You are on page 1of 25

Ruenje bolnice na Trgu bana Jelaia

BOLNICA
MILOSRDNE
BRAE

tari zagrebaki purgari brinuli su se odavna za svoje


bolestnike i ubogare i imali za
njih bolnice i ubonice, a prva
bolnica obstojala je valjda ve
u XIV. vieku, dok nam XV.
biljei bolnicu bl. dj. Marije,
koja je u Dugoj ulici stajala
tamo, gdje bijae prije hrvatska tedionica. Imala je svoju
kapelicu i bolniki vrt, to se
sputao do potoka Medveaka; drva i ulje davao je grad.
Bolnica je imala tri sobe i
mogla primiti 20 bolesnika.
Tik bolnice stanovao je rector hospitalis, koji je imao vinograd pod gradskim zidom,
neto ume i etiri kmeta na
Pantovaku. Poslije je imala
bolnica vie zemlje i tri vinograda, jer je ve Zlatna bula
odredila da gradskoj sirotinji
pripada imetak onih, koji bi
umro bez oporuke i ne bi ostavio batinika.
359

359

* Duga ulica br. 32.

551

Prvim kapelanom i rektorom bio je g. 1443. Antun, posliednji Matija


Blai (1759.-1801.)
Koncem XVIII. vieka bila je ta bolnica u tronom stanju i kako se radilo
o novoj velikoj bolnici, nije nitko mislio na njezin popravak. U Vlakoj
ulici bila je enska bolnica i ubonica sa kapelicom (danas br. 2), koje je
podignuo zagrebaki kanonik Juraj Rees. Drugu bolnicu i ubonicu u
toj ulici utemeljio biskup Martin Borkovi u dvoritu orfanotroja, koja
je stajala do g. 1859.
360

Godine 1789., a za austrijsko-turskog rata, kada je general Laudon


osvojio Biograd, bila je u Zagrebu vojnika bolnica na Harmici, u koju se
moglo smjestiti 450 ranjenika, no kako bijahu prostori premaleni, uredili
su jednu bolnicu u bivem pavlinskom samostanu u Remetama, a drugu
u pavlinskom samostanu u Lepoglavi. Kako i ove bolnice nisu zadovoljavale, otvorili su jo dvie bolnice u Zagrebu, jednu u Crnoj koli, drugu
u samostanu franjevaca.
Pod konac XVIII. vieka nastale su tune prilike u Zagrebu i cieloj domovini. Straan poar poharao je gotovo cio Zagreb, velika vojska, koja je
prolazila kroz grad bila je na teret gradjanstvu, u zemlji je vladao glad, a
da bude bieda i nevolja jo i vea, pojavio se tifus, koji je nemilice pustoio
zemlju. Seljaci hrlili su rpimice u Zagreb, traei pomoi od gradjanstva,
koje ni sebi nije moglo pomoi. Sue i sjenici bijahu puni nesretnika, koji
su i pod vedrim nebom od gladi i nevolje umirali.
Godine 1770. zakljuio je sabor u Varadinu, da se i dohotci carici i
kraljici Mariji Tereziji povise, od koje je poviice darovala 20.000 for. za
kole, trgovinu i promet, za ubonice i bolnice. Od jednoga diela te svote, koji je zapao zagrebaku upaniju, imala se je graditi ubonica i bolnica, samo se morao nai mu, koji e ovu zamisao kraju privesti. Taj se je
mu naao u osobi velikog upana Nikole krlca od Lomnice, potomka
stare plemike obitelji, kojemu je na ruku iao Josip Novosel, zagrebaki
podupan. Pospjeivali su gradnju i ovi rodoljubi: Antun Amadeo, zagrebaki veliki upan, grof andor Erddy, podupan Petar Kamaromy i
kr. savjetnici Janko akovi i Nikola Jelai. O njemu napisao je zagrebaki kanonik i opat Mirko Raay ove riei: ...koj genyen od pravichno-

360

* Vlaka ulica br. 36 i 38.

552

ga pomiluvanya proti nevolynem blisnem nassem pervi dal je ovu miszel,


y gdo nezna? Kak zasganum on selyum ovo tak hvale vredno nakanenye
szvoje izpelyati se setuval? Kuliko med nami, pri vekssih Szudih, vszigdi, y u vsakoj priliki za tho poszluval je, szeguren predi neodztupiti,
nego ovo na ozil szvoj izpelyati bi musze dogodilo.
Uzstrajnosti i dobre volje bijae, ali ne bijae dovoljno novaca, no i ti
su se nali. Veliki upan krlec sazvao je upanijsku skuptinu, kojoj
je predsjedao biskup Vrhovac, koja je izabrala poseban odbor, koji se je
imao baviti gradnjom bolnice. Taj je odbor 3. oujka g. 1792. zamolio
poglavarstvo, da takovu gradnju dozvoli, kako je to dragovoljno uinilo i
odredilo podporu od 14.000 for. za uzdravanje od 14 siromaha i darovao bivi jezuitski vrt.
Biskup Vrhovac uplatio je 1000 for., zagrebaki Kaptol 12.000 fr., grad
vie od 26.000 fr. Kanonik Zdenaj 1500 fr., biskup Gallyuf 800 fr.,
kanonik grof Sermage 500 fr., kanonik imun Jelai 339 fr., kojima
su se pridruili i mnogi drugi vriedni domorodci, a general Radivojevi
priobio je biskupu Vrhovcu, da eli, ako je nudno vojniku bolnicu
smjestiti u bolnici. Biskup Vrhovac dozvolio je, da se upotriebe glavnice
od triju kapela: od kapele mukotrpnoga Isusa 5.522 fr., sv. Margarete
6.632 fr., sv. Ivana Nepomuka pod Mesnikim vratima 854 fr.
Godine 1800. ne bijae jo bolnica dovrena, jer je rabila za vojniku
bolnicu i vojarnu, poslije ju za nekoliko hiljada forinta od vojne uprave
odkupili, a dogradio ju i uredio ju biskup Vrhovac o vlastitom troku.
Pod njegovim je presjedanjem zakljueno g. 1803. da se u Zagreb pozovu
milosrdnici, koji je red g. 1538. utemeljio Ivan od Boga i koji su imali
vie bolnica u Ugarskoj. Spomenute godine doao je u Zagreb provincijal
reda Matija Riediger, s kojim je ugovor sklopljen i podpisan.
Tri zagrebake bolnice stopile su se u jednu, a tako i ubonice, koju je
grad poslije sagradio u Novoj Vesi. U ubonici bilo je s poetka 28 ubogara, koji su za stan, hranu i odielo plaali na godinu 50 fr.
Bolesnikih kreveta bilo je 32, a bili su bezplatni, utemeljiteljni ili plaeni; za druge trebalo je poloiti 2000 fr., za druge 100 for.
Za uredjenje bolnice i redovnikih soba dopisala je upanija 4374 for., za
ljekarnu koja ima biti javna 3000 for., a za njezino otvaranje 3820 for.
553

Ilica godine 1893.

Konvenat se i obvezao, da uzdrava za bolnicu nudno osoblje i da uzdrava sebe od vika fundacija, od plaenih kreveta, milodara i od dohodaka ljekarne.
Kako o muci grozdovi vise, sretno je bolnica god. 1804. dola pod krov,
a posveta obavljena je 23. kolovoza iste godine, kojega je dana svetano
554

uveden i red milosrdnika, koji je dobio pravo uprave u ruke diplomom


kralja Franje II., izdanom u Beu 16. oujka god. 1804.
361

Spomenutog dana bile su dvie propovjedi; jednu je govorio njemakim


jezikom kao Gelegenheitsrede kanonik prvostolne crkve zagrebake
grof Josip Sermage-Susedgradski pred bolnicom, a drugu u hrvatskom
jeziku zagrebaki kanonik i opat Mirko Karlo Raay kao Prodechtvo vu
priliki vpelavanya redovnikov od miloszerdnozti zvaneh, koju je zavrio
rieima: Zadnyich Ti lyubleni Odkupitel, kojega vu ovom ranyenom
kipu postujemo, blagoszlovi trude oveh postuvaneh redovnikov, blagoszlovi vsze one, koji ali do vezda prot ovomu meztu szebe miloszerdne
izkazali jesu, ali na potlam izkaseju, dajuch nyim miloszerdnost Tvoju, koju vszem miloszrdenm obechal jeszi, blagoszlovi na konczu szlabu
rech moju, da kuliko denesz nazveschal jeszem, najde vu vszeh szerdczah ztoverztnoga szada na Tvoju diku, na haszen ovoga miloszerdnozti
reda, na obatrivenye vszeh nevolynih, koji vu ovom meztu Tvoju pervich,
za tem vszeh nasz miloszerdnost chakali budu. Amen.
362

Proelje bolnice, okrenuto prama sjeveru, sauvalo se do danas, te ima u


prvom katu 19, u drugom 21 prozor, u prizemlju ljekarnu i razne duane.
Iztono krilo pruilo se u negdanju Bolniku, sada Gajevu ulicu i ima u
prvom i drugom katu 13 prozora, u prizemlju deset.
Sredinu proelja zapremila je kapela ranjenoga Isusa, kojega je kip iza
glavnoga rtvenika u udubku. Isus Krist okupan krvlju i ovjenan trnovitom krunom, ogrnut je crvenim platom, podboiv se lievom rukom, dok
u desnoj dri ibku umjesto ezla. S lieve strane poloena je velika zlatna
kruna, koju je valjda darovala neka pobona dua, a po zidu udubka ima
zlatnih i srebrnih srdaca, isala i drugih dragocjenosti.
Desno i lievo od glavnoga rtvenika ukrasuju stiene dvie stare slike i dva
oltaria na kojima gore sviee cieloga dana, jer kapelica ranjenoga Isusa
nije nikada prazna, a u nedjelju i za blagdana tako puna, da sviet stoji u
rpama pred njezinim vratima, a dubkom je puna i onda, kada sviet pohadja grob Isusa, koji je takodjer u Zagrebu u osobitoj cieni. Nad vratima
361

* Ovjerovljeni prijepis ove diplome pohranjen je u DAZ-u, Zbirka isprava.


Posveenje bolnice opjevao je Tito Brezovaki, bivi kapelan sv. Ivana, a prevendar u upi sv. Marka,
koji je umro 29. listopada g. 1805. (po priopenju kanonika Barla).
362

555

kapelice uzidana je ploa od god. 1797. koja spominje caricu i kraljicu


Mariju Tereziju kao pobonu zakladnicu bolnice, kojoj upanija i grad
Zagreb stavljaju ovu spomen.
U bolnici bio je vrhovni glavar prior, koji se imao brinuti za njezin poredak, ali bijae priora, koji su bolnicu zaputivali. Godine 1831. bijae
tako zaputena, da ju je prior Hortulanus morao obnoviti. U dvoritu
uredio je vrt za bolestnike i sam je imao cvjetnjak u kojem je gojio do
600 vrsta cviea.
1. kolovoza g. 1845. zadobio je prostor pred bolnicom osobito lice. Sabralo se ovdje do 4000 dua, potitenih, alosnih, ali gnjevnih, da izprati
Nevine rtve Markova trga. Nosili su lies za liesom, a kad su iznesli
osmi lies krene ogromna povorka prama Dugoj ulici, gdje im se pridruio lies Ivana Celinia i jo se zaustavi u Potarskoj ulici, da primi lies
Dragutina Stajdahera i krenuli do groblja sv. Jurja, gdje su ih predali
materi zemlji plaui i jecajui.
Godine 1919. ostavili su milosrdnici Zagreb, imena je njihove bolnice
nestalo i zove se danas Zakladna bolnica, koja je ostala javna, pa je sada
treba premjestiti, jer se na njezino premjetanje potroilo puno crnila i
papira.
Kad bijae bolnica dogradjena i posveena, udio joj se cio Zagreb i okolina, jer bijae najvea gradjevina u gradu, okrenuta svojim proeljem
prama sjeveru, s koje je strane u prvom spratu imala 19, a u drugom 23
prozora, te je sa iztonim krilom zapremila gotovo bivu pitalsku ulicu. Spram naokolinih kolibica, potleuica i drvenjara udarala je bolnica
tako u oi kao stoljetni dub, koji se je dignuo nad sitnogoricu!
No sve to nije smetalo, da se g. 1818. za boravka cara Franje I. i carice
Karoline i Ilica u sjajno i neobino ruho, jer je u njoj zaplamsalo 2400
svjetiljaka cielom njezinom duljinom od 180 hvati.
Razsvjetom se izticala kua Karla Mondscheinova, vrata i zid majura
grofa Erdya, stan Obermayera i ciela bolnica milosrdnika.
363

363
364

* Majur grofa Josipa Erddya, Ilica br. 10.


* Ilica br. 5.

556

364

Sudar tramvaja u Ilici 1917.

Pogled iz Ilice na Harmicu bijae sjajan, tu se uzdizao 17 hvati (!) visok


dorski stup oko kojega se redalo 12 manjih stupova, koji bijahu visoki 3
hvata, a svi stupovi razsvietljeni sa 3000 lampica i 49 raznobojnih balona. Dvospratnica Josipa pl. Kuevia, savjetnika i sudca bijae ukraena
slikama i nadpisima, to bijahu razmjeteni na 12 prozora. Na stanu Eigelovu uzdizale su se dvie piramide sa 250 lampica. Kod otaria bijae
pokretno sunce, kod trgovca Merherra izloena slika cara i carice, dok je
na tridesetnici sjao u brojnim plamikima dvoglavi orao.
365

366

Iz Ilice se vidio i slavoluk pod kojim je gradski sudac Gorup pozdravio


kralja i predao mu gradske kljue, dok je veliki biljenik Stajdaher oslovio caricu njemaki. Slavoluk bijae sloen od etiri jonska stupa, krasno
ureen, a razsvietljen sa 2060 lampica.

365
366

* Uglovnica Ul. Marije Valerije i Trga bana J. Jelaia.


* Duga ul. br. 3.

557

Bilo je i tu raznih grbova i orlova, a samo na kui Josipa Kuevia (bivoj


Felbingerovoj) bili su izloeni grbovi Dalmacije, Hrvatske i Slavonije!
367

U prvoj petini XVIII. vieka bijae u Ilici tik kua smrdljivi kanal pokriven daskama po kojima se hodalo, jer ne bijae utrta puta, ni plonika.
Ovoga kanala nestalo je (po Kuniu) g. 1831., kad je Ilica dobila razsvjetu, dok su si prije ljudi svietili lampaima, ako su se gdje pozabavili,
koje je imala svaka kua, a bili su onakovi, kako se danas rabe u podrumima i po naim selima u stajama.
Ilica kao glavna kucavica Harmice privaala je ivot iz zapadnih sela zagrebake okoline, ali je njome prilazio sviet i iz dalnjih krajeva, prilazilo
je cielo Zagorje, Medjimurje i tajer.
Na Harmici i u Ilici bilo je krma i prenoita za seoski sviet, ali nije
za otmjenije bilo goostiona u koje bi se svraali, nije bilo svratita.
Tamo, gdje danas stoji Stankovieva kua, bila je godine 1827. prizemnica Karola Mondscheina i u njoj gostiona Zum sterreichischen
Kronprinzen u koju su se gostovi sputali stubama. Iste godine sklapa
Mondschein kupoprodajni ugovor sa Frankom Rumleitnerom iz Vrbovca, koji glasi ovako:
Vu Zagrebu Dana 20-ga Juliuscha Letto 1827.-mo. Prodajem hisu v
gornoj Ilici pod numeriom 310 skupa iltom Zum sterreichischen
Kronprinzen vsemi pristajalii to jest dvorie, talami, suom i vrtom
i vsem juom i pravicami kak mi prodavci do sada ladali jesmo, devet jezer i esto forint u dobi po orsagu tekuchi moneti i 50 cesarskih cehinov
sakoga po 4 forinti i trideset krajcerov srebrnih penez raunajui u naturi
kak liselgeld Francu Rumleitneru otarjau na Vrbovcu i njegovoj tovaruici Jose rodjenoj Reinzenberg.
Carol Mandschhein Hie Prodavecz.

367

368

* Felbingerovoj kui (Trg bana J. J. br. 15) bio je kasnije vlasnik Priester, a ne Kuevi.
Ovaj ugovor primio sam dobrotom Levina pl. Horvatha, savjetnika zemaljske vlade u Zagrebu. Na
dodatak: Tekst ugovora nalazi se u Zapisniku izjavnica (Prot. fassionum) u 1827. godini, sign. 1678 (98),
str. 27-28. Prodavatelj je Mondschein ili Monschein, a kupac Rumleitner (ne Romleitner). Prema L.
Dobroni, Stare numeracije kua u Zagrebu, Zagreb, 1959., str. 138./139. kao i K. Kovai, Prie iz starog
Zagreba, izbor ilustracija Nada Premerl, Ljubljana 1990., str. 76. to je Ilica br. 14, gdje stajae prije gotovo 200 godina gostionica K austrijskom prijestolonasljedniku, a od g. 1827. po novom vlasniku Franji
368

558

I tako je Rumleitner postao vlastnikom gostione Zum sterreichischen


Kronprinzen, koja je uvala jednu Zagrebu do danas nepoznatu tajnu!
Kada je gospodarom ove kue postao rodoljubivi Kritofor Stankovi,
dao je poruiti, da podigne modernu jednospratnicu. Radnici su skinuli
krov, odstranili drvenu gradju i poeli ruiti zid za zidom, no doavi
do jednoga zida skamenili se od uda i alat im izpao iz ruku. Obarajui
zid, naidju na jednu upljinu, a kad su ju razkrili, raztrese se pred njima
ovjeji kostur.
Malim za onda Zagrebom glas je o toj strahoti puknuo za as i cio se
grad sletio pred bivom Mondscheinovom kuom, gurajui se, da vide
taj kostur o kojem su kojeega nagadjali, no svi se sloili u tome, da su tu
zazidali iva ovjeka, koji je morao u groznim mukama izdahnuti.
Kad nam je ovo moj blagopokojni i predobri otac kod jedne veeri pripoviedao, koa nam se jeila i mi protrnuli od straha, a govori se o tom
tajinstvenom kosturu i onda kada sam porasao.
Na onome mjestu, gdje je danas veletrgovina Kastnera i hlera sagradio je
veletrac Teodor Demeter g. 1836. jednospratnicu, a i uredio u njoj gostionicu k Austrijanskom caru, koja je otvorena 11. srpnja g. 1837., a prvi joj
gostilnik bio Antun Marvani, koju ju je uzeo u najam na 11 godina. Ova
gostiona, odnosno svratite imala je 15 bojadisanih soba, jednu veliku
blagovaonicu sa biljardom, prostrano dvorite, vie staja i sua.
369

Poslije je tomu svratitu nadogradjen drugi sprat i dobio naslov Hotel


k caru austrijanskomu, koji bijae najodliniji u Zagrebu, a odsjedali su
u njemu visoki dostojanstvenici, a neke godine odsjeo je tu i nadvojvoda
Albrecht, kojom prilikom je Gjuro Eisenhuth poslije carevke, intonirao
i rusku himnu.

Romleitneru Jgerhorn tj. Lovaki rog, prema tome nije Ilica br. 2 tj. Stankovieva kua. U tekst (ova
stranica, i sljedee dvije) sam Hirc unosi dosta nejasnoa, neke smo pokuali razjasniti.
369
Ilirske Nar. Nov., 1837., br. 68.

559

Trgovina Juliusa Hhna

Svratite je obstojalo do g. 1913., kad ga je kupila spomenuta tvrdka i


adaptirala ga od g. 1914.-1916. u veliku trgovaku kuu i njome podala
Zagrebu velegradsko lice.
370

I tako je nestalo ovoga svratita, kojega je 28 godina uzorno vodio svratitar Gjuro Zeitelberger.
Najstarije je svratite u Ilici, ali i u Zagrebu Lovaki Rog, poznat diljem domovine kao Jgerhorn.
Stari ljudi Zagrebani, koje ve odavna krije ledina, pripoviedali mi, da
bijae tu prvobitno drvenjara, a u njoj krma u kjojoj bi se sastajali zagrebaki lovci poslije lova, a da se znade, da je to lovaka krma iztaknuli su
povie vratiju oznaku pravi lovaki rog, koji je krmi, a poslije hotelu,
dao dananje ime. Kakova je kua bila prije 50, 60 godina, takova je spram
Ilice i danas, dok je u ponutrici vie toga dogradjeno i prigradjeno.
U spomenutim novinama od g. 1836. itam, da se gostioniar Leopold Panzer iz Duge ulice preselio u Gornju Ilicu u gostilnicu Zum
Kronprinzen i tu otvorio posao pod rmom K Lovakom Rogu. Prema onomu oglasu nek bi da je Panzer napustio njemako ime i
gostioni povratio njezinu starinu, iz koje se preselio Antun Marani.
U petdesetim godinama bio je vlastnik Lovakog Roga Mato Irgoli.
Poslije Irgolia vodila je posao njegova supruga od koje je posao kupio
Breithuth, poslije njega bio je zakupnikom Pilaj, a u novije doba Franjo
Horvat.
Dianinovu kupalitu na desno danas je Grand Hotel, u petdesetim godinama bila je tu jednospratnica Eduarda pl. Jelaia u kojoj bijae svratite K ugarskoj kruni, a na cimeru naslikan crveni jastuk sa zlatnom
krunom sv. Stjepana. Kad je ovomu svratitu bio gospodarom Osvald
rodjeni Magjar, dobivao se ovdje za doruak najbolji gula.
U poetku dolnje Ilice sagradio je dvospratnicu Mato Pruckner i uredio
hotel, to je na cimeru nosio njegovo ime, a njegovi batinici nadogradili
su poslije drugi sprat. Kad je naputeno svratite Caru austrijanskomu,

370

* K. Kovai, Prie iz starog Zagreba, izbor ilustracija Nada Premerl, Ljubljana 1990., str. 75. navodi g.
1911-1913., a adaptaciju unutranjosti izveo je arh. Ignjat Fischer.

562

nosio je ovo ime neko vrieme Prucknerov hotel, dok se danas zove Hotel
Royal, koji ima i sada kavanu, kojoj bijae mnogo godina gospodarom
onaj kavanar Weiss, kojega su u Zagrebu zvali der weisse Weiss, jer
bijae biel poput janjeta, dok su drugoga kavanara, crne brade i kose, a
istoga imena, zvali der schwarze Weiss.
371

Kako Zagreb nije imao eljeznice uredili su pojedinci, gostioniari ili


svratitari prevoznike (Stellwagen). Kod Cara austrijanskoga uveo je
takav prevoznik za Be Antun Marani, od 1. travnja g. 1840., polazila
su takova kola iz Zagreba u Varadin, a prijave je primao gradjanin Kristijan Frbe.
Mihajlo Geri i Henrika Javand uredili su prevoznik u Zagrebu Kod
ugarske krune za Zagreb-Karlovac g. 1844. i odpoeli vonjom 12. rujna i. g. U Karlovcu se prenoilo u gostioni K zlatnom sidru, vozilo se
svakoga dana i plaalo po osobi 1 fr. 30 kr. srebra, dok bijae prtljaga
bezplatna. Prvi prevoznik za Zagreb-Karlovac vozio je od Cara austrijanskoga, a poduzetnik bio neki Stern.
Za Zagreb-Samobor imao je prevoznik od g. 1840. Samoboran Marko
Bedenko.
Izmedju Zagreba i Bea uvedena je prva hitrovonja g. 1837. Od Zagreba do Varadina plaalo se za put od 10 milja 2 renska forinta 40 kr.,
od ovdje do Velike Kanie (18 milja) 4 r. 48 kr., do Kostela (24 m.) 6 r. i
24 kr., do Vesprima (34 m.) 34 r. i 9 kr., do Biele Stiene (40 m.) 40 r. 40
kr. Od ovdje do Pete imao je putnik da prevali 60 milja puta i platio je
10 r. 20 kr. Prtljage smio si svaki putnik ponijeti 30 funta i platio za nju
16 kr. srebra. Narube je primao u Ilici trgovac I. B. Taitl.
U Gornjoj Ilici bijae prva velika zidanica bolnica, koja je zapremila lievi
ugao, dok je Stankovieva kua zapremila desni i ove kue bijahu moda
uzrokom, da su isgradili i druga dva ugla, na desnom zapadnom uglu

371

* Citat: U prvom Ilustrovanom vodiu po Zagrebu i njegovoj okolici iz 1891. za ovaj hotel pie: Staro
ugledno svratite prvoga reda sa gostionikom dvoranom i gostionikim vrtom, kavanom i sa 56 soba za
putnike... Kuhinja na glasu, najbolja pia. Svratitni omnibus dolazi na kolodvor k svakomu osobnomu
vlaku, koji dolazi i odlazi iz Zagreba. U svratitu se dobivaju u svako doba kola za vonju po Zagrebu. (K.
Kovai, n. d. str. 78.). Nalazio se u Ilici br. 44, a izgraen je 1844. godine.

563

podignuo je dugu jednosptratnicu trgovac Antun Muevi, dok je lievu


stranu Gornje Ilice, koja je dulja od desne dokrajio grof Tomo Keglevi
g. 1834.
372

Uz ove kue poeli su ruiti stare drvenjare i graditi male, kratke i nizke
prizemnice, koje su sezale do blizu tedionice. Uz bolnicu bio je plot i
dosta veliki prostor na kojemu su svoju robu izloili lonari kao potomci
bive Lonarske ulice. Posliednji lonar bio je Horvati, koji je svojoj
supruzi postavio na Mirogoju najznaajniji nadgrobni spomenik. Isgradio je od gline ukusan lies sa glazurom, etiri noge i napisom i njime
ukrasio grob svoje drage ene.
Do lonarskog plota bila je kuica sa vratima i jednim prozorom, a straga
omaleno dvorite sa cvieem i drvena hutica. To bijae slastiara nekoga Suhovatije, poslije Stranskoga, koji je svoje goste sluio mnogo godina
bilo u slastiari, bilo u hutici, gdje su sjedili i odlini gosti, a ona ih sluila
sa paherojem (slasticama) i sladoledom.
Velika navala bijae kod Stranskice pred Boi, kad su velika i mala djeca
namolila da si kupe nakit za boino stabalce. Bilo je tu od eera jabuka,
kruaka, jagoda, ribica, guslica, frulica, srdca, a bili smo presretni kad nam
starica dala kojega labuda. Ovim sladkiima su djeca zakitila Boi i na
Badnjak razdragana srdca zapjevala: Narodil se Kralj nebeski!.
Do slastiare bio je urar Exner, do ovoga brija Brckovi, dalje limar
Duek, remenar Liehert; Beck je prodavao ivenu robu, Deutsch eire,
Bogady krojaki pribor; Bulvan i Peak bili su draguljari, dok bijae u
posliednoj prizemnici kobasiar Zellner, poslije njega Dragutin Angerer, kojega je nasliedio Neidhart, a ovoga Rabus, a do kue bilo je veliko
blatno dvorite odpremnika Dragutina Leizendorfa.
U pravoslavnoj kui imao je duan lakatne robe trgovac Anton Ausch
pod rmom K liepoj Dalmatinki, ali je prodavao i nirnberku, kitniarsku i uresnu, staklenu, porculansku i od kamenine robu. Aleksa Novak imao je u istoj kui skladite gospojinskih odiela. Sa iztone strane
imao je svoj stan Ler, u ono vrieme prvi zubar u Zagrebu, koji si kao

372

* Keglevi Ilica br. 39, a Muevi uglovnica Ilica br. 38 i Mesnika ul. br. 2.

564

rmu izvjesio do p metra dug zub! U pravoslavnoj kui otvorio je eljezaru Weigelhofer i pod krov priveo svoju suprugu sestru Lisinskovu.
U dananjoj Wagnerovoj kui otvorio je kroja Matoek prvi duan
za gospodska odiela, ali nije uspio, jer jo onda Zagrebani nisu htjeli
kupovati odiela, koje je ivala maina (ivai stroj). Ovo bijae neko
Sorkova kua, a u Wagnerovu duanu gostiona Josipa Valica. U susjednoj
kui uredili su novari Pulzer i Moses prvu mjenjanicu i prodavali
razne vriednostne papire. Tamo gdje je danas kua br. 37 stajala je prije
sto godina omana kua grofa Antuna Pejaevia iz Virovitice, a do nje
masivna prizemnica. U veliko dvorite vodila su i ovdje velika i iroka
kolna vrata. Te je kue kupio s proljea g. 1810. Andrija Fuchs, koji se
rodio blizo Novoga Mjesta u Kranjskoj i preselio u Zagreb i ovdje uredio
trgovinu konjima i tovljenim, rogatim blagom, koje je smjestio u golemo
dvorite. Druga polovina zemljita pruila se od Ilice do Savske ceste
(Frankopanske ulice) i odavle do Sajmita (Sveuilitnog trga). Ovu polovinu Savske ceste kupio je biskup Haulik za opatice i sagradio im na
tom zemljitu crkvu, samostan, bolnicu i djevojaku kolu.
373

U Fuchsovoj kui bio i duani u kojem je jedan mu rodjak prodavao


mjeovitu robu. U toj se kui rodio Andriji sin Josip, Vatroslavu Lisinskomu u najteim asovima ivota hranitelj i branitelj. U ovu kuu priveo
je Andrija i svoju drugu enu Anu, kerku svoga prijatelja i zagrebakog
gradjanina Kovaia, koja mu je rodila kerku Mariju, a 8. srpnja g. 1819.
sinia Ignaca, kojega su zvali Naci, koji se kao pravnik i lozof na njemakim dokumentima podpisivao kao Ignatz Fuchs, dok se je pohrvatio
u Vatroslav Lisinski, pod kojim je imenom mukotrpno ivio i jadan
ivot svrio.
374

Na temeljima rodne kue Vatroslava Lisinskoga sagradili poslije modernu jednospratnicu, koju je valjda gradio Ignac Andrijevi, vjenik grada
Zagreba, koji je umro g. 1849. i kuu mu batinio njegov sin Stanko, bivi
zagrebaki naelnik. U toj kui uredio je prodaju enske obue tajerski
Niemac Peitler, tu je uredio brijanicu drugi Brckovi, gdje je i danas.

373
374

* U Ilici br. 15.


Antonija Kassowitz-Cviji, Vatroslav Lisinski u kolu Ilira, Zagreb, 1919., p. 6.-7.

565

Prodavaonica automobila, dvokolica i ivaih strojeva Ferdinanda Budickog u Gundulievoj ulici oko 1903. godine

U susjednoj Keglevievoj kui imao je kavanu Franjo Exner ve g. 1833.


i davao je tu svake nedjelje i utorka drutvene plesove uz ulazninu od 20
i 30 krajcara.
Godine 1827. uredio je u Gornjoj Ilici Kajetan Schrp pod rmom
Zum wilden Mann trgovinu sjemenja.
Gornja Ilica imala je i dvie knjiare, Antun Jaki otvorio je svoju tiskaru i knjiaru u prizemlju milosrdnika, poslije g. 1860., da podpomogne
knjievni i politiki rad tadanjih rodoljuba, a poslije je tiskaru prodao
Ivanu Vonini, vlastniku narodnoga glasnika Zatoenika.
Jaki je tampao Saborski dnevnik, Assemanov evangjelistar, izvjee o I.
hrv. izlobi, hrv. puke propovjedi, narodne pjesme, hrv. trgovca, Robinsona, Smrt Smail-Age engia i dr. Svojim je trokom izdao Trnule (1862.)
od Vukotinovia, bio je izdavatelj i urednik Sidra glasila za obrt, trgovinu i narod. gospodarstvo.
Od g. 1859. bio je Jaki nerazrieiv drug i prijatelj Gjure Crnadka i Mije
Kreia i ova su trojica bili prvi, koji su nastojali, da se hrvatski duh
uvede u trgovaki i obrtni sviet. Najodluniji bio je u tom radu Jaki od
prirode nadaren bistrim umom, pronicavim duhom i vrstim znaajem,
bio je rodoljub od glave do pete i samouk, koji je u svom rodnom mjestu
Kostajnici svrio samo puku kolu i ve u 21. godini bio samostalan.
Ve g. 1851. imao je duan kolonijalne robe u Zagrebu, g. 1854. u velike trgovao na Rieci, a od g. 1859. nastanio se u Zagrebu, gdje je kao
saborski i gradski zastupnik i predsjednik trgov.-obrtne komore bio na
svojem mjestu, a koliko je ljubio Zagreb, svoj rod i dom sviedoi njegova
oporuka od g. 1876., ostavi u dobrotvorne svrhe do 40.000 fr. Utemeljio
je znaajnu zakladu iz koje e se nagradjivati sa 500 fr. napredni seljaci u
vinogradarstvu, pelarstvu i voarstvu. Jaki je umro 20. prosinca 1878.
i odredio da se njegovo poprsje smjesti u narodnom muzeju, emu je
udovoljeno.
Drugu knjiaru otvorio je Svetozar Galac u Vrbanievoj kui, gdje je danas Breyerova knjiara i prodavao je knjige Ilirske, dalmatinske i srbske
Matice, ali ga srea nije pratila, pa je siromak propao i napokon spao na
prosjaki tap.

568

Susjed mu je bio Zeschko, koji je na veliko prodavao papir.


U prizemlju spomenute bolnice uredio je salonsku brijanicu Talijan Bazolli, ali je on propao; Jakiu na desno imao je svoju radionicu tokar
Pogorelec.
Veliku jednospratnicu pod br. 31 (gdje je sada Apolo kino) sagradio je
oko g. 1830. veletrac ita Franjo avrak, koji potie starinom iz Gua
kod Siska, gdje jo i danas obstoji njihova kurija i bili su valjda plemii. Gjuro avrak bio je upraviteljem dobara grofa Keglevia. Njegov sin
Franjo stekao si veliki imetak i imao u Zagrebu vie kua u Zagrebu, u
Dugoj ulici kuu pod br. 18 na desnom uglu Krvavog mosta, a drugu br.
8., gdje je danas trgovina cviea.
Franjo avrak bio je poznata linost u starom Zagrebu, bio je vie godina gradski zastupnik, jedan od prvih utemeljitelja hrvatske tedionice
i neprekidan lan ravnateljskog viea od g. 1849. do svoje smrti g. 1857.
Vjenao je Alojziju rodj. Reiser iz Turskog Beeja i ostavio iza sebe sinove: Rikarda, Ladislava, Aleksandra i bivega podbana Levina Letovanikoga.
Najstarija kerka Marija ( 1908.) udala se za Gjuru Crnadka, kerka
Kristina za biveg zagrebakog lienika Ivana Miliia, kerka Hermina
udala se za kotarskog sudca Ivana pl. Novaka, etvrta Ida ( 1917.) za slovenskog tvorniara Otokara Brodnika. Brakom Gjure Crnadka stupila je
u rodbinsku svezu obitelj avrak i obje su u Zagrebu zapremile odlino
mjesto i zajednikim radom promicale napredak i procvat naega danas
bieloga Zagreba.
375

U kui br. 33 uredio je u prizemnici duan sapunar Dvorak i muterijama prodavao sapun kroz prozori sa uberom, a imao je kerku za
kojom se otimalo svaije oko, a srce joj osvojio vlastelin G. iz Zagorja,
divotan opet mukarac, koji je svoju enu ljubio kao golub golubicu, kojemu bijae susjed Buhari, prvak kroja grada Zagreba.
Do Dvoraka (br. 35) imao je svoju radionicu i duan kotlar Ivan Lenz,
kojega je u poslu nasljedio sin, a ovoga drugi kotlar.

375

Ove podatke primio dobrotom od Milivoja Crnadka.

569

Ilica

S desne strane Ilice poimali su duane u Stankovievoj kui gdje je uredio draguljarski posao A. Zaghaft, do njega se smjestio Frhlich i otvorio trgovinu kio- i suncobrana, a veliku trgovinu eljezne robe kender
Hondl, odlian gradjanin, gradski zastupnik i mjestni sudac grada Zagreba, koji je vjenao kavanara ernija kerku Franciku.
376

U Stankovievoj kui uredio je slastiaru F. Krema, otac guslaa-virtuoza i njegove sestre Anke, koja je s bratom prola polovinu Evrope.
Poslije se slastiar Krema preselio u kuu na Jelaiev trg, slastiaru
proirio i tako uredio, da bi pristala svakomu velegradu.
Prigodice izloio goleme plakate, koje su mu poiljala djeca o svom gostovanju po daleku svietu, a izlagao ih i u slastiari, ljudi itali, udili se
i presretnim roditeljima estitali, ne nadajui se i ne slutei koja ih eka
sudbina. Sin, njegova uzdanica umro je rano, sestra Anka osamljena i
izgubljena, dobila je mjesto u glazbenom zavodu i poslije se udala za mog
bratia posebnika Dragutina Barbota. Otac je ginuo od tuge i boli za
sinom, tamnio mu lagano razbor, kidisao orujem u ruci na mukotrpni
ivot, ali se duevnih bolova nije rieio. Kad mu pak smrt otela i enu,
sve je vie ginuo i dospio u gradsku ubonicu, gdje je smrt njegovim
mukama uinila kraj.
Za nekoliko godina umrla i Anka Krema-Barbot, a za njome i njezino
Zlato, kako je zvala svog oboavanog mua.
U Stankovievoj kui otvorio je veliku trgovinu eljeza Aleksander Hondl, obe poznata i omiljela linost grada Zagreba, kojemu je bio mjestni
sudac, zastupnik saborski i gradski, bio je predsjednikom trgovakoobrtnike komore od g. 1868.-1876. Za njegova je predsjednitva podneeno vladi i ministarstvu vie vanih predstavaka kao n. pr. reguliranje
Save i Kupe, glede obrte kole u Primorju, eljeznice Osiek-Rieka, glede
ustrojenja trgovake akademije u Zagrebu itd.
Hondlovo djelovanje bilo je mnogostrano, rodoljubno i portvovno, bio
je i predsjednikom eskomptne banke, drutva ovjenosti i bio odlikovan vitekim redom Franje Josipa I.

376

* A neto dalje na istoj stranici teksta Hirc navodi, da je oenio ernijevu kerku Tereziju (za pretpostviti je da se radi o istoj osobi sa dva imena?).

571

Hondl rodio se 1832. u Terezovcu-Suhopolje u Slavoniji, a svriv vojniku kolu u Bjelovaru, stupio je u trgovinu eljeza Pavla Hatza, poslije bio
u Beu, svrio nauke u nekom trgovakom zavodu i g. 1857. preuzeo u
Zagrebu renomiranu Bauerovu trgovinu eljeza.
Vjenao je rodoljubivog kavanara ernija kerku Tereziju, s kojom je
ivio u sretnom braku do g. 1890. kada je na alost gradjanstva i roda
preminuo naglom smru.
Godine 1836. prenaa svoj duan u Ilicu I. K. de Negro u Demetrovu
kuu pod cimerom K slonu ili elefantu, a zaprema poslije taj duan
Kornitzer i Klein u kojem su prodavali manifakturnu robu, dok je lievo
prizemne prostore zapremio zagrebaki paromlin i tu prodavao brano.
Do Ugarske krune uredio je Petar imeki klobuarski posao, evi
u kui Dianina kupalita duan kratke robe, Antun Danieli prodaju
steznika.
U Trkovoj kui otvorio je duan I. K. Taitl pod rmom Zur blauen
Kugel i prodavao u etrdesetim godinama Alle Gattungen Garten-Samen, a poslije njega Anii i nap prodavali sjemenje K modroj Kruglji, a uredio je tu svoj duan Antun Nosan, a po njegovoj smrti sinovi.
U istoj kui uredio je veliki staklarski posao Dragutin Huth, poslije njega A. Pabst, kojega je svojom trgovinom zamienio Julyo Hhn, dok je
veliku eljezaru uredio Franjo olar, koji obstoji i danas.
Do uglja Ilice i Bregovite ulice bila je Knigova trgovina K paunu
u kojoj se prodavala prkomorska roba, a suelice kua i trgovina Pavla
Pelea i kiobranarska radionica Joba.
377

Susjednoj kui (br. 24) bila je gospodaricom Aleksandrina Andraevi,


a njezin susjed Pavao Kapetan (br. 26). Ove dvie kue imale su zajedniki zid o kojem kod poglavarstva skopljen ugovor: 12. Mayussa Letta
1821. medju Pavlom, kapetanom Kraljevskoga Varoa Zagrebekoga
Purgarom, Jurjem, Karlom i njegovom Goszpum Thovarussicom Terezijom Ditkovich.
378

377
* Prema L. Dobroni, n. d. str. 136. Ilica br. 18, kasnije vlasnik Josip Job, a kui br. 22 vlasnik je Petar
Pelle.
378
Nar. Novine, 1910. od 9. oujka.

Kuu br. 26 kupio je dr. Albert Crnojevi i poeo je ruiti g. 1910. Bila je
jednospratnica sa pet prozora i velikim haustorom nad kojim bijae zabiljeena godina 1822., kad je kua gradjena. U toj kui imao je duan
urar Armano, kiobranar Arbanar, bila u njoj traka i prodaja etkarske
robe. U petdesetim godinama bio je toj kui gospodarom Josip varo,
koji je u njoj uredio pekaru i supruga mu se preudala za Dragutina Starka, profesora vie realke u Zagrebu. U toj kui bio i sapunar, koji je kao
mukarac prvi na ulici izaao sa suncobranom.
Kui br. 28 bio je gospodarom Blako Vatroslav, a susjednoj dvospratnici
Ivan viglin.
Na onome mjestu, gdje danas stoji dvospratnica tokara Grnaza bila je u
staroj Vilici drvena, razklimana prizemnica sa nahijem, a gospodarom
joj Matija pl. Masnec. Na nahiju je stanovao neki liilac, koji se nije dao
van, kada se kua imala ruiti, ali se nije maknuo ni onda, kad su mu
nad glavom razkrili krov. Gradski kapetan Pluec morao ga je silom
odstraniti. Velika jednospratna drvenjara stajala je jo u petdesetim godinama tamo, gdje je sada Salarova kua, a bio joj gospodarom gradski
slubenik Juraj Boleslavski.
Susjednoj jednospratnici bila gospodaricom udova Elizabeta Mraovi,
poslije Mirko Bouri. U prizemlju bila je prodaja kruha gradskog inovnika Maceka za kojega se preudala gospoja rnolatec, koja bijae
(ako me pamet ne vara) plemkinja. Gjuro rnolatec, kapetan banovake
regimente, dobio je plemstvo od carice Marije Terezije za sebe i svoje
neake Gjuru i Nikolu.
Susjed Mraovieve bio je Maksimilijan pl. Verni, pa je i u njegovu prizemlju bilo duana, a u jednom kroja Mller.
379

U Vilici bile su kue-drvenjare prizemnice, u Ilici ponajve jedno- i


dvospratnice, ali se ova iztaknula i jednom trokatnicom, prvom u
cielom Zagrebu, koju je gradio pokriva krovova Tisauer, a poslije joj bio
gospodarom odvjetnik Vrbani (danas br. 29).
380

379

* Ilica br. 32.


* Citat: Za vrijeme Tisauera sruena je bila, ini se, stara kua i 1859. na njenom mjestu sagraena
dananja, no samo kao dvokatnica koju je gradio tadanji istaknuti zagrebaki graditelj Ivan Plohberger.

380

Kad je zato saznao grad, ljudi su se od uda kriali, a kad je poeo kopati
temelje, ve bi prilazili, gledali kako se kopa i gradi. Doekali su prvi i
drugi sprat, ali su bili na iglama ekajui kada e dignuti trei sprat.
to bijae kua blie krovu, to bijae vie gledaoca, a kad je dola pod
krov, dolo je toliko svieta, da si se jedva micao.
Do sada bijahu Zagrebani vini, da gledaju prizemnice i jedno- i dvospratnice, no sada su gledali kuu pred kojom je trebalo okomiti glavu,
da joj okom segne kraj.
Ta kua stoji i danas i nosi broj.
U Ilici gornjoj bijae jo jedna kua, koja mi je padala u oi svojom visinom,
ve veliinom i svojim slogom bila je gradjena u gotskom stilu, a pala je
onda, kad su poeli graditi palau u kojoj je sada kavana Corso.
381

Trei kat bio je nadograen 1922. godine. (Franjo Buntak, Stanovnici Ilice, njihove kue i zemljita u
prolom stoljeu, Iz starog i novog Zagreba, VI., Zagreb, 1984. str. 163.). Prema L. Dobroni, Stare numeracija kua u Zagrebu, Zagreb 1959, str. 110. od g. 1857. Tisauer je na br. 29 (kua br. 572), a Vrbani
Eduard na br. 27 (kua br. 571) na kojem funduu nije do tada postojala kua.
381
* Citat: Prvi vlasnik kavane Corso bio je kavanar Bernard Kastl, koji je prije imao kavanu pod istim
imenom na zapadnom uglu Ilice i Tomieve ulice. Kastl je 1907. preselio u novu elegantnu zgradu Centralne banke i u prizemlju uredio jednu od najljepih zagrebakih kavana, koja svojom bogatom opremom u
stilu secesije izaziva u nama nostalgiju i elju da se ponovno u njoj sretnemo. (K. Kovai, n. dj. str. 227.).

574

You might also like