Zatije u knjievnom stvaranju Bonjaka (1878-1882)

Okupacija Bosne i Hercegovine od strane Austro-Ugarske nije bila samo obina smjena jedne dravne
uprave drugom. Ona je za Bonjake bila neto mnogo ee i potresnije, zbog rtava koje su dali i zbog
materijalnih teta koje su im priinjene. Bio je to klasini prevrat ogromnih razmjera. Okupacija je znaila
munjevit i neoekivan prodor nove civilizacije i kulture na ovim prostorima, zapadne i kranske,
nasuprot orijentalnoj i islamskoj, kojoj pripadaju Bonjaci. Zato je okupacija za njih bila estok potres od
kojeg se dugo nisu mogli oporaviti. Posljedice tog potresa su bile: seobe u Sandak, u Tursku, prodavanje
budzato teko steenog imetka, povreda ljudskog dostojanstva i ponosa i gubljenje drutvenih privilegija
i pozicija koje su Bonjaci imali u vrijeme Turske.
"Za knjievno stvaranje Bonjaka on je znaio prelom i prekid, i nakon toga, gluho doba zbunjenosti i
beutnosti i zastoja. Duboko i tragino doivljen, sam in austrougarske okupacije - Bosna i
Hercegovina, sa hronologijom politikih i ratnih dogaaja i sa psihozom koja je pratila, nai e,
meutim, izraza kao prvi motiv iz nove, austrogarske ere u docnijem knjievnog stvaranja Bonjaka,
godinama nakon otrijenjenja."[1]
Godine zastoja
Dramatika duhovnog previranja zapoela je s prvim vijestima koje su se odnosile na meudravni
problem ovih zemalja. List "Bosna" donosio je izvjetaje o radu Berlinskog kongresa, koji su izazvali
uznemirenje stanovnitva BiH, posebno Bonjaka, koji su osjeali da se zbivaju dogaaji od
dalekosenog znaaja za njihovu budunost i opstanak. Vijesti o sudbonosnom dvadeset i petom lanu
Berlinskog ugovora brzo su se prenijele Sarajevom i cjelom zemljom, stvarajui tako ogorenje prema
sultanu i njegovoj politici prema Bosni, tako i osjeaja odlunosti za oruani otpor, koji su pothranjivali i
potsticali svetenici po damijama, mada posljednji broj "Bosne" donosi uvodnik u kojem se pokuava
pomirljivo djelovati na raspoloenje svijetine.
Meu bonjakim prvacima i inteligencijom vladalo je podjeljeno miljenje o cijelom tom dogaaju.
Jedni su tvrdili da je sultan nevoljno, pod snanim pritiskom velesila, morao vabi prepustiti Bosnu; da
on preporuuje Bonjacima da brane zemlju, jer se Turska u to ne smije mjeati, ali e pripomoi kad to
bude najpotrebnije, i sl. Drugi, i to oni koji su sebe smatrali "pravim Bonjacima", otro su osuivali i
sultana i Portu, i Osmanlije, isticali su da je Bosna njihova jedina domovina i da se njome ne moe
trgovati. Oni iz nieg i srednjeg stalea, mada ne podjednako u svim krajevima, prihvatili su se oruja i
pokuali sprijeiti ulazak Austrijanaca. Pripadnici ostalih dva naroda, iako su bili protiv okupacija, na
razne naine izbjegavali su oruani sukob jer se lino nisu osjeali ugroenima, a prieljkivali su
prestanak turske vladavine na ovim prostorima.
Stradanje Bonjaka
Nakon estokih borbi i pobjede Austrijanaca, uprkos jasnim politikim instrukcijama iz Bea da se svom
stanovnitvu obezbjedi lina sigurnost i imoovina, da se naroito bude obazriv prema vjerskim pitanjima,
da se na muslimanski narod obrati panja i da mu se obezbjedi osobita zatita zato to "muslimani ne
samo da imaju ne samo najvei zemljini posjed nego predstavljaju relativno najnapredniji i
najprosvjeeniji dio stanovnitva", vojne vlasti na elu sa generalom Filipoviem odmah su formirale
prijeki vojni sud, koji je neprestano zasjedao. Uslijedila su vjeanja, strijeljanja, odvoenja u
zarobljenitvo i niz drugih represivnih mjera. Vojne vlasti, zatim inovnici, andari, finansijski i policijski
organi, podsticani od okupatorske vlasti, izavali su socijalne sukobe izmeu hriana i Bonjaka. Sela i
manja mjesta obraivali su posebni agenti, djelili novac i dojavljivali kako sultan poziva Bonjake u
Tursku, gdje ih ekaju veliki posjedi. Preko noi u njihove kue useljavani su kolonisti iz Monarhije.

General Filipovi je insistirao na hrvatskom imenu i jeziku i latininom pismu, i otvoreno, u sperzi sa
banom Ivanom Mauraniem, radio na prikljuenju BiH Hrvatskoj. Zbog toga je kanije i bio smjenjen.
Svaki dodir Bonjaka sa Carigradom i Turskom bio je presjeen. U isto vrijeme, meu samim
Bonjacima, vladala je nesloga. Praktino djelovale su dvije struje: pomirljiva, favorizovana od
Zemaljske vlade, spremna na sporazum i prilagoavanje, i nepomirljiva, koja agitira protiv okupacionih
vlasti. Mehmed-beg Kapetanovi Ljubuak, Mehmed akir Kurtehaji i Safvet-beg
Baagi uviaju da je nemogu i nesvrsishodan svaki dalji otpor i izajanjavaju se za suradnju sa
austrougarskim vlastima.
Kulturna djelatnost
Ve podjesen prve okupacione godine austrougarske vlasti pokreu slubene "Bosansko-hercegovake
novine" (koje sredinom 1881. godine mjenjaju naziv u "Sarajevski list"). One objavljuju zvanine vijesti
o politikim i drutvenim zbivanjima, piu o tekoama na koje nailaze okupacione vlasti i trupe u
savladavanju otpora, istiu miroljubive i plemenite namjere Austro-Ugarske prema Bosni,
osuuju Hadi-Loju i ostale u stanike voe i ukazuju na fanatizam zavedenih primitivnih masa. U
podliscima donose reportae sa bojita, priice i pjesme iz austrougarskog vojnikog ivota u Bosni. U
njima se osjea jak uticaj nacionalistikih krugova iz Hrvatske. U podlicima se anonimno, pod iframa ili
pseudonimima, javljaju autori hrvatske i srpske nacionalnosti. Preovladava jezik Hrvatske Stranke prava i
lika, slavonska i vojvoanska leksika. Tematika je ratna. Bonjaci u ovom listu sudjeluju malo, gotovo
zanemarljivo. O ivotu Bonjaka pie se rijetko i s nerazumjevanjem (Eugen Kumii e kasnije u
knjirvnoj hronici "Pod pukom" pokazati zanimanje za bonjaki svijet).
Novine su kompletno oiene od turcizama i lokalnog narodnog govornog izraza. Preovladavaju
kroatizmi i tenja da se knjievni jezik strogo distancira od orijentalnog lingvistiko-leksikog naslijea.
"Sarajevski list" paljivo prati knjevni i kulturni ivot u Hrvatskoj i Srbiji i nastoji da uspostavi
ravnoteu pri izboru priloga.
Ovakva knjievna saradnja u slubenom listu uprave, zatim dosta prevoda iz francuske, ruske, njemake,
amerike i drugih knjievnosti u njemu, te izvjetaji i biljeke u knjigama - bacaju u duboki zasjen
knjievno-kulturno formiranje Bonjaka na narodnom jeziku i zapadnom pismu koje se jedva moe
nazrijeti iz ovog lista. Za to knjievno pisanje Bonjka prve godine austrougarske uprave u BiH
predstavlja gluho doba, vrijeme punog knjievnog zastoja, duhovne depresije i mrtvila.