Professional Documents
Culture Documents
LJUBAV, ITD.
bojana888
Za Pet
1: Ja se vas seam
Stjuart Zdravo!
Znamo se od ranije. Stjuart. Stjuart Hjuz.
Da, siguran sam. Sasvim. Pre nekih deset godina.
Nema problema - deava se. Ne morate da se pretvarate. Ali, stvar je u
tome to se ja vas seam. A kako bih i mogao da zaboravim? Kad malo bolje
razmislim, ima tome neto preko deset godina.
Pa, promenio sam se. Kao prvo, potpuno sam osedeo. ak ne mogu da
kaem ni da mi je kosa proarana sedim, zar ne?
A, i vi ste se takoe promenili. Verovatno mislite da ste isti onakvi kakvi
ste onda bili. Verujte mi, niste.
Oliver
logika. Odete, a ljudi misle da ste ostali isti. Godinama nisam naiao na primer
pogrenije logike.
5
Oliver
Kada neki mali, prponi salonski patriota ustane i kae: Navedite mi estoricu
uvenih Belgijanaca, ja sam taj koji spremno die ruku. I neu biti ometen
reima: Izuzev Simenona.
Moda to i nema veze s tim to je Francuskinja. Moda je re o srednjem
dobu. Procesu koji se nekima od nas dogaa, ako ne ba svima. Kad je Dilijan
u pitanju, voz stie u stanicu u otprilike predvieno vreme, para aktivira dragu
zvideu sirenu, a kotao je neto malo topliji i uzdrhtao. Ali, zapitajte se kada je
to Stjuart postao sredovean, i dilema e se pojaviti samo oko toga da li se to
desilo pre nego to su mu se testisi spustili ili nakon toga. Jeste li videli
fotografiju na kojoj sedi u kolicima u trodelnom odelcetu i prugastim pelenama?
A Oliver? Oliver je davno odluio - ne, instinktivno je znao - da je
srednje doba ultra mega deplasirano i uopte kao stanje ispod svakog nivoa.
Oliver planira da srednje doba sabije u jedno jedino preleano migrenozno
popodne. On veruje u mladost, i veruje u mudrost, te planira da prelazak iz
mudre mladosti u mladu mudrost rei pomou ake paracetamola i maske za oi
iz neke egzotine aviokompanije.
Stjuart
osmehu
na
licu
azijskih
ekonomija?
Da
li
su
trgovci
Dilijan
mojimvas.
Oliver
jednom mojim. Hajde, nasmej se. Znam da hoe. Molim te. Molim te slatko sa
lagom.
Stjuart
zvanino i nezvanino.
Oliver Ah, marketing! Oduvek moja Ahilova peta. U redu, Stjuart neka
bude prvi ako tako eli. Neka pufui proe prvu krivinu nosei tafetu istine.
Nemoj da je ispusti, Stju-bejbi. I nemoj da izleti sa staze. Sigurno ne bi eleo
da nas sve troje diskvalifikuje. Ne ovako rano.
Ne smeta mi i da bude prvi. Imam samo jedan zahtev, zasnovan ne na
egomaniji, vlastitom interesu ili marketingu, ve na dolinom ponaanju,
umetnosti i optem zgraanju nad banalnou. Molim vas, nemojte sledei deo
da naslovite sa ta se zbilo do sada. Molim vas, nemojte. Molim vas. Slatko
sa lagom?
2: ta se do sada zbilo
Stjuart
10
Uradio sam test prvog poglavlja, to je obino dovoljno. Ponekad bacim pogled
i na poslednje stranice, tek da se uverim u ispravnost suda, ali u sadanjim
okolnostima, jednostavno ne mogu s njima da se suoim. Nemojte misliti da
sam strog. Ili, ako mislite, priznajte da sam strog ali pravian.
U potpunosti. Svaka ljubavna pria poinje zloinom. Slaete se? Koliko
grandes passions tinja u srcima nevinim i slobodnim. Samo u srednjovekovnim
spevovima i detinjoj mati. A meu odraslima? I kao to je Stjuart depna
enciklopedija reio da vas podseti, u to vreme bili smo u ranim tridesetim.
Svako ima nekoga, ili deli nekoga, ili oekuje nekoga, ili se sea nekoga koga
potom odbaci ili izneveri kada naie gospodin Pravi, ili gospoica, u ovom
sluaju, gospoa Prava. Zar ne govorim istinu? Naravno, svoju prevaru ete
premazati korektorom, neverstvo ete izbrisati, a svoje srce, retrospektivno,
ponuditi kao tabulu rasa na kojoj se nazire velika ljubavna pria; ali, sve su to
gluposti.
I ako smo zbog toga svi kriminalci, ko e od nas osuditi onog drugog? Da
li je moj sluaj toliko gori od vaeg? U vreme kada sam upoznao Dilijan bio
sam u vezi sa senjoritom iz Lopeove domovine, po imenu Rosa. U
nezadovoljavajuoj vezi, ali to u i sam rei. U vreme kada je upoznao Dilijan,
Stjuart je bez sumnje bio zauzet razigravanjem svojih fantazija i drkanjem iz
samosaaljenja. A Dilijan je van svake sumnje, i sasvim legalno, bila u vezi sa
Stjuartom kada smo se ja i ona sreli. Rei ete kako je sve to stvar mere, a ja u
vam odgovoriti: ne, sve je to stvar apsoluta.
I ako, na svoj insistentan legalistiki nain, budete nastojali da iznesete
optube, ta drugo mogu da kaem nego mea culpa, mea culpa, mea culpa, iako
ne ba tolika kao da sam na Kurde bacio nervni gas. Uz to i pri tome, da se
razmahnem pravnikim jezikom, zastupam tezu da to to je Dilijan u svom
srcu Stjuarta zamenila Oliverom - to vi svileni, loknasti, lajavi bipedi nemate
obiaj da pomenete - nije bilo nita loe. Ona je, kako bi se to reklo, dobro
poslovala.
13
Kako god, to je bilo pre sto godina, pre etvrt naeg ivotnog veka. Zar
vam ne pada na pamet izraz fait accompli? (Neu da izazivam sreu sa droit de
seigneur ili sa ius primae noctis.) Zar niko nije uo za zakonsko vremensko
ogranienje? Sedam godina za bilo koji broj prestupa i zloina, koliko znam.
Zar ne postoji ogranienje kazne za krau neije ene?
Dilijan Ono to ljudi ele da znaju, bilo da pitaju direktno ili ne, jeste
kako sam mogla da se zaljubim u Stjuarta i udam se za njega, zatim da se
zaljubim u Olivera i udam za njega, u zakonski najkraem moguem
vremenskom razmaku. E pa, odgovor je da sam jednostavno tako uradila. Nije
da vam posebno preporuujem da probate tako neto, ali uveravam vas da je
mogue. Emocionalno, kao i zakonski.
Iskreno sam volela Stjuarta. U njega sam se zaljubila bez okolianja,
jednostavno. Slagali smo se, seks je funkcionisao, volela sam to to me voli - i
to je bilo to. A onda, nakon to smo se venali, zaljubila sam se u Olivera, to
nije bilo nimalo jednostavno, ve veoma komplikovano, u potpunosti protivno
mojim instinktima i logici. Odbijala sam, opirala se, imala sam intenzivan
oseaj krivice. Nita manje intenzivno oseala sam se uzbuenom, ivom i
seksi. Ne, zapravo, nismo bili u emi, kako se to kae. Samo zato to sam pola
Francuskinja, ljudi ponu da mrmljaju, menage a trois. Ni izbliza nije bilo tako.
Za poetak, bilo je mnogo bazinije. I pored toga, Oliver i ja nismo vodili
ljubav sve dok se nisam rastala od Stjuarta. Zbog ega su ljudi tako veliki
strunjaci za ono o emu pojma nemaju? Svi znaju da se sve desilo zbog
seksa, da Stjuart ba i nije bio neto u krevetu, dok je Oliver fantastian, i da
sam ja, iako se ini da sam prilino razumna, sklona flertu, promiskuitetu, i da
sam, verovatno, ubre. Pa ako ba hoete da znate, kad smo Oliver i ja prvi put
zajedno otili u krevet on je dobio takav napad nervoze zbog prve noi da se
apsolutno nita nije dogodilo. Ni druge noi nije bilo puno bolje. A onda nam je
krenulo. On je na tom planu, na jedan pomalo smean nain, mnogo nesigurniji
14
od Stjuarta.
Sutina je u tome to moete voleti dva mukarca, jednog za drugim,
zbog drugog se rastati od prvog, kao to se meni desilo. Moete ih voleti na
razliite naine. I to ne znai da je jedna ljubav prava a druga nije. Volela bih da
sam mogla da ubedim Stjuarta u to. Svakog od njih sam iskreno volela. Ne
verujete mi? Pa, nije ni vano, vie se ne raspravljam u vezi s tim. Jednostavno
kaem: to se nije desilo vama, je l tako? To se desilo meni.
I sada kad pogledam, iznenaena sam to se ne dogaa ee. Mnogo
vremena nakon to se sve desilo moja majka je rekla, u vezi s nekom drugom
emocionalnom situacijom, ne seam se, Srce omeka, a to je opasno. Shvatila
sam ta je htela da kae. Kada ste zaljubljeni, podloniji ste zaljubljivanju. Zar
nije to uasan paradoks? I isto tako uasavajue istinito?
15
Oliver Gde smo ono stali? Za trenutak samo, jedna usputna opservacija.
udesno je kako ove rei obujmljuju jedna drugu, kako svaki niz slova odjekuje
oseanjem gubitka koji spoznamo uvek kada bacimo orfejski pogled preko
ramena. Gorka sitnica, ve spoznata. Navedite slinosti i razlike - kako su to
pedagozi znali da kau - u ivotima najznaajnijih pesnika romantizma.
Poreajte ih najpre po duini imena: Vordsvort, Kolrid, eli, Kits. Sada
pogledajte godine roenja i smrti: 1770-1850, 1772-1834, 1792-1822, 17951821. Kakav uitak za numerologa i posveenika ezoterije! ovek s najduim
imenom iveo je najdue, onaj s najkraim najkrae, a oni izmeu, srednje. Ili
jo bolje, onaj koji se prvi rodio poslednji je umro, a koji se poslednji rodio prvi
je umro! Uklapaju se jedan u drugog kao babuke. Dovoljno da poverujete u
boansku nameru, eh? Ili barem boansku sluajnost.
Gde smo ono stali? Dobro, samo ovaj put odigrau igru dosadnih detalja.
Pretvarau se da je pamenje poput otvorenog dnevnog lista. U redu: okrenite
stranu s vestima iz sveta, pria s ilustracijama, sasvim na dnu strane. Manji
incident u selu Minervoa: upucan tek poneko.
U tom nasumino odabranom trenutku koji ste bili namerni da
specifikujete, ja sam upravo nestao iz vaeg vidnog polja (moda ste pomislili,
zauvek; moda ste kriknuli Zbogom otprilike u pravcu moje ranjive skapule),
skrenuvi kod Zadruge u svom vernom peou 403, sigurno se seate? S
tanunom rupom na hladnjaku poput pijunke na tamnici. Zeleno-sivi polovnjak
s mirisom epohe koja e bez sumnje ponovo ui u modu. Da li i vas zamara to
to danas oivljavaju i fetiizuju decenije r nego to se i okonaju? Trebalo bi
16
Gde smo ono stali? Tano se seam gde sam ja stao. Soba je
18
4: U meuvremenu
Dilijan
sredovenih Engleza koji su imali kuu u brdima gde poinje garrigue. Morala
sam da budem vrlo taktina jer je jedno od njih bilo uasan slikar. Ali, bili su od
onih parova koje povremeno sretnete, koji su uspeli da osmisle svoj ivot. Sami
su iskrili zemlju, ostavili su stabla maslina; imali su terasu i mali bazen, knjige
iz umetnosti i naslagane suvarke za rotilj; ini mi se da su ak znali i tajnu
kako da za vrelih dana izazovu lahor. Jedna od najboljih stvari u vezi s njima
bila je ta to nisu delili savete - znate ono, trea tezga s leve strane pijace
utorkom u donjem gradu u Karkasoneu ako elite najbolje... i ne moete se
osloniti na vodoinstalatere izuzev na... Imala sam obiaj da tokom toplih
popodneva vodim Sofi tamo. Jednoga dana sedeli smo na terasi kada je Tom
skrenuo pogled prema dolini. Znam da me se ne tie, promrmljao je vie za
sebe, ali mogu da kaem jedino, ne valja se razboleti na stranom jeziku.
To smo prihvatili kao neku internu alu. Ako bi Sofi kinula, Oliver bi joj
priao i sav ozbiljan rekao, Hajde, molim te, Sofi, nemoj da mi se razboli na
stranom jeziku. I sad ga vidim kako se poput kueta valja s njom po podu,
neprestano brblja neke besmislice, kako je podie da bi videla crvene cvetove
na lozi koju je zasadio. Ne mogu rei da je proteklih deset godina prolo
lagodno, ali, ta god drugo mislili o njemu, Oliver je uvek bio dobar otac.
Meutim, shvatila sam da Tom ima na umu neto vie. Nije govorio o
tome da treba znati kako se na francuskom kae antibiotik - moj francuski je
ionako dobar, a Oliverov je oduvek prolazio pa makar to znailo operski nastup
u pharmacie. Ne, on je mislio na neto drugo: ako e da bude stranac, potrudi
19
se da za tako neto ima strpljenja, jer sve to krene naopako bie preuveliano.
Kada ste stranac, zbog svega to ide kako treba oseate neverovatan ponos doneli ste pravu odluku, uspeli ste - ali za sve to krene po zlu - svae, umor,
nezaposlenost, ta god bilo - postaje dvostruko vei problem.
Tako da sam znala da ako nam neko vreme ne bude ilo kako treba, bolje
da se vratimo kui. Pored toga to nisam elela da se suoimo sa selom. I dok se
Oliver tog sudbonosnog dana nije vratio iz Tuluze, ja sam ve razgovarala s
agentom za nekretnine, i kljueve ostavila kod madam Rivs. Bila sam sasvim
direktna s Oliverom; odnosno, onoliko koliko se to moe biti kada hoete da
sakrijete veliku prevaru. Rekla sam mu da nam u Francuskoj nije dobro. Rekla
sam mu da mi posao jako slabo ide. Da treba da budemo dovoljno zreli i
priznamo da eksperiment nije uspeo. I tome slino. Krivila sam sebe. Sve vreme
sam bila smirena, ali sam rekla da sam pod stresom, priznala sam da je
ljubomora koju sam oseala zbog njegove uenice iracionalna i neopravdana.
Konano, rekla sam mu da ne vidim zato ne bi svoj voljeni peo dovezao u
Englesku. I ini mi se da je to bio klju koji je otkljuao bravu. Oh, da, spremila
sam i dobru veeru.
Ukratko, bila je to jedna od onih scena kojih ima u svakom braku, kada su
stvari napola izreene, a onda se donese odluka koja je zasnovana na svemu
onome neizreenom.
Vratili smo se kui. Jo neto o emu nismo razgovarali bilo je drugo
dete. Smatrala sam da nam je potreban cement. I tako sam, dokle god je to bilo
neophodno, bila manje oprezna, i rodila se Mari. Oh, ne gledajte me tako.
Polovina brakova koje znam poela je neplaniranim trudnoama, a nemali broj
njih je teak period prebrodio s jo jednom bebom. Verovatno ste i vi tako doli
na svet, ako se samo milo upustite u izuavanje vlastite istorije.
Nastavila sam s profesionalnim radom. Jo uvek sam imala poslovne
kontakte. Primila sam Eli za svoju pomonicu. Na pola milje od kue iznajmili
smo mali atelje. A kako se posao iri stvarno nam je potreban vei prostor. Pa i
20
treba tako da bude. Najveim delom sam ja ta koja zarauje novac. Oliveru je
prilino teko. Ima on mnogo energije ali nije... uporan.
ivot je ponovo krenuo svojim tokom. Volim svoj posao, volim svoju
decu. Oliver i ja se lepo slaemo. Kad sam se udala za njega nisam ni oekivala
da e raditi od devet do pet. Podstiem ga u njegovim poduhvatima, ali zapravo
ne oekujem nikakav rezultat. S njim je prijatno, zabavan je, dobar otac, lepo je
vratiti mu se kui. Kuva. Stvari prihvatam onako kako nailaze, iz dana u dan.
Tako je jedino i mogue, zar n?
Sluajte, ja ni u kom sluaju nisam savrena. Bilo je... tekih vremena. I
normalna sam majka, to znai da me nou spopadaju uasni strahovi. A i danju
isto tako. Sofi i Mari treba samo da se ponaaju kao normalna, ivahna deca to
i jesu - treba jedino da se ponaaju kao da imaju poverenja u svet, kao da e svet
biti nean prema njima, treba samo da izau iz kue s tim izrazom optimizma na
licu -
mogunosti. Ili barem, zemlji mogunosti. Neki kliei nisu istiniti, poput onoga
da je Amerika kotao za pretapanje nacija, ili da je Amerika dom hrabrih i zemlja
slobodnih. iveo sam tamo deset godina, upoznao mnoge Amerikance i zavoleo
ih. Jednom Amerikankom sam se ak i oenio. Ali, oni nisu Britanci. ak ni oni
koji izgledaju kao Britanci, nisu Britanci. Takvi pogotovo nisu. Kako ono glasi
taj drugi klie? Da su to dve nacije koje deli isti jezik? Da, i taj je istinit. Kad bi
mi neko doviknuo: Kako je?, automatski bih mahnuo i uzviknuo, Dobro, ali
ponekad bih namerno progovorio s vrlo jakim britanskim akcentom, i to ih je
teralo na smeh. Govorio bih stvari kao to su, moe biti, svakako, i upravo
tako, a verovatno i mnoge druge koje nisam primeivao.
Ali razliku ini upravo ono to se nalazi ispod rei. Recimo, moj brak moj drugi brak, ameriki - zavrio se razvodom nakon pet godina. E sada, u
Engleskoj bi se ulo: Brak mu je propao nakon pet godina. Mislim uli biste
21
takav glas u svojoj glavi, to je onaj koji komentarie va ivot dok ga ivite. Ali,
u Americi bi se ulo neto drugo: Brak mu je trajao pet godina. Oni su nacija
serijskih sklapaa brakova. I pritom ne mislim na mormone. Mislim da je to
zbog toga to su u dui duboko optimistini ljudi. Moda ima i drugih
objanjenja, ali ja verujem u ovo.
U svakom sluaju, bolje da nastavim s priom. Radio sam u banci, u
Vaingtonu, i nakon nekoliko godina poeo sam pomalo i sam da postajem
Amerikanac. Postao sam domorodac. Ne ameriki domorodac ve... Kako god.
U Engleskoj bih sedeo za stolom a preko puta mene sedeli su ljudi kojima sam
odobravao male zajmove, i razmiljao o tome kako u vremenom - ako budem i
dalje vredan i odgovoran - biti u poziciji da odobravam vee zajmove. Ali
nakon godinu-dve u Sjedinjenim Dravama poeo sam da razmiljam: zato on,
zato ona, zato ne ja? I tako sam preao na drugu stranu stola.
S jednim prijateljem otvorio sam restoran. Moda vas to iznenauje, i
mene bi da sam ostao u Engleskoj. Ali tamo ne. Tamo ste jednog dana agent za
nekretnine, a sledeeg se obuavate za sudiju. Voleo sam hranu, razumeo sam
se u novac, imao sam prijatelja koji dobro kuva. Pronali smo mesto, dobili
zajam, unajmili dizajnera, zaposlili osoblje i, dok dlanom o dlan - imali smo
restoran. Prosto. Ne prosto u izvedbi, ve u razmiljanju, a im jednom ponete
da, razmiljate na pravi nain, laka je i izvedba. Nazvali smo ga Le Bon
Marche, to je sugerisalo razumne cene kao i svee namirnice. Stil je bio mean
- francuski, kalifornijski, tajlandski. Dopalo bi vam se.
Zatim sam svoj deo prodao partneru i preselio se u Baltimor. Otvorio sam
jo jedan restoran. I taj je dobro radio. Ali nakon nekog vremena... Eto o emu
je re u Americi. U Engleskoj bi se reklo ne dri ga mesto, ili ne zna ta
hoe. U Americi je to normalno. Postignete uspeh, i onda potraite neto drugo
u emu ete uspeti. Ne uspete, i dalje traite neto u emu ete uspeti. Kao to
rekoh, krajnje optimistiki.
Distribucija zdrave hrane, to je sledee u ta sam uao. Delovalo je kao
22
meuvremenu,
meuvremenu,
23
jedinom
grinikom
srednjevremenu...
Meuvreme. Vreme je uvek ono izmeu, to je istina. Nezgodna mala
intrigantkinja. Hoda vukui noge, gotovo itavog naeg ivota ima napuenu
donju usnu, a onda, u tom kratkom satu sree, tom trenutku za margaritu kada je
zadovoljstvo nadohvat ruke, projuri poput konobarice na koturaljkama. Uzmite
samo sreni sat koji je poeo onog trena kada sam se spustio na koleno i
zarekao na vernost ma belle. Kako sam mogao da znam da e se okonati
otprilike istog trenutka u kom se vi i ja rastajemo? I kako je mogue predvideti
kada e iskeena razvratnica s tacnom iznad glave ponovo prizvati sreni sat?
Kad smo se vratili u Englesku situacija je bila blago zategnuta i pomalo
vibrantna, to priznajem. A onda nam se najavila Mari. Ako je ikada postojala
prava mala koketa, onda je to ona.
A bilo je od tada, vie nego povremeno, veselih, razgaljenih, raskalanih
trenutaka. Smrt mog oca, to je recimo bio dan kao san. Neki namueni
poznavaoci psihe, istrajni merai anksioznosti, navodno su procenili da je stres
usled smrti oca u istoj ravni sa stresom koji se javlja prilikom selidbe. Mogli su
to i obrnuto rei, no svejedno. to se mene tie, mnogo vie me je brinuo
gubitak tepiha na stepenitu i abaura s likom Paje Patka nego pater familijasa.
Oh, nemojte praviti to lice. Niste upoznali mog oca, je l tako? A ak i u
malo verovatnoj situaciji da jeste, on nikada nije bio va otac, ve samo i jedino
moj, Matora Baraba. Imao je obiaj, da me tue hokejakim tapom dok sam jo
bio nejaak malian. Ili je to bio tap za bilijar? Samo zato to sam liio na
majku. Samo zato to je ona umrla kad sam imao est godina, a on nije mogao
da podnese slinost. O, imao je i trapav izgovor: moj planirani, kao i spontani
bezobrazluk, plus izvesna juvenilna strast prema podmetanju poara, ali ja sam
znao ta je pravi razlog. Moj otac je imao u sebi topline koliko mrtva riba.
Matori zubatac je puio lulu ne bi li prikrio svoj riblji vonj. A onda, jednog
dana, krljut mu se sasuila, peraja ukoila poput odbaene slikarske etke.
Izraavao je snanu elju za kremacijom, ali ja sam ga sahranio na raskru s
24
28
5: Sada
29
jednom mestu kae otprilike - nemam je kod sebe pa ne mogu tano da citiram kao, svaka veza u sebi sadri duhove, ili senke, svih drugih veza koje nisu
ostvarene. Svih odbaenih alternativa, zaboravljenih odluka, ivota koje ste
mogli ali koje nikada niste iveli, niti ivite. Smatrala sam tu misao veoma
utenom zbog toga to je istinita, i u isto vreme duboko uznemirujua. Mislite li
da je sve to deo odrastanja, ili starenja, kako god da ga nazovemo? Odjednom
mi je laknulo zbog toga to nikada nisam prekinula trudnou. Hou da kaem,
to je bila srea - u principu nisam imala nita protiv abortusa kad sam bila
mlaa. Ali zamislite samo kako je kada u kasnijem ivotu razmiljate o tome.
to se nikada nije desilo. Odbaene alternative, neivljeni ivoti. Dovoljno je
teko samo ovako apstraktno razmiljati. Zamislite kako bi bilo da se zaista
dogodilo.
Takav je moj ivot danas.
Gospoa Vajat Brak dolazi posle ljubavi kao dim posle vatre. Seate
se? Samfor. Da li je on to mislio da je brak neizbena posledica ljubavi, da ne
moe biti jednog bez drugog? to je mudrost koja i ne zasluuje da se zabelei,
ne? Dakle, izazvani smo da ovo poreenje paljivije pogledamo. Mislio je,
moda, na to da je ljubav dramatina, vrela, zapaljiva i buna, dok je brak poput
tople magle koja vam tipa oi i zbog koje ne moete da vidite. Moda je takoe
mislio kako je brak neto to vetar moe da oduva - da je ljubav estoka i pri
zemlju na kojoj stoji, dok je brak vie jedno neodreeno stanje koje se moe
promeniti i koje i najblai povetarac moe razvejati.
Vezano za ovu komparaciju, mislim i sledee. Ljudi pretpostavljaju da e
kad upale ibicu njen najtopliji deo biti onaj koji je najblii centru plamena.
Pogreno. Najtopliji deo plamena je onaj gde vatra prestaje a poinje dim, tano
tu. Interesantno, bein?
Neki me smatraju mudrom, a to je zbog toga to krijem od njih svoj
pesimizam. Vole da veruju kako stvari mogu stajati loe, ali uvek postoje razna
33
mogua reenja, i kad se neko takvo reenje pronae, sve krene nabolje.
Strpljenje i vrlina i izvesna umerena hrabrost bie nagraeni. Naravno, ja to ne
tvrdim, ali neto u mom stilu nagovetava da je sve to sasvim mogue. Oliver
koji se pretvara, koji se kune da pie za film, jednom prilikom mi je rekao staru
mudrost vezanu za Holivud, da je ono to Amerika trai tragedija sa srenim
krajem. Stoga je moj savet takoe Holivud, a ljudi misle kako sam mudra.
Dakle, da biste stekli reputaciju mudre osobe morate biti pesimista koji predvia
srean kraj. Ali savet koji sebi dajem nije Holivud ve neto klasinije. U
bogove ne verujem, naravno, izuzev kao neku vrstu metafore. Ali verujem da je
ivot tragian, ako je jo uvek mogue koristiti taj izraz. ivot je proces tokom
koga se vae slabe take neminovno otkrivaju. On je takoe i proces tokom
koga ste kanjeni zbog svojih ranijih postupaka i elja. Niste pravedno kanjeni,
ne - to ima veze s onim kada kaem da ne verujem u bogove - jednostavno ste
kanjeni. Kanjeni ste anarhino, ako ba hoete.
Ne mislim da u za ivota imati jo jednog ljubavnika. To je neto to
sebi u odreenom trenutku morate da priznate. Ne, ne, nemojte mi laskati. Da,
znam da izgledam nekoliko godina mlaa nego to jesam, ali to i nije neki
kompliment za jednu Francuskinju koja je tokom godina potroila ovoliko
novca kao ja na produits de beaute. Nije re o tome da je takvo ta nemogue.
Takve stvari su uvek mogue, i kad smo kod toga, uvek moete da platite,
zvanino ili nezvanino - oh, nemojte da me gledate tako okirano - ve pre o
tome da ja to vie ne elim. Oh, gospoo Vajat, kako moete da kaete tako
neto, nikada se ne zna kada ljubav moe da vas zadesi, i sami ste jednom rekli
kako od nje uvek preti opasnost, i tome slino. Niste me razumeli. Ne samo da
ne elim, ve ne elim da elim. Ne eznem da eznem. I ovo u rei: sada sam
verovatno isto onoliko srena koliko sam bila i kada sam eznula. Manje sam
opsednuta, manje preokupirana njome, ali ne i manje srena. Ili manje nesrena.
Ne kanjavaju li me to bogovi kojih vie nema - da bih shvatila kako svaka
patnja srca - je li to pravi izraz? - koju sam podnela, sve to traganje, sve
34
oekivanja, svi ti postupci, ne utiu li oni, nakon svega, kako sam mislila, na
sreu? Da li je to moja kazna?
Sa mnom stvari sada tako stoje.
Eli
Dilijan. Prvo sam je tako oslovljavala samo preko telefona, isprobavala dok
sam s drugima priala o njoj, i onda sam je najzad lino oslovila. Ona je od onih
osoba koje su vrlo smirene, vrlo sigurne u sebe. A i gotovo je duplo starija od
mene uostalom. Mislim, pretpostavljam da joj je oko etrdesetak. Ne pada mi na
pamet da je pitam. Mislim da bi me u momentu otpustila ako bih to uinila.
Treba da je ujete dok telefonira. Ja u ivotu ne bih smela da kaem stvari
koje ona kae. Mislim, jeste to istina, ali tim je i gore, zar ne? Vidite, imamo
klijenata koji nam alju slike jer se potajno nadaju da emo ispod sve te
prljavtine nai Leonardov potpis i da e tako zaraditi gomilu para. Da, esto je
upravo o tome re. Nemaju nikakav dokaz, ve samo neko verovanje, i misle da
e se pokazati da im je oseaj ispravan ako poalju sliku na ienje i analizu.
Zbog toga nas i plaaju, zar ne? Uglavnom nam je dovoljno samo da bacimo
pogled, ali Dilijan voli da operie dokazima, nikada im ne kae da su njihova
nadanja potpuno uzaludna, i upravo zbog toga samo im jo vie podgreva
oekivanja. A onda, u devedeset devet odsto sluajeva, mora da im kae. I neki
od njih to doivljavaju kao prst u oko.
Ne, plaim se da nije, rei e ona.
S druge strane ice zatim sledi podui napad.
Mislim da to jednostavno nije mogue.
Jo jedan napad.
Da, mogue je da je to kopija izgubljenog dela, ali ak i da je tako,
najranije datiranje see tek do 1750, 1760.
Krai napad.
Dilijan: Dobro, ako elite, nazovimo to i kadmijum utom, iako je
35
kadmijum otkriven tek 1817. uta dobijena ovakvom meavinom nije mogla
postojati pre 1750.
Kratak napad.
Da, ja sam samo restaurator. to e rei, umem da odredim starost dela
pomou nekih parametara na osnovu analize pigmenta. Postoje i drugi naini da
se odredi starost slike. Recimo, ako ste amater, moete da imate izvestan
oseaj za slike, a onda moete da ih smestite u koji god period elite.
To ih obino uutka, to ne udi. Ali ne svaki put.
Da, skinuli smo gornji sloj.
Da, analizirali smo svaki sloj boje, sve do platna.
Da, vi ste se sloili s tim.
Ne, nismo je otetili.
A smirena je tokom itavog razgovora. Zatim e rei: Imam jedan
predlog. Potom zastane da bi bila sigurna da je ovek paljivo slua. Kada
nam platite raun, i kada budete podigli sliku, dobiete celokupnu analizu
pigmenta i izvetaj, pa ako vam se ne bude dopao moete ga spaliti.
To je obino dovoljno za zavretak razgovora. I kada spusti slualicu,
Dilijan deluje - kako? - ne pobedniki, ve sigurna u sebe.
Ovaj nee uriti da nam se ponovo javi, kaem ja, a u stvari mislim: zar
time ne odbija muterije?
Pomislili biste da je ovo jedan tih, nauniki posao, ali ima tu i pritisaka.
Jedan ovek je primetio neku sliku na aukciji u provinciji, njegovoj eni se
dopala, i zbog toga to se na njoj nalazila neka mrana, biblijska scena, on je
smislio kako je to Rembrant. Ili, ako nije, onda neko poput Rembranta, kako
nam je rekao, kao da je neko takav poput zaista postojao. On je za nju platio est
hiljada funti, i oigledno je ienje i analizu video kao investiciju od koje e
poetni ulog narasti na desetine ili stotine hiljada. Nije mu se dopalo kad je uo
da je re o sada oienoj slici, propisno restauriranoj, ali i dalje vrednoj oko
est hiljada funti, dokle god je neko za nju dao te pare.
36
Ona je vrlo direktna, Dilijan. I ima vrlo dobro oko za lanjake. Ljudske i
umetnike podjednako. I ranije i sada.
Oliver
38
6: Nikostjuart
39
kad vam neto preutkuje, je 1 da? Isto kao to znate kad vas ne slua dok
govorite, ili bi radije bio na nekom drugom mestu, ili... i tome slino.
Uvek me je razneivalo to kako Oliver prikuplja ono to hoe da mi kae,
a onda doe kao dete sklopljenih aka. Valjda je to delom zbog njegove prirode,
a delom i zbog toga to mu se nita ne dogaa. U jedno sam sigurna kada je o
Oliveru re, zaista bi mu prijalo da postane uspean, uivao bi u tome do
maksimuma a, moda i pomalo neobino, njega uspeh ne bi pokvario. U to
zaista verujem.
Sedeli smo i veerali. Testo s nekim paradajzastim sosom koji je Oliver
napravio. Dvadeset pitanja, rekao je upravo u onom trenutku kada sam
pomislila da e to uiniti. Navikli smo na tu igru, ne samo zbog toga to preko
nje saznajemo novosti. Mislim, i nemam bog-zna-ta da ispriam Oliveru nakon
to sam u ateljeu polovinu vremena sluala radio, a drugu polovinu askala s
Eli. O problemima s momcima, uglavnom.
Dobro, rekla sam.
Pogodi ko je zvao?
I ne razmiljajui odgovorila sam Stjuart.
Ne razmiljajui, rekoh. Ne razmiljajui o tome da kvarim Oliverovu
igru, ako nita drugo. Pogledao me je kao da varam, kao da mi neko suflira.
Oigledno nije poverovao da mi je to tek onako palo na pamet.
Nastupila je tiina, a onda je Oliver prilino mrzovoljno rekao, Koja mu
je boja kose?
40
sve u redu, dok se drugi zlikovac s garotom prikrada iza mojih lea.
ta e da popije? pitao sam.
Kriglu cepaa, stari drue.
Zna, nisam siguran da ga imaju. Imaju belhejven vi hevi. Ili, ta misli
o pelfort amberliju?
Stjuarte. Stju-ar-te. ala. Cepa. ala.
O, rekao sam.
Pitao je barmena koja vina slue na ae, klimnuo nekoliko puta, i
naruio duplu votku-tonik.
, nisi se promenio, ti matori jare, kazao mi je Oliver. Ne, nisam:
stariji sam deset godina, kosa mi je sedi, vie ne nosim naoare, zahvaljujui
svom programu vebi oslabio sam deset i po kilograma. Od glave do pete sam
obuen u ameriku odeu. Da, isti stari Stjuart. Naravno, mogao je da misli
iznutra, ali za to je malo prerano.
Nisi ni ti.
Non illegitimi carborundum, odgovorio je, ali inilo mi se da ga je
ivot prilino ubio u pojam. Kosa mu je bila iste duine, i iste crne boje, ali lice
mu je bilo malo izborano, a laneno odelo - koje je neverovatno liilo na ono
koje je nosio pre deset godina - na sebi je imalo razne mrlje i belege zbog kojih
se u nekom prolom vremenu moglo uiniti boemskim, ali sada je delovalo
samo ofucano. Imao je crno-bele lakovane cipele. Cipele makroa - izuzev to su
bile sasvim izubijane. Tako da je izgledao kao Oliver, samo neto olupaniji. S
druge strane, moda sam ja taj koji se promenio. Moda je on ostao potpuno
isti; pitanje je bilo samo kako ga sada vidim.
Ispriao mi je ta se zbivalo u poslednjih deset godina. Sve je zvualo
prilino ruiasto. Otkad su se vratili u London, Dilina karijera je u usponu.
Njihove dve keri su ponos i dika. ive u prosperitetnom delu grada. A sam
Oliver ima nekoliko projekata na kojima radi.
Ali ne toliko da bi sebi priutio da plati turu (oprostiete mi to
43
Teri Imam prijatelje koji ive u zalivu. Ispriali su mi kako rade lovci
na rakove. Kreu usred noi, negde oko pola tri, i ostaju sve do jutra. Postave
nekakav konopac, koji moe biti dug i do pet stotina metara, na koji su zakaeni
mamci. Obino koriste jegulje kao mamac. Kada to urade, poinju da ga zateu,
i tu vam treba dobro oko i mnogo vetine. Rakovi e se drati za jegulje, ali nisu
toliko glupi da dozvole da ih izvuku napolje i prosto skinu s mamca i ubace u
korpu. Tako da tik pre nego to rak izae na povrinu, tik pre nego to pusti
mamac, rakolovac mora lagano da gurne ruku u vodu i uhvati ga.
to kae moja prijateljica Marsel: da li te to podsea na neto?
Stjuart ta mislite o Oliverovom ponaanju? Ali iskreno? Nisam znao
ta da oekujem. Moda sam oekivao neto to nisam smeo sebi da priznam.
Ipak, rei u vam. Nisam oekivao nita. Nisam oekivao ao, Stjuarte, stari
drue, leinaru stari, nisam te video ima nekoliko godina, da, plati mi pie, i jo
jedno, dopustite mi plemeniti gospodaru da vam dotaknem loknu na elu, i
drugu, a izmeu toga nastaviu da vam solim pamet tamo gde sam proli put
stao. To ja zovem nita. Verovatno pomalo naivno s moje strane.
Ali ima mnogo toga u ivotu to nije toliko oigledno, zar ne? Recimo,
kad ne volite svoje prijatelje. Ili, jo bolje, kad vam se u isto vreme i dopadaju i
ne dopadaju. Naravno, ne razmiljam ja vie o Oliveru kao o prijatelju. Iako on i
dalje misli da sam mu prijatelj. Vidite, to je dodatna komplikacija: A misli da
mu je B prijatelj, ali B ne misli da mu je A prijatelj. Prijateljstvo moe da bude
sloenije od braka, ako mene pitate. Mislim, brak je za mnoge vrhunski izazov,
je 1 tako? Trenutak kada itav svoj ivot stavljate na raspolaganje, kad kaete,
evo me, ovo sam ja, dau ti sve to imam. Ne mislim na materijalna dobra, ve
na srce i duu. Drugim reima, idemo na sto posto, zar nije tako? E sada, moda
i ne dobijemo tih sto posto, velika je verovatnoa da i neemo, ili emo ih imati
za neko vreme, pa emo pristati i na manje, ali biemo svesni da ta cifra, ta
47
brojka, postoji. Ono to se nekad zvalo idealom. Danas to valjda zovemo ciljem.
A kada stvari krenu nizbrdo, kada procenat padne ispod dogovorene ciljane
cifre - recimo na pedeset - doe se do onoga to zovemo razvodom.
Ali s prijateljstvom to nije tako jednostavno. Upoznate nekoga, dopadne
vam se, zajedno radite neke stvari - i vi ste prijatelji. Ne postoji ceremonija na
kojoj kaete da ste to, i nemate cilj. A ponekad ste s nekim prijatelj samo zato
to imate zajednike prijatelje. I ima prijatelja koje neko vreme ne viate i s
kojima odmah nastavljate gde ste stali; i drugih s kojima se kree ispoetka. I ne
postoji razvod. Mislim, moete da se posvaate, ali to je neto drugo. Dakle,
Oliver je smatrao kako moemo da nastavimo tamo gde smo stali - ne, neto pre
onoga gde smo stali. Dok sam ja hteo da vidim i uverim se.
Ono to sam video bi, ukratko, bilo sledee. Ponudio sam mu pie, on
trai jednog cepaa. Ja mu predloim belhejven vi hevi. On mi se narugao zbog
toga to sam bukvalista i zato to imam bajpas na smislu za humor. ala,
Stjuarte, ala. Stvar je u ovome: Oliver ne zna da zaista postoji pivo marke
cepa. Pravi se na Orknijskim ostrvima i ima izuzetan, kremast ukus. Neko je
rekao da malo podsea na voni kola. S groicama. Zbog toga sam mu kao
zamenu predloio belhejven. Ali Oliver sve to ne zna, i ne pada mu na pamet da
ja znam. Da nakon deset godina znam neto malo vie nego to sam ranije znao.
Oliver Pa, kako vam se ini moj stameni drugar? S tim pitanjem, kao i s
toliko drugih, moete krenuti bilo gornjim, bilo donjim putem, i prvi put u
ivotu imate priliku da uhvatite Olivera kako raskida poveze slepljene iaktrakom na svojim patikama elastinog ona i pridruuje se demokratskoj bratiji.
Le rue basse, sil vous plait. Ne bavimo se moralnim normama nareene osobe,
potrebne su nam manje suptilne informacije. Stjuart: da li je on pun zelenih
uki? Dok smo srkali i drkali, ja se, iz istog takta, nisam suvie napadno
raspitivao o njegovom boravku u Zemlji lovarnih, ali priznajem da sam
pomislio kako bi, ukoliko mu likvidnost mije cevanice poput venecijanske
48
50
7: Veera
Dilijan Kada sam rekla ono hajdemo u krevet, ali nita od seksa, znali
ste da je to ala, zar ne? Mislim da se, kada je o seksualnim odnosima re,
uklapamo u nacionalni prosek, kakav god da je. Imamo ih onoliko esto koliko i
vi, pretpostavljam. A nekada je to i nacionalno prosean seks. Sigurna sam da
znate na ta mislim. Sigurna sam da ste nekad i sami imali takav odnos. Moda
ete ga imati im zavrite s ovim delom.
Ovako to ide. Ne onoliko esto kao nekada (i nikada kad je Oliver
bolestan). Sve ee istim danima u nedelji - petkom, subotom i nedeljom. Ne,
to zvui kao hvalisanje. Jednom od te tri veeri. Obino subotom. Petkom sam
ja previe umorna, a nedeljom mislim na ponedeljak. Dakle, subotom. Neto
ee po toplom vremenu, ee tokom praznika. Takoe, ne moete zanemariti
ni efekat nekog seksi filma, iako, iskreno reeno, u poslednje vreme to moe
imati i suprotan efekat. Dok sam bila mlaa, od seksa na ekranu moji telesni
sokovi poeli bi da naviru. Sada hvatam sebe kako sedim i razmiljam, ovo nije
tako - i ne mislim, meni nije tako, to vai i za sve ostale. Tako da to vie ne
deluje kao afrodizijak. Ipak, na Olivera deluje, i to ume da izazove problem.
Hvatam sebe kako razmiljam, pa dobro, to uvek moemo odloiti za
kasnije - nije da idemo nekuda. Taj trenutak elje moe postati prilino... krhak,
ini mi se. Gledate TV program, napola mislite o tome kako biste mogli u
krevet, a onda promenite kanal, ponete da gledate neku glupost, i za dvadeset
minuta oboje zevate, i trenutak je proao. Ili kad jedno od vas eli da ita a
drugo ne eli, pa onda taj ili ta drugi ili druga, lei u polumraku i eka da se
ugasi svetlo, i zatim se to ekanje, nadanje, pretvori u blagi prezir, trenutak
51
proe i to je to. Ili, proe nekoliko dana - vie nego obino, u svakom sluaju - i
otkrijete kako vreme deluje simultano u oba smera. S jedne strane seks vam
nedostaje, a s druge poinjete da zaboravljate na njega. Kad smo bili deca
mislili smo kako su kalueri i kaluerice sigurno sve vreme napaljeni. A sada:
kladim se da veina njih uopte ne brine o tome, kladim se da ih je jednostavno
prolo.
Nemojte pogreno da me shvatite. Ja volim seks; i Oliver ga voli.
I jo uvek volim seks s Oliverom. On zna ta mi se dopada i ta elim.
Orgazam nije problem. I jedno i drugo znamo koji je najbolji nain da stignemo
do njega. Moglo bi se rei da je to moda deo problema. Ako ga uopte ima.
Hou da kaem, gotovo uvek na isti nain vodimo ljubav - isti vremenski
period, isto vreme za (uasne li rei) predigru, ista poza, ili poze. I to tako
radimo jer nam je tako najbolje - iz iskustva znamo da nam se tako najvie
dopada. Dakle, on moe postati tortura, ili obaveza, ili neto drugo. U svakom
sluaju, neto iz ega je nemogue izvui se. Pravilo to se branog seksa tie,
ako vas zanima - a moda vas i ne zanima - jeste da je nakon nekoliko godina
zabranjeno raditi sve ono to ve niste radili. Da, znam, proitala sam sve te
lanke i savete o tome kako da zainite svoj seksualni ivot, o tome kako da ga
naterate da vam kupi izazovan donji ve, i da je ponekad dovoljna samo
romantina veera za dvoje uz upaljene svee, i da treba odvojiti kvalitetno
vreme da se bude zajedno. I smeno mi je sve to, jer ivot nije takav. Moj, u
svakom sluaju. Kvalitetno provesti vreme? Uvek je tu jo jedna tura vea za
pranje.
Na seksualni ivot je... prijateljski. Znate na ta mislim? Da, vidim da
znate. Moda i previe dobro znate. Mi smo partneri u tom inu. Uivamo jedno
u drugom u tom inu. inimo najbolje onom drugom, pazimo se u tome. Na
seksualni ivot je... prijateljski. Sigurna sam da ima i gorih stvari. Mnogo gorih.
Jesam li vas ohladila? On ili ona kraj vas su ve neko vreme ugasili svoja
svetla. Diu kao da spavaju ali zapravo nisu zaspali. Verovatno ste rekli, Samo
52
gubi strpljenje s Oliverom; ne, zapravo to nije tano, radije, posmatra ga kao
kabaretsku taku iji kraj oekuje da bi mogao da pree na ozbiljnije stvari.
Trebalo je da mi to zasmeta, zbog Olivera, ali iz nekog razloga, nije.
Oliveru je, ipak, smetalo. Kada sam (sasvim nepotrebno, jer je to bilo
prvo to sam rekla) Stjuartu ponovila da je smrao, Oliver je kazao: Jesi li
znala da svinje mogu da boluju od anoreksije? Kada sam ga pogledala, dodao
je, Stjuart mi je rekao, kao da e to popraviti stvar.
Ali, Stjuart je samo preao preko toga, prihvatio je to kao prirodnu
promenu u konverzaciji. Naime, tano je da svinje mogu da razviju simptome
anoreksije. Krmae pogotovo. Postaju hiperaktivne, odbijaju da jedu, i gube u
teini. Zato? pitala sam. Stjuart je rekao da se zapravo i ne zna uzrok, ali
mora biti da je re o posledici intenzivnog uzgoja. elimo da svinjsko meso
bude nemasno, a mrave svinje su podlonije stresu. Po jednoj teoriji, stres
izaziva aktivnost jednog retkog gena, zbog ega se ivotinje ponaaju upravo na
taj nain. Zar to nije uasno?
Vitka svinja, rekao je Oliver, kao da je to poenta prie. Zaboravila sam
koliko je Stjuart paljiv. Nisam znala kako e deca reagovati jer - pa, u svakom
sluaju. Odluila sam da odu na vreme na spavanje, tako da je Mari trebalo da
spava - teorijski - a Sofi bi imala pola sata sa Stjuartom u sluaju da on doe na
vreme. Sofi ima zastraujui smisao da postavlja pogrena pitanja. Takoe, u
ophoenju s ljudima nastupa vrlo direktno; nije ni najmanje stidljiva. Dakle,
nakon rukovanja, pogledala je Stjuarta pravo u oi i rekla: Koliko smo mi
shvatili, vi ste veoma bogati i finansiraete neke od tatinih projekata.
Kao to moete da pretpostavite, nisam znala gde da pogledam - izuzev u
Olivera koji je uporno izbegavao moj pogled. Crvenela sam iznutra, a verovatno
i spolja, zbog onog mi koje je Sofi upotrebila, kad je Stjuart, sasvim pribrano
odgovorio: Bojim se da to ba i nije tako jednostavno. Vidi, svi zahtevi se
dostavljaju odboru. Ja sam tek jedan glas u svemu tome.
Pomislila sam: hvala ti, Stjuarte, to je vrlo ljubazno, ba ti hvala, kad je
56
valjda najgora varijanta. Izvinite, nisam mislila da vam ubijem elju. Moda ste
se upravo upustili u tako neto.
61
8: Gusto i razblaeno
Stjuart
62
angrlja dominama. Kalajne krigle stalnih gostiju vise na ekserima iznad bara,
smrdljivi labrador izleava se kraj razbuktale vatre, i samo na tren - ukoliko
regrutni oficir ne gurne svoj prst ba u vau kriglu blagog, gorkog - sve je u
ovoj enklavi muevnosti spokojno i jasno.
Nije da ja sad neto veliam takva mesta, to da znate. Napadno
razmetanje testosteronom i lakrimozno bratstvo po pivu - ne mogu takve stvari
razgaliti Olijevu duu. Opet, meutim, u nekom nesumnjivo jasno odreenom
trenutku, u krmu je najpre sveano uetao hvalevredni srka enskog pola srkaica - potom su uvedeni i donekle pristojna hrana i ne ba sasvim
nepristojno vino, pa kafanske drutvene igre, kafanski zabavljai, striptizete,
veliki ekrani, pa onda bolje vino i hrana iz turistikih vodia, pa je proteran za
hemoroide bogomdani nametaj od hrastovine - a sve to skupa, bez obzira na to
da li ete upotrebiti termin elitizacija ili genetska mutacija, u zavisnosti od toga
koji vam je od Stjuartovih kriterijuma srcu miliji, sve to zajedno Oliveru je
godilo. Semiotiari kulture uukanih barova moda s pravom istiu da je pab
ikona irih drutvenih pomeranja. Kako nas je nedavno podsetio vestminsterski
dud, svi mi pripadamo srednjoj klasi. Stoga dobro doli, o turisti, u Veliku
Belgiju, Gornju Holandiju.
Usredsredi se Oli, usredsredi se. Re je o pabu, ako nema nita protiv. O
mestu, svrsi, osoblju.
Ah, kako taj glas savesti podsea, i svojom intonacijom i izborom rei, na
Dilijanin glas. Da li je to ono emu mukarci tee? Postoje mnoge teorije o
tome s kim to mukarci zaista stupaju u brak - sa svojom seksualnom sudbinom,
sa svojom majkom, svojim doppelgangerom, novcem svoje ene - ali kako vam
zvui ideja da oni zapravo tragaju za vlastitom saveu? iva je istina da mnogi
mukarci nisu u stanju da je pronau na njenom tradicionalnom mestu, negde u
blizini srca i jetre, pa zato onda ne pribaviti sebi savest kao neki ukrasni
dodatak, poput pokretnog automobilskog krova ili volana s metalnim
ojaanjem? A moda to ipak nije ono za im mukarci istinski tragaju, ve neto
64
nije samo sranje, to je kompletno sranje, ali poto nisam, samo sam rekla neto
o tome kako s klijentom nema raspravljanja, i on se nasmejao, ali se nije upustio
u dalja objanjenja. Pretpostavljam da ju je moda dobio u nasledstvo. Od slepe
tetke.
Isto vai i za pitanje kako je mene pronaao - ni to nije objasnio. Rekao je
da me je potraio u imeniku. Ja sam mu na to ukazala da mene nema u
poslovnom imeniku, a on je rekao da me je neko preporuio - ko? o, toga nije
mogao da se seti - nisu znali broj, bla bla bla. as je bio gospodin Tajanstveni, a
as istinski usredsreen.
ivi u onom potpuno golom stanu u Sent Dons Vudu. Ni po emu ne
biste mogli pogoditi da li se tek uselio ili se upravo iseljava. Osvetljenje je bilo
grozno, na prozorima su visile uasne ipkane zavese, a na zidovima nije bilo
niega - stvarno niega. Moda je i sam to iznenada primetio, pa je otiao i
kupio ovu sliku.
S druge strane, izuzetno ga je zanimali poslovna strana stvari. Postavio
mi je mnotvo pitanja o cenama, oteenjima, materijalu, tehnikama. Nekako je
umeo da postavi prava pitanja. Kako dobijamo posao, ta nam je sve potrebno u
ateljeu. Rekao je da je osoba koja me je preporuila izuzetno pohvalno govorila
o mojoj saradnici. efici. Zato sam malo govorila i o Dilijan.
Ona bi vam verovatno rekla da ta slika ne vredi ni platna na kome je
naslikana, kazala sam u jednom trenutku.
Onda je ba dobro to sam se obratio vama, a ne njoj, zar ne?
Zazvuao je kao Amerikanac koji se oslobodio akcenta.
Oliver Zakon nehotinog efekta. Znate, kad sam se zaljubio u Dilijan,
nisam pomislio da e na coup de foudre izagnati Stjuarta u obeanu zemlju i od
njega nainiti piljara. Kakva sam neznalica bio - nisam pojma imao da postoji
zakon koji pokriva i takve eventualnosti. A zatim - brzo premotavanje na jednu
deceniju kasnije - imamo gotsku temu Povratka prognanika. Obnovljenog
67
davala savete koje ja nikada nisam prihvatala, a jedinoj pravoj lekciji koju sam
nauila nije ni pokuala da me podui.
Tako i ja sada nastavljam dalje. Kao kada... sluajte, ovo verovatno ne bi
ni trebalo da Vam ispriam - Oliveru se to nikako ne bi dopalo - smatrao bi to
izdajom - ali pre jedno godinu ili dve, Oliver je imao neku - kako bih to
nazvala? - epizodu? bolest? depresiju? Ni tada, a ni sada to stanje ne moe
precizno da se opie reima. Da li vam je priao o tome? Nije, to sam i mislila. I
Oliver ima svoj ponos. Ali ja se sasvim dobro seam kako sam jednog dana
dola ranije kui, a on je leao u istom poloaju u kom sam ga ostavila, na
svojoj strani kreveta, s jastukom preko glave tako da sam mogla da vidim samo
konture nosa i brade, pa iako je osetio da sam sela kraj njega na krevet, nije
reagovao. Rekla sam - rei su delovale tako nemono dok sam ih izgovarala Olivere, ta ti je?
Odgovorio je, ne na svoj podrugljivi nain, ve direktno, kao da se
prilino pomuio da mi odgovori na pitanje, Neizreciva tuga.
Mislite li da je delimino i u tome problem? Mislim na neizrecivost? Ako
je za depresiju karakteristian taj nedostatak rei, onda nemogunost
izraavanja svakako ini da vam teskoba, usamljenost budu jo tei. I onda
kaete, Neto sam neraspoloen, ili Uhvatila me neka fjaka, ali od toga vam
biva gore, a ne bolje. A Oliver je jak na reima, to ste ve videli, i ba on od
svih ljudi da ne moe da nae prave rei...
Potom je dodao neto to sam isto tako dobro zapamtila. Rekao je,
Barem ne leim u poloaju fetusa. I ni posle toga nije bilo nikakvog
odgovora, jer bi to bilo isto kao da kae Podjednako dobro znamo sve kliee.
Od svega to Oliver jeste ili nije, svakako je inteligentan, a kada neko
inteligentno govori o svojoj depresiji, to je nepodnoljivo za gledanje. I to zato
to deo vas zna da je upravo ta pamet pomogla da se ovek nae u takvom
stanju, ali da mu nee pomoi da iz njega izae. Nije hteo da ide kod lekara.
Zove ih Pogaaima. Zapravo, on tako zove sve strunjake s kojima se ne slae.
69
Krv ispod mosta. Kao kad nekog lupi po nosu. Dobra stara
gospoa V. Ili, ako emo precizno, kao kada sam ja razbio nos Oliveru.
Jeste li primetili neto u vezi s madam Vajat? Izgleda da sada loije zna
engleski. Sasvim sam siguran da ne umiljam. U toku poslednjih deset godina
nastavila je da ivi ovde, i umesto da ga zna bolje nego ranije, ili isto, sada ga
zna loije. ta mislite, zbog ega se to desilo? Moda dok starite poinjete da
72
zaboravljate stvari koje ste savladali kao odrasla osoba. Moda na kraju zavrite
s onim to ste nauili kao dete. U tom sluaju, ona e na kraju govoriti
iskljuivo francuski.
Dilijan Nepraktino - kakva... praktina re. Pre nekoliko godina, bila
sam u ozbiljnom iskuenju. Stvarno mi se dopadala... ta osoba. Oseala sam da
je to uzajamno. Zamiljala sam ta u rei ako me bude upitao. I znala sam da
u rei: Bojim se da je to ipak nepraktino. I bilo mi je nepodnoljivo i da
zamislim sebe kako izgovaram te rei. Zbog toga sam se postarala da se nikad
ne naem u situaciji da me upita.
ta mislite, zato mi Stjuart nije rekao da vie nije oenjen? Svakako da
je imao prilike za to.
Jedini razlog koji mogu da smislim je sledei: bilo ga je stid. Sledee
pitanje: ega se to ovek moe stideti u dananje vreme, kad vie niko nije sklon
da sudi o drugima, ma kakav neuspeh bio u pitanju? Jedini odgovor koji mi
pada na pamet jeste ovaj: ta ako je Stjuartov drugi brak okonan na nain koji
ga je podsetio na kraj njegovog prvog braka? To je uasna pomisao, zaista
uasna. Ne mogu da ga pitam o tome, zar ne? Na njemu je da mi sam kae.
Teri
tome to imaju jednu veliku tipaljku, samo jednu - hou da kaem, jedna ostaje
normalne veliine. I ba ta velika tipaljka je delikates, zato je lovci na krabe
jednostavno otkinu a ostatak bace natrag u vodu. I znate li ta onda radi kraba?
Pone ponovo da puta tu veliku tipaljku. Tako kau ljudi, pa pretpostavljam
da je to istina. ovek bi pomislio da se krabe istraumiraju, da jednostavno
potonu u vodu i umru. Uh - uh. A one se jednostavno vrate da prou sve
ispoetka, kao da im niko nikada nije otkinuo ruku.
to ree moja prijateljica Marsel: zar vas to ne podsea na neto?
73
9: Brzi kari
samo ena koja ivot izuava znatno due no to, nadam se, moete da
pretpostavite. I ako postoji jedna neiskorenjiva odlika ljudskog roda, onda je to
njegova sposobnost da ga iznenauju stvari koje uopte ne bi trebalo da izazovu
iznenaenje. Hitler okupira Francusku - iznenaenje! Ubiju nekog predsednika iznenaenje! Raspadne se brak - iznenaenje! Padne sneg usred zime iznenaenje!
Iznenaenje bi bilo da se desilo suprotno. Ba kao to bi bilo iznenaenje
da Oliver nije doiveo nervni slom. Nije taj Oliver preterano vrst. On ivi na
rubu ivaca i, ako emo pravo, nije srean u svojoj koi. O, naravno, on tvrdi da
jeste, deluje kao da je zadovoljan sobom, kao da mu je sve potaman, ali ja sam u
njemu oduvek videla nekog ko potajno mrzi samog sebe. Nekoga ko die silnu
galamu zbog toga to se boji one tiine iznutra. Ima moja ki pravo kad kae da
bi Olivera uspeh uinio boljim, no da se tako neto dogodi, po mom miljenju,
malo je verovatno. Njegova takozvana karijera je prava katastrofa. Dobro,
moda i nije, poto katastrofa valjda ukazuje na postojanje nekakvog poetnog
uspeha, a Olivera za to niko ne moe optuiti. Njega, manje-vie, izdrava
Dilijan, to nije ivot za jednog mukarca. O, da, znam ja za ove moderne
teorije po kojima to moe biti i dobra zamisao, takva podela posla,
prilagodljivost, i tako dalje i tako dalje, ali moderna teorija vredi samo ako je
psihologija osobe na koju se ona primenjuje takoe moderna. Ne znam da li sam
74
jasna.
Da li joj je veran? Nemojte mi rei, ako znate odgovor. Nadam se da
jeste, naravno. Ali ne zbog onoga to vi mislite - zato to je ona moja kerka i
zato to je neverstvo runo. Ne, ve zato to smatram da to ne bi valjalo za
Olivera. Ima puno mueva - i ena - koje preljuba moe da razveseli, da ih
osposobi da lake podnose ivot. Ko ono ree da su brani okovi toliko teki da
ponekad mora da ih nosi troje ljudi? No, Oliver po mom miljenju nije takav.
Ne govorim o krivici; govorim o mrnji prema samom sebi, a to je neto sasvim
drugo.
Ljudi se ude tome to je Oliver doiveo nervni slom posle oeve smrti.
Ali on je toliko mrzeo oca, kau. Kako to da ga njegova smrt nije oslobodila tog
oseanja i uinila ga srenim? Pa, koliko biste razloga voleli da ujete? Da
ponemo s etiri? Pre svega, smrt drugog roditelja esto u svesti deteta oivi
smrt prvog. E, pa, Oliverova majka je umrla kad je ovome bilo est godina, to
je odve bolno iskustvo da bi se proivelo dva puta, ak i u tako velikom
vremenskom rasponu. Dalje, smrt roditelja koga volite po mnogo emu je
jednostavnija od smrti roditelja prema kome oseate mrnju ili ravnodunost.
Ljubav, gubitak, alost, seanje - svi znamo taj sled. Samo, ta sledi onda kada
to nije sluaj, kada roditelj nije voljen? Spokojni zaborav? Ne verujem.
Zamislite situaciju nekoga kao to je Oliver, ko shvata da je od trenutka kada je
postao zrela osoba, a i dosta godina pre toga, iveo ne znajui kako izgleda
voleti roditelja. Odgovoriete da to nije tako udnovato, da nije tako
neuobiajeno, a ja u vam rei da to nimalo ne olakava stvar.
Tree, ako je tano da je Oliver mrzeo oca - po meni je to preterano,
svakako je bio u pitanju snani antagonizam, ali nazovimo to i mrnjom, ako
ba hoete - i ako je takvo oseanje nastavilo da postoji kroz itav njegov zreli
ivot, onda je mogue da mu je u izvesnom smislu postalo neophodno. Moda
ga je ono odravalo, kao to neke ljude odrava ogorenje ili sarkazam. I ta
onda ovek da uini, kad mu neko to oduzme? Dakako, moete nastaviti da
75
Ali meni prie ne lie dovoljno na ivot. U priama, neko se oeni i to je kraj e, pa, ja mogu iz linog iskustva da vam kaem da nije tako. U ivotu, svaki je
kraj samo poetak nove prie. Osim kad ovek umre - taj kraj je zaista kraj.
Pretpostavljam da bi se svi romani, kada bi se zaista drali stvarnosti, zavravali
smru svih junaka; ali, kad bi bilo tako, ne bismo ni hteli da ih itamo, zar ne?
Ja u stvari elim da kaem sledee: kada sam video - kada smo i vi i ja
videli - Olivera - pre nekih desetak godina, kako u kolima nestaje onom
seoskom ulicom u Francuskoj, zar niste pomislili da je to kraj prie? Ne bih
vam na tome zamerio - deo mene je takoe verovao u to. Moda sam i
prieljkivao da tako bude. Samo, ivot vas nikad ne ostavlja na miru, je li tako?
ivot ne moete odloiti kao to odlaete knjigu.
Oliver
Sveti Simeon Stolpnik bi poizeo i sagradio sebi jo vii stub da se nekako spase
iz narkoleptike mijazme koja je kao vetaki dim obavijala noge od stola. To
me je podsetilo na vreme kada sam - u zaludnom nastojanju da ga malo
poguram napred u erotskoj oblasti ivota - doputao malom Stjuu da zajedno sa
mnom izlazi na sastanke s devojkama. Sedeo bi tako, zabavan kao drka od
metle, a onda bi se natutio kao pozna jesen kada bi obe gospodine poelele da
ih kui otprati Iskreno Va. Verujem da je Steatopiginom to davalo nekakvu
neodreenu socijalnu svrhu: olakajte sebi put ka seksualnom odnosu utroje
tako to ete na sastanak izai s dve devojke i Stjuartom. Mada je to imalo i
svojih loijih strana. Svaki put bi se rascmizdrio kad je trebalo da plati raun
(umesto da bude srean), pa biste posle morali da ga mazite i tetoite sve dok ne
odgega da uhvati poslednji autobus za povratak u svoju krepuskularnu
drkaonicu.
Primer: Stjuart oito smatra da je tokom poslednje decenije poveao svoj
savoir faire kolinik. No ako se na nekom drutvenom skupu naete u ulozi
jedinog slobodnog mukarca, onda je, zar ne, stvar lepog vaspitanja malo
77
zasmeta, koliko se njemu ini, jesu tapete. Zar ljudi nisu udni kada biraju
mesto gde e iveti?
Trebae im nova maina za pranje posua. Stara je na izdisaju.
Sofi Tata kae da se selimo u neku lepu i veu kuu. Mama kae da ne.
Pitala sam hoemo li mi to moi da platimo, a oni su se pravili da ne uju.
Onda sam pitala i moemo li da imamo maku ako se preselimo u neto
vee.
Rekli su da e razmisliti.
Mari Maak Pluton. Maak Pluton.
Eli Oliver je zvao da mi kae da sam se stvarno dopala Stjuartu, samo
to je on neverovatno stidljiv, tako da bi moda trebalo da ja uinim prvi korak.
Oliveru je trebalo nekih dvanaest minuta da to lepo upakuje. Odgovorila sam da
mi se ini da je Stjuart sasvim prijatna osoba, ali da sredoveni razvedeni
mukarci neto i nisu moj tip. Trebalo mi je oko osam sekundi da mu to
saoptim, bez ikakvog pakovanja.
Stjuart Oliver je pozvao da mi kae da sam se stvarno dopao Eli, samo
83
Dilijan
uobiajeno velikoduan, bilo bi lake rei: ne, hvala ti, nastaviemo kao i do
sada, sami emo se brinuti o sebi, puno ti hvala. Ali on ne navaljuje s nekom
nejasnom dobronamernou, on razmilja o tome ta je nama potrebno, i tome je
teko odoleti. Devojice ga zovu Stjuart Pravedni, kao da je neki erif ili tako
neto. Na neki udan nain, nadimak odgovara: on jeste pravedan.
Oliver tvrdi da sam tvrdoglava i gorda, nepristupana. Ne mislim da je to
u pitanju. Negde u podsvesti mui me pitanje ne ta, ve zato. Svi se
ponaamo kao da Stjuart eli da poravna raune sada kada je u prilici da to
uini. to uopte nije sluaj. Re je - ili bi moralo da bude - o neem sasvim
suprotnom. Oliver kao da to ne shvata. Odnekud pretpostavlja da bi on, Oliver,
trebalo da ima koristi od toga to je ovaj, Stjuart, postao uspean. Zato misli da
sam ja preterano skrupulozna, dok ja mislim da je on preterano zadovoljan
sobom. A tu je Stjuart koji kae: eto odgovora, sasvim je oigledan. Da li je?
Stjuart
moglo da potraje est meseci ili vie. Objasnio sam im da ja lino nameravam
da se uselim, ali su oni rekli da mora da se da propisan rok, i tome slino.
Uinilo mi se da me nisu razumeli, pa sam sam otiao do kue. Jeste bilo
pomalo udno vratiti se, ali sam pokuao da se usredsredim na posao. Kua je
podeljena na troje stanara. Sastao sam se s njima odvojeno. Izneo sam im
ponudu. Objasnio sam koliko e dugo ponuda ostati otvorena, kao i to da za
mene vredi samo ako je svi stanari prihvate. Bio sam savreno iskren u tom
pogledu. Dobro, moda sam izmislio trudnu enu koja treba da se vrati iz
Amerike. Tako neto.
Nema razloga da me tako gledate. Nisam ja izbacivao siroad na sneg.
Nisam uposlio grupu izbacivaa. Samo sam predloio dogovor. To vam je kao
kad ekirate kartu za neki let pa je avion pun i ponude vam sto funti da
86
prihvatite neki kasniji let. Ako vam se uri i nije vam do sto funti, neete ni da
razmiljate o tome; ako ste student koji vremena ima na pretek, to e vam
zazvuati kao fina ideja. Novac u zamenu za neugodnost. Nemate obavezu da
prihvatite, pa se i ne bunite protiv aviokompanije.
Ljudi shvataju smisao takvih sporazuma, oni vie ne izazivaju
zaprepaenje, a nije loe osetiti novac u aci. Rekao sam im da je zakon sasvim
jasan to se tie mog prava na eventualni povratak u kuu. Sloio sam se s njima
da je to lepo mesto: zato sam uostalom tu i iveo pre dosta godina, i poeleo da
se vratim. Posebno sam istakao da je poeljno to bre reenje. Predloio sam
da sednu i zajedno razmisle. Prilino sam pouzdano pretpostavljao ta e se
dogoditi. Dali su mi ne koje je znailo da, moda, a koje sam ja potom
pretvorio u da, molim. Polovinu para sam im uruio odmah, a drugu polovinu
kad su se iselili. Zatraio sam potpis. Ne zbog poreznika - daleko bilo! - ve
samo za linu arhivu.
Novac u zamenu za neugodnost. Ima li u tome ita loe?
Oliver i Dilijan jo uvek nisu bili doneli konanu odluku, ali kada sam ih
obavestio da e kroz trideset dana kua biti njihova, to im je postalo nekako
stvarnije. Oekivao sam i neki poslednji, dodatni uslov. To se obino pojavi u
trenutku kad ljudi tek to nisu dobili ono to ele. Nekako kao da ne mogu da
prihvate jednostavnost te injenice, pa moraju da zapetljaju stvari, da nametnu
svoju volju na neki sasvim nevaan nain. Da, kupiu va automobil, ali samo
ako ostavite i ove krznene kocke koje landaraju okaene o retrovizor.
Dilijan je rekla, Ali ima jo jedna stvar. Ne dolazi u obzir da nam kupi
maku.
Tipino za Dilijan. Svako bi traio neto vie, ona trai manje.
U redu, rekoh. Shvatio sam sugestiju. Otkazao sam porudbinu za novu
mainu za pranje posua. Odluio sam da ne preureujem kuu. Tek neto malo
doterivanja kad izau stanari. Oliveru nee koditi malo uradi sam aktivnosti.
Pomislio sam, isto tako, da u ih, kad se usele, ostaviti na miru. U
87
poslednje vreme malo sam zapustio svoj posao. Moda je vreme da potraim
novog snabdevaa svinjetinom. Mogao bih da proirim asortiman tofu
grickalica. A nojevi? Oduvek sam instinktivno bio protiv toga, ali moe biti da
greim. Moda je vreme za anketiranje potroaa.
Teri Naterajte ga da pokae fotografiju.
88
10: Kondomi
Eli
Kondom, svaki put. Svaki svakcijati put, sve dok ne uradi test na
metod. Ne mislim da je to neki veliki problem, osim ako neko ne gaji ba nana
oseanja u tom pogledu. Kau ljudi, strast pobeuje sve. Ili neto. To je
tehniko pitanje. Stvarno, svejedno mi je.
Oliver
89
maramica.
Kako
su
tamo
92
dospele?
Pomraenjem
mozga,
93
Stjuart
pretrpeo nekakav mini nervni slom kada mu je otac umro. Ali on je oduvek
mrzeo svog oca, primetio sam. Veito je besneo zbog njega. Dilijan je
rekla, Znam.
Dugo sam razmiljao o tome. Madam Vajat mi je ponudila zapetljano
objanjenje u nekoliko delova. Ja sam joj dao jedno znatno jednostavnije: Oliver
je laov. Oduvek je to bio. Stoga on moda i nije zaista mrzeo svog oca, ve se
samo pretvarao da bi izazvao saoseanje. Moda ga je zapravo voleo, tako da
kada je ovaj umro, Oliver nije osetio samo alost, ve i griu savesti zbog toga
to ga je tolike godine opanjkavao, pa je gria savesti dovela do nervnog sloma.
Kako vam to zvui?
ta je rekla Dilijan, kada sam s njima bio na veeri? Olivere, ti uvek
sve pogreno shvati. To su rei nekoga ko Olivera poznaje u duu. On smatra
da je istina burujska stvar. Misli da je laganje romantino. Vreme ti je da
odraste, Olivere.
Teri Jo uvek nije pokazao fotografiju, je 1 da? Mislite li da bi sudski
poziv moda imao efekta?
Stjuart
njome pet godina. Ilo je nekako. Ali jednostavno nije ispalo kako treba. Nisam
se prema njoj runo ponaao, niti bilo ta slino. Nisam bio neveran. Nije ni
ona, urno dodajem. Imala je mali problem sa... svojim prethodnim poslom, ali
94
to je bilo sve. Ilo je nekako. Ali jednostavno nije ispalo kako treba.
Teri
A on kae, Nisam.
Verujem mu. Mislim, vano je da to naglasim. Apsolutno mu verujem. Ja
njega jednostavno ne poznajem. Halo, ima li koga? Njega bi bilo divno voleti
kad ne biste morali sebi da postavljate to pitanje.
Oliver Seate li se gospoe Dajer? Moj nadzornik i uvar u broju 55 u
vreme kad sam se ugnezdio preko puta upravo venanih Hjuzovih (kako sam
samo mrzeo tu mnoinu). Batu je krasilo jedno bolesno drvo araukarije, i
kapija koja je cvilela i plakala. Ponudio sam se da je popravim, ali je ona istakla
da je s kapijom sve u redu. Za razliku od moi. Ja bejah izubijan, a ona me je
negovala. Stranice njenog ivota do tada su ve bile dobrano umazane; glava joj
je poivala na kimi kao klonuli suncokret na svojoj stabljici; seda kosa joj se
lagano pretvarala u biskvit. S nenou sam posmatrao njenu sve veu tonzuru,
otvor za disanje u korici pite.
Iznenadni strah: ta ako je umrla, ako ju je zamenio neki samopouzdani
mladi par koji je prebojio njena oker vrata, u prozore stavio vesele zastore, a
drvo posekao da bi napravio prostor za parkiranje porodinog svemirskog
broda? Oh, molim vas, budite uvek tu za mene, gospoo Dajer. Smrti onih koje
smo samo usputno poznavali odjekuju drugaije, prefinjenim pre nego monim
zvucima orgulja, a ipak predstavljaju pouzdaniji znak nemilosrdnog izdajstva
vremena. Smrt bliske nam osobe moe biti dogaaj u ivotu dragim
Pogaaima; no smrti onih koji se tek usputno ukljue u orkestarski aranman
naeg ivota, primoravaju nas da udahnemo kuni zadah smrtnosti.
Svim srcem se nadam da je gospoa Dajer jo u ivotu. Neka da Bog da
joj je araukarija rascvetana kao zeleno jezero, i da joj se ona suncokretasta glava
heliotropski podigne u asu kad Oliver pozvoni na njeno kaljucavo zvonce.
Dilijan Pitam se ko je ovde ranije iveo, rekla je Sofi.
Razni ljudi, glasio je jedini odgovor koji sam umela da smislim.
97
Pitam se kuda li su otili dodala je. To nije bilo pitanje, ne vie no prva
opaska, ali sam se oseala kao da zbog neega treba da se pravdam. Osetila sam
isto tako, odjednom, da bi Stjuart trebalo da bude tu; on bi znao odgovor, a na
kraju krajeva, sve je ovo bila njegova zamisao. On nas je u ovo upetljao.
Ne, sami smo se upetljali u ovo.
Ne, ja sam nas upetljala.
Jedan od naina kako sa svim tim izlazim na kraj jeste taj da izaem na
ulicu i gledam na jednu pa na drugu stranu. Znate o kakvoj je ulici re: stotinak
kua, po pedeset sa svake strane, u nizovima od po dvadeset pet, sve
poznoviktorijanska gradnja, i sve sasvim bezline. Visoke, uske kue zalepljene
jedna za drugu, od one tipine utosive londonske cigle. Polusuteren, tri sprata,
sa po jednom dodatnom sobom na svakom poluodmoritu. Mali vrt ispred kue,
iza kue vrt dug desetak metara. Kaem sebi, to je samo jedna od stotinu
istovetnih kua u toj ulici, jedna od hiljadu u tom kraju, jedna od stotinu hiljada
ili vie njih u Londonu. Kakve veze onda ima broj na vratima? Kupatilo i
kuhinja sada su drugaiji, ukrasi su promenjeni, neu imati atelje na najviem
spratu kao ranije, ve na srednjem tako da nee biti isto, a ako me ita podseti
na vreme od pre deset godina, latiu se etke. Devojice doprinose oseanju da
je to nova kua. A i maka bi bila dobra ideja, po meni. Sve to je novo bilo bi
dobra ideja.
Ako imate utisak da izbegavam da se suoim sa stvarima, moda ste u
pravu. No, ako nita drugo, bar znam ta radim. Uostalom, i vi sami tako ivite,
zar ne ive svi ljudi na taj nain? Izbegavate neke stvari, neke druge
zanemarujete, drite se podalje od odreenih tema. To je normalno, to prilii
odraslim osobama, to je jedini nain da ivite kad ste prezauzeti, kad imate
posao, kad imate decu. Ako ste mladi, ili nemate posao, ili ste bogati, ako imate
vreme ili novac, ili i jedno i drugo, onda moete sebi da priutite da se - kako se
ono kae - konfrontirate sa svim i svaim, da ispitate svaki aspekt svojih
odnosa, da sebi postavite pitanje zato inite sve to inite. Veina ljudi,
98
svetlosti da smo na spratu iznad. A isto tako i manje buke iz preostalog dela
kue. No ja pretpostavljam da su zato eleli da im spavaa soba bude na
najviem spratu. Uostalom, to se mene uopte ne tie.
Upravo sam dovrila Stjuartovu sliku. ienje je nimalo nije popravilo,
to je sigurno. Bilo mi je pomalo neprijatno to je ta slika tu. Shvatila sam da na
njoj radim samo kad ona nije tu. Jednom ju je pogledala, kao da kae, Jeftinije
je baciti je u vatru. Ja sam ispustila neki zvuk kao da se slaem i oborila glavu.
Pripada gospodinu Hendersonu, rekla sam za sebe, u sluaju da se desi da
moram njoj to da kaem.
Pozvala sam broj Stjuartovog mobilnog telefona, kako me je i zamolio da
uinim. Rekao je, donesi je, pa da popijemo pie. Nije to bio ba ni poziv, a ni
nareenje, tek neka vrsta izjave. Saoptila sam mu koliki e biti raun.
99
Bie ti drae u keu, rekao je, opet na isti nain. Nije me prisiljavao, ali
me nije ni pitao. Nisam se ba uvredila, samo sam oseala kako on jeste u svetu
odraslih, a ja nisam. Njegovo ponaanje svakako je delovalo savreno normalno
i njemu i mnogim drugim ljudima, ali ne i meni. Verovatno se ovek navikne na
to, kae ljudi su razliiti ili tako neto. Samo, ja nisam sigurna da elim da se
na to naviknem. Ikada.
Stjuart Svinje su izuzetno inteligentne ivotinje. Ako ih izloite stresu,
na primer tako to previe njih smestite u mali prostor, one obino ponu da se
meusobno sakate. Isto je i s kokokama - to ne znai da su one posebno bistra
stvorenja. Ali svinje doive stres i ponu da napadaju jedna drugu. Otkidaju
jedna drugoj zubima repove. A znate li kako farmer kooperant na to reaguje?
Potkree svinjama repove tako da nemaju ta da vau, a ponekad i ui. Pored
toga, skrauje im i zube i stavlja alke u njuku.
Naravno, nita od svega toga nee smanjiti stres kod svinja, je li tako?
Kao ni pumpanje hormonima i antibioticima i cinkom i bakrom, i nemogunost
da se tumara livadama ili spava na slami. Takve stvari. A mimo svega ostalog,
stres utie na oputanje miia, to sa svoje strane utie na ukus mesa. To vai i
za svinjski jelovnik, naravno. Ljudi u mom poslu slau se da od svih vrsta mesa
svinjsko najvie gubi ukus pod uticajem industrijskog odgajanja. A poto po
ukusu ne lii ni na ta, potroaima treba naplaivati manje, to sputa
kriterijume proizvodnje, i tako dalje. Primoravanje potroaa da plati vie za
estitu svinjetinu, po meni je neka vrsta krstakog rata, ako ba hoete da znate.
Jo neto to me tera da se zamislim - zapravo, itava ta pria oko
organske hrane tera me da se zamislim - jeste pitanje, a ta je s nama? Zar i mi
nismo u potpuno istoj situaciji? Koliko ljudi ivi u Londonu? Osam miliona?
Vie? Kad je re o ivotinjama, strunjaci su makar izraunali koliko je prostora
neophodno svakoj od njih, ako elimo da spreimo pojavu stresa. Sa ljudima to
jo uvek nisu ni poeli da ine - ili ako jesu, to se jo uvek ne primeuje. ivimo
100
jedan drugom na glavi, kao stoka - da li otuda izraz vodi poreklo? - i grizemo se
za repove. Ne moemo ni da zamislimo drugaiji ivot. A s obzirom na na nivo
stresa i na to ime se veina nas hrani, kladim se da nam je meso odvratnog
ukusa.
Da znate, ovo nije poreenje. U svakom sluaju, nije jedno od Oliverovih
poreenja. Re je jednostavno o loginom toku misli. Ima smisla, zar ne?
Organska ljudska bia - kako bi time sve postalo drugaije.
Dilijan Gledam s prozora kupatila u batu. Jutro je lepo, tek laki dodir
jeseni u vazduhu i svetlosti. Na paukovoj mrei u uglu prozora, kapljica rose.
Deca su u bati, igraju se. Ovo je jedno od onih jutara kada ak i haos u batama
iza londonskih kua, batama meu kojima je polovina zaputena, odvojenim
niskim utosivim zidovima, sa retkim, skvrenim drveem ovde-onde, s tu i
tamo plastinim deijim toboganom - kada ak i jedan tako obian prizor moe
izgledati lepo. Ponovo bacam pogled na devojice; one tre ukrug, pomalo kao
da se jure, zabavljaju se. Tre oko gomilice pepela.
Razmiljam: pre tri dana posekla sam dva grma - dva grma koja sam
volela, koja sam sama posadila - zbog onoga to se u ovoj kui dogodilo pre
deset godina. Iskalila sam bes na grmlju. Posekla sam ga, poupala, i spalila. U
tom trenutku, to je delovalo potpuno razumno, praktino, logino, razborito,
neophodno. Sada, dok posmatram svoje keri kako pleu oko onoga to je ostalo
od tog para biljaka koje sam odluila da kaznim, to mi bezmalo lii na postupak
poludele osobe. Znate, doktore, ostavila sam svog prvog mua zbog svog
drugog mua, pa sam zbog toga deset godina kasnije spalila na lomai jednu
budleju i jedan grm cistusa. Moete li da mi prepiete neto protiv takvog
ponaanja?
Znam da sam duevno potpuno zdrava. Samo hou da kaem to da neki
nevaan, neutralan in - in koji nikome ne kodi i nikada nee nakoditi - moe
jednog dana delovati sasvim razumno, a sledeeg potpuno sumanuto.
101
govori runo o svemu i svaemu? Ili, ako ste iveli s odreenom enom neko
vreme, koliki bi bio va PDU? A ta je s vaom decom? Jer, kad je u pitanju
unoenje otrova, deca su podlonija i ranjivija od odraslih osoba.
Mislim da sam naao pravi posao za Olivera.
Sofi
Jue sam zatekla mamu u onoj sobi u zadnjem delu kue, onoj
iznad kupatila, onoj koju jo uvek ne znamo kako da iskoristimo. Samo je tako
stajala, miljama udaljena. Nije me ni pri- metila. Bilo je malo strano, zato to
ona uvek sve primeti. Ali ona je nekako udna otkako smo se uselili ovamo.
ta radi, mama? pitala sam. Ponekad je zovem maman, a ponekad je
zovem mama.
Bila je milion milja daleko. Onda je poela da gleda oko sebe i na kraju
rekla: Pitala sam se u koju boju da je okreimo.
Nadam se da ne tone u bedaru, kao to se to desilo s tatom.
Eli
Zato nam se neki ljudi dopadaju? Mislim, zato ovi pre nego
neki drugi.
105
moj poslovni plan. Izjavio sam da sam to se toga tie flagrantna neznalica.
Mjuzikl s pevanjem i pucanjem moda moe da okrepi Stjuartovu duu, ali ne i
moju.
U redu, Olivere, rekao je, vrsto oslonivi laktove na kvazimermernu
plou stola u pabu. Naas je zanemario svoj pehar s pivom marke kingz end
barn vit me (vidite, mogu da imam oko za sitne detalje, ako hou) i zagledao se
u mene, zamalo da kaem kao mukarac u mukarca, samo - izvinite to se
kikoem - ini mi se da ni on ni ja ne zasluujemo da se svrstamo u tu
kategoriju. A mislim da to ne bih ni eleo, s obzirom na sumorni intervju koji
tome prethodi, lekarski pregled i kratak kurs iz agresivnosti, s obzirom na
opasnosti kod stvaranja vrstih veza. Evo, kao da ujem amor srdane prisnosti
kraj logorske vatre, kao da oseam udarac vlanog pekira. Ne, voleo bih da me
izostavite. Poruka od moje mame. Ona nikada nije elela da izrastem u
mukarca.
Krenimo od poetka, ree on. ta misli, ko si ti?
Iz mog prijatelja zaista izviru vena filozofska pitanja, zar ne? Svejedno,
pitanje je zasluivalo odgovor. Un etre sans raisonable raison detre,
odgovorio sam. Ah, ta stara pesnika mudrost. Gospodin . je delovao
zbunjeno. Postojanje bez razumnog razloga za postojanje.
Tako je kako je, ree Stjuart. Niko od nas ne zna zato je dospeo u ovu
veliku dolinu suza. No, to nije izgovor da se obustavi posao, je 1 da?
Objasnih mu da je upravo to razlog da se obustavi posao, da je to
neoborivo opravdanje za emer, viak crne ui, bolest melanholije, nazovite je
kako vam drago. Neki od nas dospeju u ovu dolinu suza i osete da ih je Sudbina
liila nasledstva; drugi - ostavljam vama da pogodite - istoga asa dobijaju svoj
dnevni paketi, pune boicu s vodom, dobijaju sledovanje kendal okoladice, pa
zapucaju prvom stazom koja se ukae pred njima, pri emu nemaju pojma kuda
vodi, ali su uvereni da time na neki nain posao ide, i ubeeni da par
nepromoivih pantalona predstavlja dovoljnu zatitu protiv zemljotresa,
107
sam.
Kako
prevesti
nejasno
previranje
umetnikog
mlad i mi mladi zajedno s njim, kada su strasti bile silovite a srce pumpalo krv
kao da ne postoji sutra, kada su se Stjuart i Oliver u jednom trenutku oseali kao
Roland i Oliver, tako da je polovina teritorije grada Londona odzvanjala od
udaraca batine o grudni oklop, nareeni junak, imenom Oliver, poverio je
sledeu Misao dana, poverio je... pa, vama, ako emo po istini i pravdi. A istini
se mora sluiti, ak i ako joj je na mom meniju neophodan senf od celog zrna,
malo povra upeatljivog ukusa i nekoliko fantastinih prateih jela da bi
postala svarljiva. U to vreme, poverio sam vam da moj predlog reenja za
tadanji imbroglio glasi ovako:
Stjuart treba da odstupi. Oliver treba da nastupi. Niko ne sme da bude povreen.
Dilijan i Oliver moraju na kraju svega dugo i sreno iveti. Stjuart mora da bude njihov
najbolji prijatelj. Eto ta treba da se dogodi. Kako odmeravate moje izglede? Visoko kao
slonovo oko?
Mogao sam po vaem tadanjem izrazu lica - skeptinom do odbojnosti da vidim da ste sve to smatrali prostorom mate, nimalo verodostojnijim od
kakve operete. Ipak, nisam li bio vidovit kao Sveti Simeon Stolpnik na vrhu
svog stuba u Telanisusu? Nije li se sve zbilo kako ja kazah, o svi vi to ste
sumnji skloni?
Za asketu i pustinjaka Simeona govorilo se da je u oajnikom
nastojanju da iz sveta pobegne horizontalno, pokuao da iz njega utekne
vertikalno. Stub na kome je boravio isprva nije bio vii od ptiijeg stalka, ali je
s godinama rastao vie ka nebu, sve dok taj navie stremei dom nije narastao
do visine od dvadeset metara, sa platformom i balustradom zajedno. E, sad,
prividni paradoks njegovog ivota bio je u tome da to se vie udaljavao od
terra firma, to je vea postajala njegova mudrost, te su molioci za savet i utehu
pristizali u sve veim grupama. Lepa parabola o mudrosti i o tome kako je stei,
109
n'est-ce pas? Tek kada se udaljite od sveta, moete ga jasno sagledati. Kula od
slonovae esto je bila nezaslueno klevetana, nesumnjivo zbog svog raskonog
spoljanjeg sjaja. Naputate svet da biste shvatili svet. Beite u spoznaju.
Au fond, upravo sam zbog toga ve decenijama ogoreni protivnik onoga
to oni sa izraenijim roditeljskim ili savetodavnim karakternim crtama nazivaju
stalnim zaposlenjem. A gle sada - bogo moj, bogo - Sveti Simeon voza
kombija.
Rekao sam Stjuartu da platu elim da primam u keu. Oito ga je
impresioniralo to to je u meni prepoznao osobine oveka s Planom. Nasmeio
se i pruio apu. Mogao je da kae: Daj ruku, ortak. Mogao je da namigne na
neki uasno zavereniki nain. Bilo kako bilo, uinio je da se osetim kao mason.
Ili, tanije, kao osoba koja pokuava da se predstavi kao mason.
110
12: elje
kaem.
Upitala sam ga: Gde namerava da je okai?
ta da okaim? ree.
Sliku?
Koju sliku?
Pogledala sam ga, ne verujui da sam zaista ula to to sam ula. Onu
koju sam ti donela prole nedelje, onu za koju si mi platio u keu.
111
nedoslednost, poto nije bilo koverta. Klin kako to neki od mojih sapatnika
nazivaju, bee jednostavno tutnut u moju ispruenu ruku, kao u onom trenutku
boanskog dodira ovekoveenom u Sikstinskoj kapeli. Znao sam ta mi je prva
dunost - duh Ronsesvala jo uvek je iveo u meni - pa sam pohitao do broja 55.
U asu kada sam zauo mekani um papua gospoe Dajer s druge strane vrata,
ve sam kleao na pokajnikom kolenu. Pogledala me je bez vidljivog znaka
poznavanja, prepoznavanja ili razaznavanja.
Jedanaest i dvadeset pet, gospoo D. Bolje ikad nego nikad, kako to
kae i Sveto pismo.
Uzela je novac i - Etonne-moi! kako ree Djagiljev Koktou - poela da
ga broji. Sledeeg trenutka, novac je nestao u nekakvom mranom prorezu.
Njene sparuene i napuderisane usne lagano se razmaknue. Eto oprotaja za
Olija Grenika, pomislih.
Hou desetogodinju kamatu, ree ona. Celu. Zatim je zalupila vrata.
E, je l da je ivot pun neukusnih iznenaenja? Gospoa D. je stvarno
prvorazredni dimrija, nema ta, a? Odskakutao sam njenom stazom kao
vilenjak posle pet-est margarita.
Stvarno bi morala da se uda za mene, ta mislite? Samo, ja sam, ini se,
ve oenjen, zar ne?
Dilijan
devojice jeste da nema nieg posebno dobrog ili pohvalnog u tome to neto
elimo. Naravno, ne kaem to na takav nain. Zapravo, esto to uopte ne
113
kaem. Najbolje lekcije koje deca mogu da naue jesu one koje naue sama.
Zaprepastilo me, prvi put kada sam to videla izbliza - kod Sofi - koliko
dete snano moe neto da eli. Primetila sam to i pre nego to sam imala decu,
ali samo u prolazu. Znate ono, kad ste u prodavnici, a tamo neka nesrena
mama sa dvoje dece koja uzimaju stvari i govore, hou ovo, a mama kae,
ostavi to, ili ne moe danas ili, tek ponekad, dobro, hajde, stavi to u
korpu. Takvi trenuci oduvek su mi izgledali kao prilino primitivno
isprobavanje snage, i obino sam pretpostavljala da samo loi roditelji doputaju
da stvari na ovaj nain postanu javne. E, pa, bilo je to uobraeno s moje strane.
A takoe i neuko.
Onda sam primetila kako Sofi eli stvari - u prodavnicama, u tuim
kuama, na televiziji - s intenzitetom kakvog jednostavno nisam mogla da se
setim iz svog vlastitog detinjstva. Ker nekih naih prijatelja imala je punjenu
sovu. Sofi je poelela tu sovu, sanjala ju je, mesecima je govorila o njoj. Nije
htela neku drugu slinu njoj, elela je ba tu, a injenica da je pripadala nekom
drugom, i to jo prijatelju, nije bila vana. Da sam joj dopustila da diktira, bila
bi pravi diktator. Naravno, Oliver bi joj dopustio bilo ta.
Mislim da se deca lako naviknu da veruju u to kako je izjava da neto
ele zanimljiv i vredan izraz njihove linosti. Mislim, takoe, da im se to sveti
kasnije u ivotu: ako neto poeli, to i dobije. Ustrojstvo sveta nije takvo.
Kako objasniti detetu da e kasnije u ivotu biti normalno eleti neto bez
ikakvih izgleda da to dobije?
Ili suprotno tome: dobiti neto samo da biste shvatili da to uopte niste
eleli, ili da to nije ono to ste mislili da e biti?
Mari elim maku.
Gospoa Vajat Za ime ja eznem? Pa, poto sam ja stara ena - ne, ne
prekidajte me - poto sam stara ena, imam samo ono to Stjuart naziva
114
razblaenim oseanjima. Dobro reeno, zar ne? Meni lino treba tako malo
toga. Vie ne elim ljubav ili seks. Drai su mi dobro skrojeno odelo i riba bez
kostiju. elim knjigu koja je napisana dobrim stilom, bez nesrenog kraja.
elim ljubaznost i kratke razgovore s prijateljima koje potujem. No sve u
svemu ja elim stvari za druge - za svoju ker, za svoje unuke. elim da svet za
njih ne bude onoliko pretei koliko je to bio za mene i ljude koje sam u ivotu
poznavala. Sve vie i vie, ja elim sve manje i manje. Znate, ja imam samo
razblaena oseanja.
Sofi elim da ljudi u Africi imaju dovoljno da jedu.
elim da svi budu vegetarijanci i da niko ne jede ivotinje.
elim da se udam i imam petnaestoro dece. Dobro, est.
elim da Sparsi osvoje prvenstvo i kup i evropski kup i sve.
elim novu trenerku, ali tek kada dovoljno iznosim ovu.
elim da pronau lek protiv raka.
elim da vie ne bude ratova.
elim da dobro proem na ispitima i upiem se na Sent Meris.
elim da tata vozi paljivo i da nikad vie ne bude sumoran.
elim da mama bude veselija.
elim da Mari dobije maku ako mama misli da je to u redu.
Teri elim mukarca za koga se, kad ga bolje upozna, ispostavi da je
upravo onakav kakav si mislila da jeste kad si ga prvi put srela.
elim mukarca koji pozove onda kad kae da e pozvati, i dolazi kui
onda kad kae da e doi kui.
elim mukarca koji je srean sa sobom onakvim kakav je.
elim mukarca koji eli enu kakva sam ja.
Ne zvui kao da traim previe, je l da? E, pa, po miljenju moje
prijateljice Marsel to znai traiti mesec i zvezde. Jednom prilikom sam je
115
upitala zbog ega je toliko mukaraca s kojima sam bila u vezi delovalo prilino
neuravnoteeno, a ona mi ree, Teri, to je zbog toga to su mukarci genetski
srodni krabama.
Gordon Ovde Gordon. Tano, Gordon Vajat. To e rei, Dilijanin otac
i bestidni ucvelitelj Mari-Kristin. Ja neto ba i ne dobijam priliku. Sada
poinjem pomalo i da posustajem. Moj autobus je odavno proao. Stara uka je
tu skoro imala napad panike. Zamalo da posle tik ne bude tak, pa bi druga
gospoa V. morala da potrai crni flor. A teko da danas iko jo nosi crni flor,
zar ne? Moram da primetim, to kako se ljudi odevaju za sahrane i pomene
prilino je okantno. ak i oni koji se toboe potrude, izgledaju kao da su se
obukli za razgovor povodom novog posla.
Oh, znam ta kau ljudi. Vano je kako se osea unutra, a ne kako si
odeven spolja. Izvini, ali ako roni suze potocima a pritom izgleda kao da si
nakratko zastao na putu za buvlju pijacu, meni se to ne dopada. Po mom
shvatanju tako samo privlai panju na sebe.
Izvinite, ovo ba i nije sasvim na mestu. Da je ovde, stara gospoa Vajat
bi me sada odvukla u stranu. Ona mnogo voli da upada i preseca kad me krene
pria.
Sve u svemu, ja sam vam prilino srena baraba. Da prebrojimo ono to
valja: deci dobro ide, unuad divna, njih troje, moj najvei ponos. U banci, da
kucnem u drvo, sasvim dovoljno za ono to dolazi.
Nije toliko u pitanju to ta ja elim, ve ono to bih voleo. Voleo bih da
mogu ponovo da vidim Dilijan. ak bi i fotografija bila bolja nego nita. Ali
prva gospoa V. je jo pre mnogo godina podigla Berlinski zid, dok se druga
oduvek protivila tome. Kae da bi Dilijan trebalo prva da uspostavi kontakt,
ako ona to eli. Kae da nemam prava da se u ovako poznom trenutku ponovo
utrpavam u njen ivot. Stvarno se pitam ta li je s njom. Sad bi trebalo da je u
ranim etrdesetim, ako je iva. To je uasna misao. Ne, mogu da se teim time
116
ije desno koleno tek ovla dodiruje gumenu prostiricu dok upravljaju svoje
zakrivljene palice po blagom veernjem suncu, prema meti. Biti junak svog
vlastitog ivota otprilike je najvie to ovek moe postii u dananje vreme.
Biti junak za druge? Nijedan ovek nije junak u oima svog paa, rekao je neko.
(Ko? Neki nemaki mudrac, ini mi se.) E, onda je ba dobro to nemam paa.
Da ga imam, verovatno bi se na kraju ispostavilo da je slian Stjuartu. A onda
bih morao vodu da pretvorim u organsko vino da bih stekao njegovu naklonost.
Jer junak je zapravo prazni simulakrum uzora. Prestajete da teite
individualizmu, i poinjete da teite odreenoj kategoriji. Sportski junak odurna i satirina terminoloka kontradikcija, ako je ikad takva postojala ukazuje na to da on eli da bude uzor za one koje obino oznaava nazivom
mlade. Drugim reima: konkurs za klonove. A nekad, u vreme Rosenvela,
kada je opako naotrena panga Donija Saracena prosecala sebi put kroz
potkono salo mekanog stomaka Evrope... Momento - nismo li jednom ve bili
ovde? Nisam li ja jednom ve bio ovde?
elim da pamtim ono to sam vam ve ispriao. Voleo bih da znam ta je
to to nedostaje mom pamenju. Ha!
Eli
119
Oliver
Jebenim novcem.
Moje pitanje jednostavno glasi: da li to na impresario zamilja da
postavlja na scenu komad Osveta kornjae? Ili onaj vaarski dramolet,
Parabola o Predalekom? Da li se zato epuri i razmee i duva i puvaka? Zato
to smatra da je on na neki nain pobedio? Ako je tako, dozvolite da vam - a i
njemu - saoptim sledee: svojevremeno sam temeljno istraivao riznicu mitova
koju je naa nedotupavna vrsta kroz milenijume sakupila radi line utehe i
obrazovanja, pa imam jedan savet za one koji ako ne povuku jedan dim mita ne
umeju da stignu do kraja svog vijugavog dnevnog puta. Moj savet glasi:
sanjajte. Ono prase nije letelo; kamen se odbio od lema na glavi Golijata, koji
je potom smesta pojeo Davida za doruak; lisica se lako doepala groa tako
to je posekla lozu motornom testerom; a Hrist ne obitava sa svojim Ocem.
Dok sam se kotrljao niz vododerinu u susret pastvi na autoputu, odluio
sam da dosadne milje prekratim razmiljanjem o knjievnim anrovima. Jeste li
se udobno namestili?
Realizam: zec tri bre od kornjae. Mnogo bre. Pritom je i
promuurniji. Zato pobeuje. Ubedljivo. Je l to u redu?
Sentimentalni romantizam: samozadovoljni zec hre pored puta dok
moralno uzviena kornjaa pored njega glavinja ka cilju.
Nadrealizam (ili reklama): kornjaa, na rolerima, sa crnim konim
ruksakom i naoarima za sunce, lagodno klizi ka cilju dok nadtrani zekan
iskaki vlastiti repi.
Sabrana pisma: Pliani moj, zato ne pouri i saeka me kraj ivice?
Doi u im uspem da se iskradem. Ti ne misli da su nas otkrili, je l da? Tvoja
Oklopnjaa.
Kompjuterska pria za decu (iz pera biveg hipija): Zec i kornjaa, poto
su prozreli sutinu drutvenih i politikih struktura koje podstiu javno
ispoljavanje takmiarskog mentaliteta, naputaju svoju rasu i odlaze da mirno
ive u jednoj juri, odbijajui sve zahteve medijaza intervjue.
128
129
Dilijan
kaem: volim vas. Kaem to zato to je to istina, zato to one treba to da uju
i to ja to znam. Izgovaram te rei i zbog njihove udotvorne moi, njihove
sposobnosti da tite od sveta.
Kada sam poslednji put to rekla Oliveru? Ne seam se. Posle nekoliko
godina, poeli smo da izbacujemo ono te. Jedno od nas bi reklo volim, pa bi
ono drugo odgovorilo i ja. Nije to nita strano, nita neuobiajeno, ali jednog
dana sam uhvatila sebe kako razmiljam nije li to ipak znaajno. Kao da
prestajete da preuzimate odgovornost za to oseanje. Kao da je ono postalo
nekako uoptenije, manje usmereno.
Pa, pretpostavljam da je to odgovor, zar ne? Moja deca unose moje u
ono volim vas. Da li jo uvek volim Olivera? Da, misli da je tako.
Moglo bi se rei da uspevam da volim.
Organizujete brak, titite decu, starate se za ljubav, upravljate svojim
ivotom. Samo ponekad zastanete i zapitate se da li je uopte tako. Da li vi
upravljate svojim ivotom, ili on upravlja vama?
Stjuart
odrasla osoba. Odrasla sam osoba due nego to sam bio dete ili adolescent.
Posmatram svet. Moji zakljuci moda i nisu ubistveno originalni, ali su ipak
moji.
Na primer, sumnjiav sam prema ljudima sklonim da odreene stvari
porede s drugim stvarima. U vreme kada sam Olivera mnogo vie cenio,
smatrao sam da njegova manija te vrste dokazuje ne samo da raspolae boljim
130
smislu, onaj trenutak kada u ludo brzoj vonji promenite brzinu a glava voljene
vam saputnice se i ne pomeri na svom kimenom stubu, risotto nero, trio iz
treeg ina Rosenkavaliera, osmeh deteta, druga cigareta, dugo oekivano lice
koje se pojavljuje na aerodromu ili eleznikoj stanici...
Ili, da sa dekorativne preemo na konkretnu raspravu, zato je pesnik
spomenuo kopulaciju, a ne ljubav? Moda je T. S. proao vie togi no to sam ja
mislio - ne bavim se izuavanjem biografija - ali zamislite sebe na samrtnoj
postelji, kako razmiljate o onom kratkom dodeljenom vam vremenu izmeu
prispea kojeg niste bili svesni i odlaska o kome neete biti u prilici da date svoj
komentar: da li biste obmanjivali sebe ili govorili istinu ako biste tvrdili da su
najvaniji dogaaji vaeg ivota povezani s onim trenucima kada se srce bez
daha otvara, pre nego s katalogom koitusa, ak i ako ih je bilo mille tre?
Svet je prepun odvratnosti. Slaete se? Tu ne mislim samo na osveiva
toaleta, koji jeste odvratan, odvratniji od svakog klozetskog smrada, ako emo
pravo. Dozvolite da vas podsetim na rei koje sam ve jednom naveo:
Odvratnost je ono to ubija ljubav. I zakoni, i lina svojina, i novane neprilike
i policijska drava. Da su uslovi drugaiji, i ljubav bi bila drugaija. Slaete
se? Ne tvrdim ja da je srdani londonski bobi, tako predusretljiv prema
pogubljenom turisti, nekakva velika neposredna pretnja za lamore. Ali
uopteno posmatrano, slaete se? Ljubav u rustikalnom demokratskom
predgrau sa estocifrenom godinjom platom drugaija je od ljubavi u
staljinistikom koncentracionom logoru.
Ljubav, itd. To je oduvek bilo moja formula, moja teorija, moja mudrost.
Prepoznao sam je u trenu, kao to dete prepoznaje majin osmeh, kao to pae
kree u vodu, kao to fitilj gori prema bombi. Oduvek sam to znao. Dospeo sam
do te spoznaje ranije - pola ivota ranije - nego mnogi ljudi koje znam.
Novane neprilike. Da, one umeju da snevesele oveka, zar ne? Tu
vrstu poslova preputam Dilijan, ali imao sam i ja svojih trenutaka ispunjenih
finansijskom inquietude. Zar mislite da bi ovdanja policijska drava, istina u
133
sami u brak stupaju iz ljubavi, a da Francuzi to ine zbog dece, zbog porodice,
zbog drutvenog poloaja, zbog posla. Ne, trenutak samo, ja jednostavno
ponavljam ono to je napisao jedan od vaih strunjaka. Ona je - ena je u
pitanju - podelila svoj ivot izmeu dva sveta, i bavila se posmatranjem, a ne
procenjivanjem, bar u poetku. Rekla je da Anglosaksonci smatraju da se brak
temelji na ljubavi, to je apsurdno, poto je ljubav anarhina a strast osuena na
134
novo? Rei koje ta druga osoba izgovara, nain kako vas grli u postelji, nain
kako vozi kola? Pomiljate, sa mnom niko nikada nije oviko razgovarao, niti me
ovako grlio, ili vozio. A vrlo je verovatno, naravno, da jeste. Osim ako vam je
dvanaest godina. Samo to to nikada ranije niste primetili, ili ste zaboravili.
Povrh toga, ako i postoji neto to pre toga zaista niste uli ili inili, ma kako
siuno to bilo, uinie vam se, pa, toliko originalnim da vam doe da vritite, i
tako znaajnim zato to ste zajedno.
Eto, ja sam imala jedan runi sat sa likom Mikija Mausa - znam da
zvui... ne znam kako - svejedno, imala sam ga. Nikada ga nisam nosila na
posao, jer ta biste pomislili kad biste videli da ef sale u francuskom restoranu
nosi sat s Mikijem Mausom. Pomislili biste da nam u kuhinji Pluton pravi ele
ili neto slino, je 1 tako? Zato sam taj sat drala kod kue, pored kreveta, i
nosila ga samo nedeljom, kada je restoran bio zatvoren. A kad se Stjuart doselio
ovamo, jedna od prvih stvari koje sam primetila bilo je to da je uvek kad bi se
probudio znao koji je dan u nedelji, ak i kad je bio napola probuen. Znala sam
da zna da je nedelja zato to bi, kada bi se promekoljio i ispruio ruku preko
137
nemam naroito visoko miljenje. Ili, Stjuart: dva braka koja ulaze u ukupni zbir
od, koliko, malo vie od pet godina? ak i stara madam Vajat - i ona je na kraju
ostala sama.
Ljudi gree. Svakako, slaem se. Samo to kad god pogledam ljude starije
od sebe, oni su ili rastavljeni, ili u vezama u kakvim ja ne bih volela da se
naem. Jesam, sklona sam da sudim o drugima, kad ve pitate. Kad vidite
strunjake i pravnike i ljude na televiziji kako kau koncept greke moramo
iskljuiti iz razmiljanja o raskidima veza, ja pomislim: o, ne, nipoto, taj
koncept treba vratiti u to razmiljanje. Svi gree, to znai da niko ne grei, tako
oni misle, zar ne? E, pa, ja ne, ja ne.
elela bih da znam sledee. Veina odraslih koje ja znam deluje sjebano,
na ovaj ili onaj nain. Da li to znai da je to nain da odraste, da pusti da te
sjebu? Ako je tako, ja nemam nameru da se trudim.
P. S. to se tie Dilijan. Naravno da joj se divim. Ona odlino radi svoj
posao, i upravlja svojim ivotom na nain na koji ja to nikada ne bih mogla. A i
draga mi je. Jedino to... znate, kad smo u ateljeu i neko donese neku sliku, ona
za tren oka uoi falsifikate.
Stjuart Prva ljubav je jedina ljubav.
Oliver to vie ljubavi je jedina ljubav.
Dilijan Prava ljubav je jedina ljubav.
Stjuart Ne mislim da ovek ne moe ponovo da voli. Neki mogu, iako
neki ne mogu. Ali bez obzira na to moete li ponovo da volite ili ne, prva se
ljubav ne moe ponoviti. I bez obzira na to moete li ili ne moete da ponovo
volite, prve ljubavi se nikada neete osloboditi. Druge ljubavi se moete
osloboditi. Prve, nikada.
140
ljubav, ljubav koja vas nikada nee izneveriti. To vam zvui dosadno? Meni ne.
Po meni, to je duboko romantino.
Stjuart
141
Teri Znate, Stjuart i ja smo se sasvim dobro slagali. Jesmo se sporili oko
nekih stvari, na primer oko godinjih odmora - on nije voleo da odlazi na
odmor, a i kada bismo otili, on uopte nije umeo da ne radi nita. Nikad nisam
videla nikog tako snudenog kao to je to Stjuart na plai. Ali bio je
velikoduan, voleo je svata da mi kupuje. Dobro smo iveli, dolazili su nam
prijatelji. Mogli smo da ostanemo u braku - za ime boje, ljudi u mnogo goroj
situaciji ostaju u braku, pa i ne misle da neto nije kako valja.
Pretpostavljam da bismo se sloili da je sve poelo da se odmotava onog
dana kad smo proveli tih osamnaest minuta kod terapeuta. Ali ne bismo se
sloili zbog ega je bilo tako. I sasvim je sigurno da za taj problem u
savetovalite vie neemo ii. Nismo morali da se raspravljamo ni na sudu.
Oboje smo eleli razvod, dece nismo imali, Stjuart je bio velikoduan, kao to
sam ve rekla. Zato se petljati oko raspodele istine, kao imovine? Zato je ono
jednostavno ostalo tu, to nae neslaganje, to neslaganje u pogledu istine. Ostalo
da lei kao nekakav otpadak na dnu okeana. Znate - krenuli ste da plivate, divan
je dan, voda bistra, sreni ste, i odjednom vidite gomilu zaralog ubreta na
dnu. Dom gomile kraba. I to je jedino to vidite.
Stjuart
onda... pa, evo ovako. Teri je iz meni neznanog razloga pretvorila Dilijan u
svoju opsesiju. Nekako u isto vreme, odluila je - i to mi sasvim jasno predoila
- da ne eli nikada da ima decu sa mnom. I ta ovek da radi s tim? Ako je ikom
od nas dvoje bio potreban terapeut, bila je to ona. Problem je, meutim, bio
nepremostiv. Taj brak, dakle, nikada nije mogao da postane ono to ja nazivam
celovitim brakom. I tako smo se rastali. Neto kasnije i razveli. Jeste bilo bolno,
ali nas dvoje smo od braka traili razliite stvari, i kada to jednom shvatite, onda
je vreme da pokupite pinkle, zar ne? Kraj prie.
Teri Moja pria nije podlona raspravi. Stvarno je to rekao? Da li je to
samo do mene, jesam li ja preosetljiva, ili to zaista zvui kao deset ispod nule?
Uslovi poslovnog sporazuma mogu da ne podleu raspravi, Stjuarte, amerika
spoljna politika moe da ne podlee raspravi, Stjuarte, ali mi ovde razgovaramo
o ljudskim odnosima, ili ti je to moda promaklo?
injenica. Stjuarta je njegova prva ena temeljno skenjala. Bio je oteen,
izranjavljen tako da nije ni znao da je to mogue. Zaista ga je izvozala, ostavila
u blatu i zdimila s njegovim najboljim prijateljem. Stjuartu je trebalo dosta
vremena da ponovo naui da veruje. injenica. Nauio je da ponovo veruje, sa
mnom. injenica. To to vas je neko skenjao, ne znai da ete prestati da
razmiljate o toj osobi. Obino je obrnuto. To e rei, postajete opsednuti
njome. injenica. Stjuart je spomenuo decu im smo poeli da ivimo zajedno,
ja sam rekla da nisam spremna, on je rekao u redu, pred nama je sve vreme
ovog sveta. injenica. Stjuart nije ponovo spomenuo decu sve do nedelju dana
posle naeg neuspelog odlaska u savetovalite.
E, sad, ovo to sledi nije injenica, ali jeste moj promiljen stav, do koga
sam jednog dana nenadano stigla, i sve je u meni to potvrivalo - svaki instinkt,
svaki deli mog mozga, svaki trenutak posmatranja, svaki nain posmatranja
prolosti. Seate se onoga to sam govorila o potenim laima koje ovek
govori na poetku veze? Jedina koju je Stjuart izrekao, i to velika, bila je elim
143
da imam decu s tobom. Znate li zbog ega je to bila la? Zato to je istina, koju
sam shvatila tek posle tri godine braka, bila sledea. Ono to je Stjuart eleo,
ono to je hteo da ima sa mnom, nisu bila moja deca, ve Dilijanina. Zar ne
shvatate?
Ej, Stjuarte, ovo stvarno ne podlee raspravi.
Dilijan Znate li ta je s Oliverom?
Vratio se iz Linkolnira istinski grozno raspoloen. Sofi je potrala ka
vratima, a sledee to sam ula bila je tutnjava Oliverovih koraka uz stepenice.
Sofi se vratila i rekla: Tata je pao u bedaru.
Ljudska raspoloenja. Kako se s njima izlazi na kraj? Ja nisam terapeut i
sigurno ne bih umela to da budem. Zato mogu da uinim samo ono to uvek
inim: ponaam se kao da je sve u redu, raspoloena sam koliko god mogu, i
ako Oliver ne eli da prihvati moje raspoloenje, ao mi je, neka nastavi sa
svojim. Nisam - kako se to ono odvratno kae - konfliktna osoba. Ja postavljam
pitanja i sluam ako se, i kada se to od mene trai. Tu sam ako sam mu
potrebna. S druge strane, nisam negovateljica, i nisam majka - izuzev svojoj
deci.
Kada je siao, upitala sam ga kako je bilo.
argarepe. Luk. Patke.
Pitala sam za saobraaj.
Autoput je vrveo od poltrona, naivina i prevaranata.
Jo jednom pokuala sam da sve dovedem u normalu. Povela sam ga da
vidi police koje je Stjuart postavio. Dugo ih je posmatrao - zurio izbliza, pa se
odmicao kao da je u Nacionalnoj galeriji, kuckao po drvetu, izvijao se da vidi
kako su privrene uza zid, poigravao se libelom koju je Stjuart zaboravio.
Nisu obojene, rekoh, da prekinem tiinu.
Nisam ni primetio.
Stjuart je mislio da e moda eleti sam da ih oboji.
144
Lepo od Stjuarta.
Ja se u ovoj vrsti razgovora ne snalazim najbolje, kao to moete da
pretpostavite. to sam starija, to vie traim od ljudi da budu jasni.
Dakle, ta misli, Olivere?
ta ja mislim? Jo jednom je odigrao taku Nacionalna galerija:
raskoraen stav, glaenje brade, ekanje po glavi. Mislim da ste vas dvoje to
lepo smislili, eto ta mislim.
Tu sam prekinula razgovor. Otila sam na spavanje. Oliver je prespavao u
sobi za goste. Dogaa se to ponekad. Ako devojice primete, kaemo im da je
tata noas radio do kasno, pa nije hteo da uznemirava mamu.
Stjuart
prikrio taj podli in, uspem da na svoj otira ubacim pedeset ili vie arenih
prospekata, kuevlasnik se verovatno nee buniti, a moje e se breme naglo
olakati. Jednom sam kroz otvor chez moi sandueta ubacio moda i preveliki
sveanj posebne ponude za utorak uvee u restoranu Bengalska zvezda, koji se
ponosi kako svojim ambijentom tako i visokom strunou u kunoj isporuci
(brzikari) pa sam sutradan iskoristio prednost nareene ponude i spiskio
itavu svoju nitavnu platu odvevi svoju Meilleure Demie na pomenutu veeru
pod sveama. Koliko se seam, svaka porudbina u vrednosti veoj od 10 funti
donosila je besplatno dodatno jelo od povra.
Stjuart bi nesumnjivo mudrovao o tome kako sam time nauio osnovnu
lekciju iz obdanita preduzimakog kapitalizma. udno, ali oseao sam se
kao nezatieni kmet koga eksploatie neki neprevazieni zelena.
Plus ca change, a?
Dilijan
paevima i junacima. To je rekla madam Kornuel. uli ste za nju? Nisam ni ja.
146
roditelji.
Jednostavno, savreno je jasno da to ne vodi niemu. Tako, opet,
govore roditelji. Naravno.
Uivajte u svakom trenutku. To i inim. Isprobajte razliite stvari. To i
inim. Nemojte se vezivati. Ne vezujem se. ovek je samo jednom mlad. Znam.
Uivajte u svojoj slobodi. Pokuavam. Dakle, nije to bogzna ta. ta sam rekla
Oliveru kada je pokuao da mi provodadie? Rekla sam da sredoveni
razvedeni mukarci nisu moj tip. Ili dva puta razvedeni, kako se ispostavilo. I
zaista nisu.
Znate, ja nisam zaljubljena u Stjuarta. Niti ima izgleda da u biti.
Odlazim kod njega jednom nedeljno, jednom u deset dana. Jo uvek je sve golo
i bez ukrasa kao prvi put. Obino izaemo u restoran, popijemo bocu dobrog
vina. Posle toga se vratimo u stan, i ponekad provedem no s njim, ponekad se
na brzinu potucamo i onda ja odem, ponekad nas ak mrzi i da se potrudimo.
Vidite? Nije to neki problem. Ta veza je laka za odravanje.
Stvar je samo u tome da kad bih bila zainteresovana, stvarno
zainteresovana, znam da bi me to bolelo. I stvarno se iznerviram kad pomislim
na to. Trebalo bi da budem zadovoljna, zar ne? Ali nisam. On me istinski
nervira.
Znate li u emu je stvar? Mislim, meni to izgleda sasvim oigledno.
Oigledno kao... pa, kao injenica da je njegov stan potpuno go, ako izuzmemo
147
pria. Jeste li videli prole nedelje onaj lanak o oveku koga su zlostavljali u
domu za nezbrinutu decu, pre mnogo godina? Strano je kad se izda neije
poverenje, zar ne? I onda proe vreme, i ne bude nita bolje. Taj tip je odrastao,
pokuao da zaboravi, nije uspeo, i dvadeset godina kasnije je pronaao...
vaspitaa koji mu je to uradio. ovek je sada ve bio preao ezdesetu, pa su im
se uloge na neki nain preokrenule: on je spao na milost i nemilost nekog jaeg
od sebe, ba kao to se desilo onom deaku pre mnogo godina.
I tako se on predstavio svom muitelju, povezao ga kolima i gurnuo ga s
jedne litice. Ne, to nekako zvui previe isto. Najpre mu je dozvolio da se
pomoli. Zanimljivo, zar ne? Pustio ga je da klekne i da se pomoli. Policiji je
kasnije rekao da bi ga bio potedeo da se ovaj pomolio za svoje rtve, no on se
pomolio samo za sebe. Tako je on odvukao starca do vrha litice i nogirao ga.
Tako je rekao, nogirao ga je. Rekao je policiji da moe da im pokae tragove na
mestima gde je njegova rtva pokuala da se zadri za tlo. Nisu mogli da
pronau ni kou ni dlake s tela. Ne, nije tano, dlake su pronali negde na pola
puta niz liticu. Navijaki al s nekoliko sedih vlasi na njemu. Bio je to al
Portsmuta, to u zauvek pamtiti. Plavo-beli. Portsmut.
Grozna pria, zar ne? A jo je groznija kad pomislite da je ubici to
verovatno delovalo kao poteno poravnanje duga. Ako i nije, onda svakako kao
kazna manja no to je starac zasluivao. Ako i nije, verovatno je pomislio da je
starac jeftino proao.
149
150
Oliver Znate li onu igru zvanu ta bi vie voleo? Kao, da li biste radije
bili zakopani do grla u vlanom blatu nedelju dana ili uporedili sve snimljene
verzije simfonije Novi svet. Da li biste vie voleli da goli-golcati s ananasom
na glavi proetate niz Oksford strit, ili da se venate s lanom kraljevske
porodice?
Evo jo jednog pitanja, ovog puta iz stvarnog ivota. Da li biste vie
voleli da je vaa depresija endogena ili reaktivna? Da li biste vie voleli da je
vaa ogromna i paraliua osetljivost spram ivotnih boli i jada nedostatak
zasnovan na vaem genetskom nasleu, nasleu svih onih turobnih i
mrzovoljnih predaka koje vidite poreane u svom retroviseuru, ili bi vam bilo
drae da ju je izazvao sam svet, ono to Pogaai sve ee zovu dogaajima
iz ivota, kao da postoji ravnopravna i suprotna kategorija dogaaja iz smrti.
Endogena: prema lako emo pogledu na svet, onom iz deijih
slikovnica i izjava politiara, mi ponosito stojimo na ramenima prethodnih
generacija, vidimo dalje, diemo istiji vazduh. Za one koje pogaa sveopta
tuga, meutim, ta piramida je okrenuta naglavce pa ti isti preci pritiskaju naa
ramena, sabijajui nas u zemlju kao krhke koie za ator. Ah, taj neumoljivi
bi DNK: ta je ovek, ako ne poslednji struk u devetostrukom biu kojim
vitlaju neke ranije, miiave, piratske generacije? A opet, upravo na tome
poiva nada: ako je nae breme biohemijske prirode, zar naunici ne mogu da
ga na neki udesan nain uklone? Tu smo ve na pragu jazbine Stjuartove bete
noire, genetske modifikacije, koja meni ne deluje toliko noire kakvom je
predstavljaju. Neznatno utinue gena, spretno premetanje onog biljnog
konia koji presudno razdvaja oliverstvo od stjuartovstva, i to vam je to:
151
veseliji od tatica, manje zlovoljni od deka. Crni pas pretvara se u malu macu.
Reaktivna: ili bi vam moda bilo drae da su oni plavo-crni dani, onaj
modri unutranji pejza, neposredna i manje-vie razumna reakcija na stvari
koje su vam se dogodile u vlastitom ivotu? Stvari koje bi mogle da snevesele
ak i gospodina eribama: na primer, gubitak majke pre jedanaeste godine, smrt
oca, suvinost, bolest, krah braka, und so weiter? Jer tada biste mogli da kaete
sebi da kad bi svet uspeo da se sredi, to bi i vama polo za rukom. Meutim, ako
bistro razmiljate - to je malo verovatno, s obzirom na to da bi vam se
metabolitiki nivo misli ili usporio do ritma srca grizlija u hibernaciji ili zazujao
kao uvertira za Ruslana i Ljudmilu - primetili biste u tome logiki problem. Ako
je, recimo, jedan od dogaaja iz ivota koji su vas prikovali za postelju smrt
majke u vaoj estoj godini, onda je teko zamisliti kako se takva nesrea moe
ponititi, zar ne? Maeha nije serotonin, kako tvrdi poznata izreka. Isto tako,
ako vas je oinulo to to ste proglaeni vikom radne snage, to teko moe biti
najpovoljniji poloaj s kojeg biste konkurisali za novi posao, zar ne?
Endogena naspram reaktivne: jo uvek se predomiljate? Bong, bong,
bong. Vreme je isteklo! A sad je trenutak da pomerim mete. Ovaj mali kviz
zasnovan na binarnom izboru bio je, priznajem, pomalo nepoten. Poto su u
poslednje vreme Pogaai odbacili vlastitu slavnu distinkciju. Danas tvrde da
morate biti obdareni genetskom sklonou da biste postali potiteni zbog tih
dogaaja iz ivota. Dakle: endogena ili reaktivna - moete dobiti i jednu i
drugu! Moda ste ba vi sreni dobitnik! Za sve je kriva vaa majka (i njena pre
nje) - i na kraju krajeva i ona umire! Hajde to svari, gospodine Savreno
Uravnoteeni Balkonski Balanseru. Ne postoji ili/ili, postoji samo i/i. A to vam
je odmah mogao rei i najzrikaviji posmatra pojave koju filozofi oznaavaju
imenom ivot. ivot se, u krajnjoj liniji, zaista svodi na to da goli golcati s
ananasom na glivi proete niz Oksford strit i da svejedno budete primorani da se
venate s lanom kraljevske porodice; svodi se na to da budete do grla zatrpani
u vlanom blatu i pritom sluate sve dostupne snimke simfonije Novi svet.
152
izraz lica kao da je govorio da eli da bude gorak i sarkastian, ali mu nedostaje
energije.
Zapravo, i moe, ree, drue stari. Moe da mi kupi dvogoca koji
jo nije trao nijednu trku.
Da ti kupim ta?
ti je nekakvo kljuse, objasnio je. Mnogo je delotvornije od itave
farmakopeje doktorke Rob.
1 ti to ozbiljno?
Savreno ozbiljno.
Malo se pogubio, zar ne?
Dilijan Sofi je objavila da je postala vegetarijanac. Kae da su mnogi
od njenih novih drugova u koli vegetarijanci. Prvo to sam pomislila bilo je da
ne elim jo jednog mrljavka u kui. Dovoljno mi je razmiljanje o tome ta e
Oliver hteti, a ta nee hteti da jede u odreenom trenutku. Zato sam upitala
Sofi - obrativi joj se kao odrasloj osobi, to ona uvek doeka s odobravanjem pitala sam je da li bi mogla da primenu svoje odluke - koju ja naravno potujem
- odloi za godinu ili dve, poto se ini da smo trenutno ve pomalo siti svega.
Siti svega, ponovila je, i nasmejalase. Nisam to namerno rekla. A onda
mi je - poto sam joj se obratila kao odrasloj osobi - ukazala poast tako to se
zauzvrat i ona meni obratila na isti nain. Objasnila je da nije dobro ubijati i
jesti ivotinje, i da kad ovek jednom to shvati, vie nema drugog izbora do da
postane vegetarijanac. Tu tezu je malo i razradila - na kraju krajeva, ipak je ona
Oliverova kerka.
Od ega su napravljene tvoje cipele? upitah, kad je zavrila.
Mama, odgovorila je s umornom tvrdoglavou deteta. Nisam ni rekla
da nameravam da pojedem svoje cipele.
Oliver
(Verovatno ne, osim ako niste u istom bateau ivre kao moi.) Ta estita doktorka
koristila je samo izraz fizika aktivnost, ali ja sam uo re doging. Mora da
sam se izlanuo o svojoj briljivo negovanoj sklonosti ka oblomovljevskom
kauu, pa je odluila da mi objasni. Fizika aktivnost, prema ovonedeljnoj
mudrosti iz pera Pogaaa, podie nivo blagoslovenog endorfina i na taj nain
podstie popravljanje raspoloenja. Pre nego to doete k sebi, ve je poela
urka. QED.
Moj odgovor, bojim se, nije bio arhimedovskog tipa. Nisam dozvolio da,
u oduevljenju, voda istekne iz kade. Moe biti ak da sam tuljenjem izrazio
svoje oajanje, kao prasac na dijeti pod stresom. Kasnije sam to ovako
obrazloio: ve bi i samo oblaenje opreme za doging, od iroke trenerke do
irokog osmeha preko sportskih gaa s ogromnom stranjicom, znaajno
smanjilo moj nivo endorfina, dok bi pomisao da se tako odeven pojavim na
svetlosti dana, koja bi navodno takoe trebalo da slui popravljanju
raspoloenja, mene do te mere ispunila stidom, da bih morao pogo plesnim
korakom da odskakuem do Kazablanke i natrag, samo da bih tu mitsku
supstancu vratio na njen poetni podrumski nivo. QEJD, a vi sami zakljuite ta
oznaava ono J.
Eli
problem, nije nita znaajno, nije teka za odravanje. Pa, zato onda nije
jednostavnija?
Bili smo se tek vratili iz nekog kineskog restorana, i ja sam bila u jednom
od onih hou-neu raspoloenja, kad vam je potreban neko ko e vam pomoi
da se odluite. On je, meutim, odbijao da sarauje. Ili nije oseao moje
raspoloenje, ili jeste, ali ga se ni na koji nain nije ticalo. Bilo mi je dolo da
kaem: zna, kad smo se upoznali bio si sasvim zrela osoba, odnosno
dominantna, u situacijama kad bi mi, na primer, zatrebalo gotovog novca, ili
kada bismo izali na pie. A sad ne ume ni da mi kae da li eli da ovde
158
reagovala?
Nasmejala se.
Stjuart itao sam o tom sluaju u dananjim novinama. Pria je odista
grozna, i predlaem vam da, ako nemate izdrljiv stomak, preskoite sledei
odeljak.
To se dogodilo u Americi, mada se moglo dogoditi bilo gde. Hou rei,
Amerika je samo uveana verzija svega drugog, zar ne? Bilo kako bilo, re je o
jednom oveku, vrlo mladom, dvadeset i neto godina, kome je umro otac.
Njegova devojka je u to vreme bila na nekakvom krstarenju, pa je nesumnjivo
sasvim razborito odluila da poto otac ne umire nego je ve mrtav, nastavi s
krstarenjem umesto da ga prekine da bi otila da tei svog momka. E, sad, on je
- moda podjednako razborito - postao ogoren zbog toga, gorinom koju vreme
nije zaleilo. To mu je izgledalo kao grozna izdaja. Zbog toga je odluio da joj
nanese isti onoliki bol koliki je sam prepatio. Poeleo je da ona sazna kakav je
jad oseao posle smrti svog oca.
Jeste li sigurni da elite da ujete ta je dalje bilo? Da sam na vaem
mestu, ja bih sada odustao. Dakle, on se venao sa svojom devojkom, i poeli su
da razmiljaju o zasnivanju porodice, pa je ona zatrudnela i rodila bebu, i on je
saekao dovoljno dugo da se ona na pravi nain vee za to dete, a onda ga je
ubio. Stavio je plastinu kesu - koju mi zovemo plastina folija - preko bebinog
lica, i ostavio je da umre. Kasnije se vratio, skinuo foliju, i okrenuo bebu u
krevecu licem nanie.
Upozorio sam vas da je pria uasna. A ima jo i ovo. Nekoliko meseci,
oigledno, majka je mislila da je u pitanju sluaj iznenadne smrti odojeta. Tako
je zakljuio lekar. Jednog dana, meutim, njen mu je otiao u policiju i priznao
ubistvo. E, sad, ta mislite, zato je to uinio? Neista savest? Moda. Nisam
siguran da uopte verujem u postojanje neiste savesti. Ne previe, ne u
sluajevima koje sam ja video. Okej, moda je delimino i to bilo uzrok. Ali
160
nije li moda time eleo da svojoj devojci-eni nanese jo vei i jo gori bol?
Dok je verovala da je re o iznenadnoj smrti odojeta, mogla je da okrivljuje
Sudbinu ili tako neto. Sada je, meutim, saznala da nije u pitanju Sudbina. Bilo
je to namerno. Bol je bio nanet svesno, voljom nekoga za koga je mislila da je
voli, nekom drugom koga je ona volela, s jedinim ciljem da nju povredi. Moglo
bi se rei da je u tom trenutku otkrila kakav je svet.
Bilo je to grozno zlodelo, zar ne? Ne kaem da nije. Ali na neki nain,
ono najgroznije u vezi s tim bilo je to da je ipak, na neki nain, bilo sasvim
razumno. Na svoj uasni nain, naravno.
Oliver Bi DNK. To mi se ba dopalo, priznajem. Nateralo me je da se
zamislim. ovek (ne izuzimamo enu, naravno). Bie bez razumnog razloga za
postojanje. Sam je sebi u davna vremena dao razlog, u doba mitsko i junako. U
vreme kada je svet bio dovoljno veliki za tragediju. A danas? Danas
jednostavno cupkamo na prstima po piljevini cirkuske arene, gonjeni biem
DNK. ta je ljudska tragedija za dananju obezvreenu vrstu? Ponaati se kao
da imate sopstvenu volju, a pritom znati da je nemate.
161
Anonimni
ONOME KOGA SE TO TIE, PORESKA UPRAVA, OBLAST N16.
Ovim elim da vas obavestim da Oliver Rasel iz Sent Danstans rouda
N16 izbegava plaanje poreza. Dotini je zaposlen u preduzeu Povrni ar (sa
seditem u Rajal roud N17) kao voza kombija, a plaa ga u gotovom novcu
njegov ef, gospodin Stjuart Hjuz. Rasel i gospodin Hjuz su u stvari stari
prijatelji. Po naoj proceni, on u ovom trenutku od gospodina Hjuza prima 150
funti nedeljno u gotovom. Imamo osnova da verujemo da se Rasel bavi i
distribucijom iznajmljenih video-kaseta, kao i letaka s reklamama za kari i
drugu robu. Shvatiete da u datim okolnostima nisam u prilici da ovo pismo
potpiem drugaije osim kao Savesni graanin
Oliver Doktorka Rob je fina ena, zar ne? Ako je to uopte bitno.
Spremna je da saslua, samo to ja ne volim mnogo da priam.
Kae mi da jedan deo depresije ini i oseaj da vam nikada nee biti
bolje. Ja joj odgovaram da oseaj da vam nee biti bolje deluje kao normalna i
prirodna posledica toga to vam ne biva bolje.
Pita me za gubitak libida i ja pokuavam da ostanem dentlmen.
Ipak, trudim se da joj udovoljim. Na sva njena pitanja odgovaram
potvrdno. Loe spavanje da, rano ustajanje da, gubitak interesovanja da, gubitak
koncentracije da, gubitak libida vidi gore, lo apetit da, plaljivost da.
Pita me koliko pijem. Ne dovoljno da me razveseli, odgovaram.
Spominjemo alkoholne jedinice. Alkohol, sva je prilika, izaziva depresiju. Ona
162
163
Sofi
Sledei put kad sam ostala sama sa Stjuartom, sprovela sam svoj
plan u delo.
Pitala sam ga moemo li da porazgovaramo, to obino ne pitam, pa ga je
to nateralo da slua.
Poela sam: Ako se tati ita dogodi...
Prekinuo me je. Nita mu se nee dogoditi.
Rekla sam: Znam da ja nisam odrasla osoba. Ali ako se tati ita
dogodi...
Da?
Onda e ti biti moj tata?
Paljivo sam ga posmatrala dok je razmiljao o tome. Nije gledao u mene,
pa nije video koliko sam ga pomno posmatrala. Na kraju, okrenuo se ka meni,
zagrlio me i rekao: Naravno da u biti tvoj tata, Sofi.
Sada mi je sve savreno jasno. Stjuart ne zna da je on moj otac zbog toga
to mu mama to nikad nije rekla. Mama nee to da prizna, ni meni ni njemu.
Tata se prema meni oduvek ponaao kao prema kerci, ali mora da neto
sumnja, zar ne? Zbog toga povremeno i pada u bedaru.
Dakle, za sve sam ja kriva.
Stjuart ta je sad ovo, jebote?
Ne seam se kada sam poslednji put video Olivera tako unezverenog.
Mahao mi je pred nosom nekim pismom na takav nain da je oito bilo
nemogue videti o emu je re. Ubrzo se malo primirio ili, verovatnije, umorio.
Pogledao sam dokument.
Iz Poreske uprave, rekoh. Pitaju ima li ikakvih drugih izvora prihoda
osim zaposlenja kod Povrnog ara, i da li si bio zaposlen u prethodnom
periodu dok si primao socijalnu pomo.
Umem da itam, jebote, rekao je. Moda se sea da sam prevodio
Petrarku u vreme dok si ti jo uvek izgrienim kaiprstom prelazio preko
164
nain dostojan odrasle osobe.) Zavladala je, dakle, prilino neprijatna tiina, a
svaki put kad Eli uzme olju s kafom uje se lako cin, poto je olji otpala
drka pa Elin prsten odzvanja o porcelan. Nije to nita do tihi, povremeni zvuk,
ali me vraa dosta godina unatrag. Eli nije ni udata ni verena, i ini se da osim
Stjuarta nema nikog drugog u vidokrugu, pri emu se stie utisak da je njihov
odnos prilino neobavezan (moda je to izvor njenog ogorenja), ali svejedno
nosi prsten na domalom prstu leve ruke. Nekad sam i ja to radila, to je bio
nain da kaem dalje od mene, da budem osloboena obaveze da objanjavam,
da zamiljam imaginarnog momka, ili branim svoj prostor onda kada po
nekoliko dana ne mogu ni da vidim mukarca.
To je najee uspevalo, tako da je nekakva mala inuva s pijane tezge
dobijala gotovo udesna svojstva kada je trebalo odagnati neeljena obraanja.
Naravno, ja sam na takve trenutke zaboravila. Trenuci kojih se seam jesu oni
kada trik nije delovao, kada bi se neko ukopao ispred vas i potom jednostavno
navalio. Ne bi primetio prsten ak ni kada biste mu njime mahali pred nosom.
Time nije hteo da kae da je to neka prevara ili neto slino - jednostavno je
odbijao da prsten prizna kao nekakav faktor. Ignorisao bi poluosmeh kojim biste
pokuali da se pretvarate da ga ne shvatite ozbiljno. Ignorisao bi sve signale
koje ste davali. Samo bi stajao i pucao iz svojih najjaih oruja. Ti i ja, ovde i
sada, ta kae na to? Ili se to bar podrazumevalo. I svaki put to bi mi bilo
neverovatno uzbudljivo. Seksi, ak i opasno. Izigravala bih hladnokrvnost ali
bih iznutra kljuala. to su oni, pretpostavljam, umeli da osete.
Nemojte me pogreno razumeti. Nisam ja jedna od onih ena koje vole
da budu podreene. Pomisao na mogunost da neki mukarac bane u moj
ivot, preuzme upravljanje i dovede me u red, nije jedna od mojih fantazija.
Radije bih da sama sebe dovedem u red. Osim toga, ne volim siledije, niti im
poputam. Govorim o neem sasvim drugaijem, o onom trenutku kada se neko
odjednom stvori tu i kae, ne koristei rei: Ovo si ti. Ovo sam ja. To je sve to
treba rei. Kao da vam se pred oima otkriva neka velika istina i sve to treba
168
prethodno iitao. Malo sam mu priao o poslu. O tome kako smo ispravili ono
ulubljenje na njegovom kombiju. inilo se da mu je sasvim svejedno.
Trebalo je da se oenim gospoom Dajer, ree.
K je gospoa Dajer?
srce prevrtljivo namere smutne... Ili neto slino, izreeno tihim
frfljanjem. Ne obraam punu panju kad se Oliver ne dri teme razgovora.
Mislim da bi i vi trebalo tako da postupate.
K je gospoa Dajer? ponovih.
O srce prevrtljivo namere smutne... I jo neto u tom stilu. ivi u broju
55. Jednom si joj rekao da ja imam sidu.
Setio sam se neega na ta sam, ve nekoliko godina, bio sasvim
zaboravio. Ona matora rospija? Mislio sam... Mislio sam da je ve pokojna,
hteo sam da kaem. Samo to se re pokojni ne izgovara pred bolesnicima,
zar ne? Samo to ja ne smatram da je Oliver bolestan. Sigurno bi trebalo da
mislim kako jeste, ali ne mislim. Kao to sam ve rekao.
Tako je razgovor vrludao, ne ba previe nalik na susret dveju dua. Ba
sam pomislio kako nam je obojici verovatno dosta, kad se Oliver okrenuo na
lea, kao ovek na samrtnikoj postelji, i rekao, Dakle, jesi li dosad uspeo da
shvati, drue stari?
Da shvatim ta?
Oliver se nekako glupavo zakikotao. Tajnu dobrog sendvia s
pomfritom, naravno. Stvar je u tome, stari moj prdonjo, to toplota pomfirita
istopi buter na hlebu tako da pone da ti curi niz zglobove.
Ni na ovo se nije moglo ne znam ta rei, osim toga da sendvi s
pomfritom smatram prilino nezdravim vidom ishrane. Zatim je prostenjao, kao
da mu je ve dosta pretvaranja za taj dan. Dilijan.
ta u vezi s Dilijan?
Ono kad si bio u hotelskoj sobi, ree on, i premda sam od tada bio u
stotinama hotelskih soba, odmah sam znao na koju misli.
170
slaete li se? Dani kad shvatate da bubuljiava luda govori istinu. Rat i razvrat,
rat i razvrat. Da i ne spominjemo tatinu i samoobmanu. Uzgred, imam novo
pitanje za onu igru. Da li biste vie voleli da unitite sebe nedostatkom
samospoznaje, ili sticanjem iste? Imate, oh, pa itav ivot da o tome razmislite.
Zrelost je sve, po miljenju jednog drugog optepriznatog strunjaka.
Znamo taj san: plodna zemlja, sunce to se probija kroz oblake, poasno mesto
na grani, lagano sakupljanje slasti, ona izdajnika boja kore, a onda, oh takva
zrelost, da kada bi nas i mali prst odojeta dotakao samo na jednu nanosekundu,
pupana peteljka sa koje visimo bez ikakvog aljenja rastala bi se s granom, a
mi bismo besteinski paraglajdovali na kakvu sluajnu hrpicu sena, da tamo
leimo, zreli, jedri, pomireni sa svetim ciklusom ivljenja i umiranja.
Veina nas, meutim, nije takva. Sliniji smo mumuli, koja u ciglo sat
vremena pree put od nesvarljive tvrdoe do zelenkasto-mrkog kolapsa, tako da
su lovci-sakupljai koji su je u poetku cenili, ti prvi pobornici organske hrane,
171
173
18: Uteha
dva, kao da je ovoga asa izaao iz njih. Pa, i jeste, naravno, tako je i bilo hou da kaem, nekako je izgledalo kao da te cipele jo uvek imaju ivota u
sebi. Nisu bile nove, bile su iznoene, s naborima na vrhu, i vertikalnim borama
sa strane. Svako nosi svoje cipele na drugaiji nain, zar ne? Iznoene cipele za
policiju su sigurno isto to i otisci prstiju, ili DNK test. Povrh toga, cipele su
kao lica, zar ne? Nabori na kojima se pregibaju, borice koje se na njima
stvaraju.
Nisam ni ula kad je Stjuart siao niz stepenice.
Popili smo preostalo vino.
Nismo, meutim, bili pijani. Ni on, ni ja. Ne koristim to kao izgovor. Da
li uopte elim izgovor?
On je mene prvi poljubio. Ali ni to nije izgovor. ena zna kako da ostane
dovoljno daleka ako ne eli da se ljubi.
Ali jesam rekla, Eli?
On ree: Oduvek sam te voleo. Oduvek.
Zamolio me je da ga dodirnem. To nije delovalo kao preveliki prohtev. U
kui je vladao prilian mir.
Poeo je da me miluje. Njegove ruke na mojim nogama, potom i ispod
mojih gaica.
Skini ih, ree. Daj da te dotaknem kako treba.
Bio je na sofi, pantalone su mu bile sputene na pola bedara, kita
uspravljena. Ja sam sedela pred njim, drei se za gaice. Nekako nisam htela
da ih skinem. Zavukao mi je ruku meu noge, zglobom je mogao da oseti da
sam vlana i prsti su mu se nali u dnu moje kime. Nije me privlaio ka sebi: ja
sam bila ta koja se pokretala. Osetila sam se kao da mi je dvadeset godina.
Spustila sam se na njegovu kitu.
Pomislila sam - ne, u tim trenucima to jedva da je misao, ve pre neto
to vam proleti kroz svest, neto za ta teko moete biti odgovorni - pomislila
sam: jebem se sa Stjuartom a to nije strano jer je to Stjuart. Istovremeno,
175
pomislila sam, ja se ovo ne jebem sa Stjuartom, jer, ako hoete da znate, ako
morate da znate - nikada ranije nismo to uradili ovako, kao dvoje napaljenih
balavaca u kuhinji, poluodeveni, aptavi, nestrpljivi.
Oduvek sam te voleo, ree. Pogledao me je u oi i osetila sam da
svrava.
Pre nego to je otiao, ukljuio je mainu za pranje posua.
Stjuart ao mi je ljudi koji su bolesni. ao mi je ljudi koji su siromani
ne svojom grekom. ao mi je ljudi koji toliko mrze svoj ivot da se zato
ubijaju. Nije mi ao ljudi koji saaljevaju sami sebe, onih koji su zaokupljeni
sobom, koji preuveliavaju vlastite probleme, onih koji trae i vae i svoje
vreme, onih koji smatraju da je to to nedeljama bez prestanka rone suze u supu
zanimljivije od svega to ste vi ili bilo ko drugi mogli da uinite u
meuvremenu.
Spremio sam fritatu. Dil je mislila da je u pitanju piperada. Sastojci su
isti, ali za piperadu jaja se meaju tokom kuvanja. Kod fritate, smesu ne dirate
sve dok se dobro ne stegne, a onda je stavite u penicu. Ne morate da ekate da
gornji sloj porumeni, samo pecite dok ne ovrsne, a onda uz malo sree, ako ste
sve dobro uradili, videete da je u sredini tek malice gnjecavo. Zapravo, ne ba
u sredini, ve negde za oko etvrtinu do treine u odnosu na gornji sloj. Ovoga
puta mi je uspelo. Napravio sam je s vrcima pargle, sveim grakom, zelenim
tikvicama, kuvanom unkom i kockicama prenog krompira. Video sam kako se
Dil nasmeila pri prvom zalogaju. Nije, meutim, imala vremena da bilo ta
kae, poto je Oliver umorno objavio: Moj omlet je iv.
tako treba, rekoh.
Bocnuo ga je viljukom. Meni se pre ini da je tu primenjen zakon
nehotinog efekta. A onda je, vrlo odluno, poeo da iz jaja vadi komade
povra, i da ih jede na krajnje ogavan nain.
Odakle graak u ovo doba godine? upitao je tonom koji je
176
krug.
Zavrio sam s pospremanjem i otiao na sprat da pogledam devojice.
Kad sam se vratio dole, Dil je i dalje sedela na istom mestu. Nije se pomerila
ni pedalj. Delovala je utueno, ako emo pravo, i odjednom me je obuzela
uasna pomisao da e i ona pasti u depresiju. Ne znam da li je to uobiajeni tok.
Znam da se to dogaa s alkoholiarima: prvo jedan partner postane alkoholiar,
a onda se drugi, ak i ako ne eli, ak i ako mu je odvratna sama pomisao na to,
pretvori u to isto. Moda ne odmah, ali takva opasnost je ozbiljno prisutna.
Kau da je alkoholizam bolest, pa pretpostavljam da ovek moe da se zarazi
njome, na ovaj ili onaj nain. A zato ne bi bilo isto i s depresijom? Na kraju
krajeva, mora da je uasno depresivno baviti se nekim ko je u depresiji, zar ne?
I tako sam je obgrlio rukom i rekao - pa, ne seam se ta. Razvedri se,
ljubavi, ili neto slino. Hou da kaem, u takvim okolnostima uvek kaete
neto sasvim jednostavno, zar ne? Oliver bi, naravno, umeo da kae i neto
zapetljano, ali ja u poslednje vreme Olivera zaista ne smatram strunjakom ni za
ta.
A potom smo uteili jedno drugo.
Pa, na predvidljiv nain.
Kako drugaije?
Oliver
dosadan.
Devojice mi nisu dosadne. Suvie su nevine za tako neto. Jo nisu stigle
do onog ivotnog doba u kome se otvara mogunost izbora.
Da li ste mi vi dosadni? Ne ba. Ali mi niste ni od bog zna kakve pomoi.
Ja sam vama dosadan, je l da? U redu je. Ne morate da budete ljubazni.
ta jo moe jedna ioda da uini naao probuenom balonu? Moda bih mogao
da budem zanimljiv kao ogledni sluaj, kao negativan primer. Gledajte kako Oli
sjebava svoj ivot, idite i ne inite isto.
178
Nekada sam mislio da ima nekakvog smisla biti ja. Sad vie nisam
ubeen. Oseam se nateeno i glupavo. Povremeno imam utisak kao da sam se
povukao u neku kontrolnu kabinu duboko u sebi, i da sam sa spoljanjim
svetom povezan samo preko periskopa i mikrofona. Ne, to zvui kao da
funkcioniem kako treba. Kao da sam maina. Kontrolna kabina - daleko je to
od istine. Znate onaj san kad se vozite u automobilu, samo to volan ne radi - ili,
jo bolje, radi tek toliko da jo uvek moete da imate poverenja u njega, to je
velika greka - a isto je i s konicama i menjaem, a put se sve vreme sputa i vi
idete sve bre, i ponekad krov pone da vas pritiska i vozaka vrata se ugibaju
tako da jedva moete da okreete volan ili dosegnete pedale... svako od nas je
sanjao taj san, ili neku njegovu verziju, zar ne?
Malo govorim, malo jedem, ergo malo i serem. Ne radim. Ne zabavljam
se. Spavam, i oseam se umorno. Seks? Podsetite me u emu je svrha toga,
izgleda da sam zaboravio. Izgleda, takoe, i da sam izgubio ulo mirisa. Zato ne
mogu da onjuim ni sebe samog. Bolesni ljudi neprijatno miriu, zar ne? Moda
biste vi mogli da me onjuite, pa da mi kaete ta ima novo. Nadam se da ne
traim previe? Ah, vidim da traim. Izvinite zbog ovoga to sam ispriao.
Izvinite to se nameem.
Sve to skupa navodi na pogrean zakljuak. Verovatno mislite - ako
uopte imate volje da razmiljate o tome - na kraju krajeva, da sam na vaem
mestu ja se ne bih trudio da razmiljam o sebi - no kada biste razmislili, mogli
biste doi do zakljuka da ako ve mogu da svoje stanje opiem srazmerno
pronicljivo, onda valjda i nije tako loe. Greka, greka! Njegovo stanje je
beznadeno, ali nije ozbiljno - ko je to rekao? Dodajte mom spisku simptoma i
gubitak pamenja. Ne moete se osloniti na to da u se ja toga setiti.
Ne, u tome i jeste kvaka. Ja mogu da opiem samo ono to je opisivo.
Ono to ne mogu da opiem je neopisivo. Ono to je neopisivo, to je
nepodnoljivo. A jo je vie nepodnoljivo zbog toga to je neopisivo.
Je 1 da da umem da pravim lepe are s reima?
179
Nije popravio ni kapiju ni zvono. Bio je to veoma prijatan mlad ovek, ali se na
kraju ispostavilo da je kauboj.
Kad sam pozvala optinu pitali su me jesam li uopte razmiljala kad sam
posekla drvo bez njihove dozvole, i rekli mi da ih nee iznenaditi ako neko
odlui da me tui. A ja sam njima rekla da mogu da me tue na onom svetu. To
je jedino mesto gde mogu da mi alju tubu.
Gospoa Vajat I dalje elim sve ono to sam rekla da elim. A znam da
neu dobiti nita od toga. Zato se teim dobro skrojenim odelom, ribom bez
kostiju i knjigom koja je napisana lepim stilom i nema nesrean kraj. Visoko u
ceniti ljubaznost i kratke razgovore, i eleu stvari drugima. A uvek u oseati
bol i rane od svega to sam imala i to jo uvek elim a nikad mi se vie nee
vratiti.
Teri Ken me je izveo u Obricki na krabe. Daju ti maleni eki, otar
no, krag piva i kesu za otpatke kraj nogu. Znam ta treba da radim, ali
svejedno doputam Kenu da mi pokae. Kraba je izvanredno konstruisana
stvarica, kao kakav moderni vid pakovanja izmiljen u neko davno vreme.
Uzmete jednu s gomile, okrenete je, potraite jedan otvor s donje strane, ubacite
nokat palca, razderete ga, i itavo se pakovanje jednostavno polomi nadvoje.
Zatim otkinete tipaljke, ieprkate smlavljeno meso, jezgro koje preostane
polomite nadvoje, ubacite i no, malo rastresete sve to, preseete, a onda kopate
prstima i jedete. Savladali smo tuce kraba bez grake znoja. Svako po est: puno
toga se baca. Ja sam uz to poruila salatu od luka, a Ken pomfrit. Onda je za
kraj poruio kola od kraba.
Ne, ne znate Kena.
I od sada pa nadalje, ne morate vie da brinete za mene. Ako ste uopte
brinuli.
181
Sofi Stjuart se popeo do nae sobe da nas poljubi za laku no. Mari je
vrsto spavala, a ja sam se pretvarala da spavam. Zagnjurila sam lice u jastuk da
ne bi osetio da mi je zlo. Kad je otiao, nastavila sam da leim razmiljajui o
svemu onome to bi bilo bolje da nisam pojela. Razmiljala sam o tome koliko
sam debela, kakvo sam odvratno prase postala.
ekala sam da ujem zatvaranje ulaznih vrata. Uvek ih moete uti zato
to morate snano da ih povuete. Ne znam koliko sam dugo ostala budna.
Jedan sat? Due? Onda sam ih konano ula.
Sigurno su razgovarali o tati. On je ozbiljno pao u bedaru. Samo to ja
mislim da bi to trebalo zvati onako kako ga nazivaju odrasli.
Stjuart Kad sam rekao kako smo uteili jedno drugo, to je verovatno
ostavilo pogrean utisak. Kao da smo mi dve matore drtine, koje slinave jedno
drugom na ramenu.
Ne, istina je to da smo bili kao dvoje balavaca. Kao da se neto - od pre
mnogo, mnogo godina - toga trenutka konano oslobodilo. inilo se isto tako i
da je jo uvek ono vreme, kad smo se prvi put sreli, kao da ponovo poinjemo
na neki drugaiji nain. Kad imate trideset godina, moete na mnogo naina da
glumite odraslu osobu. I mi smo pomalo bili takvi, ako emo pravo. Bili smo
ozbiljni, i zaljubili smo se jedno u drugo, i kovali planove za zajedniki ivot nemojte se smejati - i sve je tada bilo ugraeno u seks, ako znate na ta mislim.
U naem nekadanjem seksualnom ivotu nije bilo nieg loeg, ali je bio nekako
odgovoran.
Hou da razjasnim jo jednu stvar. Dilijan je tano znala emu sve to
vodi, od samog poetka. Kad sam skinuo cipele i rekao da u samo da obiem
devojice, znate li ta je odgovorila?
Moe da obie sve tri, kad si ve kod toga.
A pritom je u oima imala nekakav poseban pogled.
Kada sam siao delovala je pomalo setno, i smireno, ali sam oseao da je
182
negde unutra sva ustreptala i puna iekivanja, kao da prvi put u svom ivotu ni
ona nije znala ta e uslediti. Popili smo jo malo vina, i rekao sam joj da mi se
ovih dana dopada njena frizura. Na kosu stavlja maramu, ali ne na nain na koji
Amerikanke sklanjaju kosu. Ne ni onako kako se stavlja traka. Deluje
umetniki, a pritom nepretenciozno, i - poto je Dil u pitanju - boja marame
odabrana je tako da joj savreno istie boju kose.
Okrenula se kad sam to rekao, i sasvim prirodno krenuo sam da je
poljubim. Na to se ona kao malo nasmejala, poto sam nosom naleteo na njen
obraz, i rekla neto o devojicama, ali u tom sam trenutku ve ljubio njen vrat.
Okrenula se kao da eli da kae jo neto, no u tom okretu njene su usne
praktino naletele na moje.
Jo malo smo se ljubili, a onda ustali i malo se osvrnuli okolo kao da se
pitamo ta emo sada. S tim to je bilo savreno oigledno ta nam je oboma na
umu. Bilo je isto tako jasno da ona eli da ja preuzmem kontrolu, da
zagospodarim. A to je bilo lepo, i uzbudljivo, jer kada smo ranije bivali zajedno
uvek je to bio, kako da kaem, seks uz obostrani pristanak. ta eli? Ne, ta ti
eli? Ne, ta ti eli? Prilino utivo poigravanje, i poteno, ali u dananje
vreme istinski nepotrebno odlaganje, po meni. Dil je zapravo elela da kae,
kreni, hajde da probamo drugaiji seks. Pretpostavljam - u tom trenutku nisam
mislio o tome, bio sam previe zaokupljen onim to smo inili - pretpostavljam
da je smatrala da e se, ako ja preuzmem kontrolu, oseati manje krivom prema
Oliveru. No u tom trenutku to i nije izgledalo tako znaajno.
Bila je to, dakle, jedna od onih scena u kojima sam je ja milovao i
privlaio sebi i sve vreme je nagovarao na to. A ona se ponaala ne ba
nedostupno ve vie, kao, ubedi me. I tako sam je ubedio ka sofi, i kao to rekoh
liilo je to na deiji seks, meusobno drpanje, nastojanje da se otkopa vlastiti
kai dok se istovremeno bavite onim drugim, takve stvari. Malo onoga gurni me
- povuci me, i neke stvarice koje ranije nismo radili. Na primer, ja volim kad
me gricnu. Ne istinski jak, ali ipak ozbiljan gric ili dva na mesnatijim delovima
183
tela. U jednom trenutku deo dlana mi se naao u njenim ustima, uz rei hajde,
ugrizi me. I ona me ugrizla, snano.
A onda sam se naao u njoj i poeli smo da se jebemo.
Sofe su, meutim, zaista pravljene za decu. Naroito stare i rasturene sofe
poput te. I tako smo i mi na njoj pomalo bili deca. Meutim, svako ko je ikada
osetio probod u leima ili je navikao na prave krevete takav teren vie ne smatra
posebno gostoljubivim. Zato sam ubrzo obema rukama obujmio Dili pa nas
zajedno preturio na pod. Ona je pritom malo trupnula, no ja nisam hteo da
dozvolim da me ita izbaci iz nje, ni za ivu glavu. I tu smo ostali dok nismo
svrili. Oboje, da pomenem uzgred.
Dilijan Nije se sve dogodilo onako kako sam ispriala. elela sam da
sauvate dobro miljenje o Stjuartu - uz pretpostavku da ste ga imali. Moda
sam se u tom asu obraunavala sa poslednjim deliem krivice koju sam oseala
prema njemu. Nain na koji sam vam ja to ispriala jeste nain na koji sam
elela da se to dogodi, u sluaju da se dogodi.
Kad je siao niz stepenice, rekao je: Devojice su dobro. Zatim je
dodao: Svratio sam i do Olivera. Izdrkao je i uspavao se. Stjuart je to rekao
pomalo brutalno i trebalo je da osetim nekakvo aljenje prema Oliveru, ali
nisam.
Bili smo pijani, naravno. Pa, ja sam bila malo vie nego pripita. U
poslednje vreme obino zastanem kod jedne ae, ali do tog trenutka mora da
sam bila ispila gotovo pola boce. Stjuart se pruio i zgrabio me. Ne spominjem
to kao opravdanje. Ni za njega.
Napola me obgrlio oko struka i nosom me udario u jagodicu tako snano
da su mi oi zasuzile, a onda sam sklonila usne u stranu od njegovih.
Stjuarte, rekoh, ne pravi gluposti.
Ovo nisu gluposti. Pruio je i drugu ruku preko mene i epao me za
dojku.
184
186
Stjuart
Sve je to bilo tako davno. Sve je to - kako vi ono kaete - prekrio zaborav.
Sve je to - taj izraz sam nauila od Stjuarta - krv ispod mosta. Mislim da se
vie ne seam njegovog imena. Kako to ree jedna od vaih finih aristokratskih
dama: Priseanje nije priznavanje. Imam ker. Nije to bilo ba bezgreno
zaee, istina je, ali - ne, mislim da se vie ne seam kako se zvao.
Eli
Onda biste i njega pitali to isto o meni. I tako dalje. Bilo kako bilo, seks
nije s tim imao nikakve veze. Sa svim onim ostalim, hou da kaem.
Dilijan
besmislica.
Stjuart Ne. Moda se i nismo razili na najlepi nain. Ali... ne. To je
188
Taj stari kesten? Taj vieux marron glace? Ne, zaista ne,
193
Oliver
oni slubeni stanovi i uske uliice i parkinzi za stanare. Znate li ta je uradio kad
sam prvi put s njim provela no? Za dorukom? Dao mi je aku vauera za
parking da mi pauk ne bi odneo kola. Mora biti da sam delovala zbunjeno, zbog
toga to je poeo da objanjava kako se koriste. Uzme eton, izgrebe dan, sat,
minut svog dolaska, bla bla.
To sam ve znala. Nisam zbog toga izgledala zbunjeno.
Dilijan Ne, ne elim da pronaem svog oca. Nisam ja siroe. On me
je poznavao, i ostavio me.
Oliver Jo jedno pitanje za vas. Znam da je to protivno pravilima. Jebe
jebena pravila. Dilijan. Ta svetica, ta svetlost moga ivota. Da i ne spominjem
gopsodina eribama A tek police. Plutokrata sa izvesnim nivoom duhovnosti.
Stvar je u tome - pitanje je - do koje je mere ona manipulisala vama?
Razmislite.
Teri Da, Ken i dalje zove onda kad kae da e nazvati. Hvala vam to
ste to pitali. Hvala to ste se setili. I to ste mu upamtili ime.
Gospoa Vajat
Eli
195
20: A ta vi mislite?
197
Oliver
suzdranosti. ast je to to mene napred goni. Duni u moni rog i napred u boj!
Pogubimo neobrezane! (Ovo je do sada nerazmotreno pitanje. Ba me udi to
ga niste postavili u onom nedavnom ispitivanju.) Stjuart - uva li on jo svoj
svetli oreol, svoj puteni prepucijum, ili ne? Prevuen ili ne, ta mislite? (Ja?
Moi? Kao to rekoh, propustili ste priliku. Mada, ako ba hoete - Oliver je u
poslednje vreme tako tristeozno lien prihoda - mogli bismo da se naemo
posle svega, pa da mi platite da vam pokaem. Da, da stavim maliu meu
novie. Ponesite polaroid. Dajte naslov: Kako Stvari Stoje.) Dakle - u boj? Da
se borim za ono to mi po pravu pripada, ast, i ruku u ruci. Da se opet udvaram
i osvojim. Da zatitim svoju lozu. ta vi mislite?
Stjuart ta sam ono rekao o eljama?
Rekao sam: Danas znam ta elim i ne traim vreme s onim to ne
elim. Zvualo je to sasvim jasno i nedvosmisleno, zar ne? A ve dugo i jeste
tako, ili je bilo tako. No to je vailo, sada shvatam, samo za jednostavne stvari,
nevane stvari. Poeli ih, pa ih dobije. Ili ne dobije.
Meutim, kada je re o znaajnim stvarima... To to neto elite moe vas
dovesti do toga da to i dobijete, ali dobijanje nije kraj prie. Njime se samo
otvara nova serija pitanja. Seate se kad je Oliver rekao da je njegov poslovni
plan da dobije Nobelovu nagradu. Mislim da ete se sloiti da su mu vee anse
da dobije trostruki dekpot na lutriji. Ipak, zamislite, samo na trenutak, da mu se
desi da dobije to to eli. Hoemo li poverovati da e to reiti njegove probleme
i da e posle toga dugo i sreno iveti? Sumnjam. Moglo bi se rei da je lake
nikada ne dobiti, ve samo eleti. Samo to ivot u kome samo elite a nita ne
dobijate moe biti neverovatno bolan. Verujte.
Ili ja to samo izbegavam temu? Govoriti o onome to elim, a ne
spomenuti Dilijan?
198
Sofi Stjuart je moj tata a tata je tata Mari, i to je jedan od razloga zato
je tata u bedari. (Jo uvek nismo pronali odraslu re za to.)
Moda je onda reenje za tatu i mamu da imaju jo jednu bebu zajedno.
Tada e biti dva prema jedan.
Ej, zar to nije briljantno? Briljantno. ta vi mislite?
Dilijan
poznanstvo s jednim mladim lekarom, tek je bio diplomirao. Jedne pijane veeri
izgledao je veoma jadno. Toga popodneva, naime, stare kuke su mu naloile sad kad je postao pravi doca - da prenese one najgore loe vesti okupljenoj
porodici pacijenta koga je ve u tom trenutku grickao, glodao i smrtonosno
vakao glodar po imenu rak. Taj moj ortak nikad pre toga nije odigrao ulogu
glasnika smrti, pa stoga nije bio naroito vian diplomatiji; a opet, ini mi se,
bio je pravi ser Henrl Voton po nainu kako je ojaenoj porodici saoptio da e
njihov voljeni mu, otac i sin neizbeno da pandrkne. ta si im tano rekao,
upitao sam, i njegove mi rei evo ve decenijama odzvanjaju u uima. Rekao
sam im da mu nee biti bolje.
Tako mlad, a tako mudar! Hoe li ikome od nas ikada biti bolje? Svakako
ne u onom smislu koji podrazumevaju filozofi. Niti u smislu koji
podrazumevaju Pogaai. Oseaj da vam nee biti bolje zaista jeste deo
depresije - ali koji deo? Za doktorku Rob, to je simptom, za Olivera uzrok.
Nikome od nas nee biti bolje, pa emu onda slati estite ambasadore medicine
da po inostranstvu lau za svoju otadbinu? Plan C se jednostavno ogleda u
prihvatanju injenica takvih kakve jesu. Svi smo mi u istom amcu, s tim to
neki priznaju da imaju rupu na dnu, dok drugi okreu zaboravna lea i priljeno
veslaju sve dok se drai vesala ne zaare.
Pogledajte samo taj klie. Jo gore, pogledajte taj jadni pokuaj da mu se
udahne ivot. Sramotno. Sram da te bude, mali moj Oli. A opet, u samoodbrani,
kako prikladno. ta je nae bitisanje ako ne skup jadnih pokuaja da se jednom
klieu udahne ivot?
Da, to je plan C.
Plan A, Plan B, Plan C: ta biste najvie voleli?
Stjuart Evo ta sam podrazumevao pod onim jo sloenije. Dok sam
svih onih godina bio odsutan, Dil koju sam nosio sa sobom - sasvim doslovno
ako imamo u vidu onu fotografiju kojom su izgleda svi odreda opsednuti - bila
200
ta vi mislite?
Dilijan Da li me Stjuart voli? Jo uvek? Istinski? Kao to je rekao?
To je kljuno pitanje.
ta vi mislite?
Gospoa Vajat Nita me ne pitajte. Neto e se desiti. Ili nita. A onda,
jedno po jedno, kroz duge godine, svi emo umreti. Naravno, moglo bi da se
desi da vi umrete prvi.
to se mene tie, saekau. Saekau da se neto dogodi. Ili da se ne
dogodi nita.
202