MARKO TOKI

HRVATSKI JEZIK
KAO OPI PREDMET

MOSTAR 2014.

HRVATSKI JEZIK

Jezik kojim govore Hrvati

nazivamo hrvatskim. Koji je i kakav je to jezik. I govore li
Hrvati istim jezikom?

Pojavni oblik nekoga jezika u jezikoslovnoj znanosti nazivamo idiomom.

idiom pojavni oblik jezika

Jezikoslovna znanost razlikuje organske i neorganske
idiome.
Organski idiomi su oni pojavni oblici jezika koje ovjek ui uronjen u govornu
okolinu. To se uenje ostvaruje uronjenou u govornu okolinu i posljedica je
komunikacijskih potreba i igre. ovjek uronjen u govornu okolinu ovlada jezikom
vlastite govorne okoline do este (najkasnije devete) godine ivota. To se uenje odvija
kao nesvjesni proces usvajanja jezika zahvaljui osobinama naega mozga u razdoblju
takozvanoga upijajueg uma. Ukoliko smo u tom poetnom razdoblju naeg ivota iz
nekih razloga na odreeno vrijeme lieni govorne okoline taj e proces usvajanja jezika
biti manjkav. Bez govorne okoline ljudsko bie nije u stanju usvojiti niti jedan jezik.
Jezik nae govorne okoline. Jezik je nae obitelji. Jezik naega zaviaja. Lokalni govor.
Kao takav lokalni se govor pridruuje skupini slinih idioma koje u jezikoslovnoj
znanosti nazivamo dijalekt.
Dijalekti su lingvistiki odreene kao skupina lokalnih govora i podskupina nekog
jezika.

DIJALEKT
nositelj zaviajne kulture (i identiteta)
uspjeno sredstvo komunikacije (u obitelji i zaviaju)
jezik knjievnosti (pogodan za literarno stvaralatvo: intimne, zaviajne
teme liriku).
Hrvatski jezik ima tri skupine dijalekata koje lingvistiki nazivamo narjeja. Narjeja
se mogu doivjeti i kao zasebni jezici istoga naroda, ali su zapravo ukupnost organskih
idioma jednog naroda i u tom smislu jezina stvarnost istoga naroda/jezika.
Hrvatska se narjeja nazivaju prema realizaciji upitno odnosne zamjenice istoga
znaenja: to, a, kaj.
Hrvatska narjeja:
tokavsko
akavsko
kajkavsko.
Hrvatski organski idiomi meusobno su prilino razliiti i s obzirom na leksiki,
gramatiki i govorni izraz. Na temelju njih su mogli nastati razliiti jezini standardi, a
tijekom povijesti su postojali i ozbiljni pokuaji njihove standardizacije.
Organski idiomi
ovjek se raa unutar odreene kulture. U naoj kulturi, osim u iznimnim prilikama,
raa se unutar obitelji. Obitelj govori odreenim jezikom, pripada odreenom narodu i
odreenoj civilizaciji. ovjek, dijete koje se raa, nita od toga nije birao. On kao takav
nasljeuje genetski materijal svojih roditelja koji ga odreuje kao potencijalnu
mogunost i uranja se u kulturu kojom ostvaruje vlastite potencijale. U tom smislu jedna
od najkarakteristinijih tekovina koje batini je govor njegove obitelji. To je govor u koji
je uronjen i govorei i ostvarujui komunikacijske uspjehe i neuspjehe usvaja jezik
vlastite govorne okoline. Jezik njegove govorne okoline je organsko nasljee njegovih
govornika. Sve to je za taj jezini oblik bilo nuno jest govornika praksa i uenje
modelom pokuaja i pogrjeaka, uronjenost u odreenu govornu praksu. Za ove pojavne
oblike jezika mogli bismo ustvrditi da nisu dosegli potrebu niti svoga potpunoga opisa,
pa niti na njegovu temelju uspostavu njegovih propisa, to hoe rei da se nalaze u
predgramatikoj eri vlastitoga postojanja. Razlozi za to mogu biti viestruki:
civilizacijska razina njegovih govornika, slinost ili pripadnost jezinoj zajednici koja ve
ima opisani i propisani pojavni oblik jezika.

AKAVSKI GOVORI

Ljubo
Stipii:
optereena

Dalmacijo

povijeu

Izlizana Baanska ploa hrvatskog djetinjstva,

zaboravljene ogrebotine glagoljakih zavojnica;
nagrieni novii, rubnina i lanii.
Izlizani ideali i misali po hrvatskim
stranputicama;
sokolake procesije, priesne demonstracije
od jedne do druge vinske toionice!
Svjetlou krv asna vazda trpea
nasljeduje pogrde Balkana.
Putevi se zatiru koje su teretom utirali magarci,
atrnje edne milijun vjedara i polivaa;
Nabrekla poprsj teaka
Od motike nadniara
Nadniarenjem optereena!
Pragove ulica glenjevima utirali buntovnici,
Gnojni ir Dalmacije odzvanja na drai,
Kroz lance djecu sisama napajali,
A ljudi uspravni kao stupovi;
Dalmacijo povijeu optereena!
Ljetinu pravice tjelima poeli
Dalmacijo povijeu optereena!
Rod buntovni rastao na drai;
Dalamcijo povijeu optereena!
Djetinjstvom gladnim povijest zaepili;
Dalmacijo povijeu optereena!
Kroz lance djecu sisama napajali,
A ljudi uspravni kao stupovi,
Dalmacijo povijeu optreena!
(prepjevao: Marko Toki)

Ljubo Stipii: Dalamatino poviu pritrujena

Izlizana Baanska tavuleta rvackeg ditinjevanja,
zaudobjeni frii glagojaki serpentini;
isfrolani patakuni, urke i kadeni.
Izlizani Ideali i misali po rvackin oputinan;
sokolaki procesjuni, priceeni demontracjuni
od taverni, do taverni!
Svitlosju kerv astna vikovini terpeemu
naslidovati pogerda Balkanike.
Pute, laze pizon dubli tovari,
gustirne edne milijun sii i lati;
konkulana kina teakov
od motik po urnatin,
urnatin pritrujena!
Prage kalet njutin dubli Puntari,
naboj dalmatine rebati na drai,
kroz kadene dicu ian pasli,
a judi driti ka kolone;
Dalmatino poviu pritrujena!
Intradu pravice s tilin trukali
Dalmatino poviu pritrujena!
Rod puntarski resa na drai;
Dalmatino poviu pritrujena!
Ditinstvon gladnin povist tukali;
Dalmatino poviu pritrujena!
Kroz kadene dicu ian pasli,
a judi driti ka kolone,
Dalmatino poviu pritrujena!

Naravno, da je i Stipiiev akavski knjievni (mogue i naddijalektalni) jezik nego li

organski gvor

KAJKAVSKI GOVORI

Ana Benei: Suza za zagorske brege

Ana Benei: Suza za zagorske brege

U jutro mirisno dok brijegovi jo sniju

a mjesec zai ne eli.
Tiho sam otvorio rasklimanu ogradu
I na plea uprtio zaveljaj.

V jutro diee gda bregi su spali

a mesec jo zajti ni tel.
Potiho sam otprl rasklimanu lesu
i pinklec na plea sam del.

Stara je mati ila za mnom

Nijemo gledajui u zemlju.

Stara je mati ila za menom,

nemo vu zemlu glede.

Nije mogla znati to prebirem u dui

I zato od sino ni rijei ne rokoh.
Previe smo toga kazat si htjeli
A sve smo zaboravili ve.

Ni mogla znati kaj zbirem vu dui

I zakaj od vera nis rekel ni re.
Preve smo toga povedat si teli
A se smo pozabili ve.

Kad smo ve proli i posljednju kuu

U suzama odjednom sam bio.
Da ne bi to vidjela stara mi mati
Rukama lice sam skrio.

Gda smo vre preli kraj najzadnje hie

Vu suzah najemput sem bil.
Kaj ne bi to vidla stara mi mati
Z rukami lice sem skril.

Svud oko mene su mirisale rue

Bijae rascvjetani svibanj.

Sud oko mene su disale roe

i bil je rascveteni maj.

A ja nisam nijednom pogledao za sobom,

Od tuge nisam mogao pozdraviti kraj,
Samo sam brjegovima dragim obeao
Da u se vratiti natrag.
Samo sam brjegovima dragim obeao
Da u se vratiti nazad.

A ja nis ni jemput pogledal za sobom,

Od tuge nis mogel pozdraviti kraj,
Samo sem bregima dragim obeal
Da vrnul se bum nazaj.
Samo sem bregima dragim obeal
Da vrnul se bum nazaj.

(prepjevao: Marko Toki)

I ovaj kajkavski je pokuaj naddijalektalnog kajkavskoga, tako bi mogao izgledati

kajkavski da je zavren proces njegove standardizacije.

Budui da postoji fama kako mi Ercegovci

razloga ili pak ovi iz Istone Ercegovine
iz posve drugih razloga), najbolje
priamo rvacki moro sam navesti samo
nekoliko ovi rii kako bi' potvrdio tu
navodnu istinu.
Pivac skakue na nozi, vitar zavija i
nosi lepuinu. ukovi rasteu mrljinu po
njivom. Laju i kolju se. A je ladno, krvi ti.
No da ne izmiljam dalje, vrvi nonamo,
nego u ti stavit neku svoju pismu da se
u to i sam uviri.
Budui da je tokavski idiom uzet
kao podloga za izgradnju standardnoga
jezika, naravno da je nama, kojima je
organski govor neki od tokavskih
dijalekata, standardni oblik jezika
neto blii, ali mi ga jednako moramo
uiti. On nije organski govor on je
standardni jezik opisani i propisani
oblik hrvatskoga jezika.

Neorganski govori

(a osobito moji Duvnjaci, iz nekih

VRTO
U Vedikui razgraen vrto
A bio dobar
A bio plodan
A sada vitar kroz njega svira
Prolaze stada
Priskae blago
Zidove ori
Ograda pala
Zaputen rodan
A bio plodan
Svi nai vrtli
Kao i ovaj
Sruene ograde
A stoka gazi
Uiva
Lomi
Priaju okolo: Kada smo taki
Jedino nama vrto ne triba
Ne znamo s njime
I to bi s time
Tko se jo uvik ogradom slui
Otvori vrata
Plotove srui
Il pusti vrimenu neka ih rui

Ako su organski govori definirani

Tko zemlju pusti tako mu bude
kao oni koji se ue uronjenou u
Ili je naivan i ne zna ljude
govornu okolinu i plod su nesvjesnog
Il je budala pa mu se ude
Tapu ga, rabre
ljudskog djelovanja koje u dugotrajnom
ivi od nade
procesu se ostvaruje kao jezik
A oni rade, rade li rade...
(izgraeni
znakovi
koji
slue
sporazumijevanju s uspostavljenim
pravilima njihova kombiniranja kako bi
MARKO TOKI
se pomou njih mogle odaslati i
sloenije poruke koje su potreba
meuljudske komunikacije) to su to
neorganski govori. Ako su organski
govori plod dugotrajnog nesvjesnoga procesa oni su oito plod svjesnih ljudskih
nastojanja. Ve smo ustvrdila da se neorganski govori ostvaruju kao standardni i
substandardni.
Standard je plod dugotrajnih nastojanja odreene govorne zajednice kao
njezine potrebe za takvim oblikom jezika na unutarnjem i vanjskom planu.

Na unutarnjem planu standard slui kako bi govorna zajednica otklonila

mogue meusobne komunikacijske nesporazume, za prevladavanje unutarnjih
komunikacijskih potekoa. No, on je i jezik kojim ta ista govorna zajednica
komunicira s drugim govornim zajednicama na internacionalnom planu. Naime,
govor ne zavrava svoju slubu tek na razini meusobne komunikacije on je i
sredstvo spoznaje sebe (ovjeka) i svijeta. U tom smislu sva postignua duha na
filozofskom, znanstvenom, religijskom, tehnolokom i svakom drugom planu
postaju udio jezika, jer se jezik kao sredstvo komunikacije koristi i kao sredstvo
njegove duhovne nadgradnje. Tako se standard pojavljuje kao svjesno stvarani
jezini oblik koji moe obaviti sve te zadae unutar neke govorne zajednice. Stoga
je on svjesno stvarani jezini oblik u dugom procesu vlastitog oblikovanja.
Ako je standardni jezik nikao kao potreba itave govorne zajednice i ako je ona
u dugotrajnom procesu svjesno ustrajavala na njegovoj izgradnji to su to
substandardni idiomi i kakva je njihova svrha.
Unutar svake govorne zajednice pojavljuje se iz ovih ili onih razloga skupina
ljudi koja na temelju vlastitoga jezika ima potrebu izgraditi takav jezini oblik koji
e moi razumjeti tek lanovi te skupine. On je pokuaja onemoguavanja
razumijevanja svih govornika i itave govorne zajednice, ali je jezini oblik koji je
svjesno nastao i utemeljen na uobiajenom govoru (jeziku) govorne zajednice. On
dakako nije sredstvo kojim bi se ostvarivala komunikacija na razini svih jezinih
potencijala, najee je tek segment govornih potreba. Takve skupine se raaju
unutar krim miljea, govora mladih ili neke druge skupine koja iz razliitih
potreba moe osjetiti takvu potrebu.

Substandardni idiomi
Iz posve drugih pobuda nikli su substandardni idiomi, koji su takoer plod svjesnog
ljudskog nastojanja, ali kao posljedica potrebe odreene grupe (unutar govorne
zajednice) za takvim meusobnim sporazumijevanjem koje iskljuuje govornike iste
govorne zajednice jer ne razumiju vrstu preinaenja (zajednikog jezika) kojom se
lanovi grupe koriste.
Substandardni idiomi, najee su u svom postanku i razvoju vezani uz svjesnu
ovjekovu djelatnost na njegovu obliku, i slue u svrhu meusobnog razumijevanja
odreene skupine unutar govorne zajednice; no to druge govornike istoga jezika dovodi
gotovo do nemogunosti razumijevanja.
esto se iz tih razloga govori o rubnim drutvenim i jezinim skupinama, kao,
primjerice, govornici odreenog jezika iz krim miljea, ali isto tako o argonu odreene
struke ili posve neobinim potrebama jezine igre: Radim na crno troim na bijelo.
Liblaliga linelima
Lido lioliilinjeg livilida
Lidralia lisilimi

Lidralia lisilimi
Liod lioliiliju lidraliga

Liod lioliiliju lidraliga

iku rista? ido mova lima

Iz gornjih primjera moe se uspostaviti i nain njihova oblikovanja. Uobiajeno

atrovako ifriranje i Dizdarova jezina igra iz pjesme Pastir pastirici kao kralj kraljici
gdje je posebne zvune uinke ostvario dodavanjem sloga li prije svakog sloga u rijei.

HRVATSKI STANDARDNI JEZIK

Osim organskih idioma koji postoje kao nesvjesni ostvaraji pojavnih oblika
jezika kao tradicija odreene govorne zajednice (na odreenom govornom
podruju), postoje i svjesno stvarani pojavni oblici jezika. Oni se kao svjesno
ljudsko nastojanje ostvaruju iz posve razliitih pobuda. U tom smislu jezikoslovna
znanost razlikuje neorganske idiome kao standardne i substandardne.
Standardni jezik. Opisani i propisani pojavni oblik jezika.
Prisjetimo li se razlika koje proistjeu iz razliitih govornih okolina hrvatskih
govornika zakljuit emo da u njihovoj meusobnoj komunikaciji moe doi do
manjih ili veih nesporazuma, pa ak i nemogunosti meusobnog razumijevanja.
Prevladavanje meusobnih komunikacijskih potekoa oita je potreba hrvatskih
govornika. Nacija i kao emocionalna zajednica pokuava otkloniti mogunosti
nesporazuma. U tom smislu pokuava izgraditi pojavni oblik jezika kojim e
otkloniti potekoe meusobnog razumijevanja.
U vie navrata i na razliitim jezinim osnovama (organskim govorima)
pokuavao se izgraditi hrvatski standardni jezik. Prvi pokuaj nadilaenja
lokalnih govora i nekog oblika standardizacije dogaao se na akavskim
temeljima (predrenesansna i renesansna gibanja); potom jedan pokuaj jezinog
upijanja razliitih narjenih sastavnica (u okviru takozvanog ozaljskog kruga),
zatim pokuaj izgradnje standarda s kajkavskom osnovicom i u konanici je
prevladala politiko-povijesnim razvojem hrvatskoga naroda jezini standard
zasnovan na tokavskome narjeju.
Povijest njegove standardizacije kree od prve hrvatske gramatike Bartola
Kaia iz 1604. godine pa sve do dananjih dana.
Standardni jezik nije samo jezik kojim se prevladavaju meusobne govorne
razlike, nego je on ujedno i pojavni oblik jezika s kojim jedna nacionalna
zajednica sudjeluje u internacionalnoj civilizaciji. A da je hrvatski standard mogao
izgledati posve drugaije uvjerite se na temelju dva poznata stara hrvatska pisma.

POTOVANOMU
U ISUKARSTU POPU I PARMANCIRU SPLICKOMU
GOSPODINU DO(M) DUJMU BALISTRILIU
KUMU SVOMU
MARKO MARULI
HUMILJENO PRIPORUE(N)'JE
Z DVORNIM POKLONOM
MILO POSKITA
Sih dan svetih korizmenih, potovani u Isukarstu gospodine i
kume moj dragi dom Dujme, privraajui ja pisma staroga
Testame(n)ta namirih se na histor(i)ju one potene i sveteudovice
Judite i preohologa Oloferna, koga ona ubivi, oslobodi svu zemlju
israelsku jur od nadvele pogibli.
Tuj historiju tui, ulize mi u pamet da ju stumai(m) nai(m)
jaziko(m), neka ju budu razumiti i oni ki nisu nauni knjige
latinske aliti djake. Da od te stvari hotei tvomu otaastvu,
obojega jazika dobro umiu, dar prikazati, odluih naslidovati
hitrost ditce one ki o mlado(m) litu starijih svojih darijui,
nara(n)e nad(i)ju mirisnimi zel'ji, maurano(m), rusmarinom,
rutom;umitelno naprave dar svoj, da zloudo lovei poveke
uzdarje. Ja put zloudi njih ne perim, da samo onogaj hitra
kie(n)'ja, jer inoga uzdarja od vas ne iem nego ko sam vele od
pri naao: ljubav pravu i svarenu u Isukarstu ku mi stanovito
nosite vee ner sam dostoja(n), da koliko se pristoji pitomini

vaoj ka svakomu prikloniti i pri(j)aznivi. Tu poni hitrost, kako

dim, naslidujui, usilovah se reenu histori(j)u tako napraviti kako
bude nikimi izvanjskimi urehamii uglajen'je(m) i uliza(n)'jem i
razlicih masti irsan'je(m) obnajena; a to da ne reete da
vampoklanja(m) onuje ita rukovet koju u vaih knjigah bolju
nahodite. Zaisto je onaje rukovet, da mnozim cvitje(m) obkiena.
Kada ju dobro razgledate, rei ete: Prominila (j)e lice kakono
voi(n)a stabla premaliti kada najvee veselo cvasti budu. Evo
bohistori(j)u tuj svedoh u versih po obiaju naih zainjavac i
joe po zakonu onih starih poet, kim ni zadovoljno poitati kako
je dilo prolo, da mnoge naine obkladaju, neka je vini(j)e onim ki
budu titi, naslidujui umitelnu sredbu raskona kuhaa ki na
gospockoj tarpezi ne klade listo varene ali peene jistvine, da k
tomu pridaje saprana i paprana i inih tacih stvari da slaje bude
onim ki su prili blagovati.
Nitar manje, da prem dar moj ni tolika dostoja(n)stva, uzdan
sam u vau dobrotu da ete ga ljubeznivo pri(j)ati cia priproste
pito(m)ine i sartenepri(j)azni ka je od davna meju nami. Eto k
vam gre Judita gospoja ma visoko potovana, morebiti ne s
manjom urehom nego kada se ukaza Olofernu, ne da vas kako i
njega tim prihini, dapr(i)ja pokripi u uzdaran'ju svete istoe,
prid oi vae ponesi i postavivi sve lipote,krasosti, kriposti, dike
i slave svoje, kimi se je ureila vele plemeniti(j)e i gizdavi(j)e nego
keno se ree svilo(m), zlato(m) i bisero(m); a znajui da e moi
tako poteno pribivati pod striho(m) vao(m) kako je nigda
pribivala u Betuliji pod svojom. Kada se budete s njom pitomo
razgovarati, daru da ju ete pohvaliti ne manje ner veli pop
Eliaki(m) ki od Jerosoli(m)e dojdesa svimi leviti u Betul(i)ju vidit
(j)u, uvi sarca sminost, dila hrabrost i udnovatu svetinju ivota
nje. S toga joj da hvale izvarsne, asti dostojne, uzvie(n)je visoko i
poljubljen'je isto, duhovno, pobono, nijedno(m) troho(m)

nedostojna poelin'ja ockvarnjeno, kako se sveti(m) pristoji i

sluga(m) boji(m) podoba. I vi poni dvorno ju primite,
dobrovoljno nastanite, i kuvazda hvalite dilo(m), tu pohvalite i
ustmi jer je nauna hvaljena biti, navlastito od svetoga reda vaega
popovskoga. Nju primite, a meni zapovite: zapovide(m) vaim
sluba ma vazda jepripravna da izvari a budete veliti, koliko joj
bude uzmono. Mir i milost gospodina naegaIsukarsta budi vazda
s vami. Amen.

29. 4. 1671. eni Katarini:

Moje drago serce!
Nemoj se alostiti svrhu ovoga pisma, niti burkati. Polag Bojega
dokonenja sutra u deseti ore budu mene glavu sekli, i tulikaje
naokupe, tvojemu bratcu. Danas smo mi jedan od drugoga srano
proenje uzeli. Zato jemljem ja sada po ovom listu i od tebe jedan
vekuveni v a l e t e, tebe prosei, ako sam te u em zbantuval, ali ti
se em zameril (koje ja dobro znam), sprosti mi. Budi Bog hvaljen,
ja sam k smrti dobro pripravan, niti se plaim. Ja se ufam u Boga
svemoguega, koji me je na ovom svitu ponizil, da se tulikaje
mene hoe smilovati, i ja ga budem molil i prosil (komu sutra dojti
ufam se), da se mi na okupu pred njegovem svetem tronuem u
dike vekuvene sastanemo. Vee nita ne znam ti pisati, niti za
sina, niti za druga dokonenja naega siromatva. Ja sam ove na
Boju volju ostavil, ti se nitar ne alosti, ar je to tak moralo biti. U
Novem Mestu, pred zadnjim dnevom mojega ivljenja, 29. dan
aprila meseca, o sedme ore pod veer, leta 1671. Naj te Gospodin
Bog s mojom kerju Auroru Veroniku blagoslovi.
Grof Zrini Petar

STANDARDNI JEZIK
Standardni jezik kao opisana i propisana jezina stvarnost
sredstvo je meusobne komunikacije odreene jezine zajednice
kojom ona prevladava mogue potekoe u meusobnom
sporazumijevanju. On je isto tako jezik kojim odreena jezina
zajednica komunicira na internacionalnom planu s drugim
jezinim zajednicama na svim podrujima ljudskoga duha.
Standardni jezik kao pojavni oblik jezika, odreen je jezinim
normama:
pravopisnom
pravogovornom
gramatikom
sintaktikom)
leksikom.

(fonolokom,

morfolokom,

Ove jezine norme odreuju jezini sustav kao podlogu svake

govorne realizacije, na razini ispravnog i neispravnog u smislu
njezina potovanja. One isto tako postoje kao neto u usporedbi s
ime se moe utvrditi mjera odstupanja posve odreene govorne
realizacije jezika.
Normativni prirunici:

gramatika
pravopis
rjenik
jezini savjetnik.

JEZINI OSJEAJ
esto se uje da netko ima ili nema jezini osjeaj. Ukoliko ste
jezik nauili, a jeste kako bi mogli biti bez jezinog osjeaja. Pa o
emu se onda zapravo radi? Ve smo navodili da postoje dvije
razine tog problema. To je pitanje osjeaja za organski govor i
onoga za standardni jezik. Jezini osjeaj za organski govor
podrazumijeva:
uenje jezika u razdoblju upijajuega uma (organski idiom
naviknutost) stjee ga u svakodnevnoj govornoj praksi.
Ima li jezini osjeaj?! Naravno.
ZAVIAJNI GOVOR govornik reagira na njegovo naruavanje
ima jezini osjeaj!
STANDARDNI JEZIK prigode za upoznavanje s njegovim
postojanjem: govor odgajatelja, medija (televizije), govor nekih
govornika u govornoj okolini. Tek e se stjecati znanja i vjetine za
njegovo koritenje (govornim i pisanim izraavanjem): uitelj /
uiteljica kao govorni model; uenje pravila, usporeivanje s
vlastitim govornim idiomom, reakcije i upozorenja te savjeti
uitelja govornik stjee osjeaj za standardni jezik! Zato je vano
da kao pedagozi govorite standardnim jezikom kako bi djeca ve u
najranijoj dobi osjetila i taj govor kao vlastiti idiom.
Od poznatog nepoznatom didaktiko pravilo!?
OSLOBODITI DIJETE ZA KOMUNIKACIJU MNOGO JE VANIJE
OD JEZINE ISPRAVNOSTI.
organski govor temelj
standardni jezik nadgradnja

FUNKCIONALNI STILOVI

Jezik je po lingvistikoj definiciji sustav znakova i pravila njihova kombiniranja,

ali on je i vie od toga, jer je sredstvo komunikacije, samoizraavanja, samospoznaje
i spoznaje svijeta u kojem ivimo.
ovjek koristi jezik, oito je, u razliite svrhe. I s obzirom na te svrhe njegov se govor
mijenja, pa se govori o razliitim funkcionalnim stilovima istoga jezika. U poetku je
takvu specifinost uoio tek na razini sakralnog i vulgarnog. Onog otajstvenog jezika
kojim je elio postii magijski uinak i svakodnevnog jezika meusobne komunikacije.
Raslojavanje jezika i svrha uporabe govora (poetak).

FUNKCIONALNI
STILOVI

SAKRALNI

PROFANI
(SVJETOVNI)

Jezik se razlikovao i u izboru rijei i u tonu, nainu govora. esto se dralo da je za

jezik magije potreban poseban zanos na granici ludila, a govor je esto pratio odreeni
ritma govorenja i takoer vrlo esto ritualni ples.
Ovo prvotno raslojavanje jezika i njegova dva temeljna funkcionalna stila nisu
definirani unutar zajednice kao takvi, ali je tradicija zajednice uvala svijest o razliitosti
tih govora. Uskoro im se pridruio i jezik kojim se zabavljalo: pripovijedalo i pjevalo
zbog uitka i zabave. Pa bi se moglo rei da se kao trei funkcionalni stil pojavio jezik
umjetnosti.
No, prva zapaanja o razliitosti u vrsti govora nisu slijedili gore navedenu logiku. U
zapadno-civilizacijskom krugu stari su Grci prvi uoavali odreene govorne razlike, pa i
primjerenost govora predmetu (temi o kojoj se raspravljalo i ciljevima koji su se
govorom htjeli postii). Tako su prve rasprave o stilu prouavane u okviru retorike

(nauka o uvjerljivu i uspjenu govoru), a tragovi tih rasprava su se dali uoiti i u poetici
(nauku o lijepom govoru).
U emu su se osjeale razlike?

Izbor rijei.
Ton.
Kompozicija.

Svaka od navedenih sastavnica bila je temom retorikih rasprava kao i govorni ukrasi
koji su na osobit nain prouavani i uspostavljani kao naputci govornicima o
mogunostima ukraavanja vlastitoga govora (i nainima na koji se ti ukrasi grade).
Aristotelova i Horacijeva poetika imale su udjela u povijesti pojma stil, no kudikamo
znaajniji utjecaj u toj prii imala je retorika. Ona je bila govorniko umijee, ali i teorija
govornitva koja se trudila pronai naputke i odgovarajua sredstva za uspjean govor.
Retorika (znanost/nauk o naelima umijea uvjerljiva/uspjena govora) i poetika
(znanost/nauk o naelima lijepa govora) teile su biti i normativnima (obvezujuima) za
sve budue govornike i pjesnike. One su uspostavljale kanone uspjenoga i lijepoga
govora. Od kompozicije, stilskih figura, sadraja, naina voenja dua, do beskrajnih i
nepotrebnih sitnica, a kod loijih s mnogo preporuka opih mjesta i fraza koje valja
koristiti u govorima slinoga tipa.
Cilj svakog govora je uspjeno uvjeravanje sluatelja. to doprinosi tome
uspjehu? Kako govor ukrasiti da postigne eljene uinke? Kako ga komponirati?
Ako bi poeli oda samih poetaka retorike kao teorije govornitva doli bi i do prvog
naelnog sukoba njezinih teoretiara, s jedne strane bi stajali sofisti koji su zagovarali
naela uspjena govora (bez obzira na istinu) i s druge strane zagovornici govora u
slubi istine (Platon sa Sokratom, Aristotel...)
Ove dvije kole bi mogli nazvati praktinom i idealistikom. Nije da opravdavam
sofiste, ali to istina moe pomoi onome koji je u nekom sporu imao potrebu upravo
istinu osporiti? S druge strane, takoer emo se vjerojatno sloiti da vrhunci
govornikoga umijea mogu se uistinu postii samo u onim govorima koji u sebi sadre
tenju k istini i dre da njoj uistinu slue.
to su, dakle, nudili stari retoriari u kolama govornikoga umijea?
Vrijedne, uzor govore i govornike. Kompoziciju govora, stilska sredstva, trikove za
slabije pozicije, prikladnosti i neprikladnosti odreenih sredstava vrstama govora.
Sofisti koji su imali naela uspjenosti na prvome mjestu vrlo esto su rabili prikaze
trivijalnih, svakodnevnih tema sudske i druge govornike prakse, meutim nije to bio
bijeg od dubokih i umnih misli nego sklonost pragmatizmu. I u svojim filozofskim

promiljanjima kao mislioci su bili skloni relativizmi i subjektivizmu. S jedne strane su

upozoravali na ovjeka kao mjerilo sviju stvari i samo sredite svemira, a s druge
strane, budui da je to tako, bili su svjesni subjektivnosti svakoga ovjeka i s obzirom
na to relativnosti istina do kojih ovjek moe doi, pa posljedino i ogranienosti
ljudske spoznaje. Najpoznatiji sofisti Protagora i Gorgija ujedno su i filozofski
predstavnici ovakvoga naina miljenja. Skepticizam koji je posljedica subjektivizma i
relativizma kojega su zagovarali moe se oitati iz ovih Protagorinih rijei: O bogovima
ne mogu rei niti da jesu niti da nisu, mnogo toga sprjeava spoznaju, nejasnoa samih
stvari i kratak ljudski ivot.
Zagovornici govora u slubi istine, a prije svih Platon, osim to su osuivali sofiste jer
su pomagali loe uiniti boljim, trudili su se pokazati da postoje naini postizanja
objektivnih ljudskih sudova i tako su zapravo bili prinuenu rabiti filozofsku disciplinu
logiku. Jer polazei da je bit neega u opem a ne u pojedinanom za svrhu iznalaenja su
postavili cilj da treba pronai ope odreenje koje e onda obvezivati i druge ljude.
Platonov sustav u kojem prvu realnost predstavljaju ideje, a materijalni svijet kao
izvod tih ideja nadopunio je njegov uenik Aristotel milju da jedinstvo opeg i tvarnog
daje pojedinano. Osnovna zadaa retorike nije samo uvjeravanje, nego i iznalaenje
uvjerljivoga u svakom danom sluaju. U tu svrhu u govornitvu dobro dou dokazi koje
nismo sami pronali: priznanja (ponekad dobivena i muenjem), pismeni ugovori i
slino. U ostalim sluajevima ostaju nam metode uvjeravanja: primjeri i entimemi.
Kao logiar zalagao se za znanstveni pristup stvarima u kojima je dokazana pojava
uzroka stvari i njihova razloga. Takva se spoznaja odvija u oblicima koji se zovu pojam,
sud i zakljuak. Aristotel je do takvih spoznaja zacrtao put odredbom demonstrativne
spoznaje ili silogizmom, u kojemu se iz dviju premisa izvodi zakljuak, kako to propisuju
pojedine silogistike figure. Kao retoriar (teoretik govornitva) znao je da u
govornitvu nema idealnih uvjeta i zato je zagovarao entimeme (skraene silogizme) u
kojima je zakljuak izveden iz samo jedne premise, odnosno, tvrdnjom da je to vjerojatni
zakljuak iz vjerojatnih premisa, a to se najee dogaa u ivotu gdje veina sluajeva
ne prua mogunosti za potpune, idealne silogizme. Tako je, iako je bio zagovornik
retorike u slubi istine, ipak priznao da se i u apsolutnoj slubi njezinu velianstvu
ovjek mora sluiti vjerojatnostima. Istim onim vjerojatnostima za koje su sofisti odavno
znali da mogu biti ak i uvjerljivije od same istine.

Aristotel (384 322 prije Krista)

Retorika:
Unutar retorike rasprava na koji e nain prozni stil biti jasniji, bolji, uspjeniji. Ali
kada govori o vrstama stila razlikuje:

pisani

raspravni.

Pisani stil je dotjeran.

Raspravni stil je onaj koji se neposredno moe prenijeti na sluateljstvo.
Iz Aristotelove Retorike ne bi se dalo zakljuiti da je Aristotel imao ikakva udjela u
prii o tri stila.
Ali stoga je tu njegova, Poetika. Govorei o mimezisu (oponaanju) zastupao je
trostruka podjela ljudi na one poput nas, loije i bolje od nas, a budui da je
zagovarao da uz odgovarajue karaktere budu izraene i odgovarajue misli, sama
primjerenost govora pojedinih likova i nain njihova izraavanja upuivali su
(potencijalno) na tri mogua stila. Onih koji govore kao i mi (kultivirano, srednje), oni
koji govore loije (priprosto) i onih koji govore bolje od nas (uzvienije).
Demetrije iz Falerona (ranije se Teofrast drao autorom): O stilu. Danas se dri za
autora iako se izraava sumnja da je i on napisao tu raspravu. I vrijeme se dri upitnim,
pa ipak se najee datira u stoljee prije Krista, na temelju stila i jezika te rasprave.
Raspravlja o skladnji reenice, no glavni je dio rasprave podjela proze na osnovne
stilove:

jednostavni
elegantni snani
velianstveni stil.

Svaki od tih stilova ima i svoju neuspjenu varijantu: jednostavni suhoparni;

elegantni afektirani; velianstveni hladni.
Jednostavni stil nalazi najprimjerenije teme u lakim i trivijalnim temama. Dikcija je
obina i svakodnevna, a jasnoa je stila od bitnog znaenja. Za volju jasnoe valja
osnovne ideje i misli ponavljati, a zavisne reenice valja izbjegavati. Red rijei to
prirodniji. Taj stil zahvaljuje svoju ivost i ljepotu, tonom detalju i konkretnim
pojedinostima. Neto to je nejasno i neobino, jedva moe biti uvjerljivo.
Osim o govornitvu u raspravi se navode i misli o stilu osobnih pisama.
Na koncu navodi i snani stil, za njega kae da i pisci iji je stil slab, ako im je predmet
primjeren poprime snaniji stil. to bi se danas reklo nije to njihova zasluga nego zasluga
teme o kojoj govore. Snani se stil mora oblikovati jezgrovitom djelotvornou, a rijei
kojima se tu sluimo moraju odgovarati naim mislima, ponekad i sama opisana situacija
ostavlja snaan dojam vie nego same rijei.
Jo jedna antika rasprava koja je za raspravu imala nama zanimljivo podruje
pripisuje se Hermogenu iz Tarsa, Vrste stila.

No da bi stvar ipak na neki nain zaokruili idemo do najveeg rimskog govornika i

teoretiara govornitva Marka Tulija Cicerona.
Sve njegove zasluge ne emo ovdje navoditi, navest emo tek kao ilustraciju jednu
njegovu misao koja se odnosi na svrhovitost i estetiku govora te njegov opis koji se moe
drati i klasinim tri vrste stila koji je kao takav sauvan kroz stoljea koja su slijedila do
zamiranja retorike i uspostave stilistike.
Ciceron (106. 43. prije Krista) U govoru se isprepliu nunost i ljepota.
Jednostavan (priprost) stil nema ukrasa, ali je dojmljiv i simpatian, jezik mu je
jasan, toan i znaenjski uvjerljiv (na mjestu su vicevi). Stvara dojam obinog jezika to
on ipak nije. Neritmian, ali ne smije djelovati kao besciljno lutanje, nego kao oputena
etnja. Kao to su neke ene ljepe bez minke i dobar jednostavan stil je uspjean bez
ukrasa.
Srednji stil bogatiji od jednostavnog u njemu se oituje blagost i njenost, koje trpe i
ele ukrase. U njemu dominira niz metafora i bljesne poneka alegorija. Zato je taj stil
ukraen, vedar i uglaen, a ostvaruje se ljepotom iskaza i rijei. Uostalom, upamtimo da
bez metafore nema srednjeg stila.
Uzvien (visoki) stil je bogat i ukraen, to je najsnaniji stil, koji najvie djeluje na
sluateljstvo u kojemu stvara uvjerenja i izaziva osjeaje.
Drugi rimski teoretiar govornitva i veliki pedagog Marko Fabije Kvintilijan, nije
poput Cicerona bio ujedno i velik govornik, nego je vie bio usmjeren na odgoj mladih i
teoriju govornitva. On je na neki nain sublimirao sveukupnu antiku govorniku
tradiciju, i od njega emo za primjer tek uzeti misao o vanosti teme, te o vanosti
umijea za ostvaraj ljepote, nije kod stila slijedio Cicerona premda mu je ovaj bio itekako
poznat nego je stil podijelio drugaije, a ustvrdio je i koja svojstva mora imati
kompozicija govora.
Marko Fabije Kvintilijan (35. 95.) poslije Krista. Dre se teme pa e rijei slijediti
same. Ljepota uvijek trai umjetnost.
Odlike govora: jasnoa, dobar stil, dobra dikcija.
Dva stila:

vezani (slatki)
slobodni (labaviji).

Kasnija djela retorika slijede misli ovih velikih uitelja. Iako je renesansa na neki
nain prva uoila relativnost prolosti imenujui stari vijek (antikom), a ono izmeu
antike i Novog doba Srednjim vijekom, ona se ipak kao i barok te dobrim dijelom i

sljedee razdoblje knjievnih racionalizama (klasicizam i prosvjetiteljstvo) gibalo unutar

istovjetnoga obrasca.
Normativnih poetika, vladavine ukusa (u smislu da se o ukusima ne raspravlja jer je
dobro poznato to je uistinu vrijedno, klasino), vjerovalo se takoer da se recimo
govorei o lijepom podrazumijeva istovjetan pojam, postojali su uzor pisci i djela na koje
se trebalo ugledati, a originalnost je shvaana ne kao otpor uzorima nego kao njihovo
nasljeivanje, batinjenje njihova umijea u novim okolnostima. Eksplicitne poetike od
Aristotela i Horacija, do Boileaua zagovarale su istovjetne svrhe pisanja: zabaviti i
pouiti.
Nek' vam Muza tivom pounim i plodnim
korisno i trajno spoji vijek s ugodnim.1
Pa ipak se kroz povijest knjievnosti govori o mijenama stilskih razdoblja. One dakle
nisu samo posljedica eksplicitnih nego i imanentnih poetika, onih poetika koje su
sadrane u djelima pisaca koji su svrhe vlastitoga pisanja podvrgavale poimanju svrhe
pisanja u svome vremenu.
Od 18. stoljea poelo je jedno novo strujanje koje se moe shvatiti kao konano
sazrijevanje i poimanje epohalnosti renesansnog razlikovanja, antike, Novog doba i
Srednjeg vijeka. Historizam kao shvaanje relativnosti prolosti s naglaskom da njezine
vrijednosti nisu vjene (klasine) i da se dogaa tijekom vremena metamorfoza pojmova
koja uvjetuje razlike sve vie prevladava. Tako Friedrich Schlegal komentira sam pojam
lijepoga:
Sve to je lijepo, lijepo je ovdje i sada, ili ondje i tada, a nipoto apstraktno; ali ljepota se,
dakako, u mijenama vraa.
Novi duh e se osjeati vjerojatno i zbog tenje graanskih mislilaca da dokinu
vjeni poredak pa i filozofske i knjievne teorije slijede nove ideje traei ujedno i
opravdanje za ruenje starog feudalnog drutvenog poretka.
Sve nove poetike, one eksplicitne kao proglasi odreenih knjievnih pravaca i one
imanentne sadrane u djelima zagovarat e originalnost kao preduvjeta, a inovaciju kao
vrijednost samu po sebi. Ukus sve vie zamjenjuje moda, a ona stara da se o ukusima ne
raspravlja nije vie poziv na autoritet uzora nego na obranu subjektivnoga prava ili ako
hoete drugaije na dokidanje ukusa. Na neki nain da bi se izbjegla potpuna anarhija
zagovara se duh vremena koji sugerira da se od razdoblja do razdoblja pokuavaju
konstituirati smislovi odreenih pojmova, naina gledanja i svrha pisanja.

Nicolas Boileau, Pjesniko umijee, Matica hrvatska, Zagreb 1999. str. 38.

Pozitivistiki iscrpne analize knjievnih dijela, njihovih izraza i njihovih sadraja kao
dviju odvojenih kakvoa istoga teksta na neki je nain vratilo pitanje izraajnosti na
njegov poetak, a sve se vie trai nain da se prevlada ja izmeu izraza i sadraja.
Evo nekoliko originalnih naputaka iz tih vremena:
Na je predmet onaj u kojemu se poklapaju misao, reenica, motiv, kompozicija, slika,
ali i ivot stil.
Ono to je utjelovljeno u knjievnosti to je stil.
Pojedinost shvatiti iz cjeline cjelinu iz pojedinosti.
Nakon ovih naputaka vrijedno je se spomenuti jo jedne dimenzije problema. Osim
novoga poimanja prolosti osamnaesto stoljee (njegov konac) je donijelo i priu o
velikim pojedincima genijima. Ova pria o genijima i njihovim epigonima takoer je
pomogla u konstituiranju pojma duha vremena jer se pozitivistikim marnim analizama
dalo ustvrditi da izmeu pojedinih genija i navodnih njihovih oponaatelja nije bilo
nikakve stvarne veze.
Duh vremena je, naravno, i iskaz njemakog klasinog idealizma i sve te sastavnice su
dovele do novog naina sagledavanja stvari, kao to je i neporeciv utjecaj imala
Wlflinova analiza naina vienja u slikarstvu renesanse i baroka.
Mijena stila povijesni je dogaaj.
Rascjep izmeu forme i sadraja pokuava se prevladati pojmom stil.
Pojedini periodi karakteriziraju se znanstvenim pojmovima koji obuhvaaju itavo
umjetniko djelo. Djelo se vie ne ralanjuje na idejno bogatstvo, kompoziciju, radnju
nego se govori o linearnosti, zatvorenoj formi, apsolutnoj jasnoi kao osobinama koje
odraavaju cjelovit dojam itavoga, jedinstvenoga djela. Ope crte kao imperativ epoha
kao zbroj odlika / zajednikih nazivnika. Karakterizacija se, ipak, raspada u pojedinane
osobine to je problem. Ne pitati se kako je djelo dolo do svog oblika nego kako taj
oblik djeluje.
Pria o tri antika stila danas se moe podvesti pod priu o tonu govora. Nitko od nas
ne e se na istovjetan nain koristiti jezikom (odnosno ne e imate istovjetan ton
govora) ukoliko razgovaramo s prijateljima na ulici ili kafiu ili kada se nae u nekoj
slubenoj situaciji (bilo na sveuilitu ili koli, u nekoj drugoj instituciji: bolnici, poreznoj
upravi, banci) ili kad uzme au da nazdravi ili pak ima prigodu govoriti pred stotinama
ili tisuama ljudi.

Razlog uporabe jezika i svrha govora.

FUNKCIONALNI
STILOVI

RAZGOVORNI

SLUBENI

No kad bi funkcionalni stil razvrstali samo na razgovorno koritenje jezika i ono u

nekim slubenim prigodama to ni izbliza ne bi odslikalo drutvenu raspodjelu jezika. U
tom se smislu nude razliite podjele na odreene funkcionalne stilove s obzirom na
drutvenu podjelu rada. Jedan mogui prikaz funkcionalnih stilova moete vidjeti na
sljedeoj shemi:

FUNKCIONALNI STILOVI

SAKRALNI
RAZGOVORNI
ZNANSTVENI
ADMINISTRATIVNI
(POSLOVNI)

KNJIEVNI
NOVINARSKI
POLITIKI

VRJEDNOVANJE TEKSTA
Iz svoje uenike prakse znate da su vae stvaralake uratke (bilo pismene zadae,
bilo nekakve drugaije vrste sastavaka) uitelj-i/ce ocjenjival-i/e. I u strunijim
krugovima pojavljuje se potreba za vrjednovanjem tekstova u tom smislu se oekuje
ocjena takozvanih recenzenata ili u konanici knjievnih znanstvenika ukljuivanjem ili
ne ukljuivanjem u korpus knjievnosti ili pak njegovim uzdizanjem na razinu klasika i
onih koji se tek navode kao oni koji su takoer pisali u odrenom razdoblju.

LOGIKA

IZRAAJNO - MANJE
IZRAAJNO

JEZINE
NORME

SMISLENO - BESMISLENO

PRAVILNO - NEPRAVILNO

Ocjene i procjene vrsnoe testova dakle uobiajeni su u naoj kulturi. Kako se

vrjednuju tekstovi od onih trivijalnih (kao to su kolski sastavci) pa sve do onih koji
pretendiraju biti umjetnou? I postoji li tu neki obrazac? Svaki se tekst makar u poetku
moe sagledavati s tri razliita, no meusobno povezana motrita.

STILISTIKA

PRAVOPISNA

JEZINE
NORME

PRAVOGOVORNA

FONOLOKA

GRAMTIKA

MORFOLOKA

LEKSIKA

SINTAKTIKA

Jezine norme nekog jezika odreuju neki jezik kao standardni jezini oblik neke
govorne zajednice. One su norme jezika koji je posve svjesno odreujuodreeni
idiom2izgraen kao jezik pomou kojega odreena zajednica otklanja mogue
komunikacijske potekoe i s kojim ona sudjeluje na razini internacionalne civilizacije u
razmjeni kulturne batine na razini ovjeanstva.
Ocjenjivati neki jezini uradak sa stajalita jezine norme znai utvrivati je li,i u kojoj
mjeri je, odreeni pisani ili govorni uradak u skladu sa standardnim jezikom (odnosno
njegovim normama). U tom smislu ocjenjiva se moe postaviti kao neupitan autoritet
koji ustvruje da neto jest ili nije u skladu s jezinim normama standardnog jezika.

NEPRAVILNO

PRAVILNO

Ocjena se dakle moe nedvojbeno utvrditi.

U tom se smislu i mogu razumjeti sve one uiteljske preporuke i crvenom olovkom
otisnute oznake koje upozoravaju na to da je neto napisano neispravno dok sve ono na
to se nije upuivalo dri se valjanim i u skladu s jezinim normama. Ukoliko je uenik
pratio ove preporuke i ispravljao u daljnjim radovima vlastite pogreke on je usvajao
jezine norme standardnoga jezika i time potvrivao vlastitu pismenost.
Usporedimo: jezik je ne samo figure u igri (igrai), on je i pravila igre. Ukoliko se pravila
ne potuju igra uskoro prestaje biti igrom i dolazi do nesporazuma meu onima koji
igraju.
Ukoliko ne uvaavamo i vrijednosti figura: znaenja rijei, odnosno njihove
znaenjske vrijednosti i ne koristimo ih u podrazumijevanim i od govorne zajednice

Daju opis i propis standardnog jezika.

dogovorenim i obvezujuim vrijednostima znaenja takoer e doi do nesporazuma i

nemogunosti ostvaraja odgovarajue komunikacije.
Druga mogunost ocjene je ona ocjena koja se moe dati ve na razini jedne napisane
reenice. To je logika ocjena iskaza. Ima li on smisao ili ne. Je li ono to se izgovorilo ili
napisalo suvislo sloena jezina graa kojom se ostvaruje smisleni iskaz ili se naprosto
radi o izgovorenoj ili napisanoj besmislici.
No ocjena nije esto i tako jednostavna, jer se smisao uspostavlja ne samo na razini
zbroja znaenja rijei nego i na temelju konvencija govorne zajednice (fraze) ili, u naem
sluaju, itavoga zapadno-civilizacijskoga kruga (stilske figure prenesenoga znaenja). I
inae je odnos izmeu miljenja te govora (jezika) jedna zasebna tema. Naime misao
prethodi govoru i tek se u razdoblju egocentrinog govora negdje od dvije do etiri i pol
godine ivota kod djeteta uspostavlja veza izmeu miljenja i govora i premda se taj
proces zavri negdje do pete godine kada dijete svoje misli vie izgovorno ne oituje
nego ih unutarnjim govorom ostvaruje ipak taj proces je u osnovi odvojen i nikada nije
posve istovjetan.
Mogue je jedno misliti drugo (iz)rei ili mogue je istu misao izrei na razliite
naine (iako smo promijenili jezini sadraj nismo promijenili misao). Jezini izraz u
svakoj prilici obvezno pretpostavlja postojanje misli.

GOVOR

Jezik je u odnosu na misao samo instrument.

USMENI

PISANI

Govor kao konkretna realizacija jezika slui sporazumijevanju ljudi u meusobnoj

komunikaciji, ali isto tako omoguava i duhovnu nadgradnju osoba, naroda,
ovjeanstva. U tom smislu on ne samo da omoguava ivot, onakvim kakvim ga
poznajemo, nego je zapravo uvjet ovjekova ovjetva. Po njemu tek mogui su uenje,
sjeanje i budunost dakako.
REZULTAT GOVORA: TEKST (ISKAZ). ONO TO JE IZREENO ILI ZAPISANO.
PRETPOSTAVKA: SVAKI BI ISKAZ TREBAO IMATI ODREENI SMISAO.
SMISLENO BESMISLENO.
RIJE JEDINICA ZNAENJA.

BESMISLENO

SMISLENO

REENICA JEDINICA SMISLA.

Ukoliko sa stajalita smisla iskaza pogledamo dva u krugu navedena primjera utvrdit
emo da su sa stajalita pribrajanja znaenja rijei i njihova znaenja ti iskazi besmisleni
i gotovo da na doslovnoj razini shvaanja njihova znaenja teko moemo utvrditi
kontekst unutar kojega bi oni imali odgovarajui smisao. No ukoliko ih shvatimo kao
jezino nasljee. U prvom sluaju govorne zajednicebit e vam potupno jasno, u sluaju
kada bih vam pretpostavimo takvu reenicu rekao na usmenom dijelu ispita, da se ona
ne odnosi na uzaludni posao jer iz ovrene slame vie se ne moe dobiti ito da vam
nisam htio rei to nego da ne radite uzaludan posao i ne priate gluposti. Smisao ove
fraze za nas je utvrdila naa govorna zajednica. Kao to
se u drugom sluaju smisao ne moe dobiti
pribrajanjem
znaenja
nego
primjenom
metaforike potrage za njezinim znaenjem U
Ne mlati, praznu
koulji imala je neto kao dvije umske jagode i
slamu.
svi se mukarci zagonetno smiju iako
U koulji imala je
bezobraznici pojma nemaju to je to metafora.
dvije umske jagode.
Treu ocjenu nekog iskaza takoer je
nemogue izbjei. Ona je stilistika. To vam je
ono kada vam uitelj/ica sugerira da je neku misao
bilo bolje izraziti ovako ili vam prigovara da slike koje

ste uporabili nisu dojmljive i neoekivane, nego ve mnogo puta koritene (i stoga
otrcane). Te ocjene nisu nedvojbene one su esto i iskaz odreenog izgraenog ukusa
onoga koji ocjenjuje, one su utemeljene na nekakvoj ocjeni onoga o emu piemo te
onoga to time hoemo poruiti te primjerenosti naina na koji piemo i temi i poruci
naeg sastavka. Ona je, mogli bismo rei, prvenstveno ocjena ovoga kako.
STILISTIKA
VIE MANJE
IZRAAJNO
DA LI SE TO BOLJE ISKAZATI?
TO!? to je to?SADRAJ GOVORA(TEKST ISKAZ). TEMA O emu?
IDEJA Poruka?SVRHA CILJ. KAKO?!!
PRAKTINA STILISTIKA
U jednom trenutku vlastitog zanimanja za pisanje kao mogunost izraavanja na
temelju jedne knjige amerike voditeljice kole za kreativno pisanje (Dorothea Brande:
Becoming a Writer, 1934.) na naem sveuilitu sam pokuao povesti jedan donekle
prilagoeni teaj u trajanju od tri mjeseca. Vlastitu kreativnu radionicu smo nazvali
Mostarska kocka vedrine i obvezali se da emo ispunjavati obveze koje voditelj (to jest,
ja) postavi. Prva je obveza bila da se kao polaznici obveemo na pisanje takozvanih
jutarnjih stranica. Naime, zahtjev je da svako jutro im ustanemo, dok jo uvijek ne
uemo u dnevnu rutinu, prije bilo ega dok smo jo sanjivi i u nekoj vezi sa svojim
zaumljem ispiemo etiri stranice teksta. Naprosto treba pisati doslovno sve to vam
padne na pamet. Ako nita drugo onda makar onu tubalicu: kojem je ovo kretenu palo
napamet... U tri mjeseca devedeset puta etiri stranice ispisalo se tako tri stotine i
ezdeset stranica. Nakon mjesec dana smo imali obvezu pisanja u tono zadano vrijeme:
dvije stranice. Odabrali biste tono vrijeme dana ili predveerja kada ete bez odgode
ispisati dvije stranice teksta. I tako u ezdeset dana napisano je sljedeih stotinu
dvadeset stranica. Ukoliko ih zbrojim s jutarnjim stranicama ukupan broj ispisanih
stranica teksta je etiri stotine i osamdeset. Zato ovo uope priam?
I ja sam kao voditelj radionice, naravno obvezao se raditi to i svi ostali. Nisam imao
nikakav plan pisanja, nego sam zbilja pisao tih etiri pa dvije stranice o svemu i svaemu
i niemu, ali sam ispisao etiri stotine i osamdeset stranica teksta u tri mjeseca. Ima
desetak godina imam roman u glavi (napisan ak u fragmentima), ali ga jo uvijek nisam
napisao. Nemam vremena.
A ne vjerujem da bi obujmom, ili barem ne mnogo, premaio ovih etiri stotine i
osamdeset stranica. Vremena dakle ima. Koji je sljedei izgovor?

Radei u osnovnoj koli kao predmetni nastavnik hrvatskoga jezika, uvjeren kako sam
najbolji uitelj na svijetu, zamijetio sam da ipak svojim predavanjima ne privlaim djeju
znatielju. Znao sam: neto radim pogreno. I stoga sam odluio napraviti odstupanje od
nastavnoga plana i programa: ne e gradivo pobjei...I poao razgovarati s djecom.
Izlazak u prirodu, razgovori, govorne vjebe, opis. Dopustio sam im, dapae, inzistirao
sam na uporabi organskog govora (naeg zaviajne duvanjske ikavice), a zatim sam
lagano ih upuivao na razliku u odnosu na standard i o tome smo razgovarali i na neki
nain nakon tog nastavnog predaha, i uspostave odgovarajueg ozraja i meusobnog
povjerenja, nastava je odjednom izgledala mnogo bolja. Uskoro smo po povratku u
razred poeli i s pisanim vjebama. Teme koje sam zadavao bile su gotovo banalne.
Jedan od njih mi je ostala zauvijek u sjeanju: Najsmjeniji dogaa u mom ivotu. Zbog
ega?
Jedna djevojica je napisala jedan iznimno zanimljiv sastavak s puno duha,
specifinog humora, ali sa stajalita jezine norme (osobito pravopisne) gotovo
nepismen rad. Kao mlad uitelj pitao sam se to uiniti.
Komotno sam i bez mnogo obrazlaganja mogao odbaciti njezin trud i sve ono to je
zrailo iz tog pripovijedanja i sastavak ocijeniti sa stajalita jezine norme kao nepismen.
Ili?
Odluio sam se uiniti posve drugaije.
Za ovaj sastavak sam dao ocjenu odlian. I napisao obrazloenje u kojem sam ustvrdio
da je sa stajalita jezinih normi taj sastavak potpuno nepismen, no to se da nauiti. Ono
to ona ima puno je tee ukoliko je uope mogue nauiti.
I to je toj djevojici dalo poticaj.
I svakim danom je bivala bolja i bolja.
Na koncu mogu otii u njezinu budunost (koja je sada, dok ovo piem, ve prolost) i
rei vam da je kad je diplomirala kiparstvo na Likovnoj akdemiji naeg sveuilita na
irokom Brijegu mene i moju gospou pozvala na vlastitu promociju. Godinama prije, a
poslije one ocjene za sastavak, znala bi kad bi me srela staviti ruku na srce i rei mi da
me u srcu nosi, to mi je kao uitelju jedno od draih iskustava u pedagokom radu.
Pismenost se ui. Jezine norme standardnog jezika se usvajaju. A pisati? Kako se ui
pisati? Pisat se ui piui!? O emu pie? to eli rei? (to pokuava rei?)
OSLOBODITI DIJETE ZA KOMUNIKACIJU MNOGO JE VANIJE OD JEZINE
ISPRAVNOSTI

O emu pie? Tema. Okvir je onoga to govori. Dr se teme to pokuavam

priopiti o onome to govorim? Dri se ideje I rijei e pristizati same! Ako ima znanja
o temi i zna to eli postii vlastitim govorom,

NAPISATI ONO TO JE VAA POTREBA

(ONO ZBOG EGA PIETE) MNOGO JE VANIJE OD JEZINE ISPRAVNOSTI!?
JEZINA ISPRAVNOST
(uloga i vanost)
Zato se ipak dri da je jezina ispravnost dokaz nae pismenosti? Standardni jezik je
opisani i propisani jezini oblik. On ima svoje jezine norme. Njihovo poznavanje
odslikava nau uenost. Pisanje standardom znai nae svjesno pristajanje na
pripadnost odreenoj govornoj zajednici, njezinoj kulturi. Mi prihvaamo i uvaavamo
potrebu komunikacije bez ikakvih potekoa sa svakim lanom nae govorne zajednice.
Mi drimo da je nae govorno, politiko, identitetsko jedinstvo uvjet opstanka jednog
naina postojanja ovjeka kao takvog: ovjeka na hrvatski nain. I tek u okviru tog
jedinstva znamo da se moemo izraavati i svojim organskim govorom u onim jezinim
ostvarajima koji to jedinstvo ne ugroavaju nego mu doprinose i nude nove poticaje i
ivotne sokove.
PISATI
Zato?Komu?Kada?Kako?
Zato piemo?
I piui moemo priopiti drugima:

misli
osjeaje
htijenja (elje i potrebe)...

Povodi za pisanje moe biti irazmjena:

iskustava
spoznaja
znanja
informacija

Pisati se moe da bi se izrazilo sebe i svijet.

Pisati se moe iz mnogih drugih i samo onomu koji pie poznatih razloga.

GOVORNA PORUKA PISANA PORUKA

GOVOR ZAPIS
Pisanje i govorenje dvije su jezine djelatnosti kojima se ostvaruje jezik: konkretno
realizira. Tekst koji se ostvaruje kao govor ili kao zapis unato uporabi istoga jezika
specifini su s obzirom na razumijevanje poruke. U govornoj realizaciji (govorenjem)
smisao izreenoga uvijek pripada govorniku. Sugovornik uvaava ovaj stav. Ukoliko mu
se neto uinilo besmislenim on moe postaviti tisue pitanja ili zahtjeva za
obrazloenjem.
PITANJA I POTPITANJA GOVORNIKU
A, ONOME KOJI JE NETO NAPISAO?!
Vrijedi li isto pravilo za jezik ostvaren pismom, odnosno ostvaren u zapisu. Je li
nazoan onaj tko je pisao? I to u odsutnosti onoga koji je pisao?
to je pisac htio rei?
Pieva nakana. I njezino iitavanje. Pitanje koje je dalo mnogo suvislih knjievnih
interpretacija. Ali, je li samisao onoga to je autor ispisao istovjetan njegovoj nakani? I
kako moemo dobiti odogovor?
esto to nalikuje na nae uvjeravanje onoga koji je pisao da je htio kazati ono to mi
mislimo da je htio kazati.
I to je pisac rekao?!
I tko ustvruje smisao, kada onoga koji je pisao nema ve tisuljeima. itamo li mi
Antigonu samo stoga jer tako neto uimo o antikoj civilizaciji ili vjerujemo da ona jo
uvijek poneto govora nama o nama i o svijetu u kojem mi ivimo?
Isto je tako zanimljivo da su tri najvea uitelja svijeta Isus, Buda i Muhamed bili samo
govornici svojih uenja. Oni nisu pisci, pa ni zapisivai vlastitih tekstova. Za Isusa je
posvjedoeno da je bio pismen. S dvanest godina u hramu je itao tekst Staroga zavjeta i
ne samo da je itao tekst, nego ga je i tumaio nazonima.
U trenutku velike pogibli za preljubnicu koju su htjeli kamenovati, i kada su Isusa
provocirali da se izjasni o tome to im je initi znajui da u svome uenju zagovara
beskrajnu ljubav i pratanje, a zakon je zahtijevao za ovakvu vrstu grijeha javnu osudu i
kamenovanje,zapisano je (da je prije nego li im je rekao: Tko je od vas bez grijeha neka
prvi baci kamen) kako se utke sageo i pisao u praini.
Pa ipak niti On nije zapisao vlastito uenje.

Zbog ega? Jedan od odgovora moe i biti da smisao izreenoga pripada govorniku i
istinitost govorenoga moe jamiti govornik. Onaj koji pie podloan je tumaenju. On
moe tek upuivati na istinu.
SMISAO
PISANE PORUKE
Sugovornik odsutan. U itanju (i razumijevanju) imamo sve vrijeme svijeta.
Ali i u samom pisanju esto imamo mnogo vie vremena nego prigodom govorenja.
Izgovara se u dahu. Govor traje koliko i govorenje. Izvan toga nema nita. Piui moete
zastati, proetati, promisliti...
Pisanje uglavnom daje vie vremena nego ga imamo u govornoj komunikaciji (gdje je
brzina rekacije esto iznimno vana). Pisanje razmiljanje izbor rijei brisanje
ponovno pisanje vrijeme najee nije ograniavajui faktor
TRI SAVJETA ZA DOBRO PISANJE:

BUDI TO TO JESI
ISKRENOST
PISMENOST.

NAPIITE TONO
ONO
TO ELITE REI!!!
GRAMATIKI I PRAVOPISNO ISPRAVNO!?
Zahtjev za pismenou vie je potvrda vaeg obrazovanja, vae pismenosti i vaeg
uvaavanja onih kojima piete (pripadnicima iste govorne zajednice koji koriste isti
standardni jezik, a nisu nuno i govornici vaega organskog govora).
KONKRETNA STILISTIKA
to suvislo rei o onome kako, a da nije ve poznato? Gotovo da to i nije mogue, pa
ipak vam se usuujem savjetovati odreene stvari. Zbog ega?
Savjeti uvijek dobro dou. I oni koje odmah ne prihvatite dugorono utjeu na vae
promiljanje, ako ih i niste uvaili svijest o njima ve je korekcija onoga s ime ste prije
njih raspolagali o odreenoj temi. Ako nisu promjena, pa ni korekcija oni su mogunost
poredbe. I zar je nuno da budu posve orignalni?
Pa najbolja uenja o ivotu nisu ona koja su izraz orginalnosti uitelja nego iskustva
zajednice i ovjeanstva, ona uenja koja razmatraju ivot s obzirom na iskustvo ivota

kojega ima itavo ovjeanstvo i s obzirom na iskustvo ljudskih postupaka i njihovih

uinaka za ivot ovjeka i zajednice u kojoj ivi.
Isto tako ukoliko ste neki savjet ve uli, u slinom ili gotovo istovjetnom obliku to ne
e znaiti da je taj savjet manjkavost ovoga prirunika, nego e biti prije potvrda njegove
kvalitete. Stoga na poetku i prije nego ponete pisati treba otkloniti strah od pisanja.
Ukoliko znate govoriti zato bi pisati bilo tako velika potekoa. Treba se opustiti. I bez
straha krenuti na posao. Prvi savjet je uvijek:
NE BOJTE SE PISANJA!??
No, to vam ne e pomoi ukoliko otklonite strah i nita ne poduzimate. ovjek nije
samo misaono, osjeajno ili bie elja, igre i nada, on je prije svega djelatno bie. Bie
koje djeluje. I stoga drugi je savjet:
PIITE!?
Kao i sve druge vjetine i pisanje se usvaja inei. I stoga nije fraza:
PISAT SE UI PIUI!
Pisao bih, ali znate ja sam vam tudum za pisanje. Ili antitalent. Nemam ja dara. Nije to
za mene. Kada neto napiem vie to uope ne preoznajem kao vlastito miljenje. To to
je napisano zapravo ne izraava ono to sam elio rei. I tako dalje i tome slino.
No, ja vam tvrdim:
ANTITALENTA ZA PISANJE,
NEMA.
Postoje oni koji sebi nikada nisu dopustili ovladati tom vjetinom, ak niti na razini
jednostavnog izraavanja vlastitih misli, osjeaja, htijenja... Oni, uvjereni da ne znaju
pisati, od toga su odustali. Isto kao da ste odustali od hodanja kao dijete kada ste se
uvjerili da vam ba i ne ide. I, odgovorite iskreno, dali biste prohodali?
Ne samo da ljudi odustaju od pisanja u smislu samoizraavanja, negose ustruavaju
napisati sami i najjednostavnije dopise. Zato?
Govorite li?
Bi li govorenjem znali izrei to trebate, ta elite, to zahtjevate?
Zato onda to ne bi mogli izrei zapisom?
PORUKA

Koji je karakter onoga to piete? Je li to privatna (intimna) prouka ili slubeno

obraanje. Tome ete naravno prilagoditi ton. Bliskost ili pristojna udaljenost?
Uvaavanje i potovanje. Ljubav?
KARAKTER PORUKE:
PRIVATNA
SLUBENA
ZATO JE UOPE PIETE? ZNATE LI TO? PRIGODA KOJA I KAKVA?! JESTE LI
SIGURNI TO ELITE POSTII?
Sa sobom morate rasistiti neke stvari. Morate biti iskreni u odgovorima na ova
pitanja. S jasnoom misli i zapis poruke e biti mnogo jednostavnije ispisati. Odlikovat e
se jasnoom i preciznou.
JO MALO SAVJETA:

NE URITE
ZATO PIETE (ODGOVORITE SAMI SEBI NA OVO PITANJE I ZAPIITE
ODGOVOR)
RAZMISLITE TO JE ONO KLJUNO TO ELITE POSTII ZAPISOM (I
ZAPIITE)
DOPIITE TO VAM SVE PADA NAPAMET (SRODNE TEME, MISLI...)
NAPIITE PRVU VERZIJU (ONOGA TO MISLITE DA JE ONO TO TREBA
NAPISATI O TEMI)
OSTAVITE I PROETAJTE (PROMISLITE JO JEDNOM O SVEMU: JESTE
LI TOGOD ZABORAVILI, TO BI SE DALO BOLJE REI)
DOTJERAJTE (PRECRTAJTE SUVINO DOPIITE POTREBNO
RAZMOTRITE SLIJED = KOMPOZICIJU)
NAPIITE ZAVRNU VERZIJU (I POTPIITE).

Trebate li jo nekih potankosti? I savjeta?

PRIJE SVEGA:
PONITE!
NAPISATI MOETE SAMO AKO PIETE.
Ako vam ne ide i imate strah od pisanja: ponite frazama no ne mislite o njima one
se piu tek onako da piete mislite dok ih ispisujete reda radi, ne o njima, nego o
onome to kanite rei. Piite frazetine dok vam se ne svidi ono to ste domislili ili vam je
iznenada sjevnulo o onome to bi trebalo rei.
FRAZE UVIJEK MOETE IZBRISATI.

NE SRAMITE SE!!! ONOGA TO VAM JE NA SRCU:

TO VAS MUI
TO VAS VESELI
EMU SE NADATE
TO BISTE ELJELI
TO KANITE UINITI
PORUKA IMA SVRHU!!!ONO TO ELITE REI.
VOLIM TE OSTAVLJAM TE
DAJTE MI POSAO DOBILI STE OTKAZ
DRAGO MI JE ISPRIAVAM SE
ELIM OSTVARITI PRAVO NE MOETE DOBITI TRAENO
ELIM BOJIM SE
MOLIM VAS HVALA

Kada zavrite s pisanjem uvijek je dobro razmotriti:

MOE LI SE ONO TO STE NAPISALI SHVATITI DVOSMISLENO???
JE LI TON PRIKLADAN?
Poaljite! Objavite.
Ili, ekajte nekoliko godina i sagledajte iz nove perspektive. Ako je preivjelo vrijeme
moda je to to ste napisali uistinu umjetnost.

PISANJE PREDLOKA!?
(NACRTA PORUKE)

Jedno od pitanja koje se neminovno namee treba li i li ne treba pisati nekakav nacrt
poruke? Odgovor je uvijek potvrdan. I kad vam je najjasnije to elite poruiti nacrt
poruke je uvijek neka osnova kompozicija. Plan. Scenarij razvoja. Planiranje uvoda,
izlaganja i zavrnice.
Ako vam se ne da pisati konkretni plan na konkretnu temu postoje li neki opi okviri
unutar kojih bi se pisani sastavak trebao kretati?
Odogovor je potvrdan.
POETAK SREDINA KRAJ.
I kao da nita nismo rekli.
Ako izlaete, obrazlaete, predstavljate ili tumaite sredina e zahtijevati zanimljiv
poetak i efektan i uvjerljiv zavretak.Ukoliko pripovijedate uvod mora potaknuti
znatielju te oslikati likove, prostor i vrijeme. On teba iskazati poetno stanje iz kojega
pria zapoinje postupcima likova i njihovo savladavanje zapreka u nastojanju da
ostvare svrhu vlastitih postupaka (iskazati njegovu elju i njezino postvarenje ili njegov
neuspjeh), zavretak mora iskazati posljedice koje je na likove ostavio dogaaj i iskazati
stanje novih odnosa.
TEMA
Marko Fabije Kvintilijan (35. 95.) poslije Krista: Dre se teme pa e rijei slijediti
same.
Promaena tema: pie se o neemu drugom, a ne o onome o emu bi trebalo
to ee pisati zapaanja, misli, osjeaji (o bilo kojem predmetu).
Proitali ste knjigu napiite vlastita zapaanja. Doivjeli ste neki ne-ugodan dogaaj
napiite. Nazoili ste nekom dogaaju ispriajte ga i ispriajte ga piui. Uoili ste
nekoga ili neto opiite. Gledali ste film napiite svoje dojmove
Piite! Piite o bilo emu. Pisat se ui piui!!!
Pisati o neemu da se prikae, objasni, dokae
to je cilj kojem teimo?Kako emo se kretati prema tome cilju?Plan misaonog
kretanja. Pravilna kompozicija. Pravilan raspored dijelova naeg sastava.

Napravite plan svog pisanog rada. Nacrt. Skicu. Crtice. Motive (manje tematske
jedinice) o kojima ete pisati. Temu (ono o emu ete pisati). to elite poruiti?! Zato
uope piete to to piete? Komu se obraate? Tko je vae itateljstvo (ili itatelj)?
Pregledajte i ispravljajte paljivo ono to ste napisali.
PISANJE PREDLOKA (NACRTA PORUKE)
Kompozicija govora.
Teoretiari govornitva ne samo da su preporuivali stilske figure ili kako voditi
ljudske due, nego su i razmiljali o tome kako treba sastaviti odreeni govor, kako
osmisliti njegovu kompoziciju, suodnos njegovih dijelova.
Tako je Platon predlagao, osim naelne preporuke u Fedru da govor mora biti poput
ivoga organizma i sljedei njegov ustroj:
1.
2.
3.
4.

uvod
pripovijedanje
svjedoanstvo-dokazi
vjerojatnosti

I kasnije dodano:
5. potvrivanje
6. natpotvrivanje.
Aristotel je naravno imao svoje pojednostavljenje:

KOMPOZICIJA GOVORA

UVOD (uinkoviti i
poticajan)
NARACIJA (pripovijedanje
ili izlaganje)
ARGUMENTACIJA
(svjedoanstva ili dokazi)
EPILOG (zavrna rije:
dojmljiv i uinkovit
saetak)

Aristotel (kompozicija govora):

UVOD (uinkovit i poticajan)

NARACIJA (pripovijedanje izlaganje)
ARGUMENTACIJA (svjedoanstva-dokazi)
EPILOG (zavrni, dojmljiv i uinkovit saetak).

Greke protiv dobre kompozicije:

promaena tema
nesreeno izlaganje
nepotpunost.
Promaena tema o svemu samo ne o onome o emu je trebalo. Nesreeno izlaganje:
manjka postupnosti i povezanosti izmeu misli, osjeaja, htijenja Nepotpunost: nemo
da se tema sagleda u svoj svojoj slojevitosti i cjelovitosti.
Ne piite dugim reenicama!!! Duge reenice su esto gomila zvunih rijei bez
jasnoe misli i teko utvrdiva smisla.
VELIINA I OBLIK ZAVISE OD SVRHE KOJOJ TREBAJU POSLUITI I PUBLIKE.
IZRADA PLANA KOMPOZICIJE
ANALIZA TEME
tema (predmet o kojem se govori = ONO O EMU SE GOVORI)
ideja (smisao ili pravac = PORUKA KOJU ELIMO PRIOPITI)
izabrati odgovarajui oblik.
O emu emo pisati? U kojem pravcu emo pisati?O emu ne treba i ne smijemo
pisati?
Opii ako to imamo u naslovu oblik je odreen. Ispriaj oblik se namee.
Ponekad trebamo izabrati oblik?! Prema materiji, temi i prema teitu radimo izbor.
Tema: o emu pie? Ideja: to eli priopiti o onome o emu piem. Oblik: izbor.
Ako imamo tek jedan element (temu) to uiniti? Sami trebamo odrediti ideju! Dva
elementa upuuju na trei.

Prikupljanje materijala o temi. Nikada ne znate dovoljno o neemu, uvijek se moe

doznati jo poneto. No jednom ete ipak morati odluiti da znate dovoljno. I poeti
Prikupiti to vie injenica.Zabiljeiti sve to u vezi s temom znamo. Koristimo
sposobnosti duhovnog ivota: osjetila, zapaanja, pamenje, matu, miljenje, osjeaje,
htijenja
Koncentracija!!!
Sve na to se koncentrirate iri se!
Vidjeti a ne samo gledati.
uti a ne samo sluati.
Umjeti a ne samo razumjeti.
Zapamtiti a ne samo preletjeti.
Zamiljati a ne samo iitavati.
Zapaziti a ne samo opaati.
Proivljavati i osjeati a ne samo zapaziti.
Analizirati i izvoditi logike zakljuke

Izrada plana teksta:

naelo jedinstva
naelo napredovanja
naelo postupnosti.
Naelo jedinstva itav sastav u svim svojim dijelovima govori o temi i podreen je
osnovnoj ideji.
Naelo napredovanja misao treba napredovati, prelaziti na nove i nove nagovore na
temu kako bi nas dovela do potpunog odgovora na temu.
Naelo postupnosti misao zadobiva onoliko mjesta koliko svojom vanou
zasluuje.

Najprostiji plan nekog izlaganja (predavanja, predstavljanja...)

Uvod
Izlaganje
Zakljuak.
Analiza uvoda: Zainteresirati itatelja za temu. Povod ako postoji. Znaaj teme.
(Privid: tema ne zasluuje nazonost u javnosti. Paradoks: utjee na ivot). (Jasnoa,
ivost, kratkoa desetina ili petnaestina uratka)
Analiza izlaganja: Ideja rada. Prikupljeni materijal srodne injenice i misli. Ideje za
razvijanje i dokazivanje glavne ideje.
Kronoloki red.
Logiki red.
(ivopisnost, kronologija, logika.)
Opis: ne koncentriraj te se na ono to vidite nego na to to je karakteristino u
onome to vidite.
Naracija: vremenski slijed i ideja o dogaaju opis dogaaj mora istaknuti upravo tu
ideju.Vremenske i mjesne okolnosti, likovi dogaaji. Pria!
Pazite na red u izlaganju.Jesu li vam misli nepovezane. Bez reda i redoslijeda. Zbrdazdola. Ponavljaju li vam se sline misli na razliitim mjestima, a suprotstavljene jedne
pored drugih
Analiza zakljuka
Sud na temelju razrade. Glavna misao same teme pri polasku teza na cilju dokaz.
Sinteza sudova. Zakljuni sud. U zakljuku misli trebaju biti saetije i jasnije povezane.
Provjera uratka: sukladno planu teksta jest ili nije.
Dotjerajte!!!
Naelno: sve to ste napisali da se skratiti. Izraziti jednostavnije. I s veom jasnoom.
No, moe se i prejerati u skraivanju.
Nita nije dovoljno dugako ako se dobro skrati.

JO JEDNOM O ISTOM

OSNOVNA KOMPOZICIJA
(SVAKOG ZAPISA)

(o kompoziciji uope)

POETAK
SREDINA
KRAJ

POETAK ZANIMLJIV TKO ITA ONO TO NE POBUUJE ZANIMANJE

SREDINA ARGUMENTACIJA OBRAZLOENJE PRIDOBIVANJE
ZAVRETAK KONAC DJELO KRASI. NA KRAJU DOLAZI POANTA.
LO KRAJ MOE POKVARITI DOBAR DOJAM??

JEZINA PRAVILNOST I LJEPOTA IZRAZA

ORGANSKI GOVOR. Izraziti se. Vanije od jezine ispravnosti!!!

GRAMTIKA I PRAVOPISNA ISPRAVNOST JEZINI STANDARD.
PREDUVJET DOBROG PISANJA. Ne. Zakljuak o vaoj pismenosti, uljuenosti, kulturi
da!!! To se da nauiti.
Kako? Strpljivo i polako.
LJEPOTA IZRAZA.
Kada se uvjebate u izraavanju onoga to elite kazati o temi (o kojoj piete) sljedei
e vam cilj biti ljepota izraza. Da li se to izrei jednostavnije, bolje, ljepe...

Glatkoa reenice. Intonacija i redoslijed naglasaka. Ritam. Glatkoa. Zvunost rijei

kao govorna vrjednota. Prinos pojaavanju onoga to je izreeno ili sugestivnog
upuivanja.
Slikovitost jezinog izriaja. Misli i osjeaji se doaravaju.
itanje lijepe knjievnosti, poezije, misli velikih knjievnih i filozofskih znalaca
pripomoi e i vaim traenjima odgovarajueg izraza.
Misao se da i moe izraziti na vie naina. Moete li to iskzati dojmljivije.
PIETE LI ODGOVOR PALJIVO PROITAJTE PORUKU NA KOJU ODGOVARATE.
TON: UVIJEK POZITIVNO I S NADOM AKO VAM NITA NE PADA NAPAMET
ISKAITE MAKAR POTOVANJE ODSUTNOM SUGOVORNIKU POTPIS.
U svakom dopisu i svakom zapisu imate ako nita drugo povod za pisanje. Uoite do
ega je stalo onome koji pie, to dri vanim. Htio ili nehtio pisac uvijek otkriva i dio
vlastitoga karaktera.
Piete li rukom, nuna je ITKOST RUKOPISA.
Ukoliko se koristite raunalom, ostaje pitanje na koje je potrebno dati odgovor
POTPIS (DA ILI NE) I KOJI GA DOPISI PODRAZUMIJEVAJU?

PISMO
MJESTO I NADNEVAK
UVODNI POZDRAV
SADRAJ
ZAVRNI POZDRAV (I POTPIS)
UVIJEK POMAE, PET NOVINARSKIH PITANJA:
TKO?
TO?
ZATO?
GDJE?
KADA?

Mostar, 21. studenoga 2013.

Draga Ivana!
Piem ti
(Anele moj,
piem ti)

. sadraj
. sadraj

. sadraj

. sadraj

Voli
tvoj

te

MOLBA
ALBA
PRIGOVOR
Ime Prezime
Kralja Tomislava 14
Mostar

Mostar, 22. studenoga 2013.

Znanstveno nastavno vijee FPMOZ

na ruke dekana dr. sc. Marija Vasilja

Predmet: Molba za oslobaanje od plaanja kolarine

Potovani gospodine dekane,

budui da sam na prvoj godini studija matematike ostvario/la _____ ETSC bodova i stekao/la
pravo upisa u drugu godinu s prosjekom ocjena 4,9 molim Vas da me, kao student-a/icu koj-i/a
je ostvari-o/la traeni uvjet, oslobodite plaanja kolarine u akademskoj _____/_____ godini.
Ovo oslobaanje plaanja kolarine bi itekako pomoglo i moje roditelje u lakem
ostvarivanju obiteljskoga prorauna. U nadi da ete uvaiti ovu moju molbu svako Vam dobro u
ivotu i radu. Unaprijed zahvaljujem.
S potovanjem student/ica
Ime Prezime
(potpis)
Molbi prilaem:
1. .
2. .
IVOTOPIS
Dostavljeno:
1.

PREPORUKA
PRIJAVA NA NATJEAJ

Marko Toki
Filozofski fakultet Sveuilita u Mostaru
Mostar

Mostar, 22. studenoga 2013.

Znanstveno nastavno vijee FPMOZ

na ruke dekana dr. sc. Marija Vasilja

Predmet: Preporuka za oslobaanje od plaanja student-a/ice

Potovani gospodine dekane,

budui da je na prvoj godini studija matematike ostvario/la _____ ETSC bodova i stekao/la
pravo upisa u drugu godinu s prosjekom ocjena 4, 9 molim Vas da student-a/icu oslobodite
plaanja kolarine u akademskoj _____/_____ godini. Unato tomu to se Fakultet uglavnom
financira od studentskih kolarina ovim oslobaanjem od plaanja iznimno vrijedn-og/e
student-a/ice ipak se ne bi doveli u pitanje, a potakli bismo i druge studente na jo bolje uenje.
U nadi da ete uvaiti ovu preporuku svako Vam dobro u ivotu i radu. Unaprijed
zahvaljujem.
S potovanjem
mr. sc. Marko Toki

IVOTOPIS
Dostavljeno:
1.
2.

(potpis)

IVOTOPIS

IME I PREZIME:
DATUM ROENJA:
MJESTO ROENJA:
ADRESA I TELEFON:

BRANO STANJE:

KOLOVANJE:

RADNO ISKUSTVO:

DODATNA ISKUSTVA:

STRANI JEZICI:
KVALITETE:

HOBI:

AKADEMSKO PISMO

Kao studenti fakulteta bit ete u obvezi i prilici pisati seminarske radove, zavrni i
diplomski rad (a neki od vas i doktorski rad). Istovjetnim znanstvenim stilom pisat e se i
znanstveni ogledi (a podvrstom istoga znanstvenoga stila s neto leernijim i zabavnijim ili
pedagoki orijentiranim pristupom piu se i udbenici, prirunici, skripte, lanci,
predavanja).
U tom znanstvenom stilu postoje ve neki oblici uvaavanja prethodne prakse, odnosno
iskustva pisanja istih, koji se onda kao takvi nameu kao uzori u pisanju. Ovo se odnosi ak i
na tehniku stranu pisanja: margine, font i njegova veliina, primjena pozivnih biljeki
(unutar teksta ili podnonih), izgled i obrada naslovnica, popis literature i izvora
Svaka od ovih vrsta osim toga ima i zahtjev za odreenom veliinom, okvirni broj stranica
koji je potreban bilo za seminar, zavrni ili diplomski rad, naravno uz dogovor, konzultacije i
odobrenje samoga mentora. Mentor, najee profesor odreenog predmetnog podruja duan
je ne samo za sadrajno praenje vaega uratka, nego je njegova odgovornost i valjanost vaih
uradaka u ovom tehnikom smislu, to jest da je i va zapis u skladu s akademskim pismom (i
znanstvenom metodologijom).

SEMINARSKI, ZAVRNI, DIPLOMSKI RAD

Seminarski rad je poetak vaeg znanstvenog obuavanja i va prvi susret s akademskim

pismom i znanstvenom metodologijom uope. U tom smislu postoje neka iskustva u pisanju
istih radova i zahtjevi koje akademska zajednica postavlja pred vas u njihovom oblikovanja
kako na razini sadraja tako i na razini forme.
Faze izrade i prezentacije seminarskog rada:

priprema za pisanje

pisanje

prezentacija.

Priprema za pisanje:

izbor teme (dogovor s predmetnim uiteljem: mentorom)

izrada orijentacionog plana

prikupljanje grae (itanje literature i biljeke)

usustavljivanje biljeki i plan rada

oblikovanje strukture rada (konzultacije s mentorom).

Izbor teme: Dobro je za svaki seminarski (zavrni ili diplomski) rad imati vlastitu
ideju o emu bi htjeli pisati, to govori o vaem osobnom interesu za predmetno
podruje i predmetnog uitelja upoznaje s vaim sklonostima. Na temelju vae
iskazane elje i svog iskustva u pisanju radova, kao i poznavanja samog predmetnog
podruja mentor e vam pomoi u oblikovanju naslova (i to je njegova dunost).
Izrada orijentacionog plana: To je prvi pokuaj osmiljavanja sadraja
(privremenog kazala), njegove strukture te provedbenog vremenskog plana za izradu
rada.
Prikupljanje grae (itanje literature i biljeke): Budui da temu imate traite
literaturu koja obrauje istu (esto je dobro da ste i prije izbora teme prikupili
literaturu pomou koje ste se upravo za nju i odluili). Literatura je uglavnom
dvostrukog karaktera: ona koja prikazuje podruje unutar kojega se nalazi vaa tema,
te ona koja se bavi istom temom ili je poblie obuhvaa), naravno uvijek e vam pri
ruci biti (i dobro e vam doi): rjenici, leksikoni, enciklopedije. Iznimno vana
napomena za poetnike: moda se to na prvi pogled i ne ini tako znaajno, ali im
ponete itati literaturu dobro je imati u vidu da je itate s osobitom svrhom i
koncentracijom na posve odreenu temu. Sve ono to bi vam moglo biti od koristi ili
vam se na osobit nain svidjelo kao znaajno za temu o kojoj piete dobro je odmah
unijeti u raunalo. Kao zapaanje: saetak ili kao parafraza (prepriavanje) neke vee i
zanimljive cjeline, no osobito je vano da ona miljenja i stajalita autora na koja se
mislite pozivati kao znanstveno utemeljena stajalita (s kojima se slaete ili ete s
njima polemizirati) odmah doslovno navedete i oblikujete kako to akademsko pismo
zahtijeva (navod s odgovarajuom podnonom biljekom).

Usustavljivanje biljeki i plan rada: Budui da ste proitali odgovarajuu literaturu

napravili vlastite biljeke, potrebno ih je usustaviti kako bi mogli imati odgovarajui plan
rada. U tom smislu vam je potreban ponovni pregled biljeki i njihovo meusobno logiko
povezivanje s obzirom na njihova svojstva. U tom e vam smislu dobro doi da imate na umu
karakteristike njihova sadraja po odreenim naelima:

slinosti

vremenskog i uzrono-posljedinog slijeda

vanosti.

Tematska slinost vam omoguava graenje manjih tematskih cjelina unutar tematskoga
polja (vaa se teme pojavljuje kao zajednica manjih tematskih dijelova unutar tematskog
podruja) to e vam omoguiti uspostavu strukture vaega rada.
Vremenski slijed i i uzrono-posljedini slijed e vam omoguiti logian poredak stvari
unutar same strukture.
Dok e vam naelo vanosti odrediti odnos izmeu koliine teksta kojega emo posvetiti
odreenim tematskim jedinicama (ono to je vanije treba imati, logino je i vie prostora).
Nakon to ste usustavili vlastite biljeke moete pristupiti izradi odgovarajueg plana rada.
Plan rada e sadravati ne samo strukturu vaega rada iako e on imati i va prijedlog
strukture, nego e predvidjeti i konzultacije s mentorom oko potvrde te strukture (kao i
mogue dodatne upute samoga mentora), te i nekakav plan pisanja (s vremenskim rokovima
unutar vaih drugih obveza).
Plan rada:

prijedlog strukture rada

konzultacije s mentorom (i potvrda strukture rada)
plan pisanja (s vremenskim rokovima).

Pisanje rada (i korekcija zamiljene strukture, konzultacije s mentorom): Pisat se ui

piui, ali kad struktura rada ve postoji poinjete unutar poznatog okvira u kojega ve
moete smjestiti vlastite ranije strukturirane i oblikovane biljeke. Njihovim itanjem i
vlastitom idejom o tome to elite kazati o onome o emu govorite rijei e izniknuti kako bi
oblikovale ono o emu govorite i poruile ono to elite priopiti, moda ne posve u skladu s
onom lakoom da e bez ikakvih potekoa ostvariti se vjena nada starih retoriara: dr' se
teme pa e rijei doi same; ali sigurno e ii mnogo lake nego li ako istom poslu pristupite
ak i bez ikakve ideje o tome to ete i kako ete nego se oslanjate tek na zahtjev da trebate
jer to netko od vas zahtjeva.

Tijekom rada moe se pojaviti potreba za korekcijom same strukture iz raznih razloga,
mogue je da se s dubljim poniranjem u sadraj svega o emu piete dogodi promjena samog
vaeg stava o vanosti odreenih spoznaja ili itanjem naknadno dobavljene literature se
dogodi promjena poetnih spoznaja, ukoliko se to dogodi ne treba od toga praviti veliku
paniku, nove informacije, pa ak i dublje sagledavanje postojeih mogu kod vas (kao i kod
bilo koga drugoga) dovesti do promjene miljenja i to je posve prirodno. Ukoliko do toga
doe o tome trebate i drugo miljenje, mentor nije netko tko je tu da vas nadgleda, sputava i
onemoguava, nego netko s kim moete podijeliti svoja promiljanja i savjetovati se, pa
ukoliko treba i mijenjati samu ranije zamiljenu strukturu rada.
Predaja rada (odobrenje) i prezentacija: Va rad treba dobiti konano odobrenje mentora da
je on valjan i s obzirom na sadraj, ali i na uporabu akademskog pisma (u skladu sa
znanstvenom metodologijom i znanstvenim funkcionalnim stilom hrvatskoga jezika).
Seminarski radovi nemaju esto potrebu javne prezentacije za razliku od zavrnog i
diplomskoga rada, ali se esto na njoj i inzistira. Ako je potreba za prezentacijom tu trebalo bi
i nju obaviti u skladu s dobrim obiajima:

kratko predstavljanje rada (strukture, teme i osnovne poruke)

koritena literatura (po vanosti i odnos: suglasnosti ili polemike)
nakon svega: osobni stav o temi i poruka.

Jezine znaajke akademskog pisma

Budui da ste na visokokolskoj ustanovi imat ete potrebu pisati seminarske, zavrni i
diplomski rad. Oni bi trebali biti napisani u skladu sa funkcionalnim znanstvenim stilom. I u
tom smislu imate potrebe za nekim informacijama koje e vam pomoi u vaem radu.
Ponimo od poetka. U znanstvenom stilu najee se rabi prezent nesvrenih glagola
(kojim se izrie bezvremenost/svevremenost): Pridjevima se poblie odreuju imenice. Njima
se izrie kakvoj je to, ije je to i od ega je to.
este su uporabe infinitiva kao predikatnog dodatka (ime se postie uinak objektivnosti):
Treba istaknuti vanost navedenih postignua. Preporua se uporaba treeg lice jednine
(prezenta): istraivanje pokazuje Uporaba mi skromnosti (prvog lica mnoine umjesto
jednine): utvrdili smo, pokazali smo, dokazali smo (ovo je mogue zamijeniti prethodnim
postupkom koji jo vie istie navodnu objektivnost istraivanja ili ralambe: utvrdilo se,
pokazalo se, dokazalo se ili utvreno je, pokazano je, dokazano je).
Reenice bi trebale biti gramatiki potpune. I kad se izvade iz konteksta trebala bi biti
obavijesno potpuna. Znanstveni se sadraj organizira po naelima logikog miljenja: poznato
prethodi nepoznatom, tvrdnja prethodi odnosu prema tvrdnji, subjekt dolazi ispred predikata,
predikat ispred objekt, objekt ispred prilone oznake). Izostanak emocionalno obojenih
rijei. Nema ponavljanja. Ekonominost izraza.

OBLIKOVANJE STRUKTURE SEMINARSKIH, ZAVRNIH,

DIPLOMSKIH RADOVA (TEHNIKI ZAHTJEVI)
Uglavnom se kod nas jo uvijek inzistira na tome da zapis bude ostvaren fontom Times
New Roman, veliina fonta 12, poravnanje i slijeve i desne strane teksta, lijeva margina 3,5 (s
uvlaenjem poetka svakog odjeljka za daljnjih 0,5), gornja, donja i desna margina 2,5,
razmak izmeu redova 1,5.
Naslovi: uvoda, zakljuka i poglavlja razrade teme piu se velikim slovima, podebljano s
veliinom fonta 14. Naslovi potpoglavlja u razradi teme piu se poetnim velikim slovom (i
sukladno pravopisu), podebljano s veliinom fonta 14. Ukoliko se i potpoglavlja dalje
razrauju piu se bez podebljanja s veliinom fonta 14.
Struktura sadraja strunog seminarskog, zavrnog, diplomskog rada ima slijedee
dijelove: naslovnica, unutarnja naslovna stranica, podatci o autoru, kazalo (sadraja), saetak
(kljune rijei), uvod, razrada teme, zakljuak, prilozi, izvori, literatura.
STRUKTURA SEMINARSKOG, ZAVRNOG, DIPLOMSKOG RADA

NASLOVNICA
UNUTARNJA NASLOVNA STANICA
PODATCI O AUTORU
KAZALO SADRAJA
SAETAK (KLJUNE RIJEI) do pola stranice
UVOD
RAZRADA TEME (u vie poglavlja i potpoglavlja)
ZAKLJUAK
PRILOZI (ako ih ima)
IZVORI (dokumenata i elektronikih medija, internet i e-mail, CD i
DVD)
LITERATURA (popis).

RAZRADA TEME (mogui primjer)

1. BAJKA U RAZREDNOJ NASTAVI
1.1. Zastupljenost bajke po razredima
2. UTJECAJ BAJKE NA PSIHU DJETETA
2.1. Autori koji zastupaju tvrdnje o tetnosti bajki
2.2. Autori koji govore o pozitivnim uincima bajke
2.3. Nain obrade bajke i konkretna iskustva u radu

SVEUILITE U MOSTARU (font 16)

FAKULTET (14)
Studij 14

IME PREZIME (20)

NASLOV RADA (16)
VRSTA RADA (16)

Mostar, 2016. (font 14)

SVEUILITE U MOSTARU (font 16)

FAKULTET (14)
Studij 14

NASLOV RADA (16)

VRSTA RADA (16)

ST mentor:
titula: ime i prezime

(14)

student:

(14)

ime i prezime

Mostar, 2016. (14)

PODATCI O DIPLOMSKOM RADU

I. AUTOR
Ime i prezime:

Nepoznat Netko

Nadnevak i mjesto roenja:

Studij:
Matini broj:
II. DIPLOMSKI RAD
Tema:

Naslov

Broj stranica:
Nadnevak predaje diplomskog rada:
Nadnevak obrane diplomskog rada:
Mentor:
Povjerenstvo:

titula Ime Prezime

___________________________
___________________________
___________________________

Konana ocjena diplomskog rada:

Potpis povjerenstva:

___________________________
___________________________
___________________________

54

PODATCI O ZAVRNOM RADU

I. AUTOR
Ime i prezime:

Ime prezime

Nadnevak i mjesto roenja:

Studij:
Matini broj:

II. ZAVRNI RAD

Tema:

Naslov

Broj stranica:
Nadnevak predaje zavrnog rada:
Nadnevak obrane zavrnog rada:

Mentor:

Konana ocjena zavrnog rada:

Potpis mentora:
55

titula Ime Prezime

BILJEKE I LITERATURA
Kako oblikovati biljeke?
Doslovni navod.
Dok piem, ne mislim na itatelja (jer itatelj je izmiljeni lik) i ne mislim na
sebe (moda sam i ja izmiljeni lik), ve mislim na ono to mislim prenijeti i inim
sve da to ne pokvarim.3
Dakle doslovni navod se obiljei navodnim znacima, na Wordovoj opciji
Refernces potrai se Insert Footnote koja vam automatski odredi broj biljeke u
koju upiete autora, naslov, nakladnika, mjesto izdanja i godinu, te broj stranice
(kao to je navedeno u primjeru).
U svom radu se moete posluiti i sljedeim nainom nedoslovnog navoenja
nego prepriavanja.
U svojoj knjizi To umijee stiha Borges4 na jednom mjestu kae da dok pie ne
misli na itatelja jer je itatelj izmiljeni lik te da ne misli nit na samog sebe (jer bi i
on mogao biti izmiljeni lik) nego misli prvenstveno na ono to kani prenijeti i ini
sve da to ne pokvari.
Isto se tako moete usuglasiti s Borgesom i ustvrditi istovjetno, recimo:
Pisac dok pie ne misli na itatelja jer je itatelj izmiljeni lika kao to je i sam
autor mogue izmiljeni lik, ve prvenstveno se koncentrira na ono to kani
prenijeti i ini sve da to ne pokvari.5
U posljednje vrijeme i kod nas se pokuava primjenjivati ameriki nain
biljeenja pozivnih biljeki unutar samoga teksta.
Dok piem, ne mislim na itatelja (jer itatelj je izmiljeni lik) i ne mislim na
sebe (moda sam i ja izmiljeni lik), ve mislim na ono to mislim prenijeti i inim
sve da to ne pokvarim (Borges, 2001., 99).
Dokumentacijska podloga rada u obliku referenci, napomena, citata, navoenja
literature i drugih izvora standardna je.
Citati:

BORGES, Jorge Luis: Pjesnikova vjera u To umijee stiha (prijevod Dinko Telean), Naklada
Jasenski i Turk, Zagreb 2001. str. 99
4
BORGES, Jorge Luis: Pjesnikova vjera u To umijee stiha (prijevod Dinko Telean), Naklada
Jasenski i Turk, Zagreb 2001. str. 99
5
U skladu s BORGES, Jorge Luis: Pjesnikova vjera u To umijee stiha (prijevod Dinko
Telean), Naklada Jasenski i Turk, Zagreb 2001. str. 99

56

Navod (Citat) je znanstveno priznanje izvornom autoru. Dokaz vae znanstvene

korektnosti. Potovanje dosegnutih spoznaja i tueg znanja. Citati se uvijek navode
onako kako su formulirani u izvoru, a ako su na stranom jeziku, prevode se u
tekstu ili u napomeni (treba navesti tko je preveo citat zbog jamstva tonosti
prijevoda).
Citat se ne mora uvijek uvrtavati u tekst. Moe se staviti u napomenu. Ono to
se u navodu izostavi, budui da nije vano za temu, oznaava se zagradom u kojoj
se nalaze tri toke () a ukoliko autor umee neto svoje u citat oznaava se
zagradama ({ }).
Citati duljine od etiri retka izgledom se uklapaju u tekst i oznaavaju se
navodnicima (). Dulji citati piu se sa smanjenim proredom i manjim fontom
kao u biljekama (font 10) i cijeli citat je pomaknut pet mjesta u desno. Citati se
mogu uvesti razliitim uvodnim reenicama:
Prema autorima . Kao to je uoio .. . Autor je istakao . Prema
rijeima .. . I slino
Fus-note (podrubince, podnone biljeke) ukazuju na koritene izvore i
predstavljaju korektan nain prezentiranja tuih izvora, koje povezujemo s
vlastitim rezultatima empirijskog istraivanja, kako bi doli do novih spoznaja i
mogli donijeti korektne zakljuke.
U pravilu se citiraju:
definicije
podjele
kljune misli i
drugo kao potvrda vlastitog miljenja ili stav s kojim se polemizira preuzet
od jednog ili vie autora.
Fus-nota nam omoguava da svoja istraivanja potkrijepimo rezultatima tuih
istraivanja ili polemike u sluaju razlike. Definicije i podjele se u cijelosti
preuzimaju iz literature. Fusnote se stavljaju na kraj reenice (definicije, kljune
misli...) koje se oznae navodnicima (...) ili nakon dvotoke a prije nabrajanja
podjela ili se stavljaju na pojam (ako se odnose samo na njega).
Fus-note (podrubne biljeke):
dokumentarne (izvori koje navodite, bibliografski podatci)
eksplikativne (objanjenja i dodatne informacije koje ne ulaze u tekst rada,
ali ga dodatno obrazlau ili komentiraju)
poredbene (upuuju na dodatne izvore i literaturu).

57

Fus-note se jednostavno informatiki generiraju u: WORD-u (INSERT

REFERENCE FOOTNOTE INSERT), na nain da se na dnu stranice (font 10)
oznaavaju neprekinutim nizom od broja (1) do broja (n), a u tekstu su povezani s
istim brojem naznaenim uz koriteni izvor. Ako se prepriava neiji tekst, tada se
napie prema i izvor napie u fus noti. Optimalan broj fus-nota po stranici je do
tri. Pregled izvora koji se citiraju u fus-noti slian je kao i kod izvora u popisu
literature, osim to se ovdje navodi i broj stranice na kojoj se tekst nalazi.
Uobiajeni nain pisanja fusnota u radovima je slijedei:
prezime autora i zarez ime autora (esto iako krivo samo prvo slovo imena
autora i toka) naziv djela gdje je djelo objavljeno (naziv knjige, asopisa,
zbornika radova....) izdava mjesto izdanja godina izdanja stranica ili
stranice sa kojih je preuzet citat
za izvore sa interneta navodi se ime internet stranice
(npr.http://www.racunovodstvo.hr) u retku ispod e-adrese pie se kako slijedi:
ime autora lanka i naziv lanka te datum kada je taj izvor na stranici koriten
npr. (1. V. 2015.)
Da se vie puta ne bi ponavljali svi podaci, u uvjetima kada se isti izvor koristi
vie puta, uobiajena je upotreba kratice: op.cit ibidem koje treba pravilno
navoditi, prema slijedeim pravilima:
1. Ibidem ili Isto (kada se isti izvor koristi ponovno, odmah nakon gornjeg citata,
a i stranica je ista)
2. Ibidem ili Isto, str. 107 (kada se gornji izvor ponovno koristi u neprekinutom
nizu, ali je nova stranica)
Postoji mogunost slinog navoenja i kad se citat ne nalazi na istoj stranici
rada: PREZIME, Ime (autora): op.cit. pod. 1), str. 44 ( znai da se je knjiga ve
ranije spomenula u fus noti 1), izmeu njih su citirani drugi izvori, a sada se
ponovno poziva na taj raniji izvor. Ovo je mogunost koju ne preporuamo, radije
ponovite sve podatke u podrubnici, osim ukoliko se ne nalazi na istoj stranici
teksta (kada preporuamo kako je ve navedeno). Moe se dogoditi da navodite
istog autora no neko drugo njegovo djelo na istoj stranici, tada moete umjesto
njegova prezimena i imena koristiti oblik: Isti (i dalje kako slijedi).
4. Navoenje literature-bibliografija
Literatura jest popis koji se nalazi na kraju svakog znanstvenog ili strunog
rada, a sadri abecednim redom prezime autora, nazive svih dokumentacijskih
izvora, tj. knjiga, lanaka, elaborata i drugih materijala koritenih pri izradi rada.
Ako je jedan autor: PREZIME, Ime: Naslov, Nakladnik, Mjesto i godina izdanja.

58

Do tri autora: prezime, ime prvog i ime (ili inicijal) i prezime drugog, odnosno
treeg autora, redoslijedom kako se pojavljuju na naslovnoj stranici knjige i ostali
podatci. Ako je knjiga rad skupine autora, onda se navode samo podaci za prvog
autora i doda i drugi. Radovi vie ljudi pod urednitvom: iza prezimena i imena
stavlja se: (ur.) Ako je djelo prevedeno, ime prevoditelja navodi se iza naslova djela
(prev.ime i prezime).
Izgled bibliografskih podataka za lanak iz asopisa: PREZIME, Ime: Naslov
lanka u Naziv asopisa, Broj godita ili svezak (broj asopisa), Mjesto i godina
objave, stranica na kojoj zapoinje lanak stranica na kojoj zavrava lanak.

PRAKTINASTILISTIKA
Georg Orwel: Paljiv pisac pri svakoj svojoj reenici
postavit e sebi barem etiri pitanja:

to pokuavam kazati
Koje e to rijei izraziti
Koja e slika ili izraz to uiniti jasnijim
Je li ova slika dovoljno svjea da postigne uinak?

A vjerojatno e se upitati jo dvoje:

Mogu li to rei jednostavnije
Jesam li togod izrazio nezgrapno to bi se dalo
kazati bolje?

59

ULOGA ITANJA U VJETINI PISANJA

esto ujete savjet: itajte kako biste dobro pisali.

I to je tono.
Ali samo pod jednim uvjetom: ukoliko piete. Pisat se ui piui. I nema drugog
naina. Da biste nauili pisati morate pisati. I to je tajna.
No, ima i drugih tajni.
Zato je itanje vano?
Bogatimo rijenik. Naravno i to j jedan od uinaka itanja. Rjenik nam postaje
iri, upoznajemo razliita promiljanja, itanjem se uivlajavamo u stanja i situacije
koja osobno nismo iskusili. Ono pridonosi naem razumijevanju svijeta u kojem
ivimo, ali i nas samih. Ono u dubini nae podsvijesti ucrtava i nekakve obrasce
izraavanja.
Stoga i ja u vam preporuiti da itate ukoliko elite bolje pisati. Ali to vrijedi i
jedino vrijedi ukoliko piete. Ako ne piete teko ete samo itanjem popraviti
vlastito pisanje. Pisanje je vjetina. Vjetina se stjee inei.
Pisanje knjievne umjetnosti je normalno neto sloeniji oblik pisanja, za njega
e vam trebati kulturoloka pozadina vaih nastojanja, dijalog s prethodnicima.
No, pisati na razini pismenosti i odgovarajueg sluenja rijeima postii ete
ukoliko piete i bez nekog velikog itanja, jer vi umijete govoriti. Vi umijete iskazati
vlastite misli. Znate izrei vlastite elje, htijenja. S osjeajima je neto
kompliciranije, ali treba tek iskrenosti i oputenosti. Pisati moete kao to moete i
govoriti. Korektno. No, za velika spisateljska postignua trebat ete i neto vie od
toga: uspostavu odnosa s vlastitom podsvijeu, eleiminaciju zapreka izmeu vas i
pisma, kulturoloku pozadinu, izgraen knjievni ukus (koji podrazumijeva itanje
prethodnika i jedino se tako i moe izgraditi), znanje knjievnih signala (dodatnih
estetskih obavijesti).
No, tko od vas ovo ita da bi pisao romane, drame ili pjesme?
Rijetki.
Veina, naprosto eli korektno napisati molbu, zahtjev, ivotopis... poneki
seminar i diplomski. I to je to. Pisati na toj razini uz malo truda. Uistinu se moe. Ali
trebate poeti pisati.
Za poetak nemojte previe brinuti o jezinim normama.

60

Bitno je napisati ono to mislite, osjeate, trebate, elite...

Ukoliko e vas to dodatno osloboditi slobodno piite svojim zaviajnim
(organskim) govorom. Potom svoje zapise pokuajte uskladiti s jezinim normama.
Jeste li ikada itali tekst koji nije imao niti jedno veliko slovo, nijednog
pravopisnog znaka? Ako jeste onda ste se uvjerili u njihovu potrebitost. Na poetku
ukoliko piete bez pravopisnih znakova, pokuajte pjesniki: tamo gdje osjeate
neki predah, potrebnu stanku u govoru ponite s novim retkom. Kasnije
razmiljajte to se tim iskazom htjeli priopiti. Pitati? Dati nekakva iskaz, opis...
Iznijeti neku tvrdnju. Neto potvrditi ili zanijekati. Naprosto izjaviti. Ili ste moda
iskazli nekakvo uzbuenje, zapovijed, neto to bi u govoru viknuli?
Je li na mjestu predah iskaz zavrio?
Jeste li postigli njegovu cjelovitost ili je on dio neke vee cjeline?
Moda e vam trebati zarez, crtica, dvotoka...
Je li va rjenik, izbor rijei u skladu sa standardnim jezikom? Pogeldajte u
rjeniku. Uvjerite se. Jesu li vai oblici rijei kao u gramatici standardnoga jezika.
Koja je razlika i ima li je uope?
U poetku to moe biti i zamorno. Moda vam se bude inilo da se i ne miete
smjesta, ali vremenom ete osjetiti napredak. Lakoa izraavanja u standardu e
vas iznenaditi. Prijevod iz jednog u drugi idiom ii e mnogo lake. Unato svim
razlikama radi se o istom jeziku i vi ga poinjete osjeati. I pravopisni znakovi i
pravila vie nisu smjeni i suvini vi ih polako usvajate. I vai su sastavci sve
pismeniji i pismeniji, a vae izraavanje se odlikuje lakoom.
Uenje, itanje, razmiljanje proirivanje osobnih vidika jaanje misli.
Koga i to treba proitati?
POEZIJA. Izbor iz poezije: Kranjevi, Mato, imi, op, Ivanievi, Kovai,
Katelan, Parun, Pupai, Mihali, Slaviek, Slamnig, Gotovac, Dragojevi, Delorko,
Maruna, Koroman...
Makar deset pjesama dvojice autora.
DRAMA. Marinkovi: Glorija ili Brean: Predstava Hamleta u Mrdui Donjoj
ROMANI. Krlea: Povratak Filipa Latinovia; Marinkovi: Kiklop; Novak: Mirisi,
zlato i tamjan; Raos: Prosjaci i sinovi; oljan: Kratki izlet; Aralica: Put bez sna
Jedan od ovih neki drugi iz hrvatske knjievnosti po vlastitom izboru.

61

ivot kao alica kava

grupa bivi student sada ve uspjeni poslovni ljudi okupiti
se kako biti posjetiti jedan stari profesor s faks razgovor biti
ubrzo prerasti u prituba o umor i iscrpljenost stres na posao
u obitelj i na svaki ivotni korak profesor oni biti sluati s
puno panja i suosjeanje initi ja se da vas trebati alica
dobra kava rei biti i povui se u kuhinja vratiti s veliki lonac
iz koji se puiti kava i cijeli asortiman alica svaki biti biti
drugaija biti biti tu porculanski plastini stakleni papirnati
kristalni keramiki neki biti izgledati skupocjeno kao da biti
stii s dvor posljednji kineski car druge biti izgledaati sasvim
obino trei biti biti okrhani i polupani posluiti se mjerkati
tui alica kad biti svi biti studenti imati alica u ruka profesor
biti primijetiti lijepi i skupocjeni zaas biti planuti na stol biti
ostati nedirnuti runi obini i jeftini alica nastaviti biti za
sebe eliti samo najbolji to vi biti ujedno i izvor stres a ipak
izgled alica ne dodati okus ljepi posuda obino biti samo
skuplji a katkad i zamagliti ono to ispijati svi vi biti uistinu
trebati dobar kava a ne alica ipak ste posegnuti za najbolja a
onda ste nastaviti mjerkati tua alice kad se uhvatiti u vrtlog
stres i nezadovoljstvo sjetiti se da biti kava poput ivot a
posao novac i poloaj u drutvo poput alica alat za drati
ivot alica ne definirati niti mijenjati kvaliteta ivot koji iviti
ponekad koncentrirati se samo na alica propustiti uivati u
kava piti kava a ne alica najsretniji ljudi nemati sve najbolje
oni izvui najbolje od sve ivjeti jednostavno govoriti ljubazno
voljeti velikoduno
TO STE PROITALI? BSTE LI SA SIGURNOU MOGLI
PRENIJETI NEKOME DRUGOM?

62

ivot kao alica kave

grupa bivih studenata sada ve uspjenih poslovnih ljudi
okupila se kako bi posjetili jednog starog profesora s faksa
razgovor je ubrzo prerastao u pritube o umoru iscrpljenosti
stresu na poslu u obitelji i na svakom ivotnom koraku
profesor ih je sluao s punom panjom i suosjeanjem ini mi
se da vam treba alica dobre kave rekao je i povukao se u
kuhinju vratio s velikim loncem iz kojeg se puila kava i
cijelim asortimanom alica svaka je bila drugaija bilo je tu
porculanskih plastinih staklenih papirnatih kristalnih
keramikih neke su izgledale skupocjeno kao da su stigle s
dvora posljednjeg kineskog cara druge su izgledale sasvim
obino tree su bile okrhane i polupane posluite se
mjerkanje tue alice kad su svi bivi studenti imali alicu u
ruci profesor je primijetio lijepe i skupocjene zaas su planule
na stolu su ostale nedirnute rune obine i jeftine alice
nastavio je za sebe elite samo najbolje to vam je ujedno i
izvor stresa a ipak izgled alice ne dodaje okusu ljepa posuda
obino je samo skuplja a katkad i zamagljuje ono to ispijamo
svima vam je uistinu trebala dobra kava a ne alica ipak ste
posegnuli za najboljom a onda ste nastavili mjerkajui tue
alice kad se uhvatite u vrtlog stresa i nezadovoljstva sjetite se
da je kava poput ivota a posao novac i poloaj u drutvu
poput alice alati za drati ivot alica ne definira niti mijenja
kvalitetu ivota koji ivimo ponekad koncentrirajui se samo
na alicu propustimo uivati u kavi pijete kavu a ne alicu
najsretniji ljudi nemaju sve najbolje oni izvuku najbolje od
svega ive jednostavno govore ljubazno vole velikoduno
OVO JE ISTI TEKST
NEMA SAMO PRAVOPISNIH ZNAKOVA
63

ITANJE JE DONEKLE LAKE

NO I OTEANO
Strijeljati ne pustiti.
Je li svejedno gdje emo staviti zarez?!

ivot kao alica kave

Grupa bivih studenata, sada ve uspjenih poslovnih ljudi,
okupila se kako bi posjetili jednog starog profesora s faksa.
Razgovor je ubrzo prerastao u pritube o umoru, iscrpljenosti,
stresu na poslu, u obitelji i na svakom ivotnom koraku.
Profesor ih je sluao s punom panjom i suosjeanjem. "ini
mi se da vam treba alica dobre kave", rekao je i povukao se u
kuhinju.
Vratio s velikim loncem iz kojeg se puila kava i cijelim
asortimanom alica. Svaka je bila drugaija. Bilo je tu
porculanskih, plastinih, staklenih, papirnatih, kristalnih,
keramikih... Neke su izgledale skupocjeno, kao da su stigle s
dvora posljednjeg kineskog cara, druge su izgledale sasvim
obino, tree su bile okrhane i polupane...
"Posluite se."
Kad su svi bivi studenti imali alicu u ruci, profesor je
primijetio: "Lijepe i skupocjene zaas su planule." Na stolu su
ostale, nedirnute, rune, obine i jeftine alice. Nastavio je: "Za
sebe elite samo najbolje. to vam je ujedno i izvor stresa."
"A ipak, izgled alice ne dodaje okusu. Ljepa posuda obino
je samo skuplja, a katkad i zamagljuje ono to ispijamo. Svima
vam je uistinu trebala dobra kava, a ne alica. Ipak ste
64

posegnuli za najboljom... A onda ste nastavili mjerkajui tue

alice."
"Kad se uhvatite u vrtlog stresa i nezadovoljstva, sjetite se
da je kava poput ivota. A posao, novac i poloaj u drutvu... poput alice. Alati za drati ivot. alica ne definira, niti
mijenja kvalitetu ivota koji ivimo."
"Ponekad, koncentrirajui se samo na alicu, propustimo
uivati u kavi. Pijete kavu, a ne alicu. Najsretniji ljudi nemaju
sve najbolje, oni izvuku najbolje od svega. ive jednostavno.
Govore ljubazno. Vole velikoduno."
OVO JE KONANO PRIA NAPISANA
U SKLADU S JEZINIM NORMAMA
JESU LI VAM ONE
OLAKALE
MOGUNOST RAZUMIJEVANJA
ZATO JE POTREBNO UITI JEZINE NORME?
I JE LI TO UOPE VIE PITANJE?

65

STIL
NOVINARSTVO

ANROVI

NOVINARSKI STIL
I
NOVINARSKI ANROVI

66

67

NOVINARSTVO
Temelj svekolikog novinarstva je dogaaj. On je najee
sadraj novinarskoga pisanja. Dogaaj je pozicioniran u naoj
svakodnevnoj stvarnosti i putem medijskog izvjeivanja o
njemu postaje udio virtualne stvarnosti koja u novije vrijeme
zauzima sve vie prostora nae svijesti i na neki nain postaje
umjesto posrednikom izmeu nas i svijeta svijet u kojem
ivimo.
U tom smislu se za novinarstvo, cijenei mu vrlo visoko
ulogu u ivotu modernoga ovjeka, zna rei da je etvrta vlast
(nadopuna standardne demokratske trodiobe: zakonodavna,
izvrna sudska). U ovom smislu se najee govori o
nadzornoj ulozi novinarstva u odnosu prema vlasti s obzirom
na njegovu ulogu glasa javnosti, a u neto blaim
varijantama ono se dri kao korektiv vlasti no, budimo
svjesni da nema moi koja ne pokuava oblikovati javnost i
preuzeti kontrolu nad sredstvima priopavanja.
Upravo iz te vanosti novinarstva za drutvenu zajednicu
proistjee i sve vea skrb za njegovo zakonodavno reguliranje,
ali i sve vea briga za njegovu neovisnost od utjecaja Moi.
Sloboda koju novinarstvo zahtijeva kao preduvjet vlastite
kvalitete s druge strane otvara i pitanje novinarske
profesionalnosti, pa i njihove odgovornosti.
Ne postoji, kao to smo ve utvrdili, Mo koja na neki nain
nije imala elju za oblikovanjem javnoga mnijenja, a u tu
svrhu, ona je traila i pronalazila naine, uprezala je razna
novinarska pera, kamere i mikrofone i zato se sve vie
postavlja pitanje novinarske neovisnosti, a pod lupu sve ee
stavlja i samo naelo objektivnosti.
68

Naime, uronjeni smo u odnose moi, Mo e uvijek ustvrditi

da objektivnost u medijima postoji ukoliko se ono nalazi u
slubi njezina velianstva.
Rasprave o novinarskim slobodama tako sve vie
preuzimaju naznake odnosa ideolokih snaga u prostoru a
slobode i objektivnosti ponajmanje ima upravo u trenutku
kada Mo ustvrdi da je sloboda ostvarena.
to je initi?
Sloboda je uvijek zov savjesti kao to je i odgovornost
prema istini ono to savjest podrazumijeva. Bez etikog
odgovora savjesti i uvjeta za bavljenja profesijom u skladu s
istinskim moralnim vrednotama i naelima nema ni
odgovornog novinarstva.
A odgovorno novinarstvo ono je to dugujemo budunosti.
No, da bi uistinu mogli biti novinarima potrebno je i
poznavanje zanatskih vjetina koje su potrebne da bi se uope
mogli baviti ovom profesijom. U tom smislu u ovom dijelu
naega prirunika pokuati emo dati najjednostavnije
zanatske naputke za bavljenje ovim odgovornim i izuzetno
vanim poslom. Novinarstvo je danas iz svoju klasinu ulogu
izvjeivanja o dogaajima poprimilo karakter sveobuhvatna
utjecaja na ivot ovjeka. Dijelom je njegova uloga
nezaobilazna i u stalnoj edukaciji unutar, kako se to danas voli
rei, drutva koje ui. Njegova uloga u svladavanju
svakodnevnih potekoa u sve sloenijoj organizaciji drutva
raznim obavijestima i napucima za puanstvo pogotovo u
nekim izvanrednim uvjetima nenadomjestiva je.
Tu je i njegova ideoloka funkcija koja se ponekada ne moe
niti uoiti u nekim izravnim iskazima novinstva, no ono
69

imajui svoju publiku integrira odreenu jezinu zajednicu,

okuplja ih oko istovjetnih problema sadanjosti i raznolikih
promiljanja budunosti. Ono se dakako u ovom smislu moe
koristiti i kao promidbeni postroj odreene prevladavajue
ideologije, ali kroz njega se i najelinijim vremenima znade
provui izmeu redaka dah slobode.
Na koncu kau da moe i psihoterapeutski djelovati, moglo
bi se vjerojatno pronai jo poneka njegova zadaa i svrha
No, prije svega ono je veza izmeu ovjeka i drutva, i jedna
od veza izmeu ovjeka i stvarnosti koja ga okruuje.
I ma koliko se trudili ga definirati vjerojatno e nae
definicije ostati manjkave za poneku njegovu znaajku. Pa
ipak
Novinarstvo je jedna od svrha uporaba jezika, koja na
objektivan i istinit nain, u prvom redu6: obavjetava izone
raznim dogaajima vanim za ivot zajednice. Ono je tijekom
vremena izgradilo i neke svoje ustaljene anrove (oblike
uporabe tog istog jezika). No, prije nego krenemo prema
njihovu opisu, iz praktinog iskustva pisanja, napomenuti
emo neka prethodna znanja koja e omoguiti laganiji ulaz u
opis samih anrova.

anrovi kao to su osvrt ili komentar, u kojima se na neki nain pokuava protumaiti dogaaj
ili sama zbilja (stvarnost) u kojoj ivimo, ne negira nego nadopunjava, ovu prvenstvenu svrhu
novinarstva.

70

OPIS MJESTA

To se desi,
desi u Odesi.7
Otkad je Majakovski saeo mjesto zbivanja u svega nekoliko
slogova, a vjerojatno i prije, ekonominost je prikaza
prizorita uvijek na cijeni, ali e se dogoditi i potrebe za
njegovim duim opisom. Novinar e se esto nai u prigodi
koja e pred njega staviti potrebu opisa nekog prostora,
krajolika, mjesta dogaaja.
Kako postupiti?
Uvijek je dobro poeti od toke motrenja, mjesta gdje se
nalazimo, slijed opisa koji niemo, ne mora biti osobito
naglaen, za njega je bitno da bude putovanje od oka prema
ciljanoj toki, no nuno mora odrediti perspektivu iz koje
promatramo mjesto dogaaja koje zatim zahtjeva ono to bi
mogli nazvati izotravanje, veu uporabu detalja i podrobniji
opis.
Ponekad naravno ovo inzistiranje na opisu od toke
motrenja do trenutka izotravanja je nepotrebno, jer prostor
koji se opisuje moe se sagledati u cjelini i u kratkim potezima
cjelovito doarati bez otkrivanja toke motrenja koja se u
takvim opisima doivljava kao sveobuhvatni pogled, Boje
oko.
U tu svrhu nam mogu posluiti dva naina opisivanja. Jedan
u kojemu reenice se neprestano naslanjaju na prethodnu, iz

Vladimir Vladimirovi Majakovski, Oblak u hlaama

71

nje proizlaze. Ili reenini niz kojega povezuje tek predmet

opisivanja i kojega cjelovitim ini upravo opisivani sadraj.
Najea uporaba je kombiniranog naina izmeu ovih dviju
mogunosti. Zapravo se moe govoriti tek o prevladavanju
jednog ili drugog tipa teksta.

OPIS OSOBE

Novinarsko opisivanje osobe nije istovjetno opisu kakva lika

u nekom knjievnom djelu. Za novinarstvo nije nuna
uspostava predoene osobnosti koja funkcionira izvan
realnoga ivota u prostoru domatanih zbivanja i suodnosa
likova i karaktera. U novinarstvu je to predoenje stvarnoga
ovjeka s njegovim stvarnim osobinama, izgledom,
odijevanjem (koje neto moe rei o njegovu/njezinu
praenju mode, a posredno i o ukusu), konkretnim
ponaanjem u konkretnoj situaciji, izgovorenim rijeima (koje
su ili tonski ili i tonski i slikovno zapisane) i prema kojima
imamu posebnu odgovornost u njihovu doslovnom
navoenju, ali i u njihovu prepriavanju (saimanju) jer smo
72

duni ouvati smisao reenoga, za osobu novinskog teksta ili

elektronskog zapisa od izuzetne je vanosti njegova drutvena
funkcija, i korektan pristup prema njegovoj ulozi u samom
dogaaju.
Zapravo je redoslijed vanosti u novinarstvu obrnut
navedenom, jer e se poeti od uloge u dogaaju, navoenjem
funkcije u drutvenom ivotu prije navoenja njegova imena,
izjave koju je dao, a samo u rijetkim prigodama e se pojaviti
potreba za njegovim bliim opisom: izgleda (ako se ne radi o
televiziji), odijevanja, ponaanja

OPIS
Krivo: gledam to vidim kako bih o tome pisao.
Ispravno: to je karakteristino u onome to vidim to
u i napisati.
73

to o tome znam iz nekih drugih izvora. S im mogu

usporediti?
Asocijacije.
Zapaanje pojedinosti koje privlae nau panju dobar
raspored karakteristinih pojedinosti po udaljenosti po
znaaju po predmetima po logikom nizanju misli po
asocijativnom nizanju. ivost izlaganja ritam govora
subjektivan i objektivan opis.
Slikovito opisivanje s im se ovo to opisujemo da
usporediti. Zapaanja samo na temelju naih osjetila
ponekad, zapravo, esto nisu dovoljni.
U opis se stoga uvrtavaju podaci iz drugih izvora.
Imenice i njezini atributi.

74

HUMANIZACIJA VREMENA

Opis tijeka dogaaja, pojaviti e se kao potreba unutar

odreeni novinskih anrova. U tom smislu novinar mora imati
svijest o vremenu uklopljenom u dogaaj, da se neto
dogodilo prije, a neto poslije toga, da se neto dogaa upravo
sada i da e se vjerojatno nastaviti dogaati
ovjek je u doivljavanju vremena prvenstveno osjetljiv za
ono to bi mogli nazvati poetkom i zavretkom. Nedogledna
dubina vremena ovjeku je nesaglediva i na razne naine
domilja joj, naravno, poetak. Teorijom o prasku ili neto
standardnije U poetku stvori Bog nebo i zemlju.
No, da je ovjeku uroena potreba ne samo za poetkom
nego i svretkom iako iz raznih razloga kontinium vremena
koje slijedi mu je prihvatljiviji, oito je iz njegova imenovanja
istovjetnog fizikalnog zvuka sata, kao tik-tak8. Kao ono to
prethodi i ono to slijedi ime poinje i zavrava, upravo kao
jedinstvo te dvije injenice.
Satni tik-tak vidim kao model onoga to zovemo zapletom,
ustrojem koji humanizira vrijeme dajui mu oblik.9
ono to prethodi ono to slijedi / poetak zavretak
Poetak razvoj zavretak.

Jonathan Culler, Teorija knjievnosti vrlo kratak uvod, Frank Kermode, zapaanje
Jonathan Culler, Teorija knjievnosti vrlo kratak uvod, AGM, Zagreb 2001. str.

75

Ovaj umetnuti udio koji se nalazi u sredini uvijek je takoer

djeljiv po istoj matrici na ono to prethodi i ono to slijedi.
Svaki je poetak arbitraran kao to je to i zavretak, jer
svakom proizvoljno odreenom poetku oito jo uvijek neto
prethodi, makar nepokretni pokreta ili nedosegnuto, jer iz
ega prasak (pa makar i Veliki).
A to je bilo prije???
Pria mora zapoeti, nekada (i negdje) pa makar u onom
neodreenom Bio jednom jedan, ali gdje zavrava poetak. U
tom je smislu Aristotel pomogao uspostavom trodijelnog
odnosa tik-tak pozicije: tik-utnja-tak: tik (uvod-zaplet)kratka utnja (vrhunac)-tak (obrat-rasplet).
utnja izmeu zvukova, naglaavanje je poetka i priprava
zavretka. Njezina uloga nije beznaajna, niti je tik-tak
izmjena koja se zasniva na neprekinutosti zvuka, bio bi, dakle,
jedan (fizikalno nepromjenjiv ton) ne dva humanizirana,
zasnovana na razlikovanju dva istovjetna fizikalna tona
izmeu kojih postoji, omoguava ih: utnja.
Novinarski je posao laki od knjievnoga kojemu je nuno
osmiljavanje zapleta/obrata, jer se dogaaj stvarnosti sam
odreuje kao ono prije i ono poslije, ali je li uvijek najbolje
slijediti taj vremenski niz. Kronoloko redanje e imati
zasigurno preglednost zbivanja unutar dogaaja, ali dok
doete do bitnoga zamoriti ete itatelje/sluatelje.
Iskaite bit dogaaja, a kronologija neka vam slui kao
dodatna informacija, pojanjenje kako se to dogodilo, kako je
dolo do toga o emu se zapravo radi. Na taj ete nain
zadovoljiti glad za onim o emu se zapravo radi, a i potkrijepit
ete uvjerljivost iskazanoga kronolokim nizanjem zbivanja
76

koja su usmjerila tijek dogaaja u pravcu onoga bitnoga to

ste ve iskazali.

77

DOGAAJ
U moru ivota, to vjeito kipi,
to vjeito hlapi,
Stvaraju se opet, sastaju se opet,
Moda iste kapi10
I to je to dogaaj?
Dogaaj se definira kao prijelom, pukotina, iznimka od
normalnog tijeka stvari. Nastupom dogaaja javlja se situacija
izala izvan okvira, tijeka, ustaljenih normi koje se odnose na
dotadanje stanje. Dogaaj je, prema tome, ono to je novo,
neobino, iznimno, izvanredno, originalno.11
I je li uistinu svaki dogaaj koji se novinski biljei ovako
epohalnih razmjera kao to im to Bobi pripisuje. Ili oni iz
nekih drugih razloga bez obzira na svoju trivijalnost postaju
dijelom virtualnog svijeta. Pitanje vanosti koje se postavlja
uz svaku vijest, prvenstveno kao njezina znaaja za zajednicu
u kojoj ivimo otkrit e nam da se dogaaji s obzirom na
pripadnost pojedinim drutvenim podrujima postavljaju
sukladno hijerarhiji moi u drutvu, odnosno, da su,
klasificirana po segmentima i sukladno ocjeni Moi
pozicionirana na hijerarhijskoj ljestvici.
Nije valjda sluajno, to ve dugo je na prvom mjestu
politika, a odmah do nje port, sukladno onoj staroj kruha i
igara, naravno s naglaskom na ovo drugo kako bi se pitanje
moi potisnulo u drugi plan (osobito ako se kruha jo uvijek
da nai).
10
11

Dobria Cesari, Povratak

Bobi, to s dogaajem, Informator, Zagreb 1987.str. 11

78

Politika kao zauzetost za ope dobro i koja u demokratskim

prilikama se preesto svodi na estradu armera bez pokria
kako bi uvjerili itavu zajednicu u svoju sposobnost da brinu
za ope (zajednike) javne poslove itekako ima potrebu svoje
nazonosti u medijima. O tome brinu itave grupacije ljudi,
stroj za uvjeravanje je sve moniji i moniji.
Danas ne izgleda nimalo udno da se na sav glas raspravlja o
imidu ovoga ili onoga politiara, a nekada je samo naznaka
da bi se mogao predstavljati za ono to uistinu nije bila
dovoljna za gubitak povjerenja.
Dogaaji se konstruiraju kao i uloge u tim dogaajima,
znaaj se umnaa. Radi se ukupna kampanja u koju se ulau i
novci i razne vrste znanja kako bi se umnoio i interes za
dogaaj.
Ovim, naravno, ne elim negirati znaaj politike u drutvu
koja po podjeli drutvenih uloga zadobiva povjerenje
upravljanja zemljom. Iz ega naravno proizlazi interes ljudi za
ono to se dogaa u toj oblasti ivota, ali je isto tako istina da
se upravo u tu svrhu zadobivanja povjerenja i konstruiraju
veliki dogaaji u kojima nositelji uloga u tim zbivanjima
postaju prepoznatljivi. I, naravno, simpatini.
to je ostalo novinarima procjena interesa njihove publike. I
ocjena dogaaja. to je naravno vrlo upitno, jer se uputanje u
ocjenu dogaaja moe lako proglasiti pristranou. U
novinskom smislu:
Izbor je ve ocjena!!!
Ocjenu je bolje prepustiti strunjacima ili ak samim
sudionicima dogaaja.
79

Kada je u pitanju vrijeme, odgovor je veoma jednostavan

sada je vijest!!! Ve, moe biti kasno. Brzina je ono to je u
informiranju od izuzetne vanosti. U tom smislu, naravno,
teko je se natjecati novinama s elektronskim medijem,
pogotovo s radijem, ali mjerljivost aktualnosti se i promatra u
suodnosu s konkurencijom. Osim brzine, uistinu je od iznimne
vanosti nain a, to je ve problematika stila i
vjerodostojnosti!
Kako prepoznati dogaaj. Novinar mora biti nadaren
osjetljivou za zbivanja, veinom takvi i jesu jer su uronjeni u
svakodnevni ivot vijesti, no postoje i mali naputci za
snalaenje. Nita spektakularno i nita to oduvijek ne
znamo. Pa ipak dobro je se prisjetiti onoga didaktikoga
pravila od bliega k daljemu, jer ono to je i nama kao
lanovima zajednice vanije, vanije e biti i naim itateljima.
Uvijek e pripomoi i pitanje odnosi li se dogaaj na pitanje
opstanka ili uvjeta egzistencije, je li povezan sa naim
zdravljem.
Utjee li on na nau sigurnost?
Politike teme e uvijek zanimati jer one su u svezi s
odnosima moi u drutvu, ali i s kvalitetom ivota, osjeajem
sigurnosti a ne treba ni zanemariti injenicu da je veliki broj
ljudi na ovaj ili onaj nain u svezi s politikim gibanjima, kao
lanovi, simpatizeri ili izravno ukljueni u upravljanje
dravom.
Vjene teme kao to su ljubav ili smrt takoer igraju ulogu u
prepoznavanju odreenih dogaaja. Pa sve one teme u koje su
ukljuene velike skupine ljudi, od porta do glazbe i natrag
takoer sigurno imaju svoju publiku. Drutveno podruje
kojemu dogaaj pripada na neki nain profilira publiku, ali
80

nas i uvjerava da ona postoji i da interes za te teme postoji.

Kao to svaka profesija ima teme od vlastitoga interesa.
Ne treba gubiti iz vida i razliite generacijske potrebe
drutva i ukljuiti ih u razumijevanje dogaaja kao
potencijalno interesantnog za odreeni dio javnosti.
Ponekad se vanost dogaaja da lako iitati, a ponekad se
ona iitava s obzirom na njezine aktere. Javnosti poznate
osobe i beznaajne dogaaje ine virtualno zanimljivima.
U svijetu novinstva esto postoji teorija da je dobra vijest,
loa vijest. Loe vijesti prodaju novine. Iz te pomame za
senzacijom nie i nalije virtualnosti (u kojoj sve vie ivimo),
tako da nije nimalo udno da se ljudi sve vie u strahu pitaju
gdje mi to ivimo i to nas sve to okruuje. I tko nas sve to
okruuje.
Crna je kronika svijet u kojem sve vie ivimo.
Iz ovog nalija virtualnoga svijeta ne treba povlaiti
dalekosene zakljuke o svijetu u kojem jesmo, nego ga treba
odmjeriti mjerilom kvalitete ivota i prostora slobode.
Upozorenja koja dolaze iz crne kronike ne zanemariti, nego
racionalno sagledati.
Uzeti u obzir kontekst medijskog priopavanja i nauiti se
razluivati. Svijet nije toliko crn kao onaj virtualni, niti je
toliko u konfliktu kao to je virtualni, ali stvarni konflikti
imaju dalekosene posljedice i sigurno je vrijeme o njima
ozbiljno razmiljati dok su jo u virtualnim naznakama.
U svemu ovome za novinare je iznimno vano biti
odgovoran prema vlastitoj savjesti i drutvu u kojemu ivi.
Objektivnost, nepristranost i tenja za istinom ono je to bi ga
trebalo krasiti u radu, a informacije koje nudi trebaju biti
81

odraz tih zauzimanja kao to e uvijek znati da se stvar moe

sagledavati iz razliitih kutova, pa e se potruditi da one ne
budu jednostrane i da, to je mogue vie, budu potpune.

Za novinara je bitno ukoliko se bavi praenjem dogaaja

poznavanje mjesta i institucija na kojima moe provjeravati
injenice o dogaajima koji su u tijeku.

82

DOGAAJ I/ILI DOIVLJAJ

Kao to mukarcima lagano objasnimo to je metafora, s
enama to ide lake kada je u pitanju odnos izmeu dogaaja i
doivljaja. I njihove razlike.
Ide Avenijom. Na tebi mini suknja. Vjetar puhne i zadigne
suknjicu. To je dogaaj.
- A doivljaj?
- Doivljaj je sve ono to si osjeala u svezi s tim dogaajem.
Ova mala sliica vrlo brzo objasni tu razliku, a iz ove razlike
se onda moe izvui i odnos objektivnoga i subjektivnoga u
svezi s nekim dogaajem. Kada dogaaju pristupamo kao
dogaaju uistinu moemo govoriti da smo postigli poetni
stupanj objektivnosti. Ukoliko smo u opis dogaaja unijeli i
na doivljaj dogaaj onda moramo voditi rauna o mjeri nae
subjektivnosti. Okupljanje hajduka je dogaaj.
A doivljaj? Doivljaj je sve ono to su osjeali s obzirom na
to okupljanje.

83

Ili nai dojmovi o okupljanju ukoliko smo bili nazoni. esto

priamo doivljaje, uvjereni da opisujemo dogaaje.
I jesmo. Ali smo dogaaju pridodali dimenziju osobnog,
naeg odnosa prema zbivanjima i naih raspoloenja s njim u
svezi.
Ispriati neki dogaaj znai osloboditi ga naega doivljaja,
koliko je to mogue. Jer i samo prianje, nizanje zbivanja,
izbor rijei, slika, slijeda zbivanja, motivacija aktera sve je to
i u takvom prianju jo uvijek u naim rukama.
Odtereeno osobnih impresija.

dogaaj
objektivno prikazivanje

doivljaj
subjektivno prikazivanje

govornik (pripovjeda) govori - govorna osoba

o negovornim osobama

ujedno i pripovjeda

rabi poopeno mi

UKOLIKO HOE BITI OBJEKTIVAN: SMANJI DOIVLJAJ!

Prianje u novinarstvu prati vremenski i prostorni, te
uzroni-posljedini niz, ovaj uzrono-posljedini niz nije
uvijek lagano uspostaviti za njega bi bilo nuno znati ljudske
motivacije, pa zbog toga su ga novinski napisi esto prinueni
izostaviti, nego nas obavjetavaju kako je do neega dolo,
pripovijeda nam slijed zbivanja.
84

Novinske prie za razliku od umjetnikih (knjievnih) nisu

dune uspostaviti svijet djela, cjelovit u sebi, samopotvrdan i
samosvrhovit. On ne stvara karaktere i situacije. On prati
zbivanja, u kojem sudjeluju stvarni ljudi s iskazanim (i
prikrivenim) osobinama.
U pripovijedanju je novinar vrlo esto prinuen saimati,
odreivati najbitnije unutar dogaaja, nizati zbivanja s
obzirom na njihov znaaj (i ovdje je izbor ve ocjena).
Isto je tako esto prinuen izvjeivati iz srca dogaaja,
dogaaja koji je u tijeku s nepredvidivim raspletom. Kao to
nuno mora biti svjestan da svaki dogaaj ima budunost.

NARACIJA
Vjebajte se u logikom i kronolokom opisivanju nekog
dogaaja. Izbor rijei. ivost pripovijedanja. Izmjena tona.
Slikovito prikazivanje.
Ispriati od poetka do kraja bitne pojedinosti (vani
momenti). Opis vremena i mjesta gdje se dogaaj odigrao.
Sudionici dogaaja.
Poetak radnje razvoj radnje (nizanje dogaanja)
vrhunac (najvia toka napetosti) Kraj.
Opis mjesta, vremena i sudionika ne moe zauzeti glavno
mjesto i najvie prostora vaniji je prikaz dogaanja.
Kronoloki prikaz. Redoslijed pripovijedanja. Istovjetnost ili
napetost. ivost pripovijedanja. Odgovarajui izbor glagola
(glagolskih oblika).Opis dogaaja radnja.Radnja se iskazuje
glagolima.Raznovrsnost glagolskih oblika i prilonih
85

oblika.Uporaba razliitih modalnih

doprinosi ivosti pripovijedanja.

glagolskih

vremena

Doivljaj ili dogaaj iskazan na nain subjektivnog osjeaja

onoga to se dogodilo.Osjeajno razmiljanje subjektivni
odnos prema predmetu ili temi.Osobni stav subjektivnost.

NOVINARSKI STIL
Odnos novinskog izriaja i predmetne stvarnosti stoji u
uzajamnoj vezi, koja se nastoji potvrditi ne samo opisom zbilje
onakvom kakvom je vidi kamera ili novinar oevidac, nego je i
dodatno potvrivana kao vjerodostojna slika stvarnosti
injenicama koje se iznose, dogaajima koji su se zbilja
dogodili i za koje se nalaze sugovornici u zbivanjima koja se
opisuju, te poziva na izvore ovo je od izuzetne vanosti u
sluaju posrednog izvjeivanja.
86

Usmjerenost na predmetnu stvarnost i kontekst u kojem se

dogaaj zbiva, uporaba nedvosmislenih iskaza, jasnoa i
saetost sve su to odlike koje se u novinarstvu izuzetno cijene.
Uporaba mikrostruktura stila nije u slubi prenesenih
znaenja cjelovita iskaza ili nekih njegovih dijelova, ono je tek
funkcionalno u smislu ostvaraja upeatljivijeg dojma i svjeine
slike.
Kao i sve govorne tvorbe ljudskoga duha novinarski
tekstovi se takoer mogu sagledavati kroz leu sljedee etiri
znaajke:
vokabular (izbor rijei)
organizacija surjeja
ostvaraj ljepote ( u novinarstvu se cijeni sljedeim
mjerilima: saetost, jasnoa, nedvosmislenost, odnos prema
zbilji (ne samo referencijalan nego i provjerljiv)
svrha uporabe jezika (prvenstveno izvjeivanje, no o tome
smo ve obrazlagali kada smo govorili o moguim ulogama
novinarstva u drutvu).
Za novinarstvo e itanje uvijek biti usmjereno na vanjski
pravac itanja, tekst je mjerljiv o stvarnost i ne samo to nego i
provjerljiv, s obzirom na injenice i podatke koje iznosi, s
obzirom na izvore koje navodi.
Govorei o novinarstvu u cjelini nismo se doticali
prijelaznih anrova koji egzistiraju na rubu, knjievnosti
(esto i trivijalne knjievnosti) i novinarstva.
Pria o anrovima (kao makrostrukturi stila) ima svoje
mjesto i ulogu u prii o novinarskom stilu. Svaki od anrova
ustaljeni je obrazac pisanja.
87

On je u definiranju vlastitih karakteristika dovoljno savitljiv

kako bi omoguio ulazak razliitih sadraja, ali i novinarskih
prilagodbi.

NOVINARSKI ANROVI

KLASIFIKACIJA ANROVA

Po uzoru na knjievnu teoriju rodova postoji pokuaj i

razvrstavanja novinarskih anrova na tri roda:
INFORMATIVNI
ANALITIKI
NARATIVNI.
Podjela anrova po rodu:
informativni: vijesti, izvjee, reportaa, prikaz
analitiki: komentar, osvrt, intervju(?)
narativni:
humoreska

umjetnika

reportaa,

crtica,

kozerija,

Problem je naravno s dijalokim anrovima kao

razgovor, polemika, rasprava (ovdje sam i intervju
upitnim) koje je nemogue unaprijed u tom
okvalificirati, jer e njihove odlike biti oitima tek
88

to su
uinio
smislu
nakon

njihova okonanja, ne ovisi o odlikama anra ve o njihovu

sadraju.
anrove koji se mogu pronai u novinama, a mogue je jo
kojeega pronai od krialjke do horoskopa, od teajne liste
do
KLASINI NOVINARSKI
MONOLOKI
DIJALOKI
PRIJELAZNI
Klasine novinarske anrova emo upoznati u njihovoj
sljedeoj klasifikacijskoj podjeli na monoloke i dijaloke, a
sada je trenutak da navedemo one rubne anrove koje
novinarstvo dijeli s knjievnou, filmom, videom, stripom,
fotografijom, svakodnevnim anrovima javnog ivota
anrovi kao to su:
putopis, crtica, zapis, izjava, novinska konferencija, demanti,
kritika, esej (lanak, feljton), drutvena kronika, aforizam,
kolumna, kronika, notica, glosa, anegdota, dosje, humoreska
(satira), r-rtv drama, pice, dinglovi, strip, fotoreportae,
fotokomentari, karikatura

89

PRIJELAZNI ANROVI

PUTOPIS
I koliko se razlikuje od reportae. I koliko se razlikuje od
umjetnikoga putopisa. I ime se razlikuje. Kakvoom, ili?
CRTICA
plastinost i poetinost
sredstava kazivanja)

(uz pomo multimedijskih

ZAPIS
na uu temu i jo potresniji

IZJAVA
esto puta novinarski posao zna biti uzimanje samo sasvim
odreene izjave: Kvalificirani ili odreeni pojedinac daje
izjavu vanu za javnost zadaa novinara doslovan navod ili
korektan prijenos, nuno kraenje.
Takva osoba koja na taj nain komunicira s javnou da mu
se ne bi dogodila nezgoda s novinarskim saimanjem morala
bi biti svjesna te injenice i sama saeti izjavu. Morala bi dakle
biti primjerne veliine.
TISKOVNA (NOVINSKA) KONFERENCIJA
Dio novinarskog posla nije samo uzeti izjavu, nego i
kvalificirano postavljati pitanja koja interesiraju njegovo
90

sluateljstvo/itateljstvo. Za ovo je od izuzetne vanosti

priprava novinara s obzirom na mogue teme.
DEMANTI
Novinari se rijetko bave ovim anrom, ali vrlo su esto u
prigodi komentirati osporavanje vlastitoga pisanja. Ukoliko su
svoj posao obavili u skladu s vlastitom profesijom, osigurali se
tonou injenica i navoda vlastitoga teksta, bez ikakve
zadrke mogu ui i u polemiku.

KRITIKA Podruje umjetnosti i kulture impresionistika

(osobni dojam).
OGLED (neki ga imenuju kao lanak, ali lanak je esto ime
za svaki novinski zapis) podruje znanosti i tehnologije
(pounost) uvod, dokazni postupak, zakljuak.
ESEJ literarnost, izvrsno poznavanje stvari, teme,
kreativnost, lijep jezik.
AFORIZAM pouna i/ili efektna misao
DRUTVENA KRONIKA zapisi o aktualnim zbivanjima
KRONIKA tijek dogaaja (o raritetima u vremenu i ivotu)
NOTICA najave dogaaja
GLOSA kratak tuma vanih stvari i pojava
ANEGODOTA kratka pria i neobinom dogaaju
duhovita poanta
91

DOSJE iz sudsko-policijske prakse u novinarstvo:

istraivako novinarstvo, potiskuje drutvenu kroniku, mapa
o osobi pod istragom, vei broj dokumenata o jednoj osobi
istina i injenice, elementi vijesti, naracija, dramski dijalozi,
slikovni materijal, svjedoenje drugih osoba.

FELJTON (neki ga razvrstavaju u zaseban anr, no

injenica je da je feljton najee privremeno bavljenje nekog
autora unutar lista nekom zadanom temom, anr tog zapisa
moe biti razliitoga karaktera, najee su eseji ili ogledi,
ponekad i osvrti, biografije) razlikujui ga od mogue
pripadajuih mu anrovskih srodnika, uz uestalost u
odreenom vremenu pripisuju mu se i sljedee znaajke:
manje pretenciozan, kozerski i pun efekata.
Nije anr: KOLUMNA to je izraz za stalnu rubriku
pojedinog novinara u pojedinim novinama, anr kojemu
pripadaju ti napisi najee, komentari.

HUMORESKA (SATIRA) Stvaralako oblikovanje stvarnosti

(svakodnevice).
92

R TV DRAMA (Stvaratelji: poetike zvuka slike

Umjetnost.)
PICE
DINGLOVI
Audio i vizualni signali prepoznatljivosti, kojima je svrha
skretanja pozornosti, usredotoivanja panje. Najee su kao
stalna mjesta znakovi prepoznatljivosti odreenih emisija. A
vrlo esto po tom obrascu snimljeni su i naslovi emisija ili
rubrika unutar nje.
KLASINI NOVINARSKI ANROVI
MONOLOKI
DIJALOKI

MONOLOKI:
VIJEST
AVIJEST
IZVJEE
93

REPORATAA
PRIKAZ
OSVRT (RECENZIJA)
NEKROLOG
KOMENTAR

ODJAVA/NAJAVA
VOENJE
DIJALOKI:
INTERVJU
RASPRAVA
RAZGOVOR
ANKETE
POLEMIKA

NOVINARSKI ANROVI (Identitet i varijacije)

Knjievni anrovi kao odraz tradicije pisanja i kao
mogunosti knjievnog oblikovanja na neki su nain
omoguili da se i unutar drugih funkcionalnih stilova
prepoznaju anrovi. ivot anrova u novinarstvu nije
podvrgnut poetikama, ali je svakako podvrgnut mijenama
istih onih vanjskih imbenika kojima su izloeni i knjievni
tekstovi a koje smo pokuali pobrojati kada smo govorili o
stilu epohe/razdoblja.
94

Ono to ini neki anr prepoznatljivim obrascem jesu neke

njegove znaajke koje se pojavljuju ili kao nuni minimum
sadraja ili ak kao njegov obvezni i nuni dio to zapravo
predstavlja identitet anra. Te znaajke nisu u svim
sluajevima jednako vrsto obvezujue, ali i tamo gdje jesu
one su dovoljno elastine kako bi u odreenoj mjeri ipak
omoguile odreene varijacije a da anr jo uvijek bude
itatelju prepoznatljiv i ono to se u tekstu nalazi
vjerodostojnim.
Iako se naoko ini da je prostor za kreativnost skuen ipak
se i u najdefiniranijim anrovima kao to je recimo vijest da
prepoznati prave majstore, one koji su dosegli vrhunac
novinarskoga umijea: prepoznavanje biti.
U tome dakako pomae osjeaj za stvarnost, znatielju
publike i iskustvo.

95

MONOLOKI NOVINARSKI ANROVI

VIJEST
OBAVIJEST
IZVJEE
REPORATAA
PRIKAZ
OSVRT (RECENZIJA)
NEKROLOG
KOMENTAR

NAJAVA/ODJAVA
VODITELJSTVO

96

VIJEST

Dogaaj je predmet vijesti, njezina tema. Vijest se odnosi na

nekakav dogaaj. Svaki dogaaj nije vijest. Vijest je samo onaj
dogaaj koji je opisan i kao takav predoen publici
(itateljstvu/sluateljstvu/gledateljstvu).
Hoe li neki dogaaj postati vijeu i kakvom odgovor e
nam dati odgovori na sljedea etiri pitanja:
kako e se odrediti informacijska vrijednost dogaaja:
urednik
koja e zbivanja novinar prepoznati kao dogaaj
koje e znaajke dogaaja novinar izabrati za izvjee
u koji e ga tematski kontekst smjestiti (i novinar i urednik).
Postoje dogaaji koje se prepoznaje s lakoom kao
dogaaje od izuzetne vanosti jer njih prate ekipe strunjaka
koje se brinu kako e oni proi u javnosti, postoje oni koji
svojom neoekivanou izbijaju u prvi plan (dogaaji,
iznenaenja), postoje dogaaji koji se kao takvi pojavljuju kao
nekakva prijelomnica jer se dogaaju kao takvi prvi put.
Prvi put daje vanost samom dogaaju.
97

Elitne osobe (sobe prepoznatljive u javnosti) i trivijalne

dogaaje ine vanim ako u dogaajima ne sudjeluju javno
prepoznatljive osobe on mora, naalost, najee biti izuzetno
negativan kako bi postao vijeu.
Postoje dogaaji koji su dnevne vanosti, ali i oni koji svojim
posljedicama imaju dugoronu vrijednost, kao to postoje i
teme koje osiguravaju vanost dogaajima samim svojim
znaenjem za ivot zajednice i ovjeka pojedinaca.
Vijesti se po sadraju mogu dijeliti na vijesti:
opeg
posebnog interesa
isto tako este su podjele s obzirom na medij, odnosno nain
priopavanja:
pisane (novinske)
govorne (radio)
govorno-slikovne (TV, film)
slikovno-vizualne (crte-karikatura-fotografija)
Uz svaku vijest se moe postaviti pitanje to je to u njoj
injenino novo, jer je ona, kako to kae i njezino esto drugo
hrvatsko ime, novost.

Svaka vijest mora imati svoj sadraj (potrebne informacije),

odreenu kompoziciju i vlastitu publiku.

98

Vijestje dogaaj (injenica) stvarnog ivota za koju mislimo

da svojom vanou, neobinou, zanimljivou zasluuje
priopavanje drugima.
Vijest ine jezgrovito u jedinstvenu cjelinu uobliene
informacije s odgovarajuim sadrajem, potrebnim odlikama,
strukturom (koju autor odreuje sukladno sadraju i njegovu
znaenju), te su, u naelu, kao takve namijenjene sveukupnoj
javnosti.

SADRAJ VIJESTI
TO? (dogaaj u proirenoj vijesti: ukljuuje i
predmet: objekt ili pasivni subjekt)
TKO? (vritelj radnje, esto i s kim? suizvritelj-i)
GDJE?
(mjesto i vrijeme, esto ukljuuju i komu? i za koga?)
KADA?
ZATO? (uzrok / razlog, te s kojom namjerom, to je
cilj? esto i protiv koga)
i
KAKO? (na koji nain, ali
procesualnost tijek dogaaja)

esto

ukljuuje

IZVOR pouzdanost i vjerodostojnost vijesti ovisi o

izvoru informiranja. Je li to i koji izvjestitelj, agencija,
novinska kua, organizacija, institucija
99

ODLIKE VIJESTI
Kako bi vijest uistinu bila vijeu ona bi morala biti novost,
jamiti istinitost, imati vanost za odreenu drutvenu
zajednicu i na koncu, ali ne najmanje bitno, ona mora
uvaavati naelo saetosti.
NOVOST
U emu se ogleda novost koja neku informaciju ini vijeu.
Njezina nepoznatost u javnosti, neuobiajenost ili
neoekivanost (neki iznenaujui rasplet uobiajenog tijeka
zbivanja). Ono to je mora obiljeavati jest njezina aktualnost
s obzirom na njezinu vanost, ali da se tako izrazim i na
njezinu svjeinu: juer nije vijest; a u tu svrhu izuzetno vani u
novinarskom poslu su pravodobnost i brzina.
ISTINITOST
Sve vijesti su medijske konstrukcije neke su, kau,
istinitije od drugih. U utakmici koja traje duni smo ponuditi
jamstvo uvjerljivosti, a to najee inimo naznakama
provjerljivosti. Ne zaboraviti: Provjerljivost podrazumijeva
izvor informacija. U skladu s ovim dolazimo do drugog praga
kojega je nuno prijei u zalogu istinitosti a to je objektivnost,
a ona se zasniva nanepristranost i tonosti: injenica, datuma,
citata/navoda
VANOST
U drutvenom ivotu
Zanimljivost

100

Sve informacije nisu jednako vane za ivot neke drutvene

zajednice. Ovim se izdvajaju znaajne od beznaajnih vijesti,
ali u ovjeku postoji i neka vrsta gladi za neobinim i
zanimljivim, pa ono takoer moe biti uzrokom da neto iako i
nema ba veliku ulogu u ivotu zajednice ipak biva vijeu.
SAETOST
Jezgrovitost (minimalizam i in medias res / to hoe rei u
samo srce stvari / u glavu!!!). Ovo je naelo uvijek dobro
potovati, no ne na utrb jasnoe.

esto se puta moe uti ona novinarska injenice su svetinja

komentar slobodan!!!
Vijest podrazumijeva objektivno izvjeivanje, dakle iz nje
su iskljueni: osobni nazori, simpatije, tendenciozne
interpretacije I uvijek se stavljaju pred novinara sljedei
zahtjevi: jasno, jezgrovito, pouzdano, zanimljivo!!!
STRUKTURA VIJESTI
KOMPOZICIJA
Sadraj i njegovo znaenje odreuju glavu vijesti.
Vijest se, u naelu, gradi po naelu od najbitnijeg manje
bitnom (odnosno od najbitnijeg prema opisu: od dogaaja
prema tijeku i opisu).

101

PUBLIKA
Naelno su vijesti namijenjene sveukupnoj javnosti,
naravno postoje i one koje mogu imati ciljanu publika, a
stvarnost je ipak injenica da se uvijek radi o pojedinanom
itatelju/sluatelju, to ne negira naelnu namjenu, jer i ne
postoje takve vijesti koje bi imale tek jednog sluatelja (osim,
mogue je, traa no, i on se iri brzinom vjetra), ovdje sam
mislio na pojedinanu recepciju, pojedinaca unutar
sluateljstva/itateljstva.

VRSTE VIJESTI
ELIPTINE (blic ili fle) samo glava vijesti (bit dogaaja)
STANDARDNE svi elementi vijesti priope (sadri sve
informacije i izvor)
PROIRENE ona ne samo da ima sve elemente vijesti nego
su neke od njih zbog svoje vanosti date u potpunijem opsegu.
esto ukljuuje i tijek zbivanja ukoliko se radi o dogaaju koji
ih sadri.
ZAVRNI SAVJET:
ZABORAVI DOIVLJAJ VIJEST JE DOGAAJ!!!
OBAVIJEST

102

Ovaj anr novinarstvo dijeli sa svakodnevnim ivotnim

potrebama: raznih organizacija, pojedinaca
Obavijesti su za razliku od vijesti koje nas izvjeuju o
dogaajima koji su se dogodili, uvijek o neemu to e se tek
dogoditi. Najee ima ciljanu publika. Sadri nune
(potrebne) podatke s mogunou dodatnog informiranja
kod navedenog izvora.
Obavijeu se u tom smislu moe drati i vrlo kratki
novinarski anr kojega se imenuje noticom, kratki zapis,
najava dogaaja.
Naalost ova je mogunost u naem novinarstvu viestruko
zlorabljena i ini se postaje sve vanijim novinskim oblikom.
Najave, odnosno, tako shvaeno futuristiko novinarstvo
ostavlja
prostor
za
planiranje
poeljnih
politikih/ideolokih poruka.

Ovo futuristiko novinarstvo je sve prisutnije unutar naega

novinarstva tako da se ne mogu oteti dojmu da bi trebalo
takve vrste novinarskih zapisa klasificirati kao poseban anr:
NAJAVNINE. Osim to se odnose na dogaaje koji se tek imaju
dogoditi, one uobiajeno slue za iznoenje raznih
spekulativnih pretpostavki u svezi s njima i usmjerene su u
pravcu oblikovanja javnog miljenja u svezi s dogaajima na
koje se odnose.
PIE LI NAJAVNINE
NISI NOVINAR NEGO IDEOLOG, DA NE KAEM
DEMAGOG. Ali. ta je tu loe?
103

IZVJEE

O dogaajima se izvjeuje piui vijesti. Ali vijest kao anr

kada uoblii sve potrebne informacije zadrava svoju
ustaljenu formu objektivnog (neosobnog) izvjetaja s nunim
informacijama.
esto se vijesti prave sukladno spoznajama raznih
informativnih agencija, iz dostupnih izvora informiranja.
Izvjee podrazumijeva da ga podnosi novinar oevidac. U
najmanju ruku novinar koji je najblii mjestu zbivanja, dobar
poznavatelj prilika.
Izvjea su samo srce novinarstva I vrlo su raznolika. A s
obzirom na svoje tendencije dotiu se i kombiniraju s drugim
novinarskim anrovima: reportaom i komentarom.
Tako bi izvjea s obzirom na njihov sadrajni dio mogli
podijeliti na:
klasina
reportana
komentatorska
specijalna

KLASINO IZVJEE
Izvjestitelj opisuje injenice najobjektivnije izvor za
povjesnike!!!
104

POZOR!
DOGAAJ A NE DOIVLJAJ!!!
Izvjestiteljeva ogranienja:
onemoguenost zbivanjima
telefoni ne rade
prometni kaos
obzor je zatvoren pogledom (zna tek ono to moe
vidjeti)...
Obina tua u gostionici:
hoe li dobiti bocom
koliko moe vidjeti
koliko moe doznati o stvarnim uzrocima (o emu se
zapravo radi)...
Za izvjee je karakteristino da su dogaaji u tijeku ili su
netom zavrili. U nedostatku hladne glave uvijek je dobro
priuvati emocije. Kada se doivljaji srede bit e vremena za
komentare ili osvrt a sada samo dogaaj. to je bilo i kako je
bilo. Kako se zbilo.
Jo jednom: Dogaaj - a ne doivljaj.
Izvjeivanje: odrava status quo, politika = djelovanje
utjecajnih osoba, stanje u svijetu napetije no u stvarnosti
svijet podijeljen na drave s visokim i niskim statusom.

REPORTANO IZVJEE
105

fier kratka pria izvjee s okusom doivljaja

subjektivno,
dakle!!!Dramatinost:
dojam
nadvladava
informaciju manipulacija ili dramatizacija: vijesti se zapravo
dostavljaju izvjestitelju, on slikom pokriva dostavljeno.
RAPORT RTV ANR UIVO (signali prirodne sredine).
Najee vijest i kako se zbila (specifina proirena vijest):
tijek dogaaja ili pojave iz trenutne vremenske pozicije s
moguim oekivanjima. esto ukljuuje sugovornike, dionike
dogaaja.

IZVJEE KOMENTAR
Uvijek i tek kad se dogaaj odvije u cjelini. Kada se moe
sagledati. U izboru pristupa dobro se odrediti o tome hoete li
se kao novinar primaknuti doivljaju ili ete ostati pri
dogaaju. Hoete li se zadrati na prikazu i ocjenama koje
izriu strunjaci ili dionici dogaaj. Ili ete s obzirom na to
da temu dobro poznajete i da se na neki nain od vas oekuje i
va osobni stav i komentar uiniti to, naravno, s potrebnom
dozom opreza.
Za istinski komentar, sagledavanje dogaaja kao injenice u
svjetlu drugih injenica vrijeme je dragocjen suradnik. Svaki
dogaaj ima budunost.

SPECIJALNA IZVJEA

106

Prigodna: stjecajem okolnosti ste se nali na licu mjesta.

Izvjeujete o neemu to moe biti aktualna vijest. Ukoliko
ste skloni dramatizaciji izvjeivat ete s dozom doivljaja, ali
normalno ukoliko elite zadrati vjerodostojnost: smanjite
doivljaj, kontrolirajte ga, jer vam, ako se izvjee pokae
prenapuhanim, ubudue nitko ne e vjerovati.
Ratna.Iz nekih ugroenih
nepogodama, zarazama)

podruja

(elementarnim

Iz nekih svjetskih centara moi. Pribliava se proirenoj

vijesti, ili nekoj vrsti komentara, ali izvjee uvijek ukljuuje
da je novinar oevidac (odnosno najblii mjestu, dobar
poznavatelj prilika).
Ako igdje za izvjee vrijedi novinarski kodeks: KAZUJEM
ONAKO KAKO SE ZBIVA (ILI SE ZBILO).

IZVJEE (REFERAT)

Vijest.
Izvjee.
Obavijesti vane za razumijevanje rada i rezultata.
Rasprava o odreenom problemu, prijedlozi i zakljuci (uz
osobni stav) kao temelj za diskusiju.

107

REPORTAA

Omiljeni novinarski anr. KRALJICA SVIH MEDIJA. Najtea

vrsta novinarskog pisanja. Najblia knjievnom/umjetnikom
proizvodu.
U njezinoj pozadini mogu se nai pojedini dogaaji, ali i
opisi mjesta i pojedinih likova kako u sadanjosti tako i u
prolosti.
AUTENTINA (moe biti skoncentrirana na tri mogunosti):
DOGAAJE
MJESTA
LIKOVE.
Ako se odnosi na sadanjost (i budunost) onda je to prikaz.
PRIKAZ: sadanjih dogaaja, IVIH OSOBA, razgovor s
osobom, s drugima o njemu, njegovi razgovori s njima Kao
prikaz sredine, ivota, obiaja, sadanjeg stanja, sjeanja na
prolost
Ukoliko se prvenstveno odnosi na prolost onda se nuno
mora osloniti na dokumente i sjeanja.
DOKUMENTARNA Proli dogaaji (obljetnice li neki drugi
povod), dokumenti (vizualni, zvuni, tekstovni); svjedoci
i/ili sami sudionici dogaaja; navodi umrlih ili prepriavanje
sudionika
DRAMSKA - Uporaba reijskih zahvata u konstrukcije prie
ija je svrha, dramatizacija.
Dramska zbijenost - slikovitost se bolje ostvaruje.
108

Uvijek i u svakoj reportai dobro e vam doi poznavatelj

prilika, vodi (struna osoba). Jezik reportae to
jednostavniji, u izboru rijei oslanjati se na svakodnevni
govor.

POSEBAN OBLIK REPORTAE

IZRAVNI PRIJENOS (IZVJEIVANJA S KOMENTAROM)
RiTV ANR poseban i zahtijevan oblik reportae vrlo
bliska po svojim zahtjevima izvjeu, od novinara zahtjeva
izuzetno dobru pripravu.
Izvjee, komentatorsko podrazumijeva da se dogaaj odvio
u cjelini. Ovdje se reporter oevidac nalazi u posebnoj situaciji
prati dogaaj koji se zbiva.
On, ne samo da je duan izvijestiti o onome to se dogaa
nego mora biti i struni poznavatelj koji moe uputiti
gledatelja/sluatelja kako pratiti dogaaj. Iznijeti najvanije
podatke. Znati sve o sudionicima. Aktualne injenice goli
podaci, novinarska objektivnost, ali od njega se trae i
subjektivna opaanja (i struni komentari).

109

U tom smislu nije rijetkost da se za ovu vrstu reportae i

priprema dvije osobe: novinar izvjestitelj i novinar
komentator (ili strunjak za odreeno podruje).
Vjeran istini!!! To je zahtjev za svakog izvjestitelja, pa
reportera uivo.
Kvaliteta izvjeivanja ovisna o pripravi za praenje
dogaaja i osobina izvjestitelja-komentatora:

kreativnost
iskustvo
mata
ope znanje
kultura
asocijativne sposobnosti

On je zaduen za toku motrenja, kut gledanja:

to kazuje o dogaaju
to dri vrijednim
to istie
Za dobro obaviti ovakvu vrstu posla priprema je od izuzetne
vanosti. Priprava podataka u svezi s dogaajem ili slinim
dogaajima priprava podataka o sudionicima o mjestu
zbivanja
Istinitost i tonost detalja

110

PRIKAZ

OPIS (IZUMA, NAPRAVE, KNJIGE)

to to jest?
to sadrava?
POZOR!
Bez vlastitog izricanja
(objektivni odmak).

stava

ili

vrijednosnog

suda

Prezent ili to blie njemu.

Tree lice.

OSVRT

Perfekt uglavnom
Kad ste mogli sagledati cjelinu. Osobni prikaz doivljaj
dogaaja /same stvari. Ako smo kod klasinog izvjea
naglaavali dogaaj za pravi osvrt izuzetno je vaan doivljaj.
Osobno vienje u kojem bi POANTA trebala sadravati
stajalite prema opisivanom dogaaju i vrijednosni sud
Prvo lice.
111

Osobni stav.
Subjektivno miljenje s argumentacijom (obrazloenjem).
BILJEKA literarni oblik osvrta

OGLED
Vea ili manja znanstvena rasprava.
Autor dokumentira svoje teze i zakljuke injenicama iz
drugih znanstvenih rasprava navodei izvore.
Nudi nova rjeenja za pitanje o kojem raspravlja.
Napomene fusnote biljeke u skladu s znanstvenom
metodologijom.
Monografija vea studija o izdvojenom problemu ili nekoj
osobi.

RECENZIJA
RECENZIJA : STRUNI OSVRT ILI PRIKAZ?
Dakako, Osvrt. No, on esto zbog znanstvene objektivnosti
rabi ukljuujue, mi.
Obrazloeni sud o temi, ideji, formi...

112

RASPRAVA
Sastavak o nekom strunom problemu, odreenoj
drutvenoj temi, moralnom stavu, o javnom pitanjuIzloiti.
Objasniti. Dokazati. Iznijeti stavove za i protiv.Ukazati na
slina pitanja i njihova rjeenja.
Primjeri koji potvruju nae teze.Izvesti zakljuak.
Rasprava:
referat,
predavanje,
lanak,
esejIntelektualna vrst pisanih sastavaka.

studija,

Znanje i rasuivanje.Opis, naracija, osjeajno razmiljanje

osjeanje, mata, duhovitost, inventivnostOsnovni uvjet
rasprave: intelektualno zrela i logina.
Znanstveno poznavanje injenica studije i monografije.

ESEJ
ZA RAZLIKU OD STUDIJE NAGLAEN OSOBNI STAV.
NEKROLOG
NEKROLOG (IN MEMORIAM)
Ako je osoba od ugleda u javnosti, inae je to, plaena
proirena osmrtnica.

113

KOMENTAR
injenice su svetinja komentar slobodan!!! Ponovno se
vraajui ovom novinarskom geslu, u svjetlu ovoga anra
treba izrei to ono za njega znai. Komentar slobodan ne
znai da injenice ne postoje i da ih ne treba uzimati u obzir.
On apsolutno uvaava injenice. I on dri da su injenice
svetinja, ali ih sagledava u svjetlu drugih injenica i iznosi
prosudbe.
U velikoj mjeri novinarstvo se oslanja na ovaj anr. I sve
je manje vijesti (injenica), a sve vie komentara.
Miljevina o injenicama kojih nema. Tako se makar znaju
aliti mnogi itatelji, ali je i injenica da su komentatorska
pera najcjenjeniji novinari.
Njih se esto dri mjerodavnim mjerilima u podrujima
kojima se bave pa se esto znaju izjednaavati miljenje
strunjaka i renomiranih novinskih komentatora.
Komentar znai, s Duom/umom. Zajedniko je ime za niz
analitikih i angairanih anrova. Tumai. Objanjava.
Temeljna funkcija mu je dublje objanjenje onoga to se
povrinski ne vidi.

114

KOMENTAR
EKSPLIKATIVNI (objanjivaki, objasnidbeni) ili TUMAEI
KRITIKI ili ISTRAIVAKI pronalaenje novih injenica,
pobijanje starih.
Prvi je vie misaono uoavanje odreenih drutvenih
fenomena ili ako hoete privida koji se nameu javnosti iza
kojih stoji uoena pozadina koja se onda argumentirano
razobliuje i osvjetljava iz komentatorske pozicije.
Drugi je voen novinarskom strau za informacijama koje
na novi nain predoavaju odreenu stvarnost.

KOMPOZICIJA STRUKTURA
UVOD Ekspozicija problema, teme (iznoenjem podataka,
pitanjima, naglaavanjem tetnosti, itd). Vano je da uvod
bude zanimljiv i izazov pozornost itatelja/sluatelja.
Nezanimljivi uvodi i najbolje tivo ostave neproitanim.
POZOR! Zanimljivost.
SREDINJI DIO bit je u argumentaciji (ZA PROTIV),
obrazloenju.
Iznoenje
miljenja,
novih
injenica,
suprotstavljanje argumenata.
ZAKLJUAK jasan, saet, primatelju koristan s afirmacijom
novog uvida.

115

Ponovimo ukratko: Uoavanje fenomena! Razotkrivanje

(argumentacija): ne samo o emu se radi, nego o emu se
zapravo radi. Autor i njegova toka motrenja!!!
Uglavnom ih dijelimo s obzirom na unutarnji naglasak na:
tumaei
istraivaki.
Struktura kompozicije se moe i ovako imenovati:
uvod (tema i razlog)
razotkrivanje ili nove spoznaje / nove injenice
poruka /pouak.

ODJAVE/NAJAVE
Neutralnost, slubenost. Biti ugodan usputno informirati:
najaviti, zahvaliti Oduevljeno potaknuti.
Mogunosti su razne: biramo s obzirom na priliku.
Dri se spikerskim poslom, no esto je miljenje i da je
manje zahtjevan oblik voditeljstva.

VODITELJSTVO
Poseban anr u okviru novinarskog posla. Vieslojan s
obzirom na prigode. Zahtijeva precizan scenarij i sposobnost
prilagodbe na neoekivana zbivanja. Temeljni zahtjev: Ne dati
se iznenaditi.
116

DIJALOKI ANROVI
INTERVJU
RAZGOVOR
POLEMIKA
RASPRAVA
ANKETE

INTERVJU
Znati to je vie mogue o sugovorniku. Imati koncept
pitanja. Znati prepoznati unutar odgovora mogunost za
nepredviena pitanja koja nas mogu odvesti do biti.
Pravi i uspjean intervju se zasniva na dobro pripremljenim
pitanjima. Veliki intervju se postie izvrsnim potpitanjima.
Biti to krai u pitanjima da ne bi doveli sugovornika u
napast jednostavnih odgovora: potvrdnog ili nijenog. Ne
razgovarate sa sobom zanima vas doista to drugi misli.
U pripremi a i tijekom intervjua uvijek se pitati: to zanima
javnost!
esto puta s obzirom na novinarevu izuzetno dobru
upuenost mnogo stvari koje bi zanimale javnost ostanu
preuene kao to se jo ee dogaa da se novinar nije
dovoljno pripremio pa zapravo i ne zna to bi mogao pitati.
U svakom sluaju mala profesionalna preporuka: Zaboravite
vlastitu sugestivnost.
117

Pripreme: prikupljanje i razvrstavanje informacija o osobi i

predmetu razgovora.
Devet desetina posla obavljeno je dobrom pripravom ona
traje due od razgovora i zahtjevnija je.
Pripremljena pitanja (napisana) odgovori uoeno
potpitanje (biljeka).
Didaktiko pravilo od laganijeg k teem, odnosi se i na sam
tijek razgovora, odnosno postavljanje pitanja.
Ukoliko sugovornik izbjegava odgovor uoiti u nekom
kasnijem trenutku postaviti isto pitanje parafrazirajui ga.

Ako se bojite kratkih i neodreenih odgovora sjetite se

starih prijatelja:
to
tko
gdje
kada
kako
zato
i odgovori ne mogu biti kratki i neodreeni.
Ukoliko je potrebno prekinite sugovornika uinite to
uljudno vi ste tu u ime itatelja/sluatelja/gledatelj
Ne prepirite se ne nadmudrujte se pitajte, uljudno i
vrsto.
118

RAZGOVOR
TEMA: uvijek je dobro unaprijed osmisliti temu ili teme
razgovora, ako je tema vie dobro je ne letjeti s jedne na drugu
nego ih postupno iscrpsti do kraja. Bitan je i osjeaj za
redoslijed
tema,
kako
bi
zadrali
panju
sluateljstva/gledateljstva.
Za razliku od intervjua ovdje se novinaru doputa vlastiti
stav, pa i ulazak u polemiku. No, najbolji su razgovori leerni,
koji ne ure prema cilju, nego se znaju u oputenoj atmosferi i
udaljavati od zadane teme, ali i uvijek iznova joj se vraati.
Zaboravite li temu, u besciljnu tumaranju moda se neto i
dogodi, ali ne vaom zaslugom.
POLEMIKA
Neka se tuku misli a ne ljudi12.Uvijek rado se u svakoj
novini otvara mjesto za polemiku. Ona suprotstavlja stavove.
Ona privlai panju i opredjeljenja. Naalost: ona se esto
pretvara u sukob osoba i tada nije to.

12

Marko Sapunar, Uvod u znanost o novinarstvu, str.

119

SUELJAVANJA
Podvrsta polemike.
Zadaa novinara neutralni posrednik, vodi kroz teme,
koliko je to mogue.
RASPRAVA
Uloga novinara meu vie govornika je konceptualnog
karaktera, izbor tema i problema za raspravu. Ponovno je bit
novinarskog stava posrednika izmeu gledatelja/sluatelja
i govornika.
Novinar nastupa U IME JAVNOSTI, ali ne kao dionik
rasprave nego kao u ime javnosti izabrani izbornik tema i
problema o kojima govore sudionici.

ANKETA
O svemu i svaemu. Teme anketa mogu biti vrlo arolike,
uglavnom se odnose na neke dvojbe inae nazone u javnosti,
mogu posluiti kao ogledni primjerak ispitivanja javnog
mnijenja, no dakako treba znati da za ozbiljna ispitivanja
javnoga miljenja nijedna anketa nema potpuno odgovarajui
uzorak, jer se uvijek radi o sluajnom odabiru sugovornika i
strukturi koja na odgovarajui nain ne predstavlja sve slojeve
drutvene zajednice.
Zloporaba anketa u svrhu naruitelja i kreiranja javnog
miljenja njihovim estim ponavljanjem, naalost, naa su
svakodnevna praksa.
120

PREDAVANJE
IZLAGANJE
GOVOR

GOVORNIKA VJETINA.
Invencija prikupljanje materijala i pronalaenje
argumenata.
Dispozicija podjela prikupljenog materijala i njegov
raspored.
Elokucija jezino formuliranje i stilsko dotjerivanje
izraza.
Memorija prisjeanje i navoenje dobrih primjera.
Akcija vjetina dobrog izgovora,
gestikulacije prigodom govorenja.

mimike

Govor:
Exordium uvod
Propositio krae izlaganje teme
Naratio prianje dogaaja u kratkim crtama.
Argumentatio dokazivanje pomou primjera
Peroratio kraj govora, sinteza i patetini zavretak

121

glagoljica
glagoljica
TAJNA GLAGOLJICE
TAJNA
TAJNA
tajna
TAJNA
tajna
o
iskonu

925.
CRKVENI SABOR U SPLITU
Ovim povodom papa pie pismo kralju Tomislavu i Mihajlu knezu Humljana. U
pismu sugerira pravac kojim Sabor treba usmjeriti i sugestivno zahtijeva odluke
koje ima donijeti: pitanje prvenstva biskupske stolice u Hrvatskoj
(metropolitanske nadlenosti) i jezik bogosluja.
Oito je da je stanje u Hrvatskoj u ovom pogledu nedefinirano da na njezinu tlu
supostoje dvije crkvene prakse i prijepor oko prvenstva. S jedne strane latinski
jezik i bogosluje i s druge strane barbarski (slavenski) jezik i bogosluje na njemu.
Iz tog razloga mogue je i da postoje dvije zasebne crkvene uprave ona nad
latinskim sveenstvom i ona nad barbarskim (slavenskim) sveenstvom. Ili se pak
postavlja i samo pitanje prvenstva i podreenosti. Papa na oba ova pitanja ima
nedvosmislene preporuke.
Papa, predstavljajui se skromno kao Ivan biskup (sluga slugu Bojih), pismo13
naslovljava ljubljenom sinu Tomislavu (kralju Hrvata) i Mihajlu (izvrsnom knezu
Humljana) i Ivanu (nadbiskupu crkve salonitanske), svim podlonim biskupima,
svim upanima i svim sveenicima, narodu u Slavoniji (Panoniji) i Dalmaciji.

13 navodi iz pisma prema N. Klai, Izvori za hrvatsku povijest do 1526., Zagreb 1972., str. 3132.

122

Praktino u samom oslovljavanju rjeava temeljno pitanje odnosa unutar Crkve

u Hrvata. Imenujui izriito u oslovljavanju Ivana (nadbiskupom crkve
salonitanske), a sve druge oslovljava izrazom svim podlonim biskupima ime i
vie nego jasno izrie stav Crkve i kako zamilja njezino ureenje u Hrvatskoj.
Nadbiskupiji u Saloni (zapravo i stvarno u Splitu) podreuju se svi drugi biskupi
(i biskupije), pa tako i biskupija u Ninu koja je do tada kao dvorska biskupija za
sebe traila primat Crkve u Hrvata.
Znakovito je da u samom naslovu papa trai prihvaanje ovoga stava ne samo
od biskupa i sveenika, nego i od svjetovnih vlasti na svim razinama: kralja
(Hrvata), kneza (prije e biti bana Humljana), upana i na koncu od itavoga
naroda.
U daljnjem tekstu iznosi stav i o drugom kljunom pitanju: jeziku bogosluja (i
katolike crkve). Stajalite i po ovom pitanju i vie je nego jasno (argumentacija se
oslanja na povijest Crkve kako je papa vidi). Poinje podilazei sudionicima: Ta tko
sumnja da su kraljevstva Slavena spomenuta meu prvencima apostolske i ope
crkve?
Dakle, neupitno je, izvan svake sumnje, da su kraljevstva Slavena (na ovoj strani
Jadrana) od samih poetaka u krilu Crkve (meu prvencima apostolske i ope
crkve). Je li smjelo iz ovog papinog stava iitati autohtonost Slavena na ovoj strani
Jadrana? Kako mogu biti spomenuti meu prvencima ako su tu obitavali neki drugi
narodi, a Slaveni doselili u VII. ili ak IX. stoljeu?
Dakle, meu prvima su jo od apostola primili kranstvo i ukljueni u
zajednitvo. Od kolijevke su naime majinim mlijekom primili duevnu hranu
apostolske i ope crkve ..., i nauku (crkve) i naobrazbu, i to na onom jeziku na
kojem njihova majka apostolska crkva bijae okrunjena.
Iz navedenog stava koji slijedi papa tvrdi i da su primili kranstvo, ne na
vlastitom barbarskom jeziku, nego na onom jeziku na kojem njihova majka
apostolska crkva bijae okrunjena (po papinu miljenju, dakle, latinskom). Iako je
vjerojatna povijesna istina da su iritelji kranstva (apostoli i sveti Pavao, ako jest
stizao na ova podruja) prije pouavali na grkom papa sugerira da je jezik
kranskih poetaka na ovim prostorima ipak latinski (onaj koji je trenutno jezik
Crkve: kako bijae na poetku tako i sada i zauvijek). Manje je vano je li to uistinu
povijesna istina, od papina stava da je jezik pokrtavanja i irenja kranstva bio
latinski i da se stoga kao jezik katolike crkve ima kao takav prihvatiti i u Crkvi u
Hrvata.
Ova misao da je jezik Crkve na poetku irenje kranstva na ovim prostorima
slijedi logiku njegova irenja nakon to je kranstvo postala najprije tolerirana (od
311.), a potom i doputena religija Rimskoga Carstva (Milanskim ediktom 313.), da

123

bi 387. postala dravna religija Rimskog Carstva (kada se sva druga vjerovanja
stavljaju izvan zakona).
Milanski edikt (313.) legalizacija kranstva aktom cara Konstantina Velikog
(306. 337.)
Iz ovoga slijedi da papa poetak kranstva s ove strane Jadrana smjeta u
etvrto ili poetak petog stoljea. Budui da je pozicionirao irenje kranstva i
jezik na kojem se ono pojavilo na ovoj strani Jadrana ostaje da iskae odnos prema
slavenskom bogosluju. Papa o njemu govori kao o grenoj zabludi: Ta koji bi se
odabrani sin svete rimske crkve, kao to ste vi, radovao prikazati Bogu rtvu na
barbarskom ili slavenskom jeziku?
I, gle, odbacuje svaku mogunost da bi se, poglavito, odabrani sin svete rimske
crkve, mogao radovati prikazivanju Boje rtve na brabarskom (slavenskom)
jeziku (pa makar mu to bio i materinski). Na ovaj nain sugestivno odbacuje
mogunost osobito kralja kojemu je stalo do potvrde vladarskog autoriteta
(Milou Bojom) da bi uope mogao biti na strani onih koji zagovaraju grenu
zabludu.
Kad je reenom milju sugestivno i samom kralju nametnuo poeljni stav (za
njegovo dobro) o grenoj zabludi da bi se bogosluje moglo vriti na barabrskom
jeziku papa u pismu izravno priopava: Ne sumnjamo da za njih drugo to preostaje,
nego ono to je pisano: "Odcijepili su se od nas i nisu nai, jer kad bi bili nai, svakako
bi ostali s nama" oslanjajui se na vezu s nama i na jezik.
ODCIJEPILI SU SE OD NAS I NISU NAI
Ako nije bilo dovoljno izriito i jasno papa sugestivno nastavlja i pojaava
vlastiti stav:
Stoga vas i opet opominjemo, predragi sinovi, da ostanete u vezi s nama i da,
vjerujui nam u svemu, prihvatite i jezik i odredbe preasnih biskupa, tj. Ivana
svete crkve ankonitanske i Leona svete palestrinske crkve, (koji su) nai slubenici,
od nas vama poslani i osobitom revnou zadojeni. To vam (jo) brinije
preporuujem da sluate njihove opomene. I to god vam bude od njih naloeno iz
boanskih ili kanonskih razloga, nastojte vrlo brzo i pokorno izvriti ako neete da
se odvojite od naeg skupa.
KAD BI BILI NAI
SVAKAKO BI OSTALI S NAMA
OSLANJAJUI SE NA VEZU S NAMA I NA JEZIK
PRIHVATITE I JEZIK I ODREDBE (MOJIH LEGATA I PREANSKIH BISKUPA
IVANA BISKUPA ANCONE I LEONA BISKUPA PALESTRINE), SLUAJTE NJIHOVE

124

OPOMENE, NJIHOVE NALOGE (IZ BOANSKIH ILI KANONSKIH RAZLOGA)

IZVRAVAJTE UKOLIKO NE ETE DA SE ODVOJITE OD KATOLIKE CRKVE.
Je li nakon ovakvog izriitog papinog stava moglo biti velike rasprave na Prvom
crkvenom saboru u Splitu (925.)? Ili su se sveenici glagoljai i njihov biskup Grgur
Ninski (pa makar bio i dvorskim biskupom) nali pred jednostavnom nalogom, a
kralj i svjetovni velikodostojnici pred ponudom: uzmi ili ostavi.
U pismu se ne spominje nikakav Metodijev nauk, pa makar ga neki sugestivno
umetali (ili makar u onome to se da proitati takav iskaz ne postoji), papa je
izriit u pitanju prvenstva salonitanskog biskupa i podreenosti svih ostalih
biskupa (u kanonskim, crkvenim i jezinim stvarima neka sluaju njegove
izaslanike (biskupe s druge strane Jadrana: iz Ancone i Palestrine), jezik bogosluja
je latinski, a oni koji prakticiraju bogosluje na barbarskom jeziku su se odcijepili i
ne pripadaju nama.
Papa staje na stranu Salonitskoga biskupa i praktino mu nudi Hrvatsku (sa
svim njezinim biskupima)? Zato? Ako su sve do juer upravo ti biskupi bili u
gradovima koji su prostorno udjelom Bizantskog Carstva i vjerojatno koketirali ne
samo sa svjetovnom nego i crkvenom vlau na istoku. Ponudom prvenstva
Saloni/Splitu papa ih pridobija na svoju stranu, sigurno splitskog nadbiskupa (i ne
samo njega nego vjerojatno i svih biskupa u slinom poloaju: zadarskog, rabskog,
osorskog...) zahtijevajui od njih tek da potuju prvenstvo rimskoga biskupa.
Zahtijeva od Tomislava rtvu Grgura Ninskog (dvorskog biskupa) i rtvu
slavenskog bogosluja, ali mu u dotu zajedno s biskupima donosi i njihove gradove
(pod dosadanjom bizantskom upravom) i njihovo prihvaanje Tomislava za svoga
kralja.
Tomislav, pa niti Grgur Ninski nemaju ba prostora za kompromis. Ponuda je
uzmi ili ostavi. Grgur je dobio nalog (s nama ili bez nas). Tomislav je politiar i on
moe vagati opcije posluha i neposluha. U sluaju da poslua imat e naklonost
pape, zajedno s biskupima njemu e prii i gradovi, a u moguem srazu s Bizantom,
Bugarima i Ugarima imat e papinu potporu i tomu jo treba pridodati i neupitnost
kraljevske krune (Milou Bojom, i samog pape). I on odluuje da se rtva Grgura
Ninskoga ipak isplati. Kao politiar zna da je dobio ono to Hrvati odavno sanjaju:
gradove koji su im neprestano izmicali traei zatitu monih (imperijalnih sila).
Hrvatska primatom Salonitskog biskupa (ponovno kao u rimska vremena, ali sada
pod vlastitom narodnom upravom) objedinjava prostor od Jadrana do Drave i to
je iznimno za politiara vano uz papin potpuni blagoslov.
Grgur Ninski (i slavensko sveenstvo) potpuni su gubitnici i zalog kojega je
Tomislav rtvovao. Otpor je jo uvijek iznimno jak, pa se nakon burnih reakcija
govori o potrebi pregovora koda samoga pape.

125

Kako je otpor Grgura Ninskoga mogao biti tako jak ako slavensko bogosluje
ima tako kratku praksu (svega 45 godina)? Ako je istina da su tek Metodovi uenici
nakon njegove smrti budui da su potjerani iz Moravske krenuli na jug i tamo
poeli iriti vlastiti nauk. Kako je mogue da u oskudici komunikacija u tako
kratkom vremenu slavensko bogosluje postigne tako jako uporite?
Manjka cestovna povezanost. Koliki je broj Metodijevih uenika trebao biti da u
tako kratkom vremenu itavu Hrvatsku zaraze ovom grenom zabludom.
Nije izumljen tisak. Kako i na koji nain se tako velikom brzinom irila pisana
slavenska rije? Gdje su bile te uionice u kojima se uilo navodno novo pismo?
Gdje ti samostani u kojima su se odgajali popovi glagoljai? I jesu li svi oni samo se
preselili iz Moravske? Gdje su bili ti skriptoriji i samostani u kojima se prepisivale
svete knjige i distribuirale da bi u svega etrdeset pet godina postigle takvu snanu
organiziranost da je nakon nedvosmislenih papinih poruka trebalo organizirati
posjet rimskom biskupu i organizirati za samo tri godine jo jedan Crkveni sabor
kako bi se prijepori pokuali rijeiti? I odakle tolika ustrajnost da je otpor unato
svim pritiscima, pa makar i na ogranienom prostoru, uspio opstati (i na koncu
morao biti, pa makar i na tako malom podruju, i preutno odobren)? I zato je
otpor bio najjai na prostoru rimske, gotske i hrvatske Liburnije (i Istre)???
ime se suprotstavljao i na emu je zasnivao svoja prava Grgur Ninski? Ako nije
mogao kao dvorski biskup obraniti niti prvenstvo vlastite biskupske stolice, jer se
kralj priklonio veem probitku (ili manjem zlu, kako god hoete) ime je branio
bogosluje na narodnom jeziku? Metodijevim i irilovim boravkom u Rimu i
tadanjim navodnim papinim odobrenjem kojega su oni isposlovali za svoju misiju
u Moravskoj (da ne kaem meu Slavenima)? Ako su pritisnuti germanskim
latinaima prije etrdesetak godina morali pobjei iz Moravske (i potraiti utoite
nekamo drugdje), kako se pozvati na Metodijevo papinsko odobrenje (kao njegovi
uenici), kada im ono nije pomoglo niti u Moravskoj? Kako to da u Moravskoj nije
sauvano nita od glagoljske pismenosti?
No razmotrimo ipak tu mogunost roenja glagoljice i slavenskog bogosluja?
SVETA BRAA GLAGOLJICA I SLAVENSKO BOGOSLUJE
Ako je vjerovati onome to povijesne prie govore 812. roen je slavenski
apostol METOD (koji je poeo kao vojnik) da bi se kasnije posvetio zajedno s
bratom Konstantinom irenju kranstva.
826. roen je slavenski apostol KONSTANTIN (IRIL) koji je zbog svoje uenosti
nosio i poasni naslov FILOZOF. etrnaest godina mlai brat odmah se uputio
prema sveenitvu. Zamonaio se 856., povlai se u olimpski samostan u kojem mu
je ve i brat Metod (koji je u meuvremenu odustao od vojnike karijere).

126

Prema prii, osam godina poslije: 862., moravski knez Rastislav u Carigrad alje
izaslanstvo i trai misionare za svoju zemlju, eli pokrtavanje vlastitoga puka.
Vjerojatno se, kako pria pretpostavlja, na takav nain htio oprijeti germanskim
kranskim misionarima koji su se ve pojavljivali u njegovoj zemlji. Godinu dana
potom 863. bizantski car MIHAJLO III. alje mu KONSTANTINA i METODA.
Ovdje logika zahtijeva nekoliko pitanja obinog radoznalca:
Zato se prigodom irenja kranstva meu Slavenima Mihajlo III. (car) i Fotije
(patrijarh) odluuju za njegovo pripovijedanje na slavenskom jeziku? Zbog ega ne
alju svoje sveenike da ire kao i do sad grku kulturu (i jezik)? Otkud ideja da se
odjednom propovijeda na jeziku koji nema kransku tradiciju? Ili je pak ima?
Moda se Konstantin i Metod alju da zaustave ne samo irenje latinskog
kranstva iz germanskog susjedstva, nego ono koje na narodnom jeziku (i
narodnom pismu) pokuava doi s juga. Da Bizant ima potrebu zaustavljanja samo
Germana to bi mogao uiniti aljui i grke sveenike u neto veem broju da
propovijedaju i ire kranstvo meu Slavenima (ta nisu ga ni Germani irili na
slavenskom). Budui da slavensko bogosluje postoji (i to na svome pismu) postoji
i potreba njegova zaustavljanja, ako se ve ne moe zaustaviti jezik bogosluja
mogue je zaprijeiti njegovo pismo. Ako se ve ne moe prostor obiljeiti jezikom
makar se pismom moe dati naznaka pripadnosti (ili makar usmjerenosti). Trai se
netko tko moe osmisliti pismo za slavenski jezik po ugledu na grki alfabet
Konstantin Filozof. I ovaj obavlja povjerenu mu zadau (prilagoava grki alfabet i
tako nastaje irilica). Je li ovo smjelo?
Jest. Ima li logiku?
Kako dalje pripovijeda pria Konstantin je 862. 863. sainio SLAVENSKI
ALFABET (PISMENA) te preveo EVNAELISTAR na SLAVENSKI. Potom se braa
zaputie na misijsko putovanje u Moravsku (u dananjoj ekoj) propovijedaju na
slavenskom, okupljaju uenike, uvode slavensku liturgiju, prevode potrebne knjige,
piu sve potrebne rukopise i umnaaju ih. I tako pria ide dalje te po njoj Sveta
braa uspjeno u samo etiri godine rairie pismenost i kransku vjeru. Meutim,
itavo vrijeme misije izloeni su optubama za krivovjerje, pa stoga kreu na put u
Rim. 867. DOLAZE U RIM kod pape HADRIJANA II. (867. 872.) PAPA
POTVRUJE NJIHOVE KNJIGE I ODOBRAVA SLAVENSKU LITURGIJU. Dvije godine
borave u Rimu. AKON METOD U RIMU je ZAREEN ZA SVEENIKA!? No dogaa
se i ono to ovu rimsku epizodu ini jo znakovitijom. KONSTANTIN (IRIL) ima
zdravstvenih tegoba i 869. UMIRE U RIMU. I Metoda se vraa iz Rima u
Moravsku(?) zareen za panonskog (?) biskupa.
Samimo: SVETA BRAA u Moravskoj su prije posjeta Rimu boravila etiri
godine. Dvije godine u Rimu obiljeene su uspjehom kod pape Hadrijana II. (papa
je potvrdio njihove prijevode svetih knjiga kao pravovjerne, iako se ne zna na

127

temelju ega, je li i papa bio Slaven i tko je vrio provjeru, papa im je uz prijevode
odobrio i slavensku liturgiju). No ovaj posjet prema povijesnoj prii isto tako
obiljeen je i Konstantinovom boleu i smru, prezbiterskim reenjem brata
Metodija i njegovim postavljanjem za panonskoga biskupa.
to su i koliko su mogli prevesti za etiri godine? Jesu li uspjeli ita vie od
evanelistara i liturgijskog obrednika? Ako ga je papa odobrio je li on u skladu s
istonim ili zapadnim obredom?
Pria dalje navodi da se Metodije te iste 869. godine vraa no ovaj put gdje? U
Moravsku ili Panoniju? Papa ga prema prii postavlja za panonskog nadbiskupa
emu se navodno protivi germanski biskup iz Passaua koji je sve do tada imao
nadlenost s nadbiskupom iz Salzburga).
U tom razdoblju, unato svim problemima i sukobima oko biskupske
nadlenosti, Metod (koji nije bio Konstantin Filozof izumitelj pisma ipak kao brat)
navodno uspijeva prevesti Bibliju na slavenski jezik.
PRIJEVOD BIBLIJE
DOVRAVA POSAO KONSTANTINA FILOZOFA zapoet 863., negdje, dakle
izmeu 870. i 885. godine.
885. UMIRE METOD
NJEMCI SAD OSJEAJU DA JE dolo njihovo VRIJEME, vre napade na
METODOVE UENIKE!!! i vre PRITISAK NA PAPU DA ZABRANI SLAVENSKU
LITURGIJU. Papa koji sada vodi Crkvu STJEPAN V. (885. 891.) ili podlijee tim
pritiscima ili je i sam protivnik ukljuivanja barbarskoga jezika u bogosluje i
zagovornik svetih jezika (aramejskog, grkog i latinskog) preuuje ono to se
dogaa u Moravskoj. Naime, nakon to je umro Metod kao autoritet i zatitnik te u
promijenjenim politikim okolnostima (885. 886.) svi njegovi uenici bivaju
protjerani i sada, gle, gdje meu june Slavene.
Samemo li priu Metod biva zareene za sveenika i nakon Konstantinove
smrti u Rimu vraa se u Moravsku (ili Panoniju, gdje), praktino im je zareen
odmah biva od Hadrijana II. postavljen za panonskog biskupa. Nakon povratka u
Moravsku (Panoniju) u tih esnaest godina dovrava prijevod Biblije i u
neprestanoj borbi protiv osporavanja njegove biskupske nadlenosti i prava na
slavensko bogosluje (jezik i pismo) uspijeva obrazovati neimenovano mnotvo
uenika koji nakon progona kreu na pokrtavanje juga. Uvoenje slavenske
pismenosti i slavenskog bogosluja uspijeva u toj mjeri da njihov ovjek za neto
manje od etrdeset godina Grgur Ninski postaje dvorski biskup (na dvoru
hrvatskoga kralja) i bori se na Crkvenom saboru 925. godine u Splitu za prvenstvo
nad Katolikom crkvom u Hrvata s latinakim biskupima (i tradicijom Salonitanske
crkve).

128

Konstantin i Metod (sveta braa) navodno su iz slavenskog govornog podruja

(negdje iz okolice Soluna) u Grkoj. Odrasli u bizantskoj kulturi (Istonog Rimskog
Carstva) i dobri poznavatelji antikih jezika (grkog i latinskog) iznenada dobivaju
nalog grkoga cara da ire kranstvo negdje u Moravskoj na slavenskom jeziku?
Je li i Mihajlo III. Slaven? Otkud mu ideja da bi umjesto na grkom ili latinskom u
slavenskom svijetu pokrtavanje trebalo vriti na nekom od slavenskih jezika? Ili je
to zahtijevao Rastislav? Ako je to Rastislav traio: gdje mu je bio uzor? I zato je
uope vjerovao da je takvo to mogue? Otkud ova revolucionarna ideja? Tko je
prije toga imao bogosluje na vlastitom jeziku i meu kojim se narodima irilo na
takav nain. I kakav je bio stav crkve u Bizantu i crkve u Rimu prema takvim
pojavama?
I je li navodnih 40 godina od odlaska uenika SVETE BRAE meu Slavene (i
Hrvate) uistinu bilo dovoljno ne samo da se Hrvate zarazi grenom zabludom,
nego da njezini sveenici uspostave takvu crkvenu organizaciju koja u srazu sa
Salonitanskom crkvom (925.) zahtijeva pravo prvenstva? I na emu ga temelji? Je
li na boljim odnosima s kraljem i pokuaju uspostave suverene autokefalne crkve.
Kakav je njihov odnos prema prvenstvu rimskog biskupa (pape) i prema Bizantu?
Je li za takav stav dovoljno tek odobrenja papa Hadrijana II. i Ivana VIII.? I je li to
dovoljno? I zna li Grgur Ninski i kako za njih? Osobito ako papa u pismu, kojega je
Grgur sigurno morao proitati, izriito osporava bogosluje na narodnom
(barbarskom) jeziku, i to ga osporava kao grenu zabludu te sve one koji je ne
ele napustiti proglaava odcjepljenim od katolikog jedinstva.
TO NAM TO IZMIE?
I TO JE TO U DUBINAMA POVIJESTI TO SE ZASTIRE I NE DA VIDJETI?
864. 925. neki tvrde ak i do 932. biskupije dalmatinskih gradova okrenuti
CARIGRADU, istodobno Hrvatska (Ninska biskupija bila je itavo vrijeme okrenuta
Akvileji je li i u kojoj mjeri Rimu?
867. umire papa Nikola I. (858. 867.) i biva imenovan Hadrijan II.
869. godina Konstantinove smrti i Metodova povratka iz Rima.
867. Konstantin i Metoda su u Rimu i navodno pregovaraju o slavenskom
bogosluju, no temeljni crkveni prijepor koji je zaprijetio raskolom je upitno
prvenstvo rimskoga biskupa i spor oko odnosa dravne i crkvene vlasti (tko koga
smjenjuje i postavlja i tko se ima pravo mijeati u poslove onoga drugoga, a tko
nema). Naime Fotia je za patrijarha postavio, za iva svetog Ignjatia, Mihajlo III.,
kako bi mu ovaj kroz prste gledao (i njemu i ujaku) moralno upitan ljubavni odnos.
Fotie pristaje na imenovanje i takvo carevo pravo (a zbog imenovanja miri na
etinost carskih postupaka). Papa Nikola I. staje na stranu svetog Ignjatia i etike

129

osude carevih postupaka, iznosi stav da se patrijarh i papa mogu mijeati u

svjetovne stvari osobito one etikoga karaktera, dok se car ne moe mijeati u
crkvene stvari jer nisu to pitanja ovoga svijeta. Meusobne ekskomunikacije Fotija
i Nikole I. zaprijetile su potpunim crkvenim raskolom. Jesu li Sveta braa bila u
rimskoj misiji u slubi izmirenja Istoka i Zapad (ili su kako legenda kae s
Hadrijanom II. razgovarali o slavenskom bogosluju)?
FOCIJE (roak i dvorjanik cara Mihajla III.) na elu bizantske crkve prvi put od
858. 867. PRVI RASKOL dolazi na elo patrijarije za iva patrijarha (svetog
Ignjatija). Papa osporava njegov izbor. On saziva Crkveni sabor na kojemu odbija
prvenstvo rimskog biskupa drei da je Crkveni sabor iznad svih biskupa. Papa
Nikola I. ekskomunicira Focija. NJEGOVO ISKLJUENJE PRIHVAA RIM NE I
BIZANT pa Focije ekskomunicira samoga papu. Papa Nikola I. imao je stav da papa,
ije je podruje moi duhovno, moe se mijeati u stvari Drave, ali Car, jer je
podruje njegove moi vremenito, ne smije zalaziti u stvari Crkve. U pozadini prie je
ljubavniki odnos cara Mihajla III. (roen 1840.) i njegova ujaka Barde s Eudokijom
Ingerinom. Unato majinu protivljenju (svete Teodore) toj vezi (u koju je navodno
uao s petnaest godina) i unato papinu protivljenju. Ova zavodnica Eudokija
vjerojatno je bila ljubavnica i ujaku Bardi koji je preko nje manipulirao mladim
Mihajlom III., istim onim Mihajlom koji je poslao Svetu brau na misijsko putovanje
meu Slavene. Budui da je dvor htio odobrenje ovih odnosa po svaku cijenu
mijenja patrijarha Ignjatija koji ga ne odobrava i po brzom postupku bira Fotija
emu se papa protivi.
Focije e jo jednom u crkvenim previranjima i sporovima Istoka i Zapada nakon
867. doi na elo bizantske crkve 877. 886.
885. umire Metoda 886. Focije gubi utjecaj kao voa istone crkve i zavrava
kao monah u manastiru istodobno uslijedi progon Metodovih uenika iz
Moravske
Naravno da je sve ove odnose pratio ne samo spor oko prvenstva u Crkvi i
odobravanje ili osporavanje moralnih postupaka monih, nego i teoloki prijepori
koji su se u raspravi kao demagoka opravdanja pojavljivali kao razlozi ne samo
razlika nego i raskola. Ovaj privremeni raskol e se primirit, ali put prema
konanom je otvoren i gotovo izvjestan. Focije odriui prvenstvo rimskog
biskupa, i njegovom ekskomunikacijom, poveo je Bizant u pravcu raskola i tako je
slijedio Kopte koji su slino uinili jo u petom stoljeu (449. na Crkvenom saboru
u Efezu Dioskurovom ekskomunikacijom pape Lava I.).
16. travnja 1054.

konano potvren kranski

130

raskol
ISTOKA i ZAPADA
U kakvom su odnosu (i jesu li uope) Focijevo upravljanje bizantskom crkvom i
misijsko poslanje Svete brae?
Sveti Ignjatije (konstantinopoljski) kao patrijarh vrio je slubu u dva navrata:
847. 858. te 867. smrti 877.
FOTIJE (820. 893.), na elu bizantske crkve 858. 867. i 877. 886. Za vrijeme
prvog upravljanja 863. brau (s carem Mihajlom III.) alje u slavensku misiju.
Focije u sukobu s Rimom. Sveta braa idu u Rim kako bi potvrdili vlastite prijevode
i od pape dobili odobrenje slavenskog bogosluja. Zato, ako onaj tko ih je poslao
osporava prvenstvo Rima? Te godine umire Nikola I. i biva izabran Hadrijan II. kod
kojega barem kad je u pitanju slavenska problematika Sveta braa sve uspijevaju
ostvariti. Moe li se sukob Istoka i Zapada jo uvijek izmiriti? Iste godine 867.
Bizant poputa jer se na elo njezine crkve vraa sveti Ignjatije. Dolazi do neke
vrste primirja. 869. umire Konstantin i Metod se vraa kao panonski biskup u
Moravsku. 877. umire sveti Ignjatije i Focije ponovno dolazi na mjesto patrijarha.
885. umire Metod 886. Focije biva smijenjen s mjesta patrijarha i smjeten u
manastir. Metodijevi uenici bivaju navodno protjerani s podruja misijskog
poslanja i upuuju se meu june Slavene.
U Hrvatskoj to su znakovite godine. Nakon franakog suveznitva (i njihovih
nasljednika) sve vie se tei vlastitom osamostaljenju i na neki se nain trai tek
tjenja povezanost s duhovnom vlau rimskoga biskupa (pape). Takav pristup bit
e privremeno promijenjen. Naime, knez ZDESLAV (878. 879.) mijenja strateke
partnere i okree se Bizantu. Zanimljivo je ustvrditi da je Zdeslavljevo okretanje
prema Istoku uslijedilo godinu dana poslije Focijevog povratka na patrijarhijsku
stolicu u Konstantinopolu (Carigradu). U Hrvatskoj e uslijediti prevrat koji e
zavriti njegovim pogubljenjem i uspostavom vlasti kneza Branimira.
Unato ovakvom (krvavom) dolasku na vlast ovaj hrvatski knez postat e
miljenik rimskoga pape. U tom trenutku na elu rimske crkve nalazi se papa IVAN
VIII. (872. 882.) PRIZNAJE BRANIMIRU ZEMALJSKU VLAST NAD CIJELOM
HRVATSKOM (PRINCIPATUM TERRENUM).
BRANIMIR (879. 892.) i konano okretanje RIMU
Na Spasovo 6. lipnja 879. na svetoj misi papa blagoslivlja cijeli hrvatski narod.
Godinu dana poslije toga u lipnju 880. odobrava SLAVENSKO PISMO (I
BOGOSLUJE) Onaj Bog koji je stvorio tri glavna jezika hebrejski, grki i
latinski, stvorio je i sve ostale jezike na svoju hvalu i slavu. Odnosi li se to
priznanje na priznanje slavenskog bogosluja u Hrvatskoj? Kako ako su uenici
SVET BRAE jo u Moravskoj (Panoniji)? I ono u Hrvatskoj jo nije poznato. Zna li

131

Branimir, ako u Hrvatskoj nema slavenskoga bogosluja za njegovo odobrenje od

pape Ivana VIII.? Ako ne zna, je li za oekivati da e Branimir koji uspostavlja pune
dravne i sinovske odnose s rimskim biskupom (koji dodue odobrava, zbog ega?,
slavensko bogosluje) riskirati prihvaajui Metodove uenike i slavensko
bogosluje zbog kojega se i na samog papu s germanskih strane vre iznimno jaki
pritisci.
Neto u cijeloj toj prii oito nema uobiajenu logiku.
Ve smo postavljali pitanje na to se zapravo pozivao Grgur Ninski u svom
zahtjevu za prvenstvo ak i u srazu sa Salonitanskom crkvom? Iako dobro zna da
ona ima tradiciju ranog kranstva u doba Rimljana i muenike svet rimske crkve
(one ije je ostatke jo 640. doao prikupiti opat Martin). Iz samog papinog pisma
bilo je i vie nego jasno da sadanji papa bogosluje na slavenskom jeziku dri
grenom zabludom, no on unato svemu ustrajava na pravu Ninske biskupije (i
slavenskoga bogosluja)?
Oito je da i on mora imati argumentaciju koja mora biti znatno uvjerljivija od
prie o Svetoj brai koja su se za to pravo izborila kod pape Hadrijana II. u Rimu
(867. 869.) i koja je navodno potvrena od Ivana VIII. (880.).
pape:

patrijarsi:

Lav IV. (847. - 855.)

Ignjatije 847. 858.

Benedikt III. (855. 858.)

knezovi:
Mislav 835. 845.
Trpimir 845. 864.

protupapa Anastazije III. 855.(?)

Nikola I. (858. 867.)

Fotije 858. 867.

Domagoj 864. 876.

Hadrijan II. (867. 872.)

Ignjatije 867. 877.

Iljko 876. 878.

Ivan VIII. 872. 882.

Fotije 877. 886.

Zdeslav 878. 879.

Marin I. (882. 884.)

Branimir 879. 892.

Hadrijan III. (884. 885.)

Stjepan V. (885. 891.)
JERONIMSKA TEORIJA O NASTANKU GLAGOLJICE
SVETI JERONIM (Stridona 347. Betlehem 420.) veliki crkveni zaslunik i
prevoditelj Biblije na latinski (vulgarni) jezik iji je prijevod potvren kao slubeni
prijevod rimske crkve (Vulgata) po ovoj teoriji je zaetnik glagoljskog pisma. Ova
pobona la kako je imenuje u svojoj raspravi o glagoljici Davor Velni bila je
domiljena kao obrana slavenskog pisma, jezika i bogosluja pozivanjem na
neupitan autoritet katolike crkve. U tom argumentu nije toliko zanimljivo

132

pozivanje na Jeronima kao stvarnog autora (izumitelja) glagoljice koliko dubina

njezina nastajanja (Jeronim je ivio od 331. 420.) njezin poetak se pomie u
povijesnu dubinu i oito je u vremenu kada se ova pobona la koristila, ako je i
bilo nijekanja Jeronimova autorstva nije se postavljalo pitanje njezine starine.
Povijesna starina GLAGOLJICE I SLAVENSKOG BOGOSLUJA u Metodu bliska
vremena, dakle, nije se osporavala. Ovo hrvatsko pismo nisu domislili niti
Konstantin (iril) niti njegov brat Metodije, a najvjerojatnije njegov izumitelj nije
niti sveti Jeronim.
Pisma nastaju tijekom vremena unutar neke zajednice najvjerojatnije od
poetne potrebe da se neto zabiljei rtama i rezama (od brojeva preko rijei i
poruke) do zapisa slova koja zamjenjuju artikulirane akustine slike (glasove) ijim
se kombinacijama ostvaruju rijei i poruke (izraavaju misli i osjeaji). Vjerojatno
se radi o dugom vremenskom razdoblju nastojanja takvog sustava koji odgovara
jednom jeziku i koji se onda pojavljuje kao sredstvo pisane komunikacije.
Naravno, postoje i krai postupci koji se mogu naslutiti iz Konstantivnova
autorstva slavenskih pismena (ali koji je zasigurno oslonjen na njemu poznata
pisma i ijom je prilagodbom ovaj postupak mogao ubrzati). I tako je posve
izvjesno s obzirom na autorstvo jednog ovjeka da se on oslanjao na njemu najblie
pismo (grki alfabet) i da ga je tek prilagodio za pisanje drugog jezika (vjerojatno
koristei neko ve postojee pismo istoga jezika: rte i reze ili galgoljicu).
Konstantin (iril) domislio je irilicu koju su on i njegov brat, te njihovi uenici
kasnije irili diljem slavenskoga svijeta. Taj proces njezina irenja zahvatit e i
Hrvatsku, ali tek puno kasnije.
JERONIMSKA PREDAJA
Jeronimska predaja postanak glagoljskog pisma pripisuje sv. Jeronimu (331.
420.), biblijskom prevoditelju iz naih krajeva koji je ustvrdio da njegov narod
govori barbarski. On je potvrda da se autohtono puanstvo moglo uzdii
obrazovanjem. I da je bilo onih naih autohtonih stanovnika koji su se prilagodili i
integrirali u rimsko drutvo te u njemu uspijevali dosegnuti odreene dravne i
crkvene poloaje. Velika veina neukoga svijeta u tome nije uspijevala i zadravala
je svoj barbarski status. Je li bilo pokuaja da se po uzoru na (rimsku) kulturu u
dodiru izie iz mraka nepismenosti? Vanost pisma nije bilo teko uoiti. Potreba
da se neto zapie i porui pisanom porukom nije manjkalo. I imali su se na to
ugledati. Jesu li mogli krenuti prilagodbom latinice? Jesu. I u stvarnosti je ta
potraga za odgovarajuom latinikim pismom zavrila tek koncem IXX. stoljea.
Jesu li mogli poi za usavravanjem rta i reza? Jesu. I to je vjerojatno naa
glagoljica. I to su to bile rte i reze i jesu li imale svoje ime?
Pobona la naih glagoljaa najvjerojatnije nije odgovarala istini, pitanje je: je
li glagoljica kao takva uope postojala u Jeronimsko vrijeme. No oni su se sluili

133

ovim imenom, u nadi da im svetac ne e zamjeriti, kako bi odagnali neugodnosti

koje su zbog svoga pisma i kranskog nauka (i bogosluja) na svom jeziku imali u
prijeporima s latinskom crkvom i samim Rimom. A takvo pozivanje ne bi imalo
smisla kada bi tradicija pisma i bogosluja bila tako mlada tek etrdesetak godina.
Naravno, ovo opravdanje se ponavljalo pa se uvjerenje o svetom Jeronimu kao
izumitelju pisma pretvaralo u istinu predaje u koju se nije smjelo sumnjati.
Uostalom, u kasnijim vremenima imali su blisku potvrdu takve mogunosti
(analogiju) u sluaju Svete brae (i Konstantinova izuma irilice).
I Velni s pravom tvrdi: Jednom steeno pravo, glagoljai su branili i obranili
svojom upornou, stvarajui za svoju obranu i poznatu legendu o sv. Jeronimu kao
izumitelju glagoljice.
Naravno da su prie kao to je onda da je kodeks Glagolita Clozianus, pisala ruka
samog sv. Jeronima klasina predaja nikla na prethodno izgraenom uvjerenju u
istinitost predaje o svetom Jeronimu kao izumitelju pisma. Sve ovo je bilo potrebno
da bi se dokazala starost i ravnopravnost glagoljice s latinskim pismom.
Predaja, i neki izvori, govore da je postojao glagoljski psaltir kojim se sluio
posljednji salonitanski nadbiskup (Teodor 614.). Jo se trai potvrda. Za neke
druge teorije potvrde nisu uope potrebne, dovoljna je teorija.
IRANSKA (ORIJENTALNA) TEORIJA O NASTANKU GLAGOLJICE
Tezu o iranskom podrijetlu Hrvata podravali su mnogi znanstvenici i
pronalazili su razliite dokaze za tu tvrdnju (ufflay, egvi, Hamm, Lovri...) u
sklopu te teorije traili su i iskon same glagoljice. Mnogi od njih u eri dogmatske
istine o Konstantinovu (irilovu) autorstvu i legendi o Svetoj brai bili su
zabranjivani, proganjani, kanjavani i ubijani. U ime slavenskog jedinstva i
hrvatsko-srpske istosti.
Oni su u razliitim drevnim istonim pismima i memografikim sustavima
vidjeli zametke glagoljice. Jedan od teorija obrazlae da glagoljica (proistjee iz
haravae), tragom iste misli i hrvatski narod (njegova dinaridska komponenta)
potjee od zagubljenog naroda oko usahle rijeke Sarsawati (Harhawati) kojega je
veliki potres i nestanak rijeke prisilio na egzodus na obale Jadrana (i onda diljem
Europe) gdje su se izmijeali s drugima narodima.
Svi zagovornici pa i oni suvremeni (Mirko Emanuel Vidovi) mone protivnike
imaju u srpskom i ruskom panslavizmu.
GOTSKA TEORIJA O NASTANKU GLAGOLJICE
Kao to se podrijetlo Hrvata povezuje s Gotima (Gotima Sclavinima) i nastanak
glagoljice se dovodi u vezu s njihovim runskim pismom. Neke suodnose su
zamjeivali ak i oni opsjednuti slavenskom istinom tako Franjo Raki govori o

134

glagoljici kao posestrimi germanskih runa. Ako jest, otkuda Konstantinu Filozofu
ideja da pismena za slavenski narod uini po ugledu na gotsko pismo (a ne po
uzoru na grki alfabet)?
Ono to je injenina poveznica jest da neka glagoljska slova imaju ista imena
kao gotika pismena (germanske rune). Neka su imena glagoljskih slova po
znaenju i nazivima ista kao i runska, iako se ta slova razlikuju oblikom.14 O
podrijetlu runa postoje takoer razliite teorije a pretpostavlja se vrijeme njihova
nastajanja negdje u II. stoljee prije Krista.
Neslavenska imena glagoljskih slova mnogima su bila poticaj za daljnje
istraivanje i razliite pretpostavke, kao jo jedno svojstvo glagoljice kojom se ne
samo pisao tekst nego i iskazivale brojevne vrijednosti. Glagoljsko pismo
harmonizira se s iskazom brojeva i slova te se nalaze u takvom meusobnom
odnosu koji je u skladu s numerikom progresijom koja se njima iskazuje.
Dokaz da je glagoljica starija od gotskog alfabeta (kojemu se nastajanje datira u
II. stoljee prije Krista, moja napomena) potkrepljuje brojana vrijednost slova, jer
u glagoljici ona tee neprekinuto dok se u gotskom alfabetu i irilici razvija prema
grkom alfabetu. Zapravo, samo u glagoljici brojana vrijednost tee
neprekinuto.15 I rune i irilica gube taj slovno-brojani sklad (redoslijed).
injenica postojanja germanskih naziva svjedoi tek da je to pismo jedno
vrijeme bilo u doticaju s onima koji su za pisanje vlastitoga jezika koristili rune.
Svjedoi o politikom zajednitvu ili vojnom savezu slavenskog (slaveniziranog) i
germanskog etnosa (to je i povijesno neupitno osobito u vrijeme Ostrogotskog
Kraljevstva ukoliko prihvatimo teoriju o autohtonosti Hrvata ili dolasku novog
vladajueg sloja autohtonom puanstvu u ovom razdoblju povijesti). Ti su
Germani mogli biti samo Goti jer su oni jedni germanski narod koji je zavladao
teritorijem na kojem je nastala prvotna jezgra hrvatske drave.16
Nastajanje glagoljice u odnosu prema runama moe se datirati na dva naina
kao starije i mlae pismo. Starije jer se slijed brojane vrijednosti potuje u
glagoljici (dok u runama je taj slijed naruen). Ili kao mlae pismo koje je
naslijedilo stoga i imena nekih slova (mada ih oblikom nije preuzela), ne mogu se
oteti potrebi komentara jer da je mlae valjda bi naslijedilo oblik slova pa makar
ne naslijedila njegovo ime. No staro se ime mogue zagubilo i zbog istodobnog
koritenja oba pisma mlae je ime zauzelo mjesto starijeg.
Ovo razdoblje slavensko-germanskog zajednitva iznimno je vano jer je to
vrijeme Wulfile (2. polovica IV. stoljea).

14

Velni
Velni
16
Isto
15

135

Wulfila (Ulfila, gotsko znaenje vui oko 311. 383.) zapadnogotski je

arijanski biskup. 341. zareen za biskupa od carigradskog patrijarha Euzebija iz
Nikomedije.
370. preveo je Bibliju s grkog na gotski jezik.
Progonjen zbog arijanizma. Dri se da je i mogui izumitelje novog pisma (runa)
koje za osnovu navodno ima grku unicijalu. Sauvani su tek dijelovi njegova
biblijskog prijevoda (uvaju se u Uppsali).17
Zato je vaan ovaj Wulfila pa zbog prijevoda Biblije na narodni jezik. Goti su
narod koji je imao vlastitu Bibliju i vlastito bogosluje i kao takvi optuivani i od
Bizanta i od Rima za herezu arijanizma. Vidjet emo mnogo kasnije da se arijeva
hereza pripisuje i Hrvatima. Je li samo postojanje narodnog jezika u bogosluju i
prijevod Biblije na narodni jezik bilo dovoljno za vjerski progon? U tadanjoj
Europi izgleda jest!
Dolazak Gota u Hrvatsku, s ili bez Sclavina, doli ovi s Gotima ili ih Goti zatekli
ne mijenja mnogo priu, jer e upravo ona podruja koja e nakon Gota drati jo
jedni Germani (Franci) Liburnija (i Istra) uspjeno ouvati glagoljicu. to potvruje
da su tu bile najpovoljnije prilike, kasnije kad su se okolnosti promijenile tu je bio
najjai otpor, ali vjerovati je i njezin iskon. Gotska (hipo)teza ponekad zaglavi u
elji poistovjeivanja starih Hrvata s Gotima. Tomu nisu imuni ni njezini
zagovornici ni njezini neprijatelji, zanimljivo je istai i da Toma Arhiakon
glagoljska slova naziva gotskim slovima.
TEORIJA UROTE
o sustavnom skrivanju injenica!!!
Pisani spomenici (navodno dobro i uredno zametnuti) svjedoe da je glagoljsko
pismo bilo poznato starorimskim i latinskim piscima znatno prije djelovanja sv.
Jeronim i sv. irila i Metoda, ak u I. stoljeu. Moe ih se pronai i meu starim
italskim pismenima.
Zastupnici ove teorije uvjereni su u postojanje glagoljice na podruju
akvilejskog patrijarha i na podruju salzburke biskupije. Zapravo radi se o
najstarijim glagoljskim tekstovima koji su posljednji put vieni u njihovim
pismohranama. Motivi skrivanja su viestruki, pa ak i konstrukcija prie o Svetoj
brai u kojoj su iz svojih razloga sudjelovali kranski Istok i Zapad.
Ako je glagoljica kao pismo postojala jo u rimska doba (a vjerojatno jest) po
dolasku prvih kranskih propovjednika na ove prostore (apostola i kasnijih
iritelja kranstva) to je pismo moglo na narodnom jeziku uvati priu koja je bila

17

prema Hrvatskoj enciklopediji

136

teko dostupna onim drugima. Ujedno je po dolasku Gota moglo biti pismo koje je
u narodni jezik prevodilo Bibliju koja je ve prevoena na neki narodni jezik (eto,
uzora). Budui da su kranstvo primali na svome jeziku imali vlastiti prijevod
Biblije i bogosluje na vlastitom jeziku ti su se krani drali ravnopravnima onim
iz Rima i Konstantinopola. Oni su bili, kako su to i stoljeima kasnije o sebi
svjedoili krstjani bosanski: prave vire apostolske.
Budui da su i Bizant i Rim htjeli po svaku cijenu nametnuti vlastiti oblik
kranstva, a na ovim prostorima ve su postojala dva izvorna na latinskom i
narodnom jeziku Bizant se naao u neto teoj poziciji morao je kao sljednik
Istonog rimskog carstva prihvatiti latinizam domaih Romana (iako bi im grki
bio daleko prihvatljiviji). Budui da su Romane prisvojili Grci onima koji su bili
zainteresirani za prostor ostao je samo onaj udio krana na narodnom jeziku.
Kada su doli Goti on se dodatno uvrstio. Ponovnim povratkom Bizanta postojalo
je ve dvostruko organizirano kranstvo, no Bizant je bio zauzet stalnim
provalama Avara (i drugih barbara) pa su u obrani od strane opasnosti svi bili
dobrodoli, a rjeavanje crkvenih prilika i pitanja ostavljeno je za kasnije. Uskoro
se u priu umijeae Franci koji u Hrvatskoj upravljaju Liburnijom (i na nju
naslonjenom) Istrom, dok pod Bizantom ostaje ostatak Hrvatske. Ako uzmemo da
je stanje u gradovima zadovoljavajue Bizant se mora pobrinuti za kopno. U tom
smislu javlja se potreba da se potisne glagoljica i makar pismom koje vue izravnu
asocijaciju na grki alfabet javlja se potreba obiljeiti prostor. Je li Moravska u
dananjoj ekoj? Je li tamo i Panonija? No, u svakom sluaju tako je u ove krajeva
stigla irilica, pa makar i tek nakon Metodove smrti i progona njegovih uenika.
Glagoljica se povlai u Franako okrilje, a nakon slabljenja Franaka pojedine pape
na sve mogue naine pokuavaju zadrati Hrvate i u tom prijelaznom razdoblju
kada im nemaju to ponuditi prihvaaju i njihov oblik kranstva, pismo i jezik.
Kada se stanje promijeni i kada se Rim osjea monim pravila igre se mijenjaju i
nalazimo se u 925.-oj i poslije nje.
Motive temeljitog sakrivanja, ak i nijekanja, takvih pisanih spomenika treba
traiti u onoj prijelomnici kad Konstantin Veliki prihvaa kranstvo za dravnu
religiju i kad potom latinski eli potisnuti svaki drugi jezik (osim grkog) iz
liturgije.18
Sveti jezici (hebrejski, aramejski i grki) doivjeli su da Biblija (Sveto Pismo)
bude prevedena na priprost, vulgarni jezik toga doba latinski. Jeronimov prijevod
Biblije na latinski zove se Vulgata daljnja vulgarizacija nije poeljna, a njezino
sprjeavanje predvodit e upravo ovi koji su posljednji stekli taj status. Zapadnom
crkvom gospodari vulgarni latinski kao jedini jezik bogosluja i potirao je svaku
mogunost da se liturgija vodi na bilo kojem drugom jeziku. Osim Gota i Hrvata ima

18

Velni

137

jo jezika koji u tom ranom vremenu imaju Bibliju na narodnom jeziku19. Tek II.
Vatikanskim koncilom (1962. 1965.) odobrava se liturgiju na narodnim jezicima.
Boris Mauravieff, vrstan teolog i filozof religije, u svojoj knjizi Gnosa, posve
usput spominje injenicu (jer je za njega opepoznata) da je sv. iril u Kersonu
naiao na evanelja pisana glagoljicom, a za samo pismo kae da ga je
upotrebljavao sv. Andrija apostol.20
Zanimljivo je da je sveti Andrija apostol propovijedao meu Skitima (je li i meu
Sarmatima i Hrvatima?).
U potrazi za pradubinama (ako su postojale) glagoljice nismo jo uvijek u stanju
pronai spomeniku batinu iz tog vremena. Mogue je da je jo uvijek skriva
zemlja ili je s nakanom zagubljena negdje na Zapadu i Istoku u sveobuhvatnoj
teorije zavjere. to izgleda posve besmisleno nakon toliko stoljea, no injenica je
ne samo kako manjkaju spomenici glagoljske batine iz pradubine nego i glagoljski
i iriliki spomenici s konca devetog stoljea (pa gotovo i cijelog desetog i sve do
stoljee kada vie nije mogla biti povezivana s hrvatskom samostalnou). to je
oiti apsurd kojemu valja pronai razloge. Jesu li svi raniji spomenici bili rtve
optube za arijanizam? U ijem je sve interesu bilo skrivanje i unitavanje? I tko je
sve radio na njemu?
Vratimo se jo jednom poetku nae prie crkvenim saborima u Splitu. Onome
prvome na kojem je bilo i vie nego izvjesno to papa sugerira crkvenom i
dravnom vodstvu. Zauzima se za prvenstvo Splitske (salonitanske) crkve, sve
druge biskupije trebaju joj biti podreene. Oni koji ostanu pri svome jeziku u
bogosluju (i svome pismu) jasno poruuje da su docijepljene od katolike
zajednice i da se imaju drati krivovjernicima. Unato tako izriito jasnom stavu
Ivana (rimskog biskupa) na Saboru se vodi estoka rasprava u kojoj oito postoje
jaki dokazi i na suprotnoj strani. Kako ti dokazi mogu biti u jednoj takvoj raspravi
snani ukoliko bogosluje na narodnom jeziku nema tradiciju (jer ne moe se
nazvati tradicijom ono to traje tek etrdesetak godina). Argumenti moraju biti
mnogo snaniji. Prisjetimo se bosanskih krstjana koji za sebe tvrde da su prave
vire apostolske. Zar isto to nisu tvrdili Grgur Ninski i hrvatski biskupi u srazu s
latinaima? Kranstvo na prostore s ove strane Jadrana oito je stiglo jo u
apostolska vremena. Hrvatski biskupi se dre originalno izraslom crkvom jo iz tih
apostolskih vremena kao ona Crkva koja je izvorno nastala na uenju apostola
istodobno s latinskom i grkom. Manje je vano jesu li oni u pravu, mnogo je
znaajnije ono u to oni vjeruju, a to im govori njihova predaja.

19 Sirijska rana crkva ima Peshitu (u prijevodu znaci jednostavno, uobiajeno), Bibliju napisanu
narodnim jezikom.
20

Velni

138

Predaja je istina u koju se ne smije sumnjati.

Povijest bi trebala biti potraga za stvarnom istinom. No, kako doi do nje u
nedostatku vrstih dokaza?
to je bio rezultat Prvog crkvenog sabora u Splitu?
Sraz Splita (Salonitanske tradicije) i Nina (nacionalnog biskupa: Episkop
Chroatiensis). Ninski biskup sjedi na kraljevskom dvoru i dri se prvim meu
jednakima i da je njegovo prvenstvo neupitno i s obzirom na povezanost s
vladarima, ali i zbog predaje o izvornosti vlastite crkve jo od apostolskih vremena.
Ivan (biskup rimski) oito vie ne eli kompromise. Ovaj put kralju ima to
ponuditi. U dotu mu donosi ono za im Hrvati ve stoljeima eznu: gradove.
Potrebno je napraviti rtvu prihvatiti jezik katolianstva (latinski), odrei se
bogosluja na narodnom jeziku, dati prvenstvo istodobno nastaloj crkvi
Salonitanskoj (odmah na naem ozemlju nastaloj na latinskom jeziku). Crkveno i
dravno ujediniti itavo kraljevstvo i u tome imati potporu Rima. Tomislav kao
politiar ini rtvu i prihvaa ponudu sagledavajui politike probitke. Ono to je
moda jo vanije pripomenuti jest budui da papa kae u pismu da je Crkva u
Hrvata (kraljevstvima Slavena) nastala meu prvencima znai da on i ovu crkvu na
latinskom jeziku (onu na hrvatskom ne priznaje) dri hrvatskom. On, oito, zna
ono to bi i mi trebali znati da smo oduvijek tu.
Grgur Ninski je potpuni gubitnik. Ostaje mu unato papinoj izriitosti i
zakljucima Sabora tek zahtijevati raspravu pred samim papom kako bi se jo
jednom iznijela potpuna argumentacija. Obrana glagoljice, slavenske pismenosti i
bogosluja te borba za istodobnost i ravnopravnost Crkve Hrvata (njezine tradicije
i metropolitanskih prava) mora imati dublju tradiciju od one tek nanovo
uspostavljene navodnim prihvatom prognanih uenika solunske Svete brae.
Ne treba zaboraviti da papa priznaje da su kraljevstva Slavene meu
prvijencima Crkve, igrajui i s tradicijom latinske crkve u Saloni i drugim
dalmatinskim gradovima, ali ne osporavajui izravno to niti Crkvi na barbarskom
jeziku, nego se poziva na injenicu da se pravi sin rimske crkve ne bi mogao
radovati prinosei rtvu na barbarskom (ili slavenskom) jeziku. Papa ovakvim
stavom na svoju stranu pridobija dalmatinske biskupe, odvaja ih od Bizanta, daje
im itavu Hrvatsku na crkvenu upravu i uspostavlja redovnu crkvenu upravu s
jasno postavljenom hijerarhijom. Latinski biskupi zauvijek udaljeni od Bizanta
zadovoljni su jer su dobili prvenstvo i dre da e i njihovi gradovi uspostaviti
zadovoljavajui odnos u novim politikim okolnostima budui da se sad
podvrgavaju hrvatskom kralju. Ovo osamostaljivanje gradova i njihova integracija
u hrvatsku dravu ono je to privlai Tomislava.

139

Ovim crkvenim saborom uspostavljaju se latinsko bogosluje (i rimski rituali)

kao obveza svih (suzbija se glagoljizam i bogosluje na narodnom jeziku). Dokinute
su promjene nastale padom Salone (ili se makar tako tumaio nastanak dvovlaa,
to je povezano i s ukljuivanjem Akvilejske patrijarije u crkvenu upravu u
Hrvatskoj, ne treba zaboraviti da je Ninski biskup postavljan ne od pape nego od
akvilejskog patrijarha (moda i kao majke crkve od koje je zadobila krtenje, ili
makar odagnala sumnju u arijansku herezu njezinim prihvaanjem).
Na ovom Saboru zabranjeno je nadalje zareivati sveenike koji bi koristili
slavenski jezik iako je slavenskim sveenicima koji ne znaju latinski (ve
zareenima) doputeno jo uvijek glagoljati i to samo ako bi bila oskudica latinskih
sveenika (za sve takve sveenika bila je potreban posebna dozvola rimskog
biskupa). S jasnim upozorenjem: Neka biskup Hrvata zna da je kao i mi podloan
naoj metropolitanskoj crkvi.
Jo jasnije upozorenje bilo je ono koje se odnosilo na kralja: Ako bi pak kralj i
velikai hrvatski htjeli da sve biskupske dieceze unutar granica nae metropolije
podvrgnu pod vlast svoga biskupa, neka ni jedan od naih biskupa po itavoj
njihovoj zemlji niti krsti niti posveuje crkve ili sveenike uostalom, neka oni
zajedno sa svojim biskupima odgovaraju Bogu za sve ono, u emu zbog njih bude
trpjela nauka kranske vjere. Naa je savjest pred bogom ista.
Dakle, odgovornost se prebacuje na kralja i hrvatske velikae koji e u sluaju
nepotivanja dogovora snositi odgovornost za pravovjernost nauka kranske
vjere. Prijetnja herezom i vie je nego izvjesna.
Prema prii Grgur Ninski odbija prihvatiti sve zakljuke Sabora.
Papa Ivan X. poziva splitskog nadbiskupa i Grgura Ninskog da im razjasni to je
ostalo nejasno iako je sve i vie nego jasno. Nudi li papa kompromis? Ili jo veu
stegu?
Ne zna se.
Jesu li biskupi bili kod pape? Najvjerojatnije nisu.
Bugari kreu na Hrvate. Tomislav se brani. Bili se mogao ponovno primai
Bizantu? Papa se aktivno stavlja na hrvatsku stranu i Hrvati se uspijevaju obraniti.
U traenju mira papina pomo ovaj put je bila na hrvatskoj strani. I u takvim
okolnostima papa saziva jo jedan crkveni sabor (927. ili 928.) ovaj put papin
izaslanik je biskup Madalbert.
Na ovom saboru latinai predstavljaju crkveni sukob kao posljedicu pohlepe za
vlau Grgura Ninskoga. Budui da su dokinuli Ninsku biskupiju, jer nije postojala
za takozvane izvorne crkvene uprave prije pada Salone Grguru Ninskom nude
stolice skradinskog, duvanjskog i sisakog biskupa: No ako on (Grgur Ninski) za

140

ogromnom biskupskom asti hlepi, pa nije zadovoljan jednom biskupijom, neka

preuzme slubu svih ovih triju biskupija, sebi i njima na propast.
928. novi papa Leon VI., kojega je iste godine naslijedio Stjepan VII. (928.
931.), otro kori Grgura Ninskog i prijeti mu izopenjem. O njegovoj sudbini se
nita vie ne zna niti je mogue iz povijesnih izvora doznati o nainu na koji su
splitski biskupi provodili odluke Crkvenih sabora.
Glagoljatvo se jo dugo otima povlaei se na koncu u enklave najeeg otpora.
Jo 1060. godine u vrijeme novog Crkvenog sabora u Splitu za pape Nikole II.
donosi se odluka o zabrani (pod kaznom prokletstva) zareivati Slavene ako nisu
vjeti latinskoj knjizi.
Otpor se lagano slamao i kakav takav red se zavodio, oni najuporniji, oito je i s
najjaom tradicijom na kvarnerskom podruju, Lici i Istri jo uvijek i uporno
glagoljaju unato svim zabranama.
1248. Inocent IV. konana potvrda uporabe hrvatskog jezika i hrvatskog
pisma glagoljice u bogosluju (uz latinski, hebrejski i grki), ali samo tamo gdje se
takvo bogosluje ve koristi. Ovime je ostatak Hrvatske konano latinskom
bogosluju podvrgnut, enklave odobrene, a Bosna pod upitnikom. U meuvremenu
unutar rimske Crkve istovjetan status kao i glagoljica je zadobila i irilica, uporaba
pisma i narodnog jezika uporno se imenovalo Arijevim krivovjerjem (bez obzira
drali vjernici koji prakticiraju takvo bogosluje i njihovi vjerski slubenici Isusa
Krista Sina suvjena i istobitna s ocem ili ne).
Glagolju zavrnu rije o pismenima
Hraban Maur (776. 856.): De inventione linguarum postoje slova Etika
Filozofa, scitske narodnosti, koja je do nas sa svojim opaskama doveo sv. Jeronim
(literas ... quas venerabilis Hieronimus presbyter ad nos usque cum suis dictis
explanando perduxit) pa bi u tom pravcu i dalje trebalo istraivati. 863. Sveta
braa kreu u misiju sedam godina nakon Maurove smrti. Jesu li slova Etika
Filozofa glagoljica?
Ne znamo. Ali... Zanimljivo je da je sveti Jeronim, na kojega su se pozivali nai
glagoljai ak i kao autora glagoljskog pisma (zbog njegova znaaja u Crkvi)
pohvalio Wulfilu jer je preveo Bibliju na gotski jezik. Tvrdnje da je on na hrvatski
(staroslavenski) preveo sve psalme naravno ostaju dio arolike predaje
isprepletene oko njegova imena koja se povijesno ne moe dokazati. Kao to smo
ve naveli glagoljski i iriliki spomenici koji su nam poznati datiraju se najranije
koncem X. stoljea. to se dogodilo s onim nastalim prije tog vremena?
Glagoljski tekstovi, makar tako tvrde jezikoslovci, jezino su arhainiji. Jezik u
nepokretu.

141

Ima li logike da se Slaveni pokrtavaju s dva pisma? Nije li dovoljno jedno???

Lingvistike analize govore vjerojatno kao i povijesne esto ono s im ovjek
krene u obrazlaganje. No, hajde da se pozovemo na jednu takvu. Marko Japundi
tvrdi da staroslavenski biblijski tekstovi nisu prijevod s grkoga (to bi bilo logino
ako su ga prevodila Sveta braa), pa niti prijevod Wulfilina prijevoda (na gotski),
nego su prijevodi najstarijeg latinskog prijevoda: Vetus latine (Itale). Dri se da su
prijevodi na starocrkvenoslavenski jezino savrenstvo. Jesu li pak Grci (poznavali
tako dobro slavenski i u takom kratkom vremenu mogli tako savreno obaviti
zahtijevan
i
opsean
posao)?
Kako
protumaiti
jezinu
dubinu
starocrkvenoslavenskoga? Narodni jezik u liturgiji (u nepokretu). Zaustavljen.
Neke usporednice s Gotima i istovjetnosti kod Hrvata su neporecive: bogosluje
na narodnom jeziku, prijevod Biblije, nacionalni biskup (kod Hrvata i jedinstven
primjer u Zapadnoj crkvi).
Zato Toma Arhiakon i pisac Hrvatske kronike (Libellus Gothorum)
poistovjeuju Gote i Hrvate (Slavene)?
Zato je glagoljica u doba svoga irenja povezivana s arijanskom herezom?
Otkud glagoljica u Istri (koja ak nije bila u sklopu hrvatske drave)?
Zato u hrvatskoj povijesti i tradiciji nema prisutnosti predaje o Svetoj brai?
Vratimo li se u povijest kranstva prisjetit emo se da je Ilirik u 4. stoljeu bio
uporite arijanskog krivovjerja. Arije: Sin Boji nije suvjean i istobitan s Bogom
Ocem. Prvi ekumenski koncil u Niceji 325. osuuje Arija: Sin je suvjean i
istobitan s Ocem. Arije protjeran u Ilirik. (Njegove pristae: Valen (biskup Murse
/ Osijeka, Urzacija, biskup Singiduma / Beograda, Fotina biskup Sirmiuma /
Srijemske Mitrovice.) Zatim se u Sirmiumu odrava vie crkvenih sinoda u
pokuaju izmirenja???
375. Ilirska sinoda pobjeda nicejskog vjerovanja.
381. Akvileja zapadni biskupi pobjeda nicejskog vjerovanja.
(Vandali, Langobardi, Gepidi, Heruli, Goti i dalje se dre arijevskog nauka.
Wulfila i prijevod Biblije.)
Pozivanje na Drugom splitskom saboru na ponovnu uspostavu redovne crkvene
hijerarhije prije pada Salone (640.) moe biti vrlo znakovito. Ne samo zbog tvrdnje
da prije toga Ninska biskupija nije postojala, nego i stoga jer se na takav nain
branilo ne samo prvenstvo Splitske biskupije i latinskoga bogosluja, nego se
pojava hrvatskog bogosluja (i glagoljice) povezuje na takav nain s Akvilejskom
patrijarhijom (i njezinom nadlenou nad Ninom), koju Nin ne opovrgava nego se
ponaa u ovim okolnostima kao da je prihvaa kao majku crkvu (moda i samo

142

stoga jer ga se u tom sluaju ne moe optuiti za arijevsko krivovjerje). Zajedniki

ivot Gota i autohtonog stanovnitva (i njihovi meusobni utjecaji) sigurno se daju
prepoznati i u injenici da u VI. i VII. stoljeu neke ilirske crkvene zajednice aste
gotske svece. Ve smo rekli Goti imaju svoje pismo, bogosluje na narodnom jeziku,
nacionalnog elnika crkve? Isto to imaju i Hrvati. Tko je od koga preslikao stvar ili
je sve nastala kao zajednika tradicija? Po svjedoanstvu Tome Arhiakon u
vrijeme prvog splitskog biskupa Ivana Ravenjanina voe Gota i Hrvata oiene su
od arijevskog krivovjerja. Ovim on opravdava prvenstvo splitskoga biskupa (i
splitske nadbiskupije), ali, mogue je, otkriva i djeli povijesne isitne.
Ostrogtsko Kraljevstvo sa sjeditem u Ravenni uspijevalo se odrati tek kojih
stoljee i pol. Poraz Ostrogotskog Kraljevstva. I pobjeda Bizanta plaena je s jedne
strane potpunim gubitkom drave, a s druge strane slabljenjem Istonog Rimskog
Carstva koje vie nije u stanju braniti svoje sjeverne granice i prodore Avara (i s
njima Slavena) na jug sve do Jadrana. Prodori na jugoistok se pokuavaju
zaprijeiti, a ovi koji lome Carstvo na dvoje ostaju u drugom planu. U takvim
okolnostima poraz Gota unitio im je dravu i vojnu snagu, ali nije doveo do
njihova potpunog nestanka. Njihovi ostaci se uklapaju u autohtono stanovnitvo. U
Bugarskoj (oko Nikpolja) povijesni ih izvori zamjeuju ak i u 9. stoljeu i biljee ih
kao one koji odravaju liturgiju na svome jeziku. U Hrvatskoj oni u simbiozi s
autohtonim stanovnitvom pokuavaju ouvati vlastitu tradiciju. Pismo i jezik se
mijenja no organizacija i pristup ostaje. Goti Slaveni koji sami sebe zovu Hrvatima
stupaju na povijesnu scenu. Moe li se rei da tamo gdje je nazonost Gota u
Hrvatskoj vea, tamo je i tradicija narodnog jezika, svoga pisma i bogosluja jaa?
Moe li se tako protumaiti i snaga glagoljanja u Istri i Liburniji? Je li i Crkva
bosanska tek varijacija iste teme?
U spisu iz 873. O obraenju Bavaraca i Karantanaca: postoji tvrdnja da je iz Istre
i Dalmacije doao neki Slaven imenom Metodije, koji je pronaao (adinvenit)
slavensko pismo te je slavenski obavljao slubu Boju. Je li Moravska bila gdje je
bila? Moda u Sirmiumu? Moda se Metodijev povratak iz Rima povezivao s Istrom
i Dalmacijom zbog slinosti koja se dala zamijetiti izmeu autohtone tradicije i
Metodijeve slavenske misije?
Latinska crkva (i rimski biskup: papa) u razliitim vremenima imaju s obzirom
na politike okolnosti i razliite stavove oko slavenskog bogosluja. Ivan VIII. (872.
882.) dao je i crkveno odobrenje (880.) slube Boje na slavenskom, jer se i njime
dostojno slavi Boga, te nareujemo da se istim jezikom propovijedaju i razglauju
djela Krista naega Gospodina. Ovo je vrijeme u kojem traje muno
nadmudrivanje s Bizantom, ali i reakcija na put Svete brae koji je krenuo od
Mihajla III. i Fotija koji prijeti raskolom i kojega nije bio u mogunosti zaustaviti, pa
se odobrenje i zadravanje u krilu crkve javljaju kao dobro rjeenje. Negdje oko
880. iz pisma knezu Svetoplku kojega Pie Ivan VIII. rado se povlai informacija o
slavenskom pismu kojega je pronaao Konstantin Filozof kao dokaz o njegovu

143

autorstvu glagoljice. Zbrku u cijelu priu dodatno unosi i ime pravnog kodeksa
donesenog na Duvanjskom saboru kojega neki datiraju u 753. godinu. Metodios ili
Methodos pravni je kodeks (na starom hrvatskom jeziku i pismu) kojeg su
dalmatinski Romani nazivali Libellus Ghotorum (najvjerojatnije stoga jer je bio
napisan glagoljicom). Izgleda da je sadraj ove knjige vie manje sauvan u
Hrvatskoj kronici (Sclavorum regnum) i njezinoj varijanti Ljetopis popa Dukljanina.
Zavrno o Hrvatima i kranstvu s potpunim pouzdanjem moe se rei da
pokrtavanje Hrvata (vie ili manje uspjeno) traje od apostola do dananjih dana.
U samom zaetku propovijedanja vjerojatni jezici irenja bili su grki i latinski.
Uskoro se uspostavlja i crkvene zajednica autohtonih stanovnika na narodnom
jeziku. Praksa latinskog bogosluja od samih poetaka kranstva kao doputene
religije je neupitna. Kada zapoinje praksa bogosluja na narodnom jeziku? Je li
ona povezana s uspostavom Ostrogotskog Kraljevstva i utjecajem Gotske prakse
bogosluja na narodnom jeziku? Najvjerojatnije da. Pogotovo ako su, a vjerojatno
jesu autohtoni stanovnici imali svoje pismo (glagoljicu) i svoj jezik. Zato smo
uvjereni u postojanje glagoljice.
Slovni zapis i brojevni slijed ostvaren tim slovnim slijedom kod glagoljice je u
apsolutnom skladu (u slavenskoj irilici i gotici taj slijed je poremeen). Unutar
Ostrogotskog Kraljevstva uspostavljene institucije i crkvena organizacija nije se
slomila njegovim padom, jer je Bizant nakon pirove pobjede toliko onemoao
prodorima Avara (i Slavena) da je prostor u Ilirku ostao gotovo dravotvorno i
crkveno obezglavljen. Padom Salone redovna crkvena hijerarhija (latinaa) ako je
ikada postojala i prema vlastitim priznanjima prestaje postojati. Akvilejska
patrijarija izgleda da se pojavljuje u prostoru. Kada? Je li prije njezine pojave
Crkva Hrvata preputena sama sebi? Koliko je povijesne istine u prii o Hrvatima i
papi Agatonu? O emu emo govoriti u poglavlju o zamraenom dobu. Jesu li se
Hrvati (ili bolje reeno Crkva Hrvata) tek Franakom pojavom u okrilju Akvilejske
patrijarije ukljuili u opu crkvu i otklonili sumnju hereze?
U svakom sluaju se moe sa sigurnou tvrditi da se Ninska biskupija (Crkva
Hrvata) stavlja pod njezinu nadlenost (i cijeni je kao majku crkvu) od koje je
prihvatila kranstvo. Ovo moe biti istinom, ali i nain prihvaanja ukljuenja u
redovnu crkvenu hijerarhiju i bijeg od optubi za krivovjerje.
Toma Arhiakon: Hrvatski su kraljevi htjeli imati svog posebnog biskupa... koji
se naziva hrvatski i postavili njegovo sjedite u polju kod crkve svete Marije blizu
kninskog katela... on je imao imanja i posjede gotovo po itavom Hrvatskom
Kraljevstvu, jer je bio kraljevski biskup i pratio kraljevski dvor.
Branimir (879. 892.) (ljubljeni sin rimskog pape) Imao je biskupa kao
visokog dravnog slubenika, i nije to bio rezidencijalni biskup nego pravi dvorski
biskup koji je imao jurisdikciju nad cijelom Hrvatskom. Zajedno s Branimirom
(papinim ljubljenim sinom) 879. nastupa i biskup Teodozije (izabran od klera i

144

naroda) ak se on sam obraa papi Ivanu VIII. izvjeem o povratku Hrvata u krilo
Rimske Crkve (nakon neuspjelog Zdeslavljevog bijega pod okrilje Bizanta).
Meutim kada ga Ivan VIII. poziva u Rim da ga zaredi za biskupa i tako slijedi
primjer svojih prethodnika!!! Teodozije odlazi u Akvileju (Cividale/edad), u
kojem stoluje patrijarh Walpert da ga posveti. Zato??? Franaka dominacija nad
Hrvatskom jedan je od moguih razloga: ne ljuti monike ovoga svijeta. Mogue je
da je u pitanju i tradicija jer su iz Akvileje doli misionari koji su Hrvate i
krivovjerce uveli u pravovjerje??? A po obiaju je nova crkvena zajednica
(biskupija) vezala se uz Crkvu majku od koje je prihvatila krtenje. Ni Rim ni
Carigrad trei!!!
Papa Ivan VIII. bolje i Akvileja nego Bizant!?
injenica je da je 812. mirom u Achenu Francima dopala Hrvatska (izuzetak
Bizantska tema u Dalmaciji) pa je tako logikom tog povijesnog dogaaja i Crkva u
Hrvata bila pod juridikcijom Akvileje. VII. i VIII. stoljee kao jaram Avara (njihove
provale i nemiri i trajni sukobi: kao stoljee ratova ipak je obiljeila neka nazonost
germanskog utjecaja koji se moe dvojako tumaiti ili kao trajna gotska nazonost i
inspiracija ili ve ranije crkveno pojavljivanje Akvileje kao prethodnice kasnijih
dogaaja. Ono to je povijesno neupitno jest da je poetkom IX. stoljea vrhovna
vlast Frnaka neupitna!!! I da odmah poslije toga slijedi uzlet Hrvata!!!
??? Moe se tumaiti i kao prestanak optubi i legalizacija i prihvaanje u krilo
ope crkve i same hrvatske arijanske hereze??? Apostolske crkve na narodnom
jeziku bez ikakva osporavanja to je zasigurno imalo oputajui uinak. Kasnije
slabljenje Franakog Carstva ne e potpuno ugroziti Hrvatsku, jer je u Franakom
okrilju sama stasala u znaajnu vojnu silu. Kralj i njegov ninski (hrvatski) biskup
sada su nepitna vlast, a Salona (Split) i ostali latinski gradovi u okrilju Bizanta s
latinskom tradicijom Crkve u Hrvata izvan Hrvatske?
Kasnij Crkveni sabori i izmijenjene prilike dovode do pobjede latinske crkve i
pokuaja da se ouva to se ouvati dade. 1248. papa Inocent IV na zamolbu
senjskog biskupa Filipa (glagoljicu iznaao sveti Jeornim) doputa uporabu
slavenske liturgije (samo u onim krajevima u kojima je ve u upotrebi). 1390. Juraj
Slavinac (Georgius de Sclavonia) roen na podruju Akvilejskog patrijarhata
(profesor parikog sveilita): glagoljica alphabetum Crawaticum njome se
podjednako slui kler Istre, koji je dio hrvatske domovine, kao i kler ostalih
hrvatskih krajeva. Tvrdi i da je sveti Jeronim svojedobno preveo skoro sve
psalme na na jezik. Na temlju ega?
I mi bi voljeli znati. Moda bi nam tada sve bilo jasnije.
U nadi novih otkria ostaje nama slutnja da je tamo gdje je obranjena utvrda i
njezin iskon.

145

146

147

GLAGOLJSKI SPOMENICI
VALUNSKI NATPIS CRES

Dvojezini (i dva pismena: uglata glagoljica i latinica

kraolina) spomenik na hrvatskom (staroslavenskom) i
latinskom jeziku.
PLOMINSKI NATPIS

148

Nosi li ovjek osti ili granu? Je li on sv. Juraj ili Silvan?

Zagonetan je, glagoljskim slovima i hrvatskim jezikom
popraen. Autor se potpisao, za ono vrijeme i vie nego
dovoljno (Se pisal S. Ovo je pisao S. a moda: Ovdje je
napisan S.)
KRKI NATPIS (XI. ST.)

Imena graditelja (samostana ili crkve)

BAANSKA PLOA (PRIJELAZ U XII. ST.)

149

BAANSKA PLOA
I svjedoanstvo o zadubini kralja i svjedoci tog ina i
opet je i Zvonimr kralj rvacki

Az opat Driha Piem i svjedoim. Glagoljicom.

Pismom naega iskona. O nama
Vama i vjekovima!!!
150

HRVOJEV MISAL21

21

IVAN TAMBUK POSTAVIO SLIKU NA MEUMREJU

151

NASLOVNICA HRVOJEVA MISALA22

22

"Hrvoje Vukcic Hrvatinic" by NameOfPainter?(Original uploader was Zmaj at en.wikipedia)

- http://images.ookaboo.com/photo/m/1403_04_Misal_Hrvoja_m.jpg. Licensed under Public
Domain
via
Wikimedia
Commons
-

152

MISAL PO ZAKONU RIMSKOGA DVORA 1483.

Hrvatski prvotisak Nacionalna sveuilina knjinica u

Zagrebu
Inkunabula knjige tiskane od 1455. - 1500. zapravo
su otisnute kao unikati.

Otisnut crnim i crvenim glagoljskim slovima. Sauvano

11 primjeraka (6 ih se uva u Hrvatskoj).

https://commons.wikimedia.org/wiki/File:Hrvoje_Vukcic_Hrvatinic.jpg#/media/File:Hrvoje_Vukci
c_Hrvatinic.jpg

153

Zavrna stranica hrvatskog pravotiska. Naalost, ne

otkriva nam mjesto tiskanja. Kosinj? 1483.

154

Zapis oenaa u Hrvatskom prvotisku.

Glagoljica nije tek nae prvo pismo u kamenu. I pismo

skrivano, zatirano, nego je i na ponos i naa slava. uvar
jezika u nepokretu. Trudi se dosegnuti nedotinu
prolost: okamenjeni jezik prave vire apostolske. One
vjere koja nije priznavala prvenstvo kranstva ni papi ni
patrijarhu. Nastala istodobno kad i velike crkve nije
vidjela povijesnih razloga pokoravanja nit jednoj od njih.
Srea je htjela da je to pismo i nae prve tiskane knjige,
ouvane za nas i budua pokoljenja. Gutenbergova
galaksija zapoela je njegovim trogodinjim tiskanjem
Biblije od 1455. 1458. Tri godine su mu bile potrebne za
tikanje oko 260 primjeraka. Za pretpostaviti je da je i
naim tiskarima bilo potrebno slino vrijeme. Samo
dvadeset dvije godine poslije ukljuili smo se u
tehnoloku revoluciju i novo doba: vrijeme tiska.
155

IRILIKI SPOMENICI
BOSANICA (ARVACKO PISMO, POLJIICA)

POVALJSKI PRAG
I nije glagoljica, uz latinicu latinskoga unutar kojega se
objavljuju naa imena (naih kraljeva) jedino pismo
kojim piemo.
I nas je dotakla blaga ruka Svete Brae (i u hodu
vremena ak se zagubilo pismo kojim smo ranije pisali, a
ovome zabunom esto dajemo isto ime kao da se nita
promijenilo nije, pa opet negdje i nekako spoznamo da
ono to ipak nije). I kontinuitet i diskontinuitet. I baina i
rasuta baina. I vjetar to udara i hrast to odlijeva i
trava to se prigiba i traje.

POVALJSKI PRAG (XII. ST.)

156

POVALJSKA LISTINA (POVLJA, BRA 1184. PREPISAN

1250.)

Najstariji hrvatski spomenik pisan hrvatskim tipom

irilice (Metodijevo nasljee u Hrvata)
POLJIKI STATUT

1440. Poljiki statut zakonsko ureenje Poljike

Republike (uguena po Francuzima 1807. kao i Dubrovaka
Republika)
LIBRO OD MNOZIJEH RAZLOGA, RUMANAC TROJSKI
157

HUMAKA PLOA

U IME OCA I SINA I SVETOGA DUHA. OVO JE CRKVA ARKANELA MIHAILA,

A ZIDAO JU JE KRESIMIR(?), SIN BRETOV(?), UPI (?)RUC I NJEGOVA ENA
PAVICA(?).

Humaka ploa (tlocrt)

Humaka ploa napisana je u krunoj vrtnji tako da se
hodajui nad njenim slovima i tragajui za njihovom porukom
(pridruujui glasove onim ve proitanim dolazi do znaenja
rijei i smisla napisanoga). Naalost, gornji upitnici potvruju
da je do kraja jo uvijek nismo deifrirali. Ili nasreu. Jer je
tako jo zagonetnija, zanimljivija i trai daljnja istraivanja, u
potrazi za crkvom o kojoj govori.
158

HVALOV ZBORNIK23

23

"Hvalov zbornik1" by Hval krstjanin - Nepoznat. Licensed under Public Domain via
Wikimedia
Commons
https://commons.wikimedia.org/wiki/File:Hvalov_zbornik1.jpg#/media/File:Hvalov_zbornik1.jpg

159

Oni su to ne samo svojim omotima (koricama) ili u

nekim detaljima, nego gotov svakim svojim detaljem. Od
krasopisa kojim su pisani do ilustracija kojima su
popraeni.

ZAGLAVLJE DEKALOGA IZ HVALOVA ZBORNIKA24

Zaglavlje Dekaloga, Hvalov zbornik, Bologna Ms. 3575 B, f. 151 (izvor: Codex Christiani
nomine Hval /bilj. 7/, fol. 151r) Header to the Ten Commandments , Te Hval Codex, Bologna Ms.
3575 B, jol. 151
24

160

POVELJA KULINA BANA

Povelja Kulina bana. Neki su njome toliko oduevljeni da

joj tepaju da je rodni list Bosne i Hercegovine. Podiu joj
spomenike, ali zaudno zaboravljaju znak kojim poinje (i duh
u kojem je napisana). Bilino poljsku izjavu i dobri duh Kulina
bana koji je znao tko je, to je ali i kamo eli pripadati.
MIROSLAVLJEVO EVANELJE
Srbi, Crnogorci pa bome i mi Hrvati polaemo pravo na
Miroslavljevo evanelje. Srbi jer je sauvan u manastiru
Hilandar i danas se uva u Beogradu, Crnogorci, jer se njegovo
nastajanje vee uz Dubrovako zalee (humsko ili
crnogorski), a i mi Hrvati jer je po svojim obiljejima niklo na
161

glagoljakoj
tekstova.

tradiciji

katolikih

starocrkvenoslavenskih

Prva stranica Miroslavljeva evanelja. Od tipa irilice do

arhaine liturgije istonog obreda zapadne crkve upuuje ne
samo na nastanak na tlu katolike biskupije nego i na njegovu
poetnu pripadnost.
162

MATIJA DIVKOVI: NAUK KRSTJANSKI

Nauk krstjanski za narod Slovinski. U Mlecima (Veneciji)

1611. Knjiga na hrvatskom narodnom jeziku tiskana
hrvatskim tipom irilice (bosanicom).
163

LATINIKI SPOMENICI
Latinskim slovima (latinicom) pisan je latinski jezik.
Latinicom su u poetku biljeena tek imena kneeva i kraljeva
pri emu je imala odreenih problema, no to je bio poetak
njezine prilagodbe hrvatskome jezika.

Krstionica kneza Vieslava.

Zapis u kamenu (Trepim-e/i)25

25

SA

"Fragment grede s natpisom kneza Trpimira 9 st" by Roberta F.. Licensed under CC BY3.0
via
Wikimedia
Commons
-

164

BILICE

BRANIMIR
Pa kada negdje u kamenu pred Vama bljesne zapis
geometrijskog lika, nekih pismena i jezika u potrazi za
vlastitom prolou i svojim nasljeem s pobonom
zahvalnou ouvajte uspomenu za sebe i druge. To neka bude
zavjet od sada pa ubudue.

NATPIS NA GROBU KRALJICE JELENE26

https://commons.wikimedia.org/wiki/File:Fragment_grede_s_natpisom_kneza_Trpimira_9_
st.jpg#/media/File:Fragment_grede_s_natpisom_kneza_Trpimira_9_st.jpg
26

wikipedia

165

DON FRANE BULI (UZ POMO J. Baraa i dr. I.

Kriania) rekonstruirao je latinski epitaf na sarkofagu
kraljice Jelene:
(in hoc) (t)UMULO Q(ui)ESCIT HELENA FAMO(sa) (quae
fui)T UX(o)R MIHAELI REGI MATERQ(ue) STEFANI R(egis)
(pacemque) (obt)ENUIT REGNI. VIII IDUS M(ensis)
OCT(obris) (in pac)E HIC OR(dinata) FUIT AN(no) AB
INCARNA(tione) (Domini) DCCCCLXXVI IND. IV CICL(o)
L(un) V. (ep) XVII (ciclo sol) V LUN. V. (conc)URRENTE VI.
ISTAQ(ue) VIVENS FU(it) REGN(i) MATER FUIT
PUPILOR(um)
TUTO(rque)
VIDUAR(um)
ICQUE
ASPICIENS VIR ANIME DIC MISERERE DEUS.
U prijevodu:
U ovom grobu poiva glasovita Jelena koja je bila ena
kralju Mihajlu, a majka Stjepana kralja. Ona se odree
kraljevskog sjaja dneva osmoga mjeseca listopada. I bi
ovdje
pokopana 976. godine
od
utjelovljenja
Gospodnjeg indikacije etvrte petoga cikla mjeseeva,
sedamnaeste epakte, petoga kruga sunanoga koji pada sa
estim. Gle, ovo je ona, koja je za ivota bila majka
kraljevstva, a zatim postala majkom siroadi i zatitnicom
udovica. Ovamo pogledavi, ovjee reci: Boe smiluj joj se
dui!
I kako da se ne stane i ne razmisli o vremenu i trajanju, o
ivotu i ivotu nakon ivota, o kojemu nam je govorio Onaj
koji je svojom smru pobijedio nau smrt.
A tek Njegove rijei otisnute u srce, upisane u pamenje i
zapisane na svim materijalima nadilaze vrijeme.

166

A likovni uresi pridonose ljepoti zapisa. Kao to i oni

koji podiu zadubine pokuavaju svjedoiti vlastite
unutarnje tenje i enju ne za vremenitim nego trajnim i
vjenim.

OSORSKI EVANELISTAR
I svaka je slika i svaki zapis u kamenu uspomena i
svjedoanstvo.

167

I svaki znak i svaki ures ima snagu poruke: estetske,

identietske, povijesne, ljudske, narodne.

I sve nas upuuje naim iskonima, korijenima iz kojih

niemo i jesmo, temeljima na kojima moemo graditi
vrstu kuu: dom i Domovinu.

I nakon to smo se vjebali zapisivanjem imena naih

kneeva i kraljeva latininim slovima, vrijeme je bilo i da
se hrvatski tekst zapie latinicom, ta ast pripast e
vorama (asnim sestrama) dominikankama: Red i zakon
od primlenja na dil dobroga inenja sestar naih red
svetoga otca naeg Dominika (1345. godina).

168

Preuzeto od profesorice Martine Valec-Rebi.

169

KULTURA U HRVATA (I GUBITAK SAMOSTALNOSTI)

Hoemo li se vraati na pitanje kako protumaiti nedostatak
(ili pak manjak) spomenika na hrvatskome jeziku pisanih
autohtonom glagoljicom ili za to prilagoenom irilicom u
razdoblju vladavine hrvatskih kneeva i kraljeva? injenica je
da se spomenici tog tipa mogu pronai tek kada njihovo
osporavanje vie i nije bilo od neke velike praktine
(politike) vanosti.

Baanska ploa27

Humaka ploa28

Plominski natpis29
27

glagoljiki spomenik (zaglavni kamen nae pismenosti)

iriliki ukrug pisani zapis koji u sebi sadri i poneko glagoljsko pismeno (kao poeznicu s
onim to je prethodilo)
28

170

Ciceronova uzreica koja se obino citira (djelimice), u

cijelosti glasi:
Historia (est) testis temprum, lux veritatis, vita memoriae,
magistra vitae, nuntia vetustatis. (Povijest je svjedok vremena,
svjetlo istine, ivot pamenja, uiteljica ivota, glasnica starine.)

POLJIKI STATUT30

29

Uz isklesanu figuru (razliitih tumaenja) nepotpun zapis o klesaru glagoljicom

NAJVJEROJATNIJE IZ 1444. (RANIJI OBLICI NISU SAUVANI
HRVATSKOM IRILICOM, KASNIJE PRIJEPISI LATINICOM)
30

171

PISAN

Zato u govoru o hrvatskoj kulturi govorimo o pravnim

spomenicima ne kao spomenicima pismenosti (ili
knjievnosti), stoga da o sebi znamo kako smo bili ureeno
drutvo koje je znalo da dogovore i zakone (nikle iz obiajnog
prava i spoznaja o pravnom ureenju drugih zajednica) treba
zapisati kako ne bi bili podloni samovolji i kao takvi bili ono
na to se pojedinac u zatiti vlastitih prava moe pozivati.
itav niz takvih dokumenata i propisa biljei naa povijest i
uva zajednika memorija.

SUPETARSKI KARTULAR31

31

OKO 1105. (SADRI 106 RAZLIITIH DOKUMENATA meu njima i zapis o nainu izbora
hrvatskoga kralja)

172

VINODLSKI ZAKONIK32

ISTARSKI RAZVOD33
Istarski razvod (pravni dokument): razgranienje
teritorija izmeu posjeda akvilejskog patrijarha, gorikopazinskog kneza i Mletake Republike (ili susjednih
imanja)
32

1288. Vrhunski pravni akt (tadanje hrvatske i europske pravne prakse)

"Istarski razvod 1325 1" by Roberta F.. Licensed under CC BY-SA 3.0 via Wikimedia
Commons
https://commons.wikimedia.org/wiki/File:Istarski_razvod_1325_1.jpg#/media/File:Istarski_razvod
_1325_1.jpg
33

173

SREDNJOVJEKOVNA KNJIEVNOST

Srednjovjekovlje je razumijevanje knjievnosti posudilo od

antike, ali mu je u dobrom dijelu ostvaraja pridodalo i potrebu
moralnog prosvjetiteljstva (teoloku tendenciju).
No, iznimno je, izmeu ostaloga vano uspostaviti odnos
prema knjievnoj stvarnosti koju ona predoava. Od najranijih
vremena knjievna stvarnost se mogla podijeliti na stvarnu i
nestvarnu, ona koja se dogaa i odigrava u mjerilima
iskustvenoga svijeta i onu koja ima nestvarne (domiljene)
likove ili one o kojima ljudi tek mogu spekulirati. (O
bogovima ne mogu rei niti da jesu niti da nisu. Mnogo toga
sprjeava spoznaju. nejasnoa samih stvari i kratak ljudski
ivot.). Za neke od tih stvarnosti se dralo da su izmiljene
(bajkovite) dok su neke bile dio vjerovanja i unato tome to
nisu iskustveno provjerene doivljavale su se kao takve (ili
makar da su kao takve mogue).
Uzmemo li antiku knjievnost ona je u svome nastajanju
pisala o onome svijetu kao i o ovome. Svijet bogova i ljudi
bio je jedinstvena podloga knjievnih dogaaja. Aristotel je
svojim zahtjevima iao u pravcu knjievnih tema koje bi se
ipak trebale baviti ovim svijetom. Srednji vijek je ponovno
uspostavio jedinstvo ovoga i onoga svijeta, prisjetimo se samo
najznaajnijega djela na zalazu srednjovjekovlja (Dante:
Boanstvena komedija), da bi se renesenasa ba u tome poela
raspoznavati kao povratak ovozemaljskom.
Srednjevjekovlje ukoliko poezijom moralno ne pouava
prvenstveno njome zabavlja. Iako je duh epohe proet
kranskim idealima, on je itekako zabavljen i
razumijevanjem antikih, poganskih postignua, kao to i u
174

nacionalnim okvirima prikuplja i saima duhovna postignua

koja se mogu mjeriti s antikim uzorima (ne smije se
zaboraviti da gotovo sve velike europske knjievnosti, u tom
razdoblju, zaimlju se vlastitim nacionalnim epovima). Ovo
razdoblje unutar samostanskih zidina uva antika duhovna
postignua i usavrava novi nain itanja. Uobiajeno: jedan
ita drugima jo se prakticira, ali budui da su svi opismenjeni
i imaju razliita zanimanja kako jedni druge ne bi ometali
poinju itati u sebi. Tako ono to je bila sposobnost rijetkih
postaje sposobnost svih onih koji su nauili itati. I taj oblik
nijemog praenja napisanoga postat e (i u kasnijim
razdobljima uz izum tiska), neto to e umnogome
promijeniti i samu knjievnost.
Hrvatska pismenost u srednjem vijeku nie u kamenu (na
vie jezika: hrvatski, latinski i staroslavenski i u vie pisama:
latinica, glagoljica, hrvatska irilica). Ona se potvruje i u
prvim zapisima knjievnih (p)okuaja (u skladu sa
srednjovjekovljem anonimnih autora) kao sastavni dio
europskih duhovnih tendencija.

175

SVIT SE KONA
Nepoznati glagolja (konac XIII. st.)

Svit se kona i slnce jur zahodi,

pravda gine, ljubav stine, tma ishodi.
Djaval jure svoju vojsku kupno vodi,
gda se svri Sveto pismo, dan prihodi.
Isuhrst je danas zabljen i njegov sluga,
vsaki ki je z Babilona njim se ruga.
Gda to sliah, obuje mi srce tuga,
ar [je] nesklad, krivo gleda drug na druga.
V redovnicih ki tu sveto evanjelie
imila bi pravda biti i svrenie,
a sada je opaenie i prevraenie
i vsakomu dobru dilu razorenie.
Ot istini oi svoji uklonie,
u pohoteh sego svita zabljudie,
k bezakonju srce svoje priklonie,
svojem tilu, a ne Bogu ugodie.
Grdinali, biskupi i opati
misle, Boga ostavive, li o zlati.
Duhovna ri ot njih se ne more imati
ako im se pinezi prije ne plati.

176

Simuna v tom nasliduju ki to zae.

Kako mnoga dua v mukah plae,
nijedan to ne razmilja, ji, pje, skae,
gdo bi rekal: Zlo inite! zlo ga vlae.
Mala bratja i koludri, predikavci,
remetani, karmeliti, kavenjaci,
vsi popove, koludrice i vsi djaci
vsi se nazad obratie kako raci.
Mnozi ot njih ki ako bi v sviti stali,
skot bi pasli i kopali i orali,
a sada su prevtil trbuh podpasali
komu kako Bogu slue veli i mali.
Licemri, vraji posli, svitom hine,
zlato, srebro i to mogu mono pline,
antihristu put gotove, zlo v tom ine,
se su oni kimi du mnogo gine.
Ki bi hotil Boju pravdu uzdrati
i njegova sina Isusa slidovati,
u pokori i uboastvi grih plakati,
povele ga svojim gnivom zlo prognati.
Prave: Ti si pokrita i arbuita!
- a to tomu blido lice i ostra svita. Vlecite ga kviituru da ga vspita.
Sveti oe kviituru, ov ti bljudi,
laan, ejan, nag, bos hodi, a nas sudi;
prosimo te da da se ov hinac li osmudi.
177

Ako nas s svrhu zemlje ne potribe,

slava naa i potenje nam pogibe,
krate nam dohodak slatka vina i peene
morske ribe.

Pariki zbornik 1380. (Svit se kona)34

Pretpostavlja se da je pjesma napisana gotovo stoljee
ranije, a ako je tek i ove godine objavljivanja pripada
srednjovjekovnoj hrvatskoj knjievnosti. Potvrda kritinosti
koja uoava raskorak izmeu zagovaranoga (evanelja i
njegovih poruka) i ivljenoga. Jasnoa i otrina kritike
iznenauje sve one koji o srednjovjekovlju govore tek kao o
mranom vremenu.
Zapisana je glagoljicom, za razliku od nabone pjesme koja
slijedi i koja je jedan od prvih spomenika na hrvatskom jeziku
zapisanih latinicom: ibenska molitva.

34

fotografija dr. Amir Kapetanovi

178

IBENSKA MOLITVA
(polovicom 14. st.)35

Oracio pulcra et devota ad beatam virginem Mariam

O blaena, o prislavna, o presvitla svarhu vsih blaenih
Bogom ivim uzviena, s vsimi bojimi dari ureena!
O prislavna prije vsega vika, Bogom ivim zbrana,
O umiljena divo Marije!
Gospoje, ti si blaenih patrijarah uproanje.
Gospoje, ti si blaenih prorokov proroastva ispulnjenje.
Gospoje, ti si anjelsko pozdravljenje.
Gospoje, ti si Boga ivoga obsijanje i okripljenje.
Gospoje, ti si Svetoga Duha osveenje i okripljenje.
Gospoje, ti si sina boja mati i k semu svitu saznanje [i]
proslavljenje.
Gospoje, ti si vse vere karstjanske kripko udaranje i
okripljenje.
Gospoje, ti si nevere karstjanske potartanje.
[prema: Dragica Mali, ibenska molitva (filoloka
monografija),
Rasprave
Instituta
za
jezik,
knj. 2, JAZU, Zagreb 1973: 8793 i Vjekoslav tefani
(prir.), Hrvatska knjievnost srednjega vijeka, Pet
stoljea hrvatske knjievnosti, Matica hrvatska i Zora,
Zagreb 1969: 374376]
35

179

Gospoje, ti si vse moi Luciferove skuenje.

Gospoje, ti si vsega upada anjelskoga napulnjenje.
Gospoje, ti si blaenih vanjelist pravo nauenje.
Gospoje, ti si blaenih apostolov isto i jisto skazanje.
Gospoje, ti si blaenih muenikov mo i vse pokripljenje i
pomoenje.
Gospoje, ti si blaenih ispovidnikov spaseno domiljenje i
vsako zbrano nadahnutje.
Gospoje, ti si blaenih pustinnikov pia i vsako slatko
nasienje.
Gospoje, ti si blaenih div i muenic kruna i vse ureenje.
Gospoje, ti si vsega dvora nebeskoga ast, slava i vse
potenje.
Gospoje, ti si uznesena od sina tvoga, a Boga moga s velikim
potenjem i s veseljem sa vsem oblastev va vse nebesko
vladanje.
Gospoje, tebe poslua vse boje tvorenje.
Gospoje, ti si vsega boja tvorenja obnovljenje.
Gospoje, ti si naeje matere nevoljnoje boliznivoga jimena
prominjenje.
Gospoje, ti si vsih dari i milosti bojih potverjenje.
Gospoje, ti si sideih u tamnici provitljenje i obsijanje
sal[n]enoje.
Gospoje, ti si leeih v golbini paklenoj sdi proenje id
est in mundo presenti.
180

O blaena, o prisveena, o umiljena, o priista divo Marije,

mati sina boja! O cesarice nebeska, o kraljice vinja!
Gospoje, anjelska, o zvezdo morska, o odvitnice
karstjanska!
Gospoje, ti si mati nevoljnih sirot, Gospoje, ti si utienje
alostnih udovic.
Gospoje, ti si veselje dreselih muatic i udovic i divic.
Gospoje, ti si skupljenje dolnih, Gospoje, ti si izbavljenje
uznih i jatih.
Gospoje, ti si vse utoie vsih vernih, nevoljnih i alostnih.
Gospoje, ti si vse ufanje vsih nas vernih karstjan grinih.
Gospoje, ti si ivot i skrienje vsih vernih tvojih i grinih.
Gospoje, ti si pomonica i kraljica vsih vernih, slabih i
nemonih.
Gospoje, ti si otvorenje vrat rajnih vsih tvojih vernih i
eleih i devotih.
Gospoje, ti si obraz i zarcalo vsih redovnikov i redovnic vsih
vernih.
Gospoje, ti si drubenica tebe eleih i potovajuih vsih
vernih.
Gospoje, ti si strah i bojazan vsih duhov neistih i vsih djaval
upadnih.
O blaena, o prisveena, o umiljena, o priista divo Marije!
Moli za nas i vas pulk karstjanski Sina Boja, Sina tvoga,

181

Ki se prije sega vika od Boga Oca id est a patre na

nebesih brez matere
rodil, od njega se ni nigdar razdilil, v jedinstvi Svetoga
Duha s Bogom Ocem vazda pribival, voljov Boga oca [po]
Svetom
Dusi v tvoje blaeno tilo se je vputil. S onov blaenov pultev
[v]
prisveeni v teli v tom devet miseci pribival Bog vini,
jisti, lovik ivi, pravi, vrimenni. Na konci deveta miseca
bog se i lovik se rodil s onovje blaeno[v]je pultev priiste
beate Marije virginis.
Osmi dan blaenu karv hoti proliti.
V onoj blaenov karvi pulti prija svarhu sebe blaeno
karenje, nam je pusti i zapovidi.
V onoj blaenoj pulti bi laan i ajan id est sicut de
samaritana p[...].
V onoj blaenov pulti bil i jil, v onoj blaenov pulti [...] dan.
V onoj blaenov pulti bi kupljen i prodan pro XXX-a
argenteis.
Veruju, Sinu Boji, da si hotil prisveenu tvoju prodati pult,
a vernih tvojih skupiti blaenov karvev, mukov i voljov.
Smartju od neprijatelja naega hoti nas skupiti.
Veruju, Sinu Boji, da si hotil blaenu pult tvoju oalostiti,
a vernih tvojih slatkim darom milosti tvoje utiiti.
182

Veruju, Sinu Boji, da si hotil sa vsom pultju tvojem za

ljubav ivota naega umriti, a veliastvimi botva tvoga
paklena vrata razbiti i svetih otac id est sanctos patres
svitlim darom milosti tvoje prosvitliti, vrata rajna njim
sa vsimi vernimi otvoriti, vernih tvojih kupno
s blaenov pultju tvojev hoti treti dan od smarti na ivot
hoti skrisiti.
Post dies Xla ad celum ascendens et promittens spiritum
sanctum mittere.
Ovo je najstariji hrvatski latiniki pjesniki tekst (zapisan u
kodeksu koji se nalazi u franjevakom samostanu u ibeniku,
izvorno iz Bribira). ibenska molitva pohvala je Gospi (u stilu
talijanskih lauda tzv. flagelanata ili bievalaca iz 13/14. st.)
pisana recitativnom, ritmikom prozom.

183