Professional Documents
Culture Documents
Volfram Loc
Wolfram Lotz
S nemakog prevela
Bojana Deni
Goethe-Institut
I. KRATKA UVERTIRA
Na sredini pozorinog foajea drvena kolevka. U kolevci zavoji zguvani u klupko
(ovalno, veliine odojeta). Kraj kolevke, na batenskim stolicama, sede dvoje dece
deak i devojica. Deak na glavi nosi pohabani eir, devojica maramu. Iza njih,
za drku metle, horizontalno postavljene na dva stalka, vezan je stari arav. Na
aravu je neko prstima oslikao palmu u boji. Iza platna pojavi se sestra Inge.
Sestra Inge: Nisam sigurna da li umiremo?
Tumaramo unaokolo, to je izvesno
A ptice cvrkuu.
Verovatno su laste.
Negde vetar duva
Kroz breze, neko
Prelazi ulicu
Neko svetlo se upali, a neko ugasi
Zazvoni budilnik
Ili telefon.
Ponekad nam srce
Obuzme bol
A ponekad radost.
Ponekad se lisica posere
U ipraje, kako se to ve kae
I onda padne kia
Ili zasija sunce.
Ali ponekad, kada sam uvee
Sma na terasi
Koja se nalazi iza garae
(garae iza moje kue)
Onda lepo moe da se primeti
Pri pogledu na nebo
Onda lepo moe da se primeti
Meu zvezdama, ta sam ono htela da kaem
Onda lepo moe da se primeti
Izmeu
ta moe da se primeti
ta bi to trebalo da bude?
Nita. Pre svega
Dobrodoli.
elela bih da zahvalim pozoritu
elimo da zahvalimo pozoritu
Tanije: deca
Sa dejeg onkolokog
Sa, dakle, dejeg odeljenja
Za obolele od raka, kako se to ve kae,
Ovdanje klinike
ele da zahvale pozoritu to i oni
Mogu, eto, da se oprobaju kao glumci.
Upravo deci
Pauza. Tri mudraca i tri pastira priblie se kolevci i gledaju.
1. pastir: Evo ga, stvarno.
Pauza.
Gaspar: Pa to je dete.
Pauza.
2. pastir: Dete, evo ga.
Pauza.
Baltazar: Ovde, evo ga, dete.
Pauza.
1. pastir: Dete, evo ga ovde, stvarno.
Pauza.
Melhior: Stvarno, evo ga. To je dete, stvarno. To je stvarno...
Zbunjeno stoje i gledaju u klupko zguvanih zavoja. Nakon izvesnog vremena, jedan
od njih krene paljivo da odmotava klupko. Ostala deca polako se pribliavaju pa i
ona lagano poinju da odmotavaju klupko. Odmotavaju ga sve bre i bre. Potom se
(tek tako) na plafonu foajea upali protivpoarni alarm: sa plafona, utei, na scenu
pada arena, svetlucava kia. Deca stoje kraj kolevke i klupko odmotavaju li
odmotavaju.
7
II. RUPA KOJU KOPA PAS
Levo u dubini gotovo prazne scene mali plast prua, podno prua zguvan list
papira. Na plastu prua sedi patuljasti Purl vajcke i gricka eernu repu. Na sredini
scene stoji Lum. Ima takozvanu spastinu diplegiju, to e rei: noge su mu jako
iskrivljene na unutra (glumac ovaj invaliditet ne treba da glumi, ve, zaista, da ga
ima). Lum dugo i nepomino samo tako stoji, a onda:
Lum: U stranu, vie za sebe
Purl vajcke: psuje sebi u bradu
Bilo jednom jedno mesto
Bila jednom jedna kua
Kua!
Stajala je neto
Kad bi tako neto postojalo!
Podalje od sela
Podalje od ega?
I okolo-naokolo, da, oko kue
Na malim stablima rasle su kruke i jabuke
Izmeu stabala tih malih
Jeste!
unjalo se maaka etrnaest.
Maaka!
Prva je bila tigrasta i imala je
Belu fleku na elu
ta, na emu?
Druga je bila ria, opala je
Trea je bila mrava i crno-bela
etvrta je esto leala kod stepenica za podrum
Na emu?
I spavala, peta se zvala Rupfi
Gluposti!
Sva je bila olindrana, ali draga
esta je bila crna
Crna, onako...
I sedma, takoe
Ma kojeta!
A i osma, hramala je, nakon to je
Jedva sila s nekog drveta
Ni to nije istina!
Devetoj je falila jedna noga (imala ih je jo tri)
Deseta je bila stidljiva a pronicljiva
Jedanaesta se zvala Gustav, bila je veoma debela
Dada...
Dvanaesta je imala dva uha
Ma nemoj...
Kao i sve ostale, trinaestu
Malhen, zgazio je auto poto je
Zaspala ispod auta nekog pravnika
Ispod ijeg?
I zamaukala...
Kakva besmislica!
Lum se ljutito okrene ka Purlu vajckeu.
Lum: Zato mi ne da da ispriam?
Purl vajcke: Zato to je besmislica!
Lum: Nije besmislica!
Purl vajcke: Nego?
Lum: Moja seanja.
Purl vajcke: Pa ti nikakva seanja i nema.
Lum: Otkud ti to?
Purl vajcke: Zato to si... Zato to smo mi samo likovi u pozorinom komadu.
Lum: Stvarno?
Purl vajcke: Da.
Lum: I zato sam onda upravo ispriao sve ovo?
Purl vajcke: Zato to je tekst takav. Izgovarao si tekst.
Pauza.
Lum: A make? One nisu postojale?
Purl vajcke odmahuje glavom.
Lum: Ali...
Purl vajcke: ta je?
Lum: Pa ta radimo onda ovde?
Purl vajcke: Pa eto, ovde smo.
Lum: I ta to treba da znai?
Purl vajcke: To znai da smo, dakle, eto ovde.
Lum: I nas ima samo ovde?
Purl vajcke: Da, a gde bismo jo mogli da budemo...
Lum: Ne znam. I ta sad?
Purl vajcke: ta i ta sad?
Lum: Pa ta e sad da se desi?
Purl vajcke: Nemam pojma.
Lum: Ali neto mora da se desi.
Purl vajcke: Pa dobro, neto e ve da se desi.
Lum: A ko odreuje ta e sad da se desi?
Purl vajcke: Ne znam. Moda komad?
Lum: I ta e prema njemu sad da se desi?
Purl vajcke: Ne znam. Oigledno, nita posebno.
Lum: Ali ekaj, mora da postoji neka radnja?
Purl vajcke: Otkud ja znam? Otkud ja znam da li postoji neka radnja?
Lum: Pa dobro, mora da postoji neki razlog zbog kojeg smo ovde.
Purl vajcke: Da, verovatno, ne znam.
Dua pauza. Lum se zbunjeno okree, Purl zagrize eernu repu.
Lum: Mora da postoji makar neki razlog. Ne moemo da budemo ovde tek tako.
Mora da postoji neko opravdanje, neto zbog ega smo ovde.
Purl vajcke: Nemam pojma.
Lum: ta bi mogao da bude razlog?
Purl vajcke: Lum...
Lum: Mislim, neto zbog ega bismo mogli da budemo ovde?
Pauza.
Purl vajcke: Pa dobro, moralo bi da bude neto emu bismo i mi mogli da
doprinosemo. Neto to bi postojalo zato to postojimo i mi...
Lum: Ali ta bi to moglo da bude?
Purl vajcke: Nemam pojma. Pauza. Moralo bi da bude neto to bi bilo ovde, to
bismo i mi bili, to bi ovde bilo zahvaljujui nama...
Pauza.
Lum: Dobro, ali ta?
Pauza.
Purl vajcke: Dete.
Lum ga zbunjeno gleda.
Lum: Molim?
Purl vajcke: Dete. Jedino mi ono pada na pamet. Pauza. Onda vie i ne bi bilo
vano postoji li nekakva radnja, onda to vie, ini mi se, vie i ne bi bilo tako vano.
Postojalo bi dete koje bi odnekud izalo i onda bi bilo tu. I to bi onda bilo ono
najvanije.
Lum: Dete, to bi bilo lepo. Nego...
Purl vajcke: Ja bih mogao da dobijem dete.
Pauza.
10
11
Sestra Inge, zaogrnuta crvenom kabanicom, zdesna ulazi na scenu. Zastane i za sebe
izgovara ono to sledi. Lum i Purl vajcke posmatraju je ljubopitljivo.
Sestra Inge: I tako su, eto, sedeli i ekali da se desi ta god da se desi. Zvezde su
kruile nebom, vreme je prolazilo kao to to uvek ini, kao to je, uostalom, i red. No,
iznenada, kako to ve sluaj katkad nalae, njih dvojica pronalaze neto: cedulju.
Sestra Inge odlazi sa scene udesno. Lum i Purl vajce zbunjeno gledaju za njom.
Lum: Mi smo, navodno, otkrili cedulju?
Purl vajcke: Ne znam ni sam... Mogue da misli na onu to tamo stoji itavo vreme.
Pokazuje na zguvanu cedulju podno plasta prua.
Lum: Aha. I ta sad?
Purl vajcke: Moda neto pie na njoj? Zagrize eernu repu.
Lum pokuava da ustane. Usled njegovog invaliditeta, to je veoma dug i muan
proces koji deluje kao da je koreografisan, no, ini se da pokreti podleu sopstvenim
zakonima (pokreti su tako osmiljeni da najpre deluju kao neuspeli pokuaji, no, taj
neuspeh kao da polako otvara mogunost iz koje se uspeno raa pokret). Da se
proces zavri potrajae, a da se i Lum, konano, uspravi. Lum se cedulji potom
priblii za korak, sagne se i podigne je (takoe s puno muke, ali mnogo lake u
odnosu na prethodni pokuaj). Odmota je i dva puta je okrene.
Purl vajcke: I ta je?
Lum: Izgleda kao stranica pozorinog komada.
Purl vajcke: Bie da je to stranica iz ovog pozorinog komada! Kakva boanstvena,
tupava sluajnost! Kakva srea! ta pie?
Lum: Izbezumljeno gleda u papir. Ne znam.
Purl vajcke: itaj ve jednom! Moda pie kada emo dobiti dete!
Lum: Izbezumljeno gleda u papir, a u nekom trenutku pusti da mu i ruke vise. Ja... Ja
sam samo idiot... Ja sam u ovom komadu samo idiot. Pauza. Purl vajcke ga gleda
ljubopitljivo. Purl, izgleda da ne umem da itam. Evo me u komadu i ta sam idiot!
Sakati idiot koji ne ume ak ni da ita!
Purl vajcke: Ne ume da ita?
Lum: Ne, izgleda da ne umem...
Purl vajcke: Ali, Lum... To to ne ume da ita... To nije strano. Ne moe zbog
toga da bude idiot.
Lum: Ma hajde! Ja sam ovde samo zato to je komadu potreban idiot. Sakati idiot
koji nita ne ume ak ni da ita! To sam ja...
Purl vajcke: Ali, to nije istina! Ti si ovde zato to e dobiti dete. Dete koje emo
dobiti mi, ono je, takoe, i tvoje. Zato smo ovde...
Lum: Misli?
Purl vajcke: Pa, naravno.
Pauza.
Lum: Promuklog glasa. Moda si u pravu. Pauza. Je l' moe da mi proita? Moda
pie kada emo dobiti dete?
Purl vajcke odlae eernu repu u stranu i uzmima list papira. Dok ita ono to
sledi, to se zaista i deava:
[Purl vajcke ita i ovu reenicu. Za to vreme, na sceni se zdesna pojavljuje neman s
kineskom vazom i zbunjeno odlazi na sredinu scene; deluje potpuno izgubljeno.
Neman: Vie u vazu:
Moj otac je svemirsko ubre
Moja majka je svemirsko ubre
Ja sam svemirsko ubre.
Moj nekadanji nastavnik engleskog je svemirsko ubre
12
13
III. ASTRONOMIJA UASA
Na stativu, na sceni s leve strane tanjir satelitske antene. Pomou vie kablova
povezan je s aparatom u obliku kutije koji je tu odmah pored. Kabl mikrofona
ukljuen je u aparat. Mikrofon lei na podu, pored tanjira satelitske antene.
Tehologija naprave zasniva se na mogunosti da tonske signale pretvara u radio
talase koji, pak, doseu duboko u vasionu. U centar satelitskog tanjira ugraen je
crveni laser, koji se pali kad naprava alje signale (signali se alju pritiskom na
najvee, najcentralnije dugme). Laserski zrak uperen je u samo sredite tavanice
gledalita i sam po sebi nije neophodan, osim za optiko naglaavanje procesa koji se
odvija. Iza naprave nalazi se, jedva vidljiv, mali plast prua. Tamo i dalje sedi Purl
vajcke. Lum sedi ispred njega na podu i ne vidi se. Upravnik toka (UT), zaogrnut
crvenom kabanicom, stupa na scenu sleva.
UT: Zabava. Prodere se.
Samo da ne zavlada praznina.
Pauza.
Kaem to sada ovako i moda isprva deluje nerazumljivo, no, voleo bih, ukratko, da
pokuam da objasnim ta, zapravo, mislim. Trebalo bi i ovo da znate: sa dvanaest
godina, leao sam nou u krevetu. (Do sada je sve sasvim normalno). Ali te noi,
nisam mogao da zaspim i zijao sam u tamu pred sobom. U nekom trenutku pomislio
sam: to je, dakle, sada, to. I to ba sada.
Spopade me, tada, neverovatan strah, strah od smrti, ne znam kako to da objasnim:
strah od toga da u nestati u univerzumu; toliko sam se uplaio, dok sam leao i
pomislio sam: ba sada. Ba je bilo gadno. Shvatio sam da moram da promenim svoj
ivot, da moram nekako da ga promenim, da se to nikad vie ne dogodi, da se takav
jedan trenutak nikad vie ne ponovi. Tada sam se bacio na sportski aerobik, kao i na
golf i indijaku, uputio na splavarenje brzacima, trenirao breakdance i brzopotezni ah,
skateboarding, mini-golf, windsurfing, bacanje balvana s ramena i curling, trenirao
squash, jahao ponija, bavio se freeclimbingom, namazan uljem rvao u ringu i igrao
petank, bavio se lovnim streljatvom, sankao u woku, igrao vaterpolo, trenirao
downhill biciklizam, maoretski ples i show dance, borbe u koridi, tipp-kick, gaao iz
luka i strele, bavio se gimnastikim akrobacijama disciplina toak. Pohaao batik
kurseve, bio lan hardrock coverbenda, bio u Udruenju maketara, radio na jednom
slobodnom radiju, bio u Udruenju nemako-turskog prijateljstva, u Uniji mladih i
Mladim socijalistima. Nakon mature, izuavao sam: kognitivne nauke, sistem
klimatizacije za zgrade, jezik i kulturu Tibeta, ekotrofologiju, romanistiku iberijskog
poluostrva, dizajn pakovanja i vazduhoplovni inenjering, dramaturgiju i dramsko
pisanje na Univezitetu umetnosti, urban management, tehnologiju obrade drveta i
plastike, Evropske studije, predkolsku i kolsku pedagogiju, bioinenjering, fagot,
nauno novinarstvo, psihologiju uspeha u biznisu i obrazovanju (ovo drugo osnovne
studije), studirao tehnologiju mainogradnje, za nastavnika engleskog u osnovnoj
koli, administraciju u umetnosti i medijima, nanostrukture, pomorske komunikacije,
teorije kulture sa teitem na istoriji, prostorno planiranje, luikosrpski, kao i dizajn
pedagokih sredstava. Zavrio praksu kod EADS u Fridrihshafenu, u berlinskim
gradskim novinama Zitty, kod Snogard Computers GmbH, u gradskom pozoritu u
Kemnicu, u FuP Kommunication, u jednom call-centru Deutsche Bahn u Koblencu, u
redakciji asopisa Neon, u gerontolokom centru St. Vincenz u Bad Ripoldzau, u firmi
industrijskih motora i rezervnih delova Hermansdorf, kod Kopps Coiffure u Davosu,
zavrio praksu u prodavnici bicikla Sauerborn i u firmi CeNano GmbH&Co. KG, u
14
15
16
osetila kao da sam ruin grm. Kao ruin grm s korenom koji prodire u zemlju, koji se
sve vie grana, do najfinijih ilica, duboko, sasvim duboko u zemlju. I za trenutak,
kao da sam, kroz koren, osetila fluidnu unutranjost zemlje, uinilo mi se da kroz
korenje mogu da osetim kako se zemlja kree, ali ne ravnomerno, ve kako vrluda,
kako vrluda vasionom budui da nije okrugla kao lopta, ve neravnomerno, poput
krompira, kao kakav propali krompir... i ba u tom trenutku, uinilo mi se da mogu da
osetim ba to... i u tom trenutku, osetila sam da sam jedno sa zemljom i to je za mene
bilo veoma uteno. Pauza. A to onda nije bilo emitovano u montai su izbacili taj
deo.
UT: Izbacili?
Debela ena: Pa eto, na kraju se uopte nisam ni pojavila u emisiji. Izbacili su itav
moj nastup.
UT: Uopte niste emitovani?
Debela ena: Ne, umesto toga, emitovali su drugog gosta, izvesnog bankarskog
slubenika, srednjih godina (inae, veoma simaptian gospodin). On je za osam
nedelja oslabio trideset kilograma.
UT: Trideset kilograma za osam nedelja!
Debela ena: Da. Smislio je novu metodu koja je, kako tvrdi, svojevrsna
autourinoterapija.
UT: Sopstvenim urinom?
Debela ena: Deluje gadno, ali navodno, veoma je zdrava. Svaki put kad bi osetio
glad, on bi popio au svog urina. Nakon toga, tvrdio je, ne bi vie imamo nikakav
apetit. I na taj nain, oslabio je zaista trideset kilograma za osam nedelja, to je ve
poprilino. Zato i nisam ljuta to me nisu emitovali, jer za mene je upravo trenutak
koji sam doivela, predstavljao toliku utehu, te verujem da bi ta pria mogla i drugima
da pomogne. Meni je, zapravo, stalo do toga da pokaem da ak i u ovom propalom
svetu, postoje trenuci utehe2, budui da ni sm nastanak sveta nije u potpunosti
savren. I kad ovek to zna, kad zna da se uprkos svemu, ili upravo usled svega toga,
moe oseati zatieno, to je vano budui da ovek s tim, jednostavno, ne moe
stalno da se nosi. Ponekad je potrebna mala uteha, jer to je ljudski. Zato bih ba to
rado poslala putem vae naprave.
UT: Nemojte, molim vas, pogreno da me razumete, ali, dolo je, naime, do
nesporazuma. Mi, ovde, re elimo da dmo istorijskim i medijskim linostima i mi
smo, naravno, poli od toga da ste vi gostovali na televiziji. vi se, u izvesnom smislu,
niste pojavili i vas, u tom smislu, uopte, i nema, budui da vas nisu emitovali. Vi ste,
da tako kaem, niko i nita, kako se to ve kae. Pauza. Mislim da ete vi to razumeti.
Da smo to ranije znali, da vas uopte nisu ni emitovali, mi bismo, naravno, i vas i nas
potedeli ovog neprijatnog trenutka...
Pauza.
Debela ena: Da, razumem. Nije mi bila namera da vas obmanjujem. Trebalo je da se
prethodno preciznije izrazim. Izvinjavam se.
UT: Dobro, nije toliko strano. Za nas je to jedna neprijatna situacija i, u sutini,
morali bismo da opozovemo va nastup no, to nije mogue...
Debela ena: Da... Izvinite, molim vas, zbog itave situacije... No, najbolje e biti da
ja sad, jednostavno, samo odem, a vi, jednostavno, nastavite dalje, kako bi me ljudi
to pre zaboravili i mene onda, u tom smislu, vie nee biti.
UT: Hvala na veoma dubokoumnim predlozima!
17
Debela ena: Izvinite... Brzo i neupadljivo, koliko je to u njenom sluaju mogue, ona
odlazi udesno sa scene.
UT: Pozdravimo, dakle, naeg prvog gosta: amerikog istraivaa Konstantina
Samjuela Rafineska! iveo je od 1783. do 1840. Dobrodoli!
Konstantin Samjuel Rafinesk ulazi na scenu zdesna.
Rafinesk: Zdravo.
UT: Gospodine Rafinesk, elim odmah da vam kaem jedno: mi, ovde, ne elimo
nikoga da obmanjujemo, a vi, kao na gost, imate pravo da znate zato ste danas
ovde. S jedne strane, pozvali smo vas, naravno, kao istraivaa, a s druge, naravno,
kao nekog... Kako bi se to moglo rei... Ko se pogubio! To kaem samo zato da biste
znali na emu ste.
Rafinesk: Pa, dobro, okej...
UT: To ne bi trebalo da vas uznemirava.
Rafinesk: Dobro, u redu.
UT: Moda da najpre kaem neto o Vama. Kao istraiva, delovali ste u mnogim
oblastima, recimo kao botaniar, ihtiolog, ali, zato ne rei i to u oblasti istraivanja
indijanskih jezika. Vai savremenici, meutim, nikada vas nisu ozbiljno doivljavali.
Rafinesk: Da, pa dobro, to je tano, ali...
UT: Opisali3 ste bezbroj riba i biljaka? Vai savremenici smatrali su (a danas je,
uostalom, i nauka istog miljenja) da sve to ste, zapravo, uinili, bilo je to to ste
novootkrivenim vrstama podarili nova imena.
Rafinesk: Ne, to nije sasvim tano...
UT: Nego?
Rafinesk: Znam, to se stalno ponavlja, no, posredi je veliki nesporazum. Pojasnio
bih, ako mi dozvolite?
UT: Upravo zbog toga ste i ovde!
Rafinesk: Dakle, jednog majskog dana, 1835. bio sam na putu to mi je ve
dugogodinji obiaj, u blizini Apalaa, pretraujui jedan umski proplanak u potrazi
za retkim i neotkrivenim biljkama. Na proplanku je rastao livadski korov, tzv.
kukaviji cvet, rastao je, da tako kaem, nekonstrolisano. Budui da nieg drugog i
nije bilo, u nekom trenutku seo sam da pojedem svoj sendvi sa mortadelom i
krastaviima. Pri otpakivanju, krastavi je ispao iz sendvia i zagubio se negde
meu kukavijim cvetom. Traio sam ga, ali ga meu kukavijim cvetom nisam
pronaao. I dok sam rovario po kukavijem cvetu, najednom mi je sinulo da jedan
kukaviji cvet s drugim, naime, nema nieg zajednikog! Cvetovi jesu iste boje, ali
samo ako se ovek ne zagleda ba detaljno. Paljivo sam osmotrio to cvee i to sam
preciznije gledao, postajalo mi je sve neprijatnije. Prilikom preciznijeg posmatranja,
to cvee nije imalo nieg meusobno zajednikog, bilo je, dakle, sasvim razliito. Tad
mi je sinulo da nauka pokuava da uvede red tamo gde reda uopte i nema! Priati o
neemu to, uzgred budi reeno, uopte nije istinito, samo da bi se prialo! Shvatio
sam da nauka, u sutini, pokuava da u itav haos unese harmoniju! Trao sam van
sebe proplankom i uopte vie nisam mogao da se smirim.
UT: Sada biste morali da nam kaete ta je, ovaj, to saznanje predstavljalo u
kontekstu vaeg rada!
Rafinesk: Shvatio sam da svaka pojedinana biljka, svaka pojedinana ivotinja mora
da bude opisana! Tako i nikako drugaije! Tu, na proplanku, smesta sam poeo da
18
zapisujem i imenujem svaku biljku! Do kraja svog ivota, istraio sam 114 kvadratnih
metara zemljine povrine!
UT: Zbog ega su vas onoliko ismevali!
Rafinesk: Pa ta? Ja sam istraiva. Nije sve u slavi i priznanju. Re je o tome da
ljude ne bi trebalo da smatramo za glupake, da prestanemo da im serviramo bajku
kako je svet ureen i da je sve u redu kad nita nije u redu! Svet je u haosu!
UT: U redu, gospodine Rafinesk. Pauza. Kad smo ve tu gde jesmo, zanimala bi me i
sledea tema: vi ste 1836, na drevnom prajeziku objavili knjigu mita o nastanku sveta,
takozvani Walam Olum. U meuvremenu, ispostavilo se da je re o falsifikatu, dakle,
da taj tekst, nisu sastavili Indijanaci, ve lino vi.
Rafinesk: Ne, ve je i tu opet dolo do izvrtanja injenica, moram, dakle, da
pojasnim: ja nikad nisam tvrdio da su Indijanci napisali taj tekst!
UT: I zato ste ga onda napisali na indijanskom jeziku?
Rafinesk: Ne, ne, morau da razjasnim i to, u jednom mitu, u jednom mitu o nastanku
sveta, re je, dakle, o nastanku svega.
UT: Da, potpuno ste u pravu!
Rafinesk: Pa, eto, kada sam pokuao da zapiem istinu, istinu o svemu a to bi
morao da bude prioritet ubrzo sam shvatio da na jezik funkcionie poput nauke:
rei tvrde da znae neto posebno, a zapravo one do te mere sve pojednostavljuju da
se nita vie ne da prepoznati!4 Stolica nije jednostavno stolica, postoje najrazliitije
vrste stolica...
UT: Ma, kakva stolica? Kako ste uopte doli do stolice?
Rafinesk: Uzmimo, evo, ovo prue, ovde. Pokazuje na plast prua gde sedi Purl
vajcke. Nije to tek neko tamo prue!
UT: Nego ta je?
Rafinesk: Njega, eto, ini jo neto, ine ga granice, pogledajte. Klekne i krene da
prebira po pruu. Purl vajcke prilino je iznerviran, ali ini se da Rafinesk to i ne
primeuje. A na granicama su iglice, mnogo iglica, a na svakoj granici mnogo
razliitih. A na ovakvom pruu ima buba, prljavtine itd, a sve se to sastoji od atoma i
drugih stvari.
UT: Odakle Vam sad bube?
Rafinesk: Pa, ne znam ni sm, moe biti da ima i buba.
UT: Moe biti?!
Rafinesk: Pa, dobro, onda nema buba. Ali ono sa granicama i iglicama i atomima
to stoji.
UT: ta hoete time da nam kaete?
Rafinesk: Da se ovakvo prue ne moe jednostavno i samo nazvati pruem! Potreban
je jezik ije rei ne znae samo: iliili, ve istovremeno mogu da znae:
ii! Re koja e u svakom plastu prua zaista precizno obuhvatiti svaku granicu i
svaku iglicu i svaku bubicu i svaki atom.
UT: Kakve bubice, gospode boe!
Rafinesk: Da, ili, pak, nikakve bubice, ali, svakako jezik koji znai sve! Svojevrsni
prajezik! Tu sam, nastanak sveta, poeo da opisujem jezikom koji se sastoji od
glasova koji istovremeno mogu da znae i sve i nita! Nikad nisam tvrdio da su tekst
napisali Indijanci! Hteo sam samo da pronaem jezik koji bi svetu priliio!
UT: Aha. To sve zvui sjajno. Ali vi nam neto preutkujete.
Rafinesk: Kako to mislite?
19
UT: Radi se, naime, o tome da ste vi taj tekst potom jo i preveli na na, kako ga vi
zovete pojednostavljeni jezik! Time ste uinili upravo ono to ste drugima zamerali:
sve ste ponovo pojednostavili!
Rafinesk: Da... Sluajte... Priznajem da to i nije ba bilo najpametnije... Radilo se,
naime, o tome... Da... Radilo se o tome... O tome da sam taj tekst, tekst na prajeziku,
dao svojoj majci koja se oduvek interesovala za ono ta ja radim. Onda ga je proitala,
no, poto ga je proitala, sneveselila se. Nije ga razumela. Rekla mi je: Ne razumem,
ja sam jednostavno prestara za te moderne stvari. Nju je veoma rastuilo to to nije
razumela. Pauza. Toliko mi je bilo ao, bila je tako razoarana! Pauza. I ja sam za
nju, potom, taj tekst preveo na normalan jezik kako bi ona mogla da ga razume...
UT: ime ste sve ponovo pojednostavili i na izvestan nain obmanuli vau majku i
sebe, kao uostalom i sve!
Rafinesk: Eto... Da... Ja bih... Verovatno ste u pravu... No, bilo je, znate, to da se ona,
naime, veoma radovala... I nekako...
UT: Vama je, dakle, vaa gospoa majka bila vanija od istine!
Rafinesk: Ne bi se to ba moglo tako... Ja... Ja ne kaem da je to bilo ispravno, samo
to...
UT: U redu. Da zakljuimo, dakle, s porukom koju ete izgovoriti u ovaj aparat, kako
bismo je poslali u svemir. ta biste voleli da kaete?
Pauza.
Rafinesk: Ja bih, eto, rado rekao... Ja bih rado rekao ono od malo pre, da...
UT: To biste voleli da kaete? Onda bolje recite da ste mamin sini
to je makar uverljivo.
Rafinesk: Ali... Eto...
UT: Sluajte, ja nisam ravnoduan prema onome to ovde radimo. Ovo ovde je moj
zadak i bio bih vam zahvalan kad biste ga i vi tretirali ozbiljnije. Ne bih voleo da
kaete neto u svemir u ta i sami, na kraju krajeva, ne verujete. Mi, ovde, ne pravimo
budale od sebe.
Rafinesk: Ne, ja sam veoma ozbiljan, ak i kada... No, dobro, istina je da ja, zaista,
veoma volim svoju majku. Pauza. Moda bih u vau napravu zaista mogao da
izgovorim sledeu reenicu: Majko, volim te. Ili neto tome slino. To je iva
istina.
UT: Da, ali ipak ne, sve je to sjajno i bajno, ali to je mnogo mnogo je. Treba poi
od pretpostavke da potencijalni primalac nae poruke, uopte i ne govori na jezik i da
najpre mora da ga deifruje to vie ima da se deifruje, to je tee. Informacija zato
mora da bude to je mogue preciznija, to je mogue saetija! Iskazana jednom
reju!
Rafinesk: Ali kako sve to da samem u jednu re?
UT: Pa vi, na primer, recite jednostavno: majko ili mama!
Rafinesk: I vi mislite...
UT: Naravno, to da ne? Ja u sada pritisnuti ovo dugme, a vi onda recite tu re.
Panja!
Upravnik toka potura Rafinesku mikrofon, potom, pristisne najvee i najcentralnije
dugme na napravi: pali se laserski zrak uperen u smo sredite tavanice gledalita.
Upravnik toka ohrabrujue klimne glavom u pravcu Rafineska.
Rafinesk: Mama.
Upravnik toka nanovo pritisne dugme, laserski zrak se ugasi.
UT: Gospodine Rafinesk, hvala vam od sveg srca to ste bili gost u naoj emisiji!
Rafinesk: Ja vama zahvaljujem!
20
21
22
IV. HILDA I KLAJST
Upravnik toka nije vie na sceni, bie da je, dakle, otiao sa scene (inae bi i dalje bio
na sceni). Na sceni i dalje tanjir satelitske antene kraj plasta prua gde i dalje sedi
Purl vajcke. Od Luma vidimo samo njegovu frizuru, dakle, on je i dalje tu.
Kako Purl vajcke otpone monolog koji sledi, smesta poinju da rade dim-maine
koje sa svih strana, uz piskutavi zvuk, isputaju dim, tako da se za nekoliko sekundi
nita vie ne vidi. Tokom monologa, stalno se pali jedna pa druga dim-maina tako da
se vidik i ne razbistri, a pitanje maina guta sve izgovoreno.
Purl vajcke: Na ovom svetu nismo zatieni
Ili makar nismo ovde, dakle, ovde gde upravo jesmo, nismo
Zatieni, mi smo kao plutajui plamiak
Na mranom okeanu
ta god plamiak na okeanu
I trai, a za ta
Zapravo i nema objanjenja, ta to
Plamiak uopte na okeanu i radi
I kako bi to uopte funkcionisalo,
To ne znamo, ali tu smo,
Gde smo. Boravimo u
Naim telima, naim telima
Koja dolaze iz sveta (kako god)
I u isti se vraaju, ali mi se
Uopte nikuda ne vraamo
Jer niotkuda i nismo doli
Mi ak ni iz ega i ne dolazimo
Mi smo samo, eto, ovde6
Samo prisutni, kao plamiak
Na mranom okeanu.
I ako ovde, ovde na ovom
Turobnom okeanu sednemo na livadu
(ak kada to i nije mogue, ali to sa
Okeanom i plamikom samo je slika), ako, dakle,
Sednemo na livadu u mekanu travu
Ostajemo meu nama, a pod nama
Jo uvek nalazi se livada, sedimo tamo po sredi
Kao odbaeni televizor
I ne moemo da se usaglasimo
Ma koliko to eleli, ma koliko za tim
U dubini due udeli
Da na ovom svetu budemo zatieni.
ovek modernog doba ivi u...
Lum: Da li smo mi taj moderan ovek?
Pauza.
Purl vajcke: Jesmo. Pauza. Nismo. Ne znam! Ali, ako ja ovde imam monolog, ti ne
moe tek tako da me prekine! Ako me prekine za vreme mog monologa, onda moj
monolog i nije vie monolog!
Pauza.
AS SI TU AS NISI.
23
Lum: Izvini... Nije mi bila namera. Nisam razmiljao. Izvini, nisam eleo da te
uznemirim.
Pauza.
Purl vajcke: Ma, u redu je, nije toliko strano. Jedino to... to nisam zavrio.
Lum: Izvini. Biu od sada miran.
Purl vajcke: Ma ajde, ma kakvi, nisam hteo da ti zabranim da pria. Nisam ba
tako mislio. Samo sam na lepi nain hteo da kaem, dakle, da ovek, dakle, vie nije
poput ivotinje, ili biljke, zatien u prirodi ili na svetu, ve da je iz ovog sveta
istrgnut, a razlog tome je verovatno to to je shvatio da mora da umre, to je ono to
oveka odvaja od sveta. Ali, ako ovek nekog voli, onda s tom osobom moda...
Dakle, moda ta osoba moe da ga zatiti. Moda ljubav i postoji da bi... kad ovek
ve na ovom svetu i ne moe da bude zatien, ono, ipak, na izvestan nain7... moda
bi mogla da ga zatiti neka druga osoba. I kad ovek nekoga voli i s njim onda ima i
dete, onda moda moe da bude mali svet za sebe, svet u svetu u kojem je, moda, u
poptunosti zatien. To sam hteo da kaem samo lepim reima.
Lum: Ba bi bilo lepo da si tako neto rekao.
Purl vajcke: Da, ali toliko strano i nije. Postavio si potpitanje i to bi moralo da je
mogue a da ja, pri tom, ne preteram u reakciji, kao to sam upravo uinio.
Uporedo s poslednjom izgovorenom reju, dim-maine prestaju da rade. Tiina.
Magla sve vie nestaje, scena postaje sve vidljivija: na sredini scene, jedan pored
drugog, na batenskim stolicama8 sede Hilda i Klajst, zatvorenih oiju. Hilda nosi
preveliku majicu sportskog drutva Grostajnberg, Klajst je (kako se dalo i
pretpostaviti re je o Berndu Hajnrihu Vilhelmu fon Klajstu) u kostimu svog
vremena i na potiljku nosi areni kaket. Klajst ima a to znamo od istoriara
umetnosti govornu manu: blago muca, pri emu razvlai suglasnike i gri lice.
Nakon izvesnog vremena, zauje se huk male sove. U tom trenutku, Hilda i Klajst
otvaraju oi. To je trenutak ponovnog roenja.
Klajst: To je, dakle, ono to dolazi nakon smrti...
Pauza.
Hilda: Nakon smrti?
Klajst: Upravo sam bio na Vanzeu, u malom jarku na obali, onda sam umro.
Pauza.
Hilda: A ja?
Klajst: Pa, i ti si umrla.
Hilda: A ja sam upravo bila na putu od Pomsena ka Grostajbergu.
Klajst: Umrla si. To se deava brzo.9
Pauza.
Hilda: A ko si ti?
Klajst: Klajst.
Hilda: Ko?
Klajst: Klajst! Zapravo Bernd Hajnrih Vilhelm fon Klajst.
Hilda: Zove se znai Bernd?
Klajst: Da, zapravo... U sutini, zovem se Bernd, da.
Hilda: I zato smo ovde?
Klajst: Pa zato to smo umrli.
Hilda: A zato umiremo i onda smo ovde?
Klajst: Ne znam. Verovatno, tek onako. Pa to i jeste uasno.
24
10
25
Odru i odatle nisam vie imao kud.11 Srce mi se odjednom steglo. Stajao sam tu na
obali, to jest sedeo na svom mopedu koji nije palio. Onda sam spustio pogled i
ugledao svoje noge kako, levo i desno s mopeda, landaraju po zemlji. Shvatio sam: te
noge, samo su meso, besmisleno meso. Pauza. To je zaista bilo strano.
Hilda: I ta je onda bilo s mopedom?
Klajst: Ne priam o mopedu. Ve o umiranju!
Hilda: Pa zato onda pria priu o svom mopedu a ne o umiranju?
Klajst: Ali priam o umiranju. Priam o mopedu, ali, zapravo, priam o umiranju.
Hilda: Pa reci onda, konano ta je s umiranjem?
Klajst: Pa dobro. Dakle, najstranije u tome to ovek mora da umre, verovatno je
injenica da to ograniava ivot pa se zbog toga i rauna ono to se deava u ivotu.12
A kada bi se desilo neto smisleno, onda bi sve, logino, i imalo smisla. Ali nita se
smisleno ne deava. To je ono najstranije. Pauza. Ah, kakva glupost! To i ne moe
tako da se kae.
Hilda: Moe, sad sam razumela. Ali ne slaem se s tobom.
Klajst: to?
Hilda: Zato to sam ja volela ivot. Mnogo vie nego smrt.
Klajst: Ma, nee biti da je ivot bio neto bolji. Mogu da razumem da oveka zavedu
odreene stvari. Dok sam na Vanzeu sedeo u malom jarku, malo pre nego to u
umreti, za trenutak sam pomislio: koliko je lepo kad vetar arlija kroz kronje breza.
Za trenutak nisam vie eleo da umrem. A onda sam se setio Henrijetinog raka, raka
materice. Bujanje, zapravo, nimalo drugaije od bujanja breza.13
Hilda: Henrijete?
Klajst: S njom sam bio na Vanzeu, u tom malom jarku, s Henrijete Fogel.
Hilda: Fogel? Kao ptica?
Klajst: Da.
Pauza.
Hilda: Dok sam jo bila iva, imala sam i ja jednu pticu kanarinca Flicija.
Klajst: Aa, tako.
Hilda: U svojoj sobi, u kavezu. Preko dana, kada sam bila kod kue, putala sam ga i
mogao je malo da leti po sobi. Ili sedeo je ili skakutao po ivici kreveta i posmatrao me
dok radim domae zadatke. A nou, kada ne bih mogla da zaspim, ula bih ga kako u
mraku skakue po kavezu, kako tiho kljuca sipinu kost, ili udara o granice koje sam
mu uvek donosila, ili o plastinu pijalicu za vodu. Kad god bih ga ula u mraku, znala
sam da nisam sama.
I kad god bi me uo da ulazim u kuu, po povratku iz kole ili sa fizikog, tako bi se
obradovao i odmah zapevao.
Klajst: Kanarinci ne pevaju, oni samo jezivo krete i pite.
Hilda: Ne, on je pevao.
Klajst: Ali to je bilo samo jezivo kretanje!
Hilda: Ne, nije bilo kretanje, ve pevanje.
11
26
Klajst: O tome se i radi! Kao i sa brezama: uine ti se lepim, ali kad shvati, onda
shvati da one i nisu nita drugo do glupavo, jezivo bujanje!14 Tako ti se to kretanje
uini kao pevanje, ali ono to nije: to je kretanje pernate grudve pune ptijih govana!
Hilda: To nije istina!
Hilda hitro ustane i odlazi do ivice scene gde une, okreui glavu od Klajsta.
Klajst: Nisam tako mislio! Pauza. Ne pomae ni da se veito...
Purl vajcke: Ostavite jadnu devojku na miru! Ona je upravo umrla, a vi joj priate
kojekakve gluposti!
Ustaje i Klajst.
Klajst: A ta vi, uostalom, hoete od mene? Ko ste vi uopte?
Purl vajcke: Zovem se Purl vajcke, a ovo je Lum, i sada bih vas zamolio da
devojku ostavite na miru. To to vi priate, niko nije u stanju da istrpi!
Klajst: Aha, a vama je ovde ba kao sve po volji! Samo sam pokuao da joj objasnim
da je svet jedna velika grozota!
Purl vajcke: I nama nije ovde ba sve po volji, naprotiv! Ali ne pomae ni veito
vajkanje!
Klajst: Aha, a vi zato samo tako sedite na plastu prua! Jad se imenom makar mora
nazvati!
Purl: Ne mora, re je o tome ta ovek s njim uradi!15 ovek je odjednom ovde, ali
inae nije, inae nije nigde. ak i kada su uslovi jezivi, ovek mora da vidi, da neto,
ipak, uradi za sebe!
Klajst: Je l da? A ta vi radite?
Purl vajcke: Mi smo reili da dobijemo dete.
Pauza.
Klajst: Ali ni to ne pomae! To nee popraviti stvari!
Purl vajcke: Moda ih nee popraviti, ali popravie ih za nas, za nas e se sve
popraviti!
Lum: Kada dobijemo dete, brinuemo se o njemu, pobrinuemo se da se detetu
naemo, onda neemo biti ovde tek tako, ve biemo tu za dete, nae dete.
Pauza.
Klajst: O, boe blagi!
Lum: Tako e biti!
Klajst: U tom sluaju!
Purl vajcke: Prekinite da zbijate ale! Nabijte va cinizam sebi u dupe! Pauza.
Sasvim smo svesni da verovatno izgledamo kao dva bolida invalida, ali i mi imamo
pravo na svoju porciju sree! A nae dete bie naa srea, naa jedina srea i veoma je
drsko to na taj raun zbijate ale, vi i va jebeni cinizam!
Neto narui tiinu.
Klajst: Okej, nisam eleo da... Namera mi nije bila da vas...
Lum: Ali jeste.
Klajst: Dozvolite da objasnim. Pauza. Nisam hteo da zbijam ale. I verovatno
delujem cinino i ne elim da se pravdam uprazno, no, nesporazum je posredi, ako
mislite da me se sudbina drugih ne tie. Tie me se i pokuavam da ukaem na to
kakve su okolnosti to u mojem sluaju znai: dovoditi ih u pitanje i ne prihvatati ih
ak i ako se na njih uticati ne moe, ili ba zbog toga to se ne moe. Ako drugima i
14
27
delujem cinino, to mi nije bila namera, ve je u pitanju svojevrsno oajanje koje, pri
tom, dolazi do izraaja.
Purl vajcke: S cinizmom je uvek tako, ali to nije opravdanje.
Klajst: U redu, okej. Ja sam i rekao da ne treba da bude opravdanje. No, moda ne bi
bilo loe kad biste pokuali da me razumete i kad to kaem, kao to rekoh, ne
mislim na opravdanje. No, moda moete zamisliti da sam, pre nego to sam umro, sa
Jetom, sa Henrijetom, sedeo u malom jarku. I da je Henrijeta imala rak grlia
materice, to jezivo bujanje. ta mislite koliko je jezivo meni bilo? Ne moete ni da
zamislite ta je Henrijeta meni bila16. I ta vi oekujete kako ovek da se nosi s tim,
a da ostane sasvim pribran? Imam i ja pravo na to da makar vi pokuate da me
razumete.
Lum: Da, upravo zbog toga i nije dobro cinino se ophoditi prema drugima.
Klajst: Da ponovim: nisam hteo da opravdam svoje ponaanje, ve samo da pokuam
da objasnim...
Lum: Ali to stvari nee vratiti na staro.
Klajst: Znam. Nisam ni eleo sebe da pravdam.
Lum: To ne bi ni pomoglo. to je reeno, reeno je.
Klajst: Jeste, to uopte nisam ni poricao.
Lum: Onda ne razumem, ta elite da opovrgnete?
Klajst: Ne elim uopte nita da opovrgnem! Samo sam rekao da biste mogli da
pokuate i mene da razumete. No, time nisam hteo da pravdam svoje ponaanje.
Lum: Ali, to ne bi bilo mogue, ak ni tako.
Klajst: Da, pa to sam i rekao.
Lum: Zato se onda stalno vraate na to?
Klajst: Ja sam samo rekao da biste mogli da pokuate i mene da razumete. No, nisam
mislio da se pravdam!
Lum: Onda sam vas, verovatno, pogreno razumeo. Ako je tako, ao mi je. Pauza. To
i dalje ne znai da smatram da je va cinizam na mestu.
Klajst: Ni ja.
Lum: O tome ste morali unapred da razmiljate. Ne vredi pravdati se naknadno.
Klajst: Nisam to ni radio!
Upravnik toka pojavljuje se na sceni zdesna. Zauujue, njegova kabanica nije vie
crvena, ve plava (moderna kraljevsko plava).
UT: Gospodine Klajst, dobrodoli! Drago mi je to ste doli!
Klajst: Pa...
UT: Kao to vam je, verovatno, ve reeno, ovde je re o tome da nai gosti pomou
ove naprave alju poruke u svemir.
Klajst: A gde su vai gosti?
UT: Vi ste na gost!
Klajst: Aha. I sad bi trebalo neto da kaem?
UT: Tako je. Trebalo bi da kaete neto o sebi i svetu i kakvim Vam se ini. Uopte,
kako ga vi doivljavate. No, ne brinem se kad ste vi u pitanju, vi ste, ipak, pisac i
sigurno moete u trenu da izvuete neto iz rukava.
Klajst: to bih onda izgovorio u tu napravu?
UT: Tako je.
16REI
28
17
18
29
30
ivot! Voleo bih da je drugaije! Ali kad je neko mrtav, onda je mrtav i ne moe se
nikad vie vratiti!19
Lum i Purl vajcke pilje u pod, zaprepaeni. UT u oajanju prelazi rukom preko lica.
Potom se okree i odmahujui glavom, udesno izlazi sa scene.
19VETICA
31
V. DUNI, VETRE, GRUNI!
20
32
21
22
33
bilo to to je Liroj oseao zadovoljstvo: drugima vie nije bio na grbai kao njegov
brat Paul, ve je dao svoj doprinos zajednici, dravi, kao to, na primer, i u kolama
postoje kompjuteri sa internet vezom, ili kao to su i nemaki vojnici na misiji u
Hindukuu.
UT gleda Klajsta s puno iekivanja. A ovaj jo uvek pilji u pod ispred sebe.
Razumete li pouku prie?
Klajst slegne ramenima.
Pouka ove prie jeste to da je dobro, jednostavno, ne prepustiti se svojoj tuzi, koja je
verovatno opravdana, da je dobro ne ivotariti iskljuivo na raun drugih, ve se
aktivirati u korist sveopteg dobra.
Pauza. Klajst ne reaguje.
I stoga u vam dati jo jednu ansu da odavde poaljete poruku u svemir.
UT gleda u Klajsta s puno oekivanja.
Klajst: Ne mogu. Nije da neu. Hou, elim to vie od bilo ega. Ali, jednostavno, ne
ide.23 Svet ne mogu da izrazim ni u hiljadu rei, a kamoli u jednoj. Jezik nije
dovoljan. Jezik je nedovoljan da zaista izrazi ono to jeste, da je svet pun smrti24, da
se udnovat krompir to klija, valja uasnim svemirom, kroz svemir u kojem e
vremenom sve nestati kao u crnoj rupi. Kad se to tako kae, onda je to samo jedno
bla-bla, no, ta se time misli, ta to u dubini due za nekoga predstavlja, to se ne moe
izraziti. A da bi se bilo u stanju izraziti, morao bi se izmisliti jedan sasvim novi jezik,
jedan prajezik, jedan indijanski jezik. Jezik koji bi znaio sve, a ujedno nita. Koji
ne znai nita, a ujedno i sve. Ali ja posedujem samo ovaj obian jezik. I njime to ne
mogu da iskaem. Bila bi to la, jedna smena la.
Tiina. UT ustaje.
UT: U tom sluaju, vae postojanje ovde, niim vie ne d se opravdati.
Klajst slegne ramenima.
Kad je ve tako, moraete smesta da se izgubite. Ovde niste ni smeli da budete.25
Klajst podigne pogled.
Gubite se! U ime budunosti, sadanjosti, prolosti: gubite se odavde!
Klajst bespomono gleda UT. Slegne potom ramenima i lagano ustaje. UT mu pokae
nadesno. Klajst sneveseljen lagano odlazi udesno sa scene i potom ga nema.
Ovo, za mene, lino predstavlja razoaranje.
Da su svi saraivali, onda bi svemu mogla biti obezbeena malo vra struktura,
onda bi ovo svima moglo da predstavlja i oslonac. Ali kad neko nee da, u tom
sluaju, to onda i nije mogue. ao mi je te stalne kuknjave, ovo nije onako kako bi
ovek eleo, a nije ni ono. Uvek je neto. Naravno. Sve je haos. itav univerzum i ta
ti ja znam. Ali, ovek onda mora da se sabere, umesto stalno da zanoveta.
Lum: Mogli biste vi umesto njega da poruite neto u svemir.
UT: Ja? Ne, nisam siguran. Sasvim iskreno, ja nisam taj intelektualni tip. Smatram da
je moj zadatak da pravim ponude, da otvaram mogunosti. Da obezbedim strukturu.
Lum: Ali ve ste toliko toga ispriali.
UT: Naravno, imam i ja ta da ispriam, ali postavlja se pitanje, da li to svemiru moe
da bude interesanto. A ja, u svakom sluaju, smatram da treba da bude zabavno.
Lum: Pa, recite onda.
Pauza.
23
DRVEE I RE KUA.
PRAINA U UDUBLJENJU CRNOG KONOG KAUA.
25
TOMAS KIRHNER BACIO SE U OAJANJU KROZ PROZOR S ETVRTOG SPRATA, ALI
KO JE UOPTE TOMAS KIRHNER?
24
34
UT: Da, dobro, verovatno. Zato da ne. Onda bi se, ipak, poslale tri poruke, a tri je
dobar broj, trea srea, to bi davalo utisak celovitosti26, utisak strukture.
UT kratko razmisli, potom uzme mikrofon, pritisne dugme i crveni laserski zrak se
upali. S velikim oduevljenjem izgovara svoju poruku:
Zabava.
Pritisne dugme:laserski zrak se ugasi.
I ta sad?
Purl vajcke: A sad malo mi.
UT: A ta vi opet hoete?27
Purl vajcke: Vi dobro znate ta mi hoemo.
Lum: Mi hoemo nae dete. Molim vas.
UT: Samo me nervirate. Kao i sve druge vaom glupavom idejom o detetu. Kakva
glupost. Rekao sam vam: dete ovde neete dobiti. Zato neete da mi poverujete?
Lum: Ali zato? Zato?
UT: Tako je, kako je.
Purl vajcke: I to je neko objanjenje!
Pauza.
UT: U redu, ne elite da prihvatite. Dete ovde neete dobiti i to iz dva razloga:
1. Zato to vas ovde nema.
2. Zato to ste (izvinite to u ovo morati da kaem) dva sakata invalida. Kada biste
dete i dobili veoma je verovatno da bi i ono bilo sakati invalid, da bi i ono bilo
beskorisno za sveopte dobro.28
Lum: Ali ko kae da smo mi beskorisni? Da je nama bilo doputeno i mi bismo u
svemir neku poruku...
UT: Pitali ste me za razloge, dozvolite mi onda da zavrim!
Dakle: 3. Zato to je sluaj tako hteo. Neki dobiju dete iz kojekakvih razloga, ta ti ja
znam... Tako je to, naime, u ovom svetu.
Purl vajcke: Neemo dozvoliti da nam servirate kojekakve izgovore. Mi nita
nemamo. Mi smo ovde i polaemo pravo na nau sreu. Polaemo pravo na nae dete.
Tiina.
UT: Ne mogu da vam ga dam.
Purl vajcke najednom poskoi s plasta prua.29
Purl vajcke: Urla. A zato da ne?30
UT: Zato... Zato to vi ovde neete dobiti dete. Jednostavno, tako je.
Purl vajcke: Nije jednostavno tako! Nije tako! To je nae dete! Mi smo samo zbog
njega ovde! Samo zbog njega! Dobiemo, dakle, nae dete!
UT: Nee moi, razumite me ve jednom.
Purl vajcke: Hoe! Mora da moe! Moi e!
UT: Ali...
26
35
31
36
Ti si venost
Ti si beskonanost
Ti si otac i majka
Poetak i kraj.
Duni, vetre, gruni i kreaturi toj se saali!
Duni, vetre, gruni i malog invalida sa sobom ponesi!
Duni, vetre, gruni i malog invalida sa sobom ponesi!
Na poslednju re, telo Purla vajckea opusti se, ruke mu skliznu s lica. Lum se mrdne
iz svoje ukoenosti i krene da tri ka Purlu vajckeu (onoliko brzo koliko mu
invaliditet dozvoljava).
Shvata da je Purl vajcke mrtav. Telo pone da mu podrhtava, usta mu se iskrive da
ispuste krik, ali krik ne isputaju.
UT rukama pokriva lice.
Lum, poput ranjene zveri, poinje da tri i krivuda scenom. Tri brzo koliko mu
njegove sakate noge dozvoljavaju. Telo mu drhti i samo tihi mu se otme uzdah kao da
zbijen je kricima koji nikako da se oslobode. Kree da svira pompezna, tuna muzika.
Pali se maina za kiu.35
Deca sa odeljenja za onkologiju, pojavljuju se i sveanoj se procesiji pridruuju u
svojim kostimima iz scene s kolevkom. Jedan po jedan, prilaze malom leu Purla
vajckea i na nejake grudi njegove sputaju mu darove:
Privezak za kljueve Doje bank,
Rolnu kuhinjskih ubrusa i na njoj nacrtanu raketu
Jedan CD-R
Jedan gajtan sa uko-utikaem ili ta ti ja znam
Trulu granicu,
Poklopac pene za brijanje
Puevu kuicu
Joystick.
Deca kratko stoje u tiini, potom nastavljaju dalje.36
UT navlai kapuljau svoje zelene kabanice i s puno tuge gleda na scenu. Potom
nestane tako to raspri se u vazduhu.37 Pompezna, tuna muzika naglo prestaje.
Zvuci maine iz koje lije kia, mogu se sada jasno uti.38
Scenski radnici izlaze na scenu. Po leu Purla vajckea, poinju da reaju prue.39
Lum drhti i tri svuda po sceni, oiju razrogaenih od uasa.40
35
37
VI. PROSTOR SE IRI
Tamo gde je prethodno bila scena, sada je beskrajno crno more. Iz mora tri tanjir
satelitske antene, a na mestu kojem je umro Purl vajcke, iz tamne vode pojavljuje se
plast prua. Na njemu sklupan sedi Lum. Dugo se uje um mora.
Lum: Ja i ne umem nita drugo, nego da budem ovde. Dakle, evo me.
Znam da sam idiot. I stoga moda i delujem smeno41 ili je to zbog mojeg invaliditeta,
kako god. Ali, otkako sam ovde, eznem, eznem za detetom, naim detetom.42 I
eznem jo uvek. enja nikad nije nestala. Ali to vie i nije ona ista, vedra enja,
ve enja to boli. Nemam nikoga vie. ak nikoga kome bi mogao da poaljem
SMS (ili nekoga s kim bi ovek uvee neto skuvao, neto zdravo vegetarijansko43, ili
s kim bi otiao na izlet, te takve male stvari)44
41
38
Poeleli smo dete. Da smo ga dobili, da je nou, recimo, lealo u kolevci i spavalo,
ovek bi mogao da prie kolevci, da ga ugleda i zna: to je to, dete. Moda bi i postao
mali invalid, mali idiot, ali to ne bi bilo strano. Ono bi bilo tu, i mi bismo bili tu za
njega, nali bismo se detetu i oko nas stvorio bi se mali, zlatni ator. Mali, zlatni ator
koji bi nas titio od besmisla sveta.
Ali mi nismo smeli da dobijemo dete, tek onako.
Ja sedim ovde, a oko mene prostor se iri sve do u apsolutnu venost. A ta to znai?
To znai da sve to postoji, sve vie se udaljava, sve se vie razilazi. To znai to.45
Tiina.46
Nasukana neman zatekla se u moru s kineskom vazom47i gleda zbunjeno.
Neman: Vie u vazu.
Moj otac je svemirsko ubre
Moja majka je svemirsko ubre
Ja sam svemirsko ubre.48
Moj nekadanji nastavnik engleskog je svemirsko ubre
Kao i nastavnik matematike.
Vetar je svemirsko ubre
I svetlo
I dim.49
Svemirsko ubre!
Mojeg srca otkucaji
Televizijski programi50
O mojoj socijalnoj kompetenciji
Svemirsko ubre!
Nai jadi svi
Nadanja i bli
Lastaviji cvrkuti:
ubre! ubre! Svemirsko ubre!
Drvo u dvoritu
Grm u pustari
Na livadi trave vlat
Svemirski otpad!
Svi nai zeii
Njihove uice i njihovi nosii51
45
39
Svetla u noi52
Uz spana krompir
Svemir, svemir
Noevi i viljuke
Kande i kljove
Kaine i Avelje53
Izgradnja kule vavilonske
Svemirsko ubre!
Sve, sve!
Svemirsko ubre!
Svemirsko ubre!
Svemirsko ubre!
Neman kratko stoji, gleda zbunjeno. Odjednom ispusti vazu.
Lum: I sad sve slomljeno je.
Vaza, itava, pluta po tamnoj vodi.
Neman hitro gaca po nabujalom pliaku i nestaje.
Lum nepomino sedi.54
Tiina.55
Nakon izvesnog vremena, pojavljuje se Klajst u barci i vesla, a iznad barke oblee
jato galebova. Klajst je u indijanskoj nonji. Kako vie ne nosi svoj areni kaket, vidi
se da jo od samoubistva na Vanzeu, vie nema mozak. Crna rupa zjapi mu na
potiljku.56
40
Kako se svojom barkom zaustavi pored tanjira satelitske antene, poinje mucajui da
recituje Walam Olum:
Klajst Indijanac: Sayewi talli wemiguma wokgetaki57
Hackung kwelik owanaku wak yutali Kitanitowit-essop
Sayewis hallemiwis nolemiwi elemamik Kitanitowit-essop
Sohawalawak kwelik hakik owak awasagamak...
Recituje sve glasnije, slogove izgovara sve nerazgovetnije, sve manje muca.
...Sohalawak gishuk nipahum alankwak
Wemi-sohalawak yulikyuchaan
Wich-owagan kshakan moshakwat kwelik kshipehelep
Opeleken58 mani-menak delsin-epit
Lappinup Kitanitowit59 manito manitoak
Owiniwak angelatawiwak chichankwak wemiwak...
Urla dok peva (samo samoglasnike teksta).
...Wtenk manito jinwis lennowak mukom
Milap netami60 gaho owini gaho
Namesik milap, tulpewik milap, awesik milap, cholensak milap
Makimani shak sohalawak61 makowini nakowak amangamek62
57
41
42
VII. APORIJA
Negde drugde, ne vie u pozoritu. Na levoj strani kiosk brze hrane, na desnoj
nekoliko breza. Iza nebo. U daljini, uju se zvuci magistralong puta.
Tri laste lete od breza do kioska i nazad, i tako u krug. Priblie se pri tom, jedna
drugoj, a potom se jedna od druge udaljavaju, a onda ponovo pribliavaju. Krue
jedna oko druge u zanosnom letu i tiho cvkuu. Evo me, leim u travi. Prepodne zvao
me je neko: glas sa automatske sekretarice saoptio je da sam osvojio auto. Nakon
izvesnog vremena, spustio sam slualicu. Tumarao sam stanom i rukom brisao
prainu sa ormana, odgovorio sam na jedan e-mail i pozvao majku, ali nikoga nije
bilo kod kue. U supermarketu kupio sam: mleko, hleb, kobasice, smrznuto pove i
hranu za make, a platio karticom. Noge su me nosile naseljem, ljunkovitim putem,
kroz polja. Evo me, leim ovde, pod vedrim nebom. Vreme je, u stvari, zaista lepo.