Professional Documents
Culture Documents
BOLNICA
MILOSRDNE
BRAE
359
* Duga ulica br. 32.
551
Prvim kapelanom i rektorom bio je g. 1443. Antun, posliednji Matija
Blai (1759.-1801.)
Koncem XVIII. vieka bila je ta bolnica u tronom stanju i kako se radilo
o novoj velikoj bolnici, nije nitko mislio na njezin popravak. U Vlakoj
ulici bila je enska bolnica i ubonica sa kapelicom (danas br. 2), koje je
podignuo zagrebaki kanonik Juraj Rees. Drugu bolnicu i ubonicu u
toj ulici utemeljio biskup Martin Borkovi u dvoritu orfanotroja, koja
je stajala do g. 1859. 360
360
* Vlaka ulica br. 36 i 38.
552
ga pomiluvanya proti nevolynem blisnem nassem pervi dal je ovu miszel,
y gdo nezna? Kak zasganum on selyum ovo tak hvale vredno nakanenye
szvoje izpelyati se setuval? Kuliko med nami, pri vekssih Szudih, vszi-
gdi, y u vsakoj priliki za tho poszluval je, szeguren predi neodztupiti,
nego ovo na ozil szvoj izpelyati bi musze dogodilo.
Uzstrajnosti i dobre volje bijae, ali ne bijae dovoljno novaca, no i ti
su se nali. Veliki upan krlec sazvao je upanijsku skuptinu, kojoj
je predsjedao biskup Vrhovac, koja je izabrala poseban odbor, koji se je
imao baviti gradnjom bolnice. Taj je odbor 3. oujka g. 1792. zamolio
poglavarstvo, da takovu gradnju dozvoli, kako je to dragovoljno uinilo i
odredilo podporu od 14.000 for. za uzdravanje od 14 siromaha i daro-
vao bivi jezuitski vrt.
Biskup Vrhovac uplatio je 1000 for., zagrebaki Kaptol 12.000 fr., grad
vie od 26.000 fr. Kanonik Zdenaj 1500 fr., biskup Gallyuf 800 fr.,
kanonik grof Sermage 500 fr., kanonik imun Jelai 339 fr., kojima
su se pridruili i mnogi drugi vriedni domorodci, a general Radivojevi
priobio je biskupu Vrhovcu, da eli, ako je nudno vojniku bolnicu
smjestiti u bolnici. Biskup Vrhovac dozvolio je, da se upotriebe glavnice
od triju kapela: od kapele mukotrpnoga Isusa 5.522 fr., sv. Margarete
6.632 fr., sv. Ivana Nepomuka pod Mesnikim vratima 854 fr.
Godine 1800. ne bijae jo bolnica dovrena, jer je rabila za vojniku
bolnicu i vojarnu, poslije ju za nekoliko hiljada forinta od vojne uprave
odkupili, a dogradio ju i uredio ju biskup Vrhovac o vlastitom troku.
Pod njegovim je presjedanjem zakljueno g. 1803. da se u Zagreb pozovu
milosrdnici, koji je red g. 1538. utemeljio Ivan od Boga i koji su imali
vie bolnica u Ugarskoj. Spomenute godine doao je u Zagreb provincijal
reda Matija Riediger, s kojim je ugovor sklopljen i podpisan.
Tri zagrebake bolnice stopile su se u jednu, a tako i ubonice, koju je
grad poslije sagradio u Novoj Vesi. U ubonici bilo je s poetka 28 ubo-
gara, koji su za stan, hranu i odielo plaali na godinu 50 fr.
Bolesnikih kreveta bilo je 32, a bili su bezplatni, utemeljiteljni ili plae-
ni; za druge trebalo je poloiti 2000 fr., za druge 100 for.
Za uredjenje bolnice i redovnikih soba dopisala je upanija 4374 for., za
ljekarnu koja ima biti javna 3000 for., a za njezino otvaranje 3820 for.
553
Ilica godine 1893.
554
uveden i red milosrdnika, koji je dobio pravo uprave u ruke diplomom
kralja Franje II., izdanom u Beu 16. oujka god. 1804. 361
361
* Ovjerovljeni prijepis ove diplome pohranjen je u DAZ-u, Zbirka isprava.
362
Posveenje bolnice opjevao je Tito Brezovaki, bivi kapelan sv. Ivana, a prevendar u upi sv. Marka,
koji je umro 29. listopada g. 1805. (po priopenju kanonika Barla).
555
kapelice uzidana je ploa od god. 1797. koja spominje caricu i kraljicu
Mariju Tereziju kao pobonu zakladnicu bolnice, kojoj upanija i grad
Zagreb stavljaju ovu spomen.
U bolnici bio je vrhovni glavar prior, koji se imao brinuti za njezin po-
redak, ali bijae priora, koji su bolnicu zaputivali. Godine 1831. bijae
tako zaputena, da ju je prior Hortulanus morao obnoviti. U dvoritu
uredio je vrt za bolestnike i sam je imao cvjetnjak u kojem je gojio do
600 vrsta cviea.
1. kolovoza g. 1845. zadobio je prostor pred bolnicom osobito lice. Sa-
bralo se ovdje do 4000 dua, potitenih, alosnih, ali gnjevnih, da izprati
Nevine rtve Markova trga. Nosili su lies za liesom, a kad su iznesli
osmi lies krene ogromna povorka prama Dugoj ulici, gdje im se pridru-
io lies Ivana Celinia i jo se zaustavi u Potarskoj ulici, da primi lies
Dragutina Stajdahera i krenuli do groblja sv. Jurja, gdje su ih predali
materi zemlji plaui i jecajui.
Godine 1919. ostavili su milosrdnici Zagreb, imena je njihove bolnice
nestalo i zove se danas Zakladna bolnica, koja je ostala javna, pa je sada
treba premjestiti, jer se na njezino premjetanje potroilo puno crnila i
papira.
Kad bijae bolnica dogradjena i posveena, udio joj se cio Zagreb i oko-
lina, jer bijae najvea gradjevina u gradu, okrenuta svojim proeljem
prama sjeveru, s koje je strane u prvom spratu imala 19, a u drugom 23
prozora, te je sa iztonim krilom zapremila gotovo bivu pitalsku uli-
cu. Spram naokolinih kolibica, potleuica i drvenjara udarala je bolnica
tako u oi kao stoljetni dub, koji se je dignuo nad sitnogoricu!
No sve to nije smetalo, da se g. 1818. za boravka cara Franje I. i carice
Karoline i Ilica u sjajno i neobino ruho, jer je u njoj zaplamsalo 2400
svjetiljaka cielom njezinom duljinom od 180 hvati.
Razsvjetom se izticala kua Karla Mondscheinova, vrata i zid majura
grofa Erdya, stan Obermayera i ciela bolnica milosrdnika.
363 364
363
* Majur grofa Josipa Erddya, Ilica br. 10.
364
* Ilica br. 5.
556
Sudar tramvaja u Ilici 1917.
365
* Uglovnica Ul. Marije Valerije i Trga bana J. Jelaia.
366
* Duga ul. br. 3.
557
Bilo je i tu raznih grbova i orlova, a samo na kui Josipa Kuevia (bivoj
Felbingerovoj) bili su izloeni grbovi Dalmacije, Hrvatske i Slavonije!
367
U prvoj petini XVIII. vieka bijae u Ilici tik kua smrdljivi kanal pokri-
ven daskama po kojima se hodalo, jer ne bijae utrta puta, ni plonika.
Ovoga kanala nestalo je (po Kuniu) g. 1831., kad je Ilica dobila razsvje-
tu, dok su si prije ljudi svietili lampaima, ako su se gdje pozabavili,
koje je imala svaka kua, a bili su onakovi, kako se danas rabe u podru-
mima i po naim selima u stajama.
Ilica kao glavna kucavica Harmice privaala je ivot iz zapadnih sela za-
grebake okoline, ali je njome prilazio sviet i iz dalnjih krajeva, prilazilo
je cielo Zagorje, Medjimurje i tajer.
Na Harmici i u Ilici bilo je krma i prenoita za seoski sviet, ali nije
za otmjenije bilo goostiona u koje bi se svraali, nije bilo svratita.
Tamo, gdje danas stoji Stankovieva kua, bila je godine 1827. prize-
mnica Karola Mondscheina i u njoj gostiona Zum sterreichischen
Kronprinzen u koju su se gostovi sputali stubama. Iste godine sklapa
Mondschein kupoprodajni ugovor sa Frankom Rumleitnerom iz Vrbov-
ca, koji glasi ovako:
Vu Zagrebu Dana 20-ga Juliuscha Letto 1827.-mo. Prodajem hisu v
gornoj Ilici pod numeriom 310 skupa iltom Zum sterreichischen
Kronprinzen vsemi pristajalii to jest dvorie, talami, suom i vrtom
i vsem juom i pravicami kak mi prodavci do sada ladali jesmo, devet je-
zer i esto forint u dobi po orsagu tekuchi moneti i 50 cesarskih cehinov
sakoga po 4 forinti i trideset krajcerov srebrnih penez raunajui u naturi
kak liselgeld Francu Rumleitneru otarjau na Vrbovcu i njegovoj tova-
ruici Jose rodjenoj Reinzenberg.
Carol Mandschhein Hie Prodavecz. 368
367
* Felbingerovoj kui (Trg bana J. J. br. 15) bio je kasnije vlasnik Priester, a ne Kuevi.
368
Ovaj ugovor primio sam dobrotom Levina pl. Horvatha, savjetnika zemaljske vlade u Zagrebu. Na
dodatak: Tekst ugovora nalazi se u Zapisniku izjavnica (Prot. fassionum) u 1827. godini, sign. 1678 (98),
str. 27-28. Prodavatelj je Mondschein ili Monschein, a kupac Rumleitner (ne Romleitner). Prema L.
Dobroni, Stare numeracije kua u Zagrebu, Zagreb, 1959., str. 138./139. kao i K. Kovai, Prie iz starog
Zagreba, izbor ilustracija Nada Premerl, Ljubljana 1990., str. 76. to je Ilica br. 14, gdje stajae prije goto-
vo 200 godina gostionica K austrijskom prijestolonasljedniku, a od g. 1827. po novom vlasniku Franji
558
I tako je Rumleitner postao vlastnikom gostione Zum sterreichischen
Kronprinzen, koja je uvala jednu Zagrebu do danas nepoznatu tajnu!
Kada je gospodarom ove kue postao rodoljubivi Kritofor Stankovi,
dao je poruiti, da podigne modernu jednospratnicu. Radnici su skinuli
krov, odstranili drvenu gradju i poeli ruiti zid za zidom, no doavi
do jednoga zida skamenili se od uda i alat im izpao iz ruku. Obarajui
zid, naidju na jednu upljinu, a kad su ju razkrili, raztrese se pred njima
ovjeji kostur.
Malim za onda Zagrebom glas je o toj strahoti puknuo za as i cio se
grad sletio pred bivom Mondscheinovom kuom, gurajui se, da vide
taj kostur o kojem su kojeega nagadjali, no svi se sloili u tome, da su tu
zazidali iva ovjeka, koji je morao u groznim mukama izdahnuti.
Kad nam je ovo moj blagopokojni i predobri otac kod jedne veeri pri-
poviedao, koa nam se jeila i mi protrnuli od straha, a govori se o tom
tajinstvenom kosturu i onda kada sam porasao.
Na onome mjestu, gdje je danas veletrgovina Kastnera i hlera sagradio je
veletrac Teodor Demeter g. 1836. jednospratnicu, a i uredio u njoj gostio-
nicu k Austrijanskom caru, koja je otvorena 11. srpnja g. 1837., a prvi joj
gostilnik bio Antun Marvani, koju ju je uzeo u najam na 11 godina. Ova
gostiona, odnosno svratite imala je 15 bojadisanih soba, jednu veliku
blagovaonicu sa biljardom, prostrano dvorite, vie staja i sua. 369
Romleitneru Jgerhorn tj. Lovaki rog, prema tome nije Ilica br. 2 tj. Stankovieva kua. U tekst (ova
stranica, i sljedee dvije) sam Hirc unosi dosta nejasnoa, neke smo pokuali razjasniti.
369
Ilirske Nar. Nov., 1837., br. 68.
559
Trgovina Juliusa Hhna
Svratite je obstojalo do g. 1913., kad ga je kupila spomenuta tvrdka i
adaptirala ga od g. 1914.-1916. u veliku trgovaku kuu i njome podala
370
370
* K. Kovai, Prie iz starog Zagreba, izbor ilustracija Nada Premerl, Ljubljana 1990., str. 75. navodi g.
1911-1913., a adaptaciju unutranjosti izveo je arh. Ignjat Fischer.
562
nosio je ovo ime neko vrieme Prucknerov hotel, dok se danas zove Hotel
Royal, koji ima i sada kavanu, kojoj bijae mnogo godina gospodarom
371
onaj kavanar Weiss, kojega su u Zagrebu zvali der weisse Weiss, jer
bijae biel poput janjeta, dok su drugoga kavanara, crne brade i kose, a
istoga imena, zvali der schwarze Weiss.
Kako Zagreb nije imao eljeznice uredili su pojedinci, gostioniari ili
svratitari prevoznike (Stellwagen). Kod Cara austrijanskoga uveo je
takav prevoznik za Be Antun Marani, od 1. travnja g. 1840., polazila
su takova kola iz Zagreba u Varadin, a prijave je primao gradjanin Kri-
stijan Frbe.
Mihajlo Geri i Henrika Javand uredili su prevoznik u Zagrebu Kod
ugarske krune za Zagreb-Karlovac g. 1844. i odpoeli vonjom 12. ruj-
na i. g. U Karlovcu se prenoilo u gostioni K zlatnom sidru, vozilo se
svakoga dana i plaalo po osobi 1 fr. 30 kr. srebra, dok bijae prtljaga
bezplatna. Prvi prevoznik za Zagreb-Karlovac vozio je od Cara austri-
janskoga, a poduzetnik bio neki Stern.
Za Zagreb-Samobor imao je prevoznik od g. 1840. Samoboran Marko
Bedenko.
Izmedju Zagreba i Bea uvedena je prva hitrovonja g. 1837. Od Za-
greba do Varadina plaalo se za put od 10 milja 2 renska forinta 40 kr.,
od ovdje do Velike Kanie (18 milja) 4 r. 48 kr., do Kostela (24 m.) 6 r. i
24 kr., do Vesprima (34 m.) 34 r. i 9 kr., do Biele Stiene (40 m.) 40 r. 40
kr. Od ovdje do Pete imao je putnik da prevali 60 milja puta i platio je
10 r. 20 kr. Prtljage smio si svaki putnik ponijeti 30 funta i platio za nju
16 kr. srebra. Narube je primao u Ilici trgovac I. B. Taitl.
U Gornjoj Ilici bijae prva velika zidanica bolnica, koja je zapremila lievi
ugao, dok je Stankovieva kua zapremila desni i ove kue bijahu moda
uzrokom, da su isgradili i druga dva ugla, na desnom zapadnom uglu
371
* Citat: U prvom Ilustrovanom vodiu po Zagrebu i njegovoj okolici iz 1891. za ovaj hotel pie: Staro
ugledno svratite prvoga reda sa gostionikom dvoranom i gostionikim vrtom, kavanom i sa 56 soba za
putnike... Kuhinja na glasu, najbolja pia. Svratitni omnibus dolazi na kolodvor k svakomu osobnomu
vlaku, koji dolazi i odlazi iz Zagreba. U svratitu se dobivaju u svako doba kola za vonju po Zagrebu. (K.
Kovai, n. d. str. 78.). Nalazio se u Ilici br. 44, a izgraen je 1844. godine.
563
podignuo je dugu jednosptratnicu trgovac Antun Muevi, dok je lievu
stranu Gornje Ilice, koja je dulja od desne dokrajio grof Tomo Keglevi
g. 1834. 372
Uz ove kue poeli su ruiti stare drvenjare i graditi male, kratke i nizke
prizemnice, koje su sezale do blizu tedionice. Uz bolnicu bio je plot i
dosta veliki prostor na kojemu su svoju robu izloili lonari kao potomci
bive Lonarske ulice. Posliednji lonar bio je Horvati, koji je svojoj
supruzi postavio na Mirogoju najznaajniji nadgrobni spomenik. Is-
gradio je od gline ukusan lies sa glazurom, etiri noge i napisom i njime
ukrasio grob svoje drage ene.
Do lonarskog plota bila je kuica sa vratima i jednim prozorom, a straga
omaleno dvorite sa cvieem i drvena hutica. To bijae slastiara neko-
ga Suhovatije, poslije Stranskoga, koji je svoje goste sluio mnogo godina
bilo u slastiari, bilo u hutici, gdje su sjedili i odlini gosti, a ona ih sluila
sa paherojem (slasticama) i sladoledom.
Velika navala bijae kod Stranskice pred Boi, kad su velika i mala djeca
namolila da si kupe nakit za boino stabalce. Bilo je tu od eera jabuka,
kruaka, jagoda, ribica, guslica, frulica, srdca, a bili smo presretni kad nam
starica dala kojega labuda. Ovim sladkiima su djeca zakitila Boi i na
Badnjak razdragana srdca zapjevala: Narodil se Kralj nebeski!.
Do slastiare bio je urar Exner, do ovoga brija Brckovi, dalje limar
Duek, remenar Liehert; Beck je prodavao ivenu robu, Deutsch eire,
Bogady krojaki pribor; Bulvan i Peak bili su draguljari, dok bijae u
posliednoj prizemnici kobasiar Zellner, poslije njega Dragutin Ange-
rer, kojega je nasliedio Neidhart, a ovoga Rabus, a do kue bilo je veliko
blatno dvorite odpremnika Dragutina Leizendorfa.
U pravoslavnoj kui imao je duan lakatne robe trgovac Anton Ausch
pod rmom K liepoj Dalmatinki, ali je prodavao i nirnberku, kitni-
arsku i uresnu, staklenu, porculansku i od kamenine robu. Aleksa No-
vak imao je u istoj kui skladite gospojinskih odiela. Sa iztone strane
imao je svoj stan Ler, u ono vrieme prvi zubar u Zagrebu, koji si kao
372
* Keglevi Ilica br. 39, a Muevi uglovnica Ilica br. 38 i Mesnika ul. br. 2.
564
rmu izvjesio do p metra dug zub! U pravoslavnoj kui otvorio je elje-
zaru Weigelhofer i pod krov priveo svoju suprugu sestru Lisinskovu.
U dananjoj Wagnerovoj kui otvorio je kroja Matoek prvi duan
373
za gospodska odiela, ali nije uspio, jer jo onda Zagrebani nisu htjeli
kupovati odiela, koje je ivala maina (ivai stroj). Ovo bijae neko
Sorkova kua, a u Wagnerovu duanu gostiona Josipa Valica. U susjednoj
kui uredili su novari Pulzer i Moses prvu mjenjanicu i prodavali
razne vriednostne papire. Tamo gdje je danas kua br. 37 stajala je prije
sto godina omana kua grofa Antuna Pejaevia iz Virovitice, a do nje
masivna prizemnica. U veliko dvorite vodila su i ovdje velika i iroka
kolna vrata. Te je kue kupio s proljea g. 1810. Andrija Fuchs, koji se
rodio blizo Novoga Mjesta u Kranjskoj i preselio u Zagreb i ovdje uredio
trgovinu konjima i tovljenim, rogatim blagom, koje je smjestio u golemo
dvorite. Druga polovina zemljita pruila se od Ilice do Savske ceste
(Frankopanske ulice) i odavle do Sajmita (Sveuilitnog trga). Ovu po-
lovinu Savske ceste kupio je biskup Haulik za opatice i sagradio im na
tom zemljitu crkvu, samostan, bolnicu i djevojaku kolu.
U Fuchsovoj kui bio i duani u kojem je jedan mu rodjak prodavao
mjeovitu robu. U toj se kui rodio Andriji sin Josip, Vatroslavu Lisin-
skomu u najteim asovima ivota hranitelj i branitelj. U ovu kuu priveo
je Andrija i svoju drugu enu Anu, kerku svoga prijatelja i zagrebakog
gradjanina Kovaia, koja mu je rodila kerku Mariju, a 8. srpnja g. 1819.
sinia Ignaca, kojega su zvali Naci, koji se kao pravnik i lozof na nje-
makim dokumentima podpisivao kao Ignatz Fuchs, dok se je pohrvatio
u Vatroslav Lisinski, pod kojim je imenom mukotrpno ivio i jadan
ivot svrio. 374
373
* U Ilici br. 15.
374
Antonija Kassowitz-Cviji, Vatroslav Lisinski u kolu Ilira, Zagreb, 1919., p. 6.-7.
565
Prodavaonica automobila, dvokolica i ivaih strojeva Ferdinanda Budickog u Gundulievoj ulici oko 1903. godine
U susjednoj Keglevievoj kui imao je kavanu Franjo Exner ve g. 1833.
i davao je tu svake nedjelje i utorka drutvene plesove uz ulazninu od 20
i 30 krajcara.
Godine 1827. uredio je u Gornjoj Ilici Kajetan Schrp pod rmom
Zum wilden Mann trgovinu sjemenja.
Gornja Ilica imala je i dvie knjiare, Antun Jaki otvorio je svoju tiska-
ru i knjiaru u prizemlju milosrdnika, poslije g. 1860., da podpomogne
knjievni i politiki rad tadanjih rodoljuba, a poslije je tiskaru prodao
Ivanu Vonini, vlastniku narodnoga glasnika Zatoenika.
Jaki je tampao Saborski dnevnik, Assemanov evangjelistar, izvjee o I.
hrv. izlobi, hrv. puke propovjedi, narodne pjesme, hrv. trgovca, Robin-
sona, Smrt Smail-Age engia i dr. Svojim je trokom izdao Trnule (1862.)
od Vukotinovia, bio je izdavatelj i urednik Sidra glasila za obrt, trgo-
vinu i narod. gospodarstvo.
Od g. 1859. bio je Jaki nerazrieiv drug i prijatelj Gjure Crnadka i Mije
Kreia i ova su trojica bili prvi, koji su nastojali, da se hrvatski duh
uvede u trgovaki i obrtni sviet. Najodluniji bio je u tom radu Jaki od
prirode nadaren bistrim umom, pronicavim duhom i vrstim znaajem,
bio je rodoljub od glave do pete i samouk, koji je u svom rodnom mjestu
Kostajnici svrio samo puku kolu i ve u 21. godini bio samostalan.
Ve g. 1851. imao je duan kolonijalne robe u Zagrebu, g. 1854. u ve-
like trgovao na Rieci, a od g. 1859. nastanio se u Zagrebu, gdje je kao
saborski i gradski zastupnik i predsjednik trgov.-obrtne komore bio na
svojem mjestu, a koliko je ljubio Zagreb, svoj rod i dom sviedoi njegova
oporuka od g. 1876., ostavi u dobrotvorne svrhe do 40.000 fr. Utemeljio
je znaajnu zakladu iz koje e se nagradjivati sa 500 fr. napredni seljaci u
vinogradarstvu, pelarstvu i voarstvu. Jaki je umro 20. prosinca 1878.
i odredio da se njegovo poprsje smjesti u narodnom muzeju, emu je
udovoljeno.
Drugu knjiaru otvorio je Svetozar Galac u Vrbanievoj kui, gdje je da-
nas Breyerova knjiara i prodavao je knjige Ilirske, dalmatinske i srbske
Matice, ali ga srea nije pratila, pa je siromak propao i napokon spao na
prosjaki tap.
568
Susjed mu je bio Zeschko, koji je na veliko prodavao papir.
U prizemlju spomenute bolnice uredio je salonsku brijanicu Talijan Ba-
zolli, ali je on propao; Jakiu na desno imao je svoju radionicu tokar
Pogorelec.
Veliku jednospratnicu pod br. 31 (gdje je sada Apolo kino) sagradio je
oko g. 1830. veletrac ita Franjo avrak, koji potie starinom iz Gua
kod Siska, gdje jo i danas obstoji njihova kurija i bili su valjda plemi-
i. Gjuro avrak bio je upraviteljem dobara grofa Keglevia. Njegov sin
Franjo stekao si veliki imetak i imao u Zagrebu vie kua u Zagrebu, u
Dugoj ulici kuu pod br. 18 na desnom uglu Krvavog mosta, a drugu br.
8., gdje je danas trgovina cviea.
Franjo avrak bio je poznata linost u starom Zagrebu, bio je vie go-
dina gradski zastupnik, jedan od prvih utemeljitelja hrvatske tedionice
i neprekidan lan ravnateljskog viea od g. 1849. do svoje smrti g. 1857.
Vjenao je Alojziju rodj. Reiser iz Turskog Beeja i ostavio iza sebe si-
nove: Rikarda, Ladislava, Aleksandra i bivega podbana Levina Letova-
nikoga.
Najstarija kerka Marija ( 1908.) udala se za Gjuru Crnadka, kerka
Kristina za biveg zagrebakog lienika Ivana Miliia, kerka Hermina
udala se za kotarskog sudca Ivana pl. Novaka, etvrta Ida ( 1917.) za slo-
venskog tvorniara Otokara Brodnika. Brakom Gjure Crnadka stupila je
u rodbinsku svezu obitelj avrak i obje su u Zagrebu zapremile odlino
mjesto i zajednikim radom promicale napredak i procvat naega danas
bieloga Zagreba. 375
375
Ove podatke primio dobrotom od Milivoja Crnadka.
569
Ilica
S desne strane Ilice poimali su duane u Stankovievoj kui gdje je ure-
dio draguljarski posao A. Zaghaft, do njega se smjestio Frhlich i otvo-
rio trgovinu kio- i suncobrana, a veliku trgovinu eljezne robe kender
Hondl, odlian gradjanin, gradski zastupnik i mjestni sudac grada Za-
greba, koji je vjenao kavanara ernija kerku Franciku. 376
376
* A neto dalje na istoj stranici teksta Hirc navodi, da je oenio ernijevu kerku Tereziju (za pretpo-
stviti je da se radi o istoj osobi sa dva imena?).
571
Hondl rodio se 1832. u Terezovcu-Suhopolje u Slavoniji, a svriv vojni-
ku kolu u Bjelovaru, stupio je u trgovinu eljeza Pavla Hatza, poslije bio
u Beu, svrio nauke u nekom trgovakom zavodu i g. 1857. preuzeo u
Zagrebu renomiranu Bauerovu trgovinu eljeza.
Vjenao je rodoljubivog kavanara ernija kerku Tereziju, s kojom je
ivio u sretnom braku do g. 1890. kada je na alost gradjanstva i roda
preminuo naglom smru.
Godine 1836. prenaa svoj duan u Ilicu I. K. de Negro u Demetrovu
kuu pod cimerom K slonu ili elefantu, a zaprema poslije taj duan
Kornitzer i Klein u kojem su prodavali manifakturnu robu, dok je lievo
prizemne prostore zapremio zagrebaki paromlin i tu prodavao brano.
Do Ugarske krune uredio je Petar imeki klobuarski posao, evi
u kui Dianina kupalita duan kratke robe, Antun Danieli prodaju
steznika.
U Trkovoj kui otvorio je duan I. K. Taitl pod rmom Zur blauen
Kugel i prodavao u etrdesetim godinama Alle Gattungen Garten-Sa-
men, a poslije njega Anii i nap prodavali sjemenje K modroj Kru-
glji, a uredio je tu svoj duan Antun Nosan, a po njegovoj smrti sinovi.
U istoj kui uredio je veliki staklarski posao Dragutin Huth, poslije nje-
ga A. Pabst, kojega je svojom trgovinom zamienio Julyo Hhn, dok je
veliku eljezaru uredio Franjo olar, koji obstoji i danas.
Do uglja Ilice i Bregovite ulice bila je Knigova trgovina K paunu 377
377
* Prema L. Dobroni, n. d. str. 136. Ilica br. 18, kasnije vlasnik Josip Job, a kui br. 22 vlasnik je Petar
Pelle.
378
Nar. Novine, 1910. od 9. oujka.
Kuu br. 26 kupio je dr. Albert Crnojevi i poeo je ruiti g. 1910. Bila je
jednospratnica sa pet prozora i velikim haustorom nad kojim bijae za-
biljeena godina 1822., kad je kua gradjena. U toj kui imao je duan
urar Armano, kiobranar Arbanar, bila u njoj traka i prodaja etkarske
robe. U petdesetim godinama bio je toj kui gospodarom Josip varo,
koji je u njoj uredio pekaru i supruga mu se preudala za Dragutina Star-
ka, profesora vie realke u Zagrebu. U toj kui bio i sapunar, koji je kao
mukarac prvi na ulici izaao sa suncobranom.
Kui br. 28 bio je gospodarom Blako Vatroslav, a susjednoj dvospratnici
Ivan viglin.
Na onome mjestu, gdje danas stoji dvospratnica tokara Grnaza bila je u
staroj Vilici drvena, razklimana prizemnica sa nahijem, a gospodarom
joj Matija pl. Masnec. Na nahiju je stanovao neki liilac, koji se nije dao
van, kada se kua imala ruiti, ali se nije maknuo ni onda, kad su mu
nad glavom razkrili krov. Gradski kapetan Pluec morao ga je silom
odstraniti. Velika jednospratna drvenjara stajala je jo u petdesetim go-
dinama tamo, gdje je sada Salarova kua, a bio joj gospodarom gradski
slubenik Juraj Boleslavski.
Susjednoj jednospratnici bila gospodaricom udova Elizabeta Mraovi,
poslije Mirko Bouri. U prizemlju bila je prodaja kruha gradskog i-
novnika Maceka za kojega se preudala gospoja rnolatec, koja bijae
(ako me pamet ne vara) plemkinja. Gjuro rnolatec, kapetan banovake
regimente, dobio je plemstvo od carice Marije Terezije za sebe i svoje
neake Gjuru i Nikolu.
Susjed Mraovieve bio je Maksimilijan pl. Verni, pa je i u njegovu pri-
zemlju bilo duana, a u jednom kroja Mller.
379
379
* Ilica br. 32.
380
* Citat: Za vrijeme Tisauera sruena je bila, ini se, stara kua i 1859. na njenom mjestu sagraena
dananja, no samo kao dvokatnica koju je gradio tadanji istaknuti zagrebaki graditelj Ivan Plohberger.
Kad je zato saznao grad, ljudi su se od uda kriali, a kad je poeo kopati
temelje, ve bi prilazili, gledali kako se kopa i gradi. Doekali su prvi i
drugi sprat, ali su bili na iglama ekajui kada e dignuti trei sprat.
to bijae kua blie krovu, to bijae vie gledaoca, a kad je dola pod
krov, dolo je toliko svieta, da si se jedva micao.
Do sada bijahu Zagrebani vini, da gledaju prizemnice i jedno- i dvo-
spratnice, no sada su gledali kuu pred kojom je trebalo okomiti glavu,
da joj okom segne kraj.
Ta kua stoji i danas i nosi broj.
U Ilici gornjoj bijae jo jedna kua, koja mi je padala u oi svojom visinom,
ve veliinom i svojim slogom bila je gradjena u gotskom stilu, a pala je
onda, kad su poeli graditi palau u kojoj je sada kavana Corso. 381
Trei kat bio je nadograen 1922. godine. (Franjo Buntak, Stanovnici Ilice, njihove kue i zemljita u
prolom stoljeu, Iz starog i novog Zagreba, VI., Zagreb, 1984. str. 163.). Prema L. Dobroni, Stare nu-
meracija kua u Zagrebu, Zagreb 1959, str. 110. od g. 1857. Tisauer je na br. 29 (kua br. 572), a Vrbani
Eduard na br. 27 (kua br. 571) na kojem funduu nije do tada postojala kua.
381
* Citat: Prvi vlasnik kavane Corso bio je kavanar Bernard Kastl, koji je prije imao kavanu pod istim
imenom na zapadnom uglu Ilice i Tomieve ulice. Kastl je 1907. preselio u novu elegantnu zgradu Central-
ne banke i u prizemlju uredio jednu od najljepih zagrebakih kavana, koja svojom bogatom opremom u
stilu secesije izaziva u nama nostalgiju i elju da se ponovno u njoj sretnemo. (K. Kovai, n. dj. str. 227.).
574