You are on page 1of 18

RASPRAVE INSTITUTA ZA HRVATSKI JEZIK I JEZIKOSLOVLJE 34 (2008.

UDK 811.163.42271.2 Dujmui, J.


UDK 811.163.4226
Pregledni lanak
Rukopis primljen 15. IX. 2008.
Prihvaen za tisak 17. XII. 2008.
Tatjana Pikovi
Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu
Ivana Luia 3, HR-10000 Zagreb
taya.piskovic@yahoo.com

JEZINI PURIZAM JOZE DUJMUIA

U radu se nastoje prikazati i kontekstualizirati Dujmuievi jezikoslovni do-


prinosi ouvanju hrvatskoga standardnog jezika. Puristiki se radovi, meu
kojima je najzanimljiviji i najopirniji Antibarbarus hrvatskoga jezika,
klasificiraju prema Thomasovoj (1991) kategorizaciji puristike djelatnosti.
Dujmui je zanimljiv ne samo zbog izazovne, potpune anonimnosti, nego
i zbog toga to je u vrijeme opozicije izmeu vukovskoga i antivukovskoga
purizma bio na onoj slabijoj, antivukovskoj strani. Znanstvena je recepcija
Dujmuieva rada potpuno izostala, to znai da njegove jezikoslovne prino-
se valja i prikazati i evaluirati.

1. Uvod
Opis povijesti hrvatskoga standardnog jezika ne moe biti ozbiljan i cjelo-
vit bez otkrivanja jezikoslovnih prinosa pojedinaca na iji se rad, bez obzira na
opseg i kvalitetu, nije reagiralo niti ga se do danas struno procijenilo. Kako
je standardizacijski proces uvijek nerazdvojivo povezan s jezinim purizmom,
prouavanje svakoga pojedinanog puristikog djelovanja omoguuje stvara-
nje potpunije slike o osobitostima razvoja i kodificiranja standardnoga jezika u
odreenome razdoblju. Prikaz puristikoga rada Joze Dujmuia (1874.1942.)
vaan je stoga zbog barem dvaju razloga: prvo, iako je objavljivao punih etr-
deset est godina (od 1896. do 1942.),1 ostao je potpuno nezapaen te se ini da

1
Jozo Dujmui prvi je lanak objavio jo kao student 1896. (Jezik Menetiev i Driev
prema Marulievu), a posljednji 30. lipnja 1942. (Dalmatinski jezini atavizam proti bosansko-
hercegovakom hrvatskom jeziku). Za Dujmuiev rad i vrijeme u kojem djeluje Josip Dujmo-
vi (19421943: 7273) u nekrologu istie: U svojim jezikoslovnim znanstvenim radovima po-

323

17_piskovic_G_03.indd 323 25.3.2009 14:59:50


Tatjana Pikovi: Jezini purizam Joze Dujmuia
Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 34 (2008.), str. 323340

njegov rad nije ostavio traga ni na globalnoj (standardnojezinoj) ni na pojedi-


nanoj razini (nije utjecao na znanstveni razvoj kojega pojedinca); drugo, nje-
gov je jezikoslovni rad prije svega puristiki i vezan za razdoblje zavretka ko-
dificiranja hrvatskoga standardnog jezika te za razdoblje propitivanja kriterija
na kojima je taj proces proveden. U poststandardizacijskome se razdoblju oe-
kuje slabljenje puristikoga djelovanja, no ako se pojavi prijetnja stabilnosti tek
usustavljena koda, purizam ostaje vaan imbenik ouvanja njegova integrite-
ta. Priroda jezinoga kontakta izmeu hrvatskoga i srpskoga jezika ubrzo na-
kon formalna dovretka kodificiranja hrvatskoga standarda nije doputala puri-
stima da se opuste i pozabave kultiviranjem standarda, nego ih je motivirala da
se suprotstave agresivnomu unitaristikom tipu purizma zasnovanomu na glori-
ficiranju lika i djela Vuka Karadia. Prema Brozoviu taj jezini kontakt pred-
stavlja najnepovoljniju varijantu odnosa izmeu bliskih standardnih jezika, od-
nosno onu u kojoj jedan jezik (srpski) razvija hegemonistiki odnos prema dru-
gomu (hrvatskom) jeziku ili drugim jezicima s kojima je u istoj drutveno-po-
litikoj zajednici (usp. Brozovi 1970: 7072). Nametanje posebnosti jednoga
jezika drugomu vrlo lako moe zamutiti granice meu njima, pa je za ouvanje
posebnosti ugroenoga jezika kljuna upravo puristika aktivnost. Budui da je
antivukovski purizam imao manje sljedbenika nego onaj vukovski, Dujmuie-
va protuvukovska orijentacija i isticanje razlika izmeu hrvatskoga i srpskoga
jezika ne bi smjeli ostati preueni.
U ovome se radu pokuavaju prikazati i kontekstualizirati Dujmuievi jezi-
koslovni doprinosi ouvanju hrvatskoga standardnog jezika. Puristiki se radovi,
meu kojima je najzanimljiviji i najopseniji Antibarbarus hrvatskoga jezika,2

kojni Dujmui zauzima svoj izvorni stav, vrlo esto posve razlian od ustaljenog ve miljenja
i nauavanja njegovih suvremenika dra. Maretia, Leskiena i Divkovia. [] Ne manje je radi-
kalan, dosljedan i uporan kroz itav ivot u svom gledanju na hrvatski knjievni jezik i pravopis.
Ova je tema muila sve nae velike ljude, mislioce, politiare i uenjake od prvih naih leksiko-
grafa, gramatiara i reformatora Mikalje, Divkovia, ime i Ante Starevia, Gaja, Vebera, Ku-
relca, Ante i Stjepana Radia sve do velikog Graditelja dananje Hrvatske. Taj je rad zaokupljao
kroz itav ivot i pokojnog Dujmuia. Toj misli posvetio je on najvei, najobilniji i najvredniji
dio svog rada i svog ivota. Sretan i zadovoljan, to je jo za ivota mogao doekati djelomino
ostvarenje svog ivotnog znanstvenog programa i nacionalnog ideala, cielog svog ivota do po-
sljednjeg daha nepomirljiv u borbi za ljepotu i istou hrvatskog jezika, taj herojski borac pola-
zi u carstvo sputenih trepavica pomiren s Bogom i ljudima Njegov rad spada u najtee doba
nae politike prolosti (1920.1940.), i zato on nije mogao razviti svoj duh do prave visine, jer
je bio sapet tekom politikom realnou, pa mu mnoge radove nisu smjele tiskati tadanje novi-
ne i asopisi. Jedino se smionija i irokogrudnija u to vrieme pokazala Hrvatska Straa, koja je
otvorila stupce njegovim lancima i tiskala vei dio pokojnikovih radova.
2
Rije je o iscrpnu pregledu abecednim redom poredanih barbarizama. Od aeronautike do
vrka obraeno je oko 2000 tuica, posuenica, dijalektizama, provincijalizama, regionaliza-
ma i arhaizama u 72 nastavka koji su izlazili tri i pol godine u Obzoru i Hrvatskoj strai. Anti-

324

17_piskovic_G_03.indd 324 25.3.2009 14:59:50


Tatjana Pikovi: Jezini purizam Joze Dujmuia
Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 34 (2008.), str. 323340

klasificiraju prema kriterijima Georgea Thomasa izloenima u monografiji Lingui-


stic purism (1991). Nepoeljni leksemi ili, prema Dujmuievoj terminologiji, bar-
barizmi, podijeljeni su na one potekle iz vanjskih izvora i one iz unutarnjih izvora,
koji su nastali kao rezultat vremenskoga, prostornoga ili funkcionalnoga raslojava-
nja leksika. Opseg ovoga rada ne doputa sveobuhvatnost, pa su spomenuti tek rije-
tki Dujmuievi tekstovi posebno ilustrativni za cjelokupan njegov rad. Preostaje
jedino konstatirati da su opis i procjena Dujmuieva rada tek zapoeli.

2. Suvremena teorijska promiljanja o jezinome purizmu


Jezini bi se purizam na temelju recentnijih opisa3 mogao odrediti kao pro-
ces koji obuhvaa nekoliko koraka: uoavanje ugroenosti jezika, identifikaciju
barbarus je poeo izlaziti 6. travnja 1932. u Obzoru (god. LXXIII, br. 79), a 2. studenog 1932.
(god. LXXIII, br. 250) kod petnaestoga nastavka i zakljuno s 427. natuknicom (ivanaki) presta-
je Dujmuieva suradnja s tim listom. Prestanak suradnje urednitvo Hrvatske strae komentira
ovako: Pisac navedenoga rjenika budui nezadovoljan, to su lanci izlazili u Obzoru sve rje-
e, tako, da kroz devet mjeseci nije tiskana ni etvrtina tog djela, zamolio je urednitvo Hrvatske
Strae, da ona u interesu same stvari i publike, koja uti ljubav prema to iem knjievnom je-
ziku, preuzme dalji tisak. Urednitvo je rado udovoljilo pievoj elji, pa zato ve danas otvara-
mo stupac toj originalnoj radnji. To je objanjenje objavljeno 4. sijenja 1933. na 6. stranici Hr-
vatske strae (god. V, br. 3), gdje je do 4. listopada 1935. (god. VII, br. 228) izalo preostalih 57
nastavaka (od natuknice ivica do natuknice vrk).
3
Katii (1992: 5557) ga dri osnovom jezine kulture: Sam pojam kulture kojega jezi-
ka ukljuuje u se brigu oko njegove istoe, podrazumijeva pomnju pri govorenju i pisanju. []
Vano je na prvom mjestu uoiti da je jezik ve po samoj svojoj naravi puristian. Zahtijeva, nai-
me, da se govorei njime sluimo izraajnim sredstvima koja mu pripadaju i koja su u njemu sa-
drana, a ne kakvim drugima. Jezik je sam po sebi zadavanje i po tome ogranienje i omeiva-
nje govornih mogunosti. [] No kada se govori o istunstvu, ne misli se, dakako, na takav u
svakom jeziku nuno prisutan purizam nego je rije o usmjerenosti i o nastojanju koje prelazi te
nune i zato uvijek prisutne okvire. Rije je o svjesnu odabiru koji na odreen nain suava kri-
terije za pripadnost izraajnih sredstava kojemu jeziku. [] Ako se tako razmotri istunstvo, oi-
to se pokazuju dva zanimljiva svojstva njegove naravi. Prvo je to da ono kao svjesno ustanovlje-
no ogranienje spontanih mogunosti zapravo nije razliito od ostalih oblika kulture [] Drugo
to se pokazuje jest to da je odbijanje jezinih sredstava tuega podrijetla samo jedan od raznih
oblika u kojima se istunstvo moe pojaviti. [] Diskvalificirati se moe sve to ne pripada su-
stavu kakva korpusa [] sve to ne pripada jeziku najobrazovanijih ljudi, a isto se tako moe is-
kljuiti sve to ne pripada jeziku najneukijih. Mianovi (2006: 41) takoer smatra da je puri-
zam aktivnost unutar jezinoga kultiviranja: kako je jezino kultiviranje vid jezinoga plani-
ranja, koji pokriva sve racionalne i vane intervencije u jeziku, purifikacija je jedan od cilje-
va planiranih jezinih intervencija, odnosno purizam je ukljuen u jezino planiranje. Thomas
(1991: 12) istie puristiko nastojanje da se jezik oslobodi od svih nepoeljnih elemenata, bili oni
iz vanjskih (tuice, posuenice, internacionalizmi) ili unutarnjih izvora (leksik vezan za odree-
ni dijalekt, sociolekt ili funkcionalni stil): Purism is the manifestation of a desire on the part of
a speech community (or some section of it) to preserve a language form, or rid it of, putative for-
eign elements held to be undesirable (including those originating in dialects, sociolects and styles
of the same language). Slino o purizmu govori i Marija Turk (1996: 6364) kada konstatira

325

17_piskovic_G_03.indd 325 25.3.2009 14:59:50


Tatjana Pikovi: Jezini purizam Joze Dujmuia
Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 34 (2008.), str. 323340

elemenata koji ga ugroavaju, ienje ponajprije pisanih javnih tekstova od tih


elemenata, a zatim javnih i dijelom privatnih tekstova realiziranih na obama je-
zinim planovima (tj. usmenome i pisanome),4 nastojanje da se preduhitri ula-
zak prijeteih elemenata u jezik, zamjenu uklonjenih elemenata prihvatljivim
alternativama, recepciju tih zamjena i, konano, procjenu uspjenosti cjeloku-
pnoga procesa (usp. Thomas 1991: 8499). Puristika je djelatnost Joze Dujmu-
ia prola kroz sve faze osim posljednjih dviju, odnosno ne moe se procije-
niti kakva je bila recepcija njegovih savjetodavnih lanaka, a samim time ni je
li postojala pravodobna evaluacija njegova rada. Promatranje purifikacijskoga
procesa u izoliranim jezinim okvirima ne daje potpunu sliku ni njegove mo-
tivacije ni intencije. Thomas (1991: 2) dri da ga treba prouavati u okviru so-
ciolingvistike jer predstavlja reakciju jedne drutvene grupe (jezikoslovaca) na
openitije drutvene probleme.5 Uvjetuju ga imbenici karakteristini za sva-
ko lingvistiko djelovanje; oni su s jedne strane vezani za proces obnove jezika
koji tei kodifikaciji i obuhvaa ienje, standardizaciju i obogaivanje jezika
(Thomas 1996: 4950), a s druge su strane odreeni irim drutvenim, izvanje-
zinim stavovima, kao to su nacionalizam i literarne estetike (Thomas 1991:
3949). Svi se strunjaci slau da je purizam usko vezan za standardni jezik6 i
da on obuhvaa zahtjeve i zahvate oslobaanja jezika od vlastitih elemenata koji imaju prizvuk
vulgarnosti ili se pak rabe u kojem dijalektu ili socijalnoj skupini i konano suprotstavljaju sve-
mu onome to onemoguuje da jezik to samostalnije i bolje zadovoljava potrebe u komunika-
cijskoj i ekspresivnoj slubi, tj. da bude polifunkcionalan. Kad se govori o purizmu, u prvi plan
dolazi njegov odnos spram jezinih injenica stranog podrijetla. U tom se znaenju obino u pu-
rizmu predmnijeva iskljuivost, netolerantnost i openito nastojanje da se iz kojega jezika uklo-
ne svi elementi koji su nastali kao posljedica kulturnih, civilizacijskih i jezinih dodira: posui-
vanja ili interferencija. Samardija (42003: 60) istie da se jezino istunstvo kao posebna skrb
za pravilnost i istou hrvatskoga standardnog jezika razvilo zato to se svakodnevno u pisanoj
i govorenoj komunikaciji, nepanjom ili iz neznanja, u mnogoemu grijei.
4
O razlikovanju javnoga i privatnoga diskursa te usmenoga i pisanoga plana jezine reali-
zacije usp. Kovaevi i Badurina 2001: 39122.
5
Usp. i Turk (1996: 65): Kulturna povijest potvruje da se purizam veeg intenziteta ne
javlja sluajno, ve je on uvijek odgovor na nepovoljne izazove uvjetovane kulturnim, civiliza-
cijskim i naroito politikim imbenicima.; Katii (1992: 55): Kakvo e biti to [puristiko, T.
P.] opredjeljenje zavisi od mnogih inilaca, i od isto unutranjih, jezinih, i od vanjskih, povije-
snih i drutvenih.; Mianovi (2006: 45): Purizam se ne moe prosuivati izvan drutveno-kul-
turnog konteksta u kojem se pojavljuje.
6
Kod Samardije (42003: 60) standardnost jezika ulazi u definiciju purizma on ga odre-
uje kao nastojanje oko pravilnosti i istoe standardnog (istaknula T. P.) jezika; Turk (1996:
64) dri da je purizam u veoj ili manjoj mjeri pratilac svakoga standardnog jezika i da pred-
stavlja otpor dezintegraciji standardnog jezika kojemu prijete govorne navike i mogunosti u
substandardu; Katii (1992: 55) istie da se pri izgraivanju jezinog standarda svaka zajedni-
ca mora opredijeliti prema purizmu; Thomas (1991: 2) podrazumijeva da je izuavanje teorije
standardnoga jezika pretpostavka za razumijevanje purizma: puristic activity is usually asso-
ciated with written, standard languages and indeed is often viewed as an intrinsic part of the pro-

326

17_piskovic_G_03.indd 326 25.3.2009 14:59:50


Tatjana Pikovi: Jezini purizam Joze Dujmuia
Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 34 (2008.), str. 323340

da su stoga puristike intervencije najprisutnije upravo u vrijeme standardizaci-


je. Osim te unutranje potrebe za purizmom postoji i ona vanjska koje je funk-
cija obrambena jer uva integritet i samostalnost jezika a time i nacionalnu
samobitnost u kriznim povijesno-politikim trenucima.7
Prijetei i nepoeljni elementi, ijemu je uklanjanju usmjerena svaka
puristika aktivnost, gotovo su uvijek leksemi. Iako se jezini purizam moe ja-
viti i na drugim jezinim razinama (fonolokoj, morfolokoj, tvorbenoj, sintak-
tikoj, ortografskoj), on se gotovo poistovjeuje s odstranjivanjem nepoeljnih
elemenata na leksikoj razini. U razliitim su se razdobljima hrvatskoga stan-
dardnog jezika puristi bavili razliitim skupinama leksema8, a ti leksemi mogu
potjecati iz vanjskih ili unutarnjih izvora. Ako je puristika intervencija usmje-
rena na nepoeljne elemente iz stranih izvora (posuenice, tuice, internaciona-
lizme, kalkove), Thomas (1991: 8081) govori o ksenofobnome purizmu; radi li
se pak o ienju standardnoga jezika od unutarnjih natruha (dijalektizama, ar-
haizama, neologizama, nekrotizama, poetizama), purizam moe imati nekoli-
ko orijentacija: arhainu (pokuaj da se oivi jezini materijal prolih zlatnih
doba, pretjerano potivanje prolih knjievnih modela, neumjeren konzervati-
van stav prema inovacijama; Thomas 1991: 76), etnografsku (kao izvor obo-
gaivanja leksika puristima slue narodna poezija, poslovice i popularne izre-
ke jer se dri da su ruralni dijalekti nekako ii od gradskoga govora ili od

cess of codification. An important prerequisite for the study of purism, therefore, is a firm grasp
of the theory and history of standard languages.; Mianovi (2006: 42) promatra purizam kao
sastavni dio jezine kulture, koja je ponajprije zaokupljena standardnim jezikom, stoga se puri-
zam uglavnom smatra univerzalnom znaajkom standardnih jezika.
7
Purizam je stoga prisutniji i iskljuiviji u jezicima koji su se ee morali braniti, nego
u onima koji nikad nisu bili ugroeni. Havrnek (1977: 12) dri kako je shvatljivo da su oni na-
cioalni (sic!) jezici koji nikad nisu bili ugroeni u pogledu samostalnosti uvijek skloniji meu-
narodnim leksikim elementima nego jezici onih naroda koji su bivali u situacijama da se bore za
svoju egzistenciju, za svoj samostalni jezik. Mianovi (2006: 43) istie da shvatljivost Ha-
vrnekove tvrdnje poiva na prepoznavanju jezika kao sastavnog dijela nacionalnog identiteta,
a time i na prepoznavanju purizma kao one aktivnosti koja ga titi, i jezik i identitet.
8
Od triju skupina leksema protiv kojih su u svojim nastojanjima ustrajali hrvatski puristi
prvo emo spomenuti novotvorenice (neologizme) i prevedenice koje su u hrvatskome standar-
dnom jeziku bile srazmjerno este u drugoj polovici XIX. stoljea [] Druga skupina leksema
kojima su se hrvatski jezini puristi opirnije bavili potkraj XIX. i u poetku XX. stoljea bili su
dijalektizmi. [] Najdue, najsustavnije i najustrajnije hrvatski se jezini puristi bave posueni-
cama. [] U drugoj polovici XVIII. stoljea puristi se zalau za zamjenjivanje brojnih a nepo-
trebnih turcizama. U XIX. stoljeu, uz turcizme, znatna pozornost posveena je germanizmima,
talijanizmima i latinizmima. U poetku XX. stoljea, dok je utjecaj njemakog jezika na hrvatski
bio jo prilino jak, puristi se najee bave germanizmima. Poslije, zbog nepovoljna poloaja
hrvatskoga jezika u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca te u Kraljevini Jugoslaviji, pozornost se
hrvatskih purista ve dvadesetih godina postupno okree prema srbizmima, dok je ta pozornost u
najnovije vrijeme posveena gotovo iskljuivo anglizmima. (Samardija 42003: 6062).

327

17_piskovic_G_03.indd 327 25.3.2009 14:59:50


Tatjana Pikovi: Jezini purizam Joze Dujmuia
Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 34 (2008.), str. 323340

standarda; Thomas 1991: 77), elitistiku (suprotno etnografskomu purizmu


elitistiki uspostavlja negativan, osuujui stav prema supstandardu i regio-
nalnim idiomima, Thomas 1991: 78) i reformistiku (ona je vano obiljeje
[] pokuaja da se oblikuje standardni jezik, tonije ukljuuje prilagodbu je-
zika ulozi sredstva za sporazumijevanje u modernome drutvu, Thomas 1991:
79). Dujmuievu puristiku orijentaciju pokuat emo odrediti prema Thoma-
sovoj identifikaciji glavnih meta puristike aktivnosti.

3. Dujmuievi pogledi na jezini purizam


U nekoliko se lanaka, objavljenih uglavnom u Hrvatskoj strai, Dujmu-
i posvetio odreenju sintagme jezina istoa, nabrajanju hrvatskih jeziko-
slovaca koji su je provodili i prokazivanju onih koji ili nagruju hrvatski jezik
kojekakvim barbarizmima ili pogrene osobe dre uzorima pravilnoga pisanja.
Dujmui (1938: 4) ovako odreuje jezini purizam:
Pod istoom jezika razumijevamo u prvom redu uporabu ili upotrebu
pravih narodnih i priznatih knjievnih rijei i samo onih stranih, koje se
nalaze i u drugim jezicima kao meunarodne ili internacionalne. Ovako
pak pravo mogu dobiti ponajprije grke i latinske rijei, jer su znanosti
i umjetnosti tih naroda temelj evropske kulture, zatim neke talijanske u
novarstvu, glazbi, pomorstvu, moda koja engleska i francuska, ali ni-
kako ruske i turske, bugarske, madarske ili njemake rijei. Ovdje va-
lja napose istaknuti, da se ne smiju upotrebljavati ni one narodne rije-
i, koje ive samo u nekim provincijama izvan Bosne i Hercegovine, pa
ni one iz Bosne i Hercegovine, koje ive samo na malenim podrujima
tih zemalja. Ta zabrana vrijedi pogotovo za mrtve rijei ili arhaizme; na-
pokon iz knjievnoga rijenika (sic!) treba goniti i suvine neologizme
[] Sve te rijei, kojima se mora zabraniti pristup u klasini jezik, ima-
ju na sebi ig barbarizam, makar ih upotrebljavali prvaci naega Par-
nasa ili uenjaci.
Nakraju lanka meutim dodaje opasku: Ovako glasi stari nazor o istoi
hrv. jezika, ali bi ga trebalo to prije proiriti uzimajui dobre rijei sa sva tri
podruja, dakle i kajkavske i akavske. To je njegova najpreciznija i najopir-
nija definicija jezine istoe u kojoj se ujedno saimlju raniji ili kasniji napisi,
a esto se variraju ili doslovno ponavljaju ve iznesene teze, citati, ideje i uspo-
redbe. Nekoliko je stalnih mjesta u Dujmuievim lancima o jezinoj istoi:
navoenje stihova iz Preradovieve pjesme Rodu o jeziku (usp. Dujmui
1934: 4; 1937a: 6; 1938: 4) i upuivanje na slinu rodoljubnu poeziju u njema-

328

17_piskovic_G_03.indd 328 25.3.2009 14:59:50


Tatjana Pikovi: Jezini purizam Joze Dujmuia
Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 34 (2008.), str. 323340

koj knjievnosti; tako nastoji potaknuti brigu o istoi jezika istim, davorijskim
tonom kojim se u vrijeme ilirskoga pokreta budila nacionalna svijest;
navoenje stihova iz Horacijeve poslanice O pjesnikom umijeu, i to onih
u kojima antiki pjesnik objanjava kako valja opisivati likove u knjievnome
djelu prikazujui kakva bi groteskna spodoba nastala kada pjesnik ne bi pozna-
vao tipine crte svake ivotne dobi (usp. Dujmui 1934: 4; 1938: 5); tu Ho-
racijevu sliku koristi kao usporedbu za groteskni jezik hrvatske gospode koja
ponosno pred seljacima izgovara iskrivljene njemake rijei nauene u austrij-
skoj vojsci;
citiranje odlomka iz knjige Crtice iz hrvatske knjievnosti (1886) Ivana
Broza, gdje autor upozorava na to kako je tuicama najpodloniji jezik hrvatske
gospode koja dri da se tako izdie nad obinim pukom, a ovaj je pak oponaa
mislei da e zato biti vredniji (usp. Dujmui 1933: 5; 1938: 6; 1940d: 4);
citiranje Karadievih rijei o jezinoj istoi uvrtenih u Brozovu knjigu
(usp. Dujmui 1933: 5; 1938: 4).
Osim esto spominjanih Broza, Horacija, Preradovia, A. Radia i Karadi-
a u lanku O istoi hrvatskog knjievnog jezika Dujmui (1938) krono-
lokim slijedom nabraja hrvatske knjievnike i jezikoslovce u kojih se javljao
smisao za istou jezika. Kako inae rijetko referira na tue doprinose purifi-
kaciji, pa se moe pretpostaviti da oblikuje neku vrstu autonomne teorije puriz-
ma utemeljenu na individualnim, esto afektivnim (nacionalistikim) postavka-
ma, zanimljivo je kako zaetke purizma u nas pronalazi ve u renesansi, to se
podudara i s dananjim promiljanjima o prvim eksplicitnim puristikim dje-
lovanjima u Hrvatskoj. Dujmui spominje sljedee puriste: Dinka Ranjinu i
njegovu pjesmu Jednomu, ki nito ne uini, a tue sve huli, gdje dubrova-
ki petrarkist prigovara kritiaru koji zagovara arhaizme; fra Rafu Bariia koji
se u predgovoru molitveniku Paa duhovna obara na neke barbarizme; Adol-
fa Vebera Tkalevia, nepravedno zanemarivanog u kolskim knjigama i u Ma-
tici hrvatskoj; Luku Zoru (Paljetkovanja), za kojega i nije imao pohvalnih rije-
i; Nikolu Andria, strunjaka s potpunom jezikoslovnom spremom i dubo-
kom pronicavou, iji Brani sa svega sto rijei obrauje vrlo neznatan dio
nae obilne leksikalne travurine; Vatroslava Roia, koji je za Dujmuia ne-
obino budan i ustrajan i strog uvar naeg knjievnog jezika; Tomu Maretia
i njegov Jezini savjetnik, za koji tek treba napisati opseniju ocjenu i Dragu-
tina Borania u ijem Pravopisu hrvatskoga ili srpskoga jezika ima puno barba-
rizama iako je propisan za srednje kole. Iz toga je pregleda jasno da je Dujmu-
i dobro poznavao povijest hrvatskoga jezinog purizma, no za njegovu puri-
stiku orijentaciju (ciljano ksenofobnu, elitistiku i reformistiku) ranija su na-

329

17_piskovic_G_03.indd 329 25.3.2009 14:59:50


Tatjana Pikovi: Jezini purizam Joze Dujmuia
Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 34 (2008.), str. 323340

stojanja figurirala vie kao motivacija nego kao referentno polje. Neposredni
prethodnici (Mareti, Broz) zastupali su posve oprena stajalita, neosjetljiva
na nacionalnu batinu (viestoljetnu knjievnu i jezikoslovnu tradiciju, tronar-
jenost, postignua ilirskoga pokreta); jedino mu je A. Radi mogao biti uzor,
ponajprije zbog zagovaranja etimolokoga pravopisa i iekavtine te antivu-
kovske puristike orijentacije (usp. Dujmui 19391940).
Dujmui (1937b) nabraja najvee grenike na podruju hrvatskoga jezi-
ka. Pisci udbenika i ostalih kolskih prirunika uvijek su najodgovorniji za
jezinu istou jer loe sastavljene kolske knjige generiraju sve vee neznanje
i nemar prema jeziku. Do ope je inflacije raznih udbenika dolo jer su kol-
ske knjige postale najsigurnija i najunosnija renta, pa ih piu slavisti, ostali je-
zikoslovci i oni koji se jezikom uope ne bave kvarei hrvatski jezik i leksi-
kalno i glasovno i formalno i sintaktiki. Ako je jezik u udbenicima za hr-
vatski jezik tako lo, od ostalih se pisanih tekstova ne moe oekivati nita bo-
lje: knjievni i znanstveni diskurs toliko izazivaju Dujmuia da predlae osni-
vanje posebne katedre za ienje hrvatskoga jezika. Najveu opasnost pred-
stavlja jezik novinstva jer ono prodire u sve slojeve naega naroda ee i du-
blje nego kolske i druge knjige. Dujmui citira nekoliko odlomaka iz lanka
uvajmo slavenski jezik (1932) novinara Vinka Gaberca koji je svoje kolege
nazvao najjaim i najopasnijim kvariocima jezika. Novinari naime vie nisu
ni dovoljno obrazovani ni odgovorni da bi se brinuli o istoi jezika, a motivi-
ra ih ponajprije elja za zaradom, a ne istinska ljubav prema novinarstvu. Za-
nimljivo je kako je Dujmui prepoznao razliite vrste javnoga diskursa aka-
demski, administrativni, pravni, novinarski (usp. Kovaevi Badurina 2001:
93122) i uoio njihov utjecaj na drutvenu zajednicu: prenose drutveno va-
ne poruke, usmjereni su masi, a ne pojedincu i njihov jezik esto figurira kao
model koji se oponaa. alei za nekim boljim vremenima kada je jezik novin-
stva vrijedilo oponaati, Dujmui konstatira: da li e pak tko u nas oistiti hr-
vatski jezik od kojekakva smetlja i tako zasluiti nadimak hrvatski jezikoslov-
ni Herkul, vrlo je sumnjivo, jer ivimo i dugo emo ivjeti bez pravog aukto-
riteta. Ta ve se uitelji pukih kola prodaju za neke auktoritete. To znai doba
kulturne anarhije.

4. Odreenje Dujmuieva puristikoga djelovanja prema


Thomasovim postavkama
Vukovskomu bi ienju jezika prema Thomasovoj teoriji najbolje odgova-
rala odredba etnografskoga purizma, to gotovo podrazumijeva da se Dujmui
najvie suprotstavlja takvoj orijentaciji. No imamo li na umu da etnografski pu-

330

17_piskovic_G_03.indd 330 25.3.2009 14:59:50


Tatjana Pikovi: Jezini purizam Joze Dujmuia
Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 34 (2008.), str. 323340

rizam ukljuuje i davanje prednosti nekim ruralnim dijalektima pri oblikovanju


jezinoga standarda, jer su ii od urbanih govora (Thomas 1991: 77), moemo
u Dujmuievu Antibarbarusu pronai obiljeja i takve puristike orijentacije.
On naime nekoliko puta istie da se pravilan oblik koje rijei govori u okoli-
ci grada Travnika, da neki jezikoslovac smatra barbarizmom koju rije, ali da
je on hodao Bosnom, bio bi tu rije uo prije [nego onu koju zagovara, T. P.].
Za rije rukatka navodi da se uje i u zapadnoj Bosni (Biha i okolina) i jo
oko Travnika te zakljuuje da je zato ta rije dosta rairena, a za prilog uput
pak da je vrlo rijedak u narodnom govoru uope, a osobito po Bosni i Hercegovi-
ni. Najeksplicitnije zagovaranje bosanskohercegovake tokavtine javlja se u
1796. natuknici Antibarbarusa gdje autor tumai zato je prijedlog unato bar-
barizam: Prijedlog unato ne pripada nikako tokavtini Bosne i Hercegovine,
kao podruju, koje je dalo ijekavici leksikalno blago kao temelj knjievnoj ije-
kavtini. Isticanje jednoga tokavskog govora kao najprikladnijega izvora lek-
sikoga blaga karakteristika je ranijega razdoblja Dujmuieva promiljanja o
hrvatskome jeziku. U lancima koje je objavljivao nakon Antibarbarusa revi-
dirao je taj stav (usp. npr. Dujmui 1938: 4) uviajui da se leksik hrvatskoga
standardnog jezika ne moe svesti na leksik tokavskih dijalekata, nego da treba
uzimati dobre rijei sa sva tri podruja, dakle i kajkavske i akavske.
Dujmuiev je puristiki stav prvenstveno ksenofoban (protivi se posue-
nicama, tuicama, kalkovima, internacionalizmima) i elitistiki (prokazuje pro-
vincijalizme u standardnome jeziku). Motivaciju cjelokupne njegove puristi-
ke djelatnosti mogli bismo odrediti i kao racionalnu reformistiku, jer s jedne
strane naglaava instrumentalnu narav jezika i vrednuje lingvistike stavove s
obzirom na kriterije funkcionalne primjerenosti, uinkovitosti, ekonominosti i
povezivanja drutvenih norma (Thomas 1991: 36), i kao neracionalnu nacio-
nalistiku, jer dri da samo nacionalni jezik moe posluiti kao primjeren sim-
bol poistovjeivanja s nacionalnom kulturom (Thomas 1991: 43). Povezanost
Dujmuieva purizma i nacionalizma dovoljno je intrigantna da joj se posveti
poseban rad u kojemu bi se detaljnije razmotrili svi sociolingvistiki imbeni-
ci purifikacijskoga procesa, kao i pitanje nije li purizam samo popratna pojava
nacionalizma (Thomas 1991: 136).9 Ovdje valja barem saeto opisati i ilustri-

9
Mianovi (2006: 4142) navodi niz izvora u kojima se purizam dri sastavnim dijelom
ideologije nacionalizma i izrazom nacionalnog uvjerenja koje je uspjeno samo u pratnji dru-
gih nacionalistikih strujanja ili se izjednauje s lingvistikim nacionalizmom, odnosno fi-
lolokim nacionalizmom. Osim toga dodaje: Motivi puristikoga djelovanja prepoznaju se u
elji da se native language, koji je dio nacionalne kulture i koji slui kao iskaznica nacionalnog
identiteta, razlikuje od drugih. Ta se razlika moe postii i puristikom intervencijom koja tako
pridonosi ouvanju nacionalnog identiteta.

331

17_piskovic_G_03.indd 331 25.3.2009 14:59:50


Tatjana Pikovi: Jezini purizam Joze Dujmuia
Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 34 (2008.), str. 323340

rati Dujmuievu gorljivu elju da se hrvatska iekavtina ne zakopa iva na


korist izmiljene Vukove ijekavtine, napose zbog toga, to je ijekavtina bila
jedan od instrumenata za izgraivanje Velike Srbije kao Odisejev drveni konj
za osvojenje Troje (usp. Dujmui 1940c: 5). Ureenju hrvatskoga pravopisa
na temeljima umjerene etimologije i iekavice (iekavtine) daje status va-
noga nacionalnoga i kulturnoga pitanja drei da je dunost uprave banovine
Hrvatske, da ozbiljno uzme u ruke rad na restituciji iekavtine kao hrvatske tra-
dicije na obranu hrvatskoga nacionalizma (Dujmui 1940b: 6; usp. Samar-
dija 2006: 2021). Kako se jezini purizam esto hrani nacionalnim ponosom,
a jedino jezik moe biti prava legitimacija nacionalnoga identiteta (usp. Tho-
mas 1991: 43), svaki purist u svoje tekstove lukavo uplee prigovore ili pohva-
le itateljima zbog njihova odnosa prema nacionalnome jeziku. Kod Dujmui-
a su to obino prigovori: Pravo je rekao nedavno netko za nas Hrvate, da smo
mlakonje; mi smo dapae i neto gore, jer se znamo zagrijati i za idovski izum
Esperanto, pa na njega troimo i vremena i novaca i umnih sila, a odbacujemo
brigu za svoj materinski ili knjievni jezik (Dujmui 1940a: 4).
Za objanjenje reformistike motivacije Dujmuieva purizma vano je pi-
tanje koje su kategorije izama zahvaene puristikom djelatnou. Govorit
e se najprije o barbarizmima koji potjeu iz vanjskih izvora, a potom o onima
iz unutranjih izvora. Njihov je omjer u Antibarbarusu podjednak, no kad se
uzmu u obzir ostali Dujmuievi tekstovi, ipak je vie onih iz stranih izvora. Sr-
bizmi su u to vrijeme poseban problem za sve hrvatske puriste, pa tako i za Duj-
muia. Thomas (1996: 51) dri da ih treba podijeliti na vanjske i unutarnje mi-
slei pritom vjerojatno na razliku izmeu srpskoga kao jezika davaoca (unutar-
nji srbizmi) i srpskoga kao jezika posrednika (vanjski srbizmi). U sluaju izrav-
noga posuivanja u hrvatski su se jezik, istie Dujmui, nekritiki preuzimali
leksemi iz beogradskoga argona, a pri posrednome posuivanju u hrvatski
su jezik preko srpskoga doli rusizmi, bugarizmi, grecizmi, germanizmi, gali-
cizmi i crkvenoslavenizmi.
Jezini se purizam javlja ponajprije na leksikoj razini te se esto poistovje-
uje s njom. I Dujmui istie da se jezina pravilnost mora ogledati ponaj-
prije u rijeima, a u drugom redu u pravopisu te da se njegov Antibarbarus
bavi samo rijeima, a ne oblicima. Bez obzira na to velik dio Antibarbarusa
posveen je ukazivanju na primjere krenja (morfo)fonoloke, morfoloke, de-
rivacijske i sintaktike norme. Mnogobrojni se barbarizmi iz unutarnjih izvora
dre nepoeljnima zbog nepravilnoga izvoenja, a ponekad se kao barbarizam
navodi samo pogrean oblik koje rijei (pojedini padei, glagolski oblici, mno-
inski oblici, komparativ pridjeva, pridjevski vid itd.).

332

17_piskovic_G_03.indd 332 25.3.2009 14:59:50


Tatjana Pikovi: Jezini purizam Joze Dujmuia
Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 34 (2008.), str. 323340

5. Barbarizmi iz vanjskih izvora ksenofobni purizam


Kad je rije o nepoeljnim leksemima iz stranih izvora u Dujmuievim tek-
stovima, valja napomenuti da se mogu podijeliti na one iz srodnih, slavenskih
izvora (rusizmi, bugarizmi, srbizmi) i one iz nesrodnih izvora (turcizmi, germa-
nizmi, galicizmi, grecizmi, hungarizmi, talijanizmi, anglizmi). Thomas (1991:
79) istie da je zatvorenost prema nekim stranim jezicima povezana s injeni-
com da je taj jezik pripadao ili jo uvijek pripada narodu uz koji se vee neki
oblik dominacije politike, kulturne ili jezine. Stoga ne zauuje to je Duj-
mui tridesetih godina prologa stoljea, isprovociran srpskim unitarizmom
na jezinom planu, bio posebno osjetljiv na posuenice koje su u hrvatski jezik
dole iz ruskoga ili bugarskoga jezika posredstvom srpskoga. to se tie posu-
enica iz nesrodnih izvora, na udaru su se nali ponajprije turcizmi pa, imamo
li i dalje na umu drutveno-politike razloge ciljanoga ksenofobnog purizma,
nee biti teko prepoznati Dujmuievu referenciju na dugotrajnu zaposjednu-
tost hrvatskoga (i bosanskoga!) teritorija osmanlijskim osvajaima. Od jeda-
naest vrsta barbarizama iz stranih izvora u Antibarbarusu su najvie prosto-
ra dobili rusizmi10 i turcizmi; posveeno im je oko 65% natuknica (rusizmima
33%, a turcizmima 32%).11
Dujmui je bio svjestan toga da se na znanstveni jezik nalazi u prvom ra-
zvoju te je stoga nuna tvorba novih i preuzimanje nekih stranih rijei, no isti-
e da se ne emo nikako dati zavoditi niijim ugledom, da nam pod imenom
slavenske uzajamnosti uvlai u na lijepi jezik kojekakve bugarizme, ehiz-
me, ili rusizme (iz predgovora Antibarbarusu). Iako se esto prisjea ilir-

10
Rusizmima se Dujmui bavio i u posebnim lancima (usp. npr. Dujmui 19341935;
1937a; 1941). Neki su ee spominjani rusizmi: Atina, blagorodan, blagosloven, blagovremen,
dejstvo, drueljubiv, dunost, dvotoje, gord, inostranac, iskuenje, izviniti se, kolebljiv, lako-
mislen, metal, nastava, nadlean, nauka, nedaa, neophodan, nishodei, obescijeniti, obrazo-
vati, odjeljenje, odsustvo, okonati, ostrvo, otmjen, peenje, podraavati, podstrek, podvig, pol
(= spol), posilni, posmatrati, posredstvom, postepeno, poarnik, praznik, predohrana, preduze-
e, prepiska, prevazii, pribor, prijem, protiv, rasijan, ravnovjesje, sijalica, sluitelj, snabdjeti,
spisak, stremiti, svirep, toan, toka, trezven, ubijediti, udbenik, ugostitelj, ukaz, upranjavati,
uprostiti, usinovljenik, uslov, vaploenje, varvar, vaspitati, vazduh, vjerojatan, zakuska, zavje-
sa, ivopisan.
11
Od ostalih barbarizama najbrojniji su srbizmi (13%), slijede bugarizmi (7%; npr. bespu-
tan, bratued, greka, igranka, maslinka, obuar, pealba, svinjarstvo, alba), germanizmi (6%;
npr. cilj, dinstati, fah, grupa, izlet, korpa, kugla, kurje oi, mjerodavan, neboder, putar, ribe,
ukoliko), galicizmi (3%; npr. ambasada, atelje, avans, finansije, fond, izvjestan, krin, santime-
tar, andarm), a manji postotak otpada na hungarizme (npr. eeran, hajo, hasna, hatar, koi-
ja, vaar), grecizme (npr. iguman, panaur), talijanizme (npr. gajba, galija, kakavalj, pijaca) i
anglizme (npr. fudbal, budet). Srbizmi su u ovome radu uvrteni u poglavlje o barbarizmima iz
unutarnjih izvora.

333

17_piskovic_G_03.indd 333 25.3.2009 14:59:50


Tatjana Pikovi: Jezini purizam Joze Dujmuia
Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 34 (2008.), str. 323340

skoga pokreta citirajui Preradovia, Demetra i Maurania, nikad ne zapada


u panslavenski zanos. U njegovim se tekstovima ne moe naii na aljenje za
prolim zlatnim vremenima ni na idealiziranje narodnoga jezinog blaga; nema
dakle nikakvih naznaka arhainoga purizma.
Iako su ve prije nastanka Antibarbarusa postojali strani radovi o mije-
anju jezika, jezinome posuivanju i prilagodbi posuenica (usp. Filipovi
1986: 1924), Dujmui ne rabi nazive posuenica, posuivanje, prilagod-
ba. Izuavanje barbarizama ili jezinih parasita (a ne tuica ili posueni-
ca) za njega je predmet leksikografije. Govorei o onome to danas nazivamo
prilagodbom posuenica, Dujmui jednostavno nabraja koji su elementi preu-
zeti iz izvora bez promjene, a kojima je to promijenjeno (grafija, tj. ortografi-
ja, pojedinaan glas ili slog, rod, broj, sufiks, nastavak, znaenje) bilo u skla-
du s naim jezinim naukom bilo po uzoru na neki barbarski (ruski, srp-
ski, bugarski) izvor. Kao to ni u jednome drugom anru ne izbjegava uporabu
prvoga lica jednine i izricanje subjektivnoga, afektivnog stava prema predme-
tu o kojemu pie, tako i za barbarizam nerijetko kae da je udovite, jezi-
na nakaza, nagrda, besmislica, grdoba, kvrga ili ga kvalificira atribu-
tima odvratan, jedan od najodvratnijih, najneukusniji, najgori, najta-
mniji, jedan od najvulgarnijih, nakazan i slino.
Ve je spomenuto kako je Dujmui smatrao da najvie posuenica i tui-
ca u hrvatski jezik unose pripadnici viih drutvenih slojeva koji su radili ili se
obrazovali u inozemstvu. Filipovi (1986: 23) istie prinose prouavanju mije-
anja jezika Hermanna Paula i njegovu konstataciju da stranu rije unose u
jezik govornici tog jezika (a ne stranci) koji su nauili strani jezik. Govornik to
ini zbog potrebe, odnosno zbog toga to u drugim jezicima nalazi gotova rje-
enja kojima moe popuniti praznine u vlastitome leksikom sustavu (Samar-
dija 42003: 46), ili kad eli uljepati svoj govor pomodnim izrazima drugog
jezika (Filipovi 1986: 36), odnosno pohvaliti se znanjem kojega stranog, pre-
stinog jezika. Dujmui je uzimao u obzir oba ta razloga posezanja za stranim
leksikom i razlikovao potrebne od nepotrebnih izama, to se najbolje vidi u
njegovim tekstovima o turcizmima.12 No meu rusizmima i bugarizmima nije-
12
Meu potrebite turcizme uvrtava egzotizme, odnosno lekseme koji oznaavaju vjer-
ske posebnosti (bajram, damija, dervi, hoda, hurija, inalah, mujezin, muftija, sunet), speci-
fina jela i pia (baklava, boza, burek, turija), odjevne predmete i nakit (akire, fereda), po-
sude i kuhinjska pomagala (findan, oklagija, tepsija) te orue, oruje, karakteristine graevi-
ne, titule, zanimanja i slino (beg, handar, jatagan, janjiar, paa, vezir). Osim toga nabraja i
niz usvojenica iz turskoga jezika (badem, bakar, ba, badava, bunar, eki, arapa, ator, du-
gme, kava, meza, muterija, nargila, pamuk, papua, jogurt). No popis je nepotrebnih turcizama
puno dui i Dujmui za njih predlae prikladne zamjene (lt orue, aik zaljubljen, avlija
dvorite, babo otac, berber brija, beriet blagoslov, bostan vrt, daba uzalud, din

334

17_piskovic_G_03.indd 334 25.3.2009 14:59:50


Tatjana Pikovi: Jezini purizam Joze Dujmuia
Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 34 (2008.), str. 323340

dan leksem nije drao potrebitim za popunjavanje leksikih praznina u hrvat-


skome jeziku, to potvruje tezu da je njegov purizam ciljano ksenofoban.

6. Barbarizmi iz unutarnjih izvora elitistiki purizam


Osim stranih (vanjskih) jezinih elemenata na meti puristike aktivnosti
mogu se nai i supstandardni elementi (dijalektizmi, arhaizmi, argonizmi) i
leksemi specifini za odreene funkcionalne stilove (poetizmi, knjiki leksik,
kancelarizmi, urnalizmi, neologizmi). Iskorjenjivanje posebnosti unutar isto-
ga jezika ne zahvaa samo leksik, nego i (morfo)fonoloke, morfoloke i sin-
taktike znaajke supstandardnoga/nestandardnoga idioma (usp. Thomas 1991:
6267). Ponovno valja naglasiti kako je Dujmuiev purizam motiviran i onime
to Thomas naziva iracionalnim imbenikom nacionalnom svijeu pa ne
zauuje to je tridesetih godina prologa stoljea bio posebno osjetljiv na sr-
bizme i provincijalizme iz ekavskih krajeva. To su dvije najbrojnije skupine
barbarizama iz unutarnjih izvora, a slijede neologizmi, arhaizmi i poetizmi.
Ve je spomenuto da su srbizmi bili jedna od glavnih preokupacija jezinih
purista Dujmuieva vremena; prokazivali su i elemente srpskoga knjievnog
jezika koji su prijetili autonomnosti hrvatskoga knjievnog jezika i strane rijei
(najee rusizme) pri ijem je prodoru u hrvatski posredovao srpski jezik. Sr-
bizmi su uvrteni meu barbarizme iz unutarnjih izvora zato to su u Dujmui-
evo vrijeme potjecali iz jezika koji se govorio u istoj dravi i zato to se meu
provincijalizmima nalazi puno onih iz ekavskih krajeva. Kad bi se dakle sr-
bizmi promatrali kao vanjski barbarizmi, i dio bi se provincijalizama morao
tako tumaiti. Thomas (1996: 51) dri da negativan stav prema srpskim jezi-
nim elementima u Hrvatskoj predstavlja poseban oblik ciljanoga ksenofobnog
purizma koji je slian britanskoj zatvorenosti prema amerikanizmima. Njegovo
razlikovanje vanjskih i unutarnjih srbizama polazite je za podjelu Dujmuie-
vih srbizama: vanjski srbizmi zapravo su rusizmi (blagovremeno, izdejstvovati,
jevanelje, metod, obdelavati, obraniteljan, odblesak, predstojei, preduzee,
preosveten, proe, razlomak, sledstvo), bugarizmi (greka, omarina), germa-
nizmi (krasnopis, magacin, ina), galicizmi (front) i crkvenoslavenizmi (prie-
e, sujevjerje) koji su preko srpskoga kao jezika posrednika uli u hrvatski je-
zik, a unutarnji srbizmi elementi su srpskoga knjievnog jezika koji se nepo-

div, esma vrelo, itluk posjed/imanje, orba juha, fenjer svjetiljka, erdan ogrlica, on
potplat, ubre gnjoj, uvegija mladoenja, hajde idi, hir tvrdoglavost, inat svaa, ka-
ranfil klinec, kefa etka, ef volja, komija susjed, orav slijep, kusur ostatak, le
mrtvac, marama rubac, melem lijek/mast, ortak drug, sakat kljakav, zanat obrt, sokak
ulica, jastuk blazina/uzglavlje itd.).

335

17_piskovic_G_03.indd 335 25.3.2009 14:59:50


Tatjana Pikovi: Jezini purizam Joze Dujmuia
Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 34 (2008.), str. 323340

trebno uvlae u hrvatski (bakarni, besednik, bezmalo, izuzetak, maternji, muva,


odista, odocniti, odoje (= dojene), oiviiti, prevejan, raspust). ini se da je
Dujmuieva borba protiv srbizama prije preventivan in ukazivanja na ele-
mente srpskoga jezika koji prijete hrvatskome (a jo uope nisu uli u njega)
ili ak pokuaj ienja srpskoga jezika, nego odstranjivanje stvarnih/prisutnih
srbizama iz pisanoga ili govorenoga hrvatskog jezika. Prema Thomasu (1991:
9193) prevencija je takoer dio purifikacijskoga procesa i podrazumijeva za-
titu jezika od stranih elemenata koji u njega sve vie nadiru. Pri ukazivanju na
prijetee srbizme Dujmui esto istie da prije ujedinjenja opstanak kojega hr-
vatskog leksema nije bio upitan, no kad su se Hrvatskoj poeli nametati zako-
ni, novine, knjievni i znanstveni tekstovi pisani srpskim jezikom, integritet hr-
vatskoga jezika itekako je postao naruen.13
Meu sociolingvistikim funkcionalnim kriterijima za racionalno objanje-
nje puristike aktivnosti Thomas (1991: 5455) navodi i the separating fun-
ction, odnosno nastojanje da se razdvoje dva bliska jezika naglaavanjem me-
usobnih razlika. Kao primjer navodi upravo brigu hrvatskih jezinih purista
da zatite jezik od srbifikacije, i to tako da budno paze na osjetljivo podruje
sinonima koje predstavlja najvaniju razliku izmeu tih dvaju autonomnih ko-
dova. Osim toga istie i vanost nacionalne svijesti jer je ona uvijek proporci-
onalna s puristikom aktivnou: s porastom animoziteta izmeu Hrvata i Srba
intenziviraju se i pokuaji to jasnijega razdvajanja dvaju standardnih jezika
(Thomas 1991: 152). Opisujui u Antibarbarusu pogrenu tvorbu odnosnoga
pridjeva izvedenoga od imenice Duvno (Duvnjansko polje), Dujmui istie da
je proizvod neobina separatizma i da je na jednoj strani vrlo lako nai mno-
go glava, to od prkosa stvaraju kojekakve rijei, samo da se to vei leksikal-
ni jaz stvara. Iako bi se nakon takve pomirljive opaske, kao i one izreene pri
opisu pridjeva ljetni i letnji,14 oekivalo da upravo on pokua ukloniti taj lek-
sikalni jaz, ipak su ei komentari u kojima poduava i ironizira mudrace s
istoka ili ak nastoji oistiti srpski jezik (Poekajte malo, brao od istoka!,
Zato pak ekavci nee nae rijei arulja mjesto sijalica?).

13
U 188. natuknici Antibarbarusa Dujmui brani rije dovoz od srbizma privoz nasta-
loga prema ruskoj rijei istiui: Tako je bilo do ujedinjenja i nekoliko godina poslije tog ina;
ali od toga doba je taj izraz u sve veoj pogibelji, da ustupi mjesto beogradskom terminu privoz.
U 195. natuknici stoji: U hrvatskom pravnom jeziku je sve do ujedinjenja vladao samo termin
dravno odvjetnitvo, koji odgovara njemakoj rijei der Staatsanwalt; ali otkad se je izgradilo
zakonodavstvo za cijelu dravu, nema vie mjesta tom nazivu, nego valja govoriti dravno tui-
otvo. [] beogradski filolozi i pravnici ne mogu navesti nikakova opravdana razloga, zato su
prognali nau pravnu rije odvjetnik.
14
O tim se pridjevima u 689. natuknici Antibarbarusa kae: Za obje rijei vrijedi objekti-
van sud, da su uzajamni barbarizmi; neka dakle svaki knjievni jezik ostane kod svoga pridjeva.

336

17_piskovic_G_03.indd 336 25.3.2009 14:59:50


Tatjana Pikovi: Jezini purizam Joze Dujmuia
Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 34 (2008.), str. 323340

Temeljno je obiljeje elitistikoga purizma negativan stav prema supstan-


dardu i regionalnim idiomima, a najee se manifestira kao oblik obrane pre-
stia standardnoga jezika od prodora podruno ogranienih leksema (usp. Tho-
mas 1991: 7879; Samardija 42003: 3439). Meu unutranjim metama Duj-
muieva purizma podruno se raslojen leksik prokazuje gotovo jednako e-
sto kao i srbizmi. Taj leksik nije terminoloki diferenciran: sve podruno ogra-
niene lekseme Dujmui naziva provincijalizmima, ali gotovo uvijek navo-
di odakle potjeu. Najei su provincijalizmi iz Boke (drajica dralica, ki-
ljiv kiovit, neinjak neisti, naviaj obiaj, pijehati disati, rodljiv
plodan, udureiti se ukoiti se), Dubrovnika (ivatati ivakati, sjetba sje-
tva, nazbilj zbilja, gnjekavina glib, nazbilj doista, nizdoli dolje, omlad-
njeti omraviti, pijehnja zaduha, ugnuti zaprljati, zaprekovati zabrani-
ti, utelj neven), Dalmacije i Primorja (mniti mnjeti, klijeti klijeta, ga-
deljiv gadljiv, gnjilac gnjil (krumpir i sl.), koic (mali ko) koi, lijepost
ljepota, bjeva arapa, cijenan jevtin, igov iji, a odavle, galjun
sladokusac, nakrhaa na leima, prijetran premastan/silovit, sve, sveer
uvijek/svagda/vazda), Crne Gore (bratued brati/sinovac/strievi, kliav
prosijed, namljeak ovan/vol od dvije godine, poto, . r. potjera, proso-
iti pronai/prokazati, slijed trag, uvjerica primirje) i Like (gonin go-
ni, odaleiti udaljiti, oku, . r. okuka, dajbar/dajbudi barem, grnjaa
pekarska lopata, kenjac magarac, outati preutjeti, potuka skitnica, pr-
ak sipak).
Poseban je aspekt Dujmuieva elitistikoga purizma osjetljivost na lekse-
me potekle iz djel Vuka Karadia i jezinih prirunika hrvatskih vukovaca.
Te lekseme Dujmui obino odreuje kao Vukove provincijalizme (agr-
taljka egrtaljka, eica etkica, drijevo drvo, domiljeti dogmizati/do-
puzati/doplaziti, galiast crn/mrk, galjuh sladokusac, (h)aljkav neuredan,
izobuie iznenada, naoice oevidno, oblike na duak, odajaiti zve-
knuti, zaapati zamazati blatom) ili Vukove pjesnike neologizme (dijeti-
ti se djetinjiti se/djetinjati se, goropadenje goropatina, igralo igraka,
knjiki knjievni, ljeporjeica ena lijepe rijei, naveje veer uoi blag-
dana, neaica neakinja, perionica praonica, guda guslar/violinist, ko-
kotiti se epiriti se, namjetalo stilist, opuati odrijeiti, oiar liar,
pasaa zemlja panjak, pasai remen pojasni/pasni remen, prijetop ka-
pljevina, zbjei se skupiti se (za haljinu), zdjetna trudna/nosea; zlopaenje
patnja). U posebnu bi skupinu valjalo izdvojiti nekrotizme, lekseme za koje
Dujmui kae da ih je proitao samo u Karadievu rjeniku (klamitati lju-
ljati se/micati se/klimati se, nakjue prije tri dana, naksjutra za tri dana,
izbuiti (oi) izbuljiti, izderilijeska zdrav kao drijen/kao od gore odvaljen,

337

17_piskovic_G_03.indd 337 25.3.2009 14:59:51


Tatjana Pikovi: Jezini purizam Joze Dujmuia
Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 34 (2008.), str. 323340

iznedajboga iznenada, izjalove pobaeno ivine/nedonoe, moalina


zemlja puna vlage, opajediti povrijediti se, potpouiti se podboiti se/poje-
sti mali obrok).

7. Zakljuak
Puristiki rad Joze Dujmuia podudara se s osnovnim (Thomasovim) teo-
rijskim postavkama o pojavi, razvoju i uincima jezinoga purizma. Zanimljiv
je ne samo zbog izazovne, potpune anonimnosti, nego i zbog toga to je u vrije-
me opozicije izmeu vukovskoga i antivukovskoga purizma bio na onoj slabi-
joj, antivukovskoj strani. Po pripadnosti manjini nije u tom trenutku bio iznim-
ka; naprotiv, reakcija na hegemoniju jednoga jezika unutar iste drutveno-po-
litike zajednice trebala bi biti prirodna, pa su izvan uobiajenoga puristikog
djelovanja u to vrijeme oni koji ne reagiraju na pokuaje sravnjivanja hrvatsko-
ga jezika sa srpskim.
Reakcija na srbizme, jezine elemente potekle iz prijeteega izvora, nije
jedini nain izraavanja animoziteta prema agresivnome kodu; hrvatski se jezik
zatvara i brani od svih leksema prema kojima je srpski jezik otvoren, a to se od-
nosi ponajprije na rusizme. Dujmuieve subjektivne kvalifikacije barbarizama
nalazimo najee kod rusizama (nakaza iz Moskovije), dok su isto tako broj-
ni turcizmi poteeni pejorativnih oznaka. Sve u svemu Dujmuiev bi se puri-
zam ili puristiki diskurs mogao odrediti prije svega kao defenzivan, jer brani
integritet i autonomnost hrvatskoga jezika, a jedino bi se njegova retorika mogla
nazvati ofenzivnom, i to samo uvjetno. Naime u dananjemu se znanstvenom
diskursu prvo lice jednine svjesno izbjegava, kao i afektivnost koja ga prati, dok
su u Dujmuievo vrijeme autori puno gorljivije govorili u svoje ime i bez obzi-
ra na objektivnost anra pisanje drali neim osobnim. Zato se Dujmuiev ek-
spresivan ton moe smatrati posljedicom odlunoga prokazivanja neasnih
namjera srpskih jezikoslovaca, ali i iskrene zaokupljenosti vlastitim poslom.
Znanstvena je recepcija Dujmuieva rada potpuno izostala, to znai da
njegove jezikoslovne prinose valja i prikazati i evaluirati. Cilj nam nije bio
strogo vrednovanje njegova rada ni usporeivanje sa suvremenicima da bi mu
se, barem naknadno, odredilo mjesto u povijesti hrvatskoga standardnoga je-
zika, nego prikaz jednoga aspekta njegova jezikoslovnoga rada. Problemi ko-
jima se bavio prepoznavanje tuica i posuenica, upozoravanje na prijetnju
koju predstavljaju za integritet hrvatskoga jezika i pronalaenje ekvivalenata u
vlastitome jeziku aktualni su i danas, samo su mete puristikoga djelova-
nja drugaije: iz eksternih su izvora najopasniji anglizmi, a iz internih urnaliz-
mi i kancelarizmi.

338

17_piskovic_G_03.indd 338 25.3.2009 14:59:51


Tatjana Pikovi: Jezini purizam Joze Dujmuia
Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 34 (2008.), str. 323340

Poveznic izmeu drutveno-politike situacije za Dujmuieva ivota i, na


primjer, za druge Jugoslavije ne nedostaje, tako da se brojni njegovi prilozi
mogu smatrati i pravodobnim upozorenjem na opasnost koja je hrvatskomu je-
ziku prijetila iz neposrednoga susjedstva.

Literatura:
BROZ, IVAN 1886.1888. Crtice iz hrvatske knjievnosti III. Zagreb: Matica hr-
vatska.
BROZOVI, DALIBOR 1970. Standardni jezik. Zagreb: Matica hrvatska.
DUJMOVI, JOSIP 1942.1943. Prof. dr. Jozo Dujmui (1874.1942.). Nastavni
vjesnik, 51, Zagreb, 7179.
DUJMUI, JOZO 1932. Antibarbarus hrvatskoga jezika. Obzor, 73 (6. 4. 1932.
2. 11. 1932.), Zagreb.
DUJMUI, JOZO 1933.1935. Antibarbarus hrvatskoga jezika. Hrvatska straa,
57 (4. 1. 1933. 4. 10. 1935.), Zagreb.
DUJMUI, JOZO 1933. V. Karadi i I. Broz o istoi jezika. Hrvatska straa, 5
(14. 3. 1933.), Zagreb, 45.
DUJMUI, JOZO 1934. Pii istim i pravilnim jezikom. Hrvatska straa, 6 (13.
6. 1934.), Zagreb, 45.
DUJMUI, JOZO 1934.1935. Rukovet najeih rusizama. Omladina, 18, Za-
greb, 367370.
DUJMUI, JOZO 1937a. Rusificiranje hrvatskoga jezika. Hrvatska straa, 9 (22.
1. 1937.), Zagreb, 46.
DUJMUI, JOZO 1937b. Tko sve kvari hrvatski knjievni jezik?. Hrvatska stra-
a, 9 (31. 12. 1937.), Zagreb, 45.
DUJMUI, JOZO 1938. O istoi hrvatskog knjievnog jezika. Hrvatska straa,
10 (8. 2. 1938.), Zagreb, 46.
DUJMUI, JOZO 19391940. Dr. Antun Radi proti dru Tomi Maretiu. Nastavni
vjesnik, 48, Zagreb, 222233.
DUJMUI, JOZO 1940a. Problemi hrvatskog knjievnog jezika. Hrvatska straa,
12 (10. 3. 1940.), Zagreb, 4.
DUJMUI, JOZO 1940b. Osvrt na jednu polemiku. Hrvatska straa, 12 (12. 6.
1940.), Zagreb, 6.
DUJMUI, JOZO 1940c. O ijekavtini dra fra Otona Knezovia. Hrvatska straa,
12 (3. 7. 1940.), Zagreb, 5.
DUJMUI, JOZO 1940d. Za jezinu istou. Hrvatska straa, 12 (27. 7. 1940.),
Zagreb, 4.
DUJMUI, JOZO 1941. istimo jezik od rusizama. Hrvatski glas, 1 (29. 5. 1941.),
Zagreb, 10.

339

17_piskovic_G_03.indd 339 25.3.2009 14:59:51


Tatjana Pikovi: Jezini purizam Joze Dujmuia
Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 34 (2008.), str. 323340

FILIPOVI, RUDOLF 1986. Teorija jezika u kontaktu. Zagreb: JAZU kolska knjiga.
GABERC, VINKO 1932. uvajmo slavenski jezik. Novinar, 9, Zagreb, 2728.
HAVRNEK, BOHUSLAV 1977. Teorija knjievnog jezika. Knjievni jezik, 6, Sara-
jevo, 716.
KATII, RADOSLAV 1992. Novi jezikoslovni ogledi. Zagreb: kolska knjiga.
KOVAEVI, MARINA; LADA BADURINA 2001. Raslojavanje jezine stvarnosti.
Rijeka: Izdavaki centar Rijeka.
MIANOVI, KREIMIR 2006. Hrvatski s naglaskom. Zagreb: Disput.
PAUL, HERMANN 21886. Prinzipien der Sprachgeschichte. Halle (Saale): Niemeyer.
SAMARDIJA, MARKO 42003. Hrvatski jezik 4. Zagreb: kolska knjiga.
SAMARDIJA, MARKO 2006. Glavni zadatci i nedoumice hrvatske normativistike u
vrijeme Banovine Hrvatske (1939.1941.). Referat za etvrti hrvatski slavisti-
ki kongres, Varadin akovec, 5.8. rujna 2006. Zaprei: Vlastito izdanje.
THOMAS, GEORGE 1991. Linguistic purism. New York: Longman.
THOMAS, GEORGE 1996. The impact of purism on the development of the Croatian
standard language in the nineteenth century. Fluminensia, 8, Rijeka, 4962.
TURK, MARIJA 1996. Jezini purizam. Fluminensia, 8, Rijeka, 6379.

The linguistic purism of Jozo Dujmui

Abstract
The following paper will try to present and contextualize Dujmuis lingu-
istic contributions to the preservation of the Croatian language. Works on lin-
guistic purism may be classified according to Thomass categorization of puri-
stic activity (1991). Dujmuis Antibarbarus hrvatskoga jezika is one of the
most interesting and also one of the most extensive studies in the field of lingu-
istic purism. The work is quite compelling, not only because of its obscurity in
linguistic circles, but also due to the fact that during the Vukovian and anti-Vu-
kovian opposition, Dujmui had been an advocate of the weaker, anti-Vukovi-
an party. Ever since, there has been no scientific response to Dujmuis work
his linguistic contributions are yet to be represented and evaluated.

Kljune rijei: Jozo Dujmui, jezini purizam, hrvatski standardni jezik,


ksenofobni purizam, elitistiki purizam, reformistiki purizam
Key words: Jozo Dujmui, linguistic purism, Croatian standard language,
xenophobic purism, elitist purism, reformist purism

340

17_piskovic_G_03.indd 340 25.3.2009 14:59:51

You might also like