Edebu Ed-Dunja Ved-Din PDF

Naslov originala:
Edebud-dun 'ja ved-din
Design & DTP:

AMT studio
Prijevod naslova:
Edebu dun 'ja ve din
Tehniki urednik:
Mirza Hodi
Autor:
Alija b. Muhammed b. Habib el-Maverdi
Izdava:
Centar za razvoj i afirmaciju kulture i
obrazovanja "Litteratus"
Prijevod:
Abdurrahman Kuduzovi
Kutubhana Innehul-haqq
Urednik:
Nadina erahovi-Muslija
Za izdavaa:
Mensur ehi
Recenzija:
Elvedin Huseinbai
Direktor projekta:
Admir Muslija
Arapski tekst:
Elvedin Huseinbai
Konsultant na projektu:
Dr Hassan Awad
Lektura:
Ilhana Babi
Nas veta Dervibegovi-Turkovi
Dr. Azra Kadi
tamparija:
Planjax print, Teanj
Za tampariju:
Mr. Bajruzin Bajro Planjac
Korektura:
Mirza Hodi
Nadina erahovi-Muslija
Tira:
300
Cl P- Katalogizacija u publikaciji
Nacionalna i univerzitetska biblioteka
Bosne i Hercegovine, Sarajevo
28-23-42/-43
ai-MAVERDI, Habib
Kultura vjernika na dunjaluku za ahiret l Alija

b. Muhammed b. Habib ei-Maverdi ; [prijevod
Abdurrahman Kuduzovi].- Sarajevo: Centar za
razvoj i afirmaciju kulture i obrazovanja
"litteratus'; 201S. - 319 str.; 25 cm
Prijevod djela: Edebud-dun'ja ved-din.

IS BN 978-9958-570-03-2
l.ei-Maverdi, Alija b. Muhammed b. H abib vidi
ai-Maverdi, Habib.- ll.ei-Maverdi, Ha bib
ebu'I-Hasan vidi ai-Maverdi, Ha bib
COBISS.BH-ID 22311174
Alija b. Mohammed b. Habib el-Maverdi
Edeb ed-dun'ja ved-din

Kultura vjernika na dunjaluku za ahiret
Sarajevo, 2015.
Edebud-dunJa ved-din
U ime
Allaha, Svemilosnog, Samilosnog
Neka je hvala Allahu, Koji obilno nagrauje i obasipa blagodatima. Neka

je salavat na naeg prvaka, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, peata
poslanika i vjerovjesnika, na njegovu porodicu i ashabe bogobojazne.
Poslij e navedenog, vrijednost odreene stvari kojoj ovjek tei zavisi
od vrijednosti njenog ishoda, i to je odreena stvar korisnija, to je put do
nje opasniji. U skladu s koristima koje u sebi nosi, ovjek se odnosi prema
odreenoj stvari, a to, opet, znai da ubiranje plodova od te iste stvari zavisi
od panje koja joj se posveti. Najvanija, najvea, najkorisnija stvar jeste ona
koja ovjeka odrava kao vjernika i kao ivo bie, stvar kojom se u red dovodi
ivot na ovome, a uspjeh na onome svijetu. Ovo je zato jer ispravnost ibadeta
zavisi od pravosti vjere, a srea od ispravnosti ivota.
U ovoj sam knjizi nastojao detaljno objasniti opa pravila lijepog
ponaanja kada je rije o ivotu i vjeri. U tome sam slijedio srednji put: niti
sam bio previe koncizan, a niti opiran; nastojao sam objediniti pravno
razmatranje i knjievno uljepavanje, a sve kako ne bih promaio cilj i kako
ne bi dolo do nerazumijevanja. Kao dokaz i obrazloenje navodio sam ajete
iz Allahove, delle anuhu, Knjige i Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem,
sunneta. Poslije toga, navodio sam primjere za kojima poseu mudraci, izjave
rjeitih ljudi i stihove pjesnika, jer su ljudi skloni arolikosti i brzo im dosadi
jednolinost. Alij a, radij allahu anhu, govorio je: "Uistinu, srce se moe umoriti
kao to se moe umoriti tijelo, zato ga darujte novim mudrostima." Da se radi
o opipljivoj stvari, rekli bismo da se radi o metodu mijenjanja mjesta. Me'mun,
rahimehullah, esto je mijenjao mjesto u svojoj kui pritom recitirajui Ebul
Atahijine stihove: "Ako je priseban, ovjek zna da nee uspjeti,/osim ako
mijenja stanje i poloaj svoj."
Knjigu sam podijelio na pet poglavlja: Vrijednost razuma i pokuenost
slijeenja prohtjeva - Pravila lijepog ponaanja vezana za stjecanje znanja Pravila lijepog ponaanja vezana za vjeru - Pravila lijepog ponaanja vezana
za ivot - Pravila lijepog ponaanja vezana za duu.
Molim Svevinjeg Allaha da mi, iz Svoje velike moi i dobrote, prui
pomo, Njemu povjeravam svoje sposobnosti na uvanje, a dovoljan je On kao
pomonik i uvar!
POGLAVLJE
VRIJEDNOST RAZUMA I POKUENOST

SLIJEENJA PROHTJEVA
Treba znati da svaka odlika ima svoju okosnicu i da svako pravilo lijepog
ponaanja ima svoj izvor. Okosnica svih odlika i izvor svih pravila lijepog
ponaanja jeste razum koji je Allah, delle anuhu, uinio okosnicom vjere i
stupom ivota na ovome svijetu. Sveznajui Allah je vjerom obavezao ljude
prema Svojoj savrenosti, a ovaj je svijet uredio prema Svojim propisima.
Propisujui vjeru, Svemogui Allah je ujedinio ljude iako se njihove elje,
nastojanja i ciljevi oito razlikuju. Uinioje da se ibadet dijeli na dvije vrste:
prvo, vrstu koju razum obavezuje, i nju je Serilat samo potvrdio; i, drugo, vrstu
koju razum doputa kao mogunost, i nju je Serijat naredio: i jednoj i drugoj
kategoriji okosnica je razum.
Preneseno je da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
"Najvrednije to ovjek moe stei jeste razum koji ga vodi uputi, a odvraa od
stranputice. " Takoer se prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alej hi ve sell em,
rekao: "Svaka stvar ima svoju okosnicu, a okosnica djela jeste razum, i sve to
je ovjek razumniji, njegov e ibadet biti bolji. Zar niste uli izjavu grenika:
l l l
;
-
I rei e:
/
J t; Jl :.: o l J o / l3"
J ,...l l Jl \j
l3"
)
Y'Y'J
..Da smo sluali ili razmiljali, ne bismo meu stanovnicima

Dehennema u ognju bili!'' (El-Mulk, 10)
Omer, radijallahu anhu, govorio je: "ovjekovo porijeklo jeste njegov

razum, njegova je vrijednost vjera, a dostojanstvo - lijepo ponaanje. " Hasan
el-Basri, rahimehullah, jednom je prilikom rekao: "Allah, delle anuhu, nikoga
nije obdario razumom a da ga njime kasnije nije spasio. " Neki su mudraci imali
obiaj rei: "Razum je najbolje emu se ovjek moe nadati, a neznanje je
najzakletiji neprijatelj. " Neki rjeiti ljudi kazali su: "Razum je prijatelj svakom
ovjeku, a neznanje je njegov neprijatelj. " Neki knjievnici rekli su: "Najbolji
darjeste razum, a najgore iskuenje jeste neznanje. " Pjesnik Ibrahim b. Hassan
spjevao je sljedee stihove:
Uen je ugledan meu ljudima makar siromaan bio,

a neuk je nepoeljan meu ljudima makar utjecajna porijeklo imao.
9
Kultura vjernika no dunjoluku za ohiret
ovjek meu ljudima ivi i radi razumom svojim,

najbolje to Allah da ovjeku jeste razum, i nita njemu ravno nije,
a kad Allah nekoga obdari razumom zdravim,
njegov je moral upotpunjen i elje ostvarene.
Treba znati, po razumu se raspoznaje stvarnost i razluuje izmeu dobra
i zla. Dijeli se na dvije vrste: uroeni i steeni. Uroeni razum jeste stvarni
razum koji ovjek posjeduje. Ogranien je i na njega se odnosi te klif, erijatske
obaveze, koje niti prednjae pred njim niti zaostaju. Razumom se ovjek
razlikuje od ostalih ivih bia, i kada se utvrdi da neko ima razum, naziva se
razuman ovjek i ostvaruje odreen stupanj savrenstva. U tome smislu je izjava
Saliha b. Abdulkuddusa: "Kada je ovjekov razum upotpunjen, upotpunjena su
njegova djela, elje i njegov tjelesni i mentalni sklop. " Ed-Dahhak je Allahove,
delle anuhu, rijei:
5l5.
if )
/
" ...da opominje onoga ko je iv... " (Ja-Sin, 70)

protumaio rekavi: "Znaenje je: opomeni onoga ko razum ima. "
Kada je rije o poimanju razuma i njegovih svojstava, ljudi imaju oprena
miljenja. Neki kau: "Razum je devher, malehna materija kojom ovjek
razlikuje informacije. " (Oni uenjaci koji zastupaju ovo miljenje meusobno
su se razili po pitanju gdje se nalazi razum. Neki su rekli da se nalazi u mozgu,
jer je mozak organ kojim se osjea. A neki su, opet, kazali da se nalazi u srcu,
jer je srce okosnica ivota i osjeaja.) Miljenje da je razum devher, neispravno
je iz dva razloga: prvo, devheri, stvarne materije naporedne su i meusobno
sline i neispravno je da neke iziskuju ono to ne iziskuju ostale, jer da ostale
iziskuju ono to iziskuju neke od njih, tada bi ovjeku bilo dovoljno to to on
postoji i ne bi mu trebao razum; i drugo, devher moe opstojati sam po sebi,
i da je razum devher, moglo bi se desiti postojanje razuma bez razumnog
ovjeka kao to je mogue postojanje tijela bez razuma. Dakle, na osnovu ove
dvije stvari nemogue je da je razum - devher. Neki uenjaci kau: "Razum je
ono ime se dokuuju stvari onakve kakvejesu. "Iako je ovo miljenje ispravnije
od prethodnog, i ono je daleko od ispravnosti iz jednog razloga: dokuivanje je
jedno od svojstava ivog bia, a razum je ared, prolazno svojstvo koje to nije u
stanju, kao to nije u stanju osjeati nasladu, bol, elju ... Neki filozofi su tvrdili:
"Razumje skupina nunih informacija. " Meutim, ova definicija ne ograniava
vieznanost koju iziskuje, a sadri i druge mogunosti. A definicija je samo
ono ime se jasno odreuje ono to se definira, ona koja iskljuuje vieznanost
i sve druge mogunosti. Neki uenjaci rekli su: "Razum je znanje kojim se
dokuuju nuno poznate stvari. "I ovo je ispravno miljenje.
A znanje se dijeli na dvije vrste: znanje steeno ulima i znanje uroeno
lO
u ovjeku. Primjer za znanje steeno ulima jesu vidljive stvari - dokuuju se
ulom vida, glasovi - dokuuju se ulom sluha, okusi - dokuuju se ulom
ukusa, prijatni i neprijatni mirisi - dokuuju se ulom mirisa, opipljive stvari
- dokuuju se ulom dodira. Dakle, ako ovjek svojim ulima dokuuje
spomenute stvari, za njega se kae da posjeduje ovu vrstu znanja. Ovo je
zato jer sklapanje oiju (iz ega proizilazi da ovjek koji ih sklopi ne vidi i ne
dokuuje) ovjeka ne liava razuma u potpunosti, jer je poznato da bi vidio
i dokuio kada bi otvorio oi. A kada je rije o uroenom znanju, primjer
za njega jeste sljedei: odreena stvar mora ili postojati ili ne postojati, sve
to postoji ili je naknadno postalo ili je oduvijek, sjedinjavanje suprotnosti
nemogue je, jedan je manje od dva itd. Pri psihiki zdravom i uravnoteenom
ovjeku ova vrsta znanja ne izostaje. I kada ovjek ima spomenute dvije vrste
znanja, stvari koje one obuhvataju i koje se nuno zakljuuju, tada se za njega
kae da je razuman. A nazvan je imenom akil zbog slinosti sa sintagmom
aklun-naka, to je zapravo povodac kojim se vodi deva. Ovo je zato jer razum
ovjeka spreava u zadovoljavanju bolesnih strasti, a povodac spreava devu
da se odmetne ako se uzjoguni. Odatle je Amir b. Kaj s govorio: "Razuman je
onaj ovjek koga razum odvrati od onoga to ne valja. " U Hadisu postoji dokaz
koji ide u prilog miljenju da je razum znanje kojim se dokuuju nuno poznate
stvari. Naime, preneseno je da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem,
rekao: "Razum je svjetlost u srcu, njime se razlikuje dobro od zla. " I zato su
svi oni koji iskljuuju mogunost da je razum devher rekli da se razum nalazi
u srcu, tim prije to je srce mjesto svake vrste znanja. Svevinji Allah rekao je:
La!
. .::.. ., .1--. , 0
(- uP..J\ lft'::':! rbt
.l!
;;-;.
'
"Zato oni po svijetu ne putuju pa da srca njihova shvate ono to treba

da shvate..." (EI-Hadd, 46)
Ovaj ajet nas upuuje na dvije stvari: razum je znanje i on se nalazi
u srcu. A kada je rije o Allahovim, delle anuhu, rijeima: "...pa da srca
njihova shvate ono to treba da shvate.. . ", njih su uenjaci tumaili na dva
naina, i to: prvo, da svojim srcima saznaju ono to treba da saznaju; i, drugo,
da svojim srcima usvoje pouku koju treba da usvoje. Ovo je ukratko kada se
radi o uroenom razumu. Neki su uenjaci govorili: "Razuman ovjek jeste
onaj koji shvati ta mu Svemogui Allah nareuje, a ta zabranjuje. " tavie,
afijevi, rahimehullah, uenici rekli su: "Kada ovjek oporui treinu imetka
najpametnijim ljudima, ta se treina ima dati pobonjacima, jer su se oni poveli
za razumom, a nisu se obmanuli lanom nadom. "
Lukman b. Ebu Amir prenosi od Ebud-Derdaa, radij allahu anhu, da je
Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom rekao: "O Uvejmire,
proiri svoj razum, pa e biti blii svome Gospodaru! " On je upitao: "Drai si
mi od oca i majke, a kako u to postii?" "Kloni se onoga to je Allah zabranio
i izvrava} ono to je On naredio, pa e biti razuman, a zatim ini dobrovoljne
ll
ibadete, pa e na ovome svijetu biti razumniji, svome Gospodaru blii i Njime

ponosniji", odgovori mu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.
Neki pjesnici su mi recitirali sljedee Alijine, radijallahu anhu, stihove:
Vrijednost je lijepo ponaanje; razum je na prvom, a vjera na drugom

mjestu,
znanje je tree, a blagost etvrto, dareljivost peto, a dobrohotnost esto,
dobroinstvo sedmo, a strpljenje osmo,/zahvalnost je deveto, a njenost
deseto.
Moja dua zna da joj ne vjerujem, i razborit sam samo kad je ne sluam.
Oko uvidi koji je sagovornik prijatelj, a koji je neprijatelj.
Oi moje u tvojima vide stvari mnoge, jer da oi nemam, ti ih ne bi ni
pokazao.
Treba znati da se steeno znanje inae ne moe odvojiti od onog uroenog
jer steeno znanje jeste samo rezultat uroenog znanja. A uroeno znanje
ponekad moe biti odvojeno od steenog znanja, a takav ovjek je lien svih
vrijednosti i dostupni su mu svi porod. Primjer za to jeste budala, bezvrijedan
ovjek, odnosno glupak koji obino nije ist od poroka. Preneseno je da je
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Glup ovjek slian je predmetu
od peene gline koji se ne moe zakrpiti niti se moe popraviti. " Isto tako,
preneseno je da je rekao sljedee: Glup ovjek je Allahu najmre stvorenje,
jer je njemu uskratio najvredniju stvar. " Neki mudraci su rekli: "Potreba za
razumom vea je od potrebe za imetkom. " Neki rjeiti ljudi su konstatirali: "U
carstvu kojim gospodari neznalica pouka je razumnom ovjeku. " Enuirvan
je upitao Buzurdemihra: 11ta je najvrednije pri ovjeku?" On je odgovorio:
"Razum koji e mu donijeti sretan ivot. " Enuirvan opet upita: ako nema
razum, taje onda najvrednije?"Ovaj odgovori: "Prijatelji koji e sakriti njegovu
sramotu. " On opet upita: ako nema prijatelje, ta je onda najvrednije?", na ta
Buzurdemihr odgovori: "Imetak, kojim e se umiljavati ljudima. " Enuirvan
upita: ako nema imetka, ta je onda najvrednije?" "utljiv jezik", odgovori
Buzurdemihr. Na to Enuirvan upita: ako nema utljiv jezik, ta je onda
najvrednije?" Na to je Buzurdemihr zakljuio: "Smrt koja e ga odnijeti s
ovog svijeta. " Sabur b. Erdeir imao je obiaj rei: "Postoje dvije vrste razuma:
prirodni i steeni, i jedan bez drugog ne moe opstati. " Rukovodei se ovom
izjavom, pjesnik je spjevao sljedee stihove:
Saznao sam da se razum na dvije vrste dijeli: prirodni i steeni.

Steeni ne koristiti ako prirodnog nema, kao to Sunce od koristi nije ako
ovjek ne vidi.
12
Edebud-dun'ja ved-din
Neki pronicljivi ljudi okarakterizirali su vrijednost razumnog ovjeka i
bezvrijednost glupog ovjeka rekavi: "Kada voli, razuman ovjek sve ulae u
svoju ljubav, a kada mrzi, on ne ini nepravdu: svoje voljene usrei razumom, a
neprijatelje potedi svojom pravdom; ako nekome uini dobro, od njega ne trai
zahvalnost; ako njemu neko uini zlo, pokua mu nai opravdanje, ili mu u
potpunosti oprosti i pree preko njegovog zla. Doim, glup ovjekje u zabludi,
koji druge u zabludu odvodi; ako se prema njemu neko uljudno ponese, on se
uzoholi; ako ga neko posavjetuje, uvrijedi se; ako ga neko oslovi, pokazuje
zaostalost; ako ga se ne oslovi, prenemae se u dokazivanju. Sjedenje s njim
vjetina je, njegov ukor iskuenje je, razgovaranje s njim izlaganje je sramoti,
prijateljevanje s njim teta je, pribliavanje njemu besmislica je, a druenje s
ll
njim nesrea je.
Kada bi se rasrdili na razumne ljude, perzijski kraljevi su ih zatvarali
s neznalicama i glupim ljudima. tavie, glup ovjek ljudima nanosi zlo,
mislei da im ini dobroinstvo, pa od njih trai zahvalnost, odnosno ini im
dobroinstvo, mislei da im nanosi zlo, pa od njih trai oprost. Zlu i mahanama
glupog ovjeka nema kraja. ovjek ih ne moe pobrojati: kada primijeti jednu,
pokau mu se druge, gore i vee mahane. O kako su za razumnog ovjeka
brojne i korisne pouke koje moe izvui posmatrajui glupog ovjeka! El
Ahnef b. Kaj s jednom prilikom je rekao: "Glup ovjek poteen je od svakoga,
ll
samo od sebe nije. Neki knjievnici rekli su: "Ponekad e glup ovjek sluajno
stei imetak, a razumnog e promaiti, iako ga zasluuje. Otuda, ako ovjek
stekne imetak neznanjem, neka ga to nipoto ne navede da poeli biti neznalica,
a ako ga promai mada je razuman, neka ga to nipoto ne navede da se sustee
od stjecanja znanja. Mo neznalice jeste mogunost, a mo razumnog ovjeka
obaveza je. A nije isti onaj ko neto ostvari ne svojom zaslugom, i onaj ko to
isto ostvari svojoni zaslugom i svojim trudom. Dalje, moan glup ovjek slian
je usamljeniku koji udi za putovanjem, a moan razuman ovjek slian je
uglednom ovjeku koji ezne za odravanjem veza. Neka se ovjek ne raduje
velikoj stvari koju je ostvario ne svojim razumom, i neka se ne raduje velikom
ugledu koji je stekao ne svojom dobrotom, jer e ga neznanje spustiti, sprijeiti
i vratiti na njegov pravi stupanj, pokazati njegove prave vrijednosti, a otkriti
njegove mahan e i pokazati mnoge grijehe: onaj ko ga je hvalio kudit e ga, onaj
ll
ko ga je volio mrzit e ga.
Treba znati da se vrijednosti razumnog ovjeka pripovijedaju, ali, isto
tako, pripovijedaju se i poroci neznalice, te neznalica postane primjer minulih,
a predmet razgovora potonjih generacija, a njegovo zlo svojevremeno izae na
vidjelo i ljudi ga za njegovog ivota spominju po zlu. S tim u vezi, Ata prenosi
da je Dabir, radijallahu anhu, rekao: "Meu Izraelcima bio je neki ovjek koji
je imao magarca, pa je rekao: 'O moj Gospodaru, kada bi Ti imao magarca,
mogao bi ga hraniti zajedno s mojim magarcem! ' ]edan vjerovjesnik ga je htio
za to kazniti, ali mu je Allah objavio: 'Svaki ovjek e biti nagraen shodno
13
svome razumu. '" Muavija, radijallahu anhu, u slubu je primio nekog ovjeka
iz plemena Kelb. Pred njim su jednog dana spomenuli vatropoklonike, i on
je rekao: "Prokleo je Allah vatropoklonike! Oni se ene sa svojim majkama.
Tako mi Allaha, kada bi mi dali deset hiljada srebrenjaka, ne bih se oenio sa
svojom majkom! " Kada je za to uo, Muavij a, radijallahu anhu, rekao je: "Allah
ga unakazio! Mislite li da to ne bi uinio kada bi mu dali vie od deset hiljada
srebrenjaka?" Muavija ga je smijenio, a postavio Rebiu el-Amirija, neukog
ovjeka, da upravlja cijelim Jemamom. A ovaj je jednom prilikom naredio da
se ubije pas koji je ubio drugog psa. Povodom toga pjesnik je spjevao:
Svjedoim da je susret s Allahom istina,
i da je Rebia el-Amiri nepromiljen:
naredi da se ubije pas-ubica,
ime ne dopusti da se proliva krv muslimana.
Sramota neznanja granica nema,
ni teta neznanja kraja nema.
A jedan drugi pjesnik spjevao je:
Za svaku bolest postoji lijek kojim se lijei,
ali ko blesavost lijei nemo osjeti.
Slijeenje prohtjeva
Prohtjevi odvraaju od dobra i suprotstavljaju se zdravom razumu jer
imaju za rezultat najrunije ponaanje i najgora djela; unitavaju dostojanstvo
i otvaraju vrata svakom zlu. Abdullah b. Abbas, radijallahu anhu, jednom
prilikom je rekao: "Strast je boanstvo koje ljudi oboavaju mimo Allaha. "
Zatim je prouio ajet:
...
"
"
"
./ l
/
"Reci ti Meni ko e uputiti onoga koji je strast svoju za boga svoga

uzeo .. " (El-Dasija, 23).
.
!krima je Allahove, delle anuhu, rijei: " ... ali ste se upropastili..."
tumaio ovako: "Upropastili ste se slijedei prohtjeve. " Njegove rijei: " ... i
iekivali ste ... " tumaio je: "Iekivali ste s pokajanjem. " Allahove rijei: " .. .i
sumnjali ste . .. " tumaio je: "Sumnjali ste u Sudnji dan. " Njegove rijei: " ... i
puste su vas elje zavaravale..." komentirao je: "]er ste odlagali pokajanje. "
Allahove rijei: " ... dok nije dola Allahova odredba. .. " tumaio je: "Dok
14
Edebud-dunja ved-din
nije smrt dola. " A Allahove, delle anuhu, rijei: " ... a obmanjiva vas je
o Allahu obmanuo" (El-Hadid, 14) komentirao je: "ejtan vas je o Allahu
obmanuo. " Preneseno je da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sell em, rekao: "U
pokoravanju prohtjevima jeste bolest, a u sustezanju od prohtjeva jeste lijek. "
Omer, radijallahu anhu, jednom prilikom je rekao: "Susteite se od
prohtjeva jer je u njima zlo koje vodi u krajnju propast. Zaista je istina teka i
protiv nje su mnoge sumnje, a laje lahka, onaje ta koja napada. Sustezanje od
injenja grijeha boljeje odpoduzimanja pokajanja. esto obian pogledprobudi
strast, i esto je cijena naslaivanja u strastima duga tuga. " Alij a, radijallahu
anhu, govorio je: "Za vas se bojim zbog dvije stvari: slijeenja prohtjeva i lane
nade, jer slijeenje prohtjeva odvraa od Istine, a lana nada ima za rezultat
zaboravljanje ahireta. " E-abi je rekao: "Strast je nazvana imenom heva zato
to onoga ko je slijedi baca (jehvi bihi) u propast. " Neki pustinjak je izjavio:
"Heva, strast ustvari je hevan, veliko ponienje, a izraz heva u tom obliku se
grekom upotrebljava. " Rukovodei se ovom izjavom, jedan pjesnik spjevao je
sljedee stihove:
Zaista je hevan - heva, osim to je ime hevan zamijenjeno imenom h eva,

i onaj ko se prohtjevima oda ponienje e osjetiti.
U mudrosti stoji sljedee: Ko slijedi prohtjeve pomae neprijatelju protiv
sebe . Neki su mudraci govorili: "Razum je provjereni prijatelj, a strast je
neprijatelj za kojim se ljudi ipak povode. "
Neki rjeiti ljudi rekli su: "Najbolji je onaj ovjek koji se ne povodi za
prohtjevima, a bolji od njega jeste ovjek koji odbije uzeti svoj udio u ovome
svijetu. " Hiam b. Abdulmelik b. Mervan jednom prilikom je spjevao:
Ako bude posluan prohtjevima svojim,
oni e te navesti na sve ono na emu e ti ljudi zamjeriti.
Ibnul-Mu'tezz, rahimehullah, govorio je: "Hiam b. Abdulmelik spjevao
je samo ovaj stih. " A drugi pjesnik spjevao je sljedee stihove:
Kada vidi da ovjek slijedi prohtjeve svoje,

znaj da je potpuno propao.
Svojim je neprijateljima ne znajui, podrku dao, protiv sebe,
i njegovi e koritelji imati za im posegnuti.
Upornu duu od prohtjeva odvratiti moe samo izuzetno odluan ovjek.
Poto prohtjevi veliki utjecaj imaju i u propast vode,
razum je taj koji ih motri i suzbija,
uoava trenutak slabosti i suzbija utjecaj njihov i snagu koju nose,
a onemoguuje spletke i prevare njihove.
15
Ovo je zato jer strasti veliku mo imaju,

a njeni se prilazi ovjeku od njega skrivaju.
Velika mo prohtjeva i njihov neprimjetan utjecaj jesu dva razloga zbog
kojih prohtjevi uspijevaju nadvladati razumnog ovjeka, odnosno ovjek
obino podlegne jednom od toga dvoga. Kada se radi o prvom razlogu, to je:
utjecaj prohtjeva nadvlada brojnou svojih razloga i ovjekom ovlada osjeaj
njihovog suzbijanja, ali razum posustane i oslabi u toj borbi, iako je uvjeren u
ogavnost slijeenja prohtjeva koji pobijede razum. Ovaj razlog veinom sputava
omladinu koju strasti nadvladaju jer imaju veliku strast i zato to postoji mnogo
razloga da ona izae kao pobjednik. I upravo zato neki ljudi nalaze opravdanja
omladini u tome to slijede prohtjeve. U tome smislu je izjava Muhammeda
b. B eira: "Mnogi smatraju da omladina za svoje uivanje ima opravdanje. "
Stoga su neki mudraci imali obiaj rei: "Strasti su nemilosrdan, nepravedan
vladar. " Neki knjievnici su zapisali: "Slijeenje strasti nepravda je, a pravda je
omiljena ljudima. " U tome smislu su sljedei stihovi:
O razumni ovjee, strast je upropastila razum tvoj,

ta ti je, lien si svakog dobra!
Zar si dopustio da razum tvoj bude zarobljenik prohtjeva,
a razum je taj koji treba da prohtjevima gospodari!
Objanjenje: treba da se ovjek pomogne razumom protiv svoje
neukrotive due, dajui joj do znanja tetne posljedice, ogavne tragove, brojnost
i gomilanje grijeha kao rezultat slijeenja prohtjeva. Vjerovjesnik, sallallahu
alej hi ve sell em, rekao je: "Dennetje prekriven neprijatnostima, a Dehennem
je prekriven strastima. " Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, obavijestio nas
je da je put koji vodi u Dennet prekriven neprijatnostima, a put koji vodi u
Vatru prekriven je slijeenjem strasti. Alija, radijallahu anhu, jednom prilikom
je rekao: "uvajte se da prohtjevi vama ne ovladaju! Ko ih bude slijedio, na
ovom svijetu zasluuje ukor, a na onom svijetu teku odgovornost ponijet e.
Ako ovjek vidi da svoju duu ne moe suzbiti upozorenjem i zastraivanjem,
neka joj popusti i suzbije je ulijevanjem nade i poticanjem, jer se dua pavin uje
poticanjem i upozorenjem zajedno. "
A Ibnus-Semmak izjavio je: "Budi strpljiv i uporan prema svojoj dui, a
prema svom razumu strog budi. Pogledaj ta ima rune posljedice pa se navikni
na sustezanje od toga, jerje slijeenje prohtjeva bolest, a u sustezanju od onoga
na ta prohtjevi navode lijek je. Zato budi strpljiv uzimajui lijek, kao to se
plai bolesti. " Pjesnik je spjevao:
Strpljivo sam ivio, i sebe sam natjerao da stpljiv budem,

a dua se upravlja kako joj ovjek nareuje:
kada poeli, ona se sustegne, ili se paroku oda.
16
Kada se dua povinuje upozorenju razuma u vezi s runim posljedicama

koje je ekaju ako bude slijedila svoje strasti, nee proi mnogo vremena i
prohtjeve e razum pobijediti, dui e se potiniti. Zatim, takav e ovjek imati
najvei udio u Allahovoj, delle anuhu, nagradi i lijepom spomenu ljudi:
O
...- O
"'
i..SJ--WI a1 5ij
--
,.11
r
-- ll
4/,
.
".
-- --
L#'J
../
'\Z ..J G:.

i
-if
""
i--
"A onome koji je pred dostojanstvom
Gospodara svoga strepio i duu od

prohtjeva suzdrao Dennet e sigurno boravite biti." (En-Naziat, 40-41)
Hasan el-Basri rekao je: "Najvredniji dihad jeste borba protivprohtjeva."

Neki su mudraci govorili: "Najvei ponos jeste u potpunom sustezanju od
robovanja prohtjevima." Neki rjeiti ljudi imali su obiaj kazati: "Najbolji
ovjek je onaj koji oslobodi svoje srce od prohtjeva, koji se suprotstavi
prohtjevima u pokornosti svome Gospodaru." Neki knjievnici rekli su: "Ko
umrtvi svoje prohtjeve, ve je oivjeo svoje dostojanstvo." A neki su uenjaci
zapisali sljedee: "Svevinji Allah je meleke stvorio kao razumna bia koja
nemaju strasti, ivotinje je stvorio kao bia koja imaju strast, ali nemaju razum,
a ljude je stvorio kao razumna bia koja imaju strasti. I onaj ovjek koji da
prednost razumu nad strastima bolji je od meleka, a ija strast nadvlada razum,
takav je gori od ivotinja." Neki mudrac je upitan: "Ko je najhrabriji ovjek
i najprei da pobijedi?", na ta je mudrac odgovorio: "Onaj ko se bori protiv
prohtjeva pokoravajui se svom Gospodaru, ko svoje srce, vodei borbu, zatiti
od doaptavanja prohtjeva. "U stihovima stoji:
Odluan, razborit ovjek svoje elje e ostvariti

iskrenom pokornosti i sustezanjem od strasti.
Kada je rije o drugom razlogu, to je neprimjetan utjecaj prohtjeva na
ovjeka koje skrivaju svoju ogavnost i ovjeku krivo prikau djela koja ini:
runo mu prikae lijepim, a tetno korisnim. Na ovo navodi jedna od dvije
stvari: ili da ovjek tei slijedenju prohtjeva, pa ne vidi ogavnost toga jer ima
lijepo miljenje o tome, ili da zbog svoje velike enje smatra da je slijeenje
prohtjeva pohvalno djelo. Otuda je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem,
rekao: ''Tvoja ljubavprema neemu oduzima ti mo vida i sluha", tj. da ne vidi
Pravi put i da ne uje upozorenje. I zato je Alija, radijallahu anhu, govorio: "U
prohtjevima je sljepilo." Pjesnik je spjevao:
ovjek svako dobro vidi

u onome koga voli.
Ubejdullah b. Muavija b. Abdullah b. Dafer b. Ebu Talih, radijallahu
anhu, spjevao je:
Pri onoj osobi koju volim i kojom sam zadovoljan
mahane ne vidim niti ikakav nedostatak
ll
jer zadovoljno oko nijednu mahanu ne vidi,

ali zato pri onome koga mrzim ja vidim svaku mahan u.
Dakle, ili ovjek tei slijeenju prohtjeva, pa ne vidi ogavnost toga ina,
ili je razum toliko pomuen da ne moe razaznati istinu od neistine pa udobnost
trai u onome do ega moe lake doi i za ta misli da je sretnija mogunost,
pohvalnije djelo, obmanjujui se da je laka mogunost pohvalnija, a da je tea
mogunost pokuenij a. I takav ne moe biti siguran da se nee survati u ponor
strasti, ne moe garantirati da e se oteti opasnosti spletke u svakoj opasnosti,
strahu i velikoj neprilici. Otuda je Amir b. ez-Zarib govorio: "Prohtjev je
budan, dok razum spava, i odatle strast pobjeuje." Sulejman b. Vehb rekao
je: "Prohtjev je nedostian, ali razum je korisniji." Poslovica kae: Razum je
iskreni ministar, a prohtjev je neasni opunomoenik. Pjesnik je spjevao:
Ako ovjek udovolji dui svojoj sve to ona poeli,

trait e parok svaki i navesti ga na grijeh i sramotu mu veliku donijeti,
zovui ga na ljepote prolazne.
Objanjenje prvog uzroka: ovjek preferira elje srca nad onim to vidi
kao oito, jer su oi inicijator strasti, a strast je uzrok slijeanja prohtjeva; srce
je pokreta istine, a istina pobuuje zdrav razum. Neki mudraci govorili su:
"Neznalica se povodi samo za onim to vidi svojim oima, a razuman ovjek
se oslanja na srce i na um." Razuman ovjek se preispituje da li je ispravno
ono to voli i da li je lijepo ono to eli, da se uvjeri u ispravnost i da mu se
istina objelodani. Ovo je zato jer se istina teko nosi i podnosi, i ako se dvoumi
oko dvije stvari, sustegne se od one koja mu je draa i laka. Dua bjei od
istine, a preferira prohtjev. El-Abbas b. Abdulmuttalib govorio je: "Kada se
ovjek dvoumi oko dvije stvari, neka se sustegne- od one koja mu je draa,
a lati se one koja mu je tea." Motiv ovakve El-Abbasove, radijallahu anhu,
izjave jeste injenica da teka stvar usporava ovjeka, ne doputajui mu da
se ishitreno lati te iste stvari, pa mu ta sporost i vrijeme otkriju nejasnou i
skrivene detalje u vezi s tim. Alija, radij allahu anhu, govorio je: "Ko razmilja,
on shvata; omiljenoj stvari ovjek brzo i smjelo pristupa, ali ga vrijeme uini
nesposobnim za preispitivanje, a vrijeme za ispravljanje greke istekne jer je
podbacio: ispitivanje poslije uinjenog djela nije od koristi niti je razjanjenje
od koristi nakon to bude kasno. "Neki mudraci govorili su: "Ono to se ovjeku
ne ispreava, ne treba da mu se ovjek izlae." Pjesnik je spjevao:
Zar traenje onoga to je prolo nije neznanje?

To je samo sjeanje na ono to se ostvariti ne moe.
Govorei o opasnosti povoenja za prohtjevima i iskuenjima koja to
povlai, neki rjeiti ljudi zapisali su: "Prohtjevi imaju za rezultat smutnju,
a ovaj svijet je kua iskuenja. Neka se zato ovjek kloni prohtjeva, i bit e
spaen; neka okrene lea ovome svijetu, i postii e uspjeh; neka ga ne obmanu
18
ugodne zabave i ukrasi ovoga svijeta jer zabava prolazi i ukrasi nestaju, a na
ovjekovim leima ostaju harami kojeje poinio i grijesi kojeje zaradio. " Alij a
b. Abdullah el-Daferi pripovijedao je: "Dok sam obavljao tava[, neka ena me
je ula kako recitiram:
elim iskren vjernik biti, ali uici me privlae
pa kako u uivati i usto dobar vjernik biti!,
pa mi je rekla: 'Te su dvije stvari u suprotnosti, i zato jedne se lati, a
drugu ostavi. '"
Premda su izrazi heva (prohtjev) i ehva (strast) istovjetni kada se radi
o uzroku i onome to se javlja kao posljedica, te kada se radi o ukazivanju i
smislu, izmeu spomenuta dva izraza postoji odreena razlika. Naime, prohtjev
se odnosi na miljenja i uvjerenja, a strast se odnosi na ostvarenje uitka: strast
je produkt prohtjeva, specifinija je u odreenoj mjeri, a prohtjev je okosnica,
on je openitiji. Molimo Svevinjeg Allaha da nas sauva svih povoda i motiva
slijeenja prohtjeva, da nas sauva puteva propasti, da nam uspjeh bude vodi,
a razum upravitelj. Preneseno je da je Svevinji Allah objavio Isau, alejhis
selam: savjetuj sebe, i kada vidi da je savjet od koristi bio, onda savjetuj
svijet, u protivnom, neka te bude stid Mene! " Muhammed b. Kunasa spjevao
je sljedee stihove:
Nije odgojen onaj ko govori o odgoju,

sve dok se ne sustegne od prohtjeva,
ali kada dobro koje je nauio primijeni,
niko ga koriti ne moe,
i rijetko kad od koristi su ispravne rijei
ako djela u skladu s tim rijeima nisu.
U stihovima stoji sljedee:
O ovjee koji pouava druge
zato i sam ne ui od uenih ljudi?
Hvali lijek bolesniku i iscrpljenom ovjeku
kako bi, uzimajui ga, ozdravio, a sam si bolestan.
Poni od due svoje pa joj zlo zabrani,
a ako se zla tvoja dua proe,
pa ti mudrac si i tvoj se savjet i pouka prihvataju.
Nemoj zabranjivati neto, a to isto initi,
ako tako postupi, veliku e sramotu zasluiti.
Ebu Ferva pripovijeda da je Tarik, zapovjednik pratnje H alida el-Kasrija,
proao pored Ibn ubrume u pratnji konjice, pa je Ibn ubruma rekao: "Iako
ova pratnja ide ljuljajuim kasom, smatram da nije znaajnija od oblaka koji
19
se raspruje u ljetnom danu. Moj Allahu, meni - moja vjera, a njima - njihova
ovozemna dobra! " Nakon toga je Ibn ubruma postavljen za kadiju pa ga je
njegov sin Ebu Bekr upitao: "Sjea li se ta si toga i ta dana rekao kada
je Tarik proao pored tebe u pratnji?" Na to mu je Ibn Subruma odgovorio:
"O moj sinak, pored tvog oca oni mogu nai kadiju, ali tvoj otac ne moe
nai njima sline. Tvoj je otac okusio njihovu kau pa je opao u njihovim
oima. " Zar ljudi ne vide kako su se najbolji i najestitiji ljudi pourili ismijati
s ovim istaknutim vjernikom?! Pa ta rei za nas, koji imamo veu slobodu od
njih, i manje smo smireni od njih kada nas promatraju ispitivaki pogledi i o
nama priaju koritelji! Zar emo igdje drugo, osim u Allahovoj milosti, nai
pribjeite! I zar e nas iko, osim Njega, uzeti u Svoju zatitu!
20
POGLAVLJE II
Edebud-dun]a ved-din
PRAVILA LIJEPOG PONAANJA

VEZANA ZA STJECANJE ZNANJA
Treba znati da je znanje neto najasnije za im ovjek moe udjeti,
najvrednije to moe eljeti i najkorisnij e to moe stei, jer vrijednost i odlike
znanja neposredno daju plodove onome ko ga stjee. Svevinji Allah rekao je:
""' ,.
"' ",
....
-: ..iJI/'-' 0-1!-'.
-: ..iJI d:;./ l 1-;
J./
"-:?-r-: u u
:r--: '::JJ./
0-1!-'.
"Reci: 'Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju?"' (Ez-Zumer, 9)
Ajet iskljuuje mogunost da uen i neznalica imaju istovjetan status jer
uen uiva prednost zbog vrijednosti datog mu znanja. Allah, delle anuhu,
takoer je rekao:
",
0. I liJ I
i:i:i
'::JI
/
<
:;i
1-,: l:. L;/

OJ 1 -,: ' .
'J J'
/
/ /
J
".
J8'::JI .!..lt/)/
J
"To su primjeri koje Mi ljudima navodimo, ali ih samo ueni shvataju."

(El-Ankebut, 43)
U ovom ajetu je Svemogui Allah iskljuio mogunost da neuk ovjek
shvati Njegova nareenja i zabrane. Preneseno je da je Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ibrahimu, alejhis-selam, objavljeno je: 'Ja
sam Sveznajui, i volim uene. '" Ebu Umama, radijallahu anhu, pripovijedao
je: "Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, upitan je u vezi s uenjakom i
pobonjakom, pa je rekao: 'Prednost uenjaka nad pobonjakom jeste kao
mgja prednost nad najslabijim izmeu vas. "' Alij a, radijallahu anhu, govorio je:
"Covjek se vrednuje prema onome u emu je strunjak. " Musab b. ez-Zubejr
rekao je: "Stjei znanje! Ako nema bogatstvo, znanje e biti tvoj ukras; ako
nema imetak, znanje e biti tvoje blago. " Abdulmelik b. Mervan savjetovao je
svoje sinove: "O sinovi moji, stjeite znanje! Ako budete starjeine, nadmait
ete ljude; ako budete srednji stale, opet ete biti starjeine; a ako budete prosti
narod, ugodno ete ivjeti. " Neki mudraci su govorili: "Znanje je neizmjerna
poast, a lijepo ponaanje je imetak za koji se ne strahuje. " Neki rjeiti ljudi
govorili su: "Stjei znanje! Ono te upravlja i upuuje u mladosti, ini prvakom i
strajeinom u zrelosti, ispravlja tvoje greke, nastranosti, tenje, elje, nastojanja
i nade, a srdi tvoje neprijatelje i zavidnike. "
25
Prema sljedeoj Alijinoj, radijallahu anhu, izjavi: "ovjek se vrednuje

prema onome u emu je strunjak!' El-H alil je spjevao sljedee stihove:
Potovan ne moe biti istovjetan prezrenom

niti su isti ueni i neznalica.
ovjek se vrednuje prema onome u emu strunjak je,
zakljuio je Alija, imam.
Samo neznalice ne znaju vrijednost znanja,
jer se vrijednost znanja ima znati samo putem spoznaje.
Posljednji stih, upravo ovako izreen, ima izraenije znaenje kada se
radi o vrijednosti znanja. Naime, vrijednost znanja moe se znati samo putem
spoznaje, a poto neznalice nemaju znanje kojim bi znali njegovu vrijednost, ne
mogu to dokuiti, te nipodatavaju uene i smatraju da je pree i objektivnije
da se bave i zaokupe gomilanju imetka i uivanju, emu tee njihove due.
Sljedeu mudrost: Uenjak poznaje stanje neznalice jer je i on bio neznalica,
ali neznalica ne poznaje stanje uenjaka jer nije bio uenjak Ibnul-Mu'tezz
ovako objanjava: "Ova mudrostje tana. Zbog toga su se neznalice odvratile
od stjecanja znanja i uenih ljudi kao to se skromni odvraaju od ovog svijeta;
otuili su se od znanja i uenih ljudi isto onako kako se otuuju inadije: onaj
ko neto ne poznaje, prema tome ispoljava neprijateljstvo." Ibn Lenkek recitirao
je stihove Ebu Bekru b. Durejdu:
Ne znajui, ispoljava neprijateljstvo prema znanju i uenjacima,

tako se prema znanju odnosi samo neznalica;
neprijatelj onoga ko eli u proelju biti poraz e osjetiti.
Neko j e upitao Buzurdemihra: "taje bolje: znanje ili imetak?', na ta je

odgovorio: "Naravno, znanje je bolje." "A zato onda vidimo uenjake ispred
kua imunih ljudi, a skoro da imune ne vidimo ispred kua uenih?', upita
neko. Buzurdemihr na ovo odgovori: "Zato to uenjaci poznaju korist imetka,
a imuni n.e znaju korist znanja." Jednog mudraca je neko upitao: "Zato niko
ne moe objediniti znanje i imetak?', pa je odgovorio: "]er je savrenstvo
nedostino." Nekim savremenicima spjevao sam sljedee stihove:
U neznanju je neznalicama smrt i prije prave smrti,

jer su njihova tijela i prije grobova - grobovi;
mrtavje onaj koji znanjem ne ivi,
i njemu prije proivljenja ivota nema.
Jedan uenik je doao pred vrata uenjaka i povikao: " Udijelite mi
onoga od ega ne boli ni zub ni drugi dio tijela!" Taj uenjak mu je dao hrane i
popu tnine, pa je uenik rekao: "Moja potreba za vaim rijeima vea je od moje
potrebe za vaom hranom: ja stjeem znanje, a ne traim imetak." Uenjak mu
26
je dopustio da ude i odgovorio mu na sva pitanja koja je postavio. Izaao je
sretan i radostan govorei: "Informacije koje razrijee nejasnou bolje su od
imetka koji obogati ovjeka."
Treba znati, svaka znanost je plemenita i svaka ima svoje odlike, a
obuhvatanje svih znanosti nemogue je. Neko je upitao mudraca: "Ko vlada
svim znanostima?' "Ljudl', odgovorio je. Preneseno je da je Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ko smatra da znanje ima svoj kraj ve je
oduzeo pravo znanja i oduzeo mu mjesto koje mu je Allah dao rekavi: '... a
vama je dato samo malo znanja. ' " Neki uenjaci su govorili: "Da smo stjecali
znanje s namjerom da ga svega obuhvatimo, time bismo ga ve obezvrijedili,
ve stjeemo znanje kako bismo u svakom danu umanjili svoje neznanje,
odnosno u svakom danu proirili znanje." A neki drugi uenjaci vele: " Onaj ko
je udubljen u znanje slian je ovjeku koji pliva na otvorenom moru: niti vidi
zemlju niti zna za duinu i irinu." Neko je upitao Hammada er-Ravija: " Zar se
nikada ne moe zasititi znanja?', na ta je odgovorio: " U njega smo uloili sav
trud, pa smo stekli neogranieno znanje. Pjesnik nas je opisao u stihu:
Kada god savladamo neku disciplinu,

pojavi se disciplina nova.
Reid prenosi sljedee stihove od El-Mehdij a, rekavi da misli da ih je
on spjevao:
O duo moja, gazi kroz more znanja ili roni,

a ljudi su ili obini ili odabrani.
Nita na ovome svijetu obuhvatiti ne moemo,
sve djelimino obuhvatamo, jer i sami smo nepotpuni.
Dakle, ovjek ne moe nai naina da obuhvati sve znanosti, stoga se
mora posvetiti izuavanju onih najboljih, najvanijih i najpreih. A najbolja
znanost jeste ona koja se odnosi na vjeru, jer poznavanjem vjere ljudi bivaju na
Pravom putu, a njenim nepoznavanjem lutaju. tavie, ibadet nee biti ispravan
ako ovjek ne zna kako e ga obaviti i ta mora uiniti da taj isti ibadet bude
ispravan. Zato je Resulullah, sallallahu alej hi ve sell em, rekao: "Znanje je bolje
i vrednije od ibadeta. " Ovo je zato jer znanje potie na ibadet koji moda i nije
ibadet ako ga obveznik (koji ga upranjava) ne poznaje, zato svaki obveznik
mora imati odredeno vjersko znanje.
Kada je rije o hadisu: "Stjecanje znanja obaveza je svakog muslimana ",
njega uenjaci tumae na dva naina: prvo, odnosi se na sve to obveznik ne
smije ne poznavati kada se radi o ibadetima; i, drugo, odnosi se na znanje
kao cjelinu, ako ga ne stjee dovoljan broj muslimana. Ako je Svevinji Allah
obavezao svakog muslimana da stekne odredeno vjersko znanje, a obavezao
skupinu muslimana da obuhvati sve znanosti, to je pree od znanja koje ne
27

moraju posjedovati ni pojedinci ni skupina. Allah, delle anuhu, rekao je:
",; "' _,
..,.
'
,... .".. o
"' o o ",
ol ' o{
"'l<"'
<l
(.1, o J o. ... o
/ 'h \"'.. U \ ' /\ .) J ' 1 \ .) \.""' /
J
/
_:

-: -r: f-J / rJ .-o
/ o \ ' i;j / l\ \ .
1;1 r-F
l \ \ ' /. / \ ) \
.)J
J Y '-'J / ..!J J:!
".
",
".
"Svi vjernici ne treba da idu u boj. Neka se po nekoliko njih iz svake

zajednice njihove potrudi da se upute u vjerske nauke i neka opominju
narod svoj da mu se vrate, da bi se Allaha pobojali." (Et-Tevba, 122)
Abdullah b. Omer, radij allahu anhu, pripovijedao je: "Resulullah,

sallallahu alejhi ve sellem, uao je u damiju i vidio dvije haJke: u jednoj su
spominjali Svevinjeg Allaha, a u drugoj su izuavali vjerske nauke, pa je
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: 'Obje haJke su na dobru, osim to
mi je jedna od njih draa. Kada je rije o ovima, oni mole Svevinjeg Allaha
i spominju Ga, i njima e Allah, ako htjedne, dati, a ako htjedne, uskrtatit
e im. A kada se radi o drugoj haJki, oni stjeu znanje i pouavaju one koji
ne znaju; a ja sam poslan kao prosvjetitelj : pa je sjeo u haJku s onima koji
su stjecali znanje." A preneseno je da je Vjerovjesnik, sali allahu alej hi ve
sellem, rekao: "Najbolji ljudi u mome ummetu jesu uenjaci, a najbolji njegovi
uenjaci jesu pravnici. " Muaz b. Rifa' a prenosi da je Ibrahim b. Abdurrahman
el-Uzri pripovijedao: "Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: 'Ovo
znanje iz svake generacije nose iskreni ljudi, koji ga uvaju od iskrivljavanja
fanatika, tumaenja neznalica i prisvajanja zabludjelih. ' " Isto tako, preneseno
je da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Pazite na moje halife!"
"A ko su tvoje halife?', upita neko od prisutnih, na ta Resulullah, sallallahu
alejhi ve sellem, odgovori: " To su oni koji oivljuju moj sunnet i pouavaju
njemu Allahove robove. " Humejd prenosi da je Enes, radij allahu anhu, prenio
sljedei Poslanikov, sallallahu alej hi ve sell em, ha dis: "Stjecanje vjerskih nauka
dunostje svakog muslimana, zato, stjeite znanje, uite pravo i pouavajte mu,
a nemojte umrijeti kao neznalice." Sulejman b. ]esar pripovijeda da je Ebu
Hurejra, radijallahu anhu, prenio sljedei hadis: "Najbolje ime se Allah moe
oboavati jeste stjecanje vjerske nauke, i zacijelo je jedan uenjak tei ejtanu
od hiljadu pobonjaka; a svaka stvar ima svoj stup, a stup vjere jeste znanje."
Meutim, ljudi koji se olahko odnose prema vjeri preferiraju racionalne
nauke, smatrajui da su vrednije i pree, usto smatrajui da su vjerski propisi
teki, i smatrajui niskim ibadete i ograniavanje na erijat kada je rije o tome.
o tome bi se moglo pisati u posebnoj studiji, u ovom poglavlju nema prostora
za detaljno razmatranje ovog pitanja. Ali takvo razmiljanje ovjek nee nai
pri onom ovjeku iji su razbor i razumijevanje ispravni, jer razum iskljuuje
mogunost da je ovjek stvoren uzalud, bespotrebno. Budui da se razilaze i
podvajaju i psihii i fiziki, oni se oslanjaju na svoja oprena miljenja i povode
se za svojim meusobno razliitim prohtjevima. Ne mogu bez vjere koja e ih
ujediniti i oko koje e postii dogovor. Zatim, razum to obavezuje ili iskljuuje,
i da takav poremeen ovjek shvati injenicu da razum nalae da je vjera
28
prijeka potreba i da je um osnova u vjeri, zacijelo bi se proao podbacivanja
i povinovao bi se Istini, ali je zapostavio sam sebe, pa je zabludio i druge u
zabludu odvodi.
Na dini-islam odnose se mnoge nauke o ijim odlikama je imam afi
ponaosob govorio. On je rekao: " ovjek koji naui Kur'an, njegova vrijednost
e porasti; ko savlada pravo, istai e se; ko sabere Hadis, imat e jak argument;
ko savlada raunanje, bit e izuzetno pametan; ko savlada arapski jezik, imat
e blagu narav; a onaj ko se ne zatiti, njegova djela mu nee biti od koristi."
Tako mi Allahove vjenosti, okosnica svih vrijednosti je odravanje due.
Ovo je zato jer onaj ko upropasti svoju duu, uzdajui se u odlike koje mu
je pruilo znanje i odstupajui od odravanja do kojeg ljudi moraju drati,
njega e svijet odvratiti od odlika znanja i okarakterizirati kao nepristojnog
ovjeka, i nee ispuniti emanet nauke jer e mu nepristojno dranje dosta toga
oduzeti. Razlog lei u tome to je runo djelo uvenije od lijepog djela, a porok
poznatiji od vrline. I poto u ljudskoj prirodi postoji uroena mrnja, zavist i
nadmetanje, oni zapostavljaju lijepo a prihvataju runo, pa niti se pravedno
odnose prema dobroinitelju, niti kanjavaju prijestupnika, pogotovo kada je
rije o onom ovjeku koji je okarakteriziran kao uen, koji se pripisuje nauci.
Njegovo okliznue ljudi ne ublauju, niti za njegovu pogreku pokuavaju nai
opravdanje iz jednog od dva razloga.
Prvi razlog lei u tome da njegova pogreka ima za ishod rune posljedice i
njome budu obmanjeni mnogi ljudi. U mudrosti stoji: Pogreka uenog ovjeka
slina je lai koja potone i sa sobom potopi mnogo ljudi. Neko je upitao Isaa,
sina Merjeminog, alejhis-selam: "ta meu ljudima izaziva najveu smutnju?' ,
na ta je odgovorio: "Okliznue uenjaka, jer zbog njegovog posrtaja posrne
mnogo ljudi."
Drugi razlog lei u tome to osuivanje uenjaka obmanjuje neznalice,

i, za njih, pree ga je obezvrijediti. Tako se ponaaju kako bi ga sprijeili
u napretku i isticanju, suprotstavljajui mu se iz inata, prijezira i neznanja.
Neznalica znanje smatra izvjetaenosti i prenemaganjem, a uenjak neznanje
smatra zaostalosti i pokudom. Rebia je prenio sljedee afijeve, rahimehullah,
stihove:
Neuk je manje vrijedan od uenog u onoj mjeri u kojojje uen od neuka

bolji.
Neuk se uenog kloni, ali uen od neuka jo vie u stranu bjei,
kada neukog nesrea velika pogodi, raskroji se u suprotstavljanju uenom
ovjeku.
Jahja b. Halid savjetovao je svog sina: "Dri se svake nauke i naui neto
od nje! Zaista je ovjek neprijatelj onome to ne zna, a mrsko mi je da ovjeku
neprijatelj bude znanje." A spjevao je i sljedee stihove:
29
Raznim se oblastima posveti i naui od njih,

jer u svakoj oblasti koju poznaje ovjek se istie.
Ti neprijatelj si onome to ne zna, a prijatelj si onome to zna.
Kada uen o sebi vodi istinsku panju i kada ini ono to znanje iziskuje,
bude poteen ukora prijatelja i obezvreivanja neprijatelja. Jer, kada svom
znanju pridoda odravanje due i ponos istote, tada uiva stupanj koji stvarno
zasluuje. Ebud-Derda, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom rekao: "Uenjaci su nasljednici
vjerovjesnika, a vjerovjesnici u naslijee nisu ostavili ni zlatnike ni srebrenjake,
ve su ostavili znanje. " A Ebu Hurejra, radijallahu anhu, pripovijedao je da
je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Vjerovjesnici se nad
uenjacima odlikuju za dva stupnja, a uenjaci se nad ehidima odlikuju za
dva stupnja. " Neki rjeiti ljudi rekli su: "Islam nalae da se poznavaoci erijata
potuju, a odreena oblast zahtijeva da se o njoj vodi rauna. "
Odatle, onaj ko uzima fitru, uroenu prirodu za dokaz da su lijepe
osobine poeljne, odnosno da su poroci veliko zlo - treba da od sebe otkloni
neznanje, koje navodi na poroke stjeui znanje, koje potie na dobro, a nemar
i odgaanje treba sprijeiti poticanjem truda. Znanje treba stjecati eljom
onoga ko je siguran i uvjeren u njegove koristi; ovjeka od stjecanja znanja
ne smije odvratiti brojni imetak koji moe stei, a ni vlast, niti utjecajan
poloaj, jer onome ko ima vlast znanje je jo potrebnije, a onaj ko uiva visok
poloaj polae jo vee pravo da bude uen. Enes b. Malik, radijallahu anhu,
prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sell em, rekao: "Mudrost ugledniku
samo poveava ugled, a kupljenog roba uzdie toliko da se kod njega sjedi
kao to se sjedi kod kraljeva. " Neki knjievnici su zapisali sljedee: "Svaki
ponos ija okosnica nije znanje - ponienje je, a svako znanje ija okosnica
nije um jeste zabluda. " Neki prvi uenjaci su govorili: "Kada Allah eli dobro
odreenom narodu uini da njihovi vladari budu prosvjeeni i uini da uenjaci
imaju upliva u vlasti. " Neki rjeiti ljudi rekli su: "Znanje titi vladare, jer ih
spreava u nepravdi, potie na blagost, odvraa od uznemiravanja drugih i ini
milostivim prema podanicima. " Zato su ljudi duni poznavati pravo znanja i
izmeu sebe izabirati one koji su ga dostojni. A kada je o imetku rije, on je
prolazno dobro koje nam je dato na koritenje, koje emo vratiti. U njegovom
obilju nije vrijednost, jer da je imetak bio vrijedan, Svemogui Allah bi ga dao
poslanicima i vjerovjesnicima, koje je odabrao da ponesu Njegovu poslanicu,
a skoro svi Allahovi, delle anuhu, vjerovjesnici, iako im je Svevinji Allah
ukazao poasti i dao prednost nad ostalim ljudima, bili su siromani toliko da
nisu imali estite papue da obuju, niti su skoro ita posjedovali. tavie, bili
su primjer siromatva. El-Bahteri je spjevao:
Siromatvo - kao siromatvo vjerovjesnika,

usamljenost i arka ljubav - nijedno od toga iskuenje nije;
30
u imetku dobra nema, zato ga je Allah nevjerniku dao,

a vjernika imetka liio.
U stihovima stoji:
Koliko je samo nevjernika iji imetak viestruko nevjerstvo njegovo

pretie,
a koliko je vjernika koji ni srebrenjak nemaju,
ali se vjerovanje njihovo stalno poveava.
O ti koji vrijeme huli i dogaaje koji se odvijaju,
vrijeme je potinjeno i posluno Onome Koji mu nareuje.
Govorei o vrijednosti znanja nad imetkom, Alij a, radijallahu anhu,
rekao je: uznanje je bolje od imetka: znanje titi ovjeka, a ovjek mora tititi
imetak; znanje je to koje presuuje, a imetku se presuuje. Blagajnika ljudi
zaborave nakon smrti, a ueni ljudi nestaju fiziki, ali njihove linosti u srcima
ostaju." Na postavljeno pitanje: 11ta je bolje: imetak ili znanje?" jedan uenjak
je odgovorio: 110dgovor na to znat emo iz sljedeeg pitanja: da Jj je vredniji
imetak ili razum?" Salih b. Abdulkuddus govorio je: "Nema dobra u ovjeku
kojeg su ljudi krajnje pohvalili kada su rekli: 'Bogat je, situiran! "'
Ljude od stjecanja znanja odvraaju mnoge stvari. Ovdje emo navesti
neke od njih. ovjek se sustee od stjecanja znanja zbog starosti i stida da
ui star i to je podbacio u tome dok je bio mlad, i zadovoljan je da bude
okarakteriziran kao neznalica, davi prednost neznanju nad poinjanjem
uenja u to vrijeme. To je prevara na koju navodi neznanje i obmana kojom
ovjeka obmanjuje lijenost, jer ako je u znanju vrlina, tada je pree da stariji
ljudi imaju veu elju za njim. A zaetak rada na postizanju vrline samo po sebi
vrlina je, i pree je da ovjek ostari uen nego da ostari kao neuk. Zapisano
je da je neki mudrac vidio oronulog ovjeka kako voli stjecati znanje, ali se
stidi, pa ga je ukorio: "O ti i ti, zar se stidi toga da pred kraj ivota bude bolji
nego to si bio u mladosti?!" Pripovijeda se da je Ibrahim b. el-Mehdi uao
kod Me' muna a u njegovom drutvu skupina ljudi koji razgovaraju o nekim
pravnim pitanjima. Me' mun je upitao Ibrahima: "ovjee, ta ti zna u vezi
s onim o emu razgovaraju ovi ljudi?" "O vladaru pravovjernih, zaokupili su
nas od stjecanja znanja dok smo bili mladi, a kada smo ostarili sami smo se
od toga zaokupili", odgovori Ibrahim. Me' mun ga preupita: zato sada ne
ui?" On odgovori pitanjem: "Zar prilii da ovjek u mojim godinama stjee
znanje?" "Naravno, prilii. Allaha mi, bolje ti je umrijeti stjeui znanje nego
umrijeti zadovoljan neznanjem." Ibrahim, opet, upita: do kada prilii da
stjeem znanje?" Me'mun odgovori: "Sve dok si iv. Mlad ovjek za neznanje
ima vie opravdanja, iako za neznanje ne postoji opravdanje, jer vrijeme u
kojem se podbacuje i zapostavlja stjecanje znanja ne traje dugo." U mudrosti
stoji: Mlad za neznanje ima opravdanje, a ono to on zna skromno je, doim
31
Kultur(l vjernika na dunjaluku za ahiret
je neznanje glede starijeg ovjeka runije i vea sramota. Ovo je zato jer ako
godine ovjeku ne donesu ugled i znanje - to je pokazatelj da nije stjecao
znanje niti je nastojao stei ugled - tada je mlad bolji od njega, tim prije to za
njega ima vie nade i slobodnije se moe oekivati njegov napredak. Dovoljno
je manjkavosti ovjeku da je mlad ovjek koji je istovjetan s njim kada je rije o
neznanju - bolji od njega. Nekim knjievnicima spjevao sam sljedee stihove:
Ako dugi niz godina ne govori o yrijednosti ovjeka, takvog ja djetetom

nazivam,
a godine, kada ih ovjek broji, od koristi nisu ako znanje i ugled izostali
jesu;
vidim da se vrijeme kvari i u prilog neznalici ide, kao da je i samo
neznalica.
Neke ljude od stjecanja znanja odvraa i sputava zaraivanje nafake.
Mada je ovo opravdanje prihvatljivije od drugih, za njim veinom poseu ljudi
koji su podlegli prodrljivosti, manjkavosti i bolesnim strastima kojima robuju.
ovjek treba dio svog vremena posvetiti stjecanju znanja, jer nije uvijek zauzet
zaraivanjem nafake ve ima vrijeme za odmaranje, redovne odmore i sl. A
onaj ko se cijelim biem oda zaraivanju u toj mjeri da ni za ta drugo ne
odvoji vremena, takav je rob ovoga svijeta i zarobljenik pohlepe. Preneseno
je da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Sve ima svoj predah, a
ko predah iskoristi u stjecanju znanja, on je uspio." Takoer je preneseno da je
kazao: "Budite dobri uenjaci, a ako to ne moete biti, onda sjedite u drutvu s
uenjacima i sluajte njihove rijei koje e vam ukazati na Pravi put, a odvratiti
vas od zablude." Neki uenjaci su govorili: "Onoga ko zavoli znanje, njega e
obuhvatiti odlike znanja." A neki mudraci su imali obiaj rei: "Onaj ko se bude
dmio s uenjacima bit e potovan, a onaj ko se bude druio s bezumnicima
bit e poniavan."
Neke ljude od stjecanja znanja odvrati pomisao da je stjecanje znanja
naporno, da je obimna, a usto se boji da tome nije umno dorastao i da nije
dovoljno pronicljiv. Ovo je izgovor onih ljudi koji u sebi imaju odreen
nedostatak, od toga strahuju samo nemoni ljudi. Jer konstatacija prije
poduhvata neznanje je, a strah prije pokuaja nemo je. Pjesnik je spjevao:
"Nipoto ne strahuj od stvari jer oni koji strahuju bacaju se u propast." Neki
ovjek je rekao Ebu- Hurejri, radijallahu anhu: " elim stjecati znanje, al! se
plaim da ga poslije ne upropastim." Na to mu je Ebu Hurejra, radijallahu
anhu, kratko rekao: "Dovoljno je propasti u izostavljanju stjecanja znanja."
Bez obzira na to to se ljudi razlikuju kada se radi o razboritosti i pronicljivosti,
ne treba da onaj ko nije ba pronicljiv gubi nadu u to da e nauiti i shvatiti
makar malo, onoliko koliko e ga osloboditi neznanja i dati mu najnii stupanj
uenih. Naime, iako je voda njena supstanca, utjee na tvrdu stijenu, pa kako
onda blagoslovljeno znanje nee utjecati na duu iskrenog i eljnog tragaa,
32
posebno na duu potpomognutog stjecatelja znanja. Vjerovjesnik, sallallahu
alejhi ve sell em, rekao je: "Zaista meleki sputaju svoja krila stjecatelju znanja,
iz zadovoljstva onim to stjee. "
Neke bezumnike od stjecanja znanja odvrati krivo shvatanje stjecanja
znanja i skuenost koja e ih zadesiti ako se posvete tome, u toj mjeri da uene
ljude okarakteriziraju kao drugorazredni sloj i tvrde za njih da su lieni dobra.
Kada vide pero, odmah ih obuzmu zle slutnje; kada vide knjigu, okreu joj
lea; kada vide uenog ovjeka, bjee od njega kao da nikad nisu vidjeli uenog
kako prilazi, a neznalicu kako bjei. Imao sam priliku vidjeti mnoge utjecajne
ljude iz ove kategorije, ali sam od njih krio svoje publikacije i literaturu, da
im moja pojava ne bude teka, iako se ovjek, to je dalje od njih, osjea
drutvenijim i boljim, a usamljenije i gore ako je blie njima. Buzurdemihr je
govorio: "Neznanje u srcu slino je vodi koja izbija iz zemlje: potapa ono to
se nalazi oko izvora. " Meutim, kada je rije o njima, slijedio sam hadis koji
prenosi Ebul-Eas od Ebu Osmana, a ovaj od Sevbana, radijallahu anhu, koji
prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Mijeajte se s
ljudima ma kako se oni ponaali, ali neka se vaa djela razlikuju od njihovih! "
Odatle sljedea izjava rjeitih ljudi: "Moda e neki uenjaci osjetiti svijest o
Allahu zbog neijeg neznanja i moda e neki blagostivi ljudi poveati svoju
blagost zbog neijeg bezumlja. " Ne treba se nadati da e se ova kategorija
ljudi popraviti i uspjeti. Ovo je zato jer onaj ko znanje doivljava kao sramotu,
smatra da je u njegovom izbjegavanju ukras za ovjeka, da treba biti neznalica
jer je neznanje korisno, da ne treba biti uen jer je znanje nesrea - njegova je
zabluda okotala a mogunost da poe Pravim putem pauinasta. Takav spada
meu one ostale koji e nastradati, a o kojima je Alija, radij allahu anhu, rekao:
"Osvani kao uenjak, ili kao onaj koji ui, ili kao onaj koji slua, ili kao onaj
koji voli, a nemoj bitl meu onim ostalima, jer e nastradati. " (Sa spojenim
lancem prenosilaca prenosi ga Halid el-Hazza, i to od Abdurrahmana b. Ebu
Bekra, koji prenosi od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, ali se predanje
ne odnosi na onoga ko u predbacivanju ne vidi korist niti ima elju da popravi
stanje.) Neko je upitao Buzurdemihra: "ta vam je pa ne korite uenjake?", na
ta je odgovorio: "Od slijepih ne moemo traiti da vide niti od gluhih da uju! "
Ova kategorija ljudi, koja u ovoj mjeri bjei od stjecanja znanja i inadijski se
odnosi prema njegovim nosiocima, smatra daje razum nevaan, pa od pametnih
ljudi definitivno bjei, smatrajui ih nesretnim ljudima, a smatrajui neznalice
sretnim. A o veliini zablude onoga ko nosi takvo uvjerenje kada se radi o
razumu i znanju i tome da li zasluuje da bude poaen dobrom i odlikama da i ne govorimo. Neki rjeiti ljudi govorili su: "Najgori su oni ljudi koji parede
vrijednosti i poroke. " Povod ovakvog njihovog miljenja jeste to to su moda
vidjeli pametnog a nesretnog ovjeka, ili su vidjeli siromanog uenjaka, pa
su pomislili da je razum, odnosno znanje razlog neree prvog, odnosno razlog
siromatva drugog ovjeka. Meutim nisu primijetili lienost veine glupana i
neznalica, jer je mali broj razumnih i uenih ljudi, i na njihovim su odlikama
33
biljezi. Zato se kae: "Uenjaci su udnovati zbog velikog broja neznalica." I

kada se istaknu, ali se ipak desi da neko od njih ima manju sreu, tada postaju
poznati, o njima govore usiljeni i na njih pokazuju zlonamjerni, za razliku od
velikog broja neznalica i glupana, meu kojima se niko ne istie ni po emu,
zbog ega nesretnici meu njima takve ne primijete zlonamjernim oima niti
na njih sretni meu njima pokazuju rukom prijekora. Odatle neznalica kojem
je Allah, delle anuhu, dao opskrbu smatra da se siromatvo i skuenost
iskljuivo veu za uenjake i pametne ljude, a ne za neznalice i glupane. Kada
bi ovjek analizirao stanje uenih i pametnih ljudi, iako su manjina, vidio
bio da je veina sretna. A kada bi razmotrio stanje neznalica i glupana, iako
su veina, uvidio bi da je veina njih nesretna. Bogati sloj iz ove posljednje
kategorije zapaeni su i poznati zato to su njihov veliki udio u imetku i srea
udni i neuobiajeni u oima ljudi, kao to su i lienost i srea pametnih i
uenih ljudi udna pojava. Ljudi su se kroz dugi niz stoljea udili ovoj stvari i
iz nje uzimali pouku. Buzurdemihr je upitan: "ta je najudnije?" Odgovorio
je: "Uspjeh neznalice i neuspjeh pametnog ovjeka." Iz Svoje mudrosti, Allah,
delle anuhu, uinio je da nafaka zavisi od sree i truda, ne od znanja i pameti,
a to nas, opet, upuuje na Njegovu mo i sprovoenje Njegove volje u svim
stvarima. Mudraci su govorili: "Kada bi nafaka bila podijeljena onako kako
to ljudi zamiljaju, ak bi i ivotinje poumirale." Motiviran ovom mudrou,
pjesnik Ebu Temmam et-Iai spjevao je sljedee stihove:
ovjek dobije obilnu nafaku a neznalica je, a drugi se pati iakoje uenjak,
kada bi nafaku ljudi rasporeivali, ivotinje bi poumirale jer ljudi su
sebini u nafaki.
Kab b. Zuhejr b. Ebu Selma jednom prilikom je rekao: "Kada bih se
neemu udio, udio bih se ovjekovom nastojanju u stjecanju nafake koja mu
je ve odreena i sauvana. ovjek nastoji ostvariti mnoge stvari koje ne moe
ostvariti, duajejedna, ali nastojanja su svestrana. Uenjaci i pametni ljudi sretni
su i uspjeni, makar ne imali mnogo imetka i makar teko ivjeli. Neznalice
i nesposobni ljudi lieni su i nesretni, makar imali obilan imetak i raskono
ivjeli. Ovo je zato jer se srea ne postie mnotvom imetka, jer koliko mnogo
je nesretnih bogataa, a sretnih siromaha! I kako e bogata neznalica biti sretna
a neznanje ga unizuje? Ili, kako e siromaan uenjak biti nesretan a znanje
ga uzvisuje?" U mudrosti stoji: Mnogo je ponienih koje je uzvisi/o znanje, a
mnogo je ponosnih koje je unizilo neznanje. Abdullah b. el-Mu' tezz govorio
je: "Neznalica je slian bati koja se nalazi na smetljitu." Neki mudraci su
govorili: "Sve to je vea blagodat pri neznalici, to je on goropadniji." jedan
uenjak je savjetovao svoje sinove: "O sinovi moji, stjeite znanje, jer ako
njime ne steknete neko ovosvjetsko dobro, drae mi je da vrijeme osudi vas
nego da vrijeme osuuju zbog vas." Neki knjievnici zapisali su: "Ko znanjem
ne stekne imetak stei e ljepotu." Neki knjievnici su recitirali Ibn Tabatibine
stihove:
34
Zavidnik pokvarenog srca skriva jeanje, a potiten u mom drutvu

skriva svoju tugu,
osuuje me jer sam krenuo stjecati znanje od prenosilaca i discipline
razne,
a znam ta njegove slatke rijei znae jer iz oiju njegovih itam sve.
Tvrdi da se znanjem imetak stei ne moe i o neznanju lijepo misli,
o koritelju moj, pusti me da se uzdignem svojom vrijednou,
jer svaki se ovjek vrednuje prema onome u emu vjetje.
A ja se stavljam u Allahovo okrilje protiv spletki neznanja koje e me
unazaditi i nagle nepromiljenosti koja e me u zabludu odvesti ! A molim Ga
da me usrei razumom kojim u vratiti na Pravi put svakoga ko posrne i da
mi podari korisno znanje kojim u uputiti svakoga ko zaluta! Prenosi se da je
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Allah lii znanja onoga za koga zna
da je pokvaren. " Odatle, onaj ko je ravnoduan prema znanju treba probuditi
svoju elju za stjecanjem znanja; onaj ko se sustee od stjecanja znanja treba
se latiti uenja; onaj ko ga stjee treba to mnogo initi; onaj ko ga mnogo stjee
treba ga pretoiti u praksu; ko ga ne stjee ne treba za to traiti opravdanje, a
onaj ko u tome podbacuje ne treba se pozivati na isprike. Pjesnik je spjevao:
I nemoj me pravdati ako zlo uinim, jer najgori su oni koji

zlo ine pa im se opravdanje nae.
Kada je rije o stjecanju znanja, ne treba da ovjek odgaa stjecanje
znanja dajui sebi lana obeanja i ulijevajui nadu da e ustaljeni poslovi
nestati, jer svako vrijeme ima svoju potrebu i ispriku. U tome smislu su sljedei
stihovi:
jutrom i veeri polazimo obavljajui potrebe svoje,

a potrebe ivog ovjeka ne prestaju;
kada ovjek umre, umre i potreba njegova,
a dok je iv, i potreba postoji.
Stjeui znanje, ovjek se treba pouzdati u pomo Allahovu, delle
anuhu, treba ga stjecati iskreno radi Allahovog lica i treba biti odluan.
Prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ko bude stjecao
znanje radi nekog drugog elei njegovu naklonost, a ne radi Allaha - neka
sebi pripremi mjesto u Vatri. " Ehu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Stjeite znanje prije nego to
bude uzdignuto, a njegovo uzdizanje je - nestanak uenih ljudi, jer zaista niko
od vas ne zna kada e mu znanje zatrebati, ili kada e nekome zatrebati ono to
on zna. "
Neka ovjek pripazi i neka se uv'a stjecanja znanja radi raspravljanja
35
ili pokazivanja pred svijetom. Onaj koji se raspravlja nepoeljan je i nee

imati koristi od znanja, a onaj koji se pokazuje pred svijetom prezren je,
i njega znanje nee uzdii. Prenosi se da je Resulullah, sallallahu alejhi ve
sellem, jednom prilikom rekao : "Nemojte stjecati znanje da biste se prepirali s
bezumnicima i nemojte stjecati znanje da biste raspravljali s uenjacima, jer je
Vatra prebivalite onoga ko bude tako inio. " Za onog ovjeka koji raspravlja
s namjerom da sazna istinu ne moe se rei da se prepire. Onaj koji se prepire
ima namjeru odbaciti sve to mu se ponudi, bilo to pogreno ili ispravno. Kada
je rije o ovoj kategoriji ljudi, prenesen je sljedei Poslanikov, sallallahu alejhi
ve sell em, hadis: "Samo licemjer ili sumnjiav ovjek raspravljaju. " Imam El
Evzai govorio je: "Kada Allah eli odreenom narodu zlo, meu njih ubaci
raspravljanje i lii ih injenja djela. " Er-Rijai je spjevao Musabu b. Abdullahu:
"Raspravljam se sa svakim nametljivcem krtim i vjeru svoju njegovom napadu
izlaem,/i djela svoja zbog tueg miljenja zanemarujem, a miljenje nije isto
to i znanje pouzdano./ta ja s raspravljanjem imam, koje vodi lijevo i desno,
jer ono to sam saznao dovoljno mi je, a onoga to ne znam potedite me! "
Objanjavajui to, jedan uenjak je svome prijatelju rekao: "Neka te strah od
prepiranja nipoto ne odvrati od raspravljanja na najljepi nain; onaj koji se
prepire ne eli da od njega iko naui, niti on eli od ikoga nauiti. "
Treba znati da na sve potrebne stvari potiu odreene stvari, a na
stjecanje znanja potiu dvije stvari: nada i strah. Stjecatelj znanja treba eljeti
i strahovati; eljeti Allahovu, delle anuhu, nagradu - za one koji ele stei
Njegovo zadovoljstvo i izvravati Njegove zapovij edi, a strahovati od Allahove
kazne - za one koji ne izvravaju ono to je Svevinji Allah naredio i koji se ne
susteu od onoga to je On zabranio. I kada ovjek objedini elju i strah, to e
ga uputiti u sutinu znanja i istinsku skromnost, jer od dva motiva: elja je jai
motiv, koji potie na stjecanje znanja; a od dva motiva: strah je jai motiv, koji
potie na skromnost. Mudraci su rekli: "Okosnica znanja jeste elja, a njegov
plod je srea. Doim, okosnica je skromnosti strah, a plod njegov je ibadet. I
kada ovjek objedini skromnost i znanje, ve se usreio i zasluio sve zasluge.
Meutim, ako se odvoji jedno od drugog, onda je u tome velika teta i nazadak,
i teko onome ko ih odvoji!" Prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alej hi
ve sell em, upozorio: "ija se svijest povea zbog znanja a ne povea se njegova
skromnost na ovome svijetu, takav se samo udaljio od Allaha. " Malik b. Dinar,
rahimehullah, upozoravao je ljude: "Kome ne bude dato znanje koje e ga
odvratiti od zla, njemu nije dato korisno znanje. " A neki mudraci su govorili:
"Uenjak koji nema svijest o Bogu slian je svjetiljci koja osvjetljuje kuu, a
sama sebe spali. "
36
Naukovanje
Treba znati da znanje ima poetak i uvod u detalje i sutinu. Odatle,
stjecatelj znanja treba poeti od samog poetka i uvoda kako bi nauio detalje
i sutinu; detalje i sutinu nee pokuati uiti prije nego to savlada poetak i
uvod, jer u tome nee uspjeti. Ovo je zato to se odreeno znanje moe graditi
samo na temelju i zato to se plod koji nije posijan ne ubire. Ipak, neki ljudi sa
stjecanjem znanja ponu naopako, a za takvo neto postoje brojni nerazumni
razlozi i pauinasti povodi. Izmeu ostalih stvari, na takvo neto navode ciljevi
koje odreen ovjek nastoji ostvariti savladavajui odreenu disciplinu kojoj
se potpuno posveti, a zapostavljajui uvod u tu istu disciplinu, kao naprimjer,
ovjek koji preferira pravosue i eli ga se prihvatiti pa se iz cjelokupnog fikha
opredijeli za poglavlja koja se odnose na kadiju, tubu i dokaze. Ili se voli baviti
ispitivanjem svjedoka pa se posveti poglavljima koja se odnose na svjedoenje,
ali e biti okarakteriziran neznanjem u onome ime se rukovodi. Kada to
naui, ovjek pomisli da je saznao veinu informacija, ono to je opepoznato,
smatrajui informacije koje nije saznao nerazumljivim i teko shvatljivim u
ijem je saznavanju optereenje i iscrpljenje, a sve zbog zadovoljstva onim
to je saznao i odsustva elje da sazna ono to je propustio. Kada bi bio iskren
prema sebi, takav ovjek bi dokuio da je ono to je propustio vanije od
onoga to je nauio, jer je znanje povezano i svako se poglavlje vee za njemu
prethodno: kraj definitivno zavisi od poetka. Dodue, ponekad uvod u znanje
moe opstojati nezavisno, sam po sebi, pa se stjecanjem sutine, izostavljajui
uvod, izostavlja i uvod i sutina. Takav ovjek nije poteen prijekora, iako je
prei prijekoru onaj ko zapostavi sutinu.
Neke ljude na pogrean pristup stjecanju znanja navodi elja da se istaknu
kao uenjaci, bilo da time zarade ovosvjetska dobra ili da prikriju svoje siromatvo,
. pa se posvete poznatim pitanjima koja prihvataju diskusiju i razmatranje, te
pitanjima oko kojih postoji razilaenje, a zapostavljajui pitanja oko kojih su
uenjaci postigli konsenzus, i sve to ini da se raspravlja s neistomiljenicima,
ne poznajui pitanja oko kojih su uenjaci postigli konsenzus i ne vladajui
odreenim mezhebom. Imao sam priliku vidjeti nekoliko ljudi iz ove kategorije:
neka su pitanja istraili kao to to ine izvjetaeni i po tim pitanjima postali
poznati kao to su poznati istaknuti uenjaCi, ali kada su se upustili u rasprave s
neistomiljenicima, njihovo pravo stanje se pokazalo i kada ih se upitalo u vezi
s jasnim pitanjem u njihovom mezhebu, njihovo razumijevanje se pomrsilo i
nepromiljeno su odgovarali, ne znajui istinu i dajui neprecizan odgovor.
Meutim, oni to ne smatraju nedostatkom kada se u sijelima kitnjasta obraaju
37
i kada neistomiljenike nastoje prevariti na uobiajen nain, a uza sve to oni

uope ne poznaju ona pitanja iz raznih mezheba koja poznaju i kojima se bave
mladi ljudi, poetnici. Stalno su u vrevi koja ih odvodi od istine, ili su u greci
koja ih unizuje. A meu njima sam vidio i ljude koji smatraju da je bavljenje
mezhebima pretjerivanje, a saznavanje mnotva informacija koje nude mezhebi
- zaostalost. tavie, jedan izmeu njih, branei to miljenje, raspravljao se sa
mnom. Rekao je: "To je zbog toga to je znanje onoga ko pamti pitanja iz
mezheba skriveno, a znanje onoga ko vodi rasprave branei svoj stav oito. "
"Kako znanje onoga ko pamti pitanja iz mezheba moe biti skriveno, a on
brzo i veinom ispravno odgovara na pitanja?", upitao sam ga. Odgovorio je:
"Zato to uti ako ga niko ne upita, i tako ga niko ne upozna, doim je onaj
koji raspravlja taj koji postavlja pitanja, pa ga ljudi upoznaju. " Upitao sam:
"Zar vrijednost onoga ko pamti detalje nije oita kada ga se upita pa odgovori
ispravno?" Odgovorio je potvrdno. Opet sam ga upitao: "Zar manjkavost onoga
koji raspravlja nije oita kada ga se upita pa pogrijei? A reeno je: 'Ispit je taj
koji uzdie ili unizuje ovjeka. "' Sustegnuo se od odgovora na ovo pitanje, jer
da je porekao, uzoholio bi se pred razumom, a da je priznao, morao bi prihvatiti
argument: u sustezanju od neega povinovanje je, a utnja je znak zadovoljstva,
i pree je povinovati se istini nego dopustiti neistini da ga prevari i dovede u
opasnost. Prethodno navedeno jeste nain onih koji govore: "Prepoznaj me! ",
a apsolutno je nepoznat i nemogue je da ga prepozna onaj ko nema znanja.
Zuhejr, rahimehullah, jednom prilikom je izjavio: "Ma koliko ovjek imao
lijepih osobina, one e ljudima ostati skrivene. "
Jedan od uzroka podbacivanja u znanju jeste zapostavljanje njegovog
stjecanja u mladosti, a ako mu se posveti u starosti, stidi se poeti odakle
poinju maloljetnici, bude mu ispod asti to da mu bude ravan neiskusan
maloljetnik, to ga navede na saznavanje krajnjih informacija i detalja koji se
saznaju mnogo kasnije, da bude napredniji od maloljetnog poetnika, odnosno
ravan ostarjelom koji je pri kraju stjecanja znanja. Ovo se moe desiti ovjeku
koji podlegne prevari svoje due i uvjereno slijedi svoje osjeaje koji ga lau.
Njegov razum - ako to on osjeti - i razum svih ljudi koji imaju sluha za ove
stvari jesu svjedok da je takvo razmiljanje manjkavo i pogreno, tim prije to
je to stvar koja se ne moe pretpostaviti j privid s tim u vezi veoma je mogu.
Neznanje poetnika runije je od neznanja uenjaka u odreenim pitanjima.
Pjesnik je spjevao:
Lijepo postupi prema detaljima pa e te detalji odvesti u krupnije stvari,

i, razmiljajui, krupne e stvari dokuiti preko onih sitnih, ako ih
spozna ti.
Zbog ovih, ali i drugih stvari pohvaljeniji je onaj ko je stjecao nauku
u mladosti. Mervan b. Salim prenosi da je Ismail b. Ebud-Derda rekao:
"Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: 'Uenje u mladosti slino
38
je urezivanju u stijenu, a uenje u starosti slino je pisanju po vodi. "' Alij a,

radijallahu anhu, govorio je: "Srce mlq.dia slino je praznoj zemlji: ta god
se u nju posije, ona to prihvati, jer je djeije srce praznije, ono ima manje
obaveza, lake ostvaruje pobonost i ponizniji je. " U mudrosti stoji: S najvie
informacija raspolae najponizniji stjecatelj znanja, kao to nizija najvie
zadrava vodu. Ali da nije tih prednosti koje mladoj osobi idu u prilog, ona ne
bi bila preciznija ni sposobnija od starije osobe. Pripovijeda se da je Ahnef b.
Kajs, rahimehullah, uo nekog ovjeka da govori: uenje u mladosti slino je
urezivanju u kamen ", to je komentirao rekavi: u starosti je mozak razvijeniji,
osim to je srce zauzetije. " Tako mi Allahove vjenosti, Ahn ef se pozvao na
smisao i upozorio na povod. Naime, brojne stvari staru osobu odvraaju od
stjecanja znanja. Neke od njih su: stid (o emu smo ve govorili); u mudrosti
stoji sljedee: Znanje onoga ko se stidi bit e beznaajno. A u tome smislu je
H alil b. Ahmed, rahimehullah, izjavio: Neznanje je slobodno pored onoga ko
se stidi stjecati znanje i pored onoga ko ga ne stjee zbog starosti. " Isto tako,
od stjecanja znanja odvraa mnotvo strasti i raskrojeno razmiljanje. Pjesnik
je spjevao: "Odvratiti od prohtjeva onoga ko ih voli - stvarje velika, jer, zaista,
ovjek se od prohtjeva teko odvaja. " Neki rjeiti ljudi govorili su: Kada srce
neto zavoli, ono je slino zaleenoj hipoteci. " Od stjecanja znanja takoer
odvraaju uznemirujue nesree i zapanjujue brige. U mudrosti stoji: Briga
ograniava osjeaje. Neki rjeiti ljudi rekli su: Ko ostari stjeui znanje, naii
e na potekoe. " Isto tako, od stjecanja znanja odvraa zauzetost i nenadne
potrebe koje mu oduzmu sve vrijeme: ako obnaa kakvu funkciju, to ga zaokupi;
ako ima porodicu, zarauje joj itd. Zato je reeno: Stjeite znanje prije nego
to prihvatite odreenu funkciju. " Buzurdemihr je govorio: uzauzetost zbilja
umara, ali zato dokolica upropatava. " I zbog toga ne prilii da stjecatelju
znanja dosadi i da propusti priliku, jer mu vrijeme kasnije moda nee ii u
prilog i oduzet e mu ono to mu je prije dalo. Opet ponavljamo: treba poeti
iz poetka, od samog uvoda u nauku. I ne treba se zabavljati onim stvarima ije
nepoznavanje ovjeku ne teti, jer bi ga to moglo odvratiti od stvari koje ne
smije ne poznavati; u svakoj znanosti postoje zapanjujua poglavlja, ali postoje
i nepotrebne stvari koje zauzimaju ovjeka i odvraaju od onoga to je vanije.
Ibn Abbas, radij allahu anhu, govorio je: znanje se ne moe obuhvatiti, i zato
od svake znanosti nauite ono najvanije. " Me'mun, rahimehullah, rekao je:
"Pree je da sporedne informacije ostanu u knjigama, a ne da ih ljudi pamte. "
Neki mudraci su govorili: "Klonei se onoga to ovjeka ne zanima, dokuit e
ono to mu treba. " Meutim, to stjecatelja znanja ne treba navesti da izostavi
ono to mu je teko shvatljivo, dajui sebi do znanja da su to beskorisne
informacije i nalazei sebi opravdanje u njihovom izostavljanju, to je sredstvo
i izlika za kojim poseu neupueni i oni koji podbacuju. Onaj ko naui ono
to mu je lahko, a izostavi ono to mu je teko slian je lovcu kojem pobjegne
lovina pa je prestane tjerati i vrati se kao gubitnik, jer smatra da ju je nemogue
uloviti. Isti sluaj je s naukom: teka je glede onoga ko u nju nij e upuen, lahka
39
glede onoga ko njome vlada, tim prije to shvatanje nauke ovisi od shvatanja
znaenja koja su pohranjena u rijeima kojima su ta ista znaenja izraena, a
svaka punoznana rije sastoji se od ujne rijei i razumljivog znanja. Dakle,
rije je sve ono to se uje i ije znaenje srce razumije. Neki mudraci kazali su
sljedee: "Svakoj znanosti se pristupa na tri naina: pronicljivim srcem, rjeitim
jezikom i lijepim objanjenjem. " Kada uje ispravno, ovjek rijei razumije
srcem; kada ih razumije, poteen je dubokog razmiljanja o njima, osim to
mu preostaje teret njihovog pamenja i ustaljenja. Ovo je zato jer je znaenje
odreenih rijei slino odbjegloj ivotinji koja se izgubi ako se na nju ne pazi,
a nauka se raspline ako se pusti. I kada ovjek zapamti odreene informacije
poto ih razumije, zavoli ih, a kada ih ponovi nakon to ih zavoli, utvrdi ih.
Neki uenjaci su govorili: "Ko bude esto ponavljao ono toje nauio, naueno
nee zaboraviti, a i saznat e ono to nije znao. " U tome smislu je pjesnik
spjevao sljedee stihove:
Ako uen naueno ne ponavlja i ne ui novo, zaboravit e i ono to je

znao.
Mnogo je onih koji gomilaju djela svih mezheba,
ali vremenom njihovo gomilanje im samo sljepilo poveava.
Ako ovjek ne moe razumjeti znaenje onoga to je uo, ispitat e uzrok
koji ga spreava u tome, da bi znao ta se isprijeila izmeu njega i shvatanja, jer
poznavanjem uzroka i razloga ovjek uspijeva prevazii nejasnoe i ispraviti ono
to je pogreno shvatio. Uzrok koji spreava u shvatanju odreenih informacija
podilazi pod jedan od sljedea tri razloga: ili se radi o nedostatku glede rijei
kojima se ta ista informacija prenosi, ili se radi o pogrenom razumijevanju te
iste informacije, ili se radi o nedostatku pri sluaocu.
Kada je rije o prvoj vrsti uzroka nerazumijevanja odreenog znaenja
(nedostatak glede rijei kojima se prenosi odreena informacija), postoje
tri mogunosti: prvo, da se odreenom rijei ne postie pravo znaenje, i,
odatle, ovjeka spreava u razumijevanju znaenja (ovo se moe desiti ako
je govornik ogranien u shvatanju, ili ako je slabouman i teko razumijeva) ;
drugo, da postoji viak rijei u odnosu na znaenje, i taj viak negativno utjee
na shvatanje znaenja (ovo se moe desiti ako govornik bespotrebno mnogo
govori, ili neumjesno misli da ga onaj koji slua nee razumjeti); i, tree, da
govornik govori o odreenim terminima koje slualac ne poznaje pa ne moe
razumjeti njihovo pravo znaenje.
Kada je rije o tome da se odreenom rijei ne postie pravo znaenje i
kada se radi o viku rijei, to su posebni uzroci, nisu openitog karaktera, jer
postoje samo u odreenom govoru a ne u svakom. A kada ovjek odstupi od
nedostatnih rijei i upotrebljava dovoljne rijei, s jedne, i kada odstupi od vika
rijei, upotrebljavajui onoliko koliko je dovoljno, oslobodi se naprezanja koje
40
pomuuje njegovo raspoloenje. Ako ovjek ne moe razumjeti sagovornika
jer ovaj nema dovoljno rijei, ili ga ne moe razumjeti zbog uzrujanosti, neka
istrai razloge koji navode na izgovaranje suvislih rijei, odnosno razloge
koji dovode do podbacivanja u objanjavanju. Ako podbacivanje bude zbog
ogranienja u onome ko se ovjeku obraa, odnosno ako viak rijei bude
uslijed brbljanja, tada e ovjek lahko razumjeti znaenje, tim prije to se
njegova poruka razumije iz preostalog govora, i nerazumljive rijei ne mogu
biti brojnije od onih razumljivih: veina ukazuje na manjinu. Ako je posrijedi
viak rijei uslij ed neumjesnog miljenja da ga onaj koji slua nee razumjeti,
tada je razumijevanje znaenja jo lake. A najgora mogunost je kada se radi o
nedostatku rijei uslijed loeg razumijevanja govornika, to je najtee razumjeti,
tim prije jer ovjek e daleko tee razumjeti ono to nije razumio onaj koji
mu o tome govori, osim ako je slualac izuzetno pronicljiv i raspoloen pa na
osnovu njegovog pokuaja zakljui i razumije ono to govornik nije mogao,
i tada zaslugu za razumijevanje ima slualac, ali govornik polae pravo na
nastavljanje izlaganja.
Svaka nauka ima svoje ustaljene termine, a oni se dijele na dvije vrste:
opi i posebni. Opi termini jesu oni koje su strunjaci odredili kao nazive
za odreeno znaenje, nazive bez kojih uenik ne moe stjecati znanje, niti
uope moe razumjeti rijei strunjaka, kao naprimjer, dogmatiari su postigli
konsenzus da izrazi: devher (bit, sutina), ared (sluajno svojstvo) i dism
(tijelo; oblik) imaju odreena znaenja. Ovi opi termini jo se nazivaju urf
(zvanini termini). A posebni termini jesu oni izrazi koje pojedinac izabere i
kojima izraava ono na ta ne upuuje spoljanje znaenje njegovih rijei. Ako
ih koristi u obraanju, nazivaju se remz (aluzija), a ako ih koristi u pjesnitvu,
nazivaju se Jugz.
Remz ne postoji u ustaljenoj nauci niti u jeziku. Veinom se upotrebljava

u sljedea dva sluaja: prvo, u dokazivanju nastranog miljenja koje krije onaj
ko ga zastupa pa iskoristi tu mogunost izraavanja kako bi kod ljudi probudio
radoznalost, a mogunost njegovog mnogostranog tumaenja iskoristi da bi
se sauvao potvore; i, drugo, u tvrdnjama takvih ljudi da je to teko dokuivo
znanje, znanje ije je dokuivanje nadnaravno djelo, kao naprimjer, neki
strunjaci su izmislili stvari i pribjegavajui remzovima nazvali ih hemija a
tajei pravo znaenje, a sve da navedu na pomisao da tom naukom treba krtariti
i da je ona aljenja vrijedna, i to je prevara koju nastoje plasirati ljudi klimavog
uma i podlih namjera. Pjesnik je spjevao: "Zabranjen mi pristup odreenoj
stvari, pa se moja udnja za njom poveala, ta ono to je zabranjeno ovjeku
je najdrae. " Ako je istina ono to govore, neka za to, nakon to se ispitaju
njihove aluzije, preuzmu garanciju. Da ove dvije, ali i druge vrste remza imaju
ispravno znaenje i da je u tome korisno znanje, ne bi to bili kojekakvi skriveni
znakovi, ve bi postalo znanje dostupno svim ljudima. Iako se ljudi razlikuju
glede razliitosti prohtjeva, nikada se nee sloiti da zataje ispravne i korisne
41

informacije. U tome smislu je Zuhejr spjevao sljedee: " . "
..
Ponekada se remz upotrebljava kada se odreene rijei i znaenja ele

uveliati i istaknuti, da ostavi vei i upeatljiviji trag na ovjeka, i tada remz
postaje opepoznat, a u pisanoj formi ostaje zasvagda Qrisutan. Prenosi se da
je Pitagora u svojim ifriranim savjetima zapisao: "Cuvaj svoju tezulju od
bestidnosti, a svoju tjelesnu teinu od otrcanosti ", elei rei: "jezik uvaj
od nepristojnog govora, a um od prohtjeva. " I ova je njegova ifrirana poruka
zapisana, ona njemu lijepo pristaje, jer da je to rekao jasnim rijeima, u jasnom
znaenju, ne bi se prenosila kao poslovica od njega, niti bi to ljudi smatrali
lijepim. Razlog tome je to to skriveno znaenje za um ima status skrivenog
predmeta za oi: to u ljudskim duama i srcima budi velianje i uzdizanje te
iste stvari, a ono to je oito, to ljudima nije skriveno beznaajno je i nevano.
Primjena ovog pravila prihvatljiva je samo kada se radi o konciznoj izjavi,
tj. nezavisnoj poruci izreenoj jasnim rijeima. A kada se radi o rairenim
disciplinama koje ljudi eljno prouavaju, one su, jainom poticaja na njihovo
prouavanje i jainom potrebe za njima, neovisne od toga da se na njihovo
prouavanje potie primamljivim iframa i zaudnim rijeima. tavie, takvo
neto odvratilo bi ljude od nauke jer je u deifriranju usporavanje njenog
dokuivanja.
Kada je rije o l_ugzu, njime se zabavljaju slobodni i dokoni ljudi. Lugz
ih potie na meusobno nadmetanje u talentu i meusobno hvaljenje umnom
sposobnou; napreu se upotrebljavajui nadarenost u ono to im ne donosi
nikakvu korist, niti time stjeu korisno znanje. U tome su slini hrvaima koji
dato im zdravlje koriste u naprezanje uma i umaranje tijela, a to im ne donosi
pojlvalu, niti im pribavlja kakvu korist. Neka ovjek razmisli o sljedeem stihu:
"Covjek je umro "i iza sebe ostavio sina majke koji je ujedno sin oca sestre
oca njegovog, te majku djece njegove djece, te oca sestre sinova amide brata
njegovog"1 , te neka kae ta je, nakon umnog naprezanja, razumio iz ovog
stiha koji ga je zaprepastio svojom teinom i nerazumljivosti! - Shvatit e da
je rije o podjeli imetka mejita koji je iza sebe ostavio oca, enu i amidu. I ta
je ovjek ovim saznao, da li je uklonio neznanje koje je imao? ! Zar je poslij e
toga saznao neto to prije nije znao?! tavie, da je neko obrnuo formu pitanja
premetnuvi ono to je iza - naprijed, a ono to je naprijed - iza, ovjekovo
neznanje se, prije nego to je to shvatio, zacijelo ne bi razlikovalo od osnovnog
neznanja, a ve je napregnuo svoje sposobnosti i umorio svoj um. Umjesto
navedenog stiha ovjek e moda proitati ma akvu informaciju koju e
saznati, ali nee usvojiti nita novo.
Odatle, treba da se, Allah nas podrao na uputi, klonimo informacija
koje posjeduju neupueni i treba da se uvamo izvjetaenosti besposlenjaka.
Prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Od ovjekovog
l Ovaj stih je prilino nerazumljiv na izvornom jeziku, stoga i prijevod ima nerazumljiv karakter. (op.
p rev.)
42
lijepog islama je izbjegavanje onoga to ga se ne tie. " Zatim, treba da talent i
dosjetljivost iskoristimo u isplativo, zahvalno znanje. Seid b. Ebu Hind prenosi
da j Ibn Abbas, radijallahu anhu, pripovijedao: "Resulullah, salJallahu alejhi
ve sellem, rekao je: 'U dvijema blagodatima su obmanuti mnogi ljudi: zdravlje
i slobodno vrijeme. '" Svevinjem Allahu se utjeemo od toga da budemo
obmanuti kada se radi o Allahovoj, delle anuhu, dobroti i blagodarnosti
prema nama, utjeemo Mu se od toga da zaboravimo korist koju nose Njegove
blagodati ! U mudrosti stoji: Slobodno vrijeme donosi enju za injenjem
nepristojnog. Neki rjeiti ljudi rekli su: "Kome proe dan a ne obavi odreen
posao, odnosno ne izvri odreenu dunost, odnosno ne povea svoju slavu,
odnosno ne uvea svoju pohvalu, odnosno ne zane kakvo dobro, odnosno ne
naui neto novo - upropastio je taj dan i prema sebi se ogrijeio. " Pjesnik je
spjevao:
Nezaposlenostje u tebi pokrenula posao,
a zlo od nezaposlenosti dolazi.
Zadovoljit emo se ovim kada se radi o uzrocima koji odvraaju od
shvatanja znaenja odreenog govora. I pomno razmatranje i objanjenje ovih
uzroka olakava nam prevazilaenje nejasnoa.
Kada je rije o drugoj vrsti uzroka nerazumijevanja odreenog znaenja,
to je ovjekovo pogreno razumijevanje informacije jer postoji odreen
nedostatak u znaenju. A odreeno znaenje potpada pod sljedee tri vrste:
ili je nezavisno samo po sebi, ili je uvod u odreeni smisao. ili je zakljuak
odreenog znaenja.
Nezavisno znaenje samo po sebi ima dvije podvrste: jasno i skriveno.
Jasno znaenje jeste ono koje ovjek trenutno, u startu shvati, i ono ne spada u
problematine vrste koje ovjek ne moe razumjeti. A skriveno znaenje jeste
ono za ije shvatanje treba dodatno razmiljanje i vei napor: samo na taj nain
se moe otkriti skriveno znaenje i shvatiti njegova zamrenost; razmiljanjem
o tome ovjek se uvjebava, a vjebom se olakava teina i neshvatljivost
poruke. Ovo je zato jer se vjebom postie smjelost, a upuenost u odreeno
znaenje ima veliki upliv na konaan rezultat.
Znaenje - uvod u neki drugi smisao takoer se dijeli na dvije podvrste:
samostalan uvod, makar se protezao na neki drugi smisao, a ova vrsta ima status
nezavisnog znaenja kada se radi o predodbi, razumijevanju i iziskivanju
zakljuka; i uvod kojem je zakljuak nuno potreban, bez kojeg ga je nemogue
razumjeti. Razlog tome je injenica da je uvod praktino dio odreene cjeline, a
partitivnost znaenje ini problematinim, i dio znaenja ne moe biti zamjena
za cjelokupno znaenje.
A kada se radi o treoj vrsti, a to je zakljuak nekog drugog znaenja,
43
on se moe dokuiti samo uz pomo onoga to mu prethodi i moe se

ispravno predoiti samo uz pomo uvoda; bavljenje time i pokuaj njegovog
razumijevanja bez uvoda i osnove napor je i besmislica. I u tome je objanjenje
uzroka nerazumijevanja odreenog znaenja.
Kada se radi o treoj vrsti uzroka nerazumijevanja nekog znaenja,
radi se o odreenom nedostatku sluaoca, i ova vrsta ima dvije podvrste, i to:
nedostatak sam po sebi i neoekivan nedostatak.
Nedostatak sam po sebi, opet, dijeli se na onaj nedostatak koji spreava
predodbu znaenja i na onaj nedostatak koji spreava pamenje znaenja
nakon to ga je ovjek shvatio. Predodbu znaenja spreava slaboumnost
i nedostatak pronicljivosti, i to je teka bolest. Neki mudraci su govorili:
"Kada oslabi um uenjaka, protiv neistomiljenika skoro ne moe uspostaviti
dokaz i povea se njegova potreba za konsultiranjem knjiga. 11 Onome ko je
iskuan ovim iskuenjem preostaje strpljenje i postupno stjecanje znanja,
jer je sposobniji da savlada manje informacija, a kada se radi o strpljivosti,
objektivnije je da e tako nauiti i uspjeti. Jedan mudrac je rekao sljedee: "U
ostvarenju svoje potrebe ovjek mora biti djelomino uporan. 11 ovjek koji je
iskuan maloumnosti moe biti strpljiv samo ako nadvlada svoje strasti i ako
bude izuzetno odluan. Treba da stavi sebi na znanje nunost strpljenja jer ima
veliku elju, a svome tijelu - podnoenje napora jer je izuzetno ambiciozan. I
kada mu se , uz pomo velike elje, objelodani odreeno znaenje, tada dolazi
do izraaja upornost onih koji se nadaju i bodrost onih koji dokuuju, pa mu
mnotvo informacija postaje bezazlena stvar, a sve teke informacije postaju
lahke. Prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Svoje
elje ete ostvariti samo trpei ono to vam nije po elji, a svoje ciljeve ete
ostvariti samo ako se sustegnete od onoga za im udite. 11 U mudrosti stoji
sljedee: Umaraj se, jer ako se bude umarao, napredovat e! Neki rjeiti ljudi
su izjavili: "Akoje odanost neemu velika, tekoe se lahko prevazilaze. 11 Jedan
pjesnik je recitirao Alijin, radij allahu anhu, stih: "Nipoto ne budi nemoan, i
neka te dosada nipoto ne ophrva, jer se uspjeh gui u nemoi i dosadi. "
A kada je rije o pamenju znaenja nakon to ga je ovjek shvatio, to je
zaborav koji dolazi uslijed nemarnog podbacivanja i zanemarivanj u lijeenja
nemoi. Onaj koga je Allah, delle anuhu, iskuao zaboravom treba nastojati
popraviti svoje podbacivanje mnogo uei i treba da pobijedi svoj nemar
mnogo razmiljajui. Reeno je da znanje nee stei onaj ko mnogo ne ui
i ko se ne napree. U.estalo uenje samo po sebi napor je na kojem se moe
strpiti samo onaj ko zna da je u znanju uspjeh, a u neznanju propast. Zato
ovjek treba podnijeti napor uenja kako bi kasnije uivao u udobnosti znanja
i kako bi se sauvao sramote neznanja. Razlog tome je to se velika stvar moe
postii samo velikom stvari, a prema veliini elje odreuje se veliina cilja i
shodno veliini udobnosti biva teina umora. Reeno je da se udobnost stjee
44
nedostatkom odmora. Jedan mudrac je rekao: "Najbolja udobnost jeste ona
koja se postigne velikim umorom, a najasnije je ono znanje koje se stekne
poniznim stjecanjem."
Moda e uenik smatrati uenje i pamenje napornim pa e se, nakon to
shvati odreeno pitanje, pouzdati u konsultiranje knjiga i njihovo iitavanje
shodno potrebi, i tada e liiti na onoga ko pusti ve ulovljenu ivotinju,
pouzdavajui se u to da e je opet moi uloviti, a bila mu je nedostupna. I
poslij e tog pouzdanja slijedi stid, a poslij e podbacivanja kajanje. Na takvo
neto navodi jedna od sljedee tri stvari: mrzovolja prema pamenju i voenju
brige o tome jer je to teko, ili pothranjivanje duge nade da e, ako bude
marljiv, zapamtiti ono to nije, ili oit nedostatak ambicija. I takav ne zna da je
mrzovljan, nestrpljiv ovjek na gubitku, da je onqj ko pothranjuje dugu nadu
obmanut i da je onaj kome nedostaje ambicije u nevolji. U arapskoj poslovici
stoji: Informacija koju ovjek nosi u svojim grudima bolja je od hiljadu drugih
informacija zapisanih u knjigama. Isto tako, Arapi su govorili da nema dobra
u znanju koje avlek ne nosi kuda god iao i s kojim ne animira druge ljude.
Rebia je recitirao Safijeve stihove:
Moje znanje sa mnom je ma kud okrenuo, od koristi mi je,

moje srce njegova je riznica, a ne duboki sanduk.
Ako sam kod kue, moje znanje sa mnom je,
a ako sam na pijaci, ono sa mnom i na pijaci je.
Ima i onih uenika koji posveuju panju pamenju, a zapostavljaju
shvatanje znaenja onoga to pamte; informacijama izuzetno dobro vladaju,
recitiraju ih i prenose, ali su neiskusni i ne znaju njihovo znaenje i tako lie
na knjigu, koja ne moe suzbiti nijednu sumnju, niti moe poduprijeti ijedan
dokaz. Prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
"Slaboumnici tee prenoenju znanja, a uenjaci tee voenju brige o znanju. "
S tim u vezi, Ibn Mesud, radijallahu anhu, govorio je: "Budite oni koji vode
brigu o znanju, a nemojte biti oni koji ga samo prenose, jer postoje ljudi koji
o njemu vode brigu, ali ga ne prenose, a postoje oni ljudi koji prenose znanje,
ali o njemu ne vode brigu. " Hasan el-Basri, rahimehullah, jednom prilikom
je pripovijedao odreeni hadis pa ga je neki ovjek upitao: "Ko to prenosi?"
'i\ ta ti ima od toga ko prenosi ovaj hadis?! Kada je o tebi rije, saznao si
opomenu koju hadis nosi i protiv tebe je uspostavljen dokaz", prijekorno mu
odgovori Hasan el-Basri.
Neki uenici se posvete pamenju i shvatanju, a zapostave zapisivanje
informacija, pouzdavajui se u svoje pamenje, i to je greka, tim prije to
moe doi do nejasnoe i to je zaborav veoma brz. Enes b. Malik, radij allahu
anhu, prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom
rekao: "Sprijeite zaboravljanje informacija biljeei ih. "Takoer se prenosi da
45
Kultura vjernika na dunja luku za ahiret
se neki ovjek poalio Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sell em, na zaborav pa

mu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, preporuio: ''Zapisuj informacije,
jer e konsultirati svoj zapis kada zaboravi. " Halil b. Ahmed govorio je:
"Neka ono to je zapisano u knjigama bude tvoja glavnica imetka, a ono to
pamti neka bude ono to e troiti. " Mehbud napominje: "Da u knjigama nije
zapisano iskustvo prvih, trud potonjih, zbog zaborava, bio bi uzaludan. " Neki
rjeiti ljudi govorili su: "Informacije su kao plaljive ivotinje; informacije
izmiu ovjeku, i zato ih uvajte perom i papirom. "
A kada se radi o neoekivanom nedostatku, on se dijeli na sumnju koja
se isprijei u shvatanju znaenja i tanog dokuivanja, i na misli koje ovjeka
obuzimaju i odvraaju od shvatanja znaenja. Kada je rije o sumnji koja se
isprijei u shvatanju odreenog znaenja, nju treba otkloniti postavljanjem
pitanja i razmiljanjem kako bi se shvatilo znaenje i dokuila njena stvarnost.
Odatle su neki uenjaci govorili: "Nemoj izbjegavati ponavljanje i nemoj se
sustezati od diskusije, u protivnom, bit e nesposoban. " A Bear b. Burd,
rahimehullah, imao je obiaj kazati: "Neznanje se lijei estim postavljanjem
pitanja, a neznanje ostaje ako ovjek dugo uti, ne pitajui u vezi s onim to ne
zna. A ti pitaj u vezi s onim to te zanima, jer nazvan si razumnim stvorenjem
zato to koristi svoj um. " Kada je rije o drugom neoekivanom nedostatku
(misli koje ovjeka obuzimaju i odvraaju od shvatanja znaenja), to je stvar
koje nije niko poteen, pogotovo oni koji pothranjuju velike nade. Ovog
nedostataka su donekle poteeni oni ljudi ija je jedina potreba i preokupacij a
stjecanje znanja. Kada se ovaj nedostatak nenadno pojavi, ovjek informaciju ne
moe nasilu razumjeti, svoj um ne moe pobijediti i shvatiti znaenje odreene
poruke, tim prije to se um jo vie usprotivi ako se tjera na neto i tee to
prihvata. U jednom predanju stoji da um potpuno oslijepi ako se tjera na neto.
Meutim, ovjek e poraditi na otklanjanju zapanjujue brige i kojekakvih
misli koji se nenadno pojave, da mu se um odazove i bude posluan. Pjesnik
je spjevao:
U ljubavi posrednik od koristi nije ako sam ovjek za to posrednik nije.

Mudraci su govorili: "Zaista se um usprotivi kao to se uzjogune
divlje ivotinje, zato ga nastojte pridobiti umjerenim uenjem i umjerenim
napredovanjem, da vam uvijek bude posluan i stalno ustar. " Ovo je sve glede
uzroka nerazumijevanja odreenog znaenja koji se nalaze pri. sluaocu.
Moemo dodati i etvrtu vrstu uzroka koji spreava shvatanje odreenog
govora i razumijevanja njegovog znaenja, s tim to se ovaj uzrok ne nalazi u
svakom govoru, i zato nije uvrten u prethodne tri vrste, pa ipak ne smatramo
da ga je doputeno zapostaviti jer postoji govor koji se izgovara i uje te nije
potrebno studiozno razmiljati o njemu da bi se razumio, ali ponekad se ne moe
razumjeti zbog razloga o kojima smo govorili. Dakle, postoje tekstovi koji se
uvaju u knjigama, koji se shvataju na osnovu onoga to je zapisano, smisao i
46
znaenje uva se u kukama slova. Prenosi se da je Ibn Abbas, radijallahu anhu,
Allahove, delle anuhu, rijei:
pt t d j tSr _;r
" ... ili samo kakav ostatak znanja. . ." (El-Ahkaf, 4)

protumaio rekavi: "To se odnosi na zapis. " A prenosi se da je Mudahid
sljedei ajet:
o
o " := ... 1
" l"" . ..-" {1 ..w
o .
...
" .
r
<"'
"
.:::.
.,
l_r.?- 'J)
y.. if)
" if
y,
"On daruje znanje onome kome hoe, a onaj kome je znanje darovano darovan je blagom neizmjernim" (El-Bekare, 269)
Protumaio rekavi: 'To se odnosi na zapis. " Arapi kau da je zapisivanje

isto to i govor, i da se rjeitost takoer ogleda u pisanom tekstu. Dafer b.
Jahja, rahimehullah, govorio je: "Pisanje je dio mudrosti, njime se biljee i
slau njene zlatne poruke. " A Ibnul-Mukaffea, rahimehullah, imao je obiaj
rei: "jezikom se prenosi poruka samo prisutnom koji je u blizini, a perom se
prenosi i prisutnom i odsutnom: i jednima i drugima pero podjednako prenosi
poruku. " Jedan rimski mudrac rekao je: "Pisanje je duevna umjetnost iako se
upranjava u tjelesnoj formi. " A jedan arapski mudrac izjavio je slino tome
rekavi: "Pisanjeje u osnovi duevna osobina iako sejavlja u tjelesnim ulima. "
Uenjaci imaju razliita miljenja o pitanju ko je prvi poeo zapisivati.
Kab el-Ahbar navodi da je to bio Adem, alejhis-selam. Kae da je tri stotine
godina prije smrti zapisao sve knjige na blatu pa ga potom ispekao, a kada je
Zemlja potopljena za vrijeme Nuha, alejhis-selam, Ademov zapis je ostao i
svaki naroq je uzeo svoju knjigu, a zapis na arapskom jeziku ostao je sve dok
ga Allah, delle anuhu, nije posvetio Ismailu, alejhis-selam, koji ga je naao i
usvojio. Meutim, Ibn Kutejba, rahimehullah, pripovijeda da je Idris, alej his
selam, bio prvi ovjek koji je pisao. Arapi su pisanje smatrali velikom stvari
i ubrajali ga u najvee koristi. Govorei o tome, Ikrima, rahimehullah, rekao
je: "Iskljupljenje zarobljenika u Bici na Bedru stajalo je mnogoboce etiri
hiljade, osim to su se mogli iskupiti ako poue muslimana pisanju, a sve zato
jer su nadasve bili svjesni njegove velike vanosti, vrijednosti, traga i koristi. "
Svevinji Allah obratio se Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem:
,.. o
J
_ !;;IL ::: IC. d " ..U\ J. C:: ;J I
ir
uJ
:. r '-?
11
:r
"itaj, plemenit je Gospodar tvoj, Koji pouava peru. .." (El-Alek, 3-4)
gdje je Sebe okarakterizirao plemenitim i ubrojavi pouavanje pisanju
u velike blagodati i velika znamenja. tavie, u asnom Kur' anu se zakleo
perom i onim to se njime pie:
47
0_, \.;j lj 0
....
.....
"Nun. Tako mi kalema i onoga to oni piu .." (Nun, l)

.
Isto tako, postoje razliita miljenja u vezi s tim ko je prvi pisao arapskim
pismom. Kab el-Ahbar navodi da je arapskim pismom prvi pisao Adem,
alejhis-selam, a taj njegov zapis je poslije potopa naao Ismail, alejhis-selam.
Meutim, Ibn Abbas, radijallahu anhu, smatra da je Ismail, alejhis-selam, prvi
ko je pisao arapskim pismom i sastavio arapski jezik: rijei i znaenja. Urva b.
ez-Zubejr, radijallahu anhu, rekao je da su arapskim pismom prvi pisali neki
ljudi iz drevnog naroda, tanije kraljevi Medjena, a zvali su se: Ebded, Hewez,
Rutta, Kelemon, Sa'fes i Kareet. Ibn Kutejba u djelu El -Mearifzapisao je da
je Muramir b. Murra iz Enbara bio prvi ko je pisao arapskim pismom, i odatle
se to proirilo. A El-Medaini je govorio da se radilo o Muramiru b. Murri,
Eslemu b. Sadri i Amiru b. Hadri: Muramir je prvi pisao arapskim pismom,
Eslem je razloio i spojio rijei, a Amir je prilagodio strane rijei arapskom
jeziku.
Dakle, pisani tekst ima veliki znaaj, i odatle onaj ko eli stjecati znanje
mora voditi rauna o sljedee dvij e stvari: o ispravnom pisanju slova, onako
kako je predvieno da se piu, i o stavljanju taki, odnosno drugih znakova po
kojima se raspoznaju slina slova. A ako se na to doda lij ep i skladan rukopis,
to je samo vjetina u strunosti, ali nije uvjet ispravnosti. Alija b. Ubejda,
rahimehullah, imao je obiaj kazati: "Lijep je rukopis olienje sposobnosti
ruke i olienje unutarnje ljepote. " Ebul-Abbas el-Muberrid, rahimehullah,
jednom prilikom je rekao: "Ruan rukopis sakati knjievnost. " Abdulhamid,
rahimehullah, govorio je: "Jezik je taj kojim se lijepo objanjava, a ruka je ta
kojom se lijepo pie. "Neki knjievnici su mi recitirati stihove jednog Basrijskog
pjesnika:
Nai opravdanje bratu svome ako ruan rukopis ima, ako ima narav lijepu,
ako znaenje ispravno prenese, ljepota rukopisa samo vjetina je vie.
Treba znati da se redanjem slova samo eli postii ispravan razumljiv slijed
rijei, i dodatno ispravljanje slova i njihovo uljepavanje u pisanom tekstu isto
je to se iskae razumljivim retorikim i gramatiki ispravnim rijeima. Zato
su Arapi govorili da je pisanje pola rjeitosti. Ali ne moe napredovati u jeziku
onaj ko zapostavi rjeitost i gramatiku, makar mogao razumjeti i objasniti, kao
to u pisanju ne moe napredovati onaj ko zapostavi ispravno pisanje slova
i njihovo uljepavanje, makar i on mogao razumjeti i objasniti. U pisanju
e moda napredovati onaj ovjek ija je najvea odlika i sposobnost lijep
rukopis. Takvi obino postanu poznati kaligrafi i istaknuta gospoda. Pa ipak,
uenjaci nisu posveivali veliku panju uljepavanju rukopisa jer to odvraa
od posveivanja potpune panje usvajanju znanja. To je razlog injenice da
48
rukopis veine uenjaka nije bio lijep, osim onoga koga je usreila Allahova,
delle anuhu, sudbina. tavie; Fadl b. Sehl, rahimehullah, rekao je: "U sretnu
okolnost po ovjeka ubraja se ruan rukopis. Naime, vrijeme koje potroi u
uljepanom pisanju odvrati ga od pamenja informacija i razmiljanja. "
Naravno, runoa rukopisa nije srea, srea je samo to to ga lijep rukopis nee .
odvratiti od stjecanja znanja. Ovo je zato jer se ljudi koji lijepo piu preteno
zabavljaju uljepavanjem rukopisa, a to ih odvrati od stjecanja znanja, i to je
sretna okolnost za onoga ko nema lijep rukopis. I ovo je dovoljno kada se radi
o rukopisu.
Kao to postoje uzroci koji spreavaju u ispravnom razumijevanju govora,
postoje i uzroci koji preavaju u ispravnom itanju i shvatanju poruka. Postoji
osam razloga koji spreavaju u itanju odreenog teksta i, odatle, spreavaju
njegovo shvatanje.
Prvi razlog je izostavljanje rijei u reenici, pa reenica ostaje sakata, iz
nje se ne moe nita zakljuiti, niti se ona moe razumjeti. Ovo se deava uslijed
zaborava pisca ili greke u djelu iz kojeg prepisuje taj isti tekst. Rjeavanje
ove nejasnoe lahko je onom ko ima iskustva s ovom vrstom nedostatka: na
osnovu preostalih rijei zakljuuje izostavljeno, odnosno ono to je pogreno
preneseno iz drugog teksta; ovo je posebno lahko rijeiti ako se radi o rijei
dvije. Ovo je zato jer prethodna rije iziskuje onu sljedeu, a poznvanje smisla
pomae u shvatanju cjelokupnog znaenja, koje se izraava rijeima. Doim
e onome ko nema mnogo iskustva s ovom vrstom nedostatka predstavljati
potekou zakljuivanje znaenja, pogotovo ako se radi o mnogo rijei, jer da
bi razumio znaenje odreenog teksta, mora upotrijebiti umne sposobnosti i
mora razmiljati o onome to je shvatio iz itkog teksta. Ako ovjek ne zna sve
rijei iz kojih se zakljuuje znaeHje, on ga svojim umnim sposobnostima nee
moi razumjeti.
Drugi razlog lei u viku rijei u reenici koji ima za rezultat nemQgunost
razlikovanja ispravne osnove u reenici od nerazumljivog vika rijei, i tada je
cijela reenica problematina. Ovaj nedostatak nije uestao, osim ako pisac
time eli izazvati odreenu nejasnou u svojim rijeima dopisujui rijei koje
spreavaju ispravno razumijevanje, a to je, opet, remz ije se znaenje poznaje
na osnovu strunih termina. Ponekad pisac iz zaborava doda rije-dvije, ali to
ne remeti znaenje ni uvjebanom ni neuvjebanom itatlju.
Trei razlog jeste izostavljanje nekoliko slova iz rijei, to iziskuje
nepravilno shvatanje te iste rijei. Ponekad se desi iz zaborava, i tada nedostaje
malo slova, a ponekad se desi uslijed nepravilnog pisanja, a tada nedostaje
mnogo slova. Kada je rije o ovom nedostatku, on se rjeava isto kao i prvi.
etvrti razlog je viak slova u rijei, to dovodi do dvosmislenosti i
oteava raspoznavanje osnovnih slova. Ovaj nedostatak u tekstu ponekad se
49
desi uslijed pievog zaborava, i tada se radi o malo suvinih slova, pa se

znaenje moe razumjeti, a ponekad pisac, koristei odreene termine, eli
postii dvosmislenost, odnosno nerazumljivost svojih rijei, i tada se radi o
mnotvu suvinih slova, kao to se deava u biografijama. Ovaj nedostatak se
rjeava isto kao i drugi.
Peti razlog lei u spajanju slova koja se meusobno odvajaju, odnosno
qpvajanju slova koja se meusobno spajaju, i to dovodi do dvosmislenosti. Do
nejasnoe dolazi zato to se svaka rije raspoznaje po slovima, a odvajanjem
slova spreava se da se rijei meusobno mije(iju. I ovo se moe desiti iz
zaborava, kada se radi o slovu-dva, i lahko je rijeiti taj problem. Meutim, ako
se desi zbog nevjetog ili brzog pisanja, tada je nejasnou teko rijeiti, osim
uvjebanom ovjeku. Zato je Omer, radijallahu anhu, govorio: "Najgora vrsta
pisanja jeste brzo pisanje, a najgori nain itanja jeste brzo itanje. " Ako pisac
posegne za spajanjem, odnosno odvajanjem slova radi kamuflae i alegorije,
tada nejasnou moe rijeiti samo strunjak.
esti raziog lei u zamjeni odreenih slova s drugim, kao naprimjer,

pisanje slova ha u obliku slova ba, odnosno pisanje slova sad u obliku slova
ra i sl. Ovo se deava u inicijalima koji se koriste u biografijama. Uz ovakvu
nejasnou pravo znaenje moe dokuiti samo strunjak ili ovjek koji je
natprosjeno inteligentan.
Sedmi razlog je manjak vjetine rukopisa i nevjeta ruka, a odatle dolazi
nemogunost ispravnog, razumljivog pisanja slova, i to u toj mjeri da se slova
skoro ne razlikuju: spojeno ajn izgleda kao fa, a odvojeno ajn izgleda kao
ha. Ova se nejasnoa rjeava uz dodatni napor i duboko razmiljanje. Ovaj
p.edostatak moe razljutiti itatelja i naruiti znaenja tksta. Zato je reeno:
"Lijep rukopis poveava jasnou istine. "
I, posljednji, osmi uzrok jeste zapostavljanje taaka i pravilnih oblika

slova po kojima se razliku meusobno slina slova, a ovo je najlaka nejasnoa.
Naime, onome ko ispravno zakljuuje iz teksta i vlada rukopisima nije nepoznat
odreen rukopis i nije mu teko razumjeti odreeni tekst, makar take bile
izostavljene i makar slova ne bila lijepo napisana. tavie, pisci nisu odobravali
upotrebljavanje taaka u meusobnom dopisivanju, smatrajui to nesposobnosti
pisca, odnosno doivljavajui to njegovim runim miljenjem o onome kome
pie, a to pogotovo nisu odobravali kada se radi o dopisivanju meu vladarima.
Kudama b. Dafer, rahimehullah, pripovijeda da je neki pisar kontrolnika
svodio raun s jednim radnikom pa se radnik poalio na njega Ubejdullahu
b. Sulejmanu, napisavi na jednoj cedulji dokaze autentinosti svoje tvrdnje i
albe. Ubejdullah je proitao. cedulju i na njoj napisao: "Haza hezzen! "Uloitelj
albe tUeo je cedulju i proitao je pa je zakljuio da Ubejdullah tim rijeima
potvruje ispravnost njegove tvrdnje i njegovu iskrenost jer je njegovu poruku:
''Haza}J.ezzen " shvatio kao potvrdnu, kao to je slu(ii s izrazom: huve huve - to
S(l
Edebud-dunJo ved-din
je to. Uloi telj albe odnio je cedulju pisaru, pokazao mu Ubejdullahov rukopis
i rekao: "Ubejdullah mi vjeruje i smatra da sam u pravu! " To pisar nije shvatio,
a ni drugi pisari kojima je proslijeena cedulja, pa mu je naposljetku vraena,
da se vidi ta je time htio. Uzeo je cedulju i na drugu rije stavio tedid, znak
za udvajanje, pa je ispalo: "Haza hezzen ", a to znai: ovo je bsmislica. jo je
dodao i ovo: ."Od Allaha traim pomo! ", uveliavajui tim rijeima njihovu
nesposobnost zakljuivanja njegove namjere, jer je tekst morao objasniti
stavljajui tedid na odreeno slovo. Pisci su u tolikoj mjeri prezirali stavljanje
taaka i ostalih znakova samo kada se radilo o slubenom dopisivanju. Meutim,
kada se radilo o zapisivanju drugih nauka, to nisu smatrali runim inom.
tavie, pozdravljali su takvo neto, posebno kada se radi o knjievnosti, koja
ima za cilj objanjavanje oblika rijei i naina njihovog izgovora. To se odnosi
i na zapisivanje gramatike, nepoznatih stihova i jezika openito, tim prije jer
postoji jo vea potreba da se te rijei oznae takama i ostalim znakovima. A
kada se radi o drugim naukama, stvar se moe fleksibilnije gledati. En-Nuri,
rahimehullah, govorio je: "Punktiran tekst ima status iskusnih glasonoa. " Neki
rjeiti ljudi su zapisali: "Punktiranje slova spreava nerazumljivost teksta, a
njegova vokalizacija osigurava ispravno razumijevanje. " Neki knjievnici su
imali obiaj kazati: "Rezultati esto izostaju iza teksta koji nije punktiran. "
Ve smo kazali da su pisari smatrali runim inom punktiranje i vokalizaciju
slubenih pisama, mada je to poeljno kada se radi o naunim djelima, isto
tako smatrali su poeljnim brzo pisanje u slubenom dopisivanju, iako je to
nepoeljno kada se radi o naunim djelima. Razlog tome je njihova izuzetna
strunost i napredak u pisanju: zadovoljavali su se indikacijom i ograniavali
su se na aluziju. A onoga kome je trebalo punktirati i vokalizirati tekst smatrali
su nesposobnim. Sposobnim i naprednim smatrali su one koji mogu shvatiti te
indikacije i aluzije. Pripovijeda se da je Ubejdullah b. Sulejman, rahimehullah,
jednog dana vidio na svojoj odjei nekakvo utilo pa je uzeo tintaricu i njome
razmazao utilo, pa potom rekao: ''Bgja tinte ljepe nam pristaje nego boja
afrana. " J o je spjevao sljedei stih: "Safran je samo miris djevojaka, a tinta je
miris ljudi. " Zadovoljit emo se ovim kada je rije o uzrocima koji spreavaju
razumijevanje govora, odnosno pisanog teksta, a Svevinji Allah je pokrovitelj
uspjeha.
Rezime: nuno je da stjecatelj znanja otkrije uzroke koji ga odvraaju
od shvatanja znaenja kako . bi sebi olakao shvatanje, a kada to uini, bit
e samostalan u rukovoenju informacijama i bit e kadar planirati svoje
naukovanje. Rukovoenje duom izuzetno je teko: ili osjeti odvratnost prema
stjecanju znanja pa podbaci, ili ga stjee netedimice pa pretjera. A kada je o
tome rije, postoje tri mogunosti: pravedna umjerenost, nepoeljna pretjeranost
i kobno podbacivanje.
Pravedna umjerenost jeste mogunost da ovjek svoju snagu dri na
okupu s dvije pot}:iuno oprene . stvari : eljom za znanjem koja usreuje i
Sl
odvraa od podbacivanja, te saaljenjem koje odvraa od pretjerivanja. I ovo

je najsretnija mogunost, tim prije to se elja za znanjem koja odvraa od
podbacivanja poveava, a saaljenje koje odvraa od pretjerivanja trajno je; za
oekivati je da e trajni napredak dovesti do savrenstva. Neki mudraci govorili
su: "Pazi na umjerenost, jer onaj koji pretjeruje isti je kao i onaj koji podbacuje
kada se radi o prelaenju granice. "
Nepoeljna pretjeranost jeste mogunost u kojem ovjek iskoristi elju za

znanjem nad saaljenjem pa ga poslunost navede na umor, a umor na nemo,
to, opet, dovodi do zapostavljanja, ili pak potpunog ostavljanja stjecanja
znanja, i odatle viak postaje - manjak, a dobit - propast. Mudraci su govorili:
"Stjecatelj znanja i dobroinitelj slini su onome ko jede: ako pojede dovoljnu

koliinu, to e ga odrati, meutim, ako pretjera, to e izazvati muninu
u njegovom elucu. " tavie, od pretjeranog konzumiranja hrane moe se i
umrijeti, kao to je smrtonosni otrov u predoziranom konzumiranju lij ekova

koji u osnovi donose ozdravljenje.
A kobno podbacivanje jeste mogunost u kojem se ovjek preda saaljenju

nad sobom, zapostavljajui elju za stjecanjem znanja, i to ga saaljenje vodi u
grijeenje, a grijeenje ga liava poslunosti kada se radi o uenju: ne ui ono
to ne zna, niti ponavlja ono to je znao, niti uva u grudima ono to je uvao.
A ko ne ui ono to ne zna, niti ponavlja ono to je znao, niti uva u grudima
ono to je uao, takav e u potpunosti zaboraviti sve to je nekada znao, a ono
to ne zna ne/ce ni nauiti. On ko izgubi ono to je stekao nesretan je i tuan, a
onaj ko ne e ono to je izgubio bankrot je i obmanut. Stoga su neki mudraci
govorili: " emo dolazi uslijed ravnodunosti, a neuspjeh uslijed klonulosti. "
Pored spo enute tri mogunosti ljudska se dua moe nai u jednom obostranom
stanju u jem prevlada ili elja ili saaljenje. Ako nadvlada elja, tada dolazi
do izraa" uestalost uenja, a ako nadvlada saaljenje, onda do izraaja dolazi
podbaci nje. A kada ovjek spozna veliinu svoje elje za stjecanjem znanja
i kada postane temeljito upuen u bit saaljenja koji ga ophrvava, tada e se
moi naviknuti na postojanost na jednoj od te dvije stvari. Na mogunosti due
o kojima govorimo ukazao je Ferezdek rekavi: "Svaki ovjek ima dva duha:
plemeniti duh i greni duh kojem se ovjek ponekad suprotstavlja a ponekad

pokorava. Plemeniti duh navodi na dobrotu, ako uspije nadvladati greni duh.
Meutim, ako se desi da ovjek zapostavi uvjebavanje due i prema tome se
nemarno odnosi, i poeli duu pokoriti i natjerati, dua e se odmetnuti i postati
prkosna, pa ovjeka nee posluati u dobru, a nee se kloniti zla od kojeg je
odvraa. " Sabik el-Berberi jednom prilikom je rekao: "Korenje kod upornog
ovjeka poveava samo laskanje i njegova dua uporno nastavlja u grijeenju;
ponovo ga upozorl .ali na lijep nain, i tako e ga odvratiti od zla. A kada
ovjeku postane teko ukroivati duu i kada srce nastavi biti neposluna, iako
ovjek vodi bri/u o dui i ulae napore u njeno uvjebavanje, tada joj treba
dati oduf!k, a poslije opet treba poraditi na njoj, jer poslije oduka bre e
52
se odazvati i opet biti posluna. " Prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi
ve sellem, rekao: "Zaista srce umre, ali opet oivi, makar prolo odreeno
vrijeme. " Ibn Mesud, radij allahu anhu, govorio je: "Kada je rije o srcu, postoji
period njegove elje i pristupa, a postoji i period malaksalosti i odstupanja,
pa mu priite u periodu elje i pristupa, a nemojte mu prilaziti u periodu
malaksalost i odstupanja. " Pjesnik je spjevao: "ovjek je nazvan insanom jer
je drutveno bie, a srce je nazvano kalbom jer je prevrtljivo. " Postoji devet
uvjeta koji se moraju ispuniti da bi stjecatelj znanja koji udi za znanjem uspio,
bio usreen i potpomognut, i to: prvo, um kojim dokuuje sutinu stvari; drugo,
otroumnost kojom razumije zamrene informacij e; tree, sposobnost kojom
e zapamtiti informacije koje je predoio i razumio; etvrto, elja koja e ga
nositi u dugom stjecanju znanja, zbog. koje mu to nee brzo dosaditi; peto,
posjedovanje materij ala koji e potedjeti napora njegovog traenja; esto,
slobodno vrijeme koje e mu dopustiti saznavanje brojnih infgrmacija; sedmo,
odsutnost briga, bolesti i sl., to bi ga odvratilo od stjecanja znanja; osmo,
dug ivot koji e mu omoguiti stjecanje velikog znanja i, odatle, savrenosti;
i, deveto, posjedovanje dobrodunog uitelja koji promiljeno pouava. Onaj
ko ispuni ovih devet uvjeta najsretnij i je i najuspjenij i uenik. Kada je rij e
o onome to je potrebno stjecatelju znanja, Aleksandar je rekao: "Stjecatelju
znanja trebfju etiri stvari: vrijeme, ozbiljnost, talent i elja. A to se zaokruuje
u potpunu cjelinu petom stvari: naukovanjem pred iskrenim uiteljem. "
Ponaanje uenika
Ovdje u spomenuti nekoliko osobina kojima se treba okititi stjecatelj
znanja koji znanje stjee pod pokroviteljstvom uenjaka. Treba znati da svaki
uenik ima sklonosti prema laskanju i samoponienju; ako ih iskoristi, na
dobitku je, a akQ ih zapostavi, lien je. Razlog tome je to laskanje potie
uenjaka na pokazivanje djela koja inae krij e, a samoponienje uenika ima
za rezultat stalnu strpljivost uitelja: u pokazivanju tajnih djela korist je, a u
stalnoj strpljivosti poveavanje je pouavanja. Muaz, radij allahu anhu, prenosi
da je Poslanik, sallallahu alej hi ve sellem, rekao: "Laskanje nije etika vjernika,
osim u stjecanju znanja. " Ibn Abbas, radijallahu anhu, govorio je: "Dok sam
stjecao znanje bio sam ponizan, pa sam postao ponosan, traen. " Neki mudraci
su rekli: "Ko ne podnese poniznost zbog stjecanja znanja odreen period, takav
e ostati ponien zbog neznanja zauvijek. " A neki perzijski mudraci govorili
su: "Kada je mlad, ovjek moe sjesti u koju god haJku eli, ali kada otari, to
ve ne moe uiniti. "
53
Zatim, neka uenik zna vrijednost znanja koje nosi njegov uitelj i
neka mu nadasve bude zahvalan na njegovom trudu. S tim u vezi, Aia,
radijallahu anha, prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
"Ko potiva uenjaka slavi svoga Gospodara. " Alij a, radijallahu anhu, govorio
je: "Vrijednost uenjaka znaju samo zasluni ljudi. " Jedan pjesnik je spjevao:
"Ni uitelj ni doktor nisu iskreni ako ih se ne potuje./Ako doktora ne potuje,

bolest svoju trpi; ako grub si prema uenjaku, neznanje svoje strpljivo nosi. "
ovjeka od stjecanja znanja ne treba odvratiti njegov visok poloaj koji uiva,
makar uenjak bio beznaajan u drutvu, jer uenjaci zasluuju potivanje
zbog znanja, ne zbog moi i imetka. Jedan knjievnik mi je spjevao stihove
Ebu Bekra b. Durejda: "Nipoto ne ponizi uenjaka, makar u oima zavidnika
prezren bio, ve u njega gledaj potujui ga i prema njemu lijepo se odnosi./

]asno vidi kako parfimer misk priprema tucajui ga kamenom, ali vidi da ga
poslije na elu i na kosi vladar nosi. "
Neka uenik slijedi uenjake u njihovom ponaanju, neka se s njima
poistovjeti u svim djelima, da bi se na to navikao, na tome odrastao i klonio se
svega to nije u skladu s njihovim djelima. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi
ve sellem, rekao je: "Najbolji mladii jesu oni koji se poistovjete sa starim
ljudima, a najgori starci jesu oni koji se poistovjete s mladiima. " A Ibn Omer,
radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom
prilikom rekao: "Ko oponaa neki narod pripada mu. " Jedan knjievnik mi
je recitirao stihove Ebu Bekra b. Durejda: "Razborit uenjak svoj je ovjek,
znanje ga uzdigne iznad ljudske vrste./Ma iji si sin, ma ko te odgajao, znaj

da se ovjek prema trudu svome vrednuje,/onaj koga potuje zbog drugog
ovjeka nije na stupnju onoga koga potuje zbog njega samog. "
Neka se uenik pripazi prisnosti sa svojim uiteljem, makar on ljubazno

postupao prema njemu. Takoer, neka prema njemu ne bude slobodan, makar
s njim proveo mnogo vremena. Jednog mudraca su upitali: "Ko je naponizniji
ovjek?", na ta je odgovorio: "Uenjak o kome ljudi zaokrue sliku na
osnovu rasuivanja neznalice. " Jednog dana se jedna robinja, izmeu ostalih
zarobljenika, obratila Resulullahu, sallallahu alejhi ve sellem, pa ju je upitao:
"Ko si ti?" "Ja sam kerka dareljivog, odlunog ovjeka ", odgovorila je. Na
to je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Smilujte se ponosnom kojeg
su ponizili, bogatau koji je osiromaio i uenjaku koji se nije snaao meu

neznalicama. "
Ne prilii da uenik pokazuje dostatnost i neovisnost kada se radi o

informacija koje mu nudi njegov uitelj, jer je u tome velika nezahvalnost prema
znanju koje uitelj nosi i u tome je nepotivanje njegovog prava. Neki uenici
osjete samopouzdanje jer su natprosjeno inteligentni i nadnaravno pronicljivi,
pa svoje uitelje dovode u nepriliku, suprotstavljajui im se i predbacivajui
im. Na njih se odnosi poznata Ebul-Bathaina poslovica: "Neprekidno sam ga
54
uio gaanju, a kada je odrastao, mene je gaao. " Iskuenje i nesrea na koje
nailaze uenjaci jeste da ih njihovi uenici, oni kojima su davali. prednost,
nakon odreenog vremena ponu smatrati neznalicama i bijednim. Salih b.
Abdulkuddus, rahimehullah, jednom prilikom je spjevao:
Doista je napor kad pouava neznalicu pa on pomisli da od tebe znaniji
je;
hoe li kua sagraena biti ako ti gradi i drugi rue?!
I hoe li se zla proi onaj ko se za njegovo injenje ne kaje! .
Mnogi mudraci su preferirali pravo uenjaka nad pravom oca. S ti m u
vezi, neki su spjevali sljedee stihove:
O ti nerazumni koji se precima ponosi a visok poloqj i slavu zapostavlja,
oevi nai uzrok su postojanja naeg, da njih nije, praina bismo bili.
Ali, onaj ko ljude dobru pouava on je od oca bolji, jer se o dui skrbi,
doim je otac samo uzrok postanka naeg.
Ne prilii da potivanje uitelja uenika navede na prihvatanje sumnji
od njega, niti ga saglasnost s njim treba navesti na slijepo slijeenje u onome
to usvoji od njega. Neki sljedbenici su fanatici glede uenjaka kojeg slijede:
smatraju da su njegove rijei argument, makar i ne imao dokaza i smatru da je
ono u ta on vjeruje dokaz, makar on ne imao dokaza. To ih odvede u potpuno
predavanje onome to od njega usvoje i takvo je miljenje lahko pobiti, ako nij e
potkrijepljeno dokazima, ili se desi da takvi ljudi ispadnu iz plejade uenih i da
njihova djela nisu u skladu s djelima uenih. Ovo je zato jer e takav uenjak
moda smatrati da ne postoje oni koji e od odanih uenika usvojiti to znanje
kao to su oni usvojili od njega. Od njih e se traiti uspostavljanje argumenta u
kojem su podbacili, i odreeno miljenje nee moi potkrijepiti dokazima, niti
e ga moi objasniti, a potom e postati izgubljeni, nemoni i potpuno slabi.
Vidio sam ovjeka iz takve kategorije ljudi: raspravljao je na jednom skupu i,
kada se njegov neistomiljenik pozvao na ispravan nain dokazivanja, on je
na to odgovorio: "Taj nain dokazivanja je pogrean, i to zato to ga moj ejh
nije spomenuo, a nema dobra u onome to moj ejh nije spomenuo. " Zauen,
neistomiljenik se sustegnuo od rasprave s njim: neistomiljenikov ejh bio je
stidan ovjek. Bio sam prisutan u jednoj skupni ljudi koji su o svom ejhu imali
uvjerenje koje je imala ova neznalica. Covjek koji se pozvao na dokaz okrenuo
se prema meni i rekao mi: "Allaha mi, ovaj me uutka svojim neznanjem! "
Meu ostalim ljudima u toj skupini, koji su bili poteeni takvog neznanja, bilo
je onih koji su se ismijavali, koji su se udili, a bilo je i onih koji su se utjecali
Allahu, delle anuhu, od neprijatnog neznanja. Pa, zar je uenjak onaj koji je
ogrezao u neznanju, zar je uenjak onaj na kojem se vidi manjak uma?
Meutim, ako uenik ima umjereno miljenje i vjerovanje o svom ejhu
od kojeg usvaja znanje, ako ga suprotstavljanje ejhu ne navodi na izbjegavanje
55
i predbacivanje, ako nije fanatik koji od njega sve slijepo prihvata, tada e uenik
biti poteen oba nedostatka, a ejh e biti sauvan iskuenja s obje strane.
Vano je napomenuti da esto zapitkivanje u vezi s onim to ga interesira nije
muenje ejha, niti je prihvatanje onoga to je blisko ovjekovom shvatanju slijepo slijeenje. Prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
"Nauka je riznica iji je klju pitanje, zato pitajte, Allah vam se smilovao, jer
kada se radi o nauci, trojica imaju nagradu: prenositelj, slualac i usvajatelj. "
Nareujui postavljanje pitanja i potiui na to, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi

ve sellem, rekao je: "Zato nisu pitali ako nisu znali?! Zaista se neznanje
otklanja pitanjem. " Doim je nekim drugim ljudima zabranjivao postavljanje
pitanja: "Zabranjujem vam ula-kazala, esto zapitkivanje i rasipanje imetka. "
U jednom drugom hadisu stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
rekao: "uvajte se estog zapitkivanja, jer narodi koji su bili prije vas uniteni
su zbog estog zapitkivanja. " Meu ovim hadisima nema oprenosti: Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, naredio je postavljanje pitanja glede onoga ko eli
nauiti ono to ne zna, a zabranio je to glede onoga ko pitanjem eli dovesti u
nepriliku onoga ko mu je prenio odreenu informaciju; umjesnim pitanjem se
odstranjuje nejasnoa i otklanja sumnja.
Neko je upitao Ibn Abbasa, radijallahu anhu: ''ime si stekao toliko
znanje?", na taje odgovorio: "estim pitanjima i bistrim umom. "Nafta prenosi
daje Ibn Omer, radijallahu anhu, prenio sljedee Resulullahove, sallallahu alejhi
ve sellem, rijei: "Lijepo postavljeno pitanje polovica je nauke. " Prenosei od
Ebu Sulejmana el-Ganevija, El-Muberrid je spjevao: "Pitaj uenog, i uen e
poput njega biti, a nema dobra u znanju o kojem ovjek ne razmilja./Kada ti

neto postane teko, proi ga se, a ono to ti je lahko prihvati. "
Neka stjecatelj znanja usvoji znanje od uenog, svejedno bio Gn uven ili
nepoznat meu svijetom, ali neka, odlazei uenjacima na vrata, ne eli stei
reputaciju i spomen - ako je vea korist u tome da znanje usvaja kod drugih
uenjaka, osim ako se radi o istovjetnoj koristi, i tada je pree da znanje usvoji
od uvenij eg, uglednijeg uenjaka, tim prije jer je pripisivanje ovoj posljednjoj
kategoriji ljepe i usvajanje od njih bolje je. Pjesnik je spjevao:
Ako se zbog znanja ne proslavi ti, niko ga od tebe prihvatiti nee,

a ako te znanje koje nosi uvalo bude, doi e ti onaj ko e ga usvojiti i
ponijeti.
Ako tije nauka nadohvat ruke, ne trai onu koja daleko je,
i ako je njeno usvajanje lahko, ne trai ono to teko je.
Ako si zadovoljan uiteljem kojeg zna ti,
ne idi kod onog kojeg ne poznaje,
jer zapostavljanje blieg, a odlazak daljem napor je.
Izostavljanje lakeg a prihvatanje teeg nedaa je,
56
ostavljanje provjerenog, a odlazak nekom drugom opasnost je.

Kada se radi o tome, tu je i Alijina, radijallahu anhu, izjava: Nevjet
ovjek naposljetku pretrpi tetu, a radost nepromiljena ovjeka ne traje dugo. "
Neki mudraci su imali obiaj rei: umjerenost je bolja od pretjerivanja, a

manji je trud u sustezanju nego u izvjetaenosti. " ovjeka e na odlazak
dalekom uenjaku moda navesti omalovaavanje blieg uenj aka, na usvajanje
onoga to je teko navest e ga nipodatavanje onoga to mu je lahko; otii
e neprovjerenom uenjaku iz dosade prema onome koga je ve provjerio, i
tada nee ostvariti svoju elju niti e postii kakvu korist. U arapskoj poslovici
stoji: Uenjak je slian Kabi: u posjetu joj dolaze ljudi iz daleka, a prema njoj
su ravnoduni oni koji su joj bliski. Neki moji ejhovi recitirali su mi stihove
Mesiha b. Hatima:
Rijedakje uenjak koji nekom narodu svrati pa ga oni prihvate i poaste;

rijedak je ovjek koji je u isto vrijeme zdrav i due iste.
Mogu se u dalekom predjelu spojiti ove dvije osobine,
ali u ovjeku oprenosti su. Pogledaj zatienu Meku,
u njojje Allahova Kua, kojoj hrle i dini i ljudi,
ali su prema njoj najravnoduniji ljudi kojima nadohvat ruke je.
Ponaanje uenjaka
Kada je rije o ponaanju kojim se moraju okititi uenjaci, to je
poniznost i klonjenje samodopadanja, to njima vie pristoji i obavezniji su
time se okititi. Poniznost plijeni ljude, a samodopadanje ih tjera od uenjaka.
Samodopadanje je runa osobina glede svakog ovjeka, a jo je runija glede
uenih. Uenjaci zapadaju u samodopadanje zato to se ljudi povode za njima
i zato to imaju osjeaj izdvojenosti odlikama znanja. Ali, da istinski razmisle
i rade prema znanju, vidjeli bi da je pree da oni budu ponizni, shvatili bi da
je objektivnije da se oni sustegnu od samodopadanja. Razlog tome je injenica
da je samodopadanje manjkavost koja se suprotstavlja vrlinama, posebno
kada imamo na umu Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, rijei: zaista
samodopadanje unitava dobra djela kao to vatra sagorjeva drva. " I tada se
zasluga zbog znanja gubi u poreenju sa samodopadanjem koje ih pogodi.
Ibn Omer, radijallahu anhu, govorio je: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve
57
sellem, rekao je: 'Malo znanja bolje je od mnotva ibadeta. ovjekje dovoljno
uen ako robuje Svevinjem Allahu, a dovoljno je neznalica ako je zadivljen
svojim miljenjem. "' Omer, radijallahu anhu, govorio je: <Stjeite znanje i
uite kako biti smiren i blag! Budite ponizni prema onima koje pouavate, a
neka i oni budu ponizni prema vama, i nemojte biti oholi uenjaci, pa vae
znanje, zbog nepromiljenosti, nee doi do izraaja. " Dobri prethodnici
govorili su: <Onoga ko se bude oholio i uzdizao zbog svog znanja Allah e tim
istim znanjem poniziti, a ko bude ponizan zbog znanja, njega e Allah znanjem
uzdii. "
Razlog samodopadanja takvih ljudi lei u tome to u obzir uzimaju
mnotvo neznalica, a ne uzimaju u obzir uenije od sebe, jer ne postoji nijedan
uenjak a da ne postoji neko ueniji od njega: nauku ljudi ne mogu obuhvatiti.
Svevinji Allah rekao je:
O
J.
,...
;;;i
IM
""'
\-;_)e <.:? Jyj / yl>.-j ) ;
"Mi uzvisujemo onoga koga Mi hoemo, a nad svakim znalcem ima jo

znaniji." (Jusuf, 76)
Znaenje je: onoga koga hoemo Mi uzvisujemo znanjem. Mufe siri su ovaj
ajet ovako komentirali: <Nad svakim znalcem ima onaj ko je znan.(ji od njega,
i tako redom sve do Sveznajueg Allaha. " Neko je upitao mudraca: <Ko vlada
svim znanostima?", na ta je odgovorio: uLjudi. " E-abi je jednom prilikom
izjavio: <Nee nai nekoga slinog meni: kada poelim vidjeti uenijeg od
sebe, vidim ga. " E-abi ove rijei nije izgovorio favorizirajui sebe, to bi bilo
za osudu, ve je to izjavio elei rei da se znanje ne moe obuhvatiti. Dakle,
onaj ko je nauio treba sebe gledati s podozrenjem, jer je podbacio, da se
sauva samodopadanja zbog onoga to je nauio. U mudrosti stoji: Kada naui,
neka ovjek ne razmilja o mnotvu neznalica, ve neka razmilja o onima koji

su ueniji od njega. Ibnul-Amidu, rahimehullah, recitirao sam sljedee stihove:
Ko sretan ivot na ovom i na buduem svijetu eli
neka se u znanju prema uenijem ravna,
ali u imetku neka mu mjerodavan siromaniji od njega bude.
Steenom se znanju dive i njime se ponose veinom ljudi koji su podbacili

u njegovom stjecanju, koji su malo nauili, jer takvi ne poznaju kvantitet nauke
i misle da su, poinjui stjecati znanje, savladali njenu veinu. Ali onaj ko se
potpuno posvetio nauci zna da je nauka izuzetno obimna i nedostina, i to ga
odvraa od samodopadanja zbog onoga to zna. Opet emo navesti E-abijevu
izjavu u kojoj stoji sljedee: <Nauka se sastoji iz tri dijela. Onaj ko usvoji prvi
dio uzoholi se i pomisli da ju je savladao. Onaj ko usvoji drugi dio smatra sebe
beznaajnim i shvati da je nije savladao. A kada se radi o treem dijelu, daleko
od toga da ga iko ikad savlada! " Iz linog iskustva ispriat u vam pouan
58
Edebud-dun}a ved-din
dogaaj . Napisao sam knjigu o propisima vezanim za trgovinu. U nju sam unio
koliko god sam mogao vie informacija iz drugih djela. Pisajui je, mnogo sam
se naprezao i umorio. I kada sam je dotjerao i zavrio te joj se skoro zadivio i
pomislio da najbolje vladam pitanjima vezanim za trgovinu, dola su mi dva
beduina kad sam sjedio sa svojim uenicima i upitala me u vezi s trgovinom koju
su sklopili u pustinji na osnovu odreenih uvjeta koji su se ticali etiri pitanja, a
ja ni na jedno nisam znao dati odgovor. Oborio sam glavu i poeo razmiljati;
u mom i njihovom stanju bila je pouka. Konstatirali su: 'Ti ne zna odgovor
na nae pitanje, a lider si ove skupine! " Potvrdio sam: 11Ne znam odgovor. "
Samo rekoe: Kako li si neposoban! " i - odoe. Zatim su upitali ovjeka od
kojeg su ueniji mnogi moji uenici, pa im je odmah uvjerljivo odgovorio.
Beduini su se vratili zadovoljni odgovorom, hvalei njegovo znanje, a ja sam
ostao smeten izvlaei pouku iz svoga i njihovog postupka; sve do sada nisam
nauio nijedno pitanje vie u vezi s trgovinom. To je bila velika opomena i
savjet kojima se dua povinovala i slomila porok samodopadanja jer su joj dati
srea i uputa. Za oekivati je da se onaj ko se ne divi onome to umije nee
prenemagati onim emu nije vian. Ljudi su odvajkada odvraali i utjecali se
Allahu, delle anuhu, od te dvije stvari. Najoitiji primjer za to je dova koju
je napisao El-Dahiz u svome djelu El-Bejan: "Na Allahu, Tebi se utjeemo
od smutnje govora, od smutnje djela, od prenemaganja u onome emu nismo

vini, od zadivljenosti onim emu smo vini, od zla bestidnosti i govorljivosti
i od zla nemoi i onemoguenosti! " I mi se utjeemo Svemoguem Allahu od
poroka od kojih se utjecao El-Dahiz, jer onaj ko se bude prenemagao onim

emu nije vian nikada nee stati i za njega ne postoji granica, a prilika je da
onaj ije prenemaganje nema granica zaluta i druge u zabludu odvede.
Mudraci su govorili: "Olienje ovjekovog znanja jeste da o onome to

ne poznaje ne govori kao oni koji to isto poznaju, i dovoljno mu je neznanja da
govori o onome to ne razumije. " U vezi s tim, Z urara b. Zejd spjevao je lijep
stih:
Kada vie ne znam, onda stanem, svejedno imao znanja mnogo pa uivao,
ili ga malo bilo pa se postidio; o odsutnom mi djela njegova govore,
dovoljno djelo o onome to ovjek skriva govori.
Dakle, nauka se ne moe obuhvatiti, i odatle nije sramota ne poznavati
odreene stvari, a ako nije sramota ne poznavati odreene stvari, onda nije
sramota rei: "Ne znam " za ono to ovjek ne zna. Prenosi se da je neki
ovjek upitao Resulullaha, sali allahu alej hi ve sellem: Koje mjesto je najbolje,
a koje je najgore ", na ta mu je odgovorio: "Ne znam, upitat u Dibrila. "
Kada je o tome rije, Alija, radij allahu anhu, govorio je: "Zar je ovjeku teko
-
rei: 'Allah najbolje zna ' ako ga neko upita u vezi s neim to ne zna! A pravi
je uenjak onaj ovjek koji je svjestan da je njegovo neznanje vee od znanja
koje ima. " Ibn Abbas, radij allahu anhu, govorio je: "Kada uenjak prestane
59
upotrebljavati rijei: 'Ne znam ', veje pogoena njegova Ahilova peta. " Neki
uenjaci su govorili da je ve nastradao onaj ko nikada ne odgovara rijeima:

Ne znam. " Jedan mudrac je izjavio: Imam samo jednu korist od znanja,
a to je svijest da nisam uen. " Rjeiti ljudi su zapisali sljedee: Ko bude
upotrebljavao izraz: 'Ne znam ' nauit e i znati, a ko se pravi da zna, a ne

zna, bit e preputen samom sebi i zalutat e. " Makar se uvrstio u plejadu
uenjaka, ovjeku ne prilii da zazire od uenja onoga to ne zna, a sve kako bi

se sauvao izvjetaenosti. Isa, alejhis-selam, rekao je: a stjecatelju znanja,
ui ono to ne zna, i pouavaj neznalice onome to zna. " Alija, radij allahu
anhu, govorio je: usvojite od mene sljedeih pet stvari i makar plovili laom
po moru, one e biti uz vas: neka se ovjek boji samo svoga Gospodara, neka se
boji svoga grijeha, neka uen na zazire od uenja onoga to ne zna, neka ovjek
kae: 'Ne znam ' u vezi s onim to ne zna, i neka bude strpljiv, jer strpljenje je u
odnosu na vjerovanje isto to i glava u odnosu na tijelo. " Ibn Abbas, radij allahu
anhu, govorio je: Da se iko mogao zadovoljiti znanjem, zadovoljio bi se Musa,
alejhis-selam, kada je upitao:
Ill'')
:16
.,.
l:" ;";
) lC. u
0 1 8.
,.
"Mogu li te pratiti" - upita ga Musa -, "ali da me poui onome emu si ti

ispravno pouen?" (EI-Kehf, 66).
Neko je upitao Halila b. Ahmeda: 11ime si stekao toliko znanje?" Kada
bih sreo uenjaka usvojio bih od njega, ali bih ga i pouio ", odgovori Halil.
Buzurdemihr je govorio: Nipoto nemoj nipodatavati ma koju oblast! U
uenost spada preferiranje nauke u cjelosti. " Mensur je jednom pilikom upitao
urejka: Odakle ti toliko znanje?", na ta je odgovorio: Nisam se sustezao od
toga da nauim manje vane informacije i nisam krtario, ve sam ljude mnogo
emu pouavao. " Nauka iziskuje uenje mioga to je ostalo od nje, onoga to je
ovjeka mimoilo. Onaj ko udi za znanjem ne moe se zadovoljiti s njegovim

dijelom. Avn b. Abdullah pripovijedao je da je Ibn Mesud, radijallahu anhu,
jednom prilikom rekao sljedee: 11Dvije kategorije ljudi su nezasite: stjecatelj
znanja i stjecatelj imetka. Kada je rije o stjecatelju znanja, on zasluuje sve

vee Allahovo zadovoljstvo:
,.
o.)
... .,. . ,.
all
;;:,
0 ....
\11
::.
..
'A Allaha se boje od robova Njegovih - ueni.' (Fatir, 28)
l 0 1 Jl4 0L;..j )' l 01
A kada se radi o stjecatelju imetka, poveava se samo njegova obijest:

0
"-
" o
. ....
"".
;;:,
::1 "".
'Uistinu, ovjek se uzobijesti im se neovisnim osjeti.. .' (EI-Aiek, 6-7)."

Neka ovjek smatra da nema mnogo vrlina, da bi ih poveao, i neka
smatra da ima mnogo poroka pri sebi, da bi ih se klonio. I neka se ne zadovolji
60
s onim to je nauio, jer je u zadovoljenju ravodunost, ravnodunost potie
na ostavljanje, a u ostavljanju znanja neznanje je. Mudraci su govorili: "Neka
ovjek stjee znanje i neka to mnogo ini! Malo znanja slino je neznatnoj
koliini imetka, a mnogo znanja slino je velikoj koliini imetka. A imetak
samo manjina ljudi smatra beznaajnim, a u velikom imetku propast je. " Neki
rjeiti ljudi zapisali su: "Vrijednost znanja ogleda se u tome da ovjek smatra
da ne zna mnogo, a savrenost razuma jeste u njegovom pobjeivanju. "
Isto tako, ne prilii da ovjek bude nesvjestan granice svog znanja i ne
prilii da sebi daje pravo koje ne zasluuje. I pree je da smatra da je podbacio,
pa da ga to potakne na povinovanje nego da smatra da je prebacio, pa da ga
to navede na sustezanje od uenja onoga to ne zna. Razlog tome je injenica
da onaj ko ne poznaje svoje stanje jo manje poznaje stanje drugih ljudi. Aia,
radijallahu anha, upitala je Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem: 'lahov
Poslanie, kada e ovjek spoznati svoga Gospodara?" "Kada spozna samog

sebe", odgovori joj Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Kada je rije o znanju,
odnosno o neznanju, Halil b. Ahmed ljude je podijelio na etiri meusobno
nasuprotne kategorije, i ovjek nuno spada u jednu od njih. Ovaj uenjak je
rekao: "Ljudi se dijele na etiri kategorije: prvo, ovjek koji zna i svjestan je
svog znanja, i to je uenjak - njega pitajte; drugo, ovjek koji zna, ali toga nije
svjestan, i to je onaj koji je zaboravio - njega podsjetite; tree, ovjek koji ne
zna i svjestan je svog neznanja, i to je traitelj upute - njega uputite; i, etvrto,
ovjek koji ne zna, ali toga nije svjestan, a to je neznalica - njega izbjegavajte. "
Ebul-Kasim el-Amidi spjevao je sljedee stihove:
Ako uen nisi i ako uene ne pita, kako e nauiti?

Svjestan nisi da neznalica si, i ko e mi pomoi u tome da sazna da
neznalica si?
Ako u svemu neznalica si, barem budi kao zemlja po kojoj hode ueni;
a najudnije je to to nezalica si a toga uope svjestan nisi.
Prilii da uenjak postupa prema onome to je nauio i da svoju duu
potie na poslunost u onome na ta je navraa. A neka ne bude od onih u vezi
s kojima je Allah, delle anuhu, rekao:
o
.....
,. .....
"".
"".
JJ
J
"".
"
" <"' -L
J
-: ..U
1::.
I_
l J I:.
l
"'U.:.
:iJ
)-- -- u--)
{ 'JY"' 0!. -- u--
l.J-1
"'
"' - oi"- 1 -1"';..

,.,
"Oni kojima je nareeno da prema Tevratu postupaju, pa ne postupaju,

slini su magarcu koji knjige nosi. .. " (EI-Dumua, 5).
-0
- d:--. U' OI .r
/:.<1
l l :-:Je.
J
--
Komentirajui ajet:
LJ-- tlf
. -- J.1J -..
" ...a on je, uistinu, veliki znalac bio, zato to smo ga Mi nauili" (Jusuf, 68)
61
Katada je rekao: "Postupao je prema onome to je znao." Prenosi se da

je Vjerovjesnik, sali allahu alejhi ve sell em, jednom prilikom upozorio: "Teko
se onima koji gomilaju informacije, a prema njima ne postupaju! I teko se

onima koji u grijehu svjesno ustraju! " Abdullah b. Vehb prenosi od Sufjana da
je Hidr rekao Musau, alejhis-selam: "O sine Imranov, stjei znanje da bi prema
njemu postupao, a nemoj ga stjecati da bi ga samo prenosio, pa e zbog toga
nastradati a oni kojima ga prenosi uspjet e." Alij a, radijallahu anhu, govorio
je: "Ljudi su ravnoduni prema stjecanju znanja jer vide da znalci imaju malo
koristi od onoga to su nauili." A Ebud-Derda, radijallahu anhu, izjavio je:
"Najvie ega se plaim jeste to da e me Svevinji Allah, kada stanem pred
Njega, upitati: ' Znao si, pa jesi li postupao prema znanju?"' Ovaj isti ashab
govorio je: "Od rijei je bolji onaj koji ih primjenjuje; od istine je bolji onaj
koji postupa prema njoj; od znanja je bolji onaj ko ga pamti." U mudrosti stoji:
Od znanja nee imati koristi onaj ko ne postupa prema njemu. Neki uenjaci su
podsjeali na sljedee: "Plod znanja jeste njegova primjena, a plod primjene
jeste nagrada." Neki dobri ljudi zapisali su sljedee: "Znanje poziva na praksu,
pa ako ga poprati praksa, ono ostane, u protivnom, nestane." Neki su uenjaci,
opet, govorili: "Najbolje znanje jeste ono od kojeg ovjek ima koristi, a
najbolje rijei jesu one koje odvrate od zla." Neki knjievnici su zapisali: "Plod
nauke jeste rad prema njoj." Neki rjeiti ljudi su obiavali kazati: "Savrenstvo
znanja postigao je onaj ko ga upotrijebi, a savrenstvo djela postigao je onaj ko
umanjuje svoja djela. Naime, onaj ko upotrijebi svoje znanje, upuen je, a onaj
ko umanjuje svoja djela postigne ono to eli." Hatim et-Tai spjevao je:
Prethodnici su hvalili samo uenjaka praktiara,

a nisu hvalili praktiara koji uen bio nije.
Smatrali su da put do slave veoma teak i trnol-;it je.
Po njima je najgori oblik nemoi onaj koji odlunog ovjeka zadesi.
Ovo je zbog toga to je znanje argument protiv onoga ko ga stekne i
usvoji od uenjaka (stjecatelju je obaveza da prema njemu postupa i da od
njega ne odstupa), i stoga je ono vei argument i vie obavezuje uenjaka.
Naime, znanje dolazi prije rijei, kao to znanje dolazi prije prakse. Ebul
Atahija, rahimehullah, spjevao je sljedee stihove:
Primjeni informacije koje uenici usvajaju od tebe,

i znaj, uputio te Allah, da su one argument prodv tebe!
Prilii da se uenjak u potpunosti kloni toga da govori ono to njegova
djela ne potvruju, da ne navraa na ono to sam ne ini, da jedno krije u
sebi, a drugo pokazuje. Neka se sljedeim stihom: "Postupi prema rijeima
mojim makar u djelu podbacio ja, jer moje rijei tebi e od koristi biti, a moje
ti podbacivanje natetiti nee " - ne pravda svoje podbacivanje koje taji, makar
time ne natetio drugim ljudima, zaista pravdanje obmanjuje duu i uljpava
62
poroke kojima je sklona. Onaj ko preporuuje i nareuje ono to sam ne ini
ve je posegnuo za spletkom i prevarom, a onaj ko jedno krije, a drugo pokazuje
licemjer je. S tim u vezi, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi
ve sellem, rekao: "Spletka i spletkaro, prevara i prevarant - sve e zavriti u
Vatri. " Ne prihvata se navraanje na dobro djelo od onog ovjeka koj} ga ne
ini, kao to je ogavno da od zla odvraa onaj ko ga ne prezire u sebi. Stavie,
u tome moe biti povod i obmana da navraeni na dobro ostavi to isto dobro
iz inata, odnosno da, spletkarei, uini ono od ega ga se odvraa. Pripovijeda
se da je neki beduin doao kod Ibn Ebu Zi ' ba i postavio mu pitanje u vezi
s rastavom braka, pa mu je ovaj izdao fetvu da je njegova ena rastavljena
od njega. Beduin ga je upozorio: "Dobro razmisli o postavljenom pitanju! "
Meutim, Ibn Ebu Zi'b opet j e rekao: "Razmislio sam: tvoja ena je rastavljena
neopozivom rastavom braka. " Poavi od ovog uenjaka, beduin je poeo
recitirati stihove:
Doao sam kod Ibn Ebu Zi 'ba da od njega nauim,

ali on je moju suprugu od mene neopozivo rastavio, stradao on!
Zar da se od supruge svoje zbog Ibn Ebu Zi 'bove fetve rastavim ja,
a on djecu svoju i ene svoje zadrava!
Dakle, ovaj beduin je pomislio da ga ne slijedi rastava braka zbog fetve
uenjaka koji nema isti status kada se radi o tome, pa ta onda pomisliti kada
su onaj koji navraa na dobro i onaj koga se navraa istovjetni s tim u vezi! Zar
e neko od njega prihvatiti ono to sam ne prihvata i ne ini? - Nikada! Ahmed
b. jusuf jednom prilikom je spjevao:
Onajko grijehe ini, a na dobro navraa, slian je vodiu koji u tminama luta,
ili lijeniku koji bolest lijei, a sam od nje boluje. O ti koji druge
opominje,
a sam pouku ne prima, prvo svoje haljine oisti, i niko te nee koriti.
A drugi pjesnik je spjevao sljedee stihove:
Navikni se na negovorljivost, i dobro pazi ta e kazati;

ne dopusti da savjetuje druge, a savjetu si i sam potreban.
o ,.
,., ,., ."..
o OJ{
J"
l l -: ..Ul Jl_L. ill i
J/ \.:ll '"" / l GSJI
",.. o / J'
.... o/ .... " . / o'YJ Ll--/ / J" // 1/ /
0')__r-:
u
\ . _..." '" \
- 1.:.
"" '" L; /

"/
/ /. '-'r""' '-' /')/ ')
v --
....
"..
-''{
'-\J
C)
",..
:;:i
-:C. o
l/
.l;:. \ SJ
I
....
"A kada je Allah uzeo obavezu od onih kojima je Knjiga data da e je

sigurno ljudima objanjavati, da nee iz nje nita kriti. .." (Alu Imran, 187)
Prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
Nemojte uskraivati znanje onome kome je ono potrebno, jer je u tome

poremeaj vae vjere i moi zapaanja. " Zatim je Poslanik, sallallahu alej hi ve
sellem, recitirao sljedei ajet:
63
"/
\.ill
J"
/ /
/ -= ..Ul
lt.:,
IS lJ,\// ul'-:
t.:J-=
;.l l
". t.;
/ .
/
ijj 1 t.; 0 " " :fl
/
JU\ rt"-'/ w, r i-1" /

/
"
"
o
JJ!Ji
",o
"'-
;;:;
01
_:
"One koji budu tajili jasne dokaze, koje smo Mi objavili, i Pravi put, koji
smo u Knjizi ljudima oznaili, njih e Allah prokleti, a proklet e ih i oni
koji imaju pravo da proklinju... " (El-Bekara, 159)
Prenosi se da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Onoga
ko zatqji znanje kojim vlada - Allah e na Sudnjem danu zauzdati uzdama od
vatre. " Alija, radijallahu anhu, govorio je: 'llah nije obavezao neznalice da
stjeu znanje, sve dok nije obavezao uene da prenose znanje. " Neki mudraci
su govorili: 'o mudrost zahtijeva rtvovanje onoga to rtva smanjuje, tada
je objektivnije da zahtijeva rtvovanje onoga to se na taj nain poveava. "
Neki su uenjaci, opet, zapisali sljedee: "Saznavanje korisnih informacija je
nafila glede uenika, a pouavanje korisnim informacijama obaveza je, glede
uitelja. " U mudrosti stoji: Onaj ko taji znanje istovjetan je onome koji ne zna.
Halid b. Safvan govorio je: "Vie me raduje to ueniku prenesem korisnu
informaciju nego kada saznam korisnu informaciju od uitelja. "
Zatim, uitelj u pouavanju ima dvij e koristi. Prva korist jeste Allahova,
delle anuhu, nagrada kojoj se nada. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem,
objasnio je da je pouavanje milostinja: "Udijelite milostinju svom bratu
pouavajui ga onome to e ga izvesti na Pravi put, odnosno dajui mu savjet

koji ega upraviti na istinu! "Ibn Mesu d, radijallahu anhu, prenosi daje Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom naredio: "Stjeite znanje i njemu
druge pouavajte, jer zaista je nagrada uitelja i stjecatelja znanja istovjetna. "
Neko je upitao: ta je njihova nagrada?" "Stostruki oprost i stotinu stupnjeva
u Dennetu ", odgovorio je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem. A druga
korist jeste poveavanje i utvrivanje informacija. Halil b. Ahmed napominje:
"Neka ovjekovo pouavanje bude ujedno i utvrivanje znanja, a neka diskusija

s uenikom bude uenje onoga to ne zna. " Ibnul-Mu' tezz izrekao je sljedeu
mudrost: "Vatru umanjuje ono to se od nje uzme, a gasi je nedostatak drva.
Isto tako, znanje se ne umanjuje stjecanjem, ali se gubi nepostojanjem njegovih
nositelja. Neka se zato ovjek uva krtarenja onim to zna! " Ovu cjelinu emo
zavriti rijeima nekih uenjaka: "Pouavaj druge onome to zna, a od drugih
ui ono to ne zna. "
Onaj ko naui ono to nije znao i zapamti ono to je saznao, treba da zna
da se stjecatelji znanja dij ele na dvij e vrste: pozvani i dobrovoljni. Pozvani
stjecatelj znanja jeste onaj kojeg na naukovanje pozove uenjak jer pri njemu
vidi nadnaravnu inteligenciju i veliku pronicljivost. Ako se uenjakov poziv
podudari sa uenikovom eljom, to ima za rezultat izvanredno sretan uspjeh.
Razlog tome je injenica da je uenjak, pozivajui uenika na naukovanje kod
njega, spreman dati sve od sebe, a uenik e, opet, svojom eljom nastojati
64
saznati to vie informacij a. A kada se radi o dobrovoljnom pronicljivom
inteligentnom stjecatelju znanja koji eli stjecati znanje zbog odreenog razloga
i poticaja koji ga stimulira, na takvo neto mogu ga potaknuti vjerski razlozi, a
mogu i neki drugi. Ako ga potaknu vjerski razlozi, uenjak se mora posvetiti
njegovom pouavanju, ne krijui od njega nita to zna i ime raspolae. A ako
dobrovoljni stjecatelj znanja nij e pronicljiv ve je slabouman, tada ne prilii
da mu bude uskraeno tih malo informacija, jer e tako biti lien, a takoer ne
prilii da ga se optereuje s mnogo informacij a, jer je u tome nepravda prema
njemu. Ne treba da uenjak njegovu slaboumnost iskoristi kao ispriku da ga
lii informacija, tim prije to uenik ima elju koja ga nuka na uenje, a ima i
strpljenje koje utjee na istrajnost. Prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi
ve sellem, jednom prilikom rekao: "Nemojte spreavati u uenju one koji su za
to osposobljeni, jer ete im time poiniti nepravdu, ali nemojte pouavati one
koji nisu osposobljeni, jer ete time grijeh poiniti. " Neki mudraci su govorili:
"Nemojte nikoga spreavati u stjecanju znanja, zaista znanje najbolje titi
onoga ko ga stjee. "
Ako dobrovoljnog stjecatelja znanja na naukovanje ne potiu vjerski
razlozi, pogledat e se: ako se radi o doputenom motivu, kao naprimjer, ugled
i funkcija, takav e stjecatelj znanja otprilike imati tretman onoga stjecatelja
kojeg je na nauku ponukao vjerski razlog. Ovo je zato jer e mu znanje kroz
odreeno vrijeme uliti simpatiju prema vjeri makar u poetku nije stjecao
znanje radi vjere. Pripovijeda se da je Sufjan es-Sevri govorio: "Stjecali smo
znanje u neije drugo, a ne Allahovo, delle anuhu, ime, alije znanje iskljuilo
mogunost osim da bude u ime Allaha, delle anuhu. " Isto tako, Abdullah b.
el-Mubarek izjavio je: "Stjecali smo znanje radi ovoga svijeta, pa nas je znanje
uputilo na sustezanje od ovosvjetskih dobara. " Meutim, neke dobrovoljne
stjecatelje znanja na naukovanje potie zabranjen razlog, kao naprimjer,
skriveno zlo i tajne spletke koje eli iskoristiti u izazivanju odreenih sumnji u
vjeri i elei se sluiti raznim lukavtinama u fikhu kojih se iskreni ljudi nee
moi osloboditi ni odbraniti, kao to stoji u hadisu: "Iz moga ummeta najvie
su nastradale dvije kategorije ljudi: pokvaren uenjak i pobona neznalica. "
Neko, opet, upita: "Allahov Poslanie, koji ljudi su najgori?" "Uenjaci, kada
se pokvare ", odgovori Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem.
Prilii da uenjak sprijei ovakve ljude u stjecanju znanja i odvrati ih
od onoga to ele; neka mu ne pomae u njegovim spletkama i zlu. Enes,
radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem,
jednom prilikom napomenuo: "Onaj ko pouava onoga ko nije dostojan znanja
slian je ovjeku koji na vrat svinje stavlja ogrlicu od bisera i dragulja. " A
Isa, alejhis-selam, rekao je: "Nemojte dragulje stavljati na svinju, jerje znanje
vrednije od bisera, a onaj ko ga nije dostojan gori je od svinje. " Pripovijeda se
da je neki uenik upitao svog uitelja u vezi s odreenim stvarima, ali mu nije
odgovorio. Neko ga je upitao: "Zato si mu uskratio znanje u vezi s tim?", na
65
ta je uenjak samo rekao: "U svaku zemlju se sade odreene sadnice i svaka
graevina ima svoje temelje. " Neki rjeiti ljudi zapisali su sljedee: ''Svaka
odjea ne odgovara istom ovjeku, a svako znanje nije odgovarajue za istog

ovjeka. " Neki knjievnici su ostavili sljedei zapis: 'Tuguj za batom u ijoj
se sredini nalazi svinja, i plai nad znanjem koje ima izuzetno opak ovjek. "
Dolikuje da uenjak bude otrouman kako bi prosudio i tano ocijenio

sposobnost uenika i to koliko njegova pronicljivost moe podnijeti, da mu
ponudi onoliko koliko moe ponijeti, odnosno da prosudi za ta, zbog svoje
maloumnosti, nije sposoban, a u tome je olakanje ej hu, a vei uspjeh uenika.
Sabit prenosi da je Enes, radijallahu anhu, govorio: "Poslanik, sallallahu alejhi
ve sellem, rekao je: 'Zaista postoje Allahovi robovi koji ljude ocjenjuju po
crtama njihovog lica. ' " S tim u vezi, Omer, radijallahu anhu, obiavao je rei:
'f\ko ne mogu procijeniti ono to ne vidim, onda ne mogu ni prosuditi u vezi
s onim to vidim. " Abdullah b. ez-Zubejr, radijallahu anhu, rekao je: "Nee
sretno ivjeti onaj ko ne moe procijeniti odreenu stvar sve dok je ne vidi. " A
Ibnur-Rumi spjevao je sljedee stihove: "Mudrac na osnovu poetka dalek kraj
sagleda, i on je otrouman kojem niko u otroumnosti ravan nije;/neprestano
napreduje ne obazirui se, a ostali ljudi obaziru se. " Ako ej h moe u ovoj
mjeri procijeniti uenike i ako prosudi koliko njihova pronicljivost moe
podnijeti, nee uenike opteretiti, a niti e oni zbog svog ejha biti nesretni.
A ako ih ne procijeni, ako ne prosudi njihove prilike i koliko mogu podnijeti,
i oni i on mnogo e se napatiti i uzaludno truditi, tim prije jer e meu njima
postojati inteligentan kojem treba vie ponuditi, ali i slabouman kojem je i
malo dovoljno, pa e se inteligentan razljutiti zbog toga, a slabouman e biti
nemoan pred tim: ejh iji su neki uenici nemoni a drugi srditi - dosadit e
im, a i oni njemu. Abdullah b. Vehb pripovijedao je da je Sufjan b. Abdullah
rekao: "Hidr je rekao Musau, alejhis-selam: 'O stjecatelju znanja, predavau
je manje dosadno nego sluatelju! O Musa, nemoj dosaditi ljudima kada im

se obraa! I znaj da je tvoje srce poput posude, zato gledaj ta e u njega
staviti! " ' Neki mudraci su govorili: "Najbolji uenjaci su oni koji nisu koncizni,
a niti su dosadni. " S tim u vezi, neki uenjaci su zapisali sljedee: "Ma koliko
malo informacija, koje slualac ne razumije, mnogo je, i zbog njih se samo
poveava njegovo nerazumijevanje. " A ulo sluha od koristi je samo onda ako
se srce razumije.
Moda postoje neki vladari koji su zbog svoje dobrote i plemenite prirode
skloni stjecanju znanja, ali to uenjak ne treba uzeti za izliku da uiva s njim
i da bude slobodan prema njemu, ve treba da se prema njemu odnosi shodno
njegovoj vlasti i autoritetu, jer vladar polae pravo na pokornost i velianje,
a uenjak polae pravo da se od njega prihvati i da se potuje. Zatim, ne
dolikuje uenjaku da se prvi nudi vladaru, ve treba saekati da ga on pozove;
pouavajui ga, ograniit e se na onoliko koliko je dovoljno. Ovo je zato jer
moda postoje neki uenjaci kojima je drago pokazati kvantitet svoga znanja
66
pred vladarem pa mu prenose brojne informacije, i to postane razlog da vladaru
dosadi i da se otui od njega: vladara zaokupljaju druge brige i vremenski je
ogranien, on ne raspolae vremenom kojim raspolau oni koji se se posvetili
iskljuivo stjecanju znanja, niti ima strpljenje koje imaju jedinstveni stjecatelji
znanja. El-Esmei, rahimehullah, pripovijedao je: "]ednog dana mije Harun er
Reid rekao sljedee: 'O Abdulmeliku, ti si znaniji od nas, ali smo mi razumniji
od tebe: nemoj nas pouavati javno i nemoj uriti da nas upozori u tajnosti;
saeka} da te upitamo i kada dovoljno odgovori, nemoj vie govoriti sve dok
se to od tebe ne zatrai; gledaj da to blae odgaja, najpravednije pouava i
nastoj da s malo rijei ostavi najvei mogui dojam. "'
Kada je rije o pouavanju vladara, neka pouavanje lii na ponavljanje
i predavanje, ne na klasino pouavanje i klasino prenoenje informacija
jer pozno stjecanje znanja izaziva stid zbog minulog podbacivanja, a vladar
je visoko iznad toga. Ako vladar pogrijei ili se oklizne u rijeima ili djelu,
uenjak nee javno ispraviti njegovu greku, ve e aludirati na njegovu
greku i nastojat e ispraviti njegov nedostatak. Prenosi se da je Abdulmelik b.
Mervan rekao E-abiju: "Kolika je tvoja plata?" E abi je odgovorio: ''Dvije
hiljade. " Abdulmelik ga upozori: "Nepravilno si izgovorio tu rije! ", a to E
abi objasni: "Kada je vladar pravovjernih prestao pravilno govoriti, postalo mi
je mrsko obraati mu se pravilno. "
-
Neka se uenjak uva slijeenja vladara u onome to se kosi vjeri i

suprotstavlja istini, a sve zbog saglaavanja s njegovim miljenjem i slijeenja
njegovih prohtjeva. Moe se desiti da se uenjaci u tome okliznu iz odreene
elje ili straha, pa zalutaju i odvedu druge u zabludu, a ishod je ogavan. Hasan
el-Basri pripovijedao je: "Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: 'Ovaj
ummet e biti u zatiti Allahove ruke i u Njegovom okrilju sve dok uenjaci ne
ponu raspravljati s vladarima, dobri ne ponu hvaliti loe i dok dobri ne ponu
raspravljati sa zloestima. A kada se to desi, Allah e ih liiti svoje zatite i
dati da njima zavladaju silnici koji e ih najgorim mukama muiti, uinit e ih
potrebnim i siromanim i njihova e se srca strahom ispuniti. "'
Manir koji treba da imaju uenjaci jeste uvanje od sumnjive zarade i
zadovoljstvo s malim, to odvraa od mukotrpnog zaraivanja, jer je sumnjiva
zarada grijeh, a u mukotrpnom zaraivanju je ponienje; nagrada je bolja od
grijeha, a ponos je priliniji od ponienja. Neki. knjievnici recitirali su mi
stihove koje je spjevao Alija b. Abdulaziz el-Kadi, rahimehullah:
Govore mi da zatvoren sam,

a samo su upoznali ovjeka koji pred ponienjem ustuknuo je.
Smatram: beznaajan je onaj ko se ljudima namee,
a ponosan je onaj ko ponos u dui nosi.
Znanju neu dati pravo koje ima ako se za svakom eljom povedem,
67
ako me munja svaka uplai i ako svakog koga sretnem za dobrotvora

prihvatim.
Kada ujem rijei: 'Evo izvora! ',
kaem: 'Vidim, ali dua slobodnjaka i e trpjeti moe! '
Zabrani sebi stvari neke koje ne pomuuju te, iz straha od spletki
neprijatelja.
Sluei znanju svoj ivot nisam potroio da sluga svaiji budem ja,
ve da poaen budem; zar nesretan u biti to zasadio sam,
a ponienje kao plod ubirem, ako je tako, onda biti neznalica razboritije.
Da uenjaci znanje uvaju, ono bi ih uvalo; da ih veliaju, ono bi ih
uzdiglo,
ali su ga obezvrijedili pa su nitavni postali i ugled njegov naruili su,
pa ih ono namrteno gleda.
Znanje je nadomjestak za svaki uitak i svaku strast, i onaj ko ima iskrenu
namjeru kada je rije o stjecanju znanja nee mnogo brinuti za ono to e mu
se nuno desiti. Neki rjeiti ljudi zapisali su sljedee: "Onoga ko se posveti
znanju nee rastuiti osjeaj usamljenosti, onoga ko se zabavi itanjem knjiga

nee promaiti razonoda, onoga kome drutvo pravi Kur'an nee rastuiti
nedruenje s prijateljima. " S tim u vezi neki uenjaci kazali su sljedee: "Nema
nonog druga kao to je stjecanje znanja, a nema boljeg pomagaa od blagosti. "
Sljedei manir je elja za Allahovim, delle anuhu, licem i Njegovom
nagradom pouavajui i ukazujui na Pravi put, a da time ne trae nikakvu
naknadu ni opskrbu. Svevinji Allah rekao je:
L l :: 'J
')_r--'
malo
"I ne zamjenjujte rijei Moje za neto to
vrijedi..."
) (El-Bekara, 41).
0 4:..tj l..?
(t"\ sw t1
;.
Komentirajui ovaj ajet, Ebul-Alij a je rekao: '2naenje)e: nemojte za to

uzimati naknadu. A po njima, zapisano je u prvoj knjizi: 'Covjee, pouavaj
daba kao to si pouen daba! '" Prenosi se da je Allahov Poslanik, sailallahu
alejhi ve sellem, rekao: ''Onaj koji pouava ima nagradu kao posta koji klanja
noni namaz. " I to je dovoljan poticaj da se pouavanjem eli postii nagrada.
Sljedei manir jeste iskrenost prema uenicima, blagost prema njima,

Jlakavanje stjecanja znanja i ulaganje truda u njihovoj potpori i pomoi. Time
uenjak postie veu nagradu, dugotrajniji spomen nakon smrti, vee irenje
njegovog znanja i jae uvrivanje informacija. Prenosi se da je Resulullah,
sallallahu alejhi ve sellem, Aliji, radijallahu anhu, rekao sljedee: "O Alija, da
Allah tobom uputi jednog ovjeka bolje ti je od svega to Sunce obasjava. "
Sljedei manir je nekorenje uenika i nepotcjenjivanje poetnika, jer ih
68
to vie potie na uenje kod njih, na saznavanje onoga to oni znaju i djeluje
sentimentalnije. Prenosi se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem,
rekao: "Pouavajte, a nemojte grditi, zaista je uitelj bolji od onoga koji grdi. "
Takoer se prenosi da je rekao sljedee: "Uvaavajte onoga od koga stjeete
znanje, a uvaavajte i onoga koga pouava te. "
Takoer, manir kojim treba da se okite uenjaci jeste neuskraivanje

informacije onome ko ih eli saznati i neizazivanje oaja kod uenika. To
prekida elju uenika za uenjacima i izaziva ravnodunost uenika prema
njima. A takav odnos dovodi do iezavanja znanja smru uenjaka. S tim
u vezi, prenosi se sljedei Resulullahov, sallallahu alejhi ve sellem, hadis:
"elite li da vas izvijestim o nqjboljem uenjaku?" "Naravno, elimo, Allahov
Poslanie" , odgovorie ashabi, radij allahu anhum. Vjerovjesnik, sallallahu
alej hi ve sell em, ree: "Toje onaj uenjak koji ne navodi ljude na oaj i gubljenje
nade u Allahovu, delle anuhu, milost, koji ne zapostavlja Kur'an iz elje za

neim drugim. Uistinu, nema dobra u ibadetu ovjeka koji ne poznaje fikh, ni
u znanju ovjeka koji nema razumijevanja, ni u itanju Kur'ana ovjeka koji
ne razmilja dok ga ita. " Zadovoljit emo se reenim kada se radi o znanju, a
Allah je pokrovitelj uspjeha!
69
POGLAVLJE III
PRAV ILA LIJEPOG PONAANJA

VEZANA ZA V JERU
Treba znati, Svevinji Allah je ljude i dine obavezao ibadetima, naredio

im je izvravanje odreenih dunosti, slao im poslanike i propisao vjeru, ali On
nije imao nikakve potrebe za njihovim obvezivanjem niti nareivanjem ibadeta,
ve je to uinio, iz Svoje dobrote, elei da oni imaju korist od toga, kao to
je ih je obasuo nebrojenim blagodatima. tavie, blagodat nareivanja ibadeta
najvea je, tim prije to su sve blagodati, osim ibadeta, od koristi iskljuivo na
ovome svijetu, a korist od ibadeta odnosi se na ovaj i na budui svijet: ono u
emu je korist na oba svijeta vea je blagodat, u tome je vea poast. Sveznajui
Allah uinio je da izvor ibadeta bude erijat i zdrav razum. Razum je prihvatljiv
i slijedi se samo u onome u emu se ne suprotstavlja erijatu, a erijat se,
opet, nikada ne suprotstavlja zdravom razumu. Odatle se obaveznost odnosi
na ljude iji je razum potpun, i Allah, delle anuhu, poslao je Resulullaha,
sallallahu alejhi ve sellem, s uputom i istinitom vjerom da bi je uzdigao iznad
svih vjera, makar to bilo krivo mnogobocima. Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, dostavio je ljudima Allahovu poslanicu, protiv njih uspostavio Njegov
dokaz, objasnio im Njegov erijat, reciritao Njegovu Knjigu, ajete o halalu i
haramu, poeljnom i pokuenom, naredbama i zabranama, ajete koji govore o
nagradi koja eka pokorne i one koji govore o kazni koja prijeti neposlunim.
Njegovo obeanje je podsticaj, jer podstie na pokornost, a Njegova prijetnja
je zastraivanje, jer navodi na sustezanje od grijeha, a obvezivanje objedinjuje
nareenje pokornosti i zabranu grijeenja, pa je stoga obvezivanje dovedeno u
nerazdvojivu vezu s poticajem i zastraivanjem. A u kazivanjima o prijanjim
poslanicima i drevnim narodima (kojima asni Kur' an obiluje) jesu opomena i
pouka koji jaaju poticaj i poveavaju zastraivanje. A sve je to velika Allahova,
delle anuhu, blagost i blagodarnost prema nama, pa neka je hvala Svevinjem
Allahu, ije se blagodati ne mogu pobrojati, niti se na njima moe zahvaliti !
Zatim, Sveznajui Allah je Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, prepustio
objanjenje saetog, nejasnog i vieznanog, da bi, uz dostavljanje poslanice,
jedini uivao nadlenost i preputanje tih stvari samo njemu:
J
,2- :/
F;} w/1 J/- LA J'OJ/ ':"/

""'
""'
'T
/<--"..u1 tJ:rl'J
!\ r .__
,.

""'
" ...A tebi objavljujemo Kur'an da bi objasnio ljudima ono to im se

objavljuje, i da bi oni razmislili." (En-Nabi, 44)
73
Potom, Allah, delle anuhu, uenjacima je prepustio zakljuivanje iz

znaenja, aludirao je na pravila koja se zakljuuju ulaganjem truda (idtihad) , a
kojima se, opet, dolazi do eljenog cilja, i upravo zato uenjaci se razlikuju od
ostalih ljudi i odlikuju nad njima nagradom koju zbog toga zasluuju. Svevinji
Allah rekao je:
yl>.-j S
l _,t l Wl 2;
" i Allah e na visoke stupnjeve uzdignuti one meu vamakoji

vjeruju i
_,
kojima je dato znanje ... " (EI-Mudadela, n).
"
..
l . 0.,.
o o
J.
;;;;
Uli
;;;;
""
t ...
.".
l "_, \.j t;
"A tumaenje njihovo zna samo Allah i oni koji su u nauku dobro
upueni. .. " (Alu Imran, 7).
'Y'-:: sunnet ogranak, a zakljuivanje uenjaka

Dakle, Kur' an je osnova,
'-'
dodatno objanjenje. Kada je o tome
rije, prenosi se da je Vjerovjesnik,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao: 'J'
Kur'anje osnova erijatskog znanja, njegovo
slovo i dokaz. " Mudrost je Poslanikovo, sallallahu alej hi ve sellem, objanjenje,
a jednoglasno miljenje ummeta dokaz je protiv svakoga ko zastrani.
Oblik Allahove, L'

delle anuhu, blagosti i blagodarnosti prema ljudima
jeste i to to im je omoguio izvravanje onoga ime ih je obvezao i uklonio
potekou s ibadeta, da bi, pored olakanja koje im je pruio, revnosno
izvravali zapovijedi i odluno se klonili zabrana:
.,
_,
\11
\ "..ii
ili1
'J
"
"Allah nikoga ne opreteuje preko mogunosti jegovih ... " (EI-Bekara, 286).
"' <:' L:..

v u: 1 r-- r t;_,
_
" ...i U vjeri vam nije ita teko propisao .." (EI-Hadd, 78).
.
Stvari kojima je obvezao ljude Allah, delle anuhu, je iz Svoje mudrosti i

blagosti podijelio na tri vrste: ono u ta se mora vjerovati, ono to treba izvravati
i ono od ega se treba sustezati, a sve da bi raznolikost, glede obveznosti, vie
potaknula na prihvatanje i prakticiranje.
Ono u ta se mora vjerovati podijelio je na dvije vrste: ono to se mora
potvrditi i ono to se mora negirati.. Kada se radi o potvrivanju, izmeu
ostalog, imamo potvrivanje tevhida, Allahovih, delle anuhu, svojstava,
slanja poslanika te vjerovanje u Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i u ono
to je on donio. A kada je rije o negiranju, izmeu ostalog, imamo negiranje da
Allah, delle anuhu, ima drugu, dijete, ma kakvu potrebu i negiranje svega to
Mu ne prilii - a razum je taj koji prije svega iziskuje spomenuto potvrivanje
i negiranje. Djela koja je naredio ljudima podijelio je na tri vrste: djela koja se
74
odnose na tij elo, kao naprimjer, namaz i post; djela koja se odnose na imetak,
kao naprimjer, zekat i iskupljenje; te djela koja se odnose na imetak i tijelo,
kao naprimjer, had i dihad. Iz Svoje panje i blagodarnosti prema ljudima,
Allah, delle anuhu, uinio je to zato da bi im spomenuta djela bilo lake
obavljati i izvravati. A djela od kojih se ljudi moraju sustezati podijelio je na
tri vrste: djela u ijem je sustezanju ivot za duu i tijelo, kao naprimjer, zabrana
ubijanja, konzumiranja odvratnih stvari, otrova i alkoholnih pia, koja kvare i
unitavaju razum; djela u ijem je sustezanju jedinstvo i uvanje meusobnih
odnosa, kao naprimjer, zabrana otimanja, nadvladavanja, nepravde, meusobne
mrnje i rasipanja imetka, koje ima za rezultat kidanje rodbinskih veza; te djela
u ijem je sustezanju uvanje porijekla i asti, kao naprimjer, zabrana bluda
i sklapanja braka s mahremima. Dakle, blagodat u Allahovoj, delle anuhu,
zabrani odreenih djela, glede nas istovjetna je blagodati onoga to nam je
dopustio, a milost koju nam je ukazao zabranjujui nam odreene stvar, glede
nas istovjetna je milosti koju nam je ukazao u onome to nam je naredio. Zar
razuman ovjek moe nai opravdanje da podbaci u onome to mu je Svevinji
Allah naredio, a to je blagodat glede njega! Ili, moe li smatrati da postoji
irina kada se radi o injenju djela koja mu je On zabranio, a u ijem sustezanju
je milost glede njega! Ili, zar onaj kome je ukazana izuzetno potrebna blagodat
pa je zapostavi - nije osuen razumom, a i erijat ga osuuje!
Iz Svoje blagosti i milosti prema ljudima, Svevinji Allah je dao da svaki
obavezni ibadet prati nafila za ije je injenje doznaio odreenu nagradu,
potaknuo na njeno injenje i poiniocu dobrog djela obeao deseterostruku
nagradu, a izostavio je kaznu onome ko izostavlja nafilu. Iz Svoje blagosti
i mudrosti je uinio da svaki ibadet ima dvij e mogunosti: upotpunjenost i
doputenost, jer je u praiskonu znao da e meu ljudima biti onih aurnih, koji
e uriti s izvrenjem zapovij est, i onih sporih, kojima e to biti teko, jer onaj
ko nema strpljenja da ibadet obavlja u potpunoj formi podbaci u njemu, ali to
ne utjee negativno na farz, niti takvog ovjeka liava nagrade u potpunosti.
Dakle, u svemu tome velika je Allahova, delle anuhu, blagodat i panja
prema nama.
Prvo to je Svemogui Allah, nakon obaveznosti vjerovanja u
Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, naredio bilo je nareenje tjelesnih
ibadeta. Prednost je dao tjelesnim ibadetima namazu i postu, a ne ibadetima
vezanim za imetak s obzirom na to da su ljudi obino krti glede ibadeta vezanog
za davanje imetka, a velikoduniji su kada se radi o tjelesnim ibadetima. Opet,
prednost je dao namazu nad postom, jer se namaz lake obavlja. A uinio je
da se namaz sastoji od poniznosti prema Njemu i usrdnog upuivanja dove
Njemu: u poniznosti je strah od Allaha, a u usrdnom je upuivanju dove elja
za nagradom. Odatle je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, govorio:
"Kada ovjek klanja, on doziva svoga Gospodara, pa neka ovjek gleda ime
Ga doziva!" Prenosi se da je, kada god bi nastupilo namasko vrijeme, Alijina,
75

radijallahu anhu, lice poutjela pa potom pocrvenjelo. Neko ga je upitao s tim
u vezi, na ta je samo odgovorio: "Dolo je vrijeme za emanet koji je ponuen
nebesima, Zemlji i planinama, pa su se sustegli i pobojali da ga ponesu, a ja
sam ga preuzeo, i ne znam hou Ji ga iznevjeriti, ili u ga ispuniti. "
Allah, delle anuhu, uinio je da namaz ima svoje preduvjete: uzimanje
abdesta, odnosno gusula i uklanjanje neistoe, a sve da ovjek uvijek bude
ist kada treba stati pred svoga Gospodara i obaviti farz. Proeo je namaz
recitiranjem asnih ajeta, da ovjek razmilja o zapovijestima i zabranama, da
uzme pouku iz nadnaravno sti kur' anskih rijei i znaenja. Zatim, naredio je
obavljanje namaza u tano odreenim vremenima koja slijede jedna iza drugih,
da taj nepromjenjivi slijed bude uzrokom stalne poniznost prema Allahu, delle
anuhu, i stalnog usrdnog upuivanje molbe Njemu: strah od Njega ne prestaje,
niti se nada u nagradu prekida, a ako se to ostvari, ljudi e uvijek biti dobrostivi.
A prema veliini nade i straha vrednuje se namaz: ili je potpun, ili je krnjav u
mjeri koja ne utjee na njegovu valjanost.
S tim u vezi, prenosi se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem,
rekao sljedee: "Namaz je vaga, i ko bude ispravno vagao, njemu e biti upisan
u potpunosti, a ko bude zakidao, pa ve ste saznali ta je Allah rekao u vezi s
onima koji zakidaju." Isto tako, prenosi se sljedei Poslanikov, sailallahu alej hi
ve sell em, hadis: "Svevinji Allah e se prema ravnoduno obavljenom namazu
odnositi jo ravnodunije. " Izlaganje o namazu zavrit emo stihovima koje
sam recitirao nekim knjievnicima:
Predano obavljaj svojih pet namaza, jer koliko ljudi osvane ali ne omrkne!
Novi dan pokajanjem zaponi koje e potrati grijehe jueranje.
]er tvoje lijepo lice e smrt zacijelo unititi kao to tama unitava zrake
suneve.
Poslije toga, Sveznajui Allah naredio je post, davi mu prednost nad
zekatom jer je post tjelesni ibadet. Stavljajui post u dunost, potaknuo je na
samilost prema siromanim, na njihovu zatitu od gladi i davanje hrane, jer
posta osjeti veliku glad dok posti. Neko je prigovorio Jusufu, alejhis-selam:
"Zar gladuje a vodi brigu o stovaritima u zemlji?", na ta je odgovorio:
"Bojim se da u zaboraviti gladne ako se najedem. " Post je propisao zato to se
na taj nain ukrouje i ponizuje dua, suzbijaja strast koja vlada ovjekom i to
to ovjeku stavlja do znanja da mu je potrebno malo hrane i pie. A onaj kome
neto treba ponizan je prema toj svojoj potrebi . Zbog toga se Allah, delle
anuhu, protiv onih koji su Isaa, alejhis-selam, i njegovu majku prihvatili za
boanstva mimo Svemogueg Allaha pozvao na sljedei dokaz:
. ::.1;:. lio JY
J J/
\]tii,L
J \ J)ll
- / i/ J""'
.T .J.J
J
// .
}
76
//_0 / O I !.-:-;;:: l- l
f/ e_
___
"Mesih, sin Merjemin, samo je poslanik - i prije njega dolazili su i

odlazili poslanici - a majka njegova je uvijek istinu govorila; i oboje su
hranu jeli " (El-Maida, 75),
...
gdje je njihovu potrebu za hranom okarakterizirao kao manjkavost koja

iziskuje nemogunost da budu bogovi. Objanjavajui ovjekovu manjkavost,
jer mora konzumirati hranu i pie, Hasan el-Basri rekao je: "ovjek je jadnik:
smrtni as mu je ve odreen, potajno se nada, mahane mu niko ne vidi, govori

organom od mesa, gleda organom od sala, uje organom od kosti, glad ga lahko
savlada, sitost ga obori na zemlju, moe ga uznemiriti stjenica, smrdi na znoj,
umre od kalja, nije u stanju od sebe ma kakvu tetu otkloniti niti sebi kakvu
korist pribaviti, nema moi da ivot oduzme, niti da ivot da, niti da oivi. "
Pogledajmo Allahovu, delle anuhu, milost prema nama u postu koji nam
je stavio u obavezu! Zapazimo kako je podsjetio ljude na to, a oni su glede
toga bili nehajni, ili su se pravili nehajnim! Uoimo kako je dao da ljudi imaju
koristi od posta, a nisu znali izvui korist niti su sami bili od koristi!
Potom je Sveznajui Allah naredio izdvajanje zekata, davi mu prednost

nad hadom jer za had, pored troenja novca, mora poduzeti teak put, i ljudi
su se prije odazvali dati zekat nego poi na had. Stavivi u dunost izdvajanje
zekata, Svevinji Allah je potaknuo na saosjeaj prema siromanim i pomaganje
potrebnim, to ih navodi na sustezanje od mrnje i kidanja veza, a navodi na
odravanje prijateljstva. Ovo je zato jer onaj ko se nada odrava veze i pun je
strahopotovanja, a kada nestane nade i strahopotovanja, ljudi postaju potrebni
i dolazi do mrnje i pojaane zavisti, uslij ed ega bogati i siromani prekidaju
veze i izmeu njih nastaje neprijateljstvo, a to, opet, dovodi do borbe za imetak
i izlaganju opasnosti. To su neke negativne posljedice, a pozitivne, izmeu
ostalih, jesu sljedee: navikavanje na pohvalnu dobrodunost i klonjenje
pokuene krtosti.
Dobrodunost potie na ispunjavanje obaveza, a krtost odvraa od
obaveza, jer ono to potie na ispunjavanje obaveza pohvalno je, a ono to
odvraa od obaveza pokueno je. Ebu Hurejra, radij allahu anhu, prenosi da je
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom rekao: "Najgore
to ovjek moe pri sebi imati jesu pohlepna krtost i pretjeran strah. " Neka je
hvaljen Onaj Koji je iz Svoje blagosti i milosti propisao zekat! Od naih umova
je skrio vie blagodati nego to je pokazao, i vie Mu moramo zahvaljivati na
skrivenim blagodatima nego na onima koje nam je pokazao.
Zatim je Allah, delle anuhu, kao posljednju obavezu, naredio
obavljanje hada, jer je u njemu sadran tjelesni ibadet i ibadet u kojem se
troi imetak. Poto ljudi ustraju na prethodno spomenutim tjelesnim ibadetima
i ibadetima koji se odnose na imetak, obavljanje hada dolazi kao ibadet u
kojem su objedinjene te dvije vrste ibadeta kako bi im to pomoglo da obave
had u kojem je objedinjen tjelesni napor i troenje imetka. Stavivi u dunost
77
obavljanje hada, Allah, delle anuhu, podsjetio je na Dan zbora, tim prije to
ljudi naputaju imetke i porodicu, moni i ponieni stoje pred Njim, pokorni
i grijeni istovjetno se nadaju i strahuju, neposluni se susteu od grijeha,
pokajnici se kaju zbog onoga to su poinili u minulim danima, i zato je
malo onih koji ne poduzmu pokajanje na hadu i ne klone se grijeha. Stoga je
Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: <Pokazatelj primljenog hada
jeste to to je ovjek bolji poslije hada nego to je bio prije njega. " I to je
tako, jer kajanje zbog grijeha spreava njihovo injenje, a pokajanje brie sve
poinjene grijehe u prolosti. Ako se ovjek sustee od onoga to je prije inio,
pokazatelj je da je njegovo pokajanje ispravno, a ispravno pokajanje iziskuje da
njegov had bude primljen. Zatim, stavivi u obavezu had, Sveznajui Allah
je, naporom koji ljudi ulau putujui do svetih mjesta, ukazao na blagodat
fiksnog stanovanja, bivstvovanja u jednoj zemlji, uputio na saaljivost prema
putnicima-namjernicima, koji su lieni te blagodati. Stavivi had u obavezu,
Allah, delle anuhu, upoznao je ljude s Haremom, iz ije blizine . potjee
islam, mjestom gdje je poslan Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Takoer ih
je upoznao s Medinom, gradom s ijim je stanovnicima Svevinji Allah uzvisio
poslune, a pomoi koju je pruio Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem,
ponizio neposlune, pa su se Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, pokorili i
povinovali velikani, silnici i oholnici. Zaista se islam proirio na istok i zapad
iz toga udaljenog mjesta i ojaao nakon oite slabosti zahvaljujui samo oitim
mudizama i velikoj pomoi.
Uinio nas Allah zahvalnim i bogobojaznim, izvucimo pouku iz
Allahovih, delle anuhu, blagodati kojima nas je obasuo obvezavi nas
odreenim obavezama, izvucimo pouku iz Njegovog dobroinstva zbog
kojeg nam je u obavezu stavio odreene ibadete ! Preputam ovjeka njegovoj
ptonicljivosti i upuujem na njegovu razboritost, a bio sam mu iskreni vodi i
saaljivi savjetnik, neka sam procijeni: hoe li Allahu dovoljno zahvaliti ako
izvri naredbe i prihvati obaveze? Nikada! Jer, kada Svevinji Allah obaspe
ovjeka odreenom blagodati - na kojoj mora biti zahvalan - pa je poprati
drugom blagodati prije nego to se ovjek zahvali na prvoj, tada se isti taj
ovjek vraa na poetak. S tim u vezi, Hasan b. Alij a rekao je: "Allahove
blagodati su tolike da se na njima ne moe zahvaliti, osim ako Allah u tome
ne pomogne, a ovjekovi grijesi su toliki da ih se ne moe oprostiti, osim ako
ih_ Allah ne oprosti. " Pravniku Mensuru b. Ismailu el-Miriju, rahimehullah,
recitirao sam sljedee stihove: <Zahvaljivanje Allahu blagodat je na kojoj se
treba zahvaljivati, i kako Mu zahvaliti na dobroinstvu Njegovom kad i samo
zahvaljivanje dobroinstvo je Njegovo!" Ako ovjek u osnovi ne moe zahvaliti
na Allahovim, delle anuhu, blagodatima, kako e onda zahvaliti ako podbaci
u zapovijestima i obavezama, od kojih korist ima prvenstveno sam ovjek
ako ih izvri ! Naprotiv, bit e veliki nezahvalnik na blagodatima i osuen od
zdravog razuma. Svevinji Allah rekao je:
78
l -:; ':
, ::;;
, . o,
{ ill
, i , ..)'Y
,
.,,.
"Oni prizn\iu da je blagodat od Allaha, pa je poslije poriu..." (En-Nabi,

83).
Komentirajui ajet, Mudahid, rahimehullah, rekao je: "Priznaju sve
blagodati na koje ih je Allah podsjetio, pa ih poslij e poriu govorei da su ih
naslijedili od predaka i zasluili ih svojim djelima." Prenosi se da je Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao sljedee: 'Allah je rekao: 'O
ovjee, nisi pravedan prema Meni: umiljavam ti se blagodatima, a ti inei

grijehe izaziva Moju odvratnost prema tebi; Moje dobro se sputa tebi, a Meni
se uzdie tvoje zlo, koliko Mi samo plemenitih meleka uzdie tvoja hrava
djela! "' Neki dobri ljudi iz prvih generacija govorili su: u koliko samo
Allahovih blagodati osvanjujemo, a ionako smo Allahu veoma neposluni, i ne
znamo na emu da Mu zahvaljujemo: na blagodatima kojima nas obasipa, ili na
Njegovom sakrivanju naih sramota. " Odatle je onaj ko uoi odreenu blagodat
duan prihvatiti je - a njeno prihvatanje je izvravanje onoga to ona iziskuje
- i zatim zahvaliti Svevinjem Allahu na njoj. Jer, potrebni smo zahvaljivati
Allahu, delle anuhu, na blagodatima i vie nego to nam je naredio; ako
zahvalimo na blagodatima glede obveznosti, On nas iz Svoje dobrote obaspe
blagodatima glede neega drugog, a ne glede obveznosti, i tada budu potvrene
dvije vrste blagodati, a onaj ko bude obasut s dvije vrste blagodati, njemu je
dat udio na ovome i na buduem svijetu, i takav je ovjek, generalno gledajui,
sretan ovjek. Meutim, ako podbacimo u zahvaljivanju, koje nam je nareeno,
Allah, delle anuhu, uskratit e nam blagodati koje se ne odnose ne obveznost,
i tada budu uskraene dvije vrste blagodati, a onaj kome budu uskraene dvije
vrste blagodati, takav je lien udjela na ovom i na buduem svijetu: na ovome
svij etu nee imati sree, a smrt mu nee donijeti nikakvu ugodnost, i takav je
ovjek, po svojoj zasluzi, nesretnik; a nesreu nad sreom nee odabrati ovjek
koji ima zdrav, nepomuen razum:
-=
, .r:-
4U
,.
r
'
l:: !'
. SJ
I l
. , ,....A.:
:.r
, u
....
':tJ --L
, . 1
/
'!! .
J
",. ",..
'
/-
"To nee biti ni po vaim eljama ni po eljama sljedbenika Knjige: onaj

ko radi zlo bit e kanjen za to .. ." (En-Nisa, 123)
. Eame b. Sulejm prenosi da se Ebu Bekr, radijallapu anhu, obaratio
Resulullahu, sallallahu alejhi ve sellem: 'Allahov Poslanie, kako ovaj ajet: '...
onaj ko radi zlo bit e kanjen za to. . . ' ulijeva strah! " Na to mu Vjerovjesnik,
sallallahu alejhi ve sellem, ree: o Ebu Bekre, kazna za to jeste u nesreama
na ovome svijetu. " Kada se radi o Allahovim, delle anuhu, rijeima:
f ,
J.J.
..
"Njih emo dvostrukom kaznom kazniti..." (Et-Tevba, 101),

79

mufesiri ih nisu istovjetno tumaili. Neki kau da je jedna kazna njihovo
osramoenje na ovome svijetu, a druga - kazna u kaburu. Abdurrahman b.
Jezid govorio je: "]edna je kazna u njihovim iskuenjima na ovome svijetu
glede imetka i poroda, a druga je kazna - Vatra na ahiretu. " Makar da grenici
osjete slast ivota i ostvare neke svoje elje na ovome svijetu, to glede njih
nije blagodat nego nesrea i pribliavanje kazni. Ibn Lehia prenosi od Ukbe b.
Muslima b. Amira, radij allahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
rekao: "Kada vidi da Allah ljudima daje ono to ele, iako su Mu neposluni,
znaj da ih time pribliava kazni odakle se i ne nadaju. " Zatim je Resulullah,
sallallahu alejhi ve sellem, recitirao ajet:
t:c
o ", 11", "".., o ":. L ul...o l "lc. o1

o
;
'
...

;.. ')>'.J
'Y-
o
...
5 _-, l""!" ' 1 \J .l;:. i l'.Y)i
1 '
'= "
..
...
.,.
...
'
4.J
"
.V
1 ' -=
1;1e
"
"I kada bi zaboravili ono ime su opominjani, Mi bismo im kapije svega

otvorili; a kada bi se onome to im je dato obradovali, iznenada bismo ih
kaznili i oni bi odjednom svaku nadu izgubili. . ." (EI-Enam, 44)
Kada je rije o zabranjenim djelima, od kojih erijat odvraa i ije je
izbjegavanje dio obveznosti, bilo razumski ili erijatski, ona se dijele na dvij e
vrste: zabrane kojima su ljudi skloni, na koje navode strasti i zabrane kojima
ljudi nisu skloni, od kojih strasti bjee. Primjer zabranjenih djela kojima su ljudi
skloni, na koje navode strasti jeste injenje bluda i konzumiranje alkoholnih
pia. Od njih je Svevinji Allah odvratio jer ljudi osjete jak poticaj i tenju
prema njima, zabranjujui ih dvjema vrstama zabrane: kaznom na ovome
svijetu, zbog koje se susteu smjeli, i kaznom na onome svijetu, zbog koje
se susteu bogobojazni. Primjer zabranjenih djela kojima ljudi nisu skloni,
od kojih strasti bjee jeste konzumiranje odvratnih jela, neistoe i ubitanih
otrova. Allah, delle anuhu, ograniio se na odvraanje od ove posljednje
vrste djela prijetei kaznom na buduem svijetu, tim prije to su ljudi spremni
prihvatiti njihovu zabranu i to se u osnovu susteu od njih.
Zatim, Sveznajui Allah potvrdio je zabranjenost barama time to je
naredio navraanje na dobro i zapovijedio odvraanje od zla: navraenjem na
dobro potvruju se zapovijesti, a odvraanjem od zla potvruju se zabrane.
Razlog tome je zanos koji od zapovijesti odvraa zle ljude, a na zaborav
zabranjenosti odreenog djela navodi ih strast, i zato upozorenje prijatelja i
ukor sagovornika ima vei utjecaj u sustezanju od zabranjenog. Zbog toga je
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: svaki narod podratelj zla
koje se pojavi meu njima Allah e kazniti pogubnom kaznom koja e svakoga
stii. "
Odatle oni koji ine zlo potpadaju pod jednu od sljedee dvije vrste: ili su
nesloni razasuti pojedinci koji se nisu okupili radi zla i saglasili se da ga ine,
ili su slona skupina koja se okuplja radi zla i poziva u njega.
80
Kada se radi o pojedincima, to su podanici, pojedinci, slabii. Uenjaci se
ne podvajaju u miljenju da je takve ljude obaveza navraali na dobro i odvraati
od zla - za onoga ko moe i ima mogunosti da odvraa od runih djela kada
vidi da ih se ini i od runih rijei kada uje da ih se izgovara. Osim to se
uenjaci razilaze da li je to ljudima postalo obaveza razumom ili erijatom. Neki
skolasti ari smatraju da je to postalo obaveza razumom, jer je ovjek razumom
obavezan kloniti se zla, pa je, isto tako, razumom obavezan druge odvraati od
zla, a to vie navodi i potie na sustezanje od zla i njegovog klonjenja. Abdullah
b. el-Mubarek govorio je: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao
je: 'Ljudi se ukrcaju na lau i podijele je izmeu sebe, i svaki ovjek dobije
odreeno mjesto na njoj. Meutim, jedan izmeu njih sjekirom probije rupu
pa ga ostali upitaju: 'Sta to ini? : na ta im odgovori: 'Ovo je moje mjesto, i
mogu s njim raspolagati kako elim! ' Oni ga u tome ne sprijee pa nastrada, ali
i oni nastradaju. "' A drugi uenjaci smatraju da je to postalo obaveza erijatom,
ne razumom, jer da je razum obavezao na odvraanje od zla, tj . odvratio druge
ljude od toga, to bi bilo obaveza i glede Svevinjeg Allaha, i ne bi bilo mogue
da erijat dopusti i odobri ostanak zimmija (podanika nevjernika u islamskoj
dravi) na nevjerstvu, odnosno da ne osudi njihovo zlo. Ovo je zato jer ono to
je postalo obavezno razumom nije doputeno ponititi erijatom, a u injenici
da erijat doputa spomenutu stvar dokaz je da razum ne obavezuje odvraenje
od zla kada je rije o tome. Meutim, ako e on(ij koji odvraa od zla pretrpjeti
tetu, tada je, po svim uenjacima, razumom obaveza odvratiti od tog istog
zla. A ako e on(ij ko odvraa od zla pretrpjeti tetu od odvraanja, a ne od
sustezanja i odobravanja, tada mu odvraanje od zla nije obaveza ni razumom
ni erijatom: razumom - zato to razum zabranjuje izazivanje tete nasuprot
koje ne stoji korist; erijatom - jer Ebu Seid, radijallahu anhu, prenosi da je
Resuh,tllah, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom reko: "Sprijei zlo
rukom, ako ne moe, onda rijeima, a ako ni tako ne moe, onda srcem, i
to je najslabiji vid vjerovanja. " Kada ovjek odlui pristupiti odvraanju od
zla a u tome teta po njega, vagat e: ako se odvraanje od zla ne odnosi na
uzdizanje dini-islama i uzdizanje rijei Istine, nije obavezan odvratiti od zla
- ako kod njega preovladava miljenje da e biti ubijen ili ozlijeen i ako se
boji da e iz toga proistai novo zlo. Ali, ako se odvraanje od zla odnosi na
uzdizanje dini-islama i uzdizanje rijei Istine, lijepo je da osudi zlo - ipak nije
obavezan - makar se izloio ozljedi ili pogubljenju. Dakle, lijepo je da osudi
zlo ako time postie svoj cilj, svejedno uklonio zlo, ili bio pogubljen. A u vezi
s tim, Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "]edno od najboljih djela
jeste rei istinu nepravednom vladaru u oi. " Ako e biti ubijen prije nego to
ostvari svoj cilj, razumom je runo da se izlae osuivanju tog istog zla. Isto
tako, razumom je runo osuditi ono zlo ije e osuivanje poveati smjelost i
njegovo uestalij e injenje.
Kada se radi o slonoj skupini koja se okuplja radi zla i poziva u njega,
uenjaci imaju oprena miljenja u vezi s njihovim osuivanjem. Sljedbenici
Bl
Hadisa i tradicije kau: "ovjek ne mora odvraati od zla koje ine takvi
ljudi, pree je da se sustegne od toga, da boravi u svojoj kui, da ne poduzima

osuivanje i da ne dopusti da bude izazvan. " Oni uenjaci koji vjeruju u pojavu
oekivanog voe smatraju: <ovjek nije obavezan odvraati od takvog zla, niti
treba poduzimati njegovo uklanjanje, osim kada se pojavi oekivani voa, koji
e to na sebe preuzeti, i tada mogu biti njegovi pomagai. " Neki, izmeu kojih
je El-Esamm, opet, tvrde: uzabranjeno je odvraati od takvog zla, osim pod
pokroviteljstvom pravednog vladara, i samo uz njegovo postojanje obavezni
su sprijeiti takvo zlo. " Veina skolastiara kae: uTo je nuna obaveza, ali uz
ostvarenje odreenih uvjeta i postojanje monih pomagaa koji e ovjeku u
tome pomoi; u sluaju nepostojanja pomagaa ovjek se mora sustegnuti od
osuivanja jer moe biti ubijen prije nego to ostvari cilj, a razumom je runo
djelo da se ovjek izlae tome. " Zadovoljit emo se reenim kada se radi o
Allahovoj potvrdi zabranjenosti barama i potvrdi obaveznosti injenja dobra,
te kada je rije o raznim prilikama na koje nailaze oni koji navraaju na dobro,
odnosno odvraaju od zla. Zatim, kada se radi o izvravanju zapovijesti - o
pokoravanju Allahu, delle anuhu, i klonjenju zabrana - sustezanju od grijeha,
ovjek nuno potpada pod jednu od sljedee etiri kategorije ljudi.
Prva kategorija jesu ljudi koji izvravaju zapovijesti i klone se zabrana,

i ovo je najbolja kategorija vjernika i najbolja osobina bogobojaznih. Takvi
zasluuju da budu nagraeni kako Svemogui Allah nagrauje trudbenike i
pokorne. Muhammed b. Abdulmelik el-Medaini prenosi od Naife, koji prenosi
da je Ibn Omer, radijallahu anhu, govorio: "Resulullah, sallallahu alejhi
ve sellem, rekao je: 'Grijeh se ne zaboravlja, dobro djelo ne propada, Onaj

Kome se polae raun ne umire; radi ta hoe, a kako postupa prema drugim
ljudima, tako e i oni prema tebi postupati. ' " Reeno je: uSvako e ponjeti ono
to posije, i bit e nagraen, odnosno kanjen za ono to ini. " tavie, ljudi su
govorili i ovo: uono to danas posije, ovjek e sutra poeti. "
Druga kategorija jesu ljudi koji se protive injenju dobrih djela, ujedno
inei grijehe, i ovo je najgora kategorija obveznika. Oni zasluuju kaznu
kojom Svevinji Allah kanjava nemarne buntovnike i smjele grenike. S
tim u vezi je Ibn ubruma govorio: "udim se ovjeku koji se kloni lijepih
jela iz straha od bolesti, a ne uva se grijeha iz straha od Vatre." Rukovoen
ovom izjavom, pjesnik je spjevao sljedee stihove: "Cijeli ivot uva tijelo
svoje od ledenog i vrueg, a pree je da se grijeha pazi iz straha da u Vatru
ne upadne." Ibn Sabava govorio je: "Promislili smo i zakljuili da je lake
podnijeti pokornost Svevinjem Allahu nego podnijeti Njegovu kaznu." Neki
ljudi su rekli: "Allahovi robovi, strpljivo inite djela ija vam je nagrada prijeko
potrebna, a strpljivo se susteite od djela iju kaznu ne moete izdrati." Neko
je rekao Fudajlu b. Ijjadu, rahimehullah: "Bio Allah tobom zadovoljan! " , na ta
je samo kazao: uKako e biti zadovoljan mnome kad ne inim ono ime je On
zadovoljan! "
82
Edebud-dunjo ved-din
Trea kategorija jesu posluni, pokorni ljudi, ali koji ine grijehe (ako se
sauvaju podbacivanja u pokornosti ), i oni zasluuju kaznu smjelih grenika,
tim prije jer su se survali u ponor strasti koje ih navode na grijehe. Prenosi
se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao sljedee: "Okanite se
grijeha prije nego to vas Allah uzme Sebi polomljene i iskomadane!" Zato su
neki uenjaci zapisali: "Najbolji su oni ljudi iju privrenost vjeri ne narui
strast i ije uvjerenje ne poljulja sumnja. " Hammad b. Zejd napominjao je:
"udim se ljudima koji se susteu od odreene hrane jerje tetna, a ne susteu
se od grijeha, zbog kojih e ovjek biti osramoen. " Neki dobri govorili su:
"Grenici imaju bolesna srca. " Neko je upitao Fudiijla b. Iljada, rahimehullah:
"Koji ovjekje najudniji?" "Onaj koji je spoznao Svevinjeg Allaha pa Mu je
neposluan ", odgovori Fudajl. Neki razboriti ljudi govorili su: "Grenik smjelo
izbjegava zapovijesti i zaboravlja veliinu grijeha. " Neki ovjek je upitao Ibn
Abbasa, radij allahu anhu: "Koji ti je ovjek drai: onaj koji ini malo grijeha
i malo dobrih djela, ili ovjek koji ini mnogo grijeha i mnogo dobrih djela ?"
On odgovori: "Ni jedno ni drugo ne vodi u spas. " Jednog pobonjaka je neko
upitao: "ta kae u vezi s nonim namazom?", na ta je odgovorio: "Boj se
Allaha danju, a spavaj nou. " Isto tako, jedan pobonjak je uo nekog ovjeka
kako upozorava ljude: "Spavanje vas uniti! " "Ne, budnost vas uniti! '',
ispravio ga je pobonjak. Neko je upitao Ebu Hurejru, radijallahu anhu: "ta
je bogobojaznost?" On je odgovorio: "jesi li ikada hodao po trnovitoj zemlji?"
1}esam ", odgovori ovaj, pa ga Ebu Hurejra preupita: "I kako si hodao?" ovjek
odgovori: "Hodao sam paljivo. " "Bogobojaznost je uvanje od grijeha ",
zakljui Ebu Hurejra, radijallahu anhu. Govor o treoj kategoriji ljudi zavrit
emo sljedeim stihovima Abdullaha b. el-Mubareka:
Garantira li mi ovjek sustezanje od grijeha, ja mu garantiram spas;

udobnost e osjetiti samo oni koji su Allahu posluni i koji se od grijeha
susteu.
etvrta kategorija jesu ljudi koji se protive injenju dobrih djela, ali se
susteu od grijeha, a takvi zasluuju kaznu nemarnika spram vjere i upozorenih
na manjkavost uvjerenja. Ebu Idris el-Havlani prenosi od Ebu Zerra el-Giffarija,
radijallahu anhu, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom
prilikom rekao: "Svi Musaovi listovi bili su same pouke. Ija se udim ovjeku
koji je uvjeren u postojanje Vatre, ali se opet smije; ovjeku koji vrsto vjeruje
u kader, ali se prekomjerno trudi; ovjeku koji spozna narav ovoga svijeta i
vidi da se on igra sa svojim stanovnicima, ali je ipak zadovoljan ivotom na
njemu; ovjeku koji je uvjeren u smrt, ali se raduje; i udim se ovjeku koji je
siguran da e sutra polagati raun, ali ne ini dobra djela. " Prenosi se i sljedei
Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, hadis: Trudite se inei dobra djela, a
ako vas ophrva slabost, onda se dodatno susteite od grijeha. " I ovo je jasno.
Naime, sustezanje od grijeha jeste terk, naputanje, ostavljanje, i to je lake,
a injenje dobrih djela jeste poduzimanje, a to je tee. Zbog toga Svevinji
83
Allah nije dopustio injenje grijeha ni opravdano ni neopravdano, jer je to

ostavljanje, i niko u tome nema opravdanje. Osim to je Allah, delle anuhu,
dopustio izostavljanje zapovijesti kada za to postoji opravdan razlog, s obzirom
na to to onaj ko ima opravdanje moda ne moe uiniti odreeno djelo. S tim u
vezi, Bekr b. Abdullah, rahimehullah, govorio je: ''Allah se smilovao snanom
ovjeku koji svoju snagu koristi u pokornosti, i smilovao se slabom ovjeku

koji se kloni grijeha! " Abdule' ala b. Abdullah e-ami, rahimehullah, spjevao
je sljedee stihove:
ivot kraa, grijesi se poveavaju i na greke se gleda,

i ovjek se naposljetku Allahu vrati,
a moe li ijedan grijeh porei onaj protiv koga e tijelo njegovo svjedok
1.
b1't'f
ovjek od smrti nepresatno bjei, a pitan e biti u ta je ivot potroio,
pa e poeljeti da je manje ivio.
Kada je rije o dobrim djelima i sustezanju od grijeha, treba znati da je
ovjek izloen dvjema manjkavostima: zasluenje grijeha i umanjenje nagrade.
Kada se radi o zaslugama grijeha, to je zadivljenost dobrim djelima koja
je ovjek uinio, jer zadivljenost uinjenim djelima vodi u dva nedostatka.
Prvi nedostatak jeste poricanje Allahovih, delle anuhu, blagodati. Onaj ko je
zadivljen svojim djelima prebacuje Sveznajuem Allahu svoje dobroinstvo, i
takav je poricatelj blagodati. Ibn Abbas, radij allahu anhu, govorio je: "Svevinji
Allah je objavio jednom vjerovjesniku: 'Kada je rije o tvojoj skromnosti na

ovome svijetu, time si pourio svoju udobnost; kada se radi o tvojojposveenosti
Meni, u tomeje ponos za tebe, i to dvoje ide u tvoju korist, a ta Meni pripada! "'
Drugi nedostatak jeste to to je onaj ko je zadivljen svojim djelima pouzdan u

svoja djela, onaj ko je pouzdan u svoja djela smjel je, a onaj ko je smjel glede
Allahovog prava, on ini grijehe. Muverrik el-ldli, rahimehullah, govorio je:
"Bolje je ne uiniti dobro djelo nego ga uiniti pa biti zadivljen sobom. " Neki
dobri prethodnici govorili su: "Bezbrian ovjek koji priznaje svoje grijehe
boljije od ovjeka koji plae zbog uinjenih grijeha, alije smje/ prema Allahu.
Pa ipak, iskreni pokajnik koji plae zbog grijeha bolji je od bezbrinog ovjeka
koji priznaje uinjene grijehe. "
A kada se radi o umanjenju nagrade, uzrok je tome pouzdanje i uvjerenje
u djela koja je uinio, jer pouzdanje u to ima za rezultat dvije stvari: prvo,
oslanjanje na uinjena djela i podbacivanje u budunosti, a onaj ko podbacuje i
oslanja se na uinjena djela ne nada se nagradi niti je zahvalan; i, drugo, pouzdan
u svoja djela osjea sigurnost, i takav ovjek se ne boji Svevinjeg Allaha, a
onaj ko se ne boji Allaha, delle anuhu, olahko se odnosi prema Njegovim
zapovijedima i olahko ini ono to je On zabranio. Kada je rije o strahu od
Allaha, delle anuhu, Fudajl b. Ijjad, rahimehullah, govorio je: "ovjek se boji
84
Svevinjeg Allaha onoliko koliko poznaje Allaha, delle anuh u. " Muverrik
el-Idli, rahimehullah, rekao je: "Da prespavam cijelu no i probudim se s
osjeajem grinje savjesti, drae mi je nego da klanjam nou i da osvanem

samozadivljen. " Mudraci su govorili: "Izmeu ovjeka i nedostatka dobra u
njemu stoji samo njegova svijest da u njemu postoji dobro. " Neko je upitao
Rebiju el-Adevij u: "Jesi li ikada uinila djelo i smatrala da e biti primljeno
od tebe?", na ta je odgovorila: o sam ikada uinila takvo djelo, onda je to
strah da moja djela nee biti primljena. " Ibnus-Semmak, rahimehullah, govorio
je: "Kako smo samo izloeni opasnosti od onoga to smo u prolosti uinili,
i kako samo malo strahujemo za svoju budunost! " Pripovijeda se da je neki
pobonjak stao ispred skupine ljudi i na sav glas povikao: "Obraam se vama,
o bogatai: inite mnogo dobrih djela jer vai grijesi su veliki! Obraam se
vama, o siromasi: susteite se od grijeha jer su vaa dobra djela malobrojna. "
Dao nam Allah uspjeh! Ne prilii da svoje zdravlje i slobodno vrijeme
koristimo podbacivajui u pokornosti svome Gospodaru, niti da budemo sigurni
u dobra djela koja smo uinili u prolosti. Neka na trud bude rezultat naeg
zdravlja, a dobra djela rezultat slobodnog vremena. ivot nije uvijek naklonjen
ovjeku i ono to se propusti ne moe se nadoknaditi. Zbog slobodnog vremena
ovjek zaluta ili se kaje, a zbog samoe tei zlu ili ali. Omer, radijallahu anhu,
govorio je: udobnost je za mukarace ravnodunost, a za ene pohlepa. "
Opet se pozivamo na Buzurdemihrovu izjavu: zauzetost zbilja umara, ali
zato dokolica upropatava. " Neki mudraci su savjetovali: 11uvajte se samoe,
jer samoa upropatava razum i oteava dranje na okupu informacija koje je

ovjek ve shvatio. " Neki rjeiti ljudi zapisali su sljedee: 11Neka ovjek svoj
ivot troi samo u korisno, jer je ivot isuvie kratak da se troi u beskorisno,
i neka svoj imetak troi samo u obrt, jer je imetak isuvie malobrojan da se
troi u neto drugo. Razuman ovjek je uzvieniji od toga da svoj iVot potroi
u neto od ega nee imati nikakve koristi ni dobra, i uzvieniji je od toga
da svoj imetak potroi u neto od ega nee imati nikakve nagrade. " Jasnije
od toga jeste Isaova, alejhis-selam, izjava: Dobroinstvo se dijeli na tri vrste:
govor, gledanje i utanje. Ko progovori o neemu drugom, a ne o Allahu, takav
ovjek je ve izgovorio besmislicu; ko gleda u neto drugo, a ne u ono iz ega
e izvui pouku, takav ovjek je ve previdjeo; ko uti ne razmiljajui, ve se
odao zabavi. "
85
Mogunosti u injenju ibadeta

Kada je rije o nareenim ibadetima, glede obveznika, postoje tri
mogunosti: prvo, da odreen ibadet uini u potpunosti, bez podbacivanja i
dodavanja; drugo, da podbaci; i, tree, da doda na njega.
Prva mogunost (injenje odreenog ibadeta u potpunosti, bez dodavanja
nafile) jeste srednja, najpravednija mogunost, tim prije to obveznik nije
podbacio i, odatle, zasluio osudu, niti je uinio mnogo, to bi ga navelo na
nemo. Seid b. Ebu Seid prenosi od Ebu Hurejre, radijallahu anhum, da je
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom rekao: (Teite istini,
budite umjereni i olakajte, a traite sebi pomo kreui na put ujutro i krajem
dana, a putujte u jednom dijelu noi. " Pjesnik je spjevao: uNeka se ovjek
sredine dri, jer u njoj spas je, a neka ne pokuava istroenu mogunost niti
ono to teko je. "
Druga mogunost jeste podbacivanje, a podbacivanje, opet, ima sljedea
etiri stanja. Prvo stanje jeste podbacivanje zbog opravdanog razloga koji
obveznika onemoguuje, odnosno zbog bolesti koja ga oslabi pa ne moe
izvriti obavezu. Ovakav nema status onih koji podbacuju, ve ima status
trudbenika, tim prije jer je erijat konstatirao da s obveznika spada ono to nije
u mogunosti uiniti. S tim u vezi, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, rekao: (llah e zaduiti meleke da zapisuju nagradu. svakom
ovjeku koji je inio odreeno dobro djelo, ali ga je u tome sprijeila bolest. "
Drugo stanje jeste podbacivanje obmanjujui se i nadajui se da e mu biti
oproteno. Takav ovjek je prevaren i obmanjen neznanjem jer se oslanja na
miljenje i poziva se na nadu. Slian je ovjeku koji poe na put bez poputnine,
mislei da e je nai u bezvodnoj suhoj pustinji, i to ga miljenje upropasti, a
kamo sree da je opreznost prevladala kod takvog ovjeka, to je i Allah, delle
anuhu, naredio. Pripovijeda se da je Israil b. Muhammed el-Kadi govorio:
(jednom prilikom me sreo neki luak koji je ivio u ruevinama i rekao mi:
'O Israile, boj se Allaha u toj mjeri da te strah odvrati od nade jer te nada
odvraa od straha, i bjei Allahu, a nemoj bjeati od Njega! ' " Neko je upitao
Muhammeda b. Vasi u: 'Zar ne plae?" uroje osobina sigurnih ", odgovorio je.
Pripovijeda se da je Ebu Hazim el-Eared upozorio Sulejmana b. Abdulmelika
na Allahovu, delle anuhu, prijetnju grenicima pa je Sulejman upitao:
gdje je Allahova milost?" "Ona je blizu onih koji dobra djela ine", odgovori
Ebu Hazim. Ibn Abbas, radij allahu anhu, govorio je: "Poslije Vjerovjesnikovih,
sallallahu alejhi ve sellem, savjeta nisam uzeo veu koristi i pouku kao to sam
86
uzeo iz Alijinog pisma: 'Nakon navedenog, zaista ovjeka raduje ostvarenje
onoga to ga ustvari nije moglo mimoii, a ozlojeduje ga proputanje onoga
to ustvari nije mogao ostvariti. Zato se ne raduj onome to si stekao, ne tuguj
zbog onoga to te promailo, nemoj biti od onih koji se nadaju Dennetu, ne
inei dobro, nemoj biti od onih koji odlau pokajanje zbog lane nade, ve
budi snaan! Selam! ' " Mahmud el-Verrak, rahimehullah, obiavao je govoriti:
"Strahujem za dobroinitelja, bogobojaznog, a nadam se milosti onome ko ima
pogreaka. Ako strahujem za dobrointelja, kako onda treba da strahujem za
zulumara, onoga koji prelazi granice!
Lahko se pokvaren ovjek moe osvijestiti, a bogobojazan pokvarenim
postati. " Tree stanje jeste podbacivanje s namjerom da kasnije, u potpunosti,
izvri dunost u kojoj je podbacio, i prije popravljanja ini zlo podbacujui,
a sve zbog obmane, lane nade i oekivanja da e popraviti ono u emu je
podbacio. Meutim, nada ga ne vodi ni u kakav cilj niti u dogledan kraj. Ovo
je zato jer nada ostaje kakva je i bila. Prenosi se da je Vjerovjesnik, sallallahu
alejhi ve sellem, rekao sljedee: "Ko se nada da e ivjeti do sutra, takav se
nada da e ivjeti vjeno. " I tako mi Allahove vjenosti, to je tano, jer iza
svakog danas slijedi sutra; ovjeka nada vodi u proputanje i zapostavljanje
koje nee moi nadoknaditi: nada vodi u neuspjeh i oaj.
Kada je rije o tome, Amr b. uajb prenosi od svoga oca ujaba, a ovaj
od svoga oca da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Prvi razlog
uspjeha ovog ummeta jeste skromnost i uvjerenje, a razlog propastijeste krtost
i lana nada. " Hasan el-Basri govorio je: svaki ovjek koji dugo pothranjuje
lanu nadu ini loa djela. "Neki ovjek je upitao jednog Basrijskog pobonjaka:
1'Treba li ti neto iz Bagdada?", na ta mu je pobonjak odgovorio: "Ne volim
pothranjivati nadu dok otputuje u Bagdad i vrati se. " Neki mudraci su rekli:
weznalica se oslanja na lanu nadu, a razuman ovjek se oslanja na svoja
djela. "Neki rjeiti ljudi zapisali su sljedee: "Lana nadaje slina fatamorgani:
prevarenje onaj koje vidi i u nju se pouzda. "Muhammed b. Jezdan pripovijedao
je: "Dok sam bio Me 'munov ministar, uao sam jednom kod njega i vidio ga
da stoji a u rukama dri nekakvu cedulju. " Upitao me: ua Muhammede, jesi
li proitao zapis na cedulji?" Nisam, jer je u rukama vladara pravovjernih ",
odgovorio sam. Bacio mi je cedulju - kad na njoj sljedei stihovi: "ivi
na svijetu kojem e kraj doi, na kojem se djela trudbenika primaju,/zar ne
vidi da ga je smrt obuhvatila i prekinula nadu onih koji se nadaju!/Pouruje
grijeh uiniti naslaujui se, a oprostu od Onoga Koji ga prima nada se, a
smrt nenadno doi e, a tako odluan, razuman ovjek ne ini. " Kada sam to
proitao, Me'mun, rahimehullah, samo je rekao: "To su najmudriji stihovi koje
sam uo!" Ebu Hazim el-Eared obiavao je rei: "Ne elimo umrijeti sve dok
se ne pokajemo, ali umiremo ne pokajavi se. " Ovo stanje emo zavriti rijeima
nekih knjievnika koji su zapisali sljedee: "U prekomjernom odlaganju je
zapostavljanje obaveza. " etvrto stanje jeste podbacivanje zbog ravnodunosti
87
prema potpunosti i savrenosti, zadovoljavajui se onim to je uinio i ne vodei

brigu o preostalom to nije uinio. A ovo se podbacivanje dijeli na tri podvrste:
podbacivanje u obaveznom ibadetu koje ne utjee negativno na njega niti
odvraa od njega; podbacivanje u obaveznom ibadetu koje ne utjee negativno
na preostali dio ibadeta i podbacivanje u obaveznom ibadetu koje utjee
negativno na preostali dio ibadeta. Kada je rije o podbacivanju u obaveznom
ibadetu koje ne utjee negativno na njega niti odvraa od njega, primjer je
za to ibadet u kojem se ovjek ogranii na farzove i vadibe, zapostavivi
sunnete i preporuenu formu, i on je poinio zlo, ali nije zasluio kaznu ni
prijekor: izvravanjem vadiba spaava se kazne, a izostavljanje sunneta samo
ga liava potpune nagrade. Neki mudraci su obiavali rei: Ko se prema
vjeri olahko odnosi bit e beznaajan, a ko nastoji pobijediti istinu morat e

popustiti. " S tim u vezi, pjesnik je spjevao: Na ast ovjek strogo pazi sve
ostalo zapostavljajui, a najpree je da o emanetu i vjeri brigu vodi. " Kada se
radi o podbacivanju u obaveznom ibadetu koje ne utjee negativno na preostali

dio ibadeta, primjer za to je ibadet koji ovjek izvri u potpunosti, ali podbaci
u drugim ibadetima, i takav je u gorem poloaju od pretodnog, tim prije jer
se na njega odnosi prijetnja i zasluuje kaznu. A kada je rije o podbacivanju
u obaveznom ibadetu koje utjee negativno na preostali dio ibadeta, primjer
za to je ibadet koji je meusobno povezan: onaj ko podbaci u jednom dijelu
podbacio je u cijelom ibadetu i ne rauna mu se ono to je uradio zbog onoga
to je izostavio, a takav je u naJgorem poloaju i on potpada pod kategoriju
ljudi koji izostavljaju obaveze. Stavie, takav se umori inei neto ime s
njega nije spala obaveza niti je izvrio dunost. I upravo zbog toga ima status
onih koji izostavljaju obaveze kada se radi o kazni, usto se umorio inei neto
od ega nema ba nikakve koristi, pa je postao od onih ija djela nee nikako
biti priznata i iji e trud na ovom i na buduem svijetu uzaludan biti. Zatim,
takav moda ne zapaa svoju manjkavost niti osjeti da je na gubitku, a ve je
izgubio oba svijeta, doim osjeti gubitak beznaajne koliine svog imetka koji
izgubi. Neki uenjaci su mi spjevali sljedee: sinak moj, postoje oni ljudi koji
su slini ivotinjama, a u obliku ljudi koji uju i vide, zapaqju svaki manjak u
imetku svome, ali kada se o njihovom podbacivanju u vjeri radi, tada nita ne
zapaaju oni. "
Trea mogunost jeste dodavanje na obavezni ibadet, i ona se dijeli na
tri vrste.
Prva vrsta jeste dodavanje zbog pokazivanja i pretvaranja pred ljudima,
zbog sticanja simpatije onih koji od njega bjee, prevare maloumnih, slobodnog
pristupa dobrima, a nije od njih i druenje s estitim, a njihova je suprotnost.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naveo je primjer onoga ko ini
djelo radi pokazivanja rekavi: onaj koji se zasiti onim to ne posjeduje slian
je onome koji oblai dvolinu odjeu. " Rekavi: "Onaj koji se zasiti onim
to ne posjeduje.. . ", Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, htio je rei: "Onaj
88
koji se uljepava onim to nije pri njemu. " A rijeima: "... onome ko oblai
dvolinu odjeu ", Vjerovjesnik, sali allahu alej hi ve sell em, mislio je na onoga
ko se pokazuje dobrim ovjekom. Dakle, takav e zbog pokazivanja biti lien

nagrade i spominjan po zlu, tim prije jer tim djelom nije elio Allahovo, delle
anuhu, lice, a da jeste, bio bi nagraen; njegovo djelo ljudi vide pa ga zbog
toga hvale. U vezi s pokazivanjem Svevinji Allah rekao je:
"' o ' "' "'
' o
"' "' . "' "' ..
"'
' l til
"'
.. .- "' _,. li,.'<\ til
" \AJ
'. ""
.)\.5"'
l
l'i
"' Y"f..
tt
5
o"
"' "
l.:i>-1 ,.
,. , ':1" \..:P l !"' -- ,.
_,.)) o
"'
"'
"'
) "'
_,.))
. ..A>-1"
. _,.
::1'-:?\ 1 L?Y..
,,
"Ko udi da od Gospodara svoga bude lijepo primljen neka ini dobra
djela i neka, klanjajui se Gospodaru svome, ne smatra Njemu nikoga
ravnim! " (EI-Kehf, 110)
Allahove, delle anuhu, rijei: " i neka, klanjljui se Gospodaru

svome, ne smatra Njemu nikoga ravnim!" svi mufesiri su protumaili ovako:
.. .
"Neka se, inei djela, ne pokazuje ni pred kim ! " Pokazivanje je okarakterizirao
kao irk jer onaj ko ini djela koja se u osnovi ine radi Allahovog, delle
anuhu, lica - ini irk elei postii neiju drugu naklonost. Allahove rijei:
"'

"'
-; o,. \ "'
."

::....; ':J" 3; ':J "

"'
"'
'
"'
"'
"'. _rr;
"Ne izgovaraj na sav glas "Kur'an kad molitvu obavlja, a i ne priguuj

ga. . ." (El-Isra, 110),
Hasan el-Basri, rahimehullah, tumaio je na sljedei nain: "Nemoj
izgovarati Kur'an pokazujui se, ali nemoj ga ni izgovarati priguena stidei
se. " Sljedei ajet:
. "' J
,.._., ,. J-;r
ll
& l if'
o
,o
' ' \.J ill i '-' 1

t " JL
,.
;f
,.. &"Gl" ''\"'
ll " C . ' l l"

o
o o
::1
"Allah zahtijeva pravednost, dobroinstvo i udjeljivanje blinjima, a

razvrat i sve to je odvratno i nasilje zabranjuje. . ." (En-Nabi, 90),
Sufjan b. Ujejna ovako je objanjavao: "Pravednost je istovjetnost
nutrine i spoljanjosti kada se radi injenju djela u ime Allaha. Dobroinstvo
je to da nutrina bude bolja od spoljanjosti. A razvrat i sve to je odvratno
jeste to da spoljanjost bude bolja od nutrine. " Doim su neki drugi uenjaci
govorili: "Pravednost je svjedoenje da nema istinskog boanstva osim Allaha.
Dobroinstvo je strpljivost u obavljanju farzova i sustezanju od zabrana te
pokoravanje Allahu, delle anuh u, javno i tajno. Udjeljivanje blinjima jeste
odravanje rodbinskih veza. Razvrat je blud. Sve to je odvratno odnosi se na
sva ogavna djela. A nasilje je oholost i injenje nepravde. " Ovaj ajet se odnosi
i na pokazivanje pred svijetom, jer je to jedno od ogavnih djela. Prenosi se
da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Za svoj ummet najvie
89
strahujem od oitog pokazivanja pred svijetom i od skrivene strasti. " Isto tako,
prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao sljedee:
"Najveu patnju na Sudnjem danu e imati ovjek koji smatra da je dobar,

ali u njemu ustvari nema nikakvog hajra. " Alija, radij allahu anhu, govorio je:
"Neka ovjek nijedno djelo ne ini radi pokazivanja pred svijetom, ali, neka
ga, isto tako, ne izostavlja zbog stida. " Neki uenjaci su imali obiaj rei:
"Svako djelo koje se ne uini radi Allahovog lica je ogavno pokazivanje pred
svijetom i iziskuje kaznu. " Pokazivanje ovjeka moe odvesti u to da ga ljudi
ismijavaju. Kada se radi o tome, pripovijeda se da je Tahir b. el-Husejn upitao
Ebu Abdullaha el-Mervezija: "O Ebu Abdullah, kada si doao u Irak?", na ta
je odgovorio: "U Irak sam doao prije dvadeset godina, ali postim ve trideset
godina. " Na to mu je Tahir samo rekao: "O Ebu Abdullah, upitao sam te u vezi
s jednom stvari, a ti odgovara na dvije. " El-Asmei je pripovijedao da je jedan
beduin, u ijem je prisustvu bilo nekoliko ljudi, klanjao otegnuvi namaz, pa su
ga oni pohvalili: 11Kako dugo klanja! ", na ta je rekao: "I postim. " A na njega
se odnosi izreeni stih:
Klanja, i namazom me zadivljuje, i joposti, a postom me zbunjuje.

Pouri da ugled prizna takvom klanjau postau.
Neka ovjek pogleda kako je pokazivanje ogavno i da nadasve ukazuje
na nerazumnost onoga ko mu pribjegava. Onaj ko ini djela radi pokazivanja
ponekad pomae ljudima u tome da ga ismijavaju. Pripovijeda se da je neki
pobonjak pogledao u ovjeka na ijem elu su bili vidljivi tragovi od sedde
kako stoji pred vratima vladara pa se zaudio: Takva kovanica na tvom elu a
stojipred tim vratima! ", na ta mu je ovaj rekao: "Ova je kovanica vanserijska. "
I ovo je jedan od odgovora pokvarenih ljudi koji se na taj nain oslobaaju
prigovora. El-Eas b. Kajsa, rahimehullah, jednom prilikom je kratko klanjao
kao imam, pa su neke muktedije prigovori!e: "Izuzetno kratko si klanjao! ", a
on je to objasnio rekavi: s ovim namazom se nije pomijealo pokazivanje. " I
ta se njegova izjava ljudima dopala. Na taj nain spasio se njihovog prigovora,
pozivajui se na odsustvo pokazivanja, a u isto se vrijeme spasio izvjetaenog
dugog klanjanja. Da se nije pozvao na to, koritelji bi ga odmah ukorili i osudili.
Ebu Umama je proao pored jedne damije i u njoj vidio ovjeka koji klanja i
plae pa mu se obratio: Blago se tebi ako tako plae u kui! " Ovome ovjeku
se to nije svidjelo, tim prije jer ga je Ebu Umama optuio za pretvaranje, a on
je moda bio ist od toga. Kakav ukor zasluuje tek onaj koji se skoro uvijek
pretvara pred svijetom, ko je poznat po toj osobini (a pored toga grean je inei
takvo djelo), ko svoja djela razglaava vie nego to povjetarac raznosi korisne
stvari. Odatle je Abdullah b. el-Mubarek govorio: Najbolja skromnost jeste
skrivanje skromnosti. " Moda dobar ovjek ponekad osjeti sklonost prema
pretvaranju, ali ga dobrota potakne da se bori protiv toga duevnog poriva, i
tada postaje jo bolji. Pripovijeda se da je Omer, radijallahu anhu, drei hutbu
osjetio da je pustio vjetar pa je rekao: a ljudi, ispred mene je izbor: ili u se
90
bojati vas na utrb Allahovog hatara, ili u se bojati Allaha glede vas. A drae
mi je da se bojim Allaha glede vas: pustio sam vjetar i evo silazim s minbera da
ponovo uzmem abdest. " Dakle, ovaj Omerov, radij allahu anhu, postupak bio je
ukor samom sebi kako bi svoju duu sprijeio od zla u slinim situacijama. Omer
b. Abdulaziz jednom prilikom je zatraio od Muhammeda b. Kaba el-Kurezija
da ga nasavjetuje, ali mu je Muhammed odgovorio: "Nisam zadovoljan da ti ja
budem savjetnik jer ja sjedim sa siromanim i bogatim ljudima, pa bih moda

uskratio siromanom, a bogatom dao jo vie, i zbog toga to ovjek mora djela
initi iskreno radi Allahovog lica, a ne u ime nekoga drugog. " Pripovijeda se
da su neki ljudi poli na put pa su se izgubili. Naposljetku su stigli do nekog

isposnika i rekli mu: "Izgubili smo se, zna li gdje je put?", na ta je on rekao:
"Tamo ", pokazavi prema nebu.
Druga mogunost jeste da ovjek doda na obavezni ibadet ugledajui se

na nekoga. Na to potie druenje s dobrim, bogobojaznim ljudima i slijeenje
njihovog primjera. Zbog toga je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
rekao: "Covjek je na vjeri svog prisnog prijatelja, i zato neka svaki ovjek
pazi s kim e prijateljevati. " Dakle, kada se ovjek drui s mnogo dobrih ljudi,
poeli da se ugleda na njih i slijedi njihova djela, i nije zadovoljan da podbaci
i da u dobru bude ispod njihovog nivoa. elja za natjecanjem potakne ga da
bude kao oni, a moda ga ar i nadmetanje ponesu pa uini jo vie, te oni
budu uzrok njegove sree i stimulans za njegovo injenje dobra. U arapskoj
poslovici stoji: Da se ljudi ne nadmeu, propali bi. Znaenje je: da ljudi ne
vide jedni druge u dobru i da se ne povode jedni za drugima u tome, propali

bi. Rukovodei se time, neki rjeiti ljudi su izjavili: "Najbolji izborje druenje
s dobrima, a najgori izbor je poklanjanje ljubavi zloestima. " I to je tano.
Naime, druenje itekako utjee na usvajanje morala: druenjem s dobrim stjeu

se dobre navike, a druenjem s zloestima usvaja se negativno ponaanje. U
tome smislu je pjesnik spjevao sljedee stihove: "Vidjeh da dobri ljudi drutvo
svoje popravljaju, a zloesti kvare ga,/na ovome svijetu zbog dobrote veliaju
ga, a poslije smrti zbog toga uvaju njegovu porodicu i djecu. " Neki pjesnici
recitirali su mi stihove Ebu Bekra el-Havarizmijja:
Ne drui se s lijenim, jer koliko se dobrih uz loe pokvari!

Loe ponaanje s nekulturnog na utivog brzo prelazi,
a eravica se i u pustinji naposljetku ohladi.
Trea mogunost jeste da ovjek doda na obavezni ibadet u startu, sam
od sebe, elei nagradu i umiljavanje Svevinjem Allahu. A to je plod iste
due i rezultat velike elje za dobrom, koji su pokazatelj iskrenog ispovijedanja
vjere i ispravnog uvjerenja. I to je navredniji i najvei stupanj koji mogu dostii
trudbenici i pobonjaci. Neki ljudi su zapisali: "Kada se radi o dobru, ljudi se
dijele na etiri kategorije: oni koji ga ine u startu, oni koji ga ine ugledajui
se na nekoga, oni koji ga izostavljaju smatrajui ga lijepim inom i oni koji ga
91
izostavljaju jer su lieni dobra. Oni koji dobro ine u startu, takvi su plemeniti;
oni koji ga ine ugledajui se na nekoga, oni su mudri; oni koji ga izostavljaju
smatrajui to lijepim inom, takvi su prezreni, a oni koji ga izostavljaju jer su
ga lieni, oni su nesretnici. "
Zatim, kada je rijei o onome to ovjek doda na obavezni ibadet, to
moe imati dvije mogunosti: prvo, da u tome bude umjeren i da bude kadar u
tome istrajati, i to je bolja i sretnija mogunost; i, drugo, da taj isti ibadet ini
toliko mnogo da u tome ne moe istrajati i da nije kadar odrati taj intenzitet.
Kada se radi o umjerenosti i istrajnosti, na tome su ivjeli i umirali
prvaci ovog ummeta, a u tome su ih slijedili dobri potomci. Aia, radijallahu
anha, prenijela je sljedee Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, rijei: a
ljudi, inite onoliko dobrih djela koliko moete, jer Allahu nee dojaditi da vas
nagrauje, ali e vama dojaditi injenje djela, i najbolja djela su ona koja se ine
u kontinuitetu. " U jednoj arapskoj poslovici stoji: Ko je umjeren i istrajan bit
e prvak i blagodaran. Ovo je zato to onaj ko ima iskrenu elju za Allahovom,
delle anuhu, nagradom osjea veliku radost samo u pokornosti Allahu.
Abdullah b. el-Mubarek pripovijedao je: "Upitao sam jednog isposnika: 'Kada
je va praznik?', na ta je odgovorio: ' Svaki dan u kojem se ne ogrijeim prema
Allahu praznik je.' " Razmisli o ovoj isposnikovoj izjavi: iako njen smisao ne
ukazuje na injenje dobrih djela, ona mnogo ukazuje na ljubav prema pokornosti
i ulaganje krajnjeg truda u to. Jedan pobonjak je izaao meu ljude na dan
Bajrama u pohabanoj odjei, na emu su mu neki ljudi prigovorili: "Zato si
u ovom danu izaao meu dotjerane ljude u tako pohabanoj odjei ! " , na ta je
pobonjak samo odgovorio: "Allahu se najljepe moe dotjerati pokornosti."
Kada je rije o ovjeku koji ini tolio mnogo neobaveznog ibadeta
da u tome ne moe istrajati i da nije kadar odrati taj intenzitet, on je sliniji
onome ko podbacuje, tim prije jer njegovo injenje dobrovoljnog ibadeta
ima za rezultat manjak, u njegovom sluaju nafila negativno utjee na farz,
ili ne moe istrajati u injenju mnotva nafile, makar ne poinio manjak i ne
podbacio u farzu. Dakle, to je kratkotrajan ibadet, a neznatno djelo koje dugo
traje bolje je u Svevinjeg Allaha od velikog djela koje kratko traje. Razlog
tome je injenica da onaj ko ini velika djela u kratkom vremenu moda jedno
vrijeme ini dobro, ali kada ga napusti oda se besposlici i nemaru, doim
je onaj ko ini neznatna djela u kontinuitetu uvijek priseban i oprezan. Ebu
Salih prenosi od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Vjerovjesnik, sallallahu
alejhi ve sellem, rekao: 11Zaista je u prakticiranju islama zanos, a zanos nakon
odreenog vremena jenjava; nadam se da e uspjeti onaj ko bude umjeren i
istrajan, a ne pridajite nikakav znaaj onome na koga ljudi rukom pokazuju. "
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, islam je okarakterizirao kao zanos, a to se
odnosi na injenje mnotva djela, potom je kazao da zanos nakon odreenog
vremena jenjava, drugim rijeima, intenzitet tih djela opada. Dakle, u ovom
92
sluaju dobrovoljni ibadet vodi u kasnije podbacivanje, ili manjak u farzu, a ni
u jednoj od te dvije stvari nije dobro.
Neka ovjek, (Allah uinio znanje i istinu njegovim sudijom i vodiem),
zna da e, ako se posveti ovom svijetu, doivjeti pogubne posljedice, a kada ga
bude naputao, osjetit e veliku bol. Ovaj svijet nee zauvij ek trajati, i ovjek e
ga nuno napustiti. Zato, neka se navikne na odricanje od ovosvjetskih ljepota
kako bi se sauvao posljedica i neka ima na umu njegovo naputanje kako bi
se spasio bolova. Neko je zapisao: "ovjek od svog prolaznog ivota posuuje
dane. " Makar dugo trajao, ivot je kratak, a slobodno je vrijeme, makar ga bilo
mnogo, neznatno. Aliji b. Muhammedu recitirao sam: 1'AkO doivi ezdeset
godina, ovjek samo estinu ivota svoga praktino osjeti. Zar ne vidi da
pola od toga u noi je, odmor petinu svoju odnosi,/a brige i bolesti svoj dio od
ovjeka trae. " Dakle, ovjeku ostaje estina ivota na raspolaganju, ako on to
sebi priznaje i ako se navikne na to da dato vrijeme iskoristi. Na osnovu toga,
postoje tri mogunosti i svaka mogunost ima nekoliko ogranaka, a navodimo
ih radi lakeg razumijevanja onoga o emu emo kasnije govoriti.
Prva mogunost jeste da ovjek u sebi ugui ljubav prema ovome svijetu,
jer ga ona odvraa od ahireta; da svoj trud ne posveti ovome svijetu, jer ga to
liava udjela na buduem svijetu; da ne osjeti naklonjenost ni smiraj prema
njemu. Prenosi se da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao sljedee:
"Onome ko zavoli ovaj svijet i postane mu naklonjen - ovaj e svijet prirasti

za srce pa e mu nametnuti zauzetost, i nee se osloboditi njegovog napora,
pothranjivat e beskrajnu nadu i gajit e beskrajnu pohlepu. " Isa, sin Merjemin,
alejhis-selam, jednom prilikom je rekao: "Ovaj svijet je Iblisova njiva, a oni
koji mu se odaju jesu Iblisovi zemljoradnici. " Alija, radij allahu anhu, govorio
je: "Ovaj svijetje slian zmiji: njena koa je glatka, ali je otrov ubitaan. Stoga
okreni Jeda onome to te na njemu zadivljuje jer od njega posjeduje samo mali
dio, ne brini se za njega jer si uvjeren da e ga napustiti, strogo ga se uvaj,
a budi spreman da ga prihvati, jer kada se ovjek oda ovome svijetu i osjeti
radost, on mu donese neprijatnost, a kada mu ukae prijateljstvo, on mu donese
samou. " Neki rjeiti ljudi imali su obiaj rei: "Ovaj svijet je pomueno pie
onome ko pije, ne ostaje u rukama onoga ko mu se oda i donosi smutnje i
iskuenja, pa mu zato okreni leda prije nego to se on od tebe okrene, zamijeni
ga boljim svijetom prije nego to on zamijeni tebe, uistinu, njegovi uici i slasti
nestaju, njegove se prilike mijenjaju, ali posljedice ostaju. " S tim u vezi, neki
mudraci su rekli: avaj svijet doivi kao siromaan ovjek koji e ga napustiti,
a nemoj ga doivjeti kao njegov zaljubljenik. " Tu su i sljedei stihovi:
Zar ovaj svijet snu slian nije, i zar ugodan ivot vjeno ne traje!
O jueranjem uitku razmisli: zar ti se ne ini kao da si ga sanjao?
A mnogo je onih koji se prave da ih ovaj svijet ne interesira
i da su prema njemu nemarni, a u tome nisu isk;eni.
93

Prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
"Ovaj svijet je u Allaha beznaajan izmeu ostalog i zbog toga to se prema

Allahu grijei samo na njemu i to se Dennet moe zasluiti samo odricanjem
od njega. " Sufjan prenosi da je Hi dr upozorio Musaa, alejhis-selam: "O Musa,
kloni se ovoga svijeta i okreni mu lea, jer on nije tvoja kua ni mjesto ostanka!
Ovaj svijet je stvoren zato da bi se ljudi na njemu pripremili za onaj svijet. "
Glede toga je Isa, sin Merjemin, alejhis-selam, rekao: "Ovaj svijet je most, i
preite ga, a nemojte na njemu ivjeti kao da ete na njemu vjeno ostati. "
Opisujui dunjaluk, Alija, radijallahu anhu, rekao je: "U njegovom poetku
je napor, kraj nagovjetava prolaznost, za doputeno e se polagati raun, za
zabranjeno slijedi kazna. Zdrav se osjea sigurnim, bolesnik se kaje, bogat je
na iskuenju, siromah tuguje, mimoie onoga ko za njim tri, dolazi onome ko
mu ne pridaje vanost, zaslijepi onoga ko gleda njegove ljepote, a ko ga doivi
kao sredstvo progleda. " Neki rjeiti ljudi savjetovali su: "Ovaj svijet se zanosno
pojavljuje, a bjeei nestaje, dolazi umorno, a odlazi hitro. Dobro na njemu
neznatnoje, ivot na njemu kratakje, njegov dolazak varkaje, nestanakje bolan,
njegove slasti prolazne su, a posljedice su trajne. Neka ovjek zato iskoristi
vrijeme i prilike, neka od sebe uzme za sebe, i neka ve danas pripremi za
sutra. " Kada je rije o ovome svijetu, Vehb b. Munebbih, rahimehullah, govorio
je: "Ovaj svijet i ahiret slini su dvjema inoama: ako ovjek jednu zadovolji,
drugu rasrdi. " Abdulhamid, rahimehullah, izjavio je: "Ovaj svijet ima nekoliko
etapa, ipak naposljetku prolazi i nestaje. " Neki mudraci su kazali: "Ovaj svijet
je sigurna nesrea, ili blagodat prolazna. " U mudrosti stoji sljedee: Ovlj svijet
je svjedok protiv sebe. Tu su i sljedei stihovi:
ivot iskoristi ako si razborit, i od zla odvraaj a na dobro navraa}.
Ako vjeru svoju sauva, ovjeku ono to ga od imetka mimoie nee
natetiti.
Svijet ovaj ne vrijedi ni koliko krilo muice, a kamoli koliko krilo ptice.
Allah nije zadovoljan da ovaj svijet nagrada vjerniku bude,
niti time da nevjerniku kazna na njemu bude.
S tim u vezi, prenesen je sljedei Resulullahov, sallallahu alej hi ve sell em,

hadis: "Na ovome svijetu su dvije suprotnosti: radost i tuga, a obojeje prolazno,
i zato se klonite onoga to prolazi, a umara}te se radei za ono to je vjeno. "
Isa, alejhis-selam, jednom prilikom je rekao: "Nemojte se svaati s ljudima
zbog dobara ovoga svijeta, pa da se oni svaaju s vama zbog vae privrenosti
vjeri, jer neete dobiti ono to oni imaju, a niti ete sauvati svoju vjeru. " Alija,
radijallahu anhu, dao je divan savjet rekavi: "Nemoj biti kao ovjek koji u
vezi s ovim svijetom govori onako kako govore skromni, ali radi za njega onako
kako rade oni koji su ga eljni: ako neto dobije, nije mu dovoljno; ako mu bude
uskraeno, nije zadovoljan; ne moe zahvaliti na onome to mu je dato, a jo
vie eli; odvraa ljude od zla, a sam se zla ne prolazi; navraa ljude na ono
94
to sam ne ini; voli dobre, ali ne ini ono to oni ine; te mrzi zloeste, a sam
je zloest. " Hasan el-Basri govorio je: "Ovaj svijet je samo briga, a radost na
njemu slina je vjetru. " Neki uenjaci su zapisali sljedee: "Prilike na ovome
svijetu brzo se smjenjuju, njegov izgled se brzo mijenja, nosi velike spletke i
uvijek vara. Stoga, isprijei se uzrocima koji te navode na slijeenja prohtjeva,
pothranjuj nadu najvie do kraja dana i ivi kao da vidi nagradu za svoja djela. "
Neki mudraci su zapisali sljedee: "Ovaj svijet je bolno iskuenje, ili strana
smrt. " Pjesnik je spjevao:
Zapostavi ovaj svijet, na njemu iza dobra zlo dolazi,
on je majka koja svoju poslunu djecu upropatava.
A svaki ovjek stremi onome to raduje ga,
elje ga vode i nade lane obmanjuju.
Nakon slasti plodovi gorki budu,
a u kaburu rob i slobodnjak istovjetni su.
Ako ovjek ugui ljubav prema ovome svijetu, bit e poteen i poteen
sljedee tri stvari: prvo, saaljenja koje prema ovom svijetu gaji onaj ko ga voli
i opreza koji ima zaljubljenik u njega, a uz saaljenje ne ide povjerenje niti
uz oprez ide smiraj ; drugo, obmane njegovih ljepota, a to e ga sauvati od
nesrea, jer onaj ko na ovome svijetu uiva obmanut je, a onaj ko je obmanut
ivi u stalnom strahu; i, tree, umaranja i ulaganja truda u njegovom stjecanju,
jer ko neto zavoli tei mu, a ko neemu tei muno se zalae da ga ostvari; i
onaj ko tei ostvarenju dobara ovog svijeta nesretan je ako ih ostvari, a lien
ako ne ostvari. Prenosi se da je Resullullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
"O Kabu, ljudi osviu u dvije kategorije: oni koji svoju duu spase i oni koji
je upropaste. " Isa, alejhis-selam, govorio je: "Vi se trudite da steknete ovaj
svijet, mada nafaku dobijate bez djela, ali se ne trudite da steknete onaj svijet,
iako ga neete stei osim s djelima. " Neki rjeiti ljudi zapisali su sljedee: "U
potekoe ovoga svijeta ubraja se i to toje promjenjiv i prevrtljiv: jedno popravi
naruavajui drugo, obraduje nekog raalostivi nekog drugog. U pouzdavanju
u njega opasnost je, a povjerenje u njega obmanaje. " Neki mudraci su govorili:
"Darovi ovoga svijeta strani su, vrijeme je veliki zavidnik: izmijeni sve ega
se doepa; a ovjekove potrebe na njemu nikada ne prestaju. " Kada ovjek
ostvari vie od onoga emu je teio, to baci za lea i kae: "U ovome bi bila
radost - da nije obmana, i uitak - da je vjeno, i vlast - da nije propast, i
dostatnost - da nije prolazno, i vrijednost - da nije pokudno, i pohvalno da nije ve izgubljeno, i bogatstvo - da nema smrti, i uzdignue - da nije
ponienosti, i veliina - da nije iskuenja, i ljepota - da nije tuge; a to je dan
za ije se sutra moe garantirati. " Neki mudraci, opet, ovako su zapisali: "Ovaj
svijet u svojoj vlasti imali su mnogi: pohlepni i skromni, pa niti je pohlepni
ostao, a niti je skromni bio poteen. " S tim u vezi, Ebul-Atahija je spjevao
sljedee stihove: "Ovaj svijet kua je neprijatnosti, manjkavosti, prolaznosti i
95
prolivanja krvi,/i da stekne sva dobra ti, umrijet e a nee se zadovoljiti./0 ti

koji dug ivot eli - u tome je za tebe teta - kada mladost proe i ostari, zmij
da dobra u ivotu nema kad star si. " Prenosi se da je Vjerovjesnik, sallallahu
alejhi ve sellem, rekao sljedee: "Moj Allahu, Tebi se utjeem od beskorisnog
znanja, nezasitne due, neskruenog srca i oka koje ne rosi suzama! Zar ovjek
oekuje ita drugo osim bogatstva koje e ga uiniti obijesnim, ili siromatva
koje e uiniti da sve zaboravi, ili bolesti koja e ga unakaziti, ili starosti
koja e ga onemoguiti, ili Deddala, a on je najgore to se eka, ili Smaka
svijeta, a Smak svijeta je uasniji i gori! " Pripovijeda se da je Svevinji Allah
objavio Isau, alejhis-selam, sljedee: "Od svoga srca daj Mi skruenost, od
tijela poniznost, a od oiju suze, jer ]a sam, uistinu, blizu. " Isa, alejhis-selam,
jednom prilikom je rekao: lJah je objavio ovom svijetu: 'Ko Meni bude u
slubi, ti njemu budi u slubi, a ko tebi bude sluio, njega iskoristi! "' Kada je
o tome rije, neki rjeiti ljudi su zapisali sljedee: "Svoju dugu nadu pn'oi u
djela u kojima podbacuje, jer je ovaj svijet slian hladu oblaka i snu spavaa,
a onaj ko ga spozna pa ga opet trai, takav je na pogrenom putu i lien je
sree. " Neki mudrac zapisao je sljedee: "Nemoj blagostanje na ovome svijetu
nipoto doivjeti kao garanciju da nee ostati bez dobara, i nemoj vlast nipoto
doivjeti kao garanciju da nee biti ponien. " A jedan drugi mudrac govorio
je: "Ono to je minulo od ovoga svijeta kao da nije ni bilo, a ono to predstoji
kao da je prolo. " Neko je upitao jednog pobonjaka: "Kako je tvoja dua
prihvatila odricanje od ovoga svijeta?", na ta je kratko odgovorio: "Uvjerio
sam se da u ga napustiti uprkos mome protivljenju, pa sam odluio da ga
napustim dobrovoljno. " Neko je upitao Hurku b. en-Numan: "ta tije, plae?"
Ona je odgovorila: "Plaem jer vidim da je moja porodica u veselju, a nijedna
kua nee biti ispunjena veseljem a da poslije toga nee biti ispunjena tugom. "
Ibnus-Semmak imao je obiaj kazati: "Koga ovqj svijet ohrabri da uiva je; mu
tei, takav e iskusiti zlokobnost ahireta jer se otuuje od njega. " Autor djela
Keliletu we dimna zapisao je: "Onaj ko stjee ovaj svijet slian je ovjeku koji
pije morsku vodu: to je vie pije, to je edniji. " Omer b. Abdulaziz recitirao je
sljedee stihove:
O nemarni, tvoji dani su proeti zaboravom i nemarom,

a tvoje noi dugim snom; nesrea te sigurno oekuje.
Raduje se onome to prolazno je i ostvarenju elja svojih
veseli se kao to spava u snu uiva,
i bavi se onim za ijim e nestankom aliti,
a tako na ovome svijetu samo ivotinje ive.
Neki ovjek je uo jednog ovjeka kako se obraa svom prijatelju: "Ne
dao ti Allah da doivi ikakvo zlo ! " , pa je rekao: "Kao da si molio da tvoj
prijatelj umre, jer sve dok je iv, ovjek mora nailaziti na zlo." Ovo emo
zavriti stihovima Ebul-Atahije:
96
Vrijeme je surovo, makar bilo ljudima naklonjena,
ono naprijed koraa, ali se ini da mirno je.
Druga mogunost jeste da ovjek vjeruje u sve ime ga njegova dua
daruje i da prihvata sva uda koja se u njoj odvijaju, i tada e saznati daje njen dar
bolan i da e ovjek taj isti poklon vratiti, i to nakon to za sobom ostavi grijehe
koje je uzrokovala i propast koju je ostavila nakon izlaska iz tijela. Prenosi
se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom rekao
sljedee: "ovjek se na Sudnjem danu nee pomjeriti sve dok ne poloi raun za
tri stvari: za svoju mladost - u ta ju je potroio, za ivot - u ta ga je proivio i
za imetak - kako ga je stekao i u ta ga je potroio. " Prenosi se da je Isa, alejhis
selam, rekao: "U bogatstvu postoje tri manjkavosti. " Prisutni upitae: o Isa,
koje su to manjkavosti?" On odgovori: ovjek ga stjee na zabranjen nain. "
'}1 ako ga stjee na doputen nain?", upitae, na ta odgovori: "Onda ga troi
u zabranjeno. " Oni ponovo upitae: ')1 ako ga troi u doputeno?" "Onda ga
imetak odvraa od robovanja Allahu ", zakljui Isa, alejhis-selam. Ebu Hazim
je jednog dana uao kod Bira b. Mervana upitavi ga: o Ebu Hazime, kako
se osloboditi nesree u koju smo zapali?" Bir mu odgovori: "Ono to je tvoje
troi samo u doputeno, a ono to nije tvoje uzmi samo s pravom. " Ebu Hazim
ga preupita: "O Ebu Hazime, a ko to moe?" Na ta je Bir kratko odgovorio:
"Zbog toga e Dehennem biti ispunjen dinnima i ljudima zajedno, i zbog toga
su idovi prebacivali Isau, sinu Merjeminom, alejhis-selam, da je siromaan, a
na to im je odgovarao: 'Unesreeni ste bogatstvom! ' " Neki ljudi su uli u kuu
jednog pobonjaka i, kako nisu nali nita na ta bi sjeli, on je rekao: "Da je
ovaj svijet vjean, nabavili bismo namjetaj. "
Jednom pobonjaku je reeno: uzar nee testamentom nita ostaviti?"
On je odgovorio: 'j\ ta u ostaviti! Allaha mi, nemam nita, niti je meni. ko
to duan, niti sam ja kome to duan. " Razmislimo o udobnosti i miru koje je
ovaj ovjek sebi osigurao ! Odatle je reeno: "Siromatvo je zapravo bogatstvo
za koje se nee polagati raun. " Neko je sugerirao Isau, alejhis-selam: "Zato
se ne oeni?", na ta je odgovorio: "Nama predstavlja radost samo nadmetanje
glede budueg svijeta! "Neko mu je, opet, sugerirao: "Zato ne moli Svevinjeg
Allaha da ti podari magarca?", na ta je Isa, alejhis-selam, odgovorio: "]a sam
u Allaha Vredniji od toga da me uini slugom magarca. " Neko je upitao Ebu
Hazima, radijallahu anhu: "ta je tvoje bogatstvo?" "Zadovoljstvo Allahom
i neovisnost od ljudi", kratko je odgovorio. Taj isti ovjek rekao mu je: 'Ti
si zacijelo siromah! " A na to je odgovorio: Kako u biti siromah a mome
Gospodaru pripada sve to je na nebesima, sve to je na Zemlji, sve to je
izmeu nebesa i Zemlje i sve to je ispod zemlje?! " Neki mudraci su zapisali
sljedeu mudrost: "Moda e ljudi pozavidjeti ovjeku na blagodati koja je
glede njega nesrea, a moda e se saalijevati nad ovjekom zbog neke bolesti
koja je glede njega srea. " Neki rjeiti ljudi zapisali su sljedee: "Skromnost
dolazi kao rezultat ispravnog uvjerenja, a ispravno uvjerenje rezultatje istinitosti
97
vjere. Onaj ko pothranjuje ispravno uvjerenje moi e biti skroman na ovome

svijetu, a onaj ije je vjerovanje vrsto imat e uvjerenje u nagradu. I neka
ovjeka nipoto ne obmane zdravlje ni to to u prolosti nije imao iskuenja,
jer je ivot kratak i nemogue je da ovjek uvijek bude zdrav. " Tu su i sljedei
stihovi:
Moda e stabljika plodove davati,

a onaj ko ju je posadio to nee vidjeti,
a vrijeme proe prije nego ovjekova svadba doe.
Ako ovjek uspije savladati svoju duu kada se radi o ovoj mogunosti,
moi e ostvariti tri stvari: prvo, iskren odnos prema sebi, jer se dua povinovala
ovjeku, i ' njeno dranje pod kontrolom, jer se pouzdala u njega - onaj ko sebe
vara obmanjen je, i teko njemu ! ; drugo, skromnost glede onoga to nema, da
bude poteen tereta i posljedica njegovog stjecanja; i, tree, koritenje prilike
udjeljivajui imetak u dobro i njegovo davanje onome ko ga zasluuje, da bi
ovjeku bio uteevina na onome svijetu, a ne razlog kazne. Prenosi se da je
neki ovjek rekao Resulullahu, sallallahu alejhi ve sell em: "Allahov Poslanie,
ja mrzim smrt! " Vjerovjesnik, saliallahu alej hi ve sellem, upitao ga je: "Ima
li imetka?" 1'/mam ", odgovori ovjek. Na to mu Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, preporui: "Udijeli svoj imetak! Zaista je ovjekovo srce vezano za
imetak. " Aia, radij allahu anha, pripovijedala je: "Zaklali smo ovcu i udijelili
je kao milostinju. Rekla sam: 1\llahov Poslanie, ostala je samo pleka ', ali
je on rekao: 'Sva je ostala, osim pleke! "' Pripovijeda se da je Abdullah b.
Ubejdullah b. Utba b. Mesud prodao kuu za osamdeset hiljada srebrenjaka,
i neko mu je predloio da odreen iznos ostavi svome djetetu, na ta je rekao:
"Ovaj imetak uiniti u svojom uteevinom kod Svevinjeg Allaha, a svome

djetetu ostavljam Allaha ", i sve je udij elio. Neko je ukorio Sehla b. Abdullaha
el-Mervezija zbog udjeljivanja mnotva milostinje. Na to je samo rekao: "Kada
bi ovjek htio preseliti u drugu kuu, da li bi u prvoj ita ostavio! " Sulejman
b. Abdulmelik upitao je Ebu Hazima: "Zato mi mrzimo smrt?" "Zato to ste
poruili onaj svijet, a ovaj svijet odravate u naprednom stanju, i zato vam je
mrsko napustiti napredno, a otii u porueno ", objasnio mu je Ebu Hazim.
Neko je podsjetio Abdullaha b. Omera, radijallahu anhu: "Zejd b. Harida
ostavio je iza sebe sto hiljada srebrenjaka! ", a on je na to rekao: "Da, ali zlatnici
nisu njega ostavili! " Hasan el-Basri imao je obiaj kazati: svaka blagodat koju
Svevinji Allah da ovjeku povlai odreenu odgovornost, osim blagodati koju
je dao Sulejmanu, alejhis-selam. U vezi s njim, Allah, delle anuhu, rekao je:
-.._)
--
"'
....
"
\ \}) Ih
' Ovo je Na dar, pa ti oslobodi ili zadri, nee zbog toga odgovarati! '
,
98
(Sad, 39).
Edebud-dtJn]a ved-din
Tuje i Ebu Hazimova izjava: 'ko budemopoteeni zla u onome to nam
je dato, nee nam tetiti odsutnost onoga to nam je uskraeno. " A neki dobri
prethodnici govorili su: "Udjeljujte imetak, i bit e u vau korist, a nemojte ga
ostavljati iza sebe, i tada e biti protiv vas. " Ibrahim b. Edhem, rahimehullah,
jednom prilikom je rekao: "Divni su ljudi koji kucaju na vaa vrata i trae:
'elite li neto poslati na onaj svijet? "' Seid b. el-Musejjib pripovijedao je:
"Pored mene je jednom prmkom proao Sila b. Ejem, i nisam se mogao
suzdrati a da mu se ne obratim: 'O Ebus-Sahba, moli Allaha za mene! '
Zamolio je: 'Dao ti Allah elju za vjenim, smanjio ti elju za prolaznim, dao
ti ono uvjerenje u kojem srce nalazi smiraj i koje je mjerodavno u vjeri! ' " Kada
se pogoralo zdravlje Abdulmelika b. Mervana i kada je vidio perioca rublja

kako slae odjeu, izjavio je: "Volio bih da sam bio perilac i da dan za danom
ivim od onoga to zaradim! " Poto je uo za tu izjavu, Ebu Hazim samo je
rekao: "Hvala Allahu, Koji je dao da oni pred smrt ele na poloaj, Koji je
dao da mi pred smrt ne elimo njihovyoloaj! " U hadisu stoji da je Resulullah,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Covjek govori: 'Moj imetak, moj imetak! '
O ovjee, zar je tvoje ita osim onoga to pojede pa probavi, ili to obue
pa podere, ili to udijeli pa ovjekovjei! " Halid b. Safvan govorio je: '1edne
noi sam probdjeo elei bogatstvo i zamislio sam da imam bisere i zlato, ali
kada sam promislio, uvidjeh da su mi od svega toga dovoljna dva som una, dvije
ae vode i dva pohabana komada odjee. " Muverrik el-Idli, rahimehullah,
govorio je: "O ovjee, svaki dan dobija opskrbu a opet tuguje; svakog
dana skrauje se tvoj ivot a ne tuguje i trai jo imetka zbog kojeg e se
pohasiti a ve ima onoliko koliko ti je dovoljno. " S tim je u vezi i sljedea Ebu
Hazimova izjava: "Razlika izmedu nas i vladara jeste u samo jednom danu:
kada je rije o jueranjem danu, oni ne osjeaju njegov uitak, kada se radi o
sutranjem danu, on je neizvjestan i glede nas i glede njih; razlika je samo u
dananjem danu, a ko zna ta e danas biti. " Neki dobri prethodnici govorili
su: "Izdigni se iznad onoga ega si lien zbog neznatne koristi koju bi imao
da si to isto dobio. " Tu su i sljedee izjave mudraca: "Ko se sustegne udjela
na ovome svijetu, on e u potpunosti dobiti svoj udio na buduem svijetu ";
"Sustegnuti se od ovoga svijeta prije nego to ovjeka obuzme lake je nego
ga se odrei kada se stekne"; "Neka ovjek od ovoga svijeta stjee samo nuno
potrebno, neka iz stvari izvlai pouku i neka se urno sprema za onaj svijet";
"Skroman ovjek ne oekuje odsutno sve dok ne izgubi prisutno "; "Za ovim
svijetom ne udi onaj ko vjeruje u ahiret, a ko je uvjeren u polaganje rauna
nita nee preferirati nad Dennetom "; "Uspjet e onaj ko bude svodio raun sa
sobom, a propast e onaj ko zapostavi samoobraun. " A tu su i Ebul-Atahijini
stihovi: "Smatram da bogatstvo kazna je za bogate to ga je vie, unizuje one
koji mu ast ukazuju, a uzdie one koji ga bijednim dre./Ostavi ono to ti ne
treba, a uzmi ono ega potreban si. " El-Asmei je pripovijedao: '1ednog dana
sam uao kod Haruna er-Reida, rahimehullah, a on ita knjigu i po njegovim
obrazima klize suze. Poto me primijetio, ree: 'Vidi li ta je sa mnom?' 'Da,
99
vidim, vladaru pravovjernih ', odgovorio sam. On ree: 'Nisam zaplakao zbog
ovoga svijeta. ' Potom mi je dodao list na kojem su bili zapisani sljedei Ebul
Atahijini stihovi: 'jesi li pouku uzeo iz sela unitenih, i iz sluaja onoga koga je
vrijeme unitilo pa ga se vojska njegova odrekla?/! onoga ko na svome krevetu
i minberu vie nije? Pa gdje su vladari i gdje je ponos njihov?/Otili su tamo
gdje i ti e otii, bilo kasnije ili prije. O ti koji ovaj svijet preferira, jer sladak
je, o ti koji si spreman da se njime ponosi, je li ti na pamet palo da se od njega
sustegne jer smrt svemu kraj je! ' Potom je Harun er-Reid, rahimehullah,
dodao: 'Allaha mi, imam osjeaj da se ovi stihovi odnose na mene, a ne na
ostale ljude. ' Uskoro je i umro, Allah mu se smilovao! "
Trea mogunost jeste da ovjek sebe podsjea na smrtni as i da se

odvrati od pothranjivanja lane nade, a sve da, pothranjujui nadu, ne pomisli
da je ionako kratak ivot - dug, da zbog toga ne zaboravi smrt i proivljenje.
Prenosi se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, u jednoj hutbi rekao
sljedee: o ljudi, dani i godine prolaze, tijela se troe, dan i no natjeu se
kao to se natjeu glasnonoe, pribliavaju sve daleko i ine da novo stari, a to,
Allahovi robovi, odvraa od strasti i potie na injenje dobrih djela, koja vjeno
ostaju. " Misar je jedom prilikom rekao: Koliko je ljudi ivo na poetku dana,
ali ne doeka njegov kraj i koliko ljudi eka sutra, ali to sutra nije dio njihovog
ivota! Kada biste vidjeli kako se smrtni as pribliava, zacijelo biste zamrzili
lanu nadu. " Neki ensarija je upitao Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve
sellem, ko je najrazboritij i ovjek, na ta je Resulullah, sallallahu alejhi ve
sellem, odgovorio: onaj ko se najvie sjea smrti, ko se za nju najvie sprema.
Oni su razboriti ljudi, zasluili su poast na ovome, a nagradu na buduem
svijetu. " Isa, alejhis-selam, jednom prilikom je rekao: "Umrijet ete isto kao to
spavate, a bit ete proivljeni isto kao to se budite iz sna. " Alija, radij allahu
.
anhu, savjetovao.je: a ljudi, bojte se Allaha, Koji uje ma ta govorili, Koji
zna ma ta u sebi skrivali! Preduhitrite smrt koja e vas stii bjeali od nje ili
je ekali! '' Tu je i izjava Alaa b. el-Musejjiba: "Prije smrti ne postoji nijedno
iskuenje koje je vee od nje, a smrt je laka od svega to predstoji nakon
nje. " Neki mudraci su zapisali sljedee: u prolosti je opomena za budunost,
potonji ima pouku u prvom, a sretnik se ne povodi za obmanom niti doputa da
ga pohlepnost prevari. " Neki dobri ljudi rekli su: "Iza ivota na ovome svijetu
slijedi smrt, a nakon smrti vjeni ivot, i neka zato iskoristi ovaj svijet, koji nije
vjean, u korist onoga ivota, koji nikada nee proi. " Neki uenjaci su imali
obiaj kazati: "Kako da ovjek uiva kad protiv smrti lijeka nema! " S tim u
vezi, neki rjeiti ljudi zapisali su sljedee: "Svaki ovjek ivi do svog smrtnog
asa i tada se zatvara knjiga njegovih djela. Zato, neka se ovjek rtvuje za
sebe, neka uporedi dananji dan s jueranjim danom, neka se sustegne od
hravih djela i ini to vie dobrih djela prije nego to istekne ivot i prije
nego to podbaci u trudu i djelima! " U mudrosti stoji: Ko ne poduzme injenje
dobrih djela, dobra djela e mu izmai. Ebul-Atahija spjevao je:
100
ta je kaburima pa ne odgovaraju kada ih sjetan pozove!
Zato to su to rupe pokrivene kamenjem i pijeskom.
U njima su djeca, mladii i starci, a mnogo je dragih iji rastanak teak
je bio,
ipak sam ga zemljom pokrio
i ve sam ga zaboravio, a uskoro u mu se pridruiti.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, posavjetovao je jednog ovjeka
rekavi mu: "Budi skroman na ovome svijetu, i ivjet e slobodno; sustegni
se od grijeha, i smrt e u tvojim oima biti beznaajna; i dobro pazi s kim
e izroditi djecu, jer nas/ijedne osobine imaju veliku ulogu. " Harun er-Reid
jednom prilikom je rekao Ibnus-Semmaku sljedee: "Posavjetuj me, ali nemoj
duljiti! " On mu je rekao: "Znaj da si ti prvi vladar koji e umrijeti! " Neki
beduin je izrazio sauee ovjeku kojem je umrlo malehno dijete rekavi:
"Hvala Allahu, Koji ga je potedio neprijatnosti ovoga svijeta i oslobodio ga
opasnosti onoga svijeta!" Neki dobri prethodnici govorili su: "Onaj ko bude
radio za ahiret postii e i ahiret i ovaj svijet, a ko preferira ovaj svijet, takvom
e biti uskraen i ovaj i budui svijet. JJ Neki dobri ljudi govorili su sljedee:
"Neka ovjek iskoristi to to smrtni as jo nije doao, mogunost injenja
dobra, a prestane se pozivati na opravdanja i razloge, jer je smrtni as tano
odreen, dani nepovratno prolaze i ivot je kratak. " Neki mudraci su rekli
sljedee: "Ljekar ima opravdanje za onu bolest koju ne moe izlijeiti. JJ A neki
rjeiti ljudi su zapisali sljedee: "ini djela onoga ko odlazi s ovoga svijeta,
zato to smrt zasigurno dolazi i zbog Dana koji e zacijelo doivjeti. " Prenosi
se da je Alij a, radij allahu anhu, nakon Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem,
smrti spjevao sljedee stihove:
Neznalicu obmanjuje nada njegova, a umire onaj kome smrtni as doe.

Kome se smrt priblii, njemu od koristi nikakve smicalice nisu;
potonji ostati nee jer i prvi nestao je, a u kaburu jedini drug djela su.
A Ebul-Atahija spjevao je sljedee stihove:
Ne budi siguran da ti smrt nee doi u bilo kojem trenutku,
makar te tjelohranitelji i uvari titili.
Znaj, smrtne strelice pogaaju i onoga ko od njih oklopom zatien je.
ovjek spas oekuje a putem spasa ne hodi, zaista laa po suhom ne
plovi.
Ako ovjek uspije savladati svoju duu kada se radi o ovoj mogunosti,
bit e poteen odreenih poroka i poaen odreenim poastima. Bit e
poteen pothranjivanja nade koja upropatava i obmanjuje, koja ovjeku ne
ide u prilog, jer je u pothranjivanju nade slaba dobit, a u obmani je velika teta.
Bit e poaen lahkim prihvatanjem onoga to se mora desiti, onoga to se
101
nikako ne moe izbjei. Ovo je zato jer se onaj ko s uvjerenjem zna da e se

neto desiti priprema za taj dogaaj , i kada se desi, bude beznaajan u njegovim
oima. Prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao
Ebu Zerru: uRazmiljanjem otrijezni svoje srce, tijelo lii sna i boj se Allaha,
svoga Gospodara ! " A Omer, radijallahu anhu, zatraio je od Ebu Zerra da ga
posavjetuje, na ta je Ebu Zerr samo rekao: uBudi zadovoljan s malo, boj se
smrti, neka ti ivot na ovome svijetu bude post, a smrt prekid posta. " S tim je
u vezi Omer b. Abdulaziz govorio: uNisam vidio da iije saznanje sigurno
vie lii sumnji bez uvjerenja od jekina kojeg mi imamo: ako to priznajemo,
onda smo nerazumni, a ako poriemo, onda nam propast predstoji. " Hasan el
Basri, rahimehullah, rekao je: uDan je tvoj gost, i lijepo prema njemu postupaj,
jer ako prema njemu lijepo postupi, otii e hvalei te, a ako prema njemu
runo postupi, otii e korei te; a no ima isti status. " El-Dahiz je u knjizi
El-Bejan zapisao sljedee: ua ovjee, kada bi vidio koliko je malo ostalo od
tvog ivota, ne bi pothranjivao dugu nadu u ivot, poelio bi initi vie dobrih
djela, sustegnuo bi se od elja i spletki. Sutra, kada posklizne, kajat e se;
kajat e se kada te tvoja porodica i sluge predaju zemlji, kada te se odreknu
najblii i kada se od tvoga kabura okrenu najdrai. " Kada se Biru b. Mensuru
pribliila smrt, obradovao se. Neko ga je upitao: uzar se raduje smrti?" Na
to je odgovorio: '2ar smatrate da je odlazak Stvoritelju, Kojem se nadam,
slian boravku meu stvorenjima od kojih strahujem! " Neko je Ebu Bekru,
radijallahu anhu, dok je bio na samrtnoj postelji, sugerirao: uKada bi poslao po
lijenika! " On je odgovorio: uveje dao dijagnozu. " ul ta tije rekao?", upitae,
na ta on samo odgovori: uRekao je: ']a inim ono to hou! "' Kada se Rebia
b. Husajm razbolio, upitali su ga hoe li pozvati lijenika. On je odgovorio:
uHtio sam poslati po njega, ali sam se sjetio Ada, Semuda, stanovnika Ressa
i mnogih drugih naroda izmeu njih, sjetio sam Sf! da su i oni bili bolesni i
imali lijenike, ipak su svi pomrli. " Neko je upitao Enuirvana kada e ivot
na ovome svijetu biti ugodan, na ta je odgovorio: uKada ovjek bude inio
ono to treba da ini. " Neki mudraci su govorili: uKo se sjea smrti zaboravlja
elje. " Neki knjievnici zapisali su sljedee: uu vezi sa smrti pita, a smrt je
kao pero koje se izvadi iz tinte. " Neki rjeiti ljudi govorili su: uNada odvraa od
sjeanja na smrt. " Neki knjievnici su recitirali stihove koji se pripisuju Aliji,
radijallahu anhu:
Kada bismo poslije smrti zapostavljeni bili,

smrt bi svakom ovjeku udobnost bila,
meutim, poslije smrti oivljeni emo biti
i za sve raun emo polagati.
Pjesnik je spjevao:
Ovaj svijet samo je odmaralite jahau koji je posao svoj obavio,

pa poranio i vratio se, ali na ta se vraa - ni sam ne zna;
ono to sebi ovjek pripremi, zacijelo e u Allaha nai.
102
Seid b. Mesud pripovijeda da je Ebud-Derda, radij allahu anhum, zatraio:
"Allahov Poslanie, posavjetuj me! " "Zarauj halal-nafaku, ini dobra djela,
moli Svevinjeg Allaha da ti daje opskrbu dan za danom i ubrajaj sebe meu
mrtve! ", ree mu Resulullah, sallallahu alej hi ve sell em. Rebi a b. Haj sem poslao
je pismo svom bratu u kojem je stajalo sljedee: "Pripremaj se za onaj svijet,
oslobodi se ovoga svijeta i sam sebe savjetuj! Selam! " Neki dobri prethodnici
govorili su: "Bogatstva ovoga svijeta imat e onaj ko ga se uva, a ovaj svijet e
upropastiti onoga ko je siguran od njega. " Muhammed b. Vasia, rahimehullah,
proao je pored nekih ljudi pa ih je neko pohvalio rekavi: "Ovo su skromni
ljudi! " Na to je samo izjavio: "Zarje ovaj svijet toliko vrijedan da se hvali onaj
ko se sustee od njega! " Neki mudraci zapisali su sljedeu mudrost: "Sretnik
je onaj ko uzme pouku iz jueranjeg dana i pripremi se, a nesretnik je onaj ko
gomila ono to e ostaviti nekom drugom i krtari na sebi. " Neki rjeiti ljudi,
opet, zapisali su sljedee: "Nemoj zaspati a da nisi napisao testament, makar
bio zdrav i mlad, jer vrijeme moe prevariti, a ono to je predodreeno desit e
se. " Tu su i sljedei stihovi:
Ko bude znao da smrt stii e ga, da je kabur njegovo boravite i da
proivljen e biti,
i da e izmeu divnog Denneta i arke Vatre na Kijametskom danu
stajati,
znat e da sve na emu je, osim svijesti o Allahu, nedostojno je.
I vidi da onaj koji se naklonio ovom svijetu ne zna da smrt e ga uzdrmati.
Dafer b. Muhammed prenosi od Dabira b. Abdullaha, radijallahu anhu,
da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u jednom obraanju rekao
sljedee: "O ljudi, eka vas kraj, i spremajte se za njega, ispred vas je putokaz,
i slijedite gaf Doista vjernik ivi izmeu dva straha: strahuje za prolost - ta
e Allah s njim uraditi zbog prolosti, i strahuje zbog budunosti - ta je Allah
odredio da e se desiti. Neka se ovjek zato potrudi da za sebe pripremi, neka
ovaj svijet iskoristi za ahiret, neka iskoristi ivot prije smrti, jer je ovaj svijet
stvoren radi vas, ali vi ste stvoreni radi onoga svijeta. Tako mi Onoga u ijoj
ruci je Muhammedov ivot, nakon smrti ovjek ne moe zasluiti Allahovu
naklonost, poslije ovoga svijeta nema druge kue osim Denneta, odnosno
Vatre. " Hasan el-Basri, rahimehullah, jednom prilikom je izjavio: "Smrtni as
je davno odreen, danas je djelo, a sutra nada. " Rukovoen ovom izjavom,
Ebul-Atahija je spjevao sljedee stihove:
U onome to je prolo i u onome to e doi uitak sada ne osjea ko ga

eli,
ivot je ono u emu si sada.
Naui se na malo, u protivnom tvoja dua e traiti vie nego to joj treba.
103
Neko je upitao jednog pobonjaka: "ta je s tobom pa se oslanja na tap

a nisi ni star ni bolestan ?" Odgovorio je: "Uistinu sam svjestan da sam samo
putnik, daje ovo prolazan svijet i daje tap orue s kojim se putuje. "Rukovoen
ovom izjavom, jedan pjesnik je spjevao sljedee stihove: "Nosim tap ne zbog
slabosti niti to sam ogrbavio od starosti,/ve ga uvijek nosim da bih znao kako
samo putnik sam. " Neke sufije su govorile: "Ovaj svijet kratko traje, i zato ga
iskoristi u pokornosti Allahu, delle anuhu. " Zul-Karnejn, radij allahu anhu,
rekao je: "Na ovome svijetu ivimo kao neznalice, nemarni, a naputamo ga
nevoljko. " Tu je i sljedea Abdulhamidova, rahimehullah, izjava: "ovjek je
zatoenik svog kratkog ivota. " Savjetujui ljude, neki ovjek je rekao sljedee:
"Zaudno je da se ne sustee od grijeha onaj ko se boji kazne i zaudno je da
ne ini dobra djela onaj ko eli nagradu na onome svijetu! " Neki mudraci su
govorili sljedee: "Onaj ko ini zlo mrtav je makar bio iv, a onaj ko je inio
dobro ivje makar bio u kaburu: sadanjost i budunost zavise od djela. " Kada
se radi o tome, tu su sljedee izjave dobrih prethodnika: "Neka nam Allah
pomogne protiv usta koja govore, srca koja znaju i djela koja su oprena svemu
tome"; "Noi i dani mijenjaju ovjeka, neka zato ini dobro u njima "; "Radite
za onaj svijet u ovim danima koji prolaze kao da Jete "; "Smrt je krajnje to
ovjeka eka, i neka se zato snadbije na ovome svijetu za onaj svijet"; "Allahovi
robovi, pazite se, pazite se! Allaha mi, On je sakrio nae grijehe toliko da nam
se ini da ih je ve oprostio i toliko nam vremena dao da nam se ini da nas je
ve zapostavio "; "Dani su zapravo stranice na kojima ispisujete svoja djela pa
ih ovjekovjeite najljepim djelima! " U mudrosti stoji: Prihvati savjet starije
osoba makar pourio da te posavjetuje. Isto tako, reeno je da Sunce, kada
god izae, podsjea na jueranji dan. Muhammed b. Beir, rahimehullah,
spjevao je sljedee stihove: 'jueranji dan pravedan svjedok je, a i dananji
dan o djelima svjedoi./Ako si juer neto runo poinio, poprati to dobrim
djelom i bit epohvaljen./A dobro za sutra ne odgaaj, jer sutra e doi a ti e
moda mrtav biti. " Ebu Hurejra, radij allahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik,
sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom rekao: "Nisam vidio neto slino
Dennetu, a, opet, spava onaj ko ga eli, niti sam vidio neto slino Vatri, a,
opet, spava onaj ko od nje bjei. "Isa, alejhis-selam, rekao je: "Allahovi tienici
koji se niega nee bojati niti e tugovati jesu oni koji ovaj svijet doivljavaju
dubinski, doim ga ljudi doivljavaju povrno; koji preferiraju budui svijet,
doim ljudi preferiraju ovaj svijet; koji se susteu od mnogih dobara bojei se
da ona ne umrtve njihova srca i koji se klone mnogih dobara jer znaju da e ih
ta dobra napustiti. " Omer, radijallahu anhu, govorio je: "Ljudi se dijele na dvije
kategorije: onaj ovjek koji eli ovaj svijet, i njemu ne dajte ono to eli jer
e se moda pokvariti ako to ostvari, i onaj ovjek koji eli onaj svijet, a kada
vidite takvog, natjeite se s njim. " Kada je Ehud-Derda, radij allahu anhu, doao
u am, rekao je: "O stanovnici ama, posluajte rijei svog iskrenog brata!"
Okupili su se oko njega, i on nastavio: "Sta vam je pa gradite ono u emu neete
stanovati i gomilate ono to neete pojesti? Zaista su narodi prije vas gradili
104
visoke kule, pothranjivali dugu nadu i mnogo gomilali pa se ispostavilo da je
njihova nada bila uzaludna, gomilanje pogubno, a njihova boravita kaburovi. "
Ebu Hazim je izjavio: "Doista je ovaj svijet obmanuo mnoge narode pa su na
njemu postupali bespravno, ali ih je smrt preduhitrila, i svoj imetak su ostavili
onima koji im zbog toga nisu zahvalili, a stigli su kod onih koji nee prihvatiti
njihovo pravdanje. Mi smo stvoreni poslije njih, i treba da pogledamo u njihova
loa djela, pa ih se klonimo, i da razmislimo na emu im zavidimo, pa da to isto
inimo. " Jedan pobonjak je proao pored vrata kraljevog dvorca i samo rekao:
"Nova vrata, ali sigurna smrt i dug put nakon nje!"
Jedan pobonjak je proao pored ovjeka oko kojeg su bili okupljeni
ljudi i upitao: "ta je s njim?" "Jadnik, neko mu je ukrao ogrta! ", odgovorie.
Tada je pored njih proao drugi pobonjak i dao mu ogrta, na ta je ovjek
samo rekao: "Istinu je rekao Uzvieni Allah:
,.
'
::;
0l
' ...va trud je zaista, razliit .. .' (EI-Lejl, 4).

,
Umjesno je da ovdje navedemo sljedee mudre izjave: Nepravedan je

prema sebi onaj ko je uvjeren u proivljenje poslije smrti i polaganje rauna a
ravnoduan je prema nagradi na onome svijetu "; "Pothranjivanjem duge nade
srce otvrdne, a pothranjivanjem iskrene namjere smanjuju se grijesi "; uvaj
se elja, jer su elje potpunina nerazumnih, one odvraaju od ahireta i od ovoga
svijeta "; "Skrati svoju nadu, ta i ivot je kratak, a uljepa} svoju biografiju, jer
injenje dobroinstva lahko je. " Abdullah b. el-Mu'tezz, rahimehullah, jednom
je prilikom spjevao sljedee stihove:
Svakog sata blii smo smrti jer dani nai ogranieni su i prolazni,
i znamo da smrt velika istina je, alije zbog elja ini nam se da ona laje.
Runo je podbaciti u mladosti, a jo runije je podbaciti kada sjede vlasi
pojave se,
zato ovaj svijet napusti poputninom bogobojaznosti, jer ivot tvoj kratak
je,
samo nekoliko dana traje.
A Abdulmelik b. Mervan recitirao je sljedee stihove:
O ovjee, promiljen budi i trudi se jer e umrijeti;
ono to proe kao da ni bilo nije, a ono to e biti kao da bilo je.
Sulejman b. Abdulmelik pogledao se u ogledalo i rekao: "Ja sam mlad
vladar! " Na tu njegovu izjavu robinja je spjevala sljedee stihove:
Divan bi bio kad bi vjeno ivio, ali ljudi vjeni nisu,
i u tebi mahan u vidjeli nismo, osim to to prolazan si.
lOS
Abdulaziz b. Abdussamed prenosi da je Enes, radijallahu anhu,

pripovijedao: "Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, obratio nam se s deve
podrezanog uha rekavi sljedee: 'O ljudi, ponaamo se kao da smrt na ovom
svijetu nije nama odredena, vladamo se kao da istinu na ovom svijetu ne moramo
mi slijediti, postupamo kao da su umrli koje ukopamo putnici i da e nam se
ubrzo vratiti, kopamo njihove mezare i troimo njihovu ostavtinu kao da emo
poslije njih vjeno ivjeti; zaboravili smo sve opomene i sigurni smo od svih
iskuenja. Blago onome koga njegove mahane odvrate od istraivanja mahana
drugih ljudi, onome ko udjeljuje ono to je stekao na doputen nain, onome
ko je saaljiv prema dunicima i siromanima, onome ko se drui s uenim
i mudrim ljudima! Blago onome ko sebe odgoji, onome ije je ponaanje
lijepo, onome ija je nutrina zdrava! Blago onome radi prema znanju, onome
ko pouava druge, onome ko se sustegne od svoga miljenja, onome kome je
dovoljan sunnet i onome ko ga ne prekorauje prihvatajui novotariju! "' Isto
tako, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
"Sjeajte se ahireta posjeujui mezare i kupajte umrle, jer je u tome lijeenje
tjelesnih bolesti i velika opomena. " Rebia b. Hejsem, rahimehullah, iskopao je
u svojoj kui mezar, legao bi u njega kada bi osjetio okrutnost srca, ostajui
leati odreeno vrijeme, zatim bi prouio sljedei ajet:
a
"". ",
tiJ ,.
,., ...-.
J I::: l '"'"' l l 0 J . "1 :../ Jli -:: 11 J J l>-1 l>.- 11 o:
l?"
"
"
i.5:""' ) J_:- ');"
y-'
;;
"Kada nekom od njih smrt doe, on uzvikne: ' Moj Gospodaru, povrati
me da uradim kakvo dobro u onome to sam ostavio! "' (El-Mu'mi nun, 99100)
Onda bi sam sebi rekao: "Vraena si, duo, pa ini dobro! " I to bi mu dalo
snage odreeno vrijeme. Ebu Muhriz et-Tufavi izjavio je: "Kaburje bio opomena
i drevnim narodima. " Na pitanje ta je najvea opomena, jedan pobonjak je
odgovorio: "Razmiljanje o kaburu. " Rukovoen ovom izjavom, Ebul-Atahija,
rahimehullah, spjevao je: "utljivi mezari i tiho vrijeme opominju te, govore
ti o ljudima koji nestali i umrli su,/dok si iv bio svoj mezar vidio si, o zluradi,
koji se smrti drugih raduje, i tebe e smrt stii, a zluradost se protiv tebe i
prije okrenuti moe. " Na jednom kaburu je zapisano sljedee: "Mnoge smo
pobijedili, ali smo ipak ostali kao pouka onima koji razmiljaju. " Na drugom je
zapisano ovako: "Ko pothranjuje nadu u vjeni boravak na Zemlji a vidi gdje
smo mi zavrili obmanut je. " U mudrosti stoji: Mnogo je onih koji znaju istinu,
ali je ne slijede. U drugoj mudrosti stoji: Ko ve nije umro umrijet e. Neki
dobri ljudi govorili su: "U smrti svakog ovjeka za nas je pouka, a u njegovom
imetku opomena. " Neki uenjaci su kazali: "Ko ne uzme pouku iz smrti
nee uzeti pouku ni iz ma ijih rijei. " Neki rjeiti ljudi izjavili su: "Nijedan
trenutak ne proe a da ne uniti dio ovjeka. " Rukovoen ovom izjavom, Ebul
Atahija, rahimehullah, opet, spjevao je: "Znaj da vrijeme prolazi i pazi u ta
106
e svoj sutranji dan potroiti,/nijedan tren uitka ne proe a da dio ovjeka ne
odumre. " Kada je umro Aleksandar, neki mudraci su rekli: "juer bijae vladar,
a o tome jo vie svjedoi dananji dan, i danas je u Aleksandru vea pouka
nego u jueranjem danu. " Opet emo navesti Ebul-Atahijine, rahimehullah,
stihove koje je spjevao rukovodei se prethodnom izjavom: "Dovoljno je tuge
to zakopao sam te i to sam zemlju otresao s ruku na kaburu tvome, u tvome
ivotu imao sam mnoge pouke, a danas si vea pouka nego kad si iv bio. "
Mudraci su govorili: "Kada bi grijesi imali smrad, ljudi bi se osramotili i ne bi
jedni s drugima sjedili. " I ovu izjavu je Ebul-Atahija, rahimehullah, pretoio
u stihove: "Allah nam je dobro uinio jer dao je da grijesi smrad nemaju, u
protivnom, ovjek bi se, iako je obuen, osramotio. " A sve ove izjave uzete su
iz Resulullahovih, sallallahu alejhi ve sellem, rijei: "Kada biste vidjeli grijehe
jedni drugih, ne biste ni bili pokopavani. " jedan ovjek je poslao pismo Ebul
Atahij i, rahimehullah, u kojem je stajala sljedea molba: "O Ebu Ishak, drag si
mi kao otac, imam povjerenja u tvoju ljubav, pa mi iz svoje razboritosti pomozi
da savladam svoje mahane. " U odgovoru su stajali sljedei stihovi: "Naprezao
se ili ne, pokorava} se Allahu, svome Gospodaru daj ono to od robova Svojih
trai. " Neki mudraci su kazali: "Kome budu predstavljali radost njegovi sinovi,
ozlojedit e ga starost. " I ovu izjavu je Ebul-Atahija, rahimehullah, pretoio u
stihove rekavi:
Sve to je vie djece, to je otac stariji,
i mladost njegovih sinova smrt njegovu usporiti nee.
Pripovijeda se da je Zirr b. Hubej ivio stotinu i dvadeset godina, a kada
mu se primakla smrt, spjevao je sljedee stihove:
Kada ovjek djecu izrodi, i kada se zbog starosti njegova glava tresti
pone,
i kada ga bolesti razne pogode, to se pribliila etva onoga to posijao je.
Neki ovjek je poslao Salihu b. Abdulkuddusu sljedee stihove: "Smrt
su vrata na koja svako e ui, i da mi je znati u koju u kuu nakon smrti
ui ! " Salih mu je odgovorio sljedeim stihovima:
Tvoje mjesto je u edenskim vrtovima
ako bude radio ono ime Bog zadovoljan je,
a ako neposluan bude, Vatra te eka,
jer nita osim Denneta i Vatre za ljude ne postoji,
i gledaj ta e od toga za sebe izabrati.
107
POGLAVLJE IV
Edebud-dunJo ved-din

VEZANA ZA IVOT
Allah, delle anuhu, je iz Svoje moi, mudrosti i odreenja stvorio
stvorenja, i iz Svoje velike mudrosti i odreenja je uinio da budu potrebni
svojoj vrsti, nemoni kako bi samo On bio bogat i moan, kako bismo, gledajui
u tragove Njegove moi, znali da je On stvoritelj i kako bismo, gledajui u
tragove Njegovog bogatstva, znali da On daje opskrbu, da bismo Mu se
povinovali i pokoravali, iz elje i straha, i da bismo priznali svoje manjkavosti,
nemo i potrebu.
Potom je uinio da ovjek bude najpotrebnij e ivo bie, tim prije jer
postoje iva bia koja su neovisna od svoje vrste, a ovjek je stvoren kao
potreban svojoj vrsti, traenje pomoi od svoje vrste jeste ovjekovo stalno
svojstvo kojim se odlikuje njegovo bie. Zbog toga je Sveznajui Allah rekao:
.....
1'
J
J
i) \..::_j ')' \ / 1 /
" ... a ovjek je stvoren kao nejako bie." (En-N isa, 28)
Znaenje je: stvoren je kao nejak kada se radi o sustezanju od onoga
to inu je potrebno i nastojanju da postigne ono to ne moe: I poto je ovjek
najpotrebnije ivo bie, njegova nemo je najoitija, jer je potreba za neim
zapravo ovisnost o tome, a ovisnik o neemu nemoan je glede toga. Neki
prvi mudraci govorili su: uovjekova neovisnost od odreene stvari bolja je od
njegove neovisnosti uz pomo te iste stvari. "
Kada je o tome rije, Svevinji Allah je uinio da ovjek bude najpotrebniji
i da njegova nemo bude najoitija, i to iz Svoje milosti i dobrote prema njemu,
da ga ponienje koje nosi, potreba i nemo odvrate od nasilja i obijesti na koje
navode bogatstvo i mo: nasilje je uroeno u ovjeku kao osobina kada se osjeti
neovisnim, a obijest ga pobijedi kada ima mo. Svemogui Allah obavijestio
nas je da je ovjek takav rekavi:
()
... ....
:;;
l .)\ i) \..::_j )'/ \ 01/ '"'$

....
.....
"Uistinu, ovjek se uzobijesti im se neovisnim osjeti..." (EI-Alek, 6-7).

Zato i postoje najjai pokazatelji i dokazi daje ovjek manjkav i nemoan.
111

Neki knjievnici recitirali su mi Ibnur-Rumijeve, rahimehullah, stihove:
Zar mi zbog manjkavosti prigovara, a manjkavje svako,

a samo Onaj Koji savren je savrenstvo daje!
Priznajem da manjkav sam, osim to od mene slabiji su mnogi;
ljudi se razlikuju po dobroti i pameti, a po emu se ti istie?
I da je Allah ovjeku savrenstvo dao, vjenim biem bi ga uinio,
a Allah ta hoe ini.
Poto je Sveznajui Allah stvorio ovjeka kao izuzetno potrebno bie
ija je nemo oita, odredio je odreene uzroke za ostvarenje tih potreba i
odreene naine za prevazilaenje nemoi; na njih ga je uputio davi mu razum
i pronicljivost:
1.5
;j;j
...
"..li (.,S.iJI"
)
/
'-'
" ...i Koji sve s mjerom stvara i nadahnjuje . . ." (El-Eala, 3).
Komentirajui ovaj ajet, Mudahid je rekao: "Znaenje je: s mjerom je
ll
stvorio mogunosti stvorenja i uputio ih na razlikovanje puta dobra i puta zla.
A sljedei ajet:
o
:j
"": o "'t\ J t -:-o ""' .,.. ,

o w ...l.t
" ... i dobro i zlo objasnili mu?" (EI-Beled, lO)

Ibn Mesud, radijallahu anhu, ovako je objanjavao: ]ah je ovjeku
ll
objasnio dva puta: put dobra i put zla.
Zatim, budui da razum upuuje na uzroke koje iziskuje potreba,
Svevinji Allah je uinio da spoznaja i uspjeh zavise od onoga to je dao i
stvorio s mjerom, a sve kako se ljudi ne bi pouzdavali u svoj razum kada se
radi o opskrbi, i u prevazilaenju nemoi na svoju otroumnost, da bi se uvijek
nadali Njemu i od Njega strahovali, i da bi bilo oito Njegovo bogatstvo i mo.
Ovaj smisao moda ne postoji kod onoga ko o Allahu, delle anuhu, ne misli
lijepo, to je, ustvari, uzrok njegove zablude. U tome smislu su sljedei stihovi:
"Neka je hvaljen Onaj Koji je vremenu smisao dao i ljude podijelio/htjeli to
ili ne htjeli!/Postoje razumni, otroumni kojima je nafaka moda uskraena,
i nespretne neznalice koje obilnu nafaku imaju!(To je umove u nedoumicu
ll
dovelo, a razumne, otroumne u bezbonitvo odvelo. A da je takav ovjek
imao ispravan rezon, razmiljajui o uzrocima, saznao bi da je trebalo da bude
odan Allahu, delle anuhu, a ne bezboan.
Naime, postoje vidljivi i skriveni uzroci, a postoje i oni vidljivi, ali iju
mudrost zna samo Sveznajui Allah. Odatle je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi
ll
ve sellem, rekao: "Pothranjivanje lijepog miljenja o Allahu ibadetje.
1 12
Zatim, Svevinji Allah odredio je odreene uzroke za ostvarenje tih
potreba i odreene naine za prevazilaenje nemoi samo na ovome svijetu, jer
je on svijet obaveza i injenja djela, doim je ahiret uinio kuom vjenosti i
nagrade. I zbog toga je nuno da ovjek ovome svijetu posveti odreenu brigu,
s obzirom na njegovu ovisnost o ovome svijetu kada se radi o stjecanju nagrade
na ahiretu, i svoju potrebu na njemu nuno mora ostvariti. I ovo to govorimo
nije u suprotnosti s ranije spomenutom konstatacijom: treba se sustegnuti
od bespotrebnih dobara i duu treba ukoriti kada se radi o elji za njegovim
ljepotama. Naprotiv, onaj ko udi za njegovim ljepotama zasluuje prijekor,
a traitelj bespotrebnih dobara pokudan je. eljeti ljepote ovoga svijeta znai
udjeti za onim to prelazi ovjekove potrebe, kao to traenje bespotrebnih
dobara znai traiti ono to prelazi ovjekove potrebe. tavie, Svemogui
Allah je rekao Resulullahu, sallallahu alejhi ve sellem:
u.
. ') L; -p
""'
""'
JI-- \j
,.,..
",...
".
)-J \j
o
,.
.;"
"A kad zavri, molitvi se predaj i samo se Gospodaru svome obraaj ! "
(EI-Inirah, 7-8)
Komentatori Kur' ana kau: "Ajeti znae: kad zavri svoje ovosvjetske
poslove, predaj se ibadetu. " A u ovim Allahovim, delle anuhu, rijeima nij e
poticaj Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da stjee ovosvjetska
dobra, ve je u tome podsticaj da uzme onoliko koliko mu je dovoljno. U tome
smislu je sljedei Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, hadis: "Meu vama
nije najbolji onaj ko se sustegne od ovog svijeta radi ahireta niti ko zapostavi
ahiret zbog ovog svijeta. Najbolji je onaj ko uzme od ovoga svijeta, ali se
sprema za budui svijet. " Isto tako, prenosi se da je Vjerovjesnik, sallallahu
alejhi ve sellm. rekao: "Divno je sredstvo ovaj svijet, i zato ga iskoistite, pa
e vas dovesti do Denneta. " Neki ovjek je negativno govorio o ovome svijetu
u prisustvu Alije b. Ebu Taliba, radijallahu anhu, na ta je Alij a, radijallahu
anhu, rekao: "Ovaj svijet je kua iskrenosti glede onoga ko je iskren prema
njemu, kua spasa glede onoga ko ga razumije, i kua izobilja glede onoga
ko se zna rukovoditi njegovim dobrima. " Mukatil je pripovijedao je Ibrahim,
alejhis-selam, rekao: a moj Gospodaru, dokle u stjecati ovaj svijet?" Na to
mu je odgovoreno: "Sustegni se od takvih pitanja! Stjecanje onoga to je nuno
za ivot nije stjecanje ovoga svijeta. " Sufjan es-Sevri, rahimehullah, govorio
je: "U Tevratu je zapisano sljedee: i'\ko u kui ima makar penice, . neka se
ovjek posveti ibadetu, a ako nema, neka ide stei za ivot. O ovjee, pokreni
se, i to e biti uzrok tvoje nafake! ' " Kada se radi o tome, neki mudraci izjavili
su sljedee: "U elju za ovim svijetom ne spada stjecanje onoga ime ovjek
uva svoju ast. " Neki knjievnici zapisali su sljedee: u pohlepu se ne ubraja
zaraivanje onoga od ega se ivi. " A Muhammed el-Verrak jednom prilikom je
spjevao sljedee stihove: Ne govori negativno o ovome svijetu makar te nedaa
zadesi, jer vrijednost i ast njegova Jei u tome to na njemu ahiret stjee se. "
113

Navedeno nalae razmiljanje o sutini ovoga svijeta, mora se biti
oprezno u otkrivanju uzroka sklada i poremeaja na njemu kako bismo znali
ta unapreuje ivot a ta ga naruava, ta ga pospjeuje a ta ga kvari. Ovo je
zbog toga da se ljudi sauvaju zbunjenosti, da im se otkriju uzroci stvari, pa da
im prilaze odakle treba i da slijede njegova pravila i uzroke uspjeha.
Treba znati, uspjeh na ovome svijetu zavisi od dvije stvari: njegovog

poretka uope i poretka njegove svake individue ponaosob. Ovo su dvije
stvari koje definitivno zavise jedna od druge: ako je individua uredu, ali su
ovosvjetske prilike poremeene i vlada nered, tada ne moe garantirati da je
to nee pokvariti i da na nju nee negativno utjecati njegov poremeaj, jer na
njemu ivi i od njega uzima; ako je individua pokvarena, a ovosvjetske prilike
usklaene i vlada red, tada ona nee osjetiti slast u tom redu niti ikakav trag
od toga sretnog sklada, jer je ovjek svijet za sebe i ne osjeti red sve dok to ne
ide njemu u prilog, a niti osjeti nered ako to ne ide njemu na tetu stoga to je
ovjek poseban i sam sebi je najprei, i zato trezveno gleda i razmilja o onome
to se isto njega tie.
Principi ustrojstva ivota

Kada se radi o ureenju ivota na ovome svijetu, on je zasnovan na
odreenim temeljima i principima koji moraju postojati da bi ivot bio ugodan.
Prvi princip: ovaj svijet nikada nee usreiti sve ljude, a niti e svima
okrenuti lea jer bi u njegovom okretanju od svih ljudi bila teta, a u njegovom
usreivanju svih ljudi bila bi propast, tim prije to se ljudi razlikuju glede svoje
prirode, a istovjetni su glede pruanja pomoi i meusobnog potpomaganja.
Da su svi ljudi na jednom stupnju, niko ne bi mogao traiti pomo ni od koga,
a ve smo rekli koliko je ovjek potreban i nemoan; ljudi bi bili izgubljeni
i propali bi u toj nemoi. Meutim, kada su razliiti, povezani su i istovjetni
glede pomaganja i ostvarivanja potreba, to ovjek u potrebi ostvaruje vezu s
onim od koga oekuje pomo. Svevinji Allah rekao je:
! jj.}.j-- --!) )
. " l
" "' if
"".. "".
."
-"':
"".
""'
,.,o J
-; : 1 ::::.
"
",..
J . 1\-:--
:Y 'f..
j--
""'
"Meutim, oni e uvijek biti razliiti, osim onih kojima se Gospodar tvoj
smiluje. A zato ih je i stvorio . " (Hud, 118-119).
.
Komentirajui ajet, Hasan el-Basri, rahimehullah, rekao je: 11Bit e
114
razliiti glede nafake: neko e biti bogat, a neko siromaan. Allahove, delle
anuhu, rijei: :4 zato ih je i stvorio ' znae sljedee: stvorio ih je zbog razlike u
bogatstvu, odnosno u siromatvu. " A u drugom ajetu Sveznajui Allah rekao je:
o
o"
lC. o "' o" ".1"':.. -:a Ul\ "
l\
l.}f
JJ'
y,.,
u-

"'
J
"'
",..
"Allah opskrbljujui vas daje jednima vie nego drugima ... " (En-Nabi, 71).
.
"'
Kada na svijetu vlada red, srea je sveprisutna, ali je njen nestanak isto
tako lahak. Kada daje, daje obilno i povjerava; kada trai nazad, ini to blago
i ostavlja dio. Meutim, kada na svijetu vlada nered, srea koju daje spletka
je, a njeno okretanje je prevara, jer ako, ini to s naporom i umara ovjeka, a
kada. trai nazad, iskorjenjuje i sve oduzima. Ipak, kada vlada red, ovaj svijet
popravi sve ljude jer su povjerljivi i privreni vjeri, a kada vlada nered, pokvare
se svi ljude jer nisu dovoljno povjerljivi i privreni vjeri. I to je praktino i
iskustveno dokazano, na to nam ukazuje praktini pokazatelj i otkriva stvarnost.
Najkorisnija stvar je red na ovome svijetu, a najtetnij a jeste nered na njemu.
Ono to jaa vjeru u ljudima i uvruje njihovo povjerenje najkorisnij a je stvar,
a ono to slabi njihovu vjeru i potire povjerenje naj tetnij a je stvar. Recitirao
sam Ebu Bekru b. Durejdu sljedee stihove: 11Ljudi su istovjetni vremenu u
kojem ive u mjeri istovjetnosti para obue,/a tvoji savremenici u potpunosti
odgovaraju svom vremenu glede prilika i prevrtljivosti njegove;Ikada vrijeme
pokvari se, ono i svoje savremenike kvari. "
Drugi princip: postojanje nesavladivog zakona od kojeg strahuju
ljudi, kojem povinuju razne prohtjeve, zbog koje se ujedinjuju srca i susteu
zlonamjernici i nasilnici. Razlog tome je uroenost ljubavi u ljudima za
pobjeivanjem neprijatelja i nadvlaivanjem onoga kome prkose, i od toga ih
moe odvratiti samo snana, religiozna prepreka. El-Mutenebbi je s tim u vezi
spjevao divne stihove: ast velika sauvati se ne moe sve dok se krv zbog
toga ne prolije,/jer nepravda je osobina ljudi, a poten ovjek nepravdu zbog
odreenih razloga ne ini. "
Razlog koji ljude odvraa od nanoenja nepravde lei u jednoj od
sljedeih stvari: razumu, vjeri, zakonu ili nemoi. I ako razmisli, ovjek e
vidjeti da peto ne postoji, a zakon je najvea i najjaa prepreka zato to razum i
vjera ponekad mogu biti slabi u ovjeku, njih moe nadvladati prohtjev. Kada
se o tome radi, preneseni su sljedei hadisi: vladarje Allahov hlad na zemlji u
koji se sklanjaju svi kojima je poinjena nepravda "; vladarom Allah ukrouje
vie nego to ukrouje Kur'anom "; 'Allah ima uvare na nebesima i uvare
na Zemlji. uvari na nebesima jesu meleki, a uvari na Zemlji jesu oni koji
se brinu o dobrima i tite svijet"; Postojanje nepravednog vladara bolje je od
anarhije, a ni u jednom od toga dvoga nije dobro, osim to u odreenom zlu
postoji izvjesno dobro. " Ebu Hurejra, radijallahu anhu, pripovijedao je: Neko
je opsovao nearape u Resulullahovom, sallallahu alejhi ve sellem, prisustvu, pa
115
je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: 'Nemojte ih psovati, jer oni

su odravali ivot na Zemlji pa su ljudi ivjeli! '" Neki rjeiti ljudi zapisali su
sljedee: "Sam po sebi, vladarje voa kojeg ljudi slijede, njegov ivotje olienje
praktine primjene vjere. Ako on bude nepravedan, niko drugi nee pravedno
suditi, ali ako bude pravedan, tada se niko nee usuditi na injenje nepravde. "
A s tim u vezi su neki knjievnici ostavili sljedei zapis: "Dova dobrostivog
vladara najprea je da bude usliana, a njegove zapovijesti, odnosno zabrane
glede opeg dobra jesu najprea dobra djela za nagradu. " Dakle, tragovi koje
ostavlja vladar glede ivota ljudi i skladnosti veliki su zbog sljedeeg: vladar
titi i brani vjerske i svjetske interese, titi vjeru od prohtjeva i mijenjanja,
ukrouje one koji se od nje odmetnu, odnosno se iz inata okome na muslimane
ili siju nered po Zemlji... Ako vjeru od spomenutih stvari ne zatiti dovoljno
snaan vladar, nju e robovi prohtjeva i sljedbenici kojekakvih miljenja
brzo promijeniti i iskriviti, jer ne postoji vjera koja je izgubila vlast a da nije
izmijenjena i da njeni simboli nisu potrti : svaki velikodostojnik je nastojao u
vjeru uvesti novotariju i svako vrijeme je ostavljalo trag na nju. S druge strane,
ako se vladar ne pridrava vjere, ako mu podanici nisu posluni, smatrajui da
je pokoravanje njemu obavezno i da je obaveza stati na njegovu stranu, tada
njegova vlast nema budunosti, a dok vlada, nee imati uspjeha, ve e biti
tiranin i zagorat e ivot podanicima. Polazei od ova dva stanovita, obaveza
je postaviti vladara koji e besprijekorno vladati ummetom, da bi njegova
vlast titila vjeru, a njegovu vladavinu regulira islam. Abdullah b. el-Mu' tezz,
rahimehullah, govorio je: "Vjera odrava vlast, a nju vlast jaa. "
Uenjaci imaju podijeljena miljenja glede pitanja da li je postavljanje
vladara obaveza koju nalaa razum ili vjera. Oni koji kau da tu obavezu
nalae razum pozivaju se na injenicu da je to poznato svim razumnim ljudima
i pored njihove razliitosti. Kau da razum nalae postojanje postavljenog
velikodostojnika koji se brine o interesima podanika. Meutim, neki drugi
uenjaci tvrde da tu obavezu nalae erijat, tim prije jer postojanje vladara
ima za cilj uspostavljanje islamskih propisa, kao naprimjer, izvravanje kazni,
davanje ljudima njihovih prava itd. Moda je doputeno kazati: "Bez vladara
se moe " u smislu da njegovo postavljanje nije nareeno kao ibadet, a jo
je pree da se moe bez onoga zbog ega se vladar postavlja. Rukovoeni
ovim pitanjem, uenjaci se takoer razilaze glede slanja vjerovjesnika. Oni
koji smatraju da njihovo slanj nalae razum kau da je njihovo slanje bilo
obaveza, a oni koji smatraju da njihovo slanje nalae erijat tvrde da njihovo
slanje nije bilo obaveza, jer je cilj njihovog slanja upoznavanje s onim to je
prema erijatu korisno, a moglo je biti da te iste stvari ne budu korisne glede
obveznika, i stoga slanje vjerovjesnika nije bilo obaveza.
Kada je rije o pitanju postavljanja dvojice ili vie vladara u jednom
vremenu i u jednom mjestu, to je zabranjeno po jednoglasnom miljenju svih
uenjaka, osim to je nekoliko uenjaka zastranila dopustivi postavljanje vie
116
vladara u zemljama koje su udaljene jedna od druge. To dokazuju time to
bi svaki u svome vilajetu kojim vlada bolje i preciznije upravljao onim ime
raspolae. Isto tako, pozivaju se na injenicu da je doputeno postojanje dva
vjerovjesnika u jednom vremenu, to ne anulira vjerovjesnitvo, pa je pree
da vlast jednog ne anulira vlast drugog. Meutim, veina islamskih uenjaka
smatra da erijatom nije doputeno postojanja dva vladara u jednom vremenu,
na osnovu Resulullahovih, sallallahu alejhi ve sellem, rijei: "Kada ljudi
daju prisegu dvojici vladara, ubijte jednog od njih. " Prenosi se da je Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sell em, rekao sljedee: "Kada za vladara postavite
Ebu Bekra, vidjet ete da je snaan glede Allahove, delle anuhu, vjere a
tjelesno slab. Kada za vladara odredite Omera, vidjet ete da je snaan glede
Allahove, delle anuhu, vjere i snaan tjelesno. Kada za vladara postavite
Aliju, nai ete da je smiren, da upuuje na dobro. " Iz spoljanjeg znaenja
ovih Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, rijei jasno se vidi da je
njihovo istovremeno vladanje neispravno, a da je to bilo ispravno, on bi na to
ukazao.
Vladar je prema podanicima obavezan sljedeih sedam stvari: prvo,
uvanje vjere od izmjenjivanja i podstrek na postupanje prema njenom uenju,
a ne njeno zapostavljanje; drugo, uvanje integriteta, tienje ummeta od din
dumana i nasilnika koji atakuju na ivot ili imetak; tree, odravanje dobara,
pazei na dobrobiti i olakavanje njihovog ostvarenja; etvrto, raspolaganje
s imetkom koji uzima od podanika, i to prema uenju islama: ne uzima ga
niti daje bespravno; peto, pravedno postupanje meu podanicima kada se
radi o suenju i dodjeljivanju prava; esto, izvravanje erijatskih kazni nad
onima koji to zasluuju, bez pretjerivanja i podbacivanja; i, sedmo, odabiranje
osposobljenih pomonika, onih koji su od emaneta.
Ako ovjek koji je odabran kao vladar ummeta ispuni spomenutih sedam
stvari, ve je izvrio Allahovu, delle anuhu, zapovijest glede njih, zasluio
njihovu poslunost, iskren odnos, istinsku lojalnost i ljubav. A ako u tome
podbaci i ne ispuni svoje obaveze i dunosti glede njih, zato e biti kanjen.
Usto e mu podanici biti neposluni u tajnosti i mrzit e ga, ekat e pravi
trenutak i priliku da to javno pokau i obznane. Svevinji Allah rekao je:
'
-;;
'
/
o
/ o o/ /
/
o -;;\ o (";o-'"
-'
/ ' l;
0\
;.:,
1
;;.
'.:lll\1
J
,
"
r u
/ J r-'Y
/ ,
/ J/
o _(" ; l/ . i o C"" l !/i
"'
) ('"""
"' )
" / ('"""--;::
'
"
"Reci: 'On je kadar da poalje protiv vas kaznu iznad vaih glava ili
ispod vaih nogu ili da vas u stranke podijeli..."' (El-Enam, 65).
Glede AHabovih, delle anuhu, rijei: < kaznu iznad vaih glava ili
ispod vaih nogu... " postoje dva tumaenja: prvo, kazna iznad glava odnosi
se na tiraniju zloestih vladara, a kazna ispod nogu odnosi se na postojanje
zlonamjernih robova, i ovo je Ibn Abbasovo, radijallahu anhu, tumaenje; i,
117
drugo, kazna iznad glava odnosi se na kaznu slanjem kamenja, a kazna ispod
nogu odnosi se na utjerivanje u zemlju, a tako su ajet tumaili Mudahid i
Seid b. Dubejr. Kada se radi o Allahovim rijeima: " ... ili da vas u stranke
podijeli...", isto tako postoji dvojako tumaenje: Ibn Abbas, radij allahu anhu,
smatra da se to odnosi na kojekakve prohtjeve, doim Mudahid kae da su pod
tim misli na smutnje i smicalice. Prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, jednom prilikom rekao: svaki ovjek kojem je povjereno
deset ljudi na Sudnji dan e doi svezanih ruku iza vrata, a njegov odnos prema
njima e ga osloboditi, ili upropastiti. " Tu je i sljedei hadis: "Najbolji vai
vladari jesu oni koje volite i koji vas vole, a najgori vai vladari jesu oni koje
mrzite i koji vas mrze, koje proklinjete i koji vas proklinju. " I to je tano: ako
je dobar, voljet e ih, a i oni e njega; ako je zloest, mrzit e ih, a i oni e
njega. Za prethodnu konstataciju nalazimo detaljnije objanjenje u pismu koje
je Omer, radij allahu anhu, poslao Sa'du b. Ebu Vekkasu, radijallahu anhu.
U njemu je stajalo sljedee: 11Kada Svevinji Allah zavoli ovjeka, omili ga
ljudima; i svoj poloaj u Svevinjeg Allaha znat e prema poloaju kod ljudi.
Isto tako, znaj da u Allaha ima onoliko koliko Allah ima u tebe. " Okosnica
toga jeste da strah od Sveznajueg Allaha potie na pokornost glede podanika,

a pokornost Allahu, delle anuhu, glede podanika proizvodi ljubav u ljudima
prema njemu: ljubav podanika prema vladaru pokazatelj je njegovog dobra i
bogobojaznosti, a njihova mrnja prema njemu je pokazatelj zla koje u sebi
pothranjuje i odsutnost straha od Allaha. Tu je i Omerov, radijallahu anhu,
savjet koji je uputio jednom svom ministru: 110poruujem ti da se boji Allaha
glede ljudi, i da se ne boji ljudi kada se radi o Allahovom pravu. " A Omer
b. Abdulaziz, rahimehullah, povjerio se svom prijatelju: 'ja se, zaista, bojim
Allaha glede svojih podanika! " Na to mu je prijatelj rekao: 'ja za tebe ne
strahujem ako se bude bojao Allaha, ve strahujem ako Ga se ne bude bojao. "
I to je jasno, jer je od emaneta onaj ko se boji Svevinjeg Allaha. U tome smislu
su Omerove, radijallahu anhu, rijei koje je uputio Ebu Merjemu es-Seluliju,
ijeg je brata Zejda Omer, radijallahu anhu, ubio: llaha mi, nikada te neu
voljeti! " hoe li me to odvratiti od neke moje dunosti?", upita Ebu Merjem,
na ta Omer, radijallahu anhu, odgovori: "Nee. JJ l/Onda nema tete u tome,
zbog neije neljubavi ale samo ene JJ' zakljui Ebu Merjem. Abdurrahman
b. Muhammed zapisao je sljedee: "Talha b. Abdullah dao je Ummu Kulsumi,
Ebu Bekrovoj kerki, stotinu hiljada srebrenjaka na vjenanog dara, i bio je
prvi ko je dao toliki vjenani dan Kada su taj iznos pronijeli pored Omera,
radijallahu anhu, onje upita o emu se radi. Izvijestili su ga daje to vjenani dar
Ummu Kulsume, Ebu Bekrove kerke. Omer je naredio: 'Unesite ga u dravnu
blagajnu! ' Talha je saznao za to, i neko mu je sugerirao: 'Razgovaraj s Omerom
u vezi s tim! ' Meutim, on je rekao: 'Neu to uiniti; ako Omer smatra da u
tome imetku ima udjela, nee ga vratiti zbog mog traenja, a ako zakljui da
u tome nema udjela, zacijelo e ga sam vratiti. ' A ve sljedeeg jutra Omer,
radijallahu anhu, vratio je imetak, pa je uruen Umm u Kulsumi. JJ
118
Pripovijeda se da je Harun er-Reid zatvorio Ebul-Atahiju, i on je na
zidove elij e zapisao sljedee stihove : "Nepravda jf.J Boga mi, nesrea, i onaj
ko zlo ini nepravednik je glede prava Allahovih./Zivot tee, a pred Allahom
emo parnicu imati, i na onom svijetu, kad se pred Allahom sretnemo, saznat
e ko nepravednik je. " Kada su izvijestili Haruna er-Reida o tome, silno
je zaplakao, pozvao Ebul-Atahij u, zatraio od njega oprost, dao mu hiljadu
zlatnika i oslobodio ga.
Trei princip: postojanje sveobuhvatne pravde koja potie na slogu,
poslunost i prosperitet drave, poveava imetak i potomstvo i koja uliva
sigurnost vladaru. Kada je vidio Omera, radijallahu anhu, kako bezbrino
spava, El-Merzuban je izjavio: "Pravedno vlada, i zato si stekao sigurnost, pa .
moe mirno spavati. " Dobra najbre unitava a ljude najbre kvari nepravda,
tim prije to ona ne staje na odreenoj granici niti joj ima kraja; svaki vid
nepravde povlai za sobom vid nereda, i sve dok postoji nepravda, postoji i
nered. Prenosi se da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Grozna li
je poputnina za onaj svijet injenje nepravde ljudima! "Tu je i sljedei hadis: "Tri
stvari spaavaju, a tri unitavaju. Kada je rije o stvarima koje spaavaju, to su
sljedee: pravedno postupanje u srdbi i zadovoljstvu, strah od Allaha u tajnosti
ijavnosti i umjerenost u bogatstvu i siromatvu. A kada se radi o stvarima koje
unitavaju, one jesu sljedee: pretjerana krtost za kojom se ovjek povodi,
prohtjevi koje slijedi i samozadivljenost. " Pripovijeda se da je Aleksandar,
vidjevi da u Indiji ne postoji mnogo problema, upitao indijske mudrace:
"Zato u vaoj zemlji ne postoji nmogo problema?" 'jer smo pravedni i jer su
nai vladari pravedni ", odgovorie oni. On ih, opet, upita: "ta je bolje: pravda
ili hrabrost?" "Ako postoji pravda, tada nema potrebe za hrabrosti", odgovorie
mu. S tim u vezi, jedan mudrac je zapisao sljedee: "Pravda produljuje trqjanje
sloge. " A neki rjeiti ljudi zapisali su sljedee: "Pravda je Allahova terezija
koju je postavio da ljudi sude pravedno, i zato neka Mu ovjek ne proturijei u
tereziji i neka Mu se ne protivi u vlasti, a neka se pomogne u ostvarenju pravde
s dvije osobine: nepohlepnosti i velikom bogobojaznosti. " Ako je pravda jedan
od stupova bez kojih ovaj svijet ne moe opstati kao skladan i prikladan za
estit ivot, obaveza je da ovjek prvo u sebi uspostavi pravdu, a potom da je
uspostavlja u drugim ljudima.
Kada je rije o uspostavljanju pravde u sebi, to je poticaj samog sebe na
dobro, sustezanje od zla i stajanje na najsretnij oj mogunosti, bez pretjerivanja i
podbacivanja: u pretjerivanju je prelaenje granice, a u podbacivanju je napravda,
i onaj ko je nepravedan prema sebi prema drugim ljudima e biti jo nepravedniji,
onaj ko glede sebe prelazi granice glede drugih ljudi to e jo vie initi. U tome
smislu su zapisane rijei mudraca: "Nastradat e onaj ko se zanemari. "
A kada se radi o uspostavljanju pravednog odnosa prema drugim ljudima,
ovjekov odnos se glede njih ima podijeliti na tri dijela.
119
Prvo, pravedan odnos prema niem sloju, kao naprimjer, odnos

vladara prema podanicima, predsjednika prema ministrima itd. Pravda se u
ovom sluaju ostvaruje kroz etiri stvari: pribjegavanjem lijepom odnosu,
sustezanjem od munog odnosa, sustezanjem od nasilnog vladanja i tenjom
istini u onome to je u ovjekovoj mogunosti. Naime, pribjegavanje lijepom
odnosu dugotrajnije je, sustezanje od munog odnosa sigurnije je, sustezanje
od nasilnog vladanja njenije potie na ljubav, a tenja istini vie potie na
pomaganje. Ako velikodostojnik koji ima vlast ne bude imao ove osobine,
nered i razilaenje u njegovoj vladavini bit e vei i oitij i. Prenosi se da je
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Najveu kaznu na Sudnjem
danu e imati ovjek kojem je Allah dao udio u vlasti a on je inio nepravdu. "
Neki mudraci su imali obiaj rei: "Vlast moe potrajati makar vladar bio
nevjernik, ali ne moe dugo trajati ako je nasilnik. " Neki knjievnici su ostavili
sljedei zapis: "Niti nepravedan ovjek moe imati komiju, a niti njegova
kua moe biti uzorito domainstvo. " Neki rjeiti ljudi zapisali su sljedee:
"Najbre to se deava jeste nesrea nepravednog ovjeka, a najpreciznija
strijela jeste molba onoga kome je poinjena nepravda. " Neki mudri vladari
zapaaju: "udno je da vladar kvari svoje podanike znajui da njegova vlast
ovisi od njihove poslunosti. " Ezdeir b. Babek jednom prilikom je izjavio:
"Kada vladar pone vladati nepravedno, podanici ponu biti neposluni. " Neko
je ukorio Enuirvana zbog nekanjavanja prijestupnika, na ta je samo rekao:
"Oni su bolesnici, a mi smo lijenici, i ako ih ne budemo lijeili opratajui im,
ko e im pomoi! "
Drugo, pravedan odnos prema viem sloju, kao naprimjer, odnos
podanika prema vladaru, ministara prema predsjedniku itd. Pravda se u ovom
sluaju ostvaruje kroz tri stvari: iskrenu poslunost, pruanje pomoi i istinsku
privrenost. Iskrena poslunost vie potie na jedinstvo, pruanje pomoi jae
otklanja slabost, a istinska privrenost bolje uva od loeg miljenja. Ako
ovjek ne objedini ova svojstva, njime e ovladati onaj koga on brani i bit
e primoran da se uva onoga ko ga zapravo titi. S tim u vezi je El-Buhturi
izjavio: "Ako ima potrebu za uslugom plemenitog ovjeka, on e se prema
tebi moda runo ponijeti. " I u uestalosti toga ruenje je skladno sti i opeg
reda. Ibrovejs je rekao: "Budi posluan nadreenom, pa e ti biti posluan
podreeni. " A tu je i izjava nekih mudraca: "Svevinji Allah zadovoljan je
ljudima samo ako izvavaju dunosti prema Njemu, a dunost prema Njemu
jeste zahvaljivanje na blagodatima, iskren odnos prema muslimanima, injenje
dobrih djela i privrenost erijatu. "
Tree, pravedan odnos prema sebi ravnopravnim, a to se ostvaruje
s tri stvari: sustezanjem od uobraenosti, klonjenjem slobodnog odnosa i
sustezanjem od vrijeanja. Naime, sustezanje od uobraenosti poveava slogu,
klonjenje slobodnog odnosa potie na veu sentimentalnost, a sustezanje od
vrijeanja pravednije je. Ako ovjek ne objedini ova svojstva glede njemu
120
ravnopravnih, oni e se ubrzo razii kao to se neprijatelji razilaze, pokvarit e
se i pokvarit e druge. Omer b. Abdulaziz prenosi da je Ibn Abbas, radij allahu
anhu, prenio sljedei Resulullahov, sallallahu alejhi ve sellem, hadis: "Hoete li
da vas izvijestim o najgorim ljudima?" Naravno, hoemo, Allahov Poslanie ",

odgovorie prisutni. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ree im: "Najgori su
oni ljudi koji sami jedu, uskrauju svoju pomo i udaraju svoje robove. " Pa
ih potom preupita: Hoete li da vam kaem ko je gori od njih?" Naravno,
hoemo, Allahov Poslanie ", odgovorie ashabi. On ree: uOni koji mrze
druge ljude i kojeg ljudi mrze. " Pripovijeda se da je Isa, alejhis-selam, drao
propovijed Izraelianima rekavi im: uo Izraelani, nemojte pred neznalicama
iznositi mudre misli da im ne biste uinili nepravdu, ali nemojte mudre misli
uskraivati onima koji su ih dostojni da ni njima ne biste nanijeli nepravdu,
i nemojte nasilniku uzvraati istom mjerom, jer e to potrti vau dobrotu. O
Izraelani, stvari se dijele na tri kategorije: stvar ija je ispravnost oita - nju
inite, stvar ija je neispravnost oita - nje se klonite, i stvar u vezi s kojom se
raziete - nju prepustite Svevinjem Allahu. " U ovim Isaovim, alejhis-selam,
rijeima objedinjena su pravila lijepog ponaanja kada se radi o pravdi u svim

situacijama. Neki mudraci su govorili: ovjek koji nije u stanju ljubazno
postupati prema svim ljudima nema potpun razum. " Pjesnik je spjevao: Dok
si iv, ljubazno postupaj prema svim ljudima, jer ovaj svijet kua laskanja je./
Ko ivjeti zna, on ljudima laska, a ko ivjeti ne zna brzo se kaje za djela svoja. "
Na spomenute slojeve odnose se jo neke posebne stvari kojima se
postie pravedan odnos prema njima, i to je teenje sredini, koja je izmeu
podbacivanja i pretjerivanja, tim prije jer je rije adl (pravda, pravedan odnos)
izvedenica rijei itidal, i svaki viak preko itidala jeste prelaenje pravde.
Mudraci su govorili: uOdlika je srednje stanje izmeu dvije krajnosti, dobro
djelo je sredina izmeu dva krajnja nedjela. "
Dakle, mudrost je sredina izmeu zla i neznanja; hrabrost je sredina

izmeu nepromiljenosti i kukaviluka; ednost je sredina izmeu nemorala
i impotencij e; smirenost je sredina izmeu ljutnje i njenog nepostojanja;
ljubomora je sredina izmeu zavidnosti i nezainteresiranosti; otmjenost je
sredina izmeu razuzdanosti i neizglednosti; poniznost je sredina izmeu
oholosti i nepostojanja samopotivanja; velikodunost je sredina izmeu
rasipnitva i krtosti; blagost je sredina izmeu nepojamne srdbe i njenog
nepostojanja; ljubav je sredina izmeu varanja i lijepog ponaanja; stid je
sredina izmeu poudnosti i pakosti; staloenost je sredina izmeu ruganja
i umne ogranienosti. . . Odatle, ako je prelaenje itidala zapravo prelaenje
adla, tada je objektivno izbjegavati ga i zaustaviti se na sredini, povodei se
za prethodnim Isaovim, alejhis-selam, rijeima. Neki rjeiti ljudi ostavili su
sljedei zapis: uzao grad okuplja prostake j donosi bolesti; zloesto dijete kvari
ugled predaka i rui ugled; zloest komija odaje tajne i sramoti. " Izbjegavanje
pozitivnih stvari, pribjegavajui onim negativnim, zapravo je sustezanje od
121
pravednog odnosa, pribjegavajui nepravednom odnosu, i svako zlo koje

ovjek vidi rezultat je prelaenja pravde injenjem nepravde, bilo da se
radi o pretjerivanju ili podbacivanju: pravedan je odnos najkorisnija stvar, a
nepravedan je odnos najtetnija stvar.
etvrti princip: postojanje sveope sigurnosti u kojoj su ljudi smireni i
ambiciozni, u kojoj smireno ive nevini i slabani, jer ivot nije idealan ako ljudi
strahuju, nemaju smiraj i ne uivaju udobnost. Neki mudraci su imali obiaj
kazati: Sigurnost je najudobniji ivot, a pravda je najsnanija vojska. Razlog
tome je injenica da strah odvraa ljude od dobara, spreava ih od poduhvata i

poduzimanja uzroka za stjecanje nafake s kojom prevazilaze potekoe i opstaje
drutvo. A pravda ima za rezultat postojanje sigurnosti, doim nepravda ima
za rezultat nesigurnost. " Kada se radi o ugnjetavanju, ono je ponekad rezultat
ljudskog djelovanja, njihovog odstupanja od pravde, a ponekad zbog odreene
nepogode koja nije rezultat ljudskog odstupanja od pravde. I zbog toga nismo
dovoljno uvjereni da moemo rei da je sigurnost na ovome svijetu princip
u ravni principa pravde. Dakle, sveopa sigurnost jeste ona koja se odnosi
na svakoga i na sve, a strah se ponekad moe odnositi na odreene stvari, a
ponekad na sve i na svakog. Ponekad se odnosi na samog ovjeka, ponekad
na porodicu, ponekad na imetak. Njegova sveobuhvatnost jeste to da se odnosi
na sve tri stvari; svaka njegova vrsta sa sobom donosi odreen vid slabosti
i potekoe. Razlikuje se shodno razliitosti uzroka, onoga na ta se odnosi
i veliine elje za onim za im se strahuje. Odatle je nemogue svaku vrstu
straha okarakterizirati istim kvantitetom slabosti i potekoe, pogotovo zato
to se ovjek svim svojim biem usredsredi na ono za ta strahuje, zato to
o drugim stvarima ne razmilja, pa misli da je to jedino za ta strahuje, i tako
zapostavi veliinu blagodati nestrahovanja za druge stvari, koju uiva.
Takav ovjek je slian bolesniku koji je zauzet svojom bolesti, koji je

nemaran prema svim drugim bolestima. A moda je iskuenje kojeg je sauvan
vee od onoga kojim je iskuan, meutim, on se obazire na manje, makar bilo
vee ono to ga je mimoilo. Pripovijeda se da je neki ovjek u prisustvu jednog
beduina izjavio: Kako je bol kutnjaka nepodnoljiva! ", na ta je beduin rekao:
svaka bol je nepodnoljiva. " Isto tako, onaj ko uiva potpunu sigurnost slian
je onome ko je sauvan svakog iskuenja: onaj ko uiva potpunu sigurnost
ne osjeti veliinu te blagodati, sve dok ga ne savlada strah, kao to onaj ko
je poteen svakog iskuenja ne osjeti veliinu te blagodati, sve dok ne bude
iskuan. Mudraci su govorili: veliina blagodati vidi se sagledavanjem
njene suprotnosti. " Rukovoen ovom mudrosti, Ebu Temmam et-Tai spjevao
je: 'ko te neprijatnost iskuenja zadesi, to e ti kazati kolika je blagodat od
iskuenja sauvan biti. " I pree je da se razuman ovjek u bolesti i strahu sjeti
veliine blagodati sigurnosti i blagodati koja mu je ukazana u onome od ega
je poteen, da su bolest i strah.kojih je poteen vei od onih ime je pogoen,
te da zahvaljuje umjesto da se ali, da se strpi umjesto da paniari i da bude
122
veseo i radostan. Pripoviieda se da je }akub rekao jusufu, alejhis-selam, kada

ga je naposljetku sreo: "Sta se s tobom desilo kada si otiao od mene?", na ta
mu je Jusuf, alejhis-selam, odgovorio: "Nemoj pitati u vezi s onim to su moja
braa uinila, pitaj me u vezi s onim kako je moj Gospodar sa mnom postupio. "
Pjesnik je spjevao: "Dok si zdrav, ne zaboravi na dane bolesti, zaista se kaje
onaj ko razborit postupak propusti. "
Peti princip: postojanje uvjeta za privreivanje koje neki poduzimaju

u velikoj mjeri a neki ljudi u maloj mjeri, a to, opet, ljude usreuje, i zato
meu ljudima ne postoji mnogo zavidnosti ni meusobne mrnje, jer su ljudi
dobrostivi u izobilju, mnogo se potpomau i odravaju veze. To je jedan od
najveih uzroka postojanja estitosti i reda na svijetu, tim prije to mogunost
privreivanja dovodi do bogatstva, a bogatstvo vodi u sigurnost i dareljivost.
Omer je napisao Ebu Musau el-Eariju, radij allahu anhum, sljedee: "Za sudiju
imenuj samo uglednog, ili bogatog ovjeka, jer se ugledni plai posljedica,
a bogati nema pretenzije prema tuem imetku. " Jedan dobri ovjek iz prvih
generacija govorio je: "Vidio sam daje dobro ovoga i budueg svijeta u svijesti
o Bogu i u bogatstvu, a daje zlo ovoga svijeta i ahireta u grijesima i siromatvu. "
Pjesnik je spjevao:
Zakljuio sam da poslije privrenosti vjeri najvee dobro u bogatstvu je,

a poslije nevjerstva najvee zlo u siromatvu je.
krtac zapravo i krtari onoliko koliko iznosi njegovo bogatstvo, a
daraljivi je dareljiv onoliko koliko ima imetka. A pjesnik Dibil spjevao je
sljedee stihove:
Ako se ovjek ne priblii toliko da moe osjetiti miris ene,

nee ni nju nikada osjetiti; i koja se posuda ne prelijeva kada se napuni,
i koji krtac ne udjeljuje kada preko mjere ima!
Dakle, ako postojanje uvjeta za privreivanje ima za rezultat spomenute
pozitivnosti, onda odsutnost tih pogodnosti ima za rezultat suprotne, negativne
posljedice: obje su stvari opeg karaktera, i zbog toga je objektivno da uzrok
estitosti i postojanosti bude stvar ije postojanje ope dobro znai, odnosno ija
odsutnost opi nered znai. Ova pogodnost se ogleda u dvije stvari: u dobitku i
u materiji. Pogodnost u dobitku moda se postie iz pogodnosti materije, i ona
je rezultat sigurnosti koja je prati. Doim pogodnost materije moe zavisiti od
nebeskih uzroka, i ona je rezultat pravednosti koja je prati.
esti princip: postojanje dugorone nade koja potie na postizanje onoga
to se u jednom ivotu ne moe obuhvatiti i koja potie na postizanje onoga za
ta ljudi znaju da ne mogu ostvariti u ivotu. Jer, da potonji ne naslijedi ono to
prvi napravi i da se time ne zadovolji, ljudi bi u svakom vremenu morali iznova
graditi prebivalita i pripremati zemlju za obraivanje, a to je oito nemogue
123
i neizvodiva. Kako je Allahova, delle anuhu, blagost prema ljudima velika!

Uinio je da se dobra prenose s koljena na koljeno i da se tako odrava ivot
na Zemlji i opstaju njena opa dobra: ljudi usavravaju ono to su prvi iza
sebe ostavili, a potonji, opet, popravljaju nesreenost koju zateknu, da bi ivot
u zemljama bilo skladan i prilike sreene. Da su elje i nastojanja kratkog
dometa, ovjek bi ivio dan za danom, ograniio bi se na potrebe svog vremena,
i poslij e sebe ostavio bi ruevinu od koje niko ne bi imao koristi niti ikakve
dobrobiti. Onaj ko bi njega naslijedio ostavio bi dobra u jo gorem stanju: ak
bi i bilje bilo uniteno, ivot bi bio nemogu. Prenosi se da je Allahov Poslanik,
sallallahu alej hi ve sellem, jednom prilikom rekao: "Nada je milost Allahova
prema mom ummetu, i da nije nade, niko ne bi zasadio sadnicu, niti bi majka
zadojila svoje dijete. " Pjesnik je spjevao:
Iako od smrti strepe, ljudi nadu pothranjuju koja ih jaa;
ovjek nadu pothranjuje, a vrijeme je skrauje;
ovjek nadu prua, a smrt kraj njen nagovjetava.
Meutim, kada se radi o pothranjivanju nade glede ahireta, ono je jedan
od najveih uzroka nemara prema buduem svijetu i odsutnosti pripremanja
za njega. Lebid je nekoj beduinki spjevao divne stihove u kojima je objasnio
karakter nade glede ovoga i budueg svijeta:
Sebe laem kada se sebi obraam, a iskrenost nadu skrauje,

i nemoj je lagati ako na bogobojaznost i dobro podstieje ti.
Razlika izmeu nade i elje jeste u tome to je nada zasnovana na
odreenim uzrocima, doim elje nisu zasnovane na uzrocima.
Ovo emo zavriti konstatacijom: ako se ispuni objanjenih est principa,
od kojih zavisi ostvarenje dobra na ovome svijetu i njegov sklad, bit e
upotpunjena njegova valjanost, osim to je skoro nemogue da odreena stvar
na ovome svijetu bude potpuna i savrena i da sreenost na njemu bude opeg
karaktera, tim prije jer je stvoren kao promjenjiv, prolazan i onaj koji nestaje.
Jedan mudrac je uo nekog ovjeka da govori: "Allah je prevrnuo ovaj svijet",
na ta je samo rekao: "Dakle, vratit e se svom poretku, jerje sada prevrnut! "
S tim u vezi, pjesnik je spjevao:
Dani obino promjene nose: jedna stvar pogodna bude, ali to druga
pomuti.
Znam da su dani nemilosrdni i da vrijeme osvetu trai.
A manjkavost zavisi od manjkavosti u spomenutim principima.
124
ta poboljava ivot
ovjekov ivot poboljavaju sljedee tri stvari koje su ujedno temelji i
vid poretka na ovome svijetu: prvo, posluna dua koja potie na razboritost
a odvraa od grijeenja; drugo, sveopa harmonija koja potie na samilost i
odbija neprijatnosti; i, tree, dovoljna materija uz koju je ovjek smiren i uz
pomo koje se moe nositi sa svojim bremenom.
Prvi temelj jeste posluna dua kojom ovjek ovlada ako mu se povinuje,
meutim, ako mu iskae neposlunost, onda ona njime ovlada, a ne on njome.
Objektivnije je da onaj ko ne vlada svojom duom ne moe vladati tuom
duom; objektivnije je da je tua dua neposluna onome kome je njegova
dua neposluna. Neki mudraci su govorili: "Ne prilii da razuman ovjek
trai poslunost od drugih ljudi a njegova mu je dua neposluna. " Pjesnik
je spjevao: "eli li da ti djevojka posluna bude a tvoje srce neposluna ti
je?" Poslunost due ispoljava se na dva naina: iskren odnos i povinovanje.
Iskren odnos ogleda se u tome da prodire u sutinu stvari: razboritost vidi kao
razboritost, i smatra je lijepom, a zabludu vidi kao zabludu, i smatra je runom.
Ovo je iskrenost due koju ona nudi samo onda kada je poteena slijeenja
prohtjeva. Odatle i sljedea mudrost: Prodre u sutinu onaj ko razmilja. A kada
se radi o povinovanju, to znai da prihvati razborit postupak kada joj ga ovjek
naloi, odnosno da se sustegne od nerazumnog postupka kada joj ga zabrani.
Sve to dua prihvata kada je poteena suprotstavljanja strasti. Svevinji Allah
rekao je:
J .:"i -.::,; j+:JI
" i.l
"
J "J:.
-; .J1 1 J
lJ..)
" ... a oni koji se za strastima svojim povode ele da daleko s Pravog puta
skrenete." (En-N isa, 27)
Postoje pravila lijepog ponaanja koja se odnose na duu, kojima se
postie njena potpuna poslunost i svestrana dobrobit po nju. U ovom smo
djelu posvetili posebno poglavlje toj temi, a ovdje emo se zadovoljiti reenim,
jer tako iziskuje slijed i potreba za objanjenjem.
Drugi temelj jeste sveopa harmonija, jer je ovjek meta uznemiravanja i
meta zavidnosti zbog blagodati koje uiva. Ako ovjek ne bude dobar prijatelj i
ako ne bude dobrodoao u drutvo, oni koji mu zavide pregazit e ga i njime e
ovladati neprijatelji: nijedna njegova blagodat nee ostati i nee imati slobode
meu njima. Meutim, kada prijateljuje s ljudima i kada je dobrodoao, na
125
taj nain e pobijediti svoje neprijatelje, sauvat e se zavidnika, sauvat e

blagodati od njihovog zla i osigurati svoj slobodu, iako e meu njima teko
ostvariti nepomuen ivot i iako je u tome miru opasnost. Ibn Durejd prenosi
od Ataa, koji prenosi od Dabira, radij allahu anhu, da je Resulullah, sallallahu
alejhi ve sellem, rekao: "Vjernik je dobar prijatelj ljudima i dobrodoao je
meu njih. Nikakvog dobra nema u onome ko nije dobar prijatelj i ko nije
dobrodoao meu ljude; a najbolji je onaj ovjek koji je najkorisniji ljudima. "
Isto tako, prenosi se sljedei Vjerovjesnikov, sallallahu alejhi ve sellem, hadis:
"Allah pri vama voli tri stvari, a mrzi druge tri. Voli da Ga oboavate i nikoga
Mu ne pripisujete; da se svi drite za Allahovo ue i da se ne razjedinjujete;
i da sa uzajamno savjetujete s vaim pretpostavljenim. A mrzi sljedee tri
stvari: ula-kazala, mnogo zapitkivanje i rasipanje imetka. " Ovim hadisom je
Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, htio potai na jedinstvo i harmoniju.
Arapi su govorili: "Ponien je onaj ko nema. " A pjesnik Kaj s b. Asim spjevao
je sljedee stihove:
Bijesan snaan ovjek ne moe slomiti strijele ako su skupa,

a ako ih razdvoji, onda e ih lahko slomiti.
Dakle, predmetna harmonija potie na jedinstvo i spreava ponienje,
i nuno je spomenuti njenih pet uzroka koji imaju za rezultat jedinstvo, i to:
privrenost vjeri, srodstvo, taz bina, iskreno bratimljenje i injenje dobroinstva.
Privrenost vjeri
Prvi uzrok jedinstva i harmonij e jeste privrenost vjeri, i to je primarni
uzrok jedinstva s obzirom na to to potie na meusobno pomaganje a spreava
meusobno kidanje veza i meusobno neprijateljstvo. Jedinstvo je Resulullah,
sallallahu alejhi ve sell em, oporuio ashabima. Sufjan prenosi od Ez-Zuhrija da
je Enes, radijallahu anhu, jednom prilikom rekao: 'llahov Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, rekao je: 'Nemojte kidati veze, nemojte jedni drugima
okretati lea i nemojte jedni drugima zavidjeti, ve budite Allahovi robovi,
braa. Muslimanu nije doputeno izbjegavati svog brata vie od tri dana. "'
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, izrekao je ovaj hadis iako istovjernost
ashaba iziskuje njihovu slogu kao upozorenje na paganske obiaje i mrnju koje
nalae zabluda. Naime, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslan je onda
kada su Arapi bili najmanje jedinstveni, najvei meusobni neprijatelji, najvie
126
se podvajali, kada su bili najtvrdoglaviji. tavie, roena su se braa dijelila
na stranke, i to stranarstvo i podvajanje u njima su pobuivali neprijateljsku
mrnju i veliku netrpeljivost. Ensarije su bile jo vei meusobni neprijatelji i
najvie su kidali meusobne veze. Izmeu plemena Evs i Hazred bilo je vie
nesuglasica i razlike nego pri drugim plemenima, sve dok nisu prihvatili islam,
pa su njihova mrnja i neprijateljstvo nestali: prihvatanjem islama postali su
braa koja odravaju veze, a jedinstvom vjere postali su meusobni pomagai.
Sveznajui Allah rekao je:
,., J J o ,
J
lj o ;y_ 1 J.:-!
-: , lj
N
,
;'
JJ o
l .:J:. l r- (' )l
" \
\
,o
..
....
J ;:;
Jo '
o o, , .JJ I ol . J ?")\
'
' ..r'
"I sjetite se Allahove milosti prema vama kada ste bili jedni drugima
neprijatelji, pa je On sloio srca vaa i vi ste postali, milou Njegovom,
prijatelji. .." (Alu Imran, 103).
Jl J I.;_".. ..::.; t.:;l \!dl 1 -L ;.._, l 'T -: wUI JI

\JJ v
:.?..o:11
J' r , ,
J ,_,...... t,J.. ,
' 'One koji su vjerovali i dobra djela inili Milostivi e sigurno voljenim
uiniti." (Merjem, 96)
Shodno jaini vjerske prisnosti zavisi jaina neprijateljstva kada se radi o
razlici u vjeri: ovjek ponekad prekida veze glede vjere s onim kome u osnovi
ini dobro i prema kome je saaljiv. Primjer nam je Ebu Ubjeda b. el-Derrah,
nadasve dobar ovjek, iji je doprinos islamu poznat: ubio je svog oca u Bici
na Bedru i njegovu glavu donio Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve
sellem, pokoravajui se Allahu, delle anuhu, i Njegovom Poslaniku. Ebu
Ubjedin je otac ostao u zabludi i preao granice zla, te ga nije obuzela milost
niti saaljenje prema njemu; a bio je najestitiji sin, meutim, dao je prednost
vjeri nad srodstvom, pokornosti Allahu nad poslunosti prema ocu. S njim u
vezi objavljen je sljedei ajet:
, o;"Y JJ, 'I

, 'J-"J .JJ W \ \>-
, 0J \,}
.' ll' "JJG 0J:!
'J':! .r:: \ i--n
0 "' \ ' o \ I
l1 \ I o , \ l J
I
) ) . ) .
y)
'-
:. '
....
O
'
'
....:
'-
"
:-
'
"Ne treba da ljudi koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju budu u ljubavi s
onima koji se Allahu i Poslaniku Njegovom suprotstavljaju, makar oni
bili oevi njihovi, ili sinovinjihovi, ili braa njihova, ili roaci njihovi ... "
(EI-Mudadela, 22).
Sljedbenici iste vjere mogu se podijeliti na razne sekte i pravce, to kod

njih moe pobuditi onoliko neprijateljstva i razliitosti koliko postoji meu
onima koji ispovijedaju razliite vjere. To je zbog toga to su vjera i njeno
istovjetno shvatanje najjai uzrok harmonije, i upravo zato je jedan od najveih
uzroka razjedinjenosti. Kada se desi da sljedbenici razliitih vjera, odnosno
127
Kultura vjernika na dunja/uku za ahiret
pripadnici razliitih pravaca budu meusobno ravnopravni, da nijedan tabor

nema prednost u odnosu na drugi, da nije brojniji, tada su njihovo neprijateljstvo
i mrnja jo vei, tim prije jer se neprijateljstvo koje izaziva podvojenost
poveava zbog jednakosti i meusobnog nadmetanja.
Srodstvo
Drugi uzrok jedinstva i harmonije jeste srodstvo, jer meusobna
samilost i ar srodstva potiu na meusobno pomaganje i jedinstvo, spreavaju
meusobno ostavljanje na cjedilu i podvojenost, potiu na gordost koja
spreava superiornost daljih nad bliim, iskljuuje premo neznanih, dalekih.
Prenosi se da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao sljedee: "Kada
se rodbinske veze uzajamno odravaju, tako se odrava meusobna samilost. "
Arapi su pazili na srodstvo, i ono ih je sauvalo sila koji bi njima mogle

zavladati, nanijeti im neprijatnosti, njime su pobjeivali napadae i uzajamno
se pomagali protiv svih koji im se suprotstavljaju i s njima neprijateljuju.
Jedinstvo koje su ostvarili odravanjem veza dovelo je do toga da se pomau
protiv jakog, monog neprijatelja i da tako ovladaju onako kako vlada moniji,
gordiji neprijatelj. Allahov vjerovjesnik Lut, alejhis-selam, opravdao je svoju
slabost nepostojanjem rodbine koja bi mu pomogla rekavi narodu kojem je
poslan sljedee:
-f:
Jb JT _;\ y 0\ _;J j l.i
"Ree on: 'Ah, da ja samo imam mo, ili da se mogu osloniti na nekog
snanog! "' (Hud, 80)
Znaenje je: da imam rodbinu koja e me zatititi ! S tim u vezi, Ebu
Selema prenosi od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Vjerovjesnik, sallallahu
alejhi ve sellem, rekao: "Smilovao se Allah Lutu! Zaista se oslanjao na veliku
snagu ", tj. oslanjao se na Svevinjeg Allaha. U vezi s Lutam, alejhis-selam, u
drugom hadisu stoji da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
"Sve vjerovjesnike nakon njega Svevinji Allah je slao dajui im mnotvo

pomagaa iz njihovih naroda. " Vehb je jednom prilikom izjavio: "Izaslanici
su doli kod Luta rekavi mu: 'Zaista je tvoj oslonac snaan! "' Prenosi se da
Poslanik, s all allahu alej hi ve sellem, nijednog ovjeka koji bi prihvatio islam nije
ostavljao bez zatite odreenog plemena. A u svemu tome jeste Vjerovjesnikov,
sallallahu alejhi ve sellem, poticaj na jedinstvo i spreavanje nejedinstva: "Ko
128
omasovi odreeni narod pripada mu ", izvijestio nas je Resulullah, sallallahu
alejhi ve sellem.
Dakle, ako srodstvo ima toliku vanost kada se radi o jedinstvu, za

oekivati je postojanje prepreka koje se ispreuju u tome i potiu na podjelu
koja je u suprotnosti s jedinstvom. Odatle i obaveza da objasnimo mogunosti
u vezi sa srodstvom i stvari koje uzrokuju naruavanje njegove harmonij e.
Ukratko, srodstvo se dijeli na tri kategorije: roditelji, djeca i rodbina.
Svaka kategorija zasluuje odreen stupanj glede dobroinstva i odravanja
veze, kao to postoje odreene vanredne stvari koje dovode do neposlunosti i
kidanja veze.
Kada se radi o roditeljima, u tu kategoriju spadaju oevi, majke, djedovi i
nane. Ako je s njima sve uredu, odlikuju se s jo dva svojstva: jedno je uroeno, a
drugo se stjee. Uroeno svojstvo jeste strah i saaljenje, i toga se roditelj nikada
ne moe osloboditi. U tome smislu se prenosi sljedei Poslanikov, sallallahu
alejhi ve sellem, hadis: 'Dijete potie na krtost, neznanje, kukaviluk i tugu. "
U hadisu je obavijest da strahovanje zbog djeteta raa ove osobine. Zbog toga
su se neki ljudi sustezali od stjecanja potomstva, mrzei spomenuto stanje koje
nee moi odagnati od sebe, tim prije jer je to prirodna osobina i nuno je da
se desi.
Neko je upitao poslanika Jahju, sina Zekerijjaovog: 'Zato prezire
stjecanje poroda?", na ta je odgovorio: 'ta e mi dijete! Ako poivi, bit e mi
teret, a ako umre, to e me slomiti. " A neko je upitao lsaa, alejhis-selam: uzato
se ne oeni?" 'Nama predstavlja radost samo nadmetanje glede budueg

svijeta!", odgovori Isa, alejhis-selam. A svojstvo koje se stjee jeste ljubav
koja se vremenom poveava i mijenja kroz stadije. Prenosi se da je Allahov

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jedom prilikom rekao: 'Ljubav prema
djetetu proima srce. " Prenosi se da je rekao i sljedee: 'Svaka stvar ima svoj
plod, a plod srca jeste dijete. " Kada ovjek prestane voljeti svoje dijete, to ne
uini jer ga mrzi, ve zbog utjehe koju sebi daje zato to mu je to isto dijete
iskazalo neposlunost, ili je podbacilo glede njegovog prava, iako strah za njega
i saaljenje ostaju, to nikada ne nestaje. Muhammed b. Alij a, radijallahu anhu,
jednom prilikom je izjavio: 'Svevinji Allahje htio da roditelji imaju djecu, ali ih
je upozorio na smutnju koju nose, pa im nije oporuio u vezi s njima. Meutim,

Allah nije zadovoljan time da djeca odvedu roditelje na stranputicu, pa im je
oporuio u veli s njima. A najgore dijete jeste ono koje podbacivanje roditelja
navede na neposlunost, a najgori roditelji jesu oni koje djetetovo dobroinstvo
potaknu na pretjerivanje. " Majke su milostivije, dobrostivije, saaljivije i vie
vole svoju djecu jer su ih rodile i nosile teret njihovog odgoja. Prema tome,
obaveza je da dijete bude osjeajnije glede majke, da to bude nagrada za njeno
djelo i davanje njenog prava, iako je Sveznajui Allah zajedno spomenuo oca i
majku kada se radi o poticaju na dobroinstvo:
129
L;:..;.. 1 jj 1 L::.....i '.l 1 r:.:.,JJ
"ovjeka smo zaduili da roditeljima svojim ini dobro . " (El-Ahkaf, 15).
.
Prenosi se da je neki ovjek doao kod Vjerovjesnika, sallallahu alejhi

ve sellem, i rekao mu: "Imam majku, posluan sam joj, nosim je na leima,
ne okreem se od nje, donosim joj zaradu, pa jesam li joj se oduio?" "Nisi se

oduio ni za jedan njen uzdah ", ree mu Poslanik, sallallahu alej hi ve sell em.
ovjek upita: zato?" "]erje ona tebe sluila, elei da ivi, a ti nju slui,
elei da umre ", odgovori mu Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem. Hasan
el-Basri, rahimehullah, govorio je: "Majino pravo je kod djeteta vee, ali
. je dobroinstvo prema ocu obaveznije. " Tu je i sljedei hadis: "Zabranjujem
vam neposlunost prema majkama, zakopavanje ivih djevojica, uskraivanje
onoga to morate dati i traenje onota to vam ne pripada. " Halid b. Madan
prenosi da je El-Mikadam izjavio: "Cuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu
alejhi ve sellem, da govori: 'Allah vas upozorava na majino pravo, zatim na
pravo onih koji slijede, te na pravo onih koji slijede. "'
Kada se radi o djeci, u tu kategoriju spadaju djeca i njihova djeca (unuci).
Arapi unuke nazivaju jo salva, to ima znaenje odabranih ljudi. Ako je s
njima sve uredu, odlikuju se s jo dva svojstva: jedno je uroeno, a drugo je
podlono promjeni. Uroeno svojstvo jeste ponos zbog mogue nepravde od
roditelja ili njihove nezainteresiranosti. Svojstvo ponosa djece stoji nasuprot
svojstva saaljenja kod roditelja. To je zapazio i Ebu Temmam et-Tai, pa je s tim
u vezi spjevao sljedee stihove: "...pa je vrijeme prolazila u ponosu djeijem
i saaljenju roditeljevom. " Svojstvo podlono promjeni jeste traenje posebne
panje, i to je prvo stanje u koje dijete dolazi. A ovo svojstvo kod djece stoji
nasuprot svojstva ljubavi kod roditelja, tim prije to je ljubav roditelja neto
specifino, a djeije traenje posebne panje jeste svojstvo bez kojeg djeca
skoro ne mogu. Pripovijeda se da je Omer, radij allahu anhu, govorio: "Upitao
sam: 'Allahov Poslanie, zato smo mi njeni prema djeci a ona nisu njena
prema nama?' A on je odgovorio: 'Zato to smo mi njih rodili, a ne oni nas. ' "
Zatim, ovo se svojstvo odrastanjem preobraava u jedan od dva karaktera: u
dobroinstvo i potivanje roditelja, ili u otuenost i neposlunost prema njima.
Ako dijete bude razumno, odnosno ako otac bude dobroinitelj, dobrostiv, tada
e se svojstvo traenja posebne panje preobraziti u dobroinstvo i potivanje
roditelja. Ez-Zuhri prenosi od Amira b. erahila da je Vjerovjesnik, sallallahu
alejhi ve sellem, Deriru b. Abdullahu rekao sljedee: "Roditelj kod djeteta
polae pravo da mu se dijete povinuje u ljutnji i da njemu da prednost nad

sobom u neprilikama i gladi. Odravanje rodbinskih veza ne znai uzvratiti
posjetom, ve njihovo odravanje kad ih prekine druga strana. " Meutim, ako
je dijete zabludjela, odnosno ako je roditelj osoran, tada e se ovo svojstvo
preobraziti u kidanje rodbinskih veza i neposlunost. Odatle je Resulullah,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Smilovao se Allah ovjeku koji pomogne
130
svome djetetu da mu ini dobroinstvo! " Kada su Omeru, radij allahu anhu,
javili da je dobio dijete, rekao je: "Osjetim da je sada miomirisni cvijet, ali
e uskoro biti ili posluno dijete ili zlonamjerni neprijatelj. " U mudrosti stoji:
Neposlunost prema roditeljima ima status smrti glede onog djeteta koje nije
umrlo u mladosti. Neki mudraci su govorili: uDijete je miomirisni cvijet sedam
godina, sluga sedam godina, pa pomaga sedam godina, a poslije je ili prijatelj
ili neprijatelj. "
A kada se radi o rodbini, u nju spadaju svi lanovi porodice koji su
rodbinski vezani s oeve ili majine strane; roditelji i djeca ne spadaju u ovu
kategoriju. Ova kategorija se posebno odlikuje arom koji potie na pomaganje,
i to je najnii stupanj ponosa, a ponos spreava ugnjetavanje i nezainteresiranost.
ar spreava ugnjetavanje, a u borbi protiv nezainteresiranosti on nema udjela,
osim ako uz njega ne postoji ono to potie na slogu i harmoniju. ar koji
je prisutan kod rodbine poziva na pomaganje protiv dalekih i stranaca, ali je
izloen zavidnosti blinjih i roaka i preputen je onima koji se meusobno
nadmeu. Ako se spomenuti ar ouva uzajamnim odravanjem veze i
uzajamnom samilosti, njegovi e se uzroci pojaati i popratit e ga ista ljubav,
a to je najjai uzrok sloge. Neko je rekao jednom Kurejiji: 11KO ti je drai:
brat ili prijatelj?" uBrat mi je drai, ako mi je prijatelj", odgovorio je. Meslema
b. Abdulmelik imao je obiaj rei: "Ugodnost ivota ogleda se u tri stvari:
prostranom stanu, mnotvu sluga i slaganju s porodicom. " A neki mudraci su
zapisali sljedee: uDaleki je blizak ako ovjeku pokloni ljubav, a bliski je dalek
ako je ovjeku neprijatelj. " Ako rodbina ivi zapostavljajui ar a oslanjajui
se na rodbinsku vezu i srodstvo, tada e njome vladati mrnja, zavidnost i
meusobno nadmetanje: rod e se preobraziti u neprijateljstvo, a srodstvo u
otuenost. Izmeu ostalog, u jednom pismu El-Kindi je ostavio sljedei zapis:
110tac je olienje gospodara, dijete olienje tuge, brat olienje klopke, amida
olienje brige, u tetku su zle posljedice, a roaci su pravi akrepi. " A Abdullah
b. el-Mu'tezz jednom prilikom je rekao: 11Meso moje rodbine i moje meso
jedno je, ali oni jedu moje meso; zar protiv ovjek spletkari iko osim njegovih
roaka! I upravo zbog toga je Svemogui Allah naredio odravanje rodbinskih
veza i pohvalio one koji ih odravaju:
...
"'
"
.... '
,.,.",
... .... ;' 0 /
J :; / J.. / .J .=:.
/,.. J .J I Wl / / 1 t; .J - 1 --: -: ..i.! \ /
/
/y
J .J'YT
1
/
.;) .)
y-.;) y.. o /;_
/
,J. / '-'
\
l:.,_;l
;
/
' .. .i oni koji potuju ono to je Allah naredio da se potuje i Gospodara se

svoga boje i obrauna munoga plae ... ' (Er-Rad, 21)."
Komentatori Kur'ana kau: "Odravanje rodbinskih veza jeste to to je

Allah, delle anuhu, naredio da se potuje. Vjernici se boje svoga Gospodara
glede kidanja tih veza i plae se munog obrauna koji slijedi za kidanje
rodbinskih veza." S tim u vezi, Abdurrahman b. Avf, radijallahu anhu, prenosi
131

da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: svevinji Allah
je rekao: 'Ja sam Milostivi, a rodbinske veze su rehim, iz Svoga imena sam
njima ime dao, i odrat u vezu s onim ko bude odravao rodbinske veze,
a prekinut u vezu s onim ko kida rodbinske veze. '" Kada je o tome rije,
takoer se prenosi sljedei Vjerovjesnikov, sallallahu alejhi ve sellem, hadis:
"Odravanje rodbinskih veza poveava porod, umnogostruuje imetak, potie

na ljubav u porodici i produljuje ivot. " Neki mudraci govorili su: "Izvravajte
sva prava koja kod vas polae rodbina, a nemojte se od nje otuivati inei
neposlunost." Neki rjeiti ljudi su rekli: " Odravajte rodbinske veze jer ete
samo tako sauvati svoje porijeklo i porod" ; "Allah e odrati vezu s ovjekom
koji odrava rodbinske veze, ali e je odrati i s rodbinom. Allah e pomoi
ovjeka koji zatiti svog komiju, ali e pomoi i komiju." Neki knjievnici
zapisali su sljedee: " Ko nije dobar prema svojoj porodici, ni ona nee biti
dobra prema njemu; ko je ne titi, ni ona nee njega tititi." Muhammed b.
Abdullah el-Ezdi, rahimehullah, spjevao je sljedee stihove:
Dovoljno je ovjeku ponienja i nedjela u neprijateljstvu rodbine.

Ako kau da neko rodbinske veze kida,
ja ga pomaem i zlo njegovo zaboravim, da mi se jednog dana vrati.
Isti status sljedea dva ovjeka nemaju:
onaj koji na rodbinu pazi i onaj koji rodbinske veze kida.
Tazbinstvo
Trei uzrok jedinstva i harmonije jeste tazbinstvo, jer je to uspostavljanje
veze koja prije nije postojala i mijeanje srodstva koji se deavaju i zakljuuju
iz elje, slobodnog izbora, elje za dobrom i preferiranjem. U tazbinstvu se
takoer objedinjuju uzroci jedinstva i uzajamnog pomaganja. Svevinji Allah
rekao je:
"'
}
} 1 } / /.., / 01o 4..iLT /
/
o
/
/l;;
- 1 1
\h 1 /) 1 o
u
-J
}
' / n - )
&
"..
::
"
;:;:i
"'
",.
jJ o_y
" ... i jedan od dokaza Njegovih jeste to to za vas, od vrste vae,

stvara ene da se uz njih smirite, i to izmeu vas uspostavlja ljubav i
samilost ... " (Er-Rum, 21).
132
Pod izrazom samilost podrazumijeva se njenost i saaljenje. A ljubav
;;;
i samilost jesu dva najvea uzroka sloge. Glede ajeta postoji i drugaije
tumaenje. Hasan el-Basri, rahimehullah, govorio je: "Pod izrazom ljubav
misli se na brak, a pod izrazom samilost na potomstvo." Allah, delle anuhu,
takoer je rekao:
o .li>-'
'
)
-:
, , l;;; ill i '

, t;;; , lhl' ."..1
)
J
',
'
' l'J. ..1

' ' 1..
.
...
"'
"Allah za vas stvara ene od vae vrste, a od ena vaih daje vam sinove i
unuke ... " (En-Nahi, 72).
Kada je rije o znaenju izraza hafede (unuci), komentatori Kur'ana
. imaju razliito tumaenje. Abdullah b. Mesud, radijallahu anhu, kae: "To su
unuci preko kerkine loze. " Doim Ibn Abbas, radij allahu anhu, tvrdi: "To su
djeca i njihova djeca. " Meutim, prenosi se da je rekao i ovako: "Izraz hafeda
odnosi se na enine sinove od nekog drugog ovjeka. " Nazvani su imenom
hafede zbog brzine u sluenju i obavljanju djela. U kunut-dovi uimo: "... ve
ilejke nesa 'a ve nahfidu. . . ", to ima znaenje: Tebi hitamo inei dobro!
Arapi su uvijek pridobijali daleke neprijatelje uspostavljajui s njima
tazbinstvo, da buntovnik postane drutven, da neprijatelj postane prijatelj . . .
tavie, uspostavljanje tazbinstva izmeu dva ovjeka moe biti uzrokom
jedinstva i prijateljstva ak dva plemena. Pripovijeda se da je Hali d b. Jezid b.
Muavija, rahimehullah, jednom prilikom rekao: "Najmri ljudi bili su mi eljad
Ez-Zubejrove porodice, sve dok se nisam oenio nekom udovicom iz njihove
porodice, pa su mi postali najdrai ljudi. " U tome smislu je Halid spjevao
sljedee stihove:
Zbog nje zavoljeh svu eljad Ez-Zubejrove porodice,

ak iz plemena Kelb daide njene;
ako dobra muslimanka bude, i mi emo dobri muslimani biti,
a kranstvo li prihvati, neki e ljudi krst zavoljeti.
Odatle se kae da ovjek slijedi vjeru svoje ene, jer ga naklonost potie
na njeno slijeenje a ljubav na slaganje s njom, i ne nalazi naina da joj se
suprotstavi, usprotivi i da se od nje razlikuje. Ako tazbinstvo ima ovoliku ulogu
u graenju jedinstva, onda za njeno sklapanje treba postojati makar jedan od
sljedeih pet uzroka: imetak, ljepota, privrenost vjeri, sloga i ednost. Seid b.
Ebu Seid prenosi od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da j e Resulullah, sallallahu
alejhi ve sellem, jednom prilikom rekao sljedee: "Zenu udaju etiri stvari:
bogatstvo, ljepota, porijeklo i privrenost vjeri; osiromaio da Bog da, izaberi
onu privrenu vjeri!"
Ako se ovjek oeni odreenom enom ponajvie radi bogatstva, tada se
zapravo oenio njenim imetkom; ako se tome doda jo neki motiv koji potie
133
na slogu, moda e brak opstati i jedinstvo potrajati. Meutim, ako ostali

motivi i uzroci u potpunosti izostanu, tada je za oekivati da e brak puknuti
a jedinstvo nestati, pogotovo ako ovjeka pobijedi pohlepa i nestane njegovog
potenja, jer dobivanjem njenog imetka prestaje uzrok sloge u braku. Reeno
je: "Ko ovjeka zavoli radi odreene stvari, prestane ga voljeti kada te iste stvari
nestane. " A ako mu ne poe za rukom uzimanje njenog imetka, odnosno ako to
ne bude u stanju, taj e neuspjeh popratiti ponienje razoaranog nakon velike
nade i neprijateljstvo izgubljenog nakon velike pohlepe: veza postaje raskol,
a sloga neprijateljstvo. Takoer je reeno: "Ko ovjeka zavoli zbog pohlepe
prema nekom njegovom dobru, zamrzit e ga kada izgubi nadu u ostvarenje

svojih nakana. " A Abdulhamid je izjavio: "Ko ovjeka velia zbog bogatstva,
vrijeat e tog istog ovjeka ako osiromai. "
Ako se ovjek oeni odreenom enom radi ljepote, to je trajniji uzrok
sloge od bogatstva, tim prije to je ljepota stalno, a bogatstvo je prolazno
svojstvo. Odatle i sljedea izreka: Ljepota je prvi znak sree. Prenosi se da
je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Najvei je blagoslov u
najljepim enama i u onima ijije vjenani dar najmanji. " Ako se u tom sluaju
brani par sauva od prekomjernog prisnog odnosa koji izaziva dosadu, sloga
e potrajati a brak e uspjeti. Pa ipak, neki ljudi su izbjegavali stupanje u brak s
vanredno lijepom enom zbog toga to to potie na prekomjerno prisan odnos:
"Onoga koga usrei prisan odnos unesreit e ponienje. "Ili su to izbjegavali jer
to potie na veliku elju za tom istom enom i poveava pretenzije drugih ljudi
prema njoj. Kada se o tome radi, pripovijeda se da je neki ovjek konsultirao
mudraca u vezi sa enidbom pa mu je mudrac rekao: "Oeni se, ali definitivno
izbjegavaj vanredno lijepu enu jer je takva ena kao lijepa njiva. " '!\ kako
to?", upita ovjek. Mudrac odgovori: "Pjesnik je spjevao: 'ovjek nee nai
plodno tlo a da na njemu nee vidjeti tragove plodnosti. '" Ili su to izbjegavali
zbog straha koji osjea razuman ovjek od velike sklonosti i zlih posljedica
kojih se uvaju pronicljivi. Neki mudraci su govorili: "Neka se ovjek uva
mijeanja sa enama, zaista je njihov pogled strijela, a rijei otrov. " Mudrac
je vidio nekog lovca kako razgovara s jednom enom pa ga je upozorio: "Pazi
da ne bude ti ulovljen! " Sulejman, alejhis-selam, jednom prilikom je rekao
svom sinu: "Hodaj iza lava, ali ne hodijj iza ene! " Omer, radijallahu anhu, uo
je enu da recitira sljedee stihove: "Zene su miomirisni cvijet, stvorene su za
ljude, a svi ele miomirisni cvijet pomirisati", na ta je rekao: "ene su ejtani,
stvorene su za nas, Allahu se utjeemo od ejtana! "
Ako se ovjek oeni odreenom enom radi njene privrenosti vjeri,

u tome je najvra veza, najdue traje, ima najbolji poetak i najljepi kraj .
Razlog tome je to to onaj ovjek koji pri eni zahtijeva privrenost vjeri i
sam slijedi vjerska naela, on joj se povinuje, pa se njegove prilike odravaju i
siguran je od okliznua. Otuda je Allahov Poslanik, saliallahu alej hi ve sell em,
i rekao: "... osiromaio da Bog da, izaberi onu privrenu vjeri! " A kada se radi
134
o znaenju ovih rijei, postoje dva tumaenja: prvo, osiromaio da Bog da ako
ne odabere onu koja je privrena vjeri; i, drugo, ovakve fraze se koriste radi
hiperbole i njima se ne eli nita zlo, kao to ljudi govore: Kako lije hrabar taj
i taj ovjek, ubio ga Allah! "
Sklapanje braka s odreenom enom radi jedinstva moe imati jedan

od sljedea dva motiva: prvo, poveavanje brojnosti i ostvarenje pobjede
meusobnim pomaganjem dvaju skupina; i, drugo, pomirenje monih
neprijatelja radi prestanka neprijateljstva i ruenja njihove sile. (Spomenuta
dva motiva mogu se nai i kod istaknutih linosti i kod obinog svijeta.)
Razlog prvog motiva lei u elji, a razlog drugog motiva u strahu, osim to su
spomenuti motivi prisutni i kod onih koji ne sklapaju brak.
Ako uzrok potraje, potrajat e i sloga; ako uzrok nestane nestankom elje
ili straha, bojati se za trajanje sloge, osim ako mu se ne pridoda neki drugi
uzrok koji potie i olakava trajanje sloge i jedinstva.
Sklapanje braka s odreenom enom zbog ednosti jeste stvarni, eljeni
razlog; prethodno spomenuti razlozi jesu samo sekundarni i njemu pridodani.
Prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sell em, povodom objave ajeta:
, ..,/ / .1 ,404.1 , 01/ -::"',.\ /L

' /" / /. 0..u1;;;
/ o l/
/"!/
.
..,
'
lytJ v
"
/
/
-::
--:J) )
1 -:: -:- 1
1'
1'
o
.;;;,
"
"O ljudi, bojte se Gospodara svoga, Koji vas od jednog ovjeka stvara, a
od njega je i drugu njegovu stvorio " (En-N isa, l)
...
rekao sljedee: "ovjek je stvoren od praine, i njegovo je nastojanje
upravljeno prema praini, a ena je stvorena od ovjeka, i njeno je nastojanje

upravljeno prema ovjeku. " Atijj a b. Bir prenosi od Akkafa b. Rifae el-Hilalij a
da ga je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom upitao:

"O Akkafe, ima li suprugu?" Nemam ", odgovorio je. Na to je Resulullah,
sallallahu alejhi ve sellem, konstatirao: Dakle, ti si ejtanima brat; ako si
kranski isposnik, prikljui im se, a ako si na, znaj da je brak naa praksa. "
Vidimo da je u ovim Poslanikovim, sallallahu alejhi ve sellem, rijeima poticaj

na klohjenje smutnje i stjecanje mnogobrojnog potomstva. Upravo zbog toga
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, govorio je borcima kada bi se vraali
iz bitke: "Kada se osamite sa suprugama, potrudite se da steknete dijete! " I
zato je u odabiru branog druga (zbog ednosti) nuno imati slobodan izbor
i povesti se za trajnijim motivom. A kada je o motivima rije, oni se dijele na
dvij e vrste: prvo, motivi iji su uvjeti ogranieni; i, drugo, motivi iji uvjeti
nisu ogranieni zbog razliitosti uzroka i razliitosti samih uvjeta, a postoje tri
ograniena uvjeta.
Prvi uvjet jeste privrenost vjeri, i on potie na stid, ednost, zadovoljstvo

i skromnost. Ebu Hurejra, radijallahu anhu, govorio je: Neka vjernik ne kori
vjernicu: ako prezire neku njenu osobinu, zadovoljan je s njenim drugim

BS
osobinama. " Neki ovjek je zaprosio siroticu o kojoj se brinuo Abdullah b.

Abbas, radijallahu anhu, na ta mu je Ibn Abbas rekao: "Nisam zadovoljan da
bude tvoja supruga. " "Zato nisi zadovoljan da bude moja supruga a odrasla je
u tvojoj kui?", upita ovjek. "Ona e te gledati s podozrenjem ", odgovori Ibn
Abbas, na ta ovjek samo ree: "Ne marim za tim. " sada nisam zadovoljan
da ti bude njen mu", zakljui Ibn Abbas, radijallahu anhu. U tome je znaenju
izjava nekih uenjaka: "Ko bude zadovoljan druenjem s onim ovjekom u
kojem nema dobra, druenjem s njim nee biti zadovoljan onaj u kome ima
dobra. "
Drugi uvjet jeste razum koji potie na lijepo i ispravno rezonovanje stvari.
S tim u vezi, prenose se sljedea dva Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem,
hadisa: "Svaki razuman ovjek odan je i prihvaen "; "enite se onim enama
koje su vam drage, rotkinjama, a nemojte se eniti glupim enama jerje ivot s
njima nesrea a u djetetu koje rodi propast je. "
Trei uvjet jeste ravnopravnost koja odbija sramotu i potie na stjecanje

poroda. S tim u vezi, prenosi se sljedei hadis: "Odaberite odgovarajuu enu
za brak, i djecu stjeite samo s ravnopravnim branim drugom. " Pripovijeda se
da je Eksem b. Sajfi savjetovao svog sina: "Sinak, neka te ljepota odreene ene
nipoto ne navede da pomijea porijeklo s kim ne prilii, zaista je u sklapanju

braka s plemenitim enama korak ka slavi. "
Isto tako, Ebul-Esved ed-Dueli rekao je svojim sinovima: "inio sam
vam dobroinstvo kad ste bili djeca, kad ste odrasli, pa ak i prije nego to ste
roeni. " kako si nam uinio dobroinstvo prije neto to smo roeni?", u
udu upitae, na ta Ebul-Esved odgovori: "Za majku sam vam odabrao enu
zbog koje neete bit huljeni. " Er-Rijai je spjevao: "Prvo moje dobroinstvQ
prema vama Jei u tome/to sam vam plemenitu ednu majku odabrao. "
Pored spomenutih uvjeta u obzir se moraju uzeti i line osobine i
karakteristike branog druga od kojih treba biti na oprezu jer nisu u skladu s
dobrim i razumnim osobinama. A doista se skrivene osobine mogu nazrijeti u
liku i izgledu branog druga. S tim u vezi, prenosi se da je Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, upitao Zejda b. Harisu: "O Zejde, jesi Ji se oenio?"
"Nisam ", odgovori Zejd. Resulullah, sali allahu alejhi ve sellem, ree mu:
"Oeni se pa e biti jo edniji, ali nemoj se oeniti enom koja spada u

jednu od sljedeih pet kategorija. " Zejd upita: 'llahov Poslanie, koje su
to kategorije?" "Nemoj se oeniti ehberom, ni lehberom, ni nehberom, ni
hebzerom, ni lefutom ", ree mu Vjerovjesnik, sailallahu alej hi ve sellem.
'llahov Poslanie", ree Zejd, "nisam razumio nita od toga to si rekao! "
Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, objasni mu: "ehbera je pepeljasta
modra ena, lehberaje visoka mrava ena, nehberaje starica na samrti, hebzera
je niska runa ena, a lefut je ona ena koja ima dijete od drugog mua. " Neki
ejh je iz plemena Benu Sulejm rekao svom sinu: "Nipoto se nemoj oeniti
136
enom koja eka smrt svog mua da bi ga naslijedila, koja se mnogo srdi i
esto se mrti! " Savjetujui svog sina u vezi sa enidbom, neki beduin je rekao:
"Nipoto se nemoj oeniti onom enom koja s tugom spominje biveg mua, ni
onom enom koja natuca na nos imetak koji troi na svog mua, ni onom enom
koja se tui na lijenost i pravi se bolesnom. " Evfa b. Delhem jednom prilikom
je rekao: "Postoje etiri kategorije ena: nasrtljive ene koje su u punoj snazi;
nepristupane ene, i one su teta, nikakvu korist ne pribavljaju; odlune ene,
i one razdvajaju, a ne spajaju; i ene sline kii-hraniteljki koja se spusti na
odredenu zemlju koja uzbuja travom. " Pjesnik je spjevao:
Vidim da onaj ko ene voli smatra da u svima zlo je,
a razlika meu njima velika je:
neke su poput bae iji hlad ovjeku godi,
a druge su poput vatre koja spaljuje.
Ebul-Ajna recitirao je sljedee Ebu Zejdove stihove:
ene su doista kao stabla koja zajedno izrasla su;

plodovi nekih gorki su, a i gorki se jesti mogu.
Da su ene od zlata nainjene, medu njima bi se vidio propust i neznanje;
kada ih se od zla odvraa one ga neizbjeno ine;
kada ti se zavjetuju da e zlo uiniti, uine ga,
a kada se zavjetuju da e dobro uiniti, s tim odugovlae.
Kada je rije o neogranienim uvjetima, oni su neogranieni upravo
zbog toga to se stanja i vremena u kojima ovjek ivi mijenjaju. A ovjek se
preteno ne moe osloboditi negativnog utjecaja svoje due i slij eenja strasti,
u protivnom, sloga bi bila trajnija i uzroci opstanka braka bili bi jai.
Razlog tome je to to uvjetno miljenje nije postojano i to prolazna
naklonost nije dugotrajna. I takva veza se mora preobraziti u jednu od dvije
mogunosti: ili u veliku potpunu ljubav, ili u njenu manjkavost i nestanak.
Pripovijeda se da je neki ovjek rekao Aliji, radijallahu anhu: "Uistinu volim
tebe i volim Muaviju! " Na to mu je Alija rekao: "Sada si orav, pa ili e
se izlijeiti, ili e oslijepjeti. " To je tako, i ovjek mora otkriti motive koji
ga navode na ovakvu vrstu veze, tim prije to ona ima jednu od sljedee tri
mogunosti.
Prva mogunost jeste sklapanje braka iz elja za porodom, i zahvalnije
je oeniti se mladom, nevinom djevojkom jer vie raa. Kada se o tome radi,
prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao sljedee:
"enite se djevicama jer su njihove usne slae, vie raaju i skromnije su. "
A Muaz, radijallahu anhu, imao je obiaj rei: "enite se djevicama jer one
jae vole i manje su sklone nemoralu. " Sklapanje braka iz elje za porodom
u osnovi je i predvien, a i erijat to preporuuje. Potvrdu za to nalazimo u
137
sljedeem hadisu: "Crnkinja rotkinja bolja je od ljepotice nerotkinje. "Arapi su

govorili: "Nerotkinja kao da i ne postoji. "
Kada se radi o sklapanju braka iz elje za porodom, ljudi su odabirali
sklapanje braka s dalekim enama, tuinkama, smatrajui da je u tome brojniji
i tjelesno zdraviji porod. Izbjegavali su stupanje u branu vezu s rodbinom i
roacima, smatrajui to tetnim po djetetovo zdravlje i negativnim utjecajem na
istokrvnost: "enite se s tuinkama, da ne biste izrodili krljavu djecu ", prenosi
se da je rekao Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem. Isto tako, prenosi se da
je Omer, radijallahu anhu, jednom prilikom rekao: uo pleme Benu Saib, vaa
djeca su krljava, i zato se enite tuinkama. " Pjesnik je spjevao: "Sustegnuo
sam se od amidine iako mi je draga/plaei se da u krljavu djecu izroditi. "

Prvi mudraci su smatrali da su tjelesno i moralno najbolja ona djeca ija
majka ima izmeu dvadeset i trideset godina a otac izmeu trideset i pedeset
godina. Arapi su, opet, govorili: "Djevojka pretjerano ljubomornog roditelja
nerotkinja je, a najplodnija je ona ena koja ne podnosi svoga mua, jer on,
spolno opei s njom, lahko ugasi njenu pohotnost, tim prije to ona ne udi za
drugim ljudima. " Arapi su takoer govorili: "Kada ovjek primora svoju enu
na spolni odnos i ona se preplai, tada je plodna. "
Druga mogunost jeste sklapanje braka s ciljem da ima domaicu koja

e obavljati kuanske poslove. Iako je obavljanje kuanskih poslova stvar
koja se odnosi na ene, to nije glavna od dvije obaveze, tim prije to i druge
ene obavljaju tu dunost. Odatle i poslovica: ena je miomirisni cvijet, a nije
upraviteljica. A stupanje u branu vezu s tim ciljem ne utjee negativno na vjeru
niti na dostojanstvo. I kada se radi o obavljanju kuanskih poslova, zahvalnije
je sklopiti brak sa starijoqi, iskusnijom enom koja ima iskustva u kuanskim
poslovima i ima uvida u zahtjeve mua: one su najpodesnije za takav poziv.
Trea mogunost jeste sklapanje braka s ciljem naslaivanja, i to je
najpokudnija od tri mogunosti, ona najvie utjee na dostojanstvo jer se tada
ovjek poistovjeuje sa ivotinjama i slijedi bolesnu strast. Haris b. en-Nadr el
Ezdi jednom prilikom je rekao sljedee: "Najgori brak jeste onaj koji se sklopi
iz poude prema eni, osim ako ga sklopi s ciljem guenja strasti i njenog
slabljenja kada se rasplamsa, odnosno ako brak sklopi zbog smirenja due kada
se uzjoguni, a sve da bi ukrotio svoje oi - da ne gledaju u zabranjeno, duu
- da ga ne zove u nemoral, da ga ne stigne niiji prijekor niti ljaga, ve da
bude podesniji i zasluniji ljudskoj pohvali. " Meutim, kada bi se u ovakvim
situacijama suzdrao od slobodnih ena i njih zamijenio robinjama, to bi za
njega, kao mukarca, bilo bolje i estitije. Ova mogunost zavisi od strasti i
nemogue je u njoj odrediti najpreu stvar, a i najopasnija je glede ene s kojom
se sklopi brak, jer su strasti ogranieni ciljevi, i stvari koje su za njih vezane
nestaju kada strasti nestane: u poetku je strast, a kasnije mrnja. Zbog toga su
Arapi prezirali ensku djecu i zakopavali su ih ive iz saaljenja prema njima i
138
uvanja njihove asti kako ih se ne bi dokopali zlobnici. inili su veliki grijeh
zakopavajui svoje djevojice ive iz saaljenja i ljubavi, preferirajui njihovu
smrt koja im je bila draa od ponienja. Kada je zaproena lijepa kerka Akila
b. Alkame, on je rekao: "Iako mije veponuen mehr: hiljada, dva roba i deset
deva, ipak mi je najdrae da moj zet bude - mezar. " Ovo emo zavriti rijeima
Abdullaha b. Tahira: "Svaki ovjek ima tri zeta koji se brinu o njegovoj kerki:
ovjek koji pazi na nju, ili njena soba u kojojje sigurna, ili mezar kojije skriva,
a najbolji zet jeste - mezar. "
Iskreno bratimljenje
etvrti uzrok jedinstva i harmonije jeste iskreno bratimljenje jer ono,
zbog iskrene sklonosti prema nekome, navodi na meusobnu iskrenost, a
meusobna iskrenost dovodi do vjernosti i meusobne odbrane. Ovo je najvei
stupanj jedistva. I zbog toga je Resulullah, sallallahu alej hi ve sellem, bratimio
ashabe kako bi njihovo jedinstvo i meusobno pomaganje bili jai. Prenosi se
da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Druite se s iskrenom
braom jer su oni ugodno drutvo u izobilju, a zatita u iskuenju. " Ebu
Zubejr prenosi od Sehla b. Sa'da, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "ovjek je mnogobrojan uz svoju brau, a
nema dobra u druenju s onim ovjekom koji ne smatra da kod njega polae
onoliko prava koliko on polae kod tebe. " Omer, radijallahu anhu, govorio je:
"Susret s braom otklanja tugu. " Halid b. Safvan izjavio je: "Najnemoniji je
onaj ovjek koji podbaci u upoznavanju prijatelja, a jo nemoniji od njega
jeste onaj koji upropasti svoj odnos prema ve steenim prijateljima. " Alija,
radijallahu anhu, rekao je sinu Hasanu: "O sinak moj, usamljenik je onaj ko
nema svog voljenog. " Ibnul-Mu'tezz govorio je: "Onome ko upozna prijatelje
oni e biti pomagai. " Neki knjievnici zapisali su: "Najbolje je blago pouzdan
prijatelj. " Neki rjeiti ljudi rekli su: "Prijatelj koji pomae zapravo je ovjekova
miica i podlaktica. " Pjesnik je spjevao : "Ljudi tee mnogim stvarima, a ja na
ovom svijetu iskrenom prijatelju-pomagau teim,/da dva tijela a jedna dua
budemo. " Reeno je: "Sadik (prijatelj) nazvan je tim imenom zbog svoga sidka,
iskrenosti, a aduw (neprijatelj) nazvan je tim imenom zbog svog neprijateljstva
prema ovjeku. " Saleb je, opet, kazao: "Halil (prisni prijatelj) nazvan je tim
imenom jer je ljubav prema nekom u potpunosti popunila njegovo srce ne
ostavivi nimalo mjesta. " Er-Rijai je recitirao Bearove stihove: "Popunio si
duu moju u potpunosti, i odatle je halil tim imenom nazvan. "
139
Bratimljenje izmeu ljudi moe biti dvojako: intuitivno, nuno te

slobodno izabrano, ciljano bratimljenje. Ono bratimljenje koje se ostvari
intuitivno vre je, tim prije jer se ostvaruje zbog brojnih uzroka, doim se
slobodno izabrano zakljuuje zbog podlonih uzroka. A ono to se desi samo
od sebe jae je od onoga to se desi ciljano. Prvo emo objasniti prvu vrstu a
potom drugu vrstu bratimljenja.
Potoji nekoliko uzroka intuitivnog bratimljenja koje emo spomenuti,
a zatim emo govoriti o sedam ogranienih stupnjeva koje smo, moda,
obuhvatili, a moda smo neke izostavili. I svaki stupanj ima poseban tretman
i poseban uzrok. Pjesnik je spjevao: svaka stvar ima svoj uzrok od kojeg
poinje i grana se. "
Prvi uzrok intuitivnog bratimljenja jeste meusobna srodnost glede

odreene stvari u kojoj su jednoobrazni i koja ih zbliava: ako je meusobna
srodnost velika, velika e biti i njihova srodnost i veza; ako je slaba njihova
meusobna srodnost i njihova e srodnost i veza biti slabi, osim ako se ne desi
neki drugi razlog koji e pojaati njihovu vezu. Ovo je zato jer na istovjetnost
i slogu potie meusobna slinost, a ona opet, zavisi od meusobne srodnosti.
Kada nestane srodnosti u odreenoj mjeri, u toj istoj mjeri nestane i meusobne
slinosti, a potpuni nestanak meusobne slinosti ima za rezultat nestanak
sloge. Dakle, utvreno je da je meusobna srodnost, iako bila mnogovrsna,
temelj bratstva i okosnica sloge. S tim u vezi, Jahja b. Seid prenosi od Omera, a
on od Aie, radij allahu anha, koja prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi
ve sellem, rekao sljedee: "Due su mobilizirana vojska: sloe se one koje se
meusobno prepoznaju, a raziu se one koje se meusobno ne prepoznaju. " I to
je jasno. Due se meusobno prepoznaju na osnovu srodnosti, a uslijed njenog
odsustva one se meusobno ne prepoznaju. U mudrosti stoji: Protivnici se ne
slau, a srodni se ne razlikuju. Tu su i sljedee izjave mudraca: "Od veliine
srodnosti zavisi odravanje veze meu ljudima "; "Nemoj me poniavati a voli
me, jer svaki ovjek tei onome kome je srodan. " Jedan ovjek je izjavio:
"Rekao sam: 'To je moj brat! ', na ta su mi rekli: 'Pravi bratje samo bioloki! '
A ja im odgovorih: 'Roaci su oni koji su meusobno srodni, i po meni, oni su
moji roaci kojima u odluno pomoi makar ne bili iste loze. ' "
Drugi stupanj jeste to to i z srodnosti proizilazi odravanje veze izmeu

srodnih osoba. A razlog tome je postojanje saglasnosti i slinosti meu njima, i
tada je odravanje veze rezultat srodnosti, tim prije jer nepostojanje sagi asnosti
odvraa jedne od drugih. S tim u vezi, pjesnik je spjevao: "Ako sam suglasan s
ljudima, oni su prijatni ili moda nisu jer gorki su plodovi koje ubiru;/i koliko
je samo zaputenih bati jer put do njih provaljen je. "
Slijedi trei stupanj, a njegov je uzrok razonoda i uivanje koji se postiu
druenjem s odreenom osobom.
140
Slijedi etvrti stupanj : meusobna iskrenost, a njegov je uzrok iskrena
namjera.
Onda slij edi peti stupanj: ljubav, a njegov je uzrok povjerenje. Ovaj
posljednji stupanj jeste najnia granica potpunosti kada se radi o mogunostima
bratstva, a svi prethodni stupnjevi jesu uzroci koji se odnose na bratstvo, i ako
im se doda neki drugi vid podrke, tada postaje prijateljstvo.
Potom iz toga proizilazi esti stupanj: jaa ljubav, a njegov je uzrok
odobravanje.
Ako se odobravanje odnosi na vrijednosti pri ovjeku, iz toga proizilazi
sedmi stupanj : velianje.
Meutim, ako se odobravanje odnosi na formu i postupke, tada iz toga
proizilazi osmi stupanj : zaljubljenost, a njen je uzrok pohlepa. S tim u vezi,
Me'mun, rahimehullah, spjevao je sljedee stihove: "Prvi znak zaljubljenosti
jeste ala i lahkomost, a poveava se ako se pohlepa povea.// svako ko je u
nekog zaljubljen za njim se povodi sljedbenik makar bogata bio. " Ovo je
ujedno i posljednji ogranieni stupanj, a poslij e njega ne postoji tano odreen
stupanj niti odreena mogunost, tim prije to sve poslije ovoga moe odvesti
u ujedinjenje i izmjeanost dua makar se radilo o razliitim tijelima. To je
mogunost koja se ne moe sagledati niti se njen kraj moe nazrijeti. El-Kindi
je jednom prilikom izjavio: "Tvoj prijateljje ovjek, a to si ti, osim to se radi o
tijelu drugog ovjeka. " Slina izjava se prenosi od Ebu Bekra, radijallahu anhu,
kada je doznaio protok vode kroz zemlju Talhe b. Ubejdullaha i s tim u vezi
napisao dokument pozvavi neke ljude za svjedoke, a izmeu njih i Omera,
radijallahu anhu. Kada je Tal ha odnio dokument kod Omera da ga ovjeri, Omer
se sustegnuo od toga. Talha se vratio kod Ebu Bekra sav srdit i rekao: 1'Allaha
mi, ne znam ko je od vas halifa: ti ili Omer! " Na to je Ebu Bekr rekao: uomer,
ali kao da sam ja on. "
Druga vrsta bratimljenja jeste slobodno izabrano, ciljano bratimljenje i
mora postojati razlog i motiv koji na njega potie. Ono se moe zakljuiti iz
dva razloga: iz elje i iz potrebe.
Bratimljenje iz elje jeste mogunost da se neko istakne po vrlinama i
dobrom, pa to potakne ovjeka na bratimljenje s njim i njegovo uzimanje za .
prijatelja. Ovaj razlog je jai od razloga potrebe jer ve postoje traena svojstva
bez njihovog izvjetaenog traenja, osim to je ovdje za strahovati da ovjeka
ne obmane neije pretvaranje. Jer nije dobar svako ko pokazuje dobrotu, niti
je estitost osobina svakoga na kome se ona vidi. Onaj ko sebe sili na neto
nespojiv je s tom istom stvari, osim ako na njoj istraje smatrajui je lijepom,
odnosno inei tu istu stvar kao ibadet - ako je erijat podrava, i tada takav
ovjek poprimi odreenu narav, ali ona nije dio njegove uroene prirode. Ovo
141
smo konstatirali zato to smo ve naveli rijei mudraca: "Svaka uroena osobina
moe se vjebanjem stei. " Zatim kaemo: nemogue je da sve lijepe osobine
budu uroene pri odreenom ovjeku. Veinom su neke osobine uroene, a

neke se stjeu njihovim poprimanjem, i one kasnije obino imaju status onih
uroenih, sve dok one poprimljene ne postanu brojnije od uroenih osobina kad
se ne povodi za svojom prirodom. Odatle izjava: "Obiaji su druga priroda. " A
Ibnur-Rumi, rahimehullah, spjevao je sljedee stihove:
Treba znati da ljudi su od zemlje stvoreni, i prijekor koritelja na mjestu je;

da ljudi svoj moral ne grade, ivot bi u potpunosti poremeen bio.
A bratimljenje iz potrebe jeste mogunost u kojoj ovjek, zbog svoje
usamljenosti i neprijatne odvojenosti, sklopi bratstvo izabirajui nekoga u
iju podrku i pomo ima pouzdanja. Kada se radi o bratimljenju, mudraci
su govorili: "Ko ne bude elio uiniti tri stvari bit e iskuan sa est drugih
stvari. Ko ne bude elio imati prijatelje bit e iskuan neprijateljstvom ljudi i

ostavljanjem na cjedilu. Ko ne bude elio ivjeti u miru bit e iskuan tekoama
i ponienjem. A ko ne bude elio initi dobro bit e iskuan kajanjem i
propasti. " I tako mi Allahove vjenosti, iskreni prijatelji jesu najvrednija zaliha
i najbolja opskrba ter su dio ovjeka i pomagatelji u nevoljama. Mudraci su

takoer govorili: "Covjek moe prijatelja vie voljeti od roenog brata. " Kada
je neko upitao Muaviju: "Ko ti je najdraa osoba?", on je odgovorio: "Prijatelj
koji me omiljava ljudima. " Ibnul-Mu' tezz zapisao je: "Daleki je blizak ako
ovjeku pokloni ljubav, a bliski je dalek ako je ovjeku neprijatelj. " S tim u
vezi su sljedei stihovi: "Iskrena ljubav koju ti pokloni onaj ko te voli bolja je
od srodstva s ovjekom koji ti je potajni neprijatelj"; "ovjeka njegov roak

moda prevari ne jedanput, a lojalnost mu iskae onaj ko mu nita nije u rodu. "
Kada se donese odluka bratimljenja s odreenim ovjekom, prije toga
treba analizirati njegovo stanje i provjeriti njegov mral, jer su neki mudraci s
tim u vezi rekli: "Analizira}, i saznat e informacije. " I neka ovjeka samoa
ne navede na nepromiljen potez prije nego to analizira neije stanje, i neka
ga ne zavara lijepo miljenje, pa da ga obmane neije pretvaranje. Zaista je
laskanje zamka u koju ljudi upadaju, a licemjerstvo je skriveni porok, i to su
dva svojstva koja u sebi nose oni koji se pretvaraju. U onom ovjeku koji u
sebi ima licemjerstva i laskanja nema dobra kojem se moe nadati. Odatle su
mudraci govorili: "Upoznaj ovjeka iz njegovih djela, ne iz njegovih rijei. A
voli li te - zakljui iz njegovih oiju, ne iz govora. " Halid b. Safvan jednom
prilikom je izjavio: "Prema svojim prijateljima bio sam dareljiv jer prema
njima nisam bio licemjeran, niti sam podbacio u njihovom pravu. " Pjesnik
Hammad Adred spjevao je sljedee stihove:
Mnogo prijatelja ovjek ima i ne osuuje ih sve dok u lagodnosti je,

oni mu lanu ljubav i ljubaznost poklanjaju.
I napadne ovjeka kojem ni vrijeme u prilog ne ide,
142
Edebud-dun)o ved-din
i zato definitivno odbij prijateljstvo onoga ko siromaha prezire a imunog

voli.
Neka ovjek za prijatelja uzme onoga ko se prema
njemu uvijek istovjetno odnosi, svejedno bio u izobilju ili siromatvu,
ta on nije prevrtljiv. A ovjek poprima osobine onoga s kim se drui
i njemu se pripisuju djela druga njegovog.
Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom je rekao: "ovjek
e biti s onim koga voli. " Alij a, radijallahu anhu, izjavio je: "Prijatelji jedni
drugima odgovaraju. ll Ibn M es ud, radij allahu anhu, govorio je sljedee: "Nita
jasnije ne ukazuje na neto, ak ni dim na postojanje vatre, koliko prijatelj
ukazuje na svog prijatelja. ll Neki su mudaraci, opet, zakljuili da ovjek treba
upoznati svog prijatelja iz njegovog prijanjeg prijatelja. Neki su knjievnici
zapisali sljedee: "Ljudi o ovjeku misle ono to misle o njegovom drugu. " S
tim u vezi je pjesnik Adi b. Zejd spjevao:
Ne pitaj u vezi s ovjekom, ve u vezi s drugom njegovim pitaj,

jer svaki ovjek se za drugom svojim povodi.
Kada si u drutvu, za druga izaberi najboljeg,
a ne onog nljgoreg da se s njim u bezdan ne strovali.
A kada je rije o bratimljenju iz potrebe, ovjek se mora uvati zlih uljeza
i sumnjivih ljudi kako bi sauvao svoju ast i potenje: ne prilii da ovjek
dopusti da bude ukoren zbog tue greke. Odatle i sljedea izjava: "Neka
ovjek, odabirui prijatelje, bude oprezan i polagahan. Meutim, rijetkost

je, ak i sasvim odsutno to da ljudi pomno izabiru i provjeravaju prijatelje. "
Razmatrui ovjeka ija je spoljanjost lijepa a unutranjost pokvarena,
pjesnik Zur-Rumma kao "primjer naveo je vodu: "Zar ne osjeti da postoji i ona
voda koja gorkog okusa je, mada je bistra i bezbojna. "
Jedan mudrac je vidio zloestog ovjeka koji je imao lijepo lice, pa je

konstatirao: "Kua je lijepa, ali je ukuanin zloest. " Rukovodei se ovom
izjavom, Dahza je spjevao sljedee stihove:
O Gospodaru, kako je razlika oita:

kua upotrebljiva, a razum zastranio!
Neki uenjaci su, opet, spjevati:
Nipoto se ne priklanjaj ovjeku lijepog izgleda jer moda je voda bistra,

ali je njen izvor pomuen. Nije dinar sve to uto je, najgore i najrunije
jeste utilo korpija.
Zatim, ve je prethodila izjava mudraca: "Ko ovjeka ne stavi na ispit
prije nego to mu povjeruje, i ko ne da prvenstvo povjerenju prije druenja,
njegova ljubav e imati za rezultat kajanje. " Neki rjeiti ljudi govorili su: "Bolje
143
je prekinuti odnose prije provjeravanja odreene osobe nego se pobratimiti

naslijepo. " Neki knjievnici su imali obiaj kazati: "Neka ovjek ne vjeruje
prijatelju prije nego to ga stavi na ispit, i neka zna da mu nemoni neprijatelj
ne moe nahuditi. " S tim u vezi, spjevani su sljedei stihovi:
Nipoto ovjeka ne hvali prije nego to ga isproba kao prijatelja,
a nikog ne kudi prije ispita./Hvaliti neispitanog ovjeka greka je,
a pokuditi nekoga nakon pohvale najgore je demantiranje sebe.
Dakle, iz spomenuta dva razloga proizilazi da je nuno analizirati
ovjekovo stanje i provjeriti njegov moral prije nego to se odabere za
sklapanje bratstva i prijateljstva, i odatle, postoje etiri mjerodavna svojstva
koja moraju postojati pri njemu, i to nakon to se uvjeri da postoji srodnost,
osnova prijateljstva i saglasnosti.
Prvo svojstvo jeste razum koji upuuje na razumne postupke, s obzirom
na to da ljubav i zaglupljenost ne idu zajedno i to takvo prijateljstvo ne moe
opstati. Prenosi se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "U
bestidnosti je niskost, a u druenju s glupim ovjekom je nesrea. ll Neki
mudraci su izrekli sljedeu mudrost: Neprijateljstvo razumnog ovjeka manje
je tetno od ljubavi glupog ovjeka. Naime, glup ovjek e moda natetiti
ovjeku a moe mu biti i od koristi, ali razuman ovjek nee prei granicu
nanosei tetu: teta koju prouzrokuje ima granicu koju razum moe pojmiti,
a teta koju nanese glup ovjek bezgranina je. ll A zna se da je manja teta
u onome to je ogranieno od tete u onome to nije ogranieno. Mensur je
upitao Musejjiba b. Zuhejra: "ta poveava pamet?" "Druenje s pametnim
ljudima ", kratko je odgovorio Musejjib. Neki rjeiti ljudi zapisali su sljedee:
"U neznanje se ubraja druenje s neznalicom, a apsurdje raspravljati s onim ko
je sam po sebi apsurdan. " Neki knjievnici govorili su: "Ko ovjeka prokae
kao to to ine neznalice ili nemoni, takav je ili prijatelj neznalica ili pametan
neprijatelj, jer ga prokazuje onim u emu je teta i spletkari onim to e oboriti
njegov autoritet. " Pjesnik je spjevao:
Ako ovjek nema prisnog prijatelja, neka nipoto ne izgubi povjerenje u

sve ljude.
A ako na izboru glede njih bude, neka se pametnog i stidljivog dri,
jer razum bi bezvrijedan bio kad se ljudi razlikovali ne bi.
Drugo svojstvo jeste privrenost vjeri, koja ovjeka potie na dobro;
onaj ko ne dri do vjere neprijatelj je samom sebi, i kako se od njega moe
oekivati da voli nekog drugog. Mudraci su govorili: "Za prijatelja odaberi
privrenog vjeri, ije porijeklo je visoko, pametnog i moralnog ovjeka. Samo
takav bit e tvoj pomaga u potrebama, desna ruka u nevoljama, drug u samoi
i ljepota ivota u udobnosti. " Pjesnik Hassan b. Sabit, radij allahu anhu, spjevao
je sljedee stihove:
144
Drugovi u udobnosti brojni su, ali u nesrei malo ih je.

I neka te ne obmane prijateljstvo onih kojima prijatelj si,
jer u nedai prijatelja nee imati.
Svi prijatelji govore da lojalni su, ali djelima svoje rijei ne potvruju,
osim prijatelja ije porijeklo visoko je i koji do vjere dri,
samo takav ono to govori u praksi potvrdi.
U vezi s ovim svojstvom, spjevan je i sljedei stih:
ije prijateljstvo Allaha radi nije, takvo prijateljstvo samo opasnosti

donosi.
Tree svojstvo jeste lijep moral, zadovoljavajua djela, preferiranje
dobra i navraanje na njega, a mrnja zla i njegovo suzbijanje. Ovo je zato
jer ljubav prema zloestom ovjeku stvara neprijatelje i kvari moral, a nema
dobra u poklanjanju ljubavi onome ko ovjeku donosi neprijateljstvo i pokudu:
slijeeni i onaj koji slijedi imaju isti status.
Abdullah b. el-Mu' tezz jednom prilikom je izjavio: "Zloesti drugovi
slini su stablu ljute narane iji se plodovi meusobno unitavaju. " Kada se
radi o ovom svojstvu, neki mudraci zapaaju: "U druenju s zloestim ljudima
opasnost je, a strpljivo druenje s njima slino je plovidbi morem: ako ovjek
bude poteen utapa, nee biti poteen straha za ivot. " Tu su i izjave rjeitih
ljudi: "Druenje sa zloestim navodi na runo miljenje o dobrim "; "Najbolji
izbor je druenje s dobrima, a najgori izbor je poklanjanje ljubavi zloestima. "
A imamo i sljedee stihove:
Druenje s glupim ovjekom glupost je,

a druenje s pametnim pameti je olienje.
ovjek i drug njegov isti su kao to isti je
otkinuti dio i utavljena koa od koje otkinut je.
I etvrto svojstvo jeste to da svako od njih tei svome prijatelju i eli
se s njim pobratiti. Time e bratstvo biti sigurnije i uzroci iskrenosti trajniji.
Obostrana tenja i elja mora postojati, jer nije svaki ovjek s kojim se eli
sklopiti bratstvo i prijateljstvo zadovoljan time, niti on to isto eli. A onaj
ko bude htio sklopiti prijateljstvo s onim ko se sustee od njega i smatra ga
bezvrijednim, bit e optereen i razoaran.
S tim u vezi, El-Buhturi je spjevao: "Od tebe sam traio ljubav koju
nisam dobio; a onaj ko se uzaludno oko nekog trudi trudbenik je bezuspjeni. "
A pjesnik Abbas b. el-Ahnef spjevao je sljedee stihove:
Ako te nekome pribliiti moe samo posredovanje,

u ljubavi s posrednikom dobra nema.
145
Kunem se, ne susteem se od prekoravanja tvoga iz mrnje,

ve zato to znam da to od koristi nije.
A ako dobrovoljno strpljiv nisam, onda se preko volje strpiti moram.
Kada se ova etiri svojstva objedine u odreenom ovjeku, s njim se
mora sklopiti bratstvo, i mora ga se izabrati izmeu ostalih ljudi. Prema jaini
spomenutih svojstava u njemu mora biti tenja prema njemu i povjerenje u njega;
treba gledati koje svojstvo u njemu prevladava i ono se treba iskoristiti. Razlog
tome je injenica da su prijatelji na razliitim stupnjevima i uivaju neistovjetne
poloaje; svaki ovjek ima specifinu osobinu kojom doprinosi prijateljstvu i
koji popunjava odreenu manjakavost kada se radi o meusobnom pomaganju.
Stanje ljudi razlikuje se, tim prije jer razlika meu ljudima preovladava njihove
osobine razliite su. Mudraci su govorili: "Ljudi su slini stablu: napaja se
istom vodom, ali su njegovi plodovi razliiti. " Rukovodei se za ovom izjavom,
Mensur b. Ismail spjevao je:
Ljudi su kao bilje, a bilje se razlikuje,

postoji koralno stablo, kamfor i pan,
a najbolje stablo jeste ono iz kojeg smola curi.
Tei ostvarenju nemogueg onaj ovjek koji trai prijatelje istovjetnih
osobina. tavie, da su ljudske osobine istovjetne moda bi se ivot time
poremetio. Tada ljudi ne bi jedni drugima mogli pomoi u svim situacijama,
niti bi mogli obavljati sve poslove: samo uz raznolikost postie se sklad.

Kada se radi o tome, neki mudraci su govorili: "Nije pametan ovjek onaj ko
se ne odnosi lijepo prema onome s kim se mora druiti. " Me'mun je jednom
prilikom rekao: "Prijatelji se dijele na tri kategorije: kategorija koja ima status
hrane - bez nje se ne moe; kategorija koja ima status lijekova - oni ovjeku
trebaju ponekad; i kategorija koja ima status bolesti - ona ovjeku nikada
nije potrebna. " I tako mi Allahove vjenosti, ljudi se dijele na spomenute tri
kategorije, a ne prijatelji. Jer, oni ljudi koji imaju status bolesti ne mogu se
uvrstiti meu prijatelje, naprotiv oni su neprijatelji kojih se ovjek mora uvati.
Osim to im se ljubav poklanja uvajui se njihovog zla i njihovog otkrovenja:
u kategoriju prijatelja spadaju kada pomau i tite, a u kategoriju neprijatelja
kada se otkriju i javno ispolje ono to skrivaju. Tu je izjava mudraca u kojoj
stoji: "Neprijatelj koji ti se smijei u lice slian je gorkoj tikvici: njeni listovi su
zeleni, ali plodovi su otrovni. " U drugoj mudrosti, opet, stoji: "Neka ovjeka
nipoto ne obmane ako se zblii s neprijateljem, jerje on slian vodi: ma koliko

se zagrijala na vatri, moe je ugasiti. " Jezid b. el-Hakem es-Sekafi jednom
prilikom je spjevao sljedee stihove:
Smijei mi se u lice kao da prijatelj si moj,

a oi tvoje govore da u grudima zloba je.
Medene rijei govori dok dua gorinu skriva,
146
zlo tvoje veliko je, a dobro skriveno stoji.

Kamo sree da si uvijek prema meni dobar,
i da tvoje zlo zasvagda mimoie me!
Dakle, ako kaemo da u kategoriju prijatelja ne spada trea kategorija,
ljudi koji imaju status bolesti, onda se prijatelji dijele na dvije kategorije: oni
koji imaju status hrane i oni koji imaju status lijekova - hrana odrava ovjeka u
ivotu, a u lijeku je za ovjeka izljeenje i valjanost. Osim to je bolja kategorija
ona koja ima status hrane, s obzirom na to da je potreba za hranom vea.
Prijatelji se razlikuju, i zato ovjek svakom prijatelju mora dati mjesto koje
zasluuje svojim djelima, osobinama i svojstvima. Ako su uzroci prijateljstva
s odreenim ovjekom jaki, povjerenje prema njemu bit e veliko, a shodno
veliini povjerenja bit e veliina priklonjenosti i pouzdanja u njega. Pjesnik
je spjevao:
Ti nisi slab uzrok, a od jaine uzroka uspjeh u stvarima zavisi.

Sada za tobom potrebu imamo; a doktor se zbog velike bolesti trai.
Kada je rije o izabiranju prijatelja, ljudi imaju nekoliko miljenja. Ima
onih koji smatraju da je bolje imati to vie prijatelja, da ovjeku budu jaa
odbrana i potpora, da ima vie onih koje voli, da ima vie onih koji mu pomau
i vode brigu o njemu. Jednog mudraca su upitali: ''U emu je sretan ivot?" "U
nadi u budunost, jaini vladara i mnotvu prijatelja ", odgovori on. Takoer je
reeno: "Mnotvo prijatelja je ovjekov ukras. " A ima onih koji smatraju da je
bolje imati manje prijatelja jer je u tome manje optereenja, manje razilaenja
i neslaganja.
Aleksandar je izjavio: "Onaj ovjek koji ima mnogo prijatelja koje nije
pomno izabrao slian je ovjeku koji sakuplja kojekakvo kamenje, a onaj
ovjek koji ima malo prijatelja koje je pomno izabrao slian je ovjeku koji
iz mnotva kamenja izabere dijamante. " Amr b. el-As rekao je: "Onaj ko ima
mnogo prijatelja ima mnogo onih kojima je dunik. " Ibrahim b. el-Abbas imao
je obiaj kazati: "Prijatelji su slini vatri: mala koliina od koristi je, a velika
koliina unitava. "U tome smislu je Ibnu-Rumi spjevao divne stihove ukazavi
na razlog:
Saznaj ko ti je neprijatelj a ko prijatelj je,

i nemoj mnogo prijatelja imati, jer najvie bolesti u hrani i piu ima.
Kloni se mnotva prijatelja, ta koliko je u mnotvu neprijatnih,
a koliko je u manjini prijatnih!
Veliko slano more ne moe e ugasiti, a kapi slatke vode e gase.
Neki rijeiti ljudi rekli su: "Neka ovjekov cilj iz sklapanja prijateljstva
i odabira iskrenih za prijatelje bude postizanje kvaliteta, a ne kvantiteta;
747
postizanje koristi, a ne omasovljenje. ]er jedan ovjek s kojim se ostvari cilj

ff
bolji je od hiljadu onih s kojima se postie brojnost.
Dakle, ako su srodnost i meusobna slinost preduvjet i uzrok bratstva i
ljubavi, tada ovjekov razum i dobrota nalau postojanje malog broja prijatelja,
jer srodnih i slinih njemu, s kojima eli sklopiti prijateljstvo manje je od onih
koji to nisu, glupih i manjkavih ljudi.
Ovo je zato jer je izbor u svemu suen, i stoga je malo pametnih i dobrih
ljudi. Allah, delle anuhu, rekao je:
0
_ l ::: !. ':1
".
"'
:. <'"" l oi
1 x
'.J.r
!JJ
o ""
-!.1J U:
-= ..Ul 01
",
"Veina onih koji te dozivaju ispred soba nije dovoljno pametna." (EI
Hudurat, 4)
Prema ovom objanjenju, malo je dobrih prijatelja jer je malo dobrih
ljudi, a mnogo je manjkavih i prijatelja neznalica jer je njih mnogo. S tim u
vezi, pjesnik je spjevao:
Svaki ovjek sebi slinog ima, a najvie slinih jeste onih koji malo
razuma imaju.
I svaki ovjek je prijatelj onome kome slian je,
a najpametniji najmanje sebi slinih imaju.
Pametnom ovjeku teko slinog nai moe,
a ako bezumnog povrnog prijatelja izgubi, svugdje njemu slinog nai
e.
. Ako se stvarnost podudara s onim to smo ve rekli, prijatelje moemo
podijeliti u etiri kategorije: prvo, oni koji pomau i zahtijevaju pomo; drugo,
oni koji ne pomau niti zahtijevaju pomo; tree, oni koji zahtijevaju pomo,
ali ne pomau; i, etvrto, oni koji pomau, ali ne zahtijevaju pomo.
Kada se radi o prvoj kategoriji prijatelja, to su oni koji pravedno
nadoknade svoju uslugu, ali je i prue. Posuuju u potrebi, vraaju kada potreba
prestane. Zahvalni su na pruenoj pomoi, opravdano trae pomo. I ovo su
najravnomjerniji prijatelji.
Kada je rije o drugoj kategoriji prijatelja, to su oni koji su napravili
ustupak i odricanje, liili su ljude svog dobra, ali isto tako su suzbili svoje
zlo. Ovakvi nisu ni prijatelji od kojih se moe oekivati, a niti su neprijatelji
od kojih se mora strahovati. Glede toga Mugira b. uba, radijallahu anhu,
ff
izjavio je: "Onaj ko zapostavi prijatelje i sam e biti zapostavljen. Ako je tako,
onda ova kategorija lii na izraenu sliku ija ljepota ovjeka oara, ali koja je
beskorisna. Niti su pokudni, jer su suzbili zlo, a niti su pohvalni, jer su druge
liili svog dobra, mada su blii pokudi. Pjesnik je spjevao: "Najgori dan koji
148
ovjek doivjeti moe jeste dan u kom nema prijatelja da ga upozori i izgrdi. "
Osim to pokvarenost vremena i ljudi s kojim ivimo obavezuje zahvalnost

onome ko suzbije svoje zlo, makar l,tude liio svog dobra. Glede toga El
Mutenebbi je spjevao sljedei stih: uzivimo u vremenu u kojem je onaj ko
suzbije svoje zlo dobroinitelj najvei. "
Kada se radi o treoj kategoriji prijatelja, to su nevaljali, tupoglav,

ponieni i prezreni ljudi. Kod ljudi su prekinuli svaku nadu, a izazvali strah.
Njihovo dobro ne treba se oekivati, a od njihovog zla se mora strahovati.
Dovoljno ponienja je u tome da je ovjek teak kada nema, a krtari kada se
osamostali. I takav u bratstvu i ljubavi nema udjela. Njega je Me'mun svrstao u
kategoriju koja ima status bolesti, a ne lijeka; status otrova, a ne hrane.
Neki mudraci su govorili: <Najvee zlo koje plemenit ovjek moe
poinitijeste to da drugog ovjeka lii svog dobra, a najvee dobro koje nevaljao
ovjek moe uiniti jeste da drugog ovjeka potedi svog zla. " S tim u vezi,
Ibnur-Rumi je spjevao: uShvatamo zato palma ne da trnjem plodove uzbrati, a
bodljivi pasdrijen nudi svoje bodlje, ali plodova nema. "
Kada se radi o etvrtoj kategoriji prijatelja, to su ljudi najplemenitije
prirode i njihova djela su dostojna zahvalnosti. Oni su ostvarili dvije odlike:
pruaju pomo i susteu se od zahtjevanja pomoi. Nije im dosadno kada
treba da prue pomo, niti su bezbrini kada ona nekome zatreba. Ovakvi
prijatelji su najplemenitije due i najljepe prirode. Ako ovjek nae ovakvog
prijatelje - a rijetki su jer su plemeniti dobroinitelji i jer su slini rijetkim
biserima - treba da ga neprestano hvali, vrsto ga se dri, njime vie krtari
nego svojim najvrednijim imetkom i vrijednom uteevinom, jer korist koju
pruaJu prijatelji openitog je karaktera, a korist koju prua imtak specifinog
je karaktera: pree je sauvati ono ija je korist openita. Ferezdek je spjevao:
"Prijatelj nestane i slinog nai ne moe, a bogatstvo nakon to ga izgubi opet

stei moe. " Drugi pjesnik je, opet, spjevao sljedei stih:
Sve to ovjek izgubi nadoknaditi se moe,
ali izgubljeni prijatelj nenadoknadiv je.
Zatim, ne prilii . da ga izbjegava ako pri njemu osuuje jednu-dvije
osobine, a zadovoljan je ostalim svojstvima i osobinama, jer se neznatno
oprata, a savrenstvo je nemogue. El-Kindi je jednom prilikom rekao: uKako
ovjek moe eliti da se njegov prijatelj uvijek istovjetno ponaa a ovjekova je

priroda etverojaka? Naime, ovjekova dua, koja je njegova, kojom raspolae i
upravlja svojom voljom, nije mu posluna i pokorna u svemu to eli. I kako e
to oekivati od tue due! ovjeku je dovoljno da se s prijateljem slae u veini
stvari. " Ebud-Derda, radijallahu anhu, rekao je: "Bolje je koriti prijatelja nego
ga izgubiti. A ko ovjeku moe osigurati da se njegov prijatelj s njim slae u
potpunosti! " Rukovodei se ovom izjavom, pjesnici su spjevali stihove.
149

Ebu-Atahija je spjevao:
Zar prijatelj je onaj ko se s tobom u svemu slae, a takvih nema;

sauvaj snagu, a ni onaj kome se u potpunosti preda s tobom se u svemu
ne slae.
A pjesnik Ebu Temmam et-Tai spjevao je: "ovjeka najvie razum njegov
obmanuti moe;/i ko ovjeku osigurati moe da se prijatelj njegov s njim u
svemu slae! " Neki su mudraci kazali sljedee: "Traenje istovjetnosti meu
prijateljima pokazatelj je nepostojanja realnosti. " Neki rjeiti ljudi zapisali
su sljedee: ''Neka ovjek nipoto ne izbjegava ovjeka svijetle biografije,
zadovoljavajuih djela, uvene dobrote i pronicljivosti zbog mahane koju
suzbija mnotvo vrlina, odnosno zbog malog grijeha kojeg okajava mnotvo
dobrih djela. ]er, sve dok je iv, ovjek nee nai neporonog ovjeka, onoga
koji ne grijei. ovjek ima vremena da o sebi realno razmisli kako sebe ne bi
posmatrao zadovoljnim oima i kako ne bi dopustio da njime ovladaju proh tjevi.
U ovjekovom realnom i odabranom odnosu prema sebi nalazi se ono to e
ga navesti na oaj glede nalaenja savrenog prijatelja i to e ga navesti na
samilost prema onome ko grijei. " Pjesnik je spjevao:
A ko je taj ije sve osobine prihvatljive su?

Dovoljno je vrlina onom ovjeku ije mahane mogu se nabrojati.
A Nabiga ez-Zubjani spjevao je: "Nee nai prijatelja kojeg zbog
mahane ukoriti nee, a ko je to jo savren! "
O vu konstataciju ne opovrgava ranije kazano da prijatelja treba pomno

izabrati i da u njemu treba traiti etiri svojstva, tim prije to se prelazi preko
onoga to se zapravo ne moe ostvariti. Stoga, ovjeka ne treba zbuniti ako
vidi da je njegov prijatelj na momenat posustao, niti treba o njemu runo
misliti ako vidi da je u neemu posrnuo, sve dok se ne uvjeri da se promijenio
i pokvario. I neka za to okrivi momente kada dua posustane i osjeaje kada
se odmaraju. Zaista se ovjek ponekad promijeni glede odravanja due, koja
je samo njegova, i to se na smatra neprijateljstvom prema njoj, niti njenim
dosaivanjem. U mudrosti stoji: Neka ovjeka nipoto ne pokvari miljenje
o prijatelju a ve ga je popravilo uvjerenje da je dobar. Dafer b. Muhammed
jednom prilikom je nasavjetovao svog sina: "O sinak, koji se prijatelj na tebe
rasrdi tri puta a o tebi ne kae nita loe, njega uzmi za prisnog prijatelja. " A
Hasan b. Vehb izjavio je: "Prijateljstvo polae pravo da se prijateljima oprata
i da se zanemari njihovo podbacivanje, ako postoji. " Prenosi se da je Alij a,
radij allahu anhu, sljedei ajet:
e \\
.-
150
"
_1._\
--
... zato ti velikoduno oprosti. . ." (El-Hidr, 85)
protumaio rekavi: "Oprosti im i nemoj ih koriti. "Ibnur-Rumi je spjevao:
"Na ovome svijetu mora olo postojati, ljudi koji ivot zagoravaju;/a nerealno
je traiti savrenost kad ovjek sam savren nije. " Tu su i sljedei stihovi:
Veze koje vremenom odravamo ostaju, ali netrpljivost kao proljetna kia
je.
Kini oblak zadivljuje te, vidi da uskoro kia e.
Boe sauvaj da posljedice snosimo, osim to elimo
da nadreeni poniznost prema podreenom osjeti!
El-Ezdi mi je recitirao sljedee stihove:
Neka te nipoto ne razoara parok u koji tvoj prijatelj upadne

a beskrajno plemenit je!
Ako se to desi, ti ga zadri i promiljen budi,
da mu vjernost pokae i plemenitost svoju.
Kada je rije o nestrpljivom ovjeku koji se mnogo dosauje, brzo
mijenja i preobraava nagore, opasno je poklanjati mu ljubav i bratimljenje s
njim obmana je, tim gore jer se mijenja i ne moe zadrati isti karakter. Glede
ovakve kategorije ljudi Ibnur-Rumi spjevao je sljedei stih:
Korenje nestrpljivog ovjeka slino je pisanju po vodi.

Pretpostavi da se urazumio nakon korenja, pa zar ljubav
prema njemu nije prirodna bila pa izvjetaena postala!
Ova kategorija ljudi se, opet, dijeli na dvije vrste. Prva vrsta jesu oni ija
je dosada zapravo odmor nakon kojeg opet ispunjavaju prava bratstva, i ovo
je sigurnija i bolja vrsta. ZaneQiaruje se ono to uine kada ih ophrva umor i
malaksalost kako bi se vratili dobru i ispunjavali prava bratstva. Glede toga ve
smo naveli stihove koji oslikavaju ovo stanje:
Kau da se voda nakon sue i blata u korito opet vraa, a ja kaem:

'Dok se voda vrati i po obalama trava naraste ivotinje su ve uginule. '
Meutim, ovjek ne treba da takvog ovjeka lii njegovih prava, povodei
se za pretpostavkama, niti treba da njegovu svetost povrijedi povodei se za
neosnovanim miljenjima. Pjesnik je spjevao:
Ako te prijatelj nekada razoara i sa zacrtanog puta skrene, nemoj uriti

korei ga,
ve ga uvaj i tako zadri. ]er to je moda samo poskliznue, a ti plemenit
uvijek budi.
Druga vrsta jesu oni ija je dosada zapravo kidanje prijateljstva i
ostavljanje. Za takve vie ne postoji ni brat, ni ljubav, ni ouvanje prijateljstva,
151
ni bratstvo. S tim u vezi je Edea b. Omer es-Sulemi spjevao:
Vidio sam prijateljstvo koje lii na otrov u medu;

i kada se prijatelju iskreno odam, on se tada poigrava sa mnom.
A ovo je gora od dvije vrste, tim prije jer je iskazivanje ljubavi prema
njemu zapravo zla pomisao i strast. Popravljanje odnosa s ovakvim ljudima lei
u odustajanju od njih prije druenja, odnosno u utivom povlaenju nakon to
se s njima zapadne u nepriliku. Kao to je spjevao Abbas b. el-Ahnef:
Ispravio sam duu svoju, izgrdio je i pobio nade koje prema tebi
pothranjuje;
a ona i dalje je udobnost htjela, ali sam joj to zbog njenog dobra uskratio.
Stanje ovakve vrste opisao je pjesnik Ibrahim b. Herma spjevavi sljedee
stihove:
Tvoje odustajanje od prijateljstva sa djevojkom Selmom pozitivno je,

jer u ljubavi prema njoj nesrea je.
To je slino posuenom nakitu zbog kojeg ui svoje probije,
i kada nakit vlasniku vrati, samo ostanu ui probuene.
Dakle, kada se ovjek uvjeri da ima lijepo ponaanje i lijepa djela onaj
koga je provjerio, izabrat e ga za svog brata i prijatelja. I tada prema njemu
ima odreene dunosti i mora drati do njegove svetosti. Omer b. Mesada
govorio je: "Ljudi jedni drugima postaju sluge bratimljenjem, a ne ropstvom. "
Neki mudraci su govorili: "Ko ovjeka poasti svojom ljubavi ve ga je uinio
sebi ravnim. "
Prva obaveza prema prijatelju jeste vjerovanje u njegovu ljubav. Zatim

dolazi lijepo ophoenje prema njemu, ali ne inei zabranjeno djelo. Onda
slijedi iskreno savjetovanje u tajnosti i javnosti. Pa olakavanje njegovih
zadaa. Potom dolazi njegovo pomaganje u neprilikama, odnosno nesreama.
Zaista je licemjerstvo paziti na prijatelja samo u onome to drugi vide, a velika
je opakost i niskost odustati od njega u tekoi. Prenosi se da je Vjerovjesnik,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Najbolji ovjekov prijatelj jeste onaj ko mu
uvijek pomae, a najgori mu je prijatelj onaj ko se prema njemu ravna prema

dananjem danu. " Isto tako, neko je upitao: "Allahov Poslanie, koji je prijatelj
najbolji?" "Onaj koji ti pomogne i utjei te kada se sjeti, a jo bolji od njega je
onaj koji te podsjeti kada ti zaboravi", odgovori Allahov Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem. Alij a, radijallahu anhu, uio je sljedeu dovu: "Moj Allahu,
Tebi se utjeem od ovjeka koji eli stei moju iskrenu ljubav slijedei moje
prohtjeve, i od onoga ko mi pomae dok sam sretan, a ne razmilja o mojoj
budunosti! " Tu su i izreke rjeitih ljudi: "Ugovor koji sklopi prevarant pada u
vodu, a obeanje koje da nije iskreno "; "Ne voli te onaj ovjeka koji zapostavi
i mrzi tvoju ljubav prema njemu. "
152
Pjesnik je spjevao:
Svaki prijatelj u blagostanju je njean,

a prijatelji se u muci raspoznaju.
Salih b. Abdulkuddus imao je obiaj kazati: "Najgori prijatelji su oni
ljudi ija ljubav zavisi od vremena, i kada proe izvjesno vrijeme, oni odustaju
od prijateljstva. " Rukovodei se ovom izjavom, pjesnik je spjevao:
Najgori prijatelji su oni ija ljubav od vremena zavisi ako ne strahuju niti
se nadaju.
Kada ovjeku naao uini, uvaj se neprijateljstva njegovog,
jer ko trnje posije nee groe uzbrati.
Neprijatelj e te, makar pokazao dobrodunost, kada mu se prilika ukae
napasti.
ovjek se treba uvati pretjerivanja u ljubavi prema nekom, to potie na
podbacivanje, i bolje je da se prijateljstvo uvijek poveava nego da prestane.
Ibn Sirin prenosi od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, jednom prilikom rekao : "Prijatelja voli umjereno, jer moda
e ti jednog dana postati neprijatelj. A neprijatelja mrzi umjereno, jer moda
e ti jednog dana postati prijatelj. " Omer, radijallahu anhu, govorio je: "Neka
ovjeku ljubav ne predstavlja optereenje, a isto tako neka ga mrnja ne
unitava. " Pjesnik Ebul-Esved ed-Dueli spjevao je: "Budi sklon dobru i zlo
oprosti, jer svjestan e biti dok bude znao; kada voli, voli umjereno, ta nikad
ne zna kada e zamrziti,/a kada mrzi, ne pokazuj to, ta nikad ne zna kada
eprestati mrziti. " A Adi b. Zejd izrekao je kratak stih u kojem stoji: "Ne budi
siguran da blizu tebe nee ivjf!ti onaj koga sada mrzi, i ne budi siguran da
onome koga voli nee dosaditi pa e daleko otii. "
Osim to bratstvo nalae meusobno ulaganje truda u iskrenom odnosu
i maksimalno izvravanje dunosti, i, makar se dostigao maksimum, u
tome nije pretjerivanje; makar jedan drugom mnogo pridonijeli, u tome nije
prekoraivanje granica: njihov odnos je potpuno istovjetan kada su zajedno i
kada su odvojeni, i glede toga njihova fizika blizina nema prednosti. Ovo je
zato jer je preferiranje lijepog odnosa u prisutnosti nad odnosom u odsutnosti
- opakost. Preferiranje lijepog odnosa u odsutnosti nad odnosom u prisutnosti
jeste plemenitost. A istovjetnost je uvanje prijatelj stva. Pjesnik je spjevao:
Neke svoje prijatelje s brda moram paziti, noi prolaze, ali oni ne odlaze.
Podsjeaju me u odsutnosti i prisutnosti, i svejedno je bili prisutni ili
odsutni.
Zbilja se stidim initi dobro prijatelju kada kod mene je,
a kada ode prema njemu bezosjeajan biti.
153
Takoer, treba biti umjeren kada se radi o posjeivanju prijatelja

i provoenju vremena s njim, ne treba ga posjeivati ni rijetko ni esto.
Rijetko posjeivanje potie na izbjegavanje, a este posjete izazivaju dosadu.
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom je Ebu Hurejri,
radijallahu anhu, rekao sljedee: "O Ebu Hurejra, posjeuj povremeno, i tako
e poveati ljubav. " Lebid je izjavio: "Sustegni se od posjeivanja svaki
dan, u protivnom e ti dosaditi onaj koga posjeuje. " Tu je i sljedea izjava:
"Prijatelja povremeno posjeuj, ali nemoj ga dugo izbjegavati jer e on biti
nepopustljiv glede izbjegavanja. Prijatelji e se stalno druiti, sve dok jedan
drugom ne dosade, i velika radost pretvorit e se u netrpljivost. Kada ovjek
ne dri do sebe, njega se nipodatava i poniava. I neka shodno tome korenje
meu prijateljima bude umjereno, jer uestalo korenje razlog je kidanja
prijateljstva, a zapostavljanje korenja u potpunosti pokazatelj je nepostojanja
brige za prijateljem. " Reeno je: "Razlog neprijateljstva jeste nedovoljno
pos veivanje panje. " Treba se drati sredine kada je rije o zapostavljanju
prijatelja i njegovog uestalog korenja; ako se u odreenoj situaciji sustegne od
korenja, oprostit e mu, a umjereno korenje popravlja prijatelja. Naime, kada
se objedine uzajamno opratanje i popravljanje, tada otuenosti i fanatizmu
nema mjesta. Neki mudraci su govorili: "Neka ovjek ne kori uestalo svoje
prijatelje, pa da njegova mrnja bude beznaajna u njegovim oima. " Mensur
en-Nemeri spjevao je:
Rijetko kori onoga ko ti je ljubav poklonio,

jer ljubav se korenjem ne stjee.
A Bear b. Burd spjevao je sljedee stihove:
Ako misli da se prijatelj za sve stvari koriti treba,
nee onoga ko ukor ne zasluuje upoznati.
Ako esto preko greke ne pree, ta ko je to jo neporoan!
ili u samoi ivi, ili s prijateljem se drui,
a on grijeh jednom uini i potom ga se kloni.
Potom, prijatelj polae pravo da mu se pree i sakrije njegova greka i
okliznue. Ovo je zato jer je traenje prijatelja koji nikad ne posre, koji je ist
od okliznua - apsurd. To je traenje nepostojee osobine pri ljudima. Mudraci
su rekli: "Koji uenjak ne grijei! Kojem pronicljivom ovjeku sve polazi za
rukom! Koji dareljivac se ne spotie! " Takoer su govorili: "Ko pokuava nai
neporonog prijatelja uz kojeg bi uvijek bio sretan slian je onome ko zaluta
putujui: to se vie trudi da pronae put, to se vie udaljava od odredita. "Neko
je upitao Halida b. Safvana: "Koji prijatelj tije najdrai?" "Onaj koji pree preko
moje greke, prihvati moju ispriku i da mi nadu. " Pjesnik je spjevao: "Uvijek
kada sam poelio neporonog prijatelja pobojao sam se posljedica takve elje. "
Rebia j e recitirao afijeve stihove:
154
Volim svoje mrtve prijatelje i one koji moje greke ne vide,
koji se sa mnom slau u svemu to elim,
one koji se o meni brinu dok sam iv a i poslije smrti,
a ko mi mqe osigurati takvog prijatelja !
Kamo sree da ga naem, pola svojih dobrih djela dao bih mu!
Razmatrao sam mnogobrojne prijatelje i zakljuio da najmanje je onih
povjerijivih.
A Saleb je spjevao:
Ako greku svoga prijatelja ne smatra malehnom, nee ga zadrati kada

odstupi.
Ako poskliznue njegovo ne zanemari, vae prijateljstvo nee dugo
trajati.
El-Asmei je pripovijedao da je neki beduin rekao: "Zaboravljaj rune
osobine svojih prijatelja, i njihova e ljubav trajati. " Jedan knjievnik je
savjetovao svog prijatelja govorei mu: euva} ljubav makar je tvoj prijatelj ne
uvao, i s njim odravaj vezu makar je on kidao! " Neki ovjek iz plemena Ijad
spjevao je jezidu b. el-Muhellebu sljedee stihove:
Ako preko greke prijatelja svoga ne pree, sutra ni moju greku nee
oprostiti.
Kako se u dalekog, zbog koristi, uzdati moe kad svom voljenom dobro
ne moe donijeti! Svome si prijatelju nasilje uinio jer si ga
obavezao vie nego to podnijeti moe; a zar lijepa ud u ovjeku uroena
nije?
Ebu Mesud, Er-Redijjin pisar, pripovijedao je: "Bili smo u drutvu s ErRedijjom, i neki ovjek se poalio na svog prijatelja, pa Er-Redi spjeva stihove:
Nai opravdanje svom prijatelju za grijehe njegove i sramotu njegovu

sakrij,
a strpljiv budi kada te bezumnik potvori i strpi se na nevoljama koje ivot
donosi.
Ne svaaj se s njim iz svoje utivosti, a njega prepusti
Onome Koji e s njim raun sviati,
i znaj da je u srdbi blag biti nego se srdbi predati.
Pripovijeda se da je kerka Abdullaha b. Mutia rekla svom muu Talhi
b. Abdurrahmanu b. Avfu ez-Zuhriju, koji je svojevremeno bio najdareljiviji
Kurejija: "Ne mislim da iko zasluuje vei prijekor od tvojih prijatelja! "
"Polahko! A zato to?", upita on. Ona ree: "Zato to su uz tebe kada ima, a oni
te ostave, kada nema. " On joj to objasni: "Allaha mi, to ine jer su plemeniti.
155
Sa mnom se drue kada imam mo nad njima, a ostavljaju me kada sam

nemoan prema njima. " Pogledajmo kako je, iz svoje plemenitosti, objanjavao
i doivljavao postupak svojih prijatelja: njihovo ogavno djelo doivljavao je

kao neto lijepo, a njihovu prevaru kao lojalnost. To je ista plemenitost i suta
vrlina. Ovako dobri ljudi treba da shvate i protumae greke svojih prijatelja.
Pjesnik je spjevao:
Kada pri svom prijatelju greku vidi, ti mu vjeto opravdanje nai;

volim onog ovjeka koji ne eli uti zlo,
kao da nijedno zlo do njegovog uha doi ne moe,
koji je ist, na strpljenje poziva, a zlo ne ini,
dobra ljude ne liava niti runo govori njima.
Na ovakvo tumaenje greki potiu dvije stvari: zanemarivanje koje
je rezultat pronicljivosti i bliskost koja je rezultat lojalnosti. Jedan mudrac
je govorio: "Shvatio sam da veina stvari na ovom svijetu moe proi samo
ako se zanemare. " Eksem b. Sajfi rekao je: "Strog ovjek tjera ljude od sebe,
blag ih pridobija; a poast je u zanemarivanju. " Knjievnik ebib b. ejba
zapisao je: "Razuman je ovjek pronicljiv i zanemaruje tue greke. " Et-Tai je
spjevao: "Blesav ovjek nije prvak naroda, veje prvak onaj ko tue nedostatke
zanemaruje. " A tu su i sljedei Ebul-Atahijini stihovi:
Prikladnih i lojalnih prijatelja meu ljudima malo je,

koliko moe ljude kao manjkave doivjeti,
u protivnom prijatelja imati nee.
ivi usamljen ako ispriku ne prihvata i poskliznue ne oprata,
od istog oca i majke stvoreni srno, ali glede imetka manjkavi smo.
Ovaj odjeljak obuhvata temu pri dobijanje neprijatelja, njihovo odvraanje
od neprijateljstva i blago poticanje na ljubav. To se moe ostvariti raznovrsnim
dobroinstvom, ovisno od razliitosti prilika. Pridobijanje neprijatelja smatra
se dobrim vrlinama i preduvjetom za vodstvo, tim prije jer ne postoji ovjek
koji nema neprijatelja i zavidnika; shodno veliini blagodati velik je broj
neprijatelja i zavidnika: "Nee ti biti jasno koliku blagodat ima sve dok ti
na njoj zavidnik ne pozavidi ", spjevao je pjesnik El-Buhturi. Ako ovjek
koji je obdaren odreenom blagodati, kojem ljudi na tome zavide, zanemari
pridobijanje neprijatelja, tada e protiv njega spletkariti - blagi izmeu
neprijatelja i hitri bezumnici: blagodat e postati nesrea, a autoritet prijekor.
Ibnul-Musejjib prenosi da je Ebu Hurejra, radijallahu anhu, rekao: "Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: 'Okosnica razuma, poslije

vjerovanja u Svevinjeg Allaha, jeste umiljavanje ljudima. '" Sulejman, alejhis
selam, jednom prilikom je rekao svom sinu: "Nemoj drati da je mnogo imati
hiljadu prijatelja, jer je i hiljadu prijatelja - malo. Isto tako, nemoj drati da je
jedan neprijatelj malo, jer i jedan neprijatelj je - mnogo. "
156
Rukovodei se ovim savjetom, Ibnur-Rumi je spjevao sljedee stihove:
Stekni koliko moe prijatelja, oni su pomo tvoja kada ih pozove,

i nije mnogo hiljadu prijatelja imati, a samo jedan neprijatelj mnogo je.
Neko je upitao Abdulmelika b. Mervana: "Koju korist si izvukao iz svoje
vlasti?" "Ljubav podanika ", odgovorio je. Neki mudraci su rekli: "Pokazatelj
uspjeha jeste stvaranje prijatelja. " Neki rjeiti ljudi govorili su ovako: "Ko
popravi neprijatelja omasovit e svoj tabor, a ko pokvari prijatelja umanjit e

brojno stanje svog tabora. " Neki knjievnici, opet, zapisali su sljedee: "Cudno
je to to neki ljudi zapostavljaju monog razumnog ovjeka zbog neprijateljstva
koje krije u sebi, uzimajui za prijatelja nemonu neznalicu zbog ljubavi koju
pokazuje, a kadar je, inei dobroinstvo i lijepo utjeui na njega, iskorijeniti
njegovo neprijateljstvo. " Abdullah b. ez-Zubejr recitirao je tri stiha u kojima
je sadrano sve to su Arapi glede toga govorili. Stihove je izrekao El-Efveh
Salaa b. Amr:
Ljude sam iz stoljea u stoljee prouavao

i vidio da skoro svi varalice su i neprijatelji.
Sve gorke stvari probao sam i vidio da najgore je
kada od nekoga neto mora traiti.
A najvea nesrea i strahota jeste u neprijateljstvu ljudi.
A kadija Et-Tenuhi spjevao je sljedee stihove:
Neprijatelja sretni vedra Jica i ne namrgoen,

jer najpametniji je onlj ovjek koji neprijatelja mrzi ali pokazuje da ga
voli.
Blagostje dobar predznak, dobre su rijei one najistinitije,
a uestala ala kljuje neprijateljstva.
Reiba je recitirao sljedee afijeve stihove:
Poto sam oprostio i nisam mrnju pokazao,

sebe sam potedio brige neprijateljstva.
Neprijatelja pozdravim kad ga vidim da bih pozdravom njegovo zlo
suzbio.
ovjeku kojeg mrzim ljubaznosr pokazujem, kao da ga neopisivo volim;
ljudi su bolesni, a lijekje u njihovoj blizini biti, bjeanjem od ljudi ljubav
se niti.
Iako je nareeno privoljeti neprijatelje i mada je poeljno s njima se
zbliiti, ne treba da im ovjek bude naklonjen i da u njih ima pouzdanja,
ve treba biti na oprezu i treba se strogo uvati njihovih spletki. Razlog je
tome injenica da neprijateljstvo, kada ovlada ovjekom, postaje dio njegove
prirode koja se ne moe promijeniti, svojstvo koje se ne moe iskorijeniti.
157

Privoljavanjem se samo otkriva neprijateljstvo i njime se suzbija njeno zlo
kao to se vodom spreava zapaljivost vatre, ali se na toj istoj vatri kuha voda
iako po prirodi spaljuje, to je njeno stalno svojstvo i nepromjenjiva osobina.
Ovaj emo odjeljak zavriti sljedeim stihovima: 1'Ako neprijatelja pobijediti
ne moe, Jaska} mu i s njim se ali jer ala je prikladna, zar se na vatri ne kuha
voda koja jojje suprotnost suta. "
Dobroinstvo
Peti uzrok jedinstva i harmonije jeste injenje dobroinstva. Ovo je
zato jer injenje dobroinstva raznjeuje srce i uzrokuje ljubav i emocije.
Stoga je Svevinji Allah potaknuo na injenje dobroinstva, uporedivi ga s
bogobojaznosti:
o
\";'__,......, '-'
ll l;;. l .
?;' 'Y) )
...
""'
"Jedni drugima pomaite u dobroinstvu i bogobojaznosti ... " (EI-Maida, 2)

U bogobojaznosti je Allahovo, delle anuhu, zadovoljstvo, a u
dobroinstvu je zadovoljstvo ljudi: onaj ko objedini Allahovo, delle anuhu,
zadovoljstvo i zadovoljstvo ljudi obdare_n je potpunom sreom i sveobuhvatnom
blagodati. Eame prenosi od Hajseme da je Ibn Mesud, radijallahu anhu,
jednom prilikom izjavio: "uo sam Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, da
govori: 'Ljudi su stvoreni da vole onoga ko im ini dobro i da mrze onoga ko
im ini zlo. "' Pripovijeda se da je Sveznajui Allah objavio Davudu, alejhis
selam, sljedee: Podsjeti Moje robove na dobroinstvo koje im inim kako bi
Me voljeli, jer oni vole samo onoga ko im ini dobroinstvo. " Ebul-Hasan el
Haimi recitirao mi je sljedee stihove:
Svi ljudi Allahova su stvorenja, pod Njegovim okriljem su,

i sve ih volim i svima, radi Njega; dobroinstvo inim.
Dobroinstvo se dijeli na dvije vrste: prvo, pomaganje imetkom; i, drugo,
i injenje dobroinstva udovima.
158
Prva vrsta dobroinstva

To je pomaganje imetkom, i odnosi se na dobrovoljno udjeljivanje, u
dobrotvorne svrhe, bez traenja nadoknade. Na ovu vrstu dobroinstva potie
dobrostivost i dareljivost, a od nje odvraa lahkomost i sebino odbijanje.
Svemogui Allah rekao je:
.... { ....
"".
o
,
o o
m _;
--j
JJ
0
. L I
--
" "
:.
J JJ
'y.. (/
"A oni koji se uuvaju lahkomosti, oni e sigurno upjeti." (El-Har, 9)
Muhammed b. Ibrahim et-Tejmi prenosi od Urve b. ez-Zubejra, a on da

je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Dareljiv ovjek je blizak
Svevinjem Allahu, blizu Denneta, blizak ljudima, a daleko od Vatre. Doim

je krtac daleko od Svevinjeg Allaha, daleko od Denneta, stran ljudima, a
blizu Vatre. " Poslanik, sail allahu alejhi ve sell em, rekao je Adiju b. Hatimu:
1'Allah je tvog oca potedio estoke patnje zbog njegove dareljivosti. " Kada
je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, saznao da se Zubejr, radijallahu

anhu, sustegnuo od udjeljivanja, privukao ga je sebi, uzevi ga za turban, i
rekao mu: "O Zubejru, ja sam Allahov poslanik, poslan sam tebi i drugim
ljudima od Allaha, Koji kae: 'Udjeljuj, i ]a u tebi udijeliti; nemoj krtariti,

pa da ]a prema tebi krtarim! "' Ebud-Derda, radij allahu anhu, prenosi sljedei
Resulullahov, sallallahu alejhi ve sellem, hadis: 11Svakog dana se oglaavaju
dva meleka: 'Moj Allahu, unaprijedi imetak onoga ko dijeli, a uniti imetak
onoga ko krtari! '" Glede udjeljivanja objavljeni su sljedei kur' anski ajeti:
o
....
....
:;i
".
-;. ....
<.>;.. lj ;..- .j p J j \ lj
" ... onome ko udjeljuje i ne grijei i ono najljepe smatra istinitim - njemu
emo Dennet pripremiti." (El-Lejl, s-7).
Komentirajui ove ajete, Ibn Abbas, radij allahu anhu, rekao je: "Allahove,
delle anuhu, rijei: '... onome ko udjeljuje.. . ' znae: udjeljuje u onome to je
nareeno. Njegove rijei: '.. .i ne grijei... ' znae: bogobojazan je glede injenja
grijeha, zabranjenih nedjela. A rijei: ' .. .i ono najljepe smatra istinitim '
odnose se na unapreenje imetka zbognjegovog udjeljivanja. "Tadaje Ibn Abbas,
radij allahu anhu, izjavio: "Oni su gospoda: na ovome svijetu su dareljivi, a na
ahiretu e imati status bogobojaznih. " A u mudrosti stoji: Dareljivostje prema
mogunostima. U jednoj poslovici stoji sljedee: Gospodin bez dareljivosti
slian je kralju bez vojske. Neki mudraci su govorili da dareljivost uva ast.
Neki knjievnici su zapisali sljedee: "Dareljiv ovjek dominira, a ko krtari
eli jo vie imetka. " Tu su izjave rjeitih ljudi: "Dareljivost ovjeka omili
ljudima, ak i njegovim suparnicima, a rktost ga omrazi ak i njegovoj djeci ";
"Najbolji je onaj imetak kojim se zaplijeni srce slobodnog ovjeka, a najbolje
je ono djelo kojim se zaslui zahvalnost. "
Salih b. Abdulkuddus, rahimehullah, spjevao je sljedee stihove:
159
ovjekove mahane ljudima otkriva njegova krtost,

a sve mahane od njih skriva dareljivost.
Zato dareljiv budi, jer dareljivost svaku mahan u skriva.
Granica dareljivosti jeste davanje onoliko koliko je potrebno, kada je
potrebno, kome je potrebno i prema mogunostima, a to je veoma teko odrediti.
Moda e neki ljudi koji ele da ih se okarakterizira kao dareljive negirati
postojanje granice kada se radi o dareljivosti, smatrajui da je odreivanje
iznosa onoga to se daje, vrsta krtosti, i da je dareljivost davanje svega to
je na raspolaganju. Meutim, to je optereivanje koje vodi u neznanje glede
granica vrlina. Da je dareljivost davanje svega to je na raspolaganju, tada
praktino ne bi postojalo pretjerivanje i rasipanje imetka; asni Kur'an i Hadis
osudili su i zabranili pretjerivanje i rasipanje imetka.
Dakle, dareljivost ima granice; onaj ko se dri te granice naziva se
plemenitim i zasluuje pohvalu, doim je krtac onaj ko podbaci glede toga, i
on zasluuje prijekor. Sveznajui Allah je rekao:
J 1-: J! \::P . J . W\ J J \i\ Lc 0 .i.:::.. Q.-. -: JJI : > 2_ ':J

:: :. r
u- r r.
;. :r-r 0!. v -'
L:ill 1 - J1 LA 0 J. 1- J . Jl
r
iY.. :.
"Neka oni koji krtare u onom to im Allah iz obilja Svoga daje nikako
ne misle da je to dobro za njih; ne, to je zlo za njih. Na Sudnjem danu bit
e im o vrat objeeno ono ime su krtarili . " (Alu Imran, 180).
..
Kada se radi o krtosti, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve

sellem, rekao sljedee: "Allah se zakleo Svojom moi da krtac nee biti
blizak Njemu "; "U hrani dareljivog ovjeka lijek je, a u hrani krtca bolest
je. " Allahov Poslanik, saliallahu alej hi ve sellem, uo je nekog ovjeka da
govori: "krtac ima veu ispriku od nasilnika ", na ta je rekao: "Allah je
prokleo krtog ovjeka, a prokleo je i nasilnika. " Neki mudraci su govorili:
"krtost je plat ponienja. " Neki knjievnici su ostavili sljedei zapis: "krt
ovjek nema prisnog prijatelja. " Neki rjeiti ljudi kazali su: "krtac je uvar
svoje blagodati i rizniar svojih nasljednika. " Pjesnik je spjevao: "Ako gomila
imetak i uskrauje ga, ti si njegov rizniar i povjerenik; daje ga nezahvalnom
koji ga kao viak troi; a u kabur e lei. " Neki autoritativni ljudi pokuali
su se izdati za one koji vole pohvalu, ali krtare u imetku pa je jedan pjesnik
spjevao: "Vidim da velikoj pohvali se nada, a Allah to krtcu dao nije; i kako
e dominirati pohlepan ovjek koji mnogo prigovara, a malo dijeli! " A ve smo
objasnili ljubav prema pohvali i ljubav prema imetku: prvo potie na davanje,
a drugo na krtarenje; ako se pojavi oboje, tada je elja za pohvalom lana.
Pjesnik je spjevao:
Objedinio sam dvije stvari u kojima se odluan ovjek koleba,

kao to je lutanje vladara i ponaanje podanika;
160
zahvalnost elim a dobroinstvo ne inim niti imetak dijelim,
ta krivi sam to put izabrao.
Mislio sam da neporoan si, ali vidim da ni u jednoj situaciji ostavljen nisi;
ako imetak stekne koji sreu e ti donijeti, znaj da neto besmisleno
stekao si.
Iako krtost vodi u svaku pokudnu stvar, ono ima za rezultat sljedee
etiri izuzetno pokudne osobine: pohlepu, prodrljivost, runo miljenje i
sustezanje od obaveza. Pohlepa je pretjerano ulaganje truda u stjecanju imetka.
Prodrljivost je dranje da je malo ono to je ovjeku ustvari dovoljno, u emu
lei razlika izmeu pohlepe i prodrljivosti. Ala b. Derir prenosi od svoga
oca Derira, a on da je Salim b. Mesruk rekao: "Allahov Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, rekao je: 'Ko se ne moe zadovoljiti s imetkom koji mu je
dovoljan, dok je iv nee imati ono to e ga zadovoljiti. "' Neki mudraci su
govorili: "Prodrljivost je priroda opakog ovjeka. " Runo miljenje jeste
nepovjerenje prema onome ko ga zasluuje: ako se radi o Stvoritelju; to je
sumnja koja vodi u zabludu; ako se radi o stvorenju, to je nastojanje da se neko
prevari, i tako ovjek postane samoprevarant i izdajnik. Ovo je zato to ovjek
o drugim ljudima misli shodno svojim osobinama: ako je dobar, misli da su
drugi ljudi dobri; ako je zloest, smatra da su drugi ljudi zloesti. U poslovici
stoji: Svaka posuda oblikuje ono to je u njoj. Ako neko kae da je navedena
izreka mudraca: "Iz opreznosti se moe zakljuiti loe miljenje", rei e mu
se: to se odnosi na nemanje prisnog odnosa s ljudima, a ne na loe uvjerenje
glede njih. etvrta pokudna osobina jeste sustezanje od obaveza, tim prije to
krtac sebi ne moe dopustiti davanje onoga to voli, ne povinuje se ostavljanju
onoga to eli, izvrenju obaveza niti pravednosti.
Ako krtac zaradi spomenuta i prezrena svojstva, u njemu nije ostalo
nikakvog dobra ni dobrote kojima se treba nadati. Prenosi se daje Vjerovjesnik,
sallallahu alejhi ve sellem, upitao ensarije: "Ko je va prvak?" "Hurr b. Kajs,
iako je krt ovjek ", odgovorie. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upita
ih: koji je parok gori od krtosti?! " Oni upitae: kako to, Allahov
Poslanie?" On odgovori: "Ljudi odsjednu na morsku plau, i iz svoje krtosti
budu im mrski gosti koji im dou. Stoga oni kau: 'Neka se ljudi udalje od
svojih supruga kako bi se ljudi opravdali pred gostima da su ene daleko, a
da se ene. opravdaju gostima da su njihovi muevi daleko. ' Uine tako, i to
potraje, pa se ljudi zabave ljudima, a ene enama. "
A kada je rije o pretjerivanju i rasipanju, u to je upao onaj ko pree
granicu u vezi s dareljivosti, i on takoer zasluuje prijekor:
O
J ,.,.
:;;;;
::" J l L..s; \
-:.r-l-
o J
, ,.,.
lJ'
_r-J
)
" ...samo ne pretjerujte ; On ne voli one koji pretjeruju." (EI-Earaf, 31)

161
S tim u vezi, prenosi se sljedei Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem,

hadis: "Nee osiromaiti onaj ko umjereno troi. " Me'mun, rahimehullah,
jednom prilikom je rekao sljedee: "U pretjerivanju nema dobra, niti ima
pretjerivanja u dobru. " Neki mudraci kazali su: "Umjerenost je ovjekov
prijatelj, a pretjerivanje je njegov neprijatelj. " A neki rjeiti ljudi zapisali su
sljedee: "Odreena stvar ne moe biti obilna uz pretjerivanje, niti odreena
stvar moe biti oskudna uz strunost. "
Treba znati da izrazi: pretjerivanje (seref) i rasipanje (tebzir) ponekad

imaju razliita znaenja. Naime, serefima znaenje nepoznavanja koliko pravo
neko zasluuje, a tebzirznai nepoznavanje ko zasluuje odreeno pravo, i obje
stvari su pokudne, osim to je tebzir pokudniji, tim prije to onaj ko pretjeruje
grijei dajui viak, a onaj ko rasipa imetak grijei ne znajui kome ga treba dati.
Onaj ko ne zna kome treba dati imetka i koliko mu treba dati, ko grijei u tome,
takav je slian onome ko ne poznaje granice u svojim djelima i prekorauje
granice. I kako on, rasipno dajui imetak, stvari stavlja na nepredvieno mjesto,
tako se i njega moda stavlja na njemu nepredvieno mjesto. Ovo je zato jer
imetak je manji od toga da se troi s pravom i bespravno. Muavij a, radijallahu
anhu, rekao je: "Iza svakog pretjerivanja stoji uzurpirano pravo. " Neki mudraci
rekli su: "Pogrijeiti dajui ono to se ne treba dati i pogrijeiti uskrativi ono
to treba dati ista je stvar. " Sufjan es-Sevri, rahimehullah, jednom prilikom je
izjavio: "Halal-imetak ne doputa pretjerivanje; a dareljivost u imetku nee
biti potpuna sve dok se ovjek ne suzdri od tueg imetka ne elei ga, ali
ne prestajui dijeliti imetak koji on ima. " Pripovijeda se da je Svevinji Allah
objavio Ibrahimu, alejhis-selam, sljedee: "Zna li zato sam te odabrao za
prisnog prijatelja?" "Ne znam, moj Gospodaru ", odgovori Ibrahim. Allah,
delle anuhu, odgovori mu: "Zato to sam vidio da voli davati, a ne voli
uzima ti. "
Sehl b. Sa'd es-Saidi, radij allahu anhu, pripovijeda: "Nekije ovjek doao
kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao mu: 'Allahov

Poslanie, preporui mi djelo zbog kojeg e me zavoljeti Allah a i ljudi! '
Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, ree mu: 'Budi skroman na ovom svijetu,
i Allah e te voljeti, a sustegni se od onoga to ljudi imaju, i oni e te voljeti. '"
Ejjub es-Sihtijani izjavio je: "ovjek nee biti velikoduan sve dok ne objedini
dva svojstva: sustezanje od tueg imetka i opratanje ljudima. " Neko je upitao
Sufjana es-Sevrija: "Sta je zapravo skromnost na ovome svijetu?" "Sustezanje
od tueg imetka ", odgovorio je. Kisra je svom sinu Hurmuzu napisao pismo sa
sljedeim sadrajem: "O sinak, mnotvo imetka koji daje dri malobrojnim,
a malobrojni imetak koji dobije dri mnogobrojnim, jer plemenitim ljudima
priinjava radost davanje, a niskim ljudima priinjava radost uzimanje. I krtca
ne smatra} povjerljivim, a laljivca ne smatra} pogodnim jer skromnost ne ide
uz krtost, niti dostojanstvo ide uz la. " Neki mudraci su govorili: "Postoje
dvije vrste velikodunosti, a vea je sustegnuti se od tueg imetka. " Neki rjeiti
162
ljudi rekli su: "Dareljivost zapravo znai da ovjek dobrovoljno dijeli svoj
imetak, a da se sustegne od tueg imetka. " Neki dobri zapa(iju: "Dareljivost
je krajnja granica skromnosti, a skromnost je krajnja granica dareljivosti. "
Pjesnik je spjevao:
Ako dua plemenitog ovjeka nije plemenita,

onda on ugled nee uivati makar na glasu meu svijetom bio.
Udjeljivanje imetka moe biti na dva naina: udjeljivanje u startu, bez
tranja, i udjeljivanje poslij e traenja. Dareljiviji je i plemenitiji onaj ovjek
koji udjeljuje u startu, prije nego to se to od njega zatrai. Upitan u vezi s
dareljivosti, Alij a, radijallahu anhu, odgovorio je: "Dareljivost je dati u
startu, a davanje poslije traenja jeste davanje iz stida. " Neki mudraci imali
su obiaj rei: 11Najvei dareljivac je onaj ko daje prije nego to se od njega
zatrai. " Pjesnik je spjevao:
ovjek nema imetka, ali estitost ima jer

daje prije nego to se od njega zatrai
i tako ljude tekoe traenja potedi.
Na udjeljivanje u startu ovjeka moe potai jedan od sljedeih devet
uzroka.
Prvi uzrok jeste to da uoi manjak koji moe nadomjestiti i potrebu koju
moe rijeiti, pa mu plemenitost i privrenost vjeri ne dopuste da taj manjak
ne nadomjesti niti da ne rijei tu potrebu, elei nagradu - ako je privren
vjeri, odnosno elei zahvalnost - ako je od onih plemenitih. Ebul-Atahij a je
spjevao: ''Ljudi su samo maine koje se koriste, dobro i zlo oni ine. "
Drugi uzrok jeste to da u svom imetku vidi viak koji mu nije potreban,
a ujedno vidi priliku, pa da ga tamo gdje e mu to biti korisna zaliha i veliki
dobitak. Hasan el-Basri, rahimehullah, govorio je: 11Prema tebi nije realan onaj
ko od tebe trai da ga potuje a uskrauje ti svoj imetak. " Neko je upitao Hind
b. el-Hasan: 11Koje najvei u tvojim oima?", na ta je Hind kratko odgovorila:
11ija mi je usluga potrebna. " Pjesnik je spjevao:
Nije propalo bogatstvo koje ovjeku zahvalnost ljudsku donese,

veje propalo bogatstvo krtaca.
Trei uzrok jeste to da zbog svoje pronicljivosti i plemenitosti iz
odreene stvari shvati i zakljui da treba udijeliti, pa ga plemenitost sprijei
od zanemarivanja, a stid od sustezanja. Pripovijeda se da je neki ovjek iao
u drutvu jednog vladara koji je ovjeku rekao: 11Kako je mrav tvoj tovarni
konj! " "Njegova mravost rezultat je moje mravosti", odgovorio je ovjek.
Ove indirektne rijei, kojima se obino postie ono to se ne postie otvorenim
traenjem, potakle su vladara da ga pripazi. Stoga je Eksem b. Sajfi govorio:
161
Dareljivostje u velikoj pronicljivosti, a niskostje u zlonamjernom, svjesnom

zanemarivanju. " Pripovijeda se da je Ubejdullah b. Abdullah b. Tahir poslao
pismo Ubejdullahu b. Sulejmanu, kada je ovaj zauzeo poloaj ministra za

vrijeme vladavine halife Mu 'tedida, a u njemu su stajali sljedei stihovi:
"Vrijeme nau pomo nije prihvatilo, a svoju je pomo glede onih koje volimo
i astimo ponudilo./Rekao sam mu: 'Dovoljno si uinilo glede njih pa svoju
blagodat upotpuni, a nau stvar ostavi jer vanija stvar prednost ima. ' " Na to
je ministar Ubejdullah samo rekao: "Kako li se lijepo poalio na siromatvo,
mnogo nas hvalei! I ispunio je svoju potrebu! "
S tim u vezi, pjesnik j e spjevao:
Ko u sebi ne bude imao podsjetnika, teko e mu pasti iskanje nevoljnika.

etvrti uzrok jeste to da udijeli, pazei na nekog ili dajui nadoknadu
za neko djelo, pa vidi da treba izvriti svoju dunost dobrovoljno, bilo iz stida
ili iz zahvalnosti kako bi se oslobodio prebacivanja obaveza i poniznosti koje
nalae uinjeno dobroinstvo. Neki mudraci su govorili: "Dobroinstvo je
porobljavanje, a uzvraanje na njega je oslobaanje ropstva. " Pjesnik Ebul
Atahija spjevao je:
Dobroinstvo ljudi meni nije uspjeh,

nekada je tue dobroinstvo od okova gore.
Peti uzrok jeste to da preferira ljudsku poslunost, davanje prednosti i
velianje, a sve kao osiguranje svoje vlasti koju voli i koju svestrano trai. Kada
se radi o tome, pjesnik je spjevao:
Ljubav prema vlasti bolestje za koju lijeka nema.

I ovjek e rijetko nai da su ljudi zadovoljni onim to im je dato, i
tada im je teko da mu se odazovu i povinuju dobrovoljno, osim ako ih ne
pridobije, odnosno neim ne potakne, odnosno u neemu im pomogne. Neki
su knjievnici zapisali sljedee: "ovjeka se obavezuje dobroinstvom. " Neki
rjeiti ljudi rekli su: "Ostvarit e elje onaj ko u njih uloi svoj imetak. " A
pjesnik je spjevao: "Nada li se da e vladati bez truda uloenog! - Kako e
krtac koji udobno ivi vladar postati! "
esti uzrok jeste to da udjeljivanjem sprijei neprijateljstvo neprijatelja i

zlo zlonamjernih kako bi mu nakon to su neprijatelji bili pomagai i prijatelji
postali, bilo da se radi o motivu zatite asti ili ouvanja slave. S tim u vezi je
pjesnik Ebu Temmam et-Tai spjevao sljedee stihove:
Na istoku i zapadu ovjek istovremeno ne moe biti,

a niti se slava i krtost mogu objediniti.
Nisam vidio da neto je dobroinstvu slino:
svijet smatra da je to namet, a dobroinstvo je zapravo velika dobit.
164
Neki knjievnici ostavili su sljedei zapis: "Onoga ija je ruka dareljiva
hvali njegov prijatelj. "
Sedmi uzrok jeste to da udjeljivanjem unaprijedi djelQ koje je uinio

i ouva prijanju blagodat kojoj je pridonio, a sve kako se njegovo djelo i
doprinos blagodati ne bi zaboravili ni zapostavili. Razlog tome je injenica da
zaboravlja onaj kome se prestane initi dobroinstvo, a zapostavlja onaj koga se
zapostavi u dobroinstvu. Glede toga pjesnik je spjevao: "Okarekterizirao sam
ovjeka kao dobroinitelja pa sam ga odbacio; a najbolja stvarjeste unapreenje

dobroinstva. " A Muhammed b. Davud el-Asbehani jednom prilikom je
spjevao: "U startu sam ti dobro uinio i ono iziskiva da me potuje, pa dobrim
mi uzvrati, jer to je zahvalnije. "
Osmi uzrok jeste to da udjeljuje zbog ljubavi prema voljenom kojeg
preferira nad imetkom, pa ne krtari u onome to mu je drago niti mu uskrauje
ono to eli, a sve zbog slasti koja mu je draa i za kojom vie udi. Ovo je
zato jer ovjek osjea veliku enju za onim koga voli i urno izvrava svoje
obaveze prema njemu. Pjesnik je spjevao: 11Nisam vas posjetio hotimino, ve
ovjeka prohtjevi nose tamo gdje ga srce njegovo vodi. " Iako ovaj uzrok spada
u uzroke davanja imetka, on prelazi granicu dareljivosti. Isti sluaj je s petim
i estim uzrokom. A spomenuli smo ih stoga to spadaju u uzroke davanja.
Deveti uzrok zapravo nije uzrok, ve je rije o udjeljivanju zbog osobine
koja je uroena u nekim ljudima, pa ipak, oni dijele, ne pravei razliku izmeu
zaslunog i nezaslunog, izmeu pohvalnog i pokudnog. U vezi s ovom
kategorijom ljudi, B ear je rekao: "Oni ne daju ni zbog nade ni iz straha,
ve daju da bi osjetili slast davanja. " Kada se o tome radi, ljudi imaju razliite
stavove, jr se namee pitanje moe li se takav ovjek smatrati d!lfeljivim i
odatle pohvaliti, ili on zapravo prelazi granice dareljivosti i odatle zasluuje
prijekor.
Neki uenjaci smatraju da je takav ovjek po prirodi dareljiv, plemenit
i najzasluniji dareljivac koji zasluuje pohvalu. Pjesnik Ebu Temmam
spjevao je stih: "Bezrazlono se pribliava, a dovoljno je razloga estitom
dobro bez povoda uiniti. " Hasan b. Sehl izjavio je: "Kada dajem samo onome
ko zasluuje, imam osjeaj kao da dajem duniku. " Ovaj isti ovjek jednom
prilikom je rekao: "ast je u pretjeranom davanju. " Neko mu je prigovorio:
"Nema dobra u pretjerivanju! " Na to je samo rekao: "U dobru se ne moe
pretjerati. " Fadl b. Suhejl govorio je: "Zaudan je ovjek koji oekuje od onoga
iznad sebe a liava onoga ispod sebe. " S tim u vezi, Bear je spjevao sljedei
stih: "Ljudi se samo u dvije kategorije dijele: dareljivi i oni ije su ruke ad
krtosti stisnute. Zato dijeli koliko moe, jer nekada ovjek malo, a nekada
mnogo daje, a kritiari uvijek kritiziraju. "
Meutim, drugi uenjaci tvrde da takav ovjek prelazi granice pohvalne

dareljivosti i prelazi u pretjerivanje i pokueno rasipanje. Svoj stav dokazuju
165

na sljedei nain: ako za davanje ne postoji razlog, onda za liavanje, isto tako,
ne postoji razlog, tim prije to je imetak mnogo manji da bi se izvrile obaveze
i da se ne bi podbacilo glede toga, jer ako ovjek da onome ko ne zasluuje,
uskratit e onome ko zasluuje, i prijekor koji zasluuje liavajui onoga ko
zasluuje vei je od pohvale koju zasluuje dajui onome ko ne zasluuje.
A dovoljno je prijekora onome ovjeku ija su djela rezultat nerazlikovanja i
nepostojanje povoda za njih. Svevinji Allah rekao je:
J i!}.r;
'y-
/
/J
/ Jl j;-
.h!J 1 JS'
' l /b' /J
/.
C)
,.
"Ne dri ruku svoju stisnutu, a ni posve otvorenu - da ne bi prijekor

zasluio i bez iega ostao " (El-Isra, 29).
...
Dakle, Allah, delle anuhu, zabranio je pretjerano davanje kao to je

zabranio i krtarenje, i to nas upuuje da su ove dvije stvari istovjetne glede
prijekora i pokude. Pjesnik je spjevao: "Imetak nam je stizao i mi smo ga
nepromiljeno rasipali, a kada ga je nestalo, shvatili smo, ali tada vika nije
bilo. " Pozivaju se i na sljedee: ako za davanje i liavanje ne postoji povod,
onda to dvoje iziskuje da lieni kori ovjeka, a da mu onaj koji dobije ne bude
mnogo zahvalan. Kada je rije o lienom, on e ovjeka koriti zato to je nad
njim preferirao druge ljude. A kada se radi o onome koji dobije, on e smatrati
da mu je ovaj dao sluajno, a moda e to smatrati pukom sluajnosti, pa e ga
to navesti da ga kudi i ne zahvaljuje mu. Ni u jednoj od spomenute dvije stvari
ne postoji dobro kojem se treba nadati, ve je zlo kojeg se treba uvati. Stoga
je u liavanju svih zadovoljenje svih strana, a spomenute su strane zadovoljnij e
liavanjem nego davanjem u kojem je oita propast.
Druga vrsta dareljivosti i davanja jeste davanje zbog iskanja. Na ovu se
vrstu odnose dvojaki uvjeti: uvjeti koji se odnose na traitelja, i uvjeti koji se
odnose na onoga od koga se trai.
Postoje tri uvjeta kada se radi o traitelju: prvo, da traenje i iskanje
budu zbog opravdanog razloga koji to nalae; drugo, da vrijeme ne doputa
odlaganje traenja; i, tree, pomno odabiranje onoga od koga se trai nadajui
se uspjenom ispunjenju zahtjeva.
Kada se radi o prvom uvjetu, moemo rei: ne smeta da ovjek trai
ako prijeka potreba tako nalae, i on ne zasluuje prijekor. Neki mudraci su
govorili: "Prijeka potreba potire stid. " Pjesnik je spjevao:
Uklonio Allah prijeku potrebu jer najponosnijeg ovjeka u najponienijeg

pretvara!
O kako je lijepo imuan biti, jer imunost na znanje daje blagodat koju
uivaju imuni. El-Kumejt je rekao:. "Nevoljnik bi zaplovio na splavu od
166
iljaka kada drugog izlaza ne bi bilo. " A kada prijeka potreba nestane i potreba
iziskuje postojanje pree od dvije stvari, iako je mogue da ne postoji, tada
dobroduan ovjek pobijedi potrebu, dopusti sebi traenje i dri do onoga
u emu je odravanje dobrog stanja, makar ga pogodilo ponienje i osjeaj
srama. I tada se na njega odnosi El-Buhturijev stih: "Moda e mrska stvar
najjai uzrok dragoj stvari biti. "
asan ovjek eli istotu i tei neproronosti, a podnosi neprijatnosti

i potekoe koliko je u stanju: njegova borba i istota ostaju. A tada se na
njega odnosi sljedei stih: "ovjek moda obue zakrpljenu odjeu a sav
je izmoren kao to mu lice procrveni zbog otekline u grlu. " I smatra da se
ne treba uprljati traenjem nesree i opakom pohlepom, jer divlje ivotinje
susteu se i zaziru od konzumiranja prljave hrane. Pjesnik je spjevao: "Lav se
zbog gladi nee usmjeriti na strv oko koje hijene krue. " Kako plemenit ovjek,
najplemenitije i najasnije ivo bie, moe smatrati da ima udjela iza onoga to
ostave nemilosrdni ljudi. Pjesnik je spjevao: "ovjek nafaku nekada u nesrei i
potekoijede, jer sudbina nestalna je. "Dobrota se ogleda u sljedeem primjeru.
Neko je sugerirao jednom pobonjaku: "Da si zatraio od svog komije, dao bi
ti! " Na to je pobonjak odgovorio: "Allaha mi, dobra ovoga svijeta ne traim
od Onoga Koji ih posjeduje, pa kako u ih traiti od onoga ko ih ne posjeduje! "
Opisujui neke ljude, pjesnik je spjevao: "Kada se raziu, ponu se nevolje

plaiti, a kada su imuni, brzo se vrate siromatvu. " A kada se radi o onome
ovjeku koji trai, ne iz nude niti iz potrebe, on je krajnje opak i nizak ovjek,
i rijetko e nai da je zapaen u drutvu, da ljudi u njega ulau i paze ne njega.
Razlog tome je lienost i niskost koji su ga odveli u najoskudniju i najprljaviju
nafaku: sve je sramote i ponienja iskusio. U tome smislu su sljedei stihovi
koje je spjevao Abdussamed b. el-Muaddel Ebu Temmamu et-Taiju:
Krui izmu dvije kategorije i pred ljudima se pojavljuje,

a obje su poniene: ili od drage osobe da s tobom bude
trai ili neije dobroinsto eli. Koji ponos moe osjetiti
izmeu ponienja prohtjeva i ponienja traenja.
A da traenje doivi kao veliku sramotu i da zazire od ponienja, naao
bi da moe zaraditi bez iskanja, i da moe stei ono ime e ouvati ast. U
stihovima stoji:
Nipoto nemoj zaraivati na ponienju, jer ono sto ti je odreeno

nesumnjivo e doi.
I znaj da e uzeti sve to je u Levhi-mahfuzu zapisano.
Drugi je uvjet da vrijeme ne doputa odlaganje traenja i da ovjek s
tim ne moe ni trenutak ekati, i takav spada u nevoljnike koji opravdano
trae. Meutim, ako postoji odreena vremenska irina i prostor kada se radi o
traenju, onda je uranjavanje s traenjem niskost i oaj.
167
Pjesnik je spjevao:
Strpljivo podnosim neprijatnosti i pomae

mi to to iza svake potekoe izlaz e doi.
Zaista ovjeku teko bude, ali ak i iz tekih prilika izlaz postoji.
Trei uvjet je pomno odabiranje onoga od koga se trai, nadajui se
uspjenom ispunjenju zahtjeva, a ovo ili zbog prava koje ima traitelj ili zbog
plemenitosti onoga od koga se trai. Naime, ako ovjek zatrai od niskog ovjeka
koji ne dri do prava niti do asti traitelja, takav e zbog toga izbora, biti
prekoren i ostat e uskraen glede onoga to je traio. Tu su izjave rjeitih ljudi:
ostavljen je na cjedilu onaj ko ima potrebe za niskim ljudima "; 11Ponieniji od
niskog ovjeka jeste onaj ko od njega neto trai, a manji od krtea jeste onaj ko
od njega neto - dobije. " Pjesnik je spjevao:
Ko se nada da e od hravog ovjeka doivjeti veliku

uslugu slianje onome ko se nada da e s pasdrijena svjee hurme uzbrati.
Kada se radi o uvjetima koji se odnose na onoga od kojeg se trai, takoer
postoje tri uvjeta, i to: prvo, da se ogranii na indirektnost, a ne da ga direktno
pita; drugo, da onome ko trai iskae vedro raspoloenje i dobrodolicu; i,
tree, ulijevanje nade traitelju, lijepo miljenje o njemu i uzimanje u obzir
svojih mogunosti i njegovih prilika.
Prvi uvjet je ograniavanje na indirektnost, a ne da ga direktno pita kako
bi traitelja potedio ponienja traenja: stanje sve govori i indirektnost je

dovoljna. Pjesnik je spjevao: Dok se tama sputa, govorim kao to se Difdea
alio: /\ko direktno kaem, moje rijei smisao gube; ako preutim, u utnji je
smrt-je moja, pa kako da postupim?"' Moda postoji ljudi koji e razumjeti
indirektno traenje, ali e pribjei otvorenom pitanju u vezi s tim, s ciljem
da traitelja dovedu u nepriliku, zbog ega e se zastidjeti i sustegnuti se od
traenja. U tome smislu je Ehu Temmamov stih:
Onoga ko stid je izgubio nita od hravog djela sprijeiti ne moe.

Drugi uvjet je pokazivanje vedrog raspoloenja i iskazivanje dobrodolice
traitelju kako bi mu bilo zahvaljeno ako da, odnosno kako bi ga se opravdalo
ako uskrati. Neki mudraci imali su obiaj rei: Traitelja doekaj vedrog
raspoloenja, jer ako ti ne zahvali, bar e prihvatiti tvoju ispriku. " Ibn Lenked
izjavio je: Ebu Bekr b. Durejd poao je kodjednog ministra radi neke potrebe,
ali mu je ovaj nije ispunio, i to je razjapurilo Ebu Bekra te je spjevao stihove:
Nipoto se ne srdi zbog traenja traitelja,

jer zbog tvoje budunosti dobro je da se od tebe trai.
Ne tjeraj onoga koji se od tebe nada da glavu pogne,
tvoj je ponos u tome da se tebi nada.
168
Sretne plemenitog i njegova plemenitost na njegovoj vedrosti se oitava,

a namtenost na niskog ovjeka ukazuje.
I znaj da ubrzo e iskuan biti, pa potrudi se da vijesti o tebi lijepe budu.
Trei je uvjet ulijevanje nade traitelju, lijepo miljenje o njemu i
uzimanje u obzir svojih mogunosti i njegovih prilika. A spomenute prilike
podilaze pod jednu od sljedee etiri mogunosti.
Prva mogunost jeste to da je traitelj dostojan, a da je onaj od koga se
trai u mogunosti ispuniti njegov zahtjev, i ovakvoj se molbi mora odazvati,
zbog plemenitosti i asti; takav se zahtjev ne moe odbiti, osim ako je ovjeka
nadvladala krtost i ako prijekor dri beznaajnim. Na njega se odnose rijei
Abdurrahaman b. Hassana, rahimehullah: "Vidio sam i onih plemenitih ljudi
koji su govorili da je dovoljno to imamo zakrpljenu odjeu i to dovoljno

hrane imamo. I ako u vaem prisustvu spomenem plemenite ljude, vi se pravite
zadovoljni. Allahu se utjeemo da povjeri kakav znaajan posao ili kakvo
trajno dobroinstvo onima koji uskrauju svoj obilan imetak i mogunost da
pomognu! "
Jedan ovjek je upitao krtca: "Zato krtari imetkom?", na ta je
odgovorio: "uvam ga za nevolje. " "Nevolja te ve sustigla ", samo je odgovorio
ovjek.
Pjesnik je spjevao:
Tvoje bogatstvo je ono to dobrovoljno udijeli kad ima.

Ponosi se govorei: 'Moja djela! : a da ih se preispita,
vidio bi_ da su djela tvoja potpuno beznaajna.
Onaj koji uskrati u opisanoj situacij i ve se odrekao svog prava, potrao
uzroke da mu se bude zahvalno i, odrekavi se svog prava, postao pokudan,
umjesto da mu se zahvali, i grijean, umjesto da zaslui nagradu. Ebul-Atahija
je spjevao:
krtac me potedio svog dobra kad moja lea svojim dobroinstvom

opteretio nije;
nije me mimiolo dobro onog ovjeka koji me sam od sebe tereta
zahvalnosti potedio.
Ako se zahtjev u ovom sluaju ne moe se odbiti, onda e onaj od koga se
trai razmisliti da li odlaganje davanja ima za rezultat tetu. Ako je tako, odmah
e ispuniti njegov zahtjev dajui mu ono to trai. Na taj e nain njegov odaziv
na zahtjev biti praktino i rijei e se pretvoriti u djelo.
Neki mudraci su govorili: "Od asti onoga od koga se trai jeste i to da ne
dopusti da se od njega vie puta zatrai. "
169
Muhammed b. Hazim, rahimehullah, jednom prilikom je spjevao sljedee

stihove:
Onome ko eka da mu pokloni vie od poklona tvoga

znai da mu dobro prvi ponudi.
Ako se ovjeku dobro ne uini dobrovoljno,
neka ga ostavi jer suzdravanje od takvog dobra bogatstvo je.
Meutim, ako zahtjev nije hitnog karaktera, ako se moe odloiti,
odnosno ako postoji odreena vremenska irina glede toga, u tom sluaju
dobri ljudi imaju razliita miljenja. Neki preferiraju da se traitelju odmah
obea pomo i da se potom ispuni zahtjev, da se traitelj obraduje trenutnom
obeanju, odnosno kasnijem ispunjenju zahtjeva. I tada e onaj od koga se
trai biti okarakteriziran kao plemenit i vjeran. Prenosi se da je Vjerovjesnik,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Obeanje je svojevrstan poklon. " Fadl b.
Sehl rekao je jednom ovjeku koji je od njega neto traio: "Danas ti obeavam
a sutra u ispuniti obeanje kako bi ti osjetio slast nadanja, a ja se okitio
osobinom odravanja obeanja. " Jahja b. Halid obeao je da e ispuniti zahtjev
ovjeku koji je to od njega traio, pa je neko prigovorio Jahji: "Obeava a
moe ispuniti njegovu potrebu! "Na to je rekao: 'Itko se na zahtjev ne odgovori
obeanjem ije ispunjenje oekuje traitelj, on nee osjetiti radost ispunjenja
svog zahtjeva. Obeanje ima status okusa, a njegovo ispunjenje status hrane, i
nisu slini onaj kome se hrana nenadno donese i onaj koji osjeti njen miris pa
je malo kasnije pojede. Zato treba dopustiti da zahtjev nadoe uz pomo nade i
da onaj iji se zahtjev ispunjava osjeti slast. " Neki rjeiti ljudi su govorili: "Ako
ovjek lijepo govori, neka lijepo ini, da objedini plod rijei i plod djela. I neka
ovjek ne govori ono to ne ini, jer e poiniti grijeh, ili nee moi potvrditi
ono to govori. " Doim drugi smatraju da je pree odmah, bez vremenskog
ogranienja i ekanja, ispuniti zahtjev a da se nita ne obeava. Pozivaju se na
to da obeanju pribjegavaju dvij e kategorije ljudi: onaj koji ne moe pomoi,
koji eka mogunost za to, i krt ovjek koji obeanje koristi pripremajui se
za davanje. Smatraju da obeanje mimo spomenuta dva sluaja nema ispravan
i opravdan razlog, pored toga to ovjek ne zna ta nosi dan a ta no, i da se
stanje glede bogatstva, odnosno siromatva mijenja. Pjesnik je spjevao:
O ti koji istokom i zapadom vlada, dobro uini dok ti to dan i no jo

doputaju!
I znaj da su dan i no nemilosrdni, ta lahku stvar odjednom oteaju oni.
Jo kau: "U neispunjavanju obeanja slomljenost je duha nevoljnika,
u iekivanju obeanja kobnost je ekanja, a u ovjekovom vraanju onome
od koga je traio ponienje je traenja i mo/jenja, i to pomuuje njegovo
dobroinstvo i umanjuje zahvalnost koju zasluuje. "
S tim je u vezi pjesnik spjevao sljedee stihove:
170
ovjek koji eka ispunjenje potreba svojih
moda e ponienje osjetiti
jer onaj ko ih treba ispuniti podvig odlae.
Kad nekom jami ispunjenje nekog zahtjeva,
znaj da potpuno je dobroinstvo ako s tim pouri.
Druga mogunost je to da traitelj nije dostojan, a da onaj od koga se
trai nije u mogunosti ispuniti njegov zahtjev, i odbijanje ovakvog zahtjeva
opravdano je i postoji irina glede toga, osim to, odbijajui zahtjev, treba biti
blag, to e ovjeka sauvati pokude; to e istaknuti njegovu izliku, to e
ga potedjeti osude, jer nije znalac svaki slabostojei ovjek, niti je pravedan
svako onaj ko ima izliku. Opisujui ljude, pjesnik Ebul-Atahija spjevao je:
Gospodaru, zato ljudi prema meni nisu pravedni i nasilje mi ine,

aja prema njima pravedan sam!
Ako imam neto, okome se da to od mene uzmu,
a kad neto od njih traim, oni uskrate.
Ako im pak dadnem, zahvalni mi nisu,
a kad im uskratim, estoko me grde.
Ako me nevolja zadesi, oni u tome uivaju,
a ako blagodat kakvu dobijem, zavist pokazuju.
Zabranit u srcu da prema njima saaljivo bude,
one kapke u spustiti pa ih neu ni gledati.
ivjet u udobnim ivotom i tako dokrajiti tugu svoju;
uistinu je najbolji ivot onaj iji krajje dobar
i u kojem se stjee sa slasti i smirenosti.
Trea mogunost jeste to da je traitelj dostojan, a da onaj od koga se
trai nije u mogunosti ispuniti njegov zahtjev, i odazove se zahtjevu onoliko
koliko moe, ili mu da malo, ime zadovolji neke njegove potrebe, ili sprijei
prijekor, ili pokae da ima ispriku koju imaju oni koji ele pomoi ali ne mogu,
ili pokae da ga boli to ne moe pomoi, i sve je to isprika kojom opravdava
nepomaganje, a za bol koju osjeti zahvalnost mu se iskae. S tim u vezi, Ebun
Nasr el-Utbi, rahimehullah, spjevao je stihove:
Allah zna da nisam krt i da za krtost razloge ne traim,

ali mogunosti meni slinih skrivene nisu;
a mravu se prigovoriti ne moe zbog malehnog tereta koji nosi.
A moda e osjetiti veliku potitenost zbog nemogunosti da pomogne
jer nekada, kada je imao mogunosti da pomogne nije pomogao, i djelo je
propalo i prilika nestala, pa je sada oslabio i klonuo.
171
Glede toga pjesnik je spjevao sljedee stihove:
Slian sam zloestom sokolu kojem je perje s krila odsjeeno,

koji uvijek kada ptica poleti i oko njega krilima mae potitenost osjeti i sjeti se dana kadje obilno paperje u krilima imao.
etvrta mogunost je to da traitelj ne bude dostojan, a da je onaj od
koga se trai u mogunosti da ispuni njegov zahtjev i da mu ono to trai,
a u ovoj e situaciji gledati: ako se plai da e odbijanje negativno utjecati
na njegovu ast, ili se plai neprijatnog podrugivanja, tada je poeljno da mu
ispuni zahtjev uvajui svoju ast, a ne iz motiva dareljivosti. Prenosi se da je
Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Sve ime ovjek sauva svoju
ast ima status milostinje. " A ako je siguran da e se sauvati podrugivanja,
tada neki ljudi preferiraju davanje kako se ne bi uguila traiteljeva nada i kako
se ne bi naveo na oaj. Isto tako, preferiraju davanje jer se liavanjem ui na
odbijanje, a olahko odbijanje vodi u krtost. El-Asmei je recitirao sljedee El
Kisaijeve stihove:
Kao da u Knjizi nalazi: 'Ne! ' koje ti zabranjuje da dijeli,

a ti ne zna hoe li ono to udijeli dareljivost tvoju poveati ili je
smanjiti.
Kad zima nastupi, ti si Sunce, a kad ljeto nastupi ljudima hlad pravi.
Doim, drugi ljudi u obzir uzimaju uzroke i oslanjaju se na stanje
traitelja, te smatraju poeljnim da mu ne izau u susret, a sve kako bi, ne
dajui onome ko ne zasluuje, mogli izvriti svoje obaveze kada se pojave,
odnosno kako ne bi bili nemoni kada budu morali izvriti ono to se mora
izvriti. Pjesnik je spjevao:
Ne budi dareljiv prema onom ko dostojan nije,

jer liavanje nedostojnog nije krtost.
Dareljivost je da onome ko je dareljivosti
i poklona u oima tvojim dostojan.
Kada je rije o ovjeku koji prihvati traenje i obea da e pomoi, on
je ve postao talac svog obeanja i obavezan da ga ispuni i za razmatranje
traiteljevih mogunosti, nakon-obeanja, ne postoji nain, niti ovjek ovjek
ima priliku promisliti o odbijanju zahtjeva. Pored prijekora koji slijedi za
odbijanje zahtjeva, on bi zasluio prijekor za krtost, traiteljevu mrnju, jer
ovaj moe pomoi i bio bi ismijan kao veliki laac. Isto tako, nema naina da,
nakon to obea, odgodi davanje, jer je u tome naruavanje djela i potiranje
zahvalnosti. U jednoj arapskoj poslovici stoji: Odugovlaenje s davanjem
svojevrsno je odbijanje, a oaj je svojevrstan napor.

Bear b. Burd spjevao je sljedee stihove:
172
Zbog tebe se jednog dana pojavio oblak iz kojeg je munja sijevnula,

ali ije iskre do nas nisu stigle,
pa niti se oblak sklanja da gramzivi u oaj padne,
a niti kia pada da isueno tlo natopi.
Potom, ako ispuni dato obeanje i odri datu rijei, nee biti potinjen
svojoj dui glede onoga to je dao i izdvojio jer je njegova ruka gornja: "Ruka
koja daje bolja je od one ruke koja uzima ", rekao je Allahov Poslanik, sallallahu
alejhi ve sell em. S tim u vezi je pjesnik spjevao:
Ti ne zna kad traitelju dadnejesi li ti ilije on zbog dara sretniji.
. Moda e nevoljnika odbiti koji e sutra itavo bogatstvo imati.

Neka imuan ovjek bude radostan zbog toga to je nafaka odreena,
to milostinja ide preko njegove ruke, to preko njega stie do potrebnih, to
imetak ne nestaje jer ga uskrauje dovodei potrebne do oaja. Pripovijeda
se da se neki ovjek poalio jednom pobonjaku na mnotvo djece, pa ga je
pobonjak upozorio na albu rekavi mu: o medu njima ima neko koga ne
opskrbljuje Svevinji Allah, poalji ga meni! " Neki je ovjek dolazio kod Ibn
Sirina, rahimehullah, na jahalici, pa je naposljetku ostao bez nje. Ibn Sirin ga je
upitao: "ta bi s tvojom tovarnom ivotinjom?" "Nisam je bio kadar izdravati,
te sam je prodao ", odgovori ovjek. Na to ga Ibn Sirin upitao: "Smatra li da je
njena nafaka ostala kod tebe?! " Glede toga Ibnur-Rumi, rahimehullah, spjevao
je sljedee stihove:
Mnogo je livada mimo tvoje livade na kojima se stoka napasa,

i mnogo je izvora mimo tvoga izvora,
jer Allah je prema stvorenjima blagostiv,
Njegova milost obuhvata sve ljude.
Neka veina onoga to ovjek daje bude radi Svevinjeg Allaha i neka
najvie eli zasluiti Allahovu, delle anuhu, nagradu. Ebu Bekra, radijallahu
anhu, pripovijeda da je neki beduin doao kod Omera, radijallahu anhu, i
Omere, nagradio te Allah Dennetom,

odjeni kerke moje i maju njihovu
i uvaj nas vremena nemilosrdnog;
Allaha mi, mora to uiniti!
Na to je Omer upitao: "ta e se desiti ako to ne uinim?" ko to ne
uini, ja u, sigurno, otii ", odgovori beduin stihom. Omer ga, opet, upita:
ta e se desiti ako ti ode?" Na ovo beduin odgovori stihovima:
Zasigurno e biti pozvan na odgovornost zbog mene

173

onoga Dana kada e imetak beznaajan biti,
kada e ovjek odgovarati za njega,
pa e ili u Vatru ili u Dennet ui.
Omer, radijallahu anhu, tada je zaplakao i plakao toliko da je navlaio
bradu pa potom rekao: "O slugo, daj mu ovu moju koulju zbog strahota toga
Dana, ne zbog stihova koje je spjevao, jer, Allaha mi, nemam drugu odjeu
osim ove koulje! "
Ako ovjek dijeli imetak iz ovakvog motiva, nee traiti priznanje ni

zahvalnost, niti e prebacivati uinjeno dobroinstvo, a niti e eljeti da se iri
glas o njemu. U tome je vea vrijednost za onoga koji daje, a manje ponienje
onome koji uzima. A onaj koji svojim izdvajanjem eli ostvariti priznanje,
postii zahvalnost i pohvalu, on nema status dareljivog ovjeka, tim prije to
ima status onoga koji eli reputaciju i pokazivanje pred svijetom - a time se
zasluuje prijekor koji potire smisao dareljivosti - jer dijeli radi zahvalnosti
i pohvale. Doim onaj koji, dajui, eli postii nagradu ima status uspjenog
trgovca koji ne oekuje ni priznanje ni pohvalu od ljudi. Komentirajui
"I
J:.!: :.. :: l' - ':lj
ne prigovaraj drei da je mnogo ... " (EI-Muddessir, 6),
Ibn Abbas, radijallahu anhu, rekao je: "Znaenje je: nemoj dati dar
oekujui bolje uzdarje. "A Hasan el-Basri, rahimehullah, ovaj ajet je komentirao
na sljedei nain: 'jet znai: ne prigovaraj zbog svojih djela, oekujui bolje
od svoga Gospodara! " S tim u vezi, Ebul-Atahij a spjevao je sljedee stihove:
Dobro nije uinio onaj ko udijeli nadajui se zahvalnosti.
Bogatstvo je ono to je ovjeku dovoljno da svoje potrebe zadovolji,

a kada pree tu granicu, bogatstvo siromatvom postaje.
Treba znati, plemenitog ovjeka na davanje podstie plemenitost i
blagost, a niskog ovjeka na davanje podstie prijezir i sila: daje samo iz straha
i odaziva se samo zbog sile. O tome je pjesnik spjevao:
Smatram da slian orahu si: njegova kora uva jezgro

a koristi od njega ima tek kada se kora razbije.
Zato ovjek treba dobro paziti da prijezir prema ljudima ne bude motiv
zbog kojeg trai, jer e tada konzumirati najruniju hranu. Isto tako neka strah
od njih ne bude motiv zbog kojeg udjeljuje, jer e ga niski ljudi poniavati.
Neka udjeljuje iz plemenitosti i elje, ne iz niskosti i straha kako ne bi bio jedan
od sramotnih, kako je izjavio Abbas b. el-Ahnef: "Postao sam kao upaljeni
fenjer: drugima osvjetljuje put a sam izgara. "
1 74
Druga vrsta dobroinstva

To je dobroinstvo udovima. Ova vrsta se dijeli na dvije podvrste:
dobroinstvo djelima i rijeima.
Dobroinstvo rijeima odnosi se na lijepo obraanje, vedrinu i umiljavanje
lijepim rijeima. Na ovo dobroinstvo potie lijepo ponaanje i blaga priroda.
I ovo mora biti ogranieno kao dareljivost, jer ako ovjek pretjera u tome,
onda bude pokueno dodvoravanje; ako se dri sredine, onda bude pohvalno
dobroinstvo. Komentirajui Allahove, delle anuhu, rijei:
.
r
,J> --. _.,:. -J . . )J
--
h
,J> .
--
t.;ll!aJI
wdl--'-'
,
.
--
" ...a dobra djela, koja vjeno ostaju, bit e od Gospodara tvoga bolje
nagraena i ono u to se ovjek moe pouzdati" (El-Kehf, 46),
Ibn Abbas, radijallahu anhu, rekao je: Pod sintagmom dobra djela
misli se na lijepe rijei. " Doim je Seid b. Dubejr, rahimehullah, tumaio
da se spomenuta sintagma odnosi na pet dnevnih namaza. Seid prenosi od

Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem,
jednom prilikom rekao: uistinu va imetak nee dotjecati za sve ljude, neka
im zato dotjee vaa vedrina i lijepo ponaanje. " Prenosi se da je neko pred
Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, recitirao sljedee stihove koje je
spjevao neki beduin:
Lijepo pozdravi one koji te mrze pa e njihova srca pridobiti,

jer obua se moe popraviti.
Ako ti potajno spletke kuju, oprosti im velikoduno,
a ako se od tvoga klevetanja sustegnu, nemoj se oputati.
Neprijatnost koju o sebi uje i ono to ti iza lea govore nee te po glavi
udariti,
pa je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zakljuio: Zaista u
pjesnitvu ima mudrosti, i zacijelo u govoru ima arolije. " Neko je prigovorio
El-Attabiju: Ti i obian svijet susree vedrog lica i sa susretljivosti! ", na ta
je izjavio: 1To je najlaki nain da se odbije tue zlo i stjecanje prijatelja s
najmanje ulaganja. " U mudrosti stoji: Malo prijatelja ima onaj ko ima malo
stida. Pjesnik je spjevao: Moj sinak, susretljivost je stvar lahka - lice vedro i
rije blaga. " Jedan drugi pjesnik spjevao je:
Ljudi ne znaju ko je kakav sve dok se djelima ne oda,

i svako ko prijatelja vedrine lii rijetko e se desiti da mu svoj imetak da.
Dobroinstvo djelima odnosi se na zalaganje ugleda, praktino usreenje
i pomaganje u nevolji. A na to potie elja da ljudi ive u dobru i bogobojaznosti.
U ovoj, drugoj vrsti dobroinstva ne postoji pretjerivanje niti granica, z razliku
175
od prve vrste. Makar ovo dobroinstvo bilo neizmjerno, to su samo dobra djela
od kojih se ima dvojaka korist: korist za onoga ko ih ini - zasluivanje nagrade
i lijep spomen, te korist za onoga kome se pomae - olakavanje i pomo koji
mu se prue. Muhammed el-Mukendir prenosi od Dabira, radijallahu anhu,
sljedee Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, rijei: svako dobroinstvo
je milostinja. " Isto tako, prenosi se daje Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem,
rekao sljedee: Dobroinstvu u potpunosti odgovara njegov naziv; i prvo to
e na Sudnjem danu ui u Dennet jeste dobroinstvo i dobroinitelji. " Alija,
radijallahu anhu, govorio je: Neka ovjeka od dobroinstva nipoto ne odvrati
nezahvalnost nezahvalnika, jer moda e zahvalni zahvaliti mnogostruko vie
nego to e nezahvalni porei. " El-Hutaj ' a je jednom prilikom rekao sljedee:
110naj ko uradi kakvo dobro nee ostati bez nagrade; dobroinstvo izmeu
Allaha, delle anuhu, i ljudi ne nestaje. " Er-Rijai je spjevao:
injenje dobroinstva uspjeh je ma gdje se uinilo,

ponijet e ga nezahvalnik ili onaj koji e zahvaliti.
U zahvalnosti onoga ko zahvaljuje revanje,
a Allah e se pobrinuti za nezahvalnost onoga koji zahvalan nije.
Prilii da onaj ko moe u startu uiniti dobroinstvo pouri s tim iz
straha da e propustiti priliku i da to kasnije nee biti u stanju. I neka zna da
je to ivotna prilika i uspjeh koji moe ostvariti. Neka ne zanemari injenje
dobroinstva pouzdavajui se u to da je u mogunosti uiniti ga, jer mnogo je
onih koji su bili sigurni da ga mogu uiniti, ali je prilike nestalo i ostalo je samo
kajanje, i mnogo je onih koji su se oslonili na svoje mogunosti koje su nestale,
pa je ostao samo stid. Pjesnik je spjevao:
. Neprestano sam sluao o samouvjerenim koji su se kasnije stidjeli,

pa sam i sam iskuan samouvjerenjem i stidom poslije toga.
Kada bi mogao proniknuti u nevolje koje nosi vrijeme i kada bi se
sauvao njegovih neeljenih posljedica, ovjek bi inio dobroinstvo i to bi
bilo njegova zaliha, a s druge bi strane znao koji ga teret unazauje. Prenosi se
da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: sve ima svoj plod, a plod
dobroinstva jeste uranjeni blaeni osjeaj. " Neko je upitao Enuirvana: ta
vi smatrate najveom nevoljom?" Od odgovori: 11Da ovjek ima mogunosti
uiniti dobroinstvo ali ga ne uini sve dok ne proe prilika. Abdulhamid je
rekao: Ko odugovlai s iskoritavanjem prilike neka bude uvjeren da e ona
nestati. " S tim u vezi je pjesnik spjevao:
Kada ti se prilika prui, iskoristi je, ta svaka zvijezda prestaje sijati.

Dobroinstvo ne zanemaruj, ta ne zna dokle e prilika trajati.
Ako u devi ima mlijeka, pomuzi je jer ne zna koliko e deve mlijeka
posati.
176
Pripovijeda se da je neki abasoviki ministar odugovlaio sa
zapoljavanjem nekog ovjeka koji je molio da mu se pomogne koliko je
mogue, pa je taj isti ovjek nakon dugog ekanja ministru napisao sljedee
stihove:
Zar te moje dugo strpljenje ne potie da proces zapoljavanja moga_

obnovi
i da mi tako korist pribavi/a zna da vladaru dvije opasnosti prijete:
smrt ili smjenjivanje! Ako ispunjenje moje potrebe za slobodno vrijeme
i nezauzetost ostavlja, estoko e se kajati ako ovakvu priliku propusti.
Neki podanik je napisao sljedee stihove jednom namjesniku koji je
podbacio u pravima prema njemu:
eli li u ivotu ispuniti moja prava, ili eli prebaciti zbog svog
dobroinstva?
Izabrao sam te da bih u ivotu od tebe koristi imao,
pa pripazi na dunosti prema meni i nemaru se ne predaji.
A Ebu Alija el-Basir spjevao je stihove koje je poslao jednom ministru
kada mu se ovaj pokuao opravdati zauzetosti:
Svaki dan se s nekom nevoljom borimo,

a debelu nafaku nemamo niti -ugled uivamo.
Ako se pravda da za nas vremena nema,
nadu emo pothranjivati sve dok te spreava zauzetost.
Treba znati da se, kada je rije o dobroinstvu, moraju ostvariti odreeni
uvjeti .koji ga upotpunjuju i daju mu pravi smisao.
Prvi uvjet je sakrivanje dobroinstva, jer razglaavanje navodi na
uobraenost, odnosno ne irenje dobroinstva, jer ovjek njegovim irenjem
ukazuje na sebe. Neki mudraci imali su obiaj rei: "Sakrij dobroinstvo koje
nekome uini, a iri dobroinstvo koje prema tebi neko uini. " S tim u vezi,
pjesnik Di'bel el-Huzai spjevao je sljedee stihove:
Kada se svete, svete se javno; kada dobro ine, ine ga tajno.

Kada se pojave, oni koji su sjedili ustaju,
a njihovo strahopotovanje ustajanjem nestaje.
Valja napomenuti da je sakrivanje dobroinstva jedan od najjaih
uzroka njegovog obznanjivanja i irenja, tim prije jer su ljudi stvoreni da vole
obznaniti i pokazati ono to je skriveno. Sehl b. Harun jednom je prilikom
Prisni prijatelj sve to ima daje ti kad od njega zatrai i od tebe ispriku trai;
177

krije svoje dobro a Allah ga pokazuje, jer dobro se pokae kad se od ljudi
sakrije.
Drugi uvjet jeste umanjivanje dobroinstva, a ne njegovo uveliavanje
kako ne bi postao uobraen, ohol i zloest. Abbas b. Abulmuttalib,
radijallahu anhu, govorio je: "Dobroinstvo je potpuno samo uz sljedee tri
stvari: pourivanjem, umanjivanjem i skrivanjem. Naime, kada pouri s
dobroinstvom, uinio si ga prijatnijim; kada ga umanji, uveao si ga; kada ga
sakrije, upotpunio si ga. " Pjesnik je spjevao:
Tvoje dobroinstvo u mojim oima poraslo jejer ga ti smatra neznatnim

i spomena nedostojnim; namjerno zaboravlja da si ga uinio,
i tada je u oima ljudi poznato i veliko dobro koje si uradio.
Trei uvjet je sustezanje od prebacivanja i izbjegavanje samozadivljenoti
jer ove dvij e stvari kvare priznanje i potiru nagradu: 11uvajte se prebacivanja
zbog uinjenog dobroinstva jer to kvari zahvalnost i potire nagradu! ", prenosi
se da je upozorio Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, a potom je prouio
ajet:
, /"-- tf""'
iG"
, "Mtj.:i.;p i3'-"":
--.. LJ!._.J1
i,_,...
"
-: -:
-=
-r
,
'1H
"O vjernici, ne kvarite svoju milostinju prigovaranjem i uvredama ... " (EIBekara, 264).
Ibn Sirin uo je ovjeka da drugom ovjeku prebacuje zbog dobroinstva
govorei mu: "Uinio sam ti tu i tu uslugu, pa tu i tu uslugu. . . ", na ta ga
je Ibn Sirin prekorio: "uti! Ta nema dobra u dobroinstvu kada se moe
pobrojil;ti. " Neki mudraci imali su obiaj rei: "Prebacivanjem se kvari
uinjeno dobroinstvo. " Neki knjievnici zapisali su sljedee: "Dobroinstvo
pomuuje prebacivanje, a omalovaavanje naruava ugled. " Neki rjeiti ljudi
rekli su: 11KO prebaci zbog dobroinstva ve se odrekao zahvalnosti, a ko se
zadivi svom djelu ve je pokvario nagradu "; "Veliina prebacivanja zavisi od
slabosti elje. " Pjesnik je spjevao: Dobroinstvo koje si uinio pokvario si
prebacivanjem, a plemenit ne prebacuje zbog uinjenog dobroinstva. " Ebu
Nuvas jednom prilikom je spjevao: "Idi i ne prebacuj mi dobroinstvo, jer
prebacivanje pomuuje dobroinstvo. " Imam Saft spjevao je stihove koje je
prenio Rebia. U njima stoji sljedee:
Nipoto ne dopusti da ti dobro uini onilj ko dobro prebacuje!

Urei se i budi strpljiv jer strpljenje je tit.
Prebacivanje ljudi srcu je tee od uboda eljeznog iljka.
etvrti uvjet je nepotcjenjivanje nita od dobroinstva, makar se radilo
o neemu neznatnom i makar se radilo o velikom dobroinstvu koje trenutno
nij e u stariju uiniti. Naime, onaj ko nipodatava malehno dobroinstvo nee ga
178
uiniti, a to e ga onemoguiti da uini ono veliko; uiniti malehno dobroinstvo
bolje je nego ga izostaviti. Prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi
ve sellem, jednom prilikom rekao sljedee: "Neka vas od dobroinstva ne
odvrati to to se radi o neemu neznatnom! " Abdullah b. Dafer, rahimehullah,
govorio je: "Neka se ovjek ne stidi malehnog dobroinstva jerje sustezanje od
toga jo gora stvar, i neka se ne plai velikog dobroinstva jer je u mogunosti
uiniti vee od njega. " S tim u vezi, pjesnik je spjevao:
Dobro ini koliko si u stanju, makar ono bilo neznatno,

ta dobro nikada nee obuhvatiti.
I kada e veliko dobro initi ako ono neznatno bude izostavljao!
Valja napomenuti da postoji dobroinstvo koje ne trai nikakav napor ni
potekou od onoga koji ga ini, to ima status hlada iza kojeg se sklanja onaj ko
je blie i moda korist izvue onaj ko je u blizini. Pjesnik je spjevao:
Od ovjekovog hlada korist drugi ovjek ima, od svog hlada koristi

ovjek nema.
Treba znati, ovjek nee moi sve ljude obuhvatiti svojim dobroinstvom,
i zato se treba usmjeriti prema dobrim ljudima, onima koji ga uvaju, koji su
paljivi i koji ga vole, da bi se njegovo dobroinstvno prema njima poveavalo
i bilo prihvaeno. Prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
"Dobroinstvo koristi samo ako je uinjeno uglednim ljuclima i privrenima
vjeri. " Isto tako, Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Kome Allah
eli dobro uini da njegovo dobroinstvo bude usmjereno prema paljivim
ljuclima. " Hassan b. Sabit, radij allahu anhu, spjevao je sljedee stihove:
Do/;Jroinstvo je pravo tek onda kad se ispravno uini.

Kad dobroinstvo ini, ini ga Allaha radi,
ili rodbinske veze racli, u protivnom, od njega se sustegni.
U mudrosti stoji: Nema dobra u dobroinstvu koje je uinjeno onome ko
ne doivljava smisao dobroinstva. Pjesnik je primjer takvog ovjeka opisao u
sljedeem stihu: "Slian je nerazumnom magarcu koji ljude nogama udara kad
ga nahrane, a kad je gladan samo njae." Neki su mudraci govorili: "Srazmjerno
koliini sadnica ovjek ubire plodove." Rukovodei se ovom mudrom izjavom,
jedan je pjesnik spjevao:
Allahove mi vjenosti, dobroinstvo glede onoga ko ga je dostojan

iko ga nije dostojanjeste kao povjeren emanet: jedan ga ovjek pronevjeri,
a drugi povjereno sauva. Glede zahvalnosti i nezahvalnosti
za dobroinstvo ljudi su slini njivama: neke su mnogostruko plodne,
a druge muku prave svakom zemljoradniku.
179
ta treba uiniti onaj kome je uinjeno

dobroinstvo
Onaj kome je uinjeno dobroinstvo ve je postao veliki dunik svom
dobroinitelju koji ga je uinio svojim slugom zbog toga. Ako se ovjek moe
revanirati, mora to uiniti; ako to nije u stanju, onda e se oduiti tako to e meu
ljudima spominjati njegovo dobroinstvo i zahvaliti dobroinitelju. Prenosi se
da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom rekao:
"Neka ovjek kojem neko uini dobroinstvo spominje to isto dobroinstvo
meu ljudima, jer, ako ga bude spominjao, ve se zahvalio na njemu, a ako
ga zataji, ve je porekao. " Ez-Zuhri prenosi od Urve, a on prenosi da je Aia,
radijallahu anha, pripovijedala: "Resulullah, salJallahu alejhi ve sellem, uao je
kod mene aja recitiram sljedea dva stiha: 'Slabom pomozi, nemoj da te ikada
njegova slabost obmane/jer e moda nekad moan postati i dobrom ti uzvratiti,/
ili e te pohvaliti, a onaj ko te kao dobroinitelja pohvali ve ti se oduio ' pa je
rekao: 'Ponovi mi stihove idova, ubio ga Allah! Dibril mi je donio sljedeu
poruku od Svevinjeg Allaha: 'Koji god ovjek uini dobroinstvo svom bratu
pa mu ovaj ne mogne uzvratiti osim dovom i zahvalom, ve mu je uzvratio. ' '"
Kada se radi o tome, tu su sljedee mudrosti: Zahvalnost zadrava blagodati;
Vrijednost svake usluge zadrava se zahvalom. Abdulhamid je izjavio: "Onoga
ko nije zahvalan na dobroinstvu ubroji u ivotinje. " Neki mudraci su govorili:
"Poricanje blagodati znakje oholosti i uzrok prolivanja krvi. " Neki rjeiti ljudi
rekli su: "Plemenit ovjek m zahvaljuje, ili njemu neko zahvaljuje, a nizak
ovjek ili porie neije dobro, ili njegovo neko porie"; "Blagodat ne nestaje uz
zahvalnost, niti traje uz poricanje. " Neki knjievnici ostavili su sljedei zapis:
"Gospodaru se zahvaljuje velikom pohvalom, vladarima istinskom privrenosti,
ravnopravnoj osobi uzvraanjem na uslugu, a onima koji su u niem poloaju
srdanim davanjem. " Pjesnik je spjevao:
Da je bez zahvalnosti Allahu mogao ivjeti slavljeni

zbog veliine vlasti
i onaj na visokom poloaju, Allah ljudima i dinima ne bi naredio
da Mu zahvalni budu.
Razlog tome je injenica da se zahvalom dobroinitelju na dobroinstvu
istie najbolje ime ga je poastio, i takav se oduio na blagodati i zahvalio na
dobroinstvu, a preostaje mu samo da na tome ustraje kako bi se u potpunosti
zahvalio, kako bi bio zasluan jo veeg i kontinuiranog dobroinstva.
180
Pripovijeda se da su Haddadu doveli neke haridije meu kojima je bio
jedan njegov prijatelj, i on je naredio sa se svi pogube osim toga prijatelja,
njemu je oprostio, oslobodio ga i nastavio s njim prijateljevati. Potom se taj
isti ovjek vratio Katariju b. el-Fudai, koji mu je naredio: "Vrati se i bori
protiv Allahovog neprijatelja! ", na ta je ovjek odgovorio: "Kamo sree! Ko
ovjeka potedi obavezao ga je dobroinstvom, ko ga oslobodi uinio ga je
svojim dunikom. " Pa je potom spjevao sljedee stihove:
Zar u na Haddada dignuti ruku koja svjedoi mu je lojalna?

Tada bih zacijelo nizak bio i moje ogavno djelo potvrdila bi ta prevara.
ta u rei kad u protivni tabor stanem a on se pozove na in plemenit?
Hou li rei da nepravdu mi je poinio?
Neu, jer tad bih se pridruio onima prema kojima nadreeni ine
nepravdu,
a svijet bi govorio da mi je dobroinstvo uinjeno i da sam ga porekao.
U mudrosti stoji: Dobroinstvo od ovjeka pravi roba, a revan ga
oslobaa ropstva. U stihovima stoji:
Najzahvalniji ovjek je onaj koji kae:

'Zacijelo sam ti zahvalan na dobroinstvu koje si htio uiniti,
jer namjera da se dobro uini dobroinstvo je.
I neu te koriti ako sudbina ne dopusti da ga uini,
jer to nije odreeno desiti se ne moe.
Ova sta zahvalnosti za dobroinstvo prije nego to se ono uini moe
biti iz raznih razloga. Naime, nekada je razlog povjerenje u dobroinitelja i
uvjerenja da e uiniti dobroinstvo, i ne bi trebalo da onaj o kome se ima
lijepo miljenje ne opravda to lijepo miljenje. S tim u vezi jesu El-Attabijevi
stihovi:
Pothranjivao sam nadu u tvoje dobro jer si ga obeao,

a od toga nikakve koristi nisam imao.
Nekada je razlog preuranjena zahvalnost i revan onoga ko se nada
dobroinstvu: zadovoljan je samo ako pouri s izvrenjem obaveze i unaprijed
se zahvali. A onaj ko vidi da je odabrao pravu osobu za isplativo dobroinstvo,
ne treba propustiti priliku, niti sebi treba uskratiti dobit. Nekada je razlog
obavezivanje dobroinitelja i ljubav prema njemu; a shodno veliini zahvalnosti
bit e pokuda, u sluaju da dobroinitelj podbaci. Neki prvi mudri knjievnici
ostavili su sljedei zapis: "Ko ovjeku zahvali na dobroinstvu koje mu jo nije
uinio, neka pouri da mu uini dobroinstvo, u protivnom, zahvalnost e se
pretvoriti u pokudu. "
Ibnur-Rumi je spjevao sljedee stihove:

181
Pri ovjeku se podjednako nalazi mrnja i zahvalnost,

a odreene osobine imaju samo neki ljudi.
Gdje ima mrnje zbog hravog djela, tu ima
i zahvalnosti na dobroinstvu.
Dri se one zemlje koja od posijanih plodova lijep prinos daje.
Meutim, onaj ko zataji neije dobroinstvo i ne zahvali mu na njemu,
takav je ve porekao blagodat i zanijekao dobroinstvo. Zaista, najgori je
onaj ovjek koji zaslui da ga se odbije na ruan nain i da mu se nedostojno
uskrati, to je najgori nain. Ebu Hurejra, radij allahu anhu, prenosi da je Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Nije zahvalan Allahu onaj ovjek
koji nije zahvalan ljudima. "
Glede toga neki knjievnici su ostavili sljedei zapis: "Zasluuje

uskraivanje dobroinstva onaj ko nije zahvalan svom dobroinitelju. " A tu su i
izjave rjeitih ljudi: "Ko porie dobroinstvo zasluuje da mu se uskrati daljnje
dobroinstvo "; "Ko nijee dobar in zasluuje da se s njim prekine veza. " Neki
knjievnici recitirati su mi sljedee stihove koji se pripisuju Aliji, radijallahu
anhu:
Ko na blagodati zahvali nee se plaiti da e je neko oteti.

Da su na blagodatima zahvalni, na osnovu Allahovih rijei:
o budete zahvalni, ]a u vam, zacijelo, poveati',
one bi se poveale, ali su ih nijeui unitili.
Poricanje blagodati dovodi do njenog nestanka,
a uz zahvalnost traje bez prestanka.
I ovo je posljednje to smo imali kazati kada se radi o drugom uzroku
ope sloge meu ljudima.
Sedmi princip ope sloge meu ljudima jeste dostatnost nafake i sredstava
za ivot jer je to potreba koje se ljudi ne mogu osloboditi. Sveznajui Allah
rekao je:
1 LS" / /
J- ..ut>:.
// i
-=
d;>. /
-L /.>-
0:r-'
"Mi ih nismo stvarali kao bia koja ive bez hrane, ni oni nisu besmrtni
bili.'' (El-Enbija, 8)
Ako ovjek nema sredstva koja ga odr avaju u ivotu, nee moi ivjeti i
ne moi drati na okupu ovosvjetska dobra; ako mu ono to ima nije dovoljno,
tada e ga zadesiti slabost u tijelu i poremeaj u imetku u onoj mjeri u kojoj
mu nedostaju sredstva za ivot: stvar koja zavisi od neega potpuna je ako je
potpuno to od ega zavisi, odnosno bit e manjkava u onoj mjeri u kojoj je
manjkavo ono od ega ta ista stvar zavisi.
182
Zatim, stjecanje za ivot potreba je svih ljudi, i zato se to ne moe ostvariti
bez truda i bez poduzimanja uzroka. A postoje razni uzroci i aroliki naini
kada se radi o stjecanju za ivot, da raznolikost tih uzroka bude povod sloge
meu ljudima, a arolikost naina vid odreene irine glede onih koji ga ele
stei. Naime, da ih sve nosi isti uzrok, ne bi ostvarili slogu; da nafaku stjeu na
isti nain, ne bi im bilo dovoljno.
Iz Svoje mudrosti i poznavanja posljedica, Svemogui Allah je ljudima

dao razum i prirodu kojim se rukovode glede uzroka. i naina stjecanja opskrbe,
da ne pokuavaju ostvariti izvjetaenu slogu glede neravnomjernih ivotnih
prilika, jer to ne bi uspjeli, i da ne mogu tano pretpostaviti koliinu opskrbe
koja se stjee na arolike naine, jer bi se pokvarili. Govorei o prijanjim
narodima i podsjeajui ljude, Svevinji Allah u asnom Kur'anu rekao je:
l> .:U
"'}
,J
""
....
:i
":. '" l<:" L. - \

t.F" u
'
J Li
,J.
",..
L>...U I -
:J
.-
....
"Ree on: 'Gospodar na jeste Onaj Koji je svemu onom to je

stvorio dao ono to mu je potrebno, zatim ga, kako da se time koristi,
nadahnuo."' (Ta-Ha, so)
A mufesiri ovaj ajet ne tumae istovjetno. Katada kae da ajet znai:
Allah, delle anuhu, svemu je dao ono to mu odgovara i potom ga nadahnuo
kako e se time koristiti. Doim Mudahid kae: "Znaenje ajeta je : Svevinji
Allah svemu je dao par i potom ga nadahnuo kako e ivjeti sa svojim parom. "
Takoer:
"..
.:U l ;Lj.. \
-: \
. \ !".
U:, 0y---:.
o
.-
./
" ...oni.znaju samo spoljanju stranu ivota na ovome svijetQ ..." (Er-Rum, 7)
Znaenje je da znaju samo ono to se odnosi na ovosvjetska dobra: kada
se sije i zasauje:
0_,4 11 j
" ...a prema onom svijetu ravnoduni su." (Er-Rum, 7)

-: . 1 \!.ll.,J -
r
.-
__
..-:t.
"
:;:, ,.
l 0 \ . l ::":'\"... \ l :: ...li
,_,
u
'1r'
e
.-
"
__
" .. .i proizvode njene na njoj odredio, sve to u etiri vremenska razdoblja

- ovo je objanjenje za one koji pitaju ... " (Fussilet, 10).
Komentirajui ovaj ajet, Ikrima je rekao: "Allah, delle anuhu, u svakom
kraju je dao ono to nije dao u drugom kako bi ljudi ivjeli jedni od drugih i
trgujui jedni s drugima." A Hasan el-Basri i Abdurrahman b. Zejd rekli su:
"Allahove, delle anuhu, rijei:
...t.
"
...
\ \ . l ::":'\"... \ l :: ...li
'1r'
J
u
e -'-'
.-
"
183
' ... i proizvode njene na njoj odredio.. . '

znae: odredio je nafaku ljudima, a Njegove rijei:
"'
-: . I L:..ll
-- "

' ... ovo je objanjenje za one koji pitaju...'

odnose se na naravnomjernost u opskrbi. "
Zatim je Svemogui Allah, uputivi ih kako da stjeu nafaku, objavio
ispravnu vjeru i erijat po kojima treba da se vladaju, da im vjera i erijat
ukau na mjeru i uzroke nafake, odnosno kako ne bi proizvoljno postupali,
to bi h navelo na meusobnu borbu radi imetka i kako njima ne bi ovladali
njihoVi prohtjevi, jer bi ih to navelo na prekidanje meusobnih odnosa. Allah,
delle anuhu, rekao je:
_, 1 j-- r ;_,
..
"Da se Istina za prohtjevima njihovim povodi, sigurno bi nestalo poretka

na nebesima i Zemlji i u onom to je na njima. . . " (EI-Mu'minun, 71).
Komentatori Kur'ana kau da se izraz Istina, spomenut u ajetu, odnosi
na Allaha, delle anuhu. I , odatle, Sveznajui Allah nije uinio da se nafaka
stjee nadahnuem, ve je uinio da razum upuuje na njeno stjecanje i da
vjera bude mjerodavna kada se radi o tome, da se ljudi u potpunosti usree i da
korist koju iz toga izvuku bude sveobuhvatna.
Zatim je Svemogui Allah uinio da ljudi zadovoljavaju svoje potrebe i
ostvarivaju koristi kroz dvije stvari: posjedovanjem materije i privreivanjem.
Do materije se dolazi posjedovanjem osnovice koja se sama po sebi poveava,
a to su dvije stvari: rastinje koje daje plodove i stoka koja se razmnoava.
Svevinji Allah je rekao:
'
, "-
j l lj
" ...i da On daje bogatstvo i mo da stjeu ... " (En-Nedm, 48).
Ebu Salih je ovaj ajet komentirao na sljedei nain: 'lJah, delle
anuhu, dao je ljudima bogatstvo davi im imetak, a uinio je da mo stjeu

davi im glavnicu imetka. " Privreivanje se odnosi na rad kojim se postie
materija i na postupak kojim se ostvaruje potreba. Privreivanje se takoer

ostvaruje na dva naina: trgovinom i obrtom. (Trgovina i obrt vie se odnose na
materiju.) I otuda se naini stjecanja mogu podvesti pod etiri poznata naina:
poljoprivreda, stoarstvo, trgovina i obrt. Hasan b. Reda pripovijedao je da je
uo Me'muna da govori otprilike ovako: "Ljudi ive od sljedee etiri stvari:
poljoprivrede, obrta, trgovine i funkcije. " I onaj ko ne podilazi ni pod jedan od
spomenuta etiri naina, na teretu je drugim ljudima. Poto smo konstatirali
184
naine stjecanja nafake, ovdje emo ukratko progovoriti o svakom nainu.
Prvi nain je poljoprivreda, od nje ive stanovnici gradova i sela, ona je
najkorisniji i najpotpuniji nain. Stoga je Svevinji Allah poljoprivredu naveo
za primjer rekavi:
" :;;,
", ..... J
' :...
.)
'.. Ji
' ". 2:.,
, , ::;.
:
>
-: jj l y;
/
...
'--.
'

...
-::
",. -:: .
",
l a:;_
;;."
w l" "' " :f J l" l " ..J

'
/.
""
"
"Oni koji imanja svoja troe na Allahovom putu lie na onoga koji posije
zrno iz kojeg nikne sedam klasova i u svakom klasu po stotinu zrna. - A
Allah e onome kome hoe dati i vie ... " (El-Bekara, 261).
Glede toga prenosi se sljedei hadis: "Najbolji je onaj imetak koji se

umnoava dok ovjek spava. " Isto tako, Resulullah, sali allahu alejhi ve sell em,
rekao je sljedee: "Divno je drvo palma: napaja se usputno i sadi se na ravnom
zemljitu "; "Palma je vrsta u glibu i daje plodove kad je zasaena na dobrom
mjestu. " Neki ljudi iz dobrih generacija govorili su: "Najbolji imetak jeste
uborei potok koji protjee kroz ravno zemljite: daje korist kada spava,
prisutan je kada si odsutan, a ostaje nakon tvoje smrti. " Hiam b. Urva prenosi
da je Aia, radij allahu anha, prenijela sljedei Vjerovjesnikov, sallallahu alejhi
ve sell em, hadis: "Trudite se da nafaku steknete u poljoprivredi. " Pripovijeda
se da je El-Mutedid izjavio: "Sanjao sam Aliju, radijallahu anhu: pruio mi
je mishat, orue za poljoprivredu i rekao: 'Uzmi ga, njime se otvaraju riznice
Zemlje! ' " Kisra je upitao Mubida: "Koliko vrijedi ova moja kruna?" Na to je
Mubid pognuo glavu neko vrijeme te odgovorio: "Ne znam da ita vrijedi. Kia
u aprilu, koja donosi ljudima nafaku, vrednija je od kraljeve krunu. " Abdullah
b. Abdulmelik sreo je Ibn ihaba ez-Zuhrija, rekavi mu: "Uputi me na neto
emu u se posvetiti! " Na to je Ibn ihab poeo recitirati stihove:
Bavi se poljoprivredom i moli Gospodara Zemlje,

moda e ti jednog dana molbu usliati i nafaku dati:
veliki imetak koji e te ojaati;
a poslije sue zemljom obilna voda protjee.
Ljudi imaju razliita miljenja u vezi s pitanjem ta je bolje: sijanje
plodova ili voarstvo. Ovdje nema prostora za detaljno razmatranje ovog
pitanja. Ukratko moemo kazati sljedee: oni koji preferiraju plodove smatraju
da je to bolje jer je prikladnije i korisnije, a oni koji preferiraju voarstvo dre
da je to bolje jer je dugotrajnije i to voka konstantno daje plodove.
Drugi nain je stoarstvo, i njime se veinom bave beduini i nomadi jer
nemaju stalno mjesto boravita, pa im treba imetak koji e nositi sa sobom,
a koji se zadrava putujui i premjetajui se iz mjesta u mjesto, pa je zato
njihov izbor pao na stoku, tim prije to se kree neovisno i ne treba je hraniti
185
sijenom, ve se sama hrani. Zatim, moe se jahati i od nje se dobija mlijeko.

Izbor je pao na stoku i iz razloga to je nju lake hraniti i o njoj se brinuti. U
njoj je vea korist po njih jer se stoka razmnoava i daje mlijeko. U tome se
ogleda Allahovo, delle anuhu, nadahnue stvorenja, davi da u njima koristi
budu podjednake i davi ljudima da se njima koriste. Prenosi se da je Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Najbolji imetak jesu plodne
ivotinje i opraene palme. " Rukovodei se izrazom me 'mure, spomenutim u
hadisu, a koji ima znaenje poveavanja broja, Hasan el-Basri i Katada rekli
su da Allahove, delle anuhu, rijei: " ...emerna mutrefiha ... " (El-Isra, 16)
znae: one koji su u njemu Mi brojnim uinimo2 Kada se radi o sitnoj stoci,
prenosi se sljedei Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, hadisi: "U njenom
maslu je ivotna namirnica, a od vune se pravi odjea. " Prenosi se da je Ebu
Zabjan govorio: "Omer, radijallahu anhu, upitao me je: 'ta je s tobom, o
Zabjane?' Odgovorio sam da je moja plata dvije hiljade, na ta mi je rekao:
'Bavi se ti poljoprivredom i stoarstvom prije nego to na vlast dou mlade
Kurejije, kada se to to prima nee smatrati bogatstvom. "' Pripovijeda se da
je neka ena dola kod Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, rekavi mu:
"Allahov Poslanie, uzgajam sitnu stoku radi rasploda i mlijeka, ali nikako ne
mogu poveati stado. " Resulullah, saliallahu alej hi ve sell em, upita je: "Koje je
boje tvoja stoka?" "Crne", odgovorila je. Tada joj je Poslanik, sallallahu alejhi
ve sellem, rekao: "Izmijea} crne i bijele. " U tome smislu je Vjerovjesnikov,
sallallahu alejhi ve sellem, hadis u vezi sa sklapanjem braka: "enite se s
tuinkama, da ne biste izrodili krljavu djecu. "
Trei nain je trgovina, i ona se smatra ogrankom poljoprivrede i
stoarstva. Prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
jednom prilikom rekao: "Devet desetina nafake u trgovini je i u poljoprivredi,
a ostalo je u stoarstvu. " Trgovina se dijeli na dvij e vrste. Prva vrsta je trgovina
u mjestu boravka, bez velikog bogaenja i bez poduzimanja putovanja radi
trgovine, i to je ekanje i rezimiranje zarade. Ovu su vrstu izbjegavali imuni
ljudi, a oni koji vole avanture smatrali su je beznaajnom. A druga vrsta je
ulaganje novca u drugim zemljama. Ova je vrsta prilinija ovanim ljudima,
u njoj je vea korist i zarada, osim to je vei rizik i izvjesnija mogunost
bankrota. Kada se radi o tome, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, rekao sljedee: "Zaista su putnik i njegov imetak izloeni opasnosti,
osim ako ih Allah ne zatiti. " U Tevratu nalazimo sljedei zapis: "O ovjee,
poduzmi putovanje, i ]a u ti dati ilafaku. "
etvrti nain je bavljenje obrtom, i ovo se moe odnositi na tri spomenuta
naina. Bavljenje obrtom dijeli se na tri vrste: patentiranje, praktini obrt i obrt
koji se istovremeno odnosi na patentiranje i praktini obrt. Ovo je zato jer su
ljudi zapravo - maine za razne obrte, i najasniji su osposobljeni za naj<;asnije
obrte, kao to s u najbijednij i spremni baviti se najniim obrtima, tim prije to
2 Po njihovom shvatanju ajeta, prijevod bi glasio:
na rasko navikli Mi brojnim uinimo. . ." (op.prev.)
186
"Kad hoemo jedan grad unititi, one koji su u njemu
ovjekova priroda potie na ono to joj odgovara i trai ono to joj je srodno.
Pripovijeda se da je Aleksandar, kada je htio poi u najudaljenije .krajeve
Zemlje, naredio Aristotelu: "Poi sa mnom! " On mu je odgovorio: "Oslabio
sam tijelom i teko se kreem, pa me nemoj uznemiravati. " Aleksandar ga
je upitao: koga u odrediti za pretpostavljenog glede svojih podanika?"
Aristotel odgovori: "Vidi ko od njih ima robove i njima lijepo rukovodi, pa ga
postavi za vojskovou, a onoga ko ima imanje i njime lijepo upravlja postavi za

nadreenog za prihode. " Dakle, uputio ga je da u obzir uzme prirodu i tako ga
potedio tereta eksperimentiranja. Najasniji obrt je onaj koji se usko vee za

patentiranje, a najnii obrt je onaj koji se odnosi na tjelesni rad jer je tjelesni
rad produkt patenta.
Kada se radi o patentu, on se moe podijeliti na dvije vrste. Prva vrsta

patenta je ona koja se dobije kao rezultat ispravnog rezona, kao naprimjer,
upravljanje ljudima i voenje drave. (U vezi s politikom napisali smo posebnu
studiju u kojoj smo ukratko govorili o njenim principima, i ovdje na to ne
moemo nita dodati.) Druga vrsta je ona koja dovede do novih saznanja koja
se dobiju iz teoretskih stavki. (Govorei o vrijednosti znanja, u ovoj smo knjizi
dovoljno kazali o tome i nema potrebe da ita dodajemo.)
Kada je rije o praktinom obrtu, on se takoer moe podijeliti na dvij e
vrste: asni tjelesni rad i niski tjelesni rad. Prva vrsta je na viem stupnju jer
treba uloiti truda u njeno poimanje i savlaivanje, i s tog aspekta potpada
pod vjetinu patentiranja. A druga vrsta je obrt u koji se ulae napor, to je
zapravo obino nisko zanimanje. Ovom vrstom se zadovoljavaju niski ljudi,
oni ija je narav prezrena. U tome je smislu Eskem b. Sajfi izjavio: "Svaku e
bezvrijednost neko pokupiti. " Tu su i El-Mutelemmisovi stihovi:
Na nepravdi ustrajne su samo dvije kategorije ljudi:

tirani i nasilne voe.
Prvi su za nepravdu vezani ularom, a drugima kao da se glava probija
a niko im sauee ne izjavljuje.
A kada se radi o obrtu koji se istovremeno odnosi na patentiranje i na
praktini obrt, on se, isto tako, dijeli na dvije vrste. Prva je vrsta ona u kojoj
prevladava umijee a praktian rad dolazi sporedno, kao naprimjer, poziv
pisara. A druga je vrsta ona u kojoj. prevladava praktian rad a umijee dolazi
sporedno, kao naprimjer, poziv graditelja. Na viem je stupnju prva vrsta, u
kojoj prevladava umijee a praktian rad dolazi sporedno.
Dakle, spomenuto jesu mogunosti ljudi koje im je Svevinji Allah dao
kada se radi o stjecanju nafake. Allah, delle anuhu, ljude je prepustio njihovoj
volji kada se radi o tome, ali nije svima dao istu volju glede elje za stjecanjem
nafake kako bi to bio uzrok njihove sloge. Neka je slavljen Allah, Jedini Koji
je prema nama mudar i blag, Koji nam je dao razum da vidimo Njegovu mo !
187
Mogunosti u vezi sa stjecanjem nafake

Saznali smo uzroke i naine stjecanja nafake, a sada emo saznati
mogunosti koje se odnose na onoga ko stjee nafaku. Kada je o tome rije, na
ovjeka se odnosi jedna od sljedee tri mogunosti.
Prva mogunost je stjecanje dovoljne koliine, u skladu s potrebama,
bez pretjerivanja i podbacivanja. Ovo je najbolja mogunost. S tim u vezi,
prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Svevinji Allah
objavio mi je nekoliko stvari koje sam uima uo a srcem prihvatio: onaj ko

udijeli viak imetka, to je bolje po njega, a ako uskrati, to je zlo po njega; a
Allah nikoga nee ukoriti zbog dovoljne koliine hrane. " Humejd prenosi da
je Muavija b. Dunejda pripovijedao: "Upitao sam: 'Allahov Poslanie, koliko
mi je dovoljno od ovog svijeta?' Odgovorio je: 'Onoliko koliko moe utoliti
glad i pokriti stidno mjesto. Ako ima toliko, to ti je dovoljno, a ako ima vie,
naprimjer, pola kruha i vode, onda je to izvrsno; a bit e pitan za sve to je
preko jedne haljine. ' "Prenosi se da su Ibn Abbas, radij allahu anhu, i Mudahid
4..lj \ l J("\ o..-

J
l .;_ l o J o
u-"
"' ')_r . y
'
lt j
l:.j\ o
sljedei ajet:
_,.
-"
;;i
_,.
J O
\<
4-o
/
_,.
l
;_r:.
'
y
/
j l! ly
l /q
-"
_,.
"A kad Musa ree narodu svome: ' O narode moj, sjetite se Allahove
blagodati prema vama kada je neke od vas vjerovjesnicima uinio, a
mnoge vladarima '" (EI-Maida, 20)
...
protumaili rekavi: "Svaki ovjek koji ima kuu, suprugu i slugu vladar
je. " Preko Zejda b. Eslema prenesen je sljedei Poslanikov, sallallahu alej hi ve
sellem, hadis sa slinim tekstom: "Ko ima kuu i slugu vladar je. " I kada se
radi o znaenju, hadis je prihvatljiv. Naime, supruga i sluga jesu ti koji mu se
pokoravaju, a kua je ta koja ga titi, osim ako nekome dopusti ulazak u nju.
Onaj ko eli stei onoliko koliko je dovoljno, ne pretjerujui u tome,

duan je samo pripaziti da zarada bude halal, biti umjeren u stjecanju i kloniti se
sumnjive zarade. Nafta prenosi od Ibn Omera, radij allahu anhu, daje Resulullah,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Halal je jasan, a i haram je jasan, pa ostavi
ono to ti je sumnjivo, a dri se onoga to ti nije sumnjivo; a nee osjetiti

gubitak zbog onoga to ostavi Allaha radi. " Na pitanje u vezi sa skromnosti,
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio je: "Skromnost nije
rasipanje imetka, niti je zabranjivanje doputenog, ve skromnost je da ovjek
188
bude sigurniji u ono to je u Allahovoj ruci vie nego to je siguran u ono to

je u njegovom posjedu, i da mu nagrada za iskuenje bude draa od njegovog
prestanka. " Abdullah b. el-Mubarek, rahimehullah, pripovijedao je sljedee:
"Omer b. Abdulaziz napisao je Derrahu b. Abdullahu pismo sljedeeg
sadraja: 'Ako se moe sustegnu ti od onoga to ti je Allah dopustio kako bi to
bio paravan izmeu tebe i barama, uini to! ]er onaj ko se prepusti svakoj vrsti
halala, njegova e dua poeljeti haram. ' " Kada se radi o tumaenju Allahovih,
delle anuhu, rijei:
" ...taj e tekim ivotom ivjeti. ." (Ta-Ha, 124),

.
komentatori Kur' ana imaju razliita miljenja. !krima kae: "Zaraivat

e haram-nafaku. " A Ibn Abbas, radij allahu anhu, rekao je: "Ajet znai: troit
e, ali nee moi oekivati nadoknadu. " Jahja b. Muaz, rahimehullah, govorio
je: "Novacje slian akrepu: ako zna lijeiti njegov ujed, uzmi ga, u protivnom,
kloni ga se. " Reeno je: "Ko se ne bude uvao, imat e mnogo negativnih
osobina. " Neki rjeiti ljudi govorili su: "Najbolji je imetak onaj koji ovjek
zaradi na halal-nain i potroi ga u lijepe svrhe. A najgori imetak jeste onaj koji
ovjek stekne na haram-nain i potroi ga u grijeh. " Pravnik El-Evzai esto je
recitirao sljedee stihove:
Saznat e se da li je imetak na halal ili haram-nain steen,

a poslije samo posljedice ostaju.
ovjek bogobojazan nee biti sve dok njegovo pie i hrana ne budu halal,
sve dok halal-nafaku ne bude stjecao i lijepe rijei govorio.
To nam je Vjerovjesnik od Allaha prenio,
pa neka je Allahov mir i blagoslov njemu.
Pripovijeda se da je Ibnul-Mu'temir es-Sulemi jednom prilikom rekao:
"Ljudi se dijele na tri kategorije: bogati stale, siromani stale i srednji

stale. Siromani su slini mrtvacima, osim oni kojima je Allah dao ponos
i zadovoljstvo. Bogati su slini pijanicama, osim oni koje je Svevinji Allah
sauvao davi im svijest da se vremena mijenjaju. Najvee je dobro u srednjem
staleu, a najvie je zla u veini siromanih i bogatih, zbog bijede koju nosi
siromatvo i oholosti koju donosi bogatstvo. "
Druga mogunost je podbacivanje u stjecanju dovoljne koliine imetka
i ravnodunost glede toga. Ovo podbacivanje moe biti iz tri razloga: lijenost,
oslonac na Allaha, delle anuhu, i skromnost i zadovoljstvo.
Ako ovjek podbaci iz lijenosti, on je lien blagodati marljivosti i
zadovoljstva u ivotu, i bit e na teretu nekome, otuen od ljudi, ili e biti
izgubljen i nesretan. Prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve
sell em, rekao: "Skoro da je zavist nadvladala sudbinu, i skoro daje siromatvo
postalo nevjerstvo. " Buzurdemihr je govorio: "Ako postoji vea blagodat od
ivota, to je zdravlje; ako postoji vea blagodat od zdravlja, to je bogatstvo. Ako
postoji vee iskuenje od smrti, to je bolest; ako postoji neto gore od bolesti,
to je siromatvo. " U mudrosti stoji: Ka bur je bolji od siromatva. U Egiptu, na
rijeci Nil, najednom kamenu je naen sljedei zapis: "Strpljenje ima za rezultat
uspjeh i bogatstvo, a siromatvo ovjeka baca u lijenost. " Pjesnik je spjevao:
Moj Allahu, Tebi se utjeem od oholosti bogatstva, od tekog iskuenja,

od poniznosti siromatva i od svestrane nade koja me praznih ruku vraa.
Ako me grijesi sramotom svojom ne uprljaju,
nije me briga to u u ivotu na zamrene stvari naii.
Ako podbaci iz oslonca na Sveznajueg Allaha, rije je o nemonosti
koju navodi kao razlog i izostavljanje odlunosti koju on naziva osloncem
na Allaha, delle anuhu. Ovo je zato jer nam je Svemogui Allah naredio
oslanjanjanje na Njega onda ne moemo nita vie poduzeti, a naredio nam
je predavanje Njegovoj odredbi nakon poduzetih uzroka. Ma'mer prenosi od
Ejjuba, a on da je Ebu Kilaba pripovijedao: "Neki ljudi su pred Poslanikom,
sallallahu alejhi ve sellem, pohvalili jednog ovjeka i spomenuli njegova djela:

'Iao je s nama na had, i kada god bismo odsjeli negdje, od bi klanjao sve dok
ne bismo krenuli, a kada bismo krenuli, spominjao bi Svevinjeg Allaha sve
dok ponovo ne bismo odsjeli. ' Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, upitao
ih je: J\ ko se brinuo za njegovu devu i ko mu je pripremao hranu?' J\llahov
Poslanie, mi smo to inili : odgovorie. Na toje Vjerovjesnik, sal/allahu alejhi
ve sellem, zakljuio: 'Svi ste bolji od njega. "' Neki mudraci imali su obi(ij
rei: "U pouzdavanje u Allaha ne spada zanemarivanje pronicljivosti, niti je
pronicljivost zanemariti oslonac na Allaha. "
Ako podbaci iz skromnosti i zadovoljstva, radi se o mogunosti ovjeka
koji je, svodei raun sa sobom, shvatio negativne posljedice bogatstva i
imunosti, pa se pobojao loih posljedica prohtjeva i moi, i stoga je preferirao
siromatvo nad bogatstvom, zabranivi sebi povoenje za prohtjevima. Ebud
Derda, radijallahu anhu, prenio je sljedee Resulullahove, sallallahu alejhi ve
sellem, rijei: "Svakog dana na krajevima nebesa stoje dva meleka i pozivaju: 'O
ljudi, pourite svome Gospodaru! Malo a dovoljno imetka bolje je od mnotva

koje upropasti. ' A taj njihov poziv uju sva stvorenja osim ljudi i dina. " Zejd
b. Alija b. Husejn prenosi od svoga oca Husejna, a on od svoga oca Alije,

radijallahu anhu, da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Strpljivo
ekanje Allahovog olakanja ibadet je. A onaj ko bude zadovoljan s malo

nafake, koju mu Svevinji Allah da, i Allah, delle anuhu, bit e zadovoljan s
malo njegovih djela. " Prenosi se daje Omer, radijallahu anhu, jednom prilikom
izjavio: "Prednost siromatva jeste u tome to ovjek ne nalazi da iko ini
grijehe da osiromai. " Rukovodei se tom izjavom, Mahmud el-Verrak spjevao
190
je sljedee stihove:
O ti koji siromatvo osuuje, zar nee prestati!

Nesrea u bogatstvu vea je, bolje razmisli.
Ako ispravno rasuuje, shvatit e da siromatvo
je bolje i asnije od bogatstva
stoga to ovjek grijeh ini da bi se obogatio,
a ne ini grijeh da bi osiromaio.
A pjesnik Ibnul-Mukaffea spjevao je sljedee:
Pokazatelj da siromatvo i malo imetka bolje je od bogatstva

jeste to to vidi ljude koji grijee u svome bogatstvu,
a ne vidi da postoje ljudi koji grijee u svome siromatvu.
U ovoj posljednjoj mogunosti moe se snai samo on<U ko to iskreno
zatrai od svoje due, pa mu se ona odazove, onaj ko to zahtijeva od nje, pa

ga poslua u tome, sve dok njome ne bude rukovodio s lahkoom, sve dok ne
slomi njen ponos i sve dok ne shvati da mnotvom imetka nee biti zadovoljan
onaj ko nije zadovoljan s malo. Hasan el-Basri, rahimehullah, poslao je pismo
Omeru b. Abdulazizu, rahimehullah, u kojem je stajalo sljedee: uBrate, ko
sebe smatra bogatim jer ima Allaha, to e mu biti dovoljno. Ko se posveti

nekome drugom, a ne Njemu, on e tegobno ivjeti. Ko nije zadovoljan s malo
imetka, njega nee zadovoljiti ni mnotvo koje gomila. Zato se dri onoga to ti
je dovoljno i natjera} se da bude krepostan. A uvaj se gomilanja bespotrebnog
imetka, jer takvi e ljudi na Sudnjem danu dugo polagati raun. " Neki mudraci
su govorili: uNeka je bogatstvo daleko od ovjeka koji nije zadovoljan onim
to ima! " Meutim, ako dua ne prihvati njegov savjet i hirovito postupi, ne
prihvatajui njegovu skromnost, tada ne postoji drugi nain, osim navikavanja
i rigoroznog odnosa prema njoj, da joj se ukae poast i potakne na podvig.
Takvom ovjeku preostaje samo to da joj ponudi onoliko od ega nee pobjei,
i kada se navikne, tada je spusti na nie kako bi ovjek postupno postigao
eljenu granicu i navikavanjem je doveo do eljenog stanja. Prethodila je
izjava mudraca: ureka stvar navikavanjem postaje lahka. " Navedeno se odnosi
na drugu mogunost, a to je podbacivanje u stjecanju dovoljne koliine.
Trea mogunost je nezadovoljstvo onim to je dovoljno, ve eli viak i
mnotvo imetka. Na ovo ovjeka navode etiri uzroka.
Prvi uzrok je strast koja ga navodi na stjecanje mnotva imetka, a koju

moe pobijediti stjecanjem mnotva imetka i sredstava za ivot: kada se strast
usprotivi, ovjek tei stei imetak koji e ga zadovoljiti. A strasti nemaju
granicu i, odatle, imetak koji eli stei nema granicu. On<Y ije stjecanje
ovog svijeta nema granicu ulae stalni napor i uvijek osjea umor, a takav se
nee zadovoljiti uitkom u strastima, tim prije jer ulae stalni napor i osjeti
191

besprekidni umor, osim to e zasluiti ukor jer se povinovao strastima koje su
ga nadvladale i snosit e posljedice. Na taj nain je postao slian ivotinji koja
tri za onim to joj njena strast nalae. Ovakvu kategoriju ljudi ni razum ni
skromnost ne moe odvratiti od takve rabote. Prenosi se da je Alij a, radijallahu
anhu, prenio sljedei hadis: "Kome Allah eli dobro isprijei se izmeu njega
i njegove strasti, isprijei se izmeu njega i njegovog srca. A onoga kome eli
zlo prepusti samom sebi. " Pjesnik je spjevao:
Ako ovjek stomaku i strastima da sve to ele, zasluiti e krajnji prijekor.
Drugi uzrok je stjecanje mnotva imetka da ga udijeli u dobrotvorne

svrhe, da se time priblii Allahu, delle anuhu, ini dobroinstvo i pomae
potrebnima. Ovakav ovjek ima vee opravdanje za ono to ini i objektivnij e
je i pree da bude pohvaljen. Meutim, treba biti siguran od runih posljedica,
treba se uvati sumnjive zarade i, koliko god je to mogue, treba ispravno
procijeniti svoju korist u svemu tome, ali i korist koju prua drugim ljudima u
ivotu. Ovo je zato jer je imetak orue koje pomae u stjecanju lijepih manira,
pomo u ispovijedanju vjere i njime se sklapaju prijateljstva.
Niko ne eli onoga ko nema imetka, niti ima strahopotovanja od njega,
i takvog ovjeka ljudi smatraju beznaajnim. Abdullah b. Burejda prenosi od
svog oca Burejde, radij allahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve
sell em, jednom prilikom rekao sljedee: u oima ljudi mjerodavan je imetak. "
Mufesir Mudahid govorio je: "Izraz el-hajr (dobro) na svakom mjestu u
Kur'anu ima znaenje imetka. Allah, delle anuhu, rekao je:
"". o o
,.
...u ..ll.l
_)":;?"
"'
! --
"' "'
y
"'
' ... i on je, zato to voli bogatstvo - raa' (EI-Adijat, 8);

",
o
o
o_,.
"'
"'
' "'
0:11
t..J..;,.
.;_
l
("'"
-:'
l
JU:;
J) .r '_,. j>- _)":;?"
13
' ... on ree: 'Umjesto da mislim na Gospodara svoga, ja pokazujem ljubav

prema blagu! " (Sad, 32);
o "' :;
o ' ' l
-: o ' Ccol
l ,,..... "' ' "'"' -: ..iJI'
:;
"' .:.." 6-.J
. "' \ 0
:.f.. _,.
'A s onima u posjedu vaem koji se ele otkupiti, ako su u stanju da to

uine, o otkupu se dogovorite.' (En-Nur, 33).
'
A na jeziku poslanika uajba, alejhis-selam, Svevinji Allah rekao je:
J
:;.
' 1.,.r 13-:' 1

')
...... ....
'Vidim da u obilju ivite.. .' (Hud, 84).''

Sveznajui Allah nazvao je imetak hajrom ako se troi u dobro, jer sve
ono to se troi u lijepe svrhe dobro je samo po sebi. Kada se radi o ajetu:
192
-d
l t . - 81 /
""""' J' ' . ..." ' .
/ L:i..ul
;J o". ':}\ Y)
u if .!
t
--:
....
wl
w
"
"A
""'
...
"
"
""
ima i onih koji govore: 'Na Gospodaru, podaj nam dobro i na ovom i
na onom svijetu, i sauvaj nas patnje u ognju! ' " (El-Bekara, 201),
komentatori Kur' ana imaju razliita tumaenja. Es-Suddi i Abdurrahman

b. Zejd kau: "Ajet se odnosi na dobro na ovom svijetu, a na Dennet na onom
svijetu. " Hasan el-Basri i Sufjan es-Sevri govorili su: "Dobro na ovome svijetu
odnosi se na znanje i ibadet, a dobro na onom svijetu - Dennet. " Doim je Ibn
Abbas, radUallahu anhu, rekao: 1'Ajet se odnosi na imetak: zlatnike i srebrenjake,
koje Svevinji Allah daje. Oni se ne jedu niti piju, a kud god ih ovjek ponese,
. njima obavi svoju potrebu. " Kaj s b. Sa' d uio je sljedeu dovu: "Moj Allahu,.
podari mi ljudsku zahvalnost i slavu, jer se zahvalnost stjee samo djelima, a
slava se stjee imetkom! " Neko je upitao Ebuz-Zinada: '2ato voli imetak
kad te on pribliava ovome svijetu?" Na to je odgovorio: "Iako me imetak
pribliava ovome svijetu, u isto me vrijeme uva od njega. " Neki mudraci su
govorili: "Ko posjeduje imetak ve je sauvao dvije plemenite stvari: vjeru
i ast. " U mudrosti stoji: Neovisnog ovjeka potuje njegova porodica. Neki
bogata je proao pored uenjaka ije ga je stanje dirnulo, pa mu je izdvojio
odreenu koliinu imetka. Nakon toga neko je upitao toga istog uenjaka: "jesi
li imao potrebu za njegovim imetkom?" Na to je odgovorio: "Nisam, ali sam
vidio da se prema bogatim ljudima osjeti strahopotovanje. " Neki ovjek je od
Muhammeda b. Umejra b. Utarida i Attaba b. Verkaa zatraio da umjesto njega
plate deset krvarina. Muhammed je rekao: 1Ja u platiti jednu! " Na to se Attab
nadoveza: "Ostalih devet plaam ja! ", to je Muhammed samo komentirao:
"Divan si pomaga u stjecanju slave. " Ahnef b. Kajs spjevao je sljedee stihove:
Da sam veoma imuan, imetak bih dijelio jer ugled se bez vika imetka
stei ne moe.
Govorilo se. "Novac ima status zavoja, njime se se lijei svaka rana i
odrava svaki dogovor. " Pjesnik Ibnul-Delal spjevao je sljedee stihove:
Dat mi je imetak, ali ugled, koji s imetkom ide, nisam stekao.

elim se u visine ivota vinuti, ali me siromatvo unazauje.
U mudrosti stoji: Siromatvo za rezultat ima ostavljanje na cjedilu, zbog
bogatstva se raspravlja, nevolja navodi na niskost, a traenje nuka na dijeljenje.
S tim u vezi, Evs b. Hader, rahimehullah, spjevao je:
Kod Hazmove kue ekat u sve dok bude udjeljivao,

a kada se premjesti, i meni je pree premjestiti se.
Naao sam da veina ljudi do dogovora ne dri i da prijateljstvo tekim dre.
Bogatog ovjeka prvakom i monim dre, makar obian rob bio,
a siromahu mahane nalaze makar im za velikog roaka slovio.
193
Ebu Bir ed-Darir spjevao je:
Dovoljno razloga za tugu je u tome to ujutro kreem

a naveer se vraam nemajui imetka da ast svoju sauvam.
Prijatelju samo topao pozdrav mogu ponuditi,
a to prijatelju dovoljno nije niti ga to zadovoljiti moe.
Jedan drugi pjesnik spjevao je sljedee stihove:
Ljudi te cijene kada si bogat, jer u njihovim oima svaki bogata velik je.
A pravo bogatstvo je samo ono koje ovjeka oplemeni
i ponuka da putniku konak prui ili ga rukom ponudi.
(Da li je bolje biti siromaan ili bogat - pitanje je o kojem ljudi nemaju
istovjetne stavove, iako su jednoglasni u tome da je zlo u onom siromatw koje
ovjeka tjera na traenje od drugih, i da je zlo u onom bogatstw koje ovjeka
navede na oholost. Neki preferiraju bogatstvo nad siromatvom, tim prije jer
je bogat ovjek moan, a siromaan je nemoan, i mo je bolja od nemoi. I
ovo je stav onih ljudi koje je nadvladala elja za slavom. Doim drugi smatraju
da je siromatvo bolje od bogatstva. A oni se pozivaju na to da siromaan
ne posjeduje, a bogat posjeduje, i neposjedovanje ovoga svijeta bolje je od
njegovog posjedovanja. I ovo miljenje zastupaju oni ljudi kojima je prioritet
biti sauvan od iskuenja. Meutim, trea skupina smatra da je sredina u vezi
s tim najsretnija mogunost: prevazii granicu siromatva, odnosno zauzeti
najmanji stupanj bogatstva, da iskoristi obje odlike i sauva se pokude koju
nosi i bogatstvo i siromatvo. A ovo je stav onih koji preferiraju sredinu u
svemu, smatrajui je najboljom mogunosti. Dokaze na koje se poziva svaka
skupina iznijeli smo na odgovarajuem mjestu i nema potrebe da ih ponovo
spominjemo:)
Trei uzrok je stjecanje mnotva imetka zbog njegove tednje djeci,
odnosno nasljednicima, mnogo krtarei na sebe i na svoja prava, a sve iz
saaljenja prema njima zbog napornog stjecanja i mogue loe budunosti.
Ovakav ovjek je nesretan zbog toga i nosi grijeh. Pronicljivom ovjeku
je oito da takav zasluuje ukor, izmeu ostalog, zbog runog miljenja o
svom Gospodaru i miljenja da e ih On oprskrbiti samo njegovim uzrokom.
U mudrosti stoji: Oaj ubija svog nosioca, a udobnost je ivota u lijepom
miljenju o Allahu. Abdulhamid je izjavio: Kako ovjek moe oekivati da
ostane na istom kad ga vrijeme uniti! " Zasluuje ukor zbog uvjerenja da e
ta njegova uteevina potrajati i stii u ruke djeci kad vrijeme nosi nedae i
iskuenja. Reeno je: vrijemeje veliki zavidnik: izmijeni sve ega se doepa. "
U mudrosti stoji: Imetak presjedne ovjeku. Tu je i izjava nekih mudraca: Ako
ti ne ostavi novac, ostavit e on tebe. " Zasluuje prijekor jer se sam liio koristi
novca i sustegnuo od lagodnosti. Reeno je: Tvoj imetak pripada tebi, ili tvom
nasljedniku, ili kakvoj prirodnoj nepogodi, pa ne budi najnesretniji od trojice. "
194
S tim je u vezi Abdulhamid jednom prilikom izjavio: 110dbaci od sebe lane
nade i budi ti onaj ko e naslijediti svoj imetak. " Takoer, zasluuje prijekor
jer je u tome nesrea i teret koje povlai skupljanje i stjecanje imetka. Takvi
ljudi su revnosni trudbenici, ali su lieni rezultata tog istog truda i zasluuju
osudu. Kada se o tome radi, reeno je: Moda e ljudi pozavidjeti ovjeku na
blagodati koja je glede njega nesrea, a moda e se saalijevati nad ovjekom

zbog neke bolesti koja je glede njega srea. " Pjesnik je spjevao: od koga dua
zahtijeva vie nego to joj je potrebno, takav e se do smrti patiti. " Isto tako,
zasluuje prijekor zato to e odgovarati zbog grijeha koje time moe poiniti
i zbog posljedica. Pripovijeda se da je Hiam b. Abdulmelik, kada mu je pla
njegove djece postao tegoban, rekao: 11Hiam vam je osigurao ovaj svijet, a vi
ste mu uzvratili plaem; ostavio vam je ono to je zaradio, a vi ga ostavljate

s grijesima koje je uinio. O kako je Hiam u loem poloaju, osim ako mu
Allah ne oprosti! " Rukovodei se ovom izjavom, Mahmud el-Verrak spjevao
je sljedee stihove:
Uivaj u imetku prije smrti svoje, u protivnom,

od imetka koristi nee imati ako umre. Nesretan si zbog imetka bio,
i ostavio si ga onome ko te mrzi i u blizini svojoj ne eli.
Uzvratili su ti lanim plaem na ono to si nagomilao pa im dao.
Kao zalog dao si sve to si imao, a oni su te talcem uinili grijeha koje si
poinio.
Pripovijeda se da je El-Abbas b. Abdulmuttalib, radij allahu anhu, jednom
prilikom doao kod Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, zatraivi:
Allahov Poslanie, postavi me za namjesnika! " Resulullah, sallallahu alejhi ve
sellem, rekao mu je: "O Abbase, o Vjerovjesnikov, sallallahu alejhi ve sellem,
amida, malo ali dovoljno imetka bolje je od mnotva bogatstva koje e te

upropastiti. O Abbase, o Vjerovjesnikov, sallallahu alejhi ve sellem, amida,
dua koja e te spasiti bolja je od one koja te navodi na zlo, koju nee moi
ukrotiti. O Abbase, o Vjerovjesnikov, sallallahu alejhi ve sellem, amicla,
zaista je poetak vlasti - kajanje, njena sredina prijekorje, a kraj -ponienje na
Kijametskom danu. " Na to je El-Abbas, radijallahu anhu, sugerirao: Jlahov
Poslanie, osim kada se radi o pravednom namjesniku!" kako ete biti
pravedni prema roacima ?! ", upita Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem. Neki ovjek poalio se Hasanu el-Basriju: "Bojim se smrti i prezirem
je. " Na to mu je Hasan, rahimehullah, rekao: uOstavio si imetak iza sebe, a da
si ga poslao pred sobom, bilo bi ti drago poi mu u susret. " U mudrosti stoji:
Mnotvo imetka koji ovjek ostavi, nasljednicima je oblik sauea. Rukovodei
se ovom mudrosti, Ibnur-Rumi je spjevao sljedee stihove, dodajui na nju:
Svoj si imetak ostavio svojim nasljednicima,

a da mi je znati ta je tebi imetak ostavio!
195
Oni se nakon tvoje smrti raduju,

a kakvo je tvoje stanje nakon smrti!
Njima je pla dojadio, a da li tebe alosti stanje iije;
a ustaljen je svaiji udio u tom nasljedstvu.
Tebi se ivot okrenuo a njima naklonio,
jer ivot je promjenjive sudbine.
etvrti uzrok je slast i velika ljubav koju osjeti u svom srcu glede stjecanja
mnotva imetka. A ovakav je ovjek definitivno u najgorem poloaju. On
najvie tuguje za bogatstvom. Takvom su upueni svi prijekori, imetak e mu
se razbiti od glavu i snosit e kobne posljedice. Na njega se odnose Allahove,
delle anuhu, rijei:
;;i
"".
/ /
' / .JJ I
....
"
" .., \ i;_, -./1:.
l.
..-
....
"
-
u
"/
'" ':1/) \/'-' ..Ul

''+'
-:: /:
.
-/i
'
",
." "-
l)
.<::' /
)
...
l)
-: ..Ul/
:J.
/ '-'
"Onima koji zlato i srebro gomilaju i ne tro'e ga na Allahovom putu nagovijesti bolnu patnju... " (Et-Tevba, 34).
Nakon to je objavljen ovaj ajet, Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem,
rekao je: Propalo zlato, propalo srebro! " To je ashabima teko palo pa su
upitali: koju emo vrstu imetka posjedovati?" Na to im je Omer, radij allahu
anhu, rekao: uja u upitati s tim u vezi. " Upitao je: llahov Poslanie,
tvojim je drugovima teko palo, i pitaju koju e vrstu imetka posjedovati. "
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio mu je: 1}ezik kojim e
initi zikr, srce kojim e zahvaljivati i enu vjernicu koja e ovjeku pomoi
u prakticiranju vjere. " ehr b. Haveb prenosi da je Ebu Umama, radijallahu
anhu, pripovijedao: Neki beskunik je preselio na ahiret i u njegovoj haljini
su pronali zlatnik pa je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
'Zasluio je kaznu! ' Nedugo zatim umro je i neki drugi beskunik u ijoj su
haljini pronali dva zlatnika, a glede njega Resulullah, sallallahu alejhi ve
sellem, rekao je: 'Zasluio je dvostruku kaznu! '" Iako je za vrijeme Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem, umrlo situiranih ljudi koji su iza sebe ostavili veliki
imetak, on nije nagovijestio kaznu koju je nagovijestio glede spomenute dvojice
beskunika jer su pokazivali da su zadovoljni, ali su udjeli za onim to im nije
trebalo, i stoga su zasluili grijeh i, odatle, kaznu. Pjesnik je spjevao:
Ako si bogat, ali nisi dareljiv, tada si isti kao i bijedan,

dok e bogati jednog dana zbog imetka snositi posljedice,
bijedni e toga poteeni biti.
Rebia mi je prenio sljedee afijeve stihove:
Onaj kome je imetak dat pa ne zaslui zahvalnost ljudi niti nagradu nije sretan. Velikom ovjeku blizu je sve to je daleko i svaka zatvorena
196
vrata
njemu su otvorena. Najveu brigu treba da ima ambiciozan ovjek koji
tekim ivotom ivi. Ako uje da slavan je ovjek prosijaki tap ponio,
u to slobodno povjeruj. I kada uje da ostavljeni na cjedilu doao je
do izvora koji je njegovim dolaskom presuio, i u to moe vjerovati.
U arapskom jeziku se razum (akl) naziva jo lubb, to ima znaenje
pronicljivosti. Izraz didd ima znaenje udjela, odnosno sree, a izraz dedd
ima znaenje veliine:
"
I:Uj j l
.-!
"..
"..
....
':!
..G:-
J lj
" ... a On nije - neka uzvieno bude dostojanstvo Gospodara naeg! - uzeo
Sebi ni druge ni djeteta ... " (EI-Dinn, 3).
Mahana u onome ko je iskuan gomilanjem, tednjom i krtarenjem
imetka, sve dok ne pone initi nerazumne postuke, pa zaluta; sve dok ne skrene
s pravih namjera, pa se povede za prohtjevima - jeste u tome to ga preokupira
ljubav prema imetku i duboka nada: ljubav prema imetku navede ga na pohlepu,
a duboka nada nuka ga na krtost. Pohlepa i krtost okosnica su svake loe
osobine i uzrok svake niskosti. Razlog je tome to krtost spreava obavljanje
dunosti i nuka na prekidanje veza, na neposlunost. Stoga je Vjerovjesnik,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Najgore to ovjek moe pri sebi imati jesu
pohlepna krtost i pretjeran strah. " A neki mudraci imali su obiaj kazati: "Bogat
a siromaan ovjek slian je snanom a straljivom ovjeku. " Doim pohlepa
ovjeka liava lijepih manira, jer ga nadvlada; odvraa od mnotva ibadeta, jer
ga preokupira i nuka na bavljenje sumnjivim stvarima, jer ih se slabo uva. A
ove tri stvari jesu okosnica svih niskosti i one ovjeka liavaju svih odlika. Osim
to ovjek pohlepom ne poveava svoju nafaku, naprotiv, sebe ponizuje i srdi
svoga Gospodara. Prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alej hi ve sell em,
jednom prilikom rekao sljedee: "Pohlepan trudbenik i zadovoljan ovjek ija
je nafaka obilna imaju koliinski istu opskrbu, nita im se od toga ne oduzima,

pa zato onda juriti u Vatru! " S tim u vezi jesu sljedee dvije mudre izreke:
"Pohlepa unitava vjeru i ugled. Allaha mi, na crtama lica svakog pohlepnog
ovjeka vidio sam da se pretvara "; "Pohlepan je ovjek ponieni zarobljenik
koji se nikada ne moe osloboditi. " Neki rjeiti ljudi rekli su: "Sudbina, koja
je jaa od svakoga, ne moe se pobijediti, niti se ve propisana nafaka moe
stei nasilnim stjecanjem. Neka se ovjek zato povinuje sudbini i neka zna
pohlepom nee stei ono to mu nije propisano. " Neki su knjievnici ostavili
sljedei zapis: "Moda e odreen imetak stei onaj ko ga nije elio i moda e
dijamant nai onaj ko ga nije traio. " Neki knjievnici su mi recitirali sljedee
stihove Muhammeda b. Hazima:
O zarobljenie okova unitavajue pohlepe, o ti koji u okovima ponienja

ivi,
197
oajan ponos bolji je od ponienja koje prua lana nada.

Pomiri se sa sudbinom i prihvati srdano vrijeme,
pohlepan bez iega ostaje, a bogatstvo dobija onaj ko strpljivje.
Ne postoji granica kod koje se pohlepan ovjek zaustavlja niti kraj kojim
se zadovoljava, jer, kada ostvari svoja oekivanja, to ga obmane i navede na
jo veu pohlepu i lanu nadu. Meutim, ako ne ostvari oekivanja, porokom
smatra troenje onoga to je ve zaradio i obaveznim trpljenje takvog stanja, to
mu, uz nadu koju je ve imao, povea nadu i oekivanja.
Prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "ovjek ostari
a pri njemu ostaju dva svojstva: pohlepa i nada. " Neko je upitao Isaa, alejhis
selam: "Zato su stariji ljudi pohlepniji glede ovoga svijeta od omladine?" "Zato
to su osjetili slast ovoga svijeta koju omladina nije osjetila ", odgovorio je Isa,
alejhis-selam.
Da je pohlepan ovjek iskren prema sebi i da iskreno slijedi razumske
impulse, saznao bi da sreu i blaenost upotpunjuje zadovoljstvo sudbinom i
onim to mu je dato. Kada je rije o tome, prenosi se da je Resulullah, sallallahu
alejhi ve sellem, rekao: "Budite umjereni u stjecanju nafake, jer nafaka koja
vam je data vie vas trai nego vi nju, a ono to vam je uskraeno neete stei
makar i pohlepni bili. " Isto tako, prenosi se da je Dibril, alejhis-selam, doao
kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, rekavi da mu Svevinji Allah alje
selam i nareuje da proui bismillu i sljedei ajet:
....
::; J ... ....
o ....
o t.:;lJ
w o ,, a:l
\ ol::;l \ o"' o o Jo. .. l,;.\' ? \ JI 0.Ji ...
.
)
",..
1,
)....
...., o
....
""'
\"'
...
.
'
J
...
" _r.?- )J lJ})
... ...
...
...
...
...
nikako ne gledaj dugo ljepote ovoga svijeta koje Mi kao uitak raznim
sortama nevjernika pruamo, da ih time na kunju stavimo, ta nagrada
Gospodara tvoga bolja je i vjena." (Ta-Ha, 131)
"I
Pa je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio nekom glasniku

da oglasi sljedee: "Ko ne postupi prema Allahovoj, delle anuhu, naredbi
kobno e raskrojiti svoju duu iz ljubavi prema ovome svijetu. " Reeno je da
u nekim knjigama postoji sljedei zapis: "Vodite brigu o sebi, i imat ete oko
toga posla." Komentirajui Allahove, delle anuhu, rijei:
a1
L:>- ( .:.h
.
...
...
..
....
...
" ... Mi emo dati da proivi lijep ivot. .. " (En-Nahi, 97),
Mudahid je rekao: "Znaenje je: dat emo da bude zadovoljan. " Eksem
Sajfi,
rahimehullah, izjavio je: "Ko zamijeni pohlepnost za zadovoljstvo
b.
postii e bogatstvo. " Neki dobri prethodnici govorili su: "Moe se desiti da
se razoara iskreni trudbenik, a, isto tako, moe se desiti da uspije onaj ko je
198
umjeren glede ulaganja truda u ovaj svijet. "

Rukovoen ovom izjavom, pjesnik El-B uhturi je spjevao sljedee stihove:
Vidio sam da oni kojima je srea data podbacuju ili pretjeruju.

udim se onome to tri za imetkom - kako ga je lien,
i udim se onome ko sjedi - kako do bogatstva dolazi.
A nisu isti onaj ko je imetka lien a ne trudi se
i onaj ko ga je lien dok za njim tri.
Neki mudraci imali su obiaj kazati: "Onaj ko je zadovoljan onim to
ima bogat je, makar bio i siromaan; onaj ko nije zadovoljan onim to ima
siromaan je, makar imao blago nebrojeno. " Neki rjeiti ljudi rekli su: 'ko
ovjek trai ponos, neka ga trai u pokornosti Allahu, a ako eli stei bogatstvo,
neka ga stjee zadovoljstvom. ]er e Svevinji Allah pomoi onoga ko mu je
pokoran, i nee ostati siromaan onaj ko bude zadovoljan s onim to ima. " S tim
u vezi, neki su knjievnici ostavili sljedee zapise: "U zadovoljstvu je ponos
siromaha, a u udjeljivanju milostinje tit bogatom "; "Vidimo da zadovoljan
ovjek dokuuje ono to je ostvario, odnosno ono to je elio. Nafaka ponekad
dolazi bez uloenog napora, a moda mimoie onoga ko u to uloi veliki napor. "
Zadovoljstvo s onim to je ovjeku dato moe imati tri stupnja.
Prvi stupanj je potpuno zadovoljstvo onim to ima i odvraanje sebe
od svega drugog, i ovo je najvii stupanj zadovoljstva. Pjesnik je spjevao:
'ko eli kao bogat ivjeti, nemoj zapasti ni u jednu priliku kojom nee
biti zadovoljan. " Malik b. Dinar, rahimehullah, jednom je prilikom izjavio:
"Najskromniji je ovjek onaj koji od ovoga svijeta ne eli vie nego to mu je
dato. " Neki su mudraci kazali: "Zadovoljstvo onim to je dovoljno ovjeka vodi
u ednost. " Neki knjievnici su ostavili sljedei zapis: "Ponekad je tjeskoba
bolja od irine, i ponekadje napor bolji od udobnosti. " Neki su mi knjievnici
recitirali sljedee stihove koji se pripisuju Alij i, radijallahu anhu:
Zadovoljstvo mi je donijelo sav ponos, a koje je bogatstvo bolje od

zadovoljstva?
Uini da zadovoljstvo bude glavnica tvog imetka, a,
poslije toga, neka ti bogobojaznost poputnina bude.
Kad imetak stekne, uvaj se krtosti,
i uitak u Dennetu zaradi trenom strpljenja.
Drugi stupanj je zadovoljstvo dovoljnom koliinom i odbacivanje vika,

i ovo je srednji stupanj zadovoljstva. Prenosi se da je Poslanik, sallallahu alej hi
ve sell em, rekao: "Izmeu svakog ovjeka i njegove nafake postoji zastor: ako je
zadovoljan i umjeren, dolazi mu njegova nafaka, a ako, pak, skine zastor, nee
poveati svoju nafaku. " Neki mudraci su govorili: "Sve to prelazi ovjekove
lfE
potrebe pretjerivanjeje. "Neki rjeiti ljudi rekli su: "Koje zadovoljan sudbinom,
zadovoljan je s malo imetka. " El- B uh turi je spjevao: "ovjek eli stei brojna
blaga a svoje potrebe moe zadovoljiti i s mnogo manje od toga. " Ibrahimu b.
El-Mudebberu recitirao sam sljedee stihove:
Zadovoljstvo i ednost bolji su od s vakog bogatstva.
Kad se moe strpjeti ne elei nita, svoje si elje ve ostvario.
Trei stupanj je zadovoljstvo i zaustavljanje kod onoga to mu je prueno,

ali ne prezirui viak koji doe, makar se radilo o mnotvu imetka, meutim,
ovdje ovjek ne trai ono to nema, makar se radilo o malo imetka, a ovo je
najnii stupanj zadovoljstva, tim prije jer krui izmeu elje i straha. Izmeu
elje - zato to ne prezire viak koji mu doe, a koji je preko onoga to mu
je potrebno. A izmeu straha - zato to ne trai ono to nema, ono do ega
ne moe doi. U vezi s takvom kategorijom ljudi, Zun-Nun, rahimehullah,
izjavio je: "Onome ko bude izrazito zadovoljan s onim to ima svaka e kaa
biti ukusna. " Hasan b. Alij a prenosi od svoga oca Alije, radijallahu anhu, a on
da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ovosvjetske prilike se
mijenjaju, i ono to ide u prilog ovjeku doi e mu makar bio slab, a ono to je
protiv njega on nee svojom snagom odagnati. Onaj ko se ne nada onome toje
prolo ivjet e udobno, a onaj ko je zadovoljan nafakom koju mu je Svevinji
Allah dao ivjet e radosno. " Ebu Hazim el-Eared izjavio je: "Shvatio sam
da postoje dvije stvari: jedna se tie mene a druga me se ne tie. Onu koja se
tie mene ne mogu ubrzati makar imao svu snagu Nebesa i Zemlje. A ona
koja me se ne tie jeste ono to nisam postigao u prolosti i to neu postii u
budunosti. Onome to je moje nema pristupa niko drugi osim mene, a onome
to nije moja ja nemam pristupa, i zar u svoj ivot protratiti i sebe unititi u
jednu od ove dvije stvari ?! " Ebu Temmam et-Iai spjevao je sljedee stihove:
Nemojte me koriti zbog sudbine, na koju ne utjeem i u njoj nemam
udjela.
Ko svoju odlunost i brige u lanu nadu pretoi, on e poraen biti.
Da je zadovoljstvo malim nepravda bila, onda malobrojan
imetak takav ne bi bio. Gospodar nije nepravedan u Svome sudu,
i malo se malim smatra. Zbog nafake ne tuguj, ona e ti doi
madil po nju izaslanika nisi poslao.
Neki knjievnici spjevali su mi sljedee Ibmir-Rumijeve stihove:

Pero sudbine zapisa/o je sve to e se desiti,
i svejedno je pokrenuo se ili mirovao.
Ludost od tebe jeste da tri za nafakom kad zna
da zametak u majinoj utrobi svoju nafaku dobija.
Molimo Svemogueg Allaha, najplemenitijeg od kog se moe moliti i

200
najboljeg u kog se moe nadati, da nam podari sreu u onome to nam je dao
i da nas odvrati od elje za onim to nam je uskratio kako bismo se sauvali
runih posljedica bogatstva i pogubnosti slijeenja strasti!
urejk b. Ebu Nemir prenosi od Ebul-Diza' , a on od svojih amida i
djedova da je Vjerovjesnik, sail allahu alej hi ve sell em, jednom prilikom rekao:
<Najbolji ljudi u mome ummetu jesu oni kojima nije dato onoliko koliko bi ih
navelo na oholost, i oni kojima je dato toliko da ne moraju traiti od drugih. "
Ebu Temmam et-Tai spjevao je sljedee stihove:
Toliko briga postoji da ovjek do pred podne oi ne sklopi.

Ne tri za nafakom kad vidi da je umanjena i da ti nije data,
jer eje udno eljeti. Kad ovjeku strpljenje bude uskraeno,
on vidi ono to ga je mimoilo, a ne vidi ono to mu je dato.
I ovim stihovima zapravo zavravamo etvrto poglavlje.
201
POGLAVLJE V

VEZANA ZA DUU
Treba znati da je dua stvorena s mnogim svojstvima i manirima koje
mnogi ljudi zapostavljaju. A ni najbolji ljudi ne mogu ivjeti bez samoodgoja,
ni oni koji su sobom zadovoljni. Ovo je zato jer i najbolji ljudi pate od poroka
koji ih prividno usreuju: prohtjeva i strasti. Ako ovjek zapostavi samoodgoj,
preputajui se razumu, ili se pouzda u to da e, po svojoj prirodi, poi najboljim
putem, to njegovo preputanje razumu liit e ga stupnja koji dostiu trudbenici,
odnosno pouzdanje u narav izazvat e veliko kajanje: u potpunosti e biti lien
lijepih manira i postat e neznalica jer se lijepo ponaanje postie vjebanjem,
odnosno obiaj s tim u vezi mjerodavan je kada je rije o tome da li je odreeni
manir lij ep, a svaki narod ima svoju konvencionalnost. Dakle, lijepo ponaanje
ne stjee se ekanjem da ga razum proizvede, niti pouzdavanjem u narav, ve
se stjee vjebanjem, ulaganjem napora, razmjenom iskustava i lijepih manira.
Meutim, kada se lijepo ponaanje stekne, tada njime upravlja razum, a ista
priroda povinuje se lijepom ponaanju. Da je razum mogao zadovoljiti potrebe
lijepog ponaanja, vjerovjesnicima ne bi trebao Allahov, delle anuhu, odgoj,
ve bi se zadovoljili razumom. Prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, rekao: "Poslan sam da upotpunim plemenite udi. " Neko
je upitao Isaa, alejhis-selam: "Ko te odgojio? ", na ta je odgovorio: "Niko
me nije odgojio, samo sam vidio kako neznalice postupaju i klonio sam se
njihovog ponaanja. " S tim u vezi, Alij a, radijallahu anhu, izjavio je sljedee:
"Zaista je Svevinji Allah uinio da plemeniti maniri budu veza izmeu Njega
i vas, i dovoljno je ovjeku da s Allahom, delle anuhu, bude u vezi, gajei
plemenit manirkod sebe. " Ezdeir b. B ebek jednom je prilikom rekao sljedee:
"Lijepo ponaanje odlikuje se, izmeu ostalog, time to ga svi ljudi hvale,
ovjeka uljepava na svakom mjestu i spomen na lijepo ponaanje vjeno
ostaje. " Mehbud je govorio: "Plemenit lijepo odgojen uenjak poistovjeen je
s naputenom graevinom: to su vei njeni stupovi, to je udnija; s presahlom
rijekom: to je ire i dublje njeno korito, to je neprohodnija; s neplodnom
naputenom zemljom: to je due naputena, po njoj vie izrasta isprepletenog
beskorisnog bilja i prije postane pogodno za gmizavce. " Ibnul-Mukaffea
zapisao je sljedee: "Hrana i pie koji nam slue za jaanje ula nimalo nam
nisu potrebniji od lijepog ponaanja kojim unapreujemo svoj razum. Zrno
posijano u zemlju moe procvjetati i razviti se samo uz pomo vode kojom ga
205
ovjek zalije. JI El-Asmei, rahimehullah, pripovijedao je da je neki beduin rekao

svom sinu: uo sinak, razum bez lijepog ponaanja slian je neplodnom drvetu,
a lijepo ponaanje jeste stup kojim je Svevinji Allah uljepao razum, ukras
kojim je ukrasio nisko rodoslovlje. Naime, razuman ovjek ne moe bez lijepog
ponaanja, koje daje plodove - makar imao ispravan nagon - kao to zemlja,
makar bila plodna, ne moe bez vode uz iju pomo raste bilje. JI Neki mudraci
su govorili sljedee: uPonaanje je olienje razuma, pa neka ovjek svoj razum
predstavi kako god eli "; uRazum bez lijepog ponaanja slian je neplodnom
drvetu, a s lijepim ponaanjem slian je plodnom drvetu JI; uLijepo ponaanje
jedna je od dvije stvari kojima se postie ugled. JI
Neki rjeiti ljudi rekli su: 11ovjek se vrednuje prema razumu i ponaanju,
ne prema rodu i porijeklu, jer je upropastio svoje porijeklo onaj ko upropasti

svoje ponaanje i razum. JI Neki knjievnici ostavili su sljedei zapis: usvoje
srce oisti lijepim ponaanjem kao to se vatra raspaljuje drvima, i neka elja za
lijepim ponaanje bude tvoj dobitak i udio u dobru, a tada e ti se nadati oni koji
se nadaju, od tvoje e moi strahovati oni koji strahuju, oekivat e tvoju korist
i pravdu. JI Neki uenjaci rekli su sljedee: "Lijepo ponaanje ima za rezultat
svaku vrijednost i primjenu svih islamskih propisa. JI Neki rjeiti su ljudi rekli
sljedee: 11Lijepo ponaanje skriva nisko porijeklo. JI U stihovima stoji:
Najvrednije Allahovo stvorenje jeste razum,
a najbolje to ljudi steknu jeste lijepo ponaanje.
Dobrotu ovjek postie bogobojaznosti,
a plemenitost se ne postie porijeklom.
Znanje je ornament razumnim ljudima,
a mahana blagih jeste u naletima ljutnje.
El-Asmei, rahimehullah, spjevao je sljedee stihove:
Iako se ovjek s razumom rodi, smatram da bez manira lijepih ne moe.

Zakljuio sam da razum i lijepo ponaanje jesu kao zemlja natopljena
vodom
pa iz nje nikne trava. I svako koga dar razuma pri roenju
mimoiao je - slian je ivotinjama.
Odgajanje je obaveza s dvije strane: obaveza roditelja prema djetetu dok
je malo, i obaveza ovjeka prema sebi kada odrasta i stari.
Kada se radi o obavezi roditelja prema djetetu, pod tim se podrazumijeva
djetetovo odgajanje na principima lijepog ponaanja kako bi ih lake prihvatio
i usvojio kad odraste i ostari, jer iz odrastanja na odreenoj stvari proizilazi da
ta ista stvar postane dio ovjekove prirode. A odgoj onoga ko bude zapostavljen
u mladosti teak je u starosti. Prenosi se da je Resulullah, sallallahu alejhi ve
sellem, rekao: "Najbolji poklon koji ovjek moe dati svom djetetu jeste lijep
2(Xj
odgoj koji e mu pruiti, odnosno od njega odagnati neprijatno neznanje. " S
tim u vezi, neki mudraci su govorili: Pourite s odgojem djece prije zauzetosti
i umne rastresenosti. " Pjesnik je spjevao:
Grane se isprave kad ih ispravlja,
ali suho drvo ne moe se ispraviti ma koliko to nastojao.
Djeca se lijepom ponaanju mogu pouiti,
ali u starosti niko se lijepom ponaanju ne pouava.
Tu je i sljedei stih:
Dijete odrasta na onome na emu ivi otac njegov,

jer stablo na korijenju svome izrasta.
Kada se radi o obaveznom odgoju samog sebe, kada ovjek odrasta i
stari, on se dijeli na dvij e vrste: konvencionalno-terminoloki i praktino
pouni odgoj.
Konvencionalno-terminoloki odgoj usvaja se slijepim slijeenjem onoga
to su mudraci i odgojeni ljudi jednoglasno prihvatili kao lijepo ponaanje,
a koji za takav dogovor i smatranje lijepim odreenog ponaanja nemaju
opravdano obrazloenje niti obavezujui dokaz, kao naprimjer, dogovor da
se ljudi meusobno obraaju jedni drugima na odreen nain, da se nose na
odreen nain i sl. I ako ovj k naruava taj njihov dogovor, naruava kodekse
ponaanja i zasluuje prijeko r, utoliko gore to zapostavljanje obiaja glede
toga i naruavanje tih njihovih konvencij a racionalno ima za rezultat prijekor,
osim ako to ovjek ne ini zbog opravdanog povoda ili neoekivane situacij e.
Racionalno, bilo je mogue da ljudi postignu drukiji dogovor i donesu drukiju
konvenciju, pa bi takvo ponaje smatrali lijepim a sve to je mimo toga
smatrali bi runim. I odatle ova stvar ima zajednikog s upuivanjem prijekora
(a to nalae razum) onome ko se ne pridrava odreenog kodeksa ponaanja,
ali u isto vrijeme suprotstavlja mu se kada se u obzir uzme da je racionalno bilo
mogue postavljanje drukijeg kodeksa ponaanja.
Praktino-pouni odgoj jesu ona pravila ponaanja koja razumski nije
doputeno kriti i glede kojih se razumni ljudi ne smiju podvojiti jesu li dobra
ili loa pravila. A za ovu vrstu postoji opravdano obrazloenje i njegovu tanost
potvruje dokaz. O ovim pravilima emo kasnij e govoriti. Njih dua potvruje,
nju je Svevinji Allah uputio i nadahnuo da to shvati. Allah, delle anuhu,
rekao je:
o
IJZ'j _:;_,h.;
Q /
Lj
" ...pa joj put dobra i zla shvatljivim uini..." (E-ems, 8).
Komentirajui ajet, Ibn Abbas, radijallahu anhu, rekao je: uznaenje je:
Sveznajui Allah objasnio je dui dobro koje treba da ini i zlo kojeg treba da
207
se kloni. " Za svako ponaanje spomenut emo obrazloenje na odgovarajuem

mjestu, jer tako je objektivnije i pree.
Prvo to ovjek treba ostvariti kada je rije o praktino-pounom odgoju
jeste da o sebi ne misli lijepo, jer e mu tako ostati skriveno ta je pokudno i
neprilino ponaanje. Ovo je zato jer dua navraa na slijeenje strasti i odvraa
od Pravog puta. Sveznajui Allah rekao je:
--
. IL
_,...
._., . l)
"
ll
.-
\.
"
" ... ta dua je sklona zlu ... " (Jusuf, 53).

A Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: 'Najvei tvoj
neprijatelj jeste dua, koja se nalazi u tebi, potom supruga, a zatim djeca. "
Neka je beduinka molila za nekog ovjeka rekavi: "Neka ti Allah dodijeli sve
za tvoga neprijatelja osim tvoje due! " Rukovodei se time, jedan je pjesnik
Srce me u poroke zove i esto bolove osjeti;

kako u se sauvati neprijatelja koji se izmeu mojih rabara nalazi!
Dakle, ako je dua takva, lijepo miljenje o njoj sredstvo je kojim
ona ovladava ovjekom, a njeno ovladavanje ima za rezultat bestidnost i
pokvarenost. A ako ovjek odagna lijepe misli o svojoj dui i okarakterizira je
odlaganjem i spletkarenjem, to zapravo i jeste pri njoj , tada e postii njenu
poslunost i suzbiti neposlunost. Omer, radij allahu anhu, jednom je prilikom
rekao: "Nemoan je onaj ovjek koji ne moe upravljati svojom duom. " Neki
mudraci imali su obiaj kazati: "Ko bude upravljao sobom bit e prvak u svom
narodu. "
Kada se radi o runom miljenju o svojoj dui, ljudi imaju oprene
stavove. Neki to dre pokuenim, tim prije jer je u tome optuba due da ne
eli biti posluna i iskrena. Ako se dua povodi za spletkama kojima unitava
ovjeka, postoji i iskren odnos kojim ga spaava. Kao to lijepo miljenje o
dui oslijepljuje ne dajui da se pokau njene loe osobine, isto tako runo
miljenje ne doputa da isplivaju njene lijepe osobine. A onaj ko ne prepoznaje
dobru stranu svoje due isti je kao onaj ko ne prepoznaje njenu lou stranu: niti
ju je odvratio od zla, niti joj je uinio dobro. El-Dahiz je u svojoj knjizi El
Bejan zapisao sljedee: "Obaveza"je da ovjek sam sebe umjereno prekorava,
ali isto tako i da umjereno lijepo misli o sebi. Ako sebe bude prekoravao vie
nego to treba, ovjek e se dovesti u ponienje, a ako o sebi bude mislio ljepe
nego to treba, u sebi e izazvati ravnodunost koju imaju oni koji su sigurni
od Allahove kazne. I sve to ima odreenog udjela u injenju djela, u svakom
djelu ima odreena doza slabosti, a u svakoj slabosti ima dio neznanja. "
Ahnef b. Kajs, rahimehullah, jednom prilikom je rekao sljedee: "Ko sebi ini
nepravdu drugima ljudima e je jo vie initi; onaj ko porui temelje svoje
208
privrenosti vjeri jo e vie poruiti svoju slavu. " Doim, neki ljudi smatraju
da je gajenje loeg miljenja o sebi uinkovitije glede ovjekove privrenosti

vjeri i da to potie na vee ulaganje truda. Kau da je to tako jer je ovjekova
dua nepravedna, a te svoje nepravde moe se proi samo ako se ovjek na
nju rasrdi; jer je sklona obmani, a ta se njena obmana moe otkriti samo ako
se ona optui. Ovo je zato jer je dua omiljena, ini nepravdu, pokuavajui
se umiliti, i obmanjuje svojim spletkama, pa ako ovjek o njoj ne bude loe
mislio, nadvladat e ga njena nepravda i prevariti obmana, pa e postati uvjeren
u ispravnost onoga to ona ini i bit e time zadovoljan. Neki mudraci imali su
obiaj kazati: "Ko bude zadovoljan sobom izazvat e srdbu ljudi. "
Pjesnik Kuadim spjevao je sljedee stihove:
Nisam svojom duom zadovoljan iz straha da se ona na mene ne rasrdi;

u zadovoljstvu s duom njena je srdba.
Da sam s njom zadovoljan, podbacila
bi u vrijednostima koje treba ostvariti
i to bi saznala pa bi me zbog toga mnogo korila.
Uenjaci su smatrali ispravnim sljedei stih koji je spjevao Ebu Temmam
et-Tai:
Takav ini dobro, ali o tome svom djelu nema lijepo miljenje,
j takav nema status onoga ko je svojim sinom zadivljen.
Naime, nisu smatrali da je pokudno pothranjivanje loeg miljenja o
svom dobroinstvu, niti su drali negativnim ovjekovo smatranje da nij e uen.
Naprotiv, smatrali su da je u tome vea dobrota i da vie potie na poveavanje
dobra. Dakle, kada ovjek sazna i shvati ta njegova dua taji i krij e u sebi,
nee joj se povinovati u onome to ona eli, ako se radi o zlu, odnosno, nee
je odvraati od onoga to ona prezire, ako se radi o dobru: ovjek je njome
ovladao, nakon to joj je bio potinjen, i pobijedio ju je, nakon to je bio
poraen od nje. Ebu Hazim prenosi od Ebu Hurerje, radijallahu anhu, da je
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Snaan je onaj ovjek
koji sebe savlada. " Avn b. Abdullah, rahimehullah, jednom je prilikom rekao
sljedee: "Ako ti dua nije posluna u onome to ti eli, ti je nemoj posluati
u onome to ona eli, i neka te nipoto ne obmane pohvala onoga ko o tvome

stanju nita ne zna. "
Neki rjeiti ljudi rekli su: "Ko bude snaan premasebi dostii e krajnju
snagu, a onaj ko se strpi nad svojim strastima bit e pravi mukarac. "I kada sazna
ta dua krije, ovjek e ovladati svojom duom, sprijeit e njeno odstupanje

i popraviti je. Prenosi se da je Aia, radijallahu anha, upitala Resulullaha,
sallallahu alejhi ve sellem: llahov Poslanie, kada e ovjek spoznati svoga
Gospodara?" 11Kada spozna samog sebe ", odgovori joj Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem.
S obzirom na spomenuto, ovjek treba voditi rauna o stvarima koje mu

pomau u odravanju duevne dobrote i istrajnosti, odnosno koje ga uvaju od
odstupanja i skretanja s Pravog puta, koji proizilaze iz nemara i zapostavljanja,
da bi ostvario potpunu pobonost i trajnu sreu. Ravnoduan ovjek uloi trud,
ali ipak postane izgubljen, i isto tako, onaj ko zapostavi svoje obaveze pazi na
odreene stvari, ali ipak skrene.
Glede uvjebavanja i popravljanja ponaanja spomenut emo est
odjeljaka u kojima emo obraditi sve na ta se mora obratiti panja kada se radi
o bontonu i pravilima kojima se mora posvetiti.
I.
Klonjenje oholosti i samodopadljivosti
Oholost i samodopadljivost ponitav(\ju sve dobre osobine, a donose sve

poroke. Onaj ovjek kojim ovladaju oholost i samodopadljivost ne slua niiji
savjet niti prima iiji odgoj. Ovo je zato jer se oholost odnosi na poloaj, a
samodopadljivost na vrline. Ohol ovjek uzdie se iznad ljudi (ije je svojstvo
da ue), a samodopadljiv ovjek smatra da ima vie vrlina od drugih ljudi
(a njihova osobina je da usvajaju odgoj). I odatle se moralo dati prednost
razmatranju i objanjavanju pokude i prijekora koje za sobom povlae ove
dvije osobine.
Kaemo: oholost navodi na mrnju, odvraa od jedinstva i rasruje
prijatelje, a u tome je dovoljno zla, te se sve negativne strane koje oholost nosi
ne moraju ni pobrajati. Zbog toga je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sell em,
rekao svom amidi El-Abbasu, radijallahu anhu: "Zabranjujem ti da Allahu
pripisuje sauesnika i da bude ohol, jer se Allah zaklanja od onoga ko ini
ta dva grijeha. " Ezdeir b. Babek rekao je: "Oholost je samo viak glupavosti
koju njegov vlasnik ne zna gdje da utroi pa ga utroio u oholost. " I ova njegova
izjava je vrlo bliska istini. Pripovijeda se da je Mutarrif b. Abdullah b. e
ihhir, rahimehullah, vidio da je Muhelleb b. Ebu Sufra obukao ogrta i vukao
ga po zemlji, hodei nadmeno, pa ga je Mutarrif upitao: "O Ebu Abdullah,
zato hoda na nain koji mrzi Svevinji Allah i Njegov Poslanik?" Muhelleb
je odgovorio: "Zar ne zna ko sam ja?" On odgovori: "Naravno, znam ko si:
prvo si bio prljava sperma, na kraju e biti smrdljiva leina, a dok ivi, u tebi
su mokraa i izmet. " Rukovoen time, Ibn Avf je spjevao sljedee stihove:
"udim se ovjeku koji se divi svome izgledu: juer je bio prljava sprema, a
sutra, nakon lijepog izgleda, u kaburu e biti smrdljiva leina./A pored svoje
gordosti i lutanja, u sebi nosi neist. " (Muhelleb je bio bolji od toga da sebe
obmane pogrenim odgovorom koji je dao, meutim, uinio je to u trenutku
oputenosti, pogrijeio je u momentu nepanje.) Kada se radi o oitoj gluposti i
velikom neznanju, postoji predanje u kojem je zapisano da je Nafta b. Dubejr
b. Muti' m jednom prilikom sjeo u haiku Alaa b. Abdurrahmana el-Hirkija, koji
je pouavao ljude. Kada je Ala zavrio, Nafta ih je upitao: "Znate li zato sam
210
sjeo u vau haJku?" uSjeo si da slua", odgovorili su. On im ree: 11Ne, htio se
poniziti pred Allahom, delle anuh u, sjedei u vaoj haJki. " Zar se od takvog
ovjeka moe oekivati kakva dobrota, odnosno moe li se nadati da e mu

koristiti neiji prijekor! Glede toga lbnul-Mu' tezz rekao je sljedee: Budui
da su manjkavi ljudi saznali svoj poloaj u odnosu na savrene ljude, posegnuli

su za oholosti kako bi se na taj nain beznaajni ljudi uzdigli i postigli veliinu,
a nikada to nee postii. "
A kada je rije o samodopadljivosti, to je porok koji skriva lijepe strane,

pokazuje one loe, povlai pokudu i odvraa od lijepih vrlina. Prenosi se da je
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom rekao: Zaista
samodopadljivost unitava dobra djela kao to vatra sagorijeva drva. " Alija,
radijallahu anhu, govorio je: 11Samodopadljivost je suta suprotnost istini i
porok razumnih ljudi. " Buzurdemihr je izjavio: 11Blagodat na knjoj se ovjeku
ne zavidi jeste poniznost, a iskuenje koje nema milosti prema ovjeku jeste
samodopadljivost. " Neki su mudraci govorili: 11Samodopadljivost je jedan od
zavidnika koji atakuju na ovjekov razum. " Prijezir i neznanje koje za sobom
povlai samodopadljivost nemaju granice ni kraja. tavie, samodopadljivost

potire sve dobre strane i vrline koje ljudi poznaju, koje su meu njima raireni.
A o tome da je to porok koji unitava svako dobro djelo, potire svaku vrlinu,
razbuktava netrpeljivost i povlai mrnju - da i ne govorimo. Pripovijeda se da
je Omer b. Hafs govorio: 11Neko je upitao Haddada kako mu je bilo u Iraku,
na ta je odgovorio: 'Bilo bi dobro da mije Allah omoguio da Mu se pribliim
pogubljenjem etiri ovjeka: Mukatila b. Musmia, namjesnika Sidistana - od

njega su ljudi traili imetka, pa im je dao i, kada je smijenjen, uao je u damiju,
u Basri, ljudi su mu prostrli svoje ogrtae po kojima je hodao te je ovjeku
koji je iao s njim uporedo rekao: 'Neka se za ovakvo neto trude trudbenici! ';
Abdullaha b. Zijada b. Zabjima et-Tejmija - kada je Basrance neto prestraila,
on je odrao kratak govor i ljudi su s krljeva damije povika/i: 'Dao Allah da
meu nama bude mnogo takvih kao ti! ', na ta je on rekao: 'Od Allaha ste
nepravdu zatraili! '; Ma lbeda b. Zuraru - jednog dana je sjedio na putu pa je
prola neka ena, rekavi mu: 'Allahov robe, koji put vodi do tog i tog mjesta? :
na ta joj je odgovorio: 'O majko, ljudi poput mene beznaajni su Allahovi
robovi! '; i Ebu Simala el-Esedija - on je izgubio svoju jahalicu pa ju je svijet
traio, ali je niko nije naao. Zarekao se: 'Allaha mi, ako mi Allah ne vrati
jahalicu, nikada neu obavit namaz! ' Ljudi su opet potraili njegovu jahalicu
i nali je, pa su mu rekli: 'Allah ti je vratio jahalicu, klanjaj! ' Na to je samo
rekao: 'Zakleo sam se i ustrajat u u svojoj zakletvi! "" Neka ovjek pogleda
kako je ove ljude samodopadljivost navela na glupost pa su svojevremeno bili
izloeni opasnosti, a kasnije su navoeni kao primjer.
Kada bi samodopadljiv ohol ovjek shvatio kakva su svojstva uroena u

njemu i koju ulogu ima bio bi ponizan, svoju bi aroganciju zam enio blagosti,
a nemir smirenosti. Ahnef b. Kajs, rahimehullah, govorio je: uCudim se: kako
211
se moe oholiti onaj ko je dva puta proao kroz mokrani kanal! " Opisujui
ljudsku prirodu, jedan pjesnik je spjevao: "O ti koji oholost pokazuje i svojim
si izgledom zadivljen, pogledaj ta iza sebe ostavlja, jer to e ti dovoljan

prijekor biti./Da ljudi razmisle o onome to u svojim stomacima dre, ni mlad
ni star ohol bio ne bi./Ima li na ovjeku ita plemenitije od gliive, a na njoj
je stvoreno petero na koje prljavtina izlazi:/nos koji slini, uho koje zaudara,
oko iz kojeg suze liju i grlo kroz koje slina prolazi./0 ti koji si stvoren od
zemlje, o ti koji e sutra u njoj biti pojeden i ispijen, od oholosti sustegni se. "
Najveu obavezu da se sustegne od oholosti i kloni samodopadljivosti ima onaj
ovjek koji na ovome svijetu ima veliki ugled i ulogu, jer prilii da takav, zbog
svojih velikih ambicija, mnotvo i veliinu poduhvata smatra beznaajnim i
malehnim. S tim u vezi, Muhammed b. Alija izjavio je: "Ne treba da astan
ovjek ijednu stvar na ovome svijetu smatra velikom i opasnom, pa da po njoj

postane velik i znaajan. " Ibnus-Semmak je rekao Isau b. Musa: "Skromno
dranje u ugledu koji uiva vrednije ti je od samog ugleda. " Govorilo se da su
rijei: skromnost i ugled sinonimi i antonimi u isto vrijeme.
Brojni uzroci su koji navode na oholost, a najvei jesu: imunost, mo

i nemijeanje s ravnopravnom kategorijom ljudi. Pripovijeda se da su neki
ljudi slijedili Aliju, radijallahu anhu, pa ih je upozorio: "Udaljite se od mene
toliko da ne ujem topot vaih koraka, jer to kvari srce neukih ljudi. " Isto tako,
neki ljudi su slijedili Ibn Mesuda, radijallahu anhu, na ta je rekao: "Vratite
se! U slijeenju je poskliznue za onoga ko slijedi, iskuenje za onoga koga

se slijedi. " Kaj s b. Hazim prenosi da su nekog ovjeka doveli kod Allahovog
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa se silno prepao. Na to je Resulullah,

sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ne uzimaj to tako ozbiljno! ]a sam samo
sin ene koja je jela sueno meso. " Ove je rijei Poslanik, sail allahu alejhi ve
sellem, izgovorio kako bi dotukao porive oholosti, sprijeio samodopadljivost,
onemoguio duu u njenom zlu i sprijeio uzdizanje. U tome smislu je predanje
u kojem stoji da je Omer, radij allahu anhu, pozvao na skupni namaz i, kada
su se ljudi sakupili, on se popeo na minber, zahvalio Allahu i pohvalio Ga,
donio salavat na Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, pa potom rekao:
110 ljudi, sanjao sam da uvam stoku za svoje tetke iz plemena Benu Mahzum,
i neko mi dade pregrt hurmi i groica te sam od toga ivio tqj tegobni dan. "
Abdurrahman b . Avf ree mu: "O vladaru pravovjernih, Allaha mi, to znai
samo da i podbacio prema samom sebi. " Omer mu odgovori: Teko ti se,
Abdurrahamane! Osamio sam se s duom, i ona mi je poruila: 'O vladaru
pravovjernih, ko je bolji od tebe! ' I htio sam da upozna sama sebe. "
Isto tako, postoje brojni uzroci koji navode na samodopadljivost. Jedan
od najjaih uzroka je uestala pohvala prijatelja i pretjerano hvaljenje laskavaca
koji su licemjerstvo prihvatili kao obiaj i doivljaju ga kao korist, koji laskanje
doivljavaju kao prevaru i igru. Kada vide da maloumni ljudi to prihvataju, time
ih obmanjuju, a ovi vjeruju u njihove lai i to iskoriste da bi im se ismijavali.
212
Prenosi se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, uo kako neki ovjek

hvali drugog ovjeka, pa mu je rekao: "Umalo ga ne uniti time! Da je uo
tvoje rijei, nikada ne bi uspio. " Omer, radij allahu anhu, govorio je: "Hvaljenje
je ubistvo. " Ibnul-Mukaffea je izjavio sljedee: "Onaj koji prihvata pohvalu
isti je kao onaj koji sebe hvali. " Neki su mudraci govorili: "Ko je zadovoljan
time da bude pohvaljen onim to nije pri njemu veje omoguio ljudima da se
njime ismijavaju. " Glede toga prenosi se i sljedei Poslanikov, sallallahu alej hi
ve sellem, hadis: "uvajte se meusobnog hvaljenja, jer to je ubistvo. Ako neko
ba mora pohvaliti brata muslimana, neka kae: 'Mislim da je takav i takav, a
ni za koga ne tvrdim da je ist pred Allahom! ' " Reeno je da je Allah, delle
anuhu, u prijanjim knjigama objavio sljedee: "udim se ovjeku o kojem
pozitivno govore a on toga "'lije dostojan - kako se raduje. udim se onome o
kome negativno govore a on to zasluuje - kako se srdi. " Pjesnik je spjevao:
"O neznalice, kojegje obmanula pohvala ljudi, neka neznanje onoga ko te hvali
nikako ne nadvlada tvoje znanje o sebi./Onaj ko te hvali bez znanja govori, a ti
od njega bolje zna ta posrijedi je. "
Dakle, prilii da razuman ovjek uredi svoje stanje, ali da ne isprovocira

svoju duu, mora je sprijeiti u vjerovanju u upuenu pohvalu, utoliko prije
to dua voli biti pohvaljena i eljna je uti pohvalu. S tim u vezi, pjesnik je
spjevao: "Pohvalu eli onaj ko se istakne i ko podbaci, jer ljubavprema pohvali
priroda je ovjekova. " Ako ovjek sebi dopusti utjecaj djetinje pohvale i slijedi
svoju duu u toj strasti, to e ga preokupirati od pohvalnih vrlina i odvratiti
od usavravanja datih mu odlika. I ta oita pohvala postat e la, skriveni
prijekor postat e istina, a kada te dvij e stvari dou u konfrontaciju, iskrenost
e prevagnuti. Ovo je prevara koju ne moe prihvatiti razuman ovjek, njome
se ne moe obmanuti ovjek koji je u stanju razlikovati stvari.
Neka ovjek zna da onaj ko mu se eli pribliiti hvalei ga - pretjeruje u
tome ako se od njega to prihvati, a sustee se ako se ta njegova pohvala odbaci.
Tada nee dopustiti da ga lij epo miljenje navede da povjeruje u pohvalu iju
sutinu on najbolje poznaje, i neka kod njega prevlada optuivanje onoga koji
hvali. Jer, malobrojne su pohvale u kojima je suta tanost i istina. Zbog toga
su dobri prezirali uputanje u hvaljenje drugih ljudi iz straha od pretjerivanja i
uvajui se od laskanja. Mekhul, rahimehullah, izjavio je: "Resulullah, sallallahu
alejhi ve sellem, rekao je: 'Nemojte jedni drugima istraivati mahane, nemojte
se meusobno proklinjati, nemojte se meusobno hvaliti i nemojte se jedni
prema drugima odnositi licemjerno. "' El-Asmei, rahimehullah, pripovijedao
je da je Ebu Bekr, radijallahu anhu, kada bi ga neko pohvalio, samo rekao:
lJahu, Ti me bolje poznaje od mene samog, a ja sebe bolje poznajem od
njih! Allahu, uini me boljim nego to oni misle da jesam, oprosti mi ono
to oni o meni ne znaju i nemoj me kazniti zbog onog to o meni govore! "
Pjesnik j e spjevao: "Ako ovjeka n e pohvale njegova dobra djela, besmislena
je pohvala rijeima, makar iz rjeitih usta one izale. " Ljubav prema pohvali
213
moe dovesti do toga da ovjek otvoreno hvali sam sebe, pa previdi mislei
da su ljudi zanemarili njegovu vrijednost i podbacili glede njegovog prava.
Ili da ih prevari pretjerujui u lanoj hvali, i oni pomisle da su njegove rijei
istina koja se mora sluati i slijediti. Ili zbog naslaivanja i uivanja u sluanju
pretjerane hvale, jer se njegova dua ne moe pokrenuti niti moe uivati ako
ne uje poticajnu i ugodnu hvalu koja e ga oraspoloiti. O ma kojem motivu
se radilo, to je oito neznanje i sramotna mahana. Glede toga pjesnik je spjevao
sljedee stihove:
Nije ast u tome da ovjek sam sebe hvali,

ve su djela ta koja pokudu i hvalu donose.
ovjek se ne moe uvijek za svojim miljenjem povoditi,
niti svi trgovci uspjenu trgovinu imaju.
Niti svako tvoju tajnu moe uvati,
niti se svako o stvari datoj na uvanje zna brinuti.
Treba da se razuman ovjek ravna prema savjetima iskrenih prijatelja ija
su srca ista, koji su ovjekovo ogledalo kada se radi o vrlinama i mahanama.
Prilii da slua njihova upozorenja glede negativnosti na koje ga je navelo
lijepo miljenje o sebi, jer oni bolje vide, tanije rezoniraju; upozorenjem
na negativnosti oni su nadoknadili pribjegavanje pohvali. Enes b. Malik,
radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao
sljedee: "Vjernik je vjerniku ogledalo: kada pri njemu vidi mahanu, ispravi
je. " Omer, radijallahu anhu, govorio je: "Smilovao se Allah ovjeku koji nas
upozori na nae manjkavosti! " Neko je upitao mudraca: "Voli li kada te neko
upozori na mahane?" "Da, ali samo ako je iskren ", odgovorio je. Slino se
prenosi u predanju u kojem stoji .da je Omer upitao Ibn Abbasa, radijallahu
anhum: "Sta misli, koga emo postaviti za namjesnika Himsa?" Ibn Abbas,
radijallahu anhu, odgovorio je: "Besprijekornog ovjeka koji e te upozoriti na
greku " Omer, radijallahu anhu, ree: 'Ti e biti taj ovjek! " Na ovo mu Ibn
Abbas, radijallahu anhu, samo ree: "Nee od mene imati koristi ako ja o tebi
budem runo mislio, i ako ti o meni bude runo mislio. " U mudrosti stoji: Ko
.
pokae svoje mahane ve se pohvalio.
Kada ovjek suzbije uzroke oholosti i u potpunosti iskorijeni povode

samodppadljivosti, umjesto oholosti, odlikovat e se skromnou, a umjesto
samodopadljivosti, umiljavanjem ljudima. I u tome lei jedan od najveih
uzroka poasti, zadobivanja blagodati, najbolji put prema ljudskim srcima
koja e privoljeti ljubavi, a odvratiti od mrnje. Neki mudraci imali su obiaj
kazati: "Ko se sauva tri stvari postii e druge tri stvari: ko se sauva rasipanja
postii e ponos; ko se sauva krtosti postii e ast; a ko se sauva oholosti

postii e velikodunost. " Musab b. ez-Zubejr izjavio je. "Sa skromnosti se
postie ugled. " U jednoj mudrosti je zapisano sljedee: Ko je uvijek skroman
ima mnogo prijatelja.
214
Kod nekih ljudi poloaj i vlast rezultira loim ponaanjem koje je dio
njihove pokvarene prirode, a nekim ljudima, opet, to donese vrline na koje ih
potakne istota njihove prirode. Ovo je zato jer promjenjivost stanja iznosi na
vidjelo skrivene osobine i tajne, pogotovo ako se promjena desi bez postupnosti
i nenadno. Tu je sljedea izjava mudraca: "Promjenjivost stanja odaje tajne koje
uvaju ljudi. " Fadl b. Sehl govorio je: "ovjek koji nad prijateljima bude imao
neogranienu vlast, oholit e se zbog toga, a ija vlast nad prijateljima bude
ograniena, takav e zbog toga biti skroman. " Razmatranje pitanja oholosti
i samodopadljivosti zavrit emo sljedeom izjavom rjeitih ljudi: "Kada se
radi o prijateljstvu, ljudi se dijele na dvije kategorije: ovjek koji cijeni djelo
zbog svoje dobrote i ovjenosti, te ovjek koji eli da ga ljudi cijene zbog
djela. Onaj ovjek koji samom sebi pripisuje podbacivanje glede djela samo e
poveati svoju skromnost i radost. A onaj koga se odrekne njegovo djelo samo
e poveati svoju drskost i oholost. "
II. Lijepa narav

Prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom
prilikom rekao: "Zaista vam je Svevinji Allah izabrao islam za vjeru, pa joj
ukaite poast lijepom naravi i dareljivosti, jer islam moe biti potpun samo
uz te dvije stvari. " Ahnef b. Kaj s, rahimehullah, upitao je neke ljude: "Hoete
Ji da vas izvijestim o najteoj bolesti?" "Naravno ", odgovorie. On ree:
"Neprimjereno ponaanje i besraman govor. " Neki mudraci su govorili: "Onaj
ko se bestidno ponaa ima tanku nafaku. " I objanjenje njihove ovakve izjave
oito je. Neki rjeiti ljudi rekli su: "Lijepe naravi je onaj ovjek koji u svojoj
nutrini uiva i od kojeg su. ljudi mirni. A runog je ponaanja onaj ovjek
od kojeg ljudi doivljavaju neprijtnosti i koji u svojoj nutrini ivi tekim
ivotom. " Tu je i sljedea izjava mudrih ljudi: "Prema svojoj porodici odnosi
ne na najljepi mogui nain jer je boravak s njima veoma kratak. " Pjesnik je
spjevao: 'o ljudi nemaju lijepu narav, prostranstva im tijesna postanu./Ako
ovjek nije stvoren kao pronicljiv, pa pronicljivost se ne dobija roenjem. "
Kada ovjek ostvari lijepo ponaanje, stekne mnogo prijatelja, ima malo
neprijatelja, teke stvari postaQu lahke i okrutni ljudi prema njemu, postanu
blagi. Prenosi se da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao sljedee:
"Lijepa narav i lijep odnos prema komijama uljepavaju i produljuju ivot. "
Neki mudraci imali su obiaj kazati: "U lijepoj naravi su riznice nafake. "
Uzrok toga ve smo spomenuli: postojanje mnotva prijatelja koji usreuju
ovjeka, odnosno mali broj neprijatelja koji ovjeka unitavaju. Odatle je
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Meu vama najdrai su mi
oni ljudi koji imaju najljepu narav, koji su najblai, koji druge ljude pridobijaju
i koje je lahko pridobiti. " Lijepa narav zapravo je da ovjek bude blagog
karaktera, pristupaan, vedrog lica, lijepe rijei i blizak ljudima. Ove osobine
je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, spomenuo rekavi: "Stanovnik je
215
Denneta svaki jednostavan, blag, lahak i vedar ovjek. " Granice spomenutih
osobina i mjesto na koje ih treba smjestiti spomenuo je pjesnik u stihu: "Prema
prijateljima ponekad se vedro odnosim a ponekad keder pokazujem, jer vedar

odnos bez kedera nije prikladan. " Pod izrazom keder pjesnik ne podrazumijeva
nepristojnost niti loe ponaanje - to je pokudna i neprihvatljiva mahana - ve
podrazumijeva sustezanje i zatvorenost u situaciji u kojoj zasluuje prijekor
onaj ko prui pomo, ko je saglasan sa svojim prijateljem.
Dakle, lijepa narav ima odreene granice i prilike u kojima ga treba

pokazati, i, odatle, kada se prekorai ta granica, to prelazi u laskanje, odnosno
kada se pokae u prilici u kojoj ne treba, to postaje licemjerstvo: laskanje je
ponienje, a licemjerstvo je porok. I onaj ko ima ove dvije pokudne osobine
nema prihvatljive ljubavi, niti iza sebe ostavlja lijep trag. Hakim prenosi od
Dabira, radij allahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
"Najgori su dvolini ljudi koji jednima dolaze s jednim, a drugima s drugim

licem. " Mehkul prenosi od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, hadis u kojem stoji da
je Resulullah, sallallahu alejhi ve sell em, jednom prilikom rekao: "Nemogue
je da dvolian ovjek bude cijenjen u Svevinjeg Allaha. " S tim u vezi, Seid
b. Urva izjavio je: "Da imam pola Jica i pola jezika, u emu je velika runoa
i nemogunost govora, drae mi je nego da imam dva lica, dva jezika i dva
razliita nastupa. " Pjesnik je spjevao:
Dvolinost prepusti licemjerima i tei pravom odnosu;
budi zadovoljan da te ljudi vide kao neprijateljem ili prijateljem svojim.
Ibrahim b. Muhammed spjevao je:
Postoji mnogo prijatelja ija ljubav je samo na jeziku,

a koji ovjeka besprijekorno iznevjeri u odsutnosti.
Smije se s tobom u udu kada ga sretne,
a kada se rastanete njegove zle strelice te pogaaju.
Isto tako ponaa se dvolinjak: kada je u ovjekovoj prisutnosti,
nastoji ga zadovoljiti, a kada ode, jad i emer ti donese.
Lijepa narav i blagost mogu se pretvoriti u zloudnost i nepristojnost
zbog nenadnih uzroka i neoekivanih pojava koji blagost pretvaraju u tvrdou,
pristupanost u odvratnost, a vedrinu u namrtenost. Ovdje imamo sedam
uzroka.
Prvi uzrok je vlast koja utjee na mijenjanje odnosa i odbojno ponaanje
prema ljudima, bilo zbog niske prirode ili zbog tjeskobe u grudima. Reeno je:
"Ko ne bude imao prijatelja dokje na poloaju, bit e ponien nakon to izgubi
poloaj. " Zapisano je: "Ponienje u smjeni sa slube revan je za nadmeno
dranje za vrijeme poloaja. "
Drugi uzrok je smjena s funkcije, i to moe pokvariti ponaanje i stjesniti
216
grudi, zbog velike tuge zbog toga ili zbog manjkavosti strpljenja. Humejd
et-Tavil pripovijedao je da je Ammar b. ]asir, radijallahu anhu, smijenjen s
funkcije namjesnika, pa mu je to teko palo. Rekao je: "Bilo je lijepo dok sam
bio namjesnik, a sada se runo osjeam. "
Trei uzrok je bogatstvo koje navodi na zloudnost, oholost i loe

ophoenje. Reeno je: "Ko stekne bogatstvo obino se uzoholi. " Pjesnik Er
Rijai spjevao je sljedee stihove:
ovjek se ljuti a zna da e ga imetak oraspoloiti,

jer nije privreni vjeri i lijepoj naravi.
Ko me upita u vezi s plemenitim ljudima
odgovorit u mu da najplemenitiji
ljudi jesu oni koji bogatstvo imaju.
Tu su i sljedei stihovi:
Ako ti od ovog svijeta imetak doe,

a siromaan si bio,
bogatstvo e otkriti ud tvoju koja je bila
pod platom siromatva skrivena.
Ono to bogatstvo pokvari pri ovjeku, to siromatvo popravi. Kutejba
b. Muslim napisao je Haddadu dopis u kojem je stajalo da su se stanovnici
ama urotili protiv njega. Na to mu je Haddad qaredio da im uskrati
sljedovanje, i on je to uinio pa se njihovo stanje pogoralo. Zatim su se skupili
i zatraili od njega: "Oprosti nam! " Opet je poslao dopis u vezi s tim, a na to mu
je Haddad odgovorio: 'o smatra da su se urazumi/i, daj im sljedovanje
koje su prije dobija/i. I znaj da je siromatvo najvea Allahova vojska kojom

unizuje svakog oholog inadiju. " Prenosi se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi
ve sellem, rekao: "Da Svevinji Allah ovjeka nije unizio s tri stvari, ni pred
im ne bi pogeo glavu: siromatvom, bolesti i smrti. "
etvrti uzrok je siromatvo koje navodi na mijenjanje udi zbog stida j
ponienja, ili zbog tuge za bogatstvom koje gaje mimoilo. Stoga je Vjerovjesni .
sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Samo to zavist nije nadvladala sudbinu, 1
samo to siromatvo nije postalo nevjerstvo. "
Ebu Temmam et-Iai spjevao je sljedee stihove:
Najudnije ovjekovo stanje jeste stvaranje njegovo,

ali se ovjek ipak izgubi ako nastoji u sr proniknuti.
ovjek se raduje onome to kratko traje,
a strahuje od onoga emu ide i to je zaliha njegova.
Moda e se ovjek osloboditi svijesti o siromatvu pothranjivanjem
217

nada makar one bile djelomino tane. Reeno je: Nada se rijetko kad pokae
istinitom, meutim, moda e se ovjek na taj nain razonoditi, oslobaajui se

brige, i nadajui se priutiti sebi radost. " S tim u vezi, Ebul-Atahija je spjevao
sljedei stih: Pokreni svoju nadu kad se rastui, jer u nadi je oduak. " Tu je
i sljedei stih: "No u kojoj poeli provest e u nadi, jer nada je glavnica
kapitala onih to samo za bankrot znaju. "
Peti uzrok je briga koja zaprepatava razum i zauzima srce, i ovjek

je ne moe trpjeti, niti se uz njeno prisustvo moe obuzdati. Briga je kao
otrov", govorili su ljudi. Neki knjievnici su ostavili sljedei zapis: Tuga lii
uspavanoj bolesti u tunom srcu. " Pjesnik je spjevao:
ivotje brigama protkan, bez briga se ivjeti ne moe.

Kad se neto kraju privede, manjkavosti se tek tada vide.
Kad se kae da neto gotovo je, oekuj nestanak njegov.
uvaj blagodat koja ti je data, jer grijesi potiru blagodati.
uvaj blagodati zahvaljujui Allahu, jer Allah se brzo sveti.
Ovaj slatki svijet otrov je, a otrov uz sae pojesti se moe.
Mnogo nevolja je ljude nenadno zadesilo,
i nisu znali dok ih nije za zemlju prikovalo.
esti uzrok je bolest koja mijenja ljudsku prirodu kao to mijenja
ponaanje tij ela. U bolesti ud ne ostaje neporemeena i u njoj se odreene
stvari ne mogu podnositi. Pjesnik El-Mutenebbi spjevao je sljedee stihove:
Okosnica ivota zdravlje je i mladost, i kad to ovjeku lea okrene,

nestane ga.
Kad starac uzvikne: 'Uf! ', nije inu ivot dojadio, ve mu je slabost
dosadila.
Ako meu ljudima ne nae spremnog na smrt, ovome svijetu vratit e
sve to ti je dao,
i kamo sree daje njegova dareljivost krtost bila!
I posljednji, sedmi uzrok jeste duboka starost, koja utjee na tijelo, a

isto tako, utjee i na ud. Kako oslabi tijelo pa ne moe podnositi fiziki napor
koji je moglo podnositi, isto tako oslabi duu pa ne moe podnositi i trpjeti
poremeaj sklada, neslogu i sl. Mensur en-Nemeri spjevao je:
Ponosnoj mladosti nisam u potpunosti pravo dao sve dok nije prola
i vidjeh da ovaj svijet posljedice nosi. Ovaj svijet neopravdano
moju mladost nije pothranjivao niti je tugovao to se ona uguila.
O kako je mladost kratko trajala i kako su slatke uspomene
koje je ostavila! Svak,a stareva ambicija izmakne se i odbaci.
218
Skoro sam od tuge za mladosti presvisnuo,
ali sam kao utjehu injenicu da ivot prolazi shvatio.
Dakle, ovo je sedam uzroka koji dovode do mijenjanja ljudske udi
openito, osim to ovdje moemo spomenuti i jedan poseban uzrok koji ima za
rezultat pojavu posebne rune naravi. Radi se o mrnji, od koje bjei ljudska
dua, i to donosi mrnju i bjeanje od onoga to se mrzi, te to ima za rezultat
runu narav koja se tie samo te iste stvari, a ne i neke druge. Isto tako, ako je
runa narav rezultat odreenog uzroka, njeno nestajanje zavisi od nestajanje
toga istog uzroka, i obratno.
III. Stid
Treba imati na umu da su dobro i zlo relativna znaenja koja se
raspoznaju po mjerodavnim svojstvima. U arapskim poslovicama, izmeu
ostalog, stoji: Na nepoznatu stvar ukazuje njena vanjtina. S tim u vezi, pjesnik
Selem b. Amr spjevao je: ovjeka ne pitaj o njegovom ponaanju, jer na licu
njegovom pokazatelj je dovoljan. " Pokazatelj dobra je duevna smirenost i
stid, a pokazatelj zla je nemir i bestidnost. Stid je vee dobro od toga da bude
samo pokazatelj dobra. A nemir i bestidnost jesu vee zlo od toga da budu
put u zlo. Hassan b. Atijja prenosi od Ebu Umame, radij allahu anhu, sljedei
Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, hadis: Stid i utnja ogranak su imana, a
bestidnost i hvalisav govor jesu ogranak licemjerstva. " U drugom hadisu stoji:
Najmri su mi brbljivci, razmetljivci i hvalisavci. " Ebu Selema prenosi od
Ebu Hurejre, radijallahu anhu, hadis u kojem stoji da je Resulullah, sallallahu
alejhi ve sell em, rekao: Stid je dio vjerovanja, a vjerovanje vodi u Dennet. A
bestidnostje dio surovosti, a surovost vodi u Vatru. " Neki mudraci su govorili:
Koga stid odjene, ljudi nee vidjeti njegove mahane. " Neki rjeiti ljudi rekli
su: ovjek svoje dostojanstvo odrava stidom kao to zasaena voka opstaje
uz pomo vode. " Neki rjeiti uenjaci, opet, zapisali su sljedee: udno je
kako se ovjek ne stidi toga to skoro nikako nema stida, i udno je kako malo
ivi u odnosu na vjenost. " Pjesnik Salih b. Abdulkuddus spjevao je:
Kome nedostaje dostojanstva, nedostaje mu stida,
a nema dobra u ovjeku koji dostojanstva nema.
Dostojanstvo je u stidu, i zato ga uvaj, jer obiljeje plemenitog stidje.
Ne postoji nita to e onoga ko je lien stida odvratiti od nepristojnog

niti sprijeiti u injenju zabranjenog: ini ono to hoe i to mu se prohtije.
I upravo je to znaenje sljedeeg predanja koje je prenio uba od Mensura
b. Rib'ijja, a on od Ebu Mensura el-Bedrija koji je govorio da je Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom rekao: "Ljudi su od
prvih poslanika zapamtili rijei: ' ovjee, ako se ne stidi, ini ta hoe! '" U
ovim rijeima nije podsticaj na injenje zla - ukoliko ovjek nema stida, to su
219
pogreno razumjeli neki ljudi koji ne poznaju znaenje rijei i nain njihove
upotrebe. Navednom hadisu znaenjski su slini sljedei stihovi:
Ako se ne boji posljedica koje noi nose i ako se ne stidi,
onda ono ta eli ini. Allaha mi, u ivotu i u ljudima
dobra nema ako se stid izgubi. ovjek je iv samo dok stida ima,
a drvo je plodno dok lista.
Uenjaci imaju podijeljena miljenja kada se radi o znaenju prethodno

navedenog hadisa. Ebu Bekr b. Muhammed e-asi u djelu Usulil-fikh zapisao
je: 'tznaenje ovog hadisa jeste sljedee: nepostojanje stida kod bestidnog
ovjeka ima za rezultat da radi ono to hoe i nita ga od toga ne moe odvratiti,
i neka se ovjek stidi, pa e ga stid od toga odvratiti. " uo sam neke ljude da
prenose od Ebu Bekra er-Razija, Ebu Hanifinog, rahimehullah, uenika, da
je govorio: "Znaenje je: kada promisli o djelima koja si odluio uiniti pa
zakljui da ih se ne stidi jer su lijepa i prihvatljiva, uini .koje hoe od tih
djela. " Dakle, Ebu Bekr er-Razi izjasnio se da je stid mjerodavan glede djela.
Oba miljenja ispravna su, osim to je prvo obrazloenije jer je Vjerovjesnik,
sallallahu alejhi ve sellem, ove rijei izgovorio u negativnom, a ne u pohvalnom
kontekstu. Meutim, prenesen je hadis koji ide u prilog drugom miljenju, a
to su sljedee Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, rijei: "ini ono ta i
sam eli uti, a kloni se onoga ta ni sam ne eli uti. " Osim to se ovaj hadis
moe protumaiti prema jasnom znaenju koje nosi, i otuda bi prvo tumaenje
hadisa: "Ljudi su jo od prvih poslanika zapamtili rijei. . . " bilo ispravnije,
tim prije to ne mora znaiti da svi Resulullahovi, sallallahu alejhi ve sellem,
imaju istovjetna znaenja. Naprotiv, raznolikost znaenja bolje se uklapa i vie
ukazuje na rjeitost, ako se ta ista znaenja meusobno ne iskljuuju.
.
Kada je rije o stidu, treba znati da postoje tri vrste stida: stid od
Svevinjg Allaha, stid od ljudi i stid od samog sebe.
Stid od Sveznajueg Allaha ogleda se u izvravanju . nareenog, a

klonjenju zabranjenog. Ibn Mesud, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Istinski se stidite Svevinjeg
Allaha! " Neko upita: "Allahov Poslanie, kako emo se istinski stidjeti Allaha,
delle anuh u?" On odgovori: "Ko sauva glavu i ono to ona obuhvata, stomak
i ono to on sadrava, ostavi ukrase ovoga svijeta i sjea se smrti i ahireta, taj
se istinski stidi Svevinjeg Allaha. " Ovaj hadis je ujedno jedan od najljepih
savjeta. Ebul-Hasan el-Maverdi, autor ove knjige, rekao je: "]edne noi sam
sanjao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i upitao ga: 'Allahov Poslanie,
nasavjetuj me! ' On ree: 'Istinski se stidi Allaha, delle anuhu! ' Potom je
rekao: 'Svijet se promijenio! ' 'A kako to, Allahov Poslanie? ', upitao sam. On
je odgovorio: 'Gledao sam dijete, a na njegovom licu - radost i stid, a danas, dok
gledam u djeije lice, ne vidim to. ' Zatim mi je Resulullah, sallallahu alejhi ve
220
sellem, oporuio i nasavjetovao me i sve sam shvatio, ali sam to od silne radosti
zaboravio, a volio bih da sam to zapamtio. "Dakle, prije nego to je uputio savjet,
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, prvo je preporuio stid od Allaha,

delle anuhu, i rekao da je radost i stid kod djeteta potrla promjena kod ljudi,
a posebno je spomenuo dijete stoga to ono ivi prirodno, neusiljeno. Neka je
zato Allahov mir i spas na onoga ko je uputio svoj ummet, esto ga upozoravao,
onemoguio njegovo neosnovano pravdanje, kontinuirano ga odgajao i istio od
poroka. I neka je hvala Svemoguem Allahu, Koji je uinio da se ljudi u svakom
vremenu mogu kloniti Resulullahovih, sallallahu alejhi ve sellem, zabrana i initi
njegove zapovijesti. Pomogao nam Allah, delle anuhu, da sve ovo prihvatimo
i sretno zadrimo! Prenosi se da je Alkama b. Ulasa, radijallahu anhu, zatraio:
"Allahov Poslanie, nasavjetuj me! " Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem,
ree mu: Stidi se Svevinjeg Allaha onako kako se stidi svog potovanog
sunarodnjaka! " ! ova vrsta stida dolazi od jaine vjerovanja i vrstine uvjerenja.
Stoga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Nedostatak stida oblik
je nevjerstva. " Znaenje je: nedostatak stida od Svevinjeg Allaha oblik je
nevjerstva jer iz toga proizilazi suprotstavljanje Njegovim nareenjima. Glede
toga prenosi se i sljedei Vjerovjesnikov, sallallahu alejhi ve sell em, hadis: Stid
je poredak imana, i kada se poremeti poredak odreene stvari, njegovi sastavni

dijelovi raspre se i meusobno podijele. "
Kada je rije o stidu od ljudi, on se ostvaruje sustezanjem od uznemiravanja

i izbjegavanjem javnog govorenja o zlu. S tim u vezi, prenosi se da je Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Ko se boji Allaha sustee se od
injenja zla ljudima. " Prenosi se da je Huzejfa b. el-Jeman, radij allahu anhu,
jednom prilikom poao na duma-namaz, ali je zakasnio i vidio da se svijet
raziao, pa je skrenuo s puta kojim prolaze ljudi rekavi: Nema dobra u onome
ovjeku koji se ne stidi ljudi. " Bear b. Burd spjevao je sljedee stihove:
Doista svoje srce odvraam od neega to srce moje volili duu skromnosti
ukroujem, te mislei ta e o meni sutra neprijatelji rei doekam noi. " I na
ovu vrstu stida potie izgraena ovjenost ili ljubav prema pohvali. Odatle
je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Ne ubraja se u ogovaranje
spominjanje ovjeka koji je potpuno izgubio stid. " Iz ovog hadisa slijedi da
se spominjanje takvog ovjeka ne ubraja u ogovaranje utoliko prije to takav
ovjek nema dovoljno dostojanstva i to javno pokazuje naklonjenost strastima,
a Allah, delle anuhu, opet, najbolje zna. Hasn el-Basri prenosi od Ebu
Hurejre, radijallahu anhu, sljedee Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem,
rijei: 11Zaista dostojanstvo prati ovjeka dok hoda, ulazi, izlazi, sjedi: ona je
njegov bliski prijatelj i sabesjednik. "

Pjesnik je spjevao:
Izmeu mene i neasnog djela moda se samo stid isprijei.

A besraman se ovjek u raznim prilikama kako hoe snalazi.
221

Ako do asti ne dri, Stvoritelja se ne boji i ljudi ne stidi,

onda ini ono ta hoe.
Kada se radi o stidu od samog sebe, on se ostvaruje ednou i pristojnim
dranjem u samoi. Neki mudraci su govorili: Neka se ovjek stidi samog sebe
vie nego to se stidi drugih ljudi. " S tim u vezi, neki knjievnici su ostavili
sljedei zapis: 11KO u tajnosti uradi djelo kojeg se stidi na javnosti - ne potuje
sam sebe. " Neki ljudi su pozvali ovjeka ije im je drutvo prijalo, ali on nije
prihvatio poziv pravdajui se: 11]uer sam uao u etrdesetu godinu, i stidim se
svojih godina. " Pjesnik je spjevao:
Sve to uinim u tajnosti istovjetno je onome to uinim u javnosti,

i to je narav moja. Moja djela u mrkloj noi odgovaraju djelima i vedrom
danu.
A ova vrsta stida rezultat je ovjekove vrijednosti i unutarnje istote.
Kada ovjek ostvari spomenute tri vrste stida, u njemu su se objedinili
uzroci dobra, a potrli uzroci zla, i postao je poznat po vrijednostima i spomenut
po dobru. S tim u vezi, pjesnik je spjevao:
Od nerazboritosti, nepristojnosti i vrijeanja blinjih etiri stvari me

odvraaju:
stid, pripadnost islamu, bogobojaznost i pokornost Gospodaru,
a mogu im tetu nanijeti i korist donijeti.
S druge strane, ako podbaci u jednoj vrsti, zadesit e ga manjkavost u
onoj mjeri u kojoj je podbacio. Drugim rijeima, izgubit e proporcionalno
onoliko koliko bi dobio da je tu istu vrstu stida u potpunosti ostvario. Er-Rijjai
je ostavio sljedei zapis : Pripovijeda se da je Ebu Bekr, radijallahu anhu,
recitirao sljedee stihove:
Neke elje su manje od drugih koje iznad njih su,

i onu koju uinim pokazateljem izostavljene uinim.
Zaista ljude bez stida i emaneta kao nage meu ljudima vidim.
I time emo zavriti ovu jelinu.
IV. Blagost i srdba

Muhammd b. Haris el-Hilali pripovijeda da je Dibril doao kod
Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, rekavi: a Muhammede, donio
-:: ::: ::11 .,b:.

. 1').. J!IL,
' l')" y--'
. " if/'
1. :..r
'.T-' . f
..
..
sam ti plemenite udi glede ovoga i budueg svijeta:

-: _ 1
222
..
..
..
..
'Ti sa svakim - lijepo! i trai da se ine dobra djela, a neznalica se kloni! '
(El-Earaf, 199)."
Sufjan b. Ujejna, rahimehullah, pripovijeda da je Resulullah, sallallahu
alejhi ve sellem, po objavi ovog ajeta upitao: "O Dibrile, ta znai ovaj ajet?"
Dibril je odgovorio da ne zna, sve dok ne upita Onoga Koji zna. Opet se vratio
i rekao: "O Muhammede, tvoj ti Gospodar nareuje da odrava vezu s onim
ko je s tobom prekida, da daje onome ko tebi uskrauje i da oprosti onome ko
ti nanese nepravdu. " Hiam prenosi od Hasana el-Basrija, rahimehullah, da je
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom rekao sljedee:
"Zar ne moete biti poput Ebu Damdama, kojije izlazei iz kue govorio: 'Moj
Allahu, ja svoju ast dajem kao milostinju ljudima! "'
S tim u vezi, prenosi se i sljedei hadis: "Zaista Allah voli blagog
stidljivog ovjeka, a mrzi razvratnog bestidnika. " Tu su i sljedee Poslanikove,
sallallahu alejhi ve sell ein, rijei: "Postat e prvak ko je blag, a ko razumije jo
e vie postii. " Neki knjievnici su ostavili sljedei zapis: 11KO posije drvo
blagosti poet e plod mira. " Neki rjeiti ljudi rekli su: ast se najbolje titi
opratanjem i ignoriranjem. " Pjesnik je spjevao:
Mnogo volim plemenitu ud, a mrzim koriti i ukoren biti.

Iz blagosti, opratam ljudima kad me vrijeaju,
a najgori ljudi jesu oni koji druge vrijeaju.
Ko ljude bude uvaavao bit e uvaavan,
a ko ih bude poniavao, njega nee potovati.
Dakle, blagost je jedan od najplemenitijih manira i najprei glede
razumnih ljudi jer je u _ njoj ouvanje asti, tjelesna udobnost i zasluivanje
pohvale. Alij a, radijallahu anhu, govorio je: Prva nadoknada blagom ovjeku
jeste to da su ljudi njegovi pomagai. " Definicija blagosti glasi: Ukroivanje
due i nedoputanje rasplamsavanja srdbe u dui. A na to utjeu odreeni
poticaju i uzroci.
Postoji deset uzroka koji potiu i navode na blagost, odnosno na
ukroivanje due.
Prvi uzrok je iskazivanje samilosti prema neznalicama, i to je dio dobrog
odnosa koji je u saglasnosti s blagim odnosom. U mudrosti stoji: Najobavezniji
vid blagosti jeste samilost prema neznalicama. Neki je ovjek uvrijedio Ebud
Derdaa, radijallahu anhu, na njegove ui, pa mu je ovaj ashab rekao sljedee:
ovjee, nemoj pretjerivati u vrijeanju i ostavi mogunost za pomirenje.
]er, mi onome ko se od nas ogrijei vratimo time da se glede njega pokorimo
Svevinjem Allahu. " Neki ovjek je uvrijedio E-abija, a on je samo rekao:
o jesam takav kakvim si me okarakterizirao, neka mi Allah oprosti. A ako
nisam, neka Allah tebi oprosti. " Aia, radijallahu anha, jednom se prilikom
Z23
estoko naljutila na slugu, pa se potom smirila i rekla: a kako je bogobojaznost

divna stvar! Za svaku srdbu ona je lijek. " Muavija, radijallahu anhu, dijelio je
pliano platno ljudima pa je nekom starcu dao komad koji mu se nije svidio,
na ta se ovaj zakleo da e njime udariti Muavij u, radij allahu anhu, po glavi.
Otiao je kod Muavije i izvijestio ga u vezi s tim, a Muavija mu je rekao:
Ispuni svoju zakletvu! I neka starac bude blag prema starcu. "
Drugi uzrok je mogunost osvete, i to je pokazatelj irokogrudnosti
i povjerenja. Prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
rekao: 'i:\ko se ovjek domogne neprijatelja, neka mu oprosti, izraavajui tako
zahvalnost to ga se domogao. " Neki mudraci su govorili: ''Nije plemtnitost
kazniti onoga ko se ne moe odbraniti. " S tim u vezi, neki rjeiti ljudi rekli
su: Najvei podvig je oprostiti kada ovjek moe kazniti, i biti dareljiv u
siromatvu. "
Trei uzrok je biti visoko iznad vrijeanja ljudi, i to je pokazatelj ovjekove
dostojanstvenosti i velikih ambicija: ad ovjekove dostojanstvenosti jeste i to
da podnosi neprijatnosti kao to posjeduje lijepe manire", govorili su mudraci.
Reeno je: svevinji Allah je ]ahju, alejhis-selam, nazvao prvakom zato to je
bio blag. " U vezi s ovim uzrokom, pjesnik je spjevao:
Ljudi nee dospjeti do slave makar i plemeniti bili,

sve dok prema narodu ponizni ne budu makar i ponosni bili
i sve dok ovjeka otvoreno ne napadnu, pa im ponosan, a ne ponien
oprosti.
etvrti uzrok je omalovaavanje onoga ko vrijea, i to je vrsta uznositosti
i samozadivljenosti. Pripovijeda se da je Musab b. Abdullah b. ez-Zubejr
jednog dana, poto je postavljen za namjesnika Iraka, poeo dijeliti darove
vojnicima i naredio svom telalu da pozove: ''Gdje je Amr b. Durmuz?" 3Neko
kaza: Namjesnie, on je daleko pobjegao. " Musab samo ree: 'Zar neznalica
misli da u ga pogubiti jerje ubio mog oca Abdullaha? Neka se pojavi, i bit e
siguran; neka svoj udio uzme u potpunosti. " I ljudi su to vidjeli kao pohvalnu
uznositost. U tome smislu je stih koji je spjevao neki vladar:
Zar u muicu potjerati kad god na mene sleti?

Tada bih i prema muicama obavezu imao.
Neki ovjek je mnogo vrijeao El-Ahnefa b. Kajsa, na ta mu ovaj nije
odgovarao, te je ovjek na kraju konstatirao: Allaha mi, sprijeilo ga je da mi
uzvrati samo to to me smatra beznaajnim. " U tome smislu je sljedei stih:
Neke ljude njihovi poroci tite, kao to muicu neistoa titi.

Neki ovjek je uvrijedio Ibn Hubejru, rahimehullah, na ta se Ebu Hubejra
3
Amr b. Durmuz je ovjek koji je ubio Musa bovog oca.
224
samo okrenuo od njega. ovjek ga je podsjetio: "Na tebe mislim!" ' ja se od
tebe okreem ", odgovorio mu je uenjak Ibn Hubejra. Tu je i sljedei stih:
.. .i neka ovjek ide, jer on se o svojoj asti brine.

ast je ta zbog koje se ponos ima, ako ovjek skroman bude.
Amr b. Alij a spjevao je:
Kad te bezumnik uvrijedi, ti mu nemoj odgovoriti,

jer utnja je od odgovora bolja.
Bezumnik me uvrijedi pa to zanemarim,
a on grijei mislei da nisam mogao da mu odgovorim.
Peti uzrok je stid od posljedica odgovora na uvredu, i ovo je olienje
duevne istote i potpune ovjenosti. Neki mudraci imali su obiaj kazati:
"Trpjeti bezumnika bolje je nego se spustiti na njegov nivo; zanemariti neznalicu
bolje je nego se s njim poistovjetiti." Neki knjievnici su ostavili sljedei zapis:
"Blag ne govori bestidno, niti plemenit izaziva osjeaj usamljenosti." Lekit b.
Z urara spjevao je:
Poruujem plemenu Benu Sa 'd: ta oni imaju sa mnom pa me,

koliko god mogu, nastoje robom uiniti, a ja se oslobaam toga.
Lijepim manirima svjesno vas obmanjujem i lai vam iznosim;
ako mi se besramno obraate pa me pobijedite,
blago vam se i prijatno vam bilo, jer ste me u besramnosti pretekli.
esti uzrok je ljubaznost prema uvreditelju, i ovo je rezultat plemenitosti
i ljubavi prema jedinstvu. Neko je sugerirao Aleksandru: odreeni te ljudi
nipodatavaju i-klevetaju, mogao bi ih kazniti! " Na tu sugestiju je samo rekao:
Nakon to ih kaznim imat e vie oprqvdanja da me nipodatavaju i klevetaju. "
I ovo se njegovo djelo smatra olienjem ljubaznosti i odravanjem jedinstva.

Pripovijeda se da je El-Ahnef b. Kaj s jednom prilikom izjavio i ovo: "Svakoga
ko je pokazao neprijateljstvo prema meni odbio sam na jedan od sljedea

tri naina: ako je na veem poloaju od mene, njemu sam priznao njegovu
veliinu; ako je na niem poloaju od mene, uzdigao sam se iznad njegovog
nivoa; ako mi je ravnopravan, njega sam odbio ljubaznosti. "
Rukovodei se ovom izjavom, El-Halil je spjevao sljedee stihove:.
Natjerat u se na opratanje svakom ko prema meni pogrijei,

makar njegovi prijestupi brojni bili. Ljudi su samo tri kategorije:
vii, nii i ravnopravan koji se suprotstaviti moe.
Poloaj onoga iznad priznajem i istinu glede njega slijedim,
a ona se slijediti mora. Prema onome ko je ispod mene uvijek se blago
odnosim,
Z25
makar me ljudi prekoravali, jer tako svoju ast titim. A prema

ravnopravnom,
kad posklizne ili posrne, ljubazno se nosim, jer ljubaznost umiljenost
pobjeduje.
Sedmi uzrok je zaziranje od vrijeanja i njegovo onemoguavanje, i ovo
je olienje pronicljivosti. Pripovijeda se da je neki ovjek rekao Diraru b. el
Ka' kau: "Allaha mi, da jednu kae, ja bih ti s deset odgovorio ! " , na ta je Dirar
samo odgovorio: "Allaha mi, da deset kae, ja tebi ne bih nijednu rekao! "
Pripovijeda se da je Alija, radijallahu anhu, upitao Amira b. Murru ez-Zuhrija:
"Ko je najgluplji ovjek?" "Onaj ko smatra da je najpametniji ", odgovori Amir.
Alija, opet, upita: "Upravu si. A ko je najpametniji ovjek?" Na ovo je Amir
odgovorio: "Onaj ko se ogranii na utnju kada se radi o kanjavanju neznalica. "
E- abi je jednom prilikom kazao: "Nisam doivio svoju majku da joj inim
dobroinstvo, ali neu nikoga ni vrijeati pa da on nju vrijeda. " Neki mudraci
imali su obiaj kazati: "U ignoriranju je uvanje asti. " Tu su sljedei stihovi:
Blagost odvraa bezumnika od uvrede, a u maloumnostije poticaj na zlo,

i ne budi malouman da se kaje kad pokajanje nimalo koristiti nee,
kao to se obmanuti kaje i od kajanja raspada;
"Reci: ' Iznosi potvore i lai na mene koliko hoe, jer, iz svoje blagosti,
pravim se da ne ujem, a uho gluho nij e."'
Osmi uzrok je strah od negativnih posljedica ako se uzvrati istom mjerom,
i ovo je olienje slabosti, a moda na to ponekad obavee um i iziskuje ga
pronicljivost. U mudrosti stoji: U blagosti je zatita od svih poroka. S tim u
vezi, pjesnik je spjevao:
Kad se poboji da e neko prema tebi pogrijeiti i slaboumno postupiti,

blag budi, jer blag i slabouman istovjetni nisu.
Deveti uzrok je uvanje neijeg dobroinstva i obaveznog potivanja, i
ovo je olienje vjernosti i odravanja rijei. U mudrosti stoji: Najplemenitijeg
karaktera je onaj ovjek koji je najodgovorniji glede moralnog duga. U vezi
s ovim uzrokom, spjevani su sljedei stihovi: "Zaista je vjernost obaveza
plemenitog ovjeka, a poroci su posjed neasnih ljudi./Vidjet e da je plemenit

pravedan prema onima s kojima ivi, a- vidjet e da nizak ovjek izbjegava
pravdu. "
Deseti uzrok je spletkarenje i ekanje zgodnih prilika, a ovo je olienje
prepredenosti. U jednoj mudrosti stoji: Malo izgleda na uspjenu spletku ima
onaj ko pokae srdbu. Neki knjievnici su ostavili sljedei zapis: "Srdba
neznalice ogleda se u rijeima, a srdba pametnog ovjeka u djelima. " Neki
mudraci imali su obiaj kazati: "Kada ovjek preuti uvredu neznalice, dao
mu je opiran odgovor, ili ga je estoko kaznio. " Ijas b. Katada izjavio je:
226
"Kanjavamo rukama, blagi smo umno, a vrijeamo djelima, ne rijeima. "
Pjesnik je spjevao: "Velikoduno sustezanje od psovanja niskog ovjeka vea
mu je kazna od uzvraanja na psovku. "
Dakle, ovo je deset uzroka koji potiu na blagost; jedni su bolji od drugih.
Meutim, ne znai da odreeni uzroci, iako su manje vrijedni, imaju negativne
posljedice. Najpree je da ovjeka na blagost potaknu najbolji uzroci, a blagost
je sva pozitivna. Ako se desi da odreeni uzrok nedostaje, tada se radi o
ponienju, ne o vrijednosti, jer smo u definiciji kazali da je blagost ukroivanje
due i nedoputanje rasplamsavanja srdbe.
Odatle, ako ovjek uje neto to izaziva srdbu pa se ne rasrdi, tada se
radi o ponienju due i manjkavosti ara. Neki su mudraci govorili: Trojica
se istinski prepoznaju samo u tri prilike: dareljiv - u tekoi, hrabar - u ratu,

a blag - u srdbi. " Tu su i sljedei stihovi: Blagi ljudi ne raspoznaju se u
zadovoljstvu, ve se u srdbi raspoznaju "; anoga ko tvrdi da je blag ti rasrdi
kako bi ga ispitao, jer blagost se samo u srdbi raspoznaje. " Pjesnik En-Nabiga
el-Dadi spjevao je u Resulullahovom, sallallahu alejhi ve sellem, prisustvu

sljedee stihove:
Nema dobra u blagom ovjeku kojeg na gnjev neko ne potie,

da istotu blagosti sauva, niti ima dobra u neznalici
kojeg u svom podbacivanju blag ovjek ne dopuni,
i Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nij e ga osudio zbog ovih rijei.
ovjek kojeg ne rasrde stvari koje obino izazivaju srdbu, i ije je
stanje prije i poslij e toga istovjetno - lien je sljedeih osobina: hrabr-osti,
samopotovanja, ara, ljubomore, samoodbtane i osveivanja, jer okosnica
ovih osobina je srdba. A kada ih ovjek bude lien, postane bezvrijedan, pa
ni druge njegove osobine nemaju teine kod ljudi, niti njegova blagost ima
utjecaja na druge ljude. El-Mensur, rahimehullah, jednom prilikom je izjavio:
"Kada se desi da blagost bude uzrok ovjekove neuravnoteenosti, tada je

opratanje olienje nemoi. " S tim u vezi, neki mudraci su govorili: opratanje
kvari niskog ovjeka u onoj mjeri u kojoj popravlja plemenitog. " Amr b. el-As,
radijallahu anhu, govorio je: Lijepo se odnosite prema drskima izmeu vas
jer vas oni uvaju od sramote i poruge. " Musab b. ez-Zubejr kazao je: svaki
narod u kojem nedostaje drskih ljudi doivi ponienje. " Glede toga je pjesnik
Ebu Temmam et-Tai spjevao sljedei stih:
U ratu se stvari deavaju nepredvieno;

u bici je drzak ravan hiljadi blagih vojnika.
U prethodnoj konstataciji nije poticaj prihvatanja srdbe i njenom
povinovanju kada se desi odreena stvar koja izaziva srdbu, jer bi to imalo za
rezultat vie poroka nego to odsutnost srdbe ovjeka liava pohvalnih osobina.
227
Ve, ovjek e, kada se desi neto to raspaljuje njegovu srdbu, provalu svoga
bijesa odluno zadrati, ugasiti gnjev blagosti i onoga ko zasluuje odmazdu
prepustiti nekom drugom: nije postao onaj koji istom mjerom uzvraa na zlo, a
ostao je dobroinitelj, onaj koji nagrauje. Arapi su govorili: "U kuu se vraa
ono to iz nje izae. " Znaenje je: ako iz odreene kue izlazi dobro, u nju se
dobro vraa; ako iz odreene kue izae zlo, u nju se zlo vraa. Ibn Durejd
prenio je sljedee Ebu Hatimove stihove:
Ako su neznalice makarjednom sigurne da im na zlo zlim nee uzvratiti,

tvoja im je ast veliki plijen. Prema njima se odnosi blago, ali ponekad i
grubo
i stavi ih na poloaj izmeu neprijatelja i prijatelja.
Ako se prema maloumniku ponaa kao to se on ponaa,
i ti si maloumnik kao on, blag ovjek nisi.
Nipoto ga ne ljuti napadajui na ast njegovu,
ve mu blago laska}, pa ako te uini nemonim, onda ga se kloni.
Nekad e te moliti, a nekad se tebe bojati, pa e se prema tebi razborito
odnositi.
A ako ve mora za nepromiljenosti se povesti, onda se neznalicama
potpomogni,
jer to odlunost znai.
Ovo su najpreciznij i stihovi koje sam uo glede doziranja blagosti i srdbe.
Osim to se spomenutom doziranju pribjegava samo onda kada se ovjek mora
druiti s takvim ljudima, odnosno koje ni na koji nain ne moe zapostaviti i
izbjegavati, bilo da je posrijedi strah od njihovog zla ili njihova utjecajnost.
Meutim, kada ovjek nekoga moe izbjei i od njega se udaljiti bez ikakvih
posljedica, pree je ne drati do njega i ispravnije je okrenuti mu lea.
Ako se ovjek ravna prema uputama koje smo dali, aktiviranjem srdbe
u sebi zadobit e pohvalne osobine, a sustezanjem od povinovanja srdbi
izbjei e poroke, te e upravljati svojom blagosti kada se desi stvar koja inae
izaziva srdbu, i to u mjeri u kojoj ga nee snai manjkavost koja ovjeka
snalazi kada izgubi srdbu, niti e imati viak srdbe zbog gubljenja blagosti.
Ako bi se desilo da blagost napusti ovjeka pa se preda srdbi, pogrijeio bi
u tome i ne mogao dokuiti najbolje uzroke i povode, zauzeo bi glup stav,
ostao bez razumijevanja, izgubio argument, ostao bez utjehe i izlaza, a pored
svega toga, osjetio bi posljedice u dui u tijelu, i to bi postalo tetnije po njega
nego stvar zbog koje se rasrdio. Neki mudraci imali su obiaj kazati: "Ko
bude iao u krajnosti mnogo e pogrijetiti. " Pripovijeda se da je Selman el
Farisi upitao Aliju, radijallahu anhum: "ta e me udaljiti od Allahove, delle
anuhu, srdbe?", na ta mu je Alija odgovorio: "Nesrenje. " Neki ljudi iz
prvih generacija govorili su da je ovjek najblii Allahovoj, delle anuhu,
228
srdbi kada se rasrdi. Neki rjeiti ljudi rekli su: "Ko se odupre srdbi oslabil
e spletku onoga ko ga je rasrdio. " Neki knjievnici su ostavili sljedei zapis:
"ovjekove grudi ne moe uznemiriti nita kao srdba. " Neki ovjek je zatraio
od mudraca da ga nasavjetuje pa mu je ovaj samo rekao: "Ne srdi se! "
I prilii da razuman pronicljiv razborit ovjek j ainu srdbe doeka i
odbije s blagosti i da s razboritosti anulira povode zla i uniti ih, a sve da stekne
vrijedno iskustvo i uiva u sretnom kraju. S tim u vezi, neki knjievnici zapisali
su sljedee: "Izazivanjem srdbe kod nekoga ovjek olakava pritisak na svoje
nerve. "
Uzrok srdbe je neprijatnost koju ovjeku nanese neko ko je na niem

poloaju; uzrok tuge je neprijatnost koju mu nanese neko ko je na viem
poloaju. Srdba se pokree unutar tij ela i izlazi napolje; tuga se pokree
napolju i ulazi unutar tijela. Stoga tuga moe staj ati ivota, jer je skrivena, a
srdba ne moe, jer se ispoljava. Poto se srdba ispoljava, njene posljedice
su napad i osveta, a budui da je srdba skrivena, njene posljedice su bolest i
potitenost. I to je razlog to tuga vodi u smrt, a srdba ne vodi, to je ujedno i
razlika izmeu tuge i srdbe.
Treba znati da postoji nekoliko stvari koje pomau i smirivanju srdbe i
njenom preinaivanju u blagost.
Prva stvar je spominjanje Svemogueg Allaha. To potie na strah od
Allaha, delle anuhu, a strah od Njega - na pokornost, to ga vraa u okrilje
lijepog ponaanja i granice pameti, pa srdba nestaje. Svevinji Allah rekao je:
,. -- ":
, ;;; ;;;
l l ..!-u
!J
_?.J l--
"A kada zaboravi, sjeti se Gospodara svoga ... " (EI-Kehf, 24).
Komentirajui ovaj ajet, !krima je rekao: "Znaenje je: kada se rasrdi,
sjeti se Allaha. " Allah, delle anuhu, takoer je rekao:
:,
'! .lc. :WI
L"--
.,;
"' ".
.
<...lH.J t,;
,.
;. ,.
-- .JU:z.:::JI
tJ
""
,.
/'.
....
-: .-- l ,.
'fl
"A ako te ejtan pokua na zlo navesti, ti potrai utoite u Allaha, On

uistinu sve uje i zna." (EI-Earaf, 200)
Znaenje Allahovih, delle anuhu, rijei: ako te ejtan pokua na
zlo navesti. . . " jeste sljedee: ako te pokua rasrditi. A drugi dio ajeta: "... ti
potrai utoite u Allaha, On uistinu sve uje i zna " znai: Allah uje nedoline
rijei onih koji ih izgovaraju i zna ta od tebe moe odagnati srdbu. Govori
se da je u Tevratu zapisano sljedee: "O ovjee, sjeti Me se kad se rasrdi,
]a u se tebe sjetiti kad se rasrdim i neu te unititi s onim koga unitim. "
Pripovijeda se da je neki perzijanski kralj napisao odreeni tekst i dao ga svom
ministru rekavi mu: "Kada se rasrdim, dadni mi ovaj zapis. " A u zapisu je
229

stajalo: "Zato se ljuti, ta ti si samo ovjek? Smiluj se onima koji su na Zemlji,
smilovat e ti se Onaj Koji je na nebu. " Neki mudraci imali su obiaj kazati:
"Ko ima na umu Allahovu, delle anuhu, mo nee pribjegavati svojoj moi
inei ljudima nepravdu. " Abdullah b. Muslim b. Muharib zamolio je Haruna
er-Reida: "O vladaru pravovjernih, molim te Onim pred Kojim si ponieniji
nego ja pred tobom, molim te Onim Koji je vie moniji da tebe kazni nego to
si ti moan da mene kazni, oprosti mi! " I Harun er-Reid oprostio mu je poto
ga je Abdullah podsjetio na Allahovu, delle anuhu, mo. Prenosi se da se

neki ovjek poalio Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, na tvrdou srca
pa mu je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, preporuio: "Obrati panju
na kabur i uzmi pouku iz proivljenja. " Kralj jednog naroda naljutio bi se,
pa su pred njega bacili kljueve mauzoleja nekih drugih kraljeva, i on bi se
smirio: Stoga je Omer, radijallahu anhu, govorio: "Ko se esto sjea smrti bit
e zadovoljan s malo imetka. "
Sljedea stvar je mijenjanje poloaja u kojem se ovjek nalazi, jer to

utjee na smirivanje i nestanak srdbe. Tako je postupao Me' mun kada bi se
naljutio, odnosno kada bi ga neko hulio. Penijanci su govorili: "Kada se ovjek
rasrdi dok stoji, neka sjedne, a kada se rasrdi dok sjedi, neka ustane. "
Sljedea stvar je razmiljanje o kajanju i pokuenoj osveti u koje srdba

vodi. Ebroviz je svom sinu irevejhu napisao sljedee: "]ednom svojom rijei
moe krv proliti, a moe i ivot sauvati. Tvoje naredbe se izvravaju, pa

se uvaj pogrene rijei kad si ljut, odnosno promjene izraza lica, odnosno
brze reakcije, jer kraljevi kanjavaju iz moi, a oprataju iz blagosti. " S tim
u vezi, neki mudraci rekli su: "Srdba prema onome kome ovjek ne moe
nauditi zapravo je nemo, a prema onome kome moe nauditi porok je. " Neki
knjievnici su ostavili sljedei zapis: "Neka se ovjek uva ponosa u srdbi jer
takav ponos vodi u ponizno pravdanje. " U tome znaenju je sljedei stih:
Kad te u srdbi ponos snae, sjeti se pravdanja poniznog poslije srdbe.
Sljedea stvar je sjeanje nagrade koja slijedi za velikoduno opratanje,

i tada svoju duu, iz elje za nagradom, a iz straha od pokude i kazne, ukroti
i odvrati od srdbe. Prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, jednom prilikom rekao: "Glasnik e na Sudnjem danu povikati: 'ija
je nagrada pala na Svevinjeg Allaha neka prie! ', i prii e oni koji su opratali
ljudima. " Potom je Resulullah, sallallahu alej hi ve sellem, prouio sljedei ajet:
;;l
..-
......
"
"-
...
...
\ _;;. \,; lj
" ... a onoga ko oprosti i izmiri se Allah e nagraditi..." (E-ura, 40).

Kada se radilo o zarobljenicima iz porodice El-Ea' s, Reda b. Hajva
sugerirao je Abdulmeliku b. Mervanu sljedee: "Allah ti je dao pobjedu koju si
elio, pa oslobodi inei ono to Allah voli. " S tim u vezi, prenosi se sljedei
230
Poslanikov, sallallahu alejhi ve sell em, hadis: "Dobro je u tri osobine, i ko ih
objedini veje upotpunio svoje vjerovanje: ne dopustiti da zadovoljstvo navede
na neistinu; ne dopustiti da srdba navede na zapostavljanje istine; i oprostiti
kada se moe kazniti. " Neki je ovjek Omeru b. Abdulazizu rekao nekoliko
runih rijei pa je Omer, rahimehullah, rekao: "Htio si da me ejtan zavede
ponosom koji uivam kao vladar i da ti sada neto uinim pa da mi na onom
svijetu vrati, idi, smilovao ti se Allah! "
Sljedea stvar je osjeaj simpatije i tenje prema onome na koga se srdi, te
ne smatra daje neto izgubio ako se naljuti, madaj e to neko zasluio, ve tei slozi
i pohvali. Ibn Ebu Ja'la prenosi od Atilje, a on od Ebu Seida, nJ.dijallahu anhu,
koji je govorio da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom
rekao sljedee: "Svakome ko oprosti samo se povea ponos, zato oprostite,
i Allah e vas uiniti ponosnim. " Neki rjeiti ljudi rekli su: "Plemeniti ljudi
obino ne ure sa osvetom, a uvjet plemenitosti nije uskraivanje povlastica. "
Me' mun je jednom prilikom rekao Ibrahimu b. el-Mehdiju: "Savjetovao sam se
u vezi s tobom, i sugerirano mije da te pogubim. Zaista sam zakljuio da je tvoj
ploaj iznad zloina koji si poinio, i odustao sam od pogubljenja zbog tvoje
asti koja se mora potovati. " Ibrahim je odgovorio: "Vladaru pravovjernih, onaj
ko tije dao taj savjet uinio je to prema obiaju koji se slijedi u politici, osim to
si odluio da oprosti, to koja je u tvom naviknutom duhu. Ako kazni, mnogo
je slinih tebi, a ako oprosti, niko ti nije slian. " Potom je Ibrahim spjevao
sljedee stihove:
Tvoje dobroinstvo pobilo je moje opravdanje pred tobom,

za ono to sam uinio nisi me korio ne prebacivao.
Znao si o meni te u moju korist je kod tebe pravedan svjedok
koji istinu govori posvjedoio.
Ako dobroinstvo koje si mi uinio poreknem,
onda sam poroan, a jo u okrilju plemenitosti tvoje uivam.
Pravedno oprata i pravedno kanjava,
i neka te kao onoga ko oprata i kanjava ne izgubimo.
V. Iskrenost i laganje
Svevinji Allah, Onaj Koji iji je govor najistinitij i, rekao je:
""
-:
.) l\..).JJ \ J8J
o ,.... jio/j "'"J"
?-...) \
//
" ...pa emo se usrdno pomoliti i Allahovo prokletstvo na one koji neistinu
govore prizvati! " (Alu Imran, 61)
}.LSJI j \ li\ }: ':J 0:1 yl fo._ G

231
"Usuuju se da lai izmiljaju samo oni koji u Allahove rijei ne vjeruju,

i oni su pravi laljivci." (En-Nabi, 105)
Prenosi se da je Vjerovjesnik, sallallahu alej hi ve sellem, jednom prilikom
rekao Hasanu b. Aliji, radij allahu anhu: "Ostavi ono to tije sumnjivo, a prihvati
ono to ti nije sumnjivo. Zaista je u lai nemir, a u istini je smiraj. " Takoer se
prenosi sljedei hadis: "Smilovao se Allah ovjeku koji dovede u red svojjezik,
obuzda svoje prohtjeve, natjera se da govori istinu i odvikne se od besmislica! "
Safvan b . Sulejm pripovijedao je: "Neki je ovjek upitao Poslanika, sallallahu
alejhi ve selJem: 'Moe li se desiti da vjernik bude kukavica?' 'Moe ', odgovori
Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem. ovjek ponovo upita: 'Moe li se desiti
da bude krtac?' 'Moe ', opet odgovori Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve
sellem. Isti ovjek upita: i\ moe li se desiti da bude laac? ', na ta Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovori: 'Ne moe. "' Komentirajui
"
" l": ':}

" "
I L.. L:IL "'., l l - ,
",
"I istinu s neistinom ne mijeajte . . " (El-Bekara, 42),

.
Ibn Abbas, radij allahu anhu, rekao je: "Znaenje je: ne mijeajte istinit
govor i la. " U mudrosti stoji: Laac je kradljivac, jer kradljivac krade imetak,
a laac krade ovjeku razum.
Neki mudraci imali su obiaj kazati: "Nijemostje bolja od lanog govora,
a iskrenost je prvi znak sree. " Neki rjeiti ljudi rekli su: "Iskren ovjek je
uvani prijatelj, a laac je bezvrijedan i ponien. " S tim u vezi, neki knjievnici
zapisali su: "Najbolje oruje je istina, a najbolji saveznik jeste istinit govor. "
Pjesnik je spjevao:
Kad promisli, ovjenost i ljepotu najvie laganje unitava,

u njemu dobra nema, ta ono ljudsku vedrinu najvie ponitava.
La je majka svakog zla i osnova svake pokude, zbog kobnih posljedica
i runih rezultata. Naime, la ima za rezultat nemimet, prenoenje tuih rijei,
nemimet vodi u mrnju, mrnja u neprijateljstvo, a uz neprijateljstvo nema
sigurnosti niti udobnosti. Zato se govorilo: "Ko ne govori istinu nema mnogo
prijatelja. "
Istina i la odnose se na ono to s e ve desilo, doim se izvrenje i

neodravanje obeanja odnose na budunost. Istina je obavijest o neemu
onako kako se desilo. A la je obavijest o neemu onako kako se nije desilo.
Postoje razlozi koji potiu na istinu, a postoje i razlozi koji potiu na la.
Razlozi govorenja istine neizbjeni su sami po sebi, doim su razlozi laganja
trenutni i abnormalni, tim prije to na govorenje istine potie razum, a i erijat
to obavezuje i potvruje, doim laganje razum iskljuuje, a erijat zabranjuje.
Odatle je mogue da se istinite vijesti proire i prenesu kao mutevatir-vijesti,
232
za razliku od lanih vijesti, one se ne mogu proiriti koliko mogu istinite. Ovo
je zato jer je podudarnost ljudi u prenoenju istine, odnosno u prenoenju lai
zapravo podudarnost u razlozima. A mogue je da se veliki broj ljudi podudari
u razlozima prenoenja istine; broj ljudi koji se ne moe saglasiti i sloiti na
lai primi odreenu vijest i prenese je, pa to iziskuje da ovjek povjeruje u
nju jer su razlozi prenoenja korisni, a mogue je da se ljudi podudare glede
korisnih razloga. S druge strane, nemogue je da se veliki broj ljudi podudari u
prenoenju lai jer su razlozi nekorisni, ak mogu biti tetni, i nije uobiajeno
da se veliki broj ljudi podudari u nekorisnim razlozima. Rezime: ljudi se mogu
podudariti u prenoenju istine jer se podudaraju njihovi razlozi, a ne mogu se
podudariti u prenoenju lai jer se ne mogu podudariti njihovi razlozi. Rekli
smo, istina i la imaju svoje razloge i povode, i stoga emo obavezno spomenuti
one koji nam naumpadnu.
Prvi povod govorenja istine jeste utjecaj razuma, jer on iziskuje
odvratnost laganja, posebno ako se laganjem ne pribavlja korist, odnosno ne
otklanja teta. Razum potie na lijepa djela, a spreava injenje odvratnih djela.
Hiperbola koju koriste i preporuuju pjesnici (a koja je otvorena la) ne smatra
se odobravanjem lai od razuma. Primjer za ovo jeste stih koji mi je, prenosei
od nekog pjesnika, spjevao El-Ezdi:
U mislima sam ga predstavio i na njegovom licu je ostao trag mojih misli

i s njim sam se rukovao, to ga je zaboljelo i na prstima njegovim ranu
ostavio.
Pored moga srca kao misao proao je pa sam ga ranio,
a ne vidjeh nikad ono to misli moje ranie.
Primjer za to su i stihovi El-Abbasa b. Ahnefa, iako su manje hiperbolini
od prethodnih:
Izuzetno lijepim rukopisom napisao sam, a ona me opet upita:

'Zato nisi arapsko pismo delil upotrijebio? '
Odgovorih joj: 'Iscrpljen sam, a vjeto pisanje povealo je moju
iscrpljenost.
Dakle, u navedenim stihovima su upotrijebljeni hiperbola i poreenje,
iz ega se vidi bogatstvo i umijee pjesnitva; stanje u kojem su spjevani ide
u prilog tome da se ne radi o lai. Upotreba ovih stilskih figura u pjesnitvu
preporueno je, to razum ne osuuje, a on osuuje laganje.
Sljedei povod je privrenost vjeri, koja nareuje govorenje istine, a
zabranjuje laganje. Razlog je tome nemogunost da erijat dopusti ono to
razum iskljuuje. tavie, kada se radi o tome da razum zahtijeva zabranu
laganja, erijat je to jo vie potvrdio: erijat zabranjuje laganje makar ono
pribavila kakvu korist, a odvratilo od tete, doim razum iziskuje zabranu
Z33
one lai kojom se ne pribavlja nikakva korist, odnosno kojom se ne otklanja

nikakva teta.
Sljedei povod je dostojanstvo, jer ono navodi na iskrenost, a odvraa
od lai. Dostojanstvo ponekad sprijeava djelo u kojem postoji odreena doza
averzije, pa je pree da sprijei u injenju odvratnog djela.
Sljedei povod je ovjekova ljubav prema pohvali i uvenosti po istini,
da se njegove rijei uvij ek prihvataju i da ga ne sustigne prijekor. S tim u
vezi, neki rjeiti ljudi rekli su: Neka se ovjek vraa istini i neka uvijek tei
istinoljubivosti, jerje istina najbolji saveznik, a istinoljubivostje najbolji drug. "

Pjesnik je spjevao:
Navikni jezik da istinu govori pa e u njoj uivati,

jerjezik je vjet u onome na ta ga ovjek navikne
i zaduen da se ravna prema dobru ili prema zlu,
ovisno o tome emu ga ovjek naui,
i neka dobro gleda na ta e ga naviknuti.
Kao to postoje razlozi i povodi za istinoljubivost, isto tako postoje
razlozi i povodi laganja.
Prvi povod laganja jeste pribavljanje koristi, odnosno otklanjanje tete.
Neki ljudi u laganju vide veu sigurnost i dobit pa, samoobmanjeni i samilosni
prema svojim tenjama, doputaju sebi laganje. Ponekad je la daleko od onoga
emu se ovjek nada, blizu onoga od ega strahuje, jer runo ne moe postati
lijepo, niti se zlo moe preinaiti u dobro: u ekinjama se ne bere groe, niti
se u vinogradu beru gorke tikvice. Kada se radi o laganju, prenosi se da je
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao sljedee: "Trudite se da
govorite istinu, makar u tome vidjeli propast, jer je u istini spas. A klonite se
lai, makar u njoj vidjeli spas, jer je u lai propast. " Omer, radijallahu anhu,
govorio je: "Drae mi je da me istinoljubivost unizi - a to se rijetko desi - nego
da me la uzvisi - a i to se rijetko desi. " Neki mudraci imali su obiaj kazati:
"Istinoljubivost spaava ovjeka, makar je se bojao; la unitava ovjeka,
makar u njoj osjetio sigurnost. " El-Dahiz je zapisao sljedee : "Istinoljubivost
i potenje tandem su, a strpljivost i blagost tandem su - sve to upotpunjuje
vjeru i donosi prosperitet na ovome svijetu. Doim su njihove suprotnosti uzrok
razjedinjenosti i osnova svakog nereda. "
Sljedei povod je preferiranje da izlaganje i govor budu ugodni i
zanimljivi. Kada ne nalazi ugodnu i zanimljivu istinu, ovjek sa zadovoljstvom
posegne za lai ija uda ne prestaju niti ugodnosti nestaju. I ovaj povod laganja
gori je od prethodnog jer proizilazi iz ponienja due i niskih ambicija. Opet
emo se pozvati na El-Dahizove rijei: "Svako ko lae ini to zbog toga to je
u sopstvenim oima bezvrijedan. "
234
S tim u vezi, Ibnul-Mukaffea je govorio: "Neka ovjek ne potcjenjuje
putanje neistinite vijesti makar i u ali, jer takva vijest brzo onemogui istinu. "
Sljedei povod je laganje s ciljem osvete prema neprijatelju i zluradosti.
Neki ljudi lau na svoje neprijatelje, iznosei na njih potvore i pripisujui im
ogavna djela. tavie, smatraju da je u sramotnom laganju na neprijatelje uspjeh
i vid ubojitog oruja protiv njih. I ovaj povod laganja gori je od prethodna
dva, utoliko prije jer su u njemu objedinjeni sramotno laganje i nanoenje zla.
Upravo se zbog toga u islamu ne prihvata ovjekovo svjedoenje protiv onoga
s kim je u neprijateljstvu.
Sljedei povod je esto laganje, to ovjeku postane obiaj i povinuje
se tom, pa mu je, i kada bi to htio, teko se kloniti laganja, jer kae se da je
obiaj zasebna priroda. Neki mudraci su govorili: 'Teko e ostaviti la onaj
kome se ona osladi. " U mudrosti stoji: Svaka obaveza koja se nametne Jaljivcu
naposljetku ga pobijedi.
Treba znati da se laljivac, prije nego to se dokae njegova la, raspoznaje

po odreenim pokazateljima. Izmeu ostalog, la se moe zakljuiti na osnovu
injenice da laac ne razlikuje izmeu hadisa koji mu se kae (i on ga ponovi)
i verzije hadisa koju je on naveo.
Sljedei pokazatelj je injenica da se takav ovjek lahko moe navesti na
sumnju u hadis, ak toliko da je skoro spreman revidirati stav s tim u vezi, a da
ga se nije navelo na sumnju, on ne bi posumnjao.
Sljedei pokazatelj je injenica da se takav ovjek onemogui i saplete
kada neko ponovi njegove rijei, te nema sigurnost u svoj neistiniti argument.
Stoga je Alija, radijallahu anhu, gevorio: "Stanje Jaca slino je fatamorgani. "
Sljedei pokazatelj je pojava sumnje i ponienja koji se oituju na lacima
i onima koji govore neutemeljeno. Ove stvari ovjek ne moe odstraniti od sebe
zato to je ovjeija priroda pala pod njihov utjecaj. Neki mudraci imali su
obiaj kazati: "Oi vie odaju nego rijei. " Glede toga neki rjeiti ljudi rekli su:
"Na licima se vide tajne koje ljudi skrivaju. " Tu su i sljedei stihovi:
U oima njihovim vidi ono to grudi skrivaju,

jer oi pogledom tajne ljudfe odaju.
Kada ovjek postane oznaen kao laac, njemu se pripisuju udne lai i
na njegovu la se dodaju mnoge neuvene informacije, i laac postaje onaj na
koga se lae, te na taj nain objedini sramotu laganja i trpi tetu lai koja se
iznosi protiv njega. Pjesnik je spjevao:
Lacu je dovoljno zla samo u dijelu onoga to mu se pripisuje;

kad la od drugog ovjeka potekne, njemu se pripie.
235

tavie, kada takav ovjek tei istini, bude optuen; kada se sustegne od
lai, ljudi ga utjerivaju u la: niko mu nita ne vjeruje i niko nije siguran da
nee donijeti neuvenu la. U stihovima stoji sljedee:
Kad laac po lai postane poznat,

niko mu nita nee povjerovati makar i istinu zborio.
Laeva mahana jeste to la svoju zaboravlja,
a iskren ovjek svoje rijei pamti.
Postoje hadisi u kojima se doputa laganje u ratu i kada se radi o
pomirenju ljudi, ali kao dvosmislena, mnogoznana informacija, a ne otvorena
la, jer je nemogue da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dopusti oito
laganje, jer je u tome izazivanje averzije; samo je mogue da to dopusti kao
davanje dvosmislene, mnogoznane informacije. Naime, kada se Vjerovjesnik,
sallallahu alejhi ve sellem, umotao u ogrta i odvojio od ashaba, neki ovjek
ga je upitao: "Od ega si ti?"4, na ta je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem,
odgovorio: "Od vode ", dvosmisleno odgovorivi na pitanje u vezi s porijeklom,
i ovjek koji je pitao stekao je dojam da se radi o plemenu koje se pripisuje
vodi, a Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sell em, htio je rei da je od vode
od koje je stvoren ovjek: uspio je zatajiti svoje porijeklo a ujedno odgovoriti
istinu. U tome se smislu pripovijeda da je Ebu Bekr, radijallahu anhu, pratio
Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, na putu hidre, pa su ih presreli neki
Arapi koji su poznavali Ebu Bekra, ali Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem,
nisu. Upitali su: "O Ebu Bekre, koje ovaj ovjek?" Na to je odgovorio: "Vodi
koji mi ukazuje na put. " I oni su pomislili da se radi o vodiu u geografskom
smislu, a on je mislio na vodia koji upuuje na put dobra, pa je i Ebu Bekr,
radijallahu anhu, rekao istinu, a vjeto sakrio pravo znaenje svojih rijei. Kada
je rije o dvosmislenom govoru, prenosi se sljedei Vjerovjesnikov, sallallahu
alejhi ve sellem, hadis: "U aluziji je izbjegavanje lai. " Omer, radij allahu anhu,
govorio je: "U aluziji je odreena irina koja ovjeka zaklanja od laganja. "
Komentirajui Allahove, delle anuhu, rij ei:
::...
.. ". ....J ,
J .b:. l
.. ." ...
;} J IJ
"Ree: 'Ne karaj me to sam zaboravio "' (El-Kehf, 73),

...
neki mufesiri su zapisali: "Musa, alejhis-selam, nije zaboravio, ve

je posegnuo za aluzijom. " Izlaganje o aluziji zavrit emo sljedeom Ibn
Sirinovom, rahimehullah, izjavom: "jezik je bogatiji od toga se mora otvoreno
lagati. "
Takoer treba znati da postoji istina koja ima status lai glede ogavnosti
i sramote, ak je i vea uvreda i teta u njoj od lai. Radi se je o ogovaranju,
prenoenju tuih rijei i ocrnjivanju ljudi.
4 Tj. od kojeg si plemena. (op. prev.)
236
Ogovaranje je pronevjera i osramoivanje koji se pojavljuju uslijed
zavisti i odreenog vida izdaje. Allah, delle anuhu, rekao je:
,.
j"
.)\
..G- 1 \
J"
P: ':lj
J
....
,.o
,.
" ... i ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekom od vas bilo drago da jede
meso umrlog brata svoga " (EI-Hudurat, 12).
...
Znaenje je: kao to je zabranjeno njegovo meso poslij e smrti, isto

tako, zabranjeno je njegovo ogovaranje za njegovog ivota. Prenosi se da su
dvij e ene pastile za vrijeme Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, ali su
esto ogovarale ljude. Kada je o tome obavijeten, Poslanik, sallallahu alejhi
ve sellem, konstatirao je: "Pastile su od onoga to im je u osnovi doputeno,
hranei se onim to im je zabranjeno " Esma b. Jezid prenijela je da je Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao sljedee: "Allahovo je, delle
.
anuhu, pravo potedi kazne u Vatri onoga ovjeka koji stane u odbranu asti
svoga odsutnog brata. " Adi b. Hatim, radijallahu anhu, kazao je: "Ogovaranje
je praksa niskih ljudi. " Hasan el-Basri, rahimehullah, govorio je sljedee:
"Ogovaranje je predmet razgovora u kojem ene uivaju. " Neki ovjek je
zamolio Ibn Sirina, rahimehullah: "Ogovorio sam te, dopusti mi svoj oprost! "
Na to je Ibn Sirin samo odgovorio: "Ne mogu ti dopustiti ono to je Allah,
delle anuhu, zabranio. " Ibnus-Semmak govorio je: "Ne pomai ljudima
protiv sebe ogovarajui ih. " Pjesnik je spjevao:
Ne istrauj skrivene mahane drugih ljudi da Allah tvoje nedostatke ne
pokae!
Kada spomenuti budu, njihove vrline spomeni i nikome ne pripisuj svoje
mahane.
Moda e onaj ko ogovara posegnuti za opravdanjem da govori istinu
i javno upozorava na grijeenje, dokazujui to hadisom koji se prenosi od
Vjerovjesnika, sallallahu alej hi ve sell em: "Razgovaranje o tri kategorije ljudi ne
smatra se ogovaranjem: o nepravednom vladaru, onome ko konzumira alkohol i

ovjeku koji javno grijei. " I takav se otui od istine i lijepog ponaanja jer je,
iako govori istinu ogovarajui, osramotio onoga o kome govori, a bilo je pree
da uva njegovu ast, i na javu iznio djela onoga ko ih ini u tajnosti i ko ih
javno ini. Takvo neto ovjeka moe navesti da obznani, na javu iznese ono
to je sakrivao i u sebi zadravao, te na taj nain pokvari svoj kodeks ponaanja
a da od toga niko nema koristi. Neko je upitao Enuirvana u kojem ovjeku
nema dobra, na ta je odgovorio: "Ne znam da ima ikakvog dobra u ovjeku
koji mi nanese tetu ne pribavivi nekome drugom korist, odnosno onaj ovjek
koji nekome drugom nanese tetu ne pribavivi meni korist. " U mudrosti
stoji: Ne iznosi mahane koje je sakrio Poznavalac tajni. Ala b. Abdurrahman
prenosi od svog oca Abdurrahmana, a on od Ehu Hurejre, radijallahu anhu,

da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, upitan u vezi s ogovaranjem pa
237

je odgovorio: "Ogovaranje je da kae o svom bratu ono to je pri njemu; ako
istinu kae, ve si ga ogovorio, a ako iznese neistinu, onda si ga vepatvorio. "

Komentirajui ajet:
/
1"'/ l'Yr-:.
J
/ / o.- "' " o.- o /. O / .... l / -: ..Ul

.) 1
:;"'1
iY iY _;>e--:. 0!- / \
..
"O vjernici, neka se mukarci jedni drugima ne rugaju, moda su oni

bolji od njih " (El-Hudurat, ll),
...
Abdurrahman b. Zejd rekao je: "Ajet se odnosi na ruganje onome ko

javno ini grijehe. " Ne ka ena je ula u Poslanikovu, sallallahu alej hi ve sellem,
sobu pitajui u vezi s neim, i kada je izala, Aia, radijallahu anha, zakljuila
je: "Kako je malehna! "Vjerovjesnik, sallallahu alej hi ve sell em, upozorio ju je:
"Polahko, ne ogovarajje! "Aia, radij allahu anha, pokuala je objasniti: 1'Allahov
Poslanie, samo sam rekla ono to je pri njoj. " "Naravno, jer da to nije bilo pri
njoj, onda bi to bila potvora ", konstatira Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.
Neko je upitao jednog knjievnika u vezi s osobinama niskih ljudi pa

je odgovorio: "Dok je odsutan, nizak ovjek istrauje tue mahane, a dok je
prisutan, ogovara svijet. " Kada se radi o hadisu: "Razgovaranje o tri kategorije
ljudi ne smatra se ogovaranjem: o nepravednom vladaru, onome ko konzumira

alkohol i ovjeku koji javno grijei ", on se odnosi na osuivanje njihovih
nedjela, a osuivanje nije ogovaranje jer je to odvraanje od zla, i postoji razlika

izmeu osuivanja onoga ko javno ini zlo i ogovaranja onoga ko ga tajno ini.
Prenoenje tuih rijei vee je zlo, vea niskost i vea prevara od

ogovaranja. Zatim, prenoenje tuih rijei vodi u prekidanje odnosa onih koji
ih odravaju i meusobnu mrnju voljenih. ehr b. Haveb prenio je od Esme
b. jezid, koja je prenij ela sljedee Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi ve sellem,
rijei: "Hoete li da vas izvijestim o najgorim ljudima meu vama?" "Naravno,
Allahov Poslanie", odgovorie prisutni. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi
ve sellem, ree: "Najgori meu vama jesu oni koji prenose tue rijei, unose
smutnju meu voljene i oni koji istrauju tue mahane. "
Muhammed b. Amr prenosi od Ebu Seleme, a on od Ebu Hurejre,

radijallahu anhu, da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao sljedee:
11Proklet je svaki dvolinjak, proklet je svako ko dvolino govori, proklet je

svako ko ljude zavaa, proklet je svaki prenositelj tuih rijei i prokletje svako
onaj ko prebacuje zbog uinjenog dobroinstva. "
Kada se radi o kattatu, prenositelju tuih rijei, neki uenjaci smatraju da

se to odnosi na ovjeka koji prisustvuje odreenom sijelu i razgovara s ljudima,
pa poslije prenosi njihove rijei. Rije kattat takoer se odnosi ria ovjeka koji
kriom prislukuje neiji govor pa ga prenosi. U mudrosti stoji : Prenoenje
tuih rijei ubitano je oruje. U vezi s tim, neki knjievnici su ostavili sljedei
zapis: 11Po zemlji ne hodi gori ovjek od klevetnika. "
238
Ocrnjivanje ljudi gore je od ogovaranja i prenoenja tuih rijei, tim prije
to je u tome, pored pokudnog ogovaranja i niskog prenoenja tuih rijei,
prisutno obmanjivanje glede asti, imetka, poloaja i prilika. Ibn Kutejba
prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: uu Dennet nee
ui dejjus, ovjek koji nema ljubomore i kala ', ovjek koji kleveta ljude. "
Dejjus j e ovjek koji sastavlja mukarce i ene, a nazvan j e tim imenom stoga
to ih nastoji sastaviti. A kala ' je ovjek koji kleveta ljude kod vladara, a on je
nazvan tim imenom zato to kod vladara kleveta ljude od ugleda, sve dok ne
uprlja njihovu ast. Neki mudraci su govorili: uKlevetnik se nalazi izmeu dva
ogavna ploaja: ili govori istinu i time pronevjeri emanet, ili lae i time uniti
svoje dostojanstvo. " Tu je i sljedea izjava mudraca: ulstinoljubivost uljepava
svakog ovjeka osim klevetnika, jer je takav ovjek gori i vei grenik ako
govori istinu. " Neki rjeiti ljudi rekli su: uPrenoenje tuih rijei niskost
je, a klevetanje je pokvarenost. Te dvije stvari su okosnica prevare i svakog
zla. Neka se zato ovjek kloni puteva koji vode u to i neka se kloni takvih
ljudi. " Fadl b. Sehl naiao je na zapis ovjeka koji ga je klevatao, i u njemu
proitao sljedee: usmatramo da je prihvatanje klevetanja vee zlo od samog
ina klevetanja, jer je klevetanje vid posredovanja, a drimo da je prihvatanje
klevetanja vid njegovog doputanja. Zato se uvajte klevetnika jer on ini
grijeh, makar istinu govorio, tim prije jer ne dri do asti niti do vrijednosti. "
Aleksandar je upitao ovjeka koji mu je pokuao oklevetati drugog ovjeka:
uSlae li se da prihvatimo tvoje rijei protiv njega pod uvjetom da prihvatimo

ono to on kae protiv tebe?" uNe slaem ", odgovorio je taj isti klevetnik. Na
to mu je Aleksandar preporuio: usustegni se od zla, pa e se zlo sustegnuti od
tebe. " Pripovijeda se da je Svevinji Allah objavio Musau, alejhis-selam: "U
tvojoj zemlji postoji klevetnik, ali te neu izvijestiti o njemu. " Musa, alejhis
selam, zamolio je: uMoj Gospodaru, ukai mi na njega kako bih ga istjerao! "
"O Musa, ]a mrzim prenoenje tuih rijei, pa zar u klevetati! ", odgovori mu
Allah, delle anuhu.
VI. Zavist i suparnitvo

Treba znati da je zavist pokudna osobina koja tetno utjee na tijelo i
unitava vjeru. tavie, Svevinji Allah naredio je utjecanje od zla zavisti:
.- /:. )/
\ /..\ -L..
" / l>- r
/
.
" ... i od zla zavidljivca kada zavist ne krije!" (EI-Felek, 5)

O tome koliko je zavist zlo, da i ne govorimo. Prenosi se da je Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom rekao : uMeu vas su
se uvukle bolesti prijanjih naroda: mrnja i zavist koji unitavaju vjeru, a ne

samo ovjeka. Tako mi Onoga u ijoj ruci je Muhammedova dua, neete
vjerovati sve dok se ne budete meusobno voljeli. Hoete li da vas izvijestim
o stvari zbog koje ete se, ako je budete prakticirali, voljeti? - irite selam
239
meu sobom. " Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u ovom je hadisu objasnio
opasnost zavisti, rekao je da ga meusobna ljubav iskljuuje i da selam potie

na ljubav. asni Kur' an potvruje ovu konstataciju. Svemogui Allah je rekao:
j ljl 4.) <$1 ; 8;1
"Zlo dobrim uzvrati, pa e ti dumanin tvoj odjednom prisni prijatelj

postati " (Fussilet, 34).
...
Komentirajui ajet, Mudahid je rekao: "Znaenje je: na zlo selamom

uzvrati. JJ U stihu stoji: "Ljudi e bez meusobne ljubavi ponekad ivjeti pa
e ljubav mir i blagost probuditi. " Neki sljedbenici ispravne tradicij e govorili
su: "Zavist je prvi grijeh koji je uinjen na nebesima i prvi grijeh uinjen na
Zemlji. JJ (Pod sintagmom prvi grijeh koji je uinjen na nebesima misli se na
Iblisovu zavist prema Ademu, alejhis-selam, a pod sintagmom prvi grijeh koji
je uinjen na Zemlji misli se na Kabilovu zavist prema Habilu, sve dok ga zbog
toga nije ubio.) Neki mudraci su govorili: "Niko nee rasrditi ovjeka koji je
zadovoljan Allahovom, delle anuhu, odredbom, a nikome nee pozavidjeti
ovjek koji je zadovoljan s onim to mu je dato. JJ Neki rjeiti ljudi rekli su:
"Ljudi se dijele na dvije kategorije: zavidnike i one kojima se zavidi; a na svakoj
blagodati ovjeku neko zavidi. " Neki knjievnici su ostavili sljedei zapis:
"Nismo vidjeli nijednog nasilnika slinijeg onome komeje poinjena nepravda
od zavidnika: esto uzdie, mnogo se brine i smeten je. " Rukovodei se ovom
izjavom, pjesnik je spjevao: "Zavidnik nepravednik uvijek je u nesrei, onaj
ko ga vidi misli da mu je nepravda uinjena;/estim uzdasima otkriva ono to
u njemu skriveno je. " Da negativnost zavisti lei samo u tome to je to niska
osobina kojom se nanosi teta ravnopravnim, roacima, ljudima kojima se
obraa i prijateljima, uvanje od njega bila bi plemenita osobina i dobit. A kako
.
je tek stanje kad je zavist tetna po zdravlje i donosi stalnu brigu. tavie, ovaj
porok ovjeka moe unititi a da uope ne nanese tetu onome prema kome
gaji neprijateljstvo, onome kome zavidi. Muavija, radij allahu anhu, govorio je:
"Najpravedniji porok jeste zavist: ubija zavidnika prije nego se domogne onoga
kome zavidi. " Neki mudraci su govorili: "Dovoljno ti je to to zavidnik pati
dok se ti veseli. " U mudrosti stoji: Zavidnik sam sebe kanjava. El-Asmei je
pripovijedao: "Sugerirao sam jednom beduinu: 'O kako si dugo poivio! ' Na to
mije rekao: 'Sustegnuo sam se od zavisti, i dugo sam poivio. ' " Neki ovjek je
rekao kadiji urejhu: "Zaista ti zavidim na strpljenju koje ima prema svojim
neistomiljenicima i tvojoj pronicljivosti! JJ urejh, rahimehullah, odgovorio
mu je: "U tome ti Allah, delle anuhu, nee dati nikakvu korist, a meni to nee
natetiti. " Abdullah b. el-Mu'tezz, rahimehullah, jednom prilikom je spjevao:
"Otrpi spletke zavidnika jer to ih uniti, a vatra sama sebe izgori ako nema ta
drugo da sagori. "
Sutina zavisti zapravo je velika tuga zbog dobara koja su data dobrim
ljudima, i zavist nije natjecanje. Naime, neki ljudi grijee mislei daje natjecanje
240
u dobru zavist, a to nije tako jer je natjecanje elja za poistovjeivanjem s
dobrima bez nanoenja tete, a zavist je usko povezan sa tetom. Cilj je zavidnika
da dobri izgube blagodat a da je on ne dobije, i u tome je razlika izmeu ove
dvij e stvari . Odatle, natjecanje je vrlina, tim prije to potie na stjecanje drugih
vrlina i povoenje za dobrima i estitima. Prenosi se da je Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, rekao: "Vjernik bez zlobe eli isto blagostanje, a licemjer
zavidi. " S tim u vezi, pjesnik je spjevao: "U dobru se natjei s ambicioznim
ljudima, jer ivotje prolazan./Ljudi se trude, pa ili druge naslijede, ili njih neko
ima naslijediti. "
Takoer treba znati da postoje tri motiva koja navode na zavist.
Prvi motiv je mrnja prema onome kome se zavidi. ovjeku teko pada
to je neko poaen vidljivom blagodati ili vrlinom pa mu na tome zavidi i uz

to ga jo i mrzi. I ova vrsta zavisti nije openitog karaktera (iako je najtetnija)
jer ovjek obino ne mrzi sve ljude.
Drugi motiv je postojanje blagodati pri onome kome se zavidi a koju
zavidnik ne moe ostvariti, pa mu bude mrzak njegov napredak i posebnost s

tim u vezi, i taj ga napredak i posebnost navedu na zavist: da ne postoje, ne bi
mu zavidio. I ovo je srednja vrsta zavidnosti jer ovjek obino ne zavidi onome
ko je u niem poloaju od njega, ve zavidi onome ko je na viem poloaj iznad
njega. S ovom se vrstom zavidnosti moe pomijeati oblik nadmetanja, ali slab
oblik, i zato je to zavist.
Trei motiv je krtost pri zavidniku glede vrlina i blagodati u koje on
nema nikakvog upliva: niti ih moe sprijeiti niti pribaviti, tim prije jer su to
Allahovi, delle anuhu, darovi koje daje kome On hoe. Iako su Allahove,
delle anuhu, blagodati i darovi vei pri zavidniku, on se srdi na Allahovu
odredbu i zavidi ljudima na onome to im je Svevinji Allah dao. A ova vrsta
zavisti najopenitija je i najgora stoga to takav zavidnik nema mira niti ga
ita moe zadovoljiti: ako ima zlu mo, to se preinai u pakost i osvetu; ako
je nemoan i ponien, to se pretvori u tugu i bolest. S tim u vezi, Abdulhamid
je rekao: "Zavidnik je u stalnoj brizi kao onaj koji nastoji nekoga otrovati: ako
uspije u nakani trovanja, prestane se brinuti. "
Treba znati da je zavist kod ljudi proporcionalna ovjekovoj vrijednosti

i veliini datih mu blagodati: akcr je istaknut, ima mnogo zavidnika; ako nije
mnogo istaknut, ima manje zavidnika. Ovo je zato jer postojanje vrijednosti pri
ovjeku rasplamsava zavidnost u srcima, a postojanje blagodati umnogostruava
njihovu alost. Kada je o tome rije, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem,
rekao je: "U ostvarivanju svojih planova pomozite sebi tajnosti jer svakom
ovjeku kojem je data blagodat neko zavidi. " Omer, radijallahu anhu, govorio
je: "Svaki ovjek kojem je Svevinji Allah dao neku blagodat nai e da mu
neko zavidi, i da je ovjek praviji od strijele, nai e da ga neko kleveta. "
241

Pjesnik je spjevao:
Ako mi zavide, ja ih ne korim, ta dobrima su i prije mene zavidjeli,

ali su i oni i ja ostali isti, osim to veina je od zavisti i mrnje pomrla.
Ponekad zavist upozorava na vrijednost onoga kome se zavidi, odnosno
na manjkavost zavidnika. Glede toga je Ebu Temmam et-Tai spjevao stihove:
Kad Allah eli rairiti neiju skrivenu vrlinu, uini da o njoj zavidnici
progovore.
Da vatra na sagorijeva ono to se na nju stavi, ne bi se znalo
da alojevo drvo lijepo mirie. I da posljedice postupno ne dolaze,
zavidnid ne bi prestajali zavidjeti na blagodatima koje su drugim ljudima date.
Da bi onaj koga je nadvladala zavist i ija joj priroda tei iskorijenio
zavist, sauvao se tog poroka i oslobodio se njegovog zla i neprijateljstva koje
donosi, mora se obavezno povesti za sljedeim stvarima, ako se one podudare
s njegovom odlunosti. Neke od tih stvari jesu sljedee.
Privrenost vjeri u klonjenju zavisti i povratak Svevinjem Allahu u
ponaanju, i na taj nain ovjek moe ukrotiti svoju duu protiv runih osobina
i odvratiti je od niskosti prirode. Mada je mijenjanje prirode vjebanjem i
postupno teak proces, ipak e ovjek pri njoj moi promijeniti ono to je teko
promjenjivo i moi e omiliti joj ono to joj teko pada. Mada je prethodila
izjava: 'Zar je mogue da Gospodar zapostavi odgoj onoga koga je stvorio! ",
moemo konstatirati: ako ovjek uloi mnogo napora u preodgoj sebe, poprimit
e odreene osobine, a ne one uroene, osim to e poprimljene osobine obino
postati kao one uroene. Ebu Temmam et-Tai spjevao je sljedei stih:
.
Naao sam da se lijepo ponaanje stjee poprimanjem odreenih osobina,

kao to sam naao da se vrline stjeu njihovim poprimanjem.
Povoenje za razumom, koji iziskuje ogavnost posljedica koje donosi

zavist, iskljuuje je i zazire od nedostataka i poroka, i na taj nain ovjek
moe slomiti svoj ponos i ukrotiti svoj fanatizam, te se povinuje pravilnosti
i dobroti. Ovo mogu uspjeti samo ponosni i veoma ambiciozni ljudi, mada se
iole ambiciozni ljudi uzdiu iznad niskosti koju nosi zavist. Pjesnik je spjevao:
Ponosan ovjek dvije due ima: onu istu i

duu koja se opire kad se nasilja neijeg poboji.
Otklanjanje tete koju donosi zavist, uvanje od posljedica, svijest da
ovjek kojem zavidi kod njega ima daleko vei stupanj i da mora biti daleko
od zavidnosti, i na taj odluan nain e sprijeiti napor i tugu koje je donijela
zavist, da bi bio estitiji i ugodnije ivio. Reeno je: "Za uenje je to to
zavidnici zanemaruju tjelesno zdravlje. "
242
ovjek koji posljedice moe sagledati,

kao da svojim tanim rezonom vidi ono to se trenutno deava.
Svijest da se ljudi otuuju i udaljavaju od zavidnika i da se boje za sebe
od njegovog neprijateljstva, odnosno strahuju za svoju ast od prijekora. Treba
da zavidnik s ljudima uspostavi prijateljski odnos lijeei se i treba smatrati da
e mu oni biti od vee koristi i iskrenij e ga voljeti. Ibnul-Amid, rahimehullah,
spjevao je sljedei stih:
Neka ovjek ljubavni ar na prikladan nain lijei,

ta razboritost nije u tome da se uz pomo saveznika ratni plamen gasi.
A Mue.mmil b. Umejl spjevao je:
Ne smatrajte da bez vae ljubavi mogu ivjeti,

meni ste potrebni, makar ja veliko blago imao.
Doprinos sudbini i njeno bespogovorno prihvatanje, i neka ovjek
ne pokuava stati nasuprot odreenju, jer e ga ono nadvladati i neka se ne
pokuava suprotstaviti Svevinjem Allahu glede toga, jer e naposljetku ostati
lien. Ezdeir b. Habek izjavio je: 'o nam sudbina ponekad ne ide u prilog,
mi emo joj pogodovati da se ostvari. " S tim u vezi, Mahmud el-Verrak,
rahimehullah, spjevao je sljedee stihove:
Ono to je Allah odredio mora se desiti, jer On ljude dobro poznaje.

Zato se pomiri s onim to se dogaa, ako se ono to ti eli ne deava.
Ako ovjeka poslui srea pa poduzme koji od spomenutih uzroka i ako
ga razboritost navede na razborit postupak, sauvat e se bolesti koju nosi
zavist, spasit e se posljedica ove bolesti, manjkavost e nadomjestiti vrlinom,
a prijekor pohvalom. I onaj ko od sebe zahtijeva da se kloni prijekora i tu
mogunost uskrati onima koji kore, takav je pametniji i odlunij i od onoga
koga njegova dua potedi napora i preda mu se u potpunosti. Stoga je Alija,
radijallahu anhu, govorio: "Najbolji ljudi meu vama jesu oni koji su izloeniji
iskuenjima, ali koji se esto kaju. "
A ako, pak, ovjeka odvede strast od razumnih postupaka, bude lien

i uskraen svojih namjera, pa se preda niskosti prirode i podlegne loim
udima, toliko da njegova zavist postane oita a tuga neizmjerna - zadesit e
ga etiri negativnosti. Prva negativnost je beskrajan oaj i neizljeiva bolest. S
tim u vezi, Ibnul-Mu'tezz, rahimehullah, kazao je: "Zavist je zapravo tjelesna
bolest. " Druga negativnost je degradiranje linog poloaja i ugleda kod ljudi,
jer e se okrenuti i otuiti od njega. U mudrosti stoji: Zavidan ovjek ne moe
biti prvak. Trea negativnost je ljudski prezir, jer meu njima nee nai nikoga
243
ko ga voli, svako e mu biti neprijatelji, niko mu nee prijateljstvo pokloniti:

zbog neprijateljstva e postati degradiran, a zbog prezira odstranjen. U tome
je znaenju sljedei Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, hadis: "Najgori
ovjek je onaj ko mrzi ljude i koji njega mrze. " I etvrta negativnost lei
u tome to e se Svemogui Allah na njega rasrditi, jer ini velike grijehe,
suprotstavljajui Mu se, tim prije to smatra da Allahova, delle anuhu, odredba
nije pravedna i to smatra da niko od ljudi nije dostojan Njegove blagodarnosti.
Odatle je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, upozoravao: "Zavist unitava
dobra djela kao to vatra sagorijeva drva. " Glede toga je Abdullah b. el-Mu ' tezz
izjavio: "Zavidnik je kivan na onoga ko mu nije nita naao uinio, krtac glede
onoga to ne posjeduje i traga za onim to ne postoji."
Ako se desi da ovjek bude iskuan zavidnikom na blagodatima i
neprijateljem vrlina (o ijem smo stanju prethodno govorili), trait e utoite
kod Sveznajueg Allaha od njegovog zla, uvat e se njegovih spletki i opake
zavisti i drat e se dalje od njega, tim prije jer boluje od velike bolesti i jer za
tu njegovu bolest nema lijeka. U mudrosti stoji: Zavidnika moe zadovoljiti
samo nestanak blagodati. Neki mudraci su govorili: "Neka ovjek ne osjeti
zadovoljstvo u blizini onoga ko po prirodi nanosi tetu drugim ljudima, jer

je veliki zahtjev traiti promjenu neije sutine. " Kada se radi o zavidniku,
Abdulhamid je rekao sljedee: "Bolje je pribliiti se Javu nego motriti na
zavidnika. " A glede toga, Mahmud el-Verrak spjevao je divne stihove: "Sve
ljude zadovoljio sam osim zavidnika, on me umara./Ne znam da sam mu ita
naao uinio, osim to Allahova blagodat na menije vidljiva./Njega zadovoljava
samo nestanak mog imetka i smrt mog tijela. " Ovo emo zavriti hadisom koji
se prenosi od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem: "Od tri stvari niko
se ne moe sauvati: zloslutnje, runog miljenja i zavisti. Ako neto smatra
loim predznakom, ne uiimaj to za mjerodavno; ako pomisli loe, nemoj
prema tome postupiti; ako pozavidi, nemoj loe poeljeti. "
Konvencionalna narav
Konvencionalna narav dij eli se na dvije vrste. Prva vrsta odnosi se na
ogranke i razum iziskuje njene osnove. A druga vrsta se odnosi na ogranke i na
osnove. Ovo e nam biti janije kroz sljedeih osam odjeljaka.
I. Govor i utnja
Treba znati, govor je sredstvo kojim se izraavaju duevna osjeanja i
odaju tajne. Izgovoreno se ne moe nadoknaditi niti popraviti. Stoga prilii
da se razuman ovjek dobro uva okliznua susteui se od govora, odnosno
svodei ga na minimum. S tim u vezi, prenosi se Poslanikov, sallallahu alejhi
ve sellem, hadis: "Smilovao se Allah ovjeku koji kae dobro, pa zaslui
244
nagradu, ili uti, pa se sauva. " Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
jednom prilikom je upozorio Muaza: "O Muaze, bit e sauvan sve dok bude
utio, a kada progovori, protiv tebe je, ili tebi je u prilog. " Alij a, radijallahu
anhu, izjavio je: 'jezikje mjerilo, na posrtaj ga navodi neznanje, a na ispravne
postupke - razum. " Neki mudraci su govorili: "Dri se utnje, i bit e ubrojan
u mudrace svejedno bio neznalica ili uen. " Neki knjievnici su ostavili
sljedei zapis: "Sretan je ovjek koji mnogo uti, a kada govori, malo govori. "
Neki uenjaci zapaaju: "Treba da razuman ovjek govori samo s potrebom,
ili kada mora ostvariti neko svoje pravo, i prilii da razmilja samo o korisnim
stvarima ovoga svijeta, ili o ahiretu. " Tu su izjave rjeitih ljudi: "Neka ovjek
pribjegne utnji jer ona donosi iskrenu ljubav, spreava loe posljedice, donosi
staloenosti ovjeka oslobaa napora pravdanja "; "Neka ovjek uti, osim kada
treba objasniti istinu, pobiti neistinu, kazati mudrost ili spomenuti blagodat. "
Pjesnik je spjevao:
Vidjeh da je ponos u lijepom ponaanju i razumu,

a ponienje i beznaajnost u neznanju.
Ljepota koja ljude ukraava nije ljepota ako ih lijep govor ne ukrasi.
Dovoljno je ovjeku nedostatka da lice koje jezik kvari.
Treba znati, postoje preduvjeti koje govornik mora ostvariti, a poskliznua
i manjkavosti u govoru sauvat e se samo ako spomenute preduvjete u
potpunosti ispuni, a njih ima etiri, i to: prvo, da postoji potreba za govorom,
bilo da se radi o pribavljanju koristi ili otklanjanju tete; drugo, da govorenje
bude u pravo vrijeme i da se iskoristi pogodna prilike za to; tree, da se ogranii
na onoliko koliko je potrebno; i, etvrto, da pomno izabere rijei koje e
izgovoriti. Dakle, ako govornik podbaci u bilo kojem spomenutom preduvjetu,
ve je naruio vrijednost ostalih preduvjeta. A objanjenje svakog preduvjeta
spomenut emo ponaosob.
Objanjenje prvog preduvjeta (postojanje potrebe za govorom):
kada za govorenje ne postoji potreba ni povod, ono se smatra blebetanjem i
nepristojnosti. Onaj ko sebi dopusti bespotrebno govorenje, ne vodei brige
o postojanju povoda i pogaanju znaenja, njegove e rijei biti prezrene a
miljenje odbaeno. U tome smislu postoji Ibn Aiino predanje u kojem stoji da
je neki mladi sjedio u El-Ahnefovoj halki i veoma dugo utio. To se svidjelo El
Ahnefu, pa mu je jednog dana, kada su se ljudi razili, rekao: "Sinak, progovori
i ti neto!" Mladi je upitao: ''Amida, ta misli da li bi nastradao ovjek koji
bi pao s krova ove damije?" "Sinak, kamo sree da si ostao neotkriven! ",
. zakljui El-Ahnef, pa potom recitira stihove Eavera e-ennija:
Drugu svome udi se kako govorei prebacuje ili podbacuje,

jezik je polovica a srce je druga polovica ovjeka, i samo meso i krv
ostali su.
245
Isto tako, pripovijeda se daje neki ovjek sjedio s pravnikom Ebu Jusufom,
rahimehullah, i dugo utio. Ebu Jusuf sugerira mu: uUpitaj neto! " ovjek ree:
uNaravno, upitat u. Kada posta prekida post?" uPoslije sunevog zalaska ",
odgovori Ebu Jusuf. ovjek preupita: ta ako Sunce ne zae do ponoi?"
Na to se Ebu Jusuf osmjehnuo i recitirao sljedee stihove pjesnika El-Hatafija,

Derirovog djeda:
udim se neznalici kako se sam poniava i onome ko se za uenog

predstavlja.
U utnji je spas za neukoga, a razuman ovjek svoj stupanj rijeima
otkriva.
Glede toga mogu ispriati zgodu koja mi se desila. Dok sam jednog dana
sjedio sa svojim uenicima u Basri nesebino ih pouavajui, pojavi se starac
u osamdesetim godinama; ili je imao malo vie. Ree mi: uPoao sam kod
tebe da te upitam jedno posebno pitanje. " uPitaj, sauvao te Allah! ", odgovorih
mu, mislei da e upitati u vezi s dogaajem koji mu se dogodio. On upita:
uobavijesti me u vezi s zvijezdama pod kojima su roeni lblis i Adem, jer su njih
dvojica znaajne osobe, i treba da se s tim u vezi pitaju samo vjerski autoriteti. "
I ja i moji uenici zaudili smo se zbog takvog pitanja, a neki su pourili da

ga osude i omalovae, ali sam ih sprijeio, rekavi: uPrema njegovom izgledu
sudei, ovaj e se ovjek zadovoljiti samo ako dobije pravi odgovor. " Posvetio
sam mu se, rekavi: ucovjee, astrolozi tvrde da se ljudske zvijezde znaju samo
po njihovom roenju, i ako te srea poslui pa sretne nekoga ko to zna, upitaj

ga s tim u vezi. " Samo mi je odgovorio: uNagradio te Allah dobrim! ", i otiao
sav sretan. Nakon nekoliko dana vratio se, rekavi mi: usve do sada nisam
naao nekoga ko zna kada su roeni lblis i Adem. " Pa neka ovjek razmisli o
takvim ljudima: govorom i pitanjima pokau i stave do znanja svoje neznanje i

manjkavost, utoliko gore to za takvim govorom ne postoji povod ni potreba, a
. da postoji, bili bi sauvani i spaeni nakaznosti i sramote.
U tome smislu je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: uRijei
pametnog ovjeka ne prestiu misli, jezik se konsultira sa srcem kada hoe

progovoriti: ako mu ide u prilog, govori, a ako je protiv njega, sustegne se od
govora. Doim jezik neznalice prestie misli: govori sve to mu naumpadne. "
Omer b. Abdulaziz, rahimehullah, jednom je prilikom izjavio: uMnoga grijeha
. e zaraditi onaj ko svoj govor ne bude smatrao dijelom svojim djela. "
Neki su mudraci govorili: uKoeficijent ovjekove pameti otkriva govor. "
Neki rjeiti ljudi rekli su: uKontroliraj jezik prije nego to te utamnii za dugo
vrijeme, odnosno prije nego to te ubije. ]er, najpree je drati pod kontrolom
jeiik koji ne govori istinu i uri dati odgovor. " Ebu Temmam et -Tai spjevao je:
uMudraci su govorili da jezik u svemu prati srce. " Umjesno je spomenuti i to
da su neki mudraci bili rigorozni glede govora. Savjetovali su: "Kada sjedi s
neznalicama, pomno sluaj ta govore; kada sjedi s uenima, pomno sluaj
246
ta govore. ]er, pomno sluanje neznalica poveava tvoju blagost, a pomno
sluanje uenih poveava tvoje znanje. "
Objanjenje drugog preduvjeta (govorenje u pravo vrijeme i iskoritavanje
pogodne prilike za to) : govor u nevakat ne poluuje koristi, a beskoristan govor,
kako smo ve rekli, smatra se blebetanjem i nepristojnosti. Ako ovjek ranije
kae ono to treba kasnij e rei, to je urba i nespretnost; ako kasnije kae ono
to treba ranije rei, to je zakanjelost i oblik nemoi: u razliitim se prilikama
razliito govori, u razliitim se vremenima razliito postupa. S tim u vezi,
pjesnik je spjevao: "Ako ovjek s potrebom govori, na kraju e utljiv postati."
OJJjanjenje treeg preduvjeta (ograniavanje na onoliko koliko je
potrebno) : ako se govor ne ogranii na potrebu i ako se to tano ne odredi,
njemu uope nee biti cilja ni kraja. Ako se govor previe skrati, onda se radi
o nedoreenosti, a ako je preopiran, tada je posrijedi blebetanje. Prenosi se da
je neki beduin u Resulullahovom, sallallahu alejhi ve sellem, prisustvu mnogo
govorio, pa ga je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sell em, upitao: "Koliko
zastora ima tvoj jezik?" "Usne i zube ", odgovorio je. Na to mu je Vjerovjesnik,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Zaista Svevinji Allah mrzi kada se neko
raspria u govoru. " Osvijetlio Allah lice ovjeka koji koncizno govori i ogranii
se na onoliko koliko je potrebno ! Pripovij eda se da je jedan mudrac vidio nekog
ovjeka koji mnogo govori, a malo uti, pa mu je rekao: '2aista ti je Svevinji
Allah dao dva uha a jedan jezik zato da dvije uje a jednu kae. " Neki
mudraci imali su obiaj kazati: "Ko bude mnogo govorio poinit e mnogo
grijeha. " Ibn Mesud, radijallahu anhu, jednom je prilikom rekao: "Upozoravam
vas na suvian govor. " Neki rjeiti ljudi rekli su: "ovjekove rijei olienje
su njegove dobrote i razuma, i neka zato lijepo i malo govori. Neka se ovjek
uva srdbe vladara i izazivanja osjeaja osamljenosti kod svojih prijatelja.
Onaj ko rasrdi vladara izloio se ivotnoj opasnosti, a onaj ko izazove osjeaj
osamljenosti kod svojih prijatelja u potpunosti je izgubio slobodu. " Pjesnik je
spjevao: "Kad progovori, izvai rijei svoje, jer mahane ovjekove pokazuju
rijei njegove. " Kada je rije naruavanju dovoljne koliine govora, postoje
dvije krajnosti: skraivanje, to je zapravo nedoreenost, te pretjerivanje, to je

ustvari blebetanje, i obje su krajnosti pokudne, osim to je blebetanje ogavnije
i brbljivca se treba vie bojati. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao
je: "Zar e ljudi biti bacani u dehennemsku vatru osim zbog onoga to su
jezicima svojim zaradili?! " Neki mudraci su govorili: "Organ koji ovjeka ubija
nalazi se izmeu njegovih vilica. " Neki rjeiti ljudi rekli su: "Nedoreenost je
manje zlo od blebetanja, utoliko to nedoreenost umanjuje snagu argumenta,

a blebetanje unitava cilj. " S tim u vezi pjesnik je spjevao: "Vidjeh da je jezik
kojim neznanje rukovodi slian lavu koji napada. " Neki knjievnici su ostavili
sljedei zapis: "Postoje ljudi iji su jezici slini sablji koja sijee vratove svojih
vlasnika. A ono to naruava spoljanost ljudi moda poveava njihovu vedrinu
i pamet. "Neki ljudi dre da je govor koji pree mjeru i koliinu, ali koji je istinit
247
i taan, a ne besmislen niti netaan - lijepo objanjenje i doputena arolija.

Jednom je prilikom u drutvu Sulejmana b. Abdulmelika, rahimehullah, neko
osudio govorenje, pa je on rekao: "Nikako! Svako onaj ko lijepo govori moe
zautjeti inei na taj nain dobro, meutim, svako onaj ko uti inei na taj
nain dobro ne moe lijepo progovoriti. " Definirajui pisca, neki su ljudi rekli
da je to ovjek kojemu je dovoljan pedalj papira, ali koji istovremeno moe

napisati itav svezak. Glede mnogih govornika grada Ijada jedan pjesnik
je spjevao stih: "Nekada duge govore dre, a nekada se kratko obrate radi
paljivih koji ih prate. " Hej sem b. Salih rekao je svom sinu: "Sinak, ako bude
malo priao, u mnogo emu e biti u pravu. " Sin upita: "Oe, a ta misli o
tome da mnogo priam, i odatle u mnogo emu budem u pravu?" Na to otac
samo odgovori: "Sinak, smatram da si najprei nasavjetovani koji treba biti
propovjednik. " Ebul-Feth el-Busti spjevao je sljedee stihove:
Ispravno govori koliko god moejer tvoje su rijei ive,

a utnja je materija mrtva.
Ako ne nae rijei ispravne,
onda uti jer utnja je sama po sebi ispravno djelo.
Neko je prigovorio Ijasu b. Muaviji: "]edina mahana pri tebi jeste
mnotvo govora!" On je upitao: "Govorim li istinu ili neistinu?" "Istinu
govori", odgovorie, na ta ree: "Mnogo injenje dobra dobro je. " Ebu
Osman el-Dahiz zapisao je sljedee: "Rijei imaju svoj cilj, a ilost slualaca
ima granicu. Rijei koje se ne mogu podnijeti, koje teko padaju i izazivaju
dosadu jesu blebatanje. " Istinu je kazao Ebu Osman el-Dahiz. Naime, mnogo
govorenje, makar bilo tano, navodi sluaoce na dosadu i umara um. Pretjerano
govorenje rezultat je samozadivljenosti govornika, jer da nje nije, govornik bi
bio koncizan. Onaj ko je zadivljen svojim govorom opirno govori, a onaj ko
opirno govori mnogo grijei i esto se spotie.
S tim u vezi, neki mudraci su govorili: "Ko je zadivljen svojim rijeima

ima problema sa umom. " Brbljivac nema nadu kojom se moe suprotstaviti
strahu, niti ostvaruje korist koja moe biti nasuprot teti, tim prije to takav
ovjek u osnovi zna da e poskliznuti i da e sluaocima dosaditi. A nasuprot
ove dvije stvari ne postoji nasuna potreba niti oekivana korist. Prenosi se da
je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Najmri mi je meu
vama veliki razmetljivac i uporni brbljivac. " Neki je ovjek upitao mudraca:
"Kada u govoriti?" "Kada poeli utjeti ", odgovori mu mudrac. ovjek, opet,
upita: kada u utjeti?", na ta mudrac odgovori: "Kada poeli govoriti. "
Dafer b. J ahja jednom prilikom je izjavio sljedee: "Ako se konciznost smatra
vjetinom, onda se opirnost u govoru mora smatrati nedostatkom, a ako se

opirnost smatra obavezom, onda je podbacivanje u tome vid nemoi. " U
mudrosti stoji: Onaj ko usavri svoj razum, umanji govor. Neki knjievnici su
ostavili sljedei zapis: "Ko bude dugo utio zadobit e respekt koji e mu biti
248
'
od koristi i samou koja mu nee natetiti. " Neki rjeiti ljudi rekli su: "Bolje
je da ovjek ostane nemoan nego da kae ono zbog ega e se kajati. Neka se
ovjek, zbog toga, ogranii na govor kojim e uspostaviti argument i ostvariti
potrebu, i neka se uva suvinih rijei jer one navode na poskliznue i imaju
za posljedicu kajanje. " Neki rjeiti ljudi rekli su: "Usta razumnog ovjeka
zatvorena su, i kada eli progovoriti, otvori ih. Doim su usta neznalice uvijek
otvorena, govori kada god mu se prohtije. " Pjesnik je spjevao: ''Bljetave rijei
ljude obmanjuju, ali nemo i suvian govor njihovu bljetavost potiru. "
Objanjenje etvrtog preduvjeta (pomno biranje rijei): jezik je organ
kojim ovjek ukazuje na sebe, iznosi nepoznato o sebi i svom karakteru, i stoga
je obaveza da pomno izabire rijei, stalno pazei ta e izgovoriti. Prenosi se
da se Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom obratio svom
admidi El-Abbasu, radijallahu anhu: "Divim se tvojoj ljepoti! " El-Abbas
upita: ' ta je ovjekova ljepota, Allahov Poslanie?" Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, odgovorio je: vladanje jezikom. " Halid b. Safvan govorio je:
"Kakav status bi ovjek imao da nema jezika? - Imao bi status zapostavljene

ivotinje, ili status obinog izvajanog kipa. " Neki mudraci su govorili: 'jezik
je ovjekov predstavnik. " Neki knjievnici su ostavili sljedei zapis: Rijei
su produkt ponaanja. " Neki rjeiti ljudi rekli su: ''ovjekov um se raspoznaje
na osnovu rijei, a porijeklo na osnovu djela. " Tu su i sljedei stihovi: o se
ovjek razumom ne zatiti, jezikom svoje mahane otkriva. "
Kada se radi o biranju rijei, u tome ima uspjeha samo onaj ovjek koji
vlada stilistikom i rjeitosti, koji se u tome dobro uvjebao i na to naviknuo, ne
izgovarui rune rijei niti naruavajui znaenje. Ovo je zato jer se stilistika
ne odnosi na pojedinane rijei i zato to ona zapravo nema granica. Stilistika
se ostvaruje ako se upotrebljavaju knjievne rijei u svom pravom znaenju, .
i to je zapravo njena definicij a. Na pitanje ta je stilistika, sljedei autoriteti
odgovarali su na razliite naine. El-Jonani: "Biranje rijei i pravilna upotreba
sintagmi. " Er-Rumi: "Mogunost da se bude koncizno prilikom inspiracije i da
se kvalitetno govori kada se govor odui. " El-Hindi: uznati gdje treba stati, a
gdje treba nastaviti. " El-Arebi: "Konciznost i izbjegavanje aluzija. " El-Bedevi:
"Ono to je ispod arobnog govora a iznad pjesnitva, a ime se podjednako
moe utjecati i na slabane i jake ljude. " El-Hadari: "Velika konciznost i
sklad izmeu poetka i kraja. " I Ibnul-Mukaffea, rahimehullah, odgovorio je:
"Stilistikaje nepostojanje nedoreenosti i smjelost u objanjavanju. "Haddad
b. el-Kar'ja upitan je u vezi s konciznosti pa je odgovorio: "Da ne usporava i
da ne grijei kada govori. "
Pjesnik je spjevao:
Najbolji govor jesu malobrojne rijei koje na mnogobrojne ukazuju.

Nemogunost u govoru mahana je, a njen uzrok su mnogobrojne rijei.
U govoru vika ima, u njemu ak i ula-kazala postoji.
249

Kada je rije o ispravnosti znaenja, ona se ostvaruje na sljedea tri
naina: prvo, potpunim shvatanjem znaenja odreene rijei, i to u tolikoj
mjeri da njeno znaenje ne ostane nejasno niti generalno; drugo, potpunim
obuhvatanjem sastavnih dijelova znaenja odreene rijei, i to u tolikoj mjeri
da u znaenje ne potpadne ono to mu ne pripada, odnosno da iz njega ne izae
ono to ono obuhvata; i, tree, postojanjem mukabele (znaenja koja stoje
nasuprot odreenim znaenjima). A mukabela se dijeli na: znaenje koje je u
skladu s drugim znaenjem, i to je zapravo mukareba, pribliavanje znaenja,
jer su mnoge rijei s meusobno podudarnim smislom; i znaenje koje nije u
skladu s drugim znaenjem, i to je mukabela u pravom smislu te rijei. Dakle,
mukabela ima dvije mogunosti: podudarnost i oprena raznolikost.
Kada se radi o jezikoj pravilnosti rijei, ona se ostvaruje na sljedea tri

naina. Prvi nain je izbjegavanje nepoznatih, zastarjelih rijei, da od njih ne bi
zaziralo ljudsko uho i bjeala narav. Drugi nain je sustezanje od prostih rijei
i izbjegavanje ogavnih sintagmi, da ih prosvijeen ovjek ne bi drao niskim,
ali pod uvjetom da obian svijet razumije druge rijei kojima se pribjegne. S
tim u vezi, El-Dahiz je u svom djelu El-Bejan ostavio sljedei zapis: "Sto se
mene tie, najrazboritiji ljudi glede stilistike jesu knjievnici. Naime, oni ne
upotrebljavaju prgave, divlje i bestidne rijei kojima se slui obian svijet. "
A trei nain je odravanje ravnotee u znaenjima koja se istiu rijeima,
bez dodavanja na njih i bez oduzimanja. Istiui vanost stilistike, Bir b. el
Mu' temir zapisao je i ovo: "Kada ovjek ne moe nai rije koja ostavlja pravi
utisak, koja ne nosi duboko znaenje i koja ne pogaa sutinu, ve nae da je

ta ista rije nepostojana na tom mjestu i da odudara, neka je ne ostavlja na tom
mjestu silom, jer ako se ovjek ne posveti slaganju rimovanih stihova i ako se
ne optereti odabirom proze, niko ga zbog toga nee osuivati. Meutim, ako
se ovjek optereti glede pjesnitva i proze a u tome nije vjet, prigovorit e mu
onaj ko ima vie mahana od njega i osudit e ga onaj od koga je bolji. "
Kada se radi o munasebi, to je postojanje veze i povoda izmeu znaenja
i odreenih rijei, bilo zbog obiaja u odreenom jeziku ili prihvatljive
sluajnosti: kada ovjek u govoru izgovori rijei s odreenim znaenjem, one
odudaraju od njih, iako su one knjievnije i jasnije jer se naviknulo na druge
rijei. Neki rjeiti ljudi rekli su: "Rjeit je samo onaj ovjek iji smisao rijei
slualac razumije prije nego to zapravo uje njegove rijei. " A
.
u vezi s izraavanjem prema pravilima deklinacije i grijeenjem u govoru,

moemo rei da je to detalj koji utjee na ispravnost, osim to je stilistika za
stupanj via i vrednija od tDga. Onaj ko grijei u izraavanju ne moe se svrstati
ni u knjievnike, a kamoli u rjeite ljude.
Pravila lijepog ponaanja vezana za govor

Treba znati da postoji kodeks lijepog ponaanja vezan za govor jer, s
250
druge strane, postoje stvari koje potiru i unitavaju ljepotu i sjaj govornikovih
rijei. Ljudi esto odstupaju od dobrota i vrlina govora preputajui se njegovim
negativnostima i poseui za manjkavostima.
Prvo pravilo je u vezi, s tim neprelaenje granice u hvaljenju niti u
kuenju. Sustezanje od kuenja vid je plemenitosti, a pretjerivanje u hvaljenju
olienje je laskanja iji izvor je ponienje. Jo da kaemo i ovo: pretjerano
kuenje je oblik osvete koja proizilazi iz zla, a obje stvari, hvaljenje i kuenje,
porok su, makar bile istinite. Prenosi se da je kod Resulullaha, sallallahu alejhi
ve sellem, dola delegacija iz plemena Temim pa je Poslanik, sallallahu alejhi
ve sellem, upitao Amra b. el-Ehtema u vezi s Kaj som b. Asimom, na ta ga je
Amr pohvalio. Tome se Kajs usprotivio rekavi: "Allahov Poslanie, Allaha
mi, on zacijelo zna da sam bolji nego to me okarakterizirao, jer mi je zavidan. "
Amr mu se obratio ukorom: llahov Poslanie, tako mi Allaha, istinu sam
rekao u prvom navratu, a u drugom nisam slagao. U prvom navratu sam bio
zadovoljan, pa sam rekao najljepe to sam znao o njemu, a u drugom navratu
rasrdio sam se, i rekao najgore to sam znao. " Ovu diskusiju je Resulullah,
sallallahu alejhi ve sellem, zakljuio rijeima: "Zaista u govoru ima arolije. "
Kaemo ovako zato to je nemogue izbjei la u hvaljenju i kuenju,
pogotovo ako se neko hvali da bi mu se pribliilo, odnosno ako se kudi iz
mrnje. Pripovijeda se da je El-Ahnef b. Kaj s jednom prilikom izjavio: "Cijelu
no sam probdjeo razmiljajui o jednoj jedinoj rijei kojom u zadovoljiti

vladara a njome neu rasrditi Gospodara i - nisam je naao. " S tim u vezi,
Abdullah b. Mesud, radijallahu anhu, upozorio je: "Zbilja e ovjek ui kod
vladara kao vjernik, a izai e bez vjere koju je unio! "
Neko upita: kako to?" Ibn Mesuq odgovori: "Zadovoljit e ga onim
to srdi Svevinjeg Allaha. " uvi nekog ovjeka kako pretjerano hvali drugog
ovjeka, pjesnik Ibnur-Rumi spjevao je sljedee stihove: "Kad nekoga hvali,
u tome nemoj pretjerivati, jer ljudi e o njemu zasvagda pretjerano miljenje
imati,/njegov e znaaj opasti to si ga preuveliao i to je u odsutnosti prednost
nad prisutnosti. "
Sljedee pravilo je ne dopustiti da ovjeka elja, odnosno strah navedu
na davanje obeanja, odnosno iskazivanja prijetnje koje nee moi ispuniti.
Onaj ko se opusti i nepromiljeno upusti o ovakvu vrstu obeanja i prijetnje,
onaj ko je brz na rijeima a spor na djelu; takav e prekriti dato obeanje,
odnosno nee biti u stanju ispuniti prijetnju. Pripovijeda se da je Sulejman,
alejhis-selam, proao pored vrapca koji je hodao oko vrabice, te je upitao
svoje drugove: "Znate li ta joj govori?" "Ne znamo, Allahov vjerovjesnie ",
odgovorie. Sulejman ih izvijesti: Prosi je za sebe i obeava joj: 'Udaj se za
mene, nastanit u te u koje god gnijezdo u Damasku eli! ' A slagao je vrabac,
jer su kue u Damasku sagraene od kamena, i on nije kadar tamo je nastaniti,
meutim, svaki prosac lae. "
251 .

Sljedee pravilo je potvrditi djelima ono to govori i sprovesti to u praksu:
u govoru postoji izbor, ali u potvrivanju ve reenog nema izbora. I ljepe je
uraditi ono o emu nije priao nego priati pa potom ne potvrditi. Neki mudraci
su govorili: "Najbolje rijei su djela. " Mahmud el-Verrak, rahimehullah,
spjevao je:
Prave rijei su one koje djelo potvrdi,

a pravo djelo je ono koje razum prihvati.
Ne opstaju rijei koje na temelj postavljene nisu.
Sljedee pravilo je voenje rauna o boji glasa, shodno cilju koji eli
postii. Ako se radi o poticaju, to e uiniti blago i nenametljivo, ali ako se radi
zastraivanju, treba ga proeti grubosti i prizwkom sile. Naime, upotrebom
blagosti u zastraivanju, odnosno upotrebom grubosti u poticanju gubi se
smisao i potire svrha te dvije stvari: i govor i eljeni cilj postaju besmislica.
Savjetujui svog sina, Ebul-Esved ed-Dueli rekao je: "O sinak moj, kada
se nae u odreenom drutvu, nemoj im se obraati rijeima koje su iznad

tvog nivoa, jer e te mrziti, a ni rijeima koje su ispod tvog nivoa, jer e te
obescijeniti. "
Sljedee pravilo je nepodizanje glasa, to je neprimjereno i runo. Isto tako,

neka se ovjek, dok govori, sustegne od besmislenih pokreta i onih pokreta iz
kojih se zakljuuje nemo, jer je manjkavost u besmislenim pokretima oitija
od ljepote rjeitosti. Pripovijeda se da je Haddad upitao nekog beduina:
f']esam lija dobar govornik?" uBio bi da ne ponavlja iste rijei, da ne pokazuje

rukama i da govori: 'Poslije navedenog ' ", odgovori mu beduin.
...
Sljedee pravilo je klonjenje nepristojnih, runih rijei. Dok govori

o stvarima o kojima -je runo i neprilino otvoreno govoriti, neka ovjek
pribjegne aluziji, tako e ostvariti cilj a sauvat e jezik i primjereno ponaanje.
Komentirajui ajet:
--
".r: f
--
_ ::.. l lw;
r
o
1f
--
-,
J..
,-:q
J)J'
--
1 .. ':1
0J
"
0!- ..UI---
-=
" ... i koji, prolazei pored onoga to ih se ne tie, prolaze

dostojanstveno " (EI-Furkan, 72),
...
Muhammed b. Alija rekao je: f'Ajet se odnosi na ljude koji su, spominjui
stidna mjesta, upotrebljavali aluziju. " Kao to ovjek uva jezik od runih rijei,
tako od njih uva svoj sluh: ne slua bestidne i razvratne rijei, jer sluanje
takvih rijei navodi na ispoljavanje razvrata i vodi u njegovo neosuivanje.
Ako se ovjek mogne okrenuti od sluanja prostih rijei i to uini, onaj ko takve
rijei govori sustegnut e se, i to se okretanje smatra jednim od dva naina
osuivanja zla, isto kao to je njegovo sluanje jedan od dva naina poticaja na
to isto zlo.
252
Ebul-Hasan b. el-Haris el-Haimi spjevao mi je sljedee stihove:
Sredinom puta hodi i sumnjivih se mjesta kloni!

Svoj sluh od runih rijei uvaj kao to od njih uva svoj jezik,
jer sluajui runo, onome ko ga govori sauesnik si.
Status nedolinih rijei glede obaveznosti njihovog potpunog izbjegavanja
imaju rijei koje su po obliku i vanjtini ogavne, makar nakon razmiljanja i
razmatranja bile na mjestu. Primjer za to jesu stihovi koje je prenio El-Ezdi od Es
Sulija, a ovaj od jednog pjesnika-dogmatiara. U tim dvosmislenim stihovima
stoji: 'ja sam oronuo starac kafir, Allaha ti, pokreni se, ti si moj gospodar, a
moj je bog Onaj Koji novoroenetu opskrbu daje." Pod izrazom kafir, mislio
je na onoga koji neto pokriva, jer kufr ima znaenje pokrivanja (nevjernik u
Allaha, delle anuhu, nazvan je kafirom jer svojim grijesima pokriva i potire
Allahove blagodati). Pod rijeima: "...Allaha ti, pokreni se... ", preklinje je da se
pokrene. Pod rijeima: "...ti si moj gospodar. .. ", misli na odgajatelja. Rijeima:
"...a moj je bog Onaj Koji novoroenetu opskrbu daje" htio je kazati da taj isti
Bog i odraslima nafaku daje. Razmislite o ovoj ogavnoj usiljenosti i nedolino j
zadubljenosti! Od ovakve inspiracije, makar ostao sauvan nakon razmiljanja
i razmatranja, ovjek ima samo niskost - ako se o njemu i moe lijepo misliti,
odnosno ima samo pokudu - ako postoje jaki razlozi da se u njega sumnja.
I takvim rijeima najee se slue raskalaeni oholnici ili sumnjiavci.
Meutim, kada je rije o hadisu koji se prenosi od Poslanika, sallallahu alejhi
ve sellem: "La tusallu alen-nebijj!"5, on ne potpada pod ovu vrstu nejasnih
rijei. A glede njegovog tumaenja postoje dva miljenja. Prvo je: ove rijei se
odnose na obavljanje namaza na uzvienom, istaknutom mjestu, a izraz nebijj
izvedenica je rijei nebva. Drugo miljenje kae da je tim rijeima Resulullah,
sallallahu alejhi ve sellem, htio rei: "Nemojte klanjati na putu." Stoga su
poslanici nazvani enbija (vjerovjesnici) jer su vid puta koji vodi Svevinjem
Allahu. I samim tim to je to izgovorio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, nejasnoa ne postoji, iako bi u tim rijeima bila ogavna nejasnoa da ih
je izgovorio neko drugi. Ovo je zato jer povod Poslanikovog, sallallahu alejhi
ve sellem, obraanja i njegovo stanje mogunost nepaljivog, olahkog govora o
zapovijestima, odnosno o zabranama preobraaju u ono to vjerozakonik moe
narediti, odnosno to vjerovjesnik moe zabraniti. A tu odliku nema niko drugi
osim poslanika, i odatle razlika izmeu izricanja ovakvih rijei od njega i od
drugog ovjeka.
Sljedee pravilo je klonjenje primjera i poslovica obinog svijeta, a

upotreba primjera uenjaka i knjievnika. Svaka kategorija ljudi upotrebljava
primjere koji joj odgovaraju. I ovjek e nai da niski ljudi poseu za niskim
primjerima i runim poreenjem. Aludirajui na sumnjivu stvar, u jednoj niskoj
S Doslovan prijevod navedenog hadisa glasio bi: "Nemojte donositi sala vat na Vjerovjesnika!" Zbog
postojanja nejasnoe, imam EI-Maverdi i naveo ga je kao primjer, a prevodilac ga zbog te nejasnoe
nije preveo. (op.prev.)
253
poslovici stoji: Ako je tvoja mokraa ista, prospi je doktoru na lice, koju je
prenio Es-Senveberi. A za to postoje dva razloga: prvo, primjeri su produkt
ambicioznosti i doaptavanja due, a ovjek s niskim ambicijama moe izrei
samo odbaen primjer i bolesno poreenje; i, drugo, primjeri su olienje stanja
onih koji ih navode, i shodno njihovom stanju jeste i ono to navedu. Upravo
zbog ova dva razloga postoji razlika izmeu primjera posebnih ljudi i primjera
obinog svijeta. Ponekad se desi da istaknut ovjek navikne na primjere obinog
svijeta, odnosno na plitkoumno poreenje zato jer mnogo slua niske ljude,
pa se i on upusti u njihovo navoenje, te i sam postane primjerom. U tome
se smislu pripovijeda da je Harun er-Reid, rahimehullah, jednom prilikom
upitao El-Asmeija u vezi s rodoslovljem odreenih Arapa, na ta mu je El
Asmei odgovorio: Naletio si onoga ko zna, vladaru pravovjernih. " Na to mu
Fadl b. er-Rebia ree: oborio te Allah na zemlju, zar se vladaru pravovjernih
obraa na takav nain!?" Iako nije bio mnogo uen, Fadl b. er-Rebia bio je
svjesnij i od nedostinog uenjaka i junaka svog vremena El-Asmeija kako se
razgovara s halifama.
Primjeri i poslovice ostavljaju trag na sluh i psihu koji ne moe ostaviti
obian govor jer je njihovo znaenje oito, argument jasan, due ih vole, srca
u njih imaju pouzdanja, a razum ih prihvata. Zbog toga je Svevinji Allah u
asnom Kur' anu naveo brojne primjere, uinivi ih dokazima Svojih poslanika
i uspostavivi tim istim primjerima argument protiv stvorenja. Razlog tome je
injenica da ih razum moe pojmiti i srce prihvatiti. Da bi navoenje primjera
bilo valjano, moraju se ispuniti etiri uvjeta: da je poreenje ispravno; da
znanje bude njegova pretea i da ga svi ljudi prihvataju; da se moe odmah
shvatiti i dokuiti, bez napora i potekoe; i da odgovara onome ko slua kako
bi na njega ostavio vei utjecaj i doimanje. Kada se u navedenom primjeru
objedine ova etiri uvjeta, on e tada uljepati govor, poblie objasniti znaenja
i potaknuti na razmiljanje.
II. Strpljivost i uzrujanost

Treba znati da je strpljenje u nedaama a blagost u iskuenjima uspjeh i
pokazatelj sree. To potvruje asni Kur' an i H adis. Svevinji Allah je rekao:
-: ..iJI
jy-::. L ik':- r-''"""
-JL. IN l , \..::.:, l J l l
C'T:J"' aJI l'JA-' 1'_r;'))
.Ji J 0!
,.,..
'
;"
"
J:
1'1t:
-::"'. 1 I.J"
"O vjernici, budite strpljivi i izdrljivi, na granicama bdijte i Allaha se

bojte, da biste postigli ono to elite! " (Alu Imran, 200)
Allahove, delle anuhu, rijei: "... budite strpljivi... JI znae: budite
strpljivi u izvravanju onoga to vam je Svevinji Allah naredio. Rijei: "...i
izdrljivi... JI imaju znaenje: budite izdrljiviji od svog neprijatelja. A kada se
radi o imperativu rabitu, postoji dvojako tumaenje: taj isti imperativ se odnosi
na borbu, ili na ekanje namaza. Ebu Hurejra, radij allahu anhu, prenosi da je
254
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom upitao ashabe:
"elite li da vas uputim na ono zbog ega Allah brie grijehe i uzdie stupnjeve?"
Ashabi odgovorie: "Naravno, Allahov Poslanie. " On ree: "Paljivo
uzimanje abdesta u neprijatnostima, mnogo uinjenih koraka do damije i
ekanje sljedeeg namaza nakon ve obavljenog, i to vam je bdijenje. " Dakle,
asni je Kur'an objavljen kao potvrda strpljivosti u izvravanju onoga to je
zapovijestio kao izriito ili pohvalno djelo, uinivi ga dijelom bogobojaznosti
u onome to je naredio i na ta je podstakao. Prenosi se da je Poslanik, sallallahu
alejhi ve sell em, rekao: ''Strpljenje je tit i pomaga protiv nevolja. " Alija,
radijallahu anhu, govorio je: "Strpljenje je orue koje ne hra, a zadovoljstvo je
otra sablja. " Abdulhamid, rahimehullah, jednom prilikom je rekao sljedee:
"Najljepa izjava koju sam uo jeste ona Omerova, radijallahu anhu, u kojoj
stoji: 'Kada bi na jednoj strani bilo strpljenje a na drugoj zahvalnost, bilo bi mi
svejedno kojoj u se strani prikloniti. ' " Abdullah b. Abbas, radij allahu anhu,
kazao je: "Najbolja opskrba je strpljenje u tekoi. " Neki rjeiti ljudi rekli su:
"]edna od najboljih osobina pri ovjeku jeste strpljivost prilikom poremeaja. "
U mudrosti stoji: Ko eli dugo poivjeti neka za iskuenja pripremi strpljivo
srce. Neki mudraci imali su obiaj kazati: "Strpljivosti u nelagodnostima postie
se srea. " Pjesnik Ubejd b. el-Ebres spjevao je sljedee stihove: "Navikni duu
na strpljivost prilikom nedae svake, jer u strpljivosti izlaz je za lukave./Stvari
nipoto ne ograniava}, ta moda e se oblaci iskuenja bez lukavstva razii./
Ljudi nekad strahuju od iskuenja koja rjeenje imaju kao to se ue zavezana
moe odrijeiti. " U svojoj knjizi El-]etima imam Ibnul-Mukaffea ostavio
je sljedei zapis: "Kada je rije o strpljivosti, postoje dvije kategorije ljudi:
pokvareni ljudi, i oni imaju strpljivija tijela; te dobri ljudi, a oni imaju strpljivije
due. " Strpljenje za koje je njegov nosilac pohvaljen nije ono u kojem ovjek
ima tjelesnu snagu za podnoenje tekoa i fizikih poslova, tim prije jer je to
svojstvo domaih ivotinja, ve zasluuje priznanje ako je jai od svoje due,
revno izvrava zapovijesti i prilikom uzrujanosti ostane nepokolebljiv.
Treba znati da se strpljivost dij eli na est vrsta, i sve te vrste pohvalne su.
Prva i najvanija vrsta jeste strpljenje u izvravanju onoga to je Svevinji

Allah zapovijedio, i strpljenje u sustezanju od onoga to je On zabranio, jer se
na taj nain iskazuje iskrena poslunost, postie privrenost vjeri, izvravaju
obaveze i zasluuje nagrada, kao to je Sveznajui Allah rekao:
}:J .,_x l J).:.
" ...samo oni koji budu strpljivi bit e bez rauna nagraeni." (Ez-Zumer, lO)
A otuda je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, kazao sljedee:
"Strpljivost u odnosu na vjerovanje ima status glave u odnosu na tijelo. " Onaj
ko nije mnogo strpljiv u pokoravanju Allahu, delle anuhu, nema udjela u
dobru niti u estitosti. Onaj ko svoju duu ne moe potaknuti na strpljenje,
255
Kultura vjernika n a dunjaluku za ahiret
pa da tako zasluiti nagradu i spasiti se od kazne, njegov je izbor izuzetno

lo, daleko je od Pravog puta, a blizu zablude. S tim u vezi, Hasan el-Basri,
rahimehullah, govorio je: "O ovjee koji eli stei od ovoga svijeta ono to
ne moe sustii, zar se nada da e zasluiti ahiret ne radei za njega. " Ebul
Atahija, rahimehullah, spjevao je:
Vidim, ovjek si koji se Allahovoj milosti nada a ustrajan

si na onome to Mu nije drago.
Upuuje na bogobojaznost a u njoj podbacuje,
o kako e ljude izlijeiti onaj ko sam bolestan je?!
I na ovu vrstu strpljivosti potie teka neizvjesnost i veliki strah, jer onaj
ko se boji Allaha, delle anuhu, strpljivo Mu se pokorava, odnosno ko strahuje
od Njegove kazne staje kod Njegovih zapovijesti.
Druga vrsta je strpljivost na nevoljama koje ovjeka navode na tugovanje,
odnosno na dogaajima koji mu donose brigu, jer strpljivost na tim stvarima
ima za rezultat spas od neprijatnosti i postizanje nagrade. ovjek e biti strpljiv
dobrovoljno, ili e morati brinuti brigu i trpjeti preko volje, a usto e zaraditi
grijeh. Prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom
prilikom rekao: "Svevinji Allah kae: 'Ko nije zadovoljan Mojom odredbom
i ne trpi iskuenja koja Mu aljem neka sebi trai drugog gospodara mimo
Mene. "' Alija, radij allahu anhu, nasavjetovao je Easa b. Kajsa: "Ako bude
strpljiv, sudbina e se nad tobom odvijati a ti e zasluiti nagradu. Ali, ako ne
bude strpljiv, i tada e se sudbina nad tobom odvijati, ali e biti grean. " Ovu
izjavu je opjevao Ebu Temmam u sljedeim stihovima:
Tjeei Easa i bojei se za njega tereta grijeha, Alij mu ree:

'Strpi se na iskuenju iz utjehe i bogobojaznosti pa e nagradu zasluiti,
ili se razonodi, kao ivotinje, prepusti.
ebib b. ejba rekao je El-Mehdiju: "Najvie prava na tvoje strpljenje
polae ona stvar koju ne moe promijeniti. " Jo je spjevao sljedei stih: "Ako
te kakva nedaa snae, strpljiv budi;/iskuenje je vee ako se iskuan ovjek
strpljenjem ne okiti. " A jedan drugi pjesnik spjevao je: "Silom se natjeravam na
strpljenje, i to me boli, kao to edan e u sunoj dolini trpi./Moje sustezanje
od tebe nije strpljivost snosna, ve to je od svake strpljivosti stvar tea. "
Trea vrsta je strpljenje na eljama koje se vie ne mogu ostvru:iti, a
mogle su, odnosno strpljenje na neostvarenim radostima kojima se ovjek
nadao. Strpljenje na tome ovjeku prua utjehu; aljenje nakon gubljenja nade
ustvari je slaboumnost. Kada je rije o ovoj vrsti strpljenja, prenosi se sljedei
Vjerovjesnikov, sallallahu alejhi ve sellem, hadis: "Oni koji su zahvalni na
onome to im je dato, koji budu lieni ali se strpe, kojima se nepravda nanese
pa ipak oproste i koji grijeh poine pa oprost zatrae - oni e biti sigurni i
256
oni su na Pravom putu. " Neki mudraci su govorili: ono to si elio stei od
ovosvjetskih dobara pa to nisi stekao - poistovijeti s onim to ti nije na um palo
pa to nisi ni rekao. " Pjesnik je spjevao:
Kad sudbina neku stvar protiv tvoje volje uini,
znaj da je samo ona moe povoljno rijeiti.
ta ti je pa se ponienju izlae kad ponos je mnogo prostraniji!
Neki mudraci imali su obiaj kazati: ko ovjek tuguje za onim to ga
je ve mimoilo, neka onda strahuje zbog onoga to postigne. " Rukovodei se
za ovom izjavom, pjesnik je spjevao:
Ne tuguj dugo za onim to prolo je, jer rijetko kad tuga je od pomoi!
Isti su onaj ko tuguje za prolosti i onaj ko tuguje za onim to se desilo nije.
etvrta vrsta je strpljenje glede neprijatnosti od koje strahuje u
budunosti, odnosno od odreene nesree koje se ovjek pribojava: a neka ne
pouruje brigu zbog stvari koja se jo nije desila. Zaista brige su veinom lane
i veina se strahova moe suzbiti. S tim u vezi, prenosi se da je Resulullah,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao: uz strpljenje se moe oekivati olakanje;
a onaj ko neto neprestano pokuava naposljetku e uspjeti. " Hasan el-Basri,
rahimehullah, govorio je: 11Nipoto se danas ne optereuj sutranjom brigom, ta
svaki dan nosi dovoljno briga. " El-Dahiz je spjevao Harisi b. Zejdu:
Ako te briga, koja je bolest, naveer spopadne, ti je ignoriraj,

a to nee moi ako joj panju posveti.
Ne oteavaj ovjeku kad neto eli uraditi, njemu e ve neko oteati.
I reci srcu, ako se tobom osjea bogatim, neka se raduje, jer veina straha
lana je.
Peta vrsta je strpljivost u vezi s ostvarenjem odreene elje, odnosno u

vezi s zadobijanjem odreene blagodati kojoj se nada. jer, ako ovjeka obuzme
znatieljno iekivanje ostvarenja odreene elje ili blagodati, pred njim e se
zatvoriti putevi ostvarenja i uzrujat e ga to odgaanje, pa e njegova nada biti
manja a, odatle, iskuenje vee. Meutim, ako ovjek bude staloen i strpljiv
glede svoje elje i zahtjeva, iskljuit e mogunost iznenaenja i nedoumice,
te e vidjeti u emu je dobro za njega i ta je zapravo njegov cilj . Prenosi
se da je Allahov Poslanik; sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ... a strpljivost
je svjetlost. " Znaenje je: strpljivost uklanja mrak nedoumice i objanjava
stvarnost, a Allah, delle anuhu, najbolje zna. Eksem b. Sajfi izjavio je:
Strpljiv ovjek pobijedi. " Ibnul-Mukaffea, rahimehullah, jednom prilikom je
kazao: 11Na zidu Ezdeirovog dvorca bilo je zapisano sljedee: 'Strpljivost je
klju ostvarenja. "' Neki mudraci su govorili: smirenim pristupom lake se
ostvaruju elje. " Neki rjeiti ljudi rekli su: Ko se strpi ostvarit e elje, a ko
..
zahvaljuje sauvat e blagodati. "
257

Pjesnik Muhammed b. Beir spjevao je sljedee stihove:
Strpljivost otvara puteve i olakava ostvarenje tekih elja.

Ne gubi nadu ako se strpljenjem pomae,
makar traenje potrajalo, jer izlaz e doi.
Prilii da strpljiv ostvari elju svoju
i da ustrajni u nastojanju svome uspije.
esta vrsta je strpljivost na neprijatnosti, odnosno na stvari koja u ovjeku
izaziva strah. Strpljenje u ovakvim prilikama otvara mogua rjeenja i odbija
neprijateljske spletke.
Onaj ko ne bude imao dovoljno strpljivosti nee imati vrst stav, bie mnogo
uzrujan, postat e zarobljenik i rtva svojih briga. Svevinji Allah rekao je:
o
{
J\
.;Y
" ..

.?
"
v
.
L:;.:, l
"
t;
l:;_
t..>
i strpljivo podnosi ono to te zadesi - dunost j e tako postupiti."

(Lukman, 17)
Ibn Abbas, radij allahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi

ve sellem, rekao sljedee: 'ko moe initi djela dobra djela s zadovoljstvom
i uvjerenjem, uini to, a ako ne moe, onda budi strpljiv, jer je u strpljivom
podnoenju neprijatnosti veliko dobro. I znaj da pobjeda dolazi uz strpljivost,
rjeenje uz nevolju i olakica uz potekou. "
Alij a, radij allahu anhu, jednom je prilikom kazao: "Strpljenje odstranjuje

neprijatnosti, a uzrujanost odmae ovjeku. " Neki mudraci imali su obiaj
kazati: "Strpljenjem se rjeavaju najtanahnije stvari. " Neki rjeiti ljudi rekli su:
"U nevolji svie zora olakanja. " Ibn Abbas, radij allahu anhu, pripovijeda da
su se ejtani poalili Iblisu, prokleo ga Allah, kada je Sulejman, alejhis-selam,
od njih traio veliko naprezanje u graenju. Iblis ih je upitao: "Zar ne odlazite
praznih ruku a vraate se nosei materijal?" "Naravno ", odgovorie. On ree:
"Eto u tome je odmor. " Kada je za to saznao, Sulejman, alejhis-selam, naredio
je da u odlasku i dolasku budu optereeni. Oni su se opet poalili Iblisu,
prokleo ga Allah, a on ih je upitao: "Zar se ne odmarate nou?" "Naravno ",
odgovorie. lb lis ih utjei: "Eto u odmoru provedete polovicu ivota. " Kada je
za to saznao, Sulejman, alejhis-selam, naredio je da rade danonono. ejtani
su se opet poalili lb lisu, prokleo ga Allah, na ta ih je utjeio: "Ubrzo e vam
stii olakanje. " Nedugo zatim, Sulejman, al ej his-selam, umro je oslonjen na
svoj tap.
Ako se ovakvo neto moe desiti vjerovjesniku, koji postupa prema
Allahovom, delle anuhu, nareenju i zaustavlja se na granici koju je On
odredio, kakvo je onda stanje kada deavanja i nevolje nisu milosrdni? Zar ta
deavanja i nevolje mogu vjeno potrajati? Ne, nestat e i postati ogoljeni.
258
Neki knjievnici prenijeli su Osmanove, radijallahu anhu, stihove:
Moj drue, Boga mi, nijedna nesrea ne traje vjeno makar velika bila,
i ako se jednog dana desi, nemojjoj se predati i ne tui se esto kad noga
posklizne.
Koliko je plemenitih koji su nesreama iskuani pa su strpljivo podnosili
dok nesree nestale nisu! I kolikoje strahota koje su valovi strani donijeli,
ali si ih sa strpljenjem primio i nestale suf Moja dua ih je ponosno
podnosila,
i kad su strahote moje ponizno strpljenje vidjele, i same su ponizne
postale.
Rekao sam dui svojoj: 'Duo, umri asno! ' I ona je cijeli svijet imala,
ali je sve izgubila.
Kada se radi o olakavanju nesrea i potekoa, postoje odreene stvari
kojima se, uz razboritost i odlunost, umanjuje njihov utjecaj i teta te se
njihovo prisustvo smatra beznaajnim.
Prva stvar je imanje na umu, a to ovjek ustvari, zna prolaznost i
nestanak iskuenja, injenica ta ista iskuenja traju do tano odreenog
vremena: ovaj svijet prolazan je i nijedno stvorenje na njemu nije vjeno. Ibn
Mesud, radijallahu anhu, prenio je sljedei Vjerovjesnikov, sallallahu alejhi ve
sellem, hadis: 11Moj primjer i primjer ovoga svijeta jeste kao primjerjahaa koji
se u jako vruem danu sklonio u hlad drveta pa potom odjahao ostavivi ga. "
Kada je Alija, radij allahu anhu, upitan u vezi s ovim svij etom, odgovorio je:
obmanjuje, teti i gorak je. "
Jedan abaskovtki halifa upitao je svog sabesjednika u vezi s ovim

svijetom, na ta mu je ovaj kratko odgovorio: Kada ga stekne, napusti ga. "
Amr b. Ubejd, rahimehullah, govorio je: ovaj svijet je kratak, a ahiret je
vjean. " Enuirvan je izjavio: 'JU-o ovjek eli izbjei brige, neka ne posjeduje
ono zbog ega e se brinuti. " Rukovoen ovom izjavom, pjesnik je spjevao:
Zar ne vidi da vrijeme runo ini pomuujui i oduzimljui ono to je

dalo!?
Kome radost priinjava da neprijatnosti
ne doivi neka bez onoga to se izgubiti moe ivi.
Neki mudraci su spjevali sljedee stihove:
Mudrac na Hipokrat najpouniji sluaj je imao

i najbolju oporuku koji brige none tjeraju.
Rekao je: 'Brige za onim to inae prolazi dio su ljudske prirode.
Ako lahko lomljivu au od stakla ima pa se slomi, zbog toga ne budi
potiten.
259
Neki uenjaci spjevali su mi stihove Seida b. Muslima: "Ovaj svijet

olienje je darova i pozajmljenih stvari koji se vratiti moraju. Nesrea nakon
blagostanja, pa opet nakon nesree blagostanje. " Po Buzurdemihrovom
ubistvu, u depu njegove koulje naena je cedulja sa sljedeim zapisom: o
ne postoji ozbiljnost, emu onda umaranje? Ako stvar nee trajati, emu radost?
Ako Allah ne eli opstanak neije vlasti, emu onda lukavstva?"Tu su i sljedei
Ibnur-Rumijevi stihovi:
Shvatio sam da ivotje talac smrti, a zdravlje talac bolesti.

Kad slatko ivim, ugodnost zagorava istinito uvjerenje
da e te slasti nestati kao to da san je bila.
A onaj ko ivi oekujui nestanak nesretan je, makar u slastima ivio.
Sljedea stvar je predoavanje prestanka iskuenja, nestanka nesrea,
njihove vremenske ogranienosti i prestanka u tano odreenom vremenu: niti
e nestati prije toga, a niti e se pojaviti kasnije, i ovjek nee biti poteen
straha, ali nee dugo ni trpjeti. Isto tako, ovjek treba imati na umu da svakim
danom nestaje dio iskuenja, te ga u potpunosti nestane a da ovjek toga nije
ni svjestan. Pripovijeda se da je Harun er-Reid utamniio nekog ovjeka pa je
nakon odreenog vremena upitao u vezi s njim, rekavi ovjeku zaduenom za
njega: "Prenesi mu da srazmjerno blagodatima koje svaki dan prolaze prolazi
isto toliko nesree. Rjeenje je blizu, a konani sud pripada Svevinjem Allahu. "
Rukovodei se smislom ove izjave, pjesnik je spjevao:
Da vjeno traje ono u emu ste vi,

pomislio bih da vjeno je i ono u emu sam ja.
Meutim, dobro znam da emo sutra zajedno
za drugaije prilike od ovih u kojima smo moliti.
Neposredno prije smrti Omer, radij allahu anhu, spjevao je stihove:
Zar ne vidi da se Allahove blagodati, sadanje i prijanje, pobrojati ne

mogu!
Kloni se briga, jer nita vjeno ne traje, pa ni brige tvoje.
Moda e te Allah zbog toga pogledati i Svoju ti milost ukazati.
Sljedea stvar je svijest da su iskuenja i nesree kojih je ovjek poteen
mnogobrojnije i tee od onih kojima je iskuan, predodba da mu je ukazana
blagodat samim tim to njima nije iskuan. Stoga je Resulullah, sali allahu alejhi
ve sellem, rekao: "Svevinji Allah je uinio da svakom iskuenju nasuprot
stoji odreena blagodat. " E- abi, rahimehullah, bio je u nekom iskuenju pa
ga je neko upitao kako je osvanuo, na ta je odgovorio: "Izmeu dvije vrste
blagodati: dobra koje mi je dato i zla kojeg sam poteen. "
260
Ne preziri neprijatosti kad se desejer su posljedice meusobno razliite.

I koliko je blagodati na kojima se zahvalno nije, koje su u vrevi
neprijatnosti skrivene.
Sljedea stvar je povoenje za drugim ljudima i tjeenje onima u
kojima nalazi pouku, da zna da su oni brojniji i jai. U tome e ovjek
stalno nai dobru utjehu i lijepo sauee, i to e umanjiti njegovu alost i
otkloniti zabrinutost. Kada je o tome rije, Omer, radijallahu anhu, govorio
je: "Razmiljajte o iskuenjima drugih ljudi, i vae e srce postati velikoduno
glede iskuenja. " Tako su razmiljali i pjesnici. El-Buhturi je spjevao: "Nije
za uenje ako lavove neprijateljski psi, bili arapski ili nearapski, savladaju./
Hamzu je Vahijevo koplje usmrti/o, a Alijaje od Husama b. Muldima umro. "
A pjesnik Ebu Nuvas spjevao je:
Iskuenja ovjeka neprestano satiru, sve dok njegovo tijelo u grob ne

zatrpaju.
Onaj ko kasnije umre u svojoj porodici iskuenje doivi,
a ko ranije s ovog svijeta ode nesrea mu glede njega doe.
Sljedea stvar je znanje da Allah, delle nuhu, daje blagodati, ali da one
neizbjeno nestaju, da je radost zbog blagodati, kada ih se uiva, pomuena sa
strahom i tugom od njihovog nestanka: tuga je srazmjerna veliini radosti. U
mudrosti stoji: Tugovat e se zbog onoga to izaziva radost. Reeno je: "Ko
dostigne vrhunac radosti neka oekuje vrhunac tuge. " Neki mudraci su govorili:
"Ko ima na umu da svako iskuenje prolazi imat e lijepu utjehu kada doivi
nesreu. " Na pitanje kako doivljava ovaj svijet, Hasan el-Basri, rahimehullah,
odgovorio je: ''Iekivanje iskuenja odvratilo me od radosti u njegovim
uicima. " Rukovoen ovom izjavom, pjesnik Ebul-Atahija spjevao je:
ovjeku budunost samo strah poveava jer u sebi promjene nosi,
i kao da, pribliavajui se, ini da on njeno zastraivanje uje.
Sljedea stvar je svijest da su mnogi ljudi nesretni dok je on sretan,
odnosno da su oni radosni dok je on tuan, jer se stanje mijenja i nekome je
ovaj svijet naklonjen, pa je radostan, a nekoga ostavlja, pa je tuan. Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Zbog odvijanja stvari, uvijek
su jedni radosni a drugi tuni. " El-Buhturi je spjevao: "Kad ovaj svijet pokae
slavu beznaajnog, oekuj da e slavni beznaajan postati. " El-Mutenebbi je
spjevao: 'Tako je sudbina odredila: meu ljudima nesree se deavaju i jedni
nad drugim prednost imaju. " Tu su i sljedei stihovi jednog knjievnika:
Zaista je ovaj svijet kua obilja i blagostanja; kada jedan predio uzbuja,
drugi se sasui. Zato se nipoto ne raduj onome to stekne,
to ejednog dana nestati, kao to e tvoj ivot prestati.
Dani su samo boli, a ivot i slasti iskuenja su.
261
Sljedea stvar je uvjerenje da su iskuenja i nesree pokazatelj ovjekove

vrijednosti i dobrote. To je tako zbog jednog od sljedea dva uzroka. Prvi je
uzrok to to je savrenost nemogua, a manjkavost nuna: ako je ovjek mnogo
dobar, manjkavost je u svemu drugom. Stoga je reeno: "Ko uvea svoju pamet
umanji nafaku. " A prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sell em, rekao:
"Svaka nesrea koja oteti ovjeka zapravo uveava njegovu pronicljivost i
pamet. " S tim u vezi, Ebul-Atahija je spjevao: "Kad god ovjek u odreenoj
stvari uznapreduje, bojati se da ga s druge strane manjkavost ne snae. " Neki
su mi knjievnici prenijeli stihove Ibrahima b. Hilala el-Katiba:
Kad poziv dvojicu ljudi objedini i eli saznati ko je od njih vjetiji,

ia mjerodavno uzmi razmatranje njihove nafake kad je dobiju.
Onaj ko manjkav je obilnu nafaku dobije,
a onaj u kome dobro je stijenjenu nafaku ima.
A drugi uzrok je to to je dobar ovjek izloen zavisti i uznemiravanju,
u svojoj dobroti nij e miran od neprijatelja i nepravde protivnika. Es-Sanveberi
je spjevao: Iskuenja kojima je ovjek izloen govore o njegovoj dobroti,
kao to vatra o lijepom mirisu ambera govori. " Dobri skoro uvijek nailazi na
iskuenje od manjkave linosti, a uen skoro uvijek na iskuenje nailazi od
neznalice. Razlog tome je postojanje neprijateljstva izmeu te dvije kategorije
zbog razliitosti, i osvete zbog napretka. Pjesnik je spjevao:
Nimalo udno nije da znalac od neznalice neprijatnost doivi,

jer zmajev rep Sunce zakloni.
Sljedea stvar je naviknutost na iskuenja i stjecanje iskustva u
savladavanju nesrea, to ovjeka jaa, elii, do savrenstva dovodi najmanja
potekoa i udobnost te on uzima pouku iz tih stvari. Saleb je pripovijedao:
''Uao sam kod Ubejdullaha b. Sulejmana b. Vehba a on sav zadovoljan nakon
premotene nevolje. I kada sam stao ispred njega, ree mi: 'O Ebul-Abbase,
posluaj ono to u rei:
Udarci sudbine odgojili su me, a samo se odgojen opomenuti moe.

Proivio sam i lijepo i runo, a ivot je esto varijabilan.
U nesrei i dobru imam udjela, jer onaj ko se s mrakom
drui od njega nesreu ima.
Upitao sam ga ko je spjevao ove stihove, na ta je odgovorio: 'Ja sam ih
spjevao."'
Sljedea stvar je ispitivanje deavanja i obraanje panje na dobrobit
svojih postupaka, i ovjek ne treba dopustiti da ga obmane obilje, niti da udi
za uravnoteenosti, niti se nada da ovosvjetske prilike budu iste, nepromjenjive,
jer u oima onoga ko spozna sutinu ovoga svijeta i bit njegovih prilika bit e
beznaajni i uici i patnje.
262 '
Jedan je knjievnik spjevao sljedee stihove:
Shvatih veliinu posljedica ovoga svijeta

pa se iz straha od prohtjeva sustegnuh.
Razmislih o sutini ovoga svijeta i vidjeh da sve prolazno je.
Promislih o veini njegovih stanovnika kad ono
- svaki ovjek o sebi se zabavlja.
Najbolji i najvii stupanj u zrelosti
jeste u onome to je prohtjevima najsrodnije.
Njegove loe strane one dobre potiru
i nema razlike izmeu sauea i vijesti lijepe.
Proao sam pored mezara, ali nisam vidio da izmeu roba
i gospodara razlika ima.
Zna li koliko si ivih ljudi upoznao a koji su sada u kaburovima.
Kada iskuan ovjek poduzme jedan od spomenutih uzroka, njegova tuga
i aljenje umanje se i olakaju, te postane lahko utjeiv, daleko pd strahovanja i
lijepo primi sauee. Neki mudraci imali su obiaj kazati: 110nqj ko je oprezan
nee biti preplaen, onaj ko motri nee biti uzrujan, a onaj ko oekuje odreenu
stvar nee osjetiti bol kada se ta ista stvar desi. " Pjesnik je spjevao:
Sve stvari na ovome svijetu ne mogu lahke biti, veje ovaj svijet radost
i tuga.
Stvar sebi neznatnom prikai pa e u udobnosti ivjeti, . jer ono to
neznatnim
smatra u tvojim e oima veinom beznaajno biti. Udobnost u prolaznoj
kui eli,
ta izgubljen je ovjek koji eli ostvariti ono to ne moe biti.
Meutim, ako ovjek zanemari razloge utjehe i uskrati sebi razloge
strpljivosti, njegova tuga, briga i strah umnogostruit e se u toj mjeri da to
nee moi strpljenjem izdrati, niti e moi utjehu nai. S tim u vezi, pjesnik
Ibnur-Rumi spjevao je sljedei stih:
Iskuenje se izdrati moe ako nije viestruko,

a kad se umnogostrui, tad nije izdrivo.
Ako ovjekovoj nevolji doprinese uzrujanost, odnosno njeni uzroci, i ako
protiv sebe pomogne strahom, odnosno njegovim putevima, ve je poradio na
svom nestanku i pomogao u sopstvenom unitenju.
Jedan od tih uzroka je stalno sjeanje na iskuenje i kontinuirano vraanje
njegove slike, pa ovjek u tome ne osjeti nikakvu utjehu niti sauee. Omer,
radijallahu anhu, govorio je: "Nemojte izazivati suze sjeajui se odreene

nevolje. " Pjesnik je spjevao:
.. .i na tugu nita navesti ne moe kao sjeanje na iskuenje.

Sljedei uzrok je tuga i veliki oaj, pa svom iskuenju ne vidi nadomjetaj,
niti smatra da je izgubljeno uope nadoknadivo, i tada to prerasta u veliku tugu
i veliki oaj. Zbog toga je Allah, delle anuhu, rekao:
' . J l("'
u-- . ..
;
."
oJ
J.
J.
')
"'
lill" r<'lj \ , l'J>'

" .... y- <('t_; t; l ,. " t;
)r
:;
J.
""'
,.,
"'
"'
"'
" ...da ne biste tugovali za onim to vam je promaklo, a i da se ne biste

previe radovali onome to vam On dade." (El-Hadid, 23)
--
Pjesnik je spjevao:
Kad iskuenja dopadne, u Allaha se pouzdaj i Njime zadovoljan budi,

jer Allah je Taj Koji tegobe otklanja. Kad On neto odredi,
Njegovoj moi se predaj jer ovjek od Allahovog odreenja pobjei ne
moe.
Oaj ponekad ovjeka rastrgne, zato nipoto ne oajavaj jer stvoritelj
Allah je.
Sljedei je uzrok esto aljenje i izljev nestrpljenja. Neki su uenjaci
... "
. . (;
-- ,
" ...zato se ti lijepo strpi .. . " (EI-Mearid, S)

protumaili rekavi da je sabri demil strpljenje u kojem nema aljenja
ni jadikovanja. Potvrdu za to nalazimo u Enesovom, radijallahu anhu, predanju
u kojem stoji da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Nije
strpljiv onaj ko jadikuje. " Ka'b el-Ahbar pripovijeda da je u Tevratu zapisano
sljedee: "Koga zadesi odreena nevolja pa se poali ljudima, samo se ali na
svoga Gospodara. " Pripovijeda se da je neka beduinka dola iz pustinje i ula
vritanje u jednoj kui, upitavi: "ta je ono?" Neko joj odgovori: "Umro im
je blinji. " Na to je samo rekla: "Smatram da samo dozivaju u pomo protiv
svoga Gospodara, da su nezadovoljni Njegovom odredbom i da ne ele Njegovu

nagradu. " U mudrosti stoji: Mnogo govori ovjek ije je srce stijenjeno. Neki
uenjaci spjevali su sljedee stihove:
Ne ali se mnogo drugu svome, ve se Stvoritelju, a ne stvorenju obrati!

Davljenik davljenika na obalu ne moe da vrati." Tu su i sljedei stihovi:
Ne ali se na sudbinu, ta zdrav si, jer bogatstvo je u tjelesnom zdravlju.

Pretpostavi da si vladar i da cijeli svijet pred sobom ima, ali da bolestan
si.
264
Sljedei uzrok je padanje u oaj glede dobra i pozitivnosti koje se nalaze

u iskuenju, i tada se tugi uslijed odreenog dogaaja pridrui oaj, pa se
strpljenje u potpunosti izgubi i grudi ga ne mogu podnijeti.
S tim u vezi, pjesnik Ibnur-Rumi spjevao je:
Strpi se, duo, jer strpljenje je najispravnije.

Moda e se nade izjaloviti a desiti se ono emu se nisi nadala.
Neki uenjaci recitirati su mi sljedee stihove:
Zar smatra da nevolja ovjeka stalno pritie!

Da neto stalno traje, ljudi bi ga u udo ubrojali.
Iskuenja su ti svoj kob pokazala i odgojila te, ako si dostojan odgoja.
Da ovjek eli da mu sudbina stalno nenaklonjena bude, umorio bi se od
te svoje elje.
Sljedei uzrok je pomno opaanje onih koji su poteeni iskuenja i
ije su blagodati sauvane u toj mjeri da ive u sigurnosti i udobnosti i da se
naslauju imetkom i obilnom nafakom, to e ovjeka navesti na to da smatra
kako je posebno iskuan izmeu ostalih ljudi, i to nakon to im je bio ravan i s
njima ravnopravan. Takvo razmiljanje navodi na nestrpljenje u iskuenjima i
nezahvaljivanje na blagodatima.
Da se takvom razmiljanju suprotstavio suprotnim razmiljanjem i
zapaanjem onih koji su iskuani kao i on i koji podnose istu nesreu, tada
bi zapazio postojanje ravnopravnosti tih stvari, ali bi se lahko mogao strpiti i
olakanje bi bilo blizu.
Jednoj Arapkinji recitirao sam sljedee stihove:
O ovjee, strpi se, ta nakon potekoe olakanje dolazi.

Koliko slobodnih ljudi danas vidimo koji su juer samo robovi bili,
jer su se strpi/i pa vladari dobra i zla postali.
Postani strpljiv, i znaj da od toga i vei napor ima.
A nekim knjievnicima spjevao sam sljedee:
ovjek se iskuenja na pomolu boji pa tuguje, a kraj iskuenja radost mu

donese.
Zar ne vidi da poslije mrkle noi svjetlost zore pojavi se!
Zato nipoto ne oajavaj, ako si znalac pronicljivi, jer sudbina nestalna je.
Takoer, treba znati da skoro svako ko se strpi na iskuenju i suzdri u
nevolji doivi skori rasplet i brzo olakanje. Neki knjievnici pripovijedali su
mi da je Ebu Ejjub el-Katib utamnien na petnaest godina i, kada vie nije imao
apsolutno nikakve nade u izlaz ni strpljivosti, napisao je alopojku jednom
svom prijatelju, alei se na dugo zatoenitvo.

Prijatelj mu je na njegovoj cedulji napisao sljedee stihove:
Strpi se, o Ebu Ejjube, namui se da se strpi, i kad ne mogne iskuenja

podnijeti,
ko e ti u tome pomoi? Onaj ko te time iskuao kadarje da neprijatnost
i tvoje iskuenje otkloni. Strpi se, iza strpljenja udobnost dolazi,
i moda e tvoja nedaa ubrzo nestati.
Na ovo mu je Ebu Ejjub odgovorio:
Strpljenje si mi ulio i savjet mi dao, i ja u se strpiti, a iskuenje e

sigurno,
a ne moda, nestati. Otklonit e je Onaj Koji ga je dao, jer samo On to
moe uiniti.
Ebu Ejjub je poslij e toga u zatvoru ostao nekoliko dana pa je, poaen,
puten na slobodu. Ebu Durejd je prenio sljedee Ebu Hatimove stihove:
Kad oaj srcem zavlada i zbog toga velikodune grudi tijesne postanu,
kad se neprijatnosti ustale i iskuenja ukorijene,
i kad mogue rjeenje ne vidi, a ni izlaz vjetog ovjeka ne pomogne ti,
poslije toga oaja pomo od Blagog, Koji molbe usliava.
I svim nevoljama kojima se kraj ne nazire brzo olakanje dolazi.
III. Savjetovanje
Treba znati da razboritom i pronicljivom ovjeku prilii da se posavjetuje
s iskrenim i pametnim ljudima kada eli neto odluiti i tu odluku sprovesti.
Iako se Sveznajui Allah obavezao da e upuivati i pomagati Resulullaha,
sallallahu alejhi ve sell em, naredio mu je savjetovanje:
/" "J l l..?
,.
,.
':JJ
GJ-
,.
" ...i dogovaraj se s njima." (Alu Imran, 159)

Komentirajui ajet, Katada je rekao: "Allah, delle anuhu, naredio je
Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, savjetovanje s ashabima da bi ih pridobio
i odobrovoljio. "Ed-Dahhak kae: "To muje Svevinji Allah naredio zbog velike
koristi u savjetovanju. " A Hasan el-Basri, rahimehullah, veli: "Naredio mu je
savjetovanje s njima da bi se muslimani poveli za njim i u tome ga slijedili
vjernici, mada mu nije trebalo njihovo miljenje. " Prenosi se da je Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sell em, rekao: "U savjetovanju je tit od kajanja i
sigurnost od prijekora. "
Alij a, radijallahu anhu, govorio je: "Divna je pomo u savjetovanju, a
grozna je pripravnost u samovolji. " Omer, radijallahu anhu, imao je obiaj
266
kazati sljedee: "Ljudi se dijele na tri kategorije: ovjek koji po linom
shvatanju ispravno rjeava probleme, ovjek koji se savjetuje u onome to mu

je nejasno i postupa prema savjetu ljudi od autoriteta, i zbunjen ovjek koji ne
postupa ispravno a niti slua savjetodavce. " Omer b. Abdulaziz, rahimehullah,
jednom je prilikom rekao: "Savjetovanje i diskusija vrata su milosti i kljuevi
blagoslova, uz to traje ispravno miljenje i razboritost. " Sejf b. Zijezen izjavio
je: "Ne savjetuje se onaj ko je zadivljen svojim miljenjem, a svojeglav je
ovjek daleko od istine. " Abdulhamid, rahimehullah, zapisao je: 'Traitelj
savjeta u obzir uzima sutranji dan. " U mudrosti stoji: U savjetovanju je tvoja
udobnost, a napor za onoga od koga se savjet trai. Neki mudraci su govorili:
"Savjetovanje je suta upuenost, a izlae se opasnosti onaj ko se zadovolji
svojim miljenjem. " Neki knjievnici su ostavili sljedei zapis: "Nee propasti
onaj ko klanja istihara-namaz, niti e se pokajati onaj ko se savjetuje. " Neki
rjeiti ljudi rekli su: "Prilii da pametan ovjek svome miljenju doda miljenje
drugih pametnih ljudi, da svome umu doda um mudrih ljudi, jer u jednom
miljenju moe biti posrtaj, a u jednom umu moe biti propast. " S tim u vezi,
Bear b. Burd spjevao je:
Kad se u miljenju do savjetovanja dospije,

pomozi sebi miljenjem savjetodavca ili savjetom razboritog ovjeka.
Ne zaziri od savjetovanja jer u prvima snaga je posljednjih.
Kada se ovjek odlui na savjetovanje, odabrat e one ljude koji su
objedinili sljedeih pet svojstava.
Prvo svojstvo je potpun razum i prethodno iskustvo, utoliko to veliko
iskustvo vodi u ispravno rjeenje. Ebuz-Zinad prenosi od El-Eareda, koji
prenosi od Ebu Hurejre, radij allahu anhu, da je Vjerovjesnik, sallallahu
alejhi ve sellem, rekao sljedee: "Pitajte za savjet pametnog ovjeka, i bit ete
upueni, a nemojte mu biti neposluni jer ete se pokajati. " Abdullah b. Hasan
savjetovao je svog sina Muhammeda na sljedei nain: "uvaj se savjetovanja
s neznalicom, makar bio iskren, kao to se uva neprijateljstva pametnog

neprijatelja. ]er samo to te neznalica nije gurnuo u ponor svojim savjetom,
pa e ti to natetiti, a od tete e ti biti i zamka pametnog neprijatelja. " Neko je
pohvalio jednog ovjeka iz plemena Abs rekavi mu: "Vi skoro uvijek ispravno
postupate!", na ta je rekao: 'J:\ko nas ima hiljadu i meu nama jedan pronicljiv
ovjek, sluamo ga i kao da nas je hiljadu pronicljivih. " Govorilo se: "uvaj se
savjetovanja s dvije kategorije ljudi: s neiskusnim mladiem koji je zadivljen
svojim miljenjem i sa starcem iji su razum godine naruile kao to su naruile
njegovo tijelo. " U mudrosti stoji: Za sve je potreban um, a umu treba iskustvo.
Zbog toga se govorilo da vrijeme ovjeku otkriva sve tajne. Neki mudraci imali
su obiaj kazati: "Iskustvo nema kraja; pametan ovjek uvijek poveava svoje
iskustvo "; "Ko sebi pomogne savjetovanjem s pametnim ljudima ostvarit e

svoje nade. "
267
A Ebul-Esved ed-Dueli spjevao je sljedee stihove:
Ne moe ti svaki savjetodavac savjet dati, niti je svaki savjetodavac

razborit.
A kad ovjek obje stvari objedini, pravo na poslunost ima.
Drugo svojstvo je privrenost vjeri i bogobojaznost, jer je to okosnica
dobrote i stup uspjeha. Moe se pouzdati u nutrinu onoga ovjeka koji je
preteno privren vjeri, on je obdaren razboritosti. !krima prenosi od Ibn
Abbasa, radijallahu anhu, hadis u kojem stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi
ve sellem, rekao sljedee: "Onoga ko eli uiniti neku stvar pa se posavjetuje s
muslimanom - Allah e uputiti na ono najispravnije. "
Tree svojstvo je iskrenost i ljubav, tim prije to iskrenost i ljubav

potvruju ideju i tite miljenje. Neki mudraci su govorili: "Savjetuj se samo
s pronicljivim ovjekom koji nije zavidan, i s pametnim koji ne mrzi. A uvaj

se savjetovanja sa enama jer njihov rezon tei nepotpunosti, a razboritost
naginje slabosti. " Neki knjievnici su ostavili sljedei zapis: "Savjetovanje s
pronicljivim samilosnim ovjekom uspjeh je, a u savjetovanju s maloumnim
ovjekom izlaganje je opasnosti. " Pjesnik je spjevao:
estiti budi prema onom s kim se drui
i prihvati savjet onoga s kim se savjetuje.
Budi zadovoljan znacima ljubavi koje ti ovjek pokae.
Onaj ko ljude istrauje nee nai ovjeka ija e nutrina ispravna biti.
Ne traje dugo veza s prijateljem kojeg zbog svake greke od sebe tjera.
etvrto svojstvo je ispravan rezon, odnosno nepostojanje brige koja
ga odvraa i zauzima od davanja ispravnog savjeta, jer onaj ije razmiljanje
pomute brige ne moe ispravno rasuivati niti moe mirno razmiljati. Opet
podsjeamo na mudrost: Za sve je potreban um, a umu treba iskustvo. Kada
bi Kisru iznenedila odreena stvar, poslao bi po svoje savjetodavce, pa ako bi
podbacili u savjetu, on bi eljeznim ipkama izudarao svoje upravitelje i rekao:
''Okasnili ste s njihovim sljedovanjem pa su pogrijeili u miljenju. " S tim u
vezi, Salih b. Abdulkuddus izjavio je: "Ne postoji savjetodavac poput iskrenog
i u zamrenim pitanjima iskusnog ovjeka, pa ga uzmi za savjetodavca. "
Peto svojstvo je nepostojanje linog interesa ni prohtjeva u stvari u vezi

s kojom je od njega zatraen savjet. Ovo je zato jer interes privlai ovjeka, a
prohtjev ga odvraa, i neispravan je savjet koji je protkan prohtjevima i na koji
navode lini interesi. Fadl b. el-Abbas b. Utba b. Ebu Leheb spjevao je:
Moda e vrijeme obuzdati neznalicu,

a prohtjev unititi pametnog, razboritog ovjeka.
Moda e ljudi ovjeka pohvaliti u pogrenom rasuivanju,
268
a pohvaliti ga u dobru iako je postupio ispravno.

Dakle, kada ovjek objedini spomenutih pet svojstava, dostojanje traenja
savjeta od njega i prihvatanja njegovog miljenja. Odatle se ovjek ne treba
sustezati od savjetovanja s takvim ljudima zbog umiljene ispravnosti svog
miljenja i razmiljanja u koje ima pouzdanje. Razlog tome je injenica da je
prosuivanje onoga ko u odreenoj stvari nema interesa sigurnije i ispravnije,
a sve, opet, zbog iskrenog razmiljanja i nepomuenog prosuivanja, odnosno
zbog nepostojanja prohtjeva ni strasti s tim u vezi. Prenosi se da je Resulullah,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao: uokosnicaje uma, poslije vjerovanja u Allaha,
umiljavanje ljudima. Samovoljan ovjek ne moe izai na kraj s problemom,

i nikoga savjetovanje nije upropastilo. I kada Allah eli da ovjek strada, uini
da poetnica njegovog stradanja bude u miljenju. " Alija, radij allahu anhu,
govorio je: uu savjetovanju je suta uputa, a svoj ivot stavlja na kocku onaj
ko se zadovolji svojim miljenjem. " Mudri Lukman savjetovao je svog sina:
usavjetuj se s onim ko je stekao iskustvo jer e ti on dati informacije koje
je skupo platio a ti ih od njega dobija besplatno. " Neki mudraci su govorili:
uPola miljenja je u tvog prijatelja, zato se s njim posavjetuj da bi miljenje
bilo potpuno. " Neki knjievnici su ostavili sljedei zapis: uzalutat e onaj ko
se zadovolji sa svojim miljenjem, a posrnut e onaj ko se zadovolji svojim
umom. " Neki rjeiti ljudi rekli su: uPohvalnije je pogrijeiti savjetujui se nego
pogoditi u svojeglavosti. " Pjesnik je spjevao: ua moji prijatelji, niko nema
savreno miljenje, stoga me onim to smatrate savjetujte. "
Ne prilii da ovjek uobrazi da e se, ako zatrai savjet, ljudima pokazati
slabost njegovog miljenja i netanost njegovog prosuivanja, pa je stoga nuno
morao uti miljenje drugih ljudi. Za takvim opravdanjem moe posegnuti
samo malouman, i miljenje se ne daje zbog nadmetanja ve zbog korisnog
rezultata i uvanja od greke i poskliznua. I kako moe biti sramota u onome
to vodi istini, a spreava pogreku. Prenosi se da je Vjerovjesnik, sallallahu
alejhi ve sellem, rekao: Poveajte svoj um ponavljanjem, i u svojim stvarima
pomozite se savjetovanjem. " Neki mudraci imali su obiaj kazati: uPokazatelj
potpunosti ovjekovog razuma jeste ovladavanje njime. " Neki rjeiti ljudi rekli
su: Kada ovjeku odreene stvari postanu nejasne i kada se prema njemu
promijeni odnos mnotva, neka konsultira miljenje pametnih ljudi i neka

se pouri savjetovati s uenjacima. Neka ne zazire od traenja savjeta ni od
traenja pomoi jer bolje je da upita pa se sauva nego da se zadovolji svojim
miljenjem pa se pokaje. "
Prilii da se ovjek esto savjetuje s pronicljivim ljudima, posebno u

znaajnim stvarima, jer, rijetko kad je ispravno miljenje i istina daleko od
skupine ljudi. Ovo je zato to je skupina pronicljivij a i bolje razmilja: njoj
nijedna mogunost nije strana niti je ma koje rjeenje skriveno. U mudrosti
stoji: Ko se esto savjetuje bit e pohvaljen kada pogodi, a imat e opravdanje
kada pogrijei, a istina je skupini strana.
U vezi sa savjetovanjem sa skupinom, razboriti ljudi imaju podijeljena

miljenja o pitanju da li e se ovjek savjetovati sa svima zajedno ili e, pak,
za savjet upitati svakog ponaosob. Perzijanci smatraju da je pree da ih sakupi
zbog razmatranja i dubokoumnog razmiljanja kako bi se svaki od njih pozvao
na zamjerke i svoje miljenje: ako bude zamjerke s tim u vezi, drugi e joj se
suprotstaviti; ako neko ne prihvati njegovo miljenje, on e to neprihvatanje
odbiti, pa e to liiti na obostrano raspravljanje protkano svaom. I pored tih
zajednikih sposobnosti nee biti propusta niti poskliznua a da nee izai na
vidjelo. Doim neki drugi narodi smatraju da svakog treba upitati za savjet
ponaosob i tajno kako bi svaki od njih napregnuo razmiljajui o tome, a sve iz
velike elje za istinom. Jer od odvojenih sposobnosti razmiljanje trai veliko
naprezanje i u potpunosti ih iscrpi trud koji se u to uloi. A kada se sposobnosti
ujedine, jedne se drugima preput(iju, i prvo miljenje obino bude slijeeno.
Oba stava imaju dokaze, a dokazi drugog stava jai su. Lino smatram da ne
treba generalno postupati ni prema jednom od spomenuta dva stava, ve treba
za mjerodavno uzeti miljenje ure, savjetodavnog vijea ako je jednoglasna
u vezi s tanosti, odnosno netanosti odreene odluke, i tada je nju slijediti,
tim prije to je cilj pobiti neispravnost kolebljive stvari, ili dokazati njenu
ispravnost, a to je oitije kada se postigne konsenzus i stvar je jasnija prilikom
diskusije. Meutim, ako savjetodavno vijee rjeava skrivenu, zamrenu stvar
ija je tanost pomuena, na koju je odgovor nejasan, koja se brojem ne moe
ograniiti, koja se ne moe sagledati, iju je tanost, odnosno pogrenost teko
dokazati - u tome sluaju je pree da se svaki lan ure izdvoji sa svojim
miljenjem i razmiljanjem, da bi se potrudio u odgovoru i tako se objelodanilo
je li odreena stvar tana, ili je pogrena: mukotrpno davanje odgovora bit e
pojedinano, a otkrivanje tanosti zajedniko. A ovo je zato jer je ponaosobno
ulaganje truda u davanju odgovora tanij e, a (ijednika diskusija uinkovitij a ...
A prilii da lanovi savjetodavnog vijea budu isti od zavisti i nadmetanja, u
protivnom, onome ko je od njih zatraio savjet oni nee dati ispravan odgovor.
Treba da onaj ko je upitao za savjet sebi predoi njihove odgovore (a
svakako e s njima razmiljati i uloiti trud u iznalaenju rjeenja). Jer, kada
promisli o svim odgovorima i prijedlozima, moi e otkriti njihove temelje,
razloge, rezultate i posljedice, da ne slijedi slijepo druge u njihovom miljenju,
niti da svoj stav preputa nekome. Ako tako postupi, ovjek e ostvariti tri
koristi: spoznaju ispravnosti svog uma i prosuivanja, spoznaju koeficijenta
uma i ispravnosti miljenja onoga od koga je zatraio savjet, i jasnou
zamrenog pitanja, odnosno otkrivanja dotada skrivene istine. Odatle, kada
ovjek konstatira odreeno miljenje, povest e se za njim i uru nee teretiti za
mogue negativne posljedice, jer je dunost savjetnika potruditi se u davanju
savjeta, a ne preuzeti odgovornosti za neuspjeh, pogotovo zato to se sudbina ne
moe promijeniti. A kada ovjek zamjeri savjetniku, i preda se svom miljenju
i prepusti se sebi, postane individua kojoj se ne moe pomoi miljenjem niti
savjetom.
270
U jednoj perzijskoj mudrosti stoji sljedee: Najslabiji izlaz bolji je od

najjae surovosti. Najmanji vid smirenosti bolji je od mnogobrojne brzine.
Vlast je samo glasnik ve odreene sudbine. A kada se vladar zadovolji svojim

miljenjem, nikakva mu uputstva ne koriste.
Ako ovjeku savjet ponudi beznaajan ovjek koji za to nije osposobljen

niti je njegov savjet obavezujui, prihvatit e ga uzgred, jer je savjet kao
izgubljena stvar: uzima se gdje god se nae, i ne omalovaava se zbog
beznaajnosti onoga ko nam ga ponudi. To je slino sijanju: zemljoradnik zrno
ne sije to ga smatra beznaajnim. Smisao u savjetovanju nij e velianje onoga
ko daje savjet, ve je smisao korist koju izvlai onaj ko ga trai. Ebul-Ajna
prenio je od El-Asmeija sljedee stihove:
Savjetje najjeftinije to ljudi mogu ponuditi,

zato niiji savjet nemoj odbiti i nemoj ga koriti.
Pametni i razumni ljudi znaju kako pravi savjet treba uputiti.
Zatim, ne prilii da onaj kome se objelodanilo odreeno miljenje
odugovlai s njegovom implementacijom jer vrijeme moe prevariti, prilike
mogu nestati, a pouzdanje se moe pretvoriti u nemo. Neko je upitao jednog
kralja koji je izgubio poloaj vladara: 'Zato si izgubio vlast?" Na to je
odgovorio. "Zato to sam posao tekueg dana ostavljao za sutra. " S tim u vezi,
pjesnik je spjevao:
Ako si ovjek od miljenja, budi odluan

i ne dopusti da kolebanjem svoje miljenje uniti.
Shvatio sam da neodlunostje nedostatak,
i da je znaleva implementacija odluke stvar razboritija.
Prilii da ovjek koji je postavljen namjesto iskrenog savjetnika, kojem
je data ta poast, pa se traitelj savjeta nada da e njegovo savjetovanje biti
uspjeno i tano - dunost koju nalae ta ista blagodat obavi iskreno i da na
ukazano povjerenje uzvrati iskrenim savjetom. Kada se o tome radi, prenesene
su sljedee Poslanikove, sallallahu alejhi ve sell em, rijei: "Dunost muslimana
prema musliman u jeste da ga nasavjetuje kada ovaj od njega zatrai savjet. "
Moe se desiti da ovjeka traenje savjeta navede na oholost i zadivljenost
svojim miljenjem. Takvog se treba priuvati kada je rije o savjetovanju, tim
prije jer samozadivljen ovjek nema ispravan stav, niti zdravo razmiljanje.
A moe se desiti da ovjek, zbog neprijateljstva ili zavisti, krtari u

savjetima te dvosmisleno govori ili ak spletkari. Isto tako, treba se uvati
neprijatelja i ne treba imati povjerenja u zavidnika. tavie, ovjek od koga
zatrai savjet njegov neprijatelj ili prijatelj - nema opravdanja ako zataji savjet,
jer je od njega zatraen, niti ima opravdanja da prevari, jer mu je ukazano
povjerenje. Muhammed el-Munkedir prenosi od Aie, radijallahu anha, hadis u
271
kojem stoji da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sell em, rekao: Traitelj
savjeta i savjetodavac moraju biti povjerljivi. " Sulejman b. Durejd jednom
prilikom je spjevao sljedei stih: "Svome prijatelju se odazovi i savjet mu daj
kad ga zatrai, a savjet svog prijatelja ti ne odbij. " Ne treba da ovjek daje savjet
prije nego to se od njega zatrai, osim u vanrednim situacijama, i ne prilii
da sam od sebe iskazuje svoje miljenje, osim u prijekoj potrebi. U protivnom,
nuno e biti izloen optubi zbog toga, ili odbacivanju miljenja, a u obje je
stvari sramota. Prihvata se samo ono miljenje koje je iskreno zatraeno od
ovjeka, odnosno koje je iskazano zbog odreenog povoda i razloga. Ebu Bilal
el-Idli prenosi od Huzejfe b. el-Jemana, radijallahu anhu, a on prenosi da je
Vjerovjesnik, sallallahu alej hi ve sellem, rekao: Lukman je nasavjetovao svog
sina rekavi mu: 'O sinak, kada se od tebe zatrai svjedoenje, prihvati ga; kada
se od tebe zatrai pomo, pomozi; kada se od tebe zatrai savjet, ne uri s tim,
ve razmisli. "' Ovaj odjeljak zavriemo stihovima pjesnika Bejhesa el-Kilabija:
Ima ljudi koji te za savjet upitaju pa se upne da ga nasavjetuje,
ali te varalicom smatra ako mu se na vjernost ne zakune.
Zato savjet ne daji onome ko ga nije dostojan,
jer niti e ti zahvalan biti niti e mu tvoj savjet koristiti.
IV.
uvanje tajne
Treba znati da je uvanje tajne jedan od najveih uzroka uspjeha i

dugotrajnije estitosti. Prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi
ve sellem, rekao: u ostvarivanju svojih planova pomozite sebi tajnou jer
svakom ovjeku kojem je data blagodat neko zavidi. " Alija, radij allahu anhu,
govorio je: 11ovjekova tajn{l jeste njegov zatoenik, a kada je oda, onda je
on njen zatoenik. " Savjetujui svog sina, jedan mudrac je rekao: o sinak,
budi dareljiv udjeljujui imetak u istinu, ali budi krt prema svim ljudima
kada se radi o tajnama, jer je najpohvalnija dareljivost dijeliti u plemenite
svrhe i krtarenje tajnama. " Neki knjievnici su ostavili sljedei zapis: onaj
ko sakrije tajnu imat e pravo na izbor, meutim, onaj ko otkrije t'!)nu, sloboda
izbora veje okrenuta protiv njega. " Neki rjeiti ljudi rekli su: ucovjek e biti
radostan sve dok bude uvao svoje tajne"; Ko ne zadri svoje tajne za sebe bit
e razotkriven i propast e. " Pjesnik Enes b. Usejd spjevao je sljedee stihove:
Neka tvoju tajnu niko osim tebe ne zna, jer svaki prijatelj prijatelja ima.
Uvidio sam da klevetnici nikoga ne poteuju.
Koliko li je samo onih iju krv je prolilo odavanje tajne i koje je netajnost
liila ostvarenja ciljeva! A da ju je sauvao, bio bi poteen i sauvan njenog
utjecaja i posljedica, i mogao bi se nadati ostvarenju svojih potreba. Enuirvan
je govorio: 110naj ko sauva svoju tajnu ostvarit e dvije koristi: ispunit e
potrebu i bit e poteen negativnih posljedica. "
272
irenje tue tajne vee je zlo od irenja one sopstvene, jer e ovjeka,
ako oda tuu tajnu, pogoditi jedna od dvije sramote: prevara - ako mu je neto
povjereno, odnosno prenoenje tuih mahana - ako su mu one povjerene na
uvanje. A kada se radi o teti iz oba sluaja, ona moe biti istovjetna, a moe
se i razlikovati. I jedno i drugo pokudno je i zbog obje stvari ovjek zasluuje
prijekor. U irenju tajne pokazatelj je da u ovjeku postoje tri pokudne osobine.
Prva je uskogrudnost i odsustvo strpljenja, tako da njegove grudi nisu mogle
nositi tajnu niti se mogao strpiti. Pjesnik je spjevao:
Kad ovjek svoju tajnu oda a druge zbog toga kori, on je malouman.
Ako su ovjekove grudi uske da svoju tajnu ne moe uvati,
grudi onoga kome je povjerava jo ue su.
Druga osobina je zanemarivanje opreznostni i budnosti koju imaju
pametni, pronicljivi ljudi. S tim u vezi, neki mudraci su govorili: svoju tajnu
zadri za sebe, i nemoj se povjeravati pametnom ovjeku jer moe poskliznuti,

a ni neznalici jer te moe iznevjeriti. "
Trea osobina je prevara i izlaganje opasnosti. Kada se o tome radi, neki

mudraci rekli su sljedee: 'Tajna ima status ovjekove krvi, i kada oda tajnu ve
je prolio svoju krv. "
Meutim, treba ima na umu da postoje one tajne koje se moraju odati
iskrenom prijatelju, u vezi s kojima se mora traiti savjet od razumnog
savjetnika. I zato, neka ovjek pomno izabere pametnog povjerljivog ovjeka
kojem e se povjeriti, ako tajnu ve ne moe zadrati u sebi ni na koji nain.
Takoer, nije svako ko je povjerljiv glede imetka povjerljiv i glede tajne, jer
se lake sustegnuti od tueg imetka nego od irenja tue tajne. Naime, ovjek
svoju tajnu moe odati nepaljivim, odnosno bespotrebnim govorom, a u isto
vrijeme krtarei svojim imetkom i uvajui ga, te t(\jnu, koju je otkrio, ne
smatra velikom stvari u odnosu na malobrojan imetak kojim je krtario, uz
veliku tetu koja ga je snala. Odatle je manje onih koji uvaju tue tajne nego
onih koji uvaju tui imetak.
uvanje imetka lake je od uvanja tajne i zato to je imetak nepristupaan,
doim je osvajanje tajne pristupano: ona se odaje nepaljivim govorom. Omer
b. Abdulaziz, rahimehullah, jednom prilikom je izjavio sljedee: "Srca su
posude u kojima se uvaju tajne. Lijek je u uvanju tajne, a jezikom se ona

odaje. I zato neka svaki ovjek uva klju svoje tajne. "
ovjek kojem se povjerava odreena tajna treba imati razvijen um i
treba biti privren vjeri, to e ga odvratiti od runog ina. Isto tako, treba biti
iskren, pun ljubavi i po prirodi uvaran jer ove stvari odvraaju od irenja tajne
i obavezuju na uvanje emaneta, i u kome se objedine, takav je kao bajoslovna
ptica. U mudrosti stoji: Srce pametnog ovjeka tvrava je u kojoj se uvaju tajne.
273
Neka se ovjek koji ima odreenu tajEu uva da tu istu tajnu ne povjeri
onome ko je neutaeno eli saznati, koji sve daje kako bi to ostvario, jer je onaj
ko to eli prevarant. U mudrosti stoji: Svoju tajnu ne govori onome ko udi
da je sazna. Salih b. Abdulkuddus spjevao je sljedei stih: "Tajnu ne otkrivaj
onome ko je od tebe iznuuje jer iznuiva tajnu iri. "
Neka se ovjek uva toga da svoju tajnu povjerava mnotvu ljudi jer je
to uzrok i nain njenog irenja, i to zbog sljedee dvije stvari: objedinjavanje
uvjeta uvanja tajne u mnotvu ljudi nemogue je, drugim rijeima, u tom
mnotvu mora postojati neko ko ne ispunjava te uvjete; svaki pojedinac iz tog
mnotva nai e nain da negira da je on proirio tajnu i da odgovornost prebaci
na nekog drugog, te mu se ne moe pripisati grijeh niti se moe koriti. Neki
mudraci su govorili: "Sve to je vie uvara tajne, sve je vie mogunosti da e
se ona otkriti. " Pjesnik je spjevao:
Tajna je ono to o tebi samo jedan ovjek zna,

a ono to trojica znqju ne moe ostati skriveno.
Ne otkrivaj tajne svoje, svaka tajna koju vie od dva ovjek zna otkrivenaje.
Ako bismo i pretpostavili da mnotvo nee odati njegovu tajnu, nee biti
poteen njihove ucjene i prevlasti, jer onaj ija se tajna zna po liniji ucjene
i prevlasti, ako ljude od irenja te njegove tajne ne sprijei razum ni vrline,
njegov e ivot biti tei od ropstva i bit e ponizniji od roba. Neki mudraci
imali su obiaj kazati: "Ko oda svoju tajnu imat e mnogo gospodara. "
Ako se ovjek bude morao povjeriti (a kamo sree da je poteen toga ! ) , i
kada izabere onoga kome e se povjeriti (a nadam se da e imati sree u izboru),
uinit e to, a onaj kome se povjerio mora ispuniti emanet uvanja tajne, mora
nastojati da je zaboravi, tako da mu ona uope ne naumpada, a ne treba to
doivljavati kao neku svetost koju uva, niti sebi smije dopustiti ucjene koje
postavljaju niski ljudi. Pripovijeda se da se neki ovjek povjerio svom prijatelju
te ga upitao: "jesi li razumio?", na ta je ovaj odgovorio: "Nisam razumio. " A
na pitanje da li je zapamtio tu istu tajnu, prijatelj je odgovorio: "Ne, zaboravio
sam. " Neko je upitao jednog ovjeka: "Kako uva tajnu?" Na to je kratko
odgovorio: "Poreknem vijest koju sam uo i zakunem se onome ko se informira
u vezi s tim . " Pjesnik je spjevao: "Da mogu zaboraviti tajne i informacije koje
u sebi krijem, prvo bi svoje tajne zaboravio jer postoji mogunost da ih nekada
otkrijem i tako se ll opasnost dovedem. " Pripovijeda se da su se ljudi u halki
Abdullaha b. Tahira prisjeali uvanja tajne, pa je njegov sin spjevao sljedee

stihove:
Tajnu koja mi se povjeri ll sebi duboko, kao u kabur, zakopam,

pa je ak i od sebe krijem, kao da je nikada ni saznao nisam.
274
Tajna u srcu mome slina je mrtvacu u kaburu,

jer vidim da se vlasnik tajne boji njenog irenja.
V. ala i smijanje
Treba znati da se alom oduzimaju prava i uzrokuje kidanje veza i
neposlunost. U njoj je sramota za onoga ko se ali, uvreda onome s kim se
ali. Sramota za onoga ko se ali jer to pri njemu potire potovanje i blistavost,
a privlai na njega rulju i bezumnike. A uvreda za onoga s kim se ali jer je
povrijeen runim rijeima i uvredljivim djelom: ako se sustegne od revana,
rastuit e se; ako uzvrati istom mjerom, naruit e kodeks lijepog ponaanja.
Stoga je razuman ovjek obavezan uvati se takve ale i biti ist od sramotnih
poroka. Prenosi se da je 'J erovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom
prilikom rekao sljedee: "Sala je ejtanova postepeno zavoenje i obmana
prohtjeva. " S tim u vezi, Omer b. Abdulaziz, rahimehullah, izjavio je: <uvajte
se ale jer je ona glupost koja dovodi do mrnje. " Neki mudraci su govorili:
"ala je samo psavanje, osim to onaj ko se ali navodi na smijeh. "
Reeno je: "ala je nazvana imenom mizah jer se na taj nain oduzima
tue pravo. " Ibrahim en-Nehai, rahimehullah, govorio je: "Motiv ale lei u
blesavosti ili u oholosti. "U mudrosti stoji: ala unitava potovanje kao to vatra
sagorijeva drva. Neki mudraci imali su obiaj kazati: "Nee biti potovan onaj
ko se mnogo ali, a onaj ko ima na umu svoje nedostatke nee biti spominjan po
zlu u odsutnosti. " Neki rjeiti ljudi rekli su: Ko pati od manjka pameti mnogo
se ali. " Govorei o ali, Halid b. Safvan rekao je: <ovjek svog prijatelja
uvrijedi toliko da ga zaboli vie nego to bi ga zabolio udarac kamenom, to ima
status umrkivanja jaeg mirisa od goruice i posipanja na njega vrele vode, pa
zatim kae: 'alio sam se! '" Tu je i sljedea izjava mudraca: "alom se dobro
ne moe postii, a zlo koje nastane od ale ne moe se izmjeriti. " Rukovodei
se ovom izjavom, u svojoj sveobuhvatnoj kasidi o kodeksu ponaanja En
Nejsaburi je, dodavi na smisao prethodne izjave, spjevao:
Zlo koje ala nosi ne moe se izmjeriti, a dobro se alom,

o svjesni ovjee, postie ne moe.
Neko e rei da uestala ala ovjeka u svau vodi,
jer u po_etku ale slast je, a kraj neprijateljstvom odie.
ale se ugledan uva, a malouman njoj se odaje.
Pjesnik Ebu Nu vas spjevao je sljedee stihove:
Strijelcu lea okreni i mirno od njega poi;

da umre od bolesti utnje, bolje ti je od smrti koju nosi bolest govora.
Spaen je onaj ko svoja usta zatvorena dri,
jer ala put do ubistva, koje ljude u potpunosti unitava, moe otvoriti.
275

Treba imati na umu da su pristupani ljudi rijetko kad lieni umjerene
ale, jer pametan ovjek alom moe namjeravati dvije stvari, trea ne postoji.
Prva stvar je uveseljavanje drugova i umiljavanje prijateljima, i to se ostvaruje
lijepim rijeima i pohvalnim djelima. Seid b. el-As savjetovao je svog sina na
sljedei nain: "U ali budi umjeren. Pretjerivanje u ali potire eleganciju i
protiv tebe osmjeljuje bezumnike. A podbacivanje u njoj od tebe tjera prijatelje

i rastuuje drugove. " Druga stvar je uklanjanje dosade, odnosno tuge koja je
obuzela ovjeka. Reeno je: "Grudobolan ovjek mora odahnuti. " Ebul-Fethu
el-Bustiju recitirao sam sljedee stihove:
Svojoj dui umorenoj ozbiljnim radom olakaj udobnosti i izlijei je

alom,
ali alu doziraj onako kako sol dodaje hrani.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, alio se na takav nain, a jednom
prilikom je rekao: 1}a se uistinu, alim, ali govorim samo istinu. "Izmeu ostalih,
tu je predanje u kojem se Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, naalio sa
nekom staricom ensarijkom koja je dola kod njega i rekla: llahov Poslanie,
moli Allaha da mi oprosti! " On je upita: "Zar nisi znala da u Dennet nee ui
starice?! ", na ta je glasno zaplakala. Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, na
to se osmjehnuo, rekavi: "Zar nisi proitala Allahove, delle anuhu, rijei:
'll -._), IA-I

!/'
J 81
J li81 li \
J J 1"1
. 'f
Cl
",
.
...
"
.....
....
&
",
i-::1
&
"""
'Stvaranjem novim Mi amo hurije stvoriti i djevicama ih uiniti milim

muevima njihovim, i godina istih '?! " (EI-Vakia, 35-37)
...
Isto tako, jedna druga ena dola je kod Allahovom Poslaniku, sallallahu
alej hi ve sellem, radi neke potrebe koju je imao njen mu, pa ju je Vjerovjesnik,
sallallahu alejhi ve sellem, upitao: ko je tvoj mu?" ITaj i taj", odgovorila
je. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upita je: 1}e li to onaj u ijim oima je
bjelina?" Ona odgovori: "Ne. " Na to joj Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem,
ree: 1}este. " Pourila je kui i, kada je stigla, stala se zagledati u mueve oi,
te je on upita: "ta je s tobom?" llahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
izvijestio me da se u tvojim oima nalazi bjelina!", odgovori mu ona. Na to joj
mu kaza: "Zar ne vidi da su moje beonjae vee od zjenica?! " Neki ovjek
je doao kod Alij e, radijallahu anhu, rekavi: "Polucirao sam u snu sanjavi
vlastitu majku. " Na to je Alija, radijallahu anhu, naredio: "Postavite ga na Sunce
i nad njegovih hladom izvrite erijatsku kaznu. " E-abi je upitan u vezi s
konzumiranjem ejtanovog mesa, na ta je odgovorio: "Ne treba nam njegovo
meso, zadovoljni smo suhim kruhom. " Ovog tabiina neko je upitao kako se
zove Iblisova, prokleo ga Allah, supruga, na ta je odgovorio: IToj svadbi nismo
prisustvovali. " Neki ovjekj e upitao jednog slugu: Poto e raditi sa mnom?"
"Za hranu ", odgovori on. Covjek mu ree: Podigni malo cijenu. " Sluga ree:
"Dobro, postit u ponedjeljak i etvrtak. " Pripovijeda se da je muhadis Ebu
276
Salih b. Hasan jednog dana svojim uenicima rekao sljedee: "Najrazboritiji
stihovi jesu oni koje je spjevao ]emenac Veddah: 'Kad joj kaem: 'Poljubi
me! ', ona se uznemiri i odgovori: 'Boe, sauvaj me od zabranjenog! 'II nee
mi poljubac dati sve dok je ponizno ne zamolim i obavijestim da e Allah one
manje grijehe oprostiti. '"
Meutim, kada se alom prekorae granice uobiajenog i pree u
razuzdanost, to je ve nedostatak i porok. Primjer za to je predanje u kojem stoji
da je muhadis Ebu Muavija ed-Darir jednog dana izaao pred svoje uenike
govorei: "Kada ti se podrigne, u sebe katapultom ispali tri plutona gustog
ljutog vina. " Zar ovjek ne vidi da je ovakvom razuzdanom alom na sebe
navukao sumnju od koje je moda bio ist i daleko ! Ebu Hurejra, radijallahu
anhu, bio je oputen kada se radi o ali. Ibn Kutejba, rahimehullah, u djelu
El-Mearif zabiljeio je predanje u kojem stoji da je halifa Mervan jednom
postavio Ebu Hurejru za namjesnika u Medini, pa bi on na magarcu privrstio
sedlo i uzjahao ga, te bi jahao i kada bi sreo nekoga, rekao bi: "Oslobodite put,
doao je namjesnik! " A ponekad bi priao djeci kada bi igrala neku beduinsku
igru, i oni ga ne bi opazili sve dok se ne bi uvukao meu njih i udario nogom
o zemlju, na ta bi se oni prepali i razbjeali. To je ve prelaenje doputene
granice kada je rije o ali, meutim, nadati se da je Ebu Hurejra, radij allahu
anhu, imao valjan razlog za takvo neto.
I Suhejb b. Sinan, radijallahu anhu, mnogo se alio, pa ga je Vjerovjesnik,
sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom upitao: "Zar jede hurme a ima
upalu oka ?" "Allahov Poslanie, vaem na drugoj strani ", odgovori Suhejb.
On je smatrao doputenim da Resulullahu, sallallahu alejhi ve sellem, na
njegovo pitanje odgovori alom jer je Poslanikovo, sallallahu alejhi ve sellem,
pitanje sadravalo alu: odgovorio mu je shodno pitanju kako bi mu pomogao
da ostvari cilj i kako bi mu se umilio. U protivnom, niko nema pravo da na
Poslanikovo, sallallahu alejhi ve sellem, pitanje odgovara alom, utoliko to
je ala oblik nepristojnog ponaanja. I onaj ko tako postupi s Resulullahom,
sallallahu alejhi ve sellem, koji dostavlja Allahove, delle anuhu, propise i
stvorenjima prenosi naredbe - ve je iskazao neposlunost Sveznajuem Allahu
i Njegovom Poslaniku. A Suhejb, radijallahu anim, bio je pokorniji Svevinjem
Allahu od toga da se spusti na tako nizak nivo. A dokaz za to nalazimo u
sljedeim Vjerovjesnikovim, sallallahu alejhi ve sellem, rijeima: "Ja sam
pravak Arapa, Suhejb je prvak Rimljana, Selman je prvak Perzijanaca, a Bilal

je prvak Abesinaca. " Primjer za prihvatljivu alu i lij ep razgovor jeste predanje
koje je prenio Ez-Zubejr b. Bekkar, a on od El-Kindija da je El-Kuejri sreo

nekog beduina starca i upitao ga: "O beduinu, iz kojeg si plemena?" "Iz plemena
Akil ", odgovori starac. El-Kuejri ga upita: "Iz koje si loze?" Beduin odgovori:
"Iz loze Benu Hafada. " El-Kuejri ree: "Upoznao sam jednog starca iz Benu
Hafada. " Beduin upita: "I ta je s njim?" "Kada padne no, on ima odreenu
potrebu ", kaza El-Kuejri, na ta beduin upita: "O kojoj potrebi je rije?" El277
Kuejri odgovori: "Potrebu koju ima pijetao prema kokoima. '\J Beduin se
toliko zasmijao da su njegove oi zasuzile, rekavi: "Ubio te Allah! Otkud si
saznao te tajne?" Pogledajmo kako je, alei se, dosegnuo krajnju granicu a
nije izgovorio runo niti je uprljao svoju ast. I ovo je krajnje to dobri ljudi
doputaju kada se radi o razuzdanoj ali, mada je njen sadraj neprimjeren i
pree je izbjegavati i takvu vrstu ale.
ovjek se treba uvati uputanja u alu s neprijateljem (koji e biti ozbiljan)
jer na taj nain moe otkriti svoje manjkavosti, i tako e tako neprijatelju dati
povod da mu se s pravom osveti. S tim u vezi, neki mudraci su govorili: "Kada
se ovjek ali sa svojim neprijateljem otkriva mu svoje mahane. "
A kada je rije o smijanju, esto smijanje odvraa panju od razmiljanja

o vanim stvarima i goruim pitanjima. Onaj ko se esto smije nema potovanja
ni staloenosti meu ljudima, niko mu ne pridaje vanost. Ebu Idris el-Havlani
prenosi od Ebu Zerra el-Giffarija, radij allahu anhu, da je Resulullah, sallallahu
alej hi ve sell em, rekao: "uvaj se estog smijanja jer to umrtvljuje srce i potire
svjetlost lica. " Pripovijeda se da je Ibn Abbas, radij allahu anhu, ajet:
o
l ('""""'
""
"'
.... J
o
J .._...-.,-: 01
-: :. J -: J 11
lt
I ..U J L; \:"---lo,)..- 0 . l J..- "'
c.$
..- (::f'JJ
-.......
..
?
..o
. ... )J - .
. ) o--
...
.
Y
l l O" (:" ..-
....
...
...
"'
...
'-'.:SJ \
...
"Govorit e: 'Teko nama, kakva je ovo knjiga, ni mali ni veliki grijeh

nije propustila, sve je nabrojala!'" (El-Kehf, 49)
protumaio rekavi: "Sintagma mali grijeh odnosi se na smijanje. " Omer,

radijallahu anhu, jednom prilikom je izjavio: "Nee biti mnogo potovan onaj
ko se esto smije. " Alija, radijallahu anhu, rekao je: "Kada god se uenjak
nasmije zaboravi nekoliko informacija. " U mudrosti stoji: Smijeh vjernika
rezultatje nemara u njegovom srcu.
Sve to smo rekli glede aljenja odnosi se na smijanje: ako se ovjek u

potpunosti sustegne od te dvije stvari, ljudi e od njega bjeati i to e kod njih
izazivati osjeaj osljamljenosti; ako se njima okiti u doputenoj mjeri, imat
e ve navedeni status. I neka se ovjek umjesto smijanja osmjehne prilikom
kakve zgode. Omer, radij allahu anhu, imao je obiaj rei: "Osmjeh je oblik
zabave. " I to ima pozitivnije djelovanje na prijatelje od smijanja u kojem moe
biti ismijavanje i uenje. Meutim, ovjeku se ne moe zamjeriti ako se
rijetko nasmije jer ga obuzme nemar, pa smijeh ne moe odagnati od sebe.
tavie, Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, ovjek koji je najbolje vladao
sobom, ponekad se osmjehnuo toliko da su se vidjeli njegovi onjaci. Ali je
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sell em, glede toga postupao na nain koji smo
prethodno objasnili.
6 Slijed ovih EI-Kuejrijevih pitanja i odgovora rimuje se na izvornom jeziku, to je zapravo proizvele
smijeh kod beduina. (op. prev.)
278
VI. Zloslutnja i optimizam

Neka ovjek zna sljedee: najvie to unitava razum i kvari razmiljanje
jeste vjerovanje u zle slutnje. Onaj ko smatra da rikanje krave ili grakanje
gavrana moe sprijeiti sudbinu i onemoguiti predodreeno, takav je ovjek
neznalica. Prenosi se da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao
sljedee: "Nema zaraze, ni zloslutnje, ni hame, ni safera. " Naime, neki ljudi
su mislili da se bolesti prenose, pa ih je izvijestio da to nije tako. Neko ree:
"Allahov Poslanie, na gubici deve vidimo pojavu uge, pa se zarazi cijelo

stado! " A Poslanik, sali allahu alejhi ve sellem, postavi pitanje: ko je zarazio
prvooboljelu devu?! " Izraz hama odnosi se na mit pagana, koji su smatrali da
u glavi ubijenog nastane ptica koja krii sve dok se njegova krv ne osveti i
zloin ne kazni, ptica koja u kaburu doziva: "Osvetite me! " Mislei na to, Ez
Zibrikan b. Bedr spjevao je sljedee stihove: "O Amru, ako me ne prestane
vrijeati i nipodatavati, glavu u ti odrubiti, pa e tvoja hama osvetu traiti. " A
Ibrahim b. Herma spjevao je: "Kako moe biti, kad truhle kosti u kaburovima
postae, iz ijih glava naveer hama doziva?/Meusobno se unitie i niko ne

osta, i prvaci svih plemena brzo nestaju i prolaze. " A kada se radi o saferu, to je
neto poput zmije u utrobi od koje obolijevaju ivotinje i ljudi, i po paganima,
to je prelaznija bolest od uge. S tim u vezi, pjesnik je spjevao: "Niti noga
sputava umor, niti se u rebra zavlai safer. " Ebu Hurejra, radij allahu anhu,
prenosi sljedee Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, rijei: 'o pomislite
loe, nemojte prema tome postupiti; ako pozavidite, nemojte loe poeljeti; ako
neto smatrate loim predznakom, nastavite i u Allaha se pouzdajte. " Pjesnik
je spjevao:
Zloslutnja sudbinu ne odbija, nju potpuno prihvati i nemojje koriti.

/Zar za neke dane tvrdi da su blaeni a da u nekima smrt dolazi?
Svakog dana blaenstvo se i nesrea nekim ljudima deava.
Perzijanci su narod koji se najvie oslanjao na zle slutnje. A Arapi bi prije
poduzimanja putovanja poplaili prvu pticu koju bi sreli i, ako bi ona poletjela
na desnu stranu, oni bi poduzeli putovanje i vidjeli dobar predznak u tome.
Ali, ako bi ptica poletjela na lijevu stranu, oni bi se vratili i smatrali bi to loim
predznakom. Pa je to Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio rekavi:
"Ostavite ptice u njihovim gnijezdima. " !krima, rahimehullah, pripovijedao je:
"Sjedjeli smo S Ibn Abbasom, radijallahu anhu, kad je proletjela ptk:a, te je

neko odprisutnih povikao: 'Dobro! ' Tuje njegovu izjavu Ibn Abbas, radijallahu
anhu, samo prokomentirao rekavi: 'Ni dobro ni zlo! '" Pjesnik Lebid spjevao
je: "Tako mi Boga, ni oni koji kamenie bacaju ni oni to iz leta ptica gataju ne
znaju ta je Allah odredio. "
Treba imati na umu da su rijetki oni koji se mogu sauvati zloslutnje,
pogotovo ako se sudbina ne podudari s onim to ele, oni koje predodreenje
279
odvrati od onoga to trae. Takvi se nadaju, ali ih oaj ipak nadvlada i strah im
bude blii od svega. I kada se desi da ovjeku sudbina ne ide u prilog i kada
se njegova nadanja izjalove, optuuje zloslutnju za neuspjeh, a zanemaruje
Allahovu, delle anuhu, odredbu i Njegovu volju. Neki se ljudi susteu od
odreenih poduhvata kada ih obuzmu zloslutnje, izgube nadu u uspjeh, mislei
da je to mjerilo konsekventno a smisao u zloslutnji stalnog karaktera. Zatim to
postane njihov obiaj i ni u emu ne uspiju, niti ostvare ma kakvu namjeru. A
onaj ovjek kome pogoduje sudbina i u prilog ide predodreenje rijetko kad
zlosluti zbog smjelosti, povjerenja u svoj nastup i pouzdanja u sreu: strah ga
ne odvraa, niti ga na povlaenje navodi tuga; vraa se samo kao pobjednik,
s ostvarenim uspjehom, jer je uspjeh u smjelosti, a neuspjeh u povlaenju.
Dakle, zloslutnja je osobina onih koji odustaju, a njeno odbacivanje osobina
je onih koji nastupaju. Prilii da onaj ko je u iskuenju zbog zloslutnje od sebe
odvrati doaptavanja bezumnih, povode razoarenja i puteve lienosti, s jedne,
i da ejtanu ne dopusti da ovlada njime, ubije njegovu odlunost i navede ga da
se suprotstavi svome Stvoritelju, s druge strane.
Isto tako, neka se zna da Allahova, delle anuhu, odredba nad njim mora
sprovesti, da ga nafaka prati, osim to je poduhvat - uzrok, i neka ovjeka od
poduhvata ne odvrati nita ime se ne priinjava teta nekom drugom stvorenju i
ime se ne pokuava odbiti sudbina. I neka odluno nastavi u svojim poslovima,
s punim osloncem u Svevinjeg Allaha, ako mu da, a s zadovoljstvom, ako
mu uskrati. Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao sljedee: "U ovjeku postoji troje: zloslutnja,
mno miljenje i zavist. Od posljedica zloslutnje moe se sauvati ne susteui

se od onoga to je naumio, od runog miljenja - ne postupajui prema
njemu, a od zavisti - ne elei loe. " Tu je i sljedei hadis koji se prenosi od
Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem: "Iskup za zloslutnju jeste oslanjanje
na s'evinjeg Allaha. " U mudrosti stoji: Svako dobro je u sustezanju od zlih
slutnji. Ako ovjeka navede na sumnju zloslutnja, odnosno ako ga zbog toga
obuzme nedoumica, neka postupi prema sljedeem hadisu: "Neka onaj ko
ll neemu vidi lo predznak kae: 'fl;foj Allahu, dobra donosi samo Ti, zlo
sprijeava samo Ti, nema moi ni snage osim ll Allaha! ' " Prenosi se da je
neki ovjek doao kod Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, i poalio se:
"Allahov Poslanie, dok smo ivjeli ll jednoj klli, bilo nas je mnogo i bili smo
i imuni, a kadq smo preselili u dmgu kuu, smanjio se na broj i osiromaili
smo!" Na to mu je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio: "Runa
li je, napustite je! " I ove Poslanikove, sallallahu alejhi ve sell em, rijei nemaju
znaenje zloslutnje, ve znaenje traenja blagoslova u kui koju su napustili,
odnosno nose poruku naputanja kue u kojoj osjete samou i preseljenje u onu
u kojoj e osjetiti udobnost.
Kada je rije o optimizmu, u tome je jaanje odlunosti, poticaj na

ozbiljnost i pomo u uspjehu. Glede optimizma, Ebu Hurejra, radijallahu anhu,
280
prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sell em, uo nekog ovjeka
kako optimistino govori, pa je rekao: "Usvojismo tvoj optimizam iz tvojih
rijei. " Prilii da onaj ko ima optimistika predvianje taj optimizam doivi
najljepe to je mogue i da ne dopusti runom miljenju ma kakav utjecaj na
sebe. S tim u vezi, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Nesrea u
potpunosti zavisi od onoga to se govori. " Pripovijeda se da se Jusuf, alejhis
selam, poalio Svemoguem Allahu na dugotrajnost zatvorske kazne, pa mu je
Svevinji Allah objavio: "O jusufe, sam si sebe utamniio rekavi:
l
J.
t..>.t
.. ll
-, .
../
')
,
j li
'Moj Gospodaru, draa mi je tamnica. . . ' (Jusuf, 33)

Da si rekao: 'Sauvanost od iskuenja draa mi je... ', bio bi sauvan. "
Isto tako, pripovijeda se da je pjesnik Muemmil b. Umejl na dan bitke na

Hiri spjevao stih: "Na dan Hire Muemmilov vid se smanjio, kamo sree da
Muemmilu vid nije dat! " Oslijepio je, i snovidio je nekog glasnika koji mu je
rekao: "To si i traio!" Pr ipovijeda se da je Velid b. Jezid b. Abdulmelik jednog
dana optimistiki predviao na osnovu otvaranja asnog Kur' ana, pa je otvorio
stranicu s ajetom:
o
:: .,_ o l,
..G. \.::>.. "' ..:._, \.,;:., l
" -, )" .
.
') '-'
, '
'
"I poslanici su pomo traili, pa je svaki oholi inadija nastradao ... "
(Ibrahim, 15),
te je pocijepao Mushaf, spjevavi sljedee stihove:
Zar prijeti svakom oholom inadiji, pa ja sam oholi inadija.

Kada na Sudnjem danu doe pred svog Gospodara, reci:
'Moj Gospodaru, Velid me pocijepao!
Nakon nekoliko dana ubijen je na naj svirepiji nain: glava mu je objeena
na njegovoj palai, pa potom prenesena na zidine grada. Sveznajuem Allahu
se utjeemo od razuzdanosti i propasti koju ona donosi i od ejtana i njegovih
spletki, a Allah, delle anuhu, dovoljan nam je i na Njega se oslanjamo !
VII. ovjenost i dostojanstvo

Treba znati, jedan od pokazatelja dobrote i dokaza plemenitost jeste
ovjenost, ona je ukras ambicioznih ljudi. ovjenost je izabiranje najbolje
mogunosti, u toj mjeri da se hotimino ne uini nita runo i da se ovjek s
pravom ne moe ukoriti. Prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi
ve sellem, rekao: "Ko se bude odnosio prema ljudima ne inei im nepravdu,
ko s njima bude razgovarao ne laui im i ko im bude obeavao ne krei

obeanje, njegova je ovjenost upotpunjena, njegovo potenje se pokazalo i
obaveza ga je smatrati bratom. " Neki rjeiti ljudi rekli su: "Uvjeti ovjenosti
281
Kultura vjernika na dunjaluku za . ahiret
jesu: uvanje od zabranjenog, sustezanje od injenja grijeha, pravednost u

principima, klonjenje nepravde, neudnja za onim to ne zasluuje, prijatno
ponaanje prema onima koji su mu ravnopravni, nepomaganje jakog protiv
slabog, nepreferiranje niskog nad plemenitim, ne injenje u tqjnosti onoga to
za posljedice ima grijeh i neinjenje onoga to unitava reputaciju i ovjekovo
ime. " Jedan mudrac je upitan u vezi s razlikom izmeu razuma i ovjenosti,
na ta je odgovorio: "Razum ovjeka navraa na ono najkorisnije, a ovjenost
na ono najljepe. "
ovjek nee nai da su maniri koje smo prethodno razmatrali urezani
u ovjenost, i da moe ivjeti bez dranja do ti istih manira. tavie, dranje
do tih manira zapravo je ovjenost, ne ono to je prirodno uroeno od lijepih
manira, tim prije to prohtjevi i strasti obmanjuju duu i odvraaju je od kienja
najljepim ponaanjem i najboljeg naina ivota, makar dua i bila sauvana
tih poroka - a rijetko kad e biti sauvana - osim onog ovjeka koji svoje
manire prirodno upotpuni i bude poteen usiljenog i vjetakog preodgoja
svoje due. Pjesnik je spjevao: Ko ti moe nepomijeano mlijeko dati? Dio
takvog mlijeka ne moe se pokvariti a da drugi dio zdrav ostane. " I kada bi se
desilo da ovjek prirodno usavri svoje manire - a nemogue je da ih usavri bio bi mjerodavan i pojam svoga vremenu glede lijepih manira.
Postoje stvari vezane za ovjenost i uvjeti koji se mogu ostvariti samo
uz veliki napor, istraivanje i obraanje panje. I odatle konstatacija da je
navikavanje due na ono najbolje zapravo ovjenost. Dakle, dua ima takav
karakter, i ona se ovjeku teko povinuje, jer joj je to teko, osim kada se radi o
ovjeku koji te potekoe premosti iz elje za slavom, odnosno ovjeku u ijim
su oima naslade beznaajne iz straha od pokude. Odatle i poslovica: Prvak
odreenog naroda_ je najnesretniji. S tim u vezi, pjesnik Ebu Temmam spjvao
je sljedee stihove:
Slava je poput meda u sau: onaj ko ga vadi vidi ga rastopinu divlje tikve.
Slava je teret svom nosiocu,
a onaj ko joj lea poloio nije smatra je lahkom za noenje.
Na to je ukazao i El-Mutenebbi spjevavi:
Da potekoe nije, svi bi ljudi prvaci bili.

Dareljivost .do prosijakog tapa dovodi,
a smjelost je ponekad ubitana.
Ovaj pjesnik je spjevao i ovaj stih:
Ako je dua ambiciozna, tijelo se mnogo

mora umoriti da bi njene elje ostvarila.
Postoje dva razloga koji potiu da se to smatra lahkim: velika ambicija i
duevna veliina.
282
Velika ambicija - zato to ona motivira na napredak i usavravanje, iz
samopotovanja i prijezira prema slabosti i nedostacima. Odatle je Vjerovjesnik,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Zaista Allah voli visoke, velike stvari, a
prezire niske, beznaajne stvari. " Omer, radij allahu anhu, jednom prilikom je
rekao: "Neka vae ambicije nipoto ne budu niske, zaista sam vidio da od asnih
stvari najvie odvraa niska ambicija. " Neki mudraci su govorili: 'Ambicija
je pokazatelj ozbiljnosti. " Neki rjeiti ljudi rekli su: "U visokim ambicijama
poveavanje je blagodati. " Neki uenjaci zakljuili su sljedee: "Kada dva
ovjeka ele odreenu stvar, ostvari je vei mukarac od njih dvojice. " Neki
knjievnici su ostavili sljedei zapis: "Koga od elje za vrijednim stvarima
odvrati neumjesna nada - nee ostvariti krupne planove. "
Duevna veliina - zato to ona utjee na prihvatanje odgoja, ustaljivanje

ispravki i preodgaja. Razlog tome je injenica da dua ponekad izbjegava
vrijednosti, iako ih je svjesna, bjei od odgoja, mada ga prihvata, tim prije to,
po prirodi, tome nije sklona i to joj to nije blisko, te bjei od toga i preferira
potiranje te bliskosti. Reeno je: Koliko je samo onih koji poznaju istinu, ali
je ne slijede! " Velika dua trai odgoj i udi za lijepim manirima, i kada ovjek
na lijep nain pristupi njenom odgoju, ona po prirodi postane sklona i bliska
lijepim manirima, pa se oni poveaju i ustale.
A kada je rije o ovjeku koji je iskuan velikom ambicioznosti ali je lien
duevne veliine, ve se izloio cilju koji svojim snagama ne moe ostvariti,
ovjek kojeg je upropastilo njegovo neznanje. Takav je slian slijepcu koji eli
nauiti pisanje, odnosno gluhom koji eli uti govor: njegov mu napor donosi
samo nemo, a elja nemogunost. Zato je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi
ve sellem, i rekao: Nee nastradati ovjek kojije svjestan svojih mogunosti. "
Neko je upitao jednog mudraca: Koji ovjek je u najgorem poloaju?", na ta
je odgovorio: 110naj ije su ambicije slabe, elje visoke, nema odgovarajui
aparat i ima nedostatne mogunosti. " Ufnun et-Taglibi spjevao je sljedee
stihove: Nema dobra u laima koje ovjek sam sebi lae ni u izjavama:
'Kamo sree da se to i to drukije desilo! '/Boga mi, ovjek ne zna kako e se

neprilika sauvati, ako mu Allah zatitnika ne odredi. " Neki mudraci imali su
obiaj kazati: Klonite se nade jer ona unitava sjaj onoga to vam je dato i
njome nipodatavate Allahove blagodati. " U mudrosti stoji: Nada je poputnina
bezumnika. Ako se podudari da takav ovjek svojim ambicijama ostvari
odreenu sreu (i tako se ispuni njegova nada), u onome to je ostvario i to

mu je dolo bit e slian uzurpatoru, nasilniku. Jer srea nije posebno odreena
niti doznaena za one koji je s pravom zasluuju, ve je srea slina oblaku
koji ustee kiu iznad plodova, a spusti je na duboko more, ili ustegne svoje
kapljice iznad plodonosne i krovite zemlje; ako svoje kapljice, ipak, spusti
na plodonosnu zemlju, od koristi je, a ako ih spusti na kr, od tete je. Isto
je sluaj sa sreom: ako se podudari s ovjekom velike due, bude od koristi
i sveopa blagodat, a ako se podudari s ovjekom niske due, bude od tete
283
i sveopa nesrea. Pripovij eda se da je Musa, alejhis-selam, molio za kaznu

nekog naroda, pa mu je objavljeno: "Gospodarim i donjim i gornjim svijetom!"
Na ta j e Musa, alejhis-selam, rekao: "Moj Gospodaru, elim da ih pogodi brza
kazna. " Na to mu je Svevinji Allah objavio: "Zar je sve u trenutnoj bolnoj
kazni?! "
Kada je rije o velikoj dui koja je liena visokih ambicija, tu ne postoji

ni dobrota ni vrijednost. Ona ima status snage u lijenom tijelu, odnosno status
straljivog neuspjenog ovjeka: snaga se gubi zbog lijenosti, a hrabrost zbog
neuspjenosti.
U mudrosti stoji sljedee: "Propadnu nade kontinuirano lijenog ovjeka. "

Neki mudraci su govorili: "Kada nemo i sporost postanu tandem, rezultat je
kajanje; kada niskost i lijenost postanu tandem, rezultat je lienost. " Pjesnik je
spjevao.
Ako svoju duu obescjenjuje i njeno pravo joj ne da,

ljudi e je vie nipodatavati. Potuj svoju duu,
i kada ti neko mjesto tijesno postane, drugo za stjecite potrai.
Nipoto ne ivi u kui ponienja gdje se dobroinitelj zlim ovjekom
smatra.
Ipak je manje zlo u velikoj dui koja nije ambiciozna nego u ambicioznoj
ali pokvarenoj dui. Ovo je zato jer ambiciozan ali pokvaren ovjek trai i
eli ono to ne zasluuje, to mu se ne mora dati, za razliku od onoga ko ima
veliku duu a malehne ambicije: on se sustee od onoga na ta polae pravo i
podbacuje u onome to mu se mora dati. Iako obje krajnosti zasluuju odreenu
osudu, razlika izmeu ove dvije stvari oita je. Na pitanje: "ta je ovjeku
najtee?", jedan mudrac je odgovorio: "Spoznaja samog sebe i uvanje tajni.
Meutim, kada se objedine ove dvije stvari, i kada se velikoj dui dodaju
visoke ambicije, tada ovjekova vrijednost postane oita, maniri obilni, teina
postizanja slave olakana, a preduvjeti ostvarenja ovjenosti objanjeni.
Pjesnik Husajn b. el-Munzir er-Rikai spjevao je stihove: "ovjenost nee
postii ovjek koji je wijednosti od svoga oca naslijedio pa ih upropastio./

Kojeg je dua na niskost i nepristojnost navela, a od pute, a koji visini vode
od\Tatila, paje posluna bila./Kadjedan lijep manir stekne, plemenit na njemu
ostale, mnogostruke manire gradi. "
Treba imati na umu da su prava ovjenosti kod ljudi nebrojiva i mnogo
skrivena, tim prije to neka prava postoje u mati osjeajno, druga prava iziskuje
prisutnost pretpostavke , a postoje i ona prava koja se oituju na djelu, a skrivaju
zanemarivanjem. Odatle je nemogue kroz nekoliko reenica obuhvatiti sve
preduvjete ovjenosti, da bi ih dobri ljudi bili svjesni i da bi ih razumni mogli
mogli dokazivati, mada sve to smo naveli u ovoj knjizi podilazi pod prava i
preduvjete ovjenosti.
284
Edebud-dun)a ved-din
U ovom odjeljku emo spomenuti samo najpoznatija njena pravila i
osnove, odnosno najoitije preduvjete i prava, ograniavajui se na sveobuhvatnu
podjelu koju ine dvije vrste: preduvjeti koji se odnose na ovjeka i preduvjeti
koji se odnose na druge ljude.
Preduvjeti ovjenosti koji se odnose na ovjeka

Preduvjete koji se odnose na samu ovjenost, nakon slij eenja erijatskih
obaveza i propisa, ine tri stvari: istota, neporonost i odravanje.
istota
istota se dijeli na dvije vrste: istota od zabranjenog i istota od grijeha.

istota od zabranjenog dijeli se, opet, na: ukroivanje spolnog organa od
zabranjenog i sustezanje od skrnavljenja tue asti. Ukroivanje spolnog
organa - zato to erijat zabranjuje nemoral i razum ga osuuje, a u tome je
velika i otvorena sramota. Odatle je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem,
rekao sljedee: "Ko bude sauvan zla spolnog organa, zla jezika i zla stomaka,
on je sauvan svakog zla. " A prenosi se i sljedei Poslanikov, sali allahu alej hi
ve sellem, hadis: "Svevinjem Allahu je najdraa istota spolnog organa i
stomaka. " Pripovijeda se da je Muavija upitao Omera, radij allahu anhu, u vezi
sa ovjenosti, pa je Omer odgovorio: 'To je svijest o Allahu, delle anuhu, i
odravanje rodbinskih veza. "
Isto je pitanje postavio El-Mugiri, radij allahu anhu, na taje on odgovorio:
"To je istoa od onoga to je Svevinji Allah zabranio, a perfekcija u onome

to je dopustio. " Takoer je s tim u vezi upitao i Jezida, na ta je on odgovorio:
"To je strpljenje prilikom nedaa, zahvalnost na blagodatima i velikoduno
opratanje kad je ovjek kadar kazniti. " Pa je Muavija, radijallahu anhu, .
zakljuio: "Ti si mi, uistinu, blizak. " Enuirvan je svog sina Hurmuza upitao
ko je najpotpuniji ovjek, na ta je ovaj odgovorio: "Ko sauva svoju vjeru,
odrava rodbinske veze i lijepo postupa prema prijateljima. " Neki mudraci su
govorili: ''Onaj ko voli plemenite osobine sustee se od zabranjenog. " Reeno
je: "Ljaga koja dolazi injenjem sramotnog djela pomuuje njegovu slast. "
Jedan mi je knjievnik recitirao sljedei stih koji je spjevao Hasan b. Alij a,
radijallahu anhu: "Smrt je bolja od sramote, a pretrpjeti sramotu bolje je nego
u Vatru ui;/sauvao me Allah od obje stvari! "
Na nemoral navode dvije stvari: gledanje u zabranjeno i slijeenje strasti.

Kada se radi o gledanju u zabranjeno, prenosi se da je Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, Alij i, radijallahu anhu, rekao: "O Alija, ne slijedi
pogledom pogled, jer prvi je pogled tebi u prilog, ali je drugi protiv tebe. "
Glede Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, rijei: "... ne slijedi pogledom
pogled . " postoje dva tumaenja: prvo, ne slij edi pogledom srca pogled oima;
..
i, drugo, prvi pogled koji se desio iz zaborava ne slij edi drugim, namjernim
285
pogledom. Isa, alejhis-selam, upozorio je: "uvajte se uzastopnih pogleda u
zabranjeno jer pogledi u srcu zainju strast, a ovjeku je dovoljna strast kao
iskuenje. " Alija, radij allahu anhu, imao je obiaj kazati: "Oi su zamka kojom
se slui ejtan. "
Neki su mudraci govorili: "Ko se gleda u zabranjeno veje prizvao svoju

propast. " Pjesnik je spjevao: "Kad sebi dopusti gledanje u zabranjeno svoje
srce unitava i podreenju pogleda sebe izlae./1 vidi ono to ne moe
obuhvatiti, a ni na jednom dijelu se strpiti. "
A kada je rije o strastima, one obmanjuju razum, varaju razumne ljude,
uljepavaju runo i postupno vode u besramna djela. Strasti su uzrok svake
propasti, ustrajno navode ovjeka na zlo dok ne strada. Zato je Resulullah,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Onome pri kome se nau etiri karakteristike
obavezan je Dennet, i bit e sauvan ejtana: vladanje sobom prilikom nade,

straha, enje i srdbe. "
Dua se glede spomenutih poroka moe ukrotiti sa sljedee tri stvari:

obaranjem pogleda, poticanjem na doputen nadomjetaj i podsjeanjem na
bogobojaznost.
Prva stvar je obaranje pogleda jer to spreava rasplamsavanje strasti i
odmae dui u tom istom zlu. Pogled je zaetnik zla i vodi u propast. Seid b.
Sinan prenosi od Enesa b. Malika, radijallahu anhu, hadis u kojem stoji da je
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao ashabima: "Garantirajte mi
est stvari, ja vama garantiram Dennet! " Upitae: "Koje su to stvari, Allahov
Poslanie?" On ree: "Prilikom govora ne lagati, obeanje ne iznevjeriti,
povjerenu stvar ne pronevjeriti, pogled obarati, spolni organ uvati i od

uzimanja zabranjenog duu sustezati. "
Druga stvar je poticanje due na doputen nadomjetaj i njeno uvjeravanje
da to moe zamijeniti zabranjeno. Naime, Sveznajui Allah nije nita zabranio
a da to nije nadomjestio doputenom stvari iz iste vrste, znajui koliko se strast
suprotstavlja ovjeku i poznavajui njegovu prirodu, da to bude oblik pomoi
u pokornosti i vid prepreke u suprotstavljanju Svevinjem Allahu. Omer,
radijallahu anhu, jednom prilikom je rekao: "Za sve to je Svevinji Allah
naredio dao je ono to pomae u njegovom izvrenju, a za sve to je zabranio
dao je nadomjetaj."
Trea je stvar podsjeanje due na bogobojaznost u onome to je Allah,
delle anuhu, naredio, uvanje od onoga to je zabranio, njeno prisiljavanje na
poslunost, koju je On naredio, njeno upozoravanje na zabranjeno, koje je On
zabranio, njeno podsjeanje da Sveznajuem Allahu nita nije skriveno, da Mu
nita ne moe promai, da e nagraditi dobroinitelje, a kazniti zloeste. Upravo
je to smisao objava, i u to su pozivali svi poslanici. Po Ibn Mesudu, radijallahu
anhu, posljednji objavljen kur' anski ajet jesu Allahove, delle anuhu, rijei:
286
--'i
J
o
'
--
::._ -- -- _s-- ;
--
_.A. "'o JI
o-- J J
l <" y
.
u
....
....
u
-- --
0y.>:-_r
"..
.
' " o}.
.
o--
l---
o,
J...
"I bojte se Dana kad ete se svi Allahu vratiti, kad e se svakome ono to
je zasluio isplatiti - nikome krivo nee uinjeno biti." (El-Bekara, 281)
Posljednje to je objavljeno od Tevrata jeste: "Ako se ne stidi, ini ono
to hoe. " Posljednje objavljeno od Indila jeste: "Najgori ovjek je onaj ko ne
mari za tim hoe li ga ljudi smatrati zloestim. " A posljednje to je, po ovom
ashabu, objavljeno od Zebura jeste sljedee: "Ko posije dobro, sretan e poeti
ono to je posijao. " Dakle, ako ovjek svoju duu podsjeti na navedeni stvari,
ona e mu se povinovati susteui se i uvajui od nemorala, te e sauvati
svoju vjeru i pokazat e se njegova ovjenost. I to je jedan od preduvjeta.
A kada se radi o sustezanju od skrnavljenja tue asti, to je stvar kojom

se naslauju i osveivaju bezumnici i budale. Jer je nedostojno lahko skrnaviti
tuu ast. I ako ovjek ne ukroti svoju duu, ako joj to ne zabrani i ne sprijei
je u tome, doivjet e sramotu i tetu, mislei da ga se ljudi klone jer ima
status zabrana kojeg se treba uvati i stupanj na koji se valja uzdii. A takav je
propao i druge upropastio. Odatle je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem,
rekao: 1'Zaista su vam vai ivoti, va imetak i vaa ast neprikosnoveno
sveti. " Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, objedinio je svetost ivota i asti
jer se njihovim naruavanjem prouzrokuje ljubomora, mrnja, bestidnost,
neprijateljstvo, nepravda, odbaenost, osuenost i grijeh, a nestaje ljubavi,
znaaja i ovjenosti. Isto tako, prenosi se sljedei Poslanikov, sallallahu
alejhi ve sell em, hadis: "Najgori ovjek je onaj s kojim ljudi lijepo postupaju
iz straha od njegovog jezika. " Neki su mudraci govorili: "Ljude unitava samo
prekomjerni govor i viak imetka. "
Kada je rije o govoru koji skrnavi tuu ast, takvog govora postoje dvije
vrste: prvo, govor kojim ovjek skrnavi samo svoju ast (laganje i bestidno
izraavanje); i drugo, govor kojim se skrnavi ast drugih ljudi (ogovaranje,
prenoenje tuih rijei, spletkarenje i huljenje, bilo da se radi o potvaranju
ili psovanju). A ponekad se psovanjem nanosi vea i dublja uvreda od bilo
ega drugog, i zato je Sveznajui Allah zabranio psovanje propisavi teku
kaznu za to i naglaavajui i upozoravajui na to, proglasio onoga ko to ini
grenikom. To je tako zbog jedne od sljedee dvije stvari: zbog izbjegavanja
osvete na koju navodi lahkomost, ili zbog vrijeanja na koje navodi niskost .
Glede toga, Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi sljedee Vjerovjesnikove,
sallallahu alejhi ve sellem, rijei: "Vjernik je nevin plemenit, a grenikje nizak
varalica. " lbnul-Mukaffea izjavio je: "Srknavljenje asti jezik je kojim govore
neznalice. " Rezime: posezanje za preprekama u sustezanju od skrnavljenja
tue asti sigurnije je i to ljepe pristaje onima koji se odlikuju ovjenosti. I
ovo je jedan od preduvjeta.
287

Spomenuli smo da se istota dijeli na dvije vrste: istota od od zabranjenog
i istota od grijeha. istota od grijeha dijeli se, opet, na dvije vrste: sustezanje
od javnog injenja nasilja i sustezanje od tajne prevare.
Glede sustezanja od javnog injenja nasilja moemo rei: to je
upropatavajua arogancija i pogubno prelaenje granica, a naposljetku, ako se
s tim nastavi, vodi u smutnju i nestanak. Meutim, smutnja veinom obuhvata
svog zaetnika i okree se protiv njega, a to otkriva tek onda kada ga obori na
zemlju:
u.tL
,.
", ,.
.
...

J "':. 1
J= J
J ;: " 11
o
...
..
...
,.
...
" ... a spletke e pogoditi upravo one koji se njima slue." (Fatir, 43)
S tim u vezi prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
upozorio: "Smutnja miruje i onaj ko je pokrene postane njen plijen. " Dafer
b. Muhammed izjavio je: "Smutnja je ito koje enju nasilnici. " Neki mudraci
su govorili: "Zaetnik smutnje najblii je smrti i ini najgora djela. " Pjesnik je
spjevao: "Slian si jogunastoj divokozi koju delat na pogubilite vodi i da li
e je zaklati - pita je. " A nestanak dolazi uslijed snage nasilnika i njegove duge
prevlasti, te njegovo nasilje uz mo koju ima dovede do sveopeg nestanka,
kao to vatra obuhvati suhu umu i, kad plamen zavlada, ne ostavlja nita, ve
sve uniti i pretvori u pepeo. Isto tako, nasilnik uniti sve, a naposljetku i on
strada. Na ovakvo neto potiu dvije stvari: smjelost i bezosjeajnost. Odatle
je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, preporuio: "Vrijednosti i
dobro traite kod milostivih muslimana, i ivjet ete u njihovom okrilju. " A od
toga odvraaju razmiljanje o tragovima koje je Svemogui Allah ostavio iza
nasilnika, jer je u tome pouka, i predoavanje posljedica njihove nepravde, jer
je u tome dovoljna prepreka. S tim u vezi, prenosi se da je Resulullah, saliallahu
alejhi ve sellem, rekao sljedee: "Onome ko osvane nemajui namjeru nikome
uiniti nepravdu Allah e oprostiti ono to je pogrijeio. " D afer b. Muhammed
prenosi od svog oca, a ovaj od svog oca da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi
ve sellem, rekao: "O Alija, uvaj se molbe onoga kome je poinjena nepravda,
jer on od Allaha trai samo svoje pravo, a zaista Allah svakome daje njegovo
pravo. " U mudrosti stoji: Teko se nasilniku onoga Dana kada se bude svodio
raun za nepravdu! Neki rjeiti ljudi rekli su: "Nepravda e unititi onoga ko
bude krivo sudio. " Pjesnik je spjevao: "Iznad svaije ruke Allahova je ruka, a
svaki nasilnik nasilnikom e iskuan biti. "
Glede sustezanja od tajne prevare moemo rei sljedee: u tome je
ponienje jer onaj ko vara beznaajan je i zbog odsustva povjerenja bezvrijedan
je. U mudrosti stoji: Varalica je bezvrijedan ovjek. Halid er-Ribi' izjavio je.
"Proitao sam u nekim prijanjim knjigama da, izmeu ostalih stvari, pronevjera
emaneta, poricanje dobroinstva, kidanje rodbinskih veza i injenje nasilja
ljudima, ubrzava, a ne odlae kaznu. " Da je zlo varanja ograniena samo na
288
osjeaj ponienja koji osjeti varalica, to bi mu bila dovoljna prepreka da ne
vara. S druge strane, kada bi dokuio pozitivne posljedice ispunjavanja em aneta
i korist od povjerenja, sigurno bi saznao da je to najvea dobit za njegovu ast i
najjai garant njegovog napretka, uz osjeaj ponosa koji bi osjetio u dui, a ljudi
bi se prema njemu odnosili s velikim potovanjem. U vezi s emanetom, prenosi
se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ispuni emanet onome
ko ti ga povjeri, a nemoj prevariti onoga ko tebe prevari. " Seid b. Dubejr,
rahim<;hullah, govorio je. "Kada je objavljen sljedei ajet
,.
....
o
o """
l ,..
../.... t
80 0\ :; '. / \ o'<' G G 0\ / \
l\
j
" / /y. )
< .d ; / ...;-;-
/ /.
:;. L
/
1:.\c.
l
lu
,
L:JU'
&
)
/
.. u; ; ........ o ... .... ..... .... J J \rl
-d -J.... ;
.. '1;
0 - 1!:. 'J/ Nl
0 -1
/.. -= "'"' ':l l
.J.11 1 ;.._
"/ /
/ /
o"' / \r G...v
'Ima sljedbenika Knjige koji e ti

vratiti ako Jim povjeri
tovar blaga, a
y
_JA-:.
ima i onih koji ti nee vratiti ako im povjeri samo
jedan dinar, ako ga ne
u::;bude stalno pratio. Tako je jer oni govore: 'Nama nije grijeh to
uinimo
neukima" (Alu Imran, 75),
.
elivi rei da im je imetak Arapa doputen, jer nisu sljedbenici Knjige

- Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: 'Lau Allahovi neprijatelji!
Sve to je vailo u paganskom dobu sada je poniteno, osim emaneta: on se
mora ispuniti dobrima i loima. ' " I neka ovjek ne pokuava prevariti nikoga,
pokazujui se ovjekom od emaneta, i neka ne pokuava nikoga obmanuti

estitosti jer e se to razotkriti i pokazati, pa e zbog te prevare i pokazivanja pred
svijetom doivjeti veliku sramotu i ponijeti ljagu. Isto tako, prenosi se i sljedei
Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, hadis: "Moj ummet e ivjeti u dobru
sve dok ne bude izvlaio ovosvjetsku korist iz emaneta, sve dok udjeljivanje
milostinje ne bude smatrao optereenjem. " Neki su mudraci govorili: "Ko eli
ostvariti sljedee etiri stvari s druge etiri eli ostvariti nemogue: nagradu pokazivanjem pred svijetom, naklonjenost ljudi - osornosti, vjernost prijatelja
- nevjernosti, i znanje - udobnosti tijela. " Na prevaru navode dvije stvari:
bezvrijednost i odsustvo povjerenja. A kada ih ovjek iskorijeni pri sebi onim
to smo preporuili, istakne se njegova ovjenost. I ovo je preduvjet s kojim
smo obuhvatili obje vrste estitosti.
Neporonost
Neproronost se takoer dijeli na dvije vrste: neporonost glede niskih

pouda i neporonost glede sumnjivih situacija.
Neporonost glede niskih pouda - zato to je u poudi ponienje, a u
niskosti parok, i te dvije stvari najvie unazauju ovjenost. Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sell em, uio je sljedeu dovu: "Moj Allahu, Tebi se utjeem
od poude koja vodi u zapeaenost srca! "

Pjesnik j e spjevao:
Nijednom ovjeku se nemoj s poudom

i poniznosti obratiti jer to tvoju vjeru umanjuje,
ve nafaku iz riznica Allahovih trai,
ta On s rijei: 'Budi! ' nafaku daje.
Na niske poude navode dvije stvari: prodrljivost i manjak
samopotovanja. Zbog svoje prodrljivosti ovjek nije zadovoljan onim to ima,
makar se radilo o mnogobrojnom blagu, a zbog manjka samopotovanja ne
zazire od onoga to mu je uskraeno, makar se radilo o neemu bezvrijednom.
U ovakvom stanju ivi onaj ko sebe ne smatra nimalo vrijednim, a imetak
smatra najveom vrijednosti, pa ulaganje manje vrijedne stvari za postizanje
one vrednije doivljava kao dobit. A onaj u ijim oima je imetak vredniji od
sebe samog, nee sluati niti prihvatiti odgoj.
Prenosi se da je neki ovjek zatraio od Allahovo g Poslanika, sallallahu
alejhi ve sellem: Nasavjetuj me! " Na to mu je Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, rekao: "U potpunosti izgubi nadu u ono to je u posjedu drugih ljudi,
uvaj se poude, jer je pouda gotovo siromatvo, kada klanja namaz, klanjaj
kao da ti je posljednji, i jo, uvaj se svega za ta se iznosi opravdanje. "
Pjesnik je spjevao:
Onaj ko eli ovaj svijet i samo o njemu brigu brine,

njega su elje opinile i poude porobile.
Od niskih pouda odvraaju dvije stvari: gubljenje nade i zadovoljstvo
onim to ovjek ima. Abdullah b . Mesud, radijallahu anhu, prenio je sljedei
Poslanikov, sallallahu alejhi ve sell em, hadis: "Dibril je u moje srce udahnuo
da nijedan ovjek nee umrijeti sve dok u potpunosti ne potroi svoju nafaku,
zato se bojte Allaha i umjereno se trudite, i neka vas sporost nafake nipoto
ne navede da je stjeete grijeei prema Svevinjem Allahu, jer se ono to
je u Allaha, delle anuh u, moe stei samo uz pokornost Njemu. " I ovo je
preduvjet .
Neporonost glede sumnjivih situacija - zato to je sumnja stupanj izmeu
pohvale i pokude, stanje izmeu ispravnosti i pogrenosti. A taj meustupanj
i to meustanje izloeni su osudi nasluivaa i poniavanju sumnjiavca, i u
tome je dovoljno zla: ako su sumnje istinite, ovjek e biti osramoen; ako su
sumnje netane, bit e obescijenjen. U vezi sa sumnjivim stvarima, Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Ostavi ono to ti je sumnjivo, a prihvati
ono to ti nije sumnjjvo. " Muhammed b. Alij a upitan je u vezi sa ovjenosti
pa je odgovorio: "Covjenost je da ne radi djelo u tajnosti zbog kojeg bi se
postidio u javnosti. " Hasan b. Ebu Sinan, rahimehullah, izjavio je: "Shvatio sam
diJ. je suzdravanje od nedoputenog najlake ostvariti. " Neko ga upita: kako
to?", na ta odgovori: "Kada posumnja u odreenu stvar, sustegni se od nje. "
290
Na sumnjive situacije potiu dvije stvari: oputenost i lijepo miljenje,
a od njih spreavaju takoer dvije stvari: stid i opreznost. Ponekad sumnju
potiskuje veliko povjerenje, odnosno ponekad optubu ponitava veliko
iskustvo. Pripovijeda se da je jedan apostol vidio Isaa, alejhis-selam, kako izlazi
iz kue jedne prostitutke, pa ga je upitao: o Isa, ta radi ovdje?! " "Ljekar
lijei samo bolesne ", odgovori mu Isa, alejhis-selam. Meutim, ne prilii da to
ovjeka odvede u oputenost, a treba da kod njega prevlada opreznost i strah
od toga da svijet ne povjeruje u optube, jer veliko povjerenje nee odagnati
svaku sumnju. Naprimjer, dok je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, najdalji
ovjek od sumnjivih situacij a i optubi, jedne noi stajao na vratima damije
i razgovarao sa svojom suprugom Safijjom a bio je u itikafu, pored njih su
prola dvojica ensarija i, poto su ga vidjeli, pourili su, na ta im je rekao:
usporite vas dvojica! Ovo je Safijja b. Hujejjin. " Rekoe: "Subhanallah! Zar
u tebe sumnjati, Allahov Poslanie?" Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem,
ree: Polahko! Zaista ejtan kola ovjekovim mesom i krvi, pa sam se pobojao
da u vaa srca ne ubaci lou misao. " Ako je ovako bilo s Poslanikom, sallallahu
alejhi ve sellem, kako je s onim u koga se moe posumnjati i o kome se moe zlo
misliti? ! Hoe li se onaj ko se izloi sumnjivoj situaciji moi sauvati klevetanja
koje e se pokuati dokazati, odnosno optube u koju e svijet povjerovati?!
Prenosi se da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ko je ovjek
nesretan samo zbog onoga to je lino uinio, on je ustvari sretan. "
Kada ovjek upotrijebi razboritost, preferira oprez, kloni se sumnjivih

situacija i stvari za koje moe biti optuen, nee se dovesti u poloaj pravdanja,
a ne mora se pravdati dobar ovjek koji od sebe ne odricati sumnju niti negirati
potvoru koja skrnavi njegovu ast. Pjesnik je spjevao: "uvam te od runog
miljenja na koje bih se mogao usuditi, jer miljenje put prema uvjerenju
je. " Sehl b. Harun, rahimehullah, zapaa: "Napor u sustezanju laki je od
napora u pravdanju zbog nepromiljenog djela. " Neki mudraci imali su obiaj
kazati: "Prevaren je onaj ko lijepo misli o ovjeku koji se ne boji Svevinjeg
Allaha. " Neki su mi knjievnici recitirali sljedee stihove Ebu Bekra es-Sulij a,
rahimehullah:
O svojim savremenicima lijepo sam mislio,

i to moje miljenje o njima zaprepastilo me.
Nakon toga ljudima ne l-jerujem,
strah samo poslije sigurnosti dolazi.
I ovo je preduvjet s kojim smo obuhvatili obje vrste neporonosti.
Odravanje
Odravanje je trei preduvjet ovjenosti. Dijeli se na dvije vrste:

odravanje u ivotu stjeui onoliko koliko je dovoljno i odravanje neovisnosti
od ljudi, odnosno neoputenost u traenju njihove pomoi.
291
Odravanje u ivotu stjeui onoliko koliko je dovoljno - zato to je

onaj ko ne moe bez ljudi nepodnoljiv, nepravedan, ponien i teak. Po svojoj
prirodi, ovjek je stvoren da se snadbijeva onim ime e odrati svoj ivot,
da pribavljanja onoga to mu nuno treba. U jednoj arapskoj poslovici stoji
sljedee: Zdrav pas korisniji je od bolesnog Java.
Ono ime se ovjek snadbijeva dijeli se na obavezno i poeljno.
Kada je rije o obaveznom snadbijevanju, to se odnosi dovoljnu koliinu
za odravanje ivota i ispunjavanje osnovnih potreba. Vrijedno je napomenuti
da se moraju ostvariti tri preduvjeta u vezi sa stjecanjem nafake.
Prvi uvjet je stjecanje nafake na doputen nain, odnosno klonjenja
njenog stjecanja na zabranjen nain, jer je izvor zabranjene nafake ogavan,
i u takvoj zaradi nema blagoslova; ako takav novac udijeli u dobrotvorne,
pohvalne svrhe, nee zasluiti nagradu niti e mu se biti zahvalno, ve je time
poinio zloin zbog kojeg e biti kanjen. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve
sellem, rekao je: "Neka te ne oara ovjek koji stekne imetak na nedoputen
nain, jer ako ga udijeli, to mu nee biti primljeno kao dobro djelo, a ako ga
zadri, to mu je poputnina za Vatru. " Neki mudraci su govorili: "Najgora vrsta
imetka jeste ona zbog ijeg stjecanja ovjek ima grijeh, a ne zasluuje nagradu
zbog njenog udjeljivanja. " Jedan haridija je vidio nekog vladarevog ovjeka
da udjeljuje milostinju siromahu, pa je to prokomentirao: "Pogledaj ih! Njihova
dobra djela proistjeu iz loih. " Alij a b. el-Dehm izjavio je: "ovjek se raduje
imetku koji ima, ali kada Sveznajui Allah bude svodio raun s njim, poeljet
e da nije imao imetka. "
Drugi uvjet je stjecanje nafake na najljepi nain koji mu ne donosi
nipodatavanje niti skrnavi ast, jer se imetak stjee da se ast sauva, a ne da se
skrnavi; da se ovjek uzvisi, a ne da se ponizi. Abdurrahman b. Avf, radijallahu
anhu, govorio je: "Prekrasno je da posjedujem imetak kojim u sauvati svoju
ast i zadovoljiti Svevinjeg Allaha. " Ebu B ir ed-Darir spjevao je:
Dovoljno razloga je za tugu u tome to ujutro kreem

a naveer se vraam nemajui imetka da ast svoju sauvam.
Prijatelju samo topao pozdrav mogu ponuditi,
a to prijatelju_ dovoljno nije niti ga to zadovoljiti moe.
Ibn Aia (sin Aiin) upitan je u vezi s znaenjem Poslanikovog, sallallahu
alejhi ve sellem, hadisa: "Stjeite nafaku na najljepi nain ! ", na ta je odgovorio:
"Znaenje je: stjeite nafaku na najljepi doputen nain. "
I trei uvjet je polahko i pametno procijeniti i dozirati potrebnu koliinu

za ivot, da ne uini propust niti da posrne. Ovo je zato jer malo ali precizno i
tano rasporeenog imetka vrednije je i korisnije od mnogo ali loe rasporeenog
imetka. Primjer za ovo jeste sjeme koje se posije u zemlju, makar ga bilo malo:
292
Edebud-dun)a ved-din
ako se o njemu vodi rauna, dadne plodove, a ako se zanemari, makar ga bilo
mnogo, ne dadne nikakve plodove. S tim u vezi, Muhammed b. Alija govorio
je: "Savrenstvo se postie s tri stvari: estitosti, strpljenjem u iskuenjima i
pravilnim rasporeivanjem imetka. " Neko je sugerirao jednom mudracu: "Taj i
taj budala je." Na to je mudrac samo odgovorio: "U tome se s tobom ne mogu
sloiti dok ne vidim kako rasporeuje imetak. " Dakle, kada ovjek upotpuni
ove preduvjete u vezi s dovoljnom nafakom, ve je ostvario ovjenost glede
svojih obaveza prema njoj. El-Ahnef b. Kajs, rahimehullah, upitan je u vezi sa
ovjenosti pa je odgovorio: "ovjenostje ednost i perfekcija. " Jedan mudrac
je savjetovao svog sina: "O sinak, nikome nemoj biti teakjer e biti ponien,
nafaku stjei iznova, ne tuguj za imetkom koji si imao pa izgubio, i nemoj da

te od stjecanja nafake odvrati malaksalost ni umor. " Vrijedno je napomenuti da
su ambiciozni i ponosni ljudi smatrali da je imetak koji ovjek zaradi vredniji
imetka koji naslijedi jer je naslijeeni imetak u slubi ljudi, a steeni imetak
neposredno je korist onome ko ga stekne: razlika u vrijednosti izmeu ove dvij e
stvari oita je. Pjesnik Kuadim spjevao je sljedee stihove:
Ne osjeam zadovoljstvo u imetku zbog kojeg se nisam potrudio

na egi hodei i rano kreui. Nezamislivo mi je da bogatstvo tek tako
dobijem,
sve dok se ne napatim i sam ne steknem. Svojim tenjama svog prijatelja
dobroduno kloni se, jer lav jede ono to sam ulovi.
I ovo se odnosi na obavezno snadbijevanje.
Kada se radi o poeljnom stjecanju, to se odnosi na ono to prelazi ljudske
potrebe, a u tome je mjerodavno stanje stjecatelja nafake.
Ako se radi o ovjeku koji je zauzeo ploaj vodeih ljudi i sustegnuo se
od nadmetanja sa sebi ravnopravnim, njemu ne treba vie od dovoljne koliine,
i u viku je samo prordljivost i lahkomost, a oboje je pokudno. Vjerovjesnik,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Najbolja nafaka je onoliko koliko je
dovoljno, a najbolji zikr je tajno spominjanje Allaha. " Alij a, radijallahu anhu,
imao je obiaj kazati: "Ovaj je svijet teret razumnom ovjeku. " Abdullah b.
Mesud, radijallahu anhu, rekao je: "Ko se zadovoljava s malo susteui se od
ovoga svijeta slian je onome ko vatru gasi blatom. "
Neki mudraci imali su obiaj kazati: "Neka covjek ugled zaslui

zadovoljstvom i neka utjehu nae u tome to bogatstvo bjei od plemenitih
ljudi. "
Ako se radi o izuzetno ambicioznom ovjeku u kojem se pokrene
velikodunost plemenitih, koji preferira da bude naprijed, vodei i koji eli da
bude velian u srcima, tada mu nije dovoljno imati onoliko koliko mu je zapravo
dovoljno za ivot, mora imati vie nego to mu treba, i to mnogo vie. Neko
:93
je upitao jednog Arapa ta se kod njih smatra ovjenosti, na ta je odgovorio:

"Obilje hrane, velikoduno davanje imetka i prihvaena radost. " El-Ahnef b.
Kaj s, rahimehullah, spjevao je sljedee stihove:
Kad bih znao da e moj imetak vrline moje poveati,

dobroduno bih ga udijelio, a ovjenost se ostvariti
ne moe ako ovjek viak imetka nema.
U vezi s oputenim traenjem pomoi od ljudi moemo rei da se
uinjenim dobrom porobljava slobodan ovjek, izaziva ponienje u onome
kome je uinjeno dobro i dovodi do prevlasti onoga ko je uinio to isto dobro.
U oputenom traenju pomoi breme je ljudima, a onaj ko ih time obremeni
bit e bezvrijedan i takav u njihovim oima nema nikakavog znaaja. Neki je
ovjek sugerirao Omeru, radij allahu anhu: "Sinovi te slue!" Na ta se Omer
usprotivio rekavi: "Allah me je uinio neovisnim od njih. " Savjetujui svog
sina Hasana, Alij a, radijallahu anhu, rekao je: "O sinak, ako moe da izmeu
tebe i Allaha ne postoji niko ko e oekivati zahvalnost, uini to. I nemoj biti
rob nekom drugom a Allah te stvorio kao slobodnog ovjeka. Malobrojan
imetak koji ti Allah da bolji je od mnogobrojnog koji ti da neko drugi, iako je
mnogobrojno sve to je od Allaha. " ovjek po imenu Zijad upitao je jednog
Dihkanana: "ta se u vas smatra ovjenosti?" Na to je ovaj odgovorio:
"Klonjenje sumnjivih stvari, jer se sumnjiav ovjek ne moe istaknuti;
dovoljno zaraivanje i ispunjavanje svojih potreba i potreba svoje porodice, jer
to je sastavni dio njegove ovjenosti, i ne moe se istaknuti onaj ovjek koji
je potreban pomoi svoje porodice, a niti onaj ijoj je porodici potrebna tua
pomo. " Saleb je spjevao:
Skromnog ovjek_a prijatelj s lahkoom sree,
a potreban ovjek dosadne crte Jica ima.
Voljet e te prijatelj u iji novanik ne dira,
a ako se s tim poigra, teak e mu biti.
Meutim, ako se rodbinski povezanim ljudima, ovisnim o meusobnom
pomaganju, tada je posrijedi slono potpomaganje u kojem su svi ravnopravni,
ne istiu se jedni nad drugima. tavie, moe se desiti da je bogatiji - traitelj
pomo, a onaj koji je prua siromanij i, kao to je sluaj s vladarem koji se
potpomae svojom vojskom, odnosno zemljoradnik koji se potpomae svojim
ortacima. I ovakva vrsta pomoi mora postojati, ona je neizbjena. Plemeniti se
samo uvaju onog potpomaganja u kome se istie odlikovanje suprotne strane,
susteu se od traenja pomoi kako niko prema njima ne bi imao zaslugu, a ure
pomoi kako bi oni imali zaslugu. I onaj ko bez prijeke potrebe zatrai pomo
od nekog, bilo da se radi o ugledu ili materiji, ve je naruio svoju ovjenost
i odustao od uvanja svoje linosti. Meutim, ovjek kojeg primora nevolja i
prisili nemio dogaaj na traenje pomoi od onoga ko moe otkloniti tu istu
294
nevolju i osloboditi ga okova tog istog dogaaja - ne zasluuje prijekor, jer je
nevoljnik. Ipak, ako mu je dovoljna pomo u ugledu a da ne trai materijalnu
pomo, nema opravdanja ako se izloi traenju pomoi. ovjek e pomo traiti
od pretpostavljenih jer je ostvarenje potreba uz njihovu pomo uspjenije i to
je njima lake, zbog toga su i postavljeni na funkcije i niko im nije ravan glede
toga. Takoer, neka mnogo bude strpljiv na njihovoj sporosti jer gomilanje
predmeta obuzima ih, osim kada se radi o upornoj strpljivoj stranci. Zbog toga
je reeno: "U ostvarenju svoje potrebe ovjek mora biti djelomino uporan. "
Ebu Sara Suhejm b. el-Earef spjevao je sljedee stihove:
Smatraju te rodbinom i tazbinom, a rodbina usrei onoga ko na nju pazi.

Ne posjeujemo te bezrazlono, a lijepom predznaku raduje se onaj ko
mu se nada.
Bilo kako da uradi, moja dobrota jeste tvoja dobrota i bogatstvo.
Ako je nemogue da ovjek popravi svoje stanje, osim traei imetak
zbog nevolje koja ga zadesi, uz tu prijeku potrebu postoji odreena irina. Ali,
ako postoji mogunost da se zadui (i taj dug vrati), nee taj isti iznos uzeti kao
milostinju i poklon, tim prije jer ovjenost doputa.zaduivanje.
tavie, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kojem je Allah, delle
anuhu, dao veliki stupanj i odlikovao ga nad stvorenjima, zaduio se i vratio
dug davi vie nego to je uzeo. A jednom prilikom je rekao: "Ko se iscrpi
stjeui Allahovu, delle anuh u, halal-nafaku pa je ne stekne neka se zadui,

a taj e dug vratiti Allah i Njegov Poslanik. " Isto tako, u jednom hadisu stoji:
"Zaduenikje Allahov trgovac na Zemlji. " Pjesnik El-Buhturi spjevao je:
Ako mnogo imetka nema, onda neka ovjek

makar poklon da jer e tako djelomino zadovoljan biti
onaj ko zadovoljstvu tei. A ako ni poklon dati ne moe,
neka bar posudi i vraanje duga saeka, a posuditelj status darovatelja
ima.
Mada je dug oblik ponienja, to je lake od ponienja koje nosi
podreenost zbog neije zasluge. Pripovijeda se da je Alij a, radijallahu anhu,
rekao sljedee: "Ko eli opstati a nema opstanka neka rano rua i neka ivi u
tankim haljinama. " Neko upita: "ta znae tanke haljine glede opstanka?", na
ta Alij a, radij allahu anhu, odgovori: "Nezaduivanje. " Meutim, ako se ovjek
ne mogne oduprijeti zaduivanju, ve to sebi dopusti, on ima status ponienog
roba. Odatle izjava: "Siromah nema dostojanstva. " Neki mudraci su govorili:
"Ko prihvati tvoju milostinju ve ti je prodao svoje dostojanstvo i pred tvojom

veliinom pogazio svoj ponos i svoju veliinu. "
Postoje etiri stvari, olienje krajnje nevolje, kojima se u ovakvim

prilikama zadrava preostala ovjenost onih koji za njom ude i neznatni
295
dio ouvanja onih koji su prisiljeni traiti, mada u veini takvih sluajeva oni
koji za njom ude gube svaku ovjenost i oni koji su primorani traiti gube
ouvanje. Prva stvar je sustezanje od usrdnosti onih koji su primorani traiti i
ponienja siromanih, jer usrdnost unizuje a ponienje ga liava; neka se dri
lijepo, onako kako se dre ljudi u slinim situacijama. Neko je upitao jednog
mudraca: "Kada se nestajanje blagodati smatra sramotom?" "Onda kada s
nestanokom blagodatima nestane i dostojanstvo ", odgovori mudrac. Neki
knjievnici su recitirali sljedee stihove Alij e b. el-Dehma:
Dua nosi ono to na nju natovari,

a sudbina nekada nije a nekada jeste naklonjena.
Lijep je kraj velikog strpljenja, a najljepe
ime se ljudi okititi mogu ljubaznost je.
Nije sramota da slobodnjak blagodat izgubi,
ve sramota je da s njom dostojanstvo nestane.
Druga stvar je ograniavanje u traenju na ono to je nuno potrebno.
Neka ovjek to ne smatra prilikom da trai vie nego to mu treba, to e ga
uiniti lienim i nee imati opravdanja zbog traenja u prijekoj potrebi. S tim
u vezi, neki mudraci su rekli: "Ko se navikne na traenje naviknut e se i na
uskraivanje. " Trea stvar je nalaenje opravdanja kada mu se uskrati ono to
trai, a zahvaljivanje kada dobije traeno: ako bude uskraen, pa uskraeno mu
je ono to nije njegovo; ako dobije traeno, dobio je ono to nije zasluio.
Nemir b. Tevleb spjevao je: "Nipoto se na ovjeka zbog njegovog imetka
ne srdi, ve se zbog svoje osnovice imetka srdi. " I etvrta stvar je traenje od
onoga ko je toga dostojan i ijoj se pomoi nada, jer je mnogo onih koji mogu,
ali je malo onih koji hoe pomoi. Odatle je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve
sellem, rekao: "Mnogo je dobra, ali je malo onih koji ga ine. "
Onaj od koga se moe nadati pomoi je ovjek koji objedini sljedea tri
svojstva. Prvo svojstvo je uroena plemenitost, jer plemenit pomae, a nizak
se suprotstavlja. Reeno je: "Ostavljen je na cjedilu ovjek koji mora traiti
pomo od niskih ljudi. " Drugo je svojstvo unutarnja istota, jer neprijatelj
odmae ovjeku u nesrei i protiv njega je u nedai. Reeno je: "ije si grudi
razbjesnio, njegovo si zlo prizvao. " I ako prema ovjeku plemenito postupi i
smiluje mu se, neka to to se neprijatelj prema njemu ponio milostivo smatra
nekom privilegijom. Pjesnik je spjevao:
Dovoljno je uzbudljiv dogaaj vidjeti zavidnike da su prema ovjeku

milostivi.
Tree svojstvo je mogunost pruanja pomoi, jer traitelj onoga
to mu neko ne moe pruiti ve je zatraio nemogue i poistovjetio se s
bodriteljem zatoenika na bijeg, odnosno s onim ko eli a ne moe vratiti
296
dugove prezaduenog. I takav e prije biti odbijen i lien onoga to trai. Alija,
radijallahu anhu, izavio je: "Bezuman je onaj ovjek koji ne moe zakljuiti
da se neto ne moe sve dok mu se ne kae: 'Ne! "' Abdullah b. el-Ehtem
nasavjetovao je svog sina rekavi mu: "O sinak, ne trai ispunjenje potreba
od onih koji toga nisu dostojni i trai ih samo pravovremeno. Isto tako, trai
samo ono to zasluuje, u protivnom, postoji velika mogunost da e biti
uskraen. " Pjesnik je spjevao:
Ne trai od ovjeka potrebu koju on od svoga Gospodara trai
jer e zapostaviti tvoju, a svojoj se potrebi posvetiti.
I ovo je sve glede preduvjeta ovjenosti koji se odnose na ovjeka.
Preduvjeti ovjenosti koji se odnose na druge ljude

Postoje tri preduvjeta ovjenosti glede drugih ljudi, i to: pomaganje,
obazrivost i uslunost.
Pomaganje se dijeli na dvije vrste: pomaganje ugledom i pomaganje u
nedaama.
Pomaganje ugledom zato to na taj nain pomau ugledniji i utjecajniji,

-
i to je laka plemenitost i najupeatljivije djelo, a ponekad vie vrijedi od

blaga. To je hlad u koji se sklanjaju nevoljnici i zabran u kojem nalaze utoite
plaljivci. Ako je ovjek velikoduan glede pomaganja ugledom, imat e
mnogo pomagaa i istomiljenika, a ako njime krtari, taj njegov ugled nestat e
otuivanjem pristalica i pratioca: ulaganjem se poveava i raste, uskraivanjem
se smanjuje i u potpunosti nestaje. I nema opravdanja onaj kome je dat ugled
pa on krtari njime, jer je tada u gorem poloaju od onoga ko krtari imetkom,
uvajui ga za teke dane, za svoj uitak i gomila ga za svoje potomstvo. Ovo
je zato jer krtarenje u pruanju pomoi ugledom ovjeka unitava u potpunosti
unitava, a taj isti ovjek sebe liava dobra i prilike koje u sebi nosi ugled:
donosi mu samo pokajanje i tugu zbog onoga to je prolo, mrnju koja ovlada
ljudima i prijekorom koji se proiri meu njima.
Prenosi se da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "O svim
se ljudima Allah brine, a najdrai ljudi Svevinjem Allahu jesu oni koji ine
najbolje svojoj djeci. " Neki mudraci su govorili: "Neka ovjek uini dobro
kada mu se prui prilika, i zahvalnost za to ostat e poslije djela; neka ini
dobro kada ima mo, i njemu e ljudi initi dobro kada njegova mo nestane;
neka se u udobnosti pripremi za vrijeme nedaa. " Neki rjeiti ljudi rekli su:
"Pokazateljje uspjeha stvaranje prijatelja. " Neki knjievnici su ostavili sljedei
zapis: "Pomaganje u,tledom svojevrstan je poklon. " Ibnul-Earabi rekao je:
1'Arapi su govorili: 'Covjek cijeni ono emu se nada, a kudi ono to ne zna. '"
Na pruanje pomoi ugledom ponekad potie plemenitost due i
zahvalnost na blagodatima, a suprotna namjera dolazi iz suprotnih poticaja.
297
Pruanje pomoi ugledom radi protivusluge nije pohvalno pruanje pomoi,

ve je to prodavanje ugleda i zamjena za Allahove, delle anuhu, blagodati, i
stoga je zasluniji da bude prekoren. Neki knjievnici recitirati su stih Alije b.
Abbasa er-Rumija, rahimehullah:
Ne prua pomo ugledom kao onaj koji slavu kupuje

i nagradu trai, ve dobro ini zbog njegove sutine,
a ne zbog sporednih ciljeva.
Onaj ko je usreen datim ugledom ima tri dunosti kojima poveava
svoju zahvalnost i zasluuje veu nagradu. Prva dunost je rado odazivanje
na traenu pomo, a ne njeno doivljavanje tekom i mrskom, jer bi u tom
sluaju bio zlovoljan zbog Allahovih, delle anuhu, blagodati i srdit zbog
Njegovog dobroinstva. S tim u vezi, prenosi se da je Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ljudi imaju veliku potrebu kod onoga kome
je Svevinji Allah dao mnoge blagodati. " I onaj ko tu njihovu potrebu ne bude
mogao ispuniti blagodati kojima je obdaren izlae nestanku. Druga dunost
je klonjenje pokazivanja nadmoi i sustezanje od prebacivanja, jer su te dvij e
stvari pokazatelj niske prirode i uskogrudnosti, a ponitavaju uinjeno i potiru
zahvalnost. Neko je upitao jednog grkog mudraca: "Ko je najnepoeljniji
u drutvu i ko ima najmanje prijatelja?", na ta je odgovorio: "Ko se prema
ljudima drsko odnosi i uzdie se iznad njih. " Trea dunost je nepozivanje
na grijeh koji je uinio onaj kome je uinio zahvalno djelo i nekorenje zbog
neke grecice, jer jad koji nanese korenjem potire uspjeh ostvarenja traenog:
zahvalnost se pretvori u gnjev, a pohvala u mahanu. Zato je Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, rekao: "Oprostite uglednim linostima njihove propuste. "
Nabiga el-Dadi spjevao je: "Zar vi ne znate da je od slabe koristi koriti zbog
stvari koja se desila i nestala! "
Pomaganju u nedaama
zato to je sudbina nestalna, nevolje brzo

pritiu i krupne se stvari deavaju: u tome se moe snai samo znalac, a
ovjeka moe izbaviti samo onaj koji je poteen tih istih stvari. Adi b. Ratim,
radijallahu anhu, rekao je: "ovjeku je kao opomena dovoljno ono to se deava
u njegovom ivotu jer ga to neprestano opominje. " Kada plemenit ovjek sazna
za iskuanog ovjeka, plemenitost i zahvalnost na blagodatima potakne ga da
mu prui krajnju pomo koja je u skladu s njegovim mogunostima i prilikama.
S tim u vezi, prenosi se da je Allahov Poslanik, saUallahu alejhi ve sellem,
rekao: "Od samog dobra bolji je onaj koji dobro ini, a od samog zla gori je
onaj koji zlo ini. " Neko je upitao jednog mudraca da li je ita bolje od zlata i
srebra, na ta je odgovorio: "Onaj koji dijeli zlato i srebro. "
Pomaganje
nedaama dijeli se na dvije vrste: obavezno i dobrovoljno.
Obavezno pomaganje odnosi se na tri kategorije ljudi: porodicu, prijatelje

i komije.
298
Pomaganje porodice - zato to tako nalae rodbinska i srodstvena veza.
Reeno je da nee biti prvak onaj ija porodica bude imala potrebu za drugim
ljudima. Hasan b. Sabit, radijallahu anhu, spjevao je:
Beznaajan je ovjek koji ostvari svoje materijalne elje pa

ne pomogne blinjem ni potrebnom. A zavidnik je onaj koji ljudima
zbog imetka zavidi, ne molei Allaha da ga neovisnim uini.
Pomaganje prijatelja - zato to je meu prijateljima ljubav jaka a obeanje
o odravanju prijateljstva vrsto. Ahnef b. Kajs, rahimehullah, upitan je u
vezi sa ovjenosti, pa je odgovorio: "ovjenost je iskren govor, pomaganje
prijateljima i spominjanje Svevinjeg Allaha u svakoj prilici. "Jedan perzijanski
mudrac rekao je sljedee: "Karakteristika pravog prijatelja jeste da ti ponudi
svoj imetak u potrebi, ivot u iskuenju i uva tvoje pravo u odsutnosti. " A
jedan drugi mudrac vidio je dva ovjeka koji su uvijek zajedno, ne razdvajaju
se, te je upitao u vezi s njima i dobio odgovor: "Oni su prijatelji. " Na to je samo
primijetio: "ta je to s njima, jedan je siromaan a drugi bogat! "
Pomaganje komije - zbog blizine njegove kue i istog mjesta boravka.
Alij a, radijallahu anhu, izjavio je: "Lijepo susjedstvo ne ogleda se u sustezanju
od neprijatnosti, ve u njihovom trpljenju. " Neki mudraci su govorili: "Onoga
ko zatiti svog komiju Allah e pomoi i zatititi. " Neki rjeiti ljudi rekli su:
"Ko lijepo postupa prema komiji pokazuje da je njegovo porijeklo plemenito. "
Pjesnik je spjevao: "Komija veliko pravo ima, i sustegni se od njegovog
uznemiravanja; dobar ovjek svog komiju ne uznemirava. "
Dunosti prema ovjenosti i preduvjeti plemenitosti nalau da se nosi

breme spomenute tri kategorije i da im se pritri u pomo prilikom nedae
i onaj ko pri sebi ima ovjenosti nema prostora da ih prepusti nekome
drugom, odnosno da ih prinudi na traenje pomoi od nekog drugog, ako je
to u mogunosti. Neka svoju plemenitost konsultira u vezi s njima, jer oni su
tienici njegove plemenitosti i ovjenosti. Kao to ne bi bilo lijepo da svoju
djecu i goste primora na traenje i nadanje tuoj pomoi, isto tako ne bi bilo
lijepo da njih primora na takvo neto. Pjesnik je spjevao:
Dunost prvaka kojem se ljudi nadaju i onih koji od njega zatitu trae,
bili Arapi ili nearapi jeste da daljima udobnost ne prua sve dok je
blinjima ne osigura. Kada rijeka nadoe svojim valovima obale
natopi i onda od nje ljudi koristi imaju.
Dobrovoljno pomaganje odnosi se na pomaganje svih drugih kategorija
mimo spomenute tri. To je zapravo, pomaganje dalekih, koji nisu bliski u
rodbinskoj vezi niti u porijeklu. Ako im ovjek, dok su u nesrei, dobrovoljno
pomogne, jer je mnogo plemenit i dostojanstven, ve je dodao na preduvjete
ovjenosti i ostvario odreene preuvjete vodstva. Neko je upitao mudraca:
"Koje je ljudsko djelo slino Allahovom djelu?" Odgovorio je: "injenje

dobroinstva ljudima. " Meutim, ako se desi da se ovjek sustegne od toga jer
je zaokupljen obaveznim pruanjem pomoi on ne zasluuje prijekor, osim ako

mu pribjegne nevoljnik. Razlog tome je nemogunost pruanja pomoi svima
koji je trae i voenje brige o svima. I ovo ima status pomaganja.
Obazrivost se dijeli na dvije vrste: opratanje posrtaja i lijepo postupanje
glede prava.
Kada je rije o opratanju posrtaja, to je zato to su svi ljudi manjkavi,
zaboravljaju i posru, a onaj ko trai ovjeka koji ne posre, onoga kome
sve polazi od ruke, takav se, svojim nepravednim traenjem, ve okomio na
sudbinu i sebe obmanuo grijeei: daleko je ostvarenje te njegove elje, i zbog
nje je iznimna jedinka u drutvu. Mudraci su rekli: "Nee imati prijatelja onaj
ko eli prijatelja bez mahane. "
Neko je upitao Enuirvana: Postoji li iko bez mahane?", na ta je kratko

odgovorio: "Bez mahane je Onaj Koji ne umire. " Dakle, ako ovjek ne moe
nai ono to trai i eli, i ako e biti odbaena i usamljena iznimka u drutvu,
mora doprinijeti sudbini, biti obazriv prema prijateljima, opratati im njihove
nedostatke i gledati ih kroz prste.
Prenosi se da je Resulullah, sallallahu alej hi ve sellem, rekao: "Svevinji
Allah mi je naredio ljubaznost prema ljudima kao to mi je naredio obavljanje

farzova. " Neki knjievnici su ostavili sljedei zapis: Tri karakteristike moe
objediniti samo plemenit ovjek: lijepo ponaanje u prisutnosti, opratanje
poskliznua i nedosaivanje " Ibnur Rumi spjevao je:
.
Ako pripremljeno opravdanje za neiju buduu greku ima,

tvoja e ljubav dobroduno prihvaena biti.
Da o tebi loe ujem uima svojim,
za potajno neprijateljstvo i la optuio bih ui svoje.
Zbog rijei ja vezu s prijateljem ne kidam,
sve dok se srce protiv njega ne okrene.
Ako se kroz prste mora gledati
i ako je plemenitost u opratanju,
u meni zauzima stupanj hodno veliini
posrtqja i grijeha koji uini.
Posrtaji se dijele na male i velike. Mali posrtaji e biti oproteni i ljudi
nalaze opravdanje za njih, tim prije to toga niko nije sauvan iako meu ljudima
postoje razni stalei i iako se razlikuju po ponaanju. Stoga je odbaena srdba
onih koji se srde zbog posrtaja i prekoravanje zbog toga je ogavno djelo. Neki
uenjaci zapisali su sljedee: "Onaj ko bezrazlono izbjegava muslimana slian
je ovjeku koji posije odreen plod pa ga uzbere prije vremena. "

300
S tim u vezi, Ebul-Atahija spjevao je:
Najgori je prijatelj onaj koji iznova kori.

Kad te sretne savjet ti daje, a u tajnosti
po tvojoj asti kopa kao to olovka po hartiji strue.
Veliki posrtaji dijele se, opet, na dvije vrste, i to: nenamjeran, grekom
uinjen posrtaj, i namjerno uinjen posrtaj.
Grekom uinjen posrtaj oproten je i ne treba zbog njega koriti, utoliko
prije jer ljudi obino posru i besmisleno ih je zbog toga koriti. Neki mudraci
imali su obiaj kazati: "Neka ovjek ne prekida prijateljstvo s ovjekom, osim
kada vie nema naina da ga odri." Ahnef b. el-Kajs, rahimehullah, izjavio je:
"Prijatelj ima pravo da mu pree preko tri stvari: nasilja poinjenog u srdbi,
nehotinog nasilja poinjenog zbog bliskog poznanstva i nasilja u posrtaju." Ibn
Avn pripovijedao je da je jedan djeak Haimija posvaao se s nekim ljudima,
pa mu je njegov amida htio uiniti naao zbog toga. Djeak ga je podsjetio:
"Amida, ja sam njima uinio naao ne razmiljajui, pa nemoj ti meni svjesno
uiniti naao." Pjesnik Ebu Nuvas spjevao je slijedee stihove:
Neu te karati kad mi zlo poinijer uvjeren sam u iskrenost prijateljstva

tvog.
Lijepo to neprijatelj pokazuje lijepo nije, niti je ogavno ono runo to
prijatelj uini. Ako grekom, iz zaborava uinjeno djelo lii na hotimino,
svjesno uinjeno djelo, dobro e to ispitati i nee prekoravati kako i sam ne bi

bio prekoren. Odatle izreka: "Uprovjeravanju je pola oprosta. " Neki su mudraci
rekli: "Neka ovjeka ne pokvari miljenje o prijatelju a ve ga je popravilo
uvjerenje da je dobar. " Jedan Huzejlianski pjesnik spjevao je:
]edne stvari drugima popravlja, ta uz suha drva i sirova gore.

Ne uri s mnim miljenjem prije nego to vijest provjeri
jer utvrivanje vijesti runo miljenje iskljuuje.
Na oima ljudi vidi dobrotu,
a stvarna dobrota je ono to u sebi skrivaju.
Kao pomuena voda iji okus oi odati ne mogu.
Namjerno uinjen posrtaj i greka moe imati etiri mogunosti.
Prva mogunost je da je takav ovjek pretrpio odreenu tetu i zlo na koje
je uzvratio istom mjerom, i prijekor se vraa zaetniku tete. Razlog tome je
injenica da veu ispriku ima onaj ko uzvraa istom mjerom, iako je bolje da
oprosti. Stoga je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "uvajte se
uzvraanja na zlo jer to potire ljubomoru a unapreuje osvetu. " Neki mudraci
imali su obiaj kazati: "Ko bude radio sve to bude elio doivjet e ono to
mu nee priinjavati radost. " Neki su knjievnici ostavili sljedei zapis: "Onaj
301
kome uini naao bit e zaokupljen time kako da ti uzvrati. " Neki rjeiti ljudi
rekli su: "Onoga ko se lahkomo upusti u ruan odnos prema nekom zaboljet e
uzvraanje istom mjerom. " Salih b. Abdulkuddus spjevao je:
Kad ovjeku naao uini, uvaj se neprijateljstva njegovog,
jer ko trnje posije nee groe uzbrati.
Neprijatelj e te, makar pokazao dobrodunost,
kada mu se prilika ukae napasti.
Mada uzvraanje istom mjerom nije grijeh, prikladnije je neosvrtanje na
takvu nepravdu jer je nepravednik sagledao posljedice svog djela, meutim,
ako nastavi s nasiljem, ovjek e poeti uzvraati istom mjerom. Stoga je
reeno: "Ako ovjek izbjegava zlo, ono izbjegava njega, a uz pravinost opstaje
veza meu ljudima. " Neki mudraci imali su obiaj kazati: "iju bolest ovjek
navue svojim uzrokom, obavezan je lijepo postupati u lijeenju te njegove

bolesti. " Evs b. Hader spjevao je:
Ako se ovjek ne proe lahkomislenosti i bestidnosti,
uinit e naao nevinom ili e njemu neznalica naao uiniti.
Druga mogunost je da takav ovjek bude veliki okorjeli zakleti

neprijatelj koji eka priliku da nanese zlo i ponien, eka ostvarenje svojih
podlih namjera: ako pri ovjeku vidi nedau, pogoduje joj ; ako vidi blagodat,
pokua je ukloniti. Drati se dalje takvog ovjeka iz opreznosti sigurnije je;
sustezanje od njega i njegovo ignoriranje vrednije je, tim prije to se ne moe
sauvati njegovog zla niti biti siguran od njegove spletke. Neki mudraci su
govorili: "Nemoj se suprotstavljati svom neprijatelju kada je moan, a kada
njegova mo nestane, time e biti poteen njegovog zla. " Lukman je
savjetovao svog sina govorei mu: "O sinak moj, grijei onaj ko smatra da se
zlo zlom unitava. Ako je tano ono to govori neka raspali dvije vatre i pokua
jednu s drugom ugasiti. Zlo se iskljuivo dobrim unitava, kao to voda gasi
vatru. " Dafer b. Muhammed izjavio je: "Dovoljno tije pomoi od Svevinjeg
Allaha to da vidi svog neprijatelja kako grijei prema Allahu nanosei ti
nepravdu. " U mudrosti stoji: Lijepom se biografijom potinjava neprijatelj.
Pjesnik El-Buhturi spjevao je: "Kunem se, neu ti na zlo istim zlom uzvratiti,/
dovoljna tije kazna u onome to si ti meni uinio. "Trea mogunost je da takav
ovjek bude niske prirode i opakog porijekla, kojeg je niskost prirode navela na
ogavno uvjerenje a opakost porijekla na remeenje reda: zlo ne smatra runim,
niti se sustee od nevaljalog ina. U ovoj je kategoriji ljudi najvea nesrea jer
nanose najopenitiju tetu. Od nje se moe sauvati i osloboditi samo dranjem
daleko od nje, sustezanjem, opratenjem i ignoriranjem. Ona ima status divljih
zvijeri koje se nau u ovjoj staji, odnosno status rasplamsane vatre oko koje se
nalaze suha drva: ko god joj se priblii izgori i bude uniten. Mehkul prenosi
od Ebu Umame, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve
302
sellem, jednom prilikom rekao: "Ljudi su slini plodonosnom drvetu, ali samo
to nisu postali kao trnovito drvo: ako ih kritizira, oni tebe kritiziraju; ako od
njih bjei, oni te proganjaju; ako ih ostavi na miru, oni tebe ne ostavljaju na
miru. " Neko upita: "Allahov Poslanie, u emu je izlaz?" "Posudi im dio svoje
asti radi Dana kada e biti u potrebi", odgovori Resulullah, sallallahu alejhi
ve sellem. Abdullah b. Abbas, radij allahu anhu, govorio je: "Pametan plemenit
ovjek prijatelj je svim ljudima, osim onome ko mu nanosi tetu. A beznaajna
neznalica neprijatelj je svakom ovjeku, osim onome ko mu donosi korist. "
Takoer je imao obiaj kazati: "Najvee zlo koje plemenit ovjek moe poiniti
jeste to da drugog ovjeka lii svog dobra, a najvee dobro koje nevaljao ovjek
moe uiniti jeste da drugog ovjeka potedi svog zla. " Neki rjeiti ljudi rekli
su: "Tvoji neprijatelji su tvoja bolest, a u udaljenosti od njih lijek je"; "Olienje
asti plemenitog ovjeka jeste u njegovom zanemarivanju nevaljalaca. " Jedan
mudrac je savjetovao svog sina na sljedei nain: "O sinak, ako su ljudi sigurni
od tvog zla, nemoj misliti da e ti biti siguran od njihovog zla. Zaista je malo
ljudi pri kojima su objedinjene ove dvije blagodati. " Abdulmesih b. Nufejla
spjevao je:
Dobro i zlo objedinjeni su u jednom;

dobro se ini, a od zla se na oprezu dri.
I etvrta mogunost je da takav ovjek bude prijatelj pri kojem se
desila odbojnost i promjena, odnosno otuenost i antipatija, koji je razotkrio
protivljenje, odbacio dunosti i zanemario dobroinstvo prijatelja, a pribjegao
otuenosti neprijatelja. Takvo neto moe se desiti meu iskrenim prijateljima
kao to se zdravo tijelo moe razboljeti: ako se lijei, bolest se iskorijeni; ako
se zapostavi, proiri se i uniti ovjeka. Odatle su mudraci govorili: "Lijek za
naruenu ljubav u estom je druenju. " Pjesnik Kuadim spjevao je:
Onome koga voli oprosti propuste i na ispravan put usmjeri ga.

I nemoj uriti da ga ukori, jer moda je posrnuo, ali njegova namjera
asna je.
Ima ljudi koji smatraju da je klonjenje i izbjegavanje prijatelja koji se
otue i pokvare ispravnije i pree, poredei to s bolesnim dijelom tijela: u
njegovoj je amputaciji vea sigurnost po tijelo, a ako to ovjek ne dopusti, onda
to svoje sustezanje plati ivotom. Odnosno to parede s pohabanom odjeom:
njeno bacanje i zamjena s drugom koja ovjeku ljepe pristaje - bolje je.
Neki mudraci imali su obiaj kazati : "Ponienje je u ovjekovoj elji
za druenjem s onim ko ga odbacuje, a ovjekovo odbacivanje onoga ko ga
prihvata pokazatelj je manjka ambicioznosti. "
Buzurdemihr je izjavio: "ija se ljubav prema tebi promijeni vrati ga na
stupanj na kojem je bio prije nego to si ga upoznao. "
303
Pjesnik Nasr b. Ahmed el-Hubz Ezuzi spjevao je:
Odravaj vezu s onim ko ti je blizak,

a zaboravi onog ko se od tebe udalji,
i nikoga na drugarstvo nemoj natjeravati.
Kad ena mnogo djece rodi pa se dijete otui,
neka ga drugim zamijeni.
I ovo je miljenje onih ljudi kojima nedostaje vjernosti, ije prijateljstvo
je slabo, iji je nain ruan, ije je ponaanje uskogrudno, koji nemaju odliku
podnoenja, koji nisu strpljivi u prisnom odnosu, i zato na otuenost uzvraaju
istom mjerom, k!J.njavaju zbog posrtaja, odbacuju sva prava, na protivljenje
uzvraaju protivljenjem: niti uzimaju u obzir odlike niti oprataju. Takvi ljudi
znaju da se njihove due dignu protiv njih i upropaste ih; svjesni su da se
njihova tijela razbole i izazivaju bolove i nemir, a dua i tijelo ovjeku su blii
i vie ga saalijevaju od ma kojeg istaknutog prijatelja-pomagaa.
Dakle, oni od drugih ele ono to sami sebi ne pruaju i to je isti apsurd
i suto neznanje. Usto, onaj ko ne moe podnositi prijatelje ostat e sam i
prijatelji e se u neprijatelje pretvoriti; neprijateljstvo ovjeka koji je nekad bio
prijatelj vee je od neprijateljstva ovjeka koji je odvajkada neprijatelj. Zato je
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Moj Gospodar oporuio mi
je sedam stvari: iskrenost u tajnosti i na javi, opratanje onome ko mi poini
nepravdu, davanje onome ko mi uskrati, odravanje veze s onim ko je sa
mnom prekine, razmiljanje dok utim, spominjanje Allaha kada progovorim i
uzimanje pouke kada u neto pogledam. " Lukman je savjetovao svog sina: "O
sinak, ne zanemaruj prvog prijatelja jer drugi u tebi nee osjetiti smirenost. O
sinak, stekni hiljadu prijatelja, a i to Je malo; nemoj imati nijednog neprijatelja,
jer je jedan mnogo. " Neko je upitao Muhelleba b. Ebu Sufru: "ta smatra
u vezi s opratanjem i kanjavanjem ?", na ta je odgovorio: "Opratanje i
kanjavanje imaju status dareljivosti i krtosti, i ovjeku je ostavljeno na izbor
za ta e se opredijeliti. " Saleb je spjevao sljedee stihove:
Ako odreenu stvar ne preuzme na sebe, neeje moi zadrati.
Ako greku svog prijatelja ne smatra malehnom,

nee ga zadrati kad odstupi.
Ako poskliznue njegovo ne zanemari,
vae prijateljstvo nee dugo trajati.
Ako je tano sve to smo kazali, jedan od sastavnih dijelova oprosta jeste
razotkrivanje razloga posrtaja, da spozna bolest i lijei je, jer ako ne spozna
bolest, ovjek je ne moe ni lijeiti. Glede toga je pjesnik El-Mutenebbi spjevao:
"Iz rane koja nije dobro zacijelila potekne krv s vremena na vrijeme. " Odatle,
uzrok je nestrpljivost, ili poskliznue. Ako je uzrok nestrpljivost, umjesno je
304
znati da je ljubav nestrpljivog ovjeka pauinastog karaktera, kao hlad oblaka,
kao san. U mudrosti stoji: Neka ovjek nipoto ne bude siguran u nestrpljivog,
makar on pokazivao da odrava prijateljstvo. Ovaj se uzrok lijei tako to e se
taj isti ovjek pustiti da se dosauje, pa e mu otuenost dosaditi kao to mu je
dosadilo prijateljstvo. A ako je uzrok okliznue, treba otkriti njegove uzroke:
ako se uzroci mogu protumaiti na pozitivan nain, odnosno ako se sumnja
moe shvatiti na lijep nain, treba pribjei najljepem tumaenju i najboljem
shvatanju. Primjer za ovo jeste predanje u kojem stoji da su pored Halida b.
Safvana prola dva prijatelja: jedan je pored njega proao epajui, a drugi
ga je brzo mimoiao. Neko mu je prigovorio zbog toga, na ta je rekao: "Da,
prvi je proao epajui zbog svoje dobrote, a drugi nas je mimoiao brzo zbog
svog povjerenja u nas. " Neki knjievnici recitirali su stihove Muhammeda b.
Davuda el-Asfehanija:
Klevetnicima tvrdi da prema tebi hrav sam

i da nisam onakav na kakvog si navikao.
Allah zna da moja namjera prema tebi asna je,
ve si me prevario i optuio.
Nae si prijateljstvo namjerno pokvario,
zastraio si me pa sam se prepao,
a da si mi sigurnost ulio, ja bih siguran bio.
Ako ovjek prijateljevo okliznue ne moe protumaiti na lijep
nain, gledat e da li prijatelj nakon okliznua nosi osjeaj samoprijekora i
da li se stidi, jer je samoprijekor pokajanje, a stid je oblik grinje savjesti.
Pokajniku se ne pripisuje grijeh, niti ga se moe koriti, niti e se od njega
traiti opravdanje za ono to je minulo, jer bi ga to dovelo u ponienje zbog
. iskrivljavanja injenica i u stid zbog prijekora. Zbog toga je Vjerovjesnik,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Cuvajte se pozivanja na opravdanje jer je
veina opravdanja la. " Alij a, radijallahu anhu, izjavio je: Dovoljno je ovjeku
optube u pravdanju. " Muslim b. Kutejba, rahimehullah, jednog ovjeka koji
mu se pravdao je upozorio rekavi: "Neka te stvar s kojom si zavrio nipoto ne
dovede u poloaj da se uputa u stvar koje se nee osloboditi! " Neki mudraci
su govorili: "Olakavajua okolnost greniku jeste priznanje, a pokajanje je u
ispriavanju "; Plemenit je onaj ovjek koji proiruje mogunost izvinjenja

kada krivca skuci opravdanje. " Neki rjeiti ljudi rekli su: Debelo grijdi onaj
ko ne prima izvinjenje, a veliko zlo ini onaj ko ne ini dobroinstvo pokajniku. "
Pjesnik je spjevao: "Iskrivljenje i la slijedi ispriku, a ja pretendiram samo na
ono to mnome zadovoljnim ini./Naao sam ti uinio poriui tvoje dobro, ali
ti si mi uvijek bez razloga oprostio. " Meutim, ako ovjek pouri s isprikom i
pravdanjem prije kajanja i osjeaja grie savjesti, tada je u isprici kajanje, a u
pravdanju osjeaj grie savjesti: sutina njegove isprike nee se traiti, niti e
ga se koriti zbog otvorene prevare, jer bi to imalo status bijedne pobjede i loeg
305
revana. Reeno je: "Neka ovjeka ne obmane ljubavplahovitog ovjeka. " Neki
mudraci imali su obiaj kazati: "Olakavajua okolnost greniku jeste njegovo
poginjanje pred izgovorom. " Pjesnik je spjevao:
Prihvaaj izgovor onog ko ti s izvinjenjem doem,

bilo da istinu govori ili da lae.
Prema tebi dobar je onaj ija te spoljanjost zadovolji,
a uzvisio te onaj ko ti u tajnosti posluan nije.
Ali, ako nastavi s posrtajima, ne popravi se izgovorom i pravdanjem, ne
potare posrtaj kajanjem ni osjeajem grie savjesti, ovjek e povesti rauna
o njegovom izbjegavanju i nai e da se pri takvom nalaze sljedee tri stvari.
Prva stvar je injenica da se sustegnuo od loeg djela i prethodnog posrtaja
- sustezanje je jedan od dva oblika pokajanja, a odustajanje jedan od dva
oblika navoenja opravdanja. Zato treba da ovjek bude taj koji e od njega
traiti opravdanje svojim oprostom i opravdati se svojom dobrotom. Omer,
radijallahu anhu, govorio je: "Dobroinitelj vlada onim ko muje uinio naao. "
Druga stvar je to da se upozna s njegovim posrtajem, ne zanemarujui ga niti
mu opratajui: u upoznavanju s bolesti i u spreavanju njenog irenja pola
je lijeka. A s takvim odnosom zadrat e onu drugu, dobru polovicu na koju
e se pozivati. I treba se uvati odlaganja, jer odlaganjem se upropatava i
spomenuta druga polovica, a predupreenjem se popravlja pokvarena polovica.
Zaista, onaj ko se razboli pa ne lijei tu svoju bolest, ona negativno utjee na
zdravlje, a ako je lijei, onda zdravlje bude to koje prevlada. Trea stvar je
to da oprosti vremenom, i da vremenom, povea taj svoj oprost, to je velika
bolest. A ovjek taj nedostatak moe nadoknaditi i polahko ispraviti njegovom
amortizacijom, ako je taj isti ovjek na viem stupnju, odnosno buenjem
zanimanja za to, ako je na niem stupnju, odnosno njegovim korenjem, ako
je na ravnopravnom stupnju. Uostalom, okotala bolest donosi teret i zamor. I
onaj ko ima sva opravdanja ne zasluuje prijekor, a onaj ko ustrajava u zavadi
s njim jeste nasilnik koji e naposljetku biti poraen. Odatle izjava: "Onaj ko
posegne za nasiljem, ono e se njemu odbiti od glavu. "
Kada je rije o lijepom postupanju glede prava, ovo je zato jer je u traenju
svih prava tjeranje prijatelja od sebe, i onaj ko kod tekih krtih prodrljivih
ljudi bude htio ostvariti sva svoja prava uspjet e samo ako se opredijeli za
razdot i razmirice s njima i ako u tome bude grub i uporan, Jer je u ljudskoj
prirodi ustaljena mrnja prema onome ko je sklon razdoru i razmiricama,
prema onome ko se ovjeku. suprotstavlja i uporno trai odreenu stvar. Isto
tako, u prirodi je ustaljena ljubav prema onome ko se prema ovjeku lijepo
odnosi i oprata mu, i odatle je prikladnije da se dostojanstven ovjek prema
drugim ljudima odnosi na prijatan i lahak nain, da im oprata i pridobija ih
pribliavanjem njima i obazrivosti. Neki mudraci su govorili: "Ko se prema
svojim prijateljima bude odnosio pratajui im, njihova ljubav e dugo trajati. "
3(X)
Neki knjievnici su ostavili sljedei zapis: "Sretno ivi onaj ko oprata ljudima,
a teko ivi onaj ko temeljito istrauje ljudske savjesti. "
Lijepo postupanje glede prava dijeli se na dvije wste: u meusobnim

odnosima i pravima koja kod ovjeka polau drugi ljudi.
Pod lijepim postupanjem u meusobnim odnosima misli se na ovjekovu
prijatnost, lahkou, povjerljivost u odsutnosti i klonjenje spletkarenja i prevare.
Prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Umjereno
se trudite u stjecanju nafake jer svakome je olakana da zaradi ono to mu je

ve predodreeno. " Resulullah, sallallahu alej hi ve sellem, jednom je prilikom
upitao ashabe: "elite li da vam ukaem na stvar koju voli Allah i Njegov
Poslanik?" "Naravno, Allahov Poslanie", odgovorie oni, na ta Poslanik,
sallallahu alej hi ve sell em, ree: "Izmirenje duga nemonog ovjeka. " Ibn
Avn, rahimehullah, pripovijedao je da je Omer b. Ubejdullah, kada je Hasanu

el-Basriju, rahimehullah, kupovao donji ogrta ija cijena je bila esti i po
srebrenjaka, trgovcu dao sedam srebrenjaka, na ta ga je trgovac podsjetio da je
cijena est i po. Omer b. Ubejdullah samo je rekao: "Ogrta kupujem ovjeku
kojem srebrenjak nita ne znai. "
Ima ljudi koji smatraju da je susretljivost u meusobnim odnosima oblik

nemoi, a da je cjepidlaenje wlina, u toj mjeri da cjepidlai oko bezwijedne
stvari a olahko dajui wijednu i veliku stvar. Primjer za to je predanje u kojem
stoji da se Abdullah b. Dafer cjenkao oko jednog srebrenjaka, a dijelio je
mnogo svog imetka. Neko mu je prigovorio na tome, na ta je kratko rekao:
"To je moj imetak koji udjeljujem, a cjenkanje je moje iskustvo kojim

krtarim. " Ovakvo neto moe se dopustiti samo dostojanstvenim ljudima
kada se radi o spreavanju prvare niskih i krtih ljudi, i takvo je stanje bilo
Abdullaha b. Dafera. Meutim, ne moe se dopustiti cjenkanje ponienja i
nedostojanstvenosti jer se to suprotstavlja plemenitosti i dostojanstvu.
Kada je rije o pravima koja kod ovjeka polau drugi ljudi, susretljivost
se u njima dijeli na dvije wste: susretljivost u okolnostima i susretljivost u
imovini.
Susretljivost u okolnostima jeste sustezanje od nadmetanja u poloaju i

u napretku, jer se ljudi u tome najvie nadmeu i najvee su inadije kada se
o tome radi. Ako se ovjek lijepo ponese i ne nadmee se u tome, uz lijepo
ponaanje koje je ostvario i lijepe manire koje je primijenio, ve se doveo u
poloaj da ima jai utjecaj na ljude nego da im daje svoj najwedniji imetak, i
jo, njegov stupanj poraste i uzdigne se nad njima. A ako se uporno nadmee
u tome, uz runo ponaanje i neprimjerene manire koje je pokazao, time e
ljudima nanijeti vee bolove nego da ih je sabljom posjekao i kopljem ubo, a
to e oboriti njegov stupanj i sprijeiti ga u napretku. Pripovijeda se da je neki
momak iz Benu Haima prekoraivao ljude da bi se domogao blizine Ibn Ebu
307
Duada, pa ga mu je ovaj prvak upozorio: "Sinak, lijepo ponaanje naslijee

je koje ostavljaju veliki ljudi, a ne vidim da su tebi tvoji preci ostavili ita u
naslijee. "
Susretljivost u imovini dijeli se na tri vrste: potpuno opratanje zbog
neimatine, smanjenje obaveza zbog nemoi i opratanje (nijekanjem duga i
sl.) zbog tekog poloaja. Iako su uzroci ove tri vrste susretljivosti u imovini
razliiti, ubrajaju se u velikodunost, preferiranja i pohvalno prijateljstvo. Naime,
ako plemenit ovjek dobroduno daje svoj imetak i njime slobodno raspolae,
pree je da bude dobroduan glede onoga to trenutno nije u njegovim rukama,
od ega se moe dobroduno rastati.
Ponekad lijepo postupanje u pravima stigne do onoga ko u osnovi odbija
dobroinstvo i prijateljstvo, i tada ima bolji utjecaj i on je najpodesniji prema
kome treba lijepo postupati. Ponekad je to najsigurniji nain da se odbije
molitelj i prosijak, tim prije to e molitelj traiti od nekog drugog, kao to je
traio od prvog, ako ga prvi odbije. I nije neminovno da ovjek oprosti i olaka
svakom ko je duan odreeno pravo, odnosno zatoeniku duga. A ovjek e i
pored toga imati lijepo spomen i veliku nagradu. Pjesnik Mahmud el-Verrak,
rahimehullah, spjevao je:
ovjek je poslije smrti predmet razgovara ljudskog,

i samo tragovi ostaju njegovi.
I najbolji je onaj ovjek kojeg poslije
smrti njegove ljudi po dobru spominju.
I ovo je sve to se odnosi na obazrivost. Uslunost se dijeli na dvij e vrste:
uslup.ost u pravljenju prijatelja i uslunost u odbrani.
Uslunost u pravljenju prijatelja, dijeli se na dvije vrste: dobrodunost
koju iskae zahvalnom ovjeku i dobrodunost kojom se ispravi antipatija

otuenika. I obje vrste su preduvjeti ovjenosti, tim prije to se time jasno
prave prijatelji i omasovljuju istomiljenici i sljedbenici. Onaj ko ne bude
imao poduhvata glede zahvalnih ljudi i ko se okrene od pridobijanja otuenih,
takav e ivjeti sam i odbaen, bit e prezreni sljedbenik. A nema dostojanstva
odbaen ovjek, niti ima znaaja prezren i zapostavljen. Omer b. Abdulaziz,
rahimehullah, izjavio je: "Podanici su me posluali kada bih ih htio navratiti na
istinu samo onda ako sam im ponudio neku ovosvjetsku korist: " Neki mudraci
imali su obiaj kazati: "Najmanje pravo koje vlasnik usluge, zbog te iste usluge,
zasluuje jeste da se njegova usluga ne upotrijebi u njegovu neposlunost. "
Jedan je beduin spjevao:
Ko imetak gomila i ne dijeli ga, uvajui ga za krizu,

u oima ljudi bit e bezvrijedan kao pas.
Lijep spomen ostaje, a bogatstvo nestaje,
308
i u svakom vremenu vlast i narod odreeni postoje.
Pohvalu i priznanje ljudsko dobija samo
onaj koji viak imetka svoga dijeli.
Ne zadovolji se neijim slatkim rijeima,
sve dok ono to govori djelima ne potvrdi.
Ako se desi da ovjek nema mogunosti pridobijati ljude za prijatelje
svojim imetkom, ve je izgubio glavni adut kojim se slue plemeniti i nedostaje
mu jedan od osnovnih preduvjeta ovjenosti. I neka takav svojim djelima i
ponaanjem pomae drugim ljudima, usreuje ih i pridobija. El-Mutenebbi je
spjevao:
Neka ovjek lijepim rijeima nekoga usrei

ako to nije kadar svojim imetkom uiniti.
Makar to smatrao neumjesnim i makar se naprezao da uini, treba to
uiniti shodno onima koji preferiraju imetak, jer ljudi ne doivljavaju istovjetno
davaoca i onoga koji uskrauje. Njih ne mogu uvjeriti samo rijei bez djela,
nije im dovoljna samo pria ako je ne poprati davanje. Takvog ovjek obino .
poistovjeivaju s ehom: ako se glas vrati, od njega nema koristi. Pjesnik je
spjevao:
Dobroduan je kada treba obeati,

ali iz prazne posude ljudima ulje lijeva.
I po njima, svako ko nema imetak i ko ne moe pruiti uslugu bezvrijedan
je. I ovo to smo rekli glede uslunosti u pravljenju prijatelja dovoljno je.
Uslunost u odbrani - zato to svaki nadaren ovjek ima zavidnike koji
zavide na njegovim blagodatima i protivnike koji ga nastoje liiti tih istih
blagodati; a takve obino obuzima nepromiljenost zbog pokazivanja inata i
niskost ih navodi na bezumnu sramotnost. I ako bi ovjek zanemario odbranu
od bezumnika i sustegnuo se od odbrane od bestidnika, njegova bi ast postala
predmetom napada i postao bi podloan nesreama. U odbrani od bezumnika
i bestidnika ouvanje je asti i blagodati koje uiva. Prenosi se da je Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao sljedee: "Sve ime ovjek sauva svoju ast
ima status milostinje. " A Aia, radij allahu anha, govorila je: "Imetkom zatitite
svoje porijeklo! " Neki je ovjek pohvalio imania Ez-Zuhrija, rahimehullah, pa
mu je Ez-Zuhri dao svoju koulju. Neki mu ovjek prigovori: "Zar daje zbog
rijei svojstvenih ejtanu?" Na ta je ovaj isti imam kratko odgovorio: Ko eli
ostvariti dobro uva se zla. " Iz tog razloga je Allahov Poslanik, sallallahu alej hi
ve sellem, rekao: Ko eli biti dobroinitelj svojim roditeljima neka daruje
pjesnike odreenim poklonima. " I to je tano. Naime, pjesnitvom se postie
sigurna pohvala i pokuda. Odatle izjava: Nemoj se bratimiti s pjesnikom jer e
te pohvaliti uz nadoknadu, ali e te, isto tako, napasti besplatno. "
Kada je rije o odbrani od bezumnika s uslunosti, postoje dva uvjeta:

prvo, da to dri u tajnosti, da ga ne iri, u protivnom bi bezumnici ruenjem
i klevetom mogli iznuditi tu njegovu uslunost i imetak; i, drugo, da u tim
ljudima potrai razlog za pruanje usluge i da im zbog toga izae ususret, tim
prije to oni ne smatraju da su bezumnici, bestidnici.
Na kraju, treba znati da se na ovjeku primjeuju lijepi maniri ali isto
tako, da se ne zaboravljaju njegove loe strane. Onda o njemu slijedi opiran
govor od kojeg ga nee moi potedjeti prijatelj, niti odbraniti punokrvni brat.
Stoga, neka ovjek zaslui da se o njemu najljepe govori, i njegov trud e
ljudi cijeniti, a Sveznajui Allah e ga nagraditi. Zijad b. el-Derrah prenosi od
Omera b. Mejmuna predanje u kojem stoji da je Resulullah, sallallahu alejhi
ve sellem, rekao sljedee: Iskoristi pet stvari prije drugih pet: mladost prije
starosti, zdravlje prije bolesti, bogatstvo prije siromatva, slobodno vrijeme

prije zauzetosti i ivot prije smrti. " I ovo se moralo rei u ovom odjeljku glede
preduvjeta ovjenosti, iako cijela ova naa knjiga govori o njenim preduvjetima
i pravima, a Svevinji Allah najbolje zna.
VIII. Razna pravila lijepog ponaanja

Treba znati d a pravila lijepog ponaanja nije mogue pobrojati ni
obuhvatiti jer se mogunosti i obiaji mijenjaju. I svaki uenjak obraduje ona
pravila lijepog ponaanja koja su mu dostupna u njegovom vremenu i iju
ljepotu iziskuje njegovo obiajno pravo. Daje to mogue pobrojati i obuhvatiti,
prvi bi to uradili umjesto potonjih i na sebe preuzeli taj teret. Ipak, potonji
imaju udjela u tome, a to je uvanje letiminih informacija i objedinjavanje
onih razasutih. Onda te iste informacije uporeuju s obiajima svog vremena:
potvruju podudarno, a odbacuju oprena. Zatim napreu svoj um u izvoenju
vie koristi: ako im pode za rukom, ve su ostvarili odreden uspjeh i postigli
sreu. Potom sve to izraavaju prihvaenim jezikom i shodno obiajnom pravu
u svom mjestu, jer svako vrijeme ima prihvaen jeziki standard, da to jae
djeluje na ljude i bude razumljivije. Nakon toga, taj isti materijal redaju drei
se prioriteta i reda, osnova i pravila, shodno disciplini na koju se odnosi, jer
glede svake discipline postoji najbolji i najjasniji nain izlaganja i usvajanja.
I ovo je pet koraka koji su zapravo udio potonjih u ovome o emu
govorimo, ali ovo vrijedi i za pisanje svakog novog djela, i da nije toga, ono to
je prvi napisao bio bi beskorisan trud i odbaeno naprezanje. Nadamo se da e
nas Sveznajui Allah nadahnuti i pomoi da spomenutih pet koraka obavimo
kako treba i da im damo njihovo pravo kako bismo bili poteeni pokudnosti
pretjerivanja i manjkavosti podbacivanja, mada se preko malih greica prelazi
i mada onaj ko u odrednim stvarima pogrijei ima opravdanje. Reeno je:
onaj ko napie odreeno djelo ve je postao predmetom razgovora: ako je to

savreno uinio, pridobio je simpatije, a ako je podbacio, zasluio je pogrde. "
310
U prethodnim sam odjeljcima razmatrao odreene kodekse ponaanja, a

slijedi govor o raznim pravilima ponaanja koja nisam elio izostaviti, osim to
u o njima ovdje govoriti konciznij e.
Hrana i pie
Na konzumiranje hrane i pia potiu dvij e stvari: prijeka potreba i strast.
Kada je rije o prijekoj potrebi, ona potie na konzumiranje onoliko
hrane i pia s koliko se utoljava glad i gasi e. I to je pohvalno razumski
i erijatski, jer je u tome ouvanje ivota i zdravlja. Zato je erijat zabranio
post dva dana besprekidno, jer to oslabljuje tijelo, umrtvljuje i onemoguuje
ovjeka u ibadetu. A sve to erijat zabranjuje i razum osuuje. tavie, onaj
ko se sustegne od konzumiranja prijeko potrebne koliine hrane nema udjela u
dobru niti u skromnosti, tim prije jer je ibadet kojeg se liio, izazivajui nemo
i slabost, vredniji i ima za rezultat veu nagradu: za sustezanje od doputenog
(mubaha) ne dobija se nagrada koja se moe mjeriti s iskazivanjem poslunosti
Allahu, delle anuhu, i injenjem dobrih djela. Onaj ko sebe lii sigurne dobiti,
odnosno lii se sigurne nagrade, njegova je ravnodunost prema dobru vea od
elje za dobrom, i od toga svog naprezanja ostaje mu samo strast pokazivanja
pred svijetom i reputacije.
A kada se radi o strasti konzumiranja jela i pia, ona se dijeli na dvij e
vrste: strast pretjeranog konzumiranja i strast konzumiranja arolike lijepe
hrane i ukusnog pia.
Prva vrsta (strast pretjeranog konzumiranja hrane i pia) zabranjena je
razumski i erijatom, jer je u tome sramotna prodrljivost i tetna halapljivost.
S tim u vezi, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
jednom prilikom rekao: "uvajte se prejedanja jer to unitava vjeru, donosi
bolest i uzrokuje lijenost u ibadetu! " Alij a, radij allahu anhu, govorio je: ':4ko
se ovjek prejede, neka sebe smatra paralitinim. " Neki rjeiti ljudi rekli su:
"Neka ovjek konzumira malo hrane, i lijepo e spavati. " Neki knjievnici
su ostavili sljedei zapis: "Strahovanje je niskost, a prodrljivost je porok. "
Neki mudraci su govorili: "Najbolji je lijek u umjerenoj ishrani. " Glede toga,
pjesnik je spjevao: "Mnogo je trenutno slatkih zalogaja koji su ovjeku kasnije
tegobe donijeli!/[ mnogo je onih koji ele stvar u kojoj je propast njihova, da
Samo znaju! " Jedan drugi pjesnik spjevao je: "Mnogo je zalogaja koji su smrt
prodrljivih ljudi izazvali;/ne dao Allah blagoslova u hrani koja za posljedicu
smrt ima./]er moda jedan zalogaj hrane ovjeku bolest vrati i lii ga druge
hrane. " Ebu Jezid el-Medeni prenosi od Abdurrahmana el-Murekka' a da je
Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Allah nije stvorio goru posudu
od stomaka koja se moe napuniti veim zlom. ovjek mora jesti, i zato neka
treinu odredi za hranu, treinu za pie a treinu neka ostavi slobodnu za
disanje. "
311
Glede uivanja u drugoj vrsti (strast konzumiranja arolike lijepe hrane

i ukusnog pia) ljudi imaju oprene stavove. Ima onih koji smatraju da je
pree sustegnuti se od toga i da je prikladnije odvratiti se od slijeenja strasti,
da ovjeku njegova dua bude posluna i da slomi njen prkos. Ovo je zato
jer pruanje dui svega to poeli navodi je na oholost koja ima za rezultat
prelaenje granica u zlu i upropatava jer njenim strastima nema kraja. I ako
joj ovjek udovolji glede strasti koje trenutno poeli, ona e prei granicu i
izmiljati nove strasti, ime e ovjek zapravo postati rob beskonanih strasti i
prohtjeva. A onaj ije je stanje takvo teko da ima u sebi dobrote i vrijednosti.
Ebul-Feth el-Busti spjevao je sljedee stihove: "O ti koji tijelu slui, esto
si nesretan jer si mu u slubi onim to propast donosi a ti dobit eli,/dui se

posveti i njene vrijednosti upotpuni, ta tvoja se vrijednost prema dui odreuje,
a ne prema tijelu. " Na opasnost povoenja za prohtjevima ukazuje nam i
predanje u kojem stoji da je Ebu Hazim, rahimehullah, prolazio pored odreene

vrste voa koju bi poelio, ali bi sam sebe tjeio: "To e u Dennetu jesti. "
Na drugoj strani, ima onih ljudi koji smatraju da je pree pruiti sebi uitke,
odnosno da je prikladnije priutiti sebi doputeno koje ovjek poeli, u emu
je okrepa za duu i ivahnost, jer je ostvarila i postigla ono to eli, za im
udi. Oni se pozivaju jo na to da e takav odnos prema sebi od ovjeka udaljiti
ponienje potinjenog i tromost primoranog: njegova e dua biti sposobna za
ostvarenje poduhvata, posluna u usponu i spremna pruiti pomo. A ima i onih
koji zagovaraju slijeenje sredine izmeu te dvije krajnosti. Svoje miljenje
ovako dokazuju: pruanje dui svega to poeli ima za rezultat blesavost, a
blesava dua nemona je; njeno spreavanje od odreenih stvari ima za rezultat
spreavanje od drskosti, a pruanje odreenih stvari ima za ishod uvanje od
blesavosti. I ovo je, Allahove mi vjenosti, najsigurnije miljenje, jer je sredina
najbolja u svemu. To je sve to se odnosi na hranu i pia, i prilii da nakon toga
govorimo o odijevanju.
Odijevanje
Treba znati sljedee: iako je potreba za hranom i piem vea, ona je isto
tako velika i nasuna za odjeom, s obzirom na to to odjea uva tijelo od
neprijatnosti, pokriva stidno mjesto i njome se postie ukras. Sveznajui Allah
je rekao:
,.
,.
1'
o ,. " S-l "
,.o ..1 ..li
" '- -: o-1
1 J U " ,. o - 0 ,. " ". \,.} U o o ,. LJ-:
i lS"!
.r-- v )
'.1
.!)
,. )-" ...,y)
,.
....)
...... .;
.:-
.
,.
' \ t -:'
"O sinovi Ademovi, dali smo vam odjeu koja e pokrivati stidna mjesta
vaa, a i raskona odijela, ali, odjea estitosti, to je ono najbolje " (EI
...
Earaf, 26)
Dakle, Svevinji Allah stvorio je za ljude odjeu kojom e pokrivati
svoja stidna mjesta, a stidno se mjesto u arapskom jeziku jo naziva sev'etun
312
zato to ovjeku priinjava neugodnost da ga pokae drugim ljudima. Kada se
radi o tumaenju izraza ri, postoje etiri miljenja: prvo, to je imetak, i ovo je
Mudahidovo miljenje; drugo, to je odjea, ugodan ivot i blagodati, i ovo je
Ibn Abbasovo, radijallahu anhu, tumaenje; tree, to su sredstva za ivot, i to
je miljenje Ma'beda el-Duhenija; i, etvrto, to je ljepota, a tako je spomenuti
izraz tumaio Abdurrahman b. Zejd.
Glede tumaenja Allahovih, delle anuhu, rijei: " ... ali, odjea
estitosti. . . " postoji est miljenja: prvo, to je vjerovanje, i ovo je Katadino
i Es-Suddijevo miljenje; drugo, to su dobra djela, i ovo je Ibn Abbasov stav;

tree, to je lijepa narav, i ovo je tumaenje Osmana b. Affana, radijallahu
anhu; etvrto, to je strah od Svevinjeg Allaha, i ovo je miljenje Urve b.
ez-Zubejra, radijallahu anhu; peto, sintagma se odnosi na stid, i ovo je stav
Ma'beda el-Duhenij a; i, esto, to se odnosi na pokrivanje stidnog mjesta, a
ovo je miljenje Abdurrahmana b. Zejda. A kada se radi o znaenju rijei: " ...
to je ono najbolje... ", postoje dva tumaenja: prvo, taj se zakljuak odnosi
na cijeli ajet. Drugim rijeima, to sam spomenuo: " ...dali smo vam odjeu
koja e pokrivati stidna mjesta vaa, a i raskona odijela (ri), ali, odjea
estitosti (libasut-takva) . . ." - sve to jeste ono najbolje; i, drugo, zakljuak se
odnosi samo na odjeu estitosti i prema tome, znaenje je: odjea estitosti
bolja je od odjee i raskonih odij ela, to je ujedno i Katadino i Es-Suddijevo
miljenje. Budui da je Svemogui Allah istaknuo vanost odjee i spomenuo
je kao Svoju blagodat, zakljuili smo da je u odjei podrka i pomo od Njega
jer ljudi ne mogu ivjeti bez odjee. I odatle saznajemo, to smo ve rekli, da
je u odjei trojaka korist: uva tijelo od neprijatnosti, pokriva stidno mjesto i
njome se postie ukras .
. Kada se radi o upotrebljavanju odjee u svrhu uvanja tijela od
neprijatnosti, to je obaveza koju nalae razum, tim prije to razum nalae
otklanjanje tete, a pribavljanje koristi. Sveznajui Allah rekao je:
C' ... . tJ
JA>.-J. 11 JA>.- w
JA.>.J lSJ
r--o
::: -- 1 . , ... ... ... "'-i l J. C' = -- 1 , ,... ...

i..P;. '.r"J _r (""" i..P:- '.r"
...
"Od onoga to je stvorio - Allah vam hlad daje i sklonita u brdima daje
vam i odjeu koja vas uva od vruine; daje vam i oklope koji vas u borbi
tite. .." (En-Nabi, 81).
U ajetu Svevinji Allah je samo pohvalio odjeu, a nije naredio njenu
upotrebu, zadovoljivi se onim to razum iziskuje i na ta ljudska priroda potie
s tim u vezi. Pod izrazom odjea koja uva od vruine podrazumijeva se odjea
od pamuka, ketena i vune. Moda e neko upitati. "Zato je Svevinji Allah u
ajetu spomenuo vruinu, a ne hladnou, odnosno zato je spomenuo sklonita

u brdima, a ne sklonita u ravnicama?", i na to pitanje postoji dvojak odgovor:
prvo, ajet se odnosi na ljude koji ive u brdima i atorima, pa se pozvao na

313
blagodat brda i radilo se o ljudima koji su trpjeli vruinu, a ne hladnou, pa

se pozvao na blagodat koja se odnosi na njih, to je Ataovo, rahimehullah,
miljenje; i, drugo, Allah, delle anuhu, zadovoljio se pozivanjem na jedno od
dvoje, jer se zna da odjea koja titi od vruine titi i od hladnoe, odnosno da
e onaj ko potrai sklonite u hridima - sklonite potraiti i u ravnicama, a ajet
je na ovaj nain objanjavala veina komentatora Kur' ana.
Kada je rije o pokrivanju stidnog mjesta, uenjaci imaju razliita miljenja
glede toga da li je to obaveza koju nalae razum ili erijat. Oni koji smatraju
da je to obaveza koju nalae razum pozivaju se na to da je pokazivanje stidnog
mjesta ruan in, a razum zabranjuje sve to je runo. Takoer se pozivaju
na dogaaj s Ademom i Havom. Naime, kada su uzbrali plod sa zabranjenog
drveta, pokazala su im se njihova stidna mjesta i oni su po njima poeli stavljati
dennetsko lie, kao upozorenje od razuma na pokrivanje stidnog mjesta, s
obzirom na to da su gledanje u stidno mjesto smatrali neprimjerenim. Po njima,
dokaz vie jeste to to se od njih dvoje nije zatrailo pokrivanje stidnog mjesta,
koje im se ukazalo, ni prije a ni poslij e njegovog pokazivanja. A drugi uenjaci
smatraju da je pokrivanje stidnog mjesta obaveza koju nalae erijat. Kau
da je to samo jedan dio tij ela, a razum ne nalae pokrivanje ostalog dijela, i
taj stidni dio tijela ima poseban status u erijatu, te je nuno da je pokrivanje
dij ela tijela erijatski propis. Takoer, Kurejije i veina arapskih plemena, iako
su bili najpametnij i i najpronicljivij i ljudi, Kabu su ophodili nagi i zabranjivali
sebi konzumiranje mesa i loja, smatrajui to dalekosenijim u injenju dobrih
djela, a dobro djelo, po njima, jeste ono to razum smatra lijepim, sve dok
Sveznajui Allah nije objavio sljedee:
JJ
...
o J.
",
J ",
"""'
o J
o
o -
o J- 'l" ol ' .-:.
"' o1 - 1 "' lS"
. l ...L> " \ "

'l \
\
:.r.r J ,_r" J .. "' o 'f ' "'
!:d . i -: o '
(....s;
'
..r--'l l .
"
"'
"O sinovi Ademovi, lijepo se obucite kad hoete molitvu obaviti! I jedite i
pijte, samo ne pretjerujte; On ne voli one koji pretjeruju." (EI-Earaf, 31)
Allahov, delle anuhu, imperativ: " ... lijepo se obucite ... " znai oblaenje
odjee koja pokriva stidno mjesto. Zapovijest: "I jedite i pijte ... " znai: jedite
i pijte meso i loj koje ste sebi zabranili. A u vezi s Allahovim, delle anuhu,
rijeima: " ... samo ne pretjerujte . . . " postoji dvojako tumaenje: ne pretjerujete
zabranjujui te iste stvari, i ovo je Es-Suddijevo miljenje; i ne konzumirajte
haram-hranu jer je u tome pretjerivanje, a ovako je ajet tumaio Ibn Zejd.
Dakle, ovaj ajet stavio je u obavezu pokrivanje stidnog mjesta, i to nakon to
ono razumom nije bilo obavezno, to, opet, ukazuje da je to erijatska, a ne
razumska obaveza.
A kada se radi o postizanju ljepote i ukrasa, to je poeljno prema
obiajnom pravu i obiajima a da na to razum i erijat ne obaveu. Svakako,
desi se da neki ljudi u tome pretjeraju, a drugi, opet, podbace. Traena sredina
314
s tim u vezi postie se s dvije stvari: nainom i kakvoom odijevanja, te vrstom
i vrijednosti odjevnih predmeta.
Kada je rije o nainu odijevanja, u tome je mjerodavno obiajno pravo s
dva aspekta: prvo, na Istoku i Zapadu vrijede razliiti obiaji glede odijevanja,
istoni narodi se nose na odreen, njima uobiajen nain, a zapadni se narodi
nose na drugi, takoer njima uobiajen nain; i, drugo, nain odijevanja u
jednom narodu razlikuje se, i to prema visini drutvenog stalea: vojnici se
odijevaju na sebi svojstven nain, trgovci na sebi svojstven, a i svi ostali stalei
imaju uobiajen nain odijevanja. Ljudi se razlikuju u odijevanju s ova dva
aspekta upravo zato da bi ta ista razlika bila biljeg po kojem se prepoznaju
i znak s kojim ne mogu ostati nezapaeni, a ako bi neko odstupio od naina
odijevanja svoje zemlje, odnosno drutvenog stalea kojem pripada, to bi
bilo olienje njegove nespretnosti i slaboumnosti. Odatle izjava: "U tegobnoj
nagosti manje je zlo nego u sramotnoj odjei. "
A kada se radi o vrsti i vrijednosti odjevnih predmeta, u tome je mjerodavno
obiajno pravo takoer s dva aspekta: prvo, mogunosti ljudi razliite su - neko
je imuan, i njegova je odjea vrednija, a neko je manje imuan, a njegova je
odjea manje vrijedna; i, drugo, poloaji koje ljudi uivaju nisu isti - onaj ko
uiva visok poloaj oblai skuplju odjeu, a onaj iji je poloaj nizak oblai
jeftiniju odjeu, da bi se razlikovali shodno _razliitosti stupnja i mogunosti.
Ako bi imuan prihvatio nain odijevanja siromanog stalea, to bi bila krtost;
ako bi siromah prihvatio nain odijevanja bogatog stalee, to bi bilo rasipnitvo
i pretjerivanje. Ako bi se ovjek od poloaja odijevao kao poloajem niski ljudi,
u tome bi bila sramota i ponienje; ako bi se poloajem nizak ovjek odijevao
kao ljudi od poloaja, to bi bilo olienje njegovog neznanja i zaostalosti.
Slij eeaje ustaljenih obiaja i uzimanje u obzir postavljene granice kada je
rije o odijevanju injenica je koja najbolje upuuje na razum i najvie spreava
prijekor. Zbog toga je Omer, radijallahu anhu, upozoravao: "Cuvajte se dva
naina odijevanja: naina kojim se istie i naina omraenog u drutvu. " Neki
mudraci su govorili: "Neka ovjek oblai onu odjeu zbog koje ga velikani ne
bi prezirali, a mudraci ne bi ruili. " Pjesnik je spjevao:
Ljpdske oi pomno te prate kad ih iznenadi odjeom isticanja.

Slobodno konzumiraj hranu koju poeli, ali se oblai onako kako ljudi ele.
Treba znati, dostojanstvo je da se ovjek umjereno oblai, bez
pretjerivanja i podbacivanja. U podbacivanju glede odijevanja i neposveivanje
panje tome jeste sramota i ponienje, doim je u prekomjernom posveivanju
panje odijevanju niskost i manjkavost. Neki ljudi koji nemaju vrlina i nisu
vini razlikovanju rei e da je upravo to potpuno dostojanstvo i lijepo
vladanje, s obzirom da se razliitim odijevanjem razlikuju od veine i ne
pripadaju bijednom obinom svijetu, a nisu svjesni da odstupanje od stalee
kojem pripadaju i precjenjivanje svoje vrijednosti ima za rezultat njihovo
315
spominjanje po zlu i da to vie potie na njihov prijekor. I na takve se ljude

odnosi El-Mutenebbijev stih: "Neka nasilnika ne zadivi ljepota odjee njegove,
jer moe li mejita zadiviti kvalitet efina?!" El-Muberrid je pripovijedao da je
neki Kurejija, kada bi imao novaca, oblaio najpohabaniju odjeu, a kada bi
ponestalo novaca, oblaio je najbolju odjeu. Neko mu je prigovorio na tome,
pa je rekao: "Kada sam imuan, uljepam se davanjem, a kada osiromaim,
uljepam se izgledom. " Ibnur-Rumi je s tim u vezi spjevao upeatljivij e stihove
od te izjave:
Odjea je samo ukras kojim se manjkavost

u ljepoti nadoknauje kad ljepota podbaci,
a kad je ljepota prisutna, nju falsificirati ne treba.
Odatle su mudraci govorili: "Ponos se ne ogleda u ljepoti odjee. " U
stihovima stoji:
Vidi da bezumnik ast svoju bezumnim postupcima skrnavi
a izgledom se svojim ponosi.
Desi se da je posveivanje panje odijevanju zahtjevno to neke ljude
odvrati od posveivanja panje sebi, te daju prednost odijevanju i pohlepniji su
u tome. U mudrosti stoji: Oblai onu odjeu koja e tebi sluiti, a ne onu kojoj
e ti biti u slubi. Halid b. Safvan prigovorio je Ijasu b. Muaviji: "Vidim da
ne posveuje panju odijevanju! " Na to Halid odgovori: "Drae mi je obui
odjeu koja mene titi nego onu odjeu koju uja morati tititi. "Dakle, u odjei
ne treba mnogo pretjerivati, a ni mnogo podbacivati. Ibn Aia (sin Aiin)
pripovijedao je da je neki ovjek doao kod Resulullaha, sallallahu alejhi ve
sellem, u pohabanoj odjei. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, pogleda
ga i upita: "S kakvim imetkom raspolae?" On odgovori: "Svakovrsnog
imetka mi je Allah dao. " Na to mu je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, rekao: "Zaista Allah voli na ovjeku vidjeti trag blagodati kojom ga je
poastio. " Takoder je reeno da je dostojanstvo u istoi odjee.
Sve to smo rekli glede ovjeka odnosi se na njegovu porodicu i sluge.
Jer, ako ovjek vodi brigu o njihovom odijevanju, imat e status onoga ko se
o njima istinski brine i bit e im na usluzi, a ako ih zapostavi, oni e postati
nerazumni i pokvareni, bit e uzrok ljudske mrnje prema njemu i prijekora;
ve, treba ih sprijeiti u od lgeg karaktera i ponukati na najljepe ponaanje, da
bi se nad njima obistinile rijei pjesnika: "Dobarje domain onaj koji udjeljuje
prolaznicima i ije su sluge odgojene. " Posveivanjem panje odijevanju svoje
porodice i sluga treba sauvati svoju ast i ugled od niskosti. S tim u vezi, prenosi
se sljedei Vjerovjesnikov, sallallahu alejhi ve sellem, hadis: "Upotrebljavajte
ulje, i nestat e neprijatnosti; lijepo se oblaite, i na vama e se vidjeti Allahove
blagodati; a lijepo postupajte prema svojim robovima jerje u tome vei slom
za vae neprijatelje. "
316
Kada je rije o odnosu prema slugama, ovjek treba teiti sredini izmeu
blagosti i grubosti: ako prema njima bude preblag, u njihovim e oima biti
beznaajan, a ako bude grub, prezirat e ga i stalno e biti u opasnosti od
njihovog zla. Pripovijeda se da je Muebbez uo smijeh sluga u Enuirvanovom
sijelu, pa mu je sugerirao: "Zar nee ukrotiti te sluge?" "Zbog njih nas se
plae neprijatelji", kratko odgovori Enuirvan. Ovo emo zavriti stihovima
Ebu Temmama et-Taija:
Prijatelj dobro primjeuje mahane kod sluga prijatelja svog,

u njima vidi iskrenost i licemjerstvo njegovo.
Zato neka ovjek na sluge svoje panju obrati,
jer oni na njegovog ponaanja olienje.
Spavanje
Treba znati da postoje dva stanja u vezi s ovjekom: prvo, stanje odmora,
i ako se ovjek lii ovog stanja, bit e malaksao; i, drugo, stanje privreivanja,
a ako se u tome stanju bude posvetio odmoru, rezultati e izostati. Stoga treba
da ovjek tano odredi vrijeme za spavanje i odmor i vrijeme za privreivanje
i budnost, jer je to koliinski i vremenski odreeno, i ovjeku teti prekomjeran
odmor, ali i prekomjeran rad, te zamjena njihovog poloaja. Prenosi se da je
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "jutarnje spavanje izaziva
nemo, nadutost, lijenost, oteenost, neraspoloenje i zaboravljanje potreba. "

Ibn Abbas, radijallahu anhu, jednom prilikom je izjavio: "Postoje tri vrste
spavanja: slaboumno spavanje, i to je jutaranje spavanje; prirodno spavanje,
i to je popodnevno spavanje; i glupo spavanje, i to je spavanje predveer. "
Muhammed b. Jezdan prenosi od Mejmuna b. Mehrana, a on od Ibn Abbasa,
radijallahu anhu, hadis u kojem stoji da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve
sellem, rekao: 11]utarnje spavanje je olienje maloumnosti, popodnevno je
spavanje prirodno, a predveernje spavanje je glupost. " U mudrosti stoji
sljedee: Onaj ko mnogo spava nee ostvariti ono to eli. I ako ovjek sebi
priuti sna i odmora koliko mu treba, te ako u potpunosti izvri svoje dunosti
kada je budan, kada privreuje, odmorom e se sauvati lijenosti i dosade, a
radom od slaboumnosti i pokvarenosti. Pripovijeda se da je Abdullah b. Omer
uao u kuu i zatekao svog oca Omera b. Abdulaziza da spava, upitavi ga:
"Oe, zar spava a ljudi te ekaju ispred vrata?" Na to je halifa odgovorio:
Moja je dua moje orue i priinjava mi mrskost da je opteretim pa nee

izvriti svoje dunosti. "
Prilii da ovjek vrijeme privreivanja, odnosno vrijeme svoje budnosti

podijeli dajui prednost vanijim stvarima, jer ovjek svoje potrebe mora izvriti
a vrijeme je kratko i ne doputa mu obuhvatanje ni onog najvanijeg, a kamoli
ako se posveti onome to nije prioritet; ako se posveti nevanim stvarima imat
e status ptice koja svoje jaja ostavlja na pustom mjestu a odlazi uvati jaja
317
druge ptice. Zatim, kada zanoi treba da ispita postupke koje je uinio danju,
jer se nou bolje razmilja i misli su bolje na okupu: ako je pohvalno ono to
je uinio, sutra e isto tako postupiti, a ako je za prijekora ono to je uinio,
sutra e to popraviti (ako je to mogue) i ubudue e se sustegnuti od slinih
djela. Ako ovjek tako postupi, nai e da njegovi postupci potpadaju pod
jednu od etiri mogunosti: ili je postupio ispravno pogodivi sutinu stvari,
ili je pogrijeio stavljajui stvari na krivo mjesto, ili je u postupcima podbacio
uinivi ih manjkavim, ili je u njima prebacio uinivi da preu svoju mjeru. U
tom ispitivanju postupka tit je poslije razmiljanja, a prije poduzimanja djela,
da bi znao ispravne poloaje i iskoristio priliku ispravljanja greke. Reeno
je: "Ko mnogo razmilja o postupcima malo posre. " Kao to ispituje svoje
postupke, tako mora ispitivati postupke drugih ljudi, jer moda e iz njihovog
sluaja lake zakljuiti istinu, tim prije to je u tome sluaju sauvan od sumnje
na koju navode prohtjevi i jer je lien lijepog miljenja (koje obino pothranjuje
prema sebi). Ako spozna istinu, spoznat e je iz tueg sluaja, odnosno, ako mu
se dopadne neiji postupak, sebe e uljepati njime. Sretan je onaj ovjek koji
razmatra postupke drugih ljudi pa se povede za onim najljepim, a sustegne
se od onih runih. S tim u vezi je Zejd b. Halid el-Duheni, radijallahu anhu,
prenio sljedei Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, hadis : "Sretnik je onaj
ko pouku uzme iz tueg sluaja. " Pjesnik je spjevao:
Sretnik u drugim ljudima pouku uzima

jerje u iskustvu rjeavanje i pouka.
Neki uenjaci su mi recitirali stihove Tahira b. el-Husejna:
Ako te neiji maniri zadive, budi kao on pa e se tvojim

manirima neko diviti. I nita te od slave i pleJ1?enitosti
odvratiti ne moe ako ih eli postii.
Kada je rije o djelima i poduhvatima koje eli ostvariti, koje preferira
na ostalim, o tome mora razmiljati prije poduzimanja. Ako se vie nada u
uspjeh nego to pati od mogueg neuspjeha i ako je taj isti poduhvat pohvalan,
prii e mu s najbolje strane i na najlaki nain, a shodno vrijednost odreenog
poduhvata bit e i poduzimanje. Meutim, ako strah od neuspjeha prevlada
nadu u uspjeh, a usto je poduhvat niskog karaktera i izuzetno opasan, neka se
ovjek dobro pripazi uputanja u njega. Glede toga prel).osi se da je Vjerovjesnik,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Kada ovjek odlui neto, neka razmisli o
posljedicama: ako je u tome razboritost, neka nastavi, a ako je u tome grijeh,
neka se sustegne. " Mudraci su govorili: 'Traenje nedokuivog olienje je
nemoi. " Pjesnik je spjevao:
uvaj se stvari koju s mnogo

mogunosti moe uiniti
ali je teko moe ispraviti.
318
Nije lijepo da ovjek sebe pravda,

a meu ljudima ne postoji onaj
ko mu pravdanje prihvata.
Takoer treba znati da svaka ivotna dob ima svoj nain ponaanja i da
svako vrijeme ima poduhvate koji ga obiljeavaju. Ako se star ovjek ponaa
kao dijete, pribjegava zbijanju ala i ponaa se umiljeno, beznaajnim e ga
smatrati ak i oni koji su na niem stupnju od njega i poniavat e ga ak
i oni ponieniji od njega. I na njega e se odnositi sljedea u stihu izreene
poslovica: Na glavu svakog orla u dubokoj starosti vrapci slijeu. "
Zato se, o razumni ovjee, posveti svojim brigama, budi zadovoljan
vremenom u kojem ivi, sa svojim savremenicima ivi u miru, slijedi obiaje
svog vremena, povinuj se onome koga ljudi preferiraju nad tobom, budi blag
prema onome nad kim su ti ljudi dali prednost, nemoj se od njih odvajati jer e
te prezirati, nemoj im se javno suprotstavljati jer e ti neprijatelji biti: ugodno
ne ivi onaj koga ljudi preziru, ni onaj ko ima neprijatelje. Knjievnici su jedni
drugima spjevali sljedee stihove:
Ako se svi ljudi oko neeg sloe, ali im se samo jedan svojevoljno
suprotstavi,
taj njihov konsenzus dokaz je da njegova pamet pomuena je.
Razumni ovjee, uini da iskren odnos prema samom sebi bude olienje
pozitivnosti tvog razuma, i nemoj prema sebi biti popustljiv skrivajui svoje
mahane i nalazei sebi opravdanja, jer e tvoj neprijatelj biti u povoljnijem
poloaju od tebe zato to on sebe ukrouje, a ti nij ee, javno se pravda, sebe
qbmanjuje i sam sebi zlo ini, a sam sebi naprei si. Dov:oljno je zla u ovjeku
iji postupci idu neprijatelju u prilog, a usto sebi tetu ini. Neki mudraci su
govorili: Popravi se sebe radi, i ljudi e biti tvoje pristalice. " Neki rjeiti ljudi
rekli su: Ponizit e svoje neprijatelje onaj ko sebe popravi, a ostvarit e sutinu
elja onaj ko se marljivo trudi. " S tim u vezi, neki knjievnici su ostavili sljedei
zapis: 11Neka se koritelju ne suprotstavlja onaj ko je spoznao svoje mahane. "
Gramatiar Ebu Sabit recitirao mi je stihove jednog pjesnika:
Svoje mahane ne istrauje, a da pri prijatelju mahana postoji,

on bi je vidio. Da je ovjek prema sebi pravedan, .
sustegnuo bi se od istraivanja mahana prijatelja svoga.
O ovjee, oisti se razmiljajui o svojim mahanama i budi sebi od
koristi kao to si svom neprijatelju nekad od koristi, jer ako ovjek sam sebe
ne savjetuje, njemu nikakav savjet ne pomae. Allahu, pomozi nam! Isto tako,
svoje rijei potvrdi djelom i prihvati iskren savjet. A Allah nam je dovoljan!
319
Sadraj
POGLAVLJE I
VRIJEDNOST RAZUMA I POKUENOST

SLIJEENJA PROHTJEVA
Slijeenje prohtjeva
9
14
23
POGLAVLJE II
PRAVILA LIJEPOG PONAANJA VEZANA

ZA STJECANJE ZNANJA
Naukovanje
Ponaanje uenika
Ponaanje uenjaka
POGLAVLJE III

ZA VJERU
Mogunosti u injenju ibadeta
POGLAVLJE IV

ZA IVOT
Principi ustrojstva ivota
25
37
53
57
71
73
86
109
111
114
ta poboljava ivot
125
Privrenost vjeri
126
Srodstvo
128
Tazbinstvo
132
Iskreno bratimljenje
139
Dobroinstvo
158

Edebu Ed-Dunja Ved-Din PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Edebu Ed-Dunja Ved-Din PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Naslov originala:

Edebud-dun 'ja ved-din

Design & DTP:

Kultura vjernika na dunjaluku za ahiret l Alija

Prijevod djela: Edebud-dun'ja ved-din.

Alija b. Mohammed b. Habib el-Maverdi

Edeb ed-dun'ja ved-din

Allaha, Svemilosnog, Samilosnog

Neka je hvala Allahu, Koji obilno nagrauje i obasipa blagodatima. Neka

VRIJEDNOST RAZUMA I POKUENOST

..Da smo sluali ili razmiljali, ne bismo meu stanovnicima

Omer, radijallahu anhu, govorio je: "ovjekovo porijeklo jeste njegov

Uen je ugledan meu ljudima makar siromaan bio,

Kultura vjernika no dunjoluku za ohiret

ovjek meu ljudima ivi i radi razumom svojim,

" ...da opominje onoga ko je iv... " (Ja-Sin, 70)

"Zato oni po svijetu ne putuju pa da srca njihova shvate ono to treba

Kultura vjernika na dunjaluku za ahiret

ibadete, pa e na ovome svijetu biti razumniji, svome Gospodaru blii i Njime

Vrijednost je lijepo ponaanje; razum je na prvom, a vjera na drugom

Saznao sam da se razum na dvije vrste dijeli: prirodni i steeni.

Kultura vjernika na dunjaluku za ahiret

"Reci ti Meni ko e uputiti onoga koji je strast svoju za boga svoga

Zaista je hevan - heva, osim to je ime hevan zamijenjeno imenom h eva,

Kada vidi da ovjek slijedi prohtjeve svoje,

Kultura vjernika na dunjaluku za ahiret

Ovo je zato jer strasti veliku mo imaju,

O razumni ovjee, strast je upropastila razum tvoj,

Strpljivo sam ivio, i sebe sam natjerao da stpljiv budem,

Kada se dua povinuje upozorenju razuma u vezi s runim posljedicama

'\Z ..J G:.

"A onome koji je pred dostojanstvom

Gospodara svoga strepio i duu od

Hasan el-Basri rekao je: "Najvredniji dihad jeste borba protivprohtjeva."

Odluan, razborit ovjek svoje elje e ostvariti

ovjek svako dobro vidi

Kultura vjernika na dunjaluku za ahiret

jer zadovoljno oko nijednu mahanu ne vidi,

Ako ovjek udovolji dui svojoj sve to ona poeli,

Zar traenje onoga to je prolo nije neznanje?

Nije odgojen onaj ko govori o odgoju,

Kultura vjernika na dunjaluku za ahiret

PRAVILA LIJEPOG PONAANJA

1-,: l:. L;/

"To su primjeri koje Mi ljudima navodimo, ali ih samo ueni shvataju."

Kultura vjernika na dunjaluku za ahiret

Prema sljedeoj Alijinoj, radijallahu anhu, izjavi: "ovjek se vrednuje

Potovan ne moe biti istovjetan prezrenom

Ne znajui, ispoljava neprijateljstvo prema znanju i uenjacima,

Neko j e upitao Buzurdemihra: "taje bolje: znanje ili imetak?', na ta je

U neznanju je neznalicama smrt i prije prave smrti,

Kada god savladamo neku disciplinu,

O duo moja, gazi kroz more znanja ili roni,

Kultura vjernika na dunjaluku za ahiret

"Svi vjernici ne treba da idu u boj. Neka se po nekoliko njih iz svake

Abdullah b. Omer, radij allahu anhu, pripovijedao je: "Resulullah,

Drugi razlog lei u tome to osuivanje uenjaka obmanjuje neznalice,

Neuk je manje vrijedan od uenog u onoj mjeri u kojojje uen od neuka

Kultura vjernika na dunjaluku za ahiret

Raznim se oblastima posveti i naui od njih,

Siromatvo - kao siromatvo vjerovjesnika,

u imetku dobra nema, zato ga je Allah nevjerniku dao,

Koliko je samo nevjernika iji imetak viestruko nevjerstvo njegovo