HRVATSKA ETNOLOGIJA

(PITANJA, ODGOVORI I OSTALO)

Prof.dr.sc. Jadranka Grbi

0
Hrvatski studiji

1
HRVATSKA ETNOLOGIJA (pitanja, odgovori i ostalo)

1. PODJELA ETNOLOGIJE/ANTROPOLOGIJE PREMA HAVILANDU I PANDINU.

William Havilandu podijelio je ameriku antropologiju na:

1. fiziku ili bioloku antropologiju
2. kulturnu antropologiju
a) arheologiju
b) lingvistiku
c) etnologiju

Jacob Pandian podijelio je etnologiju/antropologiju na:

1. fiziku (bioloku) antropologiju

2. arheoloku antropologiju (arheologija)
3. lingvistiku antropologiju (lingvistika)
4. kulturna antropologija ili etnologija
ukljuuje razliite specijalizacije: psiholoka antr., socijalna antr., strukturalna
antr., ekoloka antr., medicinska antr., urbana antr., ekonomska antr.,
antropologija religije, antr. igre, natr. zakona, natr. umjetnosti, pedagoka
antropologija i sl.

Razlika izmeu prve i ostalih skupina je u tome to se bioloka antropologija bavi ovjekom kao
biolokim biem, a druge tri kao kulturnim biem prouavajui redom kako su navedene:
arheologija izumrle kulture i drutva, lingvistika jezik i njegov odnos s kulturom, te etnologija
kulture sadanjice s komparativnog ili povijesnog stajalita (ovo vrijedi za obje podjele).

2. TO JE ETNOLOGIJA ? + DEFINICIJE OSTALIH POJMOVA

ETNOLOGIJA je znanost o kulturi ljudskih zajednica. Prouava ovjeanstvo i naine

ivota te ljudsku raznolikost; znanost o narodu; znanost o ovjeku
ANTROPOLOGIJA prevladava stajalite da je to znanost o ovjeku u najirem smislu te
rijei, odnosno prouava sve aspekte ovjekovog ivota (njen glavni cilj bio bi prouavanje
temeljnih pravila ljudskog ponaanja)
ETNOLINGVISTIKA prouava odnos izmeu jezika i kulture (lingvistika antropologija)
ETNOARHEOLOGIJA je znanost koja prouava izumrle ljudske zajednice prema
metodama arheologije
ETNOHISTORIJA je znanost koja prouava kulture iz nedavne prolosti na temelju
pisanih dokumenata
SOCIOLINGVISTIKA istrauje povezanost dviju disciplina, sociologije i lingvistike
PALEOANTROPOLOGIJA bavi se istraivanjem fosila i to povezuje s fizikom
antropologijom

2
3. ZBOG KOJIH RAZLOGA DOLAZI DO RAZLIITIH NAZIVA (TUMAENJA) ETNOLOGIJE?

U raznim dravama svijeta prisutni su razni nazivi za znanost koja se bavi prouavanjem
kulturnih zajednica, npr.:
- openito u Europi ona je etnologija,
- u Velikoj Britaniji socijalna antropologija,
- u SAD-u kulturna antropologija,
- u Njemakoj Volkskunde ili Vlkerkunde (narodoznanstvo),
- u Italiji demonologija i etnologija, itd
Svi ti nazivi nastali su povijesno kao posljedica:
- razliitog shvaanja znanosti u njenom formativnom razdoblju,
- zbog razlika u institucionalizaciji znanosti u pojedinim dravama,
- te kao posljedica razliitog politikog i drutvenog konteksta.

4. RAZLIKA ETNOLOGIJE U VELIKOJ BRITANIJI I SAD-U.

Britanski istraivai govore o socijalnoj antropologiji, a ameriki o kulturnoj antropologiji i/ili o

etnologiji. Ti nazivi pokazuju razliku izmeu dviju disciplina u dvije drave: u Velikoj Britaniji vie
prouavaju socioloke teme (drutvena struktura, drutvene institucije), a u SAD-u prouavaju vie
sadraje vjerovanja, ideja i vrednota neke ljudske zajednice ili krae kulturu. Razlika je u aspektu, a ne
u metodi prouavanja.
Beattie daje povijesno objanjenje nastanka te razlike. Razlika je vezana uz prilike u kojima su
se discipline razvijale a koje su odredile tip drutva i kulture kojima su se antropolozi bavili. Ameriki
antropolozi su istraivali kulture amerikih Indijanaca koji, u formativnom razdoblju amer.
antropologije krajem 19. stoljea, vie ne postoje kao samostalna, iva drutva, nego su dio ireg
amerikog drutva. Nasuprot tome su prvi britanski istraivai koji odlaze na teren prouavati ivue
zajednice Oceanije i Afrike, te im se prouavanje njihovog drutvenog i politikog sistema nametnulo
kao primarni cilj.
Tako je povijesno nastala razlika i nazivlja i sadraja istraivanja u SAD-u i V. Br., meutim ta
se razlika prenaglaava i treba spomenuti da su socijalni antropolozi prouavali kulturu i obratno da su
se kulturni antropolozi u SAD-u bavili i socijalnom strukturom. Razlika je prenaglaena osobito s
britanske strane i vie ocrtava teorijski stav britanskih istraivaa negoli konkretnu praksu.
Treba naglasiti da u posljednjih 50-ak godina dolazi do pribliavanja dva pola istraivanja,
osobito u SAD-u gdje se kulturna antropologija ili etnologija sve ee naziva sociokulturna
antropologija.

5. KOJA JE RAZLIKA IZMEU STARIJE I NOVIJE HR. ETNOLOGIJE U 6 TOAKA (OD DUNJE
RIHTMAN - AUGUTIN)

Hrvatska etnologija imala je slian razvoj kao i njemaka etnologija kao i slavenske etnologije
koje su se razvile pod snanim utjecajem njemake etnologije. U hr. etnologiji istraivali su tradicijsku
kulturu, odnosno cilj je bio rekonstruirati slojeve iz kojih se ona razvila. Takva orijentacija dominirala
je do '60., '70.-ih godina 20. st.
ezdesetih godina nastajala je kritika dotadanje etnologije, posebice njezinih kljunih
kategorija, a manje same metodologije i nastojanjem za osuvremenjivanjem hrvatske etnologije u
smjeru znanosti to istrauje uz prolost i sadanjost. Dunja Rihtman Augutin (inspirirana modernom
njemakom etnologijom) navodi u est toaka kritiku dotadanje etnologije (osobito njene
terminologije):

3
 1. teite s prolosti na sadanjost,
2. uz seljaki prouavati i ostale drutvene slojeve,
3. ne samo repertoar kulture nego i pitanje znaenja kulturne tradicije danas,
4. kontinuitet tradicije/transformacija
5. prebacivanje fokusa s izoliranih elemenata na svakodnevne dogaaje,
6. od istraivanja predmeta pomak prema istraivanju ljudi i njihovog naina
ivota

Novija istraivanja ne iskljuuju, kako im se prigovaralo, povijesni pristup. Jedino mogue

povijesno usmjerenje etnologije nije kulturno historijski pristup sarije hr. etnologije, tj. nije jedini kojim
se moe istraivati povijest kulture; razlika je donekle u grai kojom se istraivai slue, a posebice u
pitanjima koje postavljaju jednima je cilj rekonstruirati povijesne veze meu kulturama, a drugima
kulturu (nain ivota) neke odreene zajednice u prolosti.

6. ETNOLOGIJA U EUROPI

Razvoj antropolokih znanosti na europskom kontinentu nije bio jedinstven; gotovo svaka
drava je imala neke specifinosti u razvoju te znanosti. No ipak, dvije su stvari zajednike svim
kontinentalnim europskim dravama:

1. one ne polaze od ireg holistikog shvaanja antropologije

(kao to je ameriko shvaanje)
2. a naziv antropologija u kontinentalnoj se Europi odnosi iskljuivo na fiziku
antropologiju, dok se znanost naziva kulturnom ili socijalnom
antropologijom (IT demonologija ili etnologija; Njem. Volkskunde,
itd).

Ponegdje se paralelno uz etnologiju javlja i disciplina zvana folkloristika (Fran., Njem., Slavenske
zemlje, ali i SAD). Njezin odnos s etnologijom ovisi o shvaanju opsega pojma folklora u dravama
u kojima tradicionalno postoje obje struke.
Rana europska etnologija imala je za cilj rekonstrukciju kulture (kao i rana antropologija u VB).
Njemaka etnologija jedna je od prvih koja se poela baviti sama sobom Nacionalna etnologija
potekla je iz filologije (kao i hrv.). glavne osobine starije njemake etnologije:

1. prouavanje svih aspekata ljudske kulture, ukljuujui socijalnu

organizaciju, ekonomiju, zakon, religiju, folklor, mitologiju,
umjetnost, glazbu, teologiju, itd,
2. pripadnost humanistikim znanostima

Starija koncepcija europske kontinentalne etnologije odgovara britanskom shvaanju etnologije (za
razliku od socijalne antropologije) i uope se ne vee uz bioloku antrop. Kao to je to sluaj u ranijoj
fazi amerike antropologije.
Polovicom 20. st. dolazi do prekretnice teorijska, empirijska, metodoloka starija praksa se naputa i
poinje se s prouavanjem:
1. suvremenog svijeta i svakodnevnog ivota,
2. i uz seljaki poinje se prouavati svi drutveni slojevi

4
7. TKO JE BIO DRAGUTIN LERMAN?

posljednje desetljee 19.st. podarilo je hrvatskoj putopisnoj i etnolokoj literaturi

izvaneuropskog siea djelo prvog hrvatskog afrikog putnika Dragutina Lermana => 1891.u
Poegi izlaze Listovi iz Afrike -> to je zapravo 18 pisama koje je Lerman upuivao Kempfu od
1888. do 1890. (on ih je i objavio)
1894. u Poegi izlaze Novi listovi iz Afrike, osam Lermanovih pisama (od 1890. do 1893.) koje
je za tisak opet pripremio Kempf
Dragutin Lerman rodio se u Poegi 1863.
u Poegi je zavrio gimnaziju, a zatim je proveo krae vrijeme u Budimpeti gdje je polazio
Trgovaku kolu
1882. ivi u Karlovcu uei engleski i itajui knjige slavnih istraivaa, pogotovo Heinricha
Schiemmana, arheologa amatera i istraivaa starina na tlu Male Azije i Grke
iste godine slavni britanski istraiva Afrike Henry Morton vri pripreme za svoju novu afriku
ekspediciju
1882. Lerman je u Beruxellesu gdje se prijavljuje Drutvu za istraivanje Gornjeg Konga,
upoznaje Stanleya i biva primljen na 3 godine u ekspediciju
Lerman je s prekidima 14 godina ivio u Kongu (danas republika Zaire) - od 1882. do 1896.
vrei u slubi belgijske vlade brojne dunosti od kojih je dunost guvernera za Istoni Kongo
(odnosno pokrajinu Kwango) 1985/96 predstavljala svakako najvii domet
razbolio se 1896. zauvijek naputa Afriku i nastanjuje se u Bosni u Kreevu gdje se bavio
istraivanjem ruda i otkrio jednu poznatu pod imenom barit
umro je 1918. u Kreevu u 55-oj godini
Kongom je u svojstvu kraljevskog namjesnika upravljao H.M. Stanley, a u vrijeme njegove
odsutnosti zamjenjivao ga je Lerman
Lerman je odravao prepisku sa biskupom J.J, Strossmayerom i drugim znaajnim ljudima
svoga vremena Antom Stareviem, Antom Trumbiem...
od Lermanovih interafrikih susreta treba spomenuti Edwarda Wilmota Blydena koji se
svojim tekstovima o sudbini Crne Afrike svrstao u red znaajnih mislilaca 19.st. => on je
zastupao miljenje da Afriku treba gledati kao autonomni entitet = tako se Blydenova misao iz
19.st. organski nastavlja na Senghorovu misao iz naih dana
Blydenovi stavovi nisu ostali bez odjeka u Lermanovu shvaanju afrike kulture
meutim, posebno je vana Lermanova ostavtina, dvojake i dvostruke vrijednosti, koja se zato
moe svrstati u dvije grupe:
1. arhivska graa
2. muzejska graa
Arhivska graa:
temelj arhivskoj grai je Lermanov dnevnik (neobjavljen) koji sadri 9 biljenica -> Lerman
je vodio dnevnik od 1889. do 1896. kada zauvijek naputa Afriku
sauvana je i Lermanova prepiska sa Strossmayerom 14 pisama od 1890. do 1902.
sauvana su i pisma arapskih poglavica upuena Lermanu 1890./91. = tih 8 pisama napisano
je na jeziku Swahili

unutar arhivske grae nalaze se jo tri rukopisa svrstana pod varia:

1. biografija Henry Morton Stanleya

2. Kongo i osnivanje tzv. "Slobodne drave Kongo"
3. misije, redovi i misionari

5
 Muzejska graa:
muzejsku grau Lerman je poklonio onovremenom Narodnom muzeju u Zagrebu =>
ukupno donacija broji 495. primjeraka
ova graa u dobroj mjeri pokriva sve znaajne pojave afrike tradicijske kulture -> jedan
njezin dio vezan je uz svakodnevni ivot, dok drugi odraava i tumai one elemente
duhovne nadgradnje koji su sutina afrike duhovnosti i njezina pogleda na svijet
Lermanova muzejska graa nala je svoje pravo mjesto u stalnom postavu Etnografskog
muzeja u Zagrebu

8. BRAA SELJAN

istraivai Afrike i June Amerike

Mirko se rodio 1871., a Stevo 1875. u Karlovcu
prvi i krai dio njihovog istraivakog opusa odvijao se u Etiopiji u kojoj borave od 1899.
do 1902.
Negus Menelik II povjerava im dunost guvernera u nemirnim junim ekvatorijalnim
provincijama gdje stupaju u neposredan kontakt sa starosjedilakom populacijom
negroidnog rasnog stratuma (!)
iako u slubi cara, bave se geografskim i etnolokim istraivanjima o emu ostavljaju zapise
u brojnim rukopisima i geografskim krokijima, ali i lancima koje alju u zagrebake
listove

karta June Etiopije koju je izradio Mirko Seljan 1900. vjerojatno je prvi potpuniji prikaz
tog dijela Etiopije => ova karta nije samo geografski dokument jer ucrtane provincije i
plemena predstavljaju vrijedan rani prikaz tribalistikog stanja tog etiopskog podruja
etnoloka zbirka koju 1902./03. poklanja Narodnom muzeju u Zagrebu (danas posjed
Etnografskom muzeja u Zagrebu) vjerno odraava mozaik kultura koji karakterizira
Etiopiju (ukupno 133 primjeraka)
njihov razmjerno kratki etiopski period predstavlja prve korake u profesiji koju e
prihvatiti kao ivotni poziv
1903. stigli su u Rio de Janeiro s namjerom da se posvete istraivanju slabo poznatih
krajeva June Amerike
po dolasku u Brazil osnovali su poduzee "Mision cientifica Croata Mirko y Stevo Seljan" s
kojim e od tada ugovarati brojne poslove s pojedinim junoamerikim dravama i
poslovnim drutvima

glavnina njihova rada bila je usmjerena istraivanju rijeka kao moguih prometnica koje bi
povezivale rijetko naseljene i udaljene krajeve gusto naseljenim
jedan od razloga dolaska brae Seljan u Junu Ameriku bio je i taj da svojim istraivakim
radom pomognu naim iseljenicima ukazujui im na prilike i mogunosti zarade u
pojedinim krajevima -> neka pisma iz njihove obilne korespondencije pokazuju s kakvom
su dinamikom i arom djelovali u kolonijama hrv. iseljenika
krajem 1911./12. vie mjeseci borave u SAD-u gdje posjeuju redakcije junoslavenskih
iseljenikih listova
tijekom desetogodinjeg boravka u zemljama June Amerike Seljani su se ogledali na
podruju geografije, kartografije i etnografije

6
 iako bez sistematskog znanja ovih disciplina ostavili su naoj sredini vrijedan kulturni, pa i
znanstveni opus
uz geografska istraivanja prouavaju ivot i kulturu indijanskih starosjedilaca i sakupljaju
grau etnoloke provenijencije koju alju Narodnom muzeju u Zagrebu
dogaaje i zapaanja Seljani su unosili u dnevnik, a zatim iz te grae crpili materijal za
lanke i napise koje su slali u domovinu i u svjetske redakcije
oni su najplodniji hrvatski putopisci s poetka 20.st.
u Junoj Americi Seljani su objavili i vei broj knjiga od kojih je potrebno istaknuti El Salto
del Guayra tiskano 1905. u Buenos Airesu

1913. Mirko je nestao u peruanskim umama okolnosti pod kojima je poginuo ostale su
nerazjanjene
Stevo je nastavio putovati po Srednjoj i Junoj Americi i baviti se prouavanjem ruda
za vrijeme I. svjetskog rata (1917.) doao je u brazilsku dravu Minas Gerais i tu se
nastanio u gradu Ouro Preto = tu je umro 1936.
arhivska ostavtina brae Seljan danas je sreena i pohranjena u Etnografskom muzeju u
Zagrebu, kao to je i njihova muzejska graa gotovo u cijelosti izloena u istom muzeju
oni su, uz D. Lermana, pioniri i osnivai nae izvaneuropske etnologije

9. PRETEE HR. ISTRAIVANJA FOLKLORA

MAKSIMILIJAM VRHOVAC zagrebaki biskup pokrenuo je u suradnji s Kopitarom i

Dobrovskim akciju za prikupljanje narodnih pjesama. Godine 1813. poslao je sveenicima
svoje biskupije okrunicu na latinskom, a objavljena je 1837. na hrvatskom u Danici. Tom
okrunicom poziva sveenstvo na prikupljanje narodnog blaga. To je bio prvi organizirani
folkloristiki pothvat u Hrvatskoj

LJUDEVIT GAJ 1818. godine objavio je svoju prvu upitnicu Ilircima za sakupljanje
folklorne i etnografske grae, tzv. ''narodnog blaga''. Takoer sakuplja prie iz zagorskog kraja i
sastavlja popis pitanja. Objavljivao je u Danici nekoliko teorijskih lanaka o slavenskim
narodima i slavenskom pukom pjesnitvu

STANKO VRAZ je bi prvi koji je izradio pravila za zapisivanje i opisivanje folklornih

sadraja i ivota na selu, u njima je razradio metode terenskog rada kakve se i danas koriste. On
je prvi u Hrvatskoj koji je pokuao organizirati mreu suradnika na to irem teritoriju,
shvaajui da dravne granice nisu i granice rasprostranjivanja tradicijske kulture. Kulturu
shvaa kao dinamian proces promjenama i razvojem u zavisnosti o cjelokupnom drutveno
historijskom zbivanju. Uz zapisivae sa sela (seljake i seosku inteligenciju) i organizatori tih
akcija vre kontrolu ispitivanja. Ne terenu sluio se metodom intervjua i opservacije, grau je
kontrolirao i usporeivao s podacima iz drugih sredina. Jasno je razlikovao etnografsku
istraivaku djelatnost od kasnijeg znanstvenog prouavanja

IVAN KUKULJEVI SAKCINSKI pretea hrvatske etnologije; posvetio se znanstvenom

radu; opisivao je hrvatsku dijasporu; razvio je vrstu anketiranja; bio je potpredsjednik Matice
Ilirske i predsjednik Matice Hrvatske

7
10. TKO JE OSNIVA HR. ETNOLOGIJE?

ANTUN RADI (Trebarijevo Desno/Sisak 1868. - Zagreb 1919)

roen u seljakoj obitelji kod Siska

bio je znanstvenik, politiar, publicist, profesor hrvatskog jezika
Studira u Zagrebu, Pragu, Beu
Zaposlio se na Varadinskoj gimnaziji
Predstavlja kulminaciju, utemeljitelj hrvatske etnologije
Kljuni je njegov tekst izdan 1897. (reprint 1997.) "Osnova za sabiranje grae o narodnom
ivotu" u kojem rjeava ove probleme:
a) pitanje (etnografske) metode
b) odreuje predmet etnologije
c) razradio odnos kljunih etnolokih pojmova (etnos, narod/kultura)
d) razradio je pitanje kulturnog centrizma i kulturnog relativizma
e) dao razradu o pojmu i fenomenu kulturne promjene

Izdano u 2. svesku Zbornika

Opisuje i druge narode i gradove
Njegova etnografska metoda i metodski zahtjevi nastali istovremeno kad i brojne druge metode
u zapadnoj Europi ali se razlikovala.
Poetkom 20. stoljea, antropolozi, etnolozi - metodologija zahtjeva da se na terenu boravi due
vremensko razdoblje (nekoliko godina). Intenzivno istraivanje. Istraiva je tipini autsajder i
ta kultura je nepoznata, a ne participira u toj kulturi. On ne moe biti amater, nego mora biti
educiran, fakultetsko obrazovan. Spajanja empirije i teorije.
Kod Radia je suprotno: etnografsku grau zapisuju iskljuivo insajderi (pismeni seljaci).
Etnografsku grau svoga kraja zapisuju ljudi koji ive i participiraju u toj kulturi. Oni sami
zapisuju. Nitko ne pozna tako dobro seoski ivot kao seljaci, ali oni ih nisu u stanju
interpretirati, jer nisu educirani. Ta graa dolazi nekom znanstveniku, nema spoja empirije i
teorije, jer razliiti ljudi to rade. Prvi etnografi su stvarno sudionici kulture, metodolozi.
Radi je bio seljako dijete, cilj mu je bio emancipirati seljake. Graa se zapisuje u govoru kraja
koji se istrauje. To je bila zamisao da lokalni zaviajni govor moe najbolje opisati tu kulturu.
Predmet etnologije: narod i njegova kultura. Do tada nisu razradili to je narod, a to kultura.
Pravi hrvatski narod je seljatvo i ono ima svoju kulturu. U hrvatskom narodu postoje dva sloja:
seljaci i gospoda. Seljaci imaju svoju kulturu, gospoda svoju. Dualna sociokulturna struktura
hrvatskog naroda. Dualna zato jer su to dva sloja, kulturna zato jer svaki ima svoju kulturu.
Autohtona kultura je samo seljaka. Kultura gospode je kontaminirana sa tuinskim utjecajima.
Njegov stav prema autohtonosti je jako radikalan, autohtono je samo ono to je seljako

Zato se zalagao da se osnuje jedna nova znanost, jer je imao na umu jednu politiku dimenziju,
smatrao da bi etnologija mogla uiniti da se seljaci i gospoda pomire. Sve to je opisao je
doprinijelo tome da se kasnije posveti politici uz brata Stjepana

8
 Pomiriti gospodu i seljake - emancipirati seljaka da postane politiki subjekt, a ne samo objekt u
rukama vladajue elite (gospode). Hrvatski etnos nije kulturno homogen. Ako je kultura seljaka
jedina autohtona, u njoj se nalaze etniki biljezi (markeri), najsimboliniji faktori identiteta.
Prema Radiu je seljatvo pravi hrvatski narod, definirao ga je kulturno i sociokulturno. Po
svojoj kulturi razlikuje se unutar sebe, ali i u odnosu prema drugim narodima.
Etnos/narod - etnika, kulturna kategorija. Narod nekad izjednauje u oba smisla. Socio-
kulturna definicija. U socijalnom smislu narod je seljatvo u kljunim tekstovima. Kulturno je
seljatvo u opreci s gospodom.
Seljaci ive po selima, rade rukama, ne nose parika odjela, nisu kolovani, imaju svoju kulturu
koja se razlikuje od gospode.
Gospoda se razlikuju po gospodskijoj kulturi od seljaka. Kae da se hrvatski narod razlikuje od
drugih naroda.
Kultura je razlikovno sredstvo meu narodima (plemenima). U prvim radovima kae da
gospoda nisu pravi Hrvati (odnaroeni, poprimili zapadne manire), kasnije ublaava stajalite

Definirao je hrvatsku kulturnu strukturu:

a) kultura srca - prava, izvorna kultura seljaka i kmetova

b) kultura uma - gospodska, tuinska kultura

Sociokulturna dualna struktura hrvatskog naroda (kulture)

Imao je zamisao Osnovom pokriti itav ivot, ali se nije naao puno ljudi koji e zadovoljiti te
potrebe. Etnos nije determiniran kulturom, nije kulturno homogen. Sve je uklopio u program
HSS-a.
Zaetnik kulturnog relativizma, sve su kulture jednako vrijedne. Isusovci (Franz Boas) u
Americi se zalau za isto.
Razrada problema. Metoda - nastala istovremeno kada i u zapadnoj Europi, te u amerikoj
etnologiji, ali se od njih razlikuje. Poetkom 20-tih razvija se nova metoda: intenzivno due
vremensko istraivanje u istraivau nepoznatoj kulturi koje provodi autsajder, akademski
obrazovan ovjek. Stvorili su poseban oblik strunjaka koji je bio opravdan, ali podrazumijeva
jedinstveno osobno iskustvo (subjektivno).
Spojene su dvije stvari (to je htio i Mileti): etnoloki opisi i kulturna analiza i interpretacija.
Radi kae da grau moraju zapisivati insideri (npr. seljaci), pa je predmet hrvatska seljaka
kultura, a nitko ju ne moe bolje razumjeti od samog pripadnika, nema autsajdera, obrazovanih
ljudi

Sukob metodologija. Kasniji istraivai ne povezuju istraivaki i studijski rad, to su detaljni

opisi tradicijske kulture, mjesta, regije. Ne stvara se autoritet akademskog strunjaka. Odazivaju
se seljaci, uitelji, sveenici. Sam je Radi iao na teren, ali samo provjeravati stvari.
Angairao je sestru (Kata Radi Janerov) da pie monografiju o Trebarijevu.
Dobivena graa je liena svake teorije, opisi, kompilacije, zapisuje se i revidira.
Ta metoda odrala se u Hrvatskoj meu jednim dijelom hrvatskih etnologa do danas, a u
zapadnoj Europi i amerikoj etnologiji se javlja u 80-tim.
Poticao je zatitu spomenika kulture, knjievni rad. Zanima se za pitanja etnogeneze, smatra da
nedostatak dokumenata ne mora biti kraj istraivanja, da treba traiti druge pouzdane izvore
(npr. meu ljudima, u njihovom svjetonazoru, nainu ivota).

9
 Skupljao je etnografsku grau sa suradnicima i objavio "Upitnicu" - obiaji, legende, mitovi,
vjerovanja.
Sistematizirao je i objavljivao podatke "Putne uspomene iz Hrvatske, Dalmacije, Albanije, Krfa
i Italije", traio je tragove hrvatskih enklava, detaljno je opisao svoje putovanje (mentalitet
ljudi, kulturne spomenike, nonje Korduna, Like, upe Dubrovake).
Primijetio je akulturaciju u upi Dubrovakoj u nonji koja je kombinacija hrvatske i turske.
Govori o sudbini naroda u BiH, niskom kulturnom standardu, gospodarstvu tih krajeva,
ekonomskoj stagnaciji.
Opisuje svadbeni obiaj iz Poljica, kola i plesove iz upe Dubrovake.
Na izletu u Senju je bio na misiji na kojoj se glagoljalo, kae da se po manjim upama glagolja
("Put u Senj").
U gradovima dolazi do asimilacije na tetu Hrvata (npr. Zadar gdje je borba protiv toga
bezuspjena). Istie zajednitvo svih hrvatskih krajeva, bez obzira na politiku rascjepkanost. U
Italiji nalazi grau o hrvatskim emigrantima i tamonjim naseljenicima (Molise).
"Putne uspomene u BiH", 1857. putuje. Privatno je elio vidjeti to je s bosanskim Hrvatima.
Zgroen je siromatvom, zaputenou, sve to je bilo vrijedno bilo je porueno. U tradicijskoj
kulturi se vidi povezanost Hrvata u BiH i Hrvatskoj. Sve stanovnike Bosne naziva Bonjacima
(kao i bosanski franjevac Ivan Juki). Tono se zna vjerska pripadnost, distancirani su
muslimani (ljudi nauka Muhamedovog ili Turci) i krani

Razlikuje domae islamizirano stanovnitvo (bosanski Turci, Bonjaci) i prave Turke

(Osmanlije). Krani (raja) se dijele na one rimskog (katolici) i grkog (pravoslavci) zakona.
Kad se govori o nonji spominje hrvatski naziv (hrvatska - crvena kapa), Hrvaani (stanovnici
na podruju rijeke Plive).
Osvrnuo se na jezik, naziva ga "na", "hrvatski" i "bosanski", sami Bosanci su tvrdili da je to
hercegovaki. Meuetniki odnosi, distanca, meu viim slojevima gotovo i nema krana,
kranska djeca se nemaju gdje kolovati (samo kod franjevaca, fra Juki je otvorio kolu). Nije
bilo doputeno zvoniti u crkvama, mnoge su pretvorene u skladita.
Narod je unato tome sauvao vjeru, jezik, svijest o zajednitvu sa Hrvatima. Opisuje obredno
kupanje na Ivanje, nonje (postoji razlika u onih u pravoslavaca - nonje su tamnije, i katolika
gdje su nonje svjetlije). Razliit mentalitet: Turci su melankolini, utljivi, skloni meditaciji,
dok su krani veseliji, skloni ali, zabavi. Studija "O vilama".

12. DVIJE KULTURE DINKA TOMAIA

DINKO TOMAI (1802-1875)

roen na Koruli.
Socioloki orijentiran pravnik koji radi u Beogradu, pa odlazi u Pariz na studij sociologije.
Vraa se u Zagreb i poinje predavati sociologiju na fakultetu. Bjei pred nacizmom u SAD
gdje je predava na fakultetu. U Parizu je jugoslavenski orijentiran, kasnije pristaa HSS-a. Do
90-tih mu djela ostala zaboravljena.

Proitao Radieva djela, zbornike, monografije. "Drutveni razvitak Hrvata", napisao 30-tih
godina sociokulturni model; struktura hrvatskog naroda.

10
 Koristio je iskljuivo etnografsku grau. Imao je opirne opise, koje nije sam skupio.
Suprotno od Radia u hrvatskoj tradicijskoj kulturi mogu se prepoznati dva tipa kulture (ne
govori samo o Hrvatima, ve i o Srbima):
a) plemenski tip kulture
b) zadruni tip kulture

Dvije kulture unutar dva naroda. Kae da su oba sustava autohtona. Autohton je svaki kulturni
element koji je neka etnika zajednica usvojila i koji je kasnije postao element te zajednice.
Rije "izvorno" uvijek stavlja pod navodnike. Zajednice meusobno komuniciraju i uvoze
importe, ali ako je import uvezla cijela zajednica, ili ako je element nastao u zajednici, to je
autohtono.
Kultura se neprestano mijenja i razvija.

Dvije autohtone kulture ine podlogu u Hrvata:

a) Plemenska - plemenska organizacija

Temelji se na pljaki, stoarenju sa sitnom stokom. Nositelji se sele u dosta

militantnim malim grupama. U blizini su rata i mora - osvajaki tip. Za mukarce je
glavni prihod pljaka. Nema ogranienog raanja. Nestalan, nesiguran ivot, jaa se
osjeaj srodnosti i solidarnosti meu srodnicima. Jaka rodovsko-plemenska organizacija,
rivalitet ograniava ekspanziju. Velika razlika meu spolovima. Manje vrijednim
poslovima se bave ene i starosjedioci (zemljoradnja, zanati). Hijerarhija na spolu i
dobi, patrijarhat. Uvjetuje se posebno politiko stanje ovjeka (mentalitet). Vodea
vrijednost je junatvo, ono poboljava drutveni poloaj. To stvara rivalitet i razvija
ambicije, to dovodi do stvaranja imaginacije jer se uveliava (narodne pjesme, usmena
knjievnost daju uzor za ponaanje), junatvo, neprijateljstvo, tenja za slavom, asti.
Podruje june Ugarske (Slavonija, Srijem, sjeverna Srbija, Lika, Banija, Banovina,
Kordun, Dalmatinska Zagora, BiH). Iskristalizirala se hajduko-uskoka kultura. Vlasti
ohrabljuju hajduiju, ali izvan svojih granica da potkopaju susjede. Mijenjaju nain
ivota, ali ne i svijest (tenja za lakom zaradom, pomanjkanje tednje, osjeaj
superiornosti nad drugim kulturama, niske kulturne potrebe, nizak standard), danas
trgovina, vojnici, privrednici, dosta se i koluju.

b) Zadruna - zadruna organizacija

Uzgajaju stoku krupnog zuba. Sele se u velikim masama. Zauzimaju polja i

rijene doline. Nemaju tradiciju o precima. Pod vodstvom su izabranih koji se mogu
smijeniti. Raspad u Vojnoj krajini u drugoj polovici 19. stoljea. Osnova je obrada
zemlje i rad. Tee demokraciji, kulturnoj autonomiji. Nema traga herojskoj tradiciji i
knjievnosti. Dobar poloaj trudnica (visok fertilitet, osim u Slavoniji) i ena, pogotovo
gospodarica zadruge koja ima neku vrstu vlasti. Utjecaj sveenika je manji nego u
plemenskoj kulturi. Samozadovoljni su. Nemaju interes braniti dravu, ali su sposobni
za kolektivnu ratobornost (bune, ustanci koji su ipak defenzivni).

11
 Mijenjao je svoja politika gledita, nakon rata je na ljevici (osuuje komuniste).
Zahtijevao je meunarodnu intervenciju da se demilitarizira podruje socijalistike Jugoslavije i
da se podijeli na dva dijela: Slovenija, Hrvatska (katoliki dio) i Srbija, Makedonija, Crna Gora
(pravoslavni dio).
Govori o razlici dviju kultura i civilizacija i njihovom sukobu. BiH ne spominje (moda radi
muslimana).
Postoji teza da je svoje teze objavio po uzoru na Jovana Cvijia (govori o dinarskom tipu
kulture koja se prua od Rumunjske do Italije).
Pod utjecajem je naturalistikog dinamizma u Americi - agresija napadakih protiv miroljubivih
zajednica.
Pod utjecajem je "kole kulture linosti". Iscrtavanje crta linosti iz kultura.
Specifina kultura izraava se kroz specifian tip ljudi (pojedinaca), a taj tip oslikava cijelu
zajednicu. Nije spominjao mediteransku regiju (zonu).
Slino istraivanje stilova i vrednota: Vera Steiner Erlich (dinarski/orijentalni stil), Esad imi,
Josip upanov (teza o junatvu hrvatskog drutva na nacionalnom nivou, revitalizacija
plemenskog modela u ratu).

13. TKO JE BIO MILOVAN GAVAZZI I KOJE JE DVIJE ANALIZE PROVODIO?

MILOVAN GAVAZZI prvi profesor na katedri za etnologiju, slavist i filolog

kolovao se u Zagrebu, Pragu, Beu.

Kustos u Narodnom muzeju (Etnografski muzej), tada prelazi na katedru. Tipian etnolog koji
je iznaao iz katedre kole. Podruje jugoistone Europe.
Iskljuivo se bavio seljakom kulturom.

Radio dvije vrste analize:

a) Kulturno-geografska (istraivao kulturu u odnosu na geografiju)

Mogue je odrediti 11-12 kulturnih areala. Od tih 11 su 3 bitna za hrvatski kulturni
prostor:
panonski
dinarski
mediteranski

U svakom od ovih areala postoje znaajke koje su karakteristine za to podruje.

U panonskom arealu seljaci su se bavili drugom vrstom poljoprivrede. Hrvatska zemlja
je regija. Obuhvatio Sloveniju, dio Madarske, Srbiju, Makedoniju, Grku, Albaniju.

b) Kulturno-genetska

U hrvatskoj tradicijskoj kulturi dogaali su se procesi, dolazili su kulturni

elementi izvana (importi). Bazini sloj hrvatske tradicijske kulture je praslavenska
kultura, to je temelj. Dok su se selili na dananja podruja oni su neto uzimali
(akulturacija). Dolaskom na ova podruja zatekli su Ilire koji su asimilirali, ali su

12
 takoer neto preuzeli od njih. Kasnije Huni, Madari (10. stoljee), Turci (14. stoljee).
U hrvatskoj tradicijskoj kulturi moe se rei da je stalno dolazilo do novih elemenata.
Ne moe se vie tvrditi to je autohtono. Nema vie ni jednog naroda koji to moe rei.
Ne moe se vie govoriti o pravoj autohtonosti. Postoji subjektivna dimenzija, ako je
subjektivno doivljavamo da je naa, onda postoje dvije dimenzije identiteta: objektivni
i subjektivni. Kultura je iva stvar.

14. PRVIH PEDESET GODINA ETNOLOKE MISLI U INSTITUTU

Dunja Rhtman Augutin & Aleksandra Muraj

1948. osnovan je Institut za narodnu umjetnost = cilj Instituta bilo je sakupljanje folklorne
grae, prvenstveno one glazbene
u toj je koncepciji teite vie bilo na folkloru nego na narodnoj kulturi -> etnologija se u
dokumentima Instituta jo ni ne nazire

prvi veliki projekt Instituta bio je istraivanje narodnih tradicija u Istri = u istraivanju nisu
sudjelovali etnolozi (sudjelovao je Ivan Ivanan kao etnokoreolog bavio se narodnom
kulturom samo u aspektima vezanima za ples)

Preduvjeti za etnologiju

bez obzira na utemeljiteljske motive, Institut je uvijek bio proet ambicijom da se istraivanja
znanstveno zasnuju i da se stalno otvaraju novi vidici
prvi direktor Instituta Vinko ganec zaposlio je Olinka Delorka => on je trebao zapisivati
tekstove narodnih pjesama ije je melodije skupljao ganec
nazonost Delorka navijestila je oprotaj od uvrijeenog romantikog pristupa folkloru => on je
sakupio i objavio zbirke hrvatskih narodnih pjesama -> njegovom je zaslugom narodnu poeziju
prihvatila knjievna kritika te je definitivno ula u hrvatski knjievni korpus
konaan zaokret prema znanstvenim pristupima dala je Maja Bokovi Stulli => novi je pristup
poeo utjecati na istraivanja u svim disciplinama koje e Institut kasnije udomiti
ipak, u prva tri broja Narodne umjetnosti (prvi je izaao 1962. u petnaestoj godini djelovanja
Instituta) etnoloke priloge pisali su vanjski autori => jo nije bio zaposlen niti jedan etnolog na
Institutu

u to vrijeme, osim Zbornika za narodni ivot i obiaje junih Slavena (izdaje HAZU), u
Hrvatskoj nema niti jedne redovite etnoloke publikacije (postoji samo Etnoloki pregled na
jugoslavenskoj razini)
etnoloki se prilozi suradnika Narodne umjetnosti u tim prvim brojevima bave pojavama iz tzv.
materijalne kulture, obiajima ili ak likovnim folklornim izrazom u kontekstu obiaja
prilozi su prireeni klasinom kulturno historijskom metodom, tj. uz opis pojave i podatke o
njezinoj rasprostranjenosti tei se otkrivanju porijekla
u rubrici Prikazi koju je vodila M.B. Stulli izvjeuje se o domaoj i recentnoj inozemnoj
etnolokoj proizvodnji => time se uspostavlja dotok obavijesti o novim tendencijama u
etnolokim istraivanjima i omoguava njihova recepcija = upravo taj izravni prikljuak na
etnoloko promiljanje znatno e utjecati na rad etnologa

13
Prema radikalnoj kritici etnologije

u tada osnovanom odsjeku za obiaje radi Josip Milievi => sam naziv naznauje da je
etnoloki rad u Institutu zamiljen uglavnom kao istraivanje konteksta folklornim pojavama
ipak, etnoloko se istraivanje ne moe ograniiti
Milievi se bavi jednom od rjee obraivanih tema u tadanjoj hrvatskoj etnologiji obiajima
i vjerovanjima uz gospodarske poslove
kasnije iri interes na druge obiaje, ali i na tradicionalno privreivanje
odstupa od kulturno historijske metodologije, ne zanima ga rasprostranjenost i porijeklo =>
od kazivaa zapisuje i koristi individualna, gotovo biografska kazivanja

novo etnoloko pitanje postavljeno je 1969. u sedmom broju Narodne umjetnosti u preglednom
lanku autorice Nives Ritig Beljak => ona komentira raspravljanje o folkloru i folklorizmu,
upravo objavljeno u njemakom asopisu Zeitschrift fr Volkskunde -> upoznavanje s tom
raspravom upozorilo je na ivot folklora u suvremenom, potroakom i medijskom drutvu te
na odgovornost struke u primjeni i proizvodnji suvremenog folklora

=> stoga, nasuprot dotad uvrijeenim etnolokim dogmama koje su tvrdile kako tradicionalna
kultura i folklor nestaju u dodiru sa urbanom civilizacijom, pa se etnologija time ne bi trebala
baviti, poetkom 70-ih godina poinjemo razmiljati o poloaju tradicionalne kulture u
suvremenom drutvu

trai se drukiji pristup etnologiji koji e kasnije biti nazvan novom paradigmom iako se niti
tada nije mislilo o novoj paradigmi nego o radikalnoj kritici kulturno historijske etnologije

zato je teko odrediti gdje su tono nastale prekretnice => one su se dogaale postupno,
kritikom "stare" etnologije

Potraga za novim putovima

drutvena stvarnost ve je u 60-im godinama nalagala da se osim sakupljanja grae u selima

etnolozi zapute u grad, za seljacima koji su sve vie naputali sela => projekt o
transformacijama folklornih tradicija potaknula je Maja Bokovi Stulli
projekt koji je zapoeo kao transformacija folklornih tradicija u suvremenoj kulturi uskoro je
korigirao vlastita polazita -> naime, pokazalo se da tradicije neprestano cirkuliraju ne samo
tijekom povijesnih razdoblja ili geografskih regija nego i meu socijalnim slojevima u tome
se procesu one mijenjaju _> poticaji njihovoj cirkulaciji i mijenama dolaze iz tzv. viih
drutvenih slojeva i usmjeravaju se prema niima, ali i iz niih utjeu na one vie

tradicije minulih generacija nadahnjuju nove narataje, pa ih oni prihvaajui interpretiraju i

mijenjaju

u tom smislu, tijekom rada projekt je preusmjerio interes od transformacija prema istraivanju
interakcija folklornih tradicija i suvremene kulture
usporedno s naporima za stvaranje okvira za istraivanje odnosa s jedne strane narodne kulture i
folklornih tradicija, a s druge strane suvremene, tritem i medijima uvelike odreene kulture,

14
 etnoloko se promiljanje u Institutu usmjerava radikalnoj kritici opih pretpostavki kulturno
historijske etnologije i neemu to bismo mogli nazvati dekonstrukcijom njezinih kanona
to se odnosi na temeljne pojmove poput naroda ili zadruge, a takoer znai i uvoenje teorijskih
pristupa to su ih u ono doba nudili strukturalizam C. Levi Straussa i poststrukturalizam
E.Leacha
iz tog ozraja proizala je knjiga Struktura tradicijskog miljenja D. Rihtman Augutin (1984)
autorica se u njoj oslanja na dvije bitne pretpostavke strukturalistike teorije => s jedne strane
u grai o hrvatskoj narodnoj kulturi, ukljuivi zadruge, identificira strukturalne odnose, a s
druge inzistira na razlikovanju i meuodnosu stvarne i zamiljene razine tradicijskom miljenja

Regionalne i tematske monografije nadoknaivanje etnolokih zaostataka

sve do sredine 20.st. nisu napisane ni regionalne etnografske monografije niti tematske
monografije => zbog toga je Institut u program stavio monografije pojedinih regija
prvi su poticaji bili prilino tradicionalni jer se mislio da treba utvrditi modele regionalnih
osobitosti narodne kulture => meutim, istraivaka iskustva su upozoravala da ne postoje
regionalni modeli narodne kulture, nego da vlada raznovrsnost i da fenomene treba
individualizirati -> to se moglo istraiti samo u tono omeenim, manjim zajednicama
tako su pripremljene monografije o pojedinim lokalnim zajednicama, tj. monografski zbornici:
Studije i graa o Sinjskoj krajini, Folklor Gupeva zaviaja, Folklor otoka Braa, Povijest i
tradicije otoka Zlarina
kasnije (90-ih) su pripremljene i objavljene monografije o dvama najznaajnijim ciklusima
obiaja u hrv. narodnoj kulturi, onim boinim i uskrsnim
Dunja Rihtman Augutin prikazala je boine obiaje -> nastojala je nadii tradicionalne
etnoloke okvire promatranja obiaja koji su ih locirali samo u selo a ne i u grad, samo u
seljaka, a ne i u graanske sredine, samo u prolost, a ne i u sadanjost
Jasna apo mega prikazala je uskrsne obiaje -> konstruirala je pretpostavku koja odstupa od
uobiajene dihotomije pretkransko kransko u obiajima => zalae se za utemeljeniji
pristup koji obuhvaa interakciju religije, vjerskog uenja i vjerskih obreda s pukim
interpretacijama vjerskog uenja i s mnogobrojnim i razliitim pukim shvaanjima svetoga te s
odgovarajuim prakticiranjem pobonosti
1997. objavljena je prva sinteza pokladnih obiaja u hrv. etnologiji i folkloristici Hrvatski
karnevali Ivana Lozice
prilikom pedesetogodinjice Instituta izaao je prvi prirunik hrvatske etnologije Etnografija.
Svagdan i blagdan hrvatskoga puka => to je prvi pokuaj da se etnoloki promisli kompleks
puke kulture kao cjeline

Od istraivanja obiaja do mnogovrsnih kulturnoantropolokih pristupa

etnoloki pristupi u funkciji istraivanja konteksta folkloru koristili su se prednostima tijesne

multidisciplinarne suradnje s ostalim strukama djelatnim u Institutu ipak je ta suradnja na neki
nain sputavala etnoloke vidike jer im je doputala da se kreu samo u zadanim okvirima
poimanja obiaja
1991. dotadanji Odsjek za obiaje preimenovan je u Etnoloki odsjek

15
 otvorenost prema tijeku kulturnoantropoloke misli i radikalna kritika predmeta nametnula je
folkloristima, ali i etnolozima u Institutu pitanje o znaenju komunikacijskih procesa
doprinosi stranih i domaih autora u zborniku Folklor i usmena komunikacija upozoravaju na
znaenje istraivanja komunikacijskih procesa u svakodnevici te na dinamiku socijalnih
skupina ijom se kulturom bavi etnologija -> u raspravi o tom zborniku odranoj prilikom 35-
god. Instituta (1983.) ponovno se promilja donekle radikalno odbacivanje pojma narod,
upozoravajui pritom na druge dimenzije naroda i u skladu s time na potrebe istraivanja
etniciteta i meuodnosa kulturnih i etnikih procesa

djelatnici Instituta pomalo odustaju od kompleksnih terenskih istraivanja folklora i narodne

kulture radi skupljanja grae
autorica individualnoga dubinskog terenskog istraivanja u Svetoj Jani, Olga Supek, ugrauje u
doktorsku disertaciju pristup simbolike antropologije (1982)
utvrdivi jo 1976. etnoloku relevantnost naoko banalne pojave kao to je obiljeavanje smrti u
automobilskoj nesrei, Zorica Rajkovi Vitez proiruje svoje istraivanje na podruje cijele
Jugoslavije => knjigom Znamenja smrti (1988) analizira smisao i znaenje spomen obiljeja
naprasne smrti uope, drutveno kulturalni kontekst koji ih okruuje kao i neverbalne poruke
koje odailju
naputajui timsko lokalno ili regionalno istraivanje, djelatnici Instituta, i etnolozi i folkloristi,
okupili su se oko jednog tematskog istraivanja, osvijetlivi s razliitih aspekata Poklade =>
pokladna dogaanja interpretirana su kao visoko vrednovani simbol kulturnog identiteta, kao
izraz odnosa sela prema globalnom drutvu
etnoloka misao u Institutu ne tendira koli niti se povodi za nekom kolom teorijske misli
u Etnologiji nae svakodnevice D.Rihtman Augutin zaokruuje koncepciju istraivanja
narodne kulture kao kulture svakodnevice => autorica je na temelju ondanjih teorijskih
trendova u struci ponudila je otvoreni sustav istraivakih hipoteza: "koncepcijski okvir na
temelju strukturalne i komunikacijske definicije kulture koja se, meutim, ponovno odreuje u
svakom konkretnom istraivanju"

Snjeana Zori pokuava utemeljiti obiaje u prostoru izmeu etnologije, teologije i filozofije
Maja Povranovi istie kako mediji odravaju i oblikuju folklor
Zoran ia teorijski e propitati domae istraivanje vjetica i upozoriti na suodnos predodbi o
vjeticama i vilama
otvaraju se nova, dosada potpuno deficitarna, podruja etnolokog znanstvenog interesa => J..
mega bavi se povijesnim demografskim istraivanjima i ulazi u etnoloki dosada
neuobiajen, gotovo nepodoban teren jedno vlastelinstvo -> povijesnom e demografijom
tijekom godina neke tradicionalne etnoloke fenomene pokazati u drukijem svijetlu, primjerice
zadrugu postaviti e pitanje zato se hrv. etnologija toliko bavila zadrugom, a nimalo
inokosnom obitelji, kada je zadrunim ivotom ivio tek bitno manji broj obitelji
daljnje deficitarno podruje istraivanje etniciteta, etnikog identiteta, odnosno jezika i
etnikog identiteta postaje stalnom temom radova Jadranke Grbi => ona to istrauje teorijski i
empirijski na prostoru jugoistone Europe, posebice Hrvata izvan Hrvatske

Etnologija, rat i prevrat

usmjerena svakodnevici institutska je etnologija osjetljiva na politike promjene koje mijenjaju

ljudske sudbine, poput pada socijalizma i osnutka hrvatske drave

16
 to je potaknulo kretanje etnolokih pristupa u dva pravca
u prvim godinama devedesetih dio institutske etnologije i folkloristike obraa se svojoj
desetljeima skupljanoj terenskoj grai i nastoji dokumentirati, objaviti i interpretirati folklornu
i etnoloku grau s okupiranih podruja: dubrovake okolice, Banije i Slavonije
druga se skupina etnologinja i folkloristica izravno okree ratu, poetici otpora i politikim
ritualima, simbolici rata, ratnoj svakodnevici, smrti u ratu i posmrtnim obredima, izbjeglicama i
njihovim iskazima... => iz starije grae crpe mogunost za interpretaciju nekih subetnikih i
meuetnikih odnosa i sukoba

razlike u pristupu ne iskazuju se samo u izboru tematike nego i u metodologiji = dok prva
skupina ustrajava na istraivakom obrascu nastalom iz kritike kulturnohistorijske etnologije,
druga se nadahnjuje postmodernom kritikom etnologije
iz zajednikog broja NU 29/1992, koji je rezultat tih dvojnih nastojanja, lanci postmodernoga
senzibiliteta ine knjigu Fear, Death and Resistance (1993)
izbjeglicama i ratom bavi se jo jedan znaajan institutski etnoloki projekt, realiziran najprije
kao meunarodni znanstveni skup, a zatim kao knjiga War, Exile, Everyday Life. Cultural
Perspectives (1996) = kritiki se propituju prakse i strategije pomoi izbjeglicama, autori se
bave isprianim ratnim iskustvima, pamenjem i sjeanjem na rat + posebno se promilja
umjetnost kao dio prognanikog iskustva i funkcija umjetnosti (glazbene, dramske) u
prevladavanju oaja i u krizi identiteta izbjeglih osoba

poseban doprinos etnografiji rata jest disertacija Maje Povrzanovi Kultura i strah: ratna
svakodnevica u Hrvatskoj 1991/1992 (1997) => radnja se bavi mnogostrukim uzrocima i
posljedicama straha
u svom etnografskome aspektu radnja prikazuje kulturne procese u svakodnevnom ivotu:
nova, strahom potaknuta ponaanja, kao i ona strahom netaknuta koja su osigurala kontinuitet
svakodnevice
u svom analitikom aspektu radnja je posveena strahu kao kulturnom iskustvu, odnosno
kulturnim posljedicama straha civilnog stanovnitva

Na kraju stoljea: dekonstrukcija hrvatske etnologije

etnoloka proizvodnja u Institutu neprekidno je rasla i otvarala nova pitanja

odgovarajui na postavljena pitanja ona je postupno mijenjala i teorijske pristupe i sam predmet
pritom je jedna struja tih etnolokih napora na nov nain definirala svoj odnos prema povijesti,
dok se druga struja odvojila od izrazito povijesnih pitanja i pribliila epistemolokim
istraivanjima i postmodernoj upitanosti o samoj sri etnoloke znanosti njezinu tekstu i
pismu

refleksije postmodernoga diskursa o krizi etnologije osjeaju se u veini etnolokih radova koji
izlaze iz institutske radionice u posljednjem desetljeu => najoitije dolaze do izraaja u sve
veem broju radova o samoj hrvatskoj etnologiji -> najopseniji rad na tom podruju je
doktorska disertacija Ines Prica Odlike etnografskog pisma u modernoj hrvatskoj etnologiji:
Kulturni i znanstveni dijalog u diskursu etnologije suvremenosti poloaj hrv. etnologije
ispituje se u okvirima zahtijeva za njezinom povijesnom rekonstrukcijom te za njezinim
lociranjem u europske obzore discipline

17
 dekonstrukcija hrvatske etnologije zapravo je poela jo 1898. anketom Lydije Sklevicky
znaajan je doprinos propitivanju etnolokih polazita dala i Jasna apo mega koja je
pokazala promjenjive pozicije koncepata kultura i narod kao sredinjih toaka hrvatske
etnologije, ali i razlike meu Radievim i Gavazzijevim etnolokim pristupima
rad
om o J. Matasoviu Aleksandra Muraj upozorila je na etnoloko vieglasje u razdoblju za koje
smo mislili da je bilo unisono, ali i na proces kanonizacije narodne kulture
pitajui se to nismo istraivali u socijalizmu, zatim upozoravajui na politiki kontekst
Radieve etnologije i nastojei objasniti Gavazzijev odmak od politike, D. Rihtman Augutin
je dekonstrukciji dodala aspekt koji otvara anse istraivanju odnosa moi s etnoantropolokog
gledita

to i kako dalje?

u 50-oj godini Instituta radi ekipa etnologa novaka, pa se sada etnolokim istraivanjima bavi
trinaest etnologinja i etnologa vei broj suradnica/ka omoguuje iri obuhvat tema
npr., nakon prerane smrti L. Sklevicky ire se povijesna etnoantropoloka istraivanja, provode
istraivanja kulture mladih, a kao potpuna novost u Institutu javljaju se istraivanja na podruju
vizualne antropologije te ekonomske antropologije
oito je da e se pristupi i dalje mijenjati, ali i iriti

15. POVIJEST ETNOLOKE MISLI U HRVATSKOJ (NAVEDI GLAVNA IMENA)

a) srednji vijek
- u 10. st. Habib
- u 12. st. biskup Grgur (pop Dukljanin)
- u 13. st. Toma Arhiakon
- u 14. st. zagrebaki biskup Augustin Kaoti

b) doba otkria
- Primorska Hrvatska:
Matija Vlai Ilirik
Filip de Diversis
Juraj igori
Petar Hektorovi
Roggero de Pazienza opisivali Hrvate koji su se
Seraphino Razzi doselili u Italiju (Moliki Hrvati)
Marko Maruli
Mavro Vetranovi
Petar Zorani
Vinko Pribojevi
Dujam Hrankovi
Mavro Orbini

18
 Ivan Lui (17. st.)

- Kopnena Hrvatska:
Johann Weikhard Valavsor (17. st.)
Pavao Ritter Vitezovi (napravio rekonstrukciju hrvatske mitologije, zanima ga
mitologija kroz obiaje, a posebno ivanjski obiaji)
Baltazar Adam Kreli (18. st.; opisivao je vjerovanja u vampire, vukodlake,
vjetice i razne natprirodne pojave )
Josip Bedekovi (17./18. st.; pie monografiju o Meimurju; posebice je
zanimljiv njegov prikaz praslavenske mitologije)
Ivan Belostenec
Juraj Habdeli
Juraj Kriani

c) Prosvjetiteljstvo
- Alberto Fortis (18. st; u svom djelu Putovanje u Dalmaciju iznio je vane etnografske biljeke o
stanovnitvu unutarnjega dijela Dalmacije)
- Ivan Lovri (objavio je reakciju na djelo A. Fortisa)
- Matija Antun Reljkovi
- Andrija Kai Mioi
- Martin Sabolovi

d) Misionari/isusovci
- Franjo Ksaverski (16. st. bio je u Indiji, Japanu i Americi)
- Ferdinand Konak (18. st)
- Ivan Filip Vezdin (18/19. st., misionar u Indiji)
- Ivan Vreman
- Nikola Ratkaj
- Ivan Ratkaj
- Ivan Krstitelj Marchesetti
- Nikola Planti
- Ignacije Szentmartony

16. DRUBA ISUSOVA - ISUSOVCI

Red je osnovao Ignacije Loyola.

Bit misionarskog djelovanja predstavlja navijetanje kranstva (Evanelja) dotad nepoznatim
narodima u novootkrivenim zemljama. Kada vie nepoznatih zemalja nije bilo misionarstvo
pretpostavlja kristijanizaciju nekrana, ali ne nuno i europeizaciju njihovih kultura, premda su
se ta dva oblika djelatnosti poistovjeivala. Misionari su se upoznavali s razlikama izmeu nove
i vlastite kulture, a kako bi mogli doprijeti do svijesti tih naroda i uspjeno djelovati morali su te
razlike premostiti upoznavanjem i prouavanjem novih jezika, nepoznatih sustava, vjerovanja i
sveukupne njihove kulture. To upoznavanje i istraivaki rad misionara bit e u kasnijim
stoljeima irom svijeta zadaa koju e nastojati ostvariti brojni etnolozi, ne svaki put bez
praktinog cilja. O svojoj djelatnosti isusovci (odnosno za to zadueni lan svake kue) pisali su
provincijalu pisma koja su kasnije kruila meu razliitim provincijama, a sve u cilju
19
 upoznavanja sa svime to se zbiva. Ta djelatnost pisanja etveromjesenih pisama (Literae
quadrimestres) je odreena uputama u Konstitucijama, a etveromjesena pisma su potkraj 16.
stoljea postala godinja (Litterae anuae) i vrlo su vane za povijest misija.

Isusovci su, dakle ispunjavali svoje misionarske i sveenike dunosti, ali su i mnogo prije
pojave specijaliziranih etnolokih istraivanja i studija potivali dva klasina postulata
kulturolokih prouavanja naroda: naela inkulturacije i jednakopravnosti. Naime, u elji da
to lake djeluju i pridobiju narode meu kojima djeluju za kranstvo, oni se prilagoavaju
svemu to se ne protivi pravilima njihove vjere, tamonjem jeziku, navikama i obiajima i time
razvijaju naelo jednakih vrijednosti svih naroda i ljudi, to su temeljna i najhumanija naela
etnoloke struke. Prilikom tog kulturnog djelovanja izmeu dvije razliite kulture ili dva
razliita svjetonazora javlja se temeljno naelo tog djelovanja - preoblikovanje. Ono predstavlja
problem u sluaju da doe do njegovog punog ostvarenja, odnosno ako doe do nestanka ili
unitenja Isusovci pomno biljee novu sredinu, njena prirodna i kulturna obiljeja. Takav je
pristup od misionara posredno stvarao i etnografa, lingvista, gramatiara, geografa, kartografa,
itd.
Zahvaljujui njima nastala su temeljna i za poznavanje naroda Novog svijeta nezaobilazna
znanstvena djela, a kao posljedica sueljavanja europskog katolianstva i egzotinijih kultura
nastaju kulturoloki zanimljivi projekti meu kojima se istiu redukcije (neke vrste teolokih
drava uzornog drutvenog ureenja u Junoj Americi).
Najpoznatija "Isusovaka drava" panjolskih misionara nastala u paragvajskim umama meu
Guarani Indijancima. Pomak od fragmentarnih opisa do monografskih i komparativnih djela
ine francuski isusovci, misionari u Kanadi, koji u dva stoljea djelovanja piu 73 sveska svojih
opaanja o Indijancima, a J.F. Lafitau pie prvo u pravom smislu etnoloko djelo. Za razvoj
etnoloke znanosti jo je vano i utemeljenje i djelovanje drutva Palatina iz Rima koje
prikuplja izvjetaje iz etnologije, lingvistike, itd.

Meu pionirima je bio Franjo Ksaverski (16. stoljee). Franjo Ksaverski, rodio se 1506.
godine na dvorcu Xavier u kraljevini Navari. Studij je zavrio u Parizu, gdje se pridruio sv.
Ignaciju, osnivau Drube Isusove. Prije studija teologije obavio je duhovne vjebe od 40 dana
pod vodstvom Ignacija Loyole, a sveeniki red primio je 1537. godine. Na molbu
portugalskog kralja Ivana III, general isusovakog reda Ignacije Loyola, poslao je Franju u
misije u Indiju.
Krenuo je 1540. prema Indiji i iste godine stigao je u, kasnije glasovitu, misiju Gou (vano!!!
jer je u njoj postojala snana dubrovaka kolonija okupljena oko vlastite crkve Sv. Vlaha, a
neko je vrijeme s prekidima od 1625-1629 tamo djelovao Nikola Ratkaj).
Tijekom deset godina rada obiao je obale Indije, Malaku, Moluke otoke i stigao 1549. godine
u Japan. Krstio je i pouio oko 30 tisua pogana, te ih povjerio svojim suradnicima. U Japanu je
uvidio i vanost evangelizirana Kine, te je htio i otii dalje do Mongolije. Umro je 1552. godine
na otoku Sanchian, te ga je Papa Grgur XV. 1622. proglasio svetim.
Misionarska djelatnost u sjevernoj, srednjoj i junoj Americi jaa nakon Loyoline smrt 1556.
godine, dok je djelatnost u Africi, osim u sluaju Etiopije, uglavnom bezuspjena.

Ivan Vreman je isusovac iz Splita koji odlazi u Macao, malu portugalsku koloniju na junoj
obali Kine. Tamo pouava matematiku, ispovijeda studente, prouava kinesku astronomiju i
prevodi portugalska godinja izvjea iz Japana o djelovanju tamonjih misionara koja su
kasnije objavljena u Europi.

20
 Nikola Ratkaj (17. stoljee), nakon studija odlazi u Indiji, pa u misiju Gou. Tada je isusovac iz
Portugala Antonio de Andrade prvi od Europljana prodro preko Himalaje u Tibet i toj se
ekspediciji trebao pridruiti i Nikola Ratkaj. Dok je ekao priliku alje pisma zagrebakim
rektorima, hrvatskom banu i samom caru. U pismima upuenim u domovinu opisuje rad
misionara u Tibetu, tamonje vjerske prilike i obiaje u Tibetu (slinosti sa kranstvom, smatra
ih polukranima, itd.), ali opisi nisu vjerodostojni jer nikada nije bio u Tibetu, ve je do svoj
smrti djelovao u Indiji.

Vie od 35 godina djeluje po selima i na kolama toga prostranoga kraja, u okolici dananjeg
velegrada Bombaya (Diu, Thana, Bandra, Bassein). Godine 1650. imenovan je zamjenikom
isusovakog rektora isusovakog kolegija u Damanu, a zatim je rektor u Chaulu. Pred kraj
ivota opet je upnik meu uroenicima u Bandri i Thani. U Indiji je Nikola promijenio
prezime Ratkaj u Jorge (Georgi) najvjerojatnije zbog politikih razloga. Preminuo je u Thani
25. veljae 1662. godine.

Ivan Ratkaj (17. stoljee) sin grofa Petra Ratkaja, rodio se 1647. u Ptuju u tajerskoj, nakon
studija odlazi kao misionar u Meksiko u pokrajinu Tarahumaru (danas drava Chihuatua) gdje
djeluje u etnikoj zajednici i meu prvima je koji ju opisuje. Stigavi u Tarahumaru, Ivan je
ostao najprije u misiji Ypomeran da naui uroeniki jezik. Za nepune tri godine Ratkaj je
obratio nekoliko stotina Indijanaca, a misiji je pridruio jo tri sela. Umro je 26. prosinca 1683.
godine.
Tek kasnije, njegov redovniki subrat Josip Neumann je saznao da su ga otrovali neki Indijanci
zato to im je zabranjivao nono opijanje i orgije. Otrov je bio posljedica sukobljavanja
kranskoga poimanja moralnoga ivota i za Indijance uobiajenog prakticiranja njihovih
vjerovanja.
Napisao je tri opirna izvjea u kojima opisuje svoje putovanje u Meksiko, prirodne znaajke
kraja, nain ivota i obiaje Indijanaca. U dva svoja pisma (1680. i 1681.) to ih je poslao
provincijalu austrijske provincije Drube Isusove, Ivan je naveo niz biljeki o osobinama
Indijanaca. Svojem zadnjem izvjeu, koje je Ratkaj poslao iz svoje misije Jesus Carichic
nekoliko mjeseci prije smrti, priloio je zemljovid pokrajine Tarahumare. U njemu je ucrtao
isusovake misije i panjolske utvrde, a povrno planine i rijeke. Sa strane je oznaio
geografske irine i duljine, strane svijeta i poloaje pokrajinskih indijanskih plemena. To je
najstariji zemljovid te meksike pokrajine.

Ivan Krstitelj Marchesetti je jedini od hrvatskih isusovaca koji je djelovao u Paragvajskim

redukcijama. Djelovao je u est razliitih redukcija i puno je uinio za njihov vjerski i
ekonomski napredak. Godine 1733. odlazi u panjolsku, a poetkom idue godine odlazi je iz
Cadiza za Junu Ameriku. 1734. stie u Buenos Aires. Nakon poetnog razdoblja priprave,
Marchesetti odlazi u podruje redukcija i u sredinjoj misiji Candelaria 2, veljae 1738. polae
zadnje zavjete.Marchesetti zapoinje svoj rad kao pomonik poglavara u redukciji S. Borja (sv.
Franjo Borgija) na rijeci Uruguay, gdje se danas nalazi istoimeni brazilski grad. Ve nakon
godinu dana imenovan je drugim misionarom u redukciji Cospus Christi (Tijelo Kristovo) na
istonoj obali rijeke Parana, u dananjoj argentinskoj pokrajini Misiones. Od 1742. djeluje
nekoliko godina u misiji S. Juan Bautista (sv. Ivan Krstitelj), danas u brazilskoj dravi Rio
Grande de Sul. Ve kao iskusni misionar 1745. postaje poglavar i upnik redukcije Apostoles
San Pedro y San Pablo (Apostoli sv. Petar i Pavao) koju vodi deset godina. On tamo organizira
obranu, vodi ekonomske poslove (osniva plantae ajeva i pamuka), oplemenjuje i oslobaa
Indijance od kolonijalista. Nakon vie od godinu dana Ivan odlazi za superiora i upnika svoje
21
 posljednje misije Santa Maria de la Fe (Sv. Marija od Vjere), izmeu rijeka Parana i Paraguay
(danas u Paragvaju). Bila je to vrlo bogata i velika redukcija s oko 4500 stanovnika. Tamo Ivan
ostaje do svoje smrti, 5. veljae 1767.

Nikola Planti djeluje kao profesor i poglavar u Paragvajskoj provinciji. Godine 1767.
panjolski kralj protjerao je isusovce iz misija; Planti se vratio u domovinu te djelovao u
Zagrebu i Varadinu. Nakon njegove smrti proirila se u Habsburkoj monarhiji pria da su ga
Indijanci u Paragvajskim redukcijama, u kojima inae nikad nije radio, proglasili za kralja
Nikole I, i u naoj literaturi se ta pria prenosila sve do naih dana u dvije verzije. Prva govori
da su ga za vrijeme gvaranijanskog rata Indijanci izabrali za kralja i izradili novac s njegovim
likom, a druga da mu je Marija Terezija koja ga je oslobodila iz portugalske tvrave pokazala
samo novac s njegovim likom. Trea verzija koja se pojavila u 20. stoljeu smatra ga
utemeljiteljem komunistiko teokratske drave, zaetnikom socijalizma. Meutim, ni jedna
verzija nije istinita i ne temelji se na povijesnim injenicama.

Nikola je odreen za profesorski i odgajateljski rad u kolegijima daleko od redukcijskog

podruja i ostalih misija meu Indijancima. Planti je u Buenos Airesu prefekt kole i zatim
rektor kolegija, a 1766. postaje superior u Montevideu (danas u Urugvaju). Preminuo je 15.
lipnja 1777. godine.
Ouvana su njegova djela Kratko vpeljavanje u dijakom govorenju te Pobona i kratka za
vsaki dan meseca premiljanja. Takoer je na zahtjev hrvatske vlade preveo na hrvatski jezik
latinsku gramatiku koja je meutim ostala u rukopisu. Planti je bio cijenjen misionar i zasluan
hrvatski pisac, a pria o njemu kao kralju pokazuje koliko su odjeka u nas imala
nedobronamjerna tumaenja uspjenog apostolskog i civilizatorskog djelovanja isusovakih
misionara u Paragvaju.

Ignacije Szentmartony (18. stoljee) se specijalizirao za matematiku i odlazi u junu Ameriku

da bi izmjerio granice izmeu panjolskih i portugalskih kolonija na poziv portugalskog kralja.
Mjerenja vri polazei s ekspedicijom tokovima rijeke Amazone i Rio Negra. Dolazi u sukob s
guvernerom koji je loe postupao sa Indijancima (uroenicima), pa naputa ekspediciju koja je
ionako propala. Deportiran je u Portugal, zatvoren, oduzeta mu je plaa i zaplijenjeni
instrumenti. Deportiran je u Portugal i zatvoren u tvravu San Juan odakle ga oslobaa Marija
Terezija. Od njegova rada sauvana su samo dva zemljovida s precizno izraenim tokovima
Amazone i Rio Negra, te prva kajkavska gramatika za Nijemce.

Ivan Filip Vezdin je gradianski Hrvat koji je uao u red bosonogih karmeliana, uzeo
redovniko ime Paulinus a Sancto Bartolomeo pod kojim mu izlaze sva djela. Nakon djelovanja
u junoj Indiji, vraa se u Europu gdje razvija znanstvenu i spisateljsku (indoloku) djelatnost
prouavajui indijsku kulturu i jezik, te ih usporeuje s europskim. Djela mu nastaju vie kao
plod istraivanja u Europi, nego iz vlastitoga iskustva i istraivanja u Indiji. Pie niz djela -
jezikoslovnih, lingvistikih, povijesnih, te izdaje indijske rukopise, meu kojima se istiu prva
gramatika sanskrta i prva metodika studija o srodnosti indoeuropskih jezika. S etnolokog
stajalita najzanimljiviji je njegov putopis "Viaggio alle Indie Orientali" u kojem opisuje svoja
putovanja po Indiji, misijski rad i indijsku kulturu.

Ferdinand Konak (18. stoljee). Isusovac iz Varadina koji studira u Leobenu klasinu
knjievnost i govornitvo, a u Grazu filozofiju i teologiju. Kroz sve vrijeme kolovanja mladi
Konak neprestano alje svojim poglavarima molbe da ga poalju u misije jer se ne moe
22
 othrvati Bojem glasu koji ga tamo zove, i jer mnogi ljudi propadaju budui da ih nema tko
pouiti pravoj vjeri. Godine 1729. odlazi u panjolsku luku Cadiz. Godine 1731. dolazi u
meksiku luku Vera Cruz. Ondje zavrava teologiju i 1731. biva poslan u Donju Kaliforniju
(Baja Kalifornija) u Meksiku, gdje su isusovci u junom dijelu poluotoka osnovali 15 redukcija.
Bila su to organizirana naselja u kojima su pokrteni Indijanci ivjeli civiliziranim ivotom pod
vodstvom misionara, privikavajui se radinosti i kranstvu.
Iz Vera Cruza odlazi u sredinju kalifornijsku misiju Loreto, a odatle u svoje odredite, misiju
San Ignacio (bogata, poljoprivreda, rudnici srebra).
Sjedite Konakova djelovanja bila je redukcija San Ignacio, najsjevernija u lancu isusovakih
misija. Konak je poduzeo tri velika istraivaka pohoda u dotada nepoznata podruja
poluotoka. U tim putovanjima probio se na stotine milja kroz neprohodne planine i beskrajne
pustinje. Usput je obratio mnogo uroenika, misli se da je pokrstio oko tisuu Indijanaca. Kako
su mnoge misije propale ili bile ukinute, misionari nastoje proiriti djelovanje na jug, pa
Konak poduzima tri ekspedicije:

Prva ekspedicija - do ua Rio Colorada, prvi je utvrdio da je Kalifornija

poluotok
Druga ekspedicija - do Tihog oceana, trai nove izvore pitke vode i nova
podruja za misionarski rad
Trea ekspedicija - prema sjeveru poluotoka, cilj isti kao i u drugoj
ekspediciji

Prvi je pohod Konak poduzeo 1746. krenuvi morem prema sjeveru zaljeva. Konak
organizira i vodi ekspediciju kroz Kalifornijski zaljev na sjever do ua rijeke Colorado (uz
istonu obalu poluotoka), da bi dokazao da je Donja Kalifornija poluotok. To su ve i prije
njega dokazali poznati misionari Euzebije Chino (Kino) i Urgarte, ali im neki nisu vjerovali
tvrdei i dalje da je Kalifornija otok. Na temelju Konakovih detaljnih opisa krajeva i
izraenih zemljopisnih karata panjolska vlada slubeno proglaava da je Kalifornija poluotok.
Prema sudu povjesniara, Konak je jedan od najveih pionira Kalifornije i najvie je pridonio
za kasnije osvajanje cijele pokrajine. Jedan otoi na sjeveru Kalifornijskog zaljeva nosi danas
njegovo ime: Consag Rocks (Konakove stijene). U Americi su, naime, njegovo ime pisali
Consag. Samo dvije godine nakon toga objavljen mu je dnevnik s toga putovanja.
Konakov je dnevnik, obilat biljekama o domorocima s kojima se susretao, njihovim
pojedinim obiajima jeziku i drugim osobinama nakon to je 1757. objavljen u Madridu (u djelu
M. Venegasa), doivio uskoro prijevode i izdanja na gotovo sve europske jezike.
Drugi Konakov dnevnik, onaj s istraivakog pohoda kopnom prema sjeveru 1751, objavljen
je u Barceloni tri godine kasnije (kao poglavlje IX, X. i XI. u djelu Apostolicos afanes da le
Compania de Jesus). I taj dnevnik obiluje etnografskim opisima domorodaca i njihovih
osobina. On je takoer doivio nekoliko izdanja diljem svijeta.
Osim objavljenih dnevnika svojih ekspedicija ostavio je u rukopisu "Saeti opis naroda i kraja
Donje Kalifornije". U drugom djelu govori o indijanskim plemenima i njihovim kulturama,
opirno navodi europske falsifikacije o Indijancima, opisuje sa simpatijama Indijance i njihove
regionalne razlike, negativno gleda bijelce.

Djelovanje Fedinanda Konaka misionara u meksikoj Kaliforniji (Baja California), ostalo je

zaudo u hrvatskoj znanosti sve donedavno gotovo zanemareno iako je rije o istraivau, piscu
i kartografu koji je zbog svojih otkria jo za ivota postao slavan diljem pismene Europe.

23
 Konak je, kada je potkraj ivota postavljen za glavnoga vizitatora kalifornijskih misija i za
superiora misije San Ignacio, imao prilike sastaviti i tree svoje djelo koje je do danas ostalo u
rukopisu. Ako je neto i bilo objavljeno, nije bilo pripisano Konaku. No Konakovo je
autorstvo toga sintetskog djela o povijesti misija u meksikoj Kaliforniji, njezinu stanovnitvu,
jezicima, obiajima, sastavu i o osobinama zemljita, flori i fauni (Description compendiosa de
lo discubierto..., rukopis uva British Museum) nedvojbeno. Konak je zasigurno jedan od
najveih pionira istraivaa ne samo u meksikoj Kaliforniji nego u povijesti
sjevernoamerikoga kontinenta. Osobito se proslavio svojim zemljovidima Kalifornije i njezina
zaljeva koji su nakon Konaka jo mnogo godina preslikavani i objavljivani u razliitim
izdanjima diljem svijeta. Meu inima valja spomenuti izdanje Konakova zemljovida
Kalifornije u Diderotovoj Encyclopedie.
Konak je takoer 1748. godine osnovao rudarsko naselje San Antonio Real, a 1752. novu
redukciju Santa Gertrudis i u nju uselio oko 600 Indijanaca koje je sam obratio i pokrstio.
Iscrpljen neprestanim putovanjima i napornim radom preminuo je 1759. godine, sahranjen je u
crkvi misije San Ignacio.
Bernard Kohnen (1876-1939) nije bio Hrvat, bio je Nijemac, ali se tako deklarirao jer je dio
ivota proveo u Bosni i Hercegovini (Travnik). Bio je vezan i uz Zagreb. kolovan je kod
isusovaca, no nije bio isusovac. Otiao u misionare, no nije bio uspjean u evangelizaciji,
istakao se u znanstvenom radu (jezik). Sa 12. godina roditelji ga alju na kolovanje u Veronu,
ovdje djeluje misijski red Sinovi Presvetog Srca, sjemenitarce pripremaju za misionarski rad u
Africi. 1902. zaredio se za sveenika. Djelovao je u Africi (Sudan). Sudan je tada bio pod
kontrolom Velike Britanije i Egipta, tek 1956. stekao je nezavisnost. Boravio je meu narodom
iluk (ilusi), pripadaju skupini Nilota. Odlazi i meu druga plemena u Egiptu. 1909. vraa se u
Travnik, u Bosni je ponovno 1925. (skuplja priloge za misije). Da bi stekao povjerenje naroda
iluk, morao je nauiti njihov jezik (ui po sistemu gestikulacije). Bio je omiljen meu njima,
pomagao im je u prehranjivanju. Nakon 3 godine osnovao je vlastitu misiju "Na obali bijelog
Nila". Njegov etnoloki doprinos - napravio je gramatiku ilukog jezika. Prevodi talijanske
pjesmarice, molitvenike, sva 4 evanelja. Gramatiku ilukog preveo na talijanski, napravio
talijansko-iluki rjenik. 1933. vraa se u Europu (Zagreb, Rim). Bio je meu prvim
istraivaima crnakih naroda uz dolinu Nila. Jako dobro je opisao politiku organizaciju tih
plemena. Njegovi opisi su prave antropoloke studije. Pridonio je na podruju migracija na
podruju Afrike (na temelju etnolokog istraivanja). Objavljuje u misijskim asopisima (ak i
u Zagrebu). Nije se bavio samo pukom, uao je i u kraljevsku obitelj (opis njihovih obiaja).
Zadobio je povjerenje nekih vraeva, opis amanistikih obiaja. Muzeografska djelatnost, u
Zagrebu od 1928. prireuju se izlobe koje mogu funkcionalno promovirati misijsku djelatnost.
Kohnen skuplja grau za takve izlobe.

17. HRVATSKI PREPOROD I ETNOLOKA MISAO

Maksimilijan Vrhovac
Ljudevit Gaj
Pogledaj pitanje 9.
Stanko Vraz
Ivan Kukuljevi Sakcinski
Franjo Raki je bio prvi predsjednik Akademije koji obrazlae potrebe sustavnog etnolokog
rada. Raki spoznaje vrijednost etnografske grae i etnologiju vrednuje kao povijesti potrebnu
srodnu disciplinu. Istie da oboje, povijest i etnologija, nadopunjuju jedno drugu. Raki
postavlja kao osnovnu zadau sakupljanje grae, rukovoenje tim radom, objavljivanje grae,
znanstvenu obradu i objavljivanje znanstvenih studija. Zahvaljujui Vrazovim postavkama
24
 etnografskog rada objavio studiju koja je zaetak budue metode i metodologije. Raki poziva
na dokumentiranje izvornog izraza . "Odbor za sabiranje spomenika tradicionalne kulture"
djelovao je do 1894. u svom prvotnom sastavu, s Rakim kao predsjednikom, irei krug
suradnika na zapisivanju etnografske grae.

Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti 1866. osnovana je Jugoslavenska akademija

znanosti i umjetnosti u Zagrebu. Od tog doba ova ustanova postaje centar iz kojega se planski
organizira znanstveni rad ne samo unutar Hrvatske, nego i meu ostalim junoslavenskim
narodima. Rad se akademije odvijao u tri Odbora. Akademija putem svojih lanova organizira
suradnike i na prouavanju "narodnoznanstva". Djelatnost Akademije odvijala se u smjeru
pisanja znanstvenih radova, i u poticanju na istraivaki, terenski rad, koji je najprije bio vren
na podruju Dalmacije. Otkupom rukopisa sa opisima sadraja tradicijske kulture i zapisa
narodnih pjesama, pria, poslovica, i dr., stvarao se fond rukopisnog arhiva. Istodobno,
djelatnost Matice rezultira impozantnim brojem rukopisnih zbirki, uglavnom zapisa epskih
narodnih pjesama s podruja Hrvatske, Bosne i Hercegovine.
1888. izabrano je pet lanova u Odbor iji e glavni zadatak biti da sakupljaju tradicionalnu
narodnu kulturu. F. Raki, M. Valjevac, N. Nodilo, T. Smiiklas i T. Mareti bili su tim koji je
poeo inicirati etnografska istraivanja i zapisivanje folklorne grae, kao i znanstveni rad. Prvi
predsjednik Akademije bio je Franjo Raki koji obrazloe potrebu sustavnog etnolokog rada.
Raki spoznaje vrijednost etnografske grae i etnologiju vrednuje kao povijesti potrebnu srodnu
disciplinu. Istie da oboje, povijest i etnologija, nadopunjuju jedno drugu. Raki postavlja kao
osnovnu zadau sakupljanje grae, rukovoenje tim radom, objavljivanje grae, znanstvenu
obradu i objavljivanje znanstvenih studija. "Odbor za sabiranje spomenika tradicionalne
kulture" djelovao je do 1894. u svom prvotnom sastavu, s Rakim kao predsjednikom, irei
krug suradnika na zapisivanju etnografske grae. Odbor se iduih godina popunjava novim
lanovima i donosi odluku o izdavanju "Folkloristikog zbornika" pod urednitvom Ivana
Miletia, profesor u Varadinu, koji dobiva zadatak da napie naputak za skupljanje grae.
Budui da Mileti nije mogao nastaviti s urednikim radom, poslije prvog broja Zbornika
1896. za profesionalnog urednika bio je pozvan Antun Radi. On je izradio "Osnovu za
sabiranje grae koja u narodu ivi".

18. IVAN MILETI

Matica Hrvatska i JAZU su pruale potporu u znanstvenom i etnografskom radu, objavljuje

radove. Akademija je imala tri odbora: povijest, prirodnjake i galerijske slike. 1888. osnovan je
odbor za sabiranje spomenika tradicionalne literature, danas "Odbor za narodni ivot i obiaje".
Raki, Nodilo, Smiiklas, Marti su predloili osnivanje folklorskog zbornika. 1896. tiskan je
prvi svezak "Zbornika za narodni ivot i obiaje junih Slavena", iji je urednik Ivan Mileti.
Mileti je zavrio slavistiku, bavio se knjievnom historiografijom, filologijom i
folkloristikom. Zanima se za "narodopis" (etnologiju), kae da se time bavio diletantski. Dao je
koncepciju zbornika u dva djela: antropologijski te duevna i drutvena obiljeja.

Zalagao se za to da Zbornik bude ozbiljan asopis. Grau na terenu trebaju biljeiti strunjaci
koji ju trebaju urediti i predati uredniku kako bi nastale prave studije. U prvom broju zbornika
je najavio da e sastaviti upitnik za sakupljanje grae a na njega e dati uputstva kako raditi na
terenu. Objavio je vie djela folkloristinog sadraja - "Rasprava o koledama u junih Slavena"
(1917., studija, pravi znanstveni rad). Temelji se na povijesnim injenicama.

25
 Opisuje pjesme, isprepletenost poganskih i kranskih obiljeja. suprotstavio se Nodilu. Dosta
etnoloke grae je objavio u putopisima: "O Hrvatima u Moravskoj", posjetio ih kada je 1885.
iao na izlobu u Prag. "O Hrvatima u donjoj Austriji i zapadnoj Ugarskoj", 1888. bio je u
Gradiu.
Povukao se sa mjesta urednika Zbornika jer je Akademija imala propis da urednik mora ivjeti
u Zagrebu, a on je ivio u Varadinu. Sam je Tadiji Smiiklasu predloio Antuna Radia za
urednika.
Najavljeni upitnik za sakupljanje narodnog blaga nije izradio kao ni Mareti, to je uinio Antun
Radi 1897. "Osnova za sabiranje grae o narodnom ivotu".

19. KOLLAR I NJEGOVO ODREENJE ETNOLOGIJE (+ KATANI)

Adam Franjo Kollar (slovaki isusovac) prvi je upotrijebio rije etnologija i odredio njezino
znaenje. U svom djelu Rasko povijesti i javnoga prava ugarskoga kraljevstva, (Be, 1783.),
definirao etnologiju.
Etnologija je znanje o plemenima i narodima, odnosno ona je to to tankoutni ueni muevi
istrauju o izvorima, jezicima, obiajima i uredbama, te konano o smjetaju njihovih starih
postojbina, kako bi mogla donositi ispravne sudove o plemenima i narodima svojega doba.

Etnologiju je, dakle, odredio kao disciplinu koja se bavi etnogenetskim procesima
europskih naroda, prouavajui etnike znaajke njihovih predajnih kultura.

1787. A. C. Chavannes odredio je etnologiju kao granu antropologije kojoj je zadatak

prouavati kako se razvila ljudska kultura postupno, korak po korak, preko pojedinih stupnjeva
civilizacije. Ova definicija ne obuhvaa etnike znaajke pojedinih naroda, nego traga za
univerzalnim znaajkama zajednikima itavom ovjeanstvu i za zakonima njihova razvoja.
Ova ''zapadnoeuropska'' etnologija razvit e se u posve samostalnu granu znanosti; ona stvara
put evolucionizmu, i stvara temelje za izvaneuropsku etnologiju, te je u doticaju sa
sociologijom i antropologijom. Kollarova ''panonska'' etnologija je blia kasnijoj
kulturnopovijesnoj etnologiji.
Hrvatska znanost je prihvatila Kollarovo shvaanje i to je prvi uinio Matija Petar Katani.

Matija Petar Katani stupio u red franjevaca; studij je zavrio u Budimu gdje je prikupio
mnoge spomenike starina; postao gimnazijskim nastavnikom u Osijeku. Tamo je zavrio veu
studiju pod naslovom Opis Dunava i stanovnika njegovih obala, zatim je bio premjeten u ZG
gdje je objavio filoloko istraivanje o staroj domovini Hrvata 1790. , Jesenski plodovi 1791., i
Ogled jezikoslovlja i zemljopisa Panonaca 1795.
U predgovoru knjige Specinem philologhiae dao je klasifikaciju humanistikih znanosti u kojoj
se na lingvistiku nadovezuje etnologija, odnosno znanje o plemenima i narodima; koja istrauje
izvore, sudbine, sjedita i seobe plemena
Katani je htio hrvatski jezik izvesti iz ilirskog, pokuao je potkrijepiti etnolokim
istraivanjima kojima je dokazivao kulturni kontinuitet od Ilira i Traana do svoji vremena to
su bili promaeni etimoloki izvodi
Prvim znanstveno utemeljenim etnolokim studijama smatraju se Katanieva razmiljanja o
povijesti pojedinih elemenata puke kulture koje se nalaze u njegovim djelima (Specinem
philologhiae, De Istro, pjesma Satir od kola sudi u Jesenjim plodovima, itd).
Za razliku od Reljkovia koji je u kulturi hrvatskog puka vidio samo moralne i gospodarske
vrijednosti, Katani vidi emocionalne, estetske i dokumentarne, a ovo posljednje legitimira
etnologiju kao povijesnu znanost.
26
 Katani je oblikovao sam svoj etnoloki pristup, a od Kollara je preuzeo ime za znanstvenu
djelatnost kojom se bavio.

20. ETNOLOKI INSTITUTI I ASOPISI U HR

Institut za etnologiju i folkloristiku, nekadanji Institut za narodnu umjetnost, osnovan je 6.

veljae 1948. Izdaje asopis Narodna umjetnost hrvatski asopis za etnologiju i folkloristiku,
poeo je izlaziti 1962. kao godinjak Instituta za narodnu umjetnost.
Odsjek za etnologiju na Filozofskom fakultetu u ZG, osnovan 1924. Izdaju asopis Studia
Ethnologica od 1989., a od 1993. izlazi pod imenom Studia Ehnologica Croatica.
Odsjek za etnologiju pri HAZU
Hrvatsko etnoloko drutvo osnovano 1959. Izdaje asopis Etnoloka tribina od 1978.
Etnografski muzej u Splitu, osnovan 1910., a u Zg 1919. , a od 1980. izdaje struni asopis
Etnoloka istraivanja.

21. SUVREMENA PODRUJA ISTRAIVANJA ETNOLOGIJE U RH

Danas se znanstveno zanimanje etnografije usmjerava na sadraje drutvenih odnosa,

meusobnih oblika komuniciranja obiteljskog ivota. Takoer je pozornost strunjaka
usmjerena na znanstveno prouavanje analize promjene institucija socijalne kulture, usporedba
starih poznatih sadraja s dananjim. Takoer se radi i na muzeolokom radu i zatiti spomenika
kulture, na podruju folklora i prezentacije folklorne batine, populariziranje tog kulturnog
sadraja.
U Institutu za etnologiju i folkloristiku provode se istraivanja na podruju:

hrvatske etnologije (Ines Prica)

antropologije spola (Tea koki)
ire se povijesno etnoantropoloka
istraivanja (Valentina Gulin)
istraivanja kulture mladih (Sanja Kalapo)
istraivanja na podruju vizualne antropologije (Sanja
Puljar)
ekonomske antropologije (Goran antek)
istraivanje kulture i naroda (Jasna apo mega).

22. DIFUZIONISTI DIFUZIONIOSTIKE TEORIJE

Difuzionistike teorije objanjavaju kulturne promjene na nain da ih smatraju direktnom

posljedicom rasprostiranja i irenja kulturnih elemenata. To rasprostiranje i irenje kulturnih
elemenata vri se mehaniki iz jedne kulture u drugu ili iz jedne povijesne epohe u drugu. One
posebno naglaavaju direktne kontakte i jednostavna mijeanja kulturnih sadraja dviju ili vie
kultura. Posebno su isticale injenicu o utjecaju vanjskih faktora na kulturnu promjenu.

Ameriki difuzionisti:
Franz Boas
Alfred Kroeber
E. Sapir

27
 Europski difuzionisti:
Friedrih RATZEL
Leo FROBENIUS (prvi razradio pojam kulturnih krugova i kulturnih slojeva)
Fritz GRAEBNER (hrvatska natropologija po njemu je retrogradna
konstrukcija)

23. LITERATURA

1. Belaj, Vitomir ''Povijest etnoloke misli u Hrvata'', u: Etnografija, svagdan i blagdan

hrvatskog puka., Zagreb, 1998. Matica hrvatska, str. 337-357.
2. apo mega, Jasna ''Antun Radi i suvremena etnoloka istraivanja'', Narodna umjetnost,
34/2, Zagreb, 1997. str. 9-33.
3. apo mega, Jasna ''Etnologija i/ili (socio)kulturna antropologija'', Studia Ethnologica 5,
1993., str. 11-25.
4. ulinovi Konstantinovi, Vesna ''Historijski prikaz etnolokih istraivanja i interesa za
narodnu kulturu u Hrvatskoj'', Etnoloka tribina 2, Zagreb, 1979. str. 67-88.
5. Lazarevi, Aleksandra Sanja ''Nai izvaneuropski putnici i istraivai'', Etnoloka tribina 6-7,
Zagreb, 1984., str. 179-184.
6. Rihtman Augutin, Dunja; Muraj, Aleksandra ''Prvih pedeset godina etnoloke misli u
Institutu'', Narodna umjetnost 35/2, Zagreb, 1998, str. 103-124.

DODATAK

S predavanja
J. W. Herder kraj 18. st.; jedan od prvih koji se zalagao da se odbaci
europocentrizam; zalagao se da smo svi jednaki
Evolucionizam smjer u 19. st. koji je proizaao iz progresa tehnike
Evolucionizam se bavio razvojem kultura: svrstavao ih je na stupnjeve razvitka
Evolucionisti su smatrali da postoji jedan evolucijski razvoj, smatrali su da je
ovjeanstvo jedinstveno
Evolucionizam je smjer koji zastupa miljenje da se drutvo razvija postepeno
i u svom razvoju prelazi iz jednostavnijih oblika ka kompleksnijim,
razvijenijim oblicima djelovanja.

Adolf Bastian njemaki evolucionist u 19. st

Osniva berlinskog etnolokog muzeja
Tvrdio je da u kulturi ovjeanstva postoje dvije misli:

28
 a) Elementarna voena misao; izraz ope ljudske prirode,
pokazuje jedinstvo ljudske zajednice
b) Narodna izraz specifinosti svake odreene zajednice, nie iz
svakoga naroda posebno
Prouavao migracije koje su doprinijele stvaranju akulturacije/hibridizacije
glavno djelo ovjek u povijesti

Edward Barnet Tylor prvi je definirao kulturu; odredio kulturnu dimenziju

ljudskoga prostora; suvremeni utemeljitelj antropologije
Kultura/civilizacija je ona kompleksna cjelina koja obuhvaa znanja,
vjerovanja, umjetnost, mora, prave, obiaje i sve ostale sposobnosti i navike
koje je ovjek stekao kao lan drutva
Bio je prvi profesor etnologije na Oxfordu
Glavno djelo Primitivna kultura

Lewis Henry Morgan 19. st.; pravnik; istraivanje obiajnog prava; smatra da se u
svakom drutvu javljaju ''iste misaone klice''
djelo Drevno drutvo razvoj drutva po fazama

Hiperdifuzionisti smatraju da na svijetu postoji samo jedan centar

kulturne disperzije a to je bi Egipat
Bronislaw Malinowski najpoznatiji funkcionalist
Iza funkcionalista na hrvatsku etnologiju djelom utjeu strukturalisti

C. Levi Strauss strukturalizam duh je uroen u ljudima genetiki, a ne socijalno

ili kulturno
djelo - Divlja misao primitivno samo niklo miljenje koje je ureeno, trajno
nepromijenjeno je osnova svake kulture i civilizacije, temelj svih drutvenih
institucija.

Etnocentrizam promatranje tue kulture prema standardima vlastite kulture.

Kulturni relativizam je suprotan pojam etnocentrizma; promatranje dijela kulture sa
stajalita te kulture. Takav pristup kulturi ne pita je li neka znaajka moralna ili ne nego
kakvu ulogu igra u ivotu drutva.

29