PRAVNE TEME, Godina 2, Broj 4, str.

132-144 132

343.52/.53:73/76

KRIJUMARENJE I ILEGALNA TRGOVINA KULTURNIM DOBRIMA

Prof. dr Hana Kora*

MSc Minela Amidi*

Apstrakt

Krijumarenje i ilegalna trgovina kulturnim dobrima predstavlja sloen lokalni

i meunarodni problem koji po svom karakteru spada u organizovani privredni
kriminalitet. Obzirom na ogroman napredak nauke i tehnologije, kriminalne grupe su
usavrile svoj modus operandi s ciljem sticanja znaajne protivpravne imovinske
dobiti. Krijumarenje kulturnih dobara kao prekogranina kriminalna aktivnost
podrazumijeva saradnju organizovanih kriminalnih grupa na meunarodnom nivou.
Iako ova vrsta kriminaliteta dijeli jako puno slinih karaktertistika sa drugim
oblicima organizovanog kriminaliteta, ipak postoje znantne razlike izmeu istih.
Panja naune javnosti je uglavnom usmjerena ka zakonskoj legislativi, nainima
zatite objekata u kojima se nalaze umjetnine i drugim mjerama prevencije, a ono to
je neophodno je prvo provesti detaljna istraivanja da bi se uopte moglo ukazati na
one mjere koje e biti efikasne u borbi protiv ove vrste kriminaliteta. Nezakonita
trgovina kulturnim dobrima nanosi nenadoknadive tete kako samim dobrima tako i
kulturnoj batini nacionalnih, plemenskih, autohtonih ili drugih zajednica, kao i
batini svih naroda, a posebno pljakanjem arheolokih nalazita to za rezultat ima
nenadoknadiv gubitak arheolokog, historijskog i naunog nasljea.

Kljune rijei: krijumarenje kulturnih dobara, ilegalna trgovina kulturnim

dobrima, organizovani kriminalitet, organizirane kriminalne grupe

Pojam krijumarenja i ilegalne trgovine kulturnim dobrima

Zatita kulturne batine je od velikog znaaja za ouvanje identiteta nekog

drutva, promoviui razumijevanje razliitosti kultura za dobrobit cijelog
ovjeanstva i napredak civilizacije. Kulturna dobra predstavljaju tvorevine
materijalne i duhovne kulture i neizbjean su dio identiteta svake drave. Pod
kulturnim dobrima, koja mogu biti materijalna i nematerijalna, podrazumijevamo
arheoloka nalazita, prostorne kulturno-historijske cjeline, znamenita mjesta ili
spomen obiljeja, djela sa umjetnikim svojstvima, duhovno i materijalno narodno
stvaralatvo, manifestacione vrijednosti, te ustanove kulture kao to su muzeji,

*
Vanredni profesor Pravnog fakulteta u Kiseljaku, Univerzitet u Travniku, korachana@yahoo.com.
*
MUP Kantona Sarejevo, Bosna i Hercegovina.
Krijumarenje i ilegalna trgovina kulturnim dobrima 133

galerije, kulturni centri, itd. Kulturna dobra imaju svoj umjetniki, kulturni i
historijski znaaj, pri emu pod materijalnim kulturnim nasljeem
podrazumijevamo pokretna i nepokretna kulturna dobra. Pod materijalnim
kulturnim dobrima podrazumijevamo graevine iz razliitog historijskog razdoblja,
historijska podruja, industrijsko nasljee, kulturne pejsae i rukotvorine.
Nematerijalna kulturna dobra obuhvataju tradiciju, nain ivota, religijske
aktivnosti, osjeaj za zajednicu i socijalne strukture, razne oblike i pojave duhovnog
stvaralatva koji se prenose predanjem ili na drugi nain kao to su jezik, govorni
dijalekti, usmena predanja, te folklorno stvaralatvo u koje spadaju igre, muziki
obredi i obiaji.
Pokretna kulturna dobra mogu biti:
1. predmeti od vrijednosti i umjetnine koji se nalaze u muzejima,
galerijama, bibliotekama, kulturnim centrima i drugim ustanovama,
kao i u drugim pravnim osobama, dravnim i upravnim tijelima, kao i u
privatnim zbirkama graana;
2. inventar vjerskih objekata i predmeti koji se nalaze u njima;
3. djela sa umjetnikim svojstvima i arhivski materijali (zapisi,
dokumenti, pisma i rukopisi, djela dramske, muzike i filmske
umjetnosti, arheoloki nalazi);
4. antologijska djela likovnih i primijenjenih umjetnosti i dizajna;
5. rijetke i stare knjige, novac, vrijednosni papiri, potanske marke i
slino;
6. orue, oruje, namjetaj i odjea;
7. prijevozna sredstva, ureaji i predmeti koji svjedoe razvitku nauke i
odreenom periodu razvoja zemlje;
8. dokumentacija o kulturnim dobrima.

Krijumarenje i ilegalna trgovina kulturnim dobrima predstavlja sloen

lokalni i meunarodni problem koji po svom karakteru spada u organizovani
privredni kriminalitet. Abadinsky organizovani kriminalitet definie kao
neideoloko udruenje odreenog broja lica, koja meu sobom ostvaruju vrlo
bliske drutvene interakcije, organizovano na hijerarhijskoj osnovi od najmanje tri
ranga, a s ciljem obezbjeenja profita i moi kroz niz nezakontitih aktivnosti.1
Krijumarenje kulturnih dobara je u posljednjih par godina zaokupilo panju
naune javnosti iz razloga to su kulturna dobra sve ea meta aktivnosti velikog
broja organiziranih kriminalnih grupa2 zbog njihove materijalne i kulturne
vrijednosti, a pribavljaju se najee vrenjem imovinskih krivinih djela i
krivinim djelom pronevjere. Obzirom na ogroman napredak i svakodnevno
koritenje dostignua nauke i tehnike, kriminalne grupe su usavrile svoj modus

1
Abadinsky H., "Organized Crime", Third Edition, Chicago, 1990, str. 1-6.
2
Organizovana kriminalna grupa oznaava kriminalnu grupu od tri ili vie lica, koja postoji u izvjesnom
vremenskom periodu i koja djeluje sporazumno u cilju injenja jednog ili vie tekih krivinih djela utvrenih u
skladu sa ovom konvencijom, s namjerom da posredno ili neposredno ostvari finansijske ili druge materijalne
koristi. l. 1, Konvencija Ujedinjenih nacija protiv transnacionalnog organizovanog kriminala, 2000. godina.
134 Hana Kora & Minela Amidi

operandi s ciljem sticanja znaajne protivpravne imovinske dobiti. Krijumarenje

kulturnih dobara kao prekogranina kriminalna aktivnost podrazumijeva saradnju
organizovanih kriminalnih grupa na meunarodnom nivou. Padom komunizma i
poetkom tranzicionog perioda intenziviralo se krijumarenje kulturnim dobrima
na Balkanu. Putevi i naini krijumarenja kulturnih dobara su uglavnom isti ili
slini kao i putevi kod drugih vidova krijumarenja sa prilagoenou
specifinostima kulturnih dobara.3
Zaajniju naunu i javnu panju ovaj kriminalitet dobija 80-tih godina, jer
su prije 80-tih nelegalne aktivnosti u vezi sa kulturnim dobrima uglavnom vrili
pojedinci, a ne grupe, te u tom periodu isti nije imao karakteristike organizovanog
kriminaliteta4 Nezakonita trgovina kulturnim dobrima nanosi nenadoknadive tete
kako samim dobrima tako i kulturnoj batini nacionalnih, plemenskih, autohtonih
ili drugih zajednica, kao i batini svih naroda, a posebno pljakanjem arheolokih
nalazita to za rezultat ima nenadoknadiv gubitak arheolokog, historijskog i
naunog nasljea. Navedeni oblik krimaliteta je, po svojoj prirodi, prekograninog
karaktera, jer je osnovni smisao krae i ilegalne trgovine kulturnim dobrima u
sticanju takvih predmeta u njihovoj prodaji u nekoj drugoj dravi. Krijumarenjem
se umjetnine prenose preko granice, tako da ih carinici i policija tokom kontrole
prelaenja granice ne otkriju. Nerijetko, nakon krae, organizovane kriminalne
grupe pribjegnu maskiranju umjetnina i modifikovanju istih u neki drugi, manje
vrijedan predmet. Upozorava se da su mjesta koja su najea meta djelovanja
organiziranih kriminalnih grupa i nelegalnih aktivnosti arheoloki lokaliteti i
vjerski objekti. Ouvanje nematerijalnih kulturnih dobara provodi se izradom i
uvanjem zapisa o njima, kao i poticanjem njihovog prenoenja i njegovanja u
izvornim i drugim sredinama.
Drava Bosna i Hercegovina je za vrijeme ratnih zbivanja i postratnom
periodu predstavljala pogodno tlo za djelovanje organiziranih kriminalnih grupa u
oblasti krijumarenja i ilegalne trgovine kulturnim dobrima i umjetninama obzirom
na ratna zbivanja i ekonomsku nerazvijenost zemlje, koja je u procesu tranzicije i
pod uticajem globalizacije postala meta djelovanja istih. Smatra se da je u toku i
periodu nakon rata dolo do velikog gubitka kultuno-historijskog blaga Bosne i
Hercegovine, a obzirom da se panja ovom problemu nije posvetila na vrijeme,
nemogue je utvrditi stvarnu zastupljenost i gubitke koje je Bosna i Hercegovina
pretrpjela u prolom periodu.
Provedeno je jako malo istraivanja na temu krijumarenja i ilegalne
trgovine kulturnim dobrima i umjetninama. Sva dostupna literatura je uglavnom
deskriptivnog karaktera, a rezultata empirijskih istraivanja je jako malo. Iako ova
vrsta kriminaliteta dijeli jako puno slinih karaktertistika sa drugim oblicima
organizovanog kriminaliteta, ipak postoje znantne razlike izmeu istih. Panja

3
Laki, D.,"Krijumarenje kulturnih dobara kao oblik prekograninog kriminala", Revija za bezbjednost, 2009. str.
5.
4
Samardi, Renata. 2005. Organizovani kriminalitet i nelegalne aktivnosti u vezi sa kulturnim dobrima, Struni
skup: Organizovani kriminalitet stanje i mere zatite, Beograd: Policijska akademija.
Krijumarenje i ilegalna trgovina kulturnim dobrima 135

naune javnosti je uglavnom usmjerena ka zakonskoj legislativi, nainima zatite

objekata u kojima se nalaze umjetnnine i drugim mjerama prevencije, a ono to je
neophodno je prvo provesti istraivanja da bi se uopte moglo ukazati na one mjere
koje e biti efikasne u borbi protiv ove vrste kriminaliteta. Prema rezultatima
istraivanja Nezavisne novinske agencija (ONASA) iz 2007. godine, a koje je nastalo
u okviru programa "Istraivako novinarstvo i organizirani kriminal" NetNovinar
trening centra Mediacentra Sarajevo i Centra za istraivako novinarstvo Zagreb, u
BiH od 1990. godine nema organizirane zatite kulturno-historijskog blaga. Autori
ovog istraivanja smatraju da je svijest o znaaju kulturno-historijskog naslijea
nedovoljno razvijena u regionu, a zbog rata i ratnih stradanja, ovo pitanje je u BiH
jo vie zanemareno. Rezultati ukazuju i na to da je policija do 2007. godine,
ukljuujui i vrijeme ratnih dejstava, registrovala samo jednu krau umjetnikih
predmeta iz muzeja (Muzej Republike Srpske u Banja Luci), te su u BiH
verifikovane brojne krae slika i drugih umjetnina iz privatnih kolekcija i ateljea, u
kojima je nestao veliki broj umjetnikih dijela, ogromne umjetnike, ali i finansijske
vrijednosti. Miljenja su da se prodaja raznovrsnih predmeta iz porodice kulturnog
blaga BiH praktino neometano odvija na "crnom tritu", kako bi se izbjeglo
plaanje poreza i naknada dravi. Uvoz i izvoz i prijenos svojine na dobrima
pokretnog nasljea regulisana su meunarodnom Konvencijom o mjerama za
zabranu i spreavanje nedozvoljenog uvoza, izvoza i prenosa svojine kulturnih
dobara iz 1970. godine, koju je BiH ratifikovala 1993. godine. Prema ovoj
konvenciji, drave lanice obavezuju se, izmeu ostalog, da zabrane iznoenje sa
svoje teritorije kulturnih dobara uz koja nije priloeno uvjerenje o izvozu, da
zabrane uvoz kulturnih dobara ukradenih iz muzeja ili sa javnog ili vjerskog
spomenika ili iz kakve sline ustanove sa teritorije druge drave potpisnice ove
konvencije, spreavaju nabavku kulturnih dobara koja potiu iz drugih drava i
koja su nezakonito izvezena, da zabrane prisilan prenos svojine, zabrane prenos
svojine kojim se potpomae nezakoniti izvoz ili uvoz kulturnih dobara, te da svojim
krivinim zakonima predvide kazne za osobe koje prekre navedene zabrane.
Krivina djela iz domena krijumarenje i trgovine kulturnim dobrima se
vre na razliite naine, a najee pronevjerama, zloupotrebom slubenog
poloaja, primanjem mita, primanjem falsifikata i/ili davanjem falsifikovanog djela,
a u cilju prisvajanja originala, daljoj prodaji i slino. U oblasti prisvajanja,
prikrivanja, krijumarenja i ilegalne trgovine kulturnim dobrima, prisutni su i
individualni oblici kriminalnog djelovanja, ali su prostranjeniji organizovani obilci
kriminalnog djelovanja, ovisno od trine vrijednosti kulturnog dobra.

Oblici i naini prisvajanja kulturnih dobara

Prema miljenju pojedinih autora, kriminalne aktivnosti organiziranih

kriminalnih grupa koje se bave krijumarenjem i ilegalnom trgovinom kulturnih
dobara se temelje na tri stajalita. Prema prvom stajalitu, poinitelji posjeduju
zavidan stepen znanja o umjetninama i znaju njihovu stvarnu vrijednost, to je
136 Hana Kora & Minela Amidi

rijedak sluaj obzirom na profile pripadnika kriminalnog miljea. (Steffensmaier,

1986). Drugo, poinitelj radi po narudbi i posjeduje listu potencijalnih predmeta
za krau, to je mnogo svojstvenije za ovu vrstu kriminaliteta od prethodnog
stajalita. Tree stajalite je da poinitelji kradu predmete koji djeluju vrijedno i iz
iskustva znaju da su odreeni predmeti u potranji i da e dobro profitirati.
Kriminalna djelatnost kulturnim dobrima se organizuje na razliite naine:
1. poznat kupac (ljubitelj vrijednosti, ona lica koja naruuju odreeno
kulturno dobro)
2. posrednici u razmjeni otuenju kulturnih dobara
3. nepoznat kupac

Pojedini autori su istraivali motive i subjektivnu procjenu poinitelja

prilikom izvrenja krivinih djela vezanih za krau, ilegalnu trgovinu i
krijamarenje kulturnim dobrima i umjetninama, pri emu subkejtivna procjena
istih ukljuuje:
1.motiviranost poinitelja procjenom o stvarnoj vrijednosti predmeta
krae;
2.procjena o potranji za predmetom i koliko ga je lako prodati;
3.procjena visine profita koji e se stei prodajom ukradene umjetnine.

Kulturna dobra se prisvajaju kriminalnom djelatnou koja ima sljedee

oblike:
1.Krivina djela kod kojih je kupac oduzetih pretmeta poznat unaprijed. Ova
djela najee organizuju posrednici iz zemlje ili inostranstva, pri emu se
organizuju posebni izvrioci, profesionalci koji rijetko ostavljaju materijalne
tragove zbog ega ih je teko otrkiti koji odmah nakon uinjenog krivinog djela
predaju kulturno dobro organizatoru i primaju dogovorenu nadoknadu.
2.Krivina djela koj kojih je kupac nepoznat i najee se radi o licima koja su
dola iz inostranstva ili su u sprezi sa organizovanom kriminalnom grupom u
zemlji, sa namjerom da prokrijumare kultorno dobro u inostranstvo i tamo ga
prodaju.

Meunarodni pravni okvir

Meunarodni instrumenti koji se na posredan ili neposredan nain bave

ovom problematikom su Haka konvencija za zatitu kulturnih dobara u sluaju
oruanog sukoba iz 1945. godine (Convention for the Protection of Cultural
Property in the Event of Armed Conflict with Regulations for the Execution of the
Convention)5 , zatim UNESCO-va (Organizacija Ujedinjenih naroda za obrazovanje,

5
U smislu ove Konvencije, kulturnim dobrima se, bez obzira na njihovo porijeklo ili njihovog vlasnika, smatraju: a)
pokretna ili nepokretna dobra od velike vanosti za batinu naroda, kao to su spomenici arhitekture, umjetniki ili
istorijski spomenici, bilo vjerski ili svjetovni; arheoloki lokaliteti; skupovi graevina koji su kao cjeline istorijski ili
umjetniki zanimljivi; umjetnika djela; rukopisi, knjige i drugi umjetniki, istorijski ili arheoloki zanimljivi
predmeti; naune zbirke i vane zbirke knjiga, arhivske grae ili reprodukcija gore definisanih dobara; b) zgrade ija
Krijumarenje i ilegalna trgovina kulturnim dobrima 137

znanost i kulturu) konvencija o mjerama za zabranu i spreavanje nedozvoljenog

uvoza, izvoza i prenosa svojine kulturnih dobara iz 1970. godine koja nije
podrazumijevala retroaktivno djelovanje. Evropska konvencija o ukradenim ili
nezakonito izvezenim kulturnim dobrima (Convention on Stolen or Illegally Exported
Cultural Objects, cultural objects, private international law) usvojena u Rimu 1995.
godine. Ova konvencija prvi put, na meunarodnom nivou, utvruje naelo pravne
zatite nacionalne kulturne batine i omoguava eventualnu mogunost povratka
ukradenih i ilegalno izvezenih predmeta. Znaajno je spomenuti i Evropsku
kulturnu konvenciju, usvojenu u Parizu 1954. godine, Konvenciju o zatiti svjetske
kulturne i prirodne batine iz 2003. godine, Konvenciju o zatiti podvodne kulturne
batine, te Konvenciju o zatiti nematerijalne kulturne batine, UNESCO, 2005.

Haka konvencija za zatitu kulturnih dobara u sluaju oruanog sukoba

Konvencija za zatitu kulturnih dobara u sluaju oruanog sukoba, s

pripadajuim Pravilnikom i Protokolom, usvojena pod okriljem UNESCO-a 14. maja
1945. godine u Hagu, predstavlja standard drava potpisnica koje su konstatovale
da je ouvanje kulturnog naslijea od velike vanosti za sve narode svijeta i da je
neophodno osigurati ovom nasljeu meunarodnu zatitu. Razvoj meunarodnog
sistema zatite kulturnih i prirodnih dobara doivljava svoj procvat poslije Drugog
svjetskog rata iz razloga to su u toku oruanih sukoba bila nanesena ozbiljna
oteenja kulturnim dobrima. Voene principima zatite kulturnih dobara u sluaju
oruanog sukoba, koji su postavljeni u Hakim konvencijama iz 1899. i 1907.
godine i Vaingtonskom Paktu od 15. aprila 1935. godine, potpisnice su
konstatovale da bi zatita ovih dobara mogla biti efikasna samo ako je
organizovana za vrijeme mira i to kako nacionalnim, tako i meunarodnim
mjerama, te su se usaglasile da preduzmu sve mogue mjere u cilju zatite
kulturnih dobara bez obzira kojem narodu ona pripadala. Visoke strane ugovornice
su se obavezale da jo za vrijeme mira, u svoje vojne pravilnke ili instrukcije unesu
odredbe kojima bi se osiguralo ispunjavanje ove Konvencije, kao i da, za vrijeme
mira, vaspitaju osoblje svojih oruanih snaga da potuju kulturu i kulturna dobra
svih naroda.

Konvencija o mjerama za zabranu i spreavanje nedozvoljenog uvoza, izvoza i

prenosa svojine kulturnih dobara

Usvojena u Parizu, 14. novembra 1970. godine od strane Generalne

konferencije UNESCO-a, Konvencije o mjerama za zabranu i spreavanje

je glavna i stvarna namjena ouvanje ili izlaganje kulturnih dobara definisanih u taki a), kao to su muzeji, velike
biblioteke, mjesta uvanja arhivske grae kao i sklonita namijenjena sklanjanju pokretnih kulturnih dobara
definisanih u taki a) u sluaju oruanog sukoba; c) sjedita koja sadre znatnu koliinu kulturnih dobara definisanih
u takama a) i b), nazvana spomenika sredita. l. 1, Glava I Konvencije za zatitu kulturnih dobara u sluaju
oruanog sukoba , 1945. godina.
138 Hana Kora & Minela Amidi

nedozvoljenog uvoza, izvoza i prenosa svojine kulturnih dobara nastala je u potrebi

za zatitom i zabranom nedozvoljenog uvoza i izvoza kulturnih dobara , ije se
lanice obavezuju na borbu protiv krivinih djela kulturnih dobara, smatrajui da
razmjena kulturnih dobara izmeu naroda obogauje kulturni ivot svih naroda i
predstavlja uzajamno potovanje i razumijevanje meu istim.

Konvencija o ukradenim ili nezakonito izvezenim kulturnim dobrima

U smislu ove Konvencije, kulturna dobra su oni predmeti koji su na

vjerskoj ili svjetovnoj osnovi vani za arheologiju, prahistoriju, historiju,
knjievnost, umjetnost ili nauku. Konvencija je namijenjena da olaka restitucije
ukradenih kulturnih dobara i povrat kulturnih dobara odnesenih s teritorije
drave ugovornice suprotno njenom zakonodavstvu koje ureuje izvoz kulturnih
dobara sa svrhom zatite njene kulturne batine. S obzirom na stalni porast
protivpravne djelatnosti u vezi s kulturnim dobrima, Konvencija o ukradenim ili
nezakonito izvezenim kulturnim dobrima stvorena je u sklopu Meunarodnog
instituta za unifikaciju privatnog prava sa sjeditem u Rimu (UNIDROIT).
UNIDROIT (International Institute for the Unification of Private Law)
konvencija o ukradenim ili nezakonito izvezenim kulturnim dobrima, usvojena 24.
juna 1995. godine, predstavlja vaan doprinos uspjenijoj meunarodnoj zatiti
kulturnih dobara, jer protivpravna djelatnost meunarodnih kraa i ilegalnog
izvoza kulturnih predmeta poprima sve ire razmjere tako da pojedini istraivai
smatraju je po obimu poslova odmah iza ilegalne trgovine narkoticima. Prema
nekim starijim podacima godinja trgovina meunarodnih kraa kulturnih dobara
procjenjuje se na 2 do 6 milijardi USD. Konvencija se bavi postojanjem pravnih
sredstava, poput naknade tete, potrebnih za efikasniju restituciju i povrat u nekim
dravama i ne podrazumijeva da se takva pravna sredstva trebaju usvojiti u drugim
dravama.

Ovom Konvencijom se pokree proces koji e pojaati meunarodnu

kulturnu saradnju i ouvati odgovarajuu ulogu zakonite trgovine i meudravnih
sporazuma o kulturnoj razmjeni.

Krivina djela u vezi sa umjetninama

Izraz "krivina djela u vezi sa umjetninama" je analogan engleskom nazivu

"art crime", a koji se odnosi na kriminalne djelatnosti koje se odvijaju u okviru
muzeja, galerija i ateljea. Krivina djela u vezi sa umjetninama se mogu podijeliti
na:
1.kraa umjetnina
2.krijumarenje umjetninama
3.ilegalna trgovina
4.namjerno unitavanje umjetnina
Krijumarenje i ilegalna trgovina kulturnim dobrima 139

5.krivotvorenje umjentikih djela

6.nemaran odnos prema umjetninama
Doba krivotvorenja umjentikih djela je poelo u 19. stoljeu.
Krivotvorenjem nekog djela se eli postii to vea slinost sa originalnim
umjetnikim djelom po stilu, tematici, formi, tehnici, materijalu i drugim eleentima
originala (Landesman, 2011). Krivotvorenje nije isto to i kopiranje, jer kopija samo
zamjenjuje original i ne koristi se za prevare, dok se krivotvorena stvara radi
prevare i obmane, da bi se prodala kao original. S ciljem otkrivanja krivinih djela iz
oblasti krivotvorenja umjetnikih djela sve ee se angauju eksperti. Prema
podacima pojedinih autora, svjetskih tritem cirkulira oko 50% krivotvorina
(Dobovek, 2007.).6
Pojedini autori smatraju da postoji nekoliko razliitih tipova poinitelja ovih
krivinih djela, pa postoje oni koji se bave kraom umjetnina i kulturnih dobara iz
razloga to im se za to stvorila prilika, tzv. situacijski kriminalitet/lopovi, zatim oni
koji kradu sve predmete do kojih mogu doi, profesionalni poinitelji koji unaprijed
znaju koji su predmeti od velike vrijednosti, poinioci koji su narueni za vrenje
aktivnosti u vezi sa kraom, krijumarenjem i ilegalnom trgovinom kulturnih
dobara, pri emu se obino radi o osobama koje posjeduju struno znanje o
kulturnim dobrima. Posebna kategorija potencijalnih poinitelja su i osobe koje su
zaposlene u muzejima i galerijama i koje su u neposrednoj blizini kulturnih dobara,
objekata i predmeta, te su im omogueni uslovi da se neometano bave ilegalnim
aktivnostima u vezi sa istim. Mogu imati i ulogu insidera koji e odavati informacije
ili uticati na prikrivanje tragova nakon izvrenja krivinog djela, jer se vrijedni
eksponati uglavnom uvaju u institucijama, uz neadekvatne mjere osiguranja.
Sva kulturna batina prema Hakoj konvenciji, u sluaju rata, ima imunitet.
Nasuprot tome, iz istorije je poznato, da tokom ratova, konvencije nisu potovane.
Ekspresija ratni plijen (engl. spolis of war, lat. spolium), stara je koliko i rat. Tokom
vijekova, nisu postojali ratovi bez pljaki, spolijacija ili destrukcija kulturnog
nasljea. Ove pljake bile su najintenzivnije u rimsko vrijeme, a u kasnijoj istoriji, za
vrijeme napoleonskih pohoda i pod nacistikom Njemakom tokom Drugog
svejtskog rata, kada su mnoge ukradene i zaplijenjene umjetnine iz okupirnaih
zemalja odnoene u muzeje ili unitavane.7
Najveu crnu mrlju u Evropi predstavlja Italija. Samo u Italiji izvri se
etrdeset odsto ukupnog broja kraa u svijetu (misli se na krae umjetnina i na
ilegalno iskopavanje arheolokih ostataka). Prema procjeni UNESCO-a u Italiji se
nalazi ezdeset procenata svjetskog kulturnog nasljea. Dok je s jedne strane meta
kradljivaca, s druge strane, Italija je zemlja uvoznica umjetnikih predmeta
namjenjenih crnom tritu. vicarska je locirana kao najpogodnija zemlja za pranje
novca dobijenog ovom aktivnou. Smatra se centrom za pranje novca, glavnom

6
Najvie su krivotvorena Van Gogh-ova djela, posebno njegove manje dokumentovane slike.
7
Korajli, N., "Istraivanje krivinih djela", 2012., str. 502.-503.
140 Hana Kora & Minela Amidi

okretnicom trgovine ukradenim arheolokim predmetima i zemljom u kojoj se

skladite dobra sumnjivog porijekla.8
Identifikacija ukradenih kulturnih dobara oteana je iz razloga to veina
zemalja ne posjeduje fotografsku bazu podataka kulturnih dobara i umjetnina.
Obzirom da se radi o prekograninom kriminalitetu, jedino pravo rjeenje bi
predstavljala internacionalna baza kulturnih dobara i umjetnina. Policija je vie
usmjerena ka poiniteljima, nego ukradenim dobrima. Za uspjenu borbu protiv
ove vrste kriminaliteta napori bi trebali biti usmjereni ka jaanju komunikacije
policijskih slubenika sa ekspertima iz ove oblasti, jer je realno nemogue u
dovoljnoj mjeri educirati policijske slubenike, obzirom na sloenost ove
djelatnosti. Veoma je bitno da je javnost upoznata sa zakonskom legislativom, a na
svijest graana je mogue uticati kroz razliite kampanje i tako pospijeiti stepen
informiranosti generalno. Kada su u pitanju mjere prevencije ove vrste
kriminaliteta, napori bi trebali biti usmjereni ka prevenciji kraa, ilegalnom uvozu
i izvozu i ilegalnoj trgovini kulturnim dobrima.9 Mjere prevencije trebaju biti
usmjerene ka irenju znanja i informacija o krijumarenju i ilegalnoj trgovini
kulturnim dobrinma, te pootrenoj kontroli u svim oblastima mogueg djelovanja u
vezi sa kulturnim dobrima. Pojedini autori smatraju da je znanje o kulturnim
dobrima ogranieno, iz razloga to mnogi kupci kulturnih dobara, iako su dobri
poznavaoci umjetnosti i kulture, ne znaju da li su predmeti koje kupuju ukradeni, a
veoma rijestko pitaju ili su im su kupcima ponueni odgovori o porijeklu
predmeta, to opet dovodi do zakljuka da ne moemo ni naslutiti o koliko velikoj
tamnoj brojci ove vrste kriminaliteta je rije. Kada je u pitanju odgovornost u vezi
sa porijeklom i ilegalnom trgovinom umjetnina i kulturnih dobara, ona se moe
jednim dijelom odnositi i na kupce koji sami ne zahtjevaju informacije u vezi sa
porijeklom umjetnina koje kupuju. U oblasti kulturnih dobara, jednako je bitno
posvetiti panju kako ilegalnom uvozu, tako i kulturnim dobrima za koja postoji
rizik od ilegalnog izvoza. Pijedina istraivanja ukazuju i na injenicu da su neke
umjetnine ukradene tokom dana od strane posjetilaca, a ne nou od strane
profesionalnih kradljivaca.

Uslovi koji pogoduju razvoju organizovanog kriminaliteta u vezi sa kulturnim

dobrima

Uslovi koji pogoduju razvoju organizovanog kriminaliteta iz oblasti

krijumarenja i ilegalne trgovine kulturnim dobrima su:
- postojanje i potranja kulturnih dobara na svjetskom tristu
- via potranja u inostranstvu nego u zemlji
- smjetaj kulturnih dobara, tj. nepostojanje adekvatne zatite, jer su
mnogi objekti od kulturnog znaaja smjeteni u neodgovarajuim

8
Samardi, 2006; prema Milosavljevi.
9
Korsell, L., Hedlund, G., Elwer, S., Vesterhav, D., Heber, A., "Cultural heritage - The Nordic Dimension", The
Swedish National Council for Crime Prevention, Report 2006:2
Krijumarenje i ilegalna trgovina kulturnim dobrima 141

uslovima
- neorganizovana fizika zatita
- neugraena tehnika zatita
- nezainteresovanost uposlenih da na adekvatan nain zatite kulturna
dobra
- nedostatak zapisa i popisa kulturnih dobara, to kod krae oteava
njihovu identifikaciju
- sporo izvjetavanje o novim nalazitima dobara od vrijednosti
- pronevjera eksponata
- mogunost izmjene pojedinih predmeta, ime se skrivaju tragovi i
olakavaju prikrivanje i transfer
- nedovoljna kordinacija izmeu institucija

Mjere prevencije protiv nedoputene trgovine kulturnim dobrima

Krijumarenje i ilegalna trgovina kulturnim dobrima, koje je u svim svojim

oblicima izuzetno negativna drutvena pojava, ima stalnu tendenciju ka razvijanju i
dobijanju nove forme, a obzirom da ima oblik meunarodnog kriminaliteta,
organizovane kriminalne skupine usavravaju svoj modus operandi
prilagoavajui se razliitim uvjetima, koristei nepovoljne drutveno-politike i
ekonomske uslove drutva. Za uspjeno oktrivanje, razjanjavanje, dokazivanje,
sprjeavanje i suzbijanje krijumarenja i ilegalne trgovine kulturnim dobrima,
neophodno je postojanje vjerodostojnih empirijskih istraivanja, informacija i
podataka da bi se najprije precizno odredio obim prisutnosti obog kriminaliteta,
kao i izrad ai pirmjena zakonske regulative. Iz navedenog moemo konstatovati da
je to razlog nepostojanja strunih i specijalizovanih kadrova u ovoj oblasti.
Aktivnosti drave u rjeavanju ovog problema su od kljunog znaaja iz razloga to
su krijumarenje i ilegalna trgovina kulturnim dobrima problem koji se nije
rjeavao na vrijeme, pa se
Veoma je bitno istraiti porijeklo umjetnikog djela razmjenom informacija
kao kljunog alata u borbi protiv ilegalne trgovine kulturnim dobrima.Razmjena
informacija kljuni je alat u borbi protiv ilegalne trgovine kulturnim dobrima. Jako
je vano istraiti i porijeklo kulturnog dobra. Veliki broj zemalja posjeduje baze
podataka o nestalim ili otuenim predmetima, pri emu se sumnjivi predmeti
provjeravaju u registru kulturnih dobara. Prevencija krijumarenja kulturnih
dobara se moe osigurati skroz makrolokaciju i mikrolokaciju, pri emu
obezbjeenje makrolokacije podrazumijeva udaljenost od stambene oblasti,
prilazni putevi, regionalna pozicija. Mikrolokacija podrazumijeva mogunost
bezbjednog dolaenja do objekta u kojem se nalaze kulturna dobra, otvori na
objektu, i dr.
UNESCO-ov ured u Veneciji izradio je 15-minutni edukacijski film o borbi
protiv nedoputene trgovine kulturnim dobrima u jugoistonoj Evropi. Godine
1970. donesena je UNESCO-ova Konvecija o mjerama zabrane i sprjeavanja
142 Hana Kora & Minela Amidi

nezakonitog uvoza, izvoza i prijenosa vlasnitva kulturnih dobara. Njen cilj je bio
suzbiti ili umanjiti nedoputenu trgovinu kulturnim dobrima. Svaka nova zemlja
koja potpie, tj. usvoji ovaj dokument pomae u borbi protiv krijumarenja
umjetnina. Borba protiv krijumarenja i ilegalne trgovine kulturnim dobrima se
moe sprovoditi preduzimanjem vanih mjera utvrivanja zajednikih minimalnih
pravnih pravila za restituciju i povrat kulturnih dobara izmeu drava ugovornica,
sa svrhom poboljanja ouvanja i zatite kulturne batine u interesu svih.
Meunarodna zajednica je ukljuena u suzbijanje krivinih djela na tetu
kulturnih dobara i to odgovarajuim aktivnostima o zabrani krijumarenja
kulturnim dobrima. U tom pogledu donijeta je, unaprijed spomenuta Konvencija o
mjerama zabrane i spreavanja nezakonitog uvoza, izvoza i prenosa svojine
kulturnih dobara. Odredbe ove Konvencije obavezuju sve drave lanice da se
sredstvima kojima raspolau bore protiv meunarodnog izvoza, uvoza i prenosa
svojine kulturnih dobara. Njihova materijalna, kulturna, historijska i umjetnika
vrijednost, osigurava im opi drutveni znaaj. Institucije koje se bave promocijom
i zatitom kulturnih dobara i mjesta gdje se eksponati uvaju trebale bi se
razlikovati od drugih institucija u smislu planiranja i provoenja preventvnih
mjera. Uiniocima krivinih djela je olakan pristup informacijama u vezi sa
krijumarenjem kulturnih dobara iz razloga to veoma lako mogu stupiti u kontakt
sa zaposlenim osobljem ustanove kulture koje e im dati potrebne podatke, a koje
e oni iskoristiti pri planiranju izvrenja krivinog djela. Ustanove kulture
prezentacijom odreenih ostvarenja umjetnosti i kulture uestvuju u njihovom
prezentiranju i davanju informacija.
Za zatitu i ouvanje kulturnih dobara, te odreivanje mjera zatite i
nadzor, odgovorna su tijela dravne, entitetske i kantonalne uprave i lokalne
samouprave u podruju kulture, prostornog planiranja i ureenja prostora, zatite
ivotne sredine, graditeljstva, stambenih i komunalnih poslova, turizma, finansija,
unutranjih poslova i pravosua u skladu sa zakonom i drugim propisima. Svi
graani su duni da brinu o zatiti i ouvanju kulturnog dobra, te da nadlenoj
instituciji kulture u oblasti zatite prijave dobro za koje se pretpostavlja da ima
svojstvo kulturnog dobra. Potreban je vei angaman ministarstva za kulturu, kao i
ministarstva civilnih poslova, otvaranjem odjela za zatitu djela od vrijednosti,
nacionalnih spomenika, uope kulturnog nasljea. Obzirom da ne postoje
adekvatne mjere kojima je regulisana zatita kulturnih dobara, Drava Bosna i
Hercegovina bi trebala uspostaviti poseban pravni reim na dravnom, entitetskom
i kantonalnom nivou, kao i specijalizovane slube i institucije ije e aktivnosti biti
usmjerene ka represiji i prevenciji ilegalne trgovine i krijumarenju kulturnim
dobrima.

Literatura

1. Abadinsky H., "Organized Crime", Wadsworth Publishing, New York, 2004.

2. Brguljan, V., "Meunarodni sistem zatite kulturnih i prirodnih dobara",
Krijumarenje i ilegalna trgovina kulturnim dobrima 143

Zagreb-Beograd 1985., Republiki zavod za zatitu spomenika kulture,

Beograd, Republiki zavod za zatitu spomenika kulture, Zagreb,
Koordinacioni odbor republikih i pokrajinskih zavod aza zatitu
spomenika kulture i zavoda za zatitu prirode SFRJ.
3. esko D., "BiH ne suzbija ilegalnu trgovinu umjetninama", NetNovinar
trening centra Mediacentra Sarajevo i Centra za istraivako novinarstvo
Zagreb, Sarajevo, 2007.
4. Haka konvencija za zatitu kulturnih dobara u sluaju oruanog sukoba
5. Korsell, L., Hedlund, G., Elwer, S., Vesterhav, D., Heber, A., "Cultural heritage
- The Nordic Dimension", The Swedish National Council for Crime
Prevention, Report 2006:2
6. Korajli, N., Dautbegovi A., "Zbornik radova - krivinopravni, kriminoloki,
kriminalistiki i sigurnosni aspekt", Opa biblioteka Teanj, 2011.
7. Korajli, N., "Istraivanje krivinih djela", Sarajevo, 2012.
8. Samardi R., Organizovani kriminal i nelegalne aktivnosti u vezi sa
kulturnim dobrima u zemljama Zapadne Evrope, 2006.
9. Samardi, R., Organizovani kriminalitet i nelegalne aktivnosti u vezi sa
kulturnim dobrima, Struni skup: Organizovani kriminalitet stanje i
mere zatite, 644-699, Beograd: Policijska akademija.
10. U.S. Department of Justice, U.S. National Central Bureau of Interpol, Cultural
Property Crimes Program, 2011.
11. Zakon o sprovoenju Odluka Komisije za zatitu nacionalnih spomenika
ustanovljene u skladu sa Aneksom 8. Opteg okvrinog sporazuma za mir u
Bosni i Hercegovini
144 Hana Kora & Minela Amidi

SMUGGLING AND ILLEGAL TRAFFICKING WITH CULTURAL GOODS

Hana Korac
Mirela Amidzic

Abstract

Smuggling and illegal trafficking with cultural goods presents a complex local and
international problem which, by its character, falls under organized economic
criminal activity. With enormous progress science and technology have made,
criminal groups have perfected their way of working with the goal of gaining
significant illegal property profits. Smuggling cultural goods as a cross-border
criminal activity entails a cooperation of organized criminal groups at an
international level. Even though this type of criminal activity has many similar
characteristics with other types of organized crime, there are still significant
differences between them. Attention of scientific public is mostly directed to legal
legislative, different ways of protecting objects that hold arts and other means of
prevention and what is necessary to do first is conduct thorough research to be even
able to show those means of prevention that will be effective in fighting this type of
criminal activity. Illegal trafficking with cultural goods is causing irreparable
damage to both the goods themselves and the cultural heritage of national, tribal,
indigenous or other communities, as well as to the heritage of all the people,
especially by robbing archeological findings which results in an irreparable loss of
archeological, historical and scientific heritage.

Key words: smuggling cultural goods, illegal trafficking with cultural goods,
organized criminal activity, organized criminal groups