Professional Documents
Culture Documents
HANA ARENT
MI IZBEGLICE*
* Hannah Arendt, Hitler’s Exiles. Personal Stories of the Flight from Nazi
Germany to America, Mark M. Aderson (ed.), The New Press, New York.
tre}i program ZIMA–PROLE]E 2008
* * *
Govorim o nepopularnim ~injenicama, a {to je jo{ gore, svoje tvrdnje
ne mogu da potkrepim argumentima koji jedini mogu da ostave utisak
na modernog ~oveka – ja, naime, ne raspola`em brojkama. ^ak i oni
Jevreji koji zagri`eno pori~u da jevrejski narod uop{te postoji, proce-
njuju da, bar {to se brojki ti~e, imamo dobre {anse da pre`ivimo – jer
kako bismo ina~e dokazali da je me|u Jevrejima samo mali broj krimi-
nalaca i da su za vreme rata mnogi Jevreji poginuli kao dobre patriote?
Zahvaljuju}i njihovom naporu da sa~uvaju statisti~ki `ivot jevrejskog
naroda, mi znamo da su Jevreji imali najni`u stopu samoubistava me|u
svim civilizovanim narodima. Sigurna sam da sada brojevi govore ne{to
drugo, ali to ne mogu dokazati navo|enjem novijih statistika, mada
svakako mogu navo|enjem novih iskustava. To mo`e biti dovoljno za
one skepti~ke du{e koje nikada nisu bile ube|ene da promer ne~ije lo-
banje ta~no govori i o njenom sadr`aju, ili pak da statistika o kriminalu
precizno kazuje na kom je nivou nacionalna etika. Bilo kako bilo, gde
god da evropski Jevreji danas `ive, oni se vi{e ne pona{aju u skladu sa
statisti~kim zakonitostima. Samoubistava ima ne samo me|u uspani~e-
nim stanovnicima Berlina i Be~a, Bukure{ta ili Pariza, ve} ih ima u Nju-
jorku i Los An|elesu, Buenos Airesu i Montevideu.
S druge strane, malo je izve{taja o samoubistvima u getoima i kon-
centracionim logorima. Istina, ima, uop{teno uzev, veoma malo izve{ta-
ja iz Poljske, ali smo zato prili~no dobro informisani o nema~kim i fran-
cuskim logorima.
U logoru u Giru, na primer, gde sam imala prilike da provedem ne-
ko vreme, samo sam jednom ~ula da se pominje samoubistvo, i to kao
predlog za zajedni~ku akciju, navodno neku vrstu protesta kojom bi se
iritirali Francuzi. Kada su neki od nas primetili da smo tamo dovedeni
„pour crever“, op{te raspolo`enje se iznenada pretvorilo u divlju `ivot-
nu hrabrost. Vladalo je mi{ljenje da ~ovek mora biti abnormalno asoci-
jalan i nezainteresovan za op{te doga|aje da bi bio kadar da ~itav taj
doga|aj tuma~i kao li~nu i individualnu lo{u sre}u i da u skladu sa tim
svoj `ivot okon~a li~no i individualno. Ali onda su se isti ti ljudi, vrativ-
{i se sopstvenom individualnom `ivotu, i suo~iv{i se sa navodno li~nim
problemima, jo{ jednom okrenuli onom luda~kom optimizmu koji je
samo na korak do o~aja.
STUDIJE O IZBEGLI[TVU
18 se mo`e zamisliti po{to `ivimo u svetu u kojem ljudi kao takvi ve} neko
vreme ne postoje, po{to je dru{tvo otkrilo kako je diskriminacija odli~-
no dru{tveno oru|e za me|usobno ubijanje bez prolivanja krvi, po{to
paso{i i mati~ni listovi, a ponekad ~ak i izvodi o pla}enom porezu, vi{e
nisu formalni dokumenti ve} sa sobom nose i dru{tveni ugled. Istina je
da su mnogi od nas potpuno zavisni od dru{tvenog standarda, da mi
gubimo poverenje sami u sebe ukoliko nas dru{tvo ne priznaje, da smo
– oduvek bili – spremni da platimo svaku cenu samo da nas dru{tvo pri-
hvati. Ali je isto tako istina da su oni retki me|u nama, koji su poku{a-
li da se sna|u bez tih trikova prilago|avanja i asimilacije, platili mnogo
vi{u cenu od onog {to su sebi mogli da priu{te – doveli su u pitanje i
onih nekoliko {ansi koje u ovom, naglavce postavljenom svetu, dobija-
ju ~ak i otpadnici od zakona.
Nedavni doga|aji ne mogu da objasne ni dr`anje te nekolicine koje
bismo s Bernardom Lazarom mogli da nazovemo „svesnim parijama“,
kao ni pona{anje na{eg gospodina Kona koji se svim silama trudio da
brzo zadobije dru{tveni status. Sve su to deca 19. veka koja su, ne po-
znaju}i pravne i politi~ke prognanike, vrlo dobro znala za dru{tvene
parije i njihove pandane, za dru{tvene parvenu. Moderna istorija Jevre-
ja, koja je po~ela s „dvorskim Jevrejima“2 i nastavila s jevrejskim milio-
nerima i filantropima, u stanju je da zaboravi taj drugi trend jevrejske
tradicije – tradiciju Hajnea (Heine), Rahele Varnhagen, [olom Aleihena
(Sholom Aleichen), Bernarda Lazara, Franca Kafke, ~ak i ^arlija ^apli-
na (Charlie Chaplin). To je tradicija jedne manjine Jevreja koja nije `e-
lela da naglo osvoji dru{tvene pozicije i koja je vi{e volela status „sve-
snih parija“. Sve veli~ane jevrejske osobine – „jevrejsko srce“, huma-
nost, humor, bezinteresna inteligencija – zapravo su osobine parija. Sve
jevrejske mane – nedostatak takta, politi~ka glupost, kompleks manje
vrednosti i gomilanje novca – zapravo su karakteristike etabliranih.
Uvek je bilo Jevreja koji nisu smatrali da vredi svoj humani stav i pri-
rodni pogled na stvari dati u zamenu za sku~enost kastinskog duha ili
su{tinsku nerealnost finansijskih transakcija.
Istorija je i parijama i skorojevi}ima nametnula status prognanika.
Parvenu jo{ nisu prihvatili Balzakovu „on ne parvient pas deux fois“ i
zato ne razumeju divlje snove ovih prvih i ose}aju se poni`enima kada
dele njihovu sudbinu. Ona nekolicina izbeglica, kojoj je veoma stalo da
ka`e istinu ~ak i po cenu „nepristojnosti“, dobija, u zamenu za svoju
nepopularnost, prednost koja nema cenu: za njih istorija vi{e nije za-
tvorena knjiga i politika vi{e nije privilegija onih koji nisu Jevreji. Oni
znaju da je po stavljanju jevrejskog naroda u Evropi van zakona, usledi-