Anali Dubrovnik 43 (2005): 43-73 43

Izvorni znanstveni rad

UDK 94 (497.5 Lastovo) 1602
Primljeno: 23.11.2004.

LASTOVSKI POBUNJENICI 1602. GODINE

NENAD VEKARI

SAETAK: U lokalnoj konstelaciji odnosa snaga i interesa jedna skupina dobro

pozicioniranih starosjedilakih lastovskih plemia, na elu s potomcima
upana Desislava, nametnula se i stvorila jedan vid oligarhije. Toj oligarhiji
suprotstavila se druga skupina plemia, ostvarujui protuteu uz pomo cen-
tralne dubrovake vlasti koja lastovsku oligarhiju doivljava kao opasnost za
suverenitet nad otokom. Stavljena pod kontrolu, nezadovoljna vladajua sku-
pina pokuava vratiti pozicije. Svoju borbu artikulira kao otpor protiv ugroa-
vanja otoke autonomije, pokuavajui proiriti krug svojih pristalica na otoku,
u emu djelomino i uspijeva. Vidjevi da u okviru Dubrovake Republike nema
anse da se vrati na stare pozicije, koristi mletake aspiracije i uspijeva sredo-
zemnu velesilu involvirati u sukob koji joj u tom trenutku nije u interesu. U kon-
stelaciji tadanjih europskih odnosa pobunjenika akcija je osuena na neuspjeh.
Unato vojnoj inferiornosti i vojnom porazu, Dubrovaka Republika zadrala je
otok, oligarhija je unitena, a autonomija Lastova u stvarnosti ograniena.

Uvod

Lastovska buna 1602. godine i popratni dogaaji koji su pratili tijek bune,
kao i njezine posljedice, obraeni su u historiografiji.1 Poznat je povod (esto
1
ime Ljubi, O odnoajih meu republikom Mletakom i Dubrovakom. Rad JAZU 53 (1880):
94-185; Antonije Vueti, Dubrovani na obrani svog teritorija i slobodne plovidbe prema Mle-
anima poetkom XVII. vijeka. Glasnik dubrovakog uenog drutva Sveti Vlaho 1 (1929):
84-117; Jovan Radoni, Dubrovaka akta i povelje. Beograd: SKA, serija prva, knj. III, sv. 1,
Zbornik za istoriju jezik i knjievnost srpskog naroda, tree odelenje, knj. IX, 1939: 22-163; Marin
Lucianovi, Lastovo u sklopu Dubrovake Republike. Anali Historijskog instituta JAZU u
Nenad Vekari, znanstveni je savjetnik Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku.
Adresa: Zavod za povijesne znanosti HAZU, Lapadska obala 6, 20000 Dubrovnik. E-mail:
nenad.vekaric@du.htnet.hr
44 Anali Dubrovnik 43 (2005)

prikazan kao uzrok) bune: uveanje obveza koje je dubrovaki Senat, odlukom
od 22. studenog 1601. godine, nametnuo Lastovcima (uveanje kneeve plae
sa 75 na 200 kuda; obveza da se sagrade dva zatvora - jedan muki, drugi
enski; popravak kneeva dvora, obveza redovne strae u Katelu po danu i
po noi itd.).2 Poznata je i konstelacija odnosa glavnih protagonista: Mletake
Republike, koja gaji aspiracije da stavi otok pod svoju kontrolu, i Dubrovake
Republike, koja ima tekoa u kontroli svog najudaljenijeg posjeda. U okviru
takve konstelacije odnosa, interpretacija uzroka pobune svodi se na crno-bijeli
prikaz krivnje. Pro dubrovaka interpretacija, koju e zastupati dubrovaki
kroniari, a za njima i Antonije Vueti, imat e podlogu u interpretaciji samog
dubrovakog Senata, koji e krivnju prebaciti na same Lastovce koji bjehu
privikli na nered i na vrijeanje tuih prava i tako nauni na nerede, bie
zavedeni od nekih smutljivaca i zlikovaca, a nadasve od nekih popova, i odluie
da se predadu Mleanima.3 Povjesniari koji su se kasnije bavili analizom
lastovske bune nee prihvatiti taj stav nego e prilino jednostrano svu krivnju
prebaciti na mletaku ekspanzionistiku politiku (Jovan Radoni),4 koja je ne-
prekidno zastupajui naelo da svi otoci u Jadranskom moru na neki nain
pripadaju njima u stanovitim zgodama htjela tom svom stavu dati konkret-
ni sadraj (Vinko Foreti) 5 ili dubrovaku centralistiku politiku kakva je
bila i u drugim kneijama ne uvaavajui pri tom uvijek domai statut i stoljetnu
praksu autonomije (Josip Lui),6 odnosno dugogodinju nezainteresiranost
Dubrovake Republike za otoke unutranje probleme, a posebno nametanje
njezine volje (Tonko Jurica) 7 ili, kako e kazati Marin Lucijanovi: ne moemo
pronai nikakav drugi povod uzbune, osim ljubomornog uvanja starih statu-
tarnih pravica i gospodarskih povlastica, koje su im ove zajamivale,8 a koje je

Dubrovniku 3 (1954): 253-295; Vinko Foreti, Povijest Dubrovnika do 1808., II. Zagreb: NZMH,
1980: 80-84; Radovan Samardi, Veliki vek Dubrovnika. Beograd: Prosveta, 1983: 17-43; Josip
Lui, Prolost otoka Lastova u doba Dubrovake Republike., u: Lastovski statut. Split: Knjievni
krug, 1994: 61-70; Tonko Jurica, Lastovo kroz stoljea. Lastovo: Matica hrvatska Lastovo, 2001:
115-140.
2
M. Lucianovi, Lastovo u sklopu Dubrovake Republike.: 262.
3
A. Vueti, Dubrovani na obrani svog teritorija: 86.
4
J. Radoni, Dubrovaka akta i povelje, III/1: V.
5
V. Foreti, Povijest Dubrovnika do 1808., II: 80.
6
J. Lui, Prolost otoka Lastova u doba Dubrovake Republike.: 62.
7
T. Jurica, Lastovo kroz stoljea: 122.
8
M. Lucianovi, Lastovo u sklopu Dubrovake Republike.: 261.
N. Vekari, Lastovski pobunjenici 1602. godine 45

Dubrovnik izmjenama pravila 1601. godine bezobzirno naruio (ime Ljubi).9

U svim tim interpretacijama uloga Lastovaca krajnje je pojednostavljena.
Ili su smutljivci nauni na nered koje treba dovesti u red ili su gupevski
borci protiv hegemonije jednog specifinog feudalnog sustava Dubrovake
Republike, kojima se kao pijunima manipulira u kontekstu dubrovako-mle-
takog nadmetanja.
No, nije li to ipak pojednostavljen pogled na tadanja zbivanja?
***
U ovom radu pokuat u, koliko to izvori dozvoljavaju, identificirati pobu-
njenike kako bismo mogli spoznati unutranje razloge pobune i utvrditi na
koji je nain u okviru lastovskog puanstva dolo do oblikovanja skupina pro
et contra.
Skupinu od 36 pobunjenika, koje identificiraju arhivski dokumenti u poet-
ku pobune 1602. godine, a koja se s Lastova uputila na Korulu kako bi otok
predala Mleanima, predvode tri lastovska sveenika - Marin Stjepanov, Fra-
no Paskov i Marin Bartulov. Prva dvojica zadavljena su u dubrovakoj tamnici.
Uz bok im je Luka Antiin.10 Dana 13. kolovoza 1602. osueni su na smrt
kolovoe: Antun Bartulov, Pasko Antica, Vitko Lukin Antica, Pasko Marinov,
Ivan Mariniin i Matija Dumfrankov, kao i njihovi sudrugovi: Ilija Paskvin,
Antun urovi, Cvjetia Ivanov, Luka Marinov Frnjiz, Ilija Antunov Kuii,
Marin Lazarov, Marin Jakobov, Antun oljatovi, Marin Ivanov Granii,
Kuzma iviev, Tonko Luin Tomainovi, Ivan Kolendin, Luka Voi, Luka
Rei, Petar Ilijin Peri, Frano Viceljin Masarovi, Kuzma Masarovi, Ivan
Luin Marinica, Antun Ivanov Santolo, Ivan Lui Lucijanovi, Ivan Antunov
Peri, Marin ivojevi, Jakov Marinov Birovi, Antun Vasiljev, Bogdan Ko-
lendin i Petar Antunov Prceljev.11

9
. Ljubi, O odnoajih meu republikom Mletakom i Dubrovakom.: 114.
10
Annales Ragusini Anonymi item Nicolai de Ragnina, Zagabriae: JAZU, Monumenta spec-
tantia historiam Slavorum meridionalium 14, digessit Speratus Nodilo, 1883: 140 (un Lagostano
chiamato Luxsia); A. Vueti, Dubrovani na obrani svog teritorija: 87; J. Radoni, Dubrova-
ka akta i povelje, III/1: 27; M. Lucianovi, Lastovo u sklopu Dubrovake Republike.: 263; J.
Lui, Prolost otoka Lastova u doba Dubrovake Republike.: 64. Luka se ne spominje u
popisu pobunjenika koji su otili na Korulu.
11
Popis pobunjenika objavili su A. Vueti, Dubrovani na obrani svog teritorija: 86, uz
vie krivih itanja prezimena (Luii, uljata, Diviev, Resi, Divoevi, Pirovi, Perceljev) i J.
Radoni, Dubrovaka akta i povelje, III/1: 35 (krivo itajui: Birosi, Luii, Mastarovi).
46 Anali Dubrovnik 43 (2005)

Pobunjenici su oznaeni prezimenom (21) ili patronimom (15). Osobe ozna-

ene patronimom identificirao sam putem genealoke analize i odredio im
tadanje prezime (oznaeno masnim slovima bez zagrade). Svim pobunjenici-
ma utvrdio sam i rodovsku pripadnost (oznaenu masnim slovima u uglatim
zagradama).12 Takoer sam pokuao utvrditi i srodnost izmeu pojedinih po-
bunjenika, te njihov status. Pritom sam za osobe iz povlatenog kruga rabio
termin plemi, ne ulazei u raspravu je li to doista plemstvo u pravom smislu.
Naime, to plemstvo bilo je priznato jedino u okvirima lastovske Zajednice (taj
termin rabi se i u Lastovskom statutu), a definirano je 1367. godine zatvara-
njem Vijea, kada je izabrana skupina od 20 vijenika s doivotnim statusom,
te uspostavom rigoroznih pravila za ulazak u to Vijee. Na mjesto umrlog
vijenika Zajednica e veinom glasova izabrati novog, koji ne mora biti samo
dobar i podoban, mudar i koristan, nego i roeni Lastovac, nipoto stranac,
kojemu su i otac i djed s oeve strane bili vijenici.13 S tom klauzulom sku-
pina izabranih vijenika, odnosno njihovih rodova, doista je dobila obiljeja
plemstva, ne samo formalno nego i stvarno. Naime, vijenici su obnaali sve
najvanije funkcije na Lastovu i jedino su se iz tog kruga imenovali suci.

Kolovoe pobunjenika

1. Sveenik Marin (Maroje) Stjepanov /DESISLAVI-PRIMILI/ IKUT

(oko 1525-1602), sin je Stjepana ikuta i Stane, keri Kolende Dragosaljia
Uvetia. Pripadnik je plemikog roda Desislavia,14 dakle, potomak upana
Desislava iz 13. stoljea, odnosno njegova unuka Primila Bogdania po kojem
je ogranak Desislavia dobio prezime Primili. Marinov djed Maroje Matkov
Primili prvi je nosilac prezimena ikut.15 Sveenik Marin jedini je muki

12
Genealoki kontinuitet veeg broja lastovskih rodova moe se pratiti i tri stoljea prije bune.
Budui da u tom razdoblju sustav prezimena jo uvijek nije stabilan, prezimena se lako mijenjaju.
U najveem broju sluajeva osobe u doba bune ne nose vie izvorno rodovsko prezime.
13
Lastovski statut, glava XLIX.
14
Od Desislavia jo potjeu ogranci Grozani, Marievi, Vlahojevi i Sokoli.
15
Marinov djed Maroje Matkovi, zajedno s Dragoem uvanoviem, izabran je u Vijee
dvadesetorice 1483. godine. Nakon to je utvreno da je prilikom izbora nainjena greka, obojica
su iskljuena. Godine 1489. u Malom vijeu u Dubrovniku odlueno je da se potvrdi i osnai
njihov izbor u Vijee: Jer kada su Komuna, suci i itava lastovska Zajednica njih izabrali i kada
su nakon izbora imenovani i stvarno uli u slubu spomenutog Vijea i nakon to su u toj slubi
i na toj dunosti bili preko 16 mjeseci mirno i spokojno, izgledalo bi pretjerano iskljuiti iz toga
Vijea navedenog Dragoa i Maroja kad ve nitko od njih nije poinio nikakvu greku i kad se
N. Vekari, Lastovski pobunjenici 1602. godine 47

nasljednik svog oca Stjepana,16 koji je ostavio oporuku 19. studenog 1558.
godine.17 Imao je etiri sestre: Martu (+oko 1543), enu Antuna Marinovia
Budislavia (iz roda Gali), Luciju (+oko 1560), enu Ostoje Bokovia (iz
roda Kunzuli), Bijelu i Paulinu (+oko 1593), enu Bartula Marinovog Grdobia.
Kao voditelj lastovske kancelarije, lien je 1581. godine slube zbog nepra-
vilnosti u voenju kancelarije. Istodobno je dubrovako Malo vijee donijelo
odluku da slubu kancelara na Lastovu moe obavljati jedino svjetovnjak.18
Razvlateni kancelar jedan je od kolovoa lastovske bune 1602. godine. Uhien
je i zadavljen u dubrovakoj tamnici 13. kolovoza, zajedno s jo jednim lastov-
skim sveenikom, Franom Paskviem.19 Ostavio je oporuku 13. prosinca 1600.
godine.20 Marinovom smru izumrla je obitelj ikut, a kuu u Grmici naslijedio
je neak (sin Marinove sestre Pauline) Anti Bartulov Grdobi (rodoelnik
ogranka Antievi).
2. Sveenik Frano Lukin /LUKI/ PASKVI (oko 1530-1602), sin je
Luke Paskvia i ivane, keri Maroja ivkovia. Pripadnik je plemikog
roda Luki, ogranka Paskvi.21 Franov stric, sveenik Pasko Marinovi, kao

uzme u obzir da Drago i Maroje nisu uli u spomenuto Vijee zaobilaznim putem niti silom, ve
na temelju izbora od itave Zajednice emu se nita ne moe prigovoriti. Ona je morala biti oprez-
nija u izboru Dragoa i Maroja, ali kada ih je ve izabrala i imenovala i kad su ve primili tu
dunost i dugo vremena obnaali slubu vijenika u spomenutom Vijeu, ne mogu pravno bez
ika kve krivnje biti lieni nje. (Lastovski statut, glava LXXXVIII). Maroje Matkovi (ikut) jedan
je od lastovskih poslanika pred dubrovakim vlastima 1497. godine, u vezi naredbe o zakupu i
zalogu nekretnina (Lastovski statut, glava XCIX). Godine 1509. je sudac (Lastovski statut, glava
CIII).
16
Marinov otac, Stjepan Marinovi (ikut), lastovski je poklisar u Dubrovniku u vezi naredbe
o tetama koje nanesu ivotinje (Lastovski statut, glava CIII).
17
Testamenti di Lagosta, dalje: Test. La., ser. 91.3, sv. 5, f. 17-18, Dravni arhiv u Dubrovni-
ku, dalje DAD.
18
M. Lucianovi, Lastovo u sklopu Dubrovake Republike.: 282; T. Jurica, Lastovo kroz
stoljea: 114, 117.
19
Annales Ragusini Anonymi item Nicolai de Ragnina: 142-143; . Ljubi, O odnoajih meu
republikom Mletakom i Dubrovakom.: 115; A. Vueti, Dubrovani na obrani svog teritorija:
86, 89; J. Radoni, Dubrovaka akta i povelje, III/1: 25, 32, 40-45; M. Lucianovi, Lastovo u
sklopu Dubrovake Republike.: 263; R. Samardi, Veliki vek Dubrovnika: 19; J. Lui, Prolost
otoka Lastova u doba Dubrovake Republike.: 63; T. Jurica, Lastovo kroz stoljea: 119.
20
Test. La. sv. 6, f. 44-45.
21
Rodoelnik Luka Marinovi sudac je 1458. godine prilikom donoenja odluke o postavljanju
pudara (Lastovski statut, glava LXXXI). Od roda Luki potjeu ogranci s prezimenima Paskvi,
Donivkovi, Grzelinovi, Damjanovi, Despotovi, Pasquali, kratulji i Fantela. Frano je iz
ogranka Paskvi, koji je dobio prezime po njegovom predjedu Pasku Lukiu.
48 Anali Dubrovnik 43 (2005)

zastupnik lastovske Zajednice angairao je 1517. godine grukog zidara Niko-

lu Milovtia za izgradnju apside u crkvi Sv. Marije u Polju.22 Franov otac Luka
nainio je oporuku 1569. godine. Svom sinu sveeniku Franu nalae da bratu
Marinu dade polovicu pokretnina koje je naslijedio od strica sveenika Frana,
ukoliko eli naslijediti polovicu oeve stoke. Ako pak eli dobiti polovicu
oeva imanja, treba bratu dati polovicu kue u Zvijezdievoj ulici u Dubrovni-
ku, koju je Luka kupio zajedno s bratom sveenikom Franom, ali je nisu po-
dijelili.23 Marin Lukin Paskvi u svojoj oporuci 1586. godine24 tvrdi da je
njegov brat sveenik Frano prigrabio svu oevu i majinu, kao i imovinu stri-
eva sveenika Paska i sveenika Frana.25 Kao jedan od kolovoa lastovske
bune 1602. godine, sveenik Frano Lukin Paskvi uhien je i zadavljen u
dubrovakoj tamnici 13. kolovoza, zajedno s jo jednim lastovskim sveenikom,
Marinom Stjepanovim ikutom.26 Prema Anonimu, prezime mu je bilo Lac-
man,27 ali u dokumentima lastovske kancelarije to se prezime ne spominje. Uz
brata Marina, Frano je imao i pet sestara: Rusu, Slavu (udanu za Anticu Iva-
novia iz ogranka Sirai), Marnu, Anicu i Katarinu. Nasljednik njegove imo-
vine je praneak (unuk sestre Slave), takoer kolovoa bune, Pasko Antica.28
3. Sveenik Marin Bartulov /VERAMENTI-SKVRAKE/ GRDOBI
(*oko 1570), sin je Bartula Grdobia i Pauline, keri Stjepana ikuta. Pripad-
nik je plemikog roda Veramenti, ogranka Grdobi.29 Neak je sveenika Ma-
rina Stjepanovog ikuta (br. 1). Izbjegavi uhienje sklonio se u Rimu odakle

22
Cvito Fiskovi, Lastovski spomenici. Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 16 (1966):
66; T. Jurica, Lastovo kroz stoljea: 412.
23
T. Jurica, Lastovo kroz stoljea: 117.
24
Test. La. sv. 5, f. 139-140.
25
T. Jurica, Lastovo kroz stoljea: 117.
26
Annales Ragusini Anonymi item Nicolai de Ragnina: 142-143; . Ljubi, O odnoajih meu
republikom Mletakom i Dubrovakom.: 115; A. Vueti, Dubrovani na obrani svog teritorija:
86, 89; J. Radoni, Dubrovaka akta i povelje, III/1: 25, 32, 40-45; M. Lucianovi, Lastovo u
sklopu Dubrovake Republike.: 263; R. Samardi, Veliki vek Dubrovnika: 19; J. Lui, Prolost
otoka Lastova u doba Dubrovake Republike.: 63; T. Jurica, Lastovo kroz stoljea: 119.
27
Annales Ragusini Anonymi item Nicolai de Ragnina: 142-144 (Frano Paskvalievi Lac-
man).
28
T. Jurica, Lastovo kroz stoljea: 117-118.
29
Vinogradi obitelji Veramenti spominju se 1467. godine u oporuci sveenika Antuna Niko-
linog (Test. La. sv. 14, nepaginirano, oporuka Don Antuna Nikolinog). Rod je imao nadimak
Skvra ke. Kasnije se rod razvio kroz nekoliko ogranaka s prezimenima Skvrake, Grdobi, Ma-
rojevi, Grbin, Antievi i Vikovi.
N. Vekari, Lastovski pobunjenici 1602. godine 49

je rovario protiv Dubrovnika.30 Kada su Dubrovani 1607. godine poslali 276

vojnika i zidara na Lastovo i sruili tvravu (Katel), Marin Bartulov o tome
je izvijestio Mleane.31 Uz dva brata - Maroja (pretka ogranka Grbin) i Antia,
takoer jednog od kolovoa bune (br. 4), imao je i tri sestre - Luciju, udanu
za jednog od kolovoa, Paska Marinovog Lukia (br. 8), Martu i Slavu, uda-
nu za Antuna Lukinog Marinicu. Ne zna se kada je umro, no nalazi se na
Lastovu i poslije bune. Godine 1617., zajedno s bratom Antiem i neacima
od treeg brata pok. Maroja, umjea je u postupku oko nasljedstva urjaka
Antuna Lukinog Marinice.32
4. Antun (Anti) Bartulov /VERAMENTI-SKVRAKE/ GRDOBI
(oko 1570-1623), sin je Bartula Grdobia i Pauline, keri Stjepana ikuta.
Stariji je brat sveenika Marina (br. 3), a neak i nasljednik sveenika Marina
Stjepanovog ikuta (br. 1). Rodoelnik je ogranka koji e se kasnije zvati
Antievi. Oenio se Lucijom, keri Mata Bogdanovia Masarovia i imao tri
sina i jednu ker. Jedan je od kolovoa pobune 1602. godine,33 a nakon bune
nalazi se na Lastovu. Vijenik je 1618.,34 a umro 1623. godine.35
5. Pasko /Antiin/ /SIRAI-SENKOVI-VITKOVI/ ANTICA (oko
1553-1604), sin je Antice Ivanovia Vitkovia i Slave, keri Luke Paskvia
(iz roda Lukia). Pripada plemikom rodu Siraia, ogranku Senkovi, grani
Vitkovi.36 Njegov otac Antica Ivanovi Vitkovi, po kojem je nastalo prezime
Antica, nainio je oporuku 12. sijenja 1589., a potom i dodatak 16. kolovoza

30
A. Vueti, Dubrovani na obrani svog teritorija: 86; J. Radoni, Dubrovaka akta i
povelje, III/1: 61-63. V. Foreti, Povijest Dubrovnika do 1808., II: 81-82; J. Lui, Prolost otoka
Lastova u doba Dubrovake Republike.: 63; T. Jurica, Lastovo kroz stoljea: 116-119.
31
. Ljubi, O odnoajih meu republikom Mletakom i Dubrovakom.: 135; M. Lucianovi,
Lastovo u sklopu Dubrovake Republike.: 286.
32
Test. La. sv. 6, f. 168-171.
33
A. Vueti, Dubrovani na obrani svog teritorija: 86; J. Radoni, Dubrovaka akta i po-
velje, III/1: 35-36; J. Lui, Prolost otoka Lastova u doba Dubrovake Republike.: 63; T. Jurica,
Lastovo kroz stoljea: 117-119.
34
F. Radi (pr.), Knjiga o uredbama i obiajima skuptine i obine otoka Lastova., u: Mo-
numenta historico-juridica Slavorum Meridionalium, VIII. Zagreb: JAZU, 1901: 126.
35
Test. La. sv. 6, f. 234-236.
36
U kaznenom postupku koji se vodio 1285. godine protiv Bogdana, sina negdanjeg upana
Desislava, optuenog da je uhvatio za guu i silovao Lastovku Dobru, u Bogdanovu korist svjedoi
Grdomil Sirai (Gregor remonik: Notarske listine sa Lastova. Spomenik SKA, Beograd, 91
(1939): 5, 9). Rod Siraia kasnije se razvio kroz ogranke s prezimenima Senkovi, Cubrijanovi,
uevi, Vitkovi, Antica i Marinica.
50 Anali Dubrovnik 43 (2005)

1593. godine. Tri sina, Luka, Franko i Pasko, otili su od kue, napustili ga i
od njih nije imao nikakve pomoi. Stoga univerzalnim nasljednikom imenuje
unuka Antuna, sina svog pok. sina Marina.37 Uz spomenutu brau, Pasko je
imao i brata sveenika Ivana, te sestre Anicu, enu Maria Kolendinog Ma-
rievia (iz roda Desislavia) i Mariju. Paskov brat Franko u slubi je Dubro-
vake Republike kao ljeva topova od 1578. do 1585. godine. Sauvana su tri
zvona koja je izradio u Lopudu (1579), Slanom (1580) i Dubrovniku. Godine
1589. preselio je u Veneciju, prikljuivi se radionici brae de Tonis, a zatim
u Gandino (Bergamo), gdje je nainio bronanu ogradu pred glavnim oltarom
katedrale urezavi i svoj potpis FRANCISCVS LAGVSTINVS EPIDAVRIVS.38
Godine 1581. Pasko Antica izabran je za prvog svjetovnog kancelara lastovske
Zajednice, nakon to je smijenjen dotadanji kancelar, sveenik Marin Stjepa-
nov ikut, zbog nepravilnosti u voenju kancelarije.39 Jedan je od kolovoa
bune 1602. godine. Kada je u srpnju 1602. 500 dubrovakih vojnika dolo na
Lastovo, s veinom urotnika pobjegao je na Korulu. Osuen je u odsutnosti
na smrt vjeanjem 1. kolovoza. Urotnici su se 5. sijenja 1603. po nevremenu
iskrcali na Lastovu i zauzeli tvravu, svladali dubrovaku posadu, zarobili
kapetana ika Sorga i kneza Serafina Zamagnu, te ovladali naseljem i otokom.
Na sazvanome Zboru Pasko Antica je izabran za komornika i proglaen ka-
petanom. Narodni tribun tijekom lastovske bune umro je u Veneciji, najvjero-
jatnije otrovan 6. srpnja 1604. godine.40 Ujak sveenik Franko Lukin Paskvi

37
Test. La. sv. 5, f. 203-204.
38
Luka Beriti, Frano Antica Lastovac. Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 8 (1954):
87-90; Luka Beriti, Dubrovaka artiljerija. Beograd: Vojni muzej JNA, 1960: 85-86; Cvito
Fiskovi, Biljeke o kulturnoj batini otoka Lastova. Mogunosti 24/5 (1977): 598-603; Igor
Fiskovi, Antica Lastovac, Frano (Franciscus Lagustinus). Hrvatski biografski leksikon 1 (1983):
175; T. Jurica, Lastovo kroz stoljea: 555-556. Franovi sinovi, Frano (*oko 1585), Antun (*oko
1595) i Gaudencije (*1600) preselili su u Krakow i nastavili oev zanat. Sauvan je crte topa
koji je Frano Antica 1624. godine salio za Ferdinanda Myszskowskog Gonzagu s potpisom FRAN-
CISCVS LAGUSTINVS. Venecijanac Andrea dellAcqua hvali 1631. godine njegove zasluge za
razvoj oruarstva u Poljskoj. Giuseppe Praga, Di alcuni fonditori Dalmati dei secoli XVI-XVII.
Archivio storico per la Dalmazia 29 (1940): 163-172; L. Beriti, Frano Antica Lastovac.: 87-90;
L. Beriti, Dubrovaka artiljerija: 88, 159-160; C. Fiskovi, Lastovski spomenici.: 137; S. Szy-
manski. O Lastovcima ljevaima topova i zvona u Poljskoj. Prilozi povijesti umjetnosti u Dal-
maciji 20 (1975): 119-133; Igor Fiskovi, Antica Lastovac, Frano ml. (Franciscus Lagustinus).
Hrvatski biografski leksikon 1 (1983): 175; T. Jurica, Lastovo kroz stoljea: 556.
39
M. Lucianovi, Lastovo u sklopu Dubrovake Republike.: 282; T. Jurica, Lastovo kroz
stoljea: 114.
40
. Ljubi, O odnoajih meu republikom Mletakom i Dubrovakom.: 115, 117, 131; A.
Vueti, Dubrovani na obrani svog teritorija: 86; J. Radoni, Dubrovaka akta i povelje, III/1:
N. Vekari, Lastovski pobunjenici 1602. godine 51

(uhien u Dubrovniku i pogubljen, br. 2) ostavio mu je 1602. godine novo-

sagraenu kuu u Ogradi u Laze i jednu kuu u Dubrovniku.41 Prema mjesnoj
tradiciji, kua njegovih potomaka u Laze je razorena (ostali su dobro vidljivi
temelji), a tlo posuto solju. Sveenik Bonino Jeronimov tuio je 1606. godine
Antoniju, udovicu i nasljednicu voe pobunjenika Paska Antice, traei nak-
nadu tete koja mu je prouzroena, jer mu je za mletake okupacije Lastova
oduzeo uivanje zemalja beneficija Sv. Ivana i prisvojio ga sebi.42 Pasko se
oenio Antonijom, keri Ivana Reia (iz roda Rehojevia). Imao je etiri sina
i tri keri. Jedan od sinova, Ivan-Antun, sudionik je neuspjele pobune 1652.
godine, nakon koje se nije vratio iz progonstva.43
6. Luka Antiin /SIRAI-SENKOVI-VITKOVI/ ANTICA (*oko
1530), stariji (polu)brat Paska Antice (br. 5), rodoelnik je ogranka s nadimkom
Burluk. Zidar Luka Nikolin iz Rijeke dubrovake sagradio mu je 1585. godine
kuu44 i Luka je tada vjerojatno odselio iz rodne kue u Grmici i nastanio se
na novoj poziciji u Penici. Oenio se Marom, keri Ivana Cvjetanovia (iz
roda Jurini). Sin Vitko takoer je jedan od kolovoa bune (br. 7). Ne zna se
kada je Luka umro, no 1614. godine jo je iv i nalazi se na Lastovu, kako to
proizlazi iz oporuke njegove ene, satavljene 25. lipnja 1614. godine.45
7. Vitko Lukin /SIRAI-SENKOVI-VITKOVI/ ANTICA (oko
1560 -1643), s nadimkom Burluk, sin je Luke Antice i Mare, keri Ivana Cvje-
tanovi (iz roda Jurini). Neak je Paska Antice (br. 5). Imao je etiri sestre:
Martu, Slavu, Mariju i Anicu, enu Antuna Ivanovog Voia (iz roda Uveti),
brata pobunjenika Luke Voia (br. 23). Oenio se Lucijom, keri Frana Trka-
lovia i imao sina Luku i ker Mariju, koja se udala za pobunjenika Antuna
Ivanovog antulovia (br. 29). Ostavio je oporuku 6. kolovoza 1643. godine.46
35-36, 77-79; M. Lucianovi, Lastovo u sklopu Dubrovake Republike.: 263-266; Stjepan Anto-
ljak, Bune puana i seljaka u Hrvatskoj. Zagreb, 1956: 51-53; Trpimir Macan, Antica Pasko
(Pako Antunovi, dAntizza). Hrvatski biografski leksikon 1 (1983): 175; R. Samardi, Veliki
vek Dubrovnika: 20-21, 39; J. Lui, Prolost otoka Lastova u doba Dubrovake Republike.:
63-65; T. Jurica, Lastovo kroz stoljea: 116-119, 557-558. U literaturi se provlai kao dan smrti
21. srpnja 1604. ali, sudei prema oporuci njegova sina sveenika Kolende, koji ostavlja novac za
mise svojih blinjih, taj dan je 6. srpnja (Test. La. sv. 7, f. 143).
41
T. Jurica, Lastovo kroz stoljea: 117-118.
42
M. Lucianovi, Lastovo u sklopu Dubrovake Republike.: 266; T. Jurica, Lastovo kroz
stoljea: 125.
43
M. Lucianovi, Lastovo u sklopu Dubrovake Republike.: 268.
44
C. Fiskovi, Lastovski spomenici.: 125.
45
Test. La. sv. 6, f. 172-175.
46
Test. La. sv. 7, f. 104-106.
52 Anali Dubrovnik 43 (2005)

8. Pasko Marinov /LUKI/ PASKVI (oko 1545-oko 1627), sin je Mari-

na Paskvia i Stoje, a neak sveenika Frana Lukinog Paskvia (br. 2). Pri-
pada plemikom rodu Luki, a rodoelnik je ogranka koji se od kraja 17.
stoljea zove Paskvalovi, od druge polovice 18. stoljea talijanizirano Pasqua-
li. Jedan je od kolovoa pobune 1602. godine.47 Vijenik je 1618. godine.48 Ima
brata Frana i pet sestara: ivanu, Slavu, Antunu, Maru i Peru. Prva Paskova
ena Lucija (+oko 1599) neakinja je i sestra glavnih pobunjenika Marina
Stjepanovog ikuta (br. 1), sveenika Marina Bartulovog Grdobia (br. 3) i
Antia Bartulovog Grdobia (br. 4). Umrla je oko 1599. godine, prije bune.49
Nakon njezine smrti Frano se oenio po drugi put Martom, ije prezime nije
poznato. Godine 1626. oporukom je svom sinu Matu ostavio cijelo imanje,
nalaui mu da pomogne bratu sveeniku Mansuetu,50 bude li imao potrebe.51
Jedna od Paskovih keri, Paulina, ena je pobunjenika Luke Voia (br. 23).
9. Ivan Mariniin /SIRAI-SENKOVI-VITKOVI/ MARINICA
(oko 1540-1606), sin je Marinice Ivanovog Vitkovia (po kojem je nastalo
prezime Marinica) i Franke, keri Cvjetana Bogeti (iz roda Rehojevi). Pri-
padnik je plemikog roda Siraia. Prvi je roak Paska Antice (br. 5). Uz
sestru Mariju, imao je dva brata, Luku i sveenika Ivana, koji su umrli prije
izbijanja bune, te polubrata Ivana-Andriju (anandriju). Pobunjenik Ivan Luin
Marinica (br. 28) njegov je neak. Oenio se Draom, keri Vitka Cvjetanovia
(iz roda Jurini). Nije imao djece. Ostavio je oporuku 16. veljae 1606. go-
dine.52
10. Matija Marinov ANUHLI (oko 1565-1634) pripadnik je plemikog
roda Anuhlia.53 Neak je sveenika Franka Matovog Anuhlia (oko 1535-oko
1592) (pa odatle identifikacija Dumfrankov). Imao je brata Kolendu. Prvi
je roak Mare Kolendine Anuhli, ene Maroja Bartulovog Grdobia, brata

47
A. Vueti, Dubrovani na obrani svog teritorija: 86; J. Radoni, Dubrovaka akta i po-
velje, III/1: 35-36.
48
F. Radi (pr.), Knjiga o uredbama i obiajima skuptine i obine otoka Lastova.: 126.
49
Test. La. sv. 6, f. 8-8.
50
O franjevcu Mansuetu (oko 1585-1653) vidi: Bonaventura Rode, Necrologium fratrum mi-
norum de observantia provinciae S. Francisci Ragusii. Ad Claras Aquas (Quaracchi) prope Flo-
rentiam, 1914: 47.
51
Test. La. sv. 6, f. 259-260.
52
Test. La. sv. 6, f. 88-90.
53
Rod je dobio prezime po Anuhli, eni Franka Marinovia, koja je ostavila oporuku 13.
travnja 1517. godine (Test. La. sv. 2, f. 79-80). Rod Anuhlia izumro je 1868. godine.
 Pasko
KOLOVOE POBUNJENIKA Maroje
Lukin Matkov
LUKI IKUT
LUKI *oko 1420 *oko 1430 DESISLAVI
oko 1511

Marin Slava Kuzma

Paskov Paskova Marojev
LUKI LUKI IKUT
*oko 1450 *oko 1465 *oko 1465
ivko oko 1541 oko 1512 Bijela
Paskov Marojeva
Luka Ivan Jurjev LUKI IKUT
Antun *oko 1475
Marinov VITKOVI *oko 1465
Markov oko 1555
PASKVI *oko 1465
GRDOBI
*oko 1569 SIRAI oko 1516
*oko 1455
VERAMENTI oko 1514 Lucija Stjepan
Marojeva Marojev
Marin Bartul
N. Vekari, Lastovski pobunjenici 1602. godine

Antica Marinica IKUT IKUT

Slava Antunov (Antunov)
Ivanov Ivanov *oko 1480 *oko 1485
Lukina GRDOBI GRDOBI
VITKOVI VITKOVI oko 1532 oko 1564 ANHULI
PASKVI *oko 1485 *oko 1485
*oko 1495 *oko 1500 Mato
*oko 1525 1543 1543
oko 1593 2. 1580 Kolendin
KANCELAR Marin
Bartul Paulina DO 1581. Stjepanov ANHULI
Marin Frano Lukin Pasko Ivan Luka Marinov Stjepanova *oko 1500
Luka ZADAVLJEN U IKUT
Lukin PASKVI Antiin Mariniin Mariniin GRDOBI CIKUT oko 1552
Antiin DUBROVAKOJ *oko 1525
PASKVI *oko 1530 ANTICA MARINICA MARINICA *oko 1525 *oko 1535
ANTICA TAMNICI 13.8. 1602
*oko 1520 13.8.1602 *oko 1553 *oko 1540 *oko 1530 oko 1593 sveenik
*oko 1530
oko 1585 sveenik 6.7.1604 oko 1606 1601
ZADAVLJEN U KANCELAR Antun Lukin Slava Marin Anti Kolenda Marin
DUBROVAKOJ OD 1581. MARINICA Bartulova Bartulov Bartulov Matov Matov
TAMNICI OTROVAN *oko 1575 GRDOBI GRDOBI GRDOBI ANHULI ANHULI
Vitko U VENECIJI 1617 *oko 1580 *oko 1570 *oko 1560 *oko 1535 *oko 1535
Lukin
sveenik 1623
ANTICA
Pasko *oko 1560 Lucija Mara Matija
1643 Maroje
Marinov Bartulova Kolendina Marinov
Bartulov
PASKVI GRDOBI ANHULI ANHULI
GRDOBI
*oko 1545 *oko 1555 *oko 1560 *oko 1565
*oko 1555
53

oko 1627 oko 1599 oko 1635 1.1634

54 Anali Dubrovnik 43 (2005)

dvojice kolovoa, sveenika Marina (br. 3) i Antia (br. 4). Nije bio oenjen.
Nakon bune ivio je na Lastovu, gdje je i umro u sijenju 1634. godine.54
***
Svih 10 kolovoa pripada plemikom krugu i svi su u bliskom srodstvu:
Vitko Antica je sin Luke Antica. Luka i Pasko Antica su braa. Obojica su
neaci Frana Paskvia. Frano Paskvi je stric Paska Paskvia. Ivan Marinica
je prvi roak Luke i Paska Antice. Anti i Marin Grdobi su braa. ena
Antieva sestra je Marina ikuta, a ena Marinova je sestra neaka Ivana Ma-
rinice. Matija Anuhli (Dumfrankov) roak je s braom Grdobi (shema 1).
Kolovoe su, dakle pripadnici sroenih plemikih rodova Desislavia (ikut),
Siraia (Antica i Marinica), Lukia (Paskvi), Veramentia (Grdobi) i Anu-
hlia! Jedan od njih je razvlateni kancelar 1581. godine (sveenik Marin
Stjepanov ikut), drugi je nakon njega postavljen kancelar svjetovnjak (Pasko
Antica). Pobunu vodi rodbinski klan koji je prije bune dobro pozicioniran u
lokalnoj hijerarhiji!

Pristae pobunjenika

11. Ilija Paskov /LUKI-PASKVI-PRHUN/ KRATULJI (*oko

1570), sin je Paska kratuljia i Mare, keri Mata Anuhlia. Pripadnik je
plemikog roda Luki, ogranka Paskvi, grane Prhun, odnosno kratulji.55
U srodstvu je s kolovoama bune. Njegova prabaka Bijela ikut, tetka je svee-
nika Marina Stjepanovog ikuta (br. 1), a pratetka sveenika Marina Bartu-
lovog Grdobia (br. 3) i Antia Bartulovog Grdobia (br. 4). Njegov pradjed
ivko Paskvi brat je Marina Paskvia, djeda Frana Paskvia (br. 2). Po majci
je u bliskom srodstvu s Matijom Dumfrankovim (br. 10). Njegova majka Mara
i Matijin otac Franko, brat su i sestra, djeca Mata Anuhlia. Ilija je imao tri
brata - Matiju, Frana i Marina i dvije sestre - Peru i Tomu. Nije bio oenjen.
Ne zna se kad je umro. No, nalazi se na Lastovu nakon bune. Spominje ga
otac Pasko u oporuci 16. veljae 1604. godine,56 kao i brat Matija kratulji
koji mu oporukom od 4. travnja 1611. godine ostavlja polovicu kue koju je
naslijedio od pok. Pere Prhunove.57
54
Test. La. sv. 6, f. 290-292.
55
S prezimenom se prvi biljei njegov otac Paskoje (Test. La. sv. 6, f. 127-128).
56
Test. La. sv. 6, f. 56-57.
57
Test. La. sv. 6, f. 125-126.
N. Vekari, Lastovski pobunjenici 1602. godine 55

12. Antun urov /GALI-BUDISLAVI/ ALETI (*oko 1580), pri-

padnik je plemikog roda Gali, ogranka Budislavi, grane Aleti.58 Njegov
otac uro Antunov Aleti lastovski je vijenik 1618. godine.59 Antun je imao
brata Marina. Oenio se nakon bune, ali se ne zna iz kojeg je roda potjecala
njegova ena. Imao je sinove ura, Frana i Ivana.
13. Cvjetia ivanov CVJETIA (oko 1575-1642), rodoelnik je neplemi-
kog roda Cvjetia. Spominje se 1600. godine kao mea u oporuci Marina
Ivanovog Markovia,60 te 1611. kao svjedok oporuke Marina ivkovog Sviria
1611. godine.61 Zet je i nasljednik Bogdana ilia.62 Ostavio je oporuku 28.
srpnja 1642. godine. Nasljednici su ena Mara i sin Antun.63
14. Luka Marinov /TOLOSEVI-IRUNI-MIAI/ FRNJIZ (oko
1580-1642) sin je Marina Frnjiza i Kate. Pripadnik je plemikog roda Tolosevi,
ogranka Frnjiz.64 ini se da je bio jedinac. lan je pokladarske druine Ma-
rina Bokovia 1597. godine.65 Oenio se poslije bune Martom i imao dva sina
i dvije keri. Ostavio je oporuku 20. sijenja 1642. godine.66
15. Ilija Antunov /UKOVI/ KUII (oko 1555-1639) sin je Antuna
Kuiia i Marije Dragomilovi (iz roda Sirai). Pripadnik je neplemikog
58
Rod Galia spominje se na Lastovu od prve etvrti 14. stoljea. Bogdan Gali je svjedok
1326. godine (G. remonik: Notarske listine sa Lastova.: 18, br. 11), a jo ranije, bez oznaenog
prezimena, spominje se 1317. godine njegov sin Marin Bogdani, kao svjedok i kao mea (G.
remonik: Notarske listine sa Lastova.: 16, br. 3; J. Lui, Miscellanea saeculi XIV ex Ar-
chivio Ragusii (Dubrovnik). Lastovo, I. dio. Arhivski vjesnik 17-18 (1974-1975): 73). Bogdan
Marini jedan je od dvadesetorice vjenika izabranih s doivotnim statusom prilikom zatvaranja
lastovskog vijea 1367. godine (Lastovski statut, glava XLIX). Budislav (Buden) Marini Gali
rodoelnik je ogranka Budislavi. Spominje se 1347. godine (G. remonik: Notarske listine sa
Lastova.: 34, br. 50). Sudac je 1375. godine prilikom donoenja odredbe o krai ivotinja (Las-
tovski statut, glava L). Rodoelnik Aletia je Franko Marinov Budislavi, Antunov pradjed.
59
F. Radi (pr.), Knjiga o uredbama i obiajima skuptine i obine otoka Lastova.: 126.
60
Test. La. sv. 6, f. 10-11.
61
Test. La. sv. 6, f. 130-131.
62
Genealogije Lastovaca, prijepis don Antuna Dundovia (Arhiv upnog ureda na Lastovu,
dalje: Dundovi), genealogija 10.
63
Test. La. sv. 7, f. 91-91.
64
Vlada Tolosevi spominje se kao posjednik zemlje u Prgovu 1334. godine (G. remonik:
Notarske listine sa Lastova.: 30, br. 40). Kasnije se rod razvio kroz prezimena iruni, kaljko-
vi, Miai, Frnjiz i Diodati. Prezime Frnjiz dobio je Lukin otac Marin Lukin Miai (Dundo-
vi, genealogija 30). Prema obiteljskoj predaji, Marin Frnjiz se kao politiki izbjeglica sklonio na
Lastovu. Predaja nije tona.
65
C. Fiskovi, Lastovski spomenici.: 105, biljeka 412.
66
Test. La. sv. 7, f. 87-88.
56 Anali Dubrovnik 43 (2005)

roda ukovia, ogranka Kuii.67 Otac mu je umro prije 1581. godine, a maj-
ka godinu dana prije bune. Imao je brata Ivana. lan je pokladarske druine
Marina Bokovia 1597. godine.68 Oenjen je i ima dva sina. Spominje se i po-
slije bune kao izvrilac oporuke Luke Ivanovog Ree 1613. godine.69 Ostavio
je oporuku 19. veljae 1639. godine.70 Njegovi potomci nose prezime engija.
16. Marin Pavlov LAZAROVI (*oko 1565) sin je Pavla Lazarovia i Mar-
ne. Pripadnik je neplemikog, vjerojatno doseljenikog roda, o kojem nema
puno vijesti. Dana 24. oujka 1586. godine vodi se ostavinska rasprava povo-
dom smrti njegove majke Marne. Marin je jedini nasljednik.71 Njegova sudbina
nakon bune nije poznata.
17. Marin Jakobov /KRAGULJEVI/ JAKOBAC (oko 1565-oko 1624),
sin je Jakova Kraguljevia i Marije Bensajevi. Pripada plemikom rodu Kra-
guljevi, s nadimkom Jakobac.72 Otac mu je umro oko 1600. godine,73 a majka
neposredno iza bune, 1603. godine.74 Imao je sestru Katu. Oenio se prije bune
Katom, keri Maroja oljatovia (iji je brat Antun takoer pristaa pobunje-
nika, br. 18) i s njom imao dva sina i tri keri, a nakon bune po drugi put s
Marom, s kojom je imao jednu ker. Ostavio je oporuku 22. sijenja 1624.
godine.75
18. Antun Marojev OLJATOVI (oko 1575-1627) sin je Maroja oljato-
via i Slave. Pripadnik je neplemikog roda.76 Imao je brata Ivana, kojeg je i
naslijedio 1618. godine,77 te tri sestre Antunu, Jaknu i Katu, udanu za pobu-
njenika Marina Jakobovog Kraguljevia (br. 17). Oenio se nakon bune. Ostavio

67
Hranija, ena Bogdana ukovia, ostavila je oporuku 23. oujka 1414. godine (Test. La. sv.
1, f. 31). Rod se kasnije razvio kroz prezimena Kuii i engija.
68
C. Fiskovi, Lastovski spomenici.: 105, biljeka 412.
69
Test. La. sv. 6, f. 136-137.
70
Test. La. sv. 7, f. 63-66.
71
Test. La. sv. 5, f. 142-142.
72
Desoje Kraguljevi svjedok je oporuke Prve, ene Marina Kunzula 1372. godine (Test. La.
sv. 1, f. 1).
73
Test. La. sv. 6, f. 9-10.
74
Test. La. sv. 6, f. 53-53.
75
Test. La. sv. 6, f. 265.
76
Najstariji pronaeni podatak o oljatoviima oporuka je Mare Cubrijanovi, udove Paskoja
Marojevia (oljatovia) od 7. sijenja 1570. godine (Test. La. sv. 5, f. 56-57).
77
Test. La. sv. 6, f. 181-182.
N. Vekari, Lastovski pobunjenici 1602. godine 57

je oporuku 22. veljae 1627. godine.78

19. Marin Ivanov GRANII-FAFURINOVI (oko 1576-1656) sin je
Ivana Graniia-Fafurinovia i Marije. Pripadnik je neplemikog roda.79 Imao
je brata Luku i sestru Franku, enu pobunjenika Ivana Luia Lucijanovia
(br. 30). lan je pokladarske druine Marina Bokovia 1597. godine.80 Oenio
se neposredno pred poetak bune Antunom, keri Draine Drainia, i imao
dva sina i ker. Umro je 3. listopada 1656. godine.81 Sedam dana kasnije vodi
se ostavinska rasprava povodom njegova usmenog testamenta.82
20. Kuzma iviev /ETI/ IVIEVI (oko 1585-1624), sin je ivia
etia i Marne. Pripadnik je neplemikog roda eti.83 Jedini je nasljednik oca
ivia, koji je nainio oporuku 21. studenog 1608. godine.84 Oenio se poslije
bune Marijom i imao dva sina i ker. Ostavio je oporuku 5. sijenja 1624. go-
dine.85
21. Tonko (Antun) Luin TOMAINOVI (*oko 1580) pripadnik je ne-
plemikog roda.86 Imao je brata sveenika Kuzmu i sestre Anicu i Jakovicu.
Oenio se Katom, keri Ivana antulovia, sestrom pobunjenika Antuna (br.
29). Sin i dvije keri roeni su poslije bune. Ne zna se kad je umro.
22. Ivan Kolendin /DESISLAVI-PRIMILI/ MARIEVI-KOLAJI
(*oko 1575) sin je Kolende Marievia-Kolajia i Pere, keri Dragoa Ostojia
(iz roda Jurini). Pripadnik je plemikog roda Desislavia, ogranka Primilia,

78
Test. La. sv. 6, f. 266-266.
79
Njegov pradjed Radovan Granica svjedok je oporuke Kuzme Radovanovia Paliria 1503.
godine (Test. La. sv. 2, f. 28-29). Nadimak Fafurin dobio je njegov djed Marin. Rod Graniia
izumro je u prvoj etvrti 18. stoljea.
80
C. Fiskovi, Lastovski spomenici.: 105, biljeka 412.
81
La1M (knjiga umrlih upe Lastovo (1651-1747), Arhiv upnog ureda Lastovo).
82
Test. La. sv. 8, f. 38-39.
83
Rodoelnik etia je Nika (*oko 1415). U oba prijepisa genealogija iz Lastovskog statuta
navodi im se prezime Veti (Dundovi, genealogija XVI; Genealogije Lastovaca, prijepis Don
Nika Kurelje, Lastovca, upnika Slanog, iz rukopisnog statuta lastovskog, prijepis obavljen sep-
tembra 1894, IV/31, Bogiieva biblioteka HAZU u Cavtatu, genealogija XVI). No, u vrelima sam
naao samo oblik eti. Kasnije se rod razvio kroz prezime ivievi, prema iviu ivilovom
etiu (oko 1520-1608), Kuzminom ocu. Izumro je 1702. godine.
84
Test. La. sv. 6, f. 101-101.
85
Test. La. sv. 6, f. 243-244.
86
Godine 1509. spominje se posjed Tomaina Marinovia u Prini (Test. La. sv. 2, f. 9-10).
Po Tomainu je u 16. stoljeu oblikovano prezime roda.
58 Anali Dubrovnik 43 (2005)

grane Marievi s nadimkom Kolaji.87 Imao je dva brata, Kuzmu i Luku, i

sestru Agatu, a neak je prevodioca i sveenika anka Kuzmia (oko 1560-
1638).88 Ne zna se njegova sudbina nakon bune.
23. Luka Ivanov /UVETI-PAVLOVI/ VOI (oko 1567-1657) sin je
Ivana Voia i Lucije, keri Prvoa Jurinia. Pripada plemikom rodu Uvetia,
ogranku Pavlovi, grani Voi.89 Njegova majka ostavila mu je oporukom od
1. travnja 1613. godine, izmeu ostalog, kuu u Smokvici na otoku Koruli
sa svim pripadnostima, koju joj je ostavio pok. brat Jerko.90 Luka je imao dva
brata, Marina i Antuna, oenjenog za Anicu Anticu, sestru pobunjenika Vit-
ka (br. 7), te sestru Katu, enu Nikole Kureljia. Oenio se Paulinom, keri
jednog od kolovoa bune Paska Marinovog Paskvia (br. 8), i imao tri keri.
Ostavio je oporuku 23. prosinca 1655., a umro je poetkom oujka 1657.
godine.91

87
Prezime Marievi oblikovano je po Ivanovom ukundjedu Mariu Vitkovom Primiliu,
koji je nainio oporuku 27. veljae 1553. godine (Test. La. sv. 4, f. 49-51), a nadimak Kolaji po
Ivanovom ocu Kolendi.
88
Sebastiano Dolci, Fasti litterario-Ragusini. Venetiis: Gaspar Storti, 1767. Pretisak i prijevod
s popratnim biljekama Pavla Knezovia: Zagreb: Hrvatski institut za povijest, 2001: 34, u pri-
jevodu i biljekama P. Knezovia: 117, 214-215, biljeke 737-739; Seraphinus Maria Cerva, Bibli-
otheca Ragusina (pr. Stjepan Krasi). Zagreb: JAZU, 1977, II: 178; C. Fiskovi, Lastovski spo-
menici.: 135; T. Jurica, Lastovo kroz stoljea: 305, 366-367; Test. La. sv. 7, f. 24-30.
89
Dragoslav Uveti, kao izvrilac oporuke Drua Miloevia, prodao je 16. prosinca 1349.
godine njegova dobra Dekoju Staniu iz Korule, nastanjenom na Lastovu (G. remonik: No-
tarske listine sa Lastova.: 39, br. 66. remonik netono interpretira ovo prezime: Vujeti).
Njegov otac, Dragoslav Stojkovi, meu dvadesetoricom je vijenika izabranih s doivotnim sta-
tusom prilikom zatvaranja lastovskog vijea 1367. godine (Lastovski statut, glava XLIX). Kas-
nije se rod Uvetia razvio kroz prezimena Pavlovi i Voi. Antun Ivanov Pavlovi (oko 1610-1670),
sudionik neuspjele pobune 1652. godine (M. Lucianovi, Lastovo u sklopu Dubrovake Repub-
like.: 268), umro je 1670. u izgnanstvu. Njegovi sinovi pretukli su 20. srpnja 1668. godine Mata
Zanettija iz Korule, roenog u Dubrovniku. Lastovski knez Sigismund Tudisi obavjetava o tom
sluaju dubrovaku vladu, smatrajui da je taj sluaj predznak pobune koja svaki as moe izbiti
u irokim razmjerima. Knez nadodaje da su Pavlovii, iji otac stoji u pozadini ovog zloinstva,
a od kojih su jedan sveenik i jedan klerik prijetili ubojstvom i upniku Vidu Diodatiju (Radovan
Samardi, Borba Dubrovnika za opstanak posle velikog zemljotresa 1667 g. Beograd: SAN,
Zbornik za istoriju, jezik i knjievnost srpskog naroda, III odelenje, knj. 19, 1960: 346-347). Rije
je o brai Ivanu (oko 1641-1678), sveeniku Josipu (oko 1645-1678), Pavlu (oko 1646-1691), Marinu-
Maroju (oko 1650-1680) i Bartulu (1652-1719). Ogranak Voi potjee od pobunjenikova oca
Ivana Marjanovog Pavlovia, a prezime Voi vjerojatno je derivat imena Prvo (Prvoje), po djedu
s majine strane Prvou Juriniu, ije je imanje naslijedio. Ogranak Voi izumro je 1796. godine,
a nasljednik je Ivelja (s nadimkom Mrtinovi).
90
Test. La. sv. 6, f. 140-142.
91
Test. La. sv. 8, f. 52-55.
N. Vekari, Lastovski pobunjenici 1602. godine 59

24. Luka Ivanov /REHOJEVI/ REI (oko 1565-1613) pripada plemi-

kom rodu Rehojevia.92 Imao je sestru Slavu. Oenio se Tomom i imao tri sina
i tri keri. Izrekao je svoju posljednju volju 9. oujka 1613. godine.93
25. Petar Ilijin PERI (*oko 1550), pripadnik neplemikog roda.94 Imao je
brata Antuna i sestre Margetu, enu Kolende Viteevia, i Slavu.95 Ne zna se
njegova sudbina poslije bune.
26. Frano Viceljin MASAROVI-VICELJI (oko 1580-1622) sin je Vi-
celje Masarovia (rodoelnika ogranka Vicelji) i Margete, keri Jurja Toma-
inovia. Pripadnik je neplemikog roda Masarovi.96 Nakon pobune nalazi se
na Lastovu. Svjedok je 1610. godine i izvrilac oporuke kovaa Stjepana Kara-
guzovog.97 Imao je dva brata, Marka i pobunjenika Kuzmu (br. 27), te etiri
sestre - Nikoletu, udanu za Marina Ivanovog Lucijanovia, Jaknu, Margetu i
Franku. Oenio se poslije bune. Ostavio je oporuku 9. srpnja 1621. godine.
Nasljednici su ena Slava, sinovi Boko i Marin, te ki Marija. Umro je vje-
rojatno poetkom sljedee godine.98
27. Kuzma Viceljin MASAROVI-VICELJI (oko 1575-1627) stariji je
brat pobunjenika Frana (br. 26). Imao je nadimak Kvilin. Oenio se poslije
bune. Ostavio je oporuku 15. oujka 1627. godine.99
28. Ivan Luin /SIRAI-SENKOVI-VITKOVI/ MARINICA (oko
1584-1659), neak je jednog od kolovoa bune Ivana Mariniinog Marinice
(br. 9). Imao je dva brata, Marina i Antuna, oenjenog Slavom, sestrom kolovoa
sveenika Marina (br. 3) i Antia Grdobia (br. 4), te dvije sestre Franku, enu

92
Rehoje Draivojev, rodoelnik, tuio je 17. prosinca 1285. godine Milgosta Desijinog zahti-
jevajui da mu plati za kravu koju su mu neki Korulani ukrali na Lastovu, a Milgost je bio s
njima u drutvu. Prilikom zatvaranja Vijea 1367. godine, izmeu dvadesetorice vijenika izabra-
nih s doivotnim statusom i dva su Rehojeva potomka: sin Stjepko Rehojevi i unuk Stanko
Bratoevi (Lastovski statut, glava XLIX). Rod se kasnije razvio kroz prezimena Rei, Bogeti,
Radosti, Talinti, Cvjetkovi, Papi i Domi.
93
Test. La. sv. 6, f. 136-137.
94
Luka Ivanov Peri nainio je oporuku 2. veljae 1544. godine. Nasljednici su ena Slava,
te sinovi Ivan i Antun. Ivan u oporuci spominje i majku Bratu, te brata Iliju (Test. La. sv. 3, f.
122). Rod Peria izumro je krajem 17. stoljea.
95
Test. La. sv. 5, f. 167-167.
96
Rodoelnik roda Masarovi je Bogdan Radovanovi (*oko 1425) (Dundovi, genealogija
5). Kasnije se rod razvio kroz dva ogranka: arbotanovi i Vicelji.
97
Test. La. sv. 6, f. 121-122.
98
Test. La. sv. 6, f. 207-207.
99
Test. La. sv. 6, f. 261-261.
60 Anali Dubrovnik 43 (2005)

Stjepana Lukinog Toljenovia, i Anicu. Nakon lastovske bune, zajedno s Ma-

rinom Lukinim Bokoviem, pristupio je 1606. godine pred dubrovako Malo
vijee traei u ime cijele Zajednice oprost od prolih grijeha.100 Oenio se,
vjerojatno nakon bune, Elizabetom, keri Frana Anuhlia. Imao je dvije keri.
Ostavio je oporuku 9. kolovoza 1659. godine.101
29. Antun Ivanov /KRIVATOVI/ ANTULOVI (oko 1580-oko 1622)
sin je Ivana antulovia i Marue. Pripadnik je plemikog roda Krivatovia,
ogranka antulovi.102 Imao je dva brata, Cvijeta i Kolendu, i sestru Katu, enu
Antuna Lukinog Tomaina. Oenio se Marijom, keri jednog od kolovoa
pobune Vitka Antice (br. 7). Uz dvije keri imao je i sina sveenika, Ivana,
sudionika neuspjele bune 1652. godine i politikog bjegunca.103 Prema predaji,
kua je bila razorena a zemlja posuta solju.104 Antun je ostavio oporuku 15.
rujna 1622. godine.105
30. Ivan Luin /APETI/ LUCIJANOVI (oko 1550-oko 1626) sin je
Luke Lucijanovia i Tome. Pripadnik je plemikog roda apeti, ogranka Lu-
cijanovi.106 Nije imao brae, samo sestru Maru. lan je pokladarske druine
Marina Bokovia 1597. godine,107 a vijenik 1618. godine.108 Oenio se Fran-
kom, keri Ivana Graniia, sestrom pobunjenika Marina, br. 19) i imao sina
i dvije keri. Svojoj keri Luciji dao je u miraz 9 ovaca i koza, kad se udavala
za Ivana Braina, kako navodi Lucija u svojoj oporuci od 16. svibnja 1608.
godine.109 Ostavio je oporuku 11. travnja 1626. godine.110
100
M. Lucianovi, Lastovo u sklopu Dubrovake Republike.: 266; J. Lui, Prolost otoka
Lastova u doba Dubrovake Republike.: 69; T. Jurica, Lastovo kroz stoljea: 124.
101
Test. La. sv. 8, f. 77-79.
102
Rod Krivatovia spominje se od 15. stoljea (Dundovi, genealogija 13), a kasnije se razvio
kroz prezimena antulovi i ili. Prvi antulovi je Antunov djed Antun Ivanov Krivatovi (*oko
1530). Ogranak antulovi, katkad zvan talijanizirano Sciantoli, Santolo, izumro je 1749. godine,
a nasljednik je Leki (kasnije Lei-antulovi).
103
M. Lucianovi, Lastovo u sklopu Dubrovake Republike.: 268.
104
Ta kua nalazila se preko puta dananje kue Lei-antulovi.
105
Test. La. sv. 6, f. 231.
106
Radovan ivanovi apeti spominje se u jednom kupoprodajnom ugovoru 1478. godine
(Dundovi, genealogija 9). Rod se kasnije razvio kroz ogranke Lucijanovi, Karlovii Kvinta.
Ogranak Lucijanovi dobio je prezime po Lucijanu Radovanoviu (oko 1465-1534), Ivanovom
pradjedu.
107
C. Fiskovi, Lastovski spomenici.: 105, biljeka 412.
108
F. Radi (pr.), Knjiga o uredbama i obiajima skuptine i obine otoka Lastova.: 126.
109
Test. La. sv. 6, f. 115-116.
110
Test. La. sv. 7, f. 125-126.
N. Vekari, Lastovski pobunjenici 1602. godine 61

31. Ivan Antunov PERI (oko 1575-1624), jo jedan pripadnik ve spome-

nutog neplemikog lastovskog roda. Njegov otac, Antun Lukin Peri, prvi je
roak pobunjenika Petra Ilijinog Peria (br. 25). Ivan je imao etiri sestre,
Katu, Jaknu, Peru i Maru, kojima je prema oevoj oporuci od 13. prosinca
1610. godine duan osigurati miraz.111 Oenio se poslije bune Marijom i imao
dva sina. Ostavio je oporuku 23. rujna 1624. godine.112
32. Marin ivojev /KRAGULJEVI/ IVOJEVI (oko 1565-oko 1633)
sin je ivoja Kraguljevia i Pere. Pripadnik je plemikog roda Kraguljevi,
ogranak ivojevi (kasnije ivoje). Imao je brata Jakova. Oenio se prije bune
Marom, keri Marina Vlahojevia (iz roda Desislavia) i imao sina ivoja.
Ostavio je oporuku 14. lipnja 1632. godine.113
33. Jakov Marinov BIROVI (oko 1565-1608), sin je Marina Birovia i
Antonije Jakovljeve Masarovi, prve roakinje pobunjenika Bogdana Kolen-
dinog Masarovia (br. 35). Pripada neplemikom rodu.114 Imao je brau Matiju
i Jeria. Oenio se Margaritom i nije imao djece. Ostavio je oporuku 2. travnja
1608. godine.115
34. Antun Marinov VASILJEVI (*oko 1570), sin je Marina Vasiljevia
i Drae. Pripada neplemikom rodu.116 Imao je dva brata, Frana i Dominika, i
dvije sestre, Marnu i Luciju. lan je pokladarske druine Marina Bokovia
1597. godine.117 Marin Matijaev Brati, oporukom iz 1611. godine, ostavio mu
je kuu u Grmici.118 Oenio se poslije bune Anicom i imao dva sina i ker. Ne
zna se kad je umro.
35. Bogdan Kolendin /MASAROVI/ ARBOTANOVI (oko 1565-1638)
sin je Kolende arbotanovia. Pripadnik je neplemikog roda Masarovi,

111
Test. La. sv. 6, f. 123-124.
112
Test. La. sv. 6, f. 244-245.
113
Test. La. sv. 6, f. 289.
114
Jakovljev stric, Tomko Kristiev Birovi, nainio je oporuku 9. oujka 1589. godine (Test.
La. sv. 5, f. 173-174). Rod se kasnije razvio kroz prezimena Jerievi i Trojkovi.
115
Test. La. sv. 6, f. 93-94.
116
Nije utvren rodoelnik prema kojem je rod dobio prezime Vasiljevi. Najstariji poznati
lan, Jun Nikoli, svjedok je oporuke Vidoa Draojevia 1401. godine (Test. La. sv. 1, f. 18).
Drai unjevi, Antunov ukundjed, izaslanik je Lastova u Dubrovniku 1472. godine u vezi
rjeavanja pitanja pudara (Lastovski statut, glava LXXIX). Rod Vasiljevia kasnije se razvio kroz
prezime agor.
117
C. Fiskovi, Lastovski spomenici.: 105, biljeka 412.
118
Test. La. sv. 6, f. 128-129.
62 Anali Dubrovnik 43 (2005)

ogranak arbotanovi. Njegovo ime svojedobno se nalazilo na staroj nadgrob-

noj ploi oko crkve Sv. Marije u Polju,119 Imao je tri brata, Frana, Luku i
Marina, te sestru Mariju. Oenio se neposredno pred poetak bune i imao tri
sina: Kolendu, sveenika Antuna i Marina. Ostavio je testament 2. oujka
1630. godine.120
36. Petar Antunov PRCELJEVI (*oko 1580) pripadnik je neplemikog
roda o kojem nema puno vijesti. Stjepan Karaguzov, kova, ostavio je 1610.
godine sveeniku Vidu Antunovom zemljite u Potsuhaju u Prgovu, koje
granii sa zemljitem Ilije kratulia i Petra Prceljeva.121 Petar je bio oenjen,
ali ime ene nije poznato kao ni godina njegove smrti. Imao je ker Antoniju
(oko 1625-1679), ijom se smru ugasio ovaj rod.
***
Od 11 pristaa pobunjenika koji pripadaju plemikim rodovima, etvorica
su u bliskom srodstvu s kolovoama (Ilija Paskov kratulji, Luka Ivanov Voi,
Ivan Luin Marinica, Antun Ivanov antulovi), a jedan nije u bliskom srod-
stvu, ali pripada istom rodu (Ivan Kolendin Marievi iz roda Desislavi). Za
ostalih est plemia (Antun urov Aleti, Luka Marinov Frnjiz, Marin Jako-
bov Jakobac, Luka Ivanov Rei, Ivan Luin Lucijanovi, Marin ivojev ivo-
jevi) nije utvrena bliska srodnost s kolovoama i njihove rodove (Gali,
Tolosevi, Kraguljevi, Rehojevi i apeti) mogli bismo pribrojiti irem kru-
gu pobunjenika.
Nijedan od 15 neplemia nije u srodstvu s kolovoama (Cvjetia ivanov
Cvjetia, Ilija Antunov Kuii, Marin Pavlov Lazarovi, Antun Marojev olja-
tovi, Marin Ivanov Granii-Fafurinovi, Kuzma iviev ivievi, Tonko
Luin Tomainovi, Petar Ilijin Peri, braa Frano i Kuzma Viceljin Masa-
rovi-Vicelji, Ivan Antunov Peri, Jakov Marinov Birovi, Antun Marinov
Vasiljevi, Bogdan Kolendin arbotanovi i Petar Antunov Prceljevi). Njiho-
vu vezu s kolovoama vjerojatno treba traiti u nekom obliku egzistencijalne
ovisnosti.

119
C. Fiskovi, Lastovski spomenici.: 73:
BOGDAN. DI. COLDA
MASA ROVICH
REDE DE DE BOGDAN
120
Test. La. sv. 7, f. 47-49.
121
Test. La. sv. 6, f. 121-122.
N. Vekari, Lastovski pobunjenici 1602. godine 63

Lojalni Lastovci

Kada su Dubrovani nakon pobune intervenirali i 13. srpnja zauzeli otok,

lastovska tvrava, pie ime Ljubi, bude sada opskrbljena sa 60 vojnika i 25
Lastovljana, koji su se toj buni protivili i sa Dubrovani drali.122
Don Bonino Jeronimov tuio je 1606. godine Antoniju, udovicu i nasljed-
nicu voe pobunjenika Paska Antice, traei naknadu tete koja mu je prouz-
roena za mletake okupacije kad mu je Pasko oduzeo uivanje zemalja bene-
ficija Sv. Ivana i prisvojio ga sebi!123 Sveenik Bonino Jeronimov pripadnik je
lastovskih plemia iz roda Dobrievia. uveni tiskar Dobri Dobrievi
(Boninus de Boninis) brat je njegova pradjeda. Oito je bio protiv pobunje-
nikog klana i zato bio kanjen!
Neplemi Luka Siketi ustao je iste godine tubom protiv plemia Kuzme
Toljenovia jer je u doba mletakog vladanja Lastovom, kao sudac, dao nalog
da se njegov novac, koji mu je kao dubrovakom pristalici za vrijeme bune bio
oduzet, upotrijebi za popravak tvrave. Toljenovi je osuen da mu nadokna-
di tetu.124 Napominjem, ni sam Kuzma Toljenovi nije bio meu pobunjeni-
cima. No, sudac je u vrijeme bune i vjerojatno slua naloge pobunjenika koji
su uveli strahovladu.
Ovih nekoliko primjera pokazuje da Lastovci nisu bili jedinstveni i da je
upitna romantiarska tvrdnja ime Ljubia o pedeset najodlinijih iz onoga
otoka,125 koju e prihvatiti i Vinko Foreti.126
Imena lastovskih pobunjenika su nam poznata jer su bili osueni na smrt,
no onih 25 Lastovljana koji su se sa Dubrovani drali, nisu bili proce-
suirani i stoga su ostali anonimni. Osim nekoliko spomenutih iznimaka, stav
ostalih Lastovaca nije poznat niti nekim dokumentom potkrepljen. No, i popis
nespomenutih govori!

122
. Ljubi, O odnoajih meu republikom Mletakom i Dubrovakom.: 115.
123
M. Lucianovi, Lastovo u sklopu Dubrovake Republike.: 266; T. Jurica, Lastovo kroz
stoljea: 125.
124
M. Lucianovi, Lastovo u sklopu Dubrovake Republike.: 266.
125
. Ljubi, O odnoajih meu republikom Mletakom i Dubrovakom.: 114.
126
V. Foreti, Povijest Dubrovnika do 1808., II: 81.
64 Anali Dubrovnik 43 (2005)

Tako meu pobunjenicima nema nijednog plemia koji pripada rodovima

primljenim nakon zatvaranja Vijea 1367. godine: Dobrievi,127 Dragoevi128
i Gilji (koji u vrijeme bune ivi pod prezimenima Biaji i ali).129 Uz ve
spomenutog sveenika Bonina Jeronimovog (Dobrievia), kojemu je Pasko
Antica oteo uivanje zemalja beneficija Sv. Ivana, u vrijeme bune spominje se
i njegov brat Juraj, jedan je od predstavnika lastovske Zajednice koji su za-
dueni za upravljanje imovinom osuenih pobunjenika 1602. godine.130
Od starih plemia meu pobunjenicima nema Dobrojevia (koji u vrijeme
bune ive pod prezimenom Draganovi), Juriia, Kunzulia (koji se u doba
bune zovu Ostoji), Mirkovia (koji u vrijeme bune ivi pod prezimenima
Draini i Arkaevi), Stania (koji se tada zovu ipoti131), Luia (koji se
tada zovu Toljenovi i Fulmiz) i Trkalovia. Nema ni nekih ogranaka plemikih
rodova koji sudjeluju u pobuni: Vlahojevia i Sokolia (ogranci roda Desislav-
i), uevia (ogranak roda Sirai), Sangaleta (ogranak roda Gali), ilia
(ogranak roda Krivatovi), Grzelinovia, Despotovia i Fantele (ogranci roda
Luki), Bogetia i Cvjetkovia (ogranci roda Rehojevi), Karlovia i Kvinte
(ogranci roda apeti), irunia, kaljkovia i Diodatija (ogranci roda Tolos-
evi), Pavlovia (ogranka roda Uveti), Skvrake (ogranak roda Veramenti).
Od neplemikih rodova, uz ve spomenuti rod Siketia, koji izvori na-
vode kao dubrovakog pristalicu, Dubrovniku lojalni Lastovci vjerojatno su i
oni iz rodova: Babi, Bensajevi (u vrijeme pobune zvani udre), Binola,
Brai, Brajko, Brati, Carevi (u vrijeme bune zvani uti), ikati, Fanfalija,

127
Rod potjee od Miloa Dragoslavlia (oko 1350-oko 1395), nepoznatog podrijetla, koji je
oko 1380. godine doselio na Lastovo kao domazet Dobroslava Usinia (Desislavia). Milo je umro
prije svog tasta (ostavio je oporuku 15. listopada 1395. godine, Test. La. sv. 1, f. 5) pa je Usinie-
vo imanje 1409. godine naslijedio unuk Dobri (Test. La. sv. 1, f. 24-25) po kojem je obli kovano
prezime Dobrievi. Ne zna se trenutak kad su Dobrievii uli u krug plemia, no vjerojatno
krajem 15. ili poetkom 16. stoljea, moda i zahvaljujui ugledu uvenog tiskara in kunabula
Dobria Dobrievia.
128
Drago uvanovi, rodoelnik Dragoevia, primljen je u Vijee dvadesetorice 1483. godine
za njegove zasluge i vjerne usluge dubrovakoj vladi. To imenovanje nailo je na otpor Zajednice
(Lastovski statut, glava LXXXVIII, glava XCIII).
129
Giljii su zapravo stari plemiki rod, ali su iz nekog nepoznatog razloga (moda genealo-
kog diskontinuiteta po mukoj liniji) izgubili status pa ga onda 1492. ponovno stekli uz potporu
Dubrovana.
130
J. Radoni, Dubrovaka akta i povelje, III/1: 38.
131
Rod kasnije poznat pod prezimenom Ivelja.
N. Vekari, Lastovski pobunjenici 1602. godine 65

Glavoevi (zvani Korulanovi), Gojai,132 Grijalovi, Grubi (Grubii i

Kurelji), Ivankovi,133 Jurini (koji u vrijeme bune ive pod prezimenima
Ivievi, Hropi, Cvjetanovi, Ostoji, Barbi i Dundovi), Kaceti (s ogran-
kom Rusjen), Kaki, Kokoii,134 Kvai, Kvesti, Leki,135 Lodi, Ljalji,
Miku, Mini, Murgi, Nikoli, Parapunja,136 Pati (s ogrankom Glumac),
Pirilovi, Placari, Ribica, Sandalji, Siruga (u vrijeme bune ive pod prezi-
menima Sirakovi i Kalia), ari i Viteevi (u vrijeme bune pod prezimenima
Mininovi i obanovi).

Drutvena klima pred bunu

Dolazak Lastova u okvire dubrovake drave u drugoj polovici 13. stoljea

nije naruio dominaciju tada vladajue strukture. Jedna i jedina, moemo rei
i sluajna vijest o lastovskom upanu vrlo je indikativna. Naime, godine 1285.
vodi se kazneni postupak protiv Bogdana, sina negdanjeg lastovskog upana
Desislava jer je uhvatio za guu i silovao Lastovku Dobru. Obranu Bogdana
Desislavia svjedoenjem (po svemu sudei lanim) podupire Grdomil Sira-
i.137 Brojno potomstvo Bogdana Desislavia i njihov utjecaj u kasnijem vre-
menu dokazuje da primjena lastovskog obiaja, koji e svoj izraz nai u glavi
XV. Lastovskog statuta iz 1310. godine, a kojim sva dobra koja po bilo kojoj
osnovi pripadaju tom silovatelju moraju pripasti toj djevojci koja je silovana a
on neka bude protjeran sa spomenutog otoka Lastova,138 nije bio ishod ovog
kaznenog postupka. Naprotiv, sprega Bogdanovih i Grdomilovih potomaka
nastavit e se stoljeima. Desislavii i Siraii bit e najutjecajniji lastovski
rodovi za itava trajanja dubrovake vlasti. Njihov udio u vlasti, aproksima-
tivno izraunat na uzorku broja osoba koje se spominju u Lastovskom statutu,
premauje jednu etvrtinu (27,27%).139

132
Rod kasnije poznat pod prezimenom ihorati.
133
Rod kasnije poznat pod prezimenom Grgurevi.
134
Rod kasnije poznat pod prezimenom Kokot.
135
Rod kasnije poznat pod prezimenom Lei.
136
Rod kasnije poznat pod prezimenom ean.
137
G. remonik: Notarske listine sa Lastova.: 5, 9; J. Lui, Iz srednjovjekovne prolosti
otoka Lastova. Radovi Instituta za Hrvatsku povijest 6 (1974): 39, biljeka 157.
138
Lastovski statut, glava XV.
139
Nenad Vekari, Lastovci u Lastovskom statutu. Anali Zavoda za povijesne znanosti
HAZU u Dubrovniku 44 (2006): u tisku.
66 Anali Dubrovnik 43 (2005)

Dubrovnik, dakle, nije razbio dotadanju vladajuu strukturu, nego je, uz

priznanje autonomije, odrao kontinuitet. Protokom vremena, doseljavanjem
novog stanovnitva, oligarhija monih starosjedilaca biva ugroena. Da bi spri-
jeili infiltraciju novih, Desislavii i Siraii, uz jo nekoliko rodova koji su
pripadali tom vladajuem starosjedilakom krugu, odluili su se na zatvaranje
lastovskog Vijea. Ispravno zakljuuje Antun Cvitani ustvrdivi da je oli-
garhijska tendencija pobijedila 1367. godine, kada je odredbom Statuta utvren
nain imenovanja u Vijee i doivotno trajanje te slube.140 Time je lastovsko
drutvo definitivno podijeljeno na dvije skupine: plemie i neplemie. A neple-
miima je potpuno zatvoren put do bilo koje znaajnije funkcije u obnaanju
lokalne vlasti.
Sljedea faza raslojavanja odvija se unutar plemikog kruga. On nije jedin-
stven. Desislavii i Siraii dominiraju, uz njih se izdie jo nekoliko rodova,
dok se drugi plemiki rodovi minoriziraju. Napetost lagano raste. Oligarhija
poveava mo, ali smanjuje broj. Moni postaju monijima, ali i sve usamlje-
nijima. Pitanje je samo vremena kada e marginalizirana struja, koja moe
oekivati potporu ve otprije obespravljenog sloja, dosegnuti kritinu masu da
bi mogla uspjeno djelovati. Stvara se, dakle, nova podjela lastovskog drutva.
S jedne strane stoji monija ali malobrojnija plemika skupina sa svojim malo-
brojnim neplemikim pristaama, a s druge strane mnogobrojnija minorizira-
na plemika skupina s mnogobrojnijim neplemikim pristaama.
Kako te dvije struje, u kontekstu lastovske stvarnosti, stoje u odnosu prema
Dubrovniku? Po prirodi stvari, otoka oligarhija eli dominaciju. Njoj smeta
bilo kakvo dubrovako upletanje, jer ono naruava njihovu stabilnu poziciju.
Marginalizirana strana, pak, trai saveznika. Nemona da u okviru postojeeg
sustava lokalne autonomije, zacementiranog zatvaranjem Vijea 1367. godine,
promijeni odnos snaga, ona trai protekciju u Dubrovniku. Interes je obostran,
jer ni Dubrovniku ne odgovara osamostaljena lokalna oligarhija, koja se moe
odmetnuti i izmaknuti kontroli. Lastovo je na dnu dubrovakih prioriteta i zbog
svoje udaljenosti, a i zbog gospodarskog reima koji se razlikuje od onog u
ostalim dijelovima Republike. Vlasteoski rodovi ne dobivaju poklone s Las-
tova. Dubrovnik ima samo jedan cilj: neoskvrnjeni suverenitet nad otokom. I
u tim okvirima treba sagledavati njegov intervencionizam. On e se mijeati
u lokalnu autonomiju samo ako osjeti da ona moe dovesti u pitanje njegov

140
Antun Cvitani, Lastovsko statutarno pravo., u: Lastovski statut, prev. Antun Cvitani.
Split: Knjievni krug, 1994: 141-142.
N. Vekari, Lastovski pobunjenici 1602. godine 67

suverenitet. Stoga je osamostaljena lokalna elita njegov prirodni neprijatelj, a

marginalizirana strana prirodni saveznik. Saveznik pomou kojeg e kontro-
lirati otoku elitu.
To je, ukratko, drutvena klima na Lastovu koja prethodi buni.

Analiza pobunjenikog i lojalnog kruga

Poto smo upoznali kolovoe pobune, njihove pristae i rodove koji ne

sudjeluju u pobuni, pokuajmo posloiti bitne injenice:
1) Meu kolovoama pobune omjer plemikih i neplemikih rodova je 10:0,
meu ostalim pobunjenicima 11:15, a meu nespomenutima (lojalnima)
20:37. Jasan je staleki karakter pobune.
2) Blisko srodstvo svih 10 kolovoa pobune govori o jasnoj rodovsko-kla-
novskoj pozadini pobune. To nije pobuna plemstva, nego samo jednog, sroenog
dijela plemstva.
3) 5 od 10 kolovoa pripada plemikim rodovima Desislaviima i Siraiima,
najmonijim rodovima jo iz vremena prije ulaska u okvire dubrovake drave.
4) Kolovoe bune bili su dobro pozicionirani u lokalnoj hijerarhiji. Jedan
je bivi kancelar, a drugi je kancelar u vrijeme bune.
5) Kolovoe bune imaju osobne razloge za netrpeljivost prema Dubrovniku.
Jedan od njih je bivi kancelar, koji je uz pomo dubrovakih vlasti razvlaten
zbog malverzacija.
6) Omjer izmeu pobunjenih i lojalnih plemikih rodova u korist lojalnih
(12:20) ukazuje da je dotad monija strana u orsokaku.
7) Meu pobunjenicima nema nijednog novoprimljenog plemikog roda
(Dobrievi, Dragoevi, Gilji). U njima su Dubrovani gledali svoje savez-
nike, oni su, uostalom, i bili primani uz pritisak Dubrovana i za zasluge i
vjerne usluge dubrovakoj vladi.141 Na strani pobunjenika su, dakle, starosje-
dilaki rodovi koji brane svoje ranije steene pozicije.

141
Lastovski statut, glava XCIII. Dubrovani su i poslije pobune u Vijee infiltrirali svoje
pristae: godine 1618. u Vijee je primljen Marin Lukin Vukeljin (Lastovski statut, glava CXLII),
a 1669. Petar Fulmiz, po odluci dubrovakog Malog vijea, primljen je posebnom milou zbog
zasluga ne ukidajui time... statutarne odredbe, zakone i obiaje lastovske komune (Lastovski
statut, /glava CLXXXVII/).
68 Anali Dubrovnik 43 (2005)

8) Omjer 12:20 izmeu pobunjenih i lojalnih lastovskih plemikih rodova,

a omjer 12:37 izmeu pobunjenih i lojalnih lastovskih neplemikih rodova
ukazuje da se veina neplemikih rodova protivi pobuni. Nerazmjer izmeu
pobunjenih i lojalnih neplemikih rodova (u korist lojalnih) ukazuje da buna
nipoto nema socijalni karakter.
9) Nesmiljen odnos pobunjenika prema lojalnim Lastovcima, bilo plemii-
ma (Dobrievi) ili neplemiima (Siketi), oduzimanje i prisvajanje njihove
imovine u vrijeme kada je otok izvan dubrovake kontrole, pokazatelj je otrine
unutranjeg lastovskog sukoba.

Interpretacija

Moe li se, u svjetlu ovih injenica, postaviti teza da je skupina Lastovaca

pokuala izmanipulirati i Mleane i Dubrovane? Stidljivu naznaku ove teze
iznio je Tonko Jurica primijetivi: injenica da e se na elu pobune nai
ljudi sa solidnim godinjim prihodima nije beznaajna.142 Odnosno: Osobni
interesi esto su se skrivali pod platem zajednikih interesa pa su se po-
jedinci, zvanino se borei za samoupravu, de facto borili za vlastiti pro-
bitak.143 Jurica ipak nije dalje razraivao tu tezu, nego se opredijelio za ste-
reotipni pogled o politici Dubrovnika koja je oduvijek teila totalnom poti-
njavanju i otokom prkosu koji to nije mogao podnijeti,144 slino kao i prije
njega Lucijanovi, koji je napisao: vrela krv Lastovaca odvela ih je ovaj put
toliko daleko, da su odluili prekinuti sve veze s Dubrovnikom i predati se u
ruke Krilatog Lava, zaboravivi strano zlodjelo, koje je na njima izvrio dud
Orseolo II. g. 998.145
Koliko god Mleani bili skloni perspektivi da Lastovo postane sastavnim
dijelom njihove Republike i koliko god Dubrovani teili da Lastovo podvrgnu
to slinijoj jurisdikciji kakvu su imali na ostalim dijelovima svog teritorija,
na listi prioriteta i jednih i drugih Lastovo je ipak pri dnu. Ba zbog toga se
Dubrovnik i Mletaka Republika nisu sukobili oko Lastova prije. Pobuna Las-
tovaca ona je kljuna toka koja e privui vojnike i brodovlje! Nisu li sami

142
T. Jurica, Lastovo kroz stoljea: 122.
143
T. Jurica, Lastovo kroz stoljea: 122.
144
T. Jurica, Lastovo kroz stoljea: 121.
145
M. Lucianovi, Lastovo u sklopu Dubrovake Republike.: 262.
N. Vekari, Lastovski pobunjenici 1602. godine 69

Lastovci i jedne i druge potaknuli da naglo promjene prioritete svoje politike

i na sam vrh stave Lastovo, iako po svim stratekim interesima ono to nikako
ne moe biti?
Nema sumnje da Dubrovnik eli ojaati svoju jurisdikciju, da pokuava
integrirati otok u svoj sustav razbijajui otoku autarhinost. Pritom se, zacijelo,
slui raznim metodama. Od legalnih, koje e se oitovati u odlukama vlasti,
do neformalnih, stvaranjem pouzdanika i infiltracijom svojih pristaa u last-
ovsko Vijee, pa i do najokrutnijih, kad ostala sredstva postanu bezuspjena
(davljenje pobunjenih sveenika u dubrovakoj tamnici, trovanje Paska Antice
u Veneciji). No, usprkos svemu tome, Lastovo ima poseban poloaj u okvirima
Dubrovake Republike i nijedan njezin teritorij nema ni priblino takav stupanj
autonomnosti! Treba li, dakle, u ovakvim dubrovakim potezima iitavati
samo dubrovaki cilj da suzbije otoku autonomiju, ili u takvim odlukama
treba traiti i reakcije na debalans odnosa snaga na samom otoku, i to u kon-
tekstu svih moguih reperkusija takvog debalansa, koji e se, kao to su i
dogaaji oko bune potvrdili, oitovati i u dubrovako-mletakim odnosima?
Ili su granice ciljeva dubrovakog intervencionizma odranje suvereniteta,
stabilnosti na otoku, odnosno pokuaj spreavanja otoke oligarhije kao
izvorita nestabilnosti! Da je cilj tog intervencionizma upravo da se izbjegnu
posljedice koje su se uslijed bune dogodile!
Nastanak bune i dogaaji koji su uslijedili nakon bune nesumnjiv su dokaz
dubrovake greke! Dogodilo se ono to su Dubrovani najmanje eljeli da se
dogodi: konflikt s gospodaricom Jadrana s rizinim ishodom. No, je li greka
uinjena odlukom Senata od 22. studenog 1601. godine, kada je zadrla u au-
tonomiju Lastova, ili je greka u tome to je ta odluka prekasno donesena?
ini se da je ipak blie istini interpretacija da je Dubrovnik zanemario opas-
nost koja se moe dogoditi ako se stvori otoka oligarhija, odnosno prekasno
uoio da se to ve dogodilo! A kad je jednom zakasnio, vie nije bilo dobrog
poteza.
U svjetlu iznesenih injenica lake se moe razumjeti i ponaanje Mletake
Republike! Odnosno, reakcija Mleana u poetku bune da vrieme nije sada
zgodno za to, te neka se Lastovljani umire,146 nije hinjena. Ispravno e nagla-
siti Radovan Samardi: Lastovljani su se posluili lukavstvom... i naterali

146
. Ljubi, O odnoajih meu republikom Mletakom i Dubrovakom.: 115.
70 Anali Dubrovnik 43 (2005)

providura da ih primi insinuiranom pretnjom da e se, inae, ponuditi napuljs-

kom guverneru ili papi, a to Gospodarica Jadranskog mora nikad ne bi mogla
dozvoliti.147
Zavrni rezultat takoer daje potporu ovakvoj interpretaciji. Unato vojnoj
inferiornosti, Dubrovaka Republika zadrala je otok. Mletaka Republika
nije ga mogla zadrati. Iako svjesna da vrieme nije sada zgodno, sredozem-
na velesila nasjela je na pobunjeniki mamac.
Stoga mislim da bi se mogla dati sljedea interpretacija uzroka lastovske
bune: u lokalnoj konstelaciji odnosa snaga i interesa jedna skupina dobro pozi-
cioniranih starosjedilakih lastovskih plemia, na elu s potomcima upana
Desislava, nametnula se i stvorila jedan vid oligarhije. Toj oligarhiji suprotstavi-
la se druga skupina plemia ostvarujui protuteu uz pomo centralne du-
brovake vlasti, koja lastovsku oligarhiju doivljava kao opasnost za suvereni-
tet nad otokom. Stavljena pod kontrolu, nezadovoljna vladajua skupina poku-
ava vratiti pozicije. Svoju borbu artikulira kao otpor protiv ugroavanja otoke
autonomije, pokuavajui proiriti krug svojih pristalica na otoku, u emu
djelomino i uspijeva. Vidjevi da u okviru Dubrovake Republike nema anse
da se vrati na stare pozicije, koristi mletake aspiracije i uspijeva sredozemnu
velesilu involvirati u sukob koji njoj u tom trenutku nije u interesu. U konste-
laciji tadanjih europskih odnosa, pobunjenika akcija je osuena na neuspjeh.
Unato vojnoj inferiornosti i vojnom porazu, Dubrovaka Republika zadrala
je otok, oligarhija je unitena, a autonomija Lastova u stvarnosti ograniena.

147
R. Samardi, Veliki vek Dubrovnika: 18-19.
N. Vekari, Lastovski pobunjenici 1602. godine 71

THE LASTOVO REBELS OF 1602

NENAD VEKARI

Summary

In 1602 the Island of Lastovo witnessed a rebellion against the central

government of the Republic of Dubrovnik in which the rebels sided with Venice.
Using documentary evidence and genealogical reconstruction, this article
explores the causes of the revolt and identifies all of the 36 rebels cited in the
sources (10 rebel leaders and 26 supporters) as well as their kinship ties. The
analysis has provided us with the following results:
1. The ratio between the nobles and non-nobles among the rebel leaders is
10:0, among other rebels 11:15, and among the families which evidently remained
faithful to Dubrovnik the ratio is 20:37. This clearly demonstrates that the
revolt was class rooted.
2. Close kinship ties between the 10 leaders (Figure 1) reveal the family and
clan background of the rebellion. It was not a general revolt of Lastovos nobility,
but limited to a group within it.
3. Five out of ten rebel leaders were the descendants of the Desislavi and
Sirai nobility, the families whose power and influence had dated back to the
times of before the Ragusan rule.
4. The 12:20 ratio between the noble families taking part in the revolt and
those who remained loyal anticipates the formers dead end.
5. Among the rebels there were no new entrants to the local nobility (after
1367) from the Dobrievi, Dragoevi or Gilji family. The Ragusans considered
them allies since they had been permitted to join the ranks of the nobility
thanks to the merits and the loyal service to the Ragusan government. Thus
siding with the rebels were ancient noble families who defended their formerly
acquired positions.
6. The ratio 12:20 between the nobles who participated in the rebellion and
those who did not, along with the 12:37 ratio between the rebels and the loyalists
72 Anali Dubrovnik 43 (2005)

in the non-noble ranks indicate that a considerable majority of the non-noble

families resented the idea of revolt. An apparent disproportion between non-noble
rebels and the loyalists (in favour of the latter) shows that the rebellion was
not the product of social discontent.
With an aim to strengthen its jurisdiction over the area, Dubrovnik tended
to disintegrate Lastovos traditional autarchy. In doing so, during several centuries,
the Republic government resorted to a variety of methods. From legislative
measures to less formal methods involving lobbying and infiltration of the
Republic adherents into the Lastovo Council, to extremely cruel but efficient
means against some of the rebels (strangulation, poisoning). Yet, Lastovo was
to hold a special position within the Republic of Dubrovnik and no other
administrative unit enjoyed such a degree of autonomy. Are these Ragusan
measures to be interpreted as the Republics attempt to restrict the islands
autonomy, especially in the events of 1601-1602? Or was it an effort to prevent
the Lastovo oligarchy as a source of instability, with possible impact on Veneto-
Ragusan status quo in the Adriatic? Was the wrong step taken when the Senate
decided to interfere with Lastovos autonomy on 22 November 1601 or was the
decision brought too late? The likelihood is that Ragusan authorities failed to
foresee the long-term risk of the establishment of the island oligarchy, that is,
it lagged well behind the events to be able to make the right move.
In the light of the new interpretation of the Lastovo rebellion, one can find
it easier to grasp the relative actions of the Venetian Republic. Its reaction
during the first days of the unrest in that it was not the right moment to act,
and the Lastovo populace should be pacified may be interpreted as sincere.
The Lastovo rebels then resorted to cunning, and Venice rose to the rebels
bait. However, the Mediterranean super power soon showed to have other
strategic priorities and abandoned the Lastovo cause.
Thus this leads the author to the following interpretation of the Lastovo
rebellion and its likely cause: within the local political setting and under the
leadership of the descendants of the chieftain (upan) Desislav a group of the
old noble families rose to political prominence and created a certain form of
oligarchy. They were confronted by a group of local noblemen supported by
the central Ragusan government which considered the island oligarchy a threat
to its sovereignty over Lastovo. Placed under control, the dissatisfied ruling
faction tried to restore its positions. The rebels articulated their revolt in the
form of resistance against restriction of the island autonomy, trying to arouse
N. Vekari, Lastovski pobunjenici 1602. godine 73

the allegiance of many islanders, in which they partly succeed. Having realised
that the framework of the Republic of Dubrovnik offered no prospects of
restoration of its oligarchy, the group managed to involve Venice into the conflict,
though seemingly uninterested at the time. Given the power constellation in
Europe, the rebellion was doomed to failure. Regardless of the military inferiority,
the Republic of Dubrovnik managed to retain the island and consolidate its
sovereignty over the territory. In practice, this implied the fall of Lastovos
oligarchy and the limitation of the islands autonomy.