FOLIA ONOM ASTICA CROATICA 3 (1994)

UDK 8 0 8 .6 2 -3 1 1 :8 0 7 .5
Izvorni znanstveni lanak
Primljeno 1/1993

M iroslav KRAV A R
Filozofski fakultet, Zadar

OKO TOPONIMA RAGUSA ZA DUBROVNIK

Etimoloki sporno mjesno ime lat. R(h)agusa, tal. Ragusa itd. za Dubrovnik
bilo je od davnine predmet znanstvene panje pa je , osobito pod vjekovno
ivim dojmom hipoteze cara Konstantina VII. Porfirogeneta, u biti puke,
nastao i niz suvremenih znanstvenih (P. Skok, G . A lessio, E. abej i dr.).
Ovdje se predlae kao etimon imena gotov grki leksem rhagos(s)a (sc.
ns os), enski rod pridjeva u znaenju pun pukotina, rasjelina, krapa i si. (tj.
otok), to dobro odgovara i konfiguraciji obale dotinoga situsa.

Grad se D ubrovnik u neizvjesno koliko stoljea svoje povijesti ja v lja pod

dvam a je zi n o razliitim im enim a, starijim predslavenskim R(h)agusa ili
R(h)agusium/R(h)acusium i novijim slavenskim Dubrovnik, koja su obadva i
dan-danas iva, makar i na podruju razliitih je z ik a .1 D ok bi slavensko ime
grada, kako se uzim alo od starodubrovakih vremena pa sve do Petra Skoka
ukljuivo, bilo etimoloki, dakle po porijeklu i znaenju, poznato i, tavie, samo
po sebi jasno (usp. prasi, dqbrava ili dqbrova, tj. uma ,2 iako se u novije v r i
jem e i to shvaanje dovodi u sumnju, na emu se ovdje neemo zadravati,3 ne
m oe se to isto, a ni ita slino, tvrditi o njegovu predslavenskom imenu, bolje
rei varijantama toga imena, tako d a je ono od samoga poetka sve do u nae

1 Ime Dubrovnik, koje je donedavno bilo ogranieno uglavnom na slavenski svijet, danas se pod
utjecajem naega jadranskog turizm a sve vie nam ee i rom anskim , a pogotovo germ anskim
jezicim a potiskujui u njim a naziv Ragusa.
2 U Milecijevoj kronici iz XIV. st. itamo:
Rhagusam dicunt, quae sclavonice D u b r o v n i k
Dicitur a sylva, quia sylva fuit locus ille,
In quo nunc urbs est, et d u b r a v a sylva vocatur.
Sjetimo se usput da i naslov Gundulieve Dubravke poiva na istoj asocijaciji.
3 R ije je o dom iljanju trojice naih strunjaka, . M uljaia: Dubrovnik < *(Castellu de
Epi)daurovo, V. Putanca: < * (epi)Daurovnik i D. Aleria: < (*Ad)urbe Nova \ usp. o tome danas V.
Koak, Epidaurum Ragusium Laus Dubrovnik, Anali Zavoda za povijesne znanosti JAZU
u Dubrovniku 27 (1989), str. 7 i d., napose 22 i d., gdje pisac posreduje izm eu prva dva miljenja
odbijajui tree.

77
M. Kravar: Oko toponima Ragusa za Dubrovnik (7787) FOC 3 (1994)

dane ostalo nejasno i sporno. U Skokovu Etimologijskom rjeniku navedena je

gotovo sva vanija literatura predmeta, starija i novija, ali kao zakljuak itamo
m iljenje da bi ime Ragusa ili Ragusi, u navodno starijim oblicim a RausaJRausi
bilo predrimskoga ili ak predgrkoga porijekla.4 O vdje se, naravno, ta preutno
ilirska hipoteza, ba kao i drugdje mediteranska, namee samo stoga to su do
danas zakazali pokuaji da se ime protumai kao latinsko ili grko, kad je ve
oevidno da nije slavensko. Stoga se ini da bi bilo vrijem e da se ta hipoteza,
postavljena iz nude, suoi s kakvom drugom, po mogunosti vjerojatnijom.
No prije toga treba da se, bar u najkraim crtama, osvrnem o na tok d osa
danjega istraivanja etimologije imena Ragusa i njegovih varijanata.
Zanim ljivo je da se gotovo itava diskusija, od poetka do danas, vodila u
znaku, ili bar u sjeni, puke etim ologije cara Konstantina V II Porfirogeneta,
prema kojoj bi ime R a g u sa , po njemu 'P a o 'u o io v ili, skraeno, 'Paoi 3o i(v ),
potjecalo od dalmatsko-romanske rijei "kov u znaenju XQTpv5 , tj. strmina
kako bi se navodno bio zvao stjenoviti otoi na koji bi se oko god. 6 1 5 .
bili sklonili bjegunci iz oblinjega Epidaura pred avarsko-slavenskom najezdom.
Tako bi o n d a'P a o i)o a io l bili nekadanji A au aaT oi, pri emu bi toboe bila po
srijedi promjena poetnoga A u q .5 T o isto tumaenje daje i pop Dukljanin, osim
to se u njega ono 'kav ve mijenja u laus .6 Znanstveno je tu puku etimologiju
vie puta izlagao, bolje rei nego zastupao, meu prvima Skok, i to iz jednoga
rada u drugi.7 N ajprije, u samom poetku, carevo Xai) izvod i iz lat. labes
peina , drei da bi osnova rau- m ogla biti ilirska, zatim za rom. lau odnosno
lava i hrv. lavi daje preko dvadeset potvrda to u gradu to izvan njega ili ak
drugdje u D alm aciji, ali se ujedno zbog neuobiajena prijelaza poetnoga l u r
izriito ograuje od razvoja Lausa > Rausa, oznaujui ovo drugo kao pred-
latinski, sada ve izriito kao ilirski element, potom, na drugom mjestu, opet
visoko ocjenjuje carevu obavijetenost o mikrotoponimiji grada, ali se o vri-
jednosti njegove etim ologije ne izraava, a onda sve to saim lje drugdje u istom
smislu, da bi, napokon, u Etimologijskom rjeniku, kako smo vidjeli, spornu e ti
m ologiju otvoreno prepustio uenom caru, pri emu se Ragusium, najprije toboe
Rausi/Rausa, a tek onda Ragusa, oznauje kao predrimski, pa ak i predgrki,

4 P. Skok, Etimologijski rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika III, Zagreb 1975, s.v. Ragusium.
5 De administrando imperio, c. 2 9 ,2 1 7 ; izd. Gy. Moravcsik i R. H. Jenkins, W ashington 19672 , str.
134.
Ljetopis popa Dukljanina, c. 26; izd. V. Moin, Zagreb 1950, str. 70.
7 T o su sljedei njegovi radovi: Kako bizantinski pisci piu lina i m jesna slovenska im ena,
Starohrvatska prosvjeta, n.s., 1 (1927), str. 60 i d.; Les origines de Raguse: Etude de toponymie et
de linguistique historique, Slavia 10 (1931), str. 449 i d.; Dolazak Slovena na Mediteran, Split
1934, str. 203 i d., i biljeka u lanku E iniges N eue aus dem A ltdalm atischen und dem
Serbokroatischen, Zeitschriftfiir Romanische Philologie 57 (1937), str. 462 i d.

78
 FOC 3 (1994) M. Kravar: Oko toponima Ragusa za D ubrovnik (7787)

misli se ilirski toponim nepoznata znaenja.8 U meuvremenu su se javili i

neki drugi strunjaci s drukijim shvaanjima, ali i dalje u istom carevu krugu
misli: kao prvi, G. A lessio ,9 koji otro polem izira sa Skokom kako bi dokazao
mogunost prijelaza l > r, ali na razini i inae slabo poznatoga mediteranskog
jezin og sloja kao supstrata, a za njim A . M ayer,10 koji u spornom pitanju ostaje
i sam pri korijenu *leus, iako prema A lessiju izraava sumnju u razloge prijelaza
lausa > Rausa u naem osamljenom sluaju; i, kao posljednji, dotakao se uzgred
naega pitanja V . Putanec,11 koji takoer nastoji dokazati m ogunost prijelaza
Lausa u Rausa, moda pod utjecajem nekoga jezik a (grkog?) ili, vjerojatnije,
zbog disimilacije iz skupa sa lanom: la L ausa .12
Unato zavidnom daljem razvoju povijesne, pa i arheoloke evidencije u nae
vrijem e, koja je o razdoblju od Epidaura preko Raguzija do Dubrovnika stvorila
uvelike novu sliku, etimologija imena Ragusa, kao i ona imena Dubrovnik, jedva
da se pomakla s mrtve to ke.13
No treba imati na umu da nam je careva etimologija A a w a T o i > 'P aou aaT oi,
oko koje se i dalje tapka, ostavila u nasljee ne jednu nego tri fonoloke n e
doumice: ne samo onu prvu teko dokazivi prijelaz poetnoga l u r , nego
takoer, kao drugo, neobjanjenu razliku izmeu tautosilabikoga diftonga u Xav
(u carevu izgovoru oevidno ve [laf] kao TOU [taf]) i heterosilabikoga skupa u
'Paou- i, kao tree, takoer slabo objanjiv pomak akcenta: u > au. 14 Dodamo li
svem u i to da ilirski rjenik, koliko nam je dostupan, poznaje koliko-toliko
korijen lau- , 15 dok korijena rhau- inae uope ne poznaje, teko je vidjeti u
kojem bi jezinom sloju bilo dolo do triju navedenih promjena, pogotovo kad bi

8 Etimologijski rjenik III, nav. mj.

9 G. Alessio, II nome di Ragusa, Believ zbornik, Beograd 1937, str. 61 i d.
10 A. Mayer, Die Sprache der alten Illyrier I i II, Wien 1957-1959, str. 282 i d. odnosno 94.
11 V. Putanec, Refleksi aloglotskog diftonga au u hrvatsko-srpskom jeziku, Filologija 6 (1970),
str. 155 i d., posebno 159 i d.
12 Danas i ta miljenja sintetizira Koak; usp. nav. dj., str. 30 i d.
13 M islim osobito na povijesne radove G. N ovaka, J. Luia i K oaka, o em u v. u ovoga
posljednjeg, nav. dj., str. 7 i d.
Rijedak je lingvist koji u tom pitanju pokuava neto drugo E. fa b e j, Studime gjuhesore I,
Prishtine 1976, str. 103 i d., koji polazi od alb. rrush groe (usp. alb. Rush D ubrovnik), ali uz
pretpostavljeno *ragus prem a gr. ^ , gen. Qciyc, zrno groa, sugerirajui dakle, "ilirsko-
albanski" etim on, v. o tom e dalje, bilj. 28. (Jedna ranija ilirska, ali ne i albanska, etim ologija C.
Jireeka, Die Bedeutung von Ragusa, Wien 1899, str. 41, u vezi s im enom sela Orgus kod Livna,
toboe iz korijena ArgJRag-, nije privukla vee panje.)
14 A lessio spominje i te dvije nedoumice, ali ih ne rjeava ni on; usp. nav. dj., str. 62 i 63; to se
tie promjene l > r , on je smatra osobitom pojavom mediteranskih supstrata; v. str. 65 i d.
u Sp Mayer, nav. dj. II, str. 70, s.v. * leus- Stein; v. takoer H. Krhe, Die Sprache der Illyrier
I, W iesbaden 1955, str. 69 i d.

79
M. Kravar: O ko toponima Ragusa za Dubrovnik (7787) FOC 3 (1994)

dalm.-rom. lau m oglo biti i relikt iz jadransko-dorskoga greciteta (* X f ac, ili

si .).16
T o lik o o d o s a d a n je m s ta n ju is tr a iv a n ja naega p ita n ja .

* * *

Prije nego poemo dalje, vratimo se zaas na Skoka, koji je najdulje i najvie
dubao oko etim ologije imena Ragusa da bi ga na koncu kao predrimski ili ak
predgrki toponim Rausa nepoznata znaenja ostavio pod upitnikom. Tu bismo
m ogli s Horacijem rei: ....quandoque bonus dormitat Homerus, ali bi valjalo i
naglasiti da na zasluni lingvist etim ologiju cara Konstantina nije nikada prih
vatio kao svoju, iako ju je nekoliko puta prikazivao, analizirao i tumaio sa
stanovitom simpatijom, tako d a je ula ne samo u znanstvene prirunike,17 nego
ak i u naa enciklopedijska izdanja, valjda kao steena spoznaja za iroku
potronju, tako rei.18
Pri takvu bi stanju stvari bilo vrijedno razmotriti kako bi ta tradicionalna ali i
dalje v ise a etim o lo gija m ogla odoljeti pokuaju da se m jesno im e lat.
R (h )a g u s (s )a ili tal. R a g u sa svede na gotov grki leksem 0 a y o \ )O (o )a <
O a vo eo o a , tj. na supstantivirani femininum jednoga od bezbroj kvalitativnih
pridjeva n a -o e is, -o eo o a .-o ev ili, stegnuto, -ovg, -ou a(a)a, -oirv, npr. cr/leig,
-o eaaa, -0V sjenovit , prema O'/ld sjena , kakvi se pridjevi, osobito u stegnu
tom obliku, javljaju u velikom broju i kao toponimi. O vdje upuujem, u smislu
hom ofonije naega imena s navedenim pridjevom , samo na glasovnu slinost
meu njima, da bi se druge njihove veze otkrile same po sebi.
N o prije toga nekoliko rijei o dotinim pridjevima u ulozi toponima.
Treba uzgred napomenuti da grka toponomastika, kao to je navodio Skok
ve za svoje vrijem e,19 nije ni dan-danas osobito razvijena grecistika disciplina.
O d njezina dva osnovna sloja, s jedne strane predgrkoga, to protoindo-
evropskog to azijansko-m editeranskog, a s druge iskonsko-grkoga, znatno je
vie interesa u znanosti pobuivao onaj prvi, tui sloj, osobito na prijelazu
stoljea i dalje naovam o,20 dok je ovaj drugi, dom ai, valjda kao etim oloki
odvie proziran, ostao ako ne sasvim zanemaren, a ono nedovoljno razraen i

16 Usp. H. Frisk, Griechisches etymologisches Wrterbuch II, s.v. }.((lg (< *X f ag ); to pogotovo s
obzirom na di gamu, koja se u dorskim govorima najdulje uvala.
17 Meu njim a su: F. ii, Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara, Zagreb 1990 (1925), str.
441; G. Novak, Povijest Dubrovnika I, Zagreb 1972, str. 15; Koak, nav. dj., str. 13 i d. i 27 i d ., i
dr.
18 Enciklopedija Jugoslavije III (1963), s.v. Dubrovnik.
19 Enciclopedia Italiana XXXIV (1937), s.v. toponomstica, napose str. 9.
20 N a tom su polju nezaobilazni radovi P. Kretschm era, A . Ficka, A. Trom bettija i dr., u nas K.
Otira i M. Budimira.

80
 FOC 3 (1994) M. Kravar: Oko toponima Ragusa za Dubrovnik (7787)

nesistem atiziran.21 Takav je sluaj i s predmetom o kojem je ovdje rije, a na

kojem bih se u okviru svoga naslova morao posebno zadrati. A li da me ovo
etvrtsatno ogranienje ne bi zaskoilo usred rijei, postupit u drukije, p o g o
tovo kad sam ve napola odao svoju nakanu.
E vo ovd je m oga dokaznog materijala: osam desetak listia s isto toliko
potvrda kvalitativnih pridjeva na -oeig, -oeooa, -oev ili stegnuto -oug, -oua(a)a,
-oirv u znaenju obilan tim i tim ili nainjen kao to i to u velikom mnotvu
grkih toponim a.22 T o je samo jedan od dugih nizova grkih geografskih imena,
glasovno veom a zvunih, ali po znaenju u biti veoma prozainih: ona se odnose
uglavnom na sastav ili oblik tla, biljni pokrov i ivotnjski svijet njima oznaenih
mjesta, a rijetko na to drugo. O vdje ih klasificiram na tri naina:
T a se imena, prije svega, u m orfoloko-semantikom pogledu dadu podijeliti
prema rodu i znaenju tako da se u mukom rodu, dakle na -ot 5< 5, -oirvio^,
ja v lja ju kao imena m jesta (10 JT05), npr. <E>Xeioi)$ prem a cpXeco5 rogoz ,
2xi)J.O'05 prema axiXXa crveni luk , TgaJte^ou? prema tp ajte^a stol , itd.,
opina (Sfjiiog), npr. inr/oiji; prema cpT)Y05 b ukva , rijeka (jtoxa[i 6 c;), npr.
Zl[X08l5/2l(X0t35 b ez grkoga etim ona, i rtova (Xocpo<; mj. &xgov?), npr.
nXaTaviaxoi3$ prema jtXaxvioxo 5 platana ; u enskom rodu na -o'Ooaa,
-0TJ00T15, koji nas ovd je posebno zanim a, kao imena otoka (vfjaog), npr.
'Y6 Q0l)0a a prema DScog vod a , Agvovooa prema 6 gt)<; hrast , Aayoi3ooa
prema \aydy; ze c , rivavouaoa prema i^TivdvT) brus , M ag ad o u ao a (s
eolskom baritonezom?) prema (lagat)ov korom a , i izvo ra (xgfjvri), npr.
KlOOOVOOa prema xlgooc; brljan ; otoja su, dakako, u pluralu enskoga roda
na -ouaaou, -ouaaov ; npr. OlvoOoaai prema oivr] loza ; ali u enskom rodu
ima i gradova (jto>ac;), npr. 2 X0X0eaaa/2xoxoi3o(o)a prema axoxog mrak ,
Teixi0t)00a prem a xeixiov z id , itd.; i rjee, u srednjem rodu na -oOv,
-0"UVX05 kao imena gora (ogog) i ravnica (jteSiov), npr. 2xoivot)v (sc.
Jte&iov) prema o/otvo^ evar .23
D alje, geografski se rasprostiru od matine Grke po itavu Mediteranu u dva
smjera: po njegovu istonom i njegovu zapadnom bazenu s pripadajuim
morima, dakle od D elfa, gdje je 6picpaX6<; '/rjg, npr. O re ig / OJtoDg prema

21 Z a je z i n o razlikovanje predgrke i grke toponim ije veom a je vano Fickovo djelo

Vorgriechische Ortsnamen als Quelle fiir die Vorgeschichte Griechenlands, Gttingen 1905, a za
njihovo geografsko razgranienje radovi J. B. H aleya i C. W. Blegena, napose dva u American
Journal of Archaelogy 32 (1928), str. 141 i d. odnosno 146 i d.
22 U nastavku -OE15 im amo, u stvari, ievr. sufiks -went- (u enskom rodu -wet- mj. -wat- < -wnt-),
u danom sluaju dodan na o- osnovu; usp. E. Schwyzer i A. Debrunner, Griechische Grammatik I,
M nchen 1953, str. 526 i d.
23 Sufiks je -went- bio tako produktivan da u knjievnosti im a i aljivo izmiljenih im ena s njime;
tako, na prim jer, AxQabovc, prema ft/o a c divlja kruka (u Aristofana: opina K ruevica), ili
T ugoeooa prema TUD 6; sir (u Lukijana: otok Sirovac).

81
M. Kravar: O ko toponima Ragusa za Dubrovnik (7787) FOC 3 (1994)

djrog so k , sve do H eraklovih stupova, npr. K o x iv o u a o a (=rSeiQ a) prema

%6tivo<; d iv lja m aslin a , i daleko u prednju A z iju , npr. 'IOTQOfii; (u
M ezopotam iji), bez grkoga etimona.24
I, napokon, historijski se dadu svrstati u tri etape: u heladsko doba, npr.
T o v o e o o a (bez * r o v o i 3G0 a ) prema y ovvog brijeg , u razdoblje grke kolo
nizacije, npr. IIlTUoOaaa prema Ttixu^ omorika/bor , i u razdoblje helenizacije
Istoka, npr. Av$[Xof)<; prema av$8[iQV cvijet .25
M eutim, ima tu i drugih podjela, kako uope tako i posebno meu top o
nimima enskoga roda: tako, u veini sluajeva, meu iskonsko-grkim , npr.
OcpLoiJoaa prema ocpig zm ija , i prevedenim, npr. EXacpo'Ooaa prema eXacpoc;
je le n (= Brattia prema ilir. *brentas isto), u oba sluaja s grkim etimonom,
ali i samo prilagoenim, bez grkoga etimona, npr. 2 lvo eo o a za lat. Sinuessa, pa
onda meu starijim nestegnutim oblicim a, npr. F o vo eo o a (v. naprijed) i mlaim
stegnutim , npr. 2 l6 o i)o o a prema GiSr) ipak , ili jednim a i drugima istoga
imena, npr. 2x0l6e00a/-0'0(a)a (v. naprijed), ve prema jezinom vremenu i
prostoru; ili, takoer, meu starijim sa dva s u sufiksu, npr. A X lo v a a a prema
Xg so l , i mlaim, osobito latiniziranim s jednim , npr. Aegusa (= A iy o iJ a o a )
prema a i | koza .26
V a lja napom enuti da su o vd je n avedem top on im i sam o d io grae k o jo m
raspolaem .
to se tie naega mjesnog imena srlat. R(h)agusa i tal. Ragusa, uz koje smo
naprijed samo kao hom ofonijski curiosum naveli grki pridjev Qayovo(o)a. <
Q ttyoeooa, sva je prilika da je i ono jedan u nizu navedenih toponima izvedenih
sufiksom -went- ili nastavkom -ouo(C )a < -o e a a a , u danom sluaju prema
imenici ^ a y f| u znaenju pukotina , rasjelina , krapa i si., koja nam je,
zajedno sa sinonimom Qayaq, -605, potvrena to u historijsko-geografskih i
agronomskih to u medicinskih pisaca.27 Obje se temelje na korijenu feay-/Qi\y-,

24 Tu i tamo se sufiks -went- kriao s odgovarajuim predgrkim sufiksima; usp. rPlcri3c; i ilir.-gr.
P ^ co v (lat. Risinium, hrv. Risan) ."YbQOUC, i mesap.-lat. Hyd.ru.ntum (tal. Otranto), MuoOc; i anat.
M ouo(3av6a i dr.; usp. Mayer, nav. dj. II, str. 245 i d.
25 Neka su se od tih imena grkom kolonizacijom rairila na sve strane po M editeranu; usp. prema
jri.TUC om orika/bor IIlTUO'Oc : a) grad u Troadi i b) grad na istonoj obali C rnoga mora;
niT U otiooa: a) otok u A rgolidi, b) na H var i c) staro im e L am psaka, Salam ine i H ija;
n iT u o lio o ai: otoci u panjolskoj (glavni otok s gradom lbiza, arap. takoer bor).
2 ^ Takvim grkim im enim a, napose nezonim im a, esto odgovaraju naa im ena istoga znaenja,
kao da su p rijevodi; npr. A ty o u aaa = K o z j a k , 'YSqoDckjcx = Vodenj ak, IIiTUoOaaa =
Rorovnik/Borovnjak, O riv av o u ao a = BrusnikIBrunjak, * n eX ay o ,0 o a a = Morovnik i si. T o je
odatle to ovjek na svim geografskim irinama stjee analogne dojmove o prirodi mjesta.
27 Im enica >ayf| dolazi na dva-tri mjesta u H ipokrata, a pridjev ayoeii; jednom u Nikandra, dok
je sinonim >070:5 ire potvren: u Diodora, u Palatinskoj Antologiji, u G eoponikama pa u lijenika
i dr; usp. H. Stephanus, Thesaurus Graecae linguae VII., s.v.

82
 FOC 3 (1994) M. Kravar: Oko toponima Ragusa za Dubrovnik (7787)

ba kao i glagol kidam , lom im , med.-pas. pucam (aor. QQyT|v,

part. a v e i? ), koji se glagol obilno susree u kontekstima u vezi s uzburkanim
morem. O vam o idu i druge imenice istoga ili slina znaenja, kao tr/ii, QT)Y(.io.,
Ocavn, Oo>Ypia, a napose epska usp. u Homera na nekoliko
mjesta: ru/JTaQd T]Y|ltvi daX door|5, doslovno na/pri lomitu m ora , tj. tamo
gdje se more lomi o obale .28 O vdje valja spomenuti stari grad u istonoj M ediji
blizu dananjega Teherana po imenu 'PdYa (s varijantama 'PdYT], 'PdYai/'PaYOti i
'P aY oi), to su ga stari pisci tumaili kao grko, i to stoga to je grad leao na
rasjelinam a od potresa.29 Iako ta etim ologija hramlje, jer je po srijedi drevno
iransko ime Raga, za nas je vano da su grki pisci m ogli to ime na tem elju
prirode mjesta asocirati sa svojom rijeju cr/il u navedenom znaenju. Slino je
i s imenom grada "Pi\yiov/R(h)egium u Brutiju, u M esinskom tjesnacu, koje se
takoer tumailo kao rasjelina prouzroena djelovanjem potresa ili m ora.30
U tom sm islu valja priznati da bi u naem sluaju femininum pridjeva na
-ovo(o)a < -o eoo a kao toponim, npr. nezonim Q avofio(o)a, sc. v fja o g , tj. otok
pun pukotina, rasjelina, krapa i si. izvrsno odgovarao konfiguraciji i danas
vidljive hridovite obale nekadanjega otoia na kojem se dizao veom a je
sporno otkada potonji Pa(Y)0l)0L0V kao utvreni grad na krapavom otoiu
*'Payova(o)a.
Ime *'PaYOl)G(0)a s dotinim grkim nastavkom nije na Jadranu nipoto o-
samljeno; usp. EXacpot3o o a prema eXacpOQ jelen (= Brattia prema ilir. *brentas
isto), n i r u o C o o a prema Jt i TU 5 om orika/bor (= P h a r o s prem a ilir.
*bara/*fara isto), K zka b ov o o a i prem axeX aS05 buka , *IlXaY0'ua0a (tal.
P elag osa ,hiv. Palagrua) prema JieXaY05 visoko m ore , moda i *rQa| 3oi) 0 a a
(tal. Gravosa, hrv. G r u ) prema medit. *grava > ngr. Y 0 d|3 a izdubeni
kamen .31
Uostalom, jedna Ragusa, vjerojatno takoer iz gr. * Pay0l)0(0)a, postoji i na
S iciliji (gdje nije bilo onoga dalm.-rom. lau): grad od sedam desetak tisua
stanovnika na strmim obalama rijeke Irm inio, u antici H y rm in u s, nastao u
bizantsko doba blizu antike Hybla H eraea, a ime je m ogao dobiti po kakvu
analognu mikrotoponimu na obalama rijeke, koji bi se onda bio proirio na sav

28 Rekao bih da abejev etim on, tj. alb. rrush groe (prema gr. Q(iq, gen. 01765 s dugim a
nasuprot mome (XYii s kratkim) ne odgovara ni fonoloki ni semantiki.
(Sto se tie starijih latinskih potvrda imena R(h)agusa, one nam u tom pogledu ne kau nita,
jer je prvi slog, npr. i u naih latinista, syllaba anceps; tako kadto i u istoga pisca, npr. u stihovima
Milecijeve kronike.)
29 Usp. Pauly-W issowa, Realencyclopadie IA1 (1914), s.v. Raga.
30 Nav. dj., s.v. Regiun?.
31 Usp. Mayer, nav. dj. I i II, pod dotinim imenima.

83
M. Kravar: Oko toponima Ragusa za Dubrovnik (7787) FOC 3 (1994)

grad. to se tie Jireekove pretpostavke u vezi s gr. 0705 itnica , i to u akuz.

plur. na -OU5,32 ona jed va podnosi lingvistiku kritiku, osobito sa strane grke
dijalektologije. U z toponim Ragusa javljaju se na Siciliji ili oko nje i neki drugi
nazivi s istim nastavkom: stariji, kao Aegusa prema a i^ koza , Ericussa prema
Qixr| resu lja (biljka), Phoenicussa prema cpotvt^ palm a , i n ovi, kao
Ravanusa prema 0 qxxvog rotkva , Raddusa prema 0 d|36og prut itd.
Treba napomenuti da imenica Q0t7T|, dakle i koliko-toliko razum ljiv pridjev
enskoga roda @0708000 > @01701)0(0)01, postoji, zajedno sa sinonimom 00705/
007060, i u novogrkom jeziku u istom znaenju, to ne iskljuuje m ogunost da
su takva imena nastajala i u rano bizantinsko doba, pogotovo kad se -000(0)0
kao nastavak u toponimima m oglo i automatizirati.33
Taj na etim oloki p rijedlog, koji polazi od gotova g rk oga leksem a
0070110(0)0 < 00708000., obilazei, dakle, ono dalm.-rom. lau kao nepouzdano,
pa i suvino, ukida sve tri naprijed navedene fonoloke dilem e izm eu Xav i
P ao u - kao bespredmetne, a ujedno rjeava i cio niz drugih, i to:
1) odnos izm eu R(h)agusa i R(h)agusium (usp. Ragusium ve u G eografa
Ravenjanina), gdje prema Konstantinovu P o o iio io v (ili, skraeno, P ootm /v/
tri momenta upuuju na to da je R(h)agusium izvedeno iz R (h)agusa, a ne
obratno, kao to se uzim alo:34 prvo, hijat, koji je ovdje pojava srednjogrke
fonetike (usp. T0O7O1'6l pjesm a > x@a|3ox5&l preko *TQaoi)Si), dakle isto kao i
u T@tt7 0 l3@l0 V > tal. Travi, drugo, nastavak -lo v tipian uz ostalo i za imena
utvrda i utvrenih gradova, (usp. D a o v , T M i o v , IIt)>.oi3o io v , A x t io v ,
Bt.),vTiov i dr; d a je izvedeno obratno, bilo bi * P o (7 )o i)o ia , i, tree, ktetik i et
nik lat. R(h)aguseus i tal. raguseo/Raguseo (u K onstantina'P aoooaio^ ) prema
znatno mlaem R(h)agusinus i dr.,35 pri emu nastavak -0105 sam P scbi upu
uje na a-osnovu kao u *'Pa70t>a(0)a (odPa70i)ai0V bi bilo * P070D0iJat09);36
2 ) prijelaz dvostrukoga 5 u jedno, tj. * 'P a7oO a(o)a > R(h)agusa, koji se
zapoeo v e u antiko doba; usp. A 0 i)|iot3o o a > A@t)|loi5a a , i nastavio

C. Jireek, Die Romanen in den Stdten Dalmatiens (=Denkschriften der KAW 45) I , W ien
1904, str. 60.
33 N a to bi upuivala i ona izm iljena im ena s tim sufiksom; v. ovdje, bilj. 23.
3 4 Tu je Skok mijenjao miljenje, dok je Alessio bio otpoetka za takav razvoj; usp. nav. dj., str. 69
i d.
35 Usp. o tom e B. M igliorini, Di alcuni vocaboli derivati dal nome di Ragusa, Reetarov zbornik,
D ubrovnik 1931, str. 435 i d.
Skok, Starohrvatska prosvjeta 1 (1927), str. 73 i d. i 161, uzimlje u pomo i lekciju * P a o iio ri,
koja bi, uz oblik 'Po.oijoi,, s kojim se oito kontaminirala prema izgovoru, mogla lijepo objasniti cio
razvoj, i to kao zamjena za *P ay o t3 o (a)a, gen. -T15, tj. za tip na a "impurum", koji se u jeziku gubi;
usp. ngr. B ievva, -ac; ili Bievvn, 115 (ali ne *B ievva, -ris) Be.

84
 FOC 3 (1994) M. Kravar: O ko toponima Ragusa za D ubrovnik (7787)

pogotovo pri zamjeni grke grafije latinskom, npr. AQYivoi3o(o)ai, lat. samo
Arginusae; 37
3 ) kolebanje tu i tamo izmeu Ragusium i Racusium, to bi m ogao biti odraz
m orfoloke i sem antike kontam inacije dvaju grkih leksem a veom a slina
znaenja, Qayr| pukotina i xog poderina .38
S tavie, i sam o pravopisno kolebanje Rhagusa/R agusa ili Rhagusium/
Ragusium i si. u novolatinskim tekstovima, pa i u naih latinista, pokazuje da se
u tom imenu dokasna nasluivalo grko porijeklo.
S ve nas te injenice upuuju, dakle, na zakljuak d a je toponim ili, tonije,
nezonim Ragusa za na Dubrovnik upravo grki femininum supstantiviranoga
pridjeva Quyoeoou > QU.yovo(o)a, sc. vrjaoq, tj. otok pun pukotina, rasjelina,
krapa i si. , odakle je naknadno, moda tek u srednjolatinskome, izveden oblik
R(h)agusiumfPa0V0L0V, koji se uostalom nije ni primio kao konaan. A li neto
bi slino mutatis mutandis moralo vrijediti i za istoimeni grad na Siciliji. T o bi
znailo da su nositelji talijanskoga jezik a, osobito kao m letakoga, veom a rano,
jo na poetku uspona Venecije na Jadranu, usvojili to preko dalmatsko-roman-
skoga jezik a to preko slubenoga latiniteta stari, tada ve "ueni" oblik Ragusa
nasuprot ve pohabanom puko-bizantskom 'P aou oi (odakle tal. i Rausi s tosk.
Raugia, alb. Rush) te ga sauvali do dan-danas, dok najstariji slavenski doljaci,
kao svijet kontinentalnih navika, meu kojima i one Hvali more, dr1 se kraja! ,
nisu u procesu postupne jadranske akulturacije imali potrebe ni za jednim ni za
drugim . O datle onda i upadno kasna pojava naega d om aeg, izrazito
suhozemnog imena Dubrovnik, zasada svejedno da li izvornog ili prilagoenog.
* * *

Etim ologija imena Ragusa za Dubrovnik koja se ovdje predlae predstavlja,

kako vidim o, jednu, ali i posebnu etapu na putu traganja za etimonom toga topo
nima. O d puke etim ologije cara Konstantina, koja se svojom pretpostavkom
Xa.l> > 'PaOTJOlOV dugo vrijem e nametala i znanstvenim pokuajim a rjeenja
pitanja, preostajalo je sve manje i manje: najprije ju je Skok, oprezan kakav je
bio, ogledavao sa svih strana, ali s doline udaljenosti, dok su je drugi Alessio,
M ayer i Putanec odravali na snazi, da bi je onda isti Skok konano zabacio i
odluio se za nepoznanicu. T ek je Cabej poao vlastitim putem povezavi alb.
Rush D ubrovnik i alb. rrush groe , vjerojatno takoer grecizam , ali vie
ini se zato da bi ponudio kakvu-takvu "ilirsko-albansku" etim ologiju nego
lingvistiki uvjerljivo rjeenje.

37 Promjena 00 > O norm alna je pojava grke historijske fonetike; usp. Schwyzer-Debrunner, nav.
dj., str. 321.
Kako se obje rijei uvaju i u novogrkome, do mijeanja je moglo doi i u bizantsko doba.

85
M. Kravar: O ko toponima Ragusa za Dubrovnik (7787) FOC 3 (1994)

Na prijedlog, koji se oslanja na gotov grki pridjevski leksem 00,701)0(0)0. <

Q<x/6eooa, znai vidljiv korak naprijed prije svega u semantikom smislu, pogo
tovo time to iroki pojam stijena preanjih pokuaja zamjenjuje uim sintag-
matskim skupom otok pun pukotina i si. u primjeni na otoi na kojem je grad i
nastao.
Sto se pak tie fonolokoga razvoja * PaY0f)0(0)a > Ragusa, vidjeli smo da
nema nijednoga pitanja to bi ga na prijedlog ostavio otvorenim.
Osim toga, taj prijedlog doputa i m ogunost s kojom danas znanost, napose
povijest i arheologija, sve vie rauna, tj. da je nekakvo naselje na dotinom
situsu m oglo postojati jo iz rane antike, m oda kao staro grko sidrite, ako
nita drugo, iz kojega se kasnije, u rimsko doba, Epidaur vidio kao civitas (usp.
hrv. Cavtat). A kad se nakon propasti te rimske kolonije gradski ivot prenio na
hridoviti otoi zvani * P a y o i)0 (a )a , to se staro, geografsko ime osjealo s v re
m enom sve m anje prikladno teei da se zam ijeni socioloki obiljeenim
'Pa(Y)oi3o io v /R(h)agusium kao oznakom za utvreni grad. A li u meuvremenu se
staro * 'PaY0t)0(0)a odralo kao R(h)agusa u dalmatsko-romanskom, pa i u latin
skom jeziku, odakle je prelo i u mletaki dijalekt talijanskoga, dok se u srednjo-
grkom "pohabalo" u * Paoi)or| i pomijealo s'PdOUOl kao skraenim oblikom
punoga P a o o o io v < *'Pa(y)ovoiov/R(h)agusium.
Slian je , ali laki put razvoja m ogla imati i Ragusa < * 'PaY0\)0(0)a na
Siciliji, gdje je grki jezik takoer rano nestao pred latinskim.
N a taj bi nain u pitanju etim ologije imena R a g u sa ova nova, "grka"
hipoteza zamijenila tri starije, "dalmatsko-romansku", "ilirsku" i "mediteransku".

86
 FOC 3 (1994) M. Kravar: Oko toponima Ragusa za Dubrovnik (7787)

ABOUT TH E PLACE-NAM E RAGUSA FOR DUBRO V NIK

Summary

The search for an etymology o f the place-name Ragusa for Dubrovnik has a rather
long tradition in the European linguistics. The old and well-known explanation of the
Byzantine emperor Constantine VII Porphyrogenetos which derived the name at issue
according to him 'Paouaiov or 'Paauai from Dalm.-Rom. /.aij rock has strongly and
for a long time influenced the modem research, so among others P. Skok, G. Alessio, A .
Mayer and V . Putanec; only E. Qabej presented his own yet a neither phonologically nor
sem antically plausible solution: A lb . r r u sh grape (as against A lb . R u s h
Raguse/Dubrovnik) from suposed *ragus to connect with Gr. QaE,, Gen. gay oc, grape
ben y .
In the preceding paper a new etymological proposal is made. It is based on the ready
made Greek adjective Q0.y0V0(0)a < Quyoeaaa, feminine of Qayoeic; full of clefts
cognate with ayrj cleft from the root &ay-/QT]y- (as in of|YVU|j.i, break , med.-pass. aor.
qq&YTIV); as to the ending -ova(a)a < -oeaoa (i.e. o-stem plus suffix -we(n)t-) it was
very widespread in antiquity all over the Mediterranean including the Adriatic Sea itself.
Many similar names survive in the area till today. The adjective concerned as an island-
name a y o 0 G(a)a viz. vriaog, i.e. island full of clefts , corresponds very well to the
configuration o f the rocky sea-shore of the islet, presumed *'PayoO o(a)a, on whose crags
took rise the homonymous city called later also 'Pa(y)auaiov or R(h)agusium.
The same would apply mutatis mutandis to Ragusa in Sicily, too. Moreover, the
names of the ancient cities o f'P a y a in the eastern Media and of 'Priyiov/R(h)egium in
Bruttium were in antiquity associated with the same notion.
Thus the place-name Ragusa < *'PayoOo(a)a as a Greek name points by itself to the
ancient origin o f the site.

87