Professional Documents
Culture Documents
BOLNICA
MILOSRDNE
BRAE
359
551
360
552
Konvenat se i obvezao, da uzdrava za bolnicu nudno osoblje i da uzdrava sebe od vika fundacija, od plaenih kreveta, milodara i od dohodaka ljekarne.
Kako o muci grozdovi vise, sretno je bolnica god. 1804. dola pod krov,
a posveta obavljena je 23. kolovoza iste godine, kojega je dana svetano
554
555
363
364
556
364
366
365
366
557
U prvoj petini XVIII. vieka bijae u Ilici tik kua smrdljivi kanal pokriven daskama po kojima se hodalo, jer ne bijae utrta puta, ni plonika.
Ovoga kanala nestalo je (po Kuniu) g. 1831., kad je Ilica dobila razsvjetu, dok su si prije ljudi svietili lampaima, ako su se gdje pozabavili,
koje je imala svaka kua, a bili su onakovi, kako se danas rabe u podrumima i po naim selima u stajama.
Ilica kao glavna kucavica Harmice privaala je ivot iz zapadnih sela zagrebake okoline, ali je njome prilazio sviet i iz dalnjih krajeva, prilazilo
je cielo Zagorje, Medjimurje i tajer.
Na Harmici i u Ilici bilo je krma i prenoita za seoski sviet, ali nije
za otmjenije bilo goostiona u koje bi se svraali, nije bilo svratita.
Tamo, gdje danas stoji Stankovieva kua, bila je godine 1827. prizemnica Karola Mondscheina i u njoj gostiona Zum sterreichischen
Kronprinzen u koju su se gostovi sputali stubama. Iste godine sklapa
Mondschein kupoprodajni ugovor sa Frankom Rumleitnerom iz Vrbovca, koji glasi ovako:
Vu Zagrebu Dana 20-ga Juliuscha Letto 1827.-mo. Prodajem hisu v
gornoj Ilici pod numeriom 310 skupa iltom Zum sterreichischen
Kronprinzen vsemi pristajalii to jest dvorie, talami, suom i vrtom
i vsem juom i pravicami kak mi prodavci do sada ladali jesmo, devet jezer i esto forint u dobi po orsagu tekuchi moneti i 50 cesarskih cehinov
sakoga po 4 forinti i trideset krajcerov srebrnih penez raunajui u naturi
kak liselgeld Francu Rumleitneru otarjau na Vrbovcu i njegovoj tovaruici Jose rodjenoj Reinzenberg.
Carol Mandschhein Hie Prodavecz.
367
368
* Felbingerovoj kui (Trg bana J. J. br. 15) bio je kasnije vlasnik Priester, a ne Kuevi.
Ovaj ugovor primio sam dobrotom Levina pl. Horvatha, savjetnika zemaljske vlade u Zagrebu. Na
dodatak: Tekst ugovora nalazi se u Zapisniku izjavnica (Prot. fassionum) u 1827. godini, sign. 1678 (98),
str. 27-28. Prodavatelj je Mondschein ili Monschein, a kupac Rumleitner (ne Romleitner). Prema L.
Dobroni, Stare numeracije kua u Zagrebu, Zagreb, 1959., str. 138./139. kao i K. Kovai, Prie iz starog
Zagreba, izbor ilustracija Nada Premerl, Ljubljana 1990., str. 76. to je Ilica br. 14, gdje stajae prije gotovo 200 godina gostionica K austrijskom prijestolonasljedniku, a od g. 1827. po novom vlasniku Franji
368
558
Romleitneru Jgerhorn tj. Lovaki rog, prema tome nije Ilica br. 2 tj. Stankovieva kua. U tekst (ova
stranica, i sljedee dvije) sam Hirc unosi dosta nejasnoa, neke smo pokuali razjasniti.
369
Ilirske Nar. Nov., 1837., br. 68.
559
I tako je nestalo ovoga svratita, kojega je 28 godina uzorno vodio svratitar Gjuro Zeitelberger.
Najstarije je svratite u Ilici, ali i u Zagrebu Lovaki Rog, poznat diljem domovine kao Jgerhorn.
Stari ljudi Zagrebani, koje ve odavna krije ledina, pripoviedali mi, da
bijae tu prvobitno drvenjara, a u njoj krma u kjojoj bi se sastajali zagrebaki lovci poslije lova, a da se znade, da je to lovaka krma iztaknuli su
povie vratiju oznaku pravi lovaki rog, koji je krmi, a poslije hotelu,
dao dananje ime. Kakova je kua bila prije 50, 60 godina, takova je spram
Ilice i danas, dok je u ponutrici vie toga dogradjeno i prigradjeno.
U spomenutim novinama od g. 1836. itam, da se gostioniar Leopold Panzer iz Duge ulice preselio u Gornju Ilicu u gostilnicu Zum
Kronprinzen i tu otvorio posao pod rmom K Lovakom Rogu. Prema onomu oglasu nek bi da je Panzer napustio njemako ime i
gostioni povratio njezinu starinu, iz koje se preselio Antun Marani.
U petdesetim godinama bio je vlastnik Lovakog Roga Mato Irgoli.
Poslije Irgolia vodila je posao njegova supruga od koje je posao kupio
Breithuth, poslije njega bio je zakupnikom Pilaj, a u novije doba Franjo
Horvat.
Dianinovu kupalitu na desno danas je Grand Hotel, u petdesetim godinama bila je tu jednospratnica Eduarda pl. Jelaia u kojoj bijae svratite K ugarskoj kruni, a na cimeru naslikan crveni jastuk sa zlatnom
krunom sv. Stjepana. Kad je ovomu svratitu bio gospodarom Osvald
rodjeni Magjar, dobivao se ovdje za doruak najbolji gula.
U poetku dolnje Ilice sagradio je dvospratnicu Mato Pruckner i uredio
hotel, to je na cimeru nosio njegovo ime, a njegovi batinici nadogradili
su poslije drugi sprat. Kad je naputeno svratite Caru austrijanskomu,
370
* K. Kovai, Prie iz starog Zagreba, izbor ilustracija Nada Premerl, Ljubljana 1990., str. 75. navodi g.
1911-1913., a adaptaciju unutranjosti izveo je arh. Ignjat Fischer.
562
nosio je ovo ime neko vrieme Prucknerov hotel, dok se danas zove Hotel
Royal, koji ima i sada kavanu, kojoj bijae mnogo godina gospodarom
onaj kavanar Weiss, kojega su u Zagrebu zvali der weisse Weiss, jer
bijae biel poput janjeta, dok su drugoga kavanara, crne brade i kose, a
istoga imena, zvali der schwarze Weiss.
371
371
* Citat: U prvom Ilustrovanom vodiu po Zagrebu i njegovoj okolici iz 1891. za ovaj hotel pie: Staro
ugledno svratite prvoga reda sa gostionikom dvoranom i gostionikim vrtom, kavanom i sa 56 soba za
putnike... Kuhinja na glasu, najbolja pia. Svratitni omnibus dolazi na kolodvor k svakomu osobnomu
vlaku, koji dolazi i odlazi iz Zagreba. U svratitu se dobivaju u svako doba kola za vonju po Zagrebu. (K.
Kovai, n. d. str. 78.). Nalazio se u Ilici br. 44, a izgraen je 1844. godine.
563
Uz ove kue poeli su ruiti stare drvenjare i graditi male, kratke i nizke
prizemnice, koje su sezale do blizu tedionice. Uz bolnicu bio je plot i
dosta veliki prostor na kojemu su svoju robu izloili lonari kao potomci
bive Lonarske ulice. Posliednji lonar bio je Horvati, koji je svojoj
supruzi postavio na Mirogoju najznaajniji nadgrobni spomenik. Isgradio je od gline ukusan lies sa glazurom, etiri noge i napisom i njime
ukrasio grob svoje drage ene.
Do lonarskog plota bila je kuica sa vratima i jednim prozorom, a straga
omaleno dvorite sa cvieem i drvena hutica. To bijae slastiara nekoga Suhovatije, poslije Stranskoga, koji je svoje goste sluio mnogo godina
bilo u slastiari, bilo u hutici, gdje su sjedili i odlini gosti, a ona ih sluila
sa paherojem (slasticama) i sladoledom.
Velika navala bijae kod Stranskice pred Boi, kad su velika i mala djeca
namolila da si kupe nakit za boino stabalce. Bilo je tu od eera jabuka,
kruaka, jagoda, ribica, guslica, frulica, srdca, a bili smo presretni kad nam
starica dala kojega labuda. Ovim sladkiima su djeca zakitila Boi i na
Badnjak razdragana srdca zapjevala: Narodil se Kralj nebeski!.
Do slastiare bio je urar Exner, do ovoga brija Brckovi, dalje limar
Duek, remenar Liehert; Beck je prodavao ivenu robu, Deutsch eire,
Bogady krojaki pribor; Bulvan i Peak bili su draguljari, dok bijae u
posliednoj prizemnici kobasiar Zellner, poslije njega Dragutin Angerer, kojega je nasliedio Neidhart, a ovoga Rabus, a do kue bilo je veliko
blatno dvorite odpremnika Dragutina Leizendorfa.
U pravoslavnoj kui imao je duan lakatne robe trgovac Anton Ausch
pod rmom K liepoj Dalmatinki, ali je prodavao i nirnberku, kitniarsku i uresnu, staklenu, porculansku i od kamenine robu. Aleksa Novak imao je u istoj kui skladite gospojinskih odiela. Sa iztone strane
imao je svoj stan Ler, u ono vrieme prvi zubar u Zagrebu, koji si kao
372
* Keglevi Ilica br. 39, a Muevi uglovnica Ilica br. 38 i Mesnika ul. br. 2.
564
rmu izvjesio do p metra dug zub! U pravoslavnoj kui otvorio je eljezaru Weigelhofer i pod krov priveo svoju suprugu sestru Lisinskovu.
U dananjoj Wagnerovoj kui otvorio je kroja Matoek prvi duan
za gospodska odiela, ali nije uspio, jer jo onda Zagrebani nisu htjeli
kupovati odiela, koje je ivala maina (ivai stroj). Ovo bijae neko
Sorkova kua, a u Wagnerovu duanu gostiona Josipa Valica. U susjednoj
kui uredili su novari Pulzer i Moses prvu mjenjanicu i prodavali
razne vriednostne papire. Tamo gdje je danas kua br. 37 stajala je prije
sto godina omana kua grofa Antuna Pejaevia iz Virovitice, a do nje
masivna prizemnica. U veliko dvorite vodila su i ovdje velika i iroka
kolna vrata. Te je kue kupio s proljea g. 1810. Andrija Fuchs, koji se
rodio blizo Novoga Mjesta u Kranjskoj i preselio u Zagreb i ovdje uredio
trgovinu konjima i tovljenim, rogatim blagom, koje je smjestio u golemo
dvorite. Druga polovina zemljita pruila se od Ilice do Savske ceste
(Frankopanske ulice) i odavle do Sajmita (Sveuilitnog trga). Ovu polovinu Savske ceste kupio je biskup Haulik za opatice i sagradio im na
tom zemljitu crkvu, samostan, bolnicu i djevojaku kolu.
373
Na temeljima rodne kue Vatroslava Lisinskoga sagradili poslije modernu jednospratnicu, koju je valjda gradio Ignac Andrijevi, vjenik grada
Zagreba, koji je umro g. 1849. i kuu mu batinio njegov sin Stanko, bivi
zagrebaki naelnik. U toj kui uredio je prodaju enske obue tajerski
Niemac Peitler, tu je uredio brijanicu drugi Brckovi, gdje je i danas.
373
374
565
Prodavaonica automobila, dvokolica i ivaih strojeva Ferdinanda Budickog u Gundulievoj ulici oko 1903. godine
568
U kui br. 33 uredio je u prizemnici duan sapunar Dvorak i muterijama prodavao sapun kroz prozori sa uberom, a imao je kerku za
kojom se otimalo svaije oko, a srce joj osvojio vlastelin G. iz Zagorja,
divotan opet mukarac, koji je svoju enu ljubio kao golub golubicu, kojemu bijae susjed Buhari, prvak kroja grada Zagreba.
Do Dvoraka (br. 35) imao je svoju radionicu i duan kotlar Ivan Lenz,
kojega je u poslu nasljedio sin, a ovoga drugi kotlar.
375
569
Ilica
S desne strane Ilice poimali su duane u Stankovievoj kui gdje je uredio draguljarski posao A. Zaghaft, do njega se smjestio Frhlich i otvorio trgovinu kio- i suncobrana, a veliku trgovinu eljezne robe kender
Hondl, odlian gradjanin, gradski zastupnik i mjestni sudac grada Zagreba, koji je vjenao kavanara ernija kerku Franciku.
376
U Stankovievoj kui uredio je slastiaru F. Krema, otac guslaa-virtuoza i njegove sestre Anke, koja je s bratom prola polovinu Evrope.
Poslije se slastiar Krema preselio u kuu na Jelaiev trg, slastiaru
proirio i tako uredio, da bi pristala svakomu velegradu.
Prigodice izloio goleme plakate, koje su mu poiljala djeca o svom gostovanju po daleku svietu, a izlagao ih i u slastiari, ljudi itali, udili se
i presretnim roditeljima estitali, ne nadajui se i ne slutei koja ih eka
sudbina. Sin, njegova uzdanica umro je rano, sestra Anka osamljena i
izgubljena, dobila je mjesto u glazbenom zavodu i poslije se udala za mog
bratia posebnika Dragutina Barbota. Otac je ginuo od tuge i boli za
sinom, tamnio mu lagano razbor, kidisao orujem u ruci na mukotrpni
ivot, ali se duevnih bolova nije rieio. Kad mu pak smrt otela i enu,
sve je vie ginuo i dospio u gradsku ubonicu, gdje je smrt njegovim
mukama uinila kraj.
Za nekoliko godina umrla i Anka Krema-Barbot, a za njome i njezino
Zlato, kako je zvala svog oboavanog mua.
U Stankovievoj kui otvorio je veliku trgovinu eljeza Aleksander Hondl, obe poznata i omiljela linost grada Zagreba, kojemu je bio mjestni
sudac, zastupnik saborski i gradski, bio je predsjednikom trgovakoobrtnike komore od g. 1868.-1876. Za njegova je predsjednitva podneeno vladi i ministarstvu vie vanih predstavaka kao n. pr. reguliranje
Save i Kupe, glede obrte kole u Primorju, eljeznice Osiek-Rieka, glede
ustrojenja trgovake akademije u Zagrebu itd.
Hondlovo djelovanje bilo je mnogostrano, rodoljubno i portvovno, bio
je i predsjednikom eskomptne banke, drutva ovjenosti i bio odlikovan vitekim redom Franje Josipa I.
376
* A neto dalje na istoj stranici teksta Hirc navodi, da je oenio ernijevu kerku Tereziju (za pretpostviti je da se radi o istoj osobi sa dva imena?).
571
Hondl rodio se 1832. u Terezovcu-Suhopolje u Slavoniji, a svriv vojniku kolu u Bjelovaru, stupio je u trgovinu eljeza Pavla Hatza, poslije bio
u Beu, svrio nauke u nekom trgovakom zavodu i g. 1857. preuzeo u
Zagrebu renomiranu Bauerovu trgovinu eljeza.
Vjenao je rodoljubivog kavanara ernija kerku Tereziju, s kojom je
ivio u sretnom braku do g. 1890. kada je na alost gradjanstva i roda
preminuo naglom smru.
Godine 1836. prenaa svoj duan u Ilicu I. K. de Negro u Demetrovu
kuu pod cimerom K slonu ili elefantu, a zaprema poslije taj duan
Kornitzer i Klein u kojem su prodavali manifakturnu robu, dok je lievo
prizemne prostore zapremio zagrebaki paromlin i tu prodavao brano.
Do Ugarske krune uredio je Petar imeki klobuarski posao, evi
u kui Dianina kupalita duan kratke robe, Antun Danieli prodaju
steznika.
U Trkovoj kui otvorio je duan I. K. Taitl pod rmom Zur blauen
Kugel i prodavao u etrdesetim godinama Alle Gattungen Garten-Samen, a poslije njega Anii i nap prodavali sjemenje K modroj Kruglji, a uredio je tu svoj duan Antun Nosan, a po njegovoj smrti sinovi.
U istoj kui uredio je veliki staklarski posao Dragutin Huth, poslije njega A. Pabst, kojega je svojom trgovinom zamienio Julyo Hhn, dok je
veliku eljezaru uredio Franjo olar, koji obstoji i danas.
Do uglja Ilice i Bregovite ulice bila je Knigova trgovina K paunu
u kojoj se prodavala prkomorska roba, a suelice kua i trgovina Pavla
Pelea i kiobranarska radionica Joba.
377
377
* Prema L. Dobroni, n. d. str. 136. Ilica br. 18, kasnije vlasnik Josip Job, a kui br. 22 vlasnik je Petar
Pelle.
378
Nar. Novine, 1910. od 9. oujka.
Kuu br. 26 kupio je dr. Albert Crnojevi i poeo je ruiti g. 1910. Bila je
jednospratnica sa pet prozora i velikim haustorom nad kojim bijae zabiljeena godina 1822., kad je kua gradjena. U toj kui imao je duan
urar Armano, kiobranar Arbanar, bila u njoj traka i prodaja etkarske
robe. U petdesetim godinama bio je toj kui gospodarom Josip varo,
koji je u njoj uredio pekaru i supruga mu se preudala za Dragutina Starka, profesora vie realke u Zagrebu. U toj kui bio i sapunar, koji je kao
mukarac prvi na ulici izaao sa suncobranom.
Kui br. 28 bio je gospodarom Blako Vatroslav, a susjednoj dvospratnici
Ivan viglin.
Na onome mjestu, gdje danas stoji dvospratnica tokara Grnaza bila je u
staroj Vilici drvena, razklimana prizemnica sa nahijem, a gospodarom
joj Matija pl. Masnec. Na nahiju je stanovao neki liilac, koji se nije dao
van, kada se kua imala ruiti, ali se nije maknuo ni onda, kad su mu
nad glavom razkrili krov. Gradski kapetan Pluec morao ga je silom
odstraniti. Velika jednospratna drvenjara stajala je jo u petdesetim godinama tamo, gdje je sada Salarova kua, a bio joj gospodarom gradski
slubenik Juraj Boleslavski.
Susjednoj jednospratnici bila gospodaricom udova Elizabeta Mraovi,
poslije Mirko Bouri. U prizemlju bila je prodaja kruha gradskog inovnika Maceka za kojega se preudala gospoja rnolatec, koja bijae
(ako me pamet ne vara) plemkinja. Gjuro rnolatec, kapetan banovake
regimente, dobio je plemstvo od carice Marije Terezije za sebe i svoje
neake Gjuru i Nikolu.
Susjed Mraovieve bio je Maksimilijan pl. Verni, pa je i u njegovu prizemlju bilo duana, a u jednom kroja Mller.
379
379
380
Kad je zato saznao grad, ljudi su se od uda kriali, a kad je poeo kopati
temelje, ve bi prilazili, gledali kako se kopa i gradi. Doekali su prvi i
drugi sprat, ali su bili na iglama ekajui kada e dignuti trei sprat.
to bijae kua blie krovu, to bijae vie gledaoca, a kad je dola pod
krov, dolo je toliko svieta, da si se jedva micao.
Do sada bijahu Zagrebani vini, da gledaju prizemnice i jedno- i dvospratnice, no sada su gledali kuu pred kojom je trebalo okomiti glavu,
da joj okom segne kraj.
Ta kua stoji i danas i nosi broj.
U Ilici gornjoj bijae jo jedna kua, koja mi je padala u oi svojom visinom,
ve veliinom i svojim slogom bila je gradjena u gotskom stilu, a pala je
onda, kad su poeli graditi palau u kojoj je sada kavana Corso.
381
Trei kat bio je nadograen 1922. godine. (Franjo Buntak, Stanovnici Ilice, njihove kue i zemljita u
prolom stoljeu, Iz starog i novog Zagreba, VI., Zagreb, 1984. str. 163.). Prema L. Dobroni, Stare numeracija kua u Zagrebu, Zagreb 1959, str. 110. od g. 1857. Tisauer je na br. 29 (kua br. 572), a Vrbani
Eduard na br. 27 (kua br. 571) na kojem funduu nije do tada postojala kua.
381
* Citat: Prvi vlasnik kavane Corso bio je kavanar Bernard Kastl, koji je prije imao kavanu pod istim
imenom na zapadnom uglu Ilice i Tomieve ulice. Kastl je 1907. preselio u novu elegantnu zgradu Centralne banke i u prizemlju uredio jednu od najljepih zagrebakih kavana, koja svojom bogatom opremom u
stilu secesije izaziva u nama nostalgiju i elju da se ponovno u njoj sretnemo. (K. Kovai, n. dj. str. 227.).
574