KRATAK SADRAJ

PRVI IN
1. prizor:
Elsinor, terasa pred dvorcem.
Bernardo, Horacije i Marcelo sad su na strai. Brine ih je li se opet pojavilo "ono", a
pod tim misle na duha koji se pojavio sino oko jedan sat poslije ponoi. Usred
njihova se razgovora pojavljuje taj isti duh nalik na pokojnog danskog kralja Hamleta.
Oni ga pokuae upitati neto, no duh iezne.
Horacije kae kako je duh stvarno nalik na mrtvog kralja, te da je to sigurno znak da
e Dansku snai neka nesrea. Pria im kako je kralj Hamlet u borbi ubio norvekog
kralja Fortinbrasa te tako dobio sve njegove zemlje, a sad se Fortinbras mlai eli
osvetiti za sve to i dobiti natrag oeve zemlje. To je razlog to je Danska na oprezu i
ima mnogo strae. Zato sigurno i dolazi Hamletov duh. Tako su se i pred sam Cezarov
pad otvorili grobovi, mrtvaci poizlazili, pojavio se komet vatrena repa i pomrina
zavlada svijetom. Uto se vraa duh. Trojica ga htjedoe zadrati, no pijetao kukurikne,
pukne zora i duh nestane. Horacije, Marcelo i Bernardo sloie se da e o svemu tome
izvijestiti kraljevia Hamleta.
2. prizor:
Sveana dvorana u dvorcu. Ulaze kralj, kraljica, Hamlet, Polonije, Laert, Voltimand,
Kornelije, lordovi i pratnja.
Kralj Klaudije alje Kornelija i Voltimanda u Norveku da sadanjem kralju,
Fortinbrasovu stricu, jave sve to mladi Fortinbras namjerava uiniti u Danskoj jer
Klaudije zna da se norveki kralj nee sloiti s mladievom osvetom. Kornelije i
Voltimand odlaze. Tad Laert moli kralja da mu dopusti povratak u Francusku, a kralj
mu kae neka ide ako eli. Nakon toga kralj se obrati kraljeviu Hamletu rijeima:
- Sada, dragi Hamlete, Na roae i sine -na to Hamlet odgovori u sebi: -Vie no,
sinovac, manje nego sin.
Kraljica govori Hamletu da bi se trebao bolje odnositi prema kralju. Hamlet tad
iskazuje svoju tugu zbog gubitka oca:
Jer nikad ne moe
Prikazati me vjerno, draga majko,
Ni mrki ovaj plat, ni obino
Odijelo crne boje sveane,
Ni uzdisanje stegnutoga daha,
Ni obilna mi rijeka u oku,
Ni pokunjeno dranje u licu,
Ni drugo nita, to je sjen i vid
I slika bola. To je, to se ini,
Jer ovjek moe svu tu napravu
I glumiti. Al u meni je neto,
Od naprave to vie znai te,
Jer samo slika tuge to je sve.
eli se vratiti u Wittenberg, no kralj i kraljica ne slau se s tim. Svi odlaze osim
Hamleta. On je bijesan to je Klaudije, njegov stric, preuzeo oevo prijestolje i oenio
se njegovom majkom ubrzo nakon sprovoda. Ogoren je na majku to je tako brzo
zaboravila oca.
Kratki mjesec!
Jo prije nego to je cipele
Iznosila, u kojima je ila
Za mrtvim tijelom bijednoga mi oca,
U suzama ko Nioba! Da, ona,
Ba ona - Boe! Zvijer bez razuma bi
alostila se due - pola je
Za moga strica, brata oca mog,

to nije vie nalik na nj no ja

Na Herkula! Za mjesec dana! Prije
No sol je suza lanih prestala
Crvenit oi njene otekle,
Ve udala se.
Dolaze mu Horacije, Bernardo i Marcelo rei o pojavi kraljeva duha. Horacije mu pria.
Hamlet priznaje da je to vrlo udno, no eli i on vidjeti oeva duha i razgovarati s
njima. Smatra da e sad otkriti tko mu je ubio oca.
3. prizor:
Polonijeva kua, razgovaraju Laert i Ofelija. Oprataju se prije Laertova odlaska.
Budui da Laert ne voli Hamleta, upozorava Ofeliju da ne vjeruje u Hamletovu ljubav,
a ona mu kae da e ga posluati i biti na oprezu. Dolazi Polonije. Govori Laertu da
krene na brod jer e zakasniti, a i sluge ga ve ekaju. Laert se oprata s njima i
odlazi. Polonije tad ispituje Ofeliju o sastancima s Hamletom te ju opominje da se
ponaa asno. Ofelija govori kako joj je Hamlet iskazivao naklonost, a Polonije joj
govori neka bude malo nepristupanija.
Ja neu da od ovoga trenutka
Sramoti ma i jedan prosti as
U razgovoru s Hamletom.
Zapovijedam ti - pazi na to! Idi
Sad svojim poslom.
4. prizor:
Terasa. Ulaze Hamlet, Horacije i Marcelo. ekaju duha. Iz dvorca se uju trube i top.
Hamlet kae kako to kralj luduje i nazdravlja. Hamletu se to gadi jer ih zbog takvih
stvari drugi narodi nazivaju svinjama i pijancima. Dolazi duh. Hamlet je uplaen, a
duh mu pokazuje neka ga slijedi. Horacije mu govori neka ne ide, no Hamlet eli
razgovarati s oevim duhom. Duh i Hamlet odlaze, a Horacije i Marcelo krenu za
njima, sumnjaju da "u dravi je Danskoj neto trulo".
5. prizor:
Hamlet i duh dolaze na zabaeniji dio terase i duh mu poe priati. Kae da je on duh
njegova oca te mu dolazi rei da osveti njegovo ubojstvo. Hamlet je iznenaen to
duh govori o ubojstvu. Duh kae kako je razglaeno da ga je ugrizla zmija dok je
spavao u vrtu, no prava je istina da ga je ubio onaj koji sad nosi njegovu krunu.
Klaudije ga je ubio tako to mu je ulio sok otrovna bilja u uho. Taj mu je otrov vrlo
brzo uao u krv, proao cijelim tijelom i usmrtio ga. Stoga trai od Hamleta da ne
dopusti da se Klaudije izvue s tim zloinom. Duh nestane.
Hamlet je bijesan. Dolaze Horacije i Marcelo, trae od Hamleta da i mispria to mu je
duh rekao, no on im ne eli rei, ali trai od njih da se zakunu da nikom nee rei za
duha. I duh im iz dubina govori neka se zakunu. Oni to uine, te svi skupa odlaze.
DRUGI IN
1. prizor:
Polonije i Rejnaldo razgovaraju u Polonijevoj kui. Polonije alje Rejnalda za Laertom,
da ga prati i raspita se o njegovu ponaanju, a kasnije neka mu da novce i pismo.
Rejnaldo odlazi, a ulazi Ofelija. Govori da je preplaena jer misli da je Hamlet poludio
od ljubavi, tj. od toga to ga Ofelija odbija. Polonije se slae da je sigurno zato poludio
i zato idu to rei kralju i kraljici.
2. prizor:
U meuvremenu, u dvorani kralj i kraljica doekuju Rosencrantza i Guildensterna.
Kralj ih je pozvao zbog Hamletova ponaanja. Budui da su ta dvojica Hamletovi
prijatelji, kralj misli da e im Hamlet odati zato se tako udno ponaa. I kraljica ih
moli neka saznaju to. Guildenstern i Rosencrantz odlaze, a ulazi Polonije. Polonije
kae da je naao razlog Hamletova ludila, no kraljica sumnja da postoji neki drugi

razlog osim gubitka oca i njezina novog braka. Klaudije kae neka mu prvo poslanici
dou rei to je bilo u Norvekoj, pa e onda posluati njega.
Poslanik Voltimand izvjeuje kako je norveki kralj zabranio Fortinbrasu mlaem da
ikad pokua zapoeti rat protiv Danske, te da norveki kralj trai doputenje da proe
kroz Dansku u svom pohodu protiv Poljske. Kralj je zadovoljan izvjetajem, te
Voltimand i Kornelije odlaze.
Tad Polonije dobije rije. On im ita Hamletovo pismo ofeliji kako bi ih uvjerio da je
Hamlet lud od ljubavi jer ga je Ofelija odbila zato to je potena i asna ena. Polonije
je smislio kako e namjestiti susret Hamleta i Ofelije, a on i kralj e biti iza zastora i
sluati njihov razgovor.
Kralj i kraljica tad odlaze, a nailazi Hamlet itajui neku knjigu. Polonije mu se obrati
pitajui ga kako je i prepoznaje li ga. Hamlet kae da je dobro, a misli da je Polonije
ribar. Hamlet se pravi lud i namjerno daje Poloniju zbunjujue odgovore, te zato
Polonije ubrzo ode. Hamletu dolaze Rosencrantz i Guildenstern. I njima Hamlet daje
udne odgovore jer im ne eli nita otkriti iako su mu prijatelji. Rosencrantz govori
kako su na putu u dvorac naili na neke glumce koji dolaze ponuditi svoje usluge.
Hamlet ih s radou prima. Nakon kratka razgovora s glumcima, svi odlaze i Hamlet
ostaje sam. On smilja kako e uz pomo glumaca i predstave natjerati kralja da
prizna ubojstvo njegova oca.
Ja hou stvarnije
Da imam razloge - i zato valja
U glumi epat savjest grenog kralja.
TREI IN
1. prizor:
Razgovaraju u dvorcu kralj, kraljica, Polonije, Ofelija, Rosencrantz i Guildenstern.
Dvojica posljednjih govore kako je razgovor s Hamletom dobro proao, no ipak im
Hamlet nije dao odgovore koje su traili. Kralj im govori neka i dalje pokuavaju,
nakon ega Rosencrantz i Guildenstern odlaze.
Kralj govori kraljici neka i ona ode jer su oni pripremili susret Hamleta s Ofelijom, a on
i Polonije e skriveni sluati njihov razgovor. Kraljica se sloi i ode. Ofelija e toboe
itati neku knjigu, a kralj i Polonije e se skriti iza zastora. Dolazi Hamlet vodei svoj
monolog:
Bit il ne bit to je pitanje!
Je l' dinije sve strelice i metke
Silovite sudbine u srcu
Podnositi il zgrabit oruje,
Oduprijet se i moru jada kraj
Uinit? Umrijet - usnut, nita vie!
I usnuvi dokonat srca bol
I prirodnih jo tisu' potresa,
to batina su tijelu. To je kraj,
Da ivo ga poeli: umrijeti
I usnut! Usnut, pa i snivat moda!
Naie na Ofeliju. Dugo se nisu vidjeli. Iako Ofelija govori da e mu vratiti poklone koje
joj je dao, Hamlet tvrdi da joj nikad nita nije dao. Nadodaje i to da ju je nekad volio,
no zatim kae da ju uope nije volio. Govori joj neka ide u samostan, neka njemu ne
vjeruje nita; nijednom mukarcu ne treba vjerovati jer su svi nitkovi. Govori joj: - Ako
se bude udavala, dat u ti ovu kletvu kao miraz. Bila ti ista kao led i bijela kao
snijeg, kleveti nee utei. Idi u samostan - Idi, zbogom. (Hoda gore - dolje) Ili ako
hoe svakako da se uda, poi za budalu, jer pametni ljudi znaju predobro, kakve vi

nakaze od njih pravite. U samostan - idi, i to brzo. Zbogom!. Hamlet odlazi, ostavlja
zaprepatenu Ofeliju. Prilaze joj kralj i Polonije. Kralj govori da mu Hamletovo
ponaanje ne izgleda kao ludost, no ipak je Hamlet vrlo opasan. No Polonije i dalje
smatra da je Hamlet lud zbog neuzvraene ljubavi. Predlae da kraljica pokua
"izvui" neto iz Hamleta nakon predstave, a on e se skriti i sluati taj razgovor. Kralj
se sloi:
Da, tako neka bude
jer mahnitost u velikoga svijeta
Bez paske sama ne smije da eta.
2. prizor:
Hamlet se dogovara s glumcima. Napisao je jedan dio predstave i eli da ga glumci
izvedu kako bi kralja uhvatio u zamku. Glumci posluae i odu se pripremiti za
predstavu. Dolazi Horacije. Hamlet mu govori da je on najpravedniji ovjek kojeg zna i
stoga mu pria kako je u predstavu ubacio scenu koja je vrlo slina okolnostima u
kojima je ubijen njegov otac. Stoga trai od Horacija da promatra kralja za vrijeme te
scene, da vidi hoe li kralj bilo kako odati svoj grijeh. Horacije pristane, a Hamlet
kae:
- Evo dolaze, na glumu. Sada moram biti lud.
Svi ulaze u dvoranu kako bi gledali predstavu. Hamlet ode sjesti kod Ofelijinih nogu
te nasloni glavu na Ofelijine noge dajui pritom perverzne komentare poput:
- To je lijepa misao, leati izmeu djevojakih nogu.
Poela je predstava. Glumci glume kralja i kraljicu koji se zaklinju na vjenu ljubav.
Tad na scenu dolazi trea osoba, Lukijan, koji usnulom kralju ulijeva otrov u uho. Kralj
Klaudije naglo ustaje i odlazi s predstave. Izlaze za njim svi osim Hamleta i Horacija.
Slau se da je Klaudije sumnjiv zbog odlaska s predstave ba tijekom prizora trovanja.
Dolaze im Guildenstern i Rosencrantz. ele opet izvui odgovore iz Hamleta, no on i
dalje uti o svemu tome. Hamlet pita Guildensterna zna li svirati frulu. Nakon to
Guildenstern kae da ne zna, Hamlet ga pita zato onda pokuava svirati na njemu,
saznati njegove tajne. - Nazovite me kakvim god glazbalom - rasrditi me moete, ali
ne moete na meni svirati. Dolazi Polonije i govori Hamletu da ga majka eli vidjeti,
pa Hamlet odlazi k njoj.
3. prizor:
U dvorani kralj razgovara s Rosencrantzom i Guildensternom. Kralj im govori da ne
voli Hamleta, da je opasan i da ga treba poslati u Englesku, a njih e dvojicu poslati
za njim.
Molim vas,
Pourite se na svoj hitri put,
Da zapnemo u verige taj strah,
to sada odve slobodno se kree.
Rosencrantz i Guildenstern odlaze, a dolazi Polonije rei kralju da je Hamlet krenuo k
majci, a da e se on (Polonije) skriti iza zastora i sluati razgovor. Nakon tog
priopenja Polonije odlazi. Kralj ostaje sam.
Moj grijeh je gnusan, smrdi do neba
I kletva je na njemu prastara Umorstvo brata! Molit se ne mogu,
Ma da je iva elja mi i volja,
Jer namjeru mi jaku jaa krivnja
Unitava...

Kralj klekne pokuavajui traiti oprost za svoj zloin iako se ne kaje. Hamlet ga
ugleda: - Gledaj, moli se! Ha, - sad je zgoda, sad bih mogao! I hou, (trgne ma) pa
nek ode u nebo!. No ipak nee nita uiniti, priekat e jo na osvetu. Sad odlazi
majci, a Klaudije ustajui ree: - O, rije se die, ali miso gmie,a rije bez misli teko
k nebu stie, nakon ega ode.
4. prizor:
Kraljiina soba, ulaze kraljica i Polonije. Polonije joj govori da e Hamlet sad doi, te
se skrije iza zastora uvi da je Hamlet pred vratima. Hamlet ue k majci, a majka ga
odmah pone prekoravati to je nepoten prema Klaudiju, svom pooimu i stricu.
Hamlet ju ne eli sluati, nego ju vrijea. Ona se boji da e ju napasti, stoga poe
glasno zapomagati. Zapomaganje se uje i iza zastora. Hamlet izvue ma i zarije ga
u zastor ne znajui koga je ubio. Razveseli se kad pomisli da je moda ubio kralja
Klaudija, no otkrije zastor i ugleda mrtvog Polonija.
O, jadna ludo ti, nametljiva
I nesmotrena, zbogom! Drah te
Za nekog veeg. Primi svoju kob.
I dalje Hamlet nastavlja vrijeati svoju majku, to je tako brzo zaboravila njegova oca
i udala se za smee. Tad ulazi duh, a samo ga Hamlet vidi i razgovara s njim. Kraljica
tad shvati da je Hamlet stvarno lud, ima privienja:
O, to je samo tvoga mozga stvor,
Jer ludost je u takvom stvaranju
Bestjelesnome vrlo vjeta.
Hamlet se pozdravlja, eli otii,
(Pokazuje Polonijevo tijelo) Ja alim ovoga
Gospodina - al htjela su nebesa
Da kazne mene njim, a njega mnome,
Te moram biti njima bi i sluga.
Sahranit u ga sad i odgovarat
Za prijeku smrt, to zadadoh je njemu.
Zna da e uskoro morati otii u Englesku, kako mu je ve odavno reeno, a sad eli
majci laku no te odlazi vukui Polonijevo tijelo.
ETVRTI IN
1. prizor:
U dvorani su kralj, kraljica, Guildenstern i Rosencrantz. Njih dvojica nakratko izau
kako bi kralj i kraljica razgovarali o Hamletovu sinonjem ponaanju. Kraljica kae:
Lud
Ko more i ko vjetar, kad se hrvu
I nadmeu. U divljem ludilu
I uvi, gdje se iza zavjese
Pomaklo neto, trgao je ma
I viknuv: Parcov, parcov! - starca je
Umorio u ludoj opsjeni,
I ne znajui, tko je.

Vraaju se Guildenstern i Rosencrantz te im kralj nalae da nau Hamleta i Polonijevo

tijelo odnesu u kapelicu da se sahrani, a kralj i kraljica nai e rjeenje kako kazniti
Hamleta za zloin.
2. prizor:
Guildenstern i Rosencrantz nau Hamleta. Ispituju ga gdje je Polonijevo tijelo, no
Hamlet im ne eli nita rei. Trai da ga odvedu kralju.
3. prizor:
Sva trojica dolaze pred kralja. Kralj pita Hamleta gdje je Polonije, a Hamlet odgovara
da je na veeri, no ne veera on, nego njega veeraju. Kae da je na nebu, a ako ga
ne nau tamo, onda e ga sigurno nai za mjesec dana, kad budete uzlazili uza
stepenice na trijem". Kralj alje sluge da nau Polonija, a Hamleta alje na brod za
Englesku. Guildensternu i Rosencrantzu nareuje da idu za njim i da se pobrinu da
Hamlet jo noas ode. Svi odlaze, a kralj ostaje sam. Nada se da e Engleska ispuniti
njegovu molbu.
Ti ne moe s hladnim prezirom
Da doeka na nalog vrhovni,
to sveano u pismu zahtijeva
Od tebe brzu Hamletovu smrt.
Uini to nam ,kralju Engleske,
Jer on mi kao ljuta groznica
U krvi bjesni, a na tebi je,
Da izlijei me.
4. prizor:
Ravnica u Danskoj. Ulazi Fortinbras s trupama u maru. Govori kapetanu da pozdravi
danskog kralja i zahvaljuje to im je dopustio da prou kroz Dansku. Fortinbras s
vojskom nastavi dalje, a naiu Hamlet, Rosencrantz, Guildenstern i ostali. Hamlet pita
kapetana kakva je to vojska, a kapetan kae da je to norveka, Fortinbrasova vojska.
Nakon kratka razgovora kapetan odlazi, a ubrzo i Hamlet i ostali.
5. prizor:
Soba u Elsinoru; ulaze kraljica, Horacije i jedan plemi. Plemi govori o Ofeliji, kako je
poludjela nakon oeve smrti. Dovodi Ofeliju pred kraljicu. Ofelija pjeva neku svoju
tualjku koju nitko ne razumije. Dolazi i kralj, ali jadnu Ofeliju. Nareuje Horaciju
neka pazi na nju. Zauje se vika, dolazi Laert bijesan kao ris. eli znati to je s
njegovim ocem, tko ga je ubio, eli se osvetiti oevu krvniku. Vraa se Ofelija. Laert je
sretan to ju vidi, no tuan zbog njezina naruena psihikog stanja zbog oeve smrti.
Ofelija ode pjevajui i dalje svoje tualjke. Laert kae kako e nai krivca za oevu
smrt i sestrinu bolest. Kralj se slae:
I hoete - a onda,
Kad saznate, gdje krivac jeste pravi,
Tek njemu ete raditi o glavi.
6. prizor:
Horacija dolaze posjetiti neki mornari. Nose mu Hamletovo pismo u kojem pie kako
su ga zarobili neki gusari, neka da kralju pismo koje mu alje i neka to prije doe k
njemu (Hamletu). Kae i kako mu mnogo toga mora ispriati o Rosencrantzu i
Guildensternu koji su na putu u Englesku.
Nakon to je proitao pismo, Horacije kae mornarima neka ga odvedu do Hamleta.
7. prizor:

Kralj i Laert razgovaraju. Dogovaraju se oko Laertove osvete Hamletu za ubojstvo

Polonija. Uto doe glasnik nosei Hamletova pisma: jedno za kralja, jedno za kraljicu.
Hamlet kralju u pismu najavljuje svoj sutranji dolazak. Laert jedva eka da Hamlet
doe da ga moe optuiti i osvetiti se. Kralj kae Laertu da e on smisliti neki podvig
kako bi laert mogao ubiti Hamleta. Laert se slae da on bude orue za tu kaznu.
Dogovorit e dvoboj izmeu Laerta i Hamleta, maevanje, pri emu e Laertova
otrica biti premazana otrovnom mau. Uto ulazi kraljica viui da se Ofelija utopila.
Sumnjaju na samoubojstvo, no ipak e srediti da ima kranski sprovod.
PETI IN
1. prizor:
Groblje. Dva grobara kopaju grob u koji e biti smjetena Ofelija. Raspravljaju o tome
kako je Ofelija poinila samoubojstvo; jedan od njih kae da Ofelija sigurno ne bi
imala kranski sprovod da nije bogata. Drugi grobar ode, a naiu Hamlet i Horacije.
Kad je prvi grobar iskopao neku lubanju, Hamlet poe filozofirati ugledavi ju. Kae
kako je ta lubanja nekad imala jezik i mogla je pjevati, a grobar ju tako nemarno baca
na zemlju. Hamlet pita grobara za koga kopa grob, no on ne eli rei. Grobar pria
kako je postao grobar ba na dan roenja mladog Hamleta i dan kad je pokojni kralj
Hamlet pobijedio Fortinbrasa.
Usred razgovora na groblje dolaze sveenici nosei Ofelijino tijelo, Laert, kralj i
kraljica i ostali. Hamlet i Horacije se skriju. Sveenik objanjava Laertu da e Ofelija
imati kranski obred, no ipak joj nee biti pjevan requiem kao to se pjeva onima
koji su preminuli u miru. Tad Hamlet shvati da je to Ofelijin sprovod. Laert u afektu
skoi u grob, a tad prilazi Hamlet i isto to ini. Potuku se u grobu, no ubrzo ih razdvoje
i izvuku otamo.
Hamlet bijesno odlazi, za njim Horacije, a kralj govori Laertu da e ubrzati svoj plan, a
kraljici kae neka pripazi na svog sina, te nadodaje:
iv spomenik e dobit ovaj grob
I onda eka mir nas blagi, lijepi,
A dotle neka strpljivost nas krijepi.
2. prizor:
Hamlet i Horacije razgovaraju u jednoj sobi u dvorcu. Hamlet pria kako je, dok je bio
na brodu, naao pismo u kojem je naredba da ga ubiju, no on je promijenio poruku,
napisao je da treba pogubiti one koji donesu to pismo. I tako su Guildenstern i
Rosencrantz poginuli. Ulazi i Osric, nosi Hamletu kraljevu poruku o dvoboju i okladi.
Kralj se kladi da e Hamlet pobijediti Laerta i zato eli da se dvoboj to prije odri.
Dvoboj e trajati dok jedan od sudionika drugom ne zada dvanaest uspjenih
udaraca. Dolazi plemi kojeg je poslao kralj pitati Hamleta je li spreman za dvoboj ili
e ga odgoditi. Hamlet kae da e doi sad te plemi odlazi rei to kralju. Horacije
smatra da e Hamlet izgubiti okladu, no Hamlet ne misli tako. Neka bude to bude.
Dolaze kralj, kraljica, Laert, Osric i ostali s maevima i rukavicama. Donose i boce s
vinom.
Hamlet i Laert bratski si prue ruke. Uzimaju maeve i spremaju se za borbu. Kralj je
jednu au vina namijenio Hamletu, no Hamlet kae da e kasnije popiti. Kralj je
otrovao vino u toj ai, a kraljica, ne znajui to, ispije vino. U aru borbe Laert rani
Hamleta, a zatim sluajno zamijene maeve te Hamlet rani Laerta. Uto kraljica
padne. Umirui ree da je vino bilo otrovano, te umre. Hamlet vidi da je izdan. I Laert
pada. Vie Hamletu da je i on otrovan, ali maem, i zato Hamlet uzme otrovani ma
te probode kralja Klaudija. Hamlet ga natjera da popije malo onog otrovanog vina, te
kral umre. Laert kae:

Pravda ga je stigla,
Jer on je sam taj otrov smijeao.
- Oprostimo sad jedan drugome.
Pa niti moja ni mog oca smrt
Nek ne padne na tebe, Hamlete,
Ni tvoja na me!
... te umre. Hamlet mu oprosti te govori Horaciju da i on umire i neka Horacije ispria
svima njegovu priu. I Horacije htjede popiti otrov, no Hamlet mu uze au i baci na
pod.
Zauje se dolazak Fortinbrasove vojske. Osric kae da je Fortinbras pobijedio u
Poljskoj. Hamlet kae Horaciju neka ispria sve Fortinbrasu, te nakon tih rijei Hamlet
umre. Horacije je tuan:
Sad puca dino srce! - Laku no,
Moj kraljeviu! Jata anela
Uspavala te svojim pjesmama.
Fortinbras ulazi, eli vidjeti taj krvavi prizor koji ljudi spominju. Horacije mu kae da
e on svijetu ispriati to se ovdje dogodilo. Fortinbras se slae s tim, te nareuje
vojnicima da iznesu tijela.
Na kraju se uje topovska paljba
Hamlet je ekspirovo najmisaonije delo. Glavni junak je danski kraljevi izuzetno
sloenog lika koji ne preduzima nita konkretno da bi osvetio smrt svoga oca.
Njegovo oklevanje i pasivnost oduvek su bila predmet brojnih kritika. Da on ipak nije
slabi pokazuje scena kada veoma brzo probada maem ministra Polonija, zatim alje
bive drugove Rozenkranca i Gildesterna u vrt, a samog kralja Klaudija ne ubija
odmah zato to oekuje povoljnu priliku, a i eli da ga malo mui neizvesnou. U
navedenoj situaciji Hamlet postaje ubica tek kada je neposredno izazvan (kad
Polonije uzvikne iza zavese, kada saznaje za namere bivih drugova da ga likvidiraju i
kraljiino trovanje). Istovremeno kao intelektualni tip, Hamlet smatra da mu osveta
nema nikakvog smisla, da su svi ljudi pokvareni i da ih nista ne moe povrediti.
Hamletov stav prema Ofeliji pokazuje cinizam kojim je vrea i kinji iako je voli. U
takvom ponaanju prema Ofeliji zapaamo najvie odstupanja od onoga ta je
normalno. Hamlet je ovek renesansni, ali se oseca i veoma jak uticaj srednjovekovne
religije. Hamletov otac koji je ubijen dok je spavao, bez ispovesti priea, po veri
nepripremljen odlazi na drugi svet i za sada njegov duh luta i nema mira. Iz tih
razloga Hamlet nee u jednom trenutku da ubije kralja Klaudija dok se ovaj moli Bogu
jer bi ubijanjem u molitvi bio pripremljen za nebo. Uticaj srednjeg veka je veoma jak.
Socijalni motiv u tragediji vidi se u sliaju davljenja Ofelije koja je poludela i skoila u
reku ali poto je iz visokih slojeva, sahranjena je uz blagoslov crkve to pokazuje da
svi drutveni slojevi nisu jednaki ni pred Bogom ni pred zakonom. Srednjovekovna
atmosfera zapaa se u poetku dela: no, magla, pojava duhova, iako se radnja
deava u renesansno doba. Renesansne crte kod Hamleta: on je intelektualac,
student iz Virtenberga (taj univerzitet dri reformator Martin Luter), pripadnik je
novog vremena i teko prihvata izjavu duha da mu je otac ubijen. U njemu se odvija
unutranja drama jer da bi izvrio osvetu on mora da se odrekne svojih ubeenja. Iz
razgovora sa duhom zapaamo da je Hamlet ve ranije sumnjao da mu je stric ubio
oca.
U Hamletovom liku dolazi do udara dva sistema moralnih i duhovnih vrednosti gde on
kao sin mora da se odrekne da bi prihvatio ratnike oeve stavove, on osea
odbojnost prema traenju duha da osveti svoga oca i sumnja da e biti dovoljno

sposoban da to izvri. Posle susreta sa duhom oca Hamlet ostaje u stanju psiholoke
napetosti, njegov govor je nepovezan, govori sam sa sobom, ima polumahnito
ponaanje i uvek i u svakom trenutku kod Hamleta se ne zna ta je ludilo, a ta je
pretvaranje. Radnja poinje u dvoru Elsinor kada su vojnici na strai videli duha i
obavestili Hamleta koji se posle susreta sa duhom pravi lud i prva hipoteza je da on
to ini namerno i koristi svoje ludilo da moe slobodno da kritikuje kralja i kraljicu.
Majka ga moli da promeni svoje mrano raspoloenje i da ne tuguje za ocem jer sve
ivo umire. Kada ga Klaudije oslovljava sa sine, Hamlet mu kae da je sinovac. U
drugom monologu Hamlet otkriva da ga titi to to se majka posle dva meseca
preudala: "O slabosti ljudska, ime ti je ena..." Zatim kae da su na svadbeni sto
izneeni kolai sa dae jer je njegova majka veoma tedljiva. Ofelijin brat Leart
savetuje sestru da odbije Hamletivo udvaranje kao i otac. Kada je ugledao duha na
zidinama dvorca Elsinor, Hamlet je rekao: "Ima neto trulo u dravi Danskoj" (im se
javlja duh). Polonije zakljuuje da je Hamlet lud i prgav jer je poludeo od ljubavi za
njegovom kerkom Ofelijom. Klaudije poziva Hamletove drugove sa studija
Gildesterna i Rozenkranca da ga ispitaju zato je tako udan. Kraljica kae da je lud
zbog oeve smrti i njene preuranjene udaje. Kada je ugledao svoje drugove sa studija
Hamlet ih pita ta su zgreili kad su doli u Dansku, u tamnicu. Hamlet zna da je
prijatelje poslao kralj a oni su usput doveli glumaku druinu da razvesele Hamleta.
Hamlet im ubacuje scenu smrti kralja u bati dok spava. Klaudije je sretan to ga je
Hamlet pozvao na predstavu, a Hamlet u susretu sa Ofelijom govori: "Biti ili ne biti
pitanje je sad". (Da li je bolje trpeti u dui ili se pobuniti protiv nepravdu).
Kralj zapaa Hamletov govor ne lii na ludost i da se iza toga krije velika opasnost, pa
hoe da ga poalje u Englesku. Hamlet moli svog prijatelja Horacija da posmatra
strica prilikom scene ubistva kralja sipanjem otrova kroz uvo i kae mu: "Ja moram da
se pravim lud". Hamlet ironino kae Ofeliji da ga mui to jer nema ni dva sata kako
je umro njegov otac, kad mu ona kae da ima dva meseca, Hamlet joj odgovara: "Ve
dva meseca,a jo nije zaboravljen". Kad doe do kritine scene trovanja, kraljica
odlazi u svoje odaje. Pre izvoenja komada Klaudiju je Hamlet sumljiv pa ga pita da
nema u komadu kakvog zloina, a Hamlet mu odgovara: "Nema, oni se truju sami od
sebe. Komad prikazuje jedno ubistvo u Beu koje se ne tie ni vaeg velianstva ni
mene jer je naa savest mirna". Majka ga poziva na razgovor i kae da je razoarana,
a Hamlet joj odgovara: "Zlo je poelo, a gore jo eka. U samoj stvari ja nisam lud,
ve sam lud iz lukavstva". Kraljica kae Hamletu da ide i Englesku, sa drugovima da
se malo razonodi. Kraljica pria kako je u nastupu ludila Hamlet ubio Polonija, a kralj
nareuje da Hamletovi drugovi krenu za njim u Englesku sa pismom da bude ubijen.
Hamlet zna kakvi su drugovi: "Mogu im verovati kao zmijama u procepu". Kralj strepi
od Hamleta: "Opasnost je to taj ovek ide slobodan mi ne smemo na njega primeniti
strogost zakona jer ga voli narod". Kad kralj pita Hamleta gde je Polonijev le, on mu
odgovara da je na veeri i nastavlja, veeraju ga crvi. Hamlet kae da su on i prosjak
iste sudbine i da mi sebe za ivota hranimo za crve: "ovek moe pecati crvom to je
jeo nekog kralja i jesti ribu to je pojela tog crva, to znai da kralj moe da proe
kroz creva prosjaka ". Drugovi nose poruku da engleski kralj pogubi Hamleta jer je
opasan. Ofelija je poludela od bola za ocem, a iz Francuske dolazi brat Laert da osveti
oca. Klaudije huka Learta protiv Hamleta da bi osvetio oca i sestru. Stie pismo da je
Hamlet iv, da se Ofelija udavila, dva grobara kopaju raku za Ofeliju i nalaze lobanju
dvorske lude Jorika to je Hamleta dirnulo jer ga je poznavao i kae grobaru da su
mnogi jo za ivota truli i hodaju kao leevi. Hamletu je saopteno da se kralj kladio
na njega da je vei junak od Learta, poinje borba, kraljica pada mrtva jer je pila iz
otrovanog pehara, a Hamlet i Leart su zamenili oruje i Leart pada mrtav (ma je
premazan otrovom).
Mrtva majka i mogunost da bude ubijen aktiviraju Hamleta da ubije Klaudija i
Klaudije pada mrtav. Plemstvo i narod smatraju, odajui potu Hamletu, da se
pokazao kao pravi kralj da je u ivotu, to pokazuje da su u simpatije naroda na strani
pravog prestolonaslednika Hamleta.

Ko bi vukao tovar,
pod umorom ivota stenjui
i znojei se da strah
ne buni od neeg po smrti...?
Ovozemaljski ivot, ili samo ivot (ako uzmemo da drugog ivota nema), je nerijetko
tegoban. U trenucima kada se poput olova obrui na ve povijena plea, smrt se kao
njegova suprotnost ini spasonosnom. Suprotno optem pojmu o ivotu i smrti, skloni
smo da ivot smatramo nevrijednim ivljenja a smrt nam se pak ini privlanom i
izbaviteljskom. A kako i ne bi ako u njoj vidimo izlaz iz, ini se bezizlazne, situacije.
Ali, nije li prava rije za taj ''izlaz'' bijeg, bijeg od toga da se uhvatimo u kotac sa
nedaama to nam ih ivot nosi. Nema onoga ko se u ivotu nije razoarao, koga nije
uvrijedila nepravda, koga nisu izdali ni prezreli... Ali, svi ti nemili dogaaji moda su
poslani da osnae, da uine otpornijim na udarce one koji pate. Ukoliko pak
pribjegnemo smrti kao rjeenju svojih ''nerijeivih'' ivotnih problema ili nas bar
obuzmu misli o smrti kao izbavljenju, dolazimo do pitanja smisla samoubistva.
Da li me poslije munog ivota eka neto manje muno? I ma koliko se upirala da
uvrstim svoju vjeru kako je ovaj ivot samo ''dolina suza'' i kako mi poslije smrti (ali
ne i sopstvene smrti koju bi sama namjerno skrivila jer to je grijeh) moe biti samo
bolje, ipak mi ideja ''kroz smrt u novi ivot'' ostaje velika nepoznanica. A poznato je
da se obino bojimo nepoznatog i upravo taj strah od onog ''po smrti'', strah ''od
tajne zemlje, s ijih mea jo nijedan putnik vratio se nije'' koi nas u naumu da si
ubistvom prekratimo ovozemaljske muke te ''rae podnosimo zla koja su tu ve nego
da letimo onima drugim, nepoznatim jo''.
I Hamlet pred sebe stavlja pitanje ivota i smrti. ''Biti ili ne biti?'' Njegovo je
dvoumljenje ustvari trilema. On promilja da li da pokua da umiri svoju uzavrelu krv,
ivei sa spoznajom da mu stric na pravdi Boga ubi oca tako mu preotevi i presto, i
enu, i sve to se preoteti moe. Ili da olaka sebi tako to e se osvetiti zlotvoru i
pribaviti sebi zadovoljtinu. Ili pak da si prekrati muke i nemili mu ivot i usni
''vjenim'' snom. I zaista se, na prvi pogled, prva solucija ini najneprihvatljivijom,
druga pravednom, a trea najlakom i najbezbolnijom. Ali sasvim je dovoljno da malo
zagrebemo ispod povrine pa da vidimo kako ona zaudara na malodunost,
kukaviluk i nesposobnost za suoavanje sa ivotnim nedaama od egzistencijalne
vanosti.
Moe li kogod oprotaj da trai,
a korist od svoga zloina da dri?
Oprotaj (bar od Boga) za poinjeni grijeh moe da uslijedi nakon iskrenog pokajanja i
ispravljanja tete koja je nanesena ako je ma kakvo iskupljenje mogue. Onaj pak ko
zgrijei da bi sebi pribavio neku korist a zatim uiva u blagodatima svog nedjela ne bi
trebao ni moliti za oprost jer ga dobiti ne moe. Kad bi tako bilo, to bi znailo da je
svako pozvan da uini nepravdu, prevaru ili ma ta to se kosi sa Bojim i ljudskim
zakonima, da se potom ''iskreno'' pokaje ali ne i izvri pokoru kojom bi se liio onoga
to mu je posluilo kao motiv za nedjelo.
Svakom se dogodilo da radei u svoju korist ogrijei duu, pa makar taj prekraj bio
mnogo neznatnijih razmjera od podmuklog zloinstva kralja Klaudija. Svakom se
dogodilo (bar nesvjesno) da d zamaha svom samoljublju i da dopusti da ga ono
zavede na krivi put. Ali ne shvati svako da je zaveden i ne poeli svako da umiri svoju
savjest i povrati ljudsko dostojanstvo.

Jedno je sigurno. ak i nepravednik iole zdrave pameti zna da je oprost (od Boga i
ljudi) nemogue dobiti sve dok on uiva u plodovima svog sramnog ina. Jedina
pokora vrijedna oprotenja je odrei se onoga to te je nagnalo da pogrijei. esto to
neto nije samo nekakva isto materijalna dobit ve i osoba od krvi i mesa i u tom
sluaju se pitanje sagrijeenja i otkupljenja znatno uslonjava.
I samo kajanje je veliki i vaan korak jer svako sebi prvo mora podsvijestiti da je
nekom nanio zlo i poaliti zbog toga pa tek onda krenuti ili ne krenuti putem liavanja
samog sebe blagodati to mu ih je in nepravde donio.