Professional Documents
Culture Documents
1. Uvod
Opis povijesti hrvatskoga standardnog jezika ne moe biti ozbiljan i cjelo-
vit bez otkrivanja jezikoslovnih prinosa pojedinaca na iji se rad, bez obzira na
opseg i kvalitetu, nije reagiralo niti ga se do danas struno procijenilo. Kako
je standardizacijski proces uvijek nerazdvojivo povezan s jezinim purizmom,
prouavanje svakoga pojedinanog puristikog djelovanja omoguuje stvara-
nje potpunije slike o osobitostima razvoja i kodificiranja standardnoga jezika u
odreenome razdoblju. Prikaz puristikoga rada Joze Dujmuia (1874.1942.)
vaan je stoga zbog barem dvaju razloga: prvo, iako je objavljivao punih etr-
deset est godina (od 1896. do 1942.),1 ostao je potpuno nezapaen te se ini da
1
Jozo Dujmui prvi je lanak objavio jo kao student 1896. (Jezik Menetiev i Driev
prema Marulievu), a posljednji 30. lipnja 1942. (Dalmatinski jezini atavizam proti bosansko-
hercegovakom hrvatskom jeziku). Za Dujmuiev rad i vrijeme u kojem djeluje Josip Dujmo-
vi (19421943: 7273) u nekrologu istie: U svojim jezikoslovnim znanstvenim radovima po-
323
kojni Dujmui zauzima svoj izvorni stav, vrlo esto posve razlian od ustaljenog ve miljenja
i nauavanja njegovih suvremenika dra. Maretia, Leskiena i Divkovia. [] Ne manje je radi-
kalan, dosljedan i uporan kroz itav ivot u svom gledanju na hrvatski knjievni jezik i pravopis.
Ova je tema muila sve nae velike ljude, mislioce, politiare i uenjake od prvih naih leksiko-
grafa, gramatiara i reformatora Mikalje, Divkovia, ime i Ante Starevia, Gaja, Vebera, Ku-
relca, Ante i Stjepana Radia sve do velikog Graditelja dananje Hrvatske. Taj je rad zaokupljao
kroz itav ivot i pokojnog Dujmuia. Toj misli posvetio je on najvei, najobilniji i najvredniji
dio svog rada i svog ivota. Sretan i zadovoljan, to je jo za ivota mogao doekati djelomino
ostvarenje svog ivotnog znanstvenog programa i nacionalnog ideala, cielog svog ivota do po-
sljednjeg daha nepomirljiv u borbi za ljepotu i istou hrvatskog jezika, taj herojski borac pola-
zi u carstvo sputenih trepavica pomiren s Bogom i ljudima Njegov rad spada u najtee doba
nae politike prolosti (1920.1940.), i zato on nije mogao razviti svoj duh do prave visine, jer
je bio sapet tekom politikom realnou, pa mu mnoge radove nisu smjele tiskati tadanje novi-
ne i asopisi. Jedino se smionija i irokogrudnija u to vrieme pokazala Hrvatska Straa, koja je
otvorila stupce njegovim lancima i tiskala vei dio pokojnikovih radova.
2
Rije je o iscrpnu pregledu abecednim redom poredanih barbarizama. Od aeronautike do
vrka obraeno je oko 2000 tuica, posuenica, dijalektizama, provincijalizama, regionaliza-
ma i arhaizama u 72 nastavka koji su izlazili tri i pol godine u Obzoru i Hrvatskoj strai. Anti-
324
325
326
cess of codification. An important prerequisite for the study of purism, therefore, is a firm grasp
of the theory and history of standard languages.; Mianovi (2006: 42) promatra purizam kao
sastavni dio jezine kulture, koja je ponajprije zaokupljena standardnim jezikom, stoga se puri-
zam uglavnom smatra univerzalnom znaajkom standardnih jezika.
7
Purizam je stoga prisutniji i iskljuiviji u jezicima koji su se ee morali braniti, nego
u onima koji nikad nisu bili ugroeni. Havrnek (1977: 12) dri kako je shvatljivo da su oni na-
cioalni (sic!) jezici koji nikad nisu bili ugroeni u pogledu samostalnosti uvijek skloniji meu-
narodnim leksikim elementima nego jezici onih naroda koji su bivali u situacijama da se bore za
svoju egzistenciju, za svoj samostalni jezik. Mianovi (2006: 43) istie da shvatljivost Ha-
vrnekove tvrdnje poiva na prepoznavanju jezika kao sastavnog dijela nacionalnog identiteta,
a time i na prepoznavanju purizma kao one aktivnosti koja ga titi, i jezik i identitet.
8
Od triju skupina leksema protiv kojih su u svojim nastojanjima ustrajali hrvatski puristi
prvo emo spomenuti novotvorenice (neologizme) i prevedenice koje su u hrvatskome standar-
dnom jeziku bile srazmjerno este u drugoj polovici XIX. stoljea [] Druga skupina leksema
kojima su se hrvatski jezini puristi opirnije bavili potkraj XIX. i u poetku XX. stoljea bili su
dijalektizmi. [] Najdue, najsustavnije i najustrajnije hrvatski se jezini puristi bave posueni-
cama. [] U drugoj polovici XVIII. stoljea puristi se zalau za zamjenjivanje brojnih a nepo-
trebnih turcizama. U XIX. stoljeu, uz turcizme, znatna pozornost posveena je germanizmima,
talijanizmima i latinizmima. U poetku XX. stoljea, dok je utjecaj njemakog jezika na hrvatski
bio jo prilino jak, puristi se najee bave germanizmima. Poslije, zbog nepovoljna poloaja
hrvatskoga jezika u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca te u Kraljevini Jugoslaviji, pozornost se
hrvatskih purista ve dvadesetih godina postupno okree prema srbizmima, dok je ta pozornost u
najnovije vrijeme posveena gotovo iskljuivo anglizmima. (Samardija 42003: 6062).
327
328
koj knjievnosti; tako nastoji potaknuti brigu o istoi jezika istim, davorijskim
tonom kojim se u vrijeme ilirskoga pokreta budila nacionalna svijest;
navoenje stihova iz Horacijeve poslanice O pjesnikom umijeu, i to onih
u kojima antiki pjesnik objanjava kako valja opisivati likove u knjievnome
djelu prikazujui kakva bi groteskna spodoba nastala kada pjesnik ne bi pozna-
vao tipine crte svake ivotne dobi (usp. Dujmui 1934: 4; 1938: 5); tu Ho-
racijevu sliku koristi kao usporedbu za groteskni jezik hrvatske gospode koja
ponosno pred seljacima izgovara iskrivljene njemake rijei nauene u austrij-
skoj vojsci;
citiranje odlomka iz knjige Crtice iz hrvatske knjievnosti (1886) Ivana
Broza, gdje autor upozorava na to kako je tuicama najpodloniji jezik hrvatske
gospode koja dri da se tako izdie nad obinim pukom, a ovaj je pak oponaa
mislei da e zato biti vredniji (usp. Dujmui 1933: 5; 1938: 6; 1940d: 4);
citiranje Karadievih rijei o jezinoj istoi uvrtenih u Brozovu knjigu
(usp. Dujmui 1933: 5; 1938: 4).
Osim esto spominjanih Broza, Horacija, Preradovia, A. Radia i Karadi-
a u lanku O istoi hrvatskog knjievnog jezika Dujmui (1938) krono-
lokim slijedom nabraja hrvatske knjievnike i jezikoslovce u kojih se javljao
smisao za istou jezika. Kako inae rijetko referira na tue doprinose purifi-
kaciji, pa se moe pretpostaviti da oblikuje neku vrstu autonomne teorije puriz-
ma utemeljenu na individualnim, esto afektivnim (nacionalistikim) postavka-
ma, zanimljivo je kako zaetke purizma u nas pronalazi ve u renesansi, to se
podudara i s dananjim promiljanjima o prvim eksplicitnim puristikim dje-
lovanjima u Hrvatskoj. Dujmui spominje sljedee puriste: Dinka Ranjinu i
njegovu pjesmu Jednomu, ki nito ne uini, a tue sve huli, gdje dubrova-
ki petrarkist prigovara kritiaru koji zagovara arhaizme; fra Rafu Bariia koji
se u predgovoru molitveniku Paa duhovna obara na neke barbarizme; Adol-
fa Vebera Tkalevia, nepravedno zanemarivanog u kolskim knjigama i u Ma-
tici hrvatskoj; Luku Zoru (Paljetkovanja), za kojega i nije imao pohvalnih rije-
i; Nikolu Andria, strunjaka s potpunom jezikoslovnom spremom i dubo-
kom pronicavou, iji Brani sa svega sto rijei obrauje vrlo neznatan dio
nae obilne leksikalne travurine; Vatroslava Roia, koji je za Dujmuia ne-
obino budan i ustrajan i strog uvar naeg knjievnog jezika; Tomu Maretia
i njegov Jezini savjetnik, za koji tek treba napisati opseniju ocjenu i Dragu-
tina Borania u ijem Pravopisu hrvatskoga ili srpskoga jezika ima puno barba-
rizama iako je propisan za srednje kole. Iz toga je pregleda jasno da je Dujmu-
i dobro poznavao povijest hrvatskoga jezinog purizma, no za njegovu puri-
stiku orijentaciju (ciljano ksenofobnu, elitistiku i reformistiku) ranija su na-
329
stojanja figurirala vie kao motivacija nego kao referentno polje. Neposredni
prethodnici (Mareti, Broz) zastupali su posve oprena stajalita, neosjetljiva
na nacionalnu batinu (viestoljetnu knjievnu i jezikoslovnu tradiciju, tronar-
jenost, postignua ilirskoga pokreta); jedino mu je A. Radi mogao biti uzor,
ponajprije zbog zagovaranja etimolokoga pravopisa i iekavtine te antivu-
kovske puristike orijentacije (usp. Dujmui 19391940).
Dujmui (1937b) nabraja najvee grenike na podruju hrvatskoga jezi-
ka. Pisci udbenika i ostalih kolskih prirunika uvijek su najodgovorniji za
jezinu istou jer loe sastavljene kolske knjige generiraju sve vee neznanje
i nemar prema jeziku. Do ope je inflacije raznih udbenika dolo jer su kol-
ske knjige postale najsigurnija i najunosnija renta, pa ih piu slavisti, ostali je-
zikoslovci i oni koji se jezikom uope ne bave kvarei hrvatski jezik i leksi-
kalno i glasovno i formalno i sintaktiki. Ako je jezik u udbenicima za hr-
vatski jezik tako lo, od ostalih se pisanih tekstova ne moe oekivati nita bo-
lje: knjievni i znanstveni diskurs toliko izazivaju Dujmuia da predlae osni-
vanje posebne katedre za ienje hrvatskoga jezika. Najveu opasnost pred-
stavlja jezik novinstva jer ono prodire u sve slojeve naega naroda ee i du-
blje nego kolske i druge knjige. Dujmui citira nekoliko odlomaka iz lanka
uvajmo slavenski jezik (1932) novinara Vinka Gaberca koji je svoje kolege
nazvao najjaim i najopasnijim kvariocima jezika. Novinari naime vie nisu
ni dovoljno obrazovani ni odgovorni da bi se brinuli o istoi jezika, a motivi-
ra ih ponajprije elja za zaradom, a ne istinska ljubav prema novinarstvu. Za-
nimljivo je kako je Dujmui prepoznao razliite vrste javnoga diskursa aka-
demski, administrativni, pravni, novinarski (usp. Kovaevi Badurina 2001:
93122) i uoio njihov utjecaj na drutvenu zajednicu: prenose drutveno va-
ne poruke, usmjereni su masi, a ne pojedincu i njihov jezik esto figurira kao
model koji se oponaa. alei za nekim boljim vremenima kada je jezik novin-
stva vrijedilo oponaati, Dujmui konstatira: da li e pak tko u nas oistiti hr-
vatski jezik od kojekakva smetlja i tako zasluiti nadimak hrvatski jezikoslov-
ni Herkul, vrlo je sumnjivo, jer ivimo i dugo emo ivjeti bez pravog aukto-
riteta. Ta ve se uitelji pukih kola prodaju za neke auktoritete. To znai doba
kulturne anarhije.
330
9
Mianovi (2006: 4142) navodi niz izvora u kojima se purizam dri sastavnim dijelom
ideologije nacionalizma i izrazom nacionalnog uvjerenja koje je uspjeno samo u pratnji dru-
gih nacionalistikih strujanja ili se izjednauje s lingvistikim nacionalizmom, odnosno fi-
lolokim nacionalizmom. Osim toga dodaje: Motivi puristikoga djelovanja prepoznaju se u
elji da se native language, koji je dio nacionalne kulture i koji slui kao iskaznica nacionalnog
identiteta, razlikuje od drugih. Ta se razlika moe postii i puristikom intervencijom koja tako
pridonosi ouvanju nacionalnog identiteta.
331
332
10
Rusizmima se Dujmui bavio i u posebnim lancima (usp. npr. Dujmui 19341935;
1937a; 1941). Neki su ee spominjani rusizmi: Atina, blagorodan, blagosloven, blagovremen,
dejstvo, drueljubiv, dunost, dvotoje, gord, inostranac, iskuenje, izviniti se, kolebljiv, lako-
mislen, metal, nastava, nadlean, nauka, nedaa, neophodan, nishodei, obescijeniti, obrazo-
vati, odjeljenje, odsustvo, okonati, ostrvo, otmjen, peenje, podraavati, podstrek, podvig, pol
(= spol), posilni, posmatrati, posredstvom, postepeno, poarnik, praznik, predohrana, preduze-
e, prepiska, prevazii, pribor, prijem, protiv, rasijan, ravnovjesje, sijalica, sluitelj, snabdjeti,
spisak, stremiti, svirep, toan, toka, trezven, ubijediti, udbenik, ugostitelj, ukaz, upranjavati,
uprostiti, usinovljenik, uslov, vaploenje, varvar, vaspitati, vazduh, vjerojatan, zakuska, zavje-
sa, ivopisan.
11
Od ostalih barbarizama najbrojniji su srbizmi (13%), slijede bugarizmi (7%; npr. bespu-
tan, bratued, greka, igranka, maslinka, obuar, pealba, svinjarstvo, alba), germanizmi (6%;
npr. cilj, dinstati, fah, grupa, izlet, korpa, kugla, kurje oi, mjerodavan, neboder, putar, ribe,
ukoliko), galicizmi (3%; npr. ambasada, atelje, avans, finansije, fond, izvjestan, krin, santime-
tar, andarm), a manji postotak otpada na hungarizme (npr. eeran, hajo, hasna, hatar, koi-
ja, vaar), grecizme (npr. iguman, panaur), talijanizme (npr. gajba, galija, kakavalj, pijaca) i
anglizme (npr. fudbal, budet). Srbizmi su u ovome radu uvrteni u poglavlje o barbarizmima iz
unutarnjih izvora.
333
334
div, esma vrelo, itluk posjed/imanje, orba juha, fenjer svjetiljka, erdan ogrlica, on
potplat, ubre gnjoj, uvegija mladoenja, hajde idi, hir tvrdoglavost, inat svaa, ka-
ranfil klinec, kefa etka, ef volja, komija susjed, orav slijep, kusur ostatak, le
mrtvac, marama rubac, melem lijek/mast, ortak drug, sakat kljakav, zanat obrt, sokak
ulica, jastuk blazina/uzglavlje itd.).
335
13
U 188. natuknici Antibarbarusa Dujmui brani rije dovoz od srbizma privoz nasta-
loga prema ruskoj rijei istiui: Tako je bilo do ujedinjenja i nekoliko godina poslije tog ina;
ali od toga doba je taj izraz u sve veoj pogibelji, da ustupi mjesto beogradskom terminu privoz.
U 195. natuknici stoji: U hrvatskom pravnom jeziku je sve do ujedinjenja vladao samo termin
dravno odvjetnitvo, koji odgovara njemakoj rijei der Staatsanwalt; ali otkad se je izgradilo
zakonodavstvo za cijelu dravu, nema vie mjesta tom nazivu, nego valja govoriti dravno tui-
otvo. [] beogradski filolozi i pravnici ne mogu navesti nikakova opravdana razloga, zato su
prognali nau pravnu rije odvjetnik.
14
O tim se pridjevima u 689. natuknici Antibarbarusa kae: Za obje rijei vrijedi objekti-
van sud, da su uzajamni barbarizmi; neka dakle svaki knjievni jezik ostane kod svoga pridjeva.
336
337
7. Zakljuak
Puristiki rad Joze Dujmuia podudara se s osnovnim (Thomasovim) teo-
rijskim postavkama o pojavi, razvoju i uincima jezinoga purizma. Zanimljiv
je ne samo zbog izazovne, potpune anonimnosti, nego i zbog toga to je u vrije-
me opozicije izmeu vukovskoga i antivukovskoga purizma bio na onoj slabi-
joj, antivukovskoj strani. Po pripadnosti manjini nije u tom trenutku bio iznim-
ka; naprotiv, reakcija na hegemoniju jednoga jezika unutar iste drutveno-po-
litike zajednice trebala bi biti prirodna, pa su izvan uobiajenoga puristikog
djelovanja u to vrijeme oni koji ne reagiraju na pokuaje sravnjivanja hrvatsko-
ga jezika sa srpskim.
Reakcija na srbizme, jezine elemente potekle iz prijeteega izvora, nije
jedini nain izraavanja animoziteta prema agresivnome kodu; hrvatski se jezik
zatvara i brani od svih leksema prema kojima je srpski jezik otvoren, a to se od-
nosi ponajprije na rusizme. Dujmuieve subjektivne kvalifikacije barbarizama
nalazimo najee kod rusizama (nakaza iz Moskovije), dok su isto tako broj-
ni turcizmi poteeni pejorativnih oznaka. Sve u svemu Dujmuiev bi se puri-
zam ili puristiki diskurs mogao odrediti prije svega kao defenzivan, jer brani
integritet i autonomnost hrvatskoga jezika, a jedino bi se njegova retorika mogla
nazvati ofenzivnom, i to samo uvjetno. Naime u dananjemu se znanstvenom
diskursu prvo lice jednine svjesno izbjegava, kao i afektivnost koja ga prati, dok
su u Dujmuievo vrijeme autori puno gorljivije govorili u svoje ime i bez obzi-
ra na objektivnost anra pisanje drali neim osobnim. Zato se Dujmuiev ek-
spresivan ton moe smatrati posljedicom odlunoga prokazivanja neasnih
namjera srpskih jezikoslovaca, ali i iskrene zaokupljenosti vlastitim poslom.
Znanstvena je recepcija Dujmuieva rada potpuno izostala, to znai da
njegove jezikoslovne prinose valja i prikazati i evaluirati. Cilj nam nije bio
strogo vrednovanje njegova rada ni usporeivanje sa suvremenicima da bi mu
se, barem naknadno, odredilo mjesto u povijesti hrvatskoga standardnoga je-
zika, nego prikaz jednoga aspekta njegova jezikoslovnoga rada. Problemi ko-
jima se bavio prepoznavanje tuica i posuenica, upozoravanje na prijetnju
koju predstavljaju za integritet hrvatskoga jezika i pronalaenje ekvivalenata u
vlastitome jeziku aktualni su i danas, samo su mete puristikoga djelova-
nja drugaije: iz eksternih su izvora najopasniji anglizmi, a iz internih urnaliz-
mi i kancelarizmi.
338
Literatura:
BROZ, IVAN 1886.1888. Crtice iz hrvatske knjievnosti III. Zagreb: Matica hr-
vatska.
BROZOVI, DALIBOR 1970. Standardni jezik. Zagreb: Matica hrvatska.
DUJMOVI, JOSIP 1942.1943. Prof. dr. Jozo Dujmui (1874.1942.). Nastavni
vjesnik, 51, Zagreb, 7179.
DUJMUI, JOZO 1932. Antibarbarus hrvatskoga jezika. Obzor, 73 (6. 4. 1932.
2. 11. 1932.), Zagreb.
DUJMUI, JOZO 1933.1935. Antibarbarus hrvatskoga jezika. Hrvatska straa,
57 (4. 1. 1933. 4. 10. 1935.), Zagreb.
DUJMUI, JOZO 1933. V. Karadi i I. Broz o istoi jezika. Hrvatska straa, 5
(14. 3. 1933.), Zagreb, 45.
DUJMUI, JOZO 1934. Pii istim i pravilnim jezikom. Hrvatska straa, 6 (13.
6. 1934.), Zagreb, 45.
DUJMUI, JOZO 1934.1935. Rukovet najeih rusizama. Omladina, 18, Za-
greb, 367370.
DUJMUI, JOZO 1937a. Rusificiranje hrvatskoga jezika. Hrvatska straa, 9 (22.
1. 1937.), Zagreb, 46.
DUJMUI, JOZO 1937b. Tko sve kvari hrvatski knjievni jezik?. Hrvatska stra-
a, 9 (31. 12. 1937.), Zagreb, 45.
DUJMUI, JOZO 1938. O istoi hrvatskog knjievnog jezika. Hrvatska straa,
10 (8. 2. 1938.), Zagreb, 46.
DUJMUI, JOZO 19391940. Dr. Antun Radi proti dru Tomi Maretiu. Nastavni
vjesnik, 48, Zagreb, 222233.
DUJMUI, JOZO 1940a. Problemi hrvatskog knjievnog jezika. Hrvatska straa,
12 (10. 3. 1940.), Zagreb, 4.
DUJMUI, JOZO 1940b. Osvrt na jednu polemiku. Hrvatska straa, 12 (12. 6.
1940.), Zagreb, 6.
DUJMUI, JOZO 1940c. O ijekavtini dra fra Otona Knezovia. Hrvatska straa,
12 (3. 7. 1940.), Zagreb, 5.
DUJMUI, JOZO 1940d. Za jezinu istou. Hrvatska straa, 12 (27. 7. 1940.),
Zagreb, 4.
DUJMUI, JOZO 1941. istimo jezik od rusizama. Hrvatski glas, 1 (29. 5. 1941.),
Zagreb, 10.
339
FILIPOVI, RUDOLF 1986. Teorija jezika u kontaktu. Zagreb: JAZU kolska knjiga.
GABERC, VINKO 1932. uvajmo slavenski jezik. Novinar, 9, Zagreb, 2728.
HAVRNEK, BOHUSLAV 1977. Teorija knjievnog jezika. Knjievni jezik, 6, Sara-
jevo, 716.
KATII, RADOSLAV 1992. Novi jezikoslovni ogledi. Zagreb: kolska knjiga.
KOVAEVI, MARINA; LADA BADURINA 2001. Raslojavanje jezine stvarnosti.
Rijeka: Izdavaki centar Rijeka.
MIANOVI, KREIMIR 2006. Hrvatski s naglaskom. Zagreb: Disput.
PAUL, HERMANN 21886. Prinzipien der Sprachgeschichte. Halle (Saale): Niemeyer.
SAMARDIJA, MARKO 42003. Hrvatski jezik 4. Zagreb: kolska knjiga.
SAMARDIJA, MARKO 2006. Glavni zadatci i nedoumice hrvatske normativistike u
vrijeme Banovine Hrvatske (1939.1941.). Referat za etvrti hrvatski slavisti-
ki kongres, Varadin akovec, 5.8. rujna 2006. Zaprei: Vlastito izdanje.
THOMAS, GEORGE 1991. Linguistic purism. New York: Longman.
THOMAS, GEORGE 1996. The impact of purism on the development of the Croatian
standard language in the nineteenth century. Fluminensia, 8, Rijeka, 4962.
TURK, MARIJA 1996. Jezini purizam. Fluminensia, 8, Rijeka, 6379.
Abstract
The following paper will try to present and contextualize Dujmuis lingu-
istic contributions to the preservation of the Croatian language. Works on lin-
guistic purism may be classified according to Thomass categorization of puri-
stic activity (1991). Dujmuis Antibarbarus hrvatskoga jezika is one of the
most interesting and also one of the most extensive studies in the field of lingu-
istic purism. The work is quite compelling, not only because of its obscurity in
linguistic circles, but also due to the fact that during the Vukovian and anti-Vu-
kovian opposition, Dujmui had been an advocate of the weaker, anti-Vukovi-
an party. Ever since, there has been no scientific response to Dujmuis work
his linguistic contributions are yet to be represented and evaluated.
340