t+

PREDGOVOR

I]AMLET

Izvornost i vrijednost u umjetnitkom djelu

Po5to smo toliko spominjali izvore Shakespeareovih djela, moiemo

se opravdano zapitari

oopi.. Nijc li

sv-ako

o originalnosti i izvornosti umjemidkog

umjetniiko djelo manje originalno

djela

i izvornq i

stoga manje vrijedno, zato 5to se pri njegovu swaranju njeqo-v worac
ins[irirao isluiio tudim djelirnat Nije! Za vrijednost umjemidkogdjela
posvc je nevaZno je li umjetnik gradu za svoja umjemitkl djela uzimao
iz swarnosti, iz Livota,je li gradu izmilljao ili je, 5to je pri umjemidkom
swaranju najtdie, slagao zbilju i maltu u novtl tvorevinu. Za vryednost umjetnitkog djela vaian je samo rezultat, samo djelo, a ono ovisi
o swaralaikoj qposobnosti koiom je umjeurik upouebljavao svojc
izvorc, o nadinuira koji ih je prcsworio i uklopio u svoju viziju iivota

i svijeta.

Ituitidki uvod
S obzirom na poloiaj glavnoga lika u drami, Shakespeareova
tragedija Hamlet sttlul<turalno je drukdija od tetiriju uagedija t<9j9 ie
friatey nazvao "tistim tragedijama" (Hamleta, Otela, Matbetba,
Kralja'Leara). Hamletov lik toliko dominira u drami da sc s Pravom
moLe red kako je svjetonazor ili moralno gledi5te lto ga drama
odituje i powrduje, zrlpravo Flamletov svjetonazor ili Hamletovo
glediste. u druge tri tragedije, uz glavni lik ima i drugih likova potenI1"tr," ili swarno tragitnih razmjera.IJ Otela to su Jago i Desdemona,
u'Matbethu Lady Mlcbe rh,

t l7alju. Learu Kordelija,

tragidni lik samo je jedan

Hamlet sam.

ali

Harrulefir.

"Ne iznenaduj.'rtog"- 5to se u veiini srudija o Hamletu

viI,e

raspravlja o liku iTarnlela negoli o remama drame. Sudeii prema tim

stu^dijama, moglo bi se reii, dakako, uz malo ironije i pretjerivanja, da
je likHamletiujedno i glavna temaHamleta. Sve od osamnaestog

itoljeia, kada su udirreni te,relji moderne kritike o Shakespeareu, Pa

do'Br"dl.y.re ielsl,h'*e yagcdije iz 1904, koja je vrhunac i saietak
kridtke misli o Hiruletu. pr:ije Bradleya, kritika se uglavnom bavila
problemima Hamletova zntrdaja i uzrocima llamletova oklijevanja.
zalto su se gcneracije mladih ljudi lirom svijeta tako spremno
identificirale s Hemlerom, s dovjekom koji je u iivotu gubitnik i koji
u popularnoj i tr:rclicionalnoi predodzbi drii u ruci lubanju i izgovara
,"gorr.t ri ,.ih ..Bit ili ne bit - to je pitanjel'f Je li to moZda zato sto
.,.Jrr rro.r," iivotu ljudi uglavnom gubimici, 5to ne postiiu sve svoje
1-,.

I5

zami5ljene ciljeve, pa se ljudima laklc identificirati s gubimicimaf

Pobjednika u iivotu ima veoma malo. I valja pitati zalto kritidari vi5c
piSu o liku Hamleta negoli o tem.una i problemima u samoj poetskoj
drami koja je, istina, naslovljena imenom glavnog lika, ali je njezin

saddaj mnogostruk i vi5eslojan.

Ih dak i L. C. Knights, glasoviti engleski antibredlijanac i zakleti protivnik simplificiranoga, pojednostavljenog pristupa Shakespcareovim
clramama s pomoiu analize likova, u svojoj studiji Priaup Hamletu
(An Appronch to Hamlet, 1960) viie govori o liku Hamleta i stanju njegove wijesti nego 5to bi sc to od njegova teoretskog pristupa
knjiievnom djelu moglo odekivatil Cini se, ipak, da je narav dramc o
I Iamletu ipolcdaj glavnog junaka u njoj uvelike utjecala i na Knightsov
kritidki pristup.
Ja iu postupiti drukdije od vciine proudavatelja Harnletn. Najprijc
irr spomenuti teme, misli i idejc drame, a onda iu analizirati neke
l,r'csudne trenutke u poetskoj drami o Hamletu i, u uskoj svezi s tim,
r,rzlidita stanja Hamletove svijesd.
'li'n-re

i fabula

'lbrne su drame ove: smft; odnos ovozemaljskog i onozemaljskog

i ivotir; odnos materijalnog (warnog) i spiritualnog (duhovnog) Zivota;
,,,rvjcstl odnos dovjekova jaswa i svijeta; odnos izmcdu duha, cijele
r'r,vjckove duhovne osobnosti, i svijeta u kojemu taj duh sudjeluje;
,',lrros pritina i zbilje; zlo, njegovo zloiudno prianjanje i proteinost,
r rrcizbjeino samouniStenje zlal odnosi u obitelji: otac
- sin, otac l ,'i, scstra
brat, Lena
mulkarac, supruga
suprug; frustracija,
rrt'rrroi jednog iovjeka da svoj idealizam nadredi dru$tvu; korupcija;
llrlr.rv i seks; ubojsrvo; osveta; oklijevanje; otkrivanje sakrivenog i
t,rirurg; incest (rodoskvrnuie); neigpunjeni cilj; rat; providnost;
rlrri.tj.
A srrda prelazim na fabulu i sadrlaj drame o Hamletu: Nakon iznerr,r,lrrc smrti danskoga kralja Hamleta, na prijestolju ga nasljeduje njcrv lrrrrt I(laudije i ubrzo se ieni lfamletovom udovicom Gertrudom,
rrr,rjliorn mladoga Hamleta. Hamletu se javlja ofev duh koji mu otlair,r (l,r gir je Klaudije otrovao i zahtijeva od sina da ga gsveqi.. Hamlct
lrrrrr lrrtlilo kako bi lakle izvrlio osvetu i kako bi ':r;bjegao sumnji da je
11

,,1,,r,,,ur zrr
1,,

'1,,j

Kralja. IGaljev savjetnik Polonije nalaie svojoj kieri Ofeliji,

I l.utrlet udvara, da odbije F{amletovo udvaranje. Polonijc smatra

,lr ;, tt.rrrrlct poludio zato 5to ga je ofelija odbila. Kralj ne ie*le6-uhq

,{"#r

}tAMLET

16

Poioniju da je Hamlet poludio zbog nesrctne ljubavi pa inl:' istraiiti

uzrok Hamletova ludila. Da bi se uvjerio jesu li istinite opn:ibe oteva
duha, Han'rlet upriliduje predstavu tijekom koje se Kralj odaje kao
krivac. Hamlet se uvjeri da je lGalj zaista ubojica njegova oca, a Kralj
spoznaje da Harnlet zna za njegovu tajnu. Nakon predstave Ifamlet
ji pozvan u loinicu svoje majke i, smatrajuii da Kralj prislutskujc iza
zavjese, ubija Polonija. Kralj Salje Hamleta u Englesku s nalogom da
ga tamo ubiju, ali Hamlet sludajno otkriva zavletq Salje Kraljeve
doulnike Rosencrantza i Guildernsterna u smrt, i vraia se u Dansku.
Ofelija poludi zbog oteve smrti i rastanka s Hamletom. Njezin brat
Laert, saznavli za oderTr.smrt, diie ustanak protiv kralja Klaudija, alt
ga Klaudije uspije uvjeriti da je Hamlet kriv za Polonijevu sm-ft i
rr"gorr." ga da u dvoboju na prijevaru ubije Hamleta. Igrom sludaja
ili providnosti, Leart i Hamlet zamijene u dvoboju madeve te obojica bivaju smrtno ranjena ottovanim madem. Kraljica Gertruda, opet
sludajem ili providnoliu, ispija otrovano vino namijenjeno lIamletu.
Laert otkiva IGaljeru spletku }famletu, a smrtno ranjeni Hamlet
ubija svoga strica ICaudija.
Razglobljeni svijet

doiivljava sAm Hamlet.

Saznajemo to iz usta Horacija, Ifamletova prijatelja, koji u drami,
kao dio drarnskog mehanizma, tumadi }lamletove rijedi i postupke:
A

t7

PRIDGOVOR

sada evo kako te iste dogadaje iz fabule

Thko iete duti

O neljudskim i bludnim, groznim dinima,

Nepromi5ljenu sudu, sludajnom ubojswu,

O smrti Ito je lukavost i sila skrivi,
I, konatno, o neumjelnim sPletkama
Sto pale su na glave zatetnika. Sve to
Po istini iu pridati.

(s.2)

Lirot n danskom dvoru Elsinoru, kako ga doZivljava i spoznaje

Hamlet, bitno je drukdiji od toga istog iivota kako ga donidjavliu
dvorjanici. Oni vidc sjaj, rnoi i bogatswo dvora, i zabave u njemu, vide
dakle samo jedan vid zbilje, zirpravo njezin privid; Ilamlet, koji sc u
trenu, hirom Forrune, nrrl,to u tdkom iivotnom pololaju, tu istu
swamost, sjaj, moi i bogatswo danskoga dvora, doZivljava kao
nesavrlen t"ij.t kojem caruie lukavswo, sila, spletke i ubojstva. To ic
"
svijet u koji se Hau'rlet sa svojim svjetonazorom i iivotnim iskuswom

i kojega pravila, za razlilcr od svoga strica Klaudija

svoje majke Gertrude, ne moie prihvatra. Za Hamleta je to razglobljeni svijet kojemu treba vratiti stari sklad:
ne mo[e ukljuditi

Vrijeme je razglobljeno.

O, prokleti jad,
Sto ikada se rodih da mu vratim sklad!

(r.5)

Zi't ot se, medutq ne moie svesti samo na dvije nepomirljive i odijctjene dimenzije: iivot je mnogo slodeniji i zamr3eniji. Izmcdu dviju
rlin"renzija stvarnosti u kojima iive Hamlet i Klaudije
idealistidke i
rcirlistitke
postoje i korespondencije, suglasja i podudarnosti, koje ih
kadikad pribliiavaju i izjednatuju. IJzmimo, primjerice, teme savjesti

i trbojswa.
.S.rvjcst

i ubojswo

tJbojswom kralja Hamleta i uzurpiranjem njcgova prijestolja,

kr.rlj Klaudije postaje initio malontrn: 'lzvorom svakoga zla i Sirenja
trlgir zla u drZavi Danskoj. No, ni u toj driavi Danskoj, ni na dvoru,
nitl<o i ne sluti da je kralj Klaudije ubojica svojega brata. Klaudijevu
t,r jrrrr zna sarno on) I(audije, a nakon glasovitog prizara o miSolovki,
r I Iirn-rlet. Medutirn, i kralja I(audija kadikad mudi griinja savjesti:
Kako taj govor ljuto Siba moju savjest!
Droljino lice, premazano liiilom,
Pod bojom Ito ga krasi nije ruinije
Nego je zloiin moj pod lainom mojom rijedi.
O, telki terete!
(3.1)

A nrkon 5to je zaustavio predstavu u prizoru o mi5olovki, Kralj

r{ u svome ispovijednom solilokviju polcu}ava moliti ovako:
O, zlotin moj je gnusan, smrdi do nebal
Na sebi nosi prvu, najstariju klervu:
ja
IJmorstvo brata!
- Moliti se ne mogur
Premda je moja sldonost oltra ko i volja.
Jada krivica potire mojjaki naum;
I(o dovjek uporedo vezan za dva posla,
Oklijevam gdje da zapodnem, i tako oba
Zanernarim. Sto dko je ta kleta ruka
Oteiala od zgrubane bratbvlje krvi?
(3.3)

I9

HAI\{LE,T

PRIDGOVOR

Ni laaljica Gertruda, koja se idealno uklopila u sjaj, moi i bogatswo danskoga dvora, nije nepomuiene sreie. I ona u dubini osjeia

htio ili ne htio, uvuden u dimenziju stvarnosti u kojoj, kako snm kaie
na usta Horacija, camje lukavost, sila, spletke i ubojstvo.
Kao Sto smo se osvjedoiili na primjerima savjesti, zakoni i moraina nadela 5to vladaju u idealnoj dimenziji Livora, djelami su kadikad
i u onoj swarnoj, okrutnoj dimenziji, iako su u njoj u idealnom smislu nepostojeii i nepriznati. I obrnuto, kao 5to smo se osvjedodili na
primjerima ubojstava, zakoni koji vladaju u swarnoj, okrumoj diment.iji Livota, kadikad prodiru i zahva&ja i onu Hamletovu, idealnu
rlirnenziju. Dakle, dvije dimenzije iivota koje su zapravo dva
rrcpomirljiva svijeta i svjetonazora
ona llamletova, idealna, i ona

18

griinju

savjesti:

O, Hamlete, ne zbori vi5e,

Ti okreiel mi odi u dno moje du5e;

A tamo vidim crne, uvrijeiene mrlje
Sto neie da izgube boju.
(3.4)
opravSvoju dilemu i svoju neodludnost
- bit ili ne bit - Hamlet
dava savjelcu kao putokazu moralnih zasada u idealnoj dimenziji
swarnosti prcma kojoj Hamlet prosuduje svijet i Prema kojoj bi irlio

iivjeti:

I
I

savjest tako od nas kukavice dini,

tako prirodena boja odludnosti

Bljedoiom nezdravom se misli prelije;
A pothvati od vainosti i znadenja
S tog opreza u stranu skrenu svoje struje

I gube

ime

djela.

(3.1)
(Preveo

l. T; redigirao M.E.)

Hamlet koga Ofelija opisuje u njegovu liku kao

Mad, oko, jezik uienjaka, dvoranina,
Vojnika; nadanje i ruia lijepe zemlje,
Ogledalo za modu, uzor vladanja,

(3.I)
upravo taj idealni }Iamlet, upleten je, posredno i neposredno, u Sest
umorstava, ili je kriv za njih, a svojom vlastitom rukom ubio je trojicu. U nastupu bijesa ubija Polonija, djelimice i nehotice kriv je za
smrt Ofelije, Rosencrantza i Guildernsterna Salje u smrt "a da ni vremena za ispovijed im ne da", na kraju drame ubija Laerta, a odmah
nakon toga, vei na samrti, u pravednu gnjevu ubiia i kralja Klaudija.
Kao i njegov stric I(audije, i llamlet je ubio, iako s drugih razlogai
u drugim okolnostima
Drama o Hamletu kazuje kako ni taj idealni dovjek, naddovjek
Hamlet, roden u dimenziji swarnoga svijeta kao svedovjek, ne moie
u Zivotu ostati savrlen i idealan, neokaljan prvim grijehom; i on je,

I(leudijeva, realna
nisu samo odvojeni, paralelni pravci koji se ne
s,rstaju nikada, osim u neizmjernosti i u smrti, nego se u Zivotu ispre1,leiu, a ponekad i izjednatuju.
( ), cla

prekruta (okaljana) ova pilt okopnjet hoie

Prvi nastup Hamleta na sceni u I.2, odjevena u crno, i koloristidki

,,,lrrdara od sjaja, bljeska i bogatswa danskoga dvora, a njegov prvi

',,,likrkvij "O, da prekruta (okaljana) ova ptt okopnjet hoie" (I.2)

itrrje mradno stanje njegove svijesti prije prvoga susreta s Duhom:
ll.rrrrlet razmiSlja o samoubojstvu. Hamlet iali 5to jc Bog zabranio

,i

,,.rrrrrxrbojswo jer ne ieli iivjeti u svijetu koji mu se dini bljutav, dosadan

r I'r'skcrristan, a kao razlog irlje za smriu, posredno spominje odevu
',n u l, r1 neposredno i ponajvi5e majdinu prebrzu preudaju za njegova
rr ,r, iin koji se, prema elizabetskim shvaianjima, smatrao incestom,
r,,,[,sl<vrnuiem. U tome solilokviju Hamlet ne govori o problemu
rrr',ljt'tlstva: njegova majka, preudajom za Klaudija, oteiaia jc i, vjeroI,r r r r, ,, .sprijetila Hamletov put do prijestolja Ito mu ga je preoteo stric
I Lrrr,lijc. Sekspirolozi i povjesnitari kaiu da je elizabetska publika
| ,r [ , r r k rl'rro poznavala mehanizam nasljedivanja da Hamlet i nije trel, r, , 1'ovoriti o onome 5to je svima bilo otevidno i Ito se samo po sebi

rrr

1',,, lr

.rzrrrnijev;rlo.

l-l,r rrckoliko mjesta u drami

i posredno i neposredno
ll rrult't govori o problemu svoga -nasljedswa. Izridito ga spominje
l r,l,r rr r',rzgovoru s majkom naziva Klaudija "lupeiom kaljevswa i
rI

r',tr":

.(t<, nije dvadeseti

.tllhl:xl;

ubojica

Ilivlcg vam gospodara; lakrdijalki kralj,

20

HAMI-ET

lupeZ kraljevswa i vlasti koji jc

S police ukrao skupocjeni dijadem

I strpao ga u svoj diep.

(3.4)

f u razgovoru s Horacijem na kaju drame, Hamlet jo5 izriditije

govori o nasljedstvu koje mu je bio oduzeo suic:
On Sto mog kralja ubi, oskvrnu mi majku;
Sto, postavii kralj, moje osujeti nade;
Sto baci udicu na vlastiti moj Zivot,
I tako lukavo zar nije sad u skladu
Sa distom savjeliu, da mu se osvetim
Tom rukoml
(s.2)

Duh: otac iz distiliSta, sotona ili andco

O Duhu u Harnleta i o duhovima opienito mnogo se raspravljalo
i sedamnaestorn stoljeiu, a drama o Hamletu napisana
je u doba kada su ljudi vjerovali u duhovc i kada su raspravc o duhovima bile ieste i vruie teme dru.iwenih i inteleknralnih razgovora. Prema
katolidkomc vjerovanju, duh preminule osobe mogao je dociizdistili5ta
u

Xesnaestome

na zemlju, upravo kao i duh Hamletova oca, a prema protestantskome,

duhovi su ponekad mogli biti i andeli, ali su zapravo bili davoli ili
sotone koji bi poprimili izgled preminulog prijatelja ili rodaka, da bi u
se javljati. Hamlet ne srunnja u Duha, ali sumnja u njegov identitet: je li Duh zaista duh njegova preminulog oca Hamleta ili je Duh sotona ili andeo| O tome je
li Shakespeare zaista vjerovao u duhove ili nije moie se samo
nagadati, a ono 5to je Shakespeare zapravo sam mislio o Duhu, ostaje tajna i u njegovoj drami, ionako prepunoj tajni i tajanswenosti.
Danalnji titatelji i gledatelji, koji u duhove ne vjeruju, mogu Duha
shvatiti kao objektivizaciju ili personalizaciju Hamletove podsvijesti,
kao objektivizaciju ili personrlizxsiju glasina, kao tajanswenu obavijest
tajanswenog odevica ili p"k kao Hamletovo genijalno nasluiivanje ili
intuiciju. Uostalom, na intuitivno shvaianje Duha napuiujc nas i s6.m
Hamlet: "O, du5o moja prorotka! Moj stric!"(I.5)
S gledi3ta knjiievne povijesti, Shakespeare je Duha u drami naslijedio od rimske i engleske dramske tradicije, i dao mu sredi5nje
mjesto. Zala'\iirvnoe analitika, koji nije iivio u ozradjima Sesnaestog

takvu obliku mogli nauditi onima kojima bi

2t

PREDGOVOR

i sedamnaestog stoljeia, ali ih mora poznavati, sredi5njc je pitanjc

ovo: kakva je funkcija Duha u dramskoj strukturi llamletal
Nakon prvoga solilohrija u kojemu Hamlet razmi$lja o samoubojstrm
:zbog preudaje majke i njezina incesta, Hamletu se javlja Duh koji mu
kaie da je njegov stric Klaudije, sadaBnji laalj, ubojica svoga brata,
je njegova majka Gertruda potinila grijeh
iivota njegova oca, kralja Hamleta. Pozivajuii se na
1,r irodni osjeiaj, Duh zahtijeva da ga Hamlet osveti, ali uz uvjet da
I

[amletova oca te da

preljuba jo5 za

rrr: clira u majku. To znadi da Hamlet mora saduvati obiteljsku dast tc

,lrr protiv svoga strica Klaudija, uzurpatora prijestolja, ne smije ni5ta

l,otlr.rzeti curaru publico, tj. ne smije ga opnriiti za ubojswo i uzurl,,rciju iavno, nego to mora udiniti tajno, izvan dosega odiju i u5iju
l,rvnosti. Drugim rijedima: Hamlet sim mora ubiti suica.
I)uh otkriva Hamletu sav bezdan zla u svijetu, sve zlo u kojemu
iivi, a koje ukljuduje i Hamleta samog, sina preljubnitke majke; otkriv,r nru onu zastra5ujuiu, stvarnu dimenziju iivota u kojoj caruje
lrrh,rvost, sila, spletke i ubojswo, upravo onu dimenziju Zivota kojoj
,,r' I lamlet, maltajuii o idealnom svijetu, ne ieli ili ne moie pril,r1',otliti pa stoga razmi5lja
',,rrr

o nasilnome odlasku sa ovoga svijcta, o

rorrbojstvu.

i,r,, jr: pitanje "Bit ili ne bit"

Solilokvij koji pofrnye pitanjem "Bit ili ne bit
to je pitanje" (prijwod:
llogclanovii) najpoznatiji je i najglasovitiji od svih Shakespeareovih
',,,lrL rlivijrr, ali i od svih solilokvija svjetske dramske knjiievnosti. Njegov
g,rrcrrk "Bit ili ne biC'toliko je uiao u engleski standardni jezik i
l,rr1zo,nost, ali i u druge europske i wjeskc jezikc i knjiievnosti, da ga
,',',r,, nirvode i ljudi koji dramu o Hamlctu i njegov samoslov o
A

,,rrrr,rrbojstvn nisu
rrrl, ,r,1".

"uiiniti ili

ni protitali.

Upotrebljavaju ga

smislu "sad

ili

ne udiniti", Zivjeti ili umrijeti", i tome slitno. No, 5to

t.r; ',,urroslov zrpravo znadil

u

l'rt'rrrrr svjedodenju najboljeg poznavatelja Shakespearcova

rrrr,,,,lovlja, njematkog Iekspirologa Wolfganga Clemena, postoji

rr,

[,,lrko .stotina interpretacija toga netipidnog

Shakespeareova

jc telko rumaditi jer mu ncdostaje logidke i sintakrrr I r Lolrczije, povezanosti, pa je telko toino odrediti sve ono 3to taj
q,
'lrl,,livij srrclrirrva i na 5to se u njemu aludira. Harnlet je ianr poetske
,lr rnr,', tl,rkle, i drama i poezija, a poezija se, opienito je poznato,
,,, 1rs1,111'r',rcionakroj prosudbi. No iinjenica da se knjiievno djelo nc
n,,l1l,

rlif ij;1 kojega

23

I{AMI.ET

PR-EDGOVOR

mdzc racionalizirati dokraja, sreiom ne odvraia mnogobrojne kritike

i analitikc od novih pokulaja analize knjiZevnih djela: svaki pokulaj
analize umjetnidkog djela, svaka interpretacija, proliruje i produbljuje spoznaje o umjetnidkom djelu, i tako ga obogacuje.
U samoslovu "Bit ili ne biC' Han-rlet je zamjenicc 'Ja", "moj",
ttmeni" zamijenio zamjenicama
"mi", "na5", ttnama", i tako poopiio
svoj osobni sludaj, podigao ga na vi6u, opietovjetansku ravan: svoju
sudbinu izjednadio je sa sudbinama svih ljudi ovoga svijeta.
"Bit ili ne bid', taj fewrti Hamletov samoslov, razraduje temu
samoubojswa iz njegova prvog samoslova "O, da prekruta (ili: okaljana)
ova ptt okopnjet hoie"; odonda se Hamletovo dulevno stanje znatno pogorlalo zbog prijeloma u ljubavnoj vezi sa Ofelijom. Po nalogu
svog oca, Polonija, Ofelija je prekinula ljubavnu vezu s Hamletom i
odbila da se s njim vida; suprotno tomu, engleski kritik Harold
]enkins tvrdi da je Hamlet pravi kivac za prekid vezr jer je odbio

s,remoubojswo ili ga ne poiiniti; Zivjeti ili umrijeti, odnosno prihv.rriti iivot onrlkav kakav jest ili ga ne prihvatiti. Stih "Bit ili ne biC'
s:rdriava sva navedena znaienja, ali i mnoga druga o kojima se nije
nroglo govoriti u ovoj krad<oj analizi.

Ofelijinu ljubav.

lzlaz iz iivotnih telkoia, razmiSlja Hamlet, dovjek bi mogao

potraiiti u san-roubojstvu, ali ga od takva odajnidkog tina prijedi strah
od iivota poslije smrti't zemlji neotkrivenoj iz koje se nijedan putnik ne vraia", a taj bi iivot mogao biti gori od ovoga sadalnjeg u
kojemu fovjek mora trpjeti

i bid i prezir svijeta,

Nepravdu silnika, od bahatog sramotu,
P rezrenje ljubavi, odlaganje pravice,
Na vlasd bezofnost, i grubc uvrede
Sto krotka zasluga ih od nevrijednih prima.
(3.1)

I upravo na ovome mjestu, kada slulamo ili ditamo Hamletovo

razmi5ljanje o strahu od buduiega, zagrobnog iivota kao o razlogu
odustajanja od samoubojsrva, morali bismo se, svjesno ili nesvjesno,
prisjetiti rijefi Duha koji je sinu govorio o neopisivim mukama i strahotama na onofire svijetu koje su mnogo gore od muka i strahota u
dovjekovu zemaljskom Zivotu.
Odgovoriti na pitanje o tomu 5to bi zapravo mogao znaditi stih "Bit
fi ne bit to je pitanje", znatilo bi otkriti srce }famletove tajnc,
II'amletov rebws humanis, a to je nemoguie; no ipak je moguie naznaditi
nekoliko od rnnogobrojnih znadenja koje taj stih sadriava i oznaduje, a
koja nas mogu pribliiiti spoznaji Flamletove dileme. Evo ih: ubiti ili
ne ubiti (strica), odnosno pofiniti umorswo ili ne podiniti; poiiniti

Nc ubij!

Na pitanje o tome oklijeva li Hamlet ili ne oklijeva, valja odgovoriti

l)()tvrdno: Hamlet oklijeva, on zapravo dini sve da izbjegne zapovijed
l)rrh:r koja glasi: Ubij! Potiniti ubojswo, kao 3to bismo morali znati,
g,rotivi se boijoj zapovijedi koju je lahve izdao Izraelcima preko
t\lrjsija, protivi se, dalde, upravo onoj zapovijedi boijoj na kojoj sc
tcrrrclji zapadnoeuropska krlianska civilizacija, a koja glasi: Ne ubij!
1lzl, 20:13; Pnz,5:7). Zapravo, Duh traii od Hamleta da zlodinom
l,rzrri zloiin, ubojswom ubojswo, nasiljem nasilje, tj. da postane
lx,iinitelj istoga djela zbog kojega bi trebao kazniti drugoga. Da bi se
,,,r,<'rir) ubojici, i Hu-nlet mora postati ubojica.
llrrvrdu za svoju misao o Hamletovu oklijevanju d. P"di"i urnorstvo
rlr rl,r ga izbjegne na5'.to sam i u ameridkog kritika Harolda C.
t i,,,lrl,rrcla (The Mennitry of Sbakespeare, 1951). Goddard kaie da u
1\'r rrlr srcu ll;rmlet ne Zeli krvnu osvetu: svjesno zna da mora ubiti
lr,rlj.r, l podsvjesno d:r ne mora. A dovjekova svjesnost, njegov
r r/unr, sruno je povrlinski dio tovjekova jaswa, dovjekova duhovnog
u',rrr)l.r Loji obuhvaiir i dovjekovu podvijesnost i dovjekovu nesvijesp1,,,r l',r t:.rk i ondir keda je Harnlet zaista trebao ubiti Kralja
po
lrr,,l;r'njrr lI. C. Goddarda, Hamlet je to trebao udiniti u trenutku
on to nije udinio. Nije to udinio
! r,l.r ;c I(r.rlj prekinuo predstavu
rrr rrr ilo poslije, zatekavSi l(ralja pri moliwi, a izliku je nalao u elizal,,r'.1 ,rrr vjcrov:rnju dtr bi I(ralj, ubijen pri moliwi, oti3ao u nebo i
r rl,, rrt' tri bio kainjen. Elarnlet 1e qapravo raspoluiena, razdvojena
lr, rr,,'.r, lirYrrost k:rkvr,r je u dvtrdesetom stoljeiu, tetiri stoljeia nakon
',lr rl , ,,1,<'.11's11, najbolje opisao Fjodor Mihajlovid Dostojevski.
I

r,r I l.rnrlctovo oldijevanje nije izmi5ljeno, nego da je

zaista

st, unr,, svjccloii i Hamlet sim. Nakon Sto je odslulao strasweni

yr rr r r1 l'1 vogrr glumca, Harnlet se optuiuje ovako:

ito

Iekuba je njertru, 5to on Hekubi

1)rr zrr njorn plrrtel Sto bi tek udinio
l).r irnrr povod ntoj i poticaj za Patnjul
I

l'oto1'rio ['ri 1'rozornicu suzama

I rrii sluiltelja razdro groznim zborom,

24

HAMLET

PR.EDGOVOR

Krive izludio i zastralio prave,

Neuke smeo, i poremetio sasvim

Nego Ito mladi Laerr s detom buntovnika

Svladava dasnike. Rulja ga zove vodom,
I ko da svijet ie sad tek podeti, ko da je
Napulten obidaj, zaboravljena proliost,
Ti potpornji i jamci rijedi zadane,
Svi vidu: "Birajmo; nek Laerr bude kralj!"

Samu moi shvaianja i oiiju i u.ii.

A ipak ja,
Tirpoglav, smu3en lopov, naokolo lutam
Ko mjesedar, za svoju neosjedjiv swar,
I nc znam ni$ta reii ni$ra, ni za kralja
Na dije vlasni5wo i dragocjcn jc iivot
Udinjen kleti prepad. Zar sam kukavica?

(2.2)

I u samoslovu o Fortinbrasu, svomc posljednjcm samoslovu,

Hamlet

se

teiko optuiuje:

]e l' to Zivinska zaboravljivost ili strah,

Te odvci podrobno na ishod mislimo
Ta misao, rasddworena, ima jedan
Dijel samo mudrosti, tri kukavidluka
Al ne znam za$to ponavljam: "To ueba diniC',
Kad imam povod, volju, moi i sredstva da to

/ukstaponirajuii, stavljajuii u opoziciju, sludaj dvojice mladiia

kojima je ubijen otac, Hamleta i Laefta, Shakespeare neizravno ali
rx'tlvosmisleno kaie: A 5to bi tek bio udinio prijestolonasljednik
ll,rrnlet, ljubimac danskoga puka, samo da je podignuo svoj mali
prst. Ali llamlet nije podignuo svoj mali prst. Ifamlet nije mogao
l,l,rrrirati umorstvo. Prema rijetima engleskog pjesnika i kritika
t',lcridgea, Hamlet neprestano swara odluke da nelto udini, a ipak
rr,' iini ni5ta osim }to swara odluke. Pa dak i onda, kada na kraju
tr,rlictlije l{amlet ubija Kralja, ne ubija ga prema nekom planu, nego
u n,rst upu gnjeva, otkrivli da ga je Kralj, namavivli ga u stupicu, dao
r

rlIo\,,11i.

udinim.
(4.4)

(4.s)

Kako je tad stojim

Kojem je smaknut otac, majka okaljanaf
Dok mi to krv uzbuduje i mozak, pu$tam

Da sve spava.
(4.+)

Hamlet dakle ima i povod, volju, moi i srcdswa da ubijc Klaudija,

apuita da sve spava". A kako nigdjc tijekom
ali to ipak ne dini
drame ne kaZe ili ne daje do znanja da bi ga ikakve vanjske okolnosti
mogle sprijetiti u izvrBenju osvete, uzroke njegova krzmanja valja
traiiti u njemu samome) u njegovoj nutrini.
Da je to zaista tako, Shakespeare je pokazao na primjeru trojice
mladiia kojima jc ubijen otac
Hamletu, Laemr i Fortinbrasu
upouijebivli svoju prokuSanu- tchniku usporednih ili vi$estnrkih
zrcala. A kako to Shakespeare tini, pokazat cu na primjeru Laerta.
Saznavli za smrt svog oca Polonija, Laert pohita u Dansku i, smatrajuii Kralja krivcem, podiie ustanak protiv Kralja i provali u Dvor:

Nadvisujuii svoje brane, ocean

Ne proldire ravnice hitrijom irstinom

Mladen Engelsfeld