You are on page 1of 1

HAMZA HUMO HAMZA

Nazvae me Hamzom
Kao to nazvae hiljadama ljudi
Iz pustinja divljih beduina,
Crnih graana vjeno sunanih gradova,
Himalaje, Taurusa, Pinda,
Ljudi sa plantaa,
Hiljadama bakarnih Inda
I onih s pazara visokog Irana
to prodaju iime,
Biser, nakit, ene.

O udno je to, udno


Da ovdje
U naoj zemlji kraj Evrope
Hamzom zovu mene!
esto mislim na te
Muhamedov strie,
0, veliki Hamza.
Vidim te s bakarnim kopljem i titom
Kako se bori u bici kod Uhda.
Juria krvav, slomljena ti rebra,
Ko lav se bori.
A kad se osvijesti

Razbojite pusto i crno,


Na njemu sama smrt,
Po njemu eu ko crne avke ene.
I kada ti u bolu na bojitu jeknu,
One zavijae ko ljute hijene,
Strahovita oka, nacerena lica

Bolovi neka sad svi propite!


Gle, krv mi tee iz rana!
I cijelu no ja jezdim tako
Kao vilenjak, ko vitez luda,
Dok oluj prati, urlaju uda
I pak'o uasa svijetom bjei,
Zora se nasmijei na vrsku dana:
Gle, Hamza Humo kraj druma lei!