1.

DIZAJN I VIZUALNE KOMUNIKACIJE

Vizualno komuniciranje u najirem smislu te rijei ima dugu povijest. Kad je rani ovjek
lovio da bi se prehranio, i kad bi primijetio trag ivotinje u blatu, gledao je na neku vrst
grafikog znaka. U svojim predodbama, vidio je samu ivotinju.
Grafiku mogu initi znakovi, poput slova abecede, ili pak ona moe biti dio drugog sustava
znakova, kao to su znakovi uz cestu. Zajedno, grafike oznake - linije na crteu ili tokice
koje ine fotografiju - stvaraju slike. Grafiki dizajn posao je proizvodnje ili biranja oznaka i
araniranja tih oznaka na nekoj povrini, s ciljem da se izrazi neka zamisao.
Znak nije slika. Grafika je vie od opisne ilustracije stvari koje vidimo ili zamiljamo.
Grafike oznake su znakovi koje u nekom kontekstu poprimaju jedinstveno znaenje, i kojima
promjena konteksta moe dati novo znaenje.
Rijei i slike najee se upotrebljavaju zajedno. Grafikim znakom mogu dominirati i slika i
tekst, ili pak znaenje jedne od tih dvaju komponenti moe odreivati znaenje one druge
komponente. Neki od najkompleksnijih primjera grafikog dizajna oslanjaju se na rijei koje
pridaju tono znaenje dvosmislenoj slici.
Kad se otisne rije, kao oblik zabiljeenoga govora, ona gubi itav raspon znaenja koja inae
ima dok je izgovara ljudska osoba. Suvremeni grafiki dizajneri (a osobito su to inile njihove
pretee, futuristi) pokuavaju nadii ovo ogranienje. Njihov rad pridaje zvuk tipografskom
izrazu kroz veliinu, teinu i poloaj slova. Javlja se instinktivna potreba da se grafici prida
jedinstveni karakter, da se njome postigne vie od pukoga prenoenja poruke.
Znaenje koje izruuju likovni elementi i znakovi abecede ima malo veze s time tko ih je
proizveo ili izabrao: oni ne izraavaju ideje dizajnera. Poruka dizajnera slui da se izraze
potrebe klijenta koji za to plaa. Premda se njezina forma moe odrediti ili prilagoditi tako da
odgovara estetskim preferencijama ili predrasudama dizajnera, poruka se mora izraziti
jezikom koji e prepoznati i razumjeti publika kojoj je namijenjena. Ovo je prvi aspekt u
kojem se grafiki dizajn znatno razlikuje od umjetnosti (premda su mnogi od pionira dizajna i
sami bili umjetnici). Kao drugo, za razliku od umjetnika, dizajner planira mehaniku
proizvodnju. Nakon narudbe, dizajn se zapoinje stvarati kao grubi nacrt (skica) na papiru ili
kompjutorskom monitoru. Dizajner esto obavlja i poslove art directora, koji nadgleda
narudbu i izradu fotografskog i drugog ilustrativnog materijala.
Prijedlozi rada, o kojima se raspravlja s klijentom, esto se nekoliko puta prepravljaju prije
nego to se postigne zavrni oblik rada, s uputama za proizvodnju.
Kao profesija, grafiki dizajn postoji tek od sredine dvadesetoga stoljea; prije toga vremena,
oglaivai i njihovi zastupnici koristili su se uslugama "komercijalnih umjetnika". Postojali su
specijalisti za vizualizaciju (layout artists); tipografi koji su detaljno planirali naslove i izgled
teksta, te davali upute za slaganje teksta; ilustratori raznih vrsta, koji su proizvodili sve to je
bilo potrebno, od mehanikih dijagrama do modnih crtea; retueri; umjetnici za slova i drugi
koji su pripremali dovreni dizajn za reprodukciju. Mnogi komercijalni umjetnici - kao to su
bili dizajneri plakata - kombinirali su nekoliko ovakvih vjetina.
Grafiki dizajn sve se vie preklapa s radom agencija i studija i obuhvaa ne samo izradu
oglasa, nego i dizajn asopisa i novina u kojima se oni pojavljuju. Usamljeni dizajner postao

je dio tima u industriji komunikacija - svijetu oglaivanja, asopisnog i novinskog izdavatva,

marketinga i propagande (public relations).
Do kasnog devetnaestog stoljea, grafiki dizajn bio je u osnovi crno-bijeli tisak na papiru.
Odnos slike i pozadine, tintom (bojom) zamrljanog i bijelog, pozitivnog i negativnog prostora,
postao je presudnim za estetiku cjeline. Podruje koje nije zamrljano tintom, tj. pozadina,
njezine proporcije i dimenzije, njezina boja i tekstura, integralan su dio grafikog dizajna.
Istodobno, pozadina slui kao fiziki nosa slika i znakova. Najei nosa znakova ove vrste
je papir. Jedan list papira, na kojemu je neto otisnuto na jednoj strani, moe biti plakat ili
pismo. Kad se list papira jednom savije, postaje letak; presavijen jo jedanput i uvezan,
postaje knjiica (arak); nekoliko takvih araka, kad su uvezani i kad su im neravnine
odsjeene, postaju asopis ili knjiga. Plakat, letak, knjiica, asopis i knjiga fizike su
strukture na koje se grafiki dizajneri mora oslanjati da bi organizirali informacije koje
moraju izruiti.
Osnovna uloga grafikog dizajna je identifikacija: rei to neto jest, ili odakle je dolo
(znakovi na gostionicama, zastave i grbovi, masonske oznake, simboli izdavaa i tiskara,
logotipi kompanija, etikete na pakiranju raznih proizvoda). Njegova druga funkcija, koja je
unutar profesije poznata kao "informacijski dizajn" jest informiranje i poduka: oznaavanje
odnosa neke stvari prema drugima u smislu smjera, poloaja i reda veliina (mape, dijagrami,
znakovi pravca). Trea funkcija razlikuje se od ove dvije: to je funkcija prezentacije i
promocije (plakat, reklamni oglasi), gdje je svrha upasti u oko i uiniti poruku pamtljivom.
Grafiki dizajn danas je dio kulture i gospodarstva industrijaliziranih zemalja. Pa ipak,
usprkos tehnolokom napretku od sredine ezdesetih godina, koji omoguava da se poruke
odailju sve do satelita u orbiti i omoguuju pristup mnogima do njihova sadraja, razvoj
dizajna jo uvijek je vrlo lokaliziran i, premda veina dizajnera danas radi timski, jo uvijek je
vezan uz rad pojedinanih pionira novih formi. Nove forme nastaju kao odgovor na
komercijalne pritiske i promjene u tehnologiji, pa ipak u isto vrijeme grafiki dizajn nastavlja
njegovati vlastite tradicije. /.../ Elektronska revolucija dala nam je mogunost pohrane slika iz
ranijih razdoblja i njihova recikliranja, manipuliranja i ponovnog slaganja u suvremenom
dizajnu.
Grafiki dizajn jedna je vrsta jezika s vrlo nesigurnom gramatikom i rjenikom koji se stalno
proiruje; neprecizna priroda njegovih pravila znai da ga se moe samo stalno prouavati,
nikada posve nauiti.
Richard Hollis, Graphic Design: A Concise History
irenjem djelokruga rada grafikog dizajnera, izraz "vizualno komuniciranje" postat e
primjerenijim opisom njegovih djelatnosti od izraza "grafiki dizajn". U najirem smislu,
vizualno komuniciranje znai stvaranje svih vidljivih oblika informacije. Ovo ukljuuje
tiskanice, prospekte, kataloge, knjige, novine, asopise, ambalau, znakove, plakate, izlobe,
televizijsku grafiku, filmsku grafiku, audiovizualne programe, signalizaciju, znanstvene
ilustracije, oznake na aparatima i strojevima, kreacije koje apstraktnim pojmovima daju
vidljivost (image tvrtke). Izraz "grafiki dizajner" odnosi se prvenstveno na umjetniki dizajn
tiskanica, ovitka knjiga, ilustracija i plakata.
Josef Mueller-Brockman, A History of Visual Communication
Design (dizajn) je "projektiranje pomou nacrta". Izraz se esto upotrebljava umjesto izraza
industrial design. a moe se podijeliti na nekoliko podvrsta:

Visual design (vizualni dizajn) obuhvaa sve vrste projektiranja koje su povezane s grafikom,
tipografijom, fotografijom, kinematografijom, crtanim filmom.
Product design (dizajn proizvoda) odnosi se na projektiranje upotrebnih predmeta i znai
praktino isto to i industrial design.
lnterior design (dizajn interijera) je arhitektura interijera.
Industrial design (industrijski dizajn) engleski je izraz koji znai "industrijsko projektiranje",
a mijenja se zavisno od jezika. U francuskom je to esthetigue industrielle, u njemakom
Industrielle Formgebung ili Produktgestaltung, na nizozemskom Industrielle Vormgeeving.
Ni u slavenskim jezicima ne postoji zajedniki termin: u hrvatskom je to industrijsko
oblikovanje, to odgovara njemakom Industrielle Formgebung, u ekom technicke
vytvamictvo, u ruskom tehnieskaia estetika, to odgovara francuskom esthetigue industrielle;
zatim, designer se na hrvatski prevodi kao "dizajner", na slovenski kao "oblikovalec", na
ruski kao hudonik-konstruktor (tj. umjetnik-konstruktor).
Total design oznaava projektiranje koje se bavi svim sektorima nekog sloenog proizvoda
(identitet tvrtke, hotela, velike trgovine), pri emu je dizajn zasebnih predmeta potrebno
uskladiti s grafikim dizajnom i arhitekturom graevina u okviru dotinoga kompleksa.
Totalni dizajn spada u podruje corporate image-a javnog lika neke tvrtke ili proizvoda).
Graphic design (grafiki dizajn) je dvodimenzionalno projektiranje (za razliku od
trodimenzionalnog projektiranja koje imamo u industrijskom dizajnu). /.../ Grafiki dizajn
esto je sastavni dio kompleksnijeg dizajnerskog projektiranja, npr. u podruju packaging-a
(pakiranja proizvoda) ili oblikovanju corporate image-a.
Packaging (pakiranje) je projektiranje ambalae za industrijski proizvedene predmete.
Pripada i podruju grafikog i podruju industrijskog dizajna.
Lettering je grafiko projektiranje slova abecede, s ciljem da se postigne odgovarajui
reklamni i estetski uinak.
Gillo Dorfles, Introduzione al disegno industriale

2. KNJIGA
Knjiga bi se mogla definirati kao skup rukom pisanih ili tiskanih listova papira, uvezanih po
jednom rubu u tvre papirne ili kartonske korice. Knjigom, naravno, smatramo i knjievni
sastavak ili neki drugi sadraj takvog predmeta, ali s motrita dizajnera/dizajnerice, valja poi
od elementarnog fizikog opisa predmeta koji on/ona pomau oblikovati. Dok autor ili
autorica teksta oblikuju sadraj knjige, dizajner/dizajnerica proizvode omot/pakiranje tom
sadraju. Iako knjiga moe biti i rukom pisani skup uvezanih stranica, kao to je to bila u
srednjem vijeku, danas nas zanimaju prvenstveno one knjige koje su nastale mehanikim
putem, uz pomo tiskarske tehnologije. Poznavanje povijesti knjige i poznavanje njezinoga
funkcioniranja kao medija, dizajneru ili dizajnerici nije vano samo zato da bi znali kako
danas proizvesti odgovarajue pakiranje za tu vrstu medija, nego i zato to je knjiga usko
povezana uz medij tiska i njegov razvoj. Poznavanje povijesti knjige korisno je i u drugim, za
dizajn izrazito vanim disciplinama kao to je, primjerice, tipografija. Osim toga, i svi drugi
tiskovni mediji koje danas poznajemo, od novina do letaka i plakata, razvili su se iz medija
knjige.
S pojavom strojno tiskane knjige (sredina 15. stoljea) poeo se kao osnova za tiskane
sadraje upotrebljavati papir, materijal koji je i danas - usprkos razvoju elektronskog
nakladnitva - vrlo vaan kao osnova za prijenos informacija. Klasifikacija naina uveza
(runi uvez ivanjem, spajalicama i lijepljenjem, te strojni uvez) i raznih vrsta formata (rije
se odnosi ne samo na veliinu, nego i na oblik i openiti nain izrade i izgled tiskovine), te
razvoj tiskarske tehnologije, usko su povezani s povijeu medija knjige. Isto tako, u procesu
proizvodnje knjiga prvi put su definirane razne funkcije u procesu nakladnitva, koje danas
poznajemo i pri izradi drugih tiskanih publikacija, primjerice novina (izdava, urednik, lektor,
korektor, redaktor, tipograf, strojarski tehniar, dizajner).
Konano, valja imati na umu da dizajner ili dizajnerica, uz poznavanje elemenata knjige i
naina njezine proizvodnje, moraju poznavati i sadraje koji se u knjigama objavljuju.
Adekvatan dizajn u podruju medija knjige moe nastati samo ako uzimamo u obzir i zahtjeve
i mogunosti tiskarske tehnologije, i potrebe estetske likovne prezentacije, i potrebe samoga
sadraja knjige koju valja uobliiti.

3. PLAKAT
"Plakat - oglas, reklama, proglas, objava, kazalini, festivalski ili kino program grafiki
oblikovan na papiru (obino veeg formata) i privren na javnom, vidljivom mjestu."
Vladimir Ani, Rjenik hrvatskoga knjievnog jezika
"Plakati su reklamni oglasi velikog formata koji se, ako za njih nisu predvieni posebni
reklamni panoi, postavljaju na vanjske ili unutarnje zidove zgrada. Prilagoeni su itanju s
vee udaljenosti i da bi privukli pozornost prolaznika esto upotrebljavaju sredstva to
privlae oko. /.../ Postoje plakati koji se zasnivaju samo na tiskanom tekstu i plakati koji
sadre kombinaciju slike i teksta. Slika se esto upotrebljava kao sredstvo za privlaenje
pogleda.
Ondje gdje se plakati upotrebljavaju u komercijalne i politike svrhe najee prevladava
funkcija uvjeravanja, a slijedi joj funkcija predstavljanja robe ili politikog kandidata.
Meutim, plakati se esto postavljaju da bi oglasili kulturne dogaaje. Oni ak mogu postati
sastavni dio organizacije takvoga dogaaja, kao to je Bouissac pokazao za cirkuske plakate,
to je zadatak plakata manje komercijalan ili politiki, to su u njegovoj kompoziciji
naglaenije ekspresivna i umjetnika funkcija. To znai da plakati postaju eksperimentalniji u
pogledu paralelizma tipografskih i slikovnih elemenata. Slike ne slue tek da bi privukle
pozornost, nego postaju metafore; tipografski slogovi ne upotrebljavaju se tek stoga da bi se
poruka uinila itljivom, nego takoer i kao povod za formalnu deautomatizaciju. Ukratko,
plakat postaje umjetniko djelo."
Martin Krampen, "Plakat"', u Encyclopedic Dictionary of Semiotics
"Dok je tipografija, od Gutenberga do prvih plakata, bila tek (nuna) posrednika veza
izmeu sadraja poruke i primatelja, s prvim plakatima otpoeo je novi stupanj razvoja.
Poelo se uzimati u obzir da oblik, veliina, boja i razmjetaj tipografske grae (slova i
znakova) takoer daje vizualnu vrijednost sadraju poruke; ovo znai da se uz pomo tiska
sadraj takoer slikovno definira. To je bitna zadaa vizualno-tipografskog dizajna."
Laszlo Moholy-Nagy (1924)
"Teko je odrediti status plakata u likovnim umjetnostima. Neki ga ubrajaju u odjeljak
slikarstva, to je pogreno, drugi ga smjetaju u dekorativne umjetnosti i vjerujem da takvi
nisu nita manje u krivu. Plakat nije ni slika, ni kazalina pozadina, nego neto drugo, premda
esto upotrebljava sredstva koja nude jedno ili drugo. Plakat trai potpun odstup umjetnika.
On ne smije iznositi svoju osobnost. Ako bi to uinio, bilo bi to suprotno njegovim pravima.
Slikarstvo je samome sebi svrha. Plakat je tek sredstvo da se doe do nekog cilja, sredstvo
komunikacije izmeu trgovca i publike, neto poput telegrafa. Dizajner plakata igra ulogu
telegrafskog slubenika: on nije zaetnik vijesti, on ih tek prosljeuje. Nitko ga ne pita za
miljenje, od njega se trai da uspostavi jasnu, dobru i tonu vezu."
Cassandre (Jean-Marie Moreau), 1933

4. ZNAK, LOGOTIP, CORPORATE IDENTITY

Corporate identity (Cl)
Sustav "pakiranja" vizualnog stila neke kompanije ili organizacije koji joj osigurava identitet
(razliitost od drugih slinih kompanija i organizacija). Ukljuuje znak, logotip,
memorandume, prepoznatljive elemente koji se ukljuuju u reklamne oglase.
Prvim primjerom Cl smatra se identitet kompanije AEG, koji je izmeu 1907. i 1914. stvorio
Peter Behrens. Pojam je, meutim, u potpunosti razvijen u velikim amerikim korporacijama.
Danas i manje kompanije i privatni poduzetnici, kao i neprofitne organizacije, osjeaju
potrebnim razviti vlastiti Cl, jer je bez njega nemogu nastup na tritu i openito u javnosti.
U manjim kompanijama proces iznalaenja vlastitog korporacijskog identiteta obino je
intuitivan. U velikim korporacijama rije je, meutim, o procesu koji esto ukljuuje i
znanstvenu razradu problema i sustav dugotrajnih projekcija rada i stila ustanove:
Konzistentnost korporacijskog identiteta postie se primjenom sustava grafikog standarda
(design manual), koji propisuje pojedine elemente dizajna i nain na koji e se oni
upotrebljavati u raznim situacijama.
Podvrstom Cl-a moe se smatrati event identity, tj. proces kojim se na isti nain kao i kod Cl
stvara identitet neke priredbe ili dogaaja (sportske priredbe, koncerti, kongresi). Prvi
konzistentan i razraen sustav dizajnerskih standarda nainjen u Hrvatskoj bio je upravo event
identity (nainio ga je Boris Ljubii za Mediteranske igre u Splitu 1979. godine).
Logotip - Slova ili rijei oblikovane u prepoznatljivu i unificiranu formu. Naziv "logotip" u
engleskom se govornom podruju esto skrauje u izraz "logo". Osnova je za korporacijski
identitet ili zatitni znak proizvoda neke kompanije.
Piktogram - Slikovni znak koji predouje pojednostavljeni prikaz nekog predmeta ili
djelatnosti.
Trademark - "Zatieni znak". Sredstvo za identifikaciju nekog proizvoda ili proizvoaa u
obliku znaka (simbola) ili logotipa.
Znak - Prepoznatljiva i unificirana likovna forma koja predstavlja neku tvrtku ili dogaaj. Za
razliku od logotipa, nije rije o oblikovanju slova: forma znaka je likovno slobodnija. Za
razliku od piktograma, znak ne predstavlja nuno pojednostavljeni prikaz neke djelatnosti ili
predmeta. U engleskom govornom podruju znak ove vrste ponekad se naziva simbolom
(symbol). Znak Olimpijskih igara ili Mediteranskih igara tipian je primjer ove forme.

5. NOVINE I NOVINSTVO
Oblikovanje grafikog izgleda novina jedna je od najzahtjevnijih zadaa koje se mogu
postaviti pred dizajnera/dizajnericu. Novine su, naime, vrlo kompleksan proizvod. Da bi se
moglo uspjeno grafiki oblikovati njihov izgled valja poznavati nain njihova nastanka i
logiku njihova funkcioniranja. Valja, ponajprije, poznavati osnovna pravila novinskog
izvjetavanja (5W, pravilo obrnute piramide, elemente za procjenu aktualnosti dogaaja i
njegove blizine potencijalnim itateljima/itateljicama) i zakonitosti pisanja u osnovnim
novinskim anrovima (vijest, izvjetaj, komentar/osvrt, reportaa, intervju). Nadalje, potrebno
je upoznati se sa zahtjevima razliitih vrsta novinskih publikacija, koje moemo razvrstati po
ritmu izlaenja (dnevnik, tjednik, dvotjednik, mjesenik, te povremene publikacije poput
biltena raznih organizacija i ustanova), kao i prema tematici i opem profilu publikacije (npr.
poslovni dnevnici, novinski magazini, enske novine), te konano prema vanjskom izgledu
(novine velikog formata, novine malog formata). Budui da su novine proizvod s velikom
tradicijom, uz svaki od ovih elemenata vezuje se itav niz znaenja koje italaka publika
prepoznaje i oekuje, te stoga - uz probleme estetski uspjene stilizacije - dizajner/dizajnerica
moraju voditi rauna i ovim oekivanjima. Teko bi, ako ne i nemogue, bilo oblikovati
izgled poslovnog dnevnika tako da on nalikuje na ono to publika obino oekuje od enskih
asopisa, i obratno. Nadalje, dizajner ili dizajnerica pri oblikovanju grafikog izgleda novine
moraju voditi rauna o tome da dizajniraju izgled pojedinih rubrika u novinama u skladu sa
zahtjevima novinskog anra koji se u njima objavljuje.
Dizajn novinskog proizvoda mora pomagati pri ispunjavanju osnovne funkcije ovoga medija:
dizajn mora olakati itljivost i poveati informativnost (odnosno, tonije, omoguiti da se
poruka pisanog teksta to jednostavnije prenese do itateljstva). Potrebno je stoga poznavati i
osnovne elemente urednike opreme teksta (naslov, nadnaslov, podnaslov, meunaslov, lead,
legenda uz fotografije), te razumjeti njihovu funkciji u urednikoj obradi teksta i italakoj
percepciji vijesti.
Uz elemente s kojima ima posla u konkretnom grafikom radu na pojedinoj publikaciji,
dizajner ili dizajnerica mora takoer poznavati organizaciju redakcije i podjelu poslova u
novinsko-izdavakoj profesiji. Pri stvaranju standarda grafikog identiteta publikacije, valja
naime voditi rauna i o tome koliko e se brzo i na koji nain u svakodnevnom novinskourednikom radu oni primjenjivati. Logino je, primjerice, da e se dizajnu posljednje stranice
u novinama, koja se zadnja zakljuuje i za iju obradu ima najmanje vremena, u
svakodnevnoj obradi posveivati manje panje nego, primjerice, kulturnom prilogu koji se u
novinama pojavljuje jednom tjedno i za iju pripremu ima znatno vie vremena. Imajui ovo
na umu, dizajner ili dizajnerica e pri oblikovanju grafikog standarda publikacije pravilno
postupiti ako za posljednju stranicu predvide rjeenja koja je jednostavnije provoditi u djelo
pod vremenskim pritiskom. Takoer, potrebno je razlikovati klasinu organizaciju redakcije
po rubrikama i moderniji princip "deska", jer je protok
vijesti i vrijeme koje ostaje na raspolaganju za finalno grafiko oblikovanje drukije. Na
koncu, valja imati na umu daje uvoenje kompjutorske tehnologije u novine znatno
promijenilo opi raspored dunosti unutar redakcije i nain obrade teksta, ali se takoer moe
rei da klasina podjela na novinarske, uredniko-redaktorske, lektorske i korektorske
poslove, te poslove grafike redakcije, jo uvijek zadrava stanovitu vrijednost.

6. FOTOGRAFIJA
Premda nam se ini znatno suvremenijom, fotografija je zapravo tehnologija devetnaestog
stoljea. Skup postupaka kojim se dobiva trajna slika nekog predmeta na podlozi to je
premazana emulzijom osjetljivom na svjetlost u osnovi je izumljen ve 1822. godine, a
tijekom devetnaestoga stoljea doivljavao je razna poboljanja. Mogunost biljeenja slike
koja se doimala savrenijom (vjernijoj prirodi) od slikarske interpretacije realnosti postupno je
mijenjala'odnose u umjetnostima i uope u ljudskoj percepciji realnosti. Samim svojim
postojanjem fotografija je, primjerice, utjecala na razvoj slikarske umjetnosti, postupno
mijenjajui kriterije originalnosti i novosti, te je posredno dovela do pravaca poput
impresionizma, pointilizma i kubizma. Osim toga, fotografija je na vie naina (primjerice,
sustavom kadriranja motiva, standardima vjernosti reprodukcije) utjecala na stilska sredstva
umjetnosti filma i, kasnije, medija televizije. Konano, razvoj novinarske fotografije u
dvadesetom stoljeu presudno je utjecao na nau openitu definiciju realnosti.
Za dizajnere i dizajnerice, bilo u grafikom dizajnu ili dizajnu u elektronskim medijima,
poznavanje medija fotografije izuzetno je vano. Fotografska slika jedan je od osnovnih
materijala za rad suvremenog grafikog dizajnera, a i u sluaju kad je ona tek reprodukcija
nekog drugog umjetnikog djela koje u svom radu "recikliramo", valja poznavati zakonitosti
same fotografske reprodukcije, jer od njih bitno zavisi kvaliteta kompjutorske obrade slike i
kvaliteta finalnog dizajnerskog proizvoda.
Iako dizajner ili dizajnerica obino rade s gotovim fotografskim proizvodom ili ga naruuju
od profesionalnih fotografa, nije naodmet da su upoznati sa svojstvima i tipovima razliitih
fotoaparata i foto-materijala, te nainom izrade fotografija u laboratoriju. Takoer, vano je
upoznati se s naelima kompozicije fotografske slike (usvojiti sposobnost gledanja onako
kako vidi foto-aparat, znati pristupiti upotrebi objektiva kao osnovnog fotografskog
kreativnog sredstva, upoznati odnose svjetla i sjene, shvatiti pojam "odluujueg trenutka"
kao presudnog elementa za osobni pristup motivima snimanja). Konano, valja upoznati
zakonitosti vrsta i anrova fotografskog snimanja (novinska fotografija, snimanje u studiju,
snimanje portreta, mrtve prirode, industrijskih proizvoda, snimanje u eksterijeru, snimanje
arhitekture i pejzaa, snimanje mode, akta, te drugih vrsta studijskog snimanja uz upotrebu
rasvjete).
Valja se takoer stalno upoznavati s novim mogunostima manipulacije fotografijom uz
pomo kompjutora, lako je fotografija, kako je reeno, u osnovi tehnologija devetnaestog
stoljea i iako je u dvadesetom stoljeu u mnogome promijenila strukturu ljudske percepcije
realnosti, u posljednje vrijeme postupno se mijenja dokumentaristika koncepcija medija,
odnosno nae povjerenje u reproducirani materijal kao zapis realnoga. Za to je odgovorna
nova, digitalna (a ne vie analogna) tehnologija, koja se primjenjuje i pri snimanju i pri
daljnjem rukovanju snimljenim materijalom.
Naknadnom intervencijom u snimljeni materijal postalo je, naime, mogue mijenjati odnose
na fotografskom zapisu na nain koji vie ne zamjeujemo kao fotomontau. Ako nismo
upueni u manipulativne mogunosti nove kompjutorske tehnologije, neto to je falsifikat
stvarnog motiva ili snimljene situacije moemo smatrati njezinim vjernim zapisom. Ovih
mogunosti falsificiranja ili distorzije fotografskog zapisa jo nismo u potpunosti svjesni, ali
nesumnjivo je da e nove tehnoloke mogunosti medija u budunosti mijenjati i na doivljaj
fotografije, i na doivljaj svijeta koji ona reproducira.

7. FILM
Poznavanje elemenata filmskog jezika nuno je dizajneru ili dizajnerici iz vie razloga:
ponajprije, stoga to nam pokretna slika (prenoena najee elektronskim putem) danas u
mnogo aspekata definira svakodnevnicu, bez obzira na to bavimo li se dizajnom ili nekim
drugim poslom. Nadalje, stoga to ak i pri dizajniranju proizvoda koji nije u neposrednoj
vezi s pokretnom slikom moramo voditi rauna o promjenama koje je ona prouzroila u
percepciji publike kojoj se obraamo npr. nekim proizvodom grafikog dizajna. Konano,
stoga to se ak i podruje grafikog dizajna, koji je nekada zavravao s produktima na
dvodimenzionalnoj povrini, danas sve vie iri u podruje pokretne slike. S jedne strane,
postoji mogunost reprodukcije i emitiranja klasinog proizvoda grafikog dizajna u
elektronskom mediju. S druge strane, ono to se nekada smatralo istim proizvod grafikog
dizajna danas se esto doivljava nepotpunim bez dodatka elementa pokretne slike (elementi
grafikog dizajna koji ostaju u elektronskom mediju, primjerice pri dizajniranju WEB-stranica
ili grafikih maski CD-ROM-ova, danas su esto upotpunjeni i filmskim insertima i drugim
multimedijskim dodacima).
Film je medij koji danas postoji vie od stotinu godina (prva projekcija brae Lumiere
dogodila se 28. prosinca 1895.) i kao takav razvio je itav sustav irokoj publici makar na
intuitivnoj razini poznatih konvencija. Filmski reiseri i reiserke svjesno upotrebljavaju ove
konvencije u svom radu, a na teorijskoj razini njima se bave povijest filma i teorija filma (u
uem smislu).
Teorija filma nudi nam sustavan pregled stanja kamere i naina njezine upotrebe, objanjenje
montanih spona, te klasifikaciju filmskih vrsta (genologija filma).
Definicija kadra kao vremena od ukljuenja do iskljuenja kamere, te objanjavanje stanja
kamere znaajno nam je za elementarnu orijentaciju pri pregledu snimljenog materijala.
Analiza statine kamere znaajna je za razumijevanje sustava planova (krupni, srednji, total i
njihove podvrste) i rakursa (gornji, donji); a kad govorimo o stanjima pokretne kamere,
najee se bavimo panoramom i vonjama. Svi ovi naini snimanja imaju i svoju stilsku
vrijednost, koja potpuni izraz dobiva ili se pojaava kad se snimljeni materijal montira.
Teorija montae obrauje znaenje pojedinih vrsta spajanja kadrova u cjelinu, a predmet su
joj tzv. montane spone (rez, pretapanje, zavjesa, zatamnjenje, odtamnjenje), te njihove
implikacije u pripovjednoj strukturi filma.
Povijest filma bavi se razvojem filmskog medija. Ova disciplina je, meutim, takoer usko
povezana s teorijom filma. Pojedini stilski postupci, naini snimanja i montane spone javljale
su se naime u razliitim povijesnim razdobljima, u razliitim trenucima razvoja povijesti
filma. Kad o njima raspravljamo u teoriji, moramo se oslanjati na povijesne primjere. Da
bismo pak uope mogli govoriti o povijesti filma, moramo poznavati osnovne elemente tzv.
filmskog jezika i njihovo teorijsko objanjenje.
Filmska genologija, disciplina teorije filma koja se bavi razvrstavanjem filmskih anrova
osobito je usko povezana s povijeu filma. Uz razlikovanje osnovnih vrsta filmova (igrani,
dokumentarni, animirani, eksperimentalni, propagandni; kratkometrani, dugometrani;
nijemi, zvuni; crno-bijeli, color), ova nam disciplina omoguuje i upoznavanje filmskih
anrova (npr. western, kriminalistiki, triler, horor, komedija, ratni, science-fiction,
avanturistiki, povijesni) te njihov razmjetaj u povijesnom slijedu i povezivanje uz pojedine

stilske pravce i nacionalne kole (npr. ekspresionizam, neorealizam, novi val, novi njemaki
film, itd.),
Poznavanje zakonitosti filma dizajnerima i dizajnericama takoer je vano stoga to je rad u
ovom mediju povijesno bio osnova za kasniji rad u televizijskom mediju. Televizija je medij
po mnogim elementima slian filmu, ali je specifina po mogunosti istodobnog snimanja i
gledanja pokretne slike, a zbog znatno manje veliine ekrana zahtijeva drugaiji sustav
kadriranja, u kojemu dominira srednji plan. Film je takoer osnova za rad s pokretnom slikom
u multimedijskom okruju (pokretna slika na CD-ROM-ovima, WEB-stranicama).

8. KOMPJUTORSKA TEHNOLOGIJA
Razvoj kompjutorske tehnologije
1834. - Engleski matematiar Charles Babbage, nadahnut ,kineskim sustavom raunanja uz
upotrebu kuglica, projektira mehaniko raunalo (kalkulator).
1930. - U tridesetim godinama dvadesetog stoljea projektiraju se raunala (kalkulatori) na
strujni pogon.
1947. - Izum tranzistora omoguuje konstrukciju snanijih raunala (kalkulatora).
1969. - Skupina informatiara uspijeva osmisliti nain na koji bi se razliita raunala mogla
povezati i stupiti u dijalog upotrebom telefonskih linija. Ovi su prvi kompjutorski "vorovi"
kasnije posluili kao osnova za Internet.
1974. - Ameriki student Jonathan Titus projektirao je prvi personalni mini-kompjutor, Mark
8, koji je uspio dovesti u funkcionalno stanje uz potroak tek 250 amerikih dolara.
1975. - U Sjedinjenim Amerikim Dravama nastaju prve "computer stores", trgovine
specijalizirane iskljuivo za prodaju raunala.
1976. - U SAD-u je pokrenut asopis Byte Magazine: rije je o prvom asopisu posveenom
osobnim raunalima (PC), koji je lansirao naziv "personal
computer".
1977. - Steve Jobs i Steve Wozniak, u Jobsovoj garai, projektiraju prvo ve unaprijed
sklopljeno i pripremljeno osobno raunalo. Budui da je bilo jednostavno za upotrebu, poinje
se odlino prodavati.
1981. - Invazija IBM-ovog osobnog raunala (PC) na trite. Raunalo je opremljeno
operativnim sustavom DOS (disk operating svstem), koji je postao standardom cjelokupne
informatike industrije.
1983. - Javljaju se prvi klonovi i prvo prijenosno raunalo.

Osnovni pojmovi u podruju aktualne primjene kompjutorske tehnologije

browser - Program za grafiki interface koji omoguava upotrebu (pretraivanje, listanje)
World Wide Web-a.
CD-ROM - Puni naziv ovoga nosaa informacija je "compact disc - read only memory", to
znai da je rije o disku s kojega moemo oitati informacije, ali ih kao korisnik/korisnica ne
moemo sami modificirati.
Cyberspace - Prostor koji za nas postoji i kojim moemo upravljati samo uz pomo
elektronskih strojeva.

DTP (desktop publishing) - "Stolno izdavatvo", odnosno proces pripreme materijala za

tisak na osobnom raunalu, uz pomo odgovarajuih programa. Ovaj je proces znatno
demokratizirao podruje grafikog dizajna i iznova definirao razne uloge u procesu izdavanja
tiskane publikacije.
e-mail - Elektronska pota, odnosno sustav odailjanja poruka s osobnog raunala, uz
upotrebu telefonskih linija.
World Wide Web (WWW) - Sustav multimedijalne prezentacije informacija (stranica) na
Internetu. Svaka stranica omoguava vezu (link) s drugim stranicama, koje se mogu aktivirati
miem. Znaaj WWW-a neprestano raste, jer na njemu razne organizacije (profitne i
neprofitne) mogu ponuditi niz informacija o sebi, dostupnih svakome tko ima pristup
relativno pristupanoj kompjutorskoj tehnologiji. U budunosti se oekuje sve vea
komercijalna upotreba WWW-a. Stoga svakoj organizaciji postaje znaajno na WWW-u
prezentirati informacije na svom posebnom mjestu (site) i stranici (homepage).
Intranet - Sustav umreavanja raunala za razmjenu informacija i komunikaciju unutar neke
organizacije. (Dakle, za razliku od Interneta, nije rije o javnoj mrei, nego o zatvorenom
sustavu komuniciranja za unutarnju Upotrebu).
Internet - Sustav koji putem telefonskih linija i kompjutorskih "vorova" u centralama
omoguava povezivanje osobnih raunala u mreu za razmjenu informacija. Internet
omoguava slanje elektronske pote i pretraivanje WWW-a.
Virtual realitv - "Virtualna realnost" izraz je kojim se opisuje mogunost da uz upotrebu
kompjutorske tehnologije stvorimo privid odnosa u prostoru i vremenu koji naoj percepciji
nalikuju stvarnima, ali stvarno zapravo ne postoje.