog. On se sastoji od
kartonskitrltRa jpekafta m trai^iTm vnfiTTi u obliku kniigel kop za
svaku Icniigu Batu ndrftziftnft poiiatkeTTo su u ogngvi isii
u bif - -
"navode u bibliografiji: prezime i ime autora, nasiov Knpge, eveniuafiiu
*~kutekdi aT T ui onc ta kmica izdala. izxtgv:>e m|frgu7 fTiiimjit i/tisi..-
' -ja. broi strana t priloga-Svi ti podaci se unose strogo uieanaeno ptr
.^odreenim pravilima Prezime i im<) amnra se daie u gorntem UjevOfff
ugla kartona, a signatura knjige (hroj-knji pkazi tje gdje^saJ
mnrizSTnFm
li aesnontjDva dva podatka su jednom hnnznhtalnom crtom odvotena od
glavnog dijela listia u kome su svi pomenuti podaci. Prezime autora u
gornjem uglu se naziva odrednica, jer se po njemu odreuje mjesto kar
tona u I catalogll.^agoni sii.pnr>-itani ctrngim alvrwtnim rili azbunim)
redom. AJ velikim bibliotelrama sc mjesto odreuje nekad ne po prvom
ve po drugom, treem, etvrtom ili petom slovu prezimena. Ko jed
nakih prezimena mjesto listia sc odreuje po poetnom ili sljedeim
slovima imena. Za korisniia j c vano da zna neka pravila fcatalogizacj/c
a bi se lake i uspjenije mogao sluiti katalozima./Anonimne kniige iii
spisi se donose prema naslovu, po poetnom ili sljedfeim slovima naslova.
od pseudonima se knjige stavl j aj u^td pravo ime autora, a na mjestu
gdje bi stojao pseudomim-nalazi se pmiti listi koji upuujg korisnika na
pravo ime./flzuzetak j e kod pseudonima koji su poznatiji o imena npr.
VoUer, Maksiin Gorki i sl.). U sluaju da je kniign J tapisalo vie autora
kaoLoredniaJ ilui-ime-pivog-auiora. a kod imena ostalih se nalazi uput-
ni listi koji upuuje na to ime. U porni m brojnih uputnih listia dobar
katafoe otkiania mogunost gregke-J J L nasp.orazma Icada ie korisniku
poznato ime i naslov knjige koju trai. Veu tekou izaziva za korisniku
tzv. koletkivni autor. U posljednjih nekoliko decenija sc prakiikujc a :u-
razni slubeni spisi (koje baS historiari esto i rao vode nc po naslovo
(kao to se radi sa anonimnim djelima) ve po ustanovi koja j e spis bJ akv
Tako npr. Zakon o univerzitetima i visokim kolama Bosne i Hercegovine
se nc stavlja na mjesto gdje su zakoni odnosno odrednice na slovo Z '.
ve se stavlja na mjestu izdavaa; Narodna .skuptina BiH, Zakon o ...., ii<J.
82
f
Takav jc sluaj sa nckijn kolskim irvcStajima, publikacijama akademija i
sl. . !
[cuga grupa kaUloca orua podatke Sta odrertena hihiiniekajmajaL
poiediiKipniit l i t prodntmu. Takvi kalaioii u sivan vrS
iirngcuu bibliogratue r-namiicnieni su korisnicima "
sarnh oblast ili nremct za koii su ainlcresovani. K od
~ Tialari predmet n.kom&icnuHa y.oy ^
predmetnog! _ _
a nrirednire su U itavom katalogu poredane abecednim redom. iNpr.
'knjiga iz historije Albanije nalazi c pod slovom A Albanija - historija,
broura o nekom trajku pod slovom trajk... it. Ovakav katalog je
slian enciklopediji u lcojoj nema teksta ve se daje samo sjpisak knjiga.
Slaba strana ovog kataloga je u lome Sto korisnici ne zrmju unaprijed
kako je odrednica fonhulisana. Zbog toga ovakav katalogjnoe bili izvor
dezinformacija. Od njpga je bolji struni ili sistematski katalog kod koga
su odrednice poredane po strukturi pojedine znanosti. Npr. odjeljak his
torija podijeljen je na metodologiju, pomone znanosti, opStu historiju
'starog, srednjeg i novog vijeka, nacionalnu historiju, a unutar ove podjele
na izvjesne zemlje i periode itd. J edna podvrsu ovakvog kataloga koja sve
viSe prodire u biblioteke je sisicmatsla katalog sreen po UDK sistemu.
Uz takav katalog po ipravilu stoji shema njegove strukture sa svim nas
lovima grupa, pojedinih pojmova i njihovih oznaka tako da se korisnik
moe lako orijenti$ati i ako ne poznaje univerzalnu decimalnu
klasiGitadju. ?
/^ri koriSenju knjinog fonda neke biblioteke mora se vr>diti
rauim. naTtsattrkodTfenfihri .starth;:Mmtfli^^^ u. Hakiin ^pc;q;figtiS?tima
Kjrho^7Hi-kgtaloga.'T>w nnjfedc ^ h n p j g g s Sio su u nilma CKtali na snazi
se odreanice uvuek donose latinicom bez obzira kakvim ie pismom
Ttampana Kniigl55)^~talfo dobija jedinstven pofddak'kauioga.'TW6d:-^
toga se periodmne publikacije (asopisi, novine) u nkim bibUoteKama
vode u glavnom abectsinom katalogu, a negdje u odvojenom katalogu.
Zbog toga je preponiCljivo a korisnik prije nego Sto poi^e da radi u jed
noj biblioted upozns sistem kataloga tc biblioteke bilo pregledanjem svih
natpisa, bilo traeriifm informacija od bibliotekara. Potrebno je da svaka
biblioteka uredi svcij vodi sa svim podacima i uputstvima za koritenje
kataloga. '
Ktijini fond '|ibUoteka u BiH je veoma veliki ali on ipak ne sadri
sve IO korisniku lioe zatrebati. Zbog toga je dobro poznavati razne
slube i obaveitajiKt sredstva koja omoguuju da se otklone tekoe koje
nastaju usljed toga^io neka biblioteka ili kulturni centar ne posjeduju
ore.enu publikaiju koju korisnik trai. Evidencijom koja se u
bibliotekama vodi I svakoj svesci i svakom goditu pojedinog asopisa,
treba da raspolae bibliografski institut sa svojim centralnim katalogom.
83
.1* .
Iz nj e^ dpznaii u kojim bibliotekaina.se nalazi knjiga za koju sc
koriSnifejjiim^esuj'e. Na osnovu tih spoznaja posredstvom slube za
meubibliD'ralfce pozajmice korisnik moe doi do traene knjige. Na
traenje npr.,konsnika iz Tuzle, Narodna i univerzitetska ftiblioteka Tuzla
se obraa domaoj lU stranoj biblioteci da joj pozajmi odreenu knji
Potom knjigu, nakon to. j e dobije, stavlja na raspolaganje korisn
prema odreenim kritenjima: Iskljuivo u svojim prostorija
(itaonicama) i u odreenom vremenskom roku.
5.5 R a n s bibic^raflja i
hj toku rada na prikupljanju izvora i obavjetenja za odreenu
teihuVije je istraivanje - -------- - . - - - rr. j ~
Tiik stastavlja tzv. ra;
gu.
ku
;na
stavljeno kao znanstveni cili.jzhaa&b^mlBiC-
(oneatacionu) bibliografiju Afza razliku od
konane koja se sastavlja po zavretku rada^tU nju se ono^ svi podaci do
Qjj_hse doe o procesu traganja za izvorima iliteraturoni: iz bita!Ograt!ia~
svih vrsta, obavietainih sredstava znanstvenih i drugSt ustanova itd.
mngu hiti isti ili slini pnd<>Htwg tfnJ/> gadrfi wilr
_ . __________ sc dodaju i drugi podaci: o sadraju odredenogJ z-
vnra: o li nom stavu i rinjmii kl rai vaa t praktinih rarioga najbolje
je a se 231svaku bibliografsku jedinicu oformi poseban bibliograJ ki listi
na kome se biljee svi znaajni podaci. lna&, radna bibliografija je i
pGssljenJa prilika da znanstvenik joS jednom provjeri mogunost i oprav
danost obrade izabrane teme, prije nego sto pree na najsloenijt i
- O tehnici .sreivanja prikupljenog
sutinski najvaniji dio
materijala bie rijeci neto
'S i
"1
li
m
h
i
I
:i
)
i
;nije.
II
S4
KJRrfflCA IZVORA
6.L Pojoi i zadaci
Prikupijanjem izvora i obavjetenja tek su stvoreni preusigvi za
pravi znanstveni rad, X aj. rad se nekadajjvoia- naj ^^ iti
preprianje izvoli j ijierain.re,.|ta i! nije bio.nikakav znanstveni ra3.] His'-
toria se razvijala u znanost tek od kadfa ie noela da traea o tome da Ii su
satirac. Termin KTlUka UutlCe od grcKoo gtagola knnein koji znaci
izdvajati, odvajati i rasuivati. , ^jeanicid jc raznim obiiaslima duhovne
aE!i7S0ii pa se otuda mnogo upotrebljava u svakodnevnom ivotu. Vrto
esto se sreemo sa knjievnom, iikovnom, filmskom i drugom kritikom,
te kritikom nekoe postupica, netce osot>e i st. lu tom irokom znaenju
itie kritika kao na nhiiieiava lecinu hepativnu aktivnost: otkrtvanic rije krntka trao na omnerava leanu n&pativnu aktivnost: otkrtvanic
slaDostt. nedostatak, mana i nesa^/rertosti tiudskh dieja i samih linosti.
Meutim, upotreba ovog termina u strunom jeziku historiara }e neto
ruKCija: kritiku izvora ne ini samo traganje za falsifitetima i neistmama.
mjeri se historiar moe osioaiti na autgptiac izvore. \|
Ukratko, ikritika izvara-inia -dviie vrste zadataka: prvo.
kad nije sauvah original lednog izvora fkao Sto lenikopis). da ii sauvani
'izwr predstavlja zaista ono za Sta se izdaie. i dnigo. kada ie to uraeno, da
utvrdi a It S onome Sto izvori kau (sadre) smije vjerovati i u km '
govor na prvo pitanje daje kritika
gj_smiie vierovati i u koioi
teksta (spoijaSnja kritika) a
aritika). kritika teksta uzima igdvor na drugo kritika iskaza (unutranja kritika),
u obzir pi'venstvenp formalne, a kritika iskaza sadrajne elemente. U
kritici teksta vanu ulogu igraju izvjesne posebne znanstvene discipline
koje se nazivaju pomone historijske znanosti.
6.2. Falsifikat, Interpolacijs, zabluda
Prije prelaska na obradu pojedinih metodskih jsostupaka' koji sain
javaju sveobuhvatnu -kritiku teksra, neophodno je ukazati na neke
osobenosii terena kojim se historiar kree, na zamke koje ga staino prate
u vid lai. obmana i zabluda. Naime,frazititi motivi su navt^iU ljude da
krivotvore historijske izvote. Najeic je l o biia elja za materiialnom"
koristi, tako rfa su nastala mnoga umjctnitca dieia. pisma nekih velikih
ljudi i slino a sve tu radi olakoe sticaaja novca. Materijalna korist je bila
veoma est motiv kod taiailiK aajlia-t^elia koiima su dodijeljena razna
85
prava ill_posiedi. cslg J ^i fi kov^ni j mvacA ^ krajem 19. sioljca
pojavili su se na numlzmaliCKOm irzistu zfatnjci srpskih vladara kralja
vlilutina i cara DuSana i izazvali senzaciju u numizmatikim krugovima.
Strunjacima nije bilo potrebno ni mnbgo vremena ni triia da utvrde da
su u pitanju providni i nevjcSti falsifikati. Kovai lanog novca su bili
toliko nestruni da su ak na natpisu stavili rije perper, naziv
crnogorskog novca loga vremena, ne znajui da J e srednji vijek znao samo
za rije perpera (enski rod). 1
(pored materijalne koristi na krivotvorenje postie i niz isto
psiholokih motiva: elia za istiatniem. za uspjehom, za ostvarcmem
politikih ciljeva, zatim rodoljubivi zanos i td.)Kod ovog zadnjeg motiva
poznat" je primjer CeSfcih Kraljevodvorskih t Zelenogorskih rukopisa,
autora izvje.vnog Hanke i njegovog saranika. Ovi spjevbvi toboe iz 9. i
13. stoljea, smiljeni kao blistava slika parlijarhalnog i pavednog
slovenskog rlitva, puni historijskih podataka i vijesti o slovenskoj
mitologiji, podijelili su eko drutvo krajem 19. i (eikora 20 stoljea,
do te mjere da se medu zavaenim taborima i krv prolila. Spor se prenio u
iroke mase, tjc je pitanje autentinosti ovih rukopisa za njih postalo
pitanje eke nacionalne asti. Tek nakon nekoliko decenija uporne
borbe cijelog timh znanstvenika preoviadalo je uvjerenje, bar u pros-
vijeenim krugovima, da su u pitanju falsifikati. |Poliiigki falsifikati su
takode vrlo esta tKijava.t Npr. priznanja optuenih na procesima u
vrijerne Staljinovih istki it.
' Tu svemu ovome za hisLoriaraJ e-vatto _da .shvati da se u svijetu
Veoma-nUTLOgOfalsifiknvalorTria-s&Jrialje-fakifikuje, te da na to obrati
posebpu panju. Isto tako vanoJ e.jrazlikovrtaTsiflkat Od neistinitog
podatka u neknm.^izvoHh-4-5asvim .aulanllni izvori sadre neistiniie
p^atks>jL druge-stran&-mQgiie je har u teortiiTdTfallifikaUiadiLir
timte podatke. Ako je npr. jedan manastir imao povelju Karla Velikog
kotom su mu daroi'ani odreeni posjedi, a u toku vremena se povelja iz-
gubiia pa?Tu m^asi napravili o T.tinrZpn]earima novu povelju
' predstavljapiSi je kaQ_xia_potie od Karla Velikog, to je nTOSporho fal-
sifikat. Ali ic isto tako neosporno da su o tom sluaju podaci istiniti His-
~ .= * IU pnligho vanu razliku. ' Naime, u
ru se najee falsifikatu suprotstavl|a~ongmal. toTT
istoriara ne sinij^Tbiu sluCaj. Postoji npr. r^njov-
svakodncvnom go
znantvenortneziku _____
vTaovna povelia kaQ.pfe.pis.ati-onaiakcLnijej3fjguiTl. ipak niie falsifikat.
Ealni kata-jesuprotan autentian izvor, a originalu kopija ii i
prepis. Kada seispituie da li ie neki Izvor sauvan u orieinatu ui prepisu.
time se ne rjeava pitanje auientinosii, niti pitahje istinitosti podataka i
vjerodostojnosti koje taj izvor daje./Ocjenjivanje vjerodostojnosti je
/adatak T nti ke izraza <unUlra.nie TTnIkel i neravisno je ou__~^ datak i ottke izraza puania
originalnosti i autentinostrWaimc. autentiaini izvor je onaj koji je zaista
1 izdaie ti. on niic7aln7|at. Origmalan izvor ic ohai_kojyc
nju u kome ga J g..slyoriti autor, odnosno kanelgTtia il ij - sauvan u staniu_________ ______ _________
lanova ko;a ga^igizdalOfrugMitifiunaltolujeTopija. prepis ili prilcv>xl.
yi.erjxdQtQiatiJg3Ue.oti^ koie prua istiniti.
1
I
i .
86
Pored pravih falsifikata postoje i izA/jesni pretazni oblici Icbd kojih
. ah sti neki ftiegwi dtieiovi izmijenjeni. To /jfcjizvor kao cjeiinarautcntian
su tzv. laierpniaciih ___ _______________________Ima primjera da sc u autcniicnoLT^
nrigm^ftfT ifovelT? fabrie nekotrkoTedSm teksta i d a sc doda nov tekst u
koi ne^ nnr. dodaju imaocu p ^l j e posjedi koiiti ntie bilo pn/QQitno
povelii i koje ti stvari ntie dobio. To le siuaj i kod povelia koie su~~
sauvane u prfepiSu. a u Konm'a su itavi pasusi ubacivani prilikonT
prepisivanja, tntereghman te primier mterpolacije koje jc vrSio lomliccT
Marnavi, bosanski, T i sgu^ 17. stoljeu. On j c autenti an bosanske
prevodio tia latinski T u njima mijenjao sai ^ imena linosti
ojinia je.pavelfa bjla data i umjesto njih unosio imena svojih tobonjih
"povetje
J ajima.
predaka I nternoiaiia moe nastati i bez namjere da seT51si|ikuje. nbr.
kada korisnik aunteniinog izvora na ivicama rukopisa Sljeiili sVoje
mimiedbe Uj dopune. Ako kasnile neki prepisiva tog rhkopisa takve
bilieSkc prilikom nrenisivania unese u sam tekst nastaje faLsifikat.
^ Osim opasnosti koje dolaze od satnog izvora, postoji mogunost i
da izvor bude neto[ drugo od onoga za Slo se izdaje, ili da bude manje ili
viSe izmijenjen. Ov o pilanje ima i svoju drugu stranu*, miijenia his
toriara mogu biti hepravilna. a izvor sasvim u redu. U~prvom siucaju s~
nedovolr zfiapfa
aiu se radi o zabludama. Historiari slTu
kao autentian izvor, a isto tako i
tornT*
zabludi kada latsif|cat upotrebtiavaiu I
kada auioalian izir smauaiu falsiB^;
' eSavsTe (tojisloriari smatraju jedan izvor za neSto Sto on u stvari
Rije. Npr. filozof E)ura DaniCi je u drugoj polovini 19. stoljea naao
jednu biografiju Save Nemania u kojoj le na poetku siajafo da je lo
itije skazano Ddmentijanom a spisano Teodosijem monahom. On je
bio uvjeren da jc to Savina biografija od Domentijana i tako je i izdao
nalo /om: ivot svfctoga Save od E>otnenrijana, Bieogra IS ). Kasnije j e,
meii tim, naiao na dhige rukopise i otkrio da je lo u st\/ari djelo monaha
Teo jsija koje predstavlja vrlo slobodnu, preradu Domemijanove
biogr ifije Save Neisianjia. Danii je, dakle, j ^no vrijeme bio u zablucji.
Inaei zablude u pogledu opteg karaktera j^jedinih izvora^su daleko
malobrojnije od zi&Iua o pojedinim posebniin pimnjiiip,;l^ife.i|B esto
susrdiu, tako da s'( itava historija nae znanosti u stvariSasiilffiilOklan-
jaiiju odreenih zabluda.
6.3. iditika J vora i pomone historijske discipline^
Radi Sto potpunijeg i pravilnijeg shvatanja znaaial i ^^pi lza his
torijsku znanost, ijeophono je n/*ke njene osnovne zadalepazloiti na
itav niz posebnih zadataka. Naime, ^rritika izvora moraldalKistoriaru
omogui sljedee:da-DOtnogac da se kod v35riavgnili rukopisa iednojg
izvorOelTonstruiSe tekst tak oT l a^e to~l)IirTWefSitF^Heme koii ie
iziyp-iLautoubvr>iiiZ^c??aa ~otKnjg)e^'inxinntr~*atne^^
Icvarenja teksta, da otnogua utvrdivanjg~'^menaJ ;.jfiBpi?^
jQRozvQB kadaonojiiicJ /riitgjaiffiderto Lsamom tekstu.a omogui
da sa.Qtkri|e_netK>7-nati autor nekog jvgra, da otkmeu7a|atnnu ravknosi
pOfeoimtLJ atfira i' pnrijpJ rln viigt?)(oie se u niima nalaze itd.. ICao io je
ve naznaeno nc javljaju se svi ti zadaci kod svakog izvora, niti kod svake
vrste izvora. Najvee probleme stvaraju izvori iz perioda u kojima su iz
vorna svjedoganstva rijtto istart i srednji vijek), pa se i kritika u najveoj'
mjeri izoStrila u radu sa antiCkim i srednjovjekovnim izvorima. Naravno,
naela izgraena kroz rad na ovim izvorima vae i za one periode i vrste
izvora u kojima se problemi javljaju u manje akutnom obliku, btuda se
sve do danas zadr^i o pravilo a sc kritika izvora upoznale u radu sa
srednjovjekovnim* izvorima, ier jednom savladana ona se d lako i
uspjeSno primjenjivati i na izvore novijeg doba. Toga pravila emo se i mi
pridravati.^ a
N a e & ji^tu pci iz kojih se sastoji kritika izvora sii dosta raznoliki
i z a v i s e i ^ l ^ ^ ^ ^ d a t k a koji se riegava.> i ^ u t i m , postoig neki najopStiji
principi yvaka kriiika izvorPrvenstvenor @ l i ^ iz-
.voraTelflitlgiteMiTOreivainirjip^^ nskoe izvora his-
opiil2ia_Lpiaieriial za
ptsan|e,jVfs|E^^l$ata7ohlik dokumenta t pisma iltLlTlako i u pogledu mi-
- tj uMiT kancelarijske ili literarne torme. nadlTi
ei vamaritd.~) sa izvorjma iz istog (ili priblino istof>) vremei
UkofilQ.J c-izKOiLaulpnttait.J -.sauvan u <)cjgmalu_ on teritonie.
neminovno imati neke zafednike ntiiilce sa ostalim tTvnrirna
e
i ie zemlje (leritoriiei. Nnr. od 4. pa sve do 12. stoiiea u zemljama zapaUne
"Evrope pisalo se na speajatno prireenoj koi za pisaiije zvanoj ^r-
gamena. Tek od 12. stoljea upotrebljava se papir koji je preoviadao u 15.
stoljeu, a u nekim zemljama i kasnije. Razumljivo je npr. da jedan izvor
nastao u 10. stoljeu, ako jc sauvan u originalu, mora biti pisan na per-
gameni. Ili, ukoliko bi danas historiar doao do akta iz j^rioda socijalis
tike izgradnje BiH, sa peatom na kome se nalazi dvoglitvi orao, odmah
bi mu biio jasno da se radi o falsifikatu: I u ovom sluaju)do zakljuka se
dolo uporeivanjem sa aktima izdatim u socijalistikoj) BiH na kojima
peati imaju sasvim drukije znake. |
Ovi primjeri su toliko jednostavni da se na njih u praksi nee ni
naii, ali su podesni za ilustraciju naznaenih principa. Ipak, u starim iz
vorima historiar nailazi i na takve stvari. Ako je jedna pOvelja koja treba
da je izdata u 9. stoljeu pisana pismom koje je upotrebljavalo samo od
I Z do 15. stoijei^, onda je to isto tako jednostavan siuaj. ^ako doba,
svaka kancelarija ili ustanova imali su svoje odreene forme u radu, u
nainu pisanja, obliku, stilizaciji i formulisanju itd. Isto tako pisci nekoga
doba su .'e drali odreenih pravUa forme u stvaranju sVojih djela u raz
nim rodovima knjievnosti. Pisci J edjiog vremena i jedne sredine imaju
odreene ideje, ffojmove i kategorije karakteristine ba za to vrijeme.
Kad bi u jednom tekstu koji bi trebalo da je nastao u doba renesanse his
toriar naiao na misao* da se sviiet neprekidno usaVrava, da nove
generacije posjeduju vea znanja od starijih i da ih nadmauju na svim
1
i-i
ii
i |
I
.iiS!
i
II
I
88
J er. zna se oa jc lucjai pi
vijeenosti,a doba renesanse |e biio ispunjeno divljenjem djelima anlikc i
tenjom da sc ona imitiraju.
Iz ovih askohlco primjera je vidljivo'(da jc za kritiku neophodno
poznavati vrma mnogo matcrijaia kako hi se moglo vriti uporedivanje.
P Otuda u radu historiara erudicija ('.utenn.st! ima ogromnu ulogu.
RjeSenje jednog MdsJ ka isklju'vn /n^visi od loga a ii znanstvenik zna ste
ono to je potrebno za ijeSavanjeV-?-5*primjer se moe uzeti bosan.ska his
torija srednjeg vijeka. Historiar ktiji hoe svome rad a kritiki koristi
bosanske sred-njovjekovrte povelje mora znati pisma kojim su pisane,
inatcrija? nain uobliavanja povelja, kancelarijsku praksu sinh kan
celarija koje su povelje izdavale, razliite forfnuSare po kojima su ftoveijc
stilizovane, titule izdavaa ptrvelja, nain biljeenja datuma, peate i jo
niz drugih injenica. Meutim, povelje predstavllaju samo jedan dio izvor
nog materijala za rad historiara, jer on mora tjh koristi biografije, razne
knjievne sastave, arhivsku gradu, novac, likovne fspomenike i drugo, a svi
oni postavljaju svoje odreene zahtjeve. Sve to prelazi snagu pojedinca,
pa su zato nicoffhodne tromo-nc historiiske disapline, pomou koiih sc
sabira i ureduje ootrcbati konutaraUvni rnslerEjai i dolazi o rezuttata koji
se koriste u radu. 1'e pomone disCinIinc se narivsiii tKtmonc hktoriiske
znanosti, ima ii vtsc a nosvecne s^ pop-bnim padrutirna djelovanja.
. Ovdje x-, u najkraem, biti r i j e T o 'paieoerafi|iT diplomatici, liji:
granologtiL"
Pfl!Kn|vr.i
bavijagj/oieni
toriji oi/j^anstva razvijali su se i smjenjivali brotni sistemi pi53nia?j_j>fot-
iia pisma oana.s .su U-tiajveoj upojrebi psmTnastala iz grCkog altabeta
koii se nadovezuic na nfeino starifi Fenianar^aleografiia prouava prak
tina pitanja poiedinih pisama. Tako postoji grka pateogranta, tatinsita
^aleogranja, ciruska palsografija it.
Svako ptSHiio se vremenorn razvija i mijenja tsfco da se noviji oblici
veoma esto znatno razlikuju o pn.'obilnih. Iz te injenice nastaju i sas
vim praktine tekoe. Npr. na osvnov poznavanja dananje latinice i
irilice mogu se bez tekoa itati samo iriiiki tekstovi iz 19. i 20.
stoljea i latiniki mlai o 17. stoljea. Za ranije tekstove jc potrebna
posebna jiriprema koja se sastoji u upoznavanju naina pisanja i
povezivanja slava, razrjeavanja skraenica ild. Paleografija, dakle, u
ru^ru'.crvK I J ot;! c l - i r l h ni c - j m- j t f , 3 g|j V C Oi na f az l i i l a O
ena drup uloga: da na
prvom redu osposobljava iianju starih pisama kg
dananjih. Medmiwi.,/a kritiku izvora je vaniia g
osnovu tKiaiaka o evoluciii poiedinih vrsta piiama. pisaeg materijala.
skraenica i drugih elemenata prui kriterije ko|t omoguvaju da sc
cKiredi vrijeme i mjesurriastanK:! ncKopTukopisa. vrijednost i .sigurnost
lih kriterija nije uvijek jednaka, jci jc razvoj nekih pisama bio toliko
inamiran da svako stoljee (pa i nekoliko decenija) ima svoje naroite
odlike na osnovu kojih ,sc moe procijeniti vrijeme postanka rukopisa.
Talcav je .sluaj sa latinskim pismom, dok sc irilica razvijala dosta sjKiro
tako da po ost/binama pisma nismo u stanju da utvrdimo da li jc neki
- 89
rukopis nastao u 14. ili 17. stoljeu. SliOno je i sa razvitkom pisma na
pojedinim leritorijama. Na lalininpm podruju postoji itav ni/, regional
nih SkoIa ko kojih pismo ima naroite odlike, to je, razumljivo vrlo
znaajno za regionalno i vremensko onx!enje nastanka tekstova. Uz sve
to rezultati paleografije imaju svoju sasvim samostalnu vrijednost kao dio
historije kulture, pismenosti i obrazovanja.
Paleografija ima ogromnu vrijednusi za izuavanje starog i srednjeg
vijc^, alJjirua.d.ragKjMLr_pomQ-J.u_izuayanju vi j ^a, Od 15.
roijea njoj D,nDada-i.^iptQt>raGia koia nomae u razrjeavanju i itanju
ifara koie se upotrebljavaju i diplomatskoj prepisci.
Od paleografije sc vrlo rano odvojila J tao posebna pomona dis
ciplina epigraftka fod grkog epi - pa i i j ra.fei n^ urezivatn,Toia ||
prouava "pisane pomenikxlo.a.iyrdptTr^mate.ittaiit: natpisi u kamenu. S
rneialuj drvciu itd fepigrafika se bavi itanjem i razrjegavahism tih nai-~
'pisa. gdredlvaniein K rkejiiajza .utvidivanic vremena nastania natpisa, kao ^
' i dopunjavanjem oteenih natpisaTPisanje na tvrdom maienjatu seH? :1
j i teo^b od Pisama na pergamciu itt papiru, a"specliiRa le t evoiuctia i i
pisama koja sc upotrebljavaju u naipistma.
21a paleografiju te vezan:! .specijalna po.mona disciplina 21a paleografiju te vezana .specijalna po.mona disciplina
fitiELajmiojjiia J odl fj j et^ koia-oznaava vodene ztiake ha faartlitl
koja na^je-gd-poetrka-^troizi/odnje papira. Od noeika evropske proiz-
fodpje jiamic se nj. istu staviiaiu izvjesni znaci koji sgrbiHTirofatt^^
svakoj radionici. pjiTgartotogtiase bs^-=5aktmtlai!.tem i sredivagiefffHttf
znal ca.l ei i M j ezuka^u-mo^ biti vrlo draiojei S'
Tovu)~Tacl0- n i h - n a tekstovima koji su prectRO i i r ' b n b i i n o
Sallran, jutvfduj^se v r i j e m e ' i 'oP iasi- 'if "koioiT Eif6iovaia i rMton.<cs;
fornou znaka s e Tttvraoje i vl1jente-nffistantia"tiedaiiritnbJ J --rt3sp'J 3l.'-''
Naravno, s v e t o ima i s v o j i h nedosl atal m, n a r o i to kada se naie iia
r a d i o n i c e k o j e su d u g o v r em en a u g r a iv a l e isti znak, a p o st o j i opasnost da
j e htrtija dugo le a l a prije u p o t r e b e it.
Paleografija je I rao pomona historijska discipli:
obrazovanju historiara. U BiH se zasa..a izuiksva satno latinska
paleografija. Epigrafilta se njeguje u okidru arheologije i historije starog
vijeka.
Veoma vana pomsnaL
hronos ~7-A/rijemel
DSbrT azl i .kova'ttni ral ^atg^P^tro i"tehnilu itrmstonfSii
hronologiiu. Prva.Sfc4iavLlzfiai'avau(iHv4- vremetiamarisagm _ iLlzfiaiavaBieHv4- i ^^mi t^ vremena^______
I cretansaiiebaskih tijela. dni p-nainommjerenja todredivanja vremena
kgd raznih-_aroda-u-tofcu~lustorije. Obje-ove isciplins se doritrum i
veoma tijesita.saraduju.-Potreba za hFORsfogijbsn kao fKintoiioin his
torijskom disciplitipitiL postoji.zbog toga to su Ijus u toku hbiorijskog
ra2vgj:fia _ veejma_.razliite - naine . jnjerili i obiljeavali vrijeme, u
hrfiaitskom-svijetu-brojanjs.godina se Vri tako Sio se ^th e riiu jedna
za drugoin poevSi-od jedne fi(K!iftiz yfeMena::vfade cara Augusta, godine
u kojoj bi tfebajtgjia-s&-rodxo_Qsniva iirianstva. Taj nain nije preov
iadao b?^favom svijenu, jerjnuUfflaxtUraajiLfla5itiJ ixaian|a.gQ^^
-olaha taKa 622. ' ^------------------------------ ----------
Muhanimea a.:
fiZZ. godifla poslije hrianske. tj. o hidre - prelaska
.s. iz "Meke u l^eat.nu.Th a ^ u ^.ustj ri e sve rio vremena
A
,a veoma vana u
"I
1
Petra Velikog bio na snazi vizantijski nain brojanja godina, koji je
upotrebljavan i u Srednjovjekovnoj Srbiji, po kome su godine nizane od
tobonje godine sivaranja svijeta (5508. godine p.n.e.). Stari Rimljani su
godine odreivali po konzulima koji su vrili vlast. Slino jc bilo i kod
Grka (po olimpijadama), dok su Egipani, Asirei i drugi islbni narodi
imali svoje naine -brojanja.
Ni godina nle svuda jednako trajala, a i razliito di|elila.XojeiaLna
12 mjeseci potie tz starog Rima, V cumaigjaiigitaliiiieij@]'e mj es^ i
obiljeavanje dand u nedjelji i mj esecu itd. I z veea sc vidi da hronologija
prevashodiio pomae historiaruda razumije izvorejLiano-Otvrdt vriiemc
doitadaia. Hrnnolpgtfa ima i posebnu vriiednQst_za_histori|B kulture i
vakonisa'nogiivta, Gsim toga za hronologiju vai sve ono Sto je reeno
. /a paleoprafijuLona daje pouzdam oslonac za kritikuJ M3kazuiuLka_kyi
obiaji pri daUrart|u..daJ umeomsyjriadaUu4dieenajdibaD
tipitivapje^ autentinosii srcdnimfjtoni h povelja je predmet
izua /anja pomojte historiiske znanasUrii|tf>maiike tod griSg'aiDloma
elja).J jjtQki| razvoja, od 17. stoljea, dipiomalika |e izgradila veoma
"siguf le metode l i postigla veotnA vaneSzulmteL Usljed TaznovrsnosU
p i r j a ne - n tomat
pove ja, papsHh.i| ivelja^vizantijska-diplomatkadtjLDiplg
- bolialnia f unuts .nia obitie^a povelja koja predstavlja
kriterije za proc-
*~- bavr~prgugavante
dokumentima ud.
fljiWnie niihatffi-autemittplli. Uz
offcih
i&va-
urne
a rada fcancclariia._aotarits
j l dtplomarike se izdvojila sfraeistika ili grkog
sfragirginpino~Mnskosigiluat-7::.-P^gY ^ se bavi su
kroz itavu historiju bili veoma, i^no sredstw ovieravanialdOkumenata.
^Vremenom su-se^mljenjatr obUev pg^ta. libOvri
nitma: hS^a prigJ iCmmalli otSkiyfifa.it. Svi li etemehri ^j u tfeio
pouzdaneJ prectS!i'et kriterije-za odreivanje, vremena i nastanka
dokumenta, za provjeru njegove autentinosti itd. -
Numizmatika tod latinskog nummus-novac) ba4-se sakui)liantcm i
prou^vaniem nova. Podaci do koiS; dolazi numtzjna^ka prouavttjuG
poljalnjTizgleSliovca, natpise i predstave na njemu, tefinu i sastav, uzas-
topnost pojedinih emisija novca i drugog vrto su dragocjeni priie svega za
historiju privrede, historiju prava, zatim zbog raznovrsnih simbola na
novcu Va historija politikih idja itd. Historija umjetnosti takode ne
moe zaobii likovne elemente na novcu. -Srodna numizmaticLJ c
metrologija rod-prkQg.metrnn - mjera) koja,^>mnftiv_<;ktfm miera kroz
historiju- Njena-jiaj&aotjaailoga jc u tome .to rimogiiava-razunuevamc
razliitih prnmjnajnjeEa-koji se pvljajun historijskim ijvftdma. Poznatu
jg-k3kve-tekQ6.jiJ dana.s ii {iraklinotmjlivtmi izaziva-susret_sa,drukijim
sistemom mjera npi:.J sniilskixn..Rczuitati mctrologiie su navaniii a'Bis-
toni privrede. ,
"Tj^^rglrtikSTi specifina patnena-disciolina za fai&loriut-Acalniefi i
novno vijeka Trna sr: havj grbovima i drugim, heraldikim .zaadma-I-meni
rc/ultati se knniu.ti dosta ogranienoj mjeri :.npr..Ta iitvrivanie prlpaJ ^
9 t
ijShlJ lbitnrifartnL timr stn Iitvrtlitj Inkarnu ^aM i l j up^
se iaviiaiu u historijskim i/vnrima?vPo7.nato [c_jiajU--se-J iazM micstaT
kraieva. rHcka_planina-naselja4-druBO. u toku vremena mi,|isniati.iU,his-
, j ori|skim izvoritna-&e.sceu-nazi5d J atilau odavno iziSiLiz-Upotcebe fJ edva
i ai ayill.peke trapove: Da hi se jazuniielo ono to govori takv izvor mora
, .se zgati o kome se mjestu iti krafaitaUfooomfsfce Sladite?
. oehji pruaiu drago^nu pomo historiaru, r
Pored pomenutifi"pomonih di.scip!ina f neke samostalne" znanosti
ukazuju vctVma dragocjene usluge u radu na kritici izvora. Prije svih su lu
razne grane filologije (znanosti^o jezicima). fFiloloauaui prije si^ga
provjeru autentinostizMnofe drunc-znanostLpr-uaiii historiarima ttosia
sazn3nja~o znaaja za razumijevanje i objanjavanje historijskog razi^oja,
a daleko manje, ili skoro niSta, za kritiku irvora. - ?
6.4. Utvrivanje vremena nastanka telcsta
Utvfivatije-vremena-postanka-izvot-a-ima ogromatLzna&ij-za izvore
svistane u ostatkcu,tfix. J Kua.^e-miie:s,\gga j nati iz koga su vremena da bi
se zna}o-o-kain&jaBsmenn.5tdedc^ Kada se rgdi o izvorima feaii spadaju u
tradicito veoma"i ej So znatLirkcd^^^ su udalteni od vreiflap5l@ne
^edpgj pvai zadatak jfritike je, utoliko aktuelniii to veliki broj izvora
nema na sebi jasne oznake vremeaa-u kome su nastaii.j/To je sasvim
rizumljtvo za materijalne ostatke i erscna njima ni u najnovije vrijerne ne
' \'rSt"ObiI jeavam^atutnaTauTora (osim kod likovnih djelad nekada ar-
hi tektonski l ^l ^^i nj ka). Meutim, ni tekstovi, a naroitci hronike, tc
h i s t o r i j s k a u srednjem vijeku, nemaju upisane'atume nas
tanka, pa. a^|^|t|t|e!ni akti i' povelje. Utvrivanje vremena_nastanka
materitatml^^^P i y j e veoma specifino i njime se bavi metodologija ar-
'a<lQgije i ^^^^^d ^tnostiTa rivdje c"pi avnFfi ^l fi bttr^V tigeena
nai nuj i S^^^|4remei tonastTikto^ta~~^' j '
l?tvrdivaiitjeTrremena-nastaaRa-teksia-inQ5e- Totnou J br:
malniji elemenata i pomou podataka iz sadraja teksta. Ncto j e pogo-
TU] prvf a nekad lnipi nain, a naie je u primjmh|iUova
kombinacija. (Prvi nain se sastoji u updreivanju"5y'pismo^m, pisaim
"maferTjalorh, jezil:Qnn~snidnrdrii^B?iWOFrth'je-da tum ntetghka pozna i.
Takvim uporeivanjem (koie te moguchriirpr. kada su saui^ni orgiTiali)
otkriva se priblino vrijeme nastankaTa^ta na osiiVu datnina frastanka
----------- --1------------------- nain nije uvijek pouzdan
3 se npr u period upotrebri ni rc
dalfratrja/tanoli od
irilicom onke~pismFh'c
m
Kaa'je tekst na papiru dragocjeni su i vodeni ziiaci pomou kojih sc
utvruje tanost od nekoiiko decenija.
' Znatno pouzdaniji oslonac u veini sluajeva prua sddraj.-,Ka$ia.
npr. sadraj izvora govori o nekom dogadaju iji le datum poznaj, on time
irua pfire inaicije KOje vode u vrij cmi p<"giij>>iing e inp aa
tdjo M|ii i tekstovi u kojimi se kae da se negin ndri^itTitrKrdanaSnjeg
dana i sl. Veoma su raUcfti sluajevi ovakyih spontanih ispoljavanja
. vremstikih relacija koje historiar mora koristiti. Rijetko se',^akj deava
d'&'se'u letetu~spomm|e neka aironomtca pojava (pdrttraehjc tinca ili
mj So i si.) na osnovu koje se, poznavajui zakonitosti ponavljanja ovih
pojava, moe dobiti Siguran oslonac za vremensko datiraisje teksta. Od
znaaja moe bili i to to pisa ne spominje neki vaan dogaaj koji bi,
mac,-^-nain]plSfnja-i-yr&iLtn]lcfayanj^ da^e^ njeifit
znao. Ovakvi razliiti Signali-daiiLraztiite tezttate.itU .uvijek nedovoljno
"prectMe. 2Lato se mora, nakoii iotia pristupiu_suetjava~nju tih raznih
rezAiitata i tek na taj nagin-se.aiazLtlQ pouzdanijih i preciznijih rezultata.
jMetpdskLzahtjcv se-ovjcivodi na.u>da scsvi prethodni rezultati grupiSu
tako da pokau granicu kada jc izvor~haffaniie'moigaD fiata^^i granicu
- "'IgjgajeTvor nnc'm6gao?nastati.7<g^ se u stFufroj ter-
apvam terrrnnus post=
j lz^oT morao nastati) iTermi'flir'aiua-fiuem (tS
'tnOKSO'nastaitjrPored ovih u upotrebi su i negativrd izrba tefmmus ante
pisnntoir'(tennin prije koga nije mogao izvor nastati) I terminus post
quem non (termin poslije koga izvor nije mogao nastati), iji je smisao
isti, samo Sto se nazivi i-azlilcuju.
Cijeli postupak je lalce razumjeti na jednom kontcretnom primjeru
iz ojiSte historije ranog srednjeg vijeka. Naime, historiju iTemcr.a Karla
Velikog, njegovih najbliih prethodnika i nasljednika, daju Anali
franakog kraljevstva (Annales rCgni Franconim) koji obuhvataju
dogaaje o 741. do 829, a sastavljeni su iz viSc dijelova napisanih o raz
nih pisaca. 0aj primjer se odnosi na utvrdiiranje tTemena nastanka
najstarijeg dijela Uh anala. Taj dio anala nije pisan postepeno redom
godinu za godinom, kako su dogaaji u analima grupisani, ve ima mj e s-
limino aluzija na docnijc dogaaje, a to je dalo mogunost za razliito
datiranje. Tako pod godinom 772. stoji: ine perresit (Carolus) partibu.s
Saxoniae prima vice (i onda poe (Karlo) u Saksoniju prvi put), iz ega se
sa sigurnou moe izvesti zakljuak a je autor u wi|eme pisanja znao i
za drugi pohod Iarla Velikog protiv Saksonaca iz 775. godine. Time je
dobijcn terminus post quem, tj. taj dio anala je morao sasuti poslije
drugog Karlovog pohoda 775. Meutim, u tekstu ima jo indicija. Tako
lod godinom 777. stoji: luiic domnus Carolus rex sinoum; publicum
labuit ad Paderbninnen prima vice (tada je gospodin kralj Karlo drao
io da nagkist jc i'jrako su sc .sabor u Paderbornu prt'i put). Autor laio da je e
kasnije zbili ponovo slini dogaaji i time je omoguio atiraij j c . Poto sc
zna a j e drugi sabor u Paderitornu bio 785. dobijamo jo nii terminus
post quem-godinu 785. No, ni time stvar jo nije okonana. Govorei o
bavarskom vojskovoi Ta.siiu koji se pokorio Francima 781. autor kae:
Sed non diu prornissiones quas fecerat conservavit (ali nije dugo potovao
93
obeanja -koja jgjzada&)?-gto
vOjvodc Tas)fa koja se zbila
tsfatmas:4M!St guem. Drufituj taaj gtgg neto __________
ML pisac daoj sdan vaan signal. od,J S5. on kae: lEt tune tota Saxonia
Jfe5Kix-je- m o ^ g l 3 i L ] e - ^ a l E a a , . r a rta ovaj nain forbitaHiao
posnenutuj;iJ J fikiL^p^iogi.sc,snis^^^^^zakijuili <fa7e ty lOunalSTiastao
nain smo dobili terminus snte cjufn--goEists-nstat I a
Saicsonaca,j-ujedne-iitw4tiHla4e-,dtaanai3 Qkome'je rije
78871 793. ,godtngr - Ovako uzalc vfenieffffi!""period e'
malobrojnih irvora moe raunali kao vrlo precizan datum.
Dakle, kao Sto se iz ovog primjera vidi, potrebno je otkris'ali u
praktinom poslu to trai budnost i opreznost historiara i dobro poz
navanje raznih dogaaja i okolnosti epohe u koju otrpiHk spha tekst
ije se vrijeme nastanka utvruje. ' ' : .
Postoji jo jedan poseban nain utvrdiv'anja vremena nastanka
teksta u i^jesnim specijalnim sluajevima, flaa npr, ima neko
nedatiraao jftsrno u prepisci dvojice korespondenata koja sadri i izvjes
tan broj datiranih pisama, tada, razumljivo, nije potrebno vrili analizu
pisma? jezika, itd. niti traiti na komplikovani nain terminus post quem i
terminus ante quem, ve treba ukoliko jc mogu6i, na osnova sadrine
otkrili mjesto gdje ono nedatirano pismo ulazi u lanac datiranih pisama.
Time je ono sasvim dovoljno hronolbSki odre-eno.
iS^|i^i9EStosLjs;S|esa"SffiS^^^^ tdtste
Utvrivanje priblinog mjesta nastaiika pekog Izvora ni
daielm onako vano kao utvrivanje vremena nastanka. I ovd
e ni iz-
ie je od
zrta^trznaij da li je mjes[oxd|eTe autor nalaiollalelajM dogaaja koji
se opisuje, ier oSToga zavisi broj posrednika i u toi nj oj lintii poualanost
svjedoe o ......................... iskaza. K (^ onih izvora lro|i .sami po sebi svjedoe o dogaajima ili
^[avama^/osmdTvrlo^je znaaino poznai/ati oblast na koju se odnose i b
kojoj svjedoe.
U rjeavanju i ovog zadatka ie vano vriti uporedivaajaJ bnnalnib
elemenata, iako su reritorijalRe osobenosti mmyejtaien_.aLodlika
pojedinih vremenskih razrioblia. U najnsanjo] mjeri to sai za jezik koii
esto tma jasna obiljejaudijalekraLJ vezanog za odredeniJ ciaj_Bag prema
jeziku, koji je u stanju najvie a prui, mora biti i najviSe opreznosti.
Deava se, naime, da nikopis prilikom prepisivanja (a daleko najvei dio
tekstova je sauvan u prepLsima) bude jeziki retuiran, tj. dobije obiljeja
dijalekta prepisivaa. I na ovim prostorima imamo va^asvjedoanstva o
ovakvim jjavania.T4pr.:U;.jDubrovniku imamo, u velikom broju sluajeva,
^uvane originalne j fovclje'^anSkih i srpskih vladara, I njihove prepie
,napravljene M'aubfdvaCI ult Trpskih dijalekata. Sadraj jc-svuda isti, ali
su jezike osobine prilino razliite. S druge strane se nikad ne smije
94 ........... .... ..............
nogunost dii jc pisac ili prepisiva dalko od kraja u kome jc
nauCio jezik, uradio neki posao, pri Cemu je, razumljivo, unio
i neke druee karakteristike jezika svog zaviraja. a -,
iskljuiti
odrastao.
dijalckat Ai neke druge karakteristike jezika svog zaviaja.
Pri |utvrdlvaniu *mi&ta-nasianka izvora se takode se d
-postiTThaltzoni-J Mi^I ^i^ moe dati, isto kao
Tvremenskih indicija, neki signal o tome gdje se pialillaiol
gtn npr. spominje dalimu, poloaj i slino nekog mjesta ili o ||
govori. Naic*" "
^ntru panje dri lindsti ili gradove odreene oblasti. A nalM
Ofl m pogledu vrlo zl hvalni izvori jer biljee sve to j e 'ti P
zaintcresovalo i fioTfeilo autore. Znatan dio takvih dogaaja iz
fie ili dafje okoline ljetopisa. *
Indicije obijene' analizom sadraja se ne mogu, kao ko utvrivan
ja vremena postanka, jfrupisati tako da se dobiju dvij^krajnje granice. U
ovom sluaju sc takvo|rupisanje vri u neku vrstu koncentrinih krugova,
od kojih onaj najmanf daje priblinu lokaciju (mjesto, oblast) postanka
leteta. i
utvrdivanjg.t mjesia-nasianka teksta posebno se mora imau u
vidu^mjesto na kojem Iie pronaen, mada su rijetki sluajevi da se jedan
rnkopis stoljeima uvao ba na mjestu gdje jc i nastao. Veina, tekstova
je. nialutim.TlDspfela u specijalne institucije za sakupljanje i uvamjc
ia&tarih tzvora (arhive, j tTibltoteke ili muzeje). Te .ii.stannve su prilino
marljivo Srijeile nain dospjcca izvora do niih. Sto upuuje na mjesto
Tanijeg uvanja raspi sa, ponekad su t na samim tekstovima obiljeenT
podaci 6 vlasniku i mjestu nastanka itd.
Mvanje auidra teksta je jedan od najvanijih i najsloenijih
zsdataioi kriuke tekstai Ovdje ni i eati
tvorac djela, ve injenica da se na poznavanju,
veliki dio unutranje kfitike fkntikc iskaza). Poznavanjem linosti autora
nekog teksta stiu s6 vrlo vane potazjie osnove za prodeni l ^njc
InjegovFg stava, interesa, moguih tendendja ii^Postoji "vie' mogudh
iiuadja: nekad je mogue tekst pripisati jednom inae poznatom autoru:
nekad se otkriva sasvim nepoznati pisac 1 osnovni elementi njegove
biogratije, nekad se Ig-itika mora udovoljiti samo time da priblino
odredi kojem drutveijom krugu pripada nepoznati auton nekad se u
nekom djelu smatranom za tekst imlog poznatog autora dolazi do spoz-
haje vBc autora; nekad je. naroito u tekstovima iz novije historije, autor
sakriven pod lanim inienom (pseudonim), te je potrebno utvrditi pravog
autora itd. Svaki od ?vih zadataka zahtijeva posebnu metodologiju a
ovdje e se naznaiti satno neka glavna naela.
Naime, ,uvijek se mora polaziti o prethodnih rezultata na
utvrivanju vremena i mjesta postanka teksta. TirtrVezultat|m~TgToneklc
ogranien krug u kome treba traiti pisca iautoi ^.'ToSiije toea slijedi
analiza spoKaSttjih oSIiJ eja "pismo, jezik i stil ito. Pismo bar za starije
periode ne daje nikaks? pravi oslonaclTovom poslu. J er, za uporedivanje
95
V
pisma bilo hLpotrebno raspolagati originalom teksta kdfi sc ispt{uje.J (ao j ,
originalima djela sa kojima se vri uporedivanje. to:'je u praksi teko 4
ostvarljtvo. l^cla bi sve to Mrilo na raspolaganje istraiyaCu, to mu i ne bi '
puno pornoglo, jer jc pismo bifosVe ab gotovo 18. stglie6i veoma nein-
dividualizirano. ak i danas u doba veoma individualiziranih rukopisa
teko je ekspertizama utvrditi identinost rukopisa. Tako injenica a je >3
pismo ljudi jednog razdoblja imalo jako izraene zajednike crte 1
jogoduje utvrivanju vremena nastanka teksta aii predstavlja smetnju
cada na osnovu pisma treba utvrditi individualnost autora. ,
Znatno sigurnije uporite u ovom poslu ine itezik i stil. I pored
zajednigRib crta sa drugim piscima svoga vremena sv.aki ovjekm jeziku,
nainu izraavanja, reenikim obrtima, stilskim figuraraa i slino, ima
svoje line osobenosii. Filologija je razvila prilino precizno statistike
metode kojima se utvrdurulosODenostt jednog pisca, u^tal ost upotrebe
izvjesnih rijei, vrsta riici ili reeniCkih obrta ie rbjdiita koa razpi.fi
pisaca. Kad se na osnovu upadljivih oblijelta posumnja^da bi autor mogao
biti neko koga je sauvan i neki drugi tekst, moe se pristupiti ovakvoj
s'tat^HKoi anaHzi koja e verifikovati ili odbaciti predfoehu pretpostav-
J a. Ovaj ukrainioj lintii dosta pouzdan nain, ne moe e pn mj j eni O >
nije u pitanju autor od koga su poznata i druga dj ctoj u tom sluaju sc J
mora primijenili traenje indicija u sadrini teksti ^^toj e vrlo teko i j
nepouzdano, pa otuda veliki broj ovako utvrenih autora nije siguran.
U takvim sluajevima se kritika mora zaovol^ti time da Sto je ?;i
mogue blie odredi socijalni i kulturni krug kome pripada autor. Kao ^
primjer se moe-navesti Siluaj tzv.T6&MrBm?^gQ^ofUKi:eTG^^
tanorum, najvanijeg izvora za ranu slovenaku histori tu. To je andrimini 3
p]is_b!^ikakvih izriitih oznaka bi vremenu i mjestU' hastaalmrija jc 3
rukopisna tradicija takva_ dk nije mggla.dati oslonca za>J ie utvrivanje
vremena i mjesta nastanka autora. Preostala je jedino s^rina, dosta zah- |
valna za rjeavanje ovih zadataka, jer je spis historijski/Naime, u spisu se |i
sasvim kratko govori o pokravanju Bavaraca, a ^avni predmet je T
pokrtavanje K arantanacaj misionarski rad meu njinu i najranije i;,
crkvene organizacije^to sc mjesta nastanka tie s4m predmet spisa
upuuje na neko crkveno sredite u blizini slovenaCkifi zemalja. Kada je
utvrivanje vremena nastanka u pitanju, vremenske indicije iz telista su |j
pokazale da ie spjsHnastao-871.-gO!infi..Kakoj5e,ktOZ.4i^'f^*^ provlai ^
tendencija da se dokau; prava salcburSke arhiep|skopije i da sc
nezakonitim prikae postavljanje Melodija za srem^o-panonskog ar- |
hiepiskopa,iune je velika-teritorija otrgnuta ispod sdlcburSke crkvene
vlasti, sa velikom vjerovataoom se moe pretpostaviti da j e autor spisa
pripadao krugu njemakog (katolikog) klera satcburlcd nadbiskupije.
Pseudonimi su karakteristini tek za historiju ndyog doba, posebno
od 18. stoljfea. ^ajjistifrovanjem pseudonima moe se tragati razJ iiiim
pulevimagnekada je potrebno traiti u savreiaenim iv'orima tragove o
tome da }M |J ayremcmet znali ko se krije iza lanog imbna; nekada treba,
poto^Sj^^^^j: broj pseudonima sree u tampi, tragati po arhivama lis-
tova: ln^ mpi*:DO politikom stavu i raspoloivim injenicama moe
otkri ti p^^cbf ne je pripadao autor i eventualno! naslutiti linost.
96
znaajnom dijelu mnogobrojniSi pseudonima, sako da su sastavijeni ak i
rjenici pseudonima, i danas jc pred nekima- historijska kritika ostala
nsmona. U Engleskoj je npr. u jednom listu od 1769,-1772. godine
nepoznati autor objavio niz pisama pod pseudoimom J unius. Ta pisma
su bila politiki vrlo angaov'ana i imala su veliki odjek u savremenoj jav
nosti, ali su svi pokuaji i savrcmeriika i kasnijih istraivaa da otkriju ko
se iza ovog pseudonima skrivao ostali uzaludni. Iznijete su pretpostavke
ak o 51 poiendjainbin autoru ovih pfeama.
6 . 7 . U t v r f h 'u i s j e zavisetosti tgkstoTB -
FCada o jednom dogail3iu_ULridy3nju^avai--vi razitih izvora
ae.bstnval veoma je vano utvrditi da li je pisac (autor) s-j/akog od njih
neposredni oe^/idac dogaaja ili prenosi samo-onoJ tb je uo fiicitao o<l
'Sru^. Od toga u cfielosti zavisi vrijednost sviedoaitstva jednog izvora i
~zaB)uaka koie isiniiiva tz njegovih podataka izvlai. Veina
_R8SJ iJ ii.jmimTvi|ek-sadiL-tF.ar4Lio_origm3liiQ.- tekstoviTcoji dana
"ono sto je nastol(>jskl|tfgivaj>4.QpaaKjk.uaM|teMn^^^ od
jndga gtoje^'tjor.jiiau^ dr ugih (osim razumiiivo. iz-rietEja
nem3sredRimjapaanjiia--io-iia.sjir-apr..japo.rkjtfe oevidacay|iTo jc
donekle i sasvim pri.odno jer sc sva opSta i posebna znanja ljudi (i
stfEiivaCa) oslanjaju na ongSto su drugi ranije sakupili i utvrdili Tako jc
biio i u minulim stoljeima, l j udi 5u se u svojim spisima sluili i o.nim to
su drugi prije njih stvorili, a za historiara je od ogromne vaiKtsti da o.s-
feti tu razliku i utvrdi Sta oaide potiejj Zadatak se oteSa\/a i time Sto su u
stara vremena ijudi mnogo manje j-solagali na intsfekraalnii svojinu i
irmogo manje sicrupuloziio nego naSi savienicnici odavali sa su o koga
iivinsali.
Mogunosti rjeavanp; oviii zadataka zasnivaju &s na dva stava
psiholokog icaraktera; 1. ako vie Sjui opaa-jednu pojavu, ak i sasvim
jednostavrnu, i o njoj izvjetava, nee nilmd sve momente opaziti na isti
nain, niti ili na potpuno isti nain reprodukovaii; 2_ ako vie ljudi isti
misaoni sadraj iskazuju J ezikim sredstvima nikada se to nee desiti u
potpuno istoj formi. Ir ovoga slijedi da dva razliito svjedoanstva koja
govore o istom dogaaju na isti nain t . iznosei iste momente u istom
sklopu i istim redom, u jednakoj ili priblino jednakoj formi, ne mogu biti
nezavisna jedno (xl drugoga. .Ali, <ia bi se rsa ovom zakljuku gradili
dalekoseni metodski {K>st|>ci potrebno j e uzeli u obzir nekoliko
ogranienja. To je, prije svega, saznanje da postoje formule i njima .slini
stalni okamenjeni izrazi koji ine tzv. opta mjesta ti tekstu. S formulama
su u najistijem obliku srettemo kti diplomatskih izvora i Raznovrsnih
poslovnih i slubenih tekstova. K<id njih se usljed duge ufiotrebe, ili usljed
propisa, upotrebljavaju uvijek isti rasporedi? uvijelt isti izrazi i obni,
karakleristittf za jedno vrijeme ili jednu ustanovu. Tako se u svakoj
srednjovjekovnoj povelji, kojom se neto daruje crkvi, iznosi znaaj lak-vih
djela za spas due i dunost vladaoca da se brine o liriSanstvoi. Tako .sc
ini u \ozanuji, tak u zemljama zapadne EvroDe, tako u junos-
97
lovenskim zeml j ^a. Teko bi se, meutim, prevario ona] ko bi na osnovu
lih mjesta u poveljama izvodio zakljuke o pobonosti ili naflonosii
prema crkvi nekog konkretnog vladara u ijoj povelji je takv'O mjesto
proitao. Isti sarj i ista forma u ovim sluajevima ne moe svjedoili o
zavisnost! izvora, jer sc radi o optera mjestu koje se svuda ponavlja.
Osim toga u svakom vremenu ima misli, predstava i izraza koje ne
otkriva svaki TOjedinac, ve u opSte dobro i u obliku stalnih jczikih iz
raza predstavljaju sastavni dio komuniciFanJ a daloj dfuSfveitoj sredini.
Kada se u knjizi nekog historiara naie na konstaiadju.a se za poetak
neijeg kraljevanja kae NN je stupio na prijesio tada i tada, to ne znai
da j e opSte pravilo a kraljevi zapoinju v aavinu time to zakorauju iii
sijedaju na neku vrstu stolice zvanu prijesto, niti pak znai da J e taj his
toriar to prepisao o nekog drugog koji lakoe u nekom tetetu navodi
da je neki kralj stupio na prijesto. Na pm pogled sve izgleda jednostav
no, alt kada se radi o jednoj davnoj epohi i&ko je sa sjgurno.?u raz
likovati stvarni i?originalni iskaz nekog pisca od stereotipine fraze sline
navedenont primjeru. Ako se, dakle, srednjovjekovni pisac slui istim
biblijskim ili klasinim citatima ili obrtima koji na njima pois^ja ne
smije sc zakijuivati o njihovoj uzajamnoj zavisnosti.
Ukoliko je dogaaj o kome neki Izv/or obavjetava jednostavniji, i
ukoliko je iskaz'krai, postoji vea vjerovainoda a se sasvim nezavisno
rcprodukuje na isti nain. To nalae veliku opreznost kod takvih izvora,
kao io su IjetOflisi, koji veoma kratko biljee J edaostavne dogaaje.
Mogunost varitanja je kod tc vrste izvora v e o tm mala i bog toga
mogunost sasvim samostalnog formuSisasja u istotn oblik prilino
vjerovatna.
Uvaavajui ova ogranisRja, koja u praksi nije sivijek lako primjen
jivati, moe se smatrati kao pouzdano da, u sluaju kstd vife izvora iznosi
isti sadraj u istoj ili priblino istoj formi, meda njiiaa postoji neka veza.
To su srodni tzvoi a veze meu njima mogu biti vrlo kompjUkovaae.
Najprostiji je sluaj kada imamo dva srodna kt'ora. Ve time Sto e
utvTeno da su srodni i da j e jedan neto preuzeo ori drugog, obavljen je
znaajan dio posl Ostaje J o da se tano utvrdi koji je izvor od koga
preuzimao. K ada je poznato vrijeme nastanlta J edsiog i drugog, ili ka su
poznati autori i vrijeme njihovog djeloranja, moe se esto iz vremenskog
odnosa zakljuiti koji }e o dva izvora osncmii, a koji izvedeni.
Razumljivo, mladi po vremenit nastanka jedino moe biti zavisan od
starijeg. ei je slu&j da vrijeme nastanka nije poznato i tada preostajs
uporedivanje teksta i traenje dokaza za jetimi iSi drugu mogunost. Raz
like u tekstu mogu odati koji je izvor o koga pozajmljivao. Onaj ko
prepisuje iii preuzima nalazi se uvijek u opasnosti da sasvim sluajno, i
kad eli da doslovno prepisuje, uini nekit omaku koja odaje. To ss
naroito deava ko linih imena, imena mjesta iii |?ak kod s|)edjalnth
termina koji su imali odreeno znaenje u jedno doba, a u vrijeme
prepisivanja nisu jasni.
Kao primjer m ijeavanje ovoga zadatka moe sc navesti sluaj iz
srpske historije: biografija svetog Save Neraanfia od Donientijana i O
Teodosija. Ova dva izvora su oigledno srodna i |ej.tan je zav isan t)d
98
drugog: opisani su fcti momenti iz Savipog ivpta istim redom,sa mjes-
limino se itavi pasiasi doslovno {dudaraju. Domenlijanova verzija ima
dva datuma nastanka 1243. u jednom t 1253. u drugom rukopisu, dok
vrijeme nastanka T^odttsijeve nije izriito naznaeno. Domentijanova jc
daleko opirnija i imia mnogo viSe citata iz Svetog pisma, raznih poreenja
sa biblijskim linostima i slinih ti k r ^ dok ie leodosijeva stvarnija i jed
nostavnija. Od sara?g poetka su historiari drali da j e Domenlijanova
biografija prvo nastala i da Teodosijeva predstavlja nieou preradu. Narav
no, ovdje nije namjera da sc iznose svi argumenti za jednu ili drugu
tvrdnju, ve se sam | eli ukazati na posiojanjei ovakvih sluajeva. Ovaj
sluaj zavisnosti dva fzvora se u krajnjoj liniji i j ^v a hionoiogijom. i?otn
^1 u Teodostjev'om ief|stu biografije ima mjesto ^j e se kae da su tada
M Latini vladali Carigr|om, sigurno je da j e on pisan poslije 1261. kada jc
obnovljeno VizantiJ ko carstvo, tako da druga sredstva dokazivanja nisu
l | ni potrebna. \ i
M 2jiztno jc komplikovaniji odnos tri uzajamno srodna izvora. Tu
postoji mogunost d^el kombinacija koje se ^J u svesti na tri osnovne
lurijante. Prva je ka^a od tri srodna izvora (obiljeena slovima A, B i C)
dva izvora crpe podatke iz treeg. Sto sc grafiki thoe prestviti ovako:
T4!i

I i A
.:j; t iJ C
t
S!
I
4
Druga varijantk j e kada drugi izvor a-pi podatke iz prvog a trei iz
drugog: v
A B C
'Frea bitna varijanta nastaje kada trei izvor crpi podatke iz pivog,
a drugi iz trefeg: i
A C B
Razttmljiw je a se drugi i trei izvor (B i C) mogu nai na mjestu
prvog (A) ime se broj kombinacija znatno poveava.
Inae, kod tri srodna izvora metod se u sutini svodi na onaj koji je
primijenjen kod ispitivanja zavisnosti dva izvora. I spituju se omake,
odstupanja i izmjened pri tome obraa panja da U ima neke pravilnosti.
U principu se moe dzeti kao pravilo: ako dva izvora imaju as jedan as
drugi elemente koji |e poklapaju sa treim, vjerovatno j e da su iz njega
crpili sadraje nezavisno jedan o drugog. Ako, pak, dva izvpra imaju
zajednika odstupanja, u velikoj veini sluajeva, j e vjerovatno da je jedan
crpio neposredno, a drugi od njega, itd. Moe se pojaviti i slu&ij a je
jedan izvor crpio o gstala dva, Sise moe predstaviti ovako;
B A B
99
iii
i
,-iS;
i
,uiiuaj,c utvraujc nakon prethodnog iskljuenja svih ranije
navedenih mogunosti. Pored ovog indirektnog putaj postoji i direktni
koji nastaje u sluaju kad jedan izvor preuzima podatke as od jednog as
od drugog izvora, a o n i ne govore O istim stvarima, u tom sluaju sc kae
da je izvor C kompilacija na osnovu izvora A i B/ Pri takvim kom
pilacijama se deava da nastanu dubleti, tj. da o dva ista dogaaja
opisana u izvorima A i B, kompilator C napravi mljed nepanje ili
nerazumijevanja dva razliita dogaaja.
Daleko vee potekoe nastaju kada je u pitanju srodnost vie od tri
izvora, j erse broj moguih kombinacija naglo poveava? Metodski se u os
novi sve svodi na jednostavnije sluajeve.
Veliki, znaaj za ovaj segment kritike teksta 'ima otkrivanje i
utvrivanje izgubljenih izvora. To sc odnosi na mogua otkrivanja u
tekstu jednog izvora pojedinih dijelova ili niza podatak koji sigurno vode
porijeklo iz nekog drugog spisa, a koji nije sauvan. Isto. tako deava se da
jedna grupa srodnih izvora pokazuje da se njihova veza ^to j i u lome Sto
su svi koristili jedan irvor koji nije sauvan. U vremenima ka su se izvori
vrlo neposredno koristili, dobrim djelom i bulci'hlRO prepisivali.
ujKjreivanjem takvih izvora J e mogue izdvojiti dijelove i rekonstruisaii
neki dio izgubljenog izvora.' itav niz izvora izdvojen; je ovako iz od
lomaka naenih u drugim spisima. J edan o najbriljantnijih primjera za
to su Paerbpmski anali koje j e na ovaj nain rekonstruiao jedan poznati
njemaki htSforiar 19. stoljea. i |i
6.8. Pablikbvai^e izvora ' ji
Razvol^Hfetorijske znanosti bio bi veoma usporen; i vei naprolak |
jedva mogu ^ak'hi svaki istraiva morao sam da za siaki izvor ijeava t
zadatke ko|^^^pri J ed naznaeni. Ve u 19. stoljeu se Shvatilo da sve to |
mora u sklppu kritikog izdanja nekog izvora. Od 16.
stoi j e a^||R ^ovaI o tza\-anjc tekstova rukopisa sajonim podacima <
Poreenje sa drugim izvorima i ptkrivanje zavis- I
nosti 17. stoljeu, ali pravo metodiko i kritiko izdavanje j
i z v oraf ^^^^l P , u Njemakoj u 19. stoljeu kroz veliki poduhvat ob- i
j avl j i vanj s^^^ni ka" njemake historije: Monumenta |Oermanica nis- i
torica. ^ak i izTO u ovoj kolekciji, koja jc postala uzor svim sHr|m 1
izdanjima u drugim zemijama, kritiki je temeljno pretre^en i dat koliko
god je moguno sigurniji odgovor na pitanja o auteniiiiosti, vremen s i
mjestu nastznita, autoru i odnpsu prema drugim izvorimti- O'ili |
istraivanja su saopSiavani u specijalnim asopisima ;i rezimirani u
predgovorima uz izdanja pojpdinih izvora. |
Meutim, kritiko izdavanje izvora, pored naznaemh, postavlja jo
mnoge veoma vane zadatke. J edan tekst moe biti sauvah onako kako je
izaao ispod pera svoga autora, aii ni tada se zadatak kritikog izdanja iz
vora ne svodi na foiografeki vjernu reprodukciju sauvanog autorovog
rukopisa. Naime, poznato je i sasvim razumljivo da i vrlo briljiv pisac 1
dopusti izvjesne omaSke: slovne greke, isputene rijei, nenamjerno
100 '
ponovljene rijei i s!. Njegova isiterpunkcija kao odraz jednog vremena
moe biti nerazumljiva korisniku kome je izdanje namijenjeno. Sve je to
potrebno odstraniti da bi izdanje odgovorilo svojoj namjeni. Taj idealni
siuaj (sauvati original rukopisa), u kome su posSovi i o d g o v o r n o . s ti iz
davaa neznatni, ne
rukopisa), a iz sredn
je sam^ana u razn
avija se esto naroito kod izvora iz starog i srednjeg
vijeka. Iz starog vijeka nijedan rukopis nije sauvan Icao autograf (original
eg ih je sasvim neznatan broj. Ogromna veina izvora
m prepisima koje su mahom pravili profesionalni
prepisivai. Greke koje se (le.avaju i samim autoriiana, ovdje su daleko
fee i vee I njihov broj sc umnoava pri svakom novom prepisivanju. Pri
tome treba imati na umu da su pisma srednjeg vijeka bila daleko manje
razgo^etna nego dananja, da je ogroman procenat rijei skraivan po
dosta slobodnim sistemima, tako a su mogunosti za pojavu^raznovrsnih
greaka i omaiki daleko vee nego danas. Kao i u daBagJ etp/svakodnev-
nom ivotu, tu ima veoma naivnih greaka koje se na prvi pogled otrkiju i
ne promijene smisao teksta, aii ima i takvih koje tekst uine
nerazumljivim iii mu izmijene smisao i postanu povod tekih zabluda.
Kada je nnr. u jednom ljetopisu naen podatak daj e .sultan zauzeo Ivanov
grad, start historiari su se muili da utvrde koji je to grad i iznosili razne
pretpostavke. Tek je jedan bolji rukopis tog ljetopisa pokazao a j e tu u
stvari prije.prepisivaeve greke stajalo: I rva Novi Grad tj. opsedao je,
tukao Novi Grad.
Zbog wega toga je J ako vaan metodski zatitjw a se izdanje izvora
prireuje tako da se .ovakve i druge mogue greke otMone u to je g(^
veoj mjeri. Pit^uslov za to ja a se izdanje sprsirsa po svim
sauvanim rutopistma, Razumij'vo, u slutejeiiima gdje je sauvan samo
jedan rukopis nema drugog izl aza ve se siuiti njime isto onako Icao to
bi se sluilo originalom. Tek kada su sakupljeni s%drukopisi pristupa se
rekonstrukciji teksta iji je idealni cilj a bude to blie originalu. Poto
tskusn'O pokazuje a na|sgri|i sauvani tekst ne mora da bude najbolji i
nejbiia izgub ljcaom origireal, mora se opore iva njem svih rukopisa
otrkili koji ttajbolje odgovara metodskim zatujsvima kako bi se uzeo za
potllogu izdanja.
Rukopis se tada prepisuje, skraenice razrji^ivaju, stat/ljaju velika i
mala slova po naim pravilima i obiajima, stavlja se moderna intcr-
pimkcija i slino. a pravo icriiiko izdanje nije dovoljan samo taan teksi
na osnovu sajboljeg rukopisa, ve i navoenje vari|aestaj tj. razlika u
pojeiRim drugim rukopdsfmia ili gntpama'rukopisa. Te'varijante sc
donose na dnu stranke, ispod teksta samog izvora) a povezxJ u se nekim
znakam: slovom ili bro.ikom, sa odgot.'arsjum mjestom ti tekstu. Najei
js sluaj da se redovi na J ednoj stranici izdanja nanicriu maflm brojevima
sa strane (5,10,15, 20,25 i eventualno 30), ok se varijante biljee na dnu
strane na taj nainSlo sc navodi i rije kod koje postoji promjerEa.
Naznaenje varijanri spada u tzv. leritiM aparat, koji mora imati
svako izdanje izvora koje iole pretenduje ds ukae pomo
znanstvenicima. Pored varijanata u kritikom aparatu rsaiaze se, u nekim
izdanjima irvora, i; napomene u kojima se objanjavaju listosii, mjesta ili
101
ak i neki dogaaji o ko ima iz\'or govori. Neke veoma poznale
publikacije izvora ak i graf kim jzglcom olakSavajtr upotrebu izvora.
Tako se npr. mjesta preuzeta iz drugog izvora tampaju manjim slovima, a
sa strane na ivici s^biijeava mjesto gdje se taj od omak nalazi u drugom
izvoru. Takode sema ivici daju razrje.eni datumi koji sc u tekstu pominju
it. : -
I zdanja povelja imaju obino sve naznaene eiemenic i uz to jo i
kratak regcst koji prethodi povelji. U njemu se, po pravilu, navodi: ko
izdaje povelju i kome, najkrae i najap.tijc formufisan sadraj i datum
nastanka povelje i sl. Pravilo jc a se povelje i arhivski dokumenti ob
javljuju hronoiokim rc^om. Inae, u samom nainu rcproukovanja
teksta postoji znatna. razlika izmeu pristupa filologa i pristupa his
toriara. Dok filolozi tee da (ckst .to vjernije rcproukuju sa svim starim
grafikim znacima, obiljeenim akcentima, pa ak i starom inter
punkcijom, historiari stoje na stanovitu da sve to nije o znanja za
sadrinu i a oteava itanje i upotrebu odreenog izvora.
Poslije drugog svjetskog rata u bivoj J ugoslaviji je posebno raeno
na publikovanju izvora iz perioda narodnoolobodilake biiibe junos-
lovenskih naroda. U izdanju Vojnoistorijskog instituta Beograd (gdje je
graa pohTanjenaj pubiikovano je vi? tomova (u svakoni po nekoliko
desetina knjiga) izvorne grae pod nazivom: Zbornik dokumenata i
podataka o naroditoosloboilakom ratu jugosiovenskih naroda. Izvore
ra Bosnu i Hercegovinu donosi etvrti tom.
6.9. Kritiko srelvarsje prtkupljersog mgfeEiJisIa
Pored pitanja naznaenih o kritici telcsta i onih o izdavanju irvora.
korisno j e osvrnuti se i na jedno pitanje koje ns spada u metodologiju
znanstvenog raa historiara, ve u tehniku.toga rada. Naime? kada je his
toriar upoznao neobjavljene i objavljene irvore neophodne za njegov
istraivaki rad na odreenoj temi, on je suoen sa lehEiikam ptartjein:
kako da najcjelishodnije i najtacionalnija savlada i organizuje izvornu
grau koju je sakupio. J er, u prirodi je istrali'akog raa historiara da ne
moe odmah u punoj i pravoj mjeri koristiti izvor koji je pronaao, ve a
mora sakupiti sve izvore, pa tek onda prii svome poslu. Poto j c Cesto iz-
vorda graa veoma obimna ovo tehniko pitanje ima srazmjerno veliki
znaaj, j er od njega zavisi koiiko c snage i vremena biti utroSeno i rta li e
se valjano i dobro iskoristiti sve ono Sto prua trvorna graa. Rijedak je
sluaj, ko malih rasprava i ljudi obdarenih izuzetnom inetnorijom, a sc
moe drati u glavi sve ono Slo izvori pruaju. Po pravilu se mora prib
jegavati biljeenju i pisanju izvoda.
U praJ csi postoji razlika izmeu neobjavijenc arhivske grade koja
nije u posjedu Istraivaa, te je obavezno mora prepisivati ili eksceptirati
(praviti izvode), i objavljenih izvora i literature, koje u najboljem sluaju
istraiva moe imali u svojoj biblioteci. 1 objavljena izvorna grada
razasuta j e po raznim publikacijama, od kojih mnoge nisu pristupane,
lako a se i ona mora eksceptirati. U praktinom radu je prepisivanje ili
102
V - i ,
f n .
pravijelijc izvoda iz J zvornc grae gotovo uvijek neophodno. Postavija se
pitanje kako u tortte treba postupali? Naravno, sve zavisi od linih
sklono; li i individualnog naina rada. NajeSe historiari kroz praktian
ra iz|radc svoju ;j;hniku. Ipak, izvjesna najopStija naela mogu biti
veoma korisna prije nego sc kroz rad stvori neki Iifhii sistem.
[ rije svega se postavlja pilanje treba li prepisivati izvore,uRjehni iii
na n^i drugi nain. jOvje sc mora uzeli u obzir stepen pristi||>a| -~
vora. Ako je u pilai neobjavljena graa iz arhiva, narg^(^"
ne nalaze u mjestu iialnog boravka istraivaa) sasvim'pi
nalau da sc takva ^raa prepisuje u cijelosti ili a se sn|r
kasnije kod kue prAiupilo biljeenju). Tom prilikom se
ili bitno skraivati (izvjesne uobiajene forme koje se stalni
Kada, pak, histot|3r radi sa objavljenorp graom,*
publikacijama o kOjih lako dolazi, treba se zadovoljiti time arpravi iz
vode, a ispisuje samo one odlomke izvora koji su intetesanlni za temu na
kojoj radi. Nekada I se i tu moe pravili razl i j i manje va^ifdijelovi
saimati svojim rjj|jima, a samo najneophodolje oslovno.pnepisivali.
Prilikom izbora ta; c se doslovno prejiisivali, a ta saima ti,3mora se
obraati panja na pdjeljke koji pruaju vaan oslonac u argumentaciji i
uopste imaju veliki ;naaj. Saimatije se mora vrSiii lako da se ne izmijeni
nekom nfspretnoiri formulacijom smisao podataka koje izvor prua.
, Uvijek sc strogo mora paziti a se pribiijei gdje ..je izvor objavljen, tj.
odakle je prepisani jer mogu ocnije nastati velike tekoe. Takode jc
vano odmah zabiljeiti datum i mjesto nastanlra dokurneata.
Izvorni podadi sc mogu biljeiti na posebnim listovima ili u sves-
kama. Ispisivanje na pcsebne listove je pogodnije zbog'toga Sto je takv/e
ispie mogue redati i spajali u razne kombinacije u toku rada. Ta pred
nost je neosporno i'ea od loSe strane koja sc sastoji u opasnosti a se
ov'sbri posebni listovi zature ili izgube.
Sa ispisima biljecnim u sveske e se tee desili a se izgube, ali su
taicvi ispisi nepolfretni, ne mogu se odvajati i redati* na neki nain
razliit o onoga pg kome su upisivani. Obino se u tom sluaju iz ispisa u
svcskama prave krae biljeke na pojedinim Ustovima, pa se onda takve
biljeke redaju prpma potrebi. Ali ova dva naina biljeenja se ne
iskljuuju. Nekim je pogodniji jedan a nekima opet drugi sistem,
izbor, uostalom, zaml i od vrste izvora. Kod kratkih biljeaka ieoje teku u
dugom nizu, l ao Sto su neke vrste zapisnika, npr. oaiuke dubrovakih
vijea, nepogodno j e ispisivanje na posebne papirie zbog toga Sto sc
remeti prava veza meu odlukama, njihova povezart^t, prirodni redosljed
ild., ve je znatno j>o!je ispisivali odluke prirodnim, u sveske ili tabake,
hronoiokim redots, a u sluaju potrebe, na manjim listovima prepisivati
one odluke koje su potrebne u vezi na nekim odreenim pitanjima: Ovo i
/.bog toga Sto ovakta arhivski ispisi ne slue samo za jednu lemu ili jedan
posao, ve ostaju aktueini u toku dueg perioda rada. Prilikom ispisivanja
pitanja iz sklopa itave teme i da c se morali rasporeivati prema tim
103
/|
pitanjim I u jednom i u drugom sluaju je znaajno da ispisi budu
voeni Sto j e mogue viSc jednoobrazno, da su datumi jasno izdvojeni i
lako uoljivi, a bude istaknula biljeSka o lome za Sta su podaci loga iz
vora interesantni itd. *'
Pravilo je da se na listiu stavlja prvo godina, pa mjesec? pa dan radi
SakSeg sreivanja, dok se datum moe stavili u desni ugao a odrednica u
lijevi itd. Ovakvi ispisi se mogu uvali sreeni po hronoloSJ cont redu, po
{sritoriji na koju se odnose, ili po temama. Koji e se red izabrati zavisi u
najvettoj mjeri o interesovanja i planova istraivaa. )
6.10. l i i terpretadj a teksta;
J H^utu o kPiikgjsksiaJ toia jc.u.nada:a^muiazaagefla. do kritike
iskaza, o kotom tek treba da se govori, treba otkloniti probleme verane za
f3umije\'yte ('interpretacija) onoga to izvori govore. Brti gim nfeimar
W bi se moglo ocieoiUalaJ i-ie izvor moeao ili htio a kae istinu mora se
pnie svega shvajittJ Ua je rekao.
Dsim materijalnih ostataka (spomenici, predmeti. urKietKika jeia
i r.) sri'ogtalt izvQri-p{Mm7iko5uKaa&r^t'vfunJ toiauni&
toga-se-.^obtexni l ammijcvanja J zvora (ne problemL gazumiievanja
zbivanja i procesalj SM ^ U -OsnovLnaL pitanja jezika. Sire gledano azik je
inlp simbola i/e T/i'rnjr poznato ve*-m Hojn ljudi Na toj
ShilonnnOTti znaenfa. inienid da znak gen/ori isto ra^Rim lfutiima
Diva se mogiipnst simkog sporazunuievanta. pa i razuniijevahie his
tori j sk i h^ra. ~J ezik i iotatente nteggtia simbola, glasova, rijei i
D|ihmh~kom5fnacija, historiara-istraiv'aa ne moe it|teresovati iz
p.a|optijeg filolokog aspketa? ve kao sasvim konkretno sredstvo
konsuaidraiija. ak ^ ne moe govoriti o jeziku uot^te/ ve samo o
posebnim jezicima poiedinih naroda./C^novni preduslov Tada sa his
torijskim i z^ri ma .ini poznavanje jezika kofim su ti izvori napisani. /. ~
Pri tome se historiar net mioe zadovoljiti obinim poznavanjem
jezika, ve mora znati mnoge nijanse, finese i jezike osobine pojedinih
epoha, jer se svaki jezik stalno mijenja i razvija. Historiar kod bi znao
samo iklasini launski jezik, tj. jezik zlatnog doba rimske? knjievnosti,
snalazio bi se dosta teko sa latinskim jezikom iz dokumenata ranog
srednjeg vijeka, .u kome nemal ni pravilnosti, ni riJ eniCkgg bogatstva
starog jeaka. To J e i razumljivo jer je rije o sasvim norrolhioj jezikoj
evoluciji u kojoj Se razaraju stare gramatike i sintaktike forme. U OTOni
pogledu dragomeni su rezultati filologije na ispitivaniH histc^je pojedi.uih
jezika, ali i rjerjici koji prate promjenu zna&nja rijei/Pdznat je veliki
broj vrlo krupnih nesporaztjma koji su nastali netanog
razumijevanja smisla onoga Sto izvor kazuje. Meu njima j e i onaj sa je-
ffiin filologoni^|;pji ,j'e mjesto u biografiji Stevana Ncmaiije od Stefana
* ^^?kae da j e ugarski kralj Andrija srokom vladaocu
pozlaenim uzdama, preveo tako a j e ugarski kralj
Ikone. {
hlem za istraivaa od razumijeranja jizika izvornih
ptgpOstojanje tehnikih termina u pojedinim epohama
Prvovenar
poklonio,!
poklonio (
Znati
tekstova pr
104
koje treba prepoznali i shvatiti njihovo pravo znaenje. Kako bi npr.
izgledao jedan srednjovjekovni izvor u tumaenju istraivaa koji bi rije
bcneficiiiin prevodio sa dobroinstvo, Sto je ona prvobitno i znaila,
dok je rx! 9. stoljea, kroz skoro itav srednji vijek, oznaavala kao
tehniki termin feud. Dati nekom beneficiurn znailo je u stvari dati mu
posjed u feud. Naravno, ova rije se u teksiovinja upotrebljava i u svome
obinom i mi'obitisom znaenju, a razliku u upotrebi istraiva mora sam
da osjeti. Ili, kako bi sc neki istraiva prevario kada bi izraz vjera
gospodska iz srednjovjekovnih bosanskih povelja shvatio kao neku vjeru
kojt>j su btia privrena gospoda, jer taj tehniki termin znai garancije,
obcapja line i imovinske sigurnosti koje vladar daje vlasteli.
/izvjesne poteSkoe prave sinoniin(/kao rtpr. rije su naSem
jczikii'. Kad se izuzme iz konteksta znaenje te lniiftn.ice ostaje .sasvim
nepoznato, jer ona moe da oznai; 1. posudu, 2. sud kao zgradu 3, su
kao pravo-sastu ustanovu, 4. zlgurativno; ocjenu (npr. pred sudom jav
nosti), .5. iogild {sisjpafc (i u. ovom poslieajem sluaju se upotrebljava
i figisrafh'no). Veliki j s broj -sinonima u svakom jeziiru. C^e teSkoc
iimanjujs po pravilu konielcst (u reenici ili pasusu) u kc^tma se otkriva
smisao u fcome jc sinonim wpot.i"ijeh;jen.
Posebnu teSkou nrcdsiavljaju i razne aluzije na poznata knjievna
iljola ili njihove odlonAte. Kad neko kae da nee ni po babu ni po
strieidrna ncSio podijelili ili presuditi, to e ra.zmjei{ samo onaj ko zna
niirodra,! pjesmu i cijelu situaciju na se aludira. OvakavTzraz moe
iziuo'ati veliku zbrku kod nekog stranca koji slabo poznaje naS jezik i nau
kulturu. A tekstovi, iz starijih vTemsna su puni 0%-ala'ifealuzija nastalih po
nekom, tada dobro poznatom i popularnom citatu.
Sve Sto je naznaeno jiokazuje kolika rnora biti uenost his
toriara ka-a radi sa izvorima, a istovremeno i opravdav-a jedan veoma
vaan metodski stsv po kome se historiar ne smije u svome radu sluiti
prevodima izvora. J er, itajui prevod on ne moe osjetiti i razurnjeti sve
ono Sto izvor prua, pa je prisiljen da se osloni na mteqjret3C!]u izvora
koju J e obavio neko prije njega, U n.ajsrenijem sluaju on e ponoviti i
uveliati grcSke i nepreciznosti koje su se omakle prevodiocu, a najee
e izvesti zakljuke koji u samom izvoru nemaju oslonca, v'
Osim pitanja koja namee odnos pisac-italac (kg|isnik), postoje i
problemi koje namee odnos jezik-objektivna stvarnost J eziki simboli
ne stoje u nekoj neposrednoj i vrstoj vezi sa predmetima koje
oznaavaju. Mnogo Sta se u stvarnosti mijcrsja, a rijei ostaju iste. Ljudi su
saisvtmpodsvjesno skloni a vjeruju da je rije uvijek znaila ono Sto znai
danas. Kolike neprilike i tekoe to iz&ziv a samo donekle moe da pokae
termin konzul, J edan prevashotio historijski termin. Tano sc zna Sta
je on znailo u vrijeme Rimske republike, a i ovaj termin se odrava i za
vrijeme Rimskog tarstva kada je njegov sadraj sasvim drukiji. U
srtKlnjera vijeku on se opet pojavljuje, ali ne znai ofio Sto je znaio
nekada. Konzulima sc nazivaju nekad lanovi gradskih vijea, konzuli su i
zastupnici trgovaca u nekoj drugoj dravi, zatim suije itd. pored toga
pisci srednjovjekovnih historijskih djeia daju titulu konzula nekim dos
tojanstvenicima. Tada termin dobija i svoje diplomatsko znaenje, ali i tu
10.:
sadraj nije uvijek isti. Sasvim drugo je npr. poasni konzul pd konzula u
pravom smislu it: Ima veliki broj ovakv'ih termina koji Sli se odravali
mijenjajui vie puta svoje znaenje. Slino je i sa rijeeju koja je u antiko
doba obiljeavala robu, kasnije zavisne ljude raznih kategorija itd. Dakle,
pod jednom rijeju koja sugeri.?e izvjesnu uniformnost, kriju se u stvari
razliite sadrine.
Pored ovih postoje i problemi na relaciji jezik-railjcnje, aii o tome
ovdje nee biti rijei. Iz svega to je naznaeno najvanije je da historiar
izvue pouku da se ne smije zadovoIjav.ati povrnim itanjem izv-ornog
teksta, ve mora upolrebiti sva sredstva koja prua poznavanje jezika,
pojedinih termina i itave sredine u kojoj je izvor nastao kako bi uspio da
dokui pravi smisao njegovog iskaza.
6.11. K ritika iskaza
Nakon temeljito obavljene kritike teksta i, potom, valjarte inter
pretacije doSlo"se dp saznanja tek Sta autor izvora govori, ft da jo uopte
nije postavljeno pitanje u kom odnosu to to izvor govori stoji prema
stvarnosti. Cjelokupan taj prethodni posao J e sluio samo zato a se doe
do Sto j e mogue istijeg iskaza. Sada je cilj utvrditi problem fetinitoti
onoga Sto izvor prua. U sutini cijettgroblem se ^^i na dva osnouna
pitanja: 1. da Ii je
feunuTvepr^bjc^nj" .iR^aznovmni ruzrcrci; mogu.dje|pvati ,na
^^prvoj f i kod dr i ^g pitanja.
fSipumost i istudtost onoga to jedan izvor Itazuje zavisi od toga
kolikri je autor omao o onome o enm-^rvoritdeaim slaca; j^te kada le
autor bio sv}edok oevddac-dogattaia-o-^iina-govofi. Meutim, i u tom
"lucaiu ima Izvjesnih prohfom?_ I.JudirOige!^i ne vrSe temeljno
T matrantesajdgadeBim bilteehie.m wrga tfTTe vaZntrn
.../Afl Srv e okolnosti, kako to, recimo, r ^i tmftnstvem.
daJ tzlMideX-pesf f l atraS ratni r^
potvrdila a ijudi-oevici uopte niti sa
Psifeelegtja
~o Ceinu priaju: npr. neki nii utovnik koji pria o tajr
nekog visokog ^Fucjcog ujeia, trrussnik-bitke-kgjL-pna o
itavom toku bitke koja se odigrala na velikom prostoru tako da J e
nemogue daj e mogao imati nepmredan uvid u sve le dogaaje. Neko |e,
pak, mogao biti prisutan, ali ne i sposoban da razumije zbivanja, npr.
znaaj i smisao nekog znanstvenog opisa moe razumijeti samo
odgovarajui strunjak. Otkrivanje tak^h sluajeva umanjuje stepen pov
jerenja historiara i neminovrno namee potrebu iznalaenja odgovora na
pitanje: preko kojih posrednika je taj izvor saznao stvari o kojima govori.
Ima takvih injenica koje nijedan ovjek ne moe saznali neposred
nim opaanjem, npr. neije namjere, elje, kolebanja, htjenja, neki statis
tiki podatak do koga se duiazi prebrojavanjem ogromnog broja jedinica,
sud o karakteru nekog ovjeka i sl. Kada na ove primjere naie historiar
se uvijek mora zapitati odakle je autor saznao te stvari i koiikou pouz
dani li njegovi izvori. Poznati su i sluajevi kada je ne ki, izvjcSt.S mogao
105
ii
M.
'y.
I
. ;
i ; '
a prisustvuje dogadaju koji opisuje, a da to iz rtekog razloga nije uinio.
Obino se to deav-J sa opisima nekih dogadaja koji teku po untprijed
odreenom programu, pa autor sastavlja opis ne na osnovu posmatranja
ve na osnovu takvog programa.}Neistinitost se obino primijeti kad j e u
programu nastupila neka nepredviena prgmjcna. Meu raznim
moguiTostuna {X)siq;e i sluajevi kada pisac nekog svjedoanstva usljed
izvjesnih psihikih d^felata pria o stvarima koje nije mogao vidjeti, ili se
nisu mogle zbiti. Trjvra s svjedoanstava, ne samo iz srednjeg vijeka, o
raznim udima, prifc iranjima svetaca ili davno umrlih ljudi i sl. teci mogu
da budu rtve sopstvLiih ili kolektivnih halucinacija, ili a posjeduju jake
^predrasude ili preduqjeenja koja ih spreavaju a vide poneto o onoga
* to se zbilo, odnosnodaville neto to se nije zbilo. , y
Od bitnog znafaja jc i uticaj sredine, mjesta i vremena na sposob
nost nekog autora a vidi stvari u pravoj 'ssjetlosli.i Izvori iz burnih i
. dinaminih vtemenaj koja snano uzbuuju i potresaju ljude, moraj* se
drukije cijeniti nego oni iz mirnih perioda. Opta duhovna atmosfera
jednoga doba se odraava i na spisima nastalim u njemu. I literarni i um
jetniki stil jedne ep^he moe djelovati na pouzdanost iskaza sauvanih
izvora. Poznato je npr. da su antiki i srednjovjekovni pisd stavljali u usta
velikim linostima koje opisuju izvjesne govore koje ovi nikad nisu
odrali, a to zbog l o^ to je zahtjev forme bio takav. Za vjerodostojnost
prianja srednjovjekovnih i humanistikih historiara je karakteristian
opis dogaaja, narojto bitaka i ratnih dejstava, siuet se doslovno rek
vizitima pozajmljenim od antikih pisaca. Tko je oio do toga a su
ratovanja tz 12. ili ak 15. stoljea opisana rijeima i itavim frazama
icojima se sluio "ni Livije u opisima ratova starih Rimljana.
Na osnovrn naznaenog mogu se izvesti izvjesne metodske pouke
Prije svepa mora se uviick imati na umu ono to te spofiaSnta kritika
(kritika teksta) dat^ o linosti autora, nicpovom toaju i vremenu.
, njegovom dbrazo^m, zavisnosti o rueflh- pisaca itd. Sve to prneko le
potrebno da bi se iftUtia J jrdljfetttli autorova mogunost da pouzdano zna
stvari o kojima govSri. tZatim j e potrebno posebno razmatrati svaki
pojedinani iskaz i otjcriti njegov pravi karakter: npr. da ii j c opis, da li jc
brojni podatak, a li je ocjena karaktera i l i smisla neega, da li je
miljenje o neemu itd. jer svaka vrsta iskaza ima svoje osobenosii. Npr.
neki srednjovjekovni pisac je mogao) ako je bio prisutan, tano opisali
pohod neke vojske i rftzne zgode na tora putu, ali j e vrlo teko mogao dati
priblinu brojnu pro/|enu njene veliine, jer su ljudi u to doba po men
talitetu bili nesposob.ui a procjenjuju velike brojeve, a to je i danas sluaj
itd. '
Isto toliko vupo je i pitanje a b je izvor htio da kae istinu 4
Mnogobrojni su i raznovrsni opti i posebni raoiivt koji su ljude navodili
da iskrive istinu o stvarima o kojima govore. Siicanje neke koristi je jed:m
od najjaih opSiih motiva. On dovodi do pojave faisifikala, do
i.skrivljavanja i in'itclhrenja podataka u auiemiCnim dokumentima iid
Naroito su ovakvom kvarenju izloeni okumeniarni izvori: povelje, akia
i -s!. Osim interesa poi'inca motiv da se zaobie feiina moe biti i interes
(
, 107
ifr.t
i-m-
f'O.
nc
raznih grupa, udruenja, poiiiikih stranaka, pa i drava. Poznato jc n
da U aulentinini drhvnim aktima koji sc tiu spoljne politike odmt
drave ima obilje nelaCnih podataka. Kada se u jednom iri-oru na jednom
mjestu otkrije neistinitost iz nekog interesa koji sc moeUigonetnuti, hi.s-
loriCar mora bili naroito oprezan prema svim mje.siima ufivoru koja iclu
u prilog toga interesa, jer kad neko vrSi iskrivljavanje iz odreenog imcr-
esa veoma je vjerovatno da takvo iskrivljavanje vri osjicno u cijelom
leksltj.
/, l oi . jedna-praktina metodska pouka jse moe izvui za ovakve
sluajeve Naime, gkn-;f! u jerlnom izvoFti otfcfi|U* OhmartjrraiTfsrkoia
govore jlLsc-CBogu-shvatin' lako da sn suprotna tome interesu, u ptfariju je
_oaglediiLvaan fakal knji hLinac auinr TaohiSan i preutarriti7 rg btr nc
bi izmisliolK ada roaapr. u pomoniitotn vrto vafnnm irvnru za slovenaku
historiju Conversio BagoariOrum cl Carttnianorum. iji }c osnovni Th-
teTcTa postigne ukidanje tek osnovane panonsko-remsKC riadBisKOpijc,
nadu vijesti o"djelovalnu Mctodipru treniu . . tom
'istezATmoerao vie vjerovati i u znatno veoj mjeri se osloniti na njega
iaVljTi velia njegov rad. Anonimni bavarski monah bi u Skladu sa^mjim"
'"irigresom pnie preuiao tisptehe MciodiieveT kao protiviiik, nego to hi
.jh izi^l i o ht tiveliiao: i
15o svje _____
a-uatjed J -J ui mogu Izbleeavati
straha ztt linu sigurnost. Kada bi ripr. neki istraiva imaO na raspolagan
ju veliki broj pisama njemakih intelektualaca iz perioda nacistikog
reima, i po odsustvu izjava o protivljenju tome reimu zakljuivao da su
mu svi oni bili odani doao bi u teku zabludu zbog injenice, Sto J e
prepiska u to doba bila izloena tajnoj cenzuri I Sto se ncslagEnjs sa
reimom plaalo ivotom. Ovakvi pritisci su karafcter{|tiEti za novije
doba, za vrijeme u kome je dravna vlast postala sposobna a potpuno
konirolie svoje graane, aii su postojali i u starijim periodima, naroito u
okruenju apsolutistikih vladara. Za otkrivanje ovakrih deforaiacija
vanije od samih tekstova j e poznavanje opSlc situacije i ambijenta u
kome su izvori nastajali, te se istraiva mora uveliko sluifi po^dma koje
je dala kritika teksta o autoru, tijcgovom vremenu, ivotu i srroiRi it. '
j udi prilagoavaju i pri tome poae poneku nekorcianst prema is
Brojni formalni zahtjevi vezam za uslove a jedan dokunjenal dobije sv'c
oznake autentinosti, esto su povod a sc -poneki posiak donese
netano. Pogodan primjer za to pruaju srednjov|cko|Tie povelje, U
ugarskoj kraljevskoj kancelariji npr. povelje su sadrale t spisak dvorskih i
dravnih dostojanstvenika kao svjedoka koji su bili prisu^m i, sagiasili se
sa predmetom povelje, a io j e bio jeden od veoma va&iibienakova auten
tinosti. Razumljivo, to pravilo je stvaralo izvjesne tehnike tekoe:
linosti nisu uvijek i nisu lako mogle bili na okupu kadi se povelja iz
davala. a njihova imena su ipak naznaena. Takva povslj| je nesumnjivo
autentina i njen osnovni sadraj {npr. darovanje nekog posjeda) je .sas-
108 :
,
! 1
I
I
bili pri;;utii! svi nave-iem svjadoct ua.
jSiitipaiije i antipatije su veoma &st povod, naroito kcMi pisaca, da
se sivari rct^sraju ili cJ cfoimBu, da se to -Sia preud tako da ono Sto jc
reeno dobija drugi smisao. Wpr. pisac imtoiik .sasvim drukije gleda na
djelovanje Luterovo negoli pisac protestant itd. Arjgaovanje za neku
stranku, grapu ili linost u historiji bilo je toliko esto da se kao naroiti
zahtjev i ideal postavljalo pred historiare da piu be g n j ^ i pristras-
nosti (sine ira ct studio). U praksi pristrasnost se iako otla1vritod~
aitora koji se dcidariu kao rsepristrasni i objektivni. Kritika-dosta lako
oUidva simpatiju iii anttp.3tij?t i prema tome moe a odmjerava sigurnost
i vjerodostojnost pojedinih iskaza. I ovdje vai ranije izreena .
kORStatacija da iskan suprotni tcEidsaciji autora dobijaju n-a znaenju.
Motivi za eiortnacijs i;rvora nastupaju kod ljudi usljed line.
poroilE&ic, rEacioEtalne, konfesionalne i druge pripadnosti. elja ljudi da
istaknu sebe, svoju uu ili iru zajednicu olazt najjae do izraaja u
pridavanju veeg zna&ja, znaajnije i krupnije uioge u odreenim zbivan
jima. Ove dcrmacija su naroito este kod autobiografskih izvora
(ir.emoarE, dncroika). U novijim perioims, iz kojih je .savrv-ano dosta iz
vora, ovi iskazi se provjeravaju suoavanjem sa cjdinofTi grac koja
ne pati od iste sklonosti za deformacijom i daje tjerniju siiku stvari.
Kritiica se u ovakvim sSu&sjevima esto moe posluiti podacima iz samog
tek-sm koji mjestimiao nenam|en!io odaju poneto o stvarnim relscijsma.
Izvjestan konforroizam, elja da se dopadne pubfid (itaocima,
potoitisbm), nsvodi ponekad autore da stv zti felcrivljavajal Podesan prim
jer za to su nadgrobni govori i nekroSdzi, koji su prisutni u tampi,
povodom smrti zaslunih pojedinaca, u kojima se po duboko korijen-
jenora naelu o mrtvima u tim sluajerima govori samo dobro (e mor-
tius nihl nisi bene). Razumije se da su iskazi o ivotu i djelovanju neke
linosti dati u takvim akoliiio.stima u najEnanJ u ruku jednostrani, a esto I
neposredno usnijereni na hiperbolisanje zasluge umrlog.
Ranije je pomentita neophodnost da se u kritikom pt^tupku suoe
razni iskazi o istoj stvari. Sto je veoma vaan elemenat kritike uopSte.
ICritifcom iskaza u uem smislu dolo se santo o rakljuka o veoj ili
manjoj vjerodostojnosti isicaza, dok Snjenica na koju se fekaz odnosi joS
uvijek nije potpuno zagarantovarsa. Ubijseni pozitivisti Su tvrdili da
jedan iskaz ei e sam za sebe znanstveno upotrebljiv jer mu nedostaje
potvrda. Razumljivo, takav zahtjev je, postavljen po analogiji sa eg
zaktnim ZHsnostitns., pretjeran i znanstveno neopravdan, jer bi njegova
primjena ioala za {josijedicu brisanje cijelih perioda ijudske historije
Icada su irvori rijetki i kada se saznanja zasnivaju samo na jednom iskazu.
To, ipak, ne znai da ne treba vriti verifikaciju tj. provjeravanje sadrine
iskaza kada je to mogue. Ona se moe vriti i sut>2vanj'em ne samo sa
drugim iskazima, o emu se ovdje govori, ve i .sa utvrenim i poznatim
irtjeRicama iz historijskog razvoja uopte. '
U Sluaju kada o injenicama svjedoi samo jedan iskaz historiar
se mora osioml na njega, oprezno koristei sve rezultate kritike i razum
no se ograditi od poipurie sigurnosti te injenice. Kada o istom dogaaju
109
posiojc dva iii viSc/iskpza (wstavlja sc pilanje o njihovom meusobnom J
odnosu. Naravno, ovdje sc radi samo o* iskazima za koje sc prclhodnoin
kriiikom utvrdilo a su stvarno nezavisni (npr. iskaz jednog oiicvica i vcr- 1
zija koju prema njemu donosi neko drugi). Ve jc ranije reeno a ideal-
no poklapanje u detaljima i nainu izlaganja takvih iskaza se nc moe
oekivati, jer bi to bio znak da su iskazi meusobno zavisni, jprirodno je i '|
razumljivo da e se iskazi razlikovati usljed razliite tafce gledita |
svjedoka, ali su5ika--saraog svjeo K moraja a bude zajednika, d |
Poznat je" sluaj 53 .svjedoenjem 0 susretu pape ] kralja Pipina pred |
Rimom koje su zabiljeili jedan rimski i jedan franaki Ijctopisac. Osnov-
ni podaci o dolasku kraljevom u Rim, susretu s papom, sporazumom o |
pomoi koju e Franci dati za oslobaanje pape i Rimljana o pritiska |
Lahgebarda su sutinski jednaki. OstalLdijelovi iskaza su veoma razliiti; |
franaki Ijetopisac insistira na poitastima koje je papa uitazao Pipinu, a nc |
pominjc one koje jc kralj ukazao papi, na poniznoj molbi papinoj itd., |
dok Rimljanin zapaa samo ono Sto slui na ast i slavu papi. Ova dva na |
prvi pogled sasvim razliita iskaza se u stvari slau i dopunjavaju. |
Nije rijedak sluaj da-razni izvori donose i razne iskaze o istim |
stvarima, koji se biirio razlikuju i meusobno iskljuuju. U tom sluaju sc |
nc moe praviti kompromis i uzimati iz jednog izvora jedno, a iz drugog |
drugo. Sto se modernom historiaru ini vjerovatnije. To je isto tako i
metodski nedopustivo kao Sto bi nedopustivo bilo npr. u sluaju a se na |
jednom mjestu nae tvrdnja da 2_2_=.i, a na drugom a_2 +. 2,j=,.5, i I
potom izveden zakljpak da ie 2 -t-,2 - 4.5. Ne moe se ko ovih sluajeva |
traiti niStaio'a srediha ve se tnora utvrditi koji iskaz je istinit, a koji |
laan. -............. ' 1
U principu se-smatra a je jedna Historijska injenica pouzdanija |
kada j e potvruje vei broj nezavisnih izvora. To nije uvijek tako. Npr. do j
18. stoljea su sauvani mnogi autentini spisi sa procesa protiv vjeStica, I
koji sadi ^ tanc podatke o itnenLnia suija, svjedoka, okrivljenih itd. ali i
svjedoanstva, pa ak i priznanja o vezama optuenih ena sa avolom itd. j
Bez obzira na broj takvih svjedoanstava ona ne mogu biti jemstvo da su
iJ eSticc zaista postojale i da su odravale veze sa avolom.
i iO
SINTEZA
' r h s m ^ 7 < - . rr Of j qo (2i
Ve je bilo rijei o nekim metodolokim pitanjima u historijskoj
znanosti, kako sa aspekta sutinskog znaaja ovog pitanja koje.sc pos
tavlja pred historiara i znanost, tako i o problemu iznalaenja (i prim
jene) odgovarajueg historijskog metoda kroz historiografiju. Ovdje c sc
ta pitanja neto podrobnije razmatrati.
6.1. Kvantifikiidja podataka
i
Nakon sprovdcnja naznaenih radnji sa prikupljenim izvorima
(tekstovima), posebno onih koje se tiu njihove kvalitativne strane (un-
uira-nja kritika), historiar pristupa kvantifikaciji podataka kao
posljednjoj fazi u postupku utvrivanja injenica.
Kvantifikaajaj je, u stvari, brojano saimanje podataka koji sc
mogu upo^I vati , iodnosno metoda miljenja povezana sa brojkama.
Kvantitativna metoda se oslanja na matematiku. Miljenja historiara o
njenoj valjanosti s!podijeljena, mada joj sc u novije vrijeme pridaje sve
vei znaaj - posebno u francuskoj strukturalnoj historiografiji. Izvjesno
je, meutim, da se c^a metoda, moe uspjeno primijeniti samo na icmei-
ju prethodno izvrene kvalitativne atiallze predmeta istraivanja.
I Krvuntifikacijai podataka zasniva se na metodi hiistoriiske statistike.
Prvo sc utvruje izgradnja i ogranizovanie statistikog sfcuna kao ukup
nosti svih jedinica t^vezani hI p ij3vom _ifoja Sft..i<itEuj>. ZAlcn .se npr,
j<;iraiijp. slarnsna stniktura. stanovnika U Bosni i Hercegovini, onda svi
stanovnici ine skun. dok ie vaki_pctjedinagi jedinica. Potom se vri ine sk*io. d.Qk...i.yakj
i klasi Ik f -ija statistikih
love). U historij
edinica. orCma raznim obiljejjima. u
se upotrebljava pet utvrenih
(d vrste historijskih izvora koj
latis-
i
e ioeracije zavise od vrste historijskih izvora kojima se
"historiar koristi. ^spjeSnosl primjene oe metode zavisi od znanja i
umjenosti historif a, o njegove obuenosti a se koristi dostignuima
kibernetike (kompj j .cr i sl.) koja donosi veilke promjene (preobraaj) u
radu historiara. |
i ' ''
[Koritenje metode u historiografiji
do onij take o kiijc poinje sts'aralaki postupak u uem sniisiu. Sav.
prethopni posao .sltlio je, u krajnjoj liniji, upoznavanju tanihlteistiniiih
injenica iz historijskog razvoja. Prelaskom na pilaij^@j^^M!tiu
stvaranja saznanja .0 samom historijskom razvoju histoj
najtee i najproblematinije poglavlje historijske metod(ii
i, pri sadanjem stanju razvoja historijske metodologije,^
konstaiovati pouzdano kako se prelazi put od podataka koje daju iskazi
historijsK )^|lzwra, do rezuHatarkojt se sreu u znanstvenim djelima his-
(oriCftra. PMtivija se pilanje: zalo J e to tako? Svakako! najvei dio raz
loga lei iUisamom predmetu historije, u materiji kju prouava, u
kompleksnosti pojava i procesa u historijskom razvoju. Izvjestan dio raz
loga je i u^^injenici da se historiari veoma malo bave filozofskim i
logikim ajp^ktima svoga raa. U pokuajima da sc (izradi i ovaj dio
metodologii^kroz historiografiju bilo je znaajnih potekoa, ponajvie
zbog togajaMfe ovo pitanje u najveoj mjeri zavisno od opteg filozofskog
pri sl ug^nj ^^hosti ma i prirodi historijskog saznavanja.
i^i5po;|;itivista bio je usmjeren na konstituisante historije
^ Sot u! Zbof topa su postavljan vrlo siroge zahtjev^-
Iivfegbra. nastoieirgrinrTiiionamo Konstruisu da^
imjjpostupku jedno vano naelo je izry:trat>pr-.Ht |>p-
________ lupiiania fakata dolazi trafenje uzroka, i Ipak, ovaj dio
mclodbt6gi|e sa pozitivistike take gledita najbtie je)pokuftO da raz
radi poznati francuski hisiori&r 19. i 20. stoljea 5ari l^niobosjo em u je
ve bilo rijei. Po njemu, put od umene injenice do rezultata prc tazi
kroz sintetike operacije. Posto izvori pruaju vetikt Drot crnjem^, ml
Hdatak se sastop u tome da se te'mjettice grapiu. TorgropisaRje t|eba
a se v gnako da se zajedno nau in(enic koje se nditose na potave iste
prirode. olakao takvo prupisanje Seniorosje izradio i ematsku
tablica ljudskih djelatnosti na osnovu nitltovilT uslova. brtrode i naina ~
manifestovanja. .Ta tablica je. iako neprircxtna i nepotpuna, izvrila uticaj
na mnoge histori&ire u itavom nizu djela. Ilustraci e radi, u nioj su sve
ljudske djelatnosti podileljftpe na itiett gnipa; materlfalne uslove. mteiek-
tua)no dielbvanie. materijalne obkSaie. ekonoiaske obiaje, drcgb/ene in
stitucije i j avnp grupa se dijelila na vei broj podgrupa
i td. Unutar takve podjele je f ae^deno grupisanie Cinfenica po mtesm i
vremenu Aako bi se dobila statika i razvojna slika p nekoj pojavi i
dogaaju. Zatim stiiedi razmatranje svake injenice sa dva aspeStta: 1. kao
_ ------- , Drolazno. i t . OtknvatTit'ir
1r><tr>
neto jedinstveno. inKinalnn. nsobeno i prol
^nientcama ima Kolektivno, oi^te i trajno, m ta
nania o pojedinim zafednicama u odrcitenoni trenutku razvoi
_n| ihovorevotorc^ ^
-ili p
jIaEiy~iwn ne daju potpuna sliku o dogaaju, ve samo njen ele-
" triti'^lvrTnconstnjktivnim mente, , , ________ ____
.TezottovatnemjLO|e polazi od analogije izmeu sadalnlegi^ovjefenBts'a
i ovjeanstva u prolotrFt^to se dati primjeuleTga su neke I udske ili
drutvene fnjenice povezane tako dT j eT ^na uzTOfcili-jatarijedica-dfuge,,,
il i su obie uzrol fi l f posliediaTedne tree, logino;je pretpostaviti
frezonovati)* da su bile tHivezanc i u nrc^losti. Rezohfflanie'~][fogivaT"pd
eni8dsu.-na-dva,stava: jednom onSicm tveennnfit"Bk'ustva i poz""
_jtavanja kako se stvi dtfavtu, i jeadonfposetmoTrrlctJ lidaJ eli vo^^
sUiedkzakijggaird(>6i)ch reBnpvanjcm-daj u Salaminu osnovali Feniani
112
I
J!
5
iiciigurnosu podataka kojima historija rasooiae. dotle su ni
;| iiiozoit i historiari. oslonjeni prije svega na Kanlovu iuoofiju)
iarmulr. iQ|e~nisu Tezultal uopiavanja, va ftaimanja. i to na nain to
""eTiputaju iz^^f l OI nj mi ci ^ jar je--aefnogue.-dati mjesta svim_ in- *t
jcnicama tako ga oftc^zasluuju. ~ /
^"Bez upnStanjaTrpDttiotorrrjir kriUku naznaeiiih metodolokih prin- ^
la fi cipa, valja istai da su oni donekle odgovarali jednom prevazicnom ^
S ' stcpcnu razvitka naSe znanosti; historiji koja se drala povrSine pojaia i
li| koju su, prije svega, intercsovaSi dogaaji, a je ova metodologija vezana
i 73 faktografeku historiografijo (kakva su i djela samog Senjobosa), koja jc
I I poclkoffl ovog stoljea tzszvala ivu reakciju i metodoloki napor koji jc
S prije svega bio negativan i sastojao sc u krilid Serijoltosovih koncepcija,
a Na drugoj sirani sc uporedo, pa i nasuprot pozivistikoj
metodologiji, rivarala jedna druga, isto iako jednostrana i nesavrena
I metodologi a.&ok~ftu mv/.itivisti ey-iiLila.J iisliri{u ustroje kao znanost
I MU onakvu kaolioinr''pFrfT5dnc znanoli, i SETltriJli wlont naporuvtdjelT u
:A .... htei/iriio MnfS/. c, njemaki
dokazivali da se historija susree sa jednim sasvim drugim tipom saznanja,
Ii ^virn 132114111(Ki uttopa u fifiidduim t'ianbttma., uvo giedantc (c
|i dobilo pristalice i u drugim zemljasria, a t danas jc joS veoma prisutno,
i NaiosljcRjc ga je ibrmuiisao njemaki fitn?.of ViSiem Diltaj. zastupao
,1 ca le i poznati italijanski filozof Bcncdeto Kroe, a svoje teoretiare ima i
I u htigieskoj aFrattctiiskoi... Folazria taka iig!!|3~o znanostima o duhu je
I stav a predmet historije prd.siavl{ajg zbivanja iz prolostt. nedostapnff
i . onaafiiu i ncDosfeafiotr Doziiavanni. iJ pozuate se samo pfeko'orgdstavc
J ^ TojiT su osiaviit u ijudsKoJ svtjesij. Bavei e njima stvara sc nova
predstava u naoj svijesti, pa |c otuda izveden zakljuak a je svaka his-
lorija u sivari historija misli i, ak, da je svaka historija savremcna his
torija. Taj parsdoksahtt stav sc zaziva na lome a j e poznavanje historije
%am'o jedan misaoni akt zavisan o strukture svijesti subjekta koji misli.
Zastupnici shvatanja da je historija oblast znanja o.sobcne vrste insistirali
su dsij na tome a su historijska zbivanja ieir(stvena i nepodesna za bilo
kakvu kiaEifikadju, a u isto vrijeme beskrajno liogata i kornpiefcsna. Kada
,ctome jo. doda okolnost a sc historija bai-i d|eiovanjem, namjerama,
mislima t slino ivih ljudskih bia, a ne mrtvom matcrijont kao prirodne
nauke, koju ova filozofska struja podvlai, dobijaju se svijbitai elementi
i-hvatanja 0 historiji kao oblasti svoje vrste (sui geaeris). >
kz ovakvog stava je za metodologiju slijedio veoma krupan
zakljuak rposliica): fristoriia nc moe ni da tei za objanjavanjem,
luptavanjem i otkrivanjem zakona jf-.r .tn n&.Ai apilU,.,njgjai. pr(>.riTni>l)vf-.
T o n a trai r-a/uMijevanje k,ar) jednu naroitu kategoriju Saznanja. Zbivanja
iz prolosti mogu se razumjeti kao Sto sc razumiju p o sfitp c t, shvatanja,
vladanje i siino drugih ijudi. A to razumijevanje se ne postite iskljuivo
lacionahtim putem, ve preko intuicije, simpatije, doivljavanja
tueg iskustva iid. Neki ljudi su u manjoj a neki u veojinjeri sposobni
.l;i se otvore t prime poruke iz misaonog svijeta drugih. Metod.ska naela i
postupci su sasvim nepotrebni, pa se ona kod historiara ove filozofske
'rijcmacije i ne razrauju. Daleko vie panje se posveuje pitanjima iz-
iganja historijske materije nego pufcvima kojima se dolazi do rezultata.
ii.3
<!
Pozivisiika hisloriografija jc pretjerano podvlaila sve Sto historiju
povezuje sa egzaktnim znanostima, dok je porncnuia njemaka his
toriografija oiiSla u suprotnu krajnost i pretjerano naglaavala i
hipertrofirala ono Sto je kod hisiorije osobcno. J asno jc danas a je ono
Slo sc zbilo u proSlosii potpuno nezavisno od naSe svijesti, ali da jc realno,
a ne nestvarno kao san ili fikcija. To Slo sc minuli dogaaji ne mogu saz
nati iz neposrcdnbg opaanja ne predstavlja neku prestidpu i bitnu
osobenosi predmeta hisiorije ni historijskog saznanja., Uenja o
iskljuivoj i jedinoj vrijednosti znanja^iz neposrednog opaanja su nds-
novana. fCao t u drugim oblastima znanja i u historij] ef i-iira-ftv^ oslanja
na intuiciju i svjedoanstva, a ne samn n opaajj/- Tnjnrinn sa tim ui-
piatraju spekulacije o historiji kao iskljuivo misaonom procesu. Isiiaska
specifinost proSlih zbivanja kao predmeta izuavanja sc .sa.stoji u tome
to .sc ni u kom sluaju ne mogu ponovili radi verifikacije, kao to sc lo
ini u laboratorijama kod prirodnih znanosti. Ni stav o jedinstvenosti his
torijskih zbivanja (nema dva potpuno ista dogaaja ili pojave) ne moe da
izdri kritiku. Sve jc u izvjesnom smislu jedinstveno i pojedinano, ali
naa mcsao sa svojim pojmovnim aparatom vri neophotinc klasillkacije.
.Npr. im se sluimo jezikom mi ve zanemarujemo apsolutnu
pojedinanosi stvatfi iVelike grupe obiljeavamo isti.m rijeima. Nikakve
razlike u tom pogledu nema izmeu onoga Sto je predmet historije i
drugih znanosti. k|aa se konstaiuje da se historija bavi zbivanjima u
njihovoj individualhosii i posebnosti, onda to govori o orijentaciji inier-
csovanja, a ne o prirodi same materije koja se izuava. UopStavania su u
historiji ne samo mogua nego i ncophoim. Uontavanja Izvrena krn/.
iskustvo omoguavaju da se shvate zbtvanil( Najjai argumenat u korist
auionomije historije je onaj koji sc odnosi na mentalne procese (nam
jere, elje, planove jtd.). Kao predmet istraivanja oni zaista trae naroiti
pristup u objanjavanju.
6.3. Sinteza znanstveni metod
. Izraz sinteza se u smislu metoda u historiji upotrebljava od krala 19.
stol je^, uglavnom^I tatT tcmrin ko j i ~obuhvata vrio divergentna
Tntodolola potazKjiaT Ronpcpe.'ak i-suprotr.s on6me.ito'se ovi^c
podrazurnueva pod sintezom u historiji. Za Henrija .Bera historijska^siiL:
teza ic nain daeobj asni pix>lai^ra7.I ikiij&j:mditslat-ijmmstv.au-&in-
kojim se rjeavaju sva pitanja u historiji itd. Historiar Branislav urev,
it ^oj i rn metodolokim radovima, prilino detaljno tretira problem sin
teze i, polazei sa .stanovita marksistike historiograrije, ?a sintezu
tmotrcbljava termin objektivna historijska sinteza na strunom nivou.
njega .se sinteza u historiji moe zasnivati jedino na prirodno-his-
Torijskpm tumaenju i na toj osnttvi za.snovanoj analizi itd.
Nespoira-jcliiijetiica. da J c historiogtarija.jnaJ jixarnQm stupnjti
razvilkaavrgtla-4dnKau historijskih podatakajuadljuatobijaiijagiredstave t>__
,~razn i m-zbiva nj ima.-d fiteofeitoJ dstririj a-je-,- -nom4rtO-vjio.,.-VfAiIajtaznovisna,.
:sintetijjanpia^i a , manje iii vie u.spjc.na. sli u sutiRt nedostatna i
114 / /
i ""A
jednostrana. Zriaino kompictnijc, ali nc bez evidentnih manjkavosti, sin-
tetike forme nastaju u sociolokoj historiografiji, kako je i naprijed
naznaflcao. Meutim, odbijanje i kao teorijski neispravnog i prateino
nczaovoljavajijeg naznaenog ^[metodolokog pristupa poriiivisia i
drugih, ne treba da udaljava od shvatanja da jc historija sasvim specifina
duhovna djelatnost sa svojim osobenim kategorijama. Za argumentaciju
tog shvatanja, iako ne postoji izgraen sisicmatsfa pregled metoaioSkih
principa, valja naznaili neka najznaajnija polazita.
Prije sve^ treba istai da svi njstorpski rezultati nisu jednaki no
svojoj pnrodi ijda se za njihovo mistizatij ne postavljaj isti metodski
zahit^y Historiar ponekad postavlja sebi cilj da samo ispria tok rckiu
dogaaja, ime ,sc rezultat istraivanja svodi na naraciju, slinu po svome
karakteru biio iakvom drugom opi.su. Ovakav rezultat, karakteristian za
djela starih hroniara, razumije sc, nije mnogo znanstveno cijenjen. Ali
on se nc moe sasvim izbjei, i esto predstavlja temelj na kome sc grade
ambiciozniji pokuaji. Ovo utoliko prije IO se u modernoj historiografiji
veoma rijetko susree ista naracija bez ikakvih pokuaja objanjavanja i
uop2tav,an|a, krio to i rezultati nastali iz namjere da sc procesi, zbivanja
ili dogad-aji objasne nisu bez deskriptivnih elemenata. 1 ko ove vrste
rezultata se t p radi uvijek o objanjenjima istog kvaliteta niti o
uopStavanjEata istog sicpcna. , ; .
Stavovi pozitivista i drugih koji, kakoje naznaena, polaze o in-
jenice kao ntStog samostalnog i pojedinanog bia koje hisiod&ri
trae, skupljaju i daije inantpuliu sa njfms, moraju sc napustiti kao
metafiziki eSemenaC koji historiju vodi; na stramputicu. Zahtjev za
sa itspljaftjc ihjenica, njihot/o grupjsaaje i slino, vodi nepriroanom i
i:!irpm izdvajanju pojedinosti t njihovom izolovanju. J er, izvori pruaju
pc datke (pojedinosti) iz historijskog procesa koji su uvijek povezani sa
i agtma, t ta povezanost se mora uo&vati i koristiti.
/Za zBaniivciti ra historiara, o! ogromnog znaaja jc jasno
izgrasrta svljit o tome Sta hoe da sazna, al i i ti . - -
mfetodoioki p;4;tupak (nain i sredstva), pomou ko
di | osivarili. Cl ada se, kao osnovne meiodpIoSkc
historiara octfevaju; definisanje radne hipotczr
znanstveno objanjenje t uopStavanje (ge
sadraja. Naracpo, konkretan rad nc protie u
ve sc o njima ovdje govori po.sebno radi njihove pre;
6.3.1. Ro il ru t hip o te za i p l an istraiv anj a
rv Vor '..f-'V'.:/'
U praksi se nikakav znanstveni napor ne pred uzima be z prethodnih
znanja o toj zRanstvcnoj oblasti i oslonca na prethoncirezultaic. To
omoguava da e otkrivaju problemi i postavljaju pitanja izvornoj gradi
.At><-v -A_____ .. !'
razraen
lansiveni
u radu
anja, tc
ivanih
Tazamu,
osti.
i tj j tiiimu j tt u Kiv ni una vuiiKi za razumijevanje
itavog niza bitnih pitanja iz historije privrede, razvitka Stanovnitva,
p<.ilitike organizacije, ruSivcnih promjena i drugo, ima razloga da his
toriar postavi radnu hipotezu a jc ova pojava (unutranja kolonizacija)
115
imala vcliki znaaj i u rawitku srednjovjekovne Bosne, gdje uopSic nije
uuCavana. U lom sluaju on ncafc pasivno sakupljali injenice i ekali
us one olkrijU ne to o ovom procesu, nego c planski pretresli iiavu iz
vorno grau tragajui za svim podacima koji neposredno ili posredno
svjedoe o ovoj pojavi, s ciljem da verifikujc postavljenu radnu hipoiczu.
Znaajna prednost ovakvog pristupa dolazi o izraaja i u icjnic Slo radni
plan izraen svjesno (ili spontano) na osnovu doiadaSrijih rezultata
znanosti, sadri i svijest o povezanosti izvjesnih pojava u okviru dalog
problema. Npr. izuavanje ve spomenute kolonizacije; na Urugini
stranama je pokazalo da posiojc veze izmeu sisicmii dabina i
kolonizovanja novog zemljita:; uglavnom je krenje praeno porcslcim
olakicama za odrceni vremenski period. Poznavanje ic pojave (i niza
drugih) osposobljava historiara da i raspoloivu izvornu gradu ispituje sa
tog stanovita i da Nkorisli neke, Ceslo sasvim posredne, podatke iji hi
mu smisao izitf^^o da nc raspolae lim prethodnim znanjima.
, Radnu-titpotezu -i-plan istraivanja nej i rcba bt.kalL,sa-Unaf>riied
priprcrnljenoi ^ti j igm koju treba ilustrovatrpodacima. Tu.ii{L-tadi o tome
da treba dbi tal ti 'nci to Sto ie autoru postavljeno vr radatak da'
'dokae,"bezi^b^ira na dokumentaciju i znanstvene razloge. Historijska
/l i tefaturale:p^M na!ovakvth tendencioznih radova koji nemaju veze a
*Ttisiorij6m yaryjjan o s ^Qd raspoloivih podataka se biraju samo one
vrgari k6te koju autor hoe da dokae, a prSutkuju sc ili
izvru Ovakav rad je naroito prisutad u politikoj
publ i ci si i d^^^^^S ^i nisu imuni ni neki tekstovi koji preteniuju za
znanstvei6ei i l H i ^^^y- i
aktivan stav ktTaivaa sudjeluju i udaljemjadu
povezivanj ^^^^H i ^ti dobijenih iz izvornih podataka u sfttiljenu i or- .
Snizovanu c^p t ^Pravi put se ne sastoji u nekom vjeStakam grumsarii
u injenica ve u piraenju i otkrivanju veza koje postoje Uisamoj pojavi
toja se izuara. Vrlo esto podaci iz izvora ne pruaju cjelovitu sliku
dogadaja ve samo pojedine dijelove tako da je isiraivaf prisiljen di
praznine popunjava. Ako npr. izvori daju podatke iz ko ihise vidi da stj
dvije drave u ralu, a zatim a informacijama nastupa prekid/lako a sc ii
daljih podataka vidi da su drave u miru, ali da se dio teritorije jedni
nalazi pod vlau druge, moe se izvesti vrlo vjerovatan zajclju&k: da jo
dolo ao mira na Sletu one drave koja je izgubila dio teritorije. Taka'
zakljuak jc zasnovan na poznavanju jednog opSicg pravit da se u ratu
osvajaju teritorije i da ih zauzima pobjednika sirana. Meutim, poSio je
to pravilo dosta relativno i primjenljivo samo u oreenmi periodima
vrijednost ovog zakljuka je prilino relativna.
Izvorni podaci, lino znanje i eventualni zakljuci $u omoguili
istraivau a dpe o jedne deskripcije pojave (dogaaja) Ijojom se bavi.
Preostaju najsupiilnije misaone radnje na objanjenju' i konanoj
konstrukciji znanstvenog rada,
6.3.2 Objanjenja i uopfavanfn
Tod objanjenjima u historijskom radu .sc podrazumijeva dovoenje
u vezu jedno porcdjinam:_pata:i:_sa nekom drugom ili itavim nizom
t l 6
arugiii KUJI jw
i
.1
,!d
3
Tf.
I
?-'
I
l i
li
flfipnjaTO ? p ^ o ( 5C ptxd neke opSie pravilo ili zakon. Kao nrn.
TstraJ [y^.3A<!ae_#ja|^n^ Drava A jSzBtBHaJ srfloriiu X ier ie bila
ppliijcfiRa j i i atas on u sivari posebni siuai gubitka teritorife podvodf
p o d p o b j a i n i c i ouzinaaju pobI pSeminS teritorije
ifi i Htu! teko ie v e naSfeertortai op?n~siav nema. pr&iTTot i sieur-
tiosi pt'lmla ili zalcona koic pnzaajup i rrtftn!?. mvingsti, (Historijsko
riqa.?njfijc-jxAErte-bUsk<x.obfaa|nfinitLlofe dajs zdrav razum i koj"5I;
od nbjg|njcfip u egzaktnim 2nano.slima'.Zdrav fszitnTgeirpmia
piuVnje Stb je planula ibica dati obJ aSnjenJ c: ZatcTsto je neko~Efe-
imcn]," prakfinoF'HTOtari^nrir^vdTf^
Mcuilm. u,Rfcmu4X4J ie.S|iaiaiinie itav niz vanih lisiova. npr. trebalo jc
'fl Vd rv aa bKtlealmatjnoLjako_Xia{isnutalig~jFToslrns hartija 'RI irisprav-
" na, da glava rvceta Sibicc nije bila vlana, u krainjoj limit usiov je Fio da
iiri ica bude proirveTena. OglgtSTrto jeHa zdrav fazuni tz rrtnoStva uzrcilca i
' tiskov seieilIdm izdvaja'|edaiLkQii-ieJ ia.syixLnaiB_Eg[ya.J^^ dok sve tis-
tafeiest'jgSBbpodr3ztitMieyaMDJ 3|aaiaiijeJ kaiei|ajn hstor^^^srodno jc.
'n!tikiffiiBi-fipLX.bjagEjcajaT4caito-fi&-r>edismiiiK4-..M^ tako i po
sc4dcclii i ranemsrivaninJ liuv-o^ai^ !sporedtiib-<<taiova iii uzrolca.
jC: U zavisnosti o .stupnja njenog razvoja. Najdue se odralo objanjenje'
u vidu opisa koje je ostalo karakteristino i za pasftivizatn. Zatim se
oblaSnjstije lemdjiso na intuiciji, odnosno uivanju i sTazurnijsvanju,
kojs se zasmra na ivotnoj praksi i iskusn/ii historiara 'kao i sri drugi
spioinsjni postupci (uzrono obJ aSnjert^e i slino), jtBszumijsvaaieni' se
da.nE5 bavi posekta dntglvena znanost hcnrieriftn.gtljraT'k-rtja prouava sis~
taHte zaskovs kolima e ljudi s{)ora.zuraije%afiu. Uvljavanje, koje |e.
omoguavalo uoavanje motna djelatnosti pojedinih Hnos i ^upa js
Mflarmom prevarJ en siepett objanjsnja. Meutim, nivJ javanje koje
cnogif-tkjva da se historiar na temelj' njemu poznatih injenica uivi u
misli ljudi iz prolosti, jc neophodno . kako bi se objasnila* s/jesno-
osisajfia j^.tnosi; ljudi usmjsfetia ka- odreenorfi cilju.
-'K5zumij,evattje.-sr se naslanja na razumijevanie uriutra.nfe u
upotrebom racionalnih metoda. I pak ono ne prul^ cjelovitu
spoznaju Ijisdsldlt motiva, ve samo interpretaciju rtjihovog mogueg
smisla. Ovo tsbog togato historiar u izt'Oru ima samo znakove a namjere
koje stoje ira njth mora sara otkrivati. A kada sc zna da je svaldi namjera
Izraena brojntHi i drugim raznomrtim znakovima, onda je sasvim jasno
da sc radi o vrio sloenoj ranji.fl'iajfaitRije je a historiar shvati da se
smisao Ijudske djelatnosti kree u dk^ru odreene historijske ustaijeno.s-
ti, tc da motive ljudske jeSatnoti uslovljava tzv. logika situacije,(oi jcK i
njegove psihike osobine, okolina, sredstva i rezuitati kojima raspolae i
stjHPri lome, razumijivo, historiar ne moe uspostaviti sve eemenic
l opte situacije, aii j c bitno da i djciimiaom rekonsErukcijom utvrdi mo
tive i dij djelatnoslt, te ocijeni ija je djelatnost sa aspekta realizacije cilja
bila najracionalnija. Npr. po marksizmu glavna motivacija djelatnosti
klasa je klasna svijest;
I P
m,
* , 'i'-m
, Znatno' ire znaenje od nnacnog objanjenja motivima inia |
uzrono (kauzalno) obianicnic. Naime, svajca hislortiska injenica je ii
posljedica vie uzroka koji imaiu razliito rSenjc. U Uu j uch.
manje bitni, neki traju kratico a neki u znatno duem vremenskom raz-
dobij u./Uzrono objanjenje usmjerava istraivaa prema tinp.tavanjii i
teortji.^ fSo tipino kauzalno objanjenje moe se uzeti ovakvo |
obja.?njcnje; Balkanske drave su podiegle Turcima J er .su bile vojniki ij
slabe i politiki rasjedinjenjes. Tu sc oigledno pad pod siranu vla.st
dovodi u vezu sa opSiom pojavunt da vojniki slabe drave podlijeu
jaima i a je odsustvo jedinstva znak slabosti. Mnoga kauzalna
objanjenja ne .sadre karakteristine uzrone sveze zbog, jer, i druge.
jer se njihovo nagomilavanje izbjegava i'z jeziko-slils-kih razloga.iUslov j
pravijnog objanjenja, ono to jc za metodologiju najvanije, zavisi od
toga daJ i j c veza tzmedu pojedinane pojave i opteg pravila dobro uspos-
tavljcna. kaoT ~^ togoa ii |e opte pravio tanotg U naznaenom *
objanjenju jc Biio ssvtm dobro to jc pad pod tursku vlast, koji je us- ij
iijedio poslije niza ratnih dejstava, doveden u vezu sa vojnom snagom oti-
nosno slabou. S druge sirane opte pravilo po kome slabiji gube
ratove se, lakoe, moe smatrati kao tano. Ch'om objanjenju se moe
zamjeriti da je suvie uopSieno i povrno, jer se zasnivalo na jednom
uopSlavanjui na osnovu ljudskog iskuso.'a, razumljivom takorei samom
po sebi.
esto se pri objanjenjima pribjegava rezultatima nsgih-znanosti..
Objanjavajui .npr. ekonomske pojave historiar se ne tnoe zadovol
javati empirijskim uopiavanjima tipa slabiji gutie ratove, ve mora
znali pravilnosti i sakonilosti u privreivaajira bi mogao dati pravilna
objanjenja.; Slino je sa psihologijom, sociologijom i itavim nizom
drugih znailosti. Otuda dolazi o onih esto prevelikih zahtjeva za
obrazovanomu historiara u itavom nizu drugih znanstvenih disciplina,
koje se neopravdano nazivaju pomonim historijskim znanostima.
Kistoriari se slue objanjenjima' koja se svode na ukijuhanjc
ednc pojave u neki poznati razvoj. Npr. Stvaranje drave je pm krupan
torak na putu izgradnje sreniovjekovrte bosanske drave. Tu je
Kontromanika Bosna ukljuena teto karika u jedan razvojni lanac. Ima,
dalje, objanjenja koja pojedinanu pojavu ukljuuju u jednu opte poz
natu historijsku pojavu. Npr. LLBosni je posHjs 'IVrtkove smrti dt^lo o
feudalne razdrobljenosti. Taj iskaz (opis bi bio nabrajanje svih feudalaca
koji su se osamostalili) je ve objanjenje to stanje u Bosni u atom
trenutku dovodi u vezu sa razdrobljetioSu, djepanjesn jedinstvene
drave i stvaranjem posebnih oblasti, larakteristinom za feasliiam.
Time je, opet, pojedinana pojava podvedena pod opti pojain
feudalizam.
S obzirom na svu sloenost historijske iRjertice, koja ima svoju
.strukturu - tj. unutranje organizaciono u s tr n j s i v o . ghjanjenjf;. m o r a hiti
i strukturalno. To znai da historiar mora objasniti unutranju strukturu
_svog objekta istraivanja (npr. strukturu radnike, klase u BiH), vansjku
'strukturu (npr. radnika kia.sa kao .sastavni dio odreenog klasnog
drutva), shvatajui specifian ki'alitativnj znaaj Odreene strukture.
n
Ovom lipu objanjenja je slino objanicnjc analogijom.^Sluei sc
analogijom npr. moe sc zakljuili tia neka izjava koja je' u skladu .sa
ideologijom poznate politike stranke, moe bili argumenat da sc davalac
te izjave smatra bar pristalicom tc stranke, iako za to nemamo drugih
podataka. * -
'iHajkomplekshijc objanjenje, koje u sebi sadri sve ostale vrste, jc
geneliko objanjeiije. Ono obuhvata meusobnu povezanost historijskih
finienra u mtitovcim ramxju._^vpanQ-sa-stfuktUtalniiiDOfajan|cniem
i ini j efi nsi m jer se bC7.Tstraavanja.Strukturcjie moe objasniti razvoiT
\ Tfttno genetiko-stj^uralno objanjenje obtaifiava razvoj J iUtoritskih
finjenlp na osnovt njihove unutranje protivuncnosii kaojtKtkjiakc
sTfeTf^razvoia. Sto i te sutina stvari. W
' Na osnovu utvrenih injenica i objaSnjenja stvaraju
formulacije konane konstrukcije istraivakog rada
relevantnih pojcdir^sti. Time sc, u stvari, i daje
pilanje postavljene radnoj hipotezi. "Ij
I J optavanja u historiji-sc-VCSe jednint-ditelomJ ttaJ si i
ririigim Tnannsiimaj nnxmairanjem pojedinanih pojava i apstr^l|Oyamcm
...... esto^sc takva uopStavrnna-ti e^
lolazi c m p i i ai j d aSg u t Sm . ___________ namili nap^jr, i\n. nji ^
pn cphi raTiimijjva. uopStavaoia tipa: ufratggubc
siabtii. iii pobjednici osvajaju teritorije pobilecmut ilfe} tagva
hitnifi elemenata koii se no
uoptavan
pomijcran
uoptavan
i u histori
stanovnitva prati
uopStavanje ima i s
put kod uoptavai!
li Od c
pojava n.
znanosti
pojedinih
lasnika d
ia u stari slUJte kat) objaSnjenja. Meutim,; sve veim
jcm interesa na podruj e privrednih i drutveni odnosa,
a do kojih sc dolazi induktivnim putem dobijaju sve vdi znaaj
i. Ako tipr. u mnogo sluajeva historiar zapazi da zaduenost
razvitak i jaanje robndnovamh odnosa, takvo
mostaini znaaj i korisno slui kod objanjenja. Drugi
1 voi stvaranju optih pojmova koji su za ramtak
ogrorfaog znaaja. Otkrivanjem [strukturalne povezanosti
java n |e sc doi do opStih pojmova kao Sto su npr. robov
lasnika d*emokrat|a, antiki polis, renesansa, feudalizam, itd.
Ovakvi opti pojmovi na sadanjem stupnju razvitka znanosti jo nemaju
svuda opsle prinvaifeni sadraj, ali su uprkos tome veoma korisni. Oni
iredstavijaju skeleii na kome se temelji veliki dio objanjenja i pomau
cod izgraivanja stalnog pojmovnog aparata neophodnog u svakoj
znanosti. I tijoMllJ poimovi nisu svi na istom slepenu opStosti, ali au svi
podjednako korisniT niihovo izgraaivante putetn otkrivanja unutranjih
veza, pravilnosti i zkoniiostt, predstavlja jedan OdTJ ajvrijSlnijriffe^^
hi.stnm.ske znanmti! '
Sloena radnja konstrukcije j uopStavanja) u sivari poinic na
samom poetku istraivanja i traje sre ao Konanog odgovofa~na pos-
toiteni Istraivaki cili- bintciika konstrukcija'l'Slfalczayaai odgL)w na
pitanje koje se pojave u odreenom drutvenom procesu~ponavTiaiu. koic pojave
su vi.e a KOIC mame'"
nain sinteza
naravno ne ona
odvajanjem, bitnog od nebitnog i .sl. To znai da historijsko istraivanje
mora imali analitiko-sintetiki pristup. Sinteza obuhvata po.stupak koji postupak koji
119
- ......ywi^ujc Uistraivanju svake injenice, sotiziroma je svaku
nistornska injenica veoma sloena. Nakon analitikog postupka his
toriar injenicu rekon.struie.sintezom.
, ^ P05i0ji makrosiniciiki i mikrosintetlki pristup. Mik-
rosinteza daje odgovor na pitanja uskog obima, tj. malih druStveih .struk
tura kakve su biografije linosti, historijat preduea, druStvenih
institucija i si. Makrosintcza obuhvata Sire strukture: grad, regiju, dravu,
ili, pak, cjelovite dijelove odrcdcne strukture, npr. trgovina kao grana
ekonomske djelatnosti i isl. Najizrazitiji primjer makrosinicze
predstavljaju historije pojedinih naroda, odnosno svjci^c hisiorije koje
obuhvataju sve narode. Njihova obiljeja su se kroz historiografiju mijen
jala, Sto je u i vezi sa razvojem i primjenom sinteze kao rjajkomplcksnijcg
historijskog metoda.
Vii
i
s
I
120
Na kraju ireba istai osnovne probicmc onog dijela mctodoiugijc
liistorije koji sc odnosi na ctapuzieiiu - 4?rc/,cntacijii rezultata isiraivan-
,ja^Naime, krainii cili jiapora u svakoj znanosti, pa i u -histofiji. le
sauniavanie rezultata -- uglavnom puteni pisanih sastava', tzjnanslvcntig
istraivania nastaju raznovrsni historijski radovi toj l /i roaj ul sTOjc
(.Kircdenc forme. Pri lomc se kao veoma hitna i nezaobilazna nosiaviljaju
pitanje izraza i izraajnih .srcdstasa.,
7.1. Pitanja izraza i izraajnih sred.stava
Po.io ss.ovdje...fadia5-fes{0ff|skej--7;Fianosti, mQglo.bLse pomislili da
piianja^lprmalngi eslciske prirode ne treba da zasluuju poTcbtiu! panju.
'MeilutTm, iako forma izraza hi|C neio Sto je dlj samo sebi, ve proizlazi iz
ugtirie'tctetova.lpak ikfi~a~jcanbglaaT)dfeum jcf sc
npfi ne moe na isti nain saoptavati novi izvor, mijenjati' opStc prih
vaena sif&dpgaaja, iii iznos novo tumaenje nekog poZhatog zbivan
ja, veTvftkt od tih-zalatak^tfaltP^noFsepriiagadt forma izlaganja.
k/^munikadjc je pri tome konkretni jfeztk kojim sc
sl u^ historifer !--fcoFisnicrKOjimaXe~rad-flam{jknjg;j|; Q problemi iz
raza pc^inju od jezika. U raetudoiogiji sc razlikuje prirodni tj. etniki
govorni jezik, od {o rm&l mTano g znanstvenog jezika. Histo.riJ a se koristi
prirodnim jezikom, to uzrokuje niz potekoa. ;
-S ieziko-tiiske strane historijski rad postavlja iste zahtjeve kao i
svaka proza: teteiku. gramatiku i pravopisnu korelgnoat.rte^n"i jaign
stil. To je minimum od koga se mora poI aftiT Neki smatraju~aa nis-"
lorijska proza treba da bude umjetnika proza, a historijski rad umjet
niko djelo. Ova shvatanja su samo dijelom opravdana: od historijskog
spisa se moe traiti da bude umjatniko jcio u. smislu da d jeluje estetski
svojom odtnjerenoSu i unutranjom skladnom rasianjenou i
rasporedom. Meutim, neki isto spoljaSnji efekti: mnogobrojne
metafore, biran<f jezik, irvjstaen stil i sbno, ne bi trebalo da dobiju
mjesta u historijskim radovima. Sako korisnici danas trae ovalrve umjet
nike tekstove, te estetske ambicije treba uklanjati iz ove znanosti, uprava
zbog potreba koje namee sama znanost. J er, svaka umjefnika obojenost,
postignuta s najviim majstomlvom. tnoc da nanese ozbiljne tete osmiv-
nuj funkciji historijskog ieteia. Da bi se to otklonilo postoji neminovno
razvijanje i koritenje strunog jezika historijske znanosti
. Terminoloka preciznost i |a.snost objanjenja trae jedna.stavan i
stroe jezik, ^to eod se izgradi vei broj specifinih historijskih termina,
sve je manja mogunost variranja, traenja sinonima, izjegavanja istih
rijei it. Unijciniki zahtjevi nctnmovno dolaze u sukob sa /.nanstvcnirn
. EKSFOZICUA
121
zahtjevima, a za hisluriara mora biti sasvim jasna prednost jezika
znanosti. Za historiara vei znaaj iptaju oni formalni zahtjevi za koje bi
se moglo rei a trae ljepotu misli a nc ljepotu rijei. J oS odlunije
treba rcagovaii protiv druge krajnosti koja vodi potcjenjivanju svakog for
malnog elementa i bezoblinom trpanju podataka i tvrenja bez ikakve
brige o korisniku (itaocu). Neki smatraju da je nejasnost i pretrpanost
znak uenosti i a znanstveni radovi odmjcrcnoSu, strogoSu i jednostav
nou gube svoje zpansfeeno dostojanstvo, lako je ovalo/o shvatanje danas
naputeno, ipak jo .uvijek nailazimo na tekstove autora koji su mu sc
nesvjesno povinovali. Uspjeno i lijepo izlansnte u jednom historijskom
tekstu mora se, prije svega, ciicnTtipo komDozieiirtmiiimnjnTfalfe _____________ _______ npozicm
[jehosci. povezanosti i logikom redoslijedi!. Najfeta ogreSenja e sastoje
u tome to autori nisu bili u stanju da ovladaju materijom, ve putaju da
ih ona vodi. Tako se deava da se poslije jednog opteg izlaganja, lovcdcn
m dokumentom, autor upusti u sasvim sitne detalje, ili da u elji da objas
ni neku pojedinost potpuno razbije cjelinu jednog odjeljka ili pasusa, da u
odsustvu jasne misli vodilje sasvim zamagli svoje dokazivanje itd.
Dobro uraen i uoblien istraivaki tekst .se najlake prepoznaje
po tome to dri itaoca u izvjesnoj napetosti. Uspjeli zissanstveni radovi,
dovode itaoca u stanje napetosti i %'czuju njegovu panju tako da on s in-
teresovanjem oekuje rezultat. To se postie jasnim i kratkim i5tic.aniem
giroblema, vjetim rasporedom argumenata koji neminovno dovode
Gtaoca do zakljuka kojim autor zavrava svoi tekst i sl. Kod obrade
izvjesnih sadraja to je nemogue postii, ali je zato uvijek mogue iz
laganje uiniti prcglenim i lako itljivim.
Prije pisanja autor sastavlja plan izlaganja, koji treha da bude krLs-
talno ist t tako jasan cta ga i satn italac iaico otbI vT Nieeov skelet treba
da predstavljaju bitne take sadraja. Pojedinosti i digresije (neizbjena
potreba za uzgrednim razjanjenjem), ne smiju da remete jednostavnost
tog plana. Objanjenjima koia se tiu detalja je miesto u napomenama,
ispod teteta a ukoliko trae vei prostor u jiosebnom prilogu koji se
donosi na kraju teksta.
1.1. Stmknra historijskog rada
Historijski rad, kao i svaki rirugj mOra fm?}* Vvod, gluvpt ilui
u kome^se Tznosi adr;taj 1 zaidiuak- J zl . ega_.e-Si3^sasifijat.i... uvod i
sadl ^aT^ta. posveen*^; J ian
uvodu iznesu dotadanja'miSlienia i pomenu diela u
Kojtma fe pitantcTbraendrgo ie-neophodno-kako bi italac odmah znao
u. Cemvi.je pgvo za pisanje teksta tc da bi osjetio ta'tb autor donosi
i italac odmah znao
ta'tb autor donosi
no m. Meutim, ovo he znai a treba pisati o'p,?imo uvod, Sto je dosta
esf sluaj, j er se raz.glabanjern o nepotrebnim pitanjima zaklanja sutina
tek-sta i doprinosa autora.
.J ^scban znaaj ima problem ekonomisanja prostorgmi Nekada se
doprinos i znaaj djela cijenio po niceovom obimu. Knjige i rasprave su
ostavljale utisak ve s<>gjomdebljinom. I danas neki smatraju da ie plod
122
velike uenosti i znanja obimna knjiga ili rasprava. Uvijek jc. meutim,
bilo prihijeu izvauiuilrU) vtilikin i va?juu rezultata izloenih na malom
prostoru, ija koncizjrtost nije nimalo umanjila njihov znaaj. Danas jc
veliki broj znanstvenika, -/jjansivcnih ustanova i publikacija koji se bave
pojedinim oblastima! historije, ali su isto tako vci no ikad i zairtjcvi
moderne meioologije za poznavanjem neke znanstvene oblasti u
itavom svijetu, pa pp/staje pravi problem kako pratiti tu veliku prt>duk-
ciju i bili u tok svega Sto sc stvara u jednoj oblasti. To jc uticalo na
veliku tednju proslojra i potrebu pravog majstorstva u kratkom izlaganju,
a svakim danom ovp pitanje postaje joS aktuelmje. Znaaj zahtjeva za
saetim pisanjem treba utoliko vie podvlaili Sto u naoj znanstvenoj
sredini lije dm/oljn shvaen. esto sc, usljed nedovoljne strunosti,
tampaj i duge raspiive iji bf se pravi doprinos vjetom rukom mogao
ispisati na nekoiiko slranica teksta.
7naa.fa-2aLigtapanje historijskih rezultata jc t' upotjgba, tzv.
^nsnstvnotF ap'aratal Narme. napomene ipotTTHstaTm^
j rjmip.mt CestQ_slliSl.-saiaa_Z3to da se navede mic
(publikacija i slraiUca.)-na~koie-se-Aulor pozTva kaoM
tvrenje jji 'ohavjetg!!je. Takvi navodllsu ngizbjeni i.pja~*^
"obavezu pnt0VQ.Ja/ih vnta rartfLV.-4 Nn i. >ii
prekorai prava miera- Naroito ic lo teko odjeniti kat|^
donose citatt iz izvfya, tako da sc esto citira olomakti
kojTs-|Kmiye.iii! .l2ikaxpimi}CJ DflA lQ4^i^aO!^
treba dati onim-mjrgOMa J 2azvQra_kQia igramljanu-ulOEi
tad|i kako bi strurtfJ iUalacLjmogaoAKkiaiLia kontrolie i
ZatinT^lomkc trei^
"tupariorpublikaci;'
crw-Cuajac-mngaoa^MnaiLga Kontrotise jnterprciaciiu.
citirati kad je izvor ot^vljen u nekr^i ti ^n pns-
ij.1 n-kad je nenhjarijf.n. nrug vrstu hdjeaka ine
ografekim praviltmai
7.3. Vrste hl.sterijskih radova
Osnovna vrsiia znanstvenog izlaganja historijskih rezultata je
jasprava. To je [ pravilu krai sastav koji obraduje neko posebno pitanje
ili izlae Vhivanja jednop kraeg porirt/tg Uocprai/a nema
decidno odreenu formu, ali to ne znai i da se ne pokorava nikakvoj
formi. Oblik je te.ko propisati zbog toga Sto su sadrine rasprava veoma
idznorodne. i Slo su zbog (oga mogui veoma razliiti naini:uobliavanja.
Rasprava uviiek mora imati uvod iz koga e se vidjeti:ri l j ' zadatak
autorovrh-napnra (na. ovdic vae u punoj mjeri svi opSli zahtjevi koji
SUJ iaznaeni ranije. Zbog toga .Sto materija koja sc raspravlja moe bili
veoma zamr.Scna, po.stupnos'., pravilna ra.Slanjcnosi i kompivicij.-
rasprave imaju izuzetno veliki znaaj. Poznato jc da u hislovij.-.Ft)
lilcraiuri, posiojc rasprave maiijc intercsanine, uglavnom zbog ncsposob
nosti auU)ra da ih: primjerno uoblie, ali ima i primjera izvanrednog
majstorstva i raspraVa koje su prava mala remck djela.
12.x
sta ht-slofijskih radova ie mnnogr;fr?in knjA se ra/.iikipjc
Hi) sv o j pfcdmci i/J ac na iru] pozadini, u vezi sa svon
atcmulmam znaaj. M ono^l i i a trcha d/Fcio kraj t ' fp'
od raspravi
pojavama koiulzalmirfmaT^ M ono^J i i a trc
problem k/'me ic Posviccria i da i-a ''' ___________________________ zfte. LoF )t"
T^tarpininiig~lTH)glo dirTLude- prcdmcj^raspi avc. iroa mdnmirallm r~
.'M i kom^ i 7nanjnpn Z.a.'pTsiinjc monoflrar.| ,rir.raui nostbi tu
znatne koliine iz''r[Mf|fiidr iKnirTmanja .mohoprrifijp.' lon n'birnnijfcp.
rada, haroito ie zna(^tao piiaftje kompozicije. Qd nie sctfSi da propoi -
ag^BLX.ftartaoJ iiCno.-pmSe po.jedine dijelove problema, a da u isio
yryerne..ne bu.dc..razbjjena cjeljna. Kod nas su_djicko brojnije uspjele (.sa
gledita izlaganja) monografije, nego rasprave., gjau aora. kia.sina
.rnonograrda, moe .se na-veslLkiiiiga prof. G. Qstr7)vskop.'Pronii3. Pnlo;
I dortiltBI irrzma ii Vi/antiji i ju/nosimzeniikim Rcograci 1950.
Porunik ie u osaovLmanopr-arija-sa.naroitim ciLevima. Dok jc
monografija .prije:.svega^-isiraivaki..oblik,- kod prirunika je na prvom
mjestu izlaganje.histoti|skih rezubaia. U nriruCmku"y fekimnahi znantrr
za iroko znanstvcna.-P.Qdmito.Prirunik treba da 'donesc sve ivorej^
I TteraTurottotadagriie rezultate iako, da mo& da hude pbiariataka"
Tvakog-istraivanja u loj oblasti. Dok su monografije najce posveene
nekom problemu, linosti ili oblasti, prirunici se pi|u za hisiorije
pojedinih naroda,;drava, ?a itave znanstvene oblasti, periode it. I ko
prirunika kompozicija i ralanjivanje materije ima vrlo Veiiki znaaj. U
razvitku historijske znanosti prirunici su veoma vani. J er, poslije izvjcs- ^
nog perioda nagomilaju se mnoge promjene i mnoga nova gledita kao
rezultat posebnih istraivanja tako a se dotadanji prikaz cjeline ne mo.e
vie odrati. Prirunik tada rezimira sve dotadanje rezpllale i otkriva
zanemarene i nedovoljno obraene laOce i lime podstiCe nova detaljni a
istrarivanja. Napredak ove znanosti protie u stalnoih smjenjivanju
prirunika, rasprava i monografija.
Slian priruniku j fiudbenik. s tim to ie on namijenjen u nastavne
svrhe. Univerzitetski Sabenict su doSta. esto prirunici. Znaajan
prirunik, koji u velikom broju zemalja slui kao udbenik! je knjiga prof.
u. Ostrogovskog, I stprija Virantije, Eteograd 1969. i
Kod :tgikaza. Tcconzi}e i kritike kao vrste fatsioritskoe izlaganja, u
centru: painie njsu rcznltati ftutftra. ve drugih znanstvenika. .Njihov ciij
ak-
djJ itapcu pTikaH sadraj i-vrneinost;
cenarnR7intar.inagi|ftTrsHdrfA|u, o.nda.^.tekav.^tav..nriva piika
Kada se vie panje posveuje ocjeni vrijednosti, onda je U pitanju. r ^ U; .
25Z33Ep"kritikbtn^^^^ kpia istie nedoTtMre ajela
kojel epnkaiui ^ OvgvrsttrntSiTfaifo razgraniene jedna bd drg5~g^-&
' - - ' pod pojam prikaz.jfPrikazi pbtavijaJ uTelikc
agopg/c pred autora. On treliada ;e metodsld obrazovah, da {ylpD!io
j l a^znansiveni m ptnlruicm iz koga ie publikacija koja sg,priftSuCT(!a
L oaamoi^rilih tekstaui ne i o jicnosu aukoraJ Prikazi VDiriaSinaTdino.ojsmnoj saS^
sK ^toj ^i ao mciralno iskuenjeTalmtofa. ier mV.ohic;!kavajii.,da..g
obraunava sa piscem publikacije. J edan od osnovnih zahtjeva je da sc
prikazuje diel6_u~jelini. a ne samo neki manji ili ~veeri3itrkonit"te
prikaziva spmiansta.7MorajH sejznosiii dobre strane djela, doprino^
124
djela u cjelini, a ne samo zamjerke koje se tiu detaija. Prikaziva ircoa na
' da dommrodmternr-
^ sluaju prikaz moe da bude veomJ l5riiria"dopufi3
prilaranog raa i d;i s njim ini cjelinu. Poznati su primjeri kada su
priicazi uli u fjsnovnu literaturu o nekom piianju i d a su p o sadrini
vaniji od rasprave koju pt ikazuju.
J ;;rg2ent5cij4 ueg zftan?iveaog raa moe imati i obiik re-feraja. U
njemu se ne tretiraju rezultati jednog autora, ve se u okviru odreenog"
prdbleniTcdg pTuaru I tomplCTti^obaviStenia do kojjTjT fiis-'
iorTogrfij a po toni pilanlu dosegla. " "
m