POVIJEST SVJETSKE KNJIEVNOSTI

Prof. Branislav Obluar, zn. novakPonedjeljak: 19:15-20.00Uionica A-214 Ispitni

rokovi(uionica A-214, 19:15): 24.1.2011.
1. Usmena kultura. Mitologija
- najstariji tekstovi (npr. Ep o Gilgameu, Ilijada)su do te mjere sloeni, pomno
oblikovani i usavreni da se mora pretpostaviti da je neto uslijedilo prije njih - prethodila
onoj zapisanoj,a za koju seuglavnom rabi naziv ''usmena knjievnost''- iako nije sigurno
da se usmena predaja moe drati isto onome tonazivamopisanom knjievnou, nitko
ne sumnja da je prethodilazapisanim tekstovima (primjerice Ilijadi)- pitanje postaje
moemo li uope rekonstruirati knjievnost koja jepripadala kulturi koja senije koristila
pismom, s obzirom da je suvremena kultura njimeproeta- ''usmena kultura'' postaje prvi
problem povijesti svjetske knjievnosti- zahvaljujui istraivanjima koje je zapoeo Eric
Alfred Havelock(1903.-1988.) moe se ustvrditi da je knjievnost u arhainim kulturama
imaladrugaije znaenje- ona je odravala i prenosila cjelokupno znanje potrebno
zapreivljavanje usmenompredajom- prianje s ponavljanjem i varijacijama je bila
osnova za razvitakmitologije- dok je sluenje jezikom napredovalo dolo je do odvajanja
razliitihfunkcija jezika- razlikovao se obini govor i govor koji se moe pamtiti- razvijanju
jezika pridonijela je magija koja je ''imenovanjem''stjecala vlast naddrugima- takoer, u
ranim razdobljima povijesti knjievnosti knjievnik je nadahnutivra, mag koji uspijeva
oarati itatelje- usmenoj kulturi pridonijela su i igre s jezikom- usmena kultura morala je
razviti vie razliitih sustava kojima seprenosilo iskustvo- ti se sustavi svode na
ponavljanje s varijacijama, uporaburitmikih i zvunihveza meu rijeima, nadogradnju u
strukturi obinog jezika i na gotove dijelove- mitologija je neto poput temelja cjelokupne
knjievnosti- podrijetlo je knjievnosti u mitologiji barem onoliko koliko i
religije,filozofije,cjelokupne umjetnosti i znanosti- starije teorije mite bile su sklone
alegoriznu i/ili euhemerizmu, pokualesu u mitovima naineki dublji smisao- takve su
teorije, s jedne strane, vodile prema tumaenju svihmitova u skladu skranstvom, a s
druge u prosvjetiteljsku kritiku mitologije kaonejasne spoznaje koja se slui matom
i osjeajima vie negorazumom- dananje teorije se vie bave objanjavanjem naina na
koji funkcioniramitskopripovijedanje, a manje tumaenjem njihova znaenja- svojevrsni
alegorizam su prihvatile psihoanalitike teorije (SigmundFreud (1856.- 1939.)koje govore
da mitovi govore o podsvjesnim tenjama iizraavaju ovjekove tenje i elje kojih nije
sam svjestan- funkcionalistike teorije mita (prestavnik Bronislaw Malinovski(1884.1942.))povezuju mit sa ritualom i dre da su u njima odgovori napitanja o temeljnim
ljudskim institucijama- strukturalistike teorije (Claude Lvi-Strauss (1908.- 2009.))
dreda mit trebashvatiti kao strukturu nadograenu na jezik, ali kojafunkcionira kao
jezik- sredstva kojima mislimo i govorimo o stvarima o kojima inaene bi mogli nimisliti ni
govoriti- sve teorije se slau da je izvor mitologije u usmenoj predaji i mitologijaprethodi
iomoguuje knjievnost u uem smislu rijei- u raznolikosti cijelog svijeta mogu se nai
zajednike znaajke (u izvedbi itematici)- tematika mita: stalnost ivota i neizbjenost
smrti- pitanja poput raanja i smrti, ljubavi i mrnje, enje zabesmrtnou i
odnosaboanskog i ljudskog- najpoznatije su nam mitologije egipatska i naroda s
podrujaMezopotamije, zatim zaeuropski krug grka i idovska (preko Biblije ula
u temelje europskekulture) i manje poznate, indijska, perzijska i kineska- egipatska
mitologija- zapisi o njoj mogu se pratiti tijekom vie od etiri tisue godina- puna
protuslovlja, sklona gomilanju, previe razliitih pria ipredodbi, likova iradnji, opisa i
osjeaja- ne moe se nai neka pregledna i sustavna cjelina- dugi razvitak ispunjen
brojnim promjenama- mitologija puno slobodnija od religije- zbog estog povezivanja
bogova sa ivotinjama, mnogi teoretiarivjeruju da se radio sauvanoj tradiciji
totemizma- utjecaj egipatske mitologije danas je prisutan u alternativnimuenjima i
teorijama, ali samo zato to je raznolika i svatko moe u njoj nai to godhoe- mit o
Izidi- mitologija je odvojena od religije- mit se pribliava funkciji koju danas obavlja
knjievnost- Mezopotamija- razraen sustav u kojemu se religija i mitologija
meusobnoproimaju- utjecaji na egipatsku i idovsku mitologiju- sumerska i akadska
mitologija- odraz prvotno organizirane drave- vrhovni bog Anu (vrhovni bog neba)- sve

nadgleda iproima- sin Enlil (bog oluje)- izvrna vlast- odluke se donose na
savjetovanjima- suvremeniparlament- mit o opem potopu, ovjek gradi brod (kao i
Noa)- kodificiranje mitologije- u jednom od najstarijih epova, Enuma eli, razraena
teogonija ikozmogonija- grka mitologija- neiscrpan izvor kasnije knjievnosti- tematsko
bogatstvo, raznolikost, antropomorfno shvaanje bogovai obrada kojaima znaajke
pripovijesti o sudbinama pojedinaca i/ili porodica- grki bogovi su uveani ljudi- besmrtni
su, manipuliraju ljudima, ali nisu svemoni- nisu savreni- slavohlepni su,
zajedljivi, osvetoljubivi i tati,nepravedni, aliznaju biti i plemeniti, velikoduni i mudri,
skloniopratanju i priznavanju vlastitih pogreaka, kao iduhoviti- na Olimpu Zeus, Hera,
Posejdon, Apolon, Afrodita, Hefest,Demetra, Atenaitd.- jo se istiu Had i Dionizpovijest- prvo Uran i Gea, zatim Kronos i Rea, zatim Zeus- njihovi odnosi ne izazivaju
velike tragedije- heroji, odnosno polubogovi, su bili glavni junaci grke mitologije''smrtni junaci'', okosnica onoga to danas zovemoknjievnou- Agamemnon, Ahil, Edip,
Eneja, Hektor, Heraklo i drugi muze- zatitnice umjetnika- Kaliopa, Euterpa, Erata, Talija,
Malpomena, Terpsihora, Klia,Uranija,Polihimnija- cijene umjetnost- mit o Orfeju i Euridiciisprepliu se sudbine bogova i ljudi- mit o Prometeju- suprotstavio se Zeusu, poklonio
ljudima vatruBiblija- posve drugaije shvaanje boga svijeta i ovjeka nego u
grkojmitologiji- Jahve- transcendentan i svemogu- ovjek stvoren na njegovu sliku i
priliku, ali je samo bie koje nijeprirodno- ima mogunost izbora i slobodne odlukeidovska mitologija- preuzela neke teme iz mitologije naroda Mezopotamije- izravni
utjecaj na knjievnost vezan samo uz Bibliju- mitovi o stvaranju ovjeka i mitovi o
anelima i demonima- nepriznati i protjerani bogovima, ija se mo jo osjea,
postajudemonima- Jahve je okruen anelima- Mihael, Gabrijel, Rafael i Uriel najvanijiSamael (Lucifer ili Sonona)- borba protiv Boga- gubi i biva prognanu pakao kojeg odtad
predvodi- obuzeta pitanjem zla u svijetu- povezano s perzijskom mitologijom- Ahura
Mazda- dobro, Ahriman zlo- Indoeuropljani- zajednika velika jezina porodica- gajili
sline itarice, pripitomljavali sline ivotinje- indijska je ''najmudrija od svih mitologija''
(Arthur Schopenhauer(1788.-1860.))- splet monoteizma i politeizma- bogovi su posve
ljudski, ljudi lako, osobito junatvom, prelazeu bogove- avatari ili silasci- borbe bogova i
demona- najee obraivana imena- Vina, iva, Rama, Sita, Krna iKali- zamisao o
temeljnom jedinstvu ovjeka i svijeta- uenje o istovjetnosti Atmana (istinosna rije,
najdublja
spoznajazbilje) i Brahmana (vlastito ''ja'')- kineska mitologija- osobito cijeni pjesnitvoteko ju je rekonstruirati jer je usko vezana sa prolou Kine i zbogspaljivanjaknjiga
213. godine prije Krista- kineska mudrost ujedinjuje mitoloke predodbe s
apstraktnimnaelima ikonkretnim uputama o svakidanjem ivotu, pa je ona imitologija, i
filozofija, i religija, i knjievnost u jednom- ipak, slini motivi, prie i likovi kao i u ostalim
mitologijama- Yin i Yang- temeljno naelo kozmikog dvojstva- neprestano kretanje
temeljnih suprotnosti- mukog i enskog,vode i vatre,Sunca i Mjeseca, svjetla i tametemelj jedne od najstarijih i najneobinijih knjiga u svjetskojpovijesti, Knjigapromjenato je knjiga proricanja, mitoloko-filozofski komentari- u Kini jedan od izvora i temelja
najstarije mudrosti- najstarija poznata nam velika knjievna djela u pravilu se izravno
iliposredno pozivaju na jo stariju mudrost i na iskustvo koje im je prethodilo

2. Drevni istok. Temelji velikih religija

- knjievnost nije lako razlikovati od mitologije, no nimalo je lake nijerazlikovati ni od
religije, od filozofije i od znanosti- razliku izmeu svete knjievnosti i svjetovne
knjievnosti uspostavio jetek srednji vijek, a razliku izmeu knjievnosti i filozofije,
odnosnoznanosti, nisu ni do danas svuda jasno odredive- vrlo je vjerojatno da mnoge
sauvane tekstove mi shvaamo kaoknjievnost koja nije obavezujua, a da su oni
zapravo pripadalionome to se smatralo svetim i time u najveoj mjeri obvezatnim- mi ne
znamo koliko su ozbiljni bili ti tekstovi pa o poecima knjievnostimoemo govoriti jedino
na taj nain da projiciramo nae iskustvo uprolost

- pismo nije izmiljeno da bi se njime prenosilo takvo iskustvo kakvo danaspripisujemo

knjievnosti, ve iz potrebe zapisa koji su sluiligospodarstvenim ili ritualnim potrebamapoto su stari tekstovi teko prevodivi, okrnjeni ili fragmentarni oknjievnosti udolinama
Nila, Eufrata i Tigrisa teko da moemo znati netoto bi bilo potpuno sigurno- iako se
prijevodi uvelike razlikuju, moe se nai neka zajednika tematika- staroegipatska
knjievnost- njome zapoinje povijest svjetske knjievnosti- postajala djela slina lirskim
pjesmama, himnama, tualjkama,priama, bajkama,ak i dramama- neka djela:-Pouka
mudrosti- Phanotep, 2400. godina. pr. Kr.- Razgovor razoarana ovjeka i njegove
due- 2250. godinepr. Kr.- Pjesme s rijeke- 15. godina pr. Kr.- imali su knjievnu
tehniku- jezina organizacija se razlikuje odobinog govora- Sinheova pria- popularno
djelo tijekom barem tisuu godina- pisano u prvom licu, ima znaajke autobiografijepretea tehnike pripovijedanja- nema epa- babilonska ili mezopotamijska knjievnostveinom pisana klinastim pismom na sumerskom ili akadskom jeziku- Ep o Gilgameuakadski jezik- najstariji ep svjetske knjievnosti- oko 1700. godine pr. Kr.- imao i kultno
znaenje- djelo izuzetne knjievne vrijednosti- stilska sredstva- ponavljanja, formularni
opisi, umetnute prieitd.- razvija pripovijedanje na nain koji susreemo tek uromanimakarakter Gilgamea mijenja se tijekom epa (prvobezosjeajan tiranain,nakon sretanja s
Enkiduom kree u pothvate koji pomauljudima)- istinski se i duboko uasnuo
nad fenomenom smrti
- Enuma Eli- sakralnog karaktera postanak svijeta i boga- Biblija- sveta knjiga idova
(Stari zavjet) i krana- usmjeravala europsku kulturu dva tisuljea- Stari zavjettekstovi nastajali gotovo tisuu godina- povijesne, poune i proroke knjige- raznolikost
stilova- nema jednog ''biblijskog'' stila- tekstovi imaju ton objave- Petoknjije- prvi dio
Biblije- pripisuje se Mojsiju- svojevrsna povijest izraelskog naroda- temeljni mitovi o
postanku svijeta i ovjeka- Mojsije, Salomon, David, Noa, Samson, Dalila- nazire se
i tehnika pripovjedna proze- posebne knjievne vrste predstavljaju Pjesma
nadpjesmama i Knjiga o Jobu- Knjiga psalama- utemeljili tradiciju pjesnikih oblika
sasnanim slikama, jakim osjeajima i uzvienim stilom, izraavajui enju,strah, bol,
razoaranje i nadu u spas napaenog naroda- Novi zavjet- opis Isusova ivota i uenja27 knjiga- povijesne knjige (Evanelja i Djela apostolska), pouneknjige
(Poslaniceapostola) i proroka knjiga (Otkrivenje)- Isus Krist je sin Boji i poslan je da
bi spasio ovjeanstvo- Evanelja- temeljni dio novog zavjeta- opisuju Isusov ivotMatija, Marko, Luka i Ivan- istiu se Isusove parabole- Djela apostolska i Poslanice
utemeljuju kasniju kranskuteologiju, aOtkrivenje postaje uzorom apokaliptine
knjievnosti- indijska knjievnost- u Indiji ulogu Biblije imaju Vede- svete knjige
hinduizma i brahmanizma- vrlo stare, po nekim izvorima najstariji poznati tekstovinastajale od otprilike 1500. godine pr. Kr. do poetka noveere- etiri zbirke:
Rgveda(najstarija, najopsenija i najvanija),Samaveda, Yajurveda i Arthavedanemaju jedinstven sustav- Mahbhrata- zbirka svekolike knjievnosti, najpoznatiji
indijski ep- 200.000 stihova- nastajala otprilike od 4. stoljea prije do 4. stoljea
nakonKrista- Pjesma o kralju Nali, Pria o Savitri, Pjesma uzvienog-Rmyaadrugi najpoznatiji indijski ep- 48.000 stihova- kompozicijski cjelovitiji- legenda ga
pripisuje Valmikiju- avanture Rama i Site, kraljevski para- podsjea na bajku, veliku
ulogu imaju ivotinje- iznimna matovitost, bujna i slikovita fantastika
i suptilnaosjeajnost- budizam- osniva Gautama Buddha (oko 563.-483. godine or. Kr.)temelj je uenje etiri plemenite istine1. ivot je patnja2. uzrok patnji je elja koja
odreuje sudbinu (karmu) idovodi doponovnih utjelovljenja (samsara), koja su
takoerpuna patnje3. ovjek se patnje moe osloboditi jedino oslobaanjemod strasti
ielje4. spas se sastoji u nirvani- osmerodijelna staza do uspjeha- prava vjera, odluka,
rije,in, ivot, tenja,miljenje i sabranost- to se uenje s vremenom razvilo u
razgranate mitoloko-teoloke sustave- izvor bogate, razvijene i raznolike knjievnostipripovijetke u Indiji- pojavljuju se vrlo rano i razvijene su- hipoteze po kojima sve
pripovijetke potjeu iz Indije- Panantantra- pet pripovjedaka- zbirka pounih pria
i basni puna pounih poruka- sastavio ju Vishnusarman na zahtjev kralja- iroko
rasprostranjene i ule u usmenu predaju- drama je u Indiji takoer vrlo stara, premda se

sauvani tekstovivisoke vrijednosti javljaju tek u petom stoljeu- indijsko je kazalite

prema predaji boanskog podrijetla(Brahma)
- dri se da je nastala iz pukih obrednih vrijednosti- indijsko kazalite daje prednost
plesu, pokretima i pjevanju,nalik operi- dramatiar Kalidasa (4. ili 5. stoljee)- akuntal
- nema prave dramske napetosti- visoki stilizirani lirski opis enske ljubavi- pobjeda
iskrenosti i dubokih uvstava nad spletomnesrea kojevrebaju u ljudskoj sudbiniKalidasa najvaniji i najpoznatiji predstavnik ''kavye''- djela Oblak glasonoa, Godinja
doba, PlemeRaguhevo iPovratak Kamare se smatraju vrhovimaindijske knjievnostiarapska knjievnost- Kur'an- tekstovi koje je aneo objavljivao proroku Muhamedu
ugradovima Meki iMedini u vremenu od 612. do 639. godine- sastoji se od sura poredanih
po duljini (dulja ispred kraih)- Muhamed je tekstove znao napamet i stalno ih je
ponavljao svojimuenicima koji suih kasnije zapisali- izlae religijska naela, pouke i
opomene, moralni i zakonski propisi- strogi monoteizam i moralni kodeks- stil nadahnute
propovjedi, dotjeranost ritmike proze, slikovit je iizraajan, brojnealteracije i srokovi, ali
razumljiv, saet i jednostavan- nenadmaan uzor arapskog jezika i stila, uzor koji su
slijedili svikasniji religijskitekstovi- kineska knjievnost- tri religije- konfucionizam,
daoizam i budizam1. konfucionizam- osniva Kung-fu-ste (551.-479. prije Krista)- temelj
njegova propovijedanja jest svojevrsna ''etika''- treba voljeti ljude, suosjeati s njima i
pomagati im- veliku ulogu igra hijerarhijska tradicija (podanici morajupotivatikralja,
mlai starije, ena mua)- imao je imao oko 3000 uenika, od toga 72 iznimno
darovitakoji su svebiljeili
- oko njegovog splele su se mnoge legende, pa je u mnogimvarijantamaon ispao
boanstvo, a u nekima tek putujui uenjak- skupljao je stare rukopise- objavio zbornik
stare kineske poezije- Knjige pjesama- izabrao 305 od 3000 pjesama- tematika
raznolika- sloena jezina organizacija2. daoizam- utemeljitelj Lao-tse, Konfucijev
suvremenik- uenje zabiljeeno u knjizi Dao de jing- sadri zbirku izreka i stihovanajvie prevoena kineska knjiga uope- naglaava apstraktnu spekulaciju, s elementima
mistike- mistika se esto nastoji povezati s knjievnou- daoizam je tek kasnije postao s
jedne strane religija, a sdruge filozofija
3.Antika
- Od Homera do danas- izreka kojom povjesniari knjievnosti ele reida se od
prvihdijelova antike pa do danas moe pratiti neprekinut slijed knjievnetradicijenaravno , i antika je knjievnost imala prethodnike, prije svega uegipatskoj iknjievnosti
naroda Mezopotamije- postignua grke, pa kasnije i rimske kulture toliko su velika
i utjecajnana sav daljnjirazvitak da se moe rei kako je kultura kakvu danas
poznajmozapoela u Grkoj- po miljenju nekih teoretiara, grka, pa i kasnije
rimskaknjievnost, nije samotemelj, ve i nepremaen uzor u knjievnosti- antiki, osim
star, znai jo i dragocjen i visoko vrijedan, a pridjevklasian, osim kolski,znai i uzoran i
dostojan oponaanja- knjievnost u onom smislu u kojem ju mi danas shvaamo, itamo
irazumijemo, pojavljujese u staroj Grkoj- knjievnost je dobila ulogu koju ima i danas
- u umjetnosti se uspostavlja ideal ljepote, istie se estetska funkcija- grko pismo je
omoguilo da se cijela kultura okrene pismu (to nijebilo mogue zavrijeme klinastog
pisma ili hijeroglifa)- u grkoj knjievnosti napravljen okret od mitologije prema filozofiji
iznanosti- mythosu je suprotstavljen logos- antici kao knjievnoj epohi pripada
kontinuirani razvoj dviju velikihknjievnosti, grke irimske, a traje od 800. godine prije
Krista pa do propasti RimskogCarstva (polovina 5.stoljea nakon Krista)
A) Grka knjievnost
- poinje Homerovim epovima, 800. godine prije Krista- konani rezultat duge usmene
tradicije- Homer je bio legendarna osoba- prije su mu se pripisivala mnoga djela, ali
danas samo Ilijada iOdiseja- homersko pitanje- pitanje autorstva Homerovih epovazasnivaju se na formulama, kompoziciji koja epizode ukljuuje kaosamostalnedijelove
uvijek istim ili slinim postupcima, na izgraenomsustavu opisa i nain na koji se uvode i
vode dijalozi- horizontalni stil- niu se opisi i epizode tako da radnja sporonapreduje, ali
seopisima razotkriva sloen i raznovrstan svijet dogaaja, radnji ilikova- Ilijada- 15.693
heksametra, stih od 6 stopa- naziv po Iliju (Troja), posveena opisu ratnog pohoda

na Troju, koja je nakondugotrajne opsade razorena i spaljena- povod rata je otmica

Helene, najljepe ene na svijetu- i bogovi se mijeaju u rat (Grci- Hera i Atena, TrojanciAfrodita)- opsada je trajala deset godina, ali ep poinje na samom krajusukoba- in medias
res- u sredite zbivanja- poinje zazivanjem muze i svae izmeu Agamemnona i Ahilaveliki dio igra smisao za detalje
- karakteri junaka sjajno su ocrtani, oni se boje smrti i teebesmrtnosti koju epostii
slavom- pjesma o ratu u kojem je sve to je ljudsko dolo do izraaja- Odiseja- ima
12.110 heksametara- tematikom i stilom se dosta razlikuje od Ilijade- opisuje pustolovine
Odiseja nakon Trojanskog rata, kad sevraao kuiPenelopi i Telemahu- brojne Odisejeve
pustolovine pripovijeda sam Odisej ime jepostignutaprisnost tona, pa ak i uvjerljivost
koja podsjea nakasnije romane- kompozicija je sloenija od kompozicije Ilijade- radnja
se esto prekida, epizode su brojne i raznovrsne- enja za domom je toliko jaka da ga
niti obeanjebesmrtnosti ne moepokolebati- lutanje u prostoru i vremenu, gonjeno
tenjom zasvojevrsnimpovratkom tematika je brojnih velikih djela, to iniOdiseju jednim
od temeljnih djela svjetskeknjievnosti- znaenje epova je u njihovom obuhvatu
cjelokupnog svijeta raneantike, ispunjenogbogovima i ljudima, obiajima, vjerovanjima
koja kao dapripadaju jednom preglednom i ureenom kozmosu- Homer je ''uitelj svih
Grka'' i svojevrsni simbol knjievnosti kaotakve- Hesiod (prijelaz iz 8. u 7. stoljee pr.
Kr.)- drugi najvei grki epiar- epovi Teogonija i Poslovi i dani- slavi rad, umjetnost i
moralne vrline, ali Homer je bolji u pjesnikomumijeu- Teogonija- prva umjetnika
sinteza pripovijesti iz grke mitologije- Poslovi i dani- opomena bratu Perzu- izravne
opomene odjevene u pjesniko ruho- prisutan pesimizam- u 7. i 6. stoljeu pr. Kr. dolazi
do procvata grke lirike- melika- rane lirske vrste koje su se izvodile uz glazbenu pratnjuelegija i jamb- recitativne vrste
- Alkej (7./6. stoljee pr. Kr.) i Sapfa (prva polovica 6. stoljea pr. Kr.) supriznati klasici
himne,patriotske i ljubavne lirike- oboje potjeu s otoka Lezbos koji je bio kulturno
sredite- Sapfina ljubavna lirika sadri izljeve strasti i opise njenih tienica,ali i ivotne
pouke- odatle potjee naziv lezbijska ljubav- Platon je sapfu uvrstio meu muzeAnakreont (druga polovina 6. stoljea pr. Kr.)- utemeljitelj tipa lirike nazvanog
anakreontika ili anakreontska lirika- kratkim i zvunim stihovima slavi vedre strane
ivota, radostito ih ovjekmoe nai u ljubavi, vinu i veselom drutvu prijatelja- Pidar
(oko 518.-442. godina pr. Kr.)-- predstavnik korske lirike- dua i recitirali su ju koroviutemeljitelj ode- sveani stil, podijeljene na strofe i antistrofe- slave pobjednike na
Olimpijskim igrama i isprepletenepriama iz mitova- bujna metaforika, dubina misli
i uspjeno uplitanje mitskihdijelova- stekao glas najboljeg grkog liriara- Ezop (6.
stoljee pr. Kr.)- prema predaji izmislio basnu- navodno je bio ruan, pa izobliuje ljude u
ivotinje- saete priice sa dramskom strukturom, kratka ekspozicija, zaplet iiznenadni
rasplet- zbornik basni koji mu se pripisuje, meutim, nastao je vjerojatnodosta kasnije- u
najboljim basnama osim jednostavne moralne poruke javlja se idublja, ivotnamudrost- u
klasinom dobu grke knjievnosti liriku i basnu zamjenjuje grkatragedija- djela tri
najvea grka tragiara znae vrhunska ostvarenja upovijesti svjetskeknjievnosti i jo se
danas izvode na pozornicama diljemsvijeta- podrijetlo grke tragedije podrazumijeva
dugotrajan proces u kojemsu sudjelovaleobredne igre, tualjke na grobovima pa
lih heroja i tradicija
usmene knjievnosti- imala je kultno znaenje, njezino se izvoenje smatralo
sveanou- grka su kazalita mogla okupiti i do 40.000 ljudi- Eshil (525.-456. godine
pr. Kr.)- ''otac tragedije''- napisao dvadesetak djela , od kojih je sauvano sedam- najvie
se cijeni trilogija Orestija (Agamemnon, rtva nagrobu, Eumenide),Sedmorica protiv
Tebe i Okovani Prometej- Orestija- strasti, sloeni osjeaji, ubojstva i krize
savjesti(kao i usuvremenim dramama)- pozadina mitoloka- obuzetost mitom i
povjerenje u tradicionalne, ve mitom zacrtanevrijednosti- pripovijedanje zamjenjuju
dijalozi i monolozi, te dijelovi kojeizgovara kor- uvodi drugog glumca- dijelovi njegovih
tragedija su vrlo esto i vrijedna lirska poezija- Sofoklo (496.-406. godina or. Kr.)-

napisao 123 dramska djela, od kojih je sauvano 7 u cjelini- Ajant, Elektra, Kralj
Edip, Antigona, Edip na Kolonu,Trahinanjke iFiloktet- usavrio grku tragedijuuveo je treeg glumca, umanjio ulogu kora i naglasio jedramsku radnju idijaloge- ima
preglednu i jasnu kompoziciju, napetost koja postupnoraste dotraginog razrjeenja,
dijaloko suprotstavljanje likoca, tedojam da se sve zbiva prema nekoj unutarnjoj logici
kojulake moemo osjetiti nego obrazloiti- Kralj Edip- najbolji primjer cijele knjievne
vrste tragedije- Antigona- takoer vrlo vjeto napisana- ta su dva djela imala velik
utjecaj na knjievnost i europskukulturu unajirem smislu rijei- Edipov komplekspodsvjesna mrnja sinova prema oevima- razvio je dramu kao knjievnu vrstu do
stupnja u kojem je onapostigla savrenoblik (Aristotel)
- nenadmani uzor dramatiara jer je uveo vezu izmeu kazalita iknjievnosti u kojojse
one uzajamno uvjetuju- Euripid (485.-406. godine pr. Kr.)- za ivota manje omiljen nego
prva Eshil i Sofoklo- od 90 napisanih drama sauvano je 19- najpoznatije su Medeja,
Hipolit, Elektra, Ion, MahnitiHeraklo,Ifigenija u Tauridi i Bakhe- iako rabi
mitoloku grau, najvie pozornosti posveuje psihologijilikova- zaetnik i est uzor
psiholoke drame- nenadmaan je u obradi osjeaja koje prerastaju u strasti, pa
likovinjima vie nemogu vladati- osobito ga zanimaju enski likovi- uao je duboko u
enskupsihologiju- razradio je neke karakteristine postupke- deus ex machina (bog
iz stroja)- posebnim mehanizmom sesputa napozornicu neko boanstvo koje razrjeuje
preostalenapetosti i konano zakljuuje radnju- koristi se i prepoznavanjem i
metateatarskim efektima- komedija (naziv: gr. komos- veseli ophod, gr. ode- pjesma)
je takoervrlo vana za grkuknjievnost- Hegel ju je oznaio kao jedan od vrhunaca
dostignua ljudskog uma- komedija je izraz neega to su stari Grci pripisivali
svojimbogovima- smijeh jekonano razrjeenje onoga to se nikako drukije ne
moerazrijeiti- grka je komedija nastala iz veselih i razuzdanih obreda u kojima
seslavila plodnost iizokretale uobiajene vrijednosti- i u njoj ima vanu ulogu kor, koji je
inila neka fantastina, odjeomoznaenaskupina (abe, ptice, oblaci)- Aristofan (oko
445.-385. godine pr. Kr.)- jedini grki velikan komedije- vladao je Atenskom scenom 40
godina- napisao je 44 komedije, od kojih su 4 prijeporne, a u cjelini ih je
sauvano 11- najvie se cijene Oblaci, Ose, Mir, Ptice, Lizistrata, abei ene
unarodnoj skuptini- njegove komedije se bave suvremenim dogaajima,
poznatimosobama i kulturnim ipolitikim aferama- mnogi ga kritiari smatraju zaetnikom
knjievne kritike kaozasebne knjievnedjelatnosti- utemeljitelj svojevrsne satirike
utopije- jedino je Meandar (343.-291. godine pr. Kr.) uspio dosegnuti barem
nekevrijednostiAristofanove komedije- napisao je vie od stotinu komedije, no u cijelosti
se sauvala samo jedna,ovjekomrzac, a 16 ih je poznato u manjim ili
veimodlomcima- izvrsne karakterizacije likova, znalaki izveden zaplet i vrlo
uspjelidijalozi- uz epiku, liriku, tragediju i komediju, veliki doprinos svjetskoj
knjievnostine i filozofija,historiografija i retorika- grka filozofija- proizvod grke kulture
i grkog duha- zapoela je kao kritika knjievnosti, zakljuuje da knjievnost lae ida bi
Homerevaljalo ibom istjerati iz zemlje (Heraklit)- samosvojna je i neponovljiva
kao fenomen ugraen u temeljeeuropske i svjetskekulture- poeci su povezani s mitskim
miljenjem i usmenom kulturom- prvi filozof u europskoj povijesti je Tales iz Mileta (6.
stoljee pr. kr.)- za knjievnost su posebno vani sofisti- prvi profesionalni svjetovni
intelektualci- poduavali su za novac- humanistike discipline- filozofija, govornitvo,
povijest,umijeepolitike i gramatika- sofisti su doli na lo glas zbog Platona i Sokrata
- Sokrat- oslanja se na razum- koristi metodu dijaloga, razgovora- nakon to je optuen
za smrt za kvarenje mladei odbio se spasitibijegom- Platon (427.-347. godine pr. Kr.)vrijedno djelo Obrana Sokratova, ali i Fedon, Gozba,Protagora, Gorgija, Teetet,
Parmenid, Sofist, Kratil i Drava- u djelu Zakon je virtuozno razraen knjievni
oblik dijaloga- pretea knjievnoj vrsti koja je kasnije nazvana sokratskimdijalogom, na
temeljukoje se razvio novovjekovni roman- filozofija- dva oprena naina filozofiranjazamisao o idejama (koje jedino inepravu stvarnost) i mitoloki i mistiki elementi-

Aristotel (384.-322. godina pr. Kr.)- utjecao na knjievnost, filozofiju, pa i cjelokupnu

kulturu Europe- njegova brojna djela zahvaaju sva podruja grke znanosti- u
filozofskom smislu najvanije mu je djelo Metafizika- obrauje u njemu temeljna naela
svoga filozofiranja- spisi o logici (Organon), etici (Nikomahova etika), teknjievnosti
(Retorika i Opjesnikoj umjetnosti, odnosno Poetika)- u dugom razdoblju
neprijeporan autoritet svake filozofije i znanosti-Filozof- njegovo se uenje suprotstavlja
Platonu- Prijatelj je Platon, ali jo je vie prijateljistina- znanstveno opovrgavanje
Aristotela pripada tek Galileju- Poetika- od iznimnog znaenja za knjievnost- Aristotel
je branio autonomnu vrijednost knjievnosti - onanije tekoponaanje oponaanja kako je
tvrdio Platon- uveo je razlikovanje knjievnih vrsta- prvi pravi teoretiar knjienosti
u povijesti- Herodot (484.-424. godina prije Krista)- otac povijesti- utemeljitelj povijesne
znanosti i pisac koji je razvio umijeepripovijedanja do togstupnja da se dri temeljem
daljnjeg razvitka
- Povijesti- imaju slinu ulogu u razvitku pripovjedne proze kaoHomerovi epovi uepskoj
poeziji- Herodot opisuje ono to je sam vidio, uo od drugih i ono todri premavlastitom
miljenju istinitim- uvodi mnotvo pria, crtica, zapaanja i opisa ljudi i obiaja- stil je
jednostavan i jasan, pripovijedanje slijedi tradicijuusmenogpripovijedanja, ali je
kompozicija podosta sloena i govorio visokom stupnju ve razraenog umijea- Tukikid
(454.-poetak 4. stoljea pr. Kr.)- Herodotov nasljednik- Povijest Penelopskog ratapostavlja prve temelje prave znanosti povijesti- njegov opis kuge u Ateni gotovo je
nenadmaen knjievniprikaz djelovanja tebolesti na pojedinca i cjelokupnu zajednicuretorika- uz filozofiju i historiografiju, trei svjetsko-povijesni doprinosgrke kulturevana je kao govornika praksa i teorija govornitva- razvila se kao umijee uvjeravanjakako uvjerljivo govoriti, dokazivanje, vjetina iskazivanja i opeobrazovanje- najglasovitiji
Isokrat (436.-338- godine pr. Kr.) i Demosten (384.-322. godine pr. Kr.)- uspostavili
govor kao knjievnu vrstu- zapisivali su ih i dijelili na sudske, politike i pohvalne- sofisti
su njegovali retoriku, dok su joj Sokrat i Platon osporavalisvaku vrijednost- Gorgija (485.380. godina pr. Kr.)- govornik- napisao raspravu u kojoj izuzetnom vjetinom dokazuje da
nita nepostoji, a i dapostoji, ne bi se moglo spoznati, a kada bi se moglo i spoznati,ta se
spoznaja ne bi nikako mogla priopiti drugome- skepticizam, relativizam i agnosticizam
se nastavljaju u razdobljuhelenizma koji poinjenakon poraza u bitci kod Heroneje
338. godine pr. Kr. kad je Grkapotpala pod vlastMakedonije
- Helenizam- doba kad se uvelike mijenja poloaj, znaenje, vanost isvrha knjievnostiprije je grka knjievnost pripadala jednom narodu i imala jetemelju u njegovojmitologijijedinstvena publika- u helenizmu dolazi do irenja kruga recepcije i
decentralizacijekulturnih sredita- knjievnost i filozofija postaju vie privatne djelatnosti,
njihovosjavno djelovanjesvodi na mali broj ljubitelja ili publiku kojoj nita nije zajednikonema vie velikih filozofskih sustava, ali razvijaju se pojedinaneznanosti- Euklid (oko
300. pr. Kr.) - utemeljitelj geometrije- Aristrah (oko 280. pr. Kr.)- zastupao heliocentrini
sustav- Eratosten (275.-195. godine pr. Kr.)- prva karta poznatogsvijeta, dri
Zemljukuglom- za ivot knjievnosti od bitne su vanosti i bibliotekari velikihbiblioteka
uAleksandriji i Pergamu- Teokrit (oko 300.-250. pr. Kr.)- legendarni osniva
lirske vrstezvane idila- tip knjievnosti
B) Rimska knjievnost
- naziv rimska knjievnost izveden je iz naziva rimske drave koja je dobilaime po
glavnom gradu Rimu- knjievnost pisana na latinskom jeziku od 3. stoljea prije Krista
dosredine ili kraja 6. stoljea nakon Krista, odnosno do propasti RimskogCarstva- naziv
''latinska knjievnost'' se rabi samo u irem smislu i ona traje dodanas- rimska
knjievnost je najutjecajnija knjievnost u europskoj, pa i svjetskojpovijesti- ona je
od grke knjievnosti preuzela shvaanje knjievnosti kaoautohtone jezinedjelatnosti,
temeljene knjievne oblike i vrste, odnos prema retorici ifilozofiji i duhkoji proima grku
knjievnost, ali je postupno izgradila vlastitisustav knjievnih vrsta,
ostvarivi pri tome djela koja su uzor zadnjih 2000 godina- zadrala je jedinstven
jezik, koji se dosta razlikovao od govornog, pukog jezika- knjievnost je bila
institucija obrazovanih- podjela na razdoblja: dva uvoda, a zatim zlatni, srebrni i bronani

vijek- knjievnici zlatnog vijeka ine kanon uzora koje se najviepokuavalo oponaatiTiti Makcije Plaut (izmeu 245. i 251.-184. godine pr. Kr.)- najvei rimski i jedan od
najveih svjetskih komediografa- ljubimac svih slojeva publike- od rane dobi radi u
kazalinom pogonu, najprije kao scenski radnik,a kasnije kaokazalini pisac- napisao oko
130 dramskih djela, od kojih je sauvano dvadesetakcjelovitih komedija- najpoznatije i
najbolje komedije su up (krtac), Hvalisavivojnik,Bakhide, Menaechmi,
Amfitrion, Pseodolus,Konopac, Trogroka i Mladi Kartaanin- koristio je motive
i postupke grkih komediografa, ali je originalnostu jeziku, stihu,vjetini zapleta i mnogim
novinama nesumnjiva- stvorio je uzorak koji e slijediti najvei komediografi
svjetskeknjievnosti- plautovska komedija- komika situacije, jezine ale, dosjetke
iporugljivekarakterizacije, te tematska usmjerenost prema tipskimlikovima- quid pro quovrsta produljenog nesporazuma koji serazrjeava tek na kraju- likovi su strogo odreeni
radnjom, mane i slabosti sunaglaene estimponavljanjima, pa je karakterizacija uvijek
na rubukarikature- Plautove komedije nanovo otkriva renesansa i postaju tolikoutjecajne
da se Plautanaziva najutjecajnijim svjetskim komediografom- Tit Lukrecije Kar (oko 98.55. godine pr. Kr.)- napisao do danas nenadmaen filozofski ep O prirodi- opseno djelo
od 7.830 heksametara
- brani Epikurovu filozofiju- kasnije krivo shvaena kao zagovaranje neobaveznoguivanja
uivota, ona je naprosto humanistika etikaodgovornosti, koja ne priznaje utemeljenje
utranscendenciji i ovjeka prema njoj obvezuje jedino odnos prema samom sebi i drugim
ljudima- treba izbjegavati zlo i postii duevni mir- Dok postojimo mi, nema smrti, a kad
doe smrt, nasvie nema(Epikur)- pomisao na smrt nas ne smije ometati- Lukrecije je
ep uspio savreno oblikovati utjecao je na sveknjievnike koji ehtjeti obraditi filozofsku
problematiku tako da nalikujeumjetnikoj knjievnosti- Gaj Valerije Katul (84.-54. pr Kr.)stekao slavu kao liriar ve u ranijem razdoblju rimske knjievnosti- pripada skupini
''neoterika'','' novih pjesnika'' koji su sesuprotstavljali tradiciji- dijele zajednika
uvjerenja o svrsi pjesnitva, oslanjaju se naAlkeja, Sapfu iliriare helenistikog razdoblja,
odbacuju tematikurodoljublja i moralizam- prvi primjer knjievnog pravca- sauvana
njegova zbirka od 116 pjesama- Catulli Veronesis Liber- elegije, rugalice, epigrami itd.najbolje ljubavne pjesme posveene Klodiji- u stilizirani pjesniki izraz uvodi strastvenu
erotiku- pjesniki opis ljubavnih zgoda i nezgoda- sredinja je osoba zlatnog vijeka
rimske knjievnosti Marko Tulije Ciceron(106.-43. pr. Kr.)- govornik, teoretiar
govornitva i filozofski pisac- 80.-30. pr. Kr.- Ciceronovo doba- govornitvo tad vrlo
cijenjeno, pa se i govor uzima kao svojevrstanmodel premakojem se razrauje uenje o
kompoziciji, stilu i figurama uostalim knjievnim vrstama- priznao je filozofiju, ali ju je
ukljuio u retoriku (Aristotel je napraviosuprotno)- izuzetno obrazovan i izuzetno uspjean
odvjetnik, uzdigao se domjesta konzula- politika mu nije ila, ubijen kad je pokuao
pobjei u Grku
- sauvano oko 900 pisama, a najpoznatiji govori su Za SekstaRocija, ProtivKatiline i
Filipike I-XIV- svojim je uspio svojim govorima postii takvo jedinstvo jezinogizraza i
namjere da je postao mjerilom vrhunske tehnike cjelokupnog knjievnogstvaranjateorija govornitva: O govorniku i Govornik- filozofija: O dravi, O najveem dobru
i najveem zlu, Lelije ilio prijateljstvu,O dunostima i O akademskoj filozofijiizgradio je latinsku filozofsku terminologiju- iako izlae misli grkih filozofa on je prvi
veliki filozofski pisac koji''misli nalatinskom''- Publije Vergilije Maron (70.-19. godine pr.
Kr.)- najvei rimski pjesnik- Bukolike- niski stil, pastirski rod, jo se nazivaju eklogeopis pastiroskog ivota- ima ih deset, u 4 eklogi se najavljuje povratak Zlatnog doba
iroenje mukogdjeteta koje e svijetu donijeti mir- Georgike- srednji stil, didaktiki
spjev- prvi spjev o ratarstvu, drugi o voarstvu, trei o stoarstvu, aetvrti opelarstvuEneida- visoki stil, epski spjev- nasljeuje Homera- u prvih est pjesama
slijedi Odiseju- lutanje mitskog TrojancaEneje- odreeno mu je da osnuje Rimsku dravuljubav izmeu Eneje i kraljice Kartage Didone, kojunaputa ''gonjensudbinom''- u drugih
est pjevanja se oslanja na Ilijadu- Eneja se iskrcaona uu Tibera- eni se za kraljevu
(Latin) ki Laviniju i osniva grad podtim imenom- kasnije se seli u Alba Longu, gdje e se
roditi Romul iRem- nacionalni ep- vrhunski dotjerana u smislu knjievnog izraza
i oblikovanja- jedno od najutjecajnijih knjievnih djela u povijesti

- Vergilije, prema legendi, nije bio zadovoljan vlastitim epom ihtio ga je spaliti- Kvint
Horacije Flak (65.-8. godine pr. Kr.)- drugi najvei pjesnik zlatnogvijeka- pisao je krae
stihovne vrste, skupljene u zbirkama Epode,Satire, Pjesme iPoslanice, raznolike
po tematici i pjesnikim oblicima- ivotna srea u privatnim zadovoljstvima i unutarnjoj
stabilnosti- aurea mediocritas- zlatna sredina- Pjesme- najvei domet rimske lirikerefleksivne, ljubavne, rodoljubne, anakreontske i prigodnepjesme- vrlo dotjerano
pjesniko umijee- Poslanica Pizonima- posveena teoriji pjesnikog umijea- kasnije
nazvana Pjesniko umijee- izloena naela pjesnikog oblikovanja- prisutne mnoge
kratke izreke- in medias res, delectare etprodesse(zabavljati i koristiti)- Pubije Ovidije
Nazon (43. godine pr. Kr. 18. godine nakon Kr.)- Ljubavne pjesme, Heroide,
Ljubavno umijee,Metamorfoze, Kalendar- najitaniji i najpopularniji rimski pisacpisao je o obinoj ljubavi, o enama i mukarcima, o svakidanjici imitologiji kojusmatra
pjesnikom graom- suptilna ironija- Ljubavno umijee- parodija- poduava se
mukarce i ene kako nai predmet svoje ljubavii vrlo ozbiljnose opisuje kako treba voditi
ljubav- Metamorfoze- niz mitskih pria koje opisuju neku pretvorbu- 8. godine
je prognan u Tome na crnom more gdje je napisao zbirkeelegijaTualjke i Poslanice s
Ponta u kojima se ali na sudbinuprognanika i moli uglednike da mu pomognu- Lucije
Anej Seneka (oko 4. godine pr. Kr. 65. godine nakon Kr.)- satiriar, filozof i dramatiarnajpoznatiji filozofski spisi- zbirka Pisma Luciju- tragedije: Bjesni Herakul, Trojanke,
Medeja, Fedra i Edip-obrade siea iz
grke mitologije i tragedije- obilno zastupljeni prizori umorstava,
samoubojstava,maginih obreda ireakcije likova- objavio otru satiru Pretvorba
boanskog Klaudija u tikvu kojoj jetemeljnaokosnica otra, ismijavajua kritika- Gaj
Petronije Arbiter (umro 66. godine)- nenadmaan satiriar- autor velikog proznog djela
Satire od kojeg su sauvani samoodlomci iz 14. i 15.knjige- neki teoretiari tvrde da je
on doao najblie novovjekovnomromanu- knjievni postupak travestije i porugljivog
oponaanjarazliitih stilova imnogih dijelova ve ranije objavljenih knjievnih djela- Marko
Valerije Marcijal (oko 40.-140.)- takoer uspjeli satiriar- temeljno djelo je velika zbirka
epigrama koja u 15 knjiga sadri1555 epigrama- utemeljitelj epigrama kao priznate
knjievne vrste- iako je epigram poznat u grkoj knjievnosti, tek da je Marcijalrazvio i
razradio dostupnja prepoznatljive lirske knjievne vrste- u njegovoj zbirci preteu
podrugljivi epigrami s duhovitim kratkimzapisom onekomu ili neemu i sa zavrnom
poantom na kraju- Apulej (oko 125.-180.)- napisao djelo Metamorfoze ili
Zlatni Magarac- ima karakter romana, ali je nalik i uokvirenoj zbirci novela- vano djelo
svjetske knjievnosti- ima elemente pustolovnog romana, ljubavi i erotike, selementima
bajke,arobnjatva i simbolike

gdje se s vremenom sve vie gaji i njeguje kultura, najprije kulturaprepisivanja i uvanja
rukopisa, a onda i originalnog knjievnog iznanstvenog stvaranja- postaju i obrazovna
sredita iz kojih e proizai kole i sveuilita- sauvan sustav obrazovanja ''septem artes
liberales''- ''sedamslobodnih umijea''- trivium- gramatika, retorika i dijalektikakvadrivium- aritmetika, geometrija, glazba i astronomija- ima i tradicija usmene
knjievnosti, pa i umijee jezinog oblikovanja- srednji je vijek zapoeo gospodarskim i
kulturnim nazadovanjem oobzirom na dostignuaantike, ali se u postupno obnavljaAurelije Augustin (354.-430.)- visoko obrazovan, filozof i pisac, takoer uitelj retorikepostao jedan od najutjecajnijih katolikih teologa, filozofa iknjievnika- Ispovijesti,
Kransko uenje, O Bojoj dravi- razradio je Kristovu tezu ''da Carstvo nebesko
nije od ovogasvijeta''- povijest jest propadanje zbog prvog grijeha, ali Krist
donosipreokret, azavretak povijesti i vremena je posljednji sud, nakonkojeg nastupa
vjenost- bitne se ovjekove odluke trebaju ravnati s Bogom- bitan je samoodnos
premaprekogrobnom- zasnivanje ''introspekcije''- okree se prema unutranjosti,
vanjskisvijet je nebitan- tako pie i Ispovijesti- takvu knjievnost mogu razumjeti samo
visoko obrazovani- stvara se nova knjievna vrsta- legenda- poznata legenda o svetom

Aleksiju- pripovjedna tehnika koji e proimati srednjovjekovnuknjievnost- odluka da se

napusti svjetovni ivot, ''poziv s Neba'', ivot kojiprezireudobnost, samokanjavanje,
odvanost, odlunost, te nakraju oduevljenje naroda jer e dobiti zatitnika na Nebupripovijest o etikim idealima
- srednjovjekovnu knjievnost proima ideal sveca i ideal viteza, ratnika''bez straha i
mane''- vitez- vjeran vladaru, odlikuju ga istoa, pobonost, odvanost isamilost- ipak, u
epu Beowulf (10. stoljee) junaci jo uvijek pripadaju vie mitskomsvijetu
negokranstvu- okosnica je povijst germanskih plemena- kasnije epske pjesme
u desetercu s asonancama (''Chansons de geste'')uspostavljajuknjievnu konvenciju lika
kranskog viteza- Pjesma o Rolandu- opisuje povratak Karla Velikog s pohoda
napanjolsku- ne mitska, ve legendarna povijest- Pjesma o Cidu (oko 1140.)panjolska epska pjesma- opjevana povijesna osoba, Rodrigo Diaz de Vivar- nazvan
CidCampeador(''Gospodin borac'')- lik Cida idealiziran u smislu kranskog viteza i
nositelja nacionalnihkarakteristika- nain izlaganja jasan i pregledan, opisi kratki,
usredotoenost naradnju,kompozicijski podsjea na pustolovne romane- Pjesma o
Nibelunzima (Saga o Nibelunzima)- nastala oko 1200.- odsjek stare germanske
mitologije- opsjednutost sudbinskomneumitnou smrti ikatastrofe, naglaena
strastvenost i prikriveni duboki osjeajilikova- Nibelunzi- patuljci koji uvaju podzemno
blago- ideali kranskog viteza prisutni u nekim vrlinama glavnim junaka,ali fabulu
nosestrasti etvero glavnih likova, koje su isprepletene rodbinskimvezama- sline
karakteristike imaju i ruski ep Slovo o Igorevom pohodu (12. st) ifinski epKalevalaChrtien de Troyes (oko 1135. oko 1195.)- zasnovao anr vitekog
romana na temeljupria o kralju Arthuru i vitezovima Okruglog stola- Eric i Enida,
Yvain, vitez s lavom, Lancelot, vitez s kolima iPeceval- legende o kralju Arthuru
ispreplele se su s legendama o traganju zaSvetim gralom- ostatci stare, keltske
mitologije mijeaju se sa kranskommistikom- sredite zbivanja jest Arthurov dvorac
Camelot u kojem se nalaziOkrugli stol- najglasovitiji vitezi- Lancelot, Perceval, Gawain,
Yvain i Tristan- vanu ulogu igra arobnjak Merlin- ma Excalibur i Sveti Gral ujedinjuju
svojstva magijskih predmetasa kranskomsimbolikom- vitezove krase vjernost,
hrabrost, junatvo i plemenita samislost,kao i nevinost- Roman o Tristanu i Izoldidrama grene ljubavi izmeu Tristana i Izolde, ene kralja Marka- ''problem ljubavi''lirika kasnog srednjeg vijeka- bave se temama problema ljubavi, ali itemama
smrti,religioznog nadahnua i samog pjesnitva- novi oblici jezine i stihovne
organizacije- razvija se knjievna tehnika- pozornost se posveuje jedinstvu slike,zvuka i
znaenja- iako se ljubavna lirika razvijala i prije, tek su se krajem 11.
stoljeapojaviliprofesionalni pjevai i autori pjesama nazvani trubaduri- takav tip lirike
njeguju i neki feudalci, kao na primjer Guaillaume dePoitiers (1071.-1127.) koji
se smatra utemeljiteljem trubadurske lirike pazatim Bernart deVentadorn (umro oko
1215.), Marburn, Jaufr Rudel i Bertranse Born (svi iz 12. st.)- Walter von Vogelweide
(1170.-oko 1230.)- najglasovitiji njemakisrednjovjekovniliriar- razvija se novi odnos
prema eni- ''kult dame''- mukarac se zaljubljuje, gospoja mu (ne)uzvraa, njegov se
ivot mijenja zbog
- Dante Alighieri (1265.-1321.)- velikan svjetske knjievnosti- njegova Komedija prava
je knjievna enciklopedijasrednjovjekovlja- ima znaajke i humanizma i renesanse- kraj
jedne duge tradicije, ali i poetak nove- rodio se u Firenzi, nakon politikih borbi istjeran
iz grada- zaljubio se kao devetogodinji djeak u Beatrice Portinari koju jeponovno
sreonakon devet godina i obuzeo ga je ljubavni zanos do te mjereda se gotovo razboliokad je ona umrla, odluio ju je proslaviti ''kao to nijednaena nikada nijeproslavljena''odmah nakon Beatricine smrti napisao Novi ivot- svojevrsnalirska autobiografija- uzor
kole ''slatkog novog stila'' (dolce stil nuovo)- ljubav dostupna samo odabranima prema
plemenitojosjeajnosti- knjiga filozofskih rasprava Gozba, rasprava O umijeu govora
nanarodnom jeziku'' i politika rasprava Monarhija- Komedija- ivotno djelo- komedija
je u njegovo vrijeme svako djelo koje nije pisanouzvienim stilom iima sretan zavretakpridjev boanstvena dodao je Boccaccio- sastoji se od 3 dijela- Pakao, istilite i

Raj- svaki dio ima 33 pjevanja, a ana poetku je dodano iuvodno pjevanje,tako da je
cjelokupni boj pjevanja 100 (simboliziracjelovitost i savrenstvo), a brojevi 3, 9 i
33impliciraju Sveto Trojstvo- strofe su tercine sastavljene od tri jedanaesterca (aba, bcb)
ina krajupjevanja s jednim stihom, koji se rimuje sa srednjim izprethodne strofe- uvodni
dio- opis duevne krize, simboliziran umom u kojoj jeDante zalutaona pola ivotna puta
(u Solaru pie da je to s 33 godine,iako je 35)- Beatrice mu alje Vergilija da ga vodi kroz
pakao i istilite,Beatrice ga vodi
kroz Raj, a sv. Bernard pred lice Boga- Pakao- najglasovitiji dio epa- devet krugova
pakla- najdublje su izdajnici- na najdubljoj toki Lucifer mui Judu, te Bruta iKasijaNapustite svu nadu, vi koji ulazite- muke su opisane s jezgrovitim smislom za detaljeistilite patnje onih koji se ipak mogu nadati- planina kojom se penjemo sve vieRaj- sastoji se od devet neba (due pravednika, duedjelatnih, dueljubavnika, due
uenih, due boraca, due pravednika,due mislilaca, due pobjednika i aneoski
zborovi)- na vrhuncu je Empirej, na kojem se nalazi Bog- odlikuje ga apstraktna
simbolika- svijet Komedije je u vjenosti, ljudski ivoti su zavreni,svatko je postao
onoto zaista jest- Dante je opisao konanu sudbinu svijeta i ovjeka u
projekcijivjenetvorevine pakla, istilita i raja, vidio je svijet kaoartefakt, kao neto
planski i smisleno napravljeno,odnosno stvoreno pa se zato i moe shvatiti. obrazloiti
iopisati u cjelini- duboki pesimizam srednjovjekovne knjievnosti isprepleten je i
soptimizmom mogunostiljudskog uma da shvati Boje namjere- srednjovjekovna drama
se seli u sakralni prostor crkve- nastaje nova knjievna vrsta- crkvena drama
(prikazanja)- izvodi se u crkvama prilikom sveanosti, a najea tema je Isusovadrama,
smrt iuskrsnue- nova kvaliteta u kazalinoj i dramskoj umjetnosti- dominirala srednjim
vijekom- bizantska knjievnost- nastavlja se grka knjievnost helenizma- dugo
ponavljanje manje-vie istih uzoraka- utjecaj na rusku, bugarsku i srpsku knjievnostnakon raspada Carigrada, njezini pisci i filozofi bjee u Rim, gdjepomau
nastankurenesanse
- arapska knjievnost- najglasovitiji pjesnik Mutanabi (915.-965.)- razvio beduinsku
poeziju do savrenstva- pisao ''kaside''- 25-100 dugih stihova, s cezurom i rimom-"
Tisuu i jedna no (izmeu 9. i 11. stoljea)- izniman doprinos svjetskoj knjievnostiehezerada prianjem pria odgaa smaknue- perzijska knjievnost- Firdusi (932.1020.)- napisao golemi nacionalni ep Knjiga kraljeva- Omar Hajjam (oko 1100.)- liriar,
proslavio ga je pjesniki oblik''rubajia''(etverostih, abba, i naglaena poanta na kraju)Kina- razvijena poezija, obavezni predmet- Li Bai (701.-762.) i Du Fu (712.-770.)svjetski poznati pjesnici- osobni prijatelji- Li Bai- ivot posvetio poeziji, puno je pio- pisao
iznimno mnogo, njegova djela (pjesme, poeme)obuhvaaju 30 tomova- najvee
savrenstvo kratke pjesme od po etiri stiha posedam rijei- jednostavne, saete,
slikovite, dubina osjeaja ivrhunska stilizacija- Du Fu- nije uivao naklonost dvoratematika okrenuta drutvenim problemima- motivi sjete, prolaznosti ivota i neumitnosti
smrti- vrhunska stilizacija, majstorstvo u oblikovanju i jednostavnost- japanska poezijazbirka od 4500 pjesama- Man'yo-shu (8. stoljee)- Zbirka deset tisua listova
ili Zbirka deset tisuageneracija- pjesniki oblici ''tanka'' ili ''waka'' (5 stihova,
5,7,5,7,7) i''haiku'' (5,7,5)- najbolji pjesnik razdoblja, a moda i svih vremena
Kakinomoto noHitomari (660.-710.)- Ono no Komachi (834.-885.)- jedna od ''est
pjesnikih genija'' inajljepa ena Japana svih vremena pisala je tanka poeziju