You are on page 1of 392

Zecharia Sitchin

STEPENITE DO
NEBA
knjiga druga Zemaljske kronike
SADRAJ

1. U POTRAZI ZA RAJEM 3
2. BESMRTNI PRECI 25
3. FARAONOVO PUTOVANJE U ZAGROBNI IVOT . . 46
4. STEPENITE DO NEBA 62
5. BOGOVI KOJI SU DOLI NA ZEMLJU 88
6. U DANIMA PRIJE POTOPA 122
7. GILGAME: KRALJ KOJI JE ODBIO UMRIJETI 148
8. JAHAI OBLAKA 181
9. MJESTO SLIJETANJA 211
10. TILMUN: ZEMLJA RAKETNIH LETJELICA 237
11. NEUHVATLJIVA PLANINA 262
12. PIRAMIDE BOGOVA I KRALJEVA 288
13. KRIVOTVORENJE FARAONOVOG IMENA 319
14. POGLED SFINGE 357
Zecharia Sitchin 389

Naslov originala
The Stairway to Heaven
Copyright by Zecharia Sitchin 1980.
1
U POTRAZI
ZA RAJEM
Postojalo je vrijeme - kako nam govore nai drevni sveti
spisi - kada je besmrtnost bila dostupna ljudskom rodu.
Bilo je to zlatno doba, kada je ovjek ivio sa svojim Stvori
teljem u rajskom vrtu - ovjek se brinuo o predivnom vonjaku,
a Bog je etao i uivao u popodnevnom povjetarcu. "Tada Jahve,
Bog, uini te iz zemlje nikoe svakovrsna stabla pogledu za-
mamljiva a dobra za jelo - i stablo ivota, nasred vrta, i stablo
spoznaje dobra i zla. Rijeka je izvirala iz Edena da bi natapala vrt;
odatle se granala u 4 kraka. Prvom je ime Pion... Drugoj je
rijeci ime Gihon... Trea je Rijeka Tigris... etvrta je Eufrat."
Adamu i Evi bilo je doputeno da jedu plodove sa svakog
slabla osim plodova slabla spoznaje dobra i zla. A nakon to su
to uinili (na nagovor zmije) - Gospodin Bog je postao zabrinut
u vezi s pitanjem besmrtnosti:

Zatim ree Bog:


Evo, ovjek postade kao jedan od nas - znajui dobro
i zlo!
Da ne bi sada pruio ruku, ubrao sa stabla ivota pa pojeo
i ivio navijeke!
Zato ga Jahve, Bog, istjera iz vrta edenskoga...
I postavi kerubine i plameni ma koji se svjetlucao da
strae nad stazom koja vodi k stablu ivota.

I tako je ovjek prognan iz mjesta gdje mu je vjeni ivot bio


nadohvat ruke. I premda je iz njega bio istjeran, nikada ga nije
zaboravio, uvijek je za njim eznuo i pokuavao ga dohvatiti.
Otkad je ovjek istjeran iz raja, junaci su odlazili do kraja
Zemlje u potrazi za besmrtnou; nekolicina izabranih uspjela ju
je na trenutak dohvatiti; a obian je puk tvrdio da je na nju na
basao. Vjekovima je potraga za rajem bila osobna stvar; ali sredi
nom prolog tisuljea mona kraljevstva pokrenula su pothvate
na nacionalnoj razini kako bi dola do njega.
Novi svijet je otkriven - ili su nas barem naveli da u to vje
rujemo - nakon to su istraivai krenuli u potragu za novim,
morskim putem do Indije i njenih blaga. To je istina - ali ne i
cijela istina; jer ono to su Ferdinand i Izabela, kralj i kraljica
panjolske, eljeli otkriti vie od svega bio je izvor vjene mlado
sti: arobni izvor ija je voda mogla pomladiti stare i odravati
ovjeka vjeno mladim, zato to potjee iz izvora koji se nalazi
u raju.
im su Kolumbo i njegovi ljudi kroili na mjesto za koje su
vjerovali da su otoci pred Indijom (Zapadna Indija), istraiva
nje novih otoka kombinirali su s potragom za legendarnim izvo
rom ije su vode inile starce ponovno mladima. panjolci su
zarobljene "Indijance" ispitivali, pa ak i muili, ne bi li doznali
tajnu lokaciju izvora.
Po takvim je istraivanjima bio posebno poznat Ponce de
Leon, profesionalni vojnik i pustolov, koji je napredovao do
poloaja guvernera dijela otoka Hispaniole, dananjeg Haitija,
i Portorika. Godine 1511. prisustvovao je ispitivanju nekolicine
zarobljenih Indijanaca. Opisujui svoj otok, govorili su o nje
govim biserima i drugom blagu. Takoer su veliali izvanredna
svojstva tamonjih voda. Na jednom otoku postoji izvor, rekli su,
iz kojega je pio jedan otoanin kojeg je starost bila strano pri
tisnula. Zahvaljujui tome, on je povratio muku snagu i bio u
stanju obavljati sve muke radnje, ponovno je uzeo enu i zaeo
djecu.
Sluajui s rastuim zanimanjem, Ponce de Leon - koji je
i sam ve bio u godinama postao je uvjeren da su Indijanci
opisivali udotvorni izvor pomlaujuih voda. Njihov dodatak
da je starac koji je pio tu vodu povratio svoju muku snagu, da je
ponovno mogao obavljati 'sve muke radnje', te da se ak i opet
oenio mladom enom koja mu je rodila djecu - bio je kljuni
dio prie. Jer u panjolskom su se dvoru, kao i irom Europe, mo
gle vidjeti brojne slike najveih slikara, i kad god bi prikazivale
ljubavne prizore ili seksualne alegorije, u scenu je bio ukljuen
i izvor. Vjerojatno najslavnija meu takvim slikama, Tizianova
l'Amor Sacro e l'Amor Profano, nastala je otprilike u vrijeme dok
su panjolci provodili svoju potragu po Americi. Kao to su svi
dobro znali, izvor na slikama simbolizirao je vrhunsko voenje
ljubavi; bio je to izvor ije su vode omoguavale obavljanje svih
mukih radnji kroz vjenu mladost.
Izvjetaj koji je Ponce de Leon podnio kralju Ferdinandu
ostao je zabiljeen u zapisima koje je vodio slubeni dvorski
povjesniar, Peter Martyr de Angleria. U svom djelu Decade de
Orbe Novo (Desetljea Novoga svijeta) pie da su Indijanci koji
su doli s otoka Lucayos ili Bahama otkrili da "postoji otok...na
kojem se nalazi nepresuni izvor tekue vode tako izvanrednih
svojstava, da njegova voda, moda uz odreenu dijetu, ini stare
ljude ponovno mladima." Mnoga istraivanja, poput Ponce de
Leon's fountain of Youth. History of a Geographical Myth Leonar-
da Olschkog, utvrdila su da je izvor mladosti bio najpopularniji
i najkarakteristiniji izraz osjeaja i oekivanja koji su uzbui
vali osvajae Novog svijeta. Nema sumnje da je panjolski kralj
Ferdinand bio jedan od tih uzbuenih, i da je eljno iekivao
konane vijesti.
I tako, kad se Ponce de Leon javio, Ferdinand nije gubio
vrijeme. Smjesta je Ponceu de Leonu zajamio patent na otkrie
(datirano 23. veljae 1512.) i ovlastio ga da organizira ekspediciju
koja e s otoka Hispaniola krenuti prema sjeveru. Mornarica je
dobila zapovijed da pomogne de Leonu i na raspolaganje mu sta
vi svoje najbolje brodove i pomorce, kako bi bez odugovlaenja
mogao otkriti otok 'Beininy' (Bimini). Kralj je jasno postavio je
dan uvjet: nakon to stignete na otok i otkrijete to je na njemu,
o tome ete mi poslati izvjetaj.
U oujku 1513. Ponce de Leon isplovio je prema sjeveru, u
potrazi za otokom Bimini. Javno opravdanje za ovu ekspediciju
bila je potraga za zlatom i drugim metalima; pravi je cilj bio
pronai izvor vjene mladosti. Pomorci su ovo ubrzo shvatili, na
kon to su umjesto na jedan naili na stotine otoka u Bahamima.
Pristajali su na otok za otokom, a istraivake druine dobile su
upute da ne trae zlato, ve nekakav neobian izvor. Kuali su i
pili vodu iz svakog potoka na koji bi naili - ali bez ikakvih vidlji
vih posljedica. Na sam Uskrs - Pasca de Flores, kako su ga zvali
panjolci - primijeena je duga obala. Ponce de Leon "otoku" je
dao ime Florida. Plovei du obale i neprestano pristajui, on i
njegovi ljudi istraivali su gutare i dungle, i pili vode iz bezbroj
nih izvora. Ali nijedan se nije doimao udotvornim.
Izgleda da neuspjeh misije nije previe utjecao na uvje
renje da je izvor nesumnjivo tamo negdje: trebalo ga je samo
pronai. Sasluavani su novi Indijanci. Neki su od njih izgledali
neobino mladoliko za dob u kojoj su navodno bili. Drugi su
ponovili legende koje su potvrivale postojanje izvora. Jedna
od takvih legendi, koju se moe proitati u knjizi Creation
Myths of Primitive America J. Curtina, govori o tome kako je
Olelbis, Onaj koji sjedi g o r e , kada je odluio stvoriti ovjeka,
poslao dva izaslanika na Zemlju kako bi sagradili ljestve koje e
povezati Zemlju i nebo. Na sredini ljestava trebali su napraviti
odmorite s bazenom iste pitke vode. Na vrhu su trebali na
praviti dva izvora, jedan s vodom za pie, a drugi za kupanje.
Kad mukarac ili ena ostare, rekao je Olelbis, neka se popnu do
vrha ovog stepenita i neka se napiju i okupaju; nakon toga e
im se mladost vratiti.
Uvjerenje da je izvor postojao negdje na tim otocima bilo je
tako vrsto da je 1514. - u godini nakon neuspjene potrage Pon-
cea de Leona - Peter Martyr (u svojoj Drugoj dekadi) obavijestio
Papu Lea X kako slijedi:

Na udaljenosti od 325 nautikih milja od Hispaniole, kako


kau, postoji otok zvan Boyuca, ili Ananeo, na kojem se - prema
onima koji su istraili njegovu unutranjost - nalazi izvor tako
izvanredan da uzimanje njegove vode moe pomladiti starce.
I neka Vaa Svetost ne pomisli kako je ovo izreeno olako ili
nepromiljeno; jer oni su ovu rije kao istinitu proirili dvorom,
tako formalno da je svi ljudi, meu kojima je nemalo onih koji
se svojom mudrou i bogatstvom istiu nad obinim pukom,
dre vjerodostojnom.

Ponce de Leon, nepokolebljiv, nakon nekih dodatnih istra-


ivanja zakljuio je da je ono to trai izvor povezan s rijekom,
te da je to dvoje moda spojeno skrivenim podzemnim tunelom.
Ako se izvor nalazi na jednom od otoka, ne dolaze li moda nje
gove vode iz neke rijeke na Floridi?
Godine 1521. panjolski je dvor poslao Poncea de Leona
u novo istraivanje, ovaj put usredotoeno na Floridu. Nema
mjesta dvojbi oko pravog cilja njegove misije: svega nekoliko
desetljea kasnije panjolski povjesniar Antonio de Herrera y
Tordesillas u svojoj Historia general de las Indias napisao je: "On
je (Ponce de Leon) krenuo pronai onaj Sveti izvor, tako uven
meu Indijancima, kao i rijeku ije vode mogu pomladiti osta
rjele." Nakanio je pronai izvor na Biminiju i rijeku na Floridi, za
koje su Indijanci na Kubi i Hispanioli potvrdili da su starci koji
su se u njima kupali postali ponovno mladi.
Umjesto vjene mladosti, Ponce de Leon pronaao je smrt
od indijanske strijele. Premda individualna potraga za napitkom
ili pomau koji mogu odgoditi posljednji dan moda nikada
nee zavriti, organizirana potraga, po kraljevskom nalogu, ipak
je dola svom kraju.

Je li potraga bila beskorisna od samog poetka? Jesu li Ferdi


nand i Izabela, Ponce de Leon i ljudi koji su plovili i umrli u po-
trazi za izvorom odreda bili glupani koji su djetinjom naivnou
vjerovali u primitivne bajke?
Sigurno je da oni na to nisu tako gledali. Sveto pismo, po
ganska vjerovanja i dokumentirane prie poznatih istraivaa
potvrivali su da negdje zaista postoji mjesto ije vode (ili nektar
plodova) mogu podariti besmrtnost, odravajui ovjeka vjeno
mladim.
Postojale su tada jo uvijek poznate stare prie - preostale iz
vremena kada su na poluotoku ivjeli Kelti - o tajnom mjestu, taj
nom izvoru, tajnom plodu ili biljci, iji e nalaznik biti osloboen
smrti. Postojala je boica Idunn koja je ivjela kraj svetog potoka
i koja je u svom sanduku uvala arobne jabuke. Kad bi bogovi
ostarjeli, doli bi k njoj i najeli se jabuka, nakon ega bi ponovno
postajali mladi. I doista, Idunn znai Ponovno m l a d ; a jabuke
koje je uvala bile su poznate kao Eliksir bogova.
Je li ovo bio odjek legende o Heraklu (Herkulu) i njegovih
dvanaest zadataka? Sveenica boga Apolona, predvidjevi u pro-
roitu njegove podvige, takoer ga je uvjerila: "Kad ovo bude
izvreno postat e jedan od Besmrtnih." Kako bi to postigao, u
pretposljednjem je zadatku Hesperidama trebao oteti boanske
zlatne jabuke. Hesperide - keri zemlje veeri - ivjele su na
Kraju svijeta.
Nisu li Grci, a potom i Rimljani, za sobom ostavili prie o
smrtnicima koji su postigli besmrtnost? Bog Apolon pomazao je
tijelo Sarpedona i tako mu omoguio da poivi nekoliko ljudskih
generacija. Boica Afrodita Faonu je poklonila arobni melem;
nakon to se njime premazao, pretvorio se u prelijepog mladia
"koji je budio ljubav u srcima svih ena na Lezbosu." A djeak
Demofon, kojeg je boica Demetra pomazala boanskom ambro
zijom, sigurno bi bio postao besmrtan, da nije bilo njegove majke
koja ga je - ne znajui da se radi o Demetri - ugrabila iz ruku
boice.
Postojala je i pria o Tantalu koji je postao besmrtan tako
to je jeo s trpeze bogova i krao njihov nektar i ambroziju. Ali
zato to je ubio svog sina da bi njegovo meso posluio bogovima
kao hranu, bio je kanjen tako to je protjeran u zemlju oarava-
juih plodova i voda - koji su vjeno bili izvan njegovog dohvata.
(Bog Hermes je raskomadanog sina povratio u ivot.) S druge je
strane Odisej, kojem je nimfa Kalipso ponudila besmrtnost kako
bi mogao ostati zauvijek s njom, odbio besmrtnost zbog mogu
nosti da se vrati svojoj kui i supruzi.
A nije li postojala i pria o Glauku, smrtniku, obinom ribaru
koji je postao bog mora? Jednog je dana primijetio da je riba koju
je ulovio, nakon to je dola u doticaj s nekom biljkom, ponovno
oivjela i skoila natrag u vodu. Glauko je biljku stavio u usta,
uskoio u vodu na onom istom mjestu; nakon toga su ga morska
boanstva Okean i Tetis primili u svoj krug i pretvorili u boga.
Godina 1942., kada je Kolumbo isplovio iz panjolske, bila
je takoer godina u kojoj je muslimanska okupacija Iberskog
poluotoka a zavrila predajom Maura u Granadi. Tijekom gotovo
osam stoljea kransko-muslimanskih sukoba oko poluotoka,
interakcija ovih dviju kultura bila je neizmjerna; pria iz Kurana
o ribi i izvoru ivota bila je jednako poznata Maurima i katolici
ma. injenica da je pria bila gotovo identina grkoj legendi o
ribaru Glaukosu smatrana je dokazom njene autentinosti. Ona
je bila jedan od razloga za potragu za legendarnim izvorom u In
diji - zemlji do koje je Kolumbo pokuao doi morskim putem, i
za koju je vjerovao da je bila zemlja do koje je doplovio.
Odlomak u Kuranu koji sadri priu je osamnaesta sura.
Ona govori o istraivanjima raznih misterija koja je poduzeo
Mojsije, biblijski junak egzodusa Izraelaca iz Egipta. Dok je
Mojsije bio pripreman za svoje novo poslanje Bojeg glasnika, u
znanja koja su mu jo nedostajala trebao ga je uputiti zagonetni
Boji sluga. S jo jednim suputnikom, Mojsije je trebao pronai
ovog zagonetnog uitelja uz pomo samo jednog traga: sa sobom
je trebao ponijeti osuenu ribu; mjesto na kojem e riba skoiti i
nestati bit e mjesto na kojem e sresti svog uitelja.
Nakon to su dugo uzalud traili, Mojsijev je pratitelj pre
dloio da stanu i odustanu od potrage. Ali Mojsije je bio uporan,
i rekao je da nee odustati dok ne dou do mjesta gdje se sastaju
dva mora. I na tom se mjestu odigralo udo, a da ga oni nisu
primijetili:
I kad njih dvojica stigoe
do mjesta na kom se ona sastaju,
Zaboravie na svoju ribu,
Pa ona kliznu u more,
Kao kroz tunel.

Nakon nekog vremena, Mojsije ree svom suputniku: Do-


nesi nam uinu nau. Ali suputnik mu odgovori da je riba ne
stala:

Kad smo se kod one stijene svratili,


jesi li vidio to se dogodilo?
Ja sam zaboravio onu ribu,
sam ejtan je uinio da je zaboravim,
da ti je ne spomenem -
mora da je ona skliznula u more: ba udno!
A Mojsije ree:
E, to je ono to traimo!

Pria iz Kurana (sl. 1) o osuenoj ribi koja je oivjela i ot-


plivala natrag u more kroz tunel ide dalje od odgovarajue grke
prie utoliko to ne govori o obinom ribaru, ve o slavnom
Mojsiju. Osim toga, dogaaj ne prikazuje kao sluajno otkrie,
ve kao neto do ega je dolo posredovanjem Gospodina, koji je
znao mjesto na kom se nalaze vode ivota - vode koje je mogue
prepoznati pomou uskrsnua mrtve ribe.
Kao poboni krani, panjolski kralj i kraljica zacijelo
su doslovno shvatili viziju opisanu u Otkrivenju: "I pokaza
mi rijeku vode ivota, bistru kao prozirac: izvire iz prijestolja
Bojeg... Posred gradskoga trga, s obje strane rijeke, stablo i
vota to rodi dvanaest puta, svakog mjeseca svoj rod." Mora da
su vjerovali u biblijska obeanja: "Ja u ednomu dati s izvora
vode ivota zabadava - dati u mu jesti od stabla ivota koje
je u raju Bojem." I jesu li mogli ne biti svjesni rijei biblijskog
psalmista:
Potocima vjenosti ti ih napaja;
U tebi je izvor ivotni

60. A kada Musa (Mojsije) ree momku svome:


Ii u sve dok ne stignem
Do mjesta gdje se sastaju dva mora,
Ili u dugo, dugo ii.

61.I kad njih dvojica stigoe


Do mjesta na kojem se ona sastaju,
Zaboravie na svoju ribu,
Pa ona u more kliznu,
Kao kroz tunel.

62. A kada se udaljie


Musa ree momku svome:
Daj nam uinu nau,
Jer smo se od naeg putovanja umorili.

63. Gle!, ree on,


Kad smo se kod one stijene svratili,
Ja sam zaboravio onu ribu,
Sam ejtan je uinio da je zaboravim,
Da ti je ne spomenem -
Mora da je ona skliznula u more: ba udno!

64. E to je ono to traimo!,


Ree Musa, i njih dvojica vratie se
Putem kojim bijahu doli.

slika 1

Tako nije moglo biti sumnje, jer najsvetije knjige su to po-


tvrivale, da izvor ivota, ili potok vjenosti, zaista postoji; jedini
je problem bio - gdje, i kako ga pronai.
inilo se da osamnaesta sura Kurana prua neke vane upu-
te. U njoj se dalje govori o tri ivotna paradoksa koji su Mojsiju
objanjeni nakon to je uspio pronai mjesto na kojiem se nlazio
Boji sluga. U istom odlomku Kurana dalje se opisuju tri epizode:
prva, o posjetu zemlji u kojoj Sunce zalazi; zatim zemlji u kojoj
Sunce izlazi - to jest, na istoku; i konano zemlji iza ove druge
zemlje, odakle su mitski ljudi Goga i Magoga (biblijski borci Su
dnjeg dana) uzrokovali neizrecive tete Zemlji. Kako bi stao na
kraj tom problemu, junak ove prie, ovdje zvan Du-al'karnain
(Posjedovatelj dvaju rogova) napunio je prolaz izmeu dvije
strme planine eljeznim blokovima i prelio ih rastaljenim olo
vom, stvorivi tako golemu prepreku da preko nje ak ni moni
Gog i Magog nisu bili u stanju prijei. Razdvojeni, ovo dvoje vie
nisu bili u stanju initi nikakvo zlo Zemlji.
Rije Karnain, u arapskom kao i u hebrejskom, znai i
Dvostruki rog i Dvostruke zrake. Tri dodatne epizode, koje
slijede odmah nakon prie o Mojsijevim misterijima, ini se
da kao svog junaka zadravaju Mojsija, koji je lako mogao biti
nazivan i Du-al'karnain zbog svog lica koje je bilo sa zracima
- to jest, zrailo je - nakon to je siao s brda Sinaj, na kojem je
upoznao Gospodina licem u lice. Pa ipak, popularna srednjovje
kovna vjerovanja pripisivala su to ime i putovanja u tri zemlje
Aleksandru Velikom, makedonskom kralju koji je u etvrtom
stoljeu pr. Kr. osvojio vei dio tada poznatog svijeta, doavi
ak do Indije.
Popularna vjerovanja u kojima je Mojsije zamijenjen Ale
ksandrom potekla su iz narodnih pria o osvajanjima i pustolo
vinama Aleksandra Velikog. One su ukljuivale ne samo podvig
u zemlji Goga i Magoga, ve i identian dogaaj s osuenom, mr
tvom ribom koja je ponovno oivjela kad su Aleksandar i njegov
kuhar pronali izvor ivota!
Opisi Aleksandrovih pustolovina koji su u Srednjem vijeku
bili prihvaeni u Europi i Bliskom istoku temeljili su se na navo
dnim zapisima grkog povjesniara Kalistena iz Olinta. Njemu je
Aleksandar povjerio zadatak da vodi biljeke o podvizima, po
bjedama i pustolovinama tijekom njegovih osvajanja po Aziji; ali
on je umro u zatvoru nakon to je uvrijedio Aleksandra, i njegovi
su zapisi na zagonetan nain nestali. Ipak, nekoliko stoljea ka
snije Europom je poeo kruiti tekst na latinskom jeziku za kojeg
se tvrdilo da je prijevod izgubljenih izvornih Kalistenovih zapisa.
Znanstvenici ovaj tekst nazivaju pseudo-Kalisten.
Stoljeima se vjerovalo da su brojni prijevodi Aleksandrovih
podviga koji su bili raireni po Europi i Bliskom istoku nastali na
temelju ovog latinskog pseudo-Kalistena. Ali kasnije je otkriveno
da su druge, paralelne verzije postojale na velikom broju jezika
ukljuujui i hebrejski, arapski, perzijski, sirijski, armenski i eti
opski - uz barem tri verzije na grkom. Razliite verzije, od kojih
neke prate svoje izvore sve do Aleksandrije u drugom stoljeu pr.
Kr. razlikuju se tu i tamo; ali gledano u cjelini, njihove slinosti
upuuju na zajedniki izvor - mogue je da su to zaista Kalisteno-
vi zapisi, ili - kao to se ponekad tvrdi - prijepisi Aleksandrovih
pisama njegovoj majci Olimpiji i njegovom uitelju Aristotelu.
udesne pustolovine koje nas ovdje zanimaju poele su
nakon to je Aleksandar zavrio s osvajanjem Egipta. Iz tekstova
nije jasno u kojem je smjeru Aleksandar krenuo, niti je sigurno
da su dogaaji sreeni po tonom kronolokom ili geografskom
redu zbivanja.
Kako bilo, jedna od prvih epizoda moe objasniti zato je do
lazilo do brkanja Aleksandra i Mojsija: ini se da je Aleksandar po
kuao napustiti Egipat onako kako je to uinio Mojsije, razdvojivi
vode i omoguivi svojim ljudima da preko mora prijeu pjeice.
Kad je doao do mora, Aleksandar ga je odluio razdvojiti
na dva dijela tako to e u sredini napraviti zid od rastopljenog
olova, i njegova je inenjerija "nastavila lijevati olovo i rastoplje
nu tvar u vodu sve dok se struktura nije uzdignula iznad povri
ne. Zatim je on na njoj sagradio kulu i stup na kojem je napravio
vlastiti kip, koji je na glavi imao dva roga. I na spomeniku je
napisao: Neka svatko tko ovdje doe i pokua preploviti more
zna da ja ga zatvorih."
Pregradivi tako vode, Aleksandar i njegovi ljudi poeli su
prelaziti preko mora. Ipak, kao mjeru opreza, prvo su poslali ne-
koliko zrobljenika. Ali kad su stigli do kule usred voda, morski
se valovi podigoe i more ih (zarobljenike) proguta i svi pogi-
nue... Kada Dvorogi ovo vidje, velik ga strah od mora o b u z e , i
tako je odustao od oponaanja Mojsija.
Ipak, u elji da pronikne u tamu na drugoj strani mora,
Aleksandar je napravio nekoliko obilazaka, tijekom kojih je na-
vodno posjetio izvore rijeka Eufrat i Tigris, prouavajui tamo
tajne neba, zvijezda i planeta.
Ostavivi za sobom svoje jedinice, Aleksandar se vratio u
Zemlju tame, doavi do planine po imenu Muas koja je bila na
rubu pustinje. Nakon nekoliko dana hoda vidio je ravan put bez
zida, i bez povienih ili niih mjesta na sebi. Ostavio je svojih
nekoliko ljudi od povjerenja i nastavio dalje sam. Nakon putova
nja od dvanaest dana i dvanaest noi, vidje svjetlost a n e l a ; ali
kako je prilazio blie, pokazalo se da je aneo bio rasplamsana
v a t r a . Aleksandar je shvatio da je doao do planine kojom je
cijeli svijet odvojen.
Aneo nije bio nita manje zauen od Aleksandra. "Tko
si, i zato si ovdje, o smrtnie?", upitao ga je aneo, pokuavaju
i shvatiti kako je Aleksandar uspio proi kroz ovu tminu, to
nijedan drugi ovjek ne bijae u stanju. Na to je Aleksandar
odgovorio da ga je sam Bog vodio i dao mu snage da doe na
ovo mjesto, koje je raj.
Kako bi uvjerio itatelja da je raj, a ne pakao, mjesto do
kojeg je mogue doi podzemnim prolazima, drevni je autor na
ovom mjestu ubacio dugi razgovor izmeu anela i Aleksandra o
Bogu i ovjeku. Aneo je nakon toga zatraio od Aleksandra da
se vrati svojim prijateljima, ali Aleksandar je uporno zahtijevao
odgovore na zagonetke neba i Zemlje, Boga i ovjeka. Na kraju je
Aleksandar rekao da e otii samo ako mu aneo pokloni neto
to nijedan ovjek prije njega nije imao. Pristajui, "aneo mu
ree: 'Rei u ti neto po emu e ivjeti i ne umrijeti.' Dvorogi
ree: 'Govori.' I aneo mu kaza:

U zemlji Arabiji, Bog postavi crnilo od okamenjene tame


u kom je skriveno blago ovoga znanja. Tamo je i izvor s vo-
dom koju zovu Vodom ivota; tko od nje otpije, pa i jednu
kap, nikada nee umrijeti.

Aneo je ovoj vodi ivota pripisivao i druge udesne moi,


kao to je mo da se leti kroz nebesa, jednako kao to aneli
lete. Aleksandra nije trebalo dalje poticati, i uzbueno je upitao:
"Na kojoj se etvrtini svijeta nalazi ovaj izvor?" "Upitaj ljude koji
su uvari njegovog znanja", bio je anelov zagonetni odgovor.
Potom je Aleksandru dao grozd kako bi ovaj njime nahranio
svoju vojsku.
Kad se vratio svojim ljudima, Aleksandar im je ispriao o
svojoj pustolovini i dao svakome po zrno groa. Ali kako otki-
nu s grozda, novo se zrno stvori na mjestu staroga. I tako je jedan
grozd nahranio njegovu vojsku i sve njihove ivotinje.
Aleksandar se zatim poeo, raspitivati kod svih uenih ljudi
do kojih je mogao doi. Pitao je m u d r a c e : "Jeste li ikada uli da
je Bog stvorio mjesto od tame u kojem skriveno je znanje, i da
je izvor kojeg zovu 'izvorom ivota' smjeten u njemu?" Prema
grkoj verziji Aleksandar je morao pretraiti Krajeve svijeta kako
bi pronaao upuenog; etiopska verzija kae da je mudrac bio
ba tamo, meu njegovim ljudima. Njegovo je ime bilo Matun, i
poznavao je drevna pisma. To mjesto, rekao je, lei blizu Sunca
kad se ono die s desne strane.
Aleksandru ove zagonetke nisu puno pomogle, i prepustio
se svom vodiu. Ponovno su otili u Mjesto tame. Nakon dugog
putovanja, Aleksandar se umorio i poslao je Matuna da sam
pronae pravi put. Kako bi mu olakao snalaenje u mraku, Ale-
ksandar mu je dao kamen koji mu je ranije pod udesnim okol-
nostima bio poklonio drevni kralj koji je ivio meu bogovima
- kamen koji je Adam iznio iz raja kad ga je napustio, i koji je bio
tei od bilo koje tvari na Zemlji.
Premda je paljivo slijedio put, Matun se na kraju ipak
izgubio. Tad je izvadio arobni kamen i spustio ga na tlo; kad
je dotaknuo zemlju, poeo je zraiti svjetlost. Pod svjetlom je
Matun mogao dobro vidjeti. Jo uvijek nije bio svjestan da je
sluajno naiao na izvor ivota. Etiopska verzija opisuje to je
uslijedilo:

Sa sobom je imao osuenu ribu, a kako je bio strahovito


gladan, krenuo je s njom prema vodi s namjerom da je opere
i pripremi za kuhanje... Ali, gle, im je riba dodirnula vodu,
otplivala je dalje!
Kad je Matun to vidio, svukao je odjeu i krenuo u vodu za
ribom, i otkrio je da je ona u vodi iva.
Shvativi da je to izvor vode ivota, Matun se vode napio
i u njoj se okupao. Kad je iziao iz izvora, vie nije bio gladan niti
je imao bilo kakvih briga na svijetu, jer je postao El-Khidr - "Va-
zdazeleni" - onaj koji je vjeno mlad.
Kad se vratio u logor, Aleksandru (kojeg u etiopskoj verziji
zovu Onaj od dva roga) nije rekao nita o svom otkriu. Tada
je i sam Aleksandar nastavio potragu, pipajui u mraku u potrazi
za pravim putem. Iznenada je vidio kamen (kojeg je Matun osta
vio za sobom) kako svijetli u mraku; (i) sad je imao dva oka, iz
kojih su izbijale zrake svjetlosti. Shvativi da je pronaao pravi
put, Aleksandar je pourio, ali ga je zaustavio glas koji ga je pre
korio zbog njegovih sve veih ambicija i prorekao da e umjesto
vjenog ivota uskoro zagristi u ledinu. Uasnut, Aleksandar se
vratio svojim drugovima i vojsci, odustavi od potrage.
Prema nekim verzijama, Aleksandru se obratila ptica s ljud
skim licem koja ga je natjerala da se vrati kad je doao do mjesta
optoenog safirima, smaragdima i jacintima. Po navodnom
Aleksandrovom pismu majci put su mu prepreile dvije ptice
s ljudskim licem.
U grkoj verziji pseudo-Kalistena Andreas, Aleksandrov ku
har, bio je taj koji je odnio osuenu ribu kako bi je oprao u izvoru
ije su vode sijevale munjama. Kad je riba dodirnula vodu, oi
vjela je i iskliznula iz kuharovih ruku. Shvativi to je pronaao,
kuhar se napio vode i zagrabio je srebrnom zdjelom - ali nikome
nije rekao o svom otkriu. Kad je Aleksandar (prema ovoj verziji,
s pratnjom od 360 ljudi) nastavio potragu, stigli su do mjesta
koje je bilo obasjano, premda na vidiku nije bilo Sunca, Mjeseca
niti zvijezda. Na putu su im se isprijeile dvije ptice s ljudskim
licima.
"Odlazi!", zapovjedila je jedna od njih Aleksandru, "jer
zemlja na kojoj stoji pripada Bogu i nikomu drugom. Odlazi, o
pokvarenjae, jer u Zemlju blaenih ti kroiti ne smije!" Drhtei
od straha, Aleksandar i njegovi ljudi su se okrenuli; ali prije odla
ska uzeli su kao suvenire neto tla i kamenja s tog mjesta. Nakon
nekoliko dana mara izili su iz Zemlje vjene noi; i kad su doli
do svjetla, vidjeli su da su tlo i kamenje koje su ponijeli zapravo
biseri, drago kamenje i grumenje zlata.
Tek je tada kuhar rekao Aleksandru za ribu koja je oivjela,
ali je i dalje tajio da je i on sam pio vodu i da ju je ponio u zdjeli.
Aleksandar se razbjesnio i udario ga, a potom ga je istjerao iz lo
gora. Ali kuhar nije elio otii sam jer se zaljubio u Aleksandrovu
ker. Tako je njoj otkrio svoju tajnu i dopustio joj da pije iz zdjele.
Kad je Aleksandar to otkrio, otjerao je i nju: "Postala si boansko
bie, poslavi besmrtna", rekao je, "zato ne moe ivjeti meu
ljudima odlazi ivjeti u zemlji Blaenih." A to se tie kuhara
- njega je Aleksandar bacio u more s kamenom oko vrata. Ali
umjesto da se utopi, kuhar je postao morski demon Andrentic.
I t a k o , kau, zavrava pria o Kuharu i Djevi.

Uenim savjetnicima srednjevjekovnih kraljeva i kraljica u


Europi razliite su verzije samo predstavljale potvrdu drevnosti i
vjerodostojnosti legende o Aleksandru i izvoru ivota. Ali gdje li
su se, zaboga, mogle nai te arobne vode?
Jesu li zaista bile blizu granica Egipta, na Sinajskom poluo-
toku - podruju na kojem je djelovao i Mojsije? Jesu li bile blizu
kraju u kojem Eufrat i Tigris poinju tei, negdje sjeverno od
Sirije? Je li Aleksandar otiao do Kraja svijeta Indije - kako bi
pronaao izvor, ili je krenuo na ta dodatna osvajanja nakon to se
vratio iz potrage?
Dok su srednjovjekovni uenjaci pokuavali razrijeiti ovu
zagonetku, novi radovi na ovu temu iz kranskih izvora poeli
su oblikovati ope miljenje u korist Indije. Kompozicija na latin
skom zvana Alexander Magni Inter Ad Paradisum, Aleksandrova
sirijska homilija biskupa Jakoba Sarukog, Recenzija Josippona na
armenskom - sadravali su priu o tunelu, ovjekolikim pticama,
arobnom kamenu - i smjetali su Zemlju tame ili Planine tame
na Kraj svijeta. Tamo je, kau neka od ovih djela, Aleksandar
amcem plovio po Gangesu, koja nije nita drugo nego rijeka
Pion iz raja. Tamo, u Indiji (ili na nekom otoku blizu nje), Ale
ksandar je stigao do rajskih vrata.
Dok su se u srednjovjekovnoj Europi uobliavali ovakvi
zakljuci, novo svjetlo na problem palo je iz potpuno neoekiva
nog izvora. Godine 1145. njemaki biskup Otto Freisinki u svom
je Chroniconu izvijestio o jednoj posve zapanjujuoj poslanici.
Papa je, kae on, primio pismo kranskog vladara Indije, za ije
postojanje do tada nitko nije uo. A taj je kralj u svom pismu po
tvrdio da se rajska rijeka zaista nalazi u njegovom kraljevstvu.
Biskup Otto Freisinki je kao posrednika preko kojeg je Papa
primio ovo pismo imenovao biskupa Hugha od Gebala, grada na
sredozemnoj obali Sirije. Ime vladara je, prema izvjetaju, bilo
Ivan stariji ili, budui da je bio sveenik, Prezbiter Ivan (Prester
John). On je navodno bio izravni potomak kralja koji je posjetio
malog Isusa. Pobijedio je muslimanske kraljeve Perzije i osnovao
cvjetajue kransko kraljevstvo u zemljama na Kraju svijeta.
Danas neki znanstvenici smatraju da je cijela pria bila
izmiljena u svrhu propagande. Drugi vjeruju da su izvjetaji koji
su stigli do Pape bili iskrivljena verzija dogaaja koji su se zaista
odigrali. Kranski svijet tog vremena, nakon to je pokrenuo
kriarski rat protiv muslimanske vladavine na Bliskom istoku
(ukljuujui i Svetu zemlju) pedeset godina ranije, suoio se s
tekim porazom u Edessi 1144. Ali na Kraju svijeta mongolski
su vladari poeli napadati vrata Muslimanskog carstva, i 1141.
porazili su sultana Sanjara. Kad je vijest stigla do sredozemnih
obalnih gradova, prenesena je Papi u obliku prie o kranskom
kralju koji je ustao i porazio muslimane na drugoj strani.
Ako potraga za izvorom mladosti i nije bila jedan od razloga
za Prvi kriarski rat (1095.), oigledno je bila meu razlozima
za kasnije ratove, jer im je biskup Otto izvijestio o postojanju
Prezbitera Ivana i o rajskoj rijeci u njegovom kraljevstvu, Papa
je uputio formalni poziv za nastavak kriarskih pohoda. Dvije
godine kasnije, 1147., njemaki kralj Conrad, uz podrku drugih
vladara i mnogih plemia, pokrenuo je Drugi kriarski rat.
I dok su kriari biljeili pobjede i poraze, Europu su pono
vno zapanjile vijesti o Prezbiteru Ivanu i njegovim obeanjima
o pomoi. Prema tadanjim kroniarima, Prezbiter Ivan je 1165.
poslao pismo bizantskom caru, vladaru Svetog Rimskog Carstva
i manjim kraljevima, u kojem je iznio svoju neopozivu odluku da
doe u Svetu zemlju sa svojom vojskom. Njegovo je kraljevstvo
ponovno opisano samim superlativima, kao to i dolikuje zemlji
u kojoj se nalazi rajska rijeka - u stvari, vrata raja.
Obeana pomo nikada nije stigla. Put iz Europe do Indije
nikada nije probijen. Do kraja trinaestog stoljea kriarski poho
di bili su gotovi, zavrili su konanom pobjedom muslimana.

Ali ak i dok su kriari napredovali i povlaili se, vatrena


vjera u postojanje rajskih voda i dalje je rasla i irila se.
Prije kraja dvanaestog stoljea, nova i popularna verzija po
dviga AleksandraVelikog probila se do tabora i gradskih trgova.
Zvana Romansa o Aleksandru, bila je (kako je danas poznato)
djelo dvojice Francuza koji su ovu poetinu i raskonu priu
sastavili na temelju latinske verzije pseudo-Kalistena i drugih
"biografija" makedonskog junaka do kojih se u to vrijeme moglo
doi. Vitezovi, vojnici i obini graani po krmama nisu marili za
to tko je bio autor, jer im je ona - jezikom koji su mogli razumjeti
- slikovito opisivala Aleksandrove pustolovine u neobinim ze
mljama.
Meu tim pustolovinama bila je i pria o tri udotvorna
izvora. Jedan je pomlaivao starce; drugi je davao besmrtnost;
trei je oivljavao mrtve. Romansa je objanjavala da su vodo-
skoci smjeteni u razliitim zemljama, jer njihova voda potjee iz
Eufrata i Tigrisa u zapadnoj Aziji, Nila u Africi i Gangesa u Indiji.
To su etiri rajske rijeke; i premda teku razliitim zemljama, sve
su nastale iz istog izvora; iz rajskog vrta - to je i Biblija cijelo
vrijeme tvrdila.
Romansa je dalje govorila kako su Aleksandar i njegovi ljudi
naili upravo na izvor pomlaivanja. Navodila je kao injenicu
da je pedeset i est ostarjelih Aleksandrovih vojnika povratilo
izgled tridesetogodinjaka nakon to su pili iz izvora mladosti.
Kako su prijevodi Romanse prenosili priu sve dalje i dalje, ra
zne verzije su na ovom mjestu postajale sve odreenije: ne samo
njihov izgled, nego i muevnost i spolna mo postali su kao u
mladia.
Ali kako da ovjek doe do ovog izvora, kad su putevi do
Indije u rukama muslimanskih pogana?
Pape su neprekidno pokuavale stupiti u vezu sa zagone
tnim Prezbiterom Ivanom, "uvenim i velianstvenim kraljem
Indije i voljenim Kristovim sinom". Godine 1245. papa Inocent
IV poslao je fra Giovannija da Pian del Carpinija preko june
Rusije k mongolskom vladaru ili kanu, uvjeren da su Mongoli
nestorijanci (pripadnici jednog ogranka istonog kranstva), i
da je njihov kan Prezbiter Ivan. Godine 1254. je armenski crkveni
poglavar Haiton preruen putovao kroz istonu Tursku do logo
ra mongolskog voe u junoj Rusiji. Zapisi s ovog pustolovnog
putovanja spominju da ga je put vodio preko uskog prolaza na
obali Kaspijskog jezera koji se zove eljezna vrata, i spekulacije
da je njegova ruta bila nalik onoj Aleksandra Velikog (koji je po
mou rastaljenog eljeza zatvorio jedan prolaz izmeu planina)
pothranjivale su vjerovanja da se do Kraja svijeta i rajskih dveri
zaista moe doi tim putem.
Ovim i drugim papinskim i kraljevskim izaslanicima usko
ro su se pridruili privatni pustolovi, kao to su braa Nicolo i
Maffeo Polo i sin potonjeg, Marco Polo (1260.-1295.), i njemaki
vitez William od Boldenselea (1336.) - svi u potrazi za kraljev
stvom Prezbitera Ivana.
I dok su njihovi putopisi odravali zanimanje Crkve i dvoro
va, dogodilo se da je opet sudbina jednog popularnog knjievnog
djela bila da probudi zanimanje masa. Njegov se autor predstavio
sa "Ja, John Maundeville, vitez", roen u gradu St. Albans u En
gleskoj, koji je "preplovio more ljeta Gospodnjeg 1322." Piui
na kraju svojih putovanja trideset i etiri godine kasnije, Sir John
nam objanjava da je u meuvremenu utvrdio put do Svete ze
mlje i Hierusalema, kao i do zemalja velikog Kaana i Prezbitera
Ivana, Indije, i raznih drugih zemalja, zajedno s brojnim i neobi
nim udima u njima.
U dvadeset i sedmom poglavlju ove knjige (The Voyages and
Travels of Sir John Maundeville, Knight) pod naslovom O kra-
ljevstvu Prezbitera Ivana, pie:
Ovaj vladar, Prezbiter Ivan, posjeduje vrlo velik teritorij i
u svom kraljevstvu ima mnogo zadivljujuih velegrada i lijepih
gradova, i mnogo silnih i divnih otoka. Jer cijela je zemlja Indija
podijeljena u otoke velikim vodama to dolaze iz raja...
I ova je zemlja bogata i puna blaga... U zemlji Prezbitera
Ivana puno je raznovrsnih materijala i obilje dragoga ka
menja, tako golemog da ljudi od njega prave tanjure, zdjele,
alice i drugo...

Sir John nam je opisao i rajsku rijeku:

U njegovoj se zemlji nalazi more kojeg zovu ljunanim


morem... Na 3 dana hoda od toga mora nalaze se ogromne
planine, s kojih se sliva mona rijeka koja dolazi iz raja, i puna
je dragoga kamenja, bez kapi vode, i protjee kroz pustinju, s
jedne strane, tako da na svom kraju stvara ljunano more.

Iza rajske rijeke nalazio se ogroman otok, dug i irok, zvan


Milsterak, koji je bio raj na Zemlji. Imao je najljepi vrt to
se moe zamisliti, i u njemu su bila stabla to nose najrazliitije
plodove, i svakovrsno bilje, vrijedno i ugodna mirisa. U ovom
raju, tvrdi Sir John, bilo je divnih odaja i paviljona namijenjenih
raznim seksualnim zadovoljstvima, a koji su svi bili djelo bogatog
i obijesnog ovjeka.
Nakon to je raspalio matu (i pohlepu) svojih itatelja pri
ama o dragom kamenju i drugom blagu, Sir John je sada igrao
na kartu ovjekovih seksualnih elja. Ovo mjesto, pie on, bilo
je puno najljepih djevojaka to se mogu pronai mlaih od
petnaest godina, i najljepih mladia iste dobi, i svi su bili boga
to odjeveni u odjeu od zlata; i on je tvrdio da su to aneli. A
obijesni je ovjek :

Takoer dao napraviti tri prelijepe i velike fontane, svaka


je od njih okruena kristalima i jaspisom, obloena zlatom i
optoena dragim kamenjem i ogromnim orijentalnim bise
rima. I postavio je podzemne cijevi kako bi u fontanama, po
njegovoj volji, moglo tei - u jednoj mlijeko, u drugoj vino, a
u treoj med. I to je mjesto zvao rajem.

Na to je mjesto ovaj podmukli ovjek mamio dobre vite


zove, odvane i plemenite, i nakon to bi ih pustio da uivaju,
nagovarao bi ih na umorstva njegovih neprijatelja. Pritom im je
govorio kako se ne trebaju bojati smrti, jer ako umru, bit e uskr-
snuti i pomlaeni:

Nakon svoje smrti mogli bi doi u njegov raj, i postali bi


od dobi onih djevojaka, i mogli bi se s njima igrati. A nakon
toga on bi ih poslao u jedan jo ljepi raj, u kojem bi vlastitim
oima mogli vidjeti Boga Prirode, u njegovoj veliini i sjaju.

Ali to, kae John Maundeville, nije bio pravi raj poznat iz
Biblije. Taj se, kako stoji u tridesetom poglavlju, nalazio iza otoka
i zemalja kroz koje je proputovao Aleksandar Veliki. Put do njega
vodio je jo dalje na istok, do dva otoka bogata rudnicima srebra
i zlata tamo gdje se Crveno more odvaja od o c e a n a :

A iza te zemlje i otoka, i pustinja kraljevstva Prezbitera


Ivana, uputi li se ravno prema istoku, ovjek nee nai ni
ta drugo doli planina i ogromnih stijena; i tamo se nalazi
podruje mraka, u kojem nijedan ovjek ne moe vidjeti, ni
danju ni nou... A ta pustinja, to mjesto mraka, protee se od
ove obale do raja na Zemlji, u kojem su Adam, na praotac, i
Eva bili ostavljeni da ive.

Iz tog su mjesta istjecale rajske vode:

I na najviem mjestu raja, tono u sredini, nalazi se izvor


iz kojeg izbijaju etiri rijeke, koje pretjeu razliitim zemlja
ma, od kojih se prva zove Pion, ili Ganges, koja protjee kroz
Indiju, ili Emlak, u kojoj se rijeci nalazi brojno drago kamenje
i puno zlatnog pijeska. Druga se rijeka zove Nil, ili Gihon,
koja tee kroz Etiopiju, i kasnije kroz Egipat.
A trea se zove Tigris, i tee Asirijom, i velikom Armenijom.
I zadnja se zove Eufrat, i protjee kroz Midiju, Armeniju
i Perziju.

Priznajui da on sam nije stigao do ovog biblijskog rajskog


vrta, John Maundeville objanjava: "Nijedan se smrtnik ne moe
pribliiti ovom mjestu bez posebne Boje milosti; tako vam o
ovom mjestu nita drugo ne mogu rei."
Unato ovom priznanju, u brojnim se verzijama, na mno
gim jezicima, nastalim na temelju engleskog izvornika, ustraje na
tome da je vitez ustvrdio: "Ja, John de Maundeville, vidio sam
izvor i triput sam se napio te vode, zajedno sa svojim drugom, i
otkad sam je pio, osjeam se dobro." injenica da se u Engleskoj
verziji Maundeville alio da boluje od reumatskog gihta i da je
blizu smrti nije bila vana ljudima koji su bili oduevljeni zadi
vljujuim priama. Niti je tada bilo vano to ueni ljudi danas
vjeruju da je Sir John Maundeville, vitez, moda u stvari bio
francuski doktor koji nikada nije putovao, ali je vrlo vjeto sasta
vio putopis od biljeki drugih, koji se jesu izloili opasnostima i
naporima dalekih putovanja.
Piui o vizijama koje su poticale na istraivanja koja su
dovela do otkria Amerike, Angel Rosenblat (La primera vision
de America y otros Estudios) prikupio je dokaze za sljedee: S
vjerovanjem u raj na Zemlji bila je povezana jo jedna elja, me
sijanske (ili faustovske) prirode; pronai izvor vjene mladosti.
Kroz itav Srednji vijek ljudi su o tome sanjali. U novijim slika
ma izgubljenog raja stablo ivota pretvoreno je u izvor ivota,
a zatim u rijeku ili izvor mladosti. Motiv je bilo uvjerenje da
se izvor ivota nalazi u Indiji... izvor koji je lijeio sve bolesti i
omoguavao besmrtnost. Fantastini John Maundeville je naiao
na njega na svom putovanju u Indiju... u kranskom kraljevstvu
Prezbitera Ivana. Dosegnuti Indiju i vode koje istjeu iz raja
postalo je simbolom ovjekove vjene elje za zadovoljstvom,
mladou i sreom.
Budui da su kopneni putovi bili u rukama neprijatelja,
kranska su kraljevstva Europe potraila morski put do Indije.
Pod Henrikom Moreplovcem portugalsko je kraljevstvo sredi
nom petnaestog stoljea postalo vodea sila u utrci za dolaskom
do Indije oplovljavanjem Afrike. Godine 1445. portugalski je mo
replovac Dinas Dias doplovio do ua rijeke Senegal i, imajui u
vidu cilj putovanja, izvijestio da "ljudi govore da dolazi iz Nila,
budui da je jedna od najvelianstvenijih rijeka na Zemlji, koja
istjee iz rajskog vrta i raja na Zemlji." Uslijedili su i drugi, istra
ujui do i oko rta na vrhu afrikog kontinenta. Godine 1499.
Vasco da Gama i njegova flota oplovili su Afriku i stigli do tako
eljno oekivanog cilja - Indije.
Pa ipak Portugalci, koji su pokrenuli Doba otkria, nisu po
bijedili u utrci. Nakon to je paljivo prouio drevne mape i sve
tekstove onih koji su plovili prema istoku, jedan moreplovac ro
dom iz Italije po imenu Cristobal Colon zakljuio je da bi plovei
na zapad mogao doi do Indije morskim putem puno kraim
od istonog puta kojega su pokuavali otkriti Portugalci. Traei
sponzora, doao je do dvora Ferdinanda i Izabele. Sa sobom je
imao kopiju latinske verzije knjige Marka Pola s unesenim bilje
kama (tu je knjigu ponio i na svoje prvo putovanje). Takoer je
mogao ukazati na tekst Johna Maundevillea, koji je stoljee i pol
prije Kolumba (Colona) objanjavao da se putujui na najuda
ljeniji istok dolazi na zapad "zbog okruglosti Zemlje... jer je na
Gospodin Bog nainio Zemlju potpuno okruglom."
U sijenju 1492. Ferdinand i Izabela porazili su muslimane
i protjerali ih s Iberskog poluotoka. Nije li to bio Boji znak pa
njolskoj da ono to kriari nisu bili u stanju napraviti, panjolska
moe? Treeg kolovoza iste godine Kolumbo je pod panjolskom
zastavom otplovio u potragu za zapadnim morskim putem do
Indije. Dana 12. listopada ugledao je kopno. Sve do svoje smrti
1506. bio je uvjeren da je stigao do otoka koji su tvorili velik dio
legendarnog kraljevstva Prezbitera Ivana.
Dva desetljea kasnije, Ferdinand je Ponceu de Leonu izdao
patent na otkrie, uputivi ga da im prije pronae vode koje
pomlauju.
panjolci su mislili da ponavljaju podvig Aleksandra Velikog.
Malo su znali o tome da slijede stope neega puno drevnijeg.
2
BESMRTNI
PRECI
Kratak ivot Aleksandra Makedonskog - umro je s trideset i
tri godine u Babilonu - bio je ispunjen osvajanjima, avanturama,
istraivanjem, goruom eljom da stigne do Kraja svijeta, da rije
i boanske misterije.
To nije bila besciljna potraga. Kao sin kraljice Olimpije, a vje
rojatno i njenog mua, kralja Filipa II., od filozofa Aristotela do
bivao je poduku o svim oblicima drevne mudrosti. Kasnije je bio
svjedok svae i razvodu svojih roditelja, to je dovelo do pokuaja
bijega njegove majke zajedno s mladim Aleksandrom. Zatim je
uslijedilo pomirenje, a potom ubojstvo; zbog Filipove smrti Ale
ksandar je okrunjen kad mu je bilo dvadeset godina. Njegovi rani
vojni pohodi doveli su ga do Delfa, slavnog proroita. Tamo je
uo prvo od nekoliko proroanstava koja su mu predviala slavu
- ali i vrlo kratak ivot.
Nepokolebljiv, Aleksandar je - kao i panjolci gotovo 1.800
godina kasnije - krenuo u potragu za vodom ivota. Da bi u
tome uspio, morao je otvoriti put do Istoka. Jer odande su doli
bogovi: veliki Zeus, koji je preplivao Sredozemno more od feni-
koga grada Tira do otoka Krete; Afrodita, koja je takoer stigla s
druge strane Sredozemlja, preko otoka Cipra; Posejdon, koji je sa
sobom doveo konja iz Male Azije; Atena, koja je u Grku donijela
stablo masline iz zemalja zapadne Azije. Tamo su, prema grkim
povjesniarima ije je spise Aleksandar prouavao, takoer bile i
vode koje su ovjeka mogle odrati vjeno mladim.
Postojala je pria o Kambizu, sinu perzijskog kralja Cirusa,
koji je preko Sirije, Palestine i Sinaja krenuo u napad na Egipat.
Nakon to je porazio Egipane, prema njima je postupao okru
tno, i oskvrnuo je hram njihovog boga Amona. Zatim je odluio
krenuti na jug i napasti dugovjene Etiopljane. Opisujui te
dogaaje, Herodot - koji je pisao stotinjak godina prije vremena
Aleksandra - rekao je (Povijest, svezak III):

Njegovi pijuni otili su u Etiopiju, pod izgovorom da


nose darove kralju, ali zapravo kako bi zabiljeili sve to vide,
a posebno kako bi otkrili da li u Etiopiji zaista postoji ono to
se zove Suneva ploa...

Kad su etiopskom kralju rekli da je "najdulji ivotni vijek meu


Perzijancima osamdeset godina", pijuni/izaslanici upitali su ga
jesu li istinite glasine o dugovjenosti Etiopljana. Potvrdivi to,

Kralj ih je odveo do izvora, i nakon to su se u njemu okupali,


otkrili su da im je koa sjajna i glatka kao da su se okupali u ulju.
A iz izvora se irio miris slian mirisu ljubica.

Vrativi se Kambizu, pijuni su ovako opisali vodu: "Tako je


rijetka, da na njoj nita ne pliva, niti drvo niti bilo koja laka tvar,
ve sve tone na dno". I Herodot je zapisao sljedei zakljuak:

Ako je pria o izvoru istinita, razlog njihove (etiopske) dugo


vjenosti zacijelo je neprestano koritenje njegove vode.

Pria o izvoru mladosti u Etiopiji i o tome kako je Perzijanac


Kambiz oskvrnuo Amonov hram izravno je povezana s Ale-
Aleksandrov svijet

slika 2
ksandrom. Postojale su glasine da on, u stvari, nije bio Filipov
sin, ve plod veze izmeu njegove majke Olimpije i egipatskog
boga Amona (sl. 3). inilo se da zategnuti odnosi izmeu Filipa i
Olimpije samo potvruju ove sumnje.
Kako govore razne verzije pseudo-Kalistena, Filipov dvor po
sjetio je jedan egipatski faraon kojeg su Grci zvali Nektaneb. On
je bio majstorski arobnjak, proricatelj; i potajno je zaveo Olim-
piju. Ona to tada nije znala, ali u stvari je to k njoj doao bog
Amon preruen u Nektaneba. I tako je, kad je rodila Aleksandra,
zapravo donijela na svijet bojeg sina. Bio je to upravo onaj bog
iji je hram oskvrnuo Kambiz.
Nakon to je pobijedio perzijsku vojsku u Maloj Aziji, Ale
ksandar se okrenuo Egiptu. Oekujui jak otpor od perzijskih
guvernera koji su vladali Egiptom, bio je zapanjen kad mu je ta
velika zemlja pala u ruke bez ikakvog otpora: bio je to znamen,
bez sumnje. Ne gubei vrijeme, Aleksandar je otiao do Velike
oaze, sjedita Amonovog proroita. Tamo je sam bog (prema
legendama) potvrdio Aleksandrovo boansko podrijetlo. Kad je
to potvreno, egipatski sveenici obogotvorili su ga kao faraona;
time njegova elja da izbjegne sudbinu smrtnika vie nije bila
privilegij, postala je njegovo pravo. (Od tog vremena, Aleksan
dar je na svojim kovanicama prikazivan kao rogati Zeus-Amon
- sl. 4.)
Aleksandar je potom otiao na jug u Karnak, sredite obo
avanja Amona. Postojali su skriveni razlozi tog puta. Karnak,
slavno vjersko sredite od treeg tisuljea pr. Kr., bio je konglo
merat hramova, svetita i spomenika Amonu koje su gradile ge
neracije faraona. Jedna od najimpresivnijih kolosalnih graevina
bio je hram koji je dala sagraditi kraljica Hatepsut vie od 1000
godina prije Aleksandrovog vremena. Za nju se takoer govorilo
da je bila ki boga Amona koju je zaela kraljica kad ju je posjetio
prerueni bog!
Nitko ne zna to se tamo doista dogodilo. injenica je da je,
umjesto da povede svoju vojsku natrag na istok, prema sreditu
Perzijskog carstva, Aleksandar izabrao malu pratnju i nekoliko
drugova za ekspediciju koja je kretala jo dalje na jug. Njegovi
slika 3

slika 4

zaueni drugovi vjerovali su da Aleksandar ide na putovanje iz


razonode - zbog uitaka voenja ljubavi.
Ta netipina epizoda tadanjim je povjesniarima bila jedna
ko neshvatljiva kao i Aleksandrovim generalima. Pokuavajui
pronai razumno objanjenje, kroniari Aleksandrovih podviga
opisali su enu koju je krenuo posjetiti kao femme fatale, "iju
ljepotu nijedan ivi ovjek ne moe dovoljno nahvaliti". Ona je
bila Kandaka, kraljica zemlje juno od Egipta (na podruju da
nanjeg Sudana). Kao u obrnutoj prii o Salomonu i kraljici od
Sabe, u ovom je sluaju kralj bio taj koji je putovao u kraljiinu
zemlju. Njegovi drugovi to nisu znali, ali Aleksandar u stvari nije
traio ljubav, ve tajnu besmrtnosti.
Nakon ugodnog boravka, kraljica je, kao oprotajni dar, prista
la Aleksandru otkriti tajnu predivne spilje ukojoj se okupljaju bo
govi. Slijedei njene upute, Aleksandar je pronaao sveto mjesto:
Uao je s nekoliko vojnika, i ugledao maglu posutu zvije
zdama. A svod je blistao, kao da ga obasjavaju zvijezde. Vanj
ska oblija bogova bila su fiziki prisutna; gomila ih je u tiini
posluivala.
Isprva je on (Aleksandar) bio uplaen i iznenaen. Ali
ostao je da vidi to e se dogoditi, jer primijetio je neke sjedee
figure ije su oi svijetlile poput svjetlosnih zraka.

Od prizora sjedeih figura, ije su oi zraile svjetlosne


zrake, Aleksandar se ukoio. Jesu li i oni bili bogovi, ili obogotvo-
reni smrtnici? Zatim ga je prenuo neki glas: jedna od figura je
progovorila:

I jedna od njih ree: "Budi pozdravljen, Aleksandre. Zna


li tko sam ja?"
I on (Aleksandar) odgovori: "Ne, moj gospodaru."
Ovaj drugi ree: "Ja sam Sesonkuz, kralj koji je osvojio
svijet i pridruio se bogovima."

Aleksandar nije pokazao nikakvo iznenaenje - kao da je na


iao upravo na osobu koju je traio. Njegov dolazak je oigledno
bio oekivan, i on je pozvan da ue i pristupi Stvoritelju i Nad
gledniku cijelog Svemira. On je uao unutra i ugledao maglu
blistavu poput vatre; i, na tronu, boga kojeg je jednom vidio kako
oboavaju ljudi u Rokotidu, Gospodina Serapisa. (Prema grkoj
verziji, bio je to bog Dioniz.)
Aleksandar je iskoristio priliku da upita o svojoj dugovjeno
sti. "Gospodine boe", rekao je, "koliko u godina ivjeti?"
Ali bog mu nije odgovorio. Tada je Sesonkuz pokuao utjeiti
Aleksandra, jer je boja utnja govorila sama za sebe. "Premda
sam se sam pridruio bogovima", rekao je Sesonkuz, "nisam bio
tako sretan kao ti... jer iako sam osvojio cijeli svijet i pokorio
tako mnogo ljudi, nitko se ne sjea moga imena; ali ti e postii
golemu slavu... nosit e besmrtno ime ak i nakon smrti." Tako
je tjeio Aleksandra. ivjet e nakon smrti, i tako postati be
s m r t a n , ovjekovjeen trajnom reputacijom.
Razoaran, Aleksandar je napustio spilju i nastavio s pu-
tovanjem koje ga je ekalo - otiao je potraiti savjete drugih
mudraca, pronai spas od sudbine smrtnika, slijediti putove onih
koji su se prije njega uspjeli prikljuiti besmrtnim bogovima.
Prema jednoj verziji, meu onima koje je Aleksandar traio
i susreo bio je i Henok, biblijski patrijarh iz dana prije Potopa,
Noin prapradjed. Bilo je to u nekom brdovitom kraju, gdje je
smjeten raj, koji je zemlja ivih, mjesto gdje sveci prebivaju. Na
vrhu brda nalazila se blistava graevina, iz koje se prema nebu
prualo ogromno stepenite, sainjeno od 2.500 zlatnih ploa. U
velikom hodniku ili spilji, Aleksandar je ugledao zlatne figure,
kako stoje svaka u svojoj n i i , zlatni oltar, i dva ogromna svije-
njaka, visoka 20-ak metara.

Na poivaljci nedaleko od njega bilo je zavaljeno tijelo


ovjeka, omotano u pokriva optoen zlatom i dragim ka-
menjem, a iznad njega bile su od zlata izraene grane vinove
loze s grozdovima od dragulja.

ovjek je iznenada progovorio, predstavivi se kao Henok.


"Ne paaj se u misterije Boje.", glas je upozorio Aleksandra. Sa
sluavi savjet, Aleksandar je otiao pridruiti se svojim trupama;
ali ne prije nego to je kao oprotajni dar dobio gomilu groa
koja je nekim udom uspjela nahraniti cijelu njegovu vojsku.
Prema drugoj verziji, Aleksandar je sreo ne jednog, ve dva
ovjeka iz prolosti: Henoka, i proroka Iliju - dvojicu koja prema
biblijskim predajama nisu nikada umrla. To se dogodilo dok je
Aleksandar prelazio jednu nenaseljenu pustinju. Iznenada, nje
govog je konja obuzeo duh, koji je i konja i jahaa podignuo
visoko u zrak, donijevi tako Aleksandra do svjetlucavog taber-
nakula. U njemu je ugledao dva ovjeka. Lica su im bila svijetla,
zubi bjelji od mlijeka, oi su im blistale jae od zvijezde Danice;
bili su visokog stasa, gracioznog izgleda. Predstavivi mu se,
rekli su mu da ih je Bog sakrio od s m r t i . Rekli su mu da je to
mjesto Grad riznice ivota gdje nastaju blistave vode ivota.
Ali prije nego to je Aleksandar mogao doznati neto vie, ili se
napiti vode ivota, odnijela su ga ognjena kola i on se opet
naao meu svojim trupama.
(Prema muslimanskoj predaji, tisuu godina kasnije, prorok
Muhamed je takoer bio uznesen prema nebu dok je jahao na
svom bijelom konju.)
Da li je epizoda sa Spiljom bogova - kao i druge epizode
u pripovijestima o Aleksandru - ista fikcija, obian mit, ili se
moda radi o kienim priama utemeljenim na povijesnim i
njenicama?
Da li su postojali kraljica Kandaka, kraljevski grad amar,
osvaja svijeta po imenu Sesonkuz? Zapravo, sve do relativno
nedavno, prouavateljima antike imena nisu puno znaila. Ako
su to bila imena egipatskih vladara ili zagonetnih egipatskih
pokrajina, vrijeme ih je zamelo ba kao to je neumoljivi pijesak
prekrio graevine i spomenike. Uzdiui se nad pijeskom, pira
mide i Sfinga samo su proirivale enigmu; nerazumljive hijero-
glifske slike-rijei samo su potvrivale postojanje tajni u koje se
nije smjelo dirati. Prie iz drevnih vremena, koje su prenijeli Grci
i Rimljani, pretvorile su se u legende; i konano, potonule su u
opskurnost.
Europa je poela ponovno otkrivati Egipat tek nakon to ga
je 1798. osvojio Napoleon. U pratnji Napoleonove vojske bile su
grupe ozbiljnih znanstvenika koji su poeli raiivati pijesak i
podizati zavjesu zaborava. Zatim je, blizu sela Rosetta, otkrivena
kamena ploa na kojoj je isti tekst bio napisan na tri jezika. Pro
naen je klju za razumijevanje jezika i natpisa drevnog Egipta:
biljeki o pothvatima faraona, velianja njegovih bogova.
Europski znanstvenici koji su prodrli dalje na jug, do Sudana,
1820-ih izvijestili su o postojanju drevnih graevina (ukljuuju
i i piramide otrih kutova) kod jednog mjesta na Nilu zvanog
Meroe. Pruska kraljevska ekspedicija otkrila je zadivljujue arhe
oloke ostatke tijekom iskapanja od 1842. do 1844. Izmeu 1912.
i 1914, i drugi su otkrili sveta mjesta; hijeroglifski natpisi govorili
su da se jedno od njih zvalo Hram Sunca - moda se radi ba o
onom mjestu na kojem su Kambizovi pijuni primijetili Sune-
vu p l o u . Daljnja iskapanja u dvadesetom stoljeu, povezivanje
arheolokih otkria, i nastavak tumaenja natpisa, potvrdili su
da je u toj zemlji zaista postojalo Nubijsko kraljevstvo u prvom
tisuljeu pr. Kr.; bila je to biblijska zemlja Ku.
Doista je postojala kraljica Kandaka. Hijeroglifski natpisi
otkrili su da je na samom poetku nubijskog kraljevstva njime
vladala mudra i dobronamjerna kraljica. Njeno ime bilo je Kan
daka (sl. 5), Nakon toga, svaka ena koja je dola na prijestolje
to nije bilo rijetkost uzimala je to ime kao simbol velike spo
sobnosti u vladanju. A jo junije od mjesta Meroe, na podruju
tog kraljevstva, nalazio se grad zvan Sennar - koji bi mogao biti
amar iz prie o Aleksandru.
A to je sa Sesonkuzom? Etiopska verzija pseudo-Kalistena
kae da su putujui u Egipat (ili iz njega) Aleksandar i njegovi
ljudi proli kraj jezera koje je vrvjelo od krokodila. Na tom je
mjestu jedan raniji vladar bio sagradio put preko jezera. "I gle, na
obali jezera bila je graevina, i na vrhu graevine bio je poganski
oltar na kojem je pisalo: 'ja sam Ko, kralj svijeta, osvaja koji je
preao preko ovog jezera.' "

slika 5
Tko je bio taj osvaja svijeta Ko, odnosno kralj koji je vladao
Kuem ili Nubijom? Prema grkoj verziji ove prie, osvaja koji je
dao sagraditi spomenik kao uspomenu na njegov prelazak preko
jezera - koje je ovdje opisano kao rukavac Crvenog mora - zvao
se Sesonkuz; dakle Sesonkuz i Ko bili su jedan te isti vladar - fa
raon koji je vladao i Egiptom i Nubijom. Na nubijskim spomeni
cima prikazano je kako taj vladar od sjajnog boga prima plod
ivota oblika datuljine palme (sl. 6).
Egipatski tekstovi govore o velikom faraonu s poetka dru
gog tisuljea pr. Kr. koji je zaista bio osvaja svijeta. Njegovo ime
bilo je Senusert; i on je, takoer, bio Amonov tovalac. Grki po
vjesniari pripisuju mu osvajanje Libije i Arabije, i, to je posebno
znaajno, Etiopije i svih otoka u Crvenom moru. Osvojio je velik
dio Azije - prodro je na istok ak i dalje nego to su to kasnije
uspjeli Perzijanci, i napao je Europu preko Male Azije. Herodot
opisuje velike podvige ovog faraona, kojeg je zvao Sesotris, tvrde
i da je Sesotris podizao spomen-stupove kuda god bi proao.

slika 6
"Stupovi koje je podigao", napisao je Herodot, "jo uvijek se
mogu vidjeti." I tako, kad je Aleksandar ugledao stup kraj jezera,
to je samo potvrdilo ono to je stoljee ranije napisao Herodot.
Sesonkuz je zaista postojao. Njegovo egipatsko ime znailo je
'Onaj ija roenja ive.' jer, zahvaljujui tome to je bio egipatski
faraon, imao je puno pravo ui meu bogove i ivjeti vjeno.

U potrazi za vodom ivota ili vjene mladosti, bilo je vano


braniti injenicu da takva potraga nije uzaludna, jer su u pro
losti drugi ljudi uspjeli ostvariti taj pothvat. Osim toga, ako ta
voda tee iz izgubljenog raja, ne znai li to da e se pronalaskom
osoba koje su tamo bile od njih moi doznati kako se do njega
moe doi?
Imajui to na umu, Aleksandar je pokuao pronai besmrtne
pretke. Da li ih je zaista sreo ili ne nije previe vano: ono vano
je da su u stoljeima prije kranske ere Aleksandar ili njegovi
povjesniari (ili oboje) vjerovali da su besmrtni preci doista po
stojali - da su u danima koji su i za njih bili drevni i stari smrtnici
mogli postati besmrtni ukoliko su bogovi tako htjeli.
Autori ili urednici pria o Aleksandru opisuju razne epizode
u kojima je Aleksandar susreo Sesonkuza, Iliju i Henoka, ili samo
Henoka. O identitetu Sesonkuza moemo samo nagaati, a nain
na koji je on dosegnuo besmrtnost nije opisan. S Ilijom - koji je
prema jednoj verziji prie o Aleksandru bio Henokov pratilac u
Blistavom hramu - stvari stoje drukije.
On je bio biblijski prorok koji je bio aktivan u kraljevini Izra
el u devetnaestom st. pr. Kr., za vrijeme vladavine kraljeva Ahaba
i Ahazje. Kao to govori ime koje je usvojio ( Eli-Yah - Moj Bog
je Jahve), bio je nadahnut hebrejskim bogom Jahveom, ije su
vjernike zlostavljali sljedbenici kanaanskog boga Baala. Nakon
razdoblja samovanja na tajnom mjestu kraj rijeke Jordan, gdje ga
je, kako se ini, pouavao Gospodin, dobio je ogrta od kostri-
jeti s arobnim svojstvima, i bio je u stanju initi uda. Isprva je
boravio kraj fenikoga grada Sidona, gdje je njegovo prvo udo
(koje se spominje u Bibliji, I Kraljevi, poglavlje 17) bilo to to je
uinio da udovici koja mu je pruila utoite lica brana i malo
ulja potraju za itav ivot. Zatim je nagovorio Gospodina da oivi
njenog sina, nakon to je ovaj naglo umro od bolesti. Takoer je
bio u stanju prizvati oganj Boji s neba, to mu je dobro dolo u
kasnijim sukobima s kraljevima i sveenicima koji su podlegli
iskuenju poganstva.
Za njega Sveto pismo kae da nije umro na Zemlji, jer ga je
Jahve uznio na nebo u vihoru. Prema idovskoj tradiciji, Ilija
je jo uvijek besmrtan; i do dananjeg dana tradicija nalae da ga
treba pozvati da u veer Pashe doe u idovske domove. Njegov
uzlazak opisan je u Starom zavjetu vrlo detaljno. I kao to stoji u
II Kraljevi, poglavlje 2, nije se radilo o iznenadnom ili neoekiva
nom dogaaju. Naprotiv, bila je to planirana i unaprijed dogovo
rena operacija, ije je mjesto i vrijeme Iliji prethodno priopeno.
Dogovoreno mjesto bilo je u dolini Jordana, na istonoj obali
rijeke - moda ba na istom mjestu na kojem je Ilija bio proglaen
'Bojim ovjekom'. Kad je krenuo na svoje posljednje putovanje
do Gilgala - mjesta na kojem se njegovalo sjeanje na jedno ra
nije udo, kako kae Biblija - nikako se nije mogao rijeiti svog
privrenog glavnog sljedbenika Elizeja. Dvojicu proroka su na
putu neprestano presretali sljedbenici, 'proroki sinovi', koji su
ih zapitkivali: Je li istina da e Jahve danas uzeti Iliju na nebo?
Pustimo biblijskog pripovjedaa da ispria priu svojim ri
jeima:

Evo to se dogodilo kad je Jahve uznio Iliju na nebo u vi


horu: Ilija i Elizej poli iz Gilgala. I ree Ilija Elizeju: "Ostani
ovdje jer me Jahve alje do Betela." Elizej odgovori: "ivota
mi Jahvina i tvoga: ja te neu ostaviti!" I sioe do Betela.
A proroki sinovi koji su boravili u Betelu izioe Elizeju
u susret i rekoe mu: "Zna li da e danas Jahve uzeti tvoga
gospodara iznad tvoje glave?" On ree: "I ja to znam; tiho!"

Tada je Ilija priznao Elizeju da je njegovo odredite Jerihon,


kraj rijeke Jordan; i zamolio je svog suputnika da ne ide dalje.
Ali Elizej je opet odbio, i krenuo je za prorokom; i tako uoe u
Jerihon.
Proroki sinovi koji su ivjeli u Jerihonu prioe Elizeju i
rekoe mu: "Zna li da e danas Jahve uzeti tvoga gospodara
iznad tvoje glave?" On ree: "I ja to znam; tiho!"

Osujeen u svojim pokuajima da nastavi sam, Ilija je tada


zamolio Elizeja da ostane u Jerihonu, i da ga pusti da do obale
rijeke ode sam. Ali Elizej je to odbio, nije se elio odvojiti od Ilije.
Ohrabreni, pedeset prorokih sinova poe i zaustavi se podalje,
dok su se njih dvojica (Ilija i Elizej) zadrala na obali Jordana.

Tada Ilija uze svoj ogrta, smota ga i udari njime po vodi,


a voda se razdijeli na dvije strane. I obojica prijeoe po
suhu.

Nakon to su preli rijeku, Elizej je zatraio od Ilije da ga


prome boanskim duhom; ali prije nego to je mogao dobiti
odgovor:

I dok su tako ili i razgovarali, gle: ognjena kola i ognjeni


konji stadoe meu njih i Ilija u vihoru uzae na nebo.
Elizej je gledao i vikao: "Oe moj, oe moj! Kola Izraelova
i konjanici njegovi!" I vie ga nije vidio.

Sav izvann sebe, Elizej je neko vrijeme ostao sjediti. Tada je


vidio da je Ilija ostavio svoj ogrta. Je li to bilo sluajno ili na
mjerno? Odluivi to ustanoviti, Elizej je uzeo ogrta, vratio se
do obale Jordana, zazvao ime Jahvino i udario po vodi. Kad gle
- vode se razdijelie na dvije strane i Elizej prijee. A proro
ki sinovi, sljedbenici koji su ostali na zapadnoj obali rijeke, na
Jerihonskom polju, vidjeli su to pa rekoe: 'Duh je Ilijin poi
nuo na Ellzeju!' I krenule mu u susret, bacie se pred njim na
zemlju.
Ne vjerujui vlastitim oima, pedeset sljedbenika pitalo se da
li je Ilija zaista uzdignut na nebo. Moda ga je Duh Jahvin uzdi
gao i bacio na koju goru ili u kakvu dolinu, pitali su se. Usprkos
Elizejevom protivljenju, traili su ga tri dana. A kad su se vratili
iz bezuspjene potrage, Elizej im ree: "Nisam li vam rekao: 'Ne
mojte ii!'", jer on je dobro znao istinu: da je Bog Izraelov uznio
Iliju u plamenim kolima.

Susret s Henokom, kojeg je, prema priama, doivio Aleksan


dar, u potragu za besmrtnou uveo je jednog besmrtnog pre
tka koji se spominje i u Starom i u Novom zavjetu, i o ijem su
uzlasku na nebo postojale legende prije nastanka Biblije.
Prema Bibliji, Henok je bio sedmi pretpotopni patrijarh u
lozi od Adama preko eta (za razliku od proklete Adamove loze
po Kajinu). Bio je prapradjed Noe, junaka Potopa. Peto poglavlje
Knjige Postanka navodi genealogiju ovih patrijarha, godine koje
su imali u vrijeme roenja njihovih zakonitih nasljednika, i nji
hovu starost u trenutku smrti. No, Henok je iznimka: njegova se
smrt nigdje ne spominje. Uz objanjenje da je hodao s B o g o m ,
Knjiga Postanka kae da je u stvarnoj ili simbolinoj dobi od 365
godina (broj dana u solarnoj godini) Henok iezao sa Zemlje,
'jer Bog ga uze.'
Govorei opirnije o ovoj kriptinoj biblijskoj tvrdnji, i
dovski komentatori esto citiraju starije izvore koji, kako se ini,
opisuju pravi Henokov uzlazak na nebo, gdje je on (po nekim
verzijama) pretvoren u Metatrona, Bojeg Princa odobravanja
koji je bio smjeten tono iza Bojeg trona.
Prema ovim legendama, koje je prikupio I. B. Lavner u svojoj
knjizi Kol Agadoth Israel (Sve legende Izraela), kad je Henok bio
pozvan u Boji dom, po njega je s neba poslan plameni konj.
Henok je u to vrijeme ljudima propovijedao o pravednosti. Kad
su ljudi vidjeli kako plameni konj silazi s neba, upitali su Henoka
za objanjenje. On im je rekao: "Znajte da je dolo vrijeme da
vas napustim i uzaem na nebo." Ali kad je uzjahao konja, ljudi
su odbili pustiti ga da ode, i pratili su ga cijeli tjedan. I bijae
to sedmoga dana da ognjena kola i ognjeni konji i aneli sio
e i podigoe Henoka k nebu. Dok se uzdizao, aneli nebeski
prigovorili su Jahvi: "Kako moe ovjek od ene roen uzai
na nebo?" Ali Jahve ih je podsjetio na Henokovu pobonost i
predanost, otvorio mu je vrata ivota i mudrosti, i odjenuo ga je
velianstvenim ruhom i blistavom krunom.
Kao i u drugim sluajevima, kriptini opisi u Bibliji daju na
slutiti da su drevni urednici pretpostavljali da su njihovi itatelji
upoznati s drugim, podrobnijim tekstovima o istoj temi. ak se
i spominju neka takva djela - 'Knjiga pravednosti' ili 'Knjiga
ratova Jahvinih' koje su morale postojati, ali su u cijelosti
izgubljene. U sluaju Henoka, Novi zavjet pojanjava kriptinu
tvrdnju da je i Henok bio prenesen od Boga 'da ne vidi smrt',
pri emu se spominje Henokovo svjedoenje, koje je napisao ili
diktirao prije prijenosa u besmrtnost (Poslanica Hebrejima 11:
5). Poslanica Sv. apostola Jude 14, spominjui Henokova proro
anstva, takoer kao da govori o nekim djelima koja je napisao
ovaj patrijarh.
Razni kranski tekstovi pisani kroz stoljea takoer sadre
nagovjetaje ili se pozivaju na ove knjige; i kako se pokazalo, za
ista je od drugog stoljea pr. Kr. bilo u opticaju nekoliko verzija
Knjige Henokove. Kad su rukopisi proueni u devetnaestom sto
ljeu, znanstvenici su zakljuili da su postojala dva osnovna izvo
ra. Prvi, identificiran kao I Henok, zvan Etiopska knjiga proroka
Henoka, etiopski je prijevod starijeg grkog prijevoda izvornog
djela na hebrejskom (ili aramejskom). Drugi, identificiran kao II
Henok, slavenski je prijevod originala napisanog na grkom, iji
je puni naslov bio Knjiga tajni proroka Henoka.
Znanstvenici koji su prouili ove verzije ne iskljuuju mogu
nost da i I Henok i II Henok potjeu od mnogo starijeg original
nog djela, i da je zaista u drevna vremena mogla postojati Knjiga
Henokova. Apocrypha and Pseudepigrapha of the Old Testament,
koju je R. H. Charles poeo objavljivati 1913. jo uvijek je naj
vaniji engleski prijevod Henokovih knjiga i drugih ranih djela
koja nisu ukljuena u kanoniziram Stari i Novi zavjet.
Napisana u prvom licu, Knjiga tajni proroka Henoka poinje s
tono odreenim mjestom i vremenom:

Prvoga dana prvoga mjeseca 365. godine bio sam sam u


svojoj kui, odmarao sam se na krevetu i spavao... I tamo mi
se ukazae dva ovjeka, vrlo visoka, kakva na Zemlji ne bijah
vidio; i njihova lica sjala su poput sunca, a oi su im bile po
put upaljenih svjetiljki, i vatra je silazila s njihovih usana. Nji
hova odjea bila je poput perja, stopala su im bila ljubiasta.
Krila su im bila sjajnija od zlata, ruke bjelje od snijega. Stajali
su kraj uzglavlja moga kreveta i obratili mi se po imenu.

Budui da je spavao kad su ovi neznanci stigli, Henok poja


njava da je sada bio budan. "Jasno sam vidio ove ljude kako stoje
preda mnom.", tvrdi on. Poklonio im se i obuzeo ga je strah. Ali
ova dvojica su ga umirila:

Budi radostan, Henoe, nemaj straha; Vjeni Bog posla


nas k tebi, i gle, danas e s nama uzai na nebo.

Zatim su Henoku rekli da probudi svoju obitelj i sluge, i nare


di im da ga ne trae dok ga Bog ne vrati k njima. Henok je to i
uinio, iskoristivi priliku da sinove uputi u pravedno ponaanje.
Zatim je dolo vrijeme za odlazak:

I to se dogodilo nakon to bijah govorio sa svojim sino


vima, ovi su me ljudi pozvali, uzeli me na svojim krilima i
postavili me na oblake; i gle, oblaci se pokrenue... Penjui
se sve vie ugledah zrak i (penjui se jo) vie ugledah eter; i
postavie me na prvo nebo, i pokazae mi vrlo veliko more,
vee od zemaljskih mora.

Penjui se tako do nebesa na oblacima to se k r e u , Henok


je prenesen iz prvog neba - gdje dvije stotine anela vlada zvi-
jezdama - do drugog, tmurnog neba, a potom do treeg neba.
Tamo su mu pokazali

vrt izuzetne ljepote; predivna i mirisna stabla i voe.


Usred njega nalazi se stablo ivota - na onom mjestu gdje
se Bog odmara kada doe u raj.
Zapanjen velianstvenou stabla ivota, Henok ga uspijeva
opisati sljedeim rijeima: Divnije je od bilo ega stvorenog, sa
svih strana izgleda zlatno i purpurno, prozirno poput vatre. Iz
njegova korijena izbijaju etiri rijeke kojima teku med, mlijeko,
ulje i vino, i one iz nebeskog raja teku u rajski vrt, kruei oko Ze
mlje. To tree nebo i njegovo stablo ivota uva tri stotine vrlo
velianstvenih anela. U ovom treem nebu nalazi se mjesto
pravednih, i uasno mjesto gdje su smjeteni i mueni zli ljudi.
Penjui se jo vie, do etvrtog neba, Henok je mogao vidjeti
svjetlea tijela i razna udesna bia, i Boju vojsku. U petom nebu
vidio je mnogo vojski; u estom, ete anela koje prouava
ju okretanje zvijezda. Zatim je stigao do sedmog neba, gdje su
se uurbano kretali najvei aneli i gdje je vidio samoga Boga
- izdaleka - kako sjedi na svom prijestolju.
Dva krilata ovjeka i njihov pokretni oblak doveli su Henoka
na rub sedmog neba i otili; potom je Bog poslao arhanela Ga-
brijela da dovede Henoka k Njemu.
Trideset tri dana Henok je bio pouavan svim znanjima i o
svim dogaajima u prolosti i budunosti; nakon toga na Zemlju
ga je vratio jedan grozan aneo koji je djelovao vrlo h l a d n o .
Ukupno je izbivao sa Zemlje ezdeset dana. Ali vraen je na Ze
mlju samo kako bi svoje sinove mogao pouiti zakonima i zapo
vijedima. Trideset dana kasnije, opet je uznesen na nebo - ovaj
put zauvijek.

Napisana kao osobno svjedoanstvo i kao povijesni pregled,


Etiopska knjiga proroka Henoka, iji je najraniji naslov vjerojatno
bio Rijei proroka Henoka, opisuje njegova putovanja do neba,
kao i do sva etiri kuta Zemlje. Dok je putovao na sjever, prema
sjevernom kraju Zemlje, on je vidio ogroman i velianstven
ureaj, iju prirodu nije opisao. I tamo je, kao i na zapadnom
kraju Zemlje, vidio po tri velika nebeska portala otvorena na
n e b u , kroz koje su puhali tua, snijeg, hladan zrak i inje.
I potom otioh na zapad do krajeva Zemlje, a kroz portale
na nebu pljutale su rosa i kia. Odatle je otiao vidjeti istone
portale, kroz koje nebeske zvijezde prolaze i idu svojim putem.
Ali najvaniji misteriji, tajne prolosti i budunosti, Henoku
su otkriveni kad je otputovao do sredita Zemlje, i istono i
zapadno od njega. Sredite Zemlje bilo je mjesto budueg Je
ruzalemskog svetog hrama; putujui na istok, Henok je stigao do
stabla znanja; putujui na zapad, vidio je stablo ivota.
Na svom putovanju prema istoku, Henok je proao preko pla
nina i prauma, vidio je rijeke kako teku s vrhova planina prekri
venih maglom, snijegom i ledom ( v o d o m koja ne t e e ) , i stabla
to stvaraju razne mirise i balzame. Putujui sve dalje i dalje na
istok, otkrio je da se opet vratio iznad planina na rubu Eritrejskog
mora (Arapsko i Crveno more). Nastavivi putovanje, proao je
kraj Zotiela, anela koji uva ulaz u raj, i doao je do Vrta prave
dnosti. Tamo je, meu mnogim divnim stablima, vidio stablo
znanja. Bilo je visoko poput jele, listovi su mu bili kao u rogaa,
a plodovi poput grozdova vinove loze. I aneo koji je bio s njim
potvrdio je da je to doista bilo isto ono stablo ije su plodove jeli
Adam i Eva prije nego to su istjerani iz rajskog vrta.
Na svom putovanju prema zapadu, Henok je stigao do lanca
vatrenih planina koje su gorjele danju i n o u . Nakon toga, sti
gao je do mjesta okruenog sa est planina odvojenih dubokim,
krevitim klancima. Izmeu njih uzdizala se sedma planina,
podsjeajui na vladarsku stolicu; a mirisna stabla okruivala
su prijestolje. I meu njima bilo je stablo mirisa kakvog ne bijah
osjetio... a njegovi plodovi podsjeali su na palmine datulje.
Aneo koji ga je pratio objasnio je da je sredinja planina pri
jestolje na kojem e Sveti Velianstveni, Gospodar Slave, Vjeni
Kralj sjediti kada doe u posjet Zemlji. A o stablu iji su plodovi
nalikovali palminim datuljama rekao je:

A to se tie ovog mirisnog stabla, nijednom smrtniku


nije doputeno
dodirnuti ga do Velikog suda...
Njegovi plodovi bit e hrana za izabrane...
Njegov miris bit e u njihovim kostima,
I oni e dug ivot ivjeti na Zemlji.
Tijekom ovih putovanja Henok je vidio kako je u onim da
nima duga uad dana ovim anelima, i oni za sebe uzee krila,
i odletjee prema sjeveru. A kad je Henok upitao to to znai,
aneo koji ga je vodio rekao mu je: "Otili su mjeriti... odnijet e
mjeru pravednih pravednima, i uad pravednih odnijet e prave
dnima... sve te mjere otkrit e tajne zemaljske."
Nakon to je posjetio sva tajna mjesta na Zemlji, dolo je
vrijeme da Henok krene na putovanje u raj. I, kao i drugi nakon
njega, odnesen je do planine iji je vrh dopirao do neba i do
zemlje tame:

I oni (aneli) odvedoe me do mjesta na kojem oni koji


tamo borave izgledaju poput razbuktalih vatri, a po elji se
pojavljuju u ljudskom liku.
I odvedoe me do mjesta tame, i do planine iji je vrh
sezao do neba.
I vidjeh odaje svjetleih tijela, i riznice zvijezda, i gromo
va, u velikim dubinama, gdje bijae vatreni luk sa strijelama, i
njihov tobolac, i plameni ma, i sve munje.

Dok je, na ovom odluujuem stupnju, Aleksandru besmr-


tnost izmakla iz ruku zato to se potraga za njom nije slagala
s njegovom objavljenom sudbinom - Henok je, kao i faraoni
nakon njega, nastavio uz Boji blagoslov. Tako je, u ovom pre
sudnom trenutku, ocijenjeno da je on zasluio nastaviti; "oni
(aneli) su me odveli do vode ivota..."
Nastavivi, stigao je do plamene kue:

I uoh i pribliih se zidu sagraenom od kristala i okru


enom plamenim jezicima; i osjetih strah.
I uoh u plamene jezike i pribliih se hramu sagraenom
od kristala; i zidovi su mu bili poput kristalnih mozaika, i nji
hovi temelji bili su od kristala. Njegov strop bio je poput staze
od zvijezda i munja, i plameni kerubini bili su meu njima, a
njihovo nebo bilo je poput vode.
Blistava vatra okruivala je zidove, i portali su gorjeli plamenom.
I ja uoh u taj hram, i bilo je vrue poput vatre i hladno
poput leda...
I ugledah sliku: gle, tamo je bio drugi hram, vei od pret
hodnog, i cijeli portal stajao je otvoren preda mnom, i bijae
sagraen od blistava plamena...
I pogledah unutra i vidjeh vrlo visoko prijestolje: izgle
dom je bilo kao kristal, kotai njegovi poput sjajnih sunaca, i
tamo se pojavi kerubin.
A ispod prijestolja izbie blistavi plameni jezici, i nisam ga
mogao dalje gledati.

Kad je stigao do vatrene rijeke, Henok je podignut visoko


u zrak.
Mogao je vidjeti cijelu Zemlju - ua svih rijeka na Zemlji...
i Zemljine ugaone kamenove... i vjetrove na Zemlji to nose obla-
ke. Kad se digao jo vie, bio je tamo gdje vjetrovi ire svod ne
beski i imaju svoju postaju izmeu Zemlje i neba. Vidjeh vjetrove
nebeske koji se okreu i donose opseg Sunca, i svih zvijezda.
Slijedei put anela, stigao je do toke na nebeskom svodu iz
koje je mogao vidjeti kraj Zemlje.
Otuda je mogao sagledati nebeska prostranstva; i mogao je
vidjeti sedam zvijezda poput golemih blistavih planina - se-
dam planina od velianstvenog kamenja. Sa mjesta odakle je
promatrao ova nebeska tijela, tri su bila prema istoku gdje je
bilo podruje nebeske v a t r e ; Henok je tamo vidio kako se diu
i padaju vatreni stupovi - erupcije plamenova koje su bile
neizmjerne, kako po irini tako i po dubini. Na drugoj strani,
tri nebeska tijela bila su prema jugu; tamo je Henok ugledao
bezdan, mjesto nad kojim nije bilo nebeskog svoda, ni vrste
Zemlje pod njim... bilo je to prazno i zastraujue mjesto. Kad
je anela koji ga je nosio zrakom upitao za objanjenje, ovaj je
odgovorio: Tamo je nebo bilo zavreno... to je kraj neba i Ze
mlje; to je zatvor za zvijezde i nebesku vojsku.
Srednja je zvijezda dosezala do neba poput prijestolja Bo
jeg. Izgledala je kao da je od alabastera, a vrh prijestolja kao
od safira. Zvijezda je bila poput blistave vatre.
Putujui dalje kroz nebo, rekao je Henok, "produih dalje do
mjesta gdje su stvari kaotine. I tamo vidjeh neto uasno." Ono
to je vidio bile su nebeske zvijezde meusobno povezane. An
eo mu je objasnio: "Ovo su zvijezde nebeske koje su prekrile
Boje zapovijedi, i ovdje e biti svezane dok deset tisua godina
ne mine."
Zavravajui svoj izvjetaj o prvom putovanju do neba,
Henok govori: "I ja, Henok, imao sam viziju, kraj svih stvari; i
nijedan ovjek nee vidjeti kao to ja vidjeh.". Nakon to je u
Bojem domu pouen svim vrstama znanja, vraen je na Zemlju
kako bi prenio uenje drugim ljudima. Neko neodreeno vrijeme
Henok je bio skriven, nitko od sinova ljudskih nije znao gdje se
skrivao i gdje je ivio, i to od njega postade. Ali kad se pribliilo
vrijeme Potopa, zapisao je svoja uenja i savjetovao je svog prau
nuka Nou da bude pravedan i dostojan spasenja.
Nakon toga, Henok je opet bio uznesen izmeu onih to
ive na Zemlji. Uznesen je visoko na kolima duha, i njegovo 'ime'
nesta meu njima.
3
FARAONOVO
PUTOVANJE U
ZAGROBNI IVOT
Aleksandrove avanture i njegova potraga za besmrtnim pre
cima oito su sadravale elemente koji su imitirali njihova isku
stva: spilje, anele, podzemne vatre, plamene konje i plamena
kola. Ali jednako je jasno da su ljudi, u stoljeima prije kranske
ere, vjerovali (kao i Aleksandar i/ili njegovi povjesniari) da onaj
tko eli postii besmrtnost mora oponaati egipatske faraone.
U skladu s time, Aleksandrovo polaganje prava na polubo-
ansko podrijetlo nastalo je iz zamrene ljubavne avanture egi
patskog boanstva, a ne iz jednostavne povezanosti s lokalnim
grkim bogom. Povijesna je injenica, a ne samo legenda, da
je Aleksandar, im se probio kroz Perzijske linije u Maloj Aziji,
umjesto za perzijskim neprijateljem odluio otii u Egipat. Tamo
je elio pronai odgovore o svojim navodnim boanskim kori-
j e n i m a , i odatle poeti potragu za vodom ivota.
Dok su Hebreji, Grci i drugi drevni narodi prepriavali prie
o nekoliko iznimnih pojedinaca koji su uspjeli izbjei sudbinu
smrtnika zahvaljujui boanskom pozivu, drevni Egipani su tu
privilegiju pretvorili u pravo. Ne univerzalno pravo, niti pravo
rezervirano za izuzetno kreposne, ve pravo koje pripada egipat
skom kralju - faraonu - samim time to je sjedio na egipatskom
prijestolju. Razlog je, prema predajama drevnog Egipta, taj to
prvi egipatski vladari nisu bili ljudi nego bogovi.
Egipatske predaje govore o tome da su u pradavna vremena
nebeski bogovi doli na Zemlju s nebeskog diska (sl. 7). Dok
je Egipat bio preplavljen vodama, vrlo veliki bog koji je doao
(na Zemlju) u najranije vrijeme stigao je u Egipat i doslovno
ga uzdignuo iz vode i mulja tako to je branom ukrotio Nil i
pokrenuo opsena odvodnjavanja i gradnje nasipa (zbog toga je
Egipat kasnije bio poznat i kao Uzdignuta zemlja). Taj davni
bog zvao se PTA - Unapreditelj. Smatra se da je on bio veliki
znanstvenik, majstor inenjer i arhitekt, glavni obrtnik bogova,
koji je imao svoje prste ak i u stvaranju i oblikovanju ovjeka.
Njegov tap na slikama je esto prikazivan kao prugasta letva
- vrlo nalik mjernoj letvi koju geodeti danas koriste za terenska
mjerenja, (sl. 7).
Egipani su vjerovali da se Pta na kraju povukao na jug gdje
je mogao nastaviti nadzirati razinu Nila pomou ustava koje je
postavio u tajnoj peini, smjetenoj na prvoj katarakti Nila (na
mjestu dananje Asuanske brane). Ali prije no to je napustio
Egipat, sagradio je njegov prvi sveti grad i nazvao ga AN, u ast
nebeskih bogova (biblijski ON, kojeg su Grci zvali Heliopolis).
Tamo je za prvog boanskog vladara Egipta postavio svog sina
RAA (tako nazvanog u ast nebeske kugle).
Ra, veliki Bog Neba i Zemlje, dao je da se u Anu sagradi
posebno svetite; u njemu je uvan Ben-Ben - tajni predmet u
kojem je Ra navodno siao na Zemlju s neba.
Kasnije je Ra podijelio kraljevstvo izmeu bogova OZIRISA
i SETA. Ali podjela kraljevstva izmeu dva boanska brata nije
uspjela. Set je uporno pokuavao svrgnuti i ubiti svog brata Ozi-
risa. Nakon dugotrajnih napora, na kraju je uspio nagovoriti Ozi-
risa da ue u lijes, kojeg je Set odmah zapeatio i bacio u vodu.
IZIDA, Ozirisova sestra i supruga, uspjela je pronai lijes koji je
1 2 3 4

5 6 7 8

9 10 11 12 13
NEBESKI DISK I EGIPATSKI BOGOVI
1. Pta 2. Ra-Amen 3. Tot 4. Seker
5. Oziris 6. Izida s Horom 7. Neftida 8. Hathor

Bogovi s njihovim obiljejima:


9. Ra/Sokol 10. Hor/Sokoi 11. Set/Sinajski magarac 12.Tot/lbis 13. Hathor/Krava

slika 7
more izbacilo na obalu dananjeg Libanona. Sakrila je Ozirisa
i otila potraiti pomo drugih bogova koji su mogli ponovno
oivjeti Ozirisa; ali Set je pronaao tijelo i raskomadao ga, a za
tim razbacao njegove dijelove po itavoj zemlji. Uz pomo svoje
sestre NEFTIDE, Izida je uspjela ponovno sakupiti dijelove (sve
osim falusa) i sastaviti Ozirisovo raskomadano tijelo, oivjevi ga
na taj nain.
Nakon toga, Oziris je, uskrsnut, nastavio ivjeti u Drugom
svijetu meu drugim nebeskim bogovima. Sveti spisi o njemu
kau:

Uao je kroz tajna vrata,


U sjaj Gospodara vjenosti,
Ukorak s onim koji sja na obzoru,
Na putu Raovom.

Ozirisovo mjesto na egipatskom prijestolju preuzeo je njegov


sin Hor. Njegova majka, Izida, po roenju ga je bila sakrila u tr
stik pokraj Nila (ba kao to je, prema Bibliji, uinila i Mojsijeva
majka), kako bi ga obranila od Seta. Ali djeaka je ubo korpion, i
on je umro. Boica majka brzo je zatraila pomo od TOTA, boga
arobnih moi. Tot, koji je bio na nebu, odmah je siao na Zemlju
u Raovoj Barci astronomskih godina i pomogao oivjeti Hora.
Kad je odrastao, Hor je izazvao Seta na dvoboj za tron. Bor
ba se odvijala na velikom prostoru, i bogovi su se meusobno
proganjali po nebu. Hor je napao Seta s Nara, a ta je rije na
drevnom Bliskom istoku znaila plameni stup. Na slikama iz
preddinastijskog vremena ta su nebeska kola prikazivana kao
dug, valjkasti objekt s ljevkastim repom koji je odvojen pregra
dom, i iz kojeg izbijaju zrake, neto poput nebeske podmornice
(sl. 8). Na prednjoj je strani Nar imao dva fara ili oi koja su,
prema egipatskim priama, mijenjala boju iz crvene u plavu.
Borba je bila puna obrata, i trajala je danima. Hor je iz Nara
ispalio posebno oblikovani harpun na Seta i ozlijedio ga. Set je
ostao bez testisa, to ga je samo jo vie razbjesnjelo. U konanoj
bitci nad Sinajskim poluotokom Set je na Hora ispalio plamenu
slika 8

zraku, i Hor je izgubio jedno oko. Veliki bogovi dogovorili su


primirje i stali vijeati. Poslije prilino kolebanja i neodlunosti,
Gospodar Zemlje presudio je u korist Hora koji je dobio Egipat i
postao zakoniti nasljednik po nasljednoj liniji Ra-Oziris. (Od tog
vremena, Hor je obino prikazivan s obiljejima sokola, dok je
Set prikazivan kao azijsko boanstvo koje simbolizira magarac,
teglea ivotinja nomada; sl. 7).
Dolazak Hora na ujedinjeno prijestolje Dviju Zemalja (Gor
njeg i Donjeg Egipta) kroz cijelu je egipatsku povijest ostao toka
u kojoj je kraljevski poloaj dobio svoju trajnu povezanost s bo
anskim, jer je svaki faraon smatran Horovim nasljednikom koji
sjedi na Ozirisovom prijestolju.
Iz nepoznatih razloga, nakon Horove vladavine uslijedilo je
razdoblje kaosa i nazadovanja. Nitko ne moe sa sigurnou rei
koliko je ono potrajalo. Konano, negdje oko 3200. pr. Kr. u Egi
pat je dola dinastijska rasa, i na prijestolje ujedinjenog Egipta
stupio je ovjek po imenu Menes. Bogovi su tada Egiptu podarili
civilizaciju i ono to danas zovemo religijom. Vladavina koju je
zapoeo Menes nastavila se kroz dvadeset i est dinastija faraona,
sve do Perzijske okupacije 525. pr. Kr., a zatim i u doba Grka i
Rimljana (kada je vladala i slavna Kleopatra).
Kada je Menes, prvi faraon, utemeljio ujedinjeno kraljevstvo,
za prijestolnicu dva Egipta izabrao je mjesto na srednjem dijelu
toka Nila, neto junije od Heliopolisa. Oponaajui Ptaa, sagra
dio je Memfis na umjetnom brijegu uzdignutom iznad voda Nila
i posvetio njegove hramove Ptau. Memfis je ostao politiki i vjer
ski centar Egipta vie od tisuu godina.
Ali negdje oko 2200. pr. Kr. u Egiptu je dolo do velikih pre
vrata iji uzroci znanstvenicima nisu jasni. Neki vjeruju da su
zemlju pregazili napadai iz Azije koji su porobili ljude i zabra
nili tovanje njihovih bogova. Ono to je preostalo od egipatske
nezavisnosti zadralo se u Gornjem Egiptu - slabije pristupa
nim regijama dalje prema jugu. Kad je nakon nekih 150 godina
ponovno uspostavljen red, politika i religijska mo - obiljeja
kraljevskog poloaja - irile su se iz Tebe, starog, ali dotad neu
glednog grada u Gornjem Egiptu, na obali Nila.
Njegov bog zvao se AMEN - 'Skriveni'. Bio je to onaj bog
Amon kojeg je Aleksandar traio kao svojeg pravog, boanskog
oca. Kao vrhovno boanstvo, tovan je kao Amen-Ra, 'Skriveni
Ra', i nije posve jasno da li se radi o onom istom Rau koji je sada
bio na neki nain nevidljiv ili 'skriven', ili je rije o drugom bo
anstvu.
Grci su Tebu zvali Diospolis, Zeusov g r a d , jer su Amona
izjednaavali sa svojim vrhovnim boanstvom Zeusom. Ta je
injenica Aleksandru omoguila da se lake povee s Amonom, i
Teba je bila grad u koji je pourio nakon to je od Amona dobio
povoljno proroanstvo u oazi Siwa.
Tamo, u Tebi i njenoj okolici (mjestima koja su danas po
znata kao Karnak, Luxor i Dier-el-Bahari), Aleksandar je naiao
na goleme hramove i spomenike posveene Amonu, koji su jo
i danas impresivni, iako stoje prazni i ruevni. Najveim su dije
lom sagraeni za vrijeme dvanaeste dinastije faraona, od kojih
je vjerojatno jedan bio i Sesonkuz, koji je traio vodu ivota
1500 godina prije Aleksandra. Jedan od kolosalnih hramova dala
je sagraditi kraljica Hatepsut koja je takoer navodno bila ki
boga Amona.
Takve prie o boanskom podrijetlu nisu bile rijetkost. Fa-
raonovo polaganje prava na boanski status, koje se temeljilo na
samoj injenici da sjedi na Ozirisovom prijestolju, ponekad je
potkrjepljivano tvrdnjama da je vladar bio sin ili brat ovog ili
onog boanstva. Znanstvenici misle da su takve tvrdnje imale
samo simbolino znaenje; ali neki egipatski faraoni, kao to su
tri kralja iz pete dinastije, uporno su tvrdili da su pravi, fiziki
sinovi boga Raa, koje je on zaeo oplodivi suprugu vrhovnog
sveenika u svom vlastitom hramu.
Drugi su kraljevi svoje podrijetlo od Raa opravdavali na
profinjenije naine. Tvrdilo se da se Ra utjelovio u vladajuem
faraonu, pod ijom je krinkom tada mogao imati snoaj s kra
ljicom. Tako je nasljednik prijestolja mogao tvrditi da je izravni
potomak Raa. Ali osim takvih specifinih tvrdnji o potjecanju od
boanskog sjemena, svaki je faraon teoloki smatran inkarnaci
jom Hora, a time i sinom boga Ozirisa. U skladu s time, faraon je
imao pravo na vjeni ivot kakav je iskusio Oziris: na uskrsnue
nakon smrti, na zagrobni ivot.
Tom se krugu bogova i bogolikih faraona elio pridruiti i
Aleksandar.

Vjerovalo se da su Ra i drugi besmrtni bogovi u stanju ivjeti


vjeno zato to se neprestano pomlauju. Zbog toga su faraoni
nosili imena koja su znaila, na primjer, Onaj Koji Se Ponovno
Raa i Neprestano Raajui. Bogovi su se pomlaivali uiva
njem u boanskoj hrani i piu u svom boravitu. Zato je kralju
za ostvarenje vjenoga ivota bilo nuno da se i on pridrui bo
govima u njihovom boravitu, kako bi i on mogao jesti njihovu
boansku hranu.
U drevnim napjevima molilo se bogove da s preminulim
kraljem podijele svoju boansku hranu: Uzmite sa sobom ovoga
kralja, da moe jesti od onoga to vi jedete, da moe piti od onoga
to vi pijete, da moe ivjeti tamo gdje vi ivite. I jo otvorenije,
kao u tekstu iz piramide kralja Pepija:

Dajte jesti i piti ovom kralju Pepiju


Od vae vjene hrane,
Vaega vjenog pia

Preminuli se faraon nadao da e svoju vjenu hranu dobiti


u nebeskom kraljevstvu Raa, na Neprolaznoj zvijezdi. Tamo,
u mistinom Polju darova ili Polju ivota, rasla je Biljka
ivota. Tekst iz piramide Pepija I opisuje kako on prolazi kraj
uvara koji izgledaju poput ptica s perjanicom, kako bi se sreo
s Horovim izaslanicima. S njima :
On doputova do Velikog jezera
kraj kojeg se okupljaju veliki Bogovi.
Ovi Veliki s Neprolazne zvijezde
daju Pepiju biljku ivota
od koje oni sami ive,
kako bi od nje ivio i on.

Egipatske slike prikazivale su preminulog (ponekad s njego


vom suprugom) u ovom nebeskom raju, kako pije vodu ivota iz
koje raste stablo ivota sa svojim ivotvornim plodovima - datu-
ljina palma (sl. 9).
Nebesko odredite bilo je mjesto roenja Raa u koje se on
vratio nakon boravka na Zemlji. Tamo se sam Ra neprestano
pomlaivao ili ponovno budio tako to mu je Boica etiri
vra povremeno nalijevala odreeni eliksir. Stoga se kralj nadao
da e ista boica i njemu natoiti eliksir i time osvjeiti njegovo
srce za ivot. U tim se vodama, vodama mladosti, pomlaivao
i Oziris. Tako je i preminulom kralju Pepiju obeano da e Hor
njemu odbrojiti drugo doba mladosti, da e obnoviti svoju
mladost u vodi ije je ime 'voda mladosti'.
Uskrsnut u zagrobnom ivotu, pa ak i pomlaen, faraon je
ivio rajski ivot: On se hrani meu bogovima; njegova voda je
vino, kao i Raova. Kada Ra jede, daje i njemu; kada pije, on daje
njemu.
Donekle u stilu psihoterapije dvadesetog stoljea, tekst do
daje: On zdravo spava svakoga dana... danas mu je bolje nego
juer.
ini se da faraona nije previe zabrinjavao paradoks da mora
prvo umrijeti kako bi postigao besmrtnost. Kao vrhovni vladar
Dviju Zemalja Egipta, na Zemlji je ivio najudobnijim moguim
ivotom, a uskrsnue meu bogovima bila je jo privlanija per
spektiva. Osim toga, samo je njegovo nebesko tijelo trebalo biti
balzamirano i poloeno u grobnicu; jer Egipani su vjerovali da
svaki ovjek ima Ba, neto nalik onome to mi zovemo d u a ,
koja bi se nakon smrti vinula prema nebu kao ptica; i Ka - koji se
prevodi kao Dvojnik, duh predaka, esencija, osobnost - u ijem
slika 9

je obliku faraon odlazio u svoj zagrobni ivot. Samuel Mercer u


svom uvodu u Tekstove piramida zakljuio je da je Ka predsta
vljao personifikaciju boga u smrtniku. Drugim rijeima, koncept
je podrazumijevao da u ovjeku postoji boanski element, nebe
ski ili boanski dvojnik, koji je mogao nastaviti ivjeti zagrobni
ivot.
Ali ako je zagrobni ivot i bio mogu, nije ga bilo lako dostii.
Preminuli kralj morao je proi dug i teak put, i morao je proi
kroz sloene ceremonijalne pripreme prije nego to bi mogao
krenuti.
Obogotvorenje faraona poelo je njegovim proiavanjem,
i ukljuivalo je balzamiranje (mumifikaciju), kako bi mrtvi kralj,
zamotan u zavoje, podsjeao na Ozirisa. Balzamirani faraon po
tom je u pratnji pogrebne povorke bio donesen do graevine s
piramidom na vrhu, pred kojom je stajao ovalni stup (sl. 10).
U ovom pogrebnom hramu sveenici su obavljali obrede
koji su trebali pomoi faraonu da bude prihvaen na kraju svog
puta. Obrede, koji se u egipatskim pogrebnim tekstovima nazi
vaju Otvaranje u s t a , nadgledao je Shem-sveenik - koji je na
slikama uvijek odjeven u leopardovu kou (sl. 11). Znanstvenici
smatraju da je ritual bio upravo ono to mu ime govori: sveenik
je, koristei zavinuto bakreno ili eljezno orue, otvarao usta
mumije ili kipa koji je predstavljao umrlog kralja. Jasno je da je
slika 10

slika 11

obred u prvom redu bio simbolian, i da je njegov cilj bio otvara


nje usta ili ulaza u nebo za preminulog.
Mumija je do tada ve bila vrsto umotana u vie slojeva tka
nine i prekrivena kraljevom zlatnom posmrtnom maskom. Tako
je dodirivanje njegovih usta (ili usta kraljeva kipa) moglo imati
samo simbolino znaenje. Dakle, sveenik svojim pjevajuim
glasom nije molio pokojnika, ve bogove da otvore usta kako
bi se faraon mogao uzdii do vjenoga ivota. Posebne molbe
upuivane su Horovom O k u , koje je on izgubio u bici sa Se
tom, da potakne otvaranje usta kako bi za kralja bio otvoren
put do Blistavih, da se moe nastaniti meu njima.
Zemaljska (i zato, kako se vjerovalo, samo privremena) fara
onova grobnica je - prema tekstovima i arheolokim otkriima
- na svojoj istonoj strani imala lana vrata, to jest kamenje je na
tom mjestu bilo postavljeno na nain da izgleda kao da postoji
prolaz, a u stvari je to bio vrsti zid. Proien, sa svim udovi
ma zamotanim uz tijelo, otvorenih u s t a , kralj je trebao ustati,
zbaciti sa sebe zemaljsku prainu i izai kroz lana vrata. Prema
Tekstovima piramida, koji proces uskrsnua objanjavaju korak
po korak, faraon kroz kamena vrata nije mogao proi sam. "Ti
stoji na vratima koja ljudima ne daju proi", stoji u tekstu, sve
dok onaj koji je voa odlaska - boanski glasnik kojem je po
vjeren taj zadatak - ne doe po tebe. On te uzima za ruku i vodi
te u Nebo, k tvom ocu.
Tako je uz pomo boanskog glasnika faraon kroz lana vra
ta izaao iz svoje zapeaene grobnice. A sveenici bi zapjevali:
Kralj je na putu prema nebu! Kralj je na putu prema nebu!

Kralj je na putu prema nebu


Kralj je na putu prema nebu
Noen vjetrom, noen vjetrom.
Nita ga ne ometa;
Nitko ga ne zadrava.
Kralj je slobodan, sin bogova.
Njegov kruh je na nebu, kod Raa;
Njegovi darovi dolaze s neba.
Kralj je Onaj koji ponovno dolazi.

Ali prije nego to se preminuli kralj mogao uzdii na nebo


kako bi jeo i pio s bogovima, morao je krenuti na naporno i
opasno putovanje. Njegov je cilj bila zemlja zvana Neter-Khert,
Zemlja planinskih bogova. Hijeroglifima je to ponekad prika
zivano simbolom za boga (Neter) postavljenim na skelu ;

i zaista, da bi stigao do te zemlje, faraon je morao proi kroz dugo


i krivudavo Jezero trske. Ovu movaru bilo je mogue prijei uz
pomo boanskog skelara, ali prije negoli bi prebacio faraona, on
bi kralja upitao za njegovo podrijetlo: Zato misli da ima pravo
prijei na drugu stranu? Da li je sin nekog boga ili boice?
S druge strane jezera, iza pustinje i planinskog lanca, iza
raznih boanskih straara, nalazio se Duat, arobno Mjesto za
uzdizanje prema zvijezdama, ije ime i lokaciju znanstvenici
nikako ne mogu shvatiti. Neki smatraju da je to svijet Netera, bo
ravite duhova, kamo kralj mora otii kao to je to uinio i Oziris.
Drugi vjeruju da je to neka vrsta podzemnog svijeta, i doista se
mnogi njegovi prikazi sastoje od podzemnih tunela i spilja s ne
vienim bogovima, jezerima kljuale vode, neobinim svjetlima,
odajama koje uvaju ptice, vratima koja se otvaraju sama od sebe.
Ta arobna zemlja bila je podijeljena na dvanaest dijelova, i bilo
je potrebno dvanaest sati da ju se prijee.
Duat je zbunjuju i zato to usprkos svojoj zemaljskoj prirodi
(do njega se dolazi kroz klanac meu planinama) ili podzemnim
obiljejima, njegovo se ime hijeroglifski pie sa zvijezdom i lete

im sokolom kao odreujuim znakovima , ili jedno-


stavno zvijezdom unutar kruga , to ukazuje na povezanost s
nebom ili zvijezdama.
Koliko god to bilo neshvatljivo, injenica je da se u Teksto
vima piramida, koji opisuju faraonovo napredovanje kroz ivot,
smrt, uskrsnue i odlazak u zagrobni ivot, ovjekovim proble
mom smatralo to to ne moe letjeti poput bogova. Jedan tekst
saima ovaj problem i njegovo rjeenje u dvije reenice: Ljudi
su pokopani, a bogovi lete. Uini da ovaj kralj poleti do neba, (i
doe) meu svoju brau bogove. Tekst uklesan u piramidi kra
lja Tetija izrazio je faraonove nade i molbe upuene bogovima
ovim rijeima:

Ljudi umiru,
Oni nemaju Ime.
Uhvati kralja Tetija za ruke,
Podigni kralja Tetija do neba,
Da ne umre na Zemlji meu ljudima.

I tako je kralj bio obavezan doi do Skrivenog mjesta i


prolaziti kroz njegove podzemne labirinte dok u njima ne pro-
nae boga koji nosi simbol stabla ivota, i boga koji je vjesnik
n e b a . Oni e mu otvoriti tajni ulaz i povesti ga do Horovog oka,
nebeskih ljestvi na koje e zakoraiti - objekta koji moe mije
njati boju u plavu ili crvenu, ovisno o p o g o n u . A tada e, i sam
pretvoren u boga-sokola, on poletjeti prema nebu do vjenog
zagrobnog ivota na Neprolaznoj zvijezdi. Tamo e mu sam Ra
poeljeti dobrodolicu:

Dveri neba za tebe su otvorena;


Vrata Mjesta svjeine za tebe su otvorena.
Nai e Raa gdje stoji, ekajui na tebe.
On e te uzeti za ruku,
Povest e te do Dvojnog nebeskog svetita;
Posjest e te na Ozirisovo prijestolje...
Stajat e poduprt, opremljen poput boga...
Meu Vjenima, na Neprolaznoj zvijezdi.

Velik dio onoga to danas znamo o ovoj temi potjee iz Tek


stova piramida - tisua stihova kombiniranih u stotine molitvi,
koji su otkriveni uklesani ili naslikani (hijeroglifskim pismom
staroga Egipta) na zidovima, hodnicima i podzemnim prolazima
piramida pet faraona (Unasa, Tetija, Pepija I, Merenraa i Pepija
II) koji su vladali Egiptom otprilike od 2350. pr. Kr. do 2180. pr.
Kr. Te je tekstove razvrstao i numerirao Kurt Sethe u svom maj
storskom djelu Die altaegyptischen Pyramidentexte, koje je do da
nas ostalo glavni izvor podataka, zajedno s engleskim pandanom
The Pyramid Texts Samuela A. B. Mercera.
Tisue stihova koji sainjavaju Tekstove piramida naizgled su
samo zbirka repetitivnih, nepovezanih napjeva, molitvi bogovima
ili hvalospjeva kralju. Da bi dali neki smisao ovim materijalima,
znanstvenici su razvili teorije o promjenama u teologiji drevnog
Egipta, o sukobima i kasnijem ujedinjavanju solarne religije i
nebeske religije, sveenstava Raa i Ozirisa, i tako dalje, istiui
da se radi o materijalu koji se nakupljao tijekom tisuljea.
Znanstvenicima koji ovu gomilu stihova smatraju izrazom
primitivne mitologije, plodovima mate ljudi koji su se tresli od
straha pred grmljavinom i zavijanjem vjetra i te pojave nazivali
bogovima - stihovi e zauvijek ostati zagonetni i zbunjujui.
Svi se znanstvenici, meutim, slau da su ove stihove drevni
pisari izvukli iz starijih i, po svemu sudei, dobro organiziranih,
suvislih i razumljivih spisa.
Kasniji natpisi na sarkofazima i ljesovima, kao i na papirusu
(ovi posljednji obino su bili popraeni ilustracijama), zaista po
kazuju da su ovi stihovi, molitve i poglavlja (s imenima kao to
je Poglavlje onih koji uzlaze) bili prepisani iz Knjiga M r t v i h ,
koje nose naslove poput Ono to je u Duatu, Knjiga dveri ili
Knjiga dvaju putova. Znanstvenici vjeruju da su i ove knjige
bile verzije dva ranija izvorna djela: starog teksta koji je govorio
o nebeskom putovanju Raa, i novijeg izvora koji je naglaavao
blaeni zagrobni ivot onih koji uskrsnu i pridrue se Ozirisu:
hranu, pie, brane uitke u nebeskom boravitu. (Stihovi iz ove
verzije ak su bili ugravirani na amajlije kako bi onima koji ih
nose neprekidno osiguravali sjedinjenja s enama nou i danju
i ensku udnju.)
Znanstvene teorije, meutim, nisu objasnile magijske aspekte
informacija iznesenih u ovim tekstovima. Neobjanjivo je to to
je Horovo oko objekt koji postoji neovisno o njemu - objekt u
iju unutranjost kralj moe ui, i koji moe mijenjati boju iz cr
vene u plavu, ovisno o tome ime je p o k r e t a n . Postoje skele s
vlastitim pogonom, vrata koja se sama otvaraju, nevieni bogovi
ija lica zrae priguenom svjetlou. U podzemnom svijetu, koji
bi trebao biti nastanjen iskljuivo duhovima, nalaze se i nosai
za mostove i bakreni kablovi. Ali najneshvatljiviji aspekt u
svemu je sljedei: Ako faraona njegova transfiguracija vodi u
podzemni svijet, zato tekstovi tvrde da je kralj na svom putu
prema nebu?
Stihovi od poetka do kraja govore o tome kako kralj slijedi
smjer putovanja bogova, da prelazi preko jezera onako kao to
je to uinio bog prije njega, da se slui barkom kao to se sluio
bog Ra, da uzlazi opremljen poput b o g a , kao to je bio i Oziris,
i tako dalje. Postavlja se pitanje: to ako ovi tekstovi nisu bili pri
mitivne fantazije - mitologija - ve prikazi simuliranog putovanja
u kojem je preminuli faraon oponaao ono to su bogovi zaista
uinili? to ako su tekstovi, u kojima je faraonovo ime zamijenilo
ime boga, bili kopije nekog mnogo starijeg teksta koji nije govorio
o faraonovom putovanju, nego o putovanjima bogova?
Jedan od vodeih ranih egiptologa, Gaston Maspero (L'Arch-
eologie egyptienne i drugi radovi), na temelju gramatikog oblika
i drugih dokaza zakljuio je da su Tekstovi piramida nastali na
samom poetku egipatske civilizacije, moda ak i prije nego to
su zapisani hijeroglifima. J. H. Breasted u novije je vrijeme zaklju
io (u Development of Religion and Thought in Ancient Egypt) da
je takav stariji materijal postojao, imali ga mi ili ne. U teksto
vima je otkrio informacije o stanju civilizacije i dogaajima, koje
pruaju dodatnu vjerodostojnost tekstu kao izvoru injeninih
informacija, a ne fantazija. Za osobu s razvijenom sposobnou
predoavanja, tvrdi on, oni obiluju slikama davno nestalog svi
jeta kojeg su sami odraz.
Promotreni u cjelini, tekstovi i kasnije ilustracije opisuju puto
vanje koje zapoinje iznad zemlje, vodi kroz Zemlju, i zavrava na
otvoru prema nebu kroz koji su bogovi - i kraljevi koji su ih opona
ali - bili lansirani prema nebu (sl. 12). Otuda hijeroglifske konota
cije koje kombiniraju podzemno mjesto s nebeskom funkcijom.

slika 12
Jesu li faraoni koji su iz svojih grobnica putovali prema za
grobnom ivotu zaista odlazili tim putem prema nebu? ak su i
drevni Egipani tvrdili da ovo putovanje nije za mumificirano
tijelo, nego za Kaa (Dvojnika) preminuloga kralja. No oni su
vjerovali da ovaj Dvojnik samo ponavlja stvarno putovanje kroz
postojea mjesta.
to, dakle, ako tekstovi opisuju mjesta koja su zaista postojala
- to ako je faraonovo putovanje do besmrtnosti, ak i ako se radi
samo o oponaanju, doista korak po korak slijedilo stvarna puto
vanja koja su bila poduzeta u pretpovijesnim vremenima?
Krenimo ovim stopama; poimo Putem bogova.
4
STEPENITE
DO NEBA

Zamislimo da se nalazimo u faraonovom velianstvenom


pogrebnom hramu. Nakon to su mumificirali faraona i pripre
mili ga za njegovo putovanje, Shem sveenici sada pjevajui mole
bogove da otvore put i prolaz za kralja. Boanski glasnik stigao je
na drugu stranu lanih vrata i spreman je provesti faraona kroz
kameni zid, te ga poslati na njegovo putovanje.
Dok izlazi kroz lana vrata na istonoj strani svoje grobnice,
faraon dobiva uputu da krene prema istoku. Kako ne bi neto
pogreno razumio, bit e izrijekom upozoren da ne ide prema
zapadu: Oni koji odlaze ondje, ti se ne vraaju! Njegov cilj
bio je Duat, u Zemlji planinskih bogova. Tamo je trebao ui u
Svetite dvojice... Kuu vatre, gdje e se tijekom noi rauna
godina pretvoriti u boansko bie i uzai do istone strane
neba.
Prva prepreka na faraonovom putu bilo je Jezero trske - dugo
movarno podruje od niza povezanih jezera. Simbolino, fara-
onov bog uvar blagoslovio je prijelaz preko jezera razdvajanjem
njegovih voda (sl. 13); fiziki, prijelaz je bio mogu zato to je na
jezeru radio boanski skelar, koji je prevozio bogove preko jezera
na skeli koju je izradio Khnum, boanski obrtnik. Ali skelar bo
ravi na suprotnoj obali jezera, i faraonu nije lako uvjeriti ga da
doe po njega i prebaci ga na drugu stranu.
Skelar bi faraona ispitivao o njegovom podrijetlu. Da li je bio
sin nekog boga ili boice? Nalazi li se na Popisu dvaju velikih
bogova? Faraon bi iznio svoju tvrdnju da potjee od boan-
skog sjemena i uvjeravao ga u svoju pravednost. Ponekad bi to
upalilo. U drugim sluajevima, faraon je morao zamoliti Raa ili
Tota da mu pomognu prijei na drugu stranu; tada bi sablasne
sile oivjele barku i njena vesla ili kormilo, skela bi se sama poe
la kretati, kormilo koje bi uhvatio kralj samo bi mijenjalo smjer.
Ukratko, sve bi se poelo kretati samo od sebe. Na ovaj ili onaj
nain, faraon bi uspio prijei jezero i nastaviti svoj put prema
Dvojici to pribliavaju n e b o :

On silazi u barku, poput Raa


na obalama Vijugavog vodotoka.
Kralj vesla u Hanbu-lai;
Usmjerava kormilo prema
Ravnici Dvojice to pribliavaju n e b o ,
u zemlji to poinje iza Jezera trske.

slika 13
Jezero trske nalazi se na istonom kraju Horovog posjeda. Iza
njega se nalazi teritorij njegovog suparnika Seta, zemlje Azije.
Kao to se moe i oekivati na tako osjetljivoj granici, kralj otkri
va da istonom obalom jezera patroliraju etiri uvara prijelaza
s dugim zaliscima. ini se da je na ovim uvarima najupadljivija
bila njihova frizura. Crna kao ugljen, kosa im je bila kovrava
na elu, sljepoonicama i potiljku, s pletenicama na sredini gla
ve.
Kombinirajui diplomaciju i odlunost, kralj je opet izjavio da
je boanskog podrijetla, tvrdei da ga je pozvao njegov otac R a .
Spominje se da se jedan faraon posluio i prijetnjom: Usporite li
moj prijelaz, iupat u vam kovre kao lotosove cvjetove iz jeze
ra s lotosima! Drugi je pozvao u
pomo neke od bogova. Na ovaj
ili onaj nain, faraon bi uspio
nastaviti put.
Kralj bi tada napustio Horo-
vu zemlju. Mjesto na istoku do
kojeg eli doi - iako pod zati
tom Raa - nalazi se u Setovoj
pokrajini. Njegov cilj je planin
sko podruje, Planine Istoka (sl.
14). Put ga vodi prema prolazu
izmeu dviju planina, dviju
planina koje osjeaju strahopo
slika 14 tovanje prema Setu. Prije toga,
meutim, mora prijei suno i neplodno podruje, neku vrstu
niije zemlje izmeu Horovog i Setovog posjeda. Dok se ubrzava
ritam i pojaava napetost molitvi jer se kralj pribliava Skrive
nom mjestu na kojem se nalaze nebeska vrata, opet ga zaustavlja
ni straari. Kamo e t i ? , pitaju ga.
Kraljevi pomagai odgovaraju u njegovo ime: Kralj ide u
nebo ide po ivot i uitak; tamo e kralj vidjeti svog oca, tamo e
kralj vidjeti Raa. Dok straari razmatraju zahtjev, sam kralj moli
ih da ga puste: Otvorite granicu... spustite barijeru... pustite me
da proem kao to prolaze bogovi!
Budui da dolaze iz Egipta, iz Horovog posjeda, kralj i njegovi
pomagai svjesni su da moraju biti na oprezu. Izgovaraju se mno
ge molitve i stihovi kako bi se kralja prikazalo kao neutralnog u
svai izmeu bogova. Kralj se predstavlja kao roen od Hora,
na iji se spomen Zemlja t r e s e , i zaet od Seta, od ijeg imena
nebo d r h t i . Osim to naglaava svoju povezanost s Raom, kralj
objavljuje i da dolazi na slubu R a u ; time se poziva na odobre
nje vieg autoriteta. S razboritom nepristranou, tekstovi dvojici
bogova ukazuju na to da je u njihovom interesu da kralj nastavi s
putovanjem, jer e Ra sigurno znati cijeniti to to pomau onome
koji dolazi u njegovu slubu.
Konano, uvari Setove zemlje putaju kralja da nastavi pre
ma planinskom klancu. Kraljevi pomagai pobrinut e se da on
shvati vanost tog trenutka:

Ti si sada na putu do visokih mjesta


U zemlji Setovoj
U zemlji Setovoj
Bit e postavljen na visoka mjesta,
Na ono visoko Stablo istonog neba
Na kojem bogovi sjede.

Kralj stie do Duata.


Duat je zamiljan kao potpuno
zatvoren Krug bogova (vidi sl. 15),
na ijem se poetku nalazi otvor
prema nebu (simbolino prikazan
boicom Nut) kroz kojeg se moe
dosegnuti Neprolazna zvijezda (koju
simbolizira nebeski disk). Drugi
izvori kau da se u stvarnosti radi o
donekle izduenoj ili ovalnoj dolini
okruenoj planinama. Kroz ovu ze
mlju protjecala je rijeka koja se gra
nala na mnoge potoke, ali uglavnom
slika 15 nije bila plovna, pa je Raovu barku
najee trebalo vui, ili se kretala na vlastiti pogon kao kopne-
na b a r k a , poput saonica.
Duat je bio podijeljen na dvanaest regija koje se opisuju kao
polja, ravnice, krugovi ograeni zidom, spilje ili hodnici koji
poinju iznad zemlje i nastavljaju se pod zemljom. Preminulom
kralju potrebno je dvanaest sati da proe kroz ovaj zaarani i
zadivljujui kraj; u tome moe uspjeti zato to mu je Ra stavio na
raspolaganje svoju arobnu barku ili saonice u kojima kralj putu
je pod pratnjom i zatitom svojih bogova pomagaa.
Postojalo je sedam klanaca ili prolaza kroz planine koje su
okruivale Duat, od kojih su se dva nalazila meu planinama

istono od Egipta (to jest meu planinama zapadno

od Duata), koje su se zvale O b z o r , i Rog Skrivenog mjesta.


Klanac kroz koji je putovao Ra bio je dug 220 atrua (otprilike 44
kilometra), i slijedio je tok potoka; potok je, meutim, bio presu
io, i Raovu je barku trebalo tegliti. Klanac su uvali straari, a i
imao je i utvrde ija su vrata bila vrsta.
Faraon je, prema nekim papirusima, krenuo putem koji vodi
kroz drugi, krai klanac (dugaak tek nekih 25 kilometara). Cr
tei na papirusu prikazuju ga kako na Raovoj barci ili saonicama
prolazi izmeu dva planinska vrha, a na svakom od njih nalazi
se po dvanaest bogova uvara. Tekstovi opisuju da se u blizini
nalazi Jezero kljuale v o d e , vode koja je, unato svojoj vatrenoj
prirodi, hladna na dodir. Vatra gori ispod zemlje. Ovo mjesto ima
snaan miris po smoli ili sodi bikarboni koji tjera ptice. Ipak,
ne tako daleko, naslikana je oaza okruena grmljem ili niskim
stablima.
Nakon prolaska kroz klanac, kralj susree novu skupinu bo
gova. Proi u m i r u , govore oni. Stigao je u drugu regiju.
Po rjeici koja kroz nju protjee, pokrajina se zove Ur-nes
(ime koje neki znanstvenici izjednaavaju s Uranusom, grkim
bogom neba). Veliine nekih 24 sa 62 kilometra, naseljena je
ljudima duge kose koji jedu meso svojih magaraca, i ovisni su o
bogovima u pogledu vode i hrane, jer je mjesto bez kie i potok je
uglavnom suh. ak se i Raova barka ovdje pretvara u kopnenu
b a r k u . To je podruje koje se povezuje s bogom Mjeseca i Hat-
hor, boicom tirkiza.
Uz pomo bogova, kralj sigurno prolazi kroz drugu regiju,
te u treem satu stie u Net-Asar, Ozirisovu rijeku. Po veliini
slina prethodnoj, ova trea regija naseljena je Borcima. Tamo
se nalaze etiri boga odgovorna za etiri glavne toke kompasa.
Iznenauje to to slikovni prikazi koji prate hijeroglifske tek
stove prikazuju kako Ozirisova rijeka vijuga iz poljoprivrednog
podruja, kroz lanac planina, do mjesta gdje se rijeka dijeli u
pritoke. Tamo se, pod nadzorom legendarne ptice Feniks, nalazi
lo Stepenite do neba; tamo je Raova nebeska barka prikazivana
kako lei na vrhu planine ili se die prema nebu na plamenom
stupu (sl. 16).
Ovdje se ritam molitvi i stihova ponovno ubrzava. Kralj pri
ziva magijske zatitnike kako bi ovaj ovjek sa Zemlje mogao
neometano ui u Neter-Khert, Kralj se pribliava sreditu Duata;
blizu je Amen-Ta, Skrivenog mjesta.
To je mjesto na kojem je sam Oziris uao u vjeni zagrobni
ivot. Tamo su Dvojica to pribliavaju nebo stajala u daljini
nasuprot n e b u , kao dva arobna stabla. Kralj izgovara molitvu
Ozirisu (ime poglavlja u Knjizi mrtvih je Poglavlje o prihvaa
nju njegovog imena u Neter-Khertu):

Neka mi bude dano moje ime


u Svetitu dvojice
Neka u Kui vatre
moje ime bude prihvaeno.
U noi raunanja godina,
i utvrivanja mjeseci,
nek' postanem boansko bie,
nek' sjednem na istonu stranu neba.
Neka me bog pogura odostrag;
Vjeno je njegovo Ime.

Planina svjetla u vidokrugu je kralja.


slika 16

Stigao je do STEPENITA DO NEBA.


Tekstovi piramida kau da je to stepenite kojim se dolazi do
v i s i n a . Njegove stepenice su opisane kao stepenice koje vode
prema nebu, postavljene za kralja, kako bi se po njima mogao
uzdii do nebesa. Hijeroglifski piktogram za Stepenite do neba
ponekad je bilo jednostruko stepenite (koje se takoer izra
ivalo od zlata i nosilo kao amajlija), ili, ee, dvostruko stepeni
te , stepenasta piramida. Ovo su stepenite sagradili bogovi
iz grada Ana - u kojem je bio smjeten glavni Raov hram - kako
bi oni, bogovi, mogli biti ujedinjeni s onim iznad.
Kraljev cilj su nebeske ljestve, uspinjaa koja bi ga zapravo po
digla u visine. Ali da bi stigao do njih u Kuu vatre, Svetite dvojice,
on mora ui u Amen-Ta, skrivenu zemlju Sekera,boga pustinje.
To je podruje opisano kao utvreni krug. Ono je podzemna
zemlja tame, do koje se stie kroz ulaz u planini, sputanjem skri
venim spiralnim putem zatienim tajnim vratima. etvrta je to
regija Duata u koju kralj sada mora ui; ali ulaz u planinu tite
dva zida, a prolaz izmeu njih ibaju plamenovi i nadziru bogovi
uvari.
Kad je sam Ra stigao do ovog ulaza u Skriveno mjesto, on je
svojim glasom proveo planove - slijedio procedure - bogova
koji su tamo, ne videi ih. Ali, moe li kralju sam njegov glas
omoguiti pristup? Tekstovi podsjeaju kandidata da e samo
onaj koji zna raspored skrivenih tunela u zemlji Sekerovoj
biti u stanju proi kroz Mjesto podzemnih prolaza i jesti kruh
bogova.
Kralj ponovno daje na uvid svoju vjerodajnicu. Ja sam Bik,
sin Ozirisovih predaka, objavljuje. Potom bogovi koji ga tite u
njegovo ime izgovaraju rijei koje su kljune za pristup:

Pristup tebi nije zabranjen


Na vratima Duata;
Sklopiva vrata Planine svjetla
Za tebe su otvorena;
Zasuni se za tebe sami povlae.
Ti kroi Dvoranom dviju istina;
Bog koji je u njoj pozdravlja te.

Nakon to je izgovorena prava formula ili lozinka, bog po


imenu Sa izdaje zapovijed; na njegovu rije, plamenovi se gase,
straari se povlae, vrata se automatski otvaraju, i faraonu je do
puten ulaz u podzemni svijet.
Vrata Zemlje otvaraju se za tebe, istona vrata neba otvore
na su za t e b e , bogovi Duata objavljuju kralju. Uvjeravaju ga da
iako ulazi u usta Zemlje, ona su u stvari dveri neba, istona vrata
za kojima udi.
Putovanje u etvrtom satu i satu koji slijedi kralja vodi kroz
spilje i tunele u kojima se povremeno moe vidjeti, a ponekad
samo uti, bogove raznih uloga. Postoje podzemni kanali po ko-
jima se bogovi kreu u beumnim barkama. Tu ima i sablasnih
svjetala, fosforescentnih voda, baklji koje osvjetljavaju put. Za
uen i prestraen, kralj nastavlja dalje, prema stupovima koji
doseu nebo.
Bogovi koje putem moe vidjeti uglavnom se kreu u grupa
ma od po dvanaest, i nose epitete kao to su Bogovi p l a n i n e ,
Bogovi planine Skrivene zemlje ili uvari vremena ivota u
Skrivenoj zemlji. Crtei uz neke od drevnih tekstova omogu
uju identifikaciju ovih bogova po razliitim ezlima koja dre,
njihovim karakteristinim kacigama, ili prikazivanjem njihovih
ivotinjskih obiljeja - sokolove, akalove ili lavlje glave. Poja
vljuju se i zmije koje predstavljaju podzemne uvare ili sluge
bogova u Skrivenoj zemlji.
Tekstovi i drevne ilustracije govore da je kralj uao u kruni
podzemni kompleks u kojem se ogromni tunel prvo spiralno
sputa, a zatim vodi prema gore. Slike prikazuju presjek komple
ksa na kojem se moe vidjeti oko dvanaest metara visok, blago
nagnuti tunel glatkog stropa i glatkog poda, izraenih od vrstog
materijala debljine 60 do 90 cm. Tunel je podijeljen u tri razine, a
kralj se kree srednjom razinom ili koridorom. Na gornjoj i do
njoj razini nalaze se bogovi, zmije i strukture raznih namjena.
Kraljeve saonice, koje vuku etiri boga, poinju svoje puto
vanje tiho klizei du srednjeg koridora; put osvjetljuje samo
zraka svjetlosti s prednjeg dijela vozila. Ali uskoro dolaze do vrlo
strme pregrade koja blokira prolaz, pa kralj mora sii i nastaviti
pjeice.
Ta je pregrada, kao to se moe vidjeti na slikama presjeka,
jedan zid okna koji sijee tri razine tunela (koji se sputaju pod
kutom od oko 15) pod otrijim kutom od oko 40. Okno oigle
dno poinje iznad tunela, moda na razini tla ili negdje vie na
planini; ini se da zavrava na podu najnie, tree razine tunela.
Zove se Re-Stau, Staza skrivenih v r a t a , i na prvoj i drugoj ra
zini se na njemu zaista nalaze prostorije koje izgledaju kao her
metine komore. Te komore omoguuju prolaz Sekeru i drugim
skrivenim bogovima, iako vrata nemaju k r i l a . Kralj, koji je
ostavio svoje saonice, na zagonetan nain prolazi kroz ovaj na-
slika 17

koeni zid, jednostavno zahvaljujui naredbi jednog od bogova,


koji je svojim glasom aktivirao hermetinu komoru. S druge ga
strane pozdravljaju predstavnici Hora i Tota, i on ide od boga do
boga. (sl. 17.)
Na svom putu prema dolje, kralj susree bogove bez lica
- bogove ija se lica ne mogu vidjeti. Uvrijeen, ili jednostavno
znatieljan, upuuje im molbu:

Razotkrijte svoja lica,


skinite svoja pokrivala za glavu,
kad me susreete;
Jer, pogledajte, I ja sam [takoer] moni bog
doao da budem meu vama.

Ali oni ne usliuju njegovu molbu da razotkriju lica, i tekstovi


objanjavaju da ak i oni, ta skrivena bia, ne vide niti gledaju
svog vlastitog vou, boga Sekera dok je i sam u ovom obliku,
kad je u svom boravitu u Zemlji.
Spiralno se sputajui sve dublje, kralj prolazi kroz vrata i
dolazi na treu, najniu razinu. Ulazi u predvorje koje nosi sim
bol nebeskog diska gdje ga doekuje bog koji je glasnik n e b a ,
i boica koja nosi pernati amblem ua, Onoga koji je postavio
nebo na Stepenite do neba (sl. 18). Kao to zahtijeva formula u
Knjizi mrtvih, kralj objavljuje:

Pozdrav vama,
djeco uova!
Pozdrav vama,
djeco Mjesta obzora...
Smijem li uzai?
Smijem li nastaviti put poput Ozirisa?

Odgovor je morao biti potvrdan, jer je kralju doputeno da


doe k njima kroz masivna vrata, meu poluge kojima rukuju
samo skriveni bogovi.
U petom satu faraon stie do najdubljih podzemnih dijelova
koji su Sekerovi skriveni putovi. Slijedei tunele koji se as diu,
as sputaju, faraon ne moe vidjeti Sekera; ali slike presjeka pri
kazuju boga kao osobu s glavom sokola koja stoji na zmiji i dri
dva krila, u potpuno zatvorenoj ovalnoj prostoriji koju uvaju

slika 18
dvije sfinge, duboko ispod zemlje. Iako kralj ne moe vidjeti ovu
odaju, uje kako iz nje dopire snana buka, poput one koja se
moe uti u visinama neba uznemirenog olujom. Iz zatvorene
prostorije istjee podzemno jezero ije vode su poput v a t r e .
Odaja i jezero zajedno su okrueni strukturom nalik na bunker,
sa segmentiranom hermetinom komorom s lijeve strane, i ogro
mnim vratima s desne strane. Kao dodatna zatita, na zatvorenoj
komori nalazi se hrpa zemlje. Na vrhu hrpe nalazi se boica, no
mogue je vidjeti samo njezinu glavu koja viri u silazni koridor.
Simbol kukca kornjaa (koji znai kotrljati se, poeti postojati)
povezuje glavu boice sa stoastom odajom ili objektom u najvi
em koridoru (sl. 19); na njemu sjede dvije ptice.
Tekstovi i simboli nas obavjetavaju da, iako je Seker skriven,
njegova prisutnost moe se naslutiti i u tami, zbog priguenog
sjaja iz glave i oiju velikog boga, ije tijelo zrai svjetlost. Ra
spored boice, kukca (Kheper) i stoaste odaje ili objekta oigle
dno je sluio kako bi omoguio skrivenom bogu da se informira
o onome to se dogaa izvan njegove hermetiki zatvorene odaje.
Hijeroglifski tekst koji se nalazi kraj simbola kukca kae: Gle-
dajte Khepera koji se, im je (barka?) dovuena do vrha ovoga
kruga, povezuje s putovima Duata. Kad ovaj bog stoji na glavi
boice, on svakoga dana govori Sekeru.
Faraonov prolaz preko Sekerove skrivene odaje i mehanizma
preko kojega je Seker bio informiran o tom prolasku smatralo se
presudnom fazom u njegovom napredovanju. U drevnim vreme
nima Egipani nisu bili jedini koji su vjerovali da se svaka umrla
osoba suoava s trenutkom suenja, tokom u kojoj e se njihova
djela ili srca izvagati i ocijeniti, a njihove due ili Dvojnici osuditi
na vatrene vode pakla, ili primiti blagoslov uivanja u svjeim i
ivotvornim vodama Neba. Prema drevnim priama, ovo je bio
taj trenutak istine za faraona.
Govorei u ime gospodara Duata, boica, od koje je bila vi
dljiva samo glava, objavljuje faraonu povoljnu odluku: Ui s mi
rom u Duat... svojom barkom napreduj putem koji je u zemlji.
Nazvavi sebe Ament (Skrivena), dodaje: Ament te poziva, da
moe otii dalje na nebu, poput Velikog koji je na Obzoru.
Nakon to je proao test a da pritom nije umro po drugi put,
kralj je ponovno roen. Put sada vodi du reda bogova iji je
zadatak kazniti osuene; ali kralj prolazi neozlijeen. Ponovno
dolazi do svoje barke ili saonica, koje sada prati povorka bogova;
jedan od njih nosi simbol stabla ivota (sl. 20).
Odlueno je da je kralj dostojan zagrobnog ivota.

Napustivi Sekerov teritorij, kralj ulazi u estu regiju, koja se


povezuje s Ozirisom. (Po verziji Knjige dveri, Oziris je bio taj koji
je u ovom estom satu sudio mrtvima.) Sakaloglavi bogovi koji
otvaraju putove pozivaju kralja na osvjeavajue kupanje u pod
zemnom bazenu ili Jezeru ivota, kao to je sam Veliki bog uinio
kad je proao tim putem. Ostali bogovi, zujei poput p e l a , bo
rave u elijama ija se vrata sama od sebe irom otvaraju dok kralj
prolazi kraj njih. Kako kralj napreduje, epiteti bogova sve vie
poprimaju tehniki prizvuk. Postoji dvanaest bogova koji dre
ue u Duatu, i dvanaest bogova koji dre mjernu vrpcu.
esta regija sastoji se od niza odaja sagraenih blizu jedna
drugoj. Zakrivljena staza zove se Tajna staza Skrivenog mjesta.
Kraljevu barku vuku bogovi ogrnuti leopardovim koama, ba
kao i Shem sveenici koji su vodili obred otvaranja usta.
Da li se kralj pribliava otvoru ili ustima planine? U Knjizi
mrtvih poglavlja zaista sada nose naslove kao to je Poglavlje o
udisanju zraka i stjecanju snage. Njegovo vozilo je sada obda-
reno maginim moima... on putuje onuda gdje nema rijeka i
gdje ga nitko ne moe vui; on to postie rijeima moi koje
izlaze iz usta boga.
Dok kralj prolazi kroz uvana vrata u sedmu regiju, bogovi i
okolina gube svoje podzemne osobine, i sve vie su povezani
s nebom. Kralj susree Heru-Her-Khenta, boga s glavom sokola
ije hijeroglifsko ime ukljuuje simbol stepenita, a koji na glavi
nosi simbol nebeskog diska. Njegov zadatak je slati zvjezdane
bogove na njihov put, i brinuti se da boice sazvijea idu svojim
p u t e m . To su bile grupe od dvanaest bogova i dvanaest boica
koje su na slikama prikazane simbolima za zvijezde. Njima upu
ene molitve nose naslov zvjezdani bogovi:

Vi koji ste boanski tijelom, ije magijske moi su ostvarene...


koji ste ujedinjeni u svojim zvijezdama, koji ustajete za Raa...
Neka vae zvijezde vode njegove dvije ruke kako bi u miru
doao do Skrivenog mjesta.
U ovoj regiji prisutne su i dvije skupine bogova povezanih
s Ben-benom, zagonetnim Raovim predmetom koji je uvan u
njegovom hramu u gradu Anu (Heliopolisu). Oni su ti koji
posjeduju misteriju, i uvaju je u Het-Benben (Kui Ben-bena);
osam njih uva je izvana, ali takoer ulaze u Skriveni p r e d m e t .
Ovdje se nalazi i devet predmeta poredanih u niz, koji predsta
vljaju simbol Shem, ije je hijeroglifsko znaenje sljedbenik.
Kralj je zaista stigao u dijelove Duata koji se povezuju s
Anom, po kojem je nazvan Heliopolis. U devetom satu, on opaa
mjesto za odmor dvanaest Boanskih veslaa Raove b a r k e , onih
to upravljaju Raovom nebeskom Barkom milijuna g o d i n a . U
desetom satu, prolazei kroz vrata, kralj ulazi u mjesto koje vrvi
od aktivnosti. Zadatak bogova na tom mjestu je da opskrbljuju
Raovu barku plamenom i vatrom. Jedan od bogova zove se Ka-
petan bogova b a r k e . Druga dvojica su oni Koji odreuju kurs
zvijezda. Ovi i drugi bogovi naslikani su s jednim, dva ili tri
simbola za zvijezdu, kao da se time eli pokazati neki poloaj u
hijerarhiji povezanoj s nebom.
Po prijelazu iz desete u jedanaestu regiju, slinost s nebom
naglo raste. Bogovi nose simbole nebeskog diska i zvijezda. Tamo
se nalazi osam boica sa simbolima zvijezda koje su dole iz
Raovog boravita. Kralj vidi Zvjezdanu gospodaricu i Zvje-
zdanog gospodara, i bogove iji je zadatak osigurati snagu za
izlazak iz Duata, koja Raovom objektu omoguuje napredova
nje do Skrivene kue u Gornjim nebesima.
Ovdje se nalaze bogovi i boice iji je zadatak opremiti kra
lja za zvjezdano putovanje preko n e b a . Zajedno s jo nekim
bogovima, kralj ulazi u zmiju u kojoj mora odbaciti k o u , i
pojaviti se u obliku pomlaenog R a a . Neki od izraza koji se na
ovom mjestu spominju u tekstovima jo uvijek nisu protumae
ni, ali proces je jasno objanjen: kralj, nakon to je uao u odjei
u kojoj je doao, pretvara se u sokola, opremljenog poput b o g a :
kralj odlae na pod odjeu Mshdt: na svoja lea stavlja odjeu
oznake; on svlai svoje boansko Shuh-ruho i oblai ovra-
tnik voljenog Hora koji je nalik ovratniku na Raovom v r a t u .
Nakon to je obavio sve to, Kralj se tamo pojavio kao bog, nalik
njima. I on govori bogu koji je s njim: Ako ti ide u nebo, tada
e i kralj ii u nebo.
Ilustracije iz drevnih tekstova na ovom mjestu prikazuju gru
pu bogova odjevenih u neobinu odjeu, nalik tijesno pripijenim
kombinezonima ukraenim prstenovima oko vrata (sl. 21).
Njih vodi ili usmjerava bog sa simbolom nebeskog diska na
glavi, koji rairenih ruku stoji izmeu krila zmije s etiri ljudske
noge. Na zvjezdanoj pozadini, bog i zmija susreu jo jednu zmi
ju koja, iako nema krila, oigledno moe letjeti jer u visine die
Ozirisa koji sjedi na njoj (sl. 22).
Nakon to je prikladno opremljen, kralj je doveden do jednog
otvora na sredini polukrunog zida. On prolazi kroz skrivena
vrata. Sada se kree tunelom koji je 1300 lakata dug i zove se
Zora na Kraju. Stie do predvorja; svugdje je vidljiv simbol
krilatog diska. Kralj susree boice koje bacaju svjetlo na Raovu
cestu i arobno ezlo koje predstavlja Seta, Nadglednika.
Bogovi objanjavaju zadivljenom kralju:

Ova spilja Ozirisova je iroka dvorana


U koju se dovodi vjetar;
Sjeverni vjetar, okrepljujui,
Koji e te oivjeti, o kralju, kao Ozirisa.

Sada su u dvanaestoj regiji, u posljednjem satu kraljevog pod


zemnog putovanja. To je krajnja granica guste tame. Toka do
koje je stigao zove se Planina Raovog uzlaska. Kralj die pogled
i ostaje zapanjen: Raov nebeski brod nadvio se nad njim, u svoj
svojoj zastraujuoj velianstvenosti.
Stigao je do objekta koji se zove Uznosa na nebo. Iz ne
kih tekstova moe se zakljuiti da je sam Ra pripremio Uznosa
za kralja, kako bi kralj na njemu mogao uzai na n e b o ; drugi
tekstovi govore da je Uznosa napravilo ili pripremilo nekoliko
drugih bogova. To je Uznosa koji je nosio Seta prema nebu.
Oziris nije mogao dosei nebeski svod bez ovakvog Uznosaa;
zato je on potreban i kralju da bi, poput Ozirisa, mogao biti pre
nesen u vjeni ivot.
slika 21

slika 22

slika 23 a b
Uznosa, ili Boanske ljestve, nisu bile obine ljestve. Bile
su povezane bakrenim kablovima; njihova snaga (poput one)
nebeskog bika. Stupovi na njihovim bokovima bili su pre
svueni nekom vrstom k o e ; njihove preke bile su isklesane
sheshom (znaenje je nepoznato); a Onaj koji vezuje, postavio
je ispod njih velik potporanj.
Ilustracije Knjige mrtvih prikazuju takve Boanske ljestve
- ponekad znakom Ankh ( i v o t ) koji simbolino prua
ruke prema nebeskom disku na nebu - u obliku visoke kule s
nadgradnjom (sl. 23a, b). U stiliziranom obliku, sama kula je hije-
roglifski prikazivana kao (Ded), i znaila je neprolaznost.
Taj je simbol bio usko povezan s Ozirisom, jer je par takvih stu
pova navodno bio podignut pred njegovim glavnim hramom
u Abidosu, u spomen na dva objekta koja su stajala u zemlji Se-
kerovoj i omoguili Ozirisu uzlazak na nebo.
Duga pjesma u Tekstovima piramida istovremeno je slavo-
pojka Uznosau - Boanskim ljeslvama - i molitva da se kralju
Pepiju omogui njegovo koritenje:

Pozdrav tebi, boanski Uznosau;


Pozdrav tebi, Uznosau Setov.
Stoj uspravno, Uznosau boji;
Stoj uspravno, Uznosau Setov;
Stoj uspravno, Uznosau Horov
kojim je Oziris stigao u nebo...
Gospodaru Uznosaa...
Kome e podati Ljestve boje?
Kome e podati Ljestve Setove,
Da bi Pepi njima mogao uzai na nebo,
kako bi sluio kao Raov dvoranin?
Dopusti da Ljestve boje dobije i Pepi,
Dopusti da Ljestve Setove dobije Pepi
kako bi Pepi na njima mogao uzai na nebo.

Ljestvama su upravljala etiri ovjeka-sokola, sinovi boga


H o r a , boga-sokola, koji su bili mornari na Raovoj barci. Oni su
bili etiri mladia, koji su bili djeca n e b a . Oni su ti koji do
laze s istone strane neba... koji pripremaju dvije splavi za kralja,
kako bi kralj na njima mogao otii do Obzora, k Rau. Oni su ti
koji za kralja spajaju - sastavljaju, pripremaju - Uznosaa: Oni
donose Uznosa... oni postavljaju Uznosa... oni podiu Uznosa
za kralja... kako bi kralj na njemu mogao uzai na nebo.
Kralj upuuje molitvu:

Neka bi mi bilo dano moje ime


u Svetitu dvojice;
Neka bi se moje ime ulo
u Kui vatre,
u noi raunanja godina.

Neke ilustracije prikazuju kako kralj dobiva Ded - Neprola-


z n o s t . Nakon to je primio blagoslov od Izide i Neftide, bog-so-
kol ga vodi do Deda, opremljenog krilcima poput rakete (sl. 24).
Kraljeva molitva za neprolaznost, ime i boanske ljestve,
usliana je. Uskoro e poeti njegov pravi uzlazak na nebo.
Iako su za njega samog potrebne samo jedne ljestve, po
dignuta su dva Uznosaa, jedan kraj drugog. I Raovo oko i
Horovo oko pripremljeni su i stavljeni na svoje mjesto, jedan
na Totovom krilu, drugi na Setovom krilu. Zbunjenom kralju bo
govi objanjavaju da je drugi brod namijenjen Atenovom s i n u ,
bogu koji se spustio s krilatog diska - moda se radi o istom bogu
kojem se kralj obratio u komori za opremanje:

slika 24
Horovo oko je postavljeno
Na Setovo krilo.
Kablovi su povezani,
brodovi su spojeni,
Kako sin Atenov
ne bi bio bez broda.
Kralj je sa sinom Atenovim;
On nije bez broda.

Nakon to se opremio poput b o g a , dvije boice koje dre


njegove kablove kralju pomau ui u Horovo oko. Umjesto na
ziva oko (Horovo, Raovo), koji je postupno zamijenio naziv
Uznosa ili Ljestve, sada se sve ee koristi izraz b r o d . Brod ili
oko u koje ulazi kralj dugo je 770 lakata (oko 305 metara). Bog
koji upravlja brodom sjedi na njegovom pramcu. On dobiva zapo
vijed: Povedi ovog kralja sa sobom u kabinu svoga broda.
Dok se kralj sputa na preku izraz koji oznaava povi
eno mjesto za odmaranje, posebno za odmaranje ptica - moe
vidjeti lice boga koji je u kabini, jer je lice boga otvoreno. Kralj
zauzima mjesto u boanskom brodu izmeu dva boga; sjedalo
se zove Istina koja oivljuje. Iz kraljeve glave (ili kacige) stre
dva roga; on na sebe spaja ono to izlazi iz Horove glave. Pri
kljuen je i spreman za polazak.
Tekstovi koji govore o putovanju kralja Pepija I u zagrobni i
vot ovako opisuju taj trenutak: Pepi je zaodjenut u Horovo ruho
i u halju Totovu; Izida je pred njim, a Neftida je iza njega; Ap-uat
koji je Otvara putova, otvorio je put za njega; u, Nosa neba,
podigao ga je; bogovi Ana doputaju mu da se uspne stubama i
stavljaju ga pred nebeski svod. Nut, boica neba, prua mu svoju
ruku.
Doao je taj arobni trenutak, treba otvoriti jo samo dvoja
vrata i kralj e - poput Raa i Ozirisa prije njega - trijumfalno
izai iz Duata, a njegov e brod zaploviti nebeskim vodama. Kralj
izgovara tihu molitvu: O, Uzvieni... ti dveri neba: kralj je doao
k tebi; uini da ova vrata budu otvorena za njega. Dva ded stu
pa stoje uspravno, nepomino.
Iznenada, dvostruka vrata neba su otvorena!
Tekstovi ekstatino objavljuju:

Vrata neba su otvorena!


Vrata Zemlje su otvorena!
Otvor nebeskog prozora otvoren je!
Stepenite do neba je otvoreno;
Stope od svjetlosti su otkrivene...
Dvostruka vrata neba su otvorena;
Dvostruka vrata Khebhua su otvorena
za Hora s istoka,
u osvit dana.

Bogovi-majmuni, koji simboliziraju blijedei Mjesec ( o s v i t


d a n a ) poinju izgovarati arobne rijei moi koje e potaknu
ti da iz Horovog oka potee sjaj. Bljetavilo - koje se ranije
spominjalo kao obiljeje dvovrhe Planine svjetlosti - postaje sve
jae:

Nebeski bog
pojaao je bljetavilo za kralja
kako bi se kralj mogao uzdii do neba
Poput Raovog oka.
Kralj je u ovom Horovom oku,
u kojem se uju zapovijedi bogova.

Horovo oko poinje mijenjati boje: prvo je plavo, zatim je


crveno. Svuda uokolo vlada uzbuenje, i sve vrvi od aktivnosti:

Crveno Horovo oko raspaljeno je gnjevom,


njegovu silinu nitko ne moe podnijeti.
Njegovi glasnici ure, njegov trka ubrzava.
Oni govore njemu koji podie svoju ruku
na istoku: pusti ovoga da proe.
Neka bogovi narede oevima, bogovima:
Budite tihi... stavite ruke na usta...
stojte na vratima Obzora,
otvorite dvostruka vrata (neba).

Tiina je prekinuta; sada su prisutni zvukovi i ushienje, gr


mljavina i podrhtavanje:

Nebesa govore, Zemlja se trese;


Zemlja podrhtava;
Dva okruga bogova viu;
Tlo se rascjepljuje...
Kada kralj uzlazi na nebo
kada leti preko svoda (u nebo)...

Zemlja se smije, nebo se smijei


dok kralj uzlazi u nebo.
Nebo mu klie s veseljem;
Zemlja podrhtava zbog njega.
Pokree ga gromoglasna oluja,
ona tutnji poput Seta.
uvari nebeskih podruja
za njega otvaraju vrata neba.

Zatim se dvije planine razdvajaju, i slijedi polijetanje u


oblano jutarnje nebo s kojeg su nestale zvijezde:

Nebo je prekriveno oblacima,


zvijezde su pomraene.
Pramci se tresu,
Zemljine kosti podrhtavaju.

Usred metea, podrhtavanja i grmljavine, Nebeski bik (iji


je trbuh pun arolije) polijee s Plamenog otoka. Zatim kome-
anje prestaje, i kralj je visoko na nebu - uzdie se poput sokola:

Gledaju kralja koji se uzdie poput sokola,


poput boga;
Kako bi ivio sa svojim oevima,
hranio se sa svojim majkama...
Kralj je nebeski bik...
iji je trbuh pun arolije
s Plamenog otoka.

Pjesma 422 rjeito govori o tom trenutku:

O na Pepi!
Ti si otiao!
Ti si Velianstveni,
moan poput boga, sjedi kao Oziris!
Tvoja dua je u tebi;
Svoju Mo ( K o n t r o l u ) ima iza sebe;
Tvoja glava,
Misut-kruna ti je pri ruci...
Ti se penje k svojoj majci, boici neba
Ona te uzima za ruku,
pokazuje ti put prema Obzoru,
do mjesta gdje se nalazi Ra.
Dvostruka vrata neba za tebe su otvorena,
Dvostruka vrata neba za tebe su otvorena...
Ti se uspinje, o Pepi... opremljen poput boga.

(Na temelju slike 12 grobnice Ramzesa IX moe se zakljuiti


da su se dvostruke vrata otvarala naginjui se na suprotne strane;
to se postizalo uz pomo kotaa i kololura i kojima je upravljalo
po est bogova na svakim vratima. Tada je kroz ljevkasti otvor
mogao proi divovski sokol nalik na ovjeka. Sl. 25).
S velikim samozadovoljstvom zbog uspjeha, tekstovi objavlju
ju kraljevim podanicima: On leti koji leti; ovaj kralj Pepi odlijee
od vas, vi smrtnici. On nije od Zemlje, on je od neba... Ovaj kralj
Pepi leti na nebo poput oblaka, poput ptice na vrhu jarbola; ovaj
kralj Pepi ljubi nebo poput sokola; on stie do neba boga Obzora.
Kralj je, nastavljaju Tekstovi piramida, sada na nosau neba, na
drau zvijezda; iz sjene zidova bogova, on prelazi preko neba.
slika 25

Kralj nije samo uzletio na nebo, on je u Zemljinoj orbiti:

On okruuje nebo poput Raa,


On prelazi nebo poput Tota...
On putuje preko Horovog posjeda,
On putuje preko Setovog posjeda...
U potpunosti je dvaput obiao nebo,
Vrtio se oko Dvije zemlje...
Kralj je sokol nad sokolima;
On je Veliki sokol.

(Stihovi takoer opisuju da kralj prelazi preko neba kao


Sunt, koji prelazi preko neba devet puta u jednoj n o i ; znaenje
rijei Sunt, a time i ova usporedba, zasad nisu protumaeni.)
Jo uvijek sjedei izmeu ova dva pratioca koji putuju ne-
b o m , kralj leti prema istonom obzoru, daleko, daleko na nebu.
Njegovo odredite je Men, krilati disk, koji se jo zove i Nepro
lazna zvijezda. Molitve se sada usmjeravaju na kraljev siguran
dolazak u Aten: Atene, neka bi se uspeo na tebe; primi ga u svoj
zagrljaj, tekstovi mole u kraljevo ime. Tamo se nalazi Raovo bo
ravite, i molitve nastoje osigurati toplu dobrodolicu za kralja,
prikazujui njegov dolazak u Nebesko boravite kao povratak
sina njegovom ocu:
Ra iz Atena,
Tvoj sin doao je k tebi;
Pepi dolazi k tebi;
Pusti ga da se uspne do tebe;
Primi ga u svoj zagrljaj.

Sada u nebu vlada galama: 'Vidimo novu stvar' kau nebeski


bogovi; 'Hor je u zrakama Raovim. Kralj - na svom putu do
neba, na vjetru - napreduje na nebu, on probija njegov s v o d ,
oekujui dobrodolicu na svom odreditu.
Nebesko putovanje traje osam dana: Kad stigne jutarnji sat,
sat osmog dana, Ra e pozvati kralja; bogovi koji uvaju ulaz u
Aten ili Raovo boravite pustit e ga da proe, jer e sam Ra e
kati kralja na Neprolaznoj zvijezdi:

Kad ovaj sat jutarnji stigne...


Kada kralj bude stajao tamo, na zvijezdi
koja je na donjoj strani neba,
smatrat e ga bogom,
sluat e ga kao princa
Kralj e ih dozvati;
Oni e doi k njemu, ta etiri boga
koji stoje na Dam-ezlima neba,
kako bi kraljevo ime mogli rei Rau,
najaviti njegovo ime Horu Obzora:
On je doao k tebi!
Kralj je doao k tebi!

Putujui jezerom koje je na n e b u , kralj se pribliava oba-


lama n e b a . Dok im prilazi, bogovi na Neprolaznoj zvijezdi , u
skladu s oekivanjima, zaista najavljuju: Doljak je stigao... Ra
mu je pruio svoju ruku na Stepenitu do neba.'Onaj koji pozna
je mjesto' dolazi, govore bogovi.
Tamo, na dverima Dvostruke palae, Ra zaista eka kralja:

Ti nalazi Raa koji tamo stoji;


On te pozdravlja, prima te za ruku;
On te vodi u nebesku Dvostruku palau;
Posjeda te na Ozirisovo prijestolje.

I tekstovi objavljuju: Ra je uzeo kralja k sebi, na nebo, na


istonoj strani neba... kralj je na onoj zvijezdi koja svijetli na
nebu.
Ostala je jo samo jedna sitnica koju treba obaviti. U drutvu
Hora iz Duata, koji se opisuje kao veliki zeleni boanski so
k o l , kralj odlazi potraiti stablo ivota usred Mjesta darivanja.
Ovaj kralj Pepi odlazi u Polje ivota, Raovo mjesto roenja na
nebu. Tamo nalazi Kebehet koja mu se pribliava s ova etiri vra
kojima osvjeava srce velikog boga na dan njegovog buenja.
Ona time budi u ivot srce ovog kralja Pepija.
Misija je obavljena, i tekstovi radosno objavljuju:

Hej, Pepi!
Sav zadovoljavajui ivot tebi je dan;
Vjenost je tvoja, kae Ra...

Ti nee nestati, ti nee umrijeti


nikada, nikada.

Kralj se uspeo Stepenitem do neba; stigao je na Neprolaznu


zvijezdu; njegov ivotni vijek je vjenost, njegova granica je
beskraj.
5
BOGOVI KOJI SU DOLI
NA ZEMLJU
U dananje vrijeme svemirska putovanja prihvaamo kao
najnormalniju stvar. Ne trepnuvi okom itamo o planovima za
izgradnju naselja za stalan ivot u orbiti; na razvoj raketoplana
za viestruku upotrebu ne gledamo s uenjem, nego cijenimo
mogunosti utede sredstava koje on prua. Dakako, tomu je
tako zato to smo vlastitim oima, u novinama i na televiziji, vi
djeli kako astronauti lete svemirom, i kako se letjelice bez posade
sputaju na druge planete. Prihvaamo svemirska putovanja i
meuplanetarne kontakte zato to smo vlastitim uima uli kako
smrtnik Neil Armstrong, zapovjednik svemirske letjelice Apollo
11, putem svoje radio stanice tako da ga cijeli svijet moe uti
- izvjetava o prvom ovjekovom slijetanju na drugo nebesko
tijelo, Mjesec:

Houstone!
Ovdje baza Tranquility.
Orao je sletio!
Orao (Eagle) nije bilo samo kodno ime lunarnog modula,
nego i epitet kojim se nazivala svemirska letjelica Apollo 11, i
nadimak s kojim su se tri astronauta s ponosom identificirala
(sl. 26). I Sokol (Falcon) je takoer poletio u svemir, i sletio na
Mjesec. U ogromnom Nacionalnom muzeju zranih i svemirskih
letova Institucije Smithsonian u Washingtonu moe se vidjeti i
dodirnuti one iste letjelice koje su letjele svemirom, ili su kori
tene kao priuvna vozila u Amerikom svemirskom programu.
U posebnom odjelu u kojem su simulirana slijetanja na Mjesec
uz pomo originalne opreme, posjetitelji jo uvijek mogu uti
snimljenu poruku s Mjeseeve povrine:

OK, Houstone.
Sokol je na ravnici kod Hadleya!

Odmah zatim, Centar za letjelice s ljudskom posadom u


Houstonu objavio je svijetu: Ovo je bio radosni izvjetaj Davea
Scotta o slijetanju Apolla 15 na ravnicu kod Hadleya.
Sve do prije nekoliko desetljea, ideja da ovjek moe odje
nuti posebno odijelo, privezati se za sjedalo u prednjem dijelu
dugog objekta i odletjeti s lica Zemlje, inila se u najmanju ruku
nerazumnom. Prije sto ili dvjesto godina, takva se zamisao nije
mogla ni pojaviti, jer u ljudskom iskustvu ili znanju nije postoja
lo nita to bi takve sanjarije moglo potaknuti.
Pa ipak, kao to smo upravo opisali, Egipani su - prije 5.000
godina - s lakoom zamiljali kako se sve to dogaa njihovom

slika 26
faraonu: putovao bi do mjesta lansiranja istono od Egipta, uao
bi u podzemni kompleks tunela i prostorija, i bez opasnosti pro
ao kraj atomskog postrojenja i reaktora. Odjenuo bi odijelo i
opremu astronauta, uao u kabinu Uznosaa, sjeo izmeu bogova
i zavezao pojas. A tada, kad bi se otvorila dvostruka vrata i poka
zalo jutarnje nebo, mlazni motori bi se pokrenuli, a Uznosa bi se
pretvorio u nebesko stepenite kojim bi faraon stigao do boravi
ta bogova na njihovom Planetu milijuna godina.
Na kojim su televizijskim ekranima Egipani mogli gledati ove
stvari, kad su bili tako vrsto uvjereni da je sve to zaista mogue?
U nedostatku televizora u njihovim domovima, mogli su je
dino otii do svemirske luke i gledati rakete kako dolaze i odlaze,
ili posjetiti Smithsonian i vidjeti izloenu letjelicu, u pratnji vo
dia, ili uz simulaciju leta. Dokazi govore da su drevni Egipani
doista to i radili: vidjeli su mjesto lansiranja, ureaje i astronaute
vlastitim oima. No, astronauti nisu bili Zemljani koji su odlazili
drugamo: bili su to astronauti iz drugih svjetova koji su doli na
planet Zemlju.
Kao veliki ljubitelji umjetnosti, drevni Egipani su u svojim
grobnicama slikali ono to su vidjeli i doivjeli u svojim ivoti
ma. U grobnici Setija I nalaze se crtei podzemnih prolaza i pro
storija s detaljno prikazanom arhitekturom. Jo vie iznenauje
prikaz pronaen u grobnici Huya, vicekralja Nubije i Sinajskog
poluotoka za vrijeme vladavine slavnog faraona Tut-Ankh-Amo
na. Ukraena prizorima ljudi, mjesta i predmeta iz dviju pokraji
na kojih je bio vicekralj, njegova je grobnica do dananjeg dana
sauvala ivim bojama naslikan raketni brod: njegov trup je u
podzemnoj komori, a vrh s komandnim modulom je iznad povr
ine (sl. 27). Trup je takoer podijeljen, kao kod viestupanjskih
raketa. U njegovom donjem dijelu dvije osobe rukuju polugama
i cijevima; iznad njih se nalazi red krunih brojanika. Presjek
komore pokazuje da je okruena cijevima krunog presjeka koje
slue za razmjenu topline ili neku drugu funkciju povezanu s
energijom.
Iznad tla, polukuglasta baza gornjeg odjeljka rakete nosi ja
snom bojom naslikane tragove plamena, kao od ponovnog ula-
slika 27
ska u Zemljinu atmosferu. Komandni modul - dovoljno velik da
u njega stanu tri do etiri osobe - stoastog je oblika, i oko baze
ima pijunke. Kabina je okruena oboavateljima, u krajoliku
punom palmi i irafa.
Podzemna komora ukraena je krznima leoparda, to prua
izravnu vezu s odreenim fazama u faraonovom putovanju do
besmrtnosti. Leopardova je koa bila obredna odjea koju su
simbolino nosili Shem-sveenici prilikom obreda otvaranja usta.
Bila je to posebna odjea koju su simbolino nosili bogovi koji su
faraona vukli Tajnom stazom Skrivenog mjesta u Duatu - ovaj
se simbol ponavlja kako bi se naglasila veza izmeu faraonovog
putovanja i rakete u podzemnoj komori.
Tekstovi piramida jasno govore da je faraon svojim putova
njem u zagrobni ivot oponaao putovanja bogova. Ra i Set, Oziris
i Hor i drugi bogovi uzali su na nebo na ovaj nain. Ali Egipani
su takoer vjerovali da su istom Nebeskom barkom veliki bogovi
stigli na Zemlju. U gradu Anu (Heliopolisu), najstarijem egipat
skom vjerskom sreditu, bog Pta sagradio je posebnu graevinu
- "Muzej Smithsonian", ako tako elite - u kojoj su stanovnici
Egipta mogli vidjeti i oboavati pravu svemirsku kapsulu!
Tajni predmet - Ben-Ben - uvan je u Het-Benbenu, Hra-
mu Benbena. Iz hijeroglifskih znakova za ime ovog
mjesta znamo da je struktura izgledala poput gole
mog lansirnog tornja, iz kojeg je virila iljasta raketa
usmjerena prema nebu (sl. 28).
Ben-Ben je, prema drevnim Egipanima,bio vrsti
predmet koji je s Nebeskog diska doao na Zemlju.
Bila je to nebeska odaja u kojoj je sam veliki bog
slika 28
Ra sletio na Zemlju. Izraz Ben (doslovno: Ono to
je isteklo) kombinira dva znaenja - sjati i juriti
prema n e b u .
Natpis na steli faraona Pi-Ankija (po Brugschovom Diction-
naire Geographique de l'Ancienne Egypte) kae sljedee:

Kralj Pi- Anki uspeo se stubama do velikog prozora kako bi


vidio boga Raa u Ben-Benu. Kralj je, stojei uspravno potpuno
sam, osobno gurnuo zasun i otvorio dvostruka vrata. Tada je
vidio svog oca Raa u velianstvenom hramu Het-Benbena. Vi
dio je Maad, Raovu barku; i vidio je Seklet, barku Atenovu.

Iz drevnih nam je tekstova poznato da su svetite uvale i


odravale dvije grupe bogova. Tu su bili oni koji su izvan Het-
Benbena, ali im je bio doputen pristup u najsvetije dijelove gra
evine, jer je njihov zadatak bio primanje darova od hodoasnika
i njihovo unoenje u hram. Drugi su bili u prvom redu uvari,
ne samo Ben-Bena, nego i svih Raovih tajnih stvari koje su u
Het-Benbenu. Kao to danas turisti hrle u Smithsonian vidjeti,
diviti se, pa ak i dodirnuti letjelice koje su bile u svemiru, tako
su i poboni Egipani hodoastili u Heliopolis da bi oboavali
i molili se Ben-Benu - vjerojatno s vjerskim arom nalik onom
kod pobonih muslimana koji hodoaste u Meku kako bi se mo
lili pred Kabom (crnim kamenom za kojeg se vjeruje da je replika
Boje nebeske odaje).
U svetitu se nalazila fontana ili izvor ije su vode postale
poznate po svojim iscjeljujuim moima, posebno u vezi s mu-
evnou i plodnou. Naziv Ben i njegov hijeroglifski znak s
vremenom su zaista dobili konotaciju muevnosti i razmnoa
vanja, a lako je mogue i da je otuda poteklo znaenje muki
potomak koje Ben ima u hebrejskom jeziku. Osim muevnosti
i plodnosti, hramu se takoer pripisivalo i pomlaivanje, to je
pak dovelo do nastanka legende o ptici Ben, koju su Grci to su
posjetili Egipat zvali Feniks. Prema ovim legendama, Feniks je
bio orao crvenog i zlatnog perja. Svakih 500 godina, kad bi mu
se pribliila smrt, odletio bi u Heliopolis gdje bi na neki nain
uskrsnuo iz vlastitog pepela (ili pepela njegovog oca).
Heliopolis i njegove ljekovite vode bili su tovani sve do ranih
kranskih vremena; lokalna tradicija tvrdi da su se Josip i Marija
odmorili kraj izvora u ovom svetitu nakon to su s malim Isu
som pobjegli iz Egipta.
Iz egipatske povijesti znamo da su svetite u Heliopolisu
nekoliko puta ruili neprijateljski osvajai. Danas od njega nije
ostalo nita; Ben-Ben je takoer nestao. Ali na egipatskim spo
menicima naslikan je kao stoasta komora u kojoj je vidljiv bog.
Arheolozi su pronali umanjeni kameni model Ben-Bena, koji
prikazuje boga kako s izrazom dobrodolice stoji na otvorenim
vratacima (sl. 29). Pravi oblik Nebeske komore vjerojatno je to
no prikazan u Huvevoj grobnici (sl. 27); to to moderni koman
dni moduli - kapsule u kojima borave astronauti prilikom lansi
ranja rakete, i u kojima se oni, padom u ocean, vraaju natrag na
Zemlju - sl. 30 - tako nalikuju Ben-Benu, bez sumnje je rezultat
slinosti namjene i svrhe.
U nedostatku samog Ben-Bena, postoji li bilo kakav materijal
ni dokaz - osim pukih crtea i modela - koji je preostao od sve
tita u Heliopolisu? Ve smo spomenuli da su prema egipatskim
slika 29 slika 30

tekstovima u svetitu bile uvane ili izloene i druge Raove tajne


stvari. U Knjizi mrtvih devet predmeta povezanih s hijeroglifom
za Shem bilo je naslikano u odjeljku paralelnom sa svetitem u
Heliopolisu; lako je mogue da je u svetitu zaista bilo izloeno
jo devet predmeta iz svemira ili dijelova letjelica.
Mogue je da su arheolozi takoer pronali repliku jednog od
ovih manjih predmeta. To je neobino oblikovan kruni predmet
pun neobinih oblina i izrezaka (sl. 31a), koji trajno zbunjuje
znanstvenike od njegovog otkria 1936. godine. Vano je znati
da je predmet pronaen - meu drugim neobinim bakrenim
predmetima - u grobnici princa prestolonasljednika Sabua, sina
kralja Adjiba iz prve dinastije. Stoga je jasno da je predmet sta
vljen u grobnicu negdje oko 3100. pr. Kr. Mogao bi biti i stariji, ali
nikako mlai od tog datuma.
U svom izvjetaju o otkriima u sjevernoj Saqqari (neto ju
nije od velikih piramida u Gizi), Walter B. Emery (Great Tombs
of the First Dynasty) opisao je predmet kao zdjelastu posudu od
kriljevca, i primijetio da Nije ponueno nikakvo zadovoljava
e objanjenje neobinog oblika ovog predmeta. Predmet je
izraen iz jednog komada kriljevca - stijene koja je jako krta i
lako se kala u tanke, nepravilne slojeve. Da je bio koriten u bilo
koju svrhu, predmet bi se raspao. To znai da je ova vrsta stijene
izabrana jer se taj vrlo neobian i krhak oblik najbolje mogao
isklesati iz takvog materijala - s namjerom da se sauva oblik,
a ne da ga se koristi. To je druge znanstvenike, poput Cyrila Al-
dreda (Egypt to the End of the Old Kingdom) navelo na zakljuak
da kameni predmet moda imitira formu izvorno izraenu u
metalu.
Ali kakav je metal mogao biti rabljen u etvrtom tisuljeu
pr. Kr. za njegovu izradu, kakav proces finog bruenja, kakvi su
metalurzi tada bili dostupni da bi se stvorio tako delikatan i stru
kturno sloen predmet? I, to je najvanije, s kojim ciljem?
Znanstvena analiza jedinstvenog oblika ovog predmeta (sl.
31b) nije uspjela rasvijetliti njegovu namjenu ili podrijetlo. Ovaj
okrugli predmet, promjera otprilike 61 cm i irine deset centime
tara na najdebljem dijelu, oigledno je oblikovan tako da se moe
nataknuti na osovinu i okretati oko svoje osi. Njegova tri neo
bino zakrivljena izreska daju naslutiti da je predmet prilikom
vrtnje bio uronjen u tekuinu.
Sve do 1936. nije bilo novih pokuaja odgonetanja ove
enigme. Ali mogua funkcija ovog predmeta iznenada nam se
ukazala 1976. dok smo u jednom tehnikom magazinu itali o
nekom revolucionarnom dizajnu zamanjaka koji je u Kaliforniji
razvijen za potrebe Amerikog svemirskog programa. Zama
njak, spojen s rotirajuom osovinom stroja ili motora, koristi se
manje od dva stoljea kao sredstvo za reguliranje brzine strojeva,
kao i za akumuliranje energije za jedan snaan udarac, kao kod
metalnih prea (ili, u novije vrijeme, u avijaciji).
Zamanjaci su u pravilu imali masivne rubove, jer je energija
pohranjena na rubnim dijelovima kotaa. Ali 1970-ih su inenje
ri Lockeed Missile & Space Company predstavili obrnuti dizajn
- kota s tankim rubom, tvrdei da je on najprikladniji za tednju
energije u velikim putnikim vlakovima, ili za uvanje energije
u elektrinim trolejbusima. Istraivanja je nastavila Airesearch
Manufacturing Company; model koji su oni razvili - ali nikad i
do kraja usavrili - trebao je biti hermetiki zatvoren u kuitu
punom maziva. To to njihov revolucionarni zamanjak (sl. 32)
nalikuje 5.000 godina starom predmetu otkrivenom u Egiptu nije
a

slika 31

SELECTED CONCEPT FOR 20.000 RPM ROTOR SPEED - TIPICAL

slika 32
toliko zauujue koliko injenica da usavreni predmet iz 3100.
pr. Kr. izgleda kao dio ureaja koji svemirski inenjeri jo uvijek
razvijaju 1978. godine!
Gdje je metalni izvornik ovog drevnog zamanjaka? Gdje su
drugi predmeti koji su bili izloeni u svetitu u Heliopolisu? Gdje
je, kad smo kod toga, i sam Ben-Beni? Poput mnogih drugih ar-
tefakata ije je postojanje u drevnim vremenima bilo dokument
tirano izvan svake sumnje, i oni su nestali - moda su uniteni
u prirodnim nepogodama ili u ratu, moda su bili rastavljeni i
odneseni drugamo - kao ratni plijen, ili radi uvanja i skrivanja
na davno zaboravljenim mjestima. Moda su prevezeni natrag na
nebo; moda su jo uvijek s nama i lee neprepoznati u podrumu
nekog muzeja. Ili su - kao to se da naslutiti iz legende o Feniksu
koja povezuje Heliopolis i Arabiju - skriveni ispod zapeaene
komore Kabe u Meki...
Moemo ipak pretpostaviti da se unitenje, nestanak ili
odnoenje svetih predmeta iz svetita vjerojatno dogodilo tije
kom takozvanog Prvog meurazdoblja u Egiptu. U to vrijeme se
ujedinjeno egipatsko kraljevstvo raspalo i zavladala je potpuna
anarhija. Znamo da su svetita u Heliopolisu bila unitena ti
jekom godina nereda; moda je tada Ra napustio svoj hram u
Heliopolisu i postao Amon - Skriveni b o g .
Nakon to je u Gornjem Egiptu uspostavljen red pod jeda
naestom dinastijom, Teba je postala prijestolnica, a vrhovnim
boanstvom proglaen je Amon (ili Amen). Faraon Mentuhotep
(Neb-Hepet-Ra) sagradio je ogromni hram u blizini Tebe, po
svetio ga Rau, i na njegov vrh postavio golemi piramidion kao
spomenik Raovoj nebeskoj komori (sl. 33).
Nedugo nakon 2000. pr. Kr., kad je na vlast dola dvanaesta
dinastija, Egipat je ponovno ujedinjen, uveden je red, i pristup
Heliopolisu je opet bio slobodan. Prvi faraon ove dinastije,
Amen-Em-Hat I, odmah je dao obnoviti hramove i svetita He-
lipolisa, ali nitko ne moe sa sigurnou rei je li uspio vratiti
izvorne artefakte koji su u njima bili uvani, ili je bio prisiljen
izloiti njihove kamene kopije. Njegov sin, faraon Sen-Usert
(Kheper-Ka-Ra) - Sesostris ili Sesonkuz prema grkim povjesni-
slika 33
arima - pred hramom je podigao dva ogromna granitna stupa
(visoka vie od 20 metara). Na vrhu svakog od njih nalazila se
umanjena replika Raove nebeske komore - piramidiona, koji je
bio prekriven zlatom ili bijelim bakrom (elektrumom). Jedan od
ovih granitnih obeliska jo uvijek stoji tamo gdje je bio podignut
prije nekih 4.000 godina; drugi je uniten u dvanaestom stoljeu
nae ere.
Grko ime za ove stupove bilo je obelisk, to znai uiljeni
reza. Egipani su ih zvali Bojim zrakama. Postavljeno je jo
obeliska - uvijek u paru pred ulazom u hram (sl. 34) - za vrijeme
osamnaeste i devetnaeste dinastije (neki su na kraju preneseni u
New York, London, Pariz i Rim). Prema tvrdnjama faraona, oni
su ove obeliske podizali kako bi dobili (od bogova) dar vjenog
ivota, kako bi dobili ivot vjeni. Jer, obelisk je u kamenu
oponaao ono to su faraoni ranije vidjeli (a navodno i dosegnu
li) u Duatu, u Svetoj Planini: rakete bogova (sl. 35).
Dananji nadgrobni spomenici, s ugraviranim imenom po
kojnika kako bi se zauvijek sauvala uspomena na njega, u stvari
su umanjeni obelisci - obiaj koji potjee iz vremena kada su
bogovi i njihove svemirske letjelice bili neupitna stvarnost.
Egipatska rije za ova nebeska bia bila je NTR - pojam koji
je u jezicima drevnog Bliskog istoka znaio Onaj koji p r o m a t r a .
slika 35

slika 34

Hijeroglifski znak za Neter bio je ; kao i svi hijeroglifski znako


vi, mora da je izvorno predstavljao neki stvaran, vidljiv predmet.
Nagaanja znanstvenika o tome koji bi to predmet mogao biti
kreu se od sjekire na dugoj drci do zastave. Margaret A. Mur
ray (The Splendor That Was Egypt) iznijela je jednu moderniju
teoriju. Pokazavi da je grnarija iz najranijeg, preddinastijskog
razdoblja bila ukraena crteima brodova koji na jarbolu nose
dvije duge, uske zastave (sl. 36), zakljuila je da je jarbol s dvije
tanke zastave postao hijeroglifski znak za Boga.
Zanimljiva stvar kod ovih najstarijih crtea je to to su pri
kazivali brodove koji dolaze iz stranih zemalja. Kad su crtei
ukljuivali i ljude, bili su to veslai u sjedeem poloaju kojima bi
zapovijedao visoki kapetan, prepoznatljiv po rogovima na svojoj
kacigi (sl. 36) - to je bio znak da je on Neter.
Egipani su, dakle, od samih poetaka svojim slikama govori
li da su njihovi bogovi u Egipat doli izvana. Potvrda je to prie o
tome kako je Egipat nastao - bog Pta je, doavi s juga i zatekavi
poplavljeni Egipat, poduzeo opsena odvodnjavanja i gradnje
nasipa, i uinio Zemlju nastanjivom. U egipatskoj geografiji
postojalo je mjesto koje su zvali Ta Neter - Mjesto/Zemlja bo
gova. Bio je to uski tjesnac na junom kraju Crvenog mora koji
se danas zove Bab-el-Mandeb; kroz taj su tjesnac u Egipat stigli
brodovi koji su donijeli zastavu NTR i rogate bogove.
Egipatsko ime za Crveno more bilo je UR. Naziv Ta Ur znaio
je strana zemlja na istoku. Henri Gauthier, koji je sastavio Di-
ctionnaire des Noms Geographiques (Rjenik geografskih naziva,
op. prev.) svih geografskih imena u hijeroglifskim tekstovima,
istaknuo je da je hijeroglif za Ta Ur bio simbol koji je oznaavao
pomorski element... Znaenje simbola je 'mora ii brodom, na
lijevu stranu.' Pogledamo li zemljovid drevnih zemalja (sl. 2),

slika 36
vidimo da bi skretanje ulijevo, nakon polaska iz Egipta i prolaza
kroz tjesnac Bab-el-Mandeb, mornara odvelo du Arapskog po
luotoka do Perzijskog zaljeva.
Postoje i drugi tragovi. Ta Ur je doslovno znailo Zemlja
URA, a ime Ur nije bilo nepoznato. To je bilo mjesto roenja
Abrahama, hebrejskog patrijarha. Potomak ema, najstarijeg sina
Noe (biblijskog junaka Potopa), roen je od oca Teraha u gradu
Uru, u Kaldeji; povede svoga sina Abrama, svog unuka Lota,
sina Haranova, svoju snahu araju, enu svoga sina Abrama, pa
se zaputi s njima iz Ura Kaldejskoga u zemlju kanaansku.
Kad su arheolozi i jezikoslovci poetkom devetnaestog stolje
a poeli odgonetati egipatsku povijest i pisana djela, Ur nije bio
poznat ni iz jednog drugog izvora osim iz Starog zavjeta. Kaldeja
je, meutim, bila poznata: to je bilo ime kojim su Grci zvali Babi-
loniju, drevno kraljevstvo u Mezopotamiji.
Grki povjesniar Herodot, koji je posjetio Egipat i Babiloniju
u petom stoljeu pr. Kr., Otkrio je brojne slinosti meu obiaji
ma Egipana i Kaldejaca. Opisujui sveli trg vrhovnog boanstva
Bela (kojeg je nazivao Jupiter Belus) u gradu Babilonu, i njegovu
golemu stepenastu kulu, napisao je da na najvioj kuli nalazi se
prostrani hram, a u hramu se nalazi neobino velika poivaljka,
bogato ukraena, a pokraj nje zlatni stol. Na tom mjestu nema
postavljenih kipova bilo koje vrste, niti nou u njemu boravi itko
osim jedne domae ene, koju je - kako tvrde Kaldejci, sveenici
ovog mjesta - za sebe izabrao sam bog... Oni takoer tvrde... da
bog osobno silazi u ovu odaju i spava na poivaljci. Ova pria sli
na je egipatskoj prii o onome to se dogaa u njihovom gradu
Tebi, gdje ena uvijek provodi no u hramu tebanskog Jupitera
(Amona).
to su znanstvenici devetnaestog stoljea otkrivali vie poda
taka o Egiptu, i to su vie usporeivali stvorenu povijesnu sliku s
djelima grkih i rimskih povjesniara, to su vie dolazile do izra
aja dvije injenice: kao prvo, da egipatska civilizacija i veliina
nisu bile poput usamljenog cvijeta koji cvate u kulturnoj pustinji,
nego dio sveobuhvatnog razvoja diljem drevnih zemalja. I drugo,
da biblijske prie o drugim zemljama i kraljevstvima, utvrenim
gradovima i trgovakim putovima, ratovima i primirjima, migra
cijama i naseljavanjima - nisu bile samo istinite, nego i precizne.
Hetiti, koji su stoljeima bili poznati tek po tome to se u
nekoliko rijei spominju u Bibliji, u egipatskim su zapisima opi
sani kao moni protivnici faraona. Potpuno nepoznata stranica
povijesti - presudna bitka izmeu egipatskih divizija i hetitskih
legija pristiglih iz Male Azije, koja se odigrala kod Kadea u sje
vernom Kanaanu - otkrivena je ne samo u tekstovima, nego i
u slikovnim prikazima na zidovima hramova. Postojala je ak i
povijesna osobna povezanost, jer je faraon na kraju oenio ker
hetitskog kralja u pokuaju da uvrsti mir meu njima.
Filistejci, Narod m o r a , Feniani, Huriti, Amorejci - narodi
i kraljevstva o ijem je postojanju dotad svjedoio samo Stari
zavjet - poeli su se pojavljivati kao povijesna stvarnost, dok su
arheoloki radovi u Egiptu napredovali i irili se na druge bi
blijske zemlje. Meutim, ini se da su najvea meu njima bila
drevna carstva Asirije i Babilonije; ali gdje su bili njihovi velian
stveni hramovi i drugi ostaci njihove slave? I gdje su bili njihovi
zapisi?
Sve to su putnici pronali u Zemlji izmeu dviju rijeka, go
lemoj nizini izmeu Eufrata i Tigrisa, bile su hrpe humaka - telli
na arapskom i hebrejskom. U nedostatku kamena, ak su i najve-
lianstvenije graevine drevne Mezopotamije bile sagraene od
zemljanih opeka; ratovi, klima i vrijeme pretvorili su ih u gomile
tla. Umjesto monumentalnih struktura, u tim se zemljama mogao
nai tek poneki manji artefakt, meu njima su esto bile ploice
od peene gline s utisnutim klinastim znakovima. Godine 1686,
putnik po imenu Engelbert Kampfer posjetio je Perzepolis, staru
perzijsku prijestolnicu kraljeva s kojima se borio Aleksandar. S
tamonjih je spomenika prepisao znakove i simbole na klinastom
pismu, poput onih na Darijevom kraljevskom peatu (sl. 37). Me
utim, on je mislio da se radi samo o ukrasima. Kad se konano
shvatilo da se radi o natpisima, nitko nije znao na kojem su jeziku
napisani, ni kako bi ih se moglo odgonetnuti.
S klinastim pismom dogodilo se isto to i u sluaju egipatskih
hijeroglifa: rjeenje zagonetke bio je trojezini natpis. Pronaen
slika 37

je uklesan na stijenama opasnih planina, na mjestu koje je u Per


ziji zvano Behistun. Godine 1835. Henry Rawlinson, bojnik Bri
tanske vojske, uspio je prepisati natpis, a nakon loga i deifrirati
tekst i njegove jezike. Kako se kasnije ispostavilo, trojezini na
tpis na stijeni bio je na staroperzijskom, elamitskom i akadskom
jeziku. Iz akadskog jezika potekli su svi semitski jezici; zahva
ljujui poznavanju hebrejskog, znanstvenici su uspjeli proitati i
razumjeti mezopotamske natpise Asiraca i Babilonaca.
Ohrabren ovim otkriima, Henry Austen Layard, Englez
roen u Parizu, otputovao je 1840. u Mosul, stjecite karavana
u sjeveroistonom Iraku (koji je u to vrijeme bio dio Osman-
skog-Turskog Carstva). Tamo je bio gost Williama F. Ainsworta,
ije je djelo Researches in Assyria, Babylonia and Chaldea (1838.)
- zajedno s ranijim izvjetajima i manjim otkriima Claudiusa
J. Richa (Memoir on the Ruins of Babylon) - ne samo razbukta
lo Layardovu matu, nego i dovelo do znanstvene i financijske
podrke od strane Britanskog muzeja i Kraljevskog geografskog
drutva. Dobro upuen u odgovarajue biblijske tekstove i grka
klasina djela, Layard se sjeao da je jedan od asnika Aleksan
drove vojske izvijestio o svom otkriu mjesta na kojem se nalaze
piramide i ostaci drevnoga grada - grada ije su ruevine sma
trane drevnima jo u Aleksandrovo vrijeme!
Njegovi lokalni prijatelji pokazali su mu razne telle u tom
kraju i objasnili da su pod njima zakopani drevni gradovi. Nje
govo uzbuenje dosegnulo je vrhunac kad je stigao do mjesta
zvanog Birs Nimrud. "Po prvi put vidio sam veliku stoastu go
milu Nimruda kako se uzdie prema vedrom veernjem nebu.",
zapisao je kasnije u svojoj Autobiografiji. "Dojam koji je ostavila
na mene jedan je od onih to se nikada ne zaboravljaju." Nije
li to bilo mjesto pokopanih piramida koje je vidio Aleksandrov
asnik? Sigurno je da je mjesto moralo biti povezano s biblijskim
Nimrodom, silnim lovcem milou Jahvinom, koji je utemeljio
kraljevstva i kraljevske gradove Mezopotamije (Postanak X):

Glavno uporite njegova kraljevstva bili su: Babilon, Erek,


Akad i Kalne, svi u zemlji inearu. Iz ove je zemlje doao Aur,
gdje je podignuta Niniva - grad irokih ulica, i gradovi Kalah
i Resen.

Uz pomo bojnika Rawlinsona, koji je do tada postao britan


ski predstavnik krune i konzul u Bagdadu, Layard se 1845. vratio
u Mosul kako bi zapoeo s iskapanjima na svom oboavanom
Nimrudu. Ali to god da je trebao pronai - a pronaao je dosta
- nije se mogao pohvaliti time da je bio prvi moderni arheolog
u Mezopotamiji. Dvije godine ranije, Paul-Emile Botta, francuski
konzul u Mosulu (s kojim se Layard bio upoznao i sprijateljio)
poeo je s iskapanjima na humku neto sjevernije od Mosula,
na drugoj strani rijeke Tigris. Domae stanovnitvo to je mjesto
zvalo Khorsabad; tamo otkriveni natpisi na klinastom pismu
identificirali su ga kao Dor-Sharru-Kin, drevnu prijestolnicu bi
blijskog Sargona, kralja Asirije. Nad golemim gradom i njegovim
palaama i hramovima zaista se izdizala piramida na sedam ka
tova, koja se naziva ziguratom (sl. 38).
Potaknut Bottinim otkriima, Layard je poeo kopati na
svom izabranom humku, gdje je oekivao da e otkriti Ninivu,
asirsku prijestolnicu poznatu iz Biblije. Iako se kasnije ispostavilo
da je to mjesto bilo asirski vojni centar Kalhu (biblijski Kalah),
blaga koja su tamo pronaena bila su vrijedna truda. Meu njima
je bio obelisk kojeg je postavio kralj almanaser II, na kojem je
bio popis onih koji plaaju danak kralju. Na popisu se nalazio i
Jehu, sin Omrijev, kralj Izraela (sl. 39).
Asirske iskopine danas pruaju izravnu potvrdu povijesne
vjerodostojnosti Starog zavjeta.
Ohrabren time, Layard je 1849. poeo s iskapanjima na hum-
ku tono nasuprot Mosulu, na istonoj obali rijeke Tigris. To
mjesto, ije je lokalno ime Kuyunjik, u stvari je bila Niniva - pri
jestolnica koju je osnovao Sanherib, asirski kralj iju je vojsku
unitio Aneo Jahvin za vrijeme opsade Jeruzalema (II Kraljevi
18). Nakon njega, Niniva je bila prijestolnica Esarhadona i Asur-
banipala. Umjetnika blaga koja su s ovog nalazita prebaena u
Britanski muzej jo uvijek ine najdojmljiviji dio njegovih asir-
skih eksponata.
Iskapanja su se sve vie ubrzavala, arheoloki timovi drugih
zemalja ukljuili su se u utrku, i uskoro su svi asirski i babilonski
gradovi koji se spominju u Bibliji (s jednom manjom iznimkom)
bili otkriveni. I dok su se svjetski muzeji punili drevnim blagom,
najvanija otkria bile su jednostavne glinene ploice - od kojih
su neke toliko male da su ih pisari mogli drati na dlanu - na
kojima su Asirci, Babilonci i drugi narodi zapadne Azije zapi
sivali poslovne ugovore, sudske odluke, biljeke o brakovima i
nasljedstvu, popise geografskih imena, matematike informacije,
medicinske formule, zakone i propise, povijest kraljeva - ukra
tko, svaki aspekt ivota jednog naprednog i visoko civiliziranog
drutva. Epske prie, mitovi o Postanku, poslovice, filozofski spi
si, ljubavne pjesme i slino, tvorili su golemo knjievno naslijee.
A bilo je i dokumenata o nebeskim pitanjima - popisa zvijezda i
zvijea, informacija o planetima, astronomskih tablica; i popisa
bogova i njihovih obiteljskih odnosa, njihovih osobina, njihovih
zadataka i poloaja - bogova na ijem je elu dvanaest Velikih
bogova, Bogova neba i Zemlje, s kojima je bilo povezano dva
naest mjeseci u godini, dvanaest zvijea Zodijaka i dvanaest
lanova naeg Sunevog sustava.
slika 38

slika 39
Kao to se povremeno tvrdilo i u samim natpisima, njihov je
jezik potjecao od akadskog. Taj i drugi dokazi potvrdili su biblij
sku priu da su Asirija i Babilonija (koje su se na povijesnoj po
zornici pojavile oko 1900. pr. Kr) potekle od kraljevstva zvanog
Akad. Njega je utemeljio Sharru-Kin - Pravedni vladar - kojeg
mi zovemo Sargon I, oko 2400. pr. Kr. Pronaeno je i nekoliko
natpisa; na njima se on hvalio da mu se carstvo, milou njego
vog boga Enlila, protezalo od Perzijskog zaljeva do Sredozemnog
mora. Sebe je zvao Kraljem Akada, Kraljem Kia; i tvrdio je da
je pobijedio Uruk, sruio njegove zidine... (bio) pobjednik u bici
sa stanovnicima Ura.
Mnogi znanstvenici vjeruju da je Sargon I bio biblijski Ni-
mrod, i da se biblijski reci odnose na njega i na prijestolnicu Ki
(ili Ku, kako se pie u Bibliji), u kojoj su postojali kraljevi i prije
Akada:

Od Kua se rodio Nimrod, koji je postao prvi velmoa na


Zemlji.
Glavno uporite njegova kraljevstva bili su: Babilon, Erek,
Akad i Kalne, svi u zemlji inearu.

Kraljevski grad Akad otkriven je jugoistono od Babilona;


drevni grad Ki takoer je otkriven jugoistono od Akada. I zai
sta, to su arheolozi dublje ulazili u ravnicu izmeu dviju rijeka, u
pravcu jugoistoka, to su drevniji bili ostaci mjesta koje su otkrivali.
Na mjestu koje se danas zove Warka pronaen je grad Uruk, bi
blijski Erek, kojeg je Sargon I, prema njegovoj tvrdnji, porazio. On
je arheologe odveo iz treeg tisuljea pr. Kr. u etvrto tisuljee pr.
Kr.! Tamo su pronali najstariju lonariju od peene gline; dokaze
za najstariju zabiljeenu upotrebu lonarskog kola; poploanje od
blokova vapnenca koje je najstarije od svoje vrste; najstariji ikada
izraen zigurat (stepenastu piramidu); i najstarije pisane spome
nike: urezane tekstove (sl. 40) i gravirane valjkaste peate (sl. 41),
koji valjanjem preko vlane gline ostavljaju trajan otisak.
Ur - Abrahamovo mjesto roenja - takoer je pronaen,
neto junije, na mjestu koje se u davnini nalazilo na obali Perzij-
slika 40

slika 41
skog zaljeva. Bio je to veliki trgovaki centar s ogromnim zigura-
tom, sjedite brojnih dinastija. Znai li to da je juni, drevniji dio
Mezopotamije - biblijska zemlja inear - bilo mjesto radnje prie
o Babilonskoj kuli?
Jedno od najveih otkria u Mezopotamiji bila je Asurbani-
palova knjinica u Ninivi koja je sadravala vie od 25.000 po te
mama razvrstanih ploica. Kao izuzetno kulturan kralj, Asurba-
nipal je skupljao sve tekstove koji su mu doli pod ruku, a k tome
je svojim pisarima dao u zadatak da prepisuju i prevode tekstove
koji su inae bili nedostupni. Pisari su mnoge ploice oznaili
kao prijepise starijih tekstova. Zbirka od 23 ploice, na primjer,
zavravala je komentarom: dvadeset trea ploa, jezik umera
nepromijenjen. U jednom natpisu sam Asurbanipal kae:

Bog pisara podario mi je poznavanje njegove vjetine.


Upuen sam u tajne pisanja. U stanju sam itati ak i zamre
ne ploe na umerskom. Razumijem zagonetne rijei uklesane
u kamen u danima prije Potopa.

Godine 1853, Henry Rawlinson iznio je pred Kraljevskim


azijskim drutvom mogunost postojanja nepoznatog jezika koji
je prethodio akadskom, ukazujui na injenicu da su u asirskim i
babilonskim tekstovima, posebno u onima koji govore o znanosti
i religiji, esto koritene rijei posuene iz tog nepoznatog jezika.
Godine 1869. Jules Oppert je na sastanku Francuskog drutva
numizmatiara i arheologa ustvrdio da bi trebalo priznati po
stojanje jednog takvog ranog jezika i ljudi koji su njime govorili
i pisali. On je pokazao da su Akaani svoje prethodnike nazivali
umeranima, i govorili o zemlji umer. (sl. 42).
Bila je to, u stvari, biblijska zemlja inear. To je bila zemlja ije
je ime - umer - doslovno znailo Zemlja Nadglednika. Ona je
zapravo bila egipatski Ta Neter - Zemlja Nadglednika, zemlja iz
koje su bogovi stigli u Egipat.

Nakon to je iz pijeska iskopana velianstvenost i drevnost


Egipta, znanstvenici su, koliko god to bilo teko, morali priznati
slika 42
da civilizacija (kakva je poznata na Zapadu) nije nastala u Rimu
ili Grkoj. Je li, dakle, mogue, kao to su tvrdili i sami Egipani,
da civilizacija i religija nisu nastale u Egiptu, nego u junoj Me
zopotamiji?
U stoljeu koje je uslijedilo nakon prvih otkria u Mezopota
miji postalo je nedvojbeno jasno da je mjesto nastanka moderne
Civilizacije (s velikim 'C') zaista bio Sumer (znanstvenici smatraju
da je ovo ime lake izgovoriti). Tamo su, nedugo nakon 4000. pr.
Kr. - prije gotovo 6.000 godina - iznenada procvjetali svi najva
niji elementi visoko razvijene civilizacije, naizgled niotkud i bez
nekog vidljivog razloga. Gotovo da i nema aspekta nae dananje
kulture i civilizacije iji se korijeni i pretee ne mogu pronai u
Sumeru: gradovi, visoke graevine, ulice, trnice, itnice, doko
vi, kole, hramovi; metalurgija, medicina, kirurgija, proizvodnja
tekstila, gurmanska jela, poljoprivreda, navodnjavanje; upotreba
opeka, izum pei za grnarske proizvode; najstariji pronaeni
kota, teretna kola; brodovi i navigacija, meunarodna trgovina,
utezi i mjere; kraljevanje, zakoni, sudovi, porote; pisanje i uvanje
biljeki; glazba, glazbene note, glazbeni instrumenti, ples i akro
bacije; domae ivotinje i zooloki vrtovi; ratovanje, obrtnitvo,
prostitucija. I prije svega - poznavanje i prouavanje nebesa, i
bogova koji s neba dooe na Zemlju.
Ovdje bih upozorio na injenicu da ni Akaani ni Sumerani
ove pridolice nisu nazivali bogovima. Tek je kroz kasnije po
ganstvo pojam boanskih bia ili bogova uao u na jezik i ra
zmiljanje. Kada ovdje koristimo taj pojam, inimo to samo zbog
njegove iroke prihvaenosti i upotrebe.
Akaani su ih zvali Ilu - Uzvieni - iz ega potjee hebrej
sko, biblijsko El. Kanaanci i Feniani zvali su ih Ba'al - Gospoda.
Ali na samom zaetku svih ovih religija, Sumerani su ih zvali
DIN.GIR, Pravedni iz raketnih brodova. U ranom piktograf-
skom pismu Sumerana (iz kojeg je kasnije stilizacijom nastalo
klinasto pismo), nazivi DIN i GIR pisali su se
Kad se ovo dvoje spoji, vidimo da se sjeivo ili GIR - obli
kovano poput stoastog-piramidalnog komandnog modula
- savreno uklapa u prednji dio DIN-a, koji je prikazan kao vi-
estupanjska raketa. Nadalje, ako spojenu sliku-rije uspravimo
u okomit poloaj, vidjet emo da je zapanjujue slina raketnom
brodu u podzemnoj komori, naslikanom u Huyevoj grobnici u
Egiptu (sl. 43).
Iz sumerskih kozmolokih pria i epova, iz tekstova koji su
sluili kao autobiografije ovih bogova, iz popisa njihovih uloga,
odnosa i gradova, iz kronolokih i povijesnih biljeki zvanih Po
pisi kraljeva, te mnogih drugih tekstova, natpisa i crtea, sastavili
smo koherentnu dramu o tome to se dogaalo u pretpovijesnim
vremenima, i kako je sve poelo.
Pria poinje u pradavnim vremenima, dok je Sunev sustav
bio jo mlad. Tada se iz vanjskog svemira pojavio veliki planet
koji je uvuen u Sunev sustav. Sumerani su ovog uljeza zvali NI-
BIRU - Planet krianja; njegov babilonski naziv bio je Marduk.
Dok je prolazio kraj vanjskih planeta, Mardukova putanja poela
je skretati prema Suncu, i ukrstila se s orbitom jednog starog

ilika 43
lana Sunevog sustava - planeta zvanog Tiamat. Kad su se pri
bliili, Mardukovi sateliti razbili su Tiamat na dva dijela. Njegov
nii dio raspao se u komadie, stvorivi komete i asteroidni pojas
- nebesku narukvicu od krhotina planeta koja orbitira izmeu
Jupitera i Marsa. Tiamatov gornji dio i njegov glavni satelit odba
eni su u novu orbitu, i tamo su postali Zemlja i Mjesec.
Sam Marduk, koji je ostao netaknut, uhvaen je u ogromnu
eliptinu orbitu oko Sunca, i vraa se na mjesto nebeske bitke
izmeu Jupitera i Marsa svakih 3.600 zemaljskih godina (sl. 44).
Tako je Sunev sustav postao sastavljen od dvanaest lanova
- Sunca, Mjeseca (kojeg su Sumerani smatrali ravnopravnim
nebeskim tijelom), devet planeta koje poznajemo, i jo jednog
- dvanaestog: Marduka.
Kad je Marduk uao u Sunev sustav sa sobom je donio sjeme
ivota. U sudaru s Tiamatom, dio tog sjemena ivota preao je
na njegov preivjeli dio planet Zemlju. Razvoj ivota na Zemlji
bio je preslika evolucije na Marduku. I tako se dogodilo da su u
vrijeme kad su se na Zemlji tek pojavila ljudska bia, na Mardu
ku inteligentna bia ve bila dosegla visoku razinu civilizacije i
tehnologije.
S tog dvanaestog lana Sunevog sustava, prema tvrdnjama
Sumerana, na Zemlju su stigli astronauti - Bogovi neba i Ze
m l j e . Iz ovih sumerskih vjerovanja svi drevni narodi razvili su
svoje religije i bogove. Ovi bogovi, prema Sumeranima, stvorili
su ljudski rod i dali mu civilizaciju - svo znanje i sve znanosti,
ukljuujui i nevjerojatno sofisticirano poznavanje astronomije.
To je znanje obuhvaalo upoznatost sa sredinjim poloajem
Sunca u naem Sunevom sustavu, poznavanje svih planeta za
koje danas znamo - ak i vanjskih planeta - Urana, Neptuna i
Plutona - koje je moderna astronomija otkrila relativno nedavno
- planeta koji nisu mogli biti promatrani i identificirani golim
okom. Osim njih, u popisima planeta i tekstovima o njima, kao
i u slikovnim prikazima, Sumerani su uporno tvrdili da postoji
jo jedan planet - NIBIRU, Marduk - koji, kad je najblie Zemlji,
prolazi izmeu Marsa i Jupitera, kao to je prikazano na ovom,
4.500 godina starom valjkastom peatu (sl. 45).
ORBITA DVANAESTOG PLANETA

ZEMLJINA ORBITA
SUNCE

PERIGEJ APOGEJ

ORBITE PLANETA

slika 44

slika 45

Ova sofisticiranost u poznavanju astronomije - koju su Su-


merani pripisivali astronautima pridolim s Marduka - nije bila
ograniena iskljuivo na poznavanje Sunevog sustava. Postojao
je beskrajni univerzum, pun zvijezda. U Sumeru su - a ne stolje
ima kasnije u Grkoj, kao to se nekada mislilo - po prvi put u
povijesti zvijezde bile identificirane, grupirane u zvijea, nazva
ni imenima i locirane na nebu. Sva zvijea sjevernog neba koja
danas poznajemo, kao i veina zvijea junog neba, spominju se
u sumerskim astronomskim tablicama - tonim redoslijedom i
po imenima koja koristimo sve do dananjeg dana!
Od najvee vanosti bila su zvijea koja prividno okruuju
ravninu ili pojas u kojem planeti krue oko Sunca. Sumerani
su ih zvali UL.HE (Sjajno s t a d o ) - to su Grci prihvatili kao
zodiakos kyklos (ivotinjski k r u g ) , a mi jo i danas zovemo
Zodijakom - i razvrstali su ih u dvanaest grupa, u dvanaest kua
Zodijaka. Ne samo imena koja su Sumerani nadjenuli ovim gru
pama zvijezda - Bik (Taurus), Blizanci (Gemini), Rak (Cancer),
Lav (Leo), i tako dalje - nego ak i njihovi slikovni prikazi, ostali
su nepromijenjeni tijekom tisuljea (sl. 46). Bitno mlai, egi
patski prikazi znakova Zodijaka gotovo su identini sumerskim
(sl. 47).
Osim koncepata sferne astronomije koje koristimo do dana
njeg dana (ukljuujui i poznavanje nebeske osi, polova, eklipti-
ke, ravnodnevica i sl.) koji su ve u vrijeme Sumera bili usavre
ni, Sumerani su zapanjujue dobro poznavali fenomen precesije.
Kao to nam je danas poznalo, za promatraa koji na odreeni
datum (kao to je prvi dan proljea) pokuava sa Zemlje odrediti
toan poloaj Sunca u odnosu na zvijea Zodijaka, koja djeluju
kao pozadina u svemiru, postoji privid zaostajanja Zemlje na nje
noj orbiti. Ovo zaostajanje (precesija), koje je rezultat injenice
da je Zemljina os relativno nagnuta u odnosu na njenu ravninu

GIR TAB
korpion

AB.SIN
Djevica

SUHUR.MASH
Jarac

slika 46
1. Ovan 2. Bik 3. Blizanci

4. Rak 5. Lav

6. Djevica 7.Vaga 8. korpion

9. Strijelac 10 Jarac

11 .Vodenjak 12. Ribe

slika 47
kretanja oko Sunca, tijekom jednog ljudskog vijeka zanemarivo
je malo: svakih sedamdeset dvije godine, Sunce se u odnosu na
Zodijak pomakne za tek 1 od 360 nebeskog kruga.
Budui da je zodijaki krug koji okruuje pojas u kojem se
Zemlja (i drugi planeti) kree oko Sunca bio proizvoljno podi
jeljen na dvanaest kua, svaka pokriva jednu dvanaestinu punog
kruga, odnosno 30 nebeskog prostora. Tako Zemlji treba 2.160
godina (72x30) da se zaostane za irinu jedne cijele zodijake
kue. Drugim rijeima, ako astronom sa Zemlje promatra (kao
to se danas dogaa) kako se na proljetni dan Sunce poinje diza
ti u zvijeu Riba, njegovi potomci 2.160 godina kasnije proma
trat e taj dogaaj sa Suncem na pozadini od susjednog zvijea,
kue Vodenjaka.
Nijedan pojedinac, moda ak i nijedna pojedinana nacija,
nisu mogli promatrati, biljeiti i razumjeti ovu pojavu u drevnim
vremenima. Pa ipak, dokazi su nepobitni: Sumerani, koji su svoje
raunanje vremena ili kalendar zapoeli u dobu Bika (koje je po
elo oko 4400. pr. Kr.), znali su za nju, i U svojim su astronomskim
popisima zabiljeili prethodne precesijske prijelaze u zvijea
Blizanaca (oko 6500. pr. Kr.), Raka (oko 8700. pr. Kr.), i Lava (oko
10900 pr. Kr.)! Ne treba ni rei da je oko 2200. pr. Kr. ispravno
utvreno da je prvi dan proljea - koji je za narode Mezopotami
je bio Nova godina - kasnio punih 30 i uao u zvijee ili doba
Ariesa, Ovna (KU.MAL na sumerskom).
Neki od starijih znanstvenika koji su svoje poznavanje egi-
ptologije i asirologije kombinirali s astronomijom, primijetili su
da tekstualni i slikovni prikazi koriste zodijaka doba kao veliki
zvjezdani kalendar, pomou kojeg se dogaaji na Zemlji stavljaju
u odnos s krupnijim nebeskim mjerilom. Ovo znanje u novije se
vrijeme primjenjuje kao pomono sredstvo u kronologiji pretpo
vijesti i povijesti, u studijama kao to je ona G. de Santillane i H.
von Dechenda (Hamlet's Mill). Na primjer, nema nikakve sumnje
da su lavolike sfinge juno od Heliopolisa, ili ovnolike sfinge koje
uvaju hram u Karnaku, prikazivale zodijaka doba u kojima su
se odigrali s njima povezani dogaaji, ili u kojima su bogovi ili
kraljevi koje predstavljaju bili najmoniji.
U ovom astronomskom znanju, a time i u svim religijama,
vjerovanjima, aktivnostima i opisivanjima u drevnom svijetu,
vano mjesto zauzimalo je uvjerenje da u Sunevom sustavu
postoji jo jedan planet, planet s najveom orbitom, vrhovni
planet ili Nebeski gospodar - onaj kojeg su Egipani zvali
Neprolaznom zvijezdom ili Planetom milijuna godina - nebe
skim boravitem bogova. Drevni su narodi, bez iznimke, tovali
ovaj planet, planet s najveom, najvelianstvenijom orbitom. U
Egiptu, Mezopotamiji i drugdje njegov sveprisutni simbol bila je
krilata kugla (sl. 48).
Uvidjevi da nebeski disk, u egipatskim crteima, oznaava
nebesko boravite Raa, znanstvenici su Raa uporno nazivali bo-
gom S u n c a , a krilati disk Suevim diskom. Sada bi trebalo biti
jasno da njime nije bilo prikazivano Sunce, nego dvanaesti planet.
Zaista, u egipatskim prikazima se nebeski disk, koji predstavlja
ovaj planet, jasno razlikuje od Sunca. Kao to se moe vidjeti (sl.
49), oboje je bilo prikazivano na nebu (koje predstavlja izvijeno
tijelo boginje Nut); jasno je, dakle, da se radi o dva nebeska tijela,
a ne o jednom te istom. Takoer je jasno da je Dvanaesti planet,
prikazan nebeskim krugom ili diskom - planet; dok je Sunce
prikazano kako isijava blagotvorne zrake (u ovom sluaju, na
boginju Hat-Hor, Gospodaricu rudnika Sinajskog poluotoka).
Jesu li, dakle, Egipani, kao i Sumerani, jo prije nekoliko ti
sua godina znali da je Sunce sredite Sunevog sustava, i da se
taj sustav sastoji od dvanaest lanova? Znamo da je tomu tako
zahvaljujui pravim mapama neba, naslikanima na kovezima
mumija.
Jedna od dobro ouvanih mapa, koju je 1857. pronaao H.
K. Brugsch u jednoj grobnici u Tebi (sl. 50), prikazuje boginju
Nut ( N e b o ) na sredinjem polju (naslikanom na gornjoj strani
lijesa), okruenu s dvanaest zvijea Zodijaka. Na bonim stra
nama lijesa, donji redovi prikazuju dvanaest sati noi i dvanaest
sati dana. Zatim su prikazani planeti - nebeski bogovi - kako
putuju po svojim unaprijed odreenim orbitama, iji su simbol
nebeske barke (Sumerani su ove orbite nazvali sudbinama
planeta).
slika 48

slika 49
slika 50
Na sredinjem mjestu vidimo Sunevu kuglu koja emitira
zrake. U blizini Sunca, pored Nutine ispruene lijeve ruke, vidi
mo dva planeta: Merkur i Veneru. (Venera je ispravno prikazana
kao ena - jedini planet za kojeg su svi drevni narodi vjerovali
da je enskog roda.) Dalje, na lijevom polju vidimo Zemlju (u
pratnji simbola koji predstavlja Hora), Mjesec, Mars i Jupiter, kao
nebeske bogove koji putuju u svojim nebeskim barkama.
Na desnom polju vidimo jo etiri nebeska boga koji dolaze
iza Jupitera. S orbitama koje su Egipanima bile nepoznate (i zato
bez barki), vidimo Saturn, Uran, Neptun i Pluton. Vrijeme mu-
mifikacije oznaeno je kopljanikom koji svojim kopljem upire u
sredinu Bika (Taurus).
Ovdje susreemo sve planete po njihovom tonom redu,
ukljuujui i vanjske planete koje su suvremeni astronomi otkrili
relativno nedavno (Brugsch, kao i njegovi suvremenici, nije znao
za postojanje Plutona).
Znanstvenici koji su prouavali poznavanje planeta u dre
vnoj prolosti pretpostavljali su da su stari narodi vjerovali da
pet planeta - meu kojima i Sunce - krui oko Zemlje. Svugdje
gdje je bilo naslikano ili nabrojano vie planeta, prema ovim
znanstvenicima, radilo se o nekoj vrsti zabune. No, to nisu bile
zabune, nego dojmljiva tonost: Sunce je bilo u sreditu sustava,
Zemlja je bila planet, a pored Zemlje i Mjeseca te drugih osam
planeta koje danas poznajemo, postoji jo jedan veliki planet.
On je prikazivan iznad svih drugih, iznad glave boice Nut, kao
najvei Nebeski gospodar u svojoj ogromnoj nebeskoj orbiti
(nebeskoj b a r c i ) .
Prije 450.000 godina - prema sumerskim izvorima - astrona
uti s ovog Nebeskog gospodara sletjeli su na planet Zemlju.
6
U DANIMA PRIJE
POTOPA
Razumijem zagonetne rijei uklesane u kamen u danima
prije Potopa.

Tako je, hvalei se u jednom natpisu, tvrdio asirski kralj Asur-


banipal. Zaista, u raznovrsnoj literaturi drevne Mezopotamije na
mnogim se mjestima spominjao potop koji je opustoio Zemlju.
Je li, dakle, mogue, pitali su se znanstvenici nailazei na ovakva
mjesta u spisima, da detaljna biblijska pria o Potopu nije bila mit
ili alegorija, nego izvjetaj o stvarnom dogaaju - dogaaju kojeg
nisu pamtili samo Hebreji?
tovie, ak je i samo ova jedna reenica u Asurbanipalovom
natpisu bila puna znanstvenog dinamita. On ne samo da je po
tvrdio da se Potop dogodio; ustvrdio je da je milou Boga pisara
izmeu ostalog upuen u razumijevanje pretpotopnih natpisa,
zagonetnih rijei uklesanih u kamen u danima prije Potopa.
To moe znaiti samo jedno: da su ak i prije Potopa postojali pi
sari i klesari, jezici i pisma - da je postojala civilizacija u dalekim
danima prije Potopa!
Bilo je dovoljno traumatino spoznati da korijeni nae mo
derne civilizacije seu - ne do Grke i Judeje iz prvog tisuljea
pr. Kr., ni do Asirije i Babilona iz drugog tisuljea pr. Kr., pa ak
ni do Egipta iz treeg tisuljea pr. Kr. - nego do Sumera iz etvr
tog tisuljea pr. Kr. Sada se znanstveni kredibilitet trebao prote
gnuti jo dalje u prolost, do onoga to su ak i Sumerani smatrali
davnim danima - do zagonetne ere prije P o t o p a .
Pa ipak, sa svim tim zapanjujuim otkriima mogao je biti
odavno upoznat svatko tko je imao volje proitati i protumaiti
ono to pie u Starom zavjetu: da nakon to su stvoreni Zemlja
i asteroidni pojas (Raki'a ili Nebo iz Postanka), nakon to je Ze
mlja dobila svoj oblik a ivot evoluirao, i nakon to je stvoren
Adam - ovjek je smjeten u vonjak u Edenu. No, zbog sple
tki briljantne zmije koja se usudila prozreti Boji blef, Adam i
njegova druica Eva stekli su odreena znanja koja nisu trebali
imati. Odmah potom, Bog je, obraajui se neimenovanim kole
gama - izrazio zabrinutost da bi se ovjek, postavi kao jedan
od n a s , mogao posluili i voem sa Stabla ivota, pa pojesti i
ivjeti navijeke.

Zato istjera Adama


i nastani ga istono od vrta edenskog,
pa postavi kerubine i plameni ma koji se svjetlucao,
da strae nad stazom koja vodi k stablu ivota.

Tako je Adam istjeran iz predivnog vonjaka kojeg je Bog bio


zasadio u Edenu, kako bi se od tog vremena hranio poljskim ra-
slinjem i dolazio do hrane u znoju lica svoga. I Adam pozna
svoju enu Evu, a ona zae i rodi Kajina... Poslije rodi Abela, brata
Kajinova; Abel postane stoar, a Kajin zemljoradnik.
Biblijska pria o pretpotopnoj civilizaciji dalje prati dvije lini
je, poevi s Kajinovom lozom. Nakon to je ubio Abela - a moe
se naslutiti da je razlog imao veze s homoseksualnou - Kajin je
bio otjeran dalje na istok, u Zemlju seoba. Tamo je njegova su
pruga rodila Henoka - ije ime znai temelj, i Biblija objanja
va da je Kajin podizao grad u vrijeme Henokova roenja, i
grad prozva imenom svoga sina - H e n o k . (Davanje istog imena
osobi i gradu koji je s njom povezan bio je est obiaj u povijesti
drevnog Bliskog istoka.)
Kajinova se loza nastavila kroz Irada, Mehujaela, Metuaela
i Lameka. Prvi Lamekov sin bio je Jubal - ime koje u izvornom
hebrejskom (Yuval) znai svira lutnje. Kako objanjava Knjiga
Postanka, Jubal je praotac svih koji sviraju na liru i sviralu.
Drugi Kajinov sin, Tubal-Kajin, mogao je naotriti sva sjeiva
od bakra i eljeza. Ne spominje se to se dalje dogaalo s ovim
sposobnim ljudima u istonoj Zemlji seoba; Stari zavjet, sma
trajui Kajinovu lozu prokletom, ne vidi potrebe za daljnjim pra
enjem njihove genealogije i sudbine.
Umjesto toga, Knjiga Postanka (u V. poglavlju) vraa se na
Adama i njegovog treeg sina, eta. Adam je, kae Biblija, imao 130
godina kad se rodio et, i ivio je jo 800 godina, to znai ukupno
930 godina. et, koji je sa 105 godina dobio sina Enoa, poivio
je 912 godina. Eno je zaeo Kenana s 90, a umro je s 905 godina.
Kenan je poivio do duboke starosti od 910 godina; njegov sin
Mahalalel umro je s 895; a njegov sin, Jered, preminuo je u 962.
O svim ovim patrijarsima iz razdoblja prije Potopa, Knjiga
Postanka prua gole biografske informacije: tko im je bio otac,
kad im je roen muki nasljednik i (nakon to bi im se rodilo
jo sinova i k e r i ) kad su umrli. Ali sljedei patrijarh s popisa
dobiva poseban tretman:

Kad je Jeredu bilo sto ezdeset i dvije godine, rodi mu se


Henok.
Kad je Henoku bilo ezdeset i pet godina, rodi mu se
Metualah.
Henok je hodio s Bogom. Po roenju Metualahovu Henok
je ivio trista godina, te mu se rodilo jo sinova i keri. Henok
poivje u svemu trista ezdeset i pet godina.

A slijedi i objanjenje - zapanjujue objanjenje - zato je


Henok izdvojen, i ime je zasluio toliku panju i biografske po
jedinosti: Henok nije umro!
Henok je hodio s Bogom, potom ieznu; Bog ga uze.

Metualah je ivio najdulje - 969 godina - a naslijedio ga je


Lamek. Lamek (koji je poivio 777 godina) je zaeo Nou - junaka
Potopa. I ovdje se daje kratka biografsko-povijesna napomena:
Lamek je svoga sina nazvao tako, govori Biblija, zato to je ljudski
rod u to vrijeme proivljavao velike patnje, a zemlja je bila suha
i jalova. Nadjenuvi sinu ime Noa (Predah, Utjeha), Lamek je
izrazio nadu da "Ovaj e nam pribavljati, u trudu i naporu naih
ruku, utjehu iz zemlje koju je Bog prokleo."
I tako, kroz deset generacija pretpotopnih patrijarha, blagoslo
vljenih onim to znanstvenici nazivaju legendarnim ivotnim
vijekom, biblijska pria dolazi do velikog dogaaja - Potopa.
Prema Knjizi Postanka, Bog je odluio Potopom ljude koje je
stvorio izbrisati s lica Zemlje. Drevni autori smatrali su nunim
pruiti objanjenje jedne tako dalekosene odluke. To je imalo
veze, kau nam, s ovjekovim seksualnim perverzijama; tonije,
sa seksualnim odnosima izmeu keri ljudskih i sinova bo
jih.
Usprkos monoteistikim nastojanjima sastavljaa i urednika
Knjige Postanka koji su svijetu - koji je u to vrijeme vjerovao u
mnoge bogove - pokuavali objaviti vjeru u jedno jedino boan
stvo, ostali su brojni propusti u kojima biblijska pria govori o
bogovima u mnoini. I sam naziv boanstvo (kad se Boga ne
zove njegovim vlastitim imenom Jahve), nije u obliku jednine El,
nego u pluralu - Elohim. Na mjestu gdje se spominje ideja o stva
ranju Adama, u prii se cijelo vrijeme koristi mnoina: I Elohim
(= bogovi) rekoe: 'Nainimo ovjeka na svoju sliku, sebi slina.'
A kad se dogodio incident s plodom spoznaje, opet su se bogovi
obratili svojim neimenovanim kolegama.
Iz etiri zagonetna retka VI. poglavlja Knjige Postanka, koji
opisuju pripreme za Potop, proizlazi da su boanstva ne samo
bila u mnoini, nego su imala i sinove (mnoina). Ti su sinovi
uzrujali Gospodina svojim spolnim odnosima s kerima ljud
skim, a grijeh je bio tim gori to su iz te zabranjene veze roena
djeca - polubogovi:
I tako se dogodilo,
kad su se ljudi poeli iriti po Zemlji i keri im se narodile,
opaze sinovi Boji da su keri ljudske pristale,
pa ih uzimahu sebi za ene koje su god htjeli.

Stari zavjet dalje objanjava:

U ona su vremena - a i kasnije - na Zemlji bili Nefili,


kad su Boji sinovi opili s ljudskim kerima pa im one raale
djecu.
To su oni od starine po snazi glasoviti ljudi, ljudi Shema.

Nefili - to se tradicionalno prevodi kao divovi - doslovno


znai Oni koji su bili baeni na Zemlju. Oni su bili Sinovi bo-
ji - ljudi Shema, ljudi iz Raketnih brodova.
Opet dolazimo do Sumera i DIN.GIR-a, Pravednih iz rake
tnih b r o d o v a .
Nastavimo, dakle, pratiti sumerske zapise tamo gdje smo stali
- na dogaajima od prije 450.000 godina.

Prije priblino 450.000 godina, tvrde sumerski tekstovi, astro


nauti s Marduka doli su na Zemlju u potrazi za zlatom. Ne zbog
nakita, nego zbog hitne potrebe povezane s borbom za ivot na
Dvanaestom planetu.
U prvoj je ekspediciji bilo pedeset astronauta; bili su poznati
kao Anunnaki - "Oni s neba koji su na Zemlji". Spustili su se u
Arapsko more i krenuli prema vrhu Perzijskog zaljeva, gdje su
utemeljili svoju prvu zemaljsku postaju, E.RI.DU - Dom podi
gnut u tuini. Njihov zapovjednik bio je briljantan znanstvenik
i inenjer koji je oboavao ploviti morima, a hobi mu je bilo
pecanje. On se zvao E.A - Onaj iji je dom v o d a , i bio je prika
zivan kao prototip Vodenjaka; ali kako je predvodio slijetanje na
Zemlju, nosio je titulu EN.KI - Gospodar Zemlje. Poput svih
sumerskih bogova, isticao se po svojoj rogatoj kacigi (sl. 51).
ini se da je izvorni plan bio da se zlato dobiva iz morske
vode, meutim, to se nije pokazalo zadovoljavajuim rjeenjem.
Jedina alternativa bila je doi do njega na tei nain: iskapati ru-
dae u jugoistonoj Africi, transportirati ih brodom do Mezopo
tamije, i tamo ih taliti i proiavati. Poluge od proienog zlata
zatim su raketoplanom transportirane u brod koji se nalazio u
Zemljinoj orbiti. Tamo su ekale povremeni dolazak matinog
svemirskog broda koji je dragocjeni metal odnosio kui.
Da bi sve to bilo mogue ostvariti, na Zemlju je moralo doi
jo Anunnakija. Njihov broj popeo se na 600; jo 300 njih radilo
je u raketoplanu i na orbitalnoj postaji. Svemirska luka sagraena
je u Sipparu ( G r a d u p t i c a ) u Mezopotamiji, na mjestu koje je
poravnato s najistaknutijom geografskom tokom Bliskog istoka
- vrhovima Ararata. Druge naseobine razliitih namjena - kao
to su centar za taljenje i proiavanje Bad-Tibira te medicinski
centar po imenu Shuruppak - bile su razmjetene na nain da
tvore koridor za slijetanje u obliku strijele. Tono u sreditu po
dignut je NIBRU.KI - Mjesto prijelaza na Zemlju (Nippur, na
akadskom) - kao kontrolni centar misije.
Zapovjednik ovog proirenog pothvata na planetu Zemlji
bio je EN.LIL - Gospodar zapovjednik. U ranom sumerskom
piktografskom pismu, Enlilovo ime i kontrolni centar misije
prikazivani su kao kompleksne strukture s visokim antenama i
irokim mreastim radarskim antenama (sl. 52).
I Ea/Enki i Enlil bili su sinovi tadanjeg vladara Dvanaestog
planeta, AN-a, (Anu, na akadskom), ije je ime znailo Onaj s
n e b a , i piktografski je prikazivano zvijezdom Ea je bio
prvoroeni; no, budui da je Enlila Anuu rodila njegova druga
supruga, koja je ujedno bila i njegova polusestra, nasljednik
prijestolja nije bio Ea, nego Enlil. Sada je Enlil bio poslan na Ze
mlju, i preuzeo je zapovjednitvo od Ee, takozvanog Gospodara
Zemlje. Stvari su se dodatno zakomplicirale kad je na Zemlju u
ulozi glavne lijenice poslana NIN.HUR.SAG (Gospodarica pla
ninskih vrhova), polusestra Ee i Enlila - to je oba brata potaklo
da joj se ponu udvarati; naime, prema istim pravilima naslje
ivanja, sin kojeg ona zane s jednim od njih bit e nasljednik
prijestolja. Eaina dugotrajna ogorenost, pojaana sve veim
suparnitvom meu dvojicom polubrae, na kraju je prela i na
njihove potomke, i postala glavni uzrok mnogih dogaaja koji
su uslijedili.
Dok su na Zemlji prolazila tisuljea - iako je Anunnakiji-
ma 3.600 zemaljskih godina tek jedna godina njihovih ivotnih
ciklusa - ovi nie rangirani astronauti poinjali su gunati i ne
godovati. Je li iskopavanje rude u mranim, pranjavim i vruim
rudnicima zaista zadatak dostojan astronauta? Ea je - moda da
bi izbjegao sukob sa svojim bratom - provodio sve vie vremena
u jugoistonoj Africi, daleko od Mezopotamije. Anunnakiji koji
su naporno radili u rudnicima poeli su mu se aliti; Ea i radnici
razgovarali su o zajednikom nezadovoljstvu.
A onda, jednoga dana, kad je Enlil doao u obilazak rudnika
radi inspekcije, dan je signal. Objavljena je pobuna. Anunnakiji
su napustili rudnike, bacili orua u vatru, u povorci doli do En-
lilove rezidencije i opkolili je, izvikujui: Dosta je b i l o ! .
Enlil je stupio u kontakt s Anuom i ponudio mu ostavku na
svoj poloaj zapovjednika, te zatraio povratak na matini planet.
Anu je doao na Zemlju. Odran je vojni sud. Enlil je zahtijevao
da se zaetnik pobune osudi na smrt. Anunnakiji su jednoduno
odbili otkriti njegov identitet. Nakon to je razmotrio sve dokaze,

slika 51 EN LIL

slika 52
Anu je zakljuio da je rad zaista bio prenaporan. Da li je to zna
ilo prekid vaenja zlata iz rudnika?
Ea je tada ponudio rjeenje. Jugoistonom Afrikom, rekao
je, lunjaju bia koja bi se moglo obuiti za obavljanje nekih ru
darskih poslova - samo kad bi se u njih mogao utisnuti znak
Anunnakija. On je govorio o primatima koji su evoluirali na
Zemlji - ali su jo uvijek bili daleko od evolucijske razine koju su
dosegnuli stanovnici Dvanaestog planeta. Nakon duge rasprave,
Ea je dobio doputenje: Stvorite Lulu, primitivnog r a d n i k a , re
eno mu je, neka on nosi jaram Anunnakija.
Ninhursag, glavna lijenica Anunnakija, trebala mu je u tomu
pomoi. Uslijedili su brojni pokuaji i pogreke dok nije usavre
na prava procedura. Jajnu stanicu izvaenu iz enke primata Ea i
Ninhursag oplodili su spermijem mladog astronauta. Oploenu
jajnu stanicu potom nisu vratili u maternicu enke primata, nego -
su je usadili u maternicu jedne astronautice. Naposljetku je dobi
ven savreni m o d e l , i Ninhursag je oduevljeno uzviknula: Ja
sam ga stvorila - moje ruke su ga napravile! Podigla je u zrak
prvog Homo sapiensa - prvo dijete iz epruvete u povijesti Zemlje
- kako bi ga svi vidjeli (sl. 53).
Ali, kao i svi hibridi, ni novi Zemljanin nije se mogao samo
stalno razmnoavati. Kako bi doli do veeg broja primitivnih
radnika, Anunnakiji su vadili jajne stanice iz enki primata, oplo
ivali ih, i usaivali ih u maternice "boica rodilja", po etrnaest
odjednom: tako se raalo sedam mukaraca i sedam ena. Kad
su Zemljani poeli preuzimati rudarske poslove u jugoistonoj

slika 53
Africi, Anunnakiji koji su radili u Mezopotamiji postali su ljubo
morni: i oni su zatraili primitivne radnike. Usprkos prigovorima
Ee, Enlil je silom uzeo nekoliko Zemljana i doveo ih u E.DIN
- Boravite pravednih u Mezopotamiji. Taj dogaaj spominje
se u Bibliji: Bog uze ovjeka i postavi ga u edenski vrt da ga
obrauje i uva.
Astronauti koji su doli na Zemlju bili su svo vrijeme zabri
nuti zbog problema dugovjenosti. Njihovi bioloki satovi bili su
usklaeni s njihovim planetom: vrijeme koje je potrebno njiho
vom planetu da jednom obie Sunce za njih je bila samo jedna
godina ivotnog vijeka. Ali u jednoj takvoj godini Zemlja bi obi
la Sunce 3.600 puta - to je predstavljalo vremensko razdoblje
od 3.600 godina za sve ivotne oblike potekle sa Zemlje. Da bi
zadrali svoje duge cikluse na brem planetu Zemlji, astronauti
su konzumirali hranu ivota i vodu ivota koju su donosili s
matinog planeta. U svom biolokom laboratoriju u Eriduu, iji
je amblem bio crte isprepletenih zmija (sl. 54), Ea je pokuavao
proniknuti u tajne ivota, razmnoavanja i smrti. Zato su dje
ca astronauta roena na Zemlji starjela mnogo bre od svojih
roditelja? Zato su primati ivjeli tako kratko? Zato je hibridni
Homo sapiens ivio mnogo due od primata, ali ipak vrlo kratko
u odnosu na pridolice na Zemlji? Da li se radilo o utjecaju oko
lia ili o uroenim genetskim osobinama?

slika 54
Obavljajui daljnje pokuse s genetskom manipulacijom na
hibridima, i koristei svoju spermu, Ea je razvio novi "savreni
model" Zemljana. Adapa, kako ga je Ea nazvao, je imao razvijeni
ju inteligenciju, stekao je vrlo vanu sposobnost razmnoavanja,
ali ne i dugovjenost astronauta:

Boljim razumijevanjem
usavrio ga je...
Podario mu je poznavanje.
Dug ivot nije mu dao.

Tako su Adam i Eva iz Knjige Postanka primili dar ili plod ne


samo znanja, nego i poznavanja - to je biblijski hebrejski izraz za
snoaj u cilju raanja potomaka. Ilustraciju ove biblijske prie
nalazimo u drevnim sumerskim crteima (sl. 55).
Enlil je bio van sebe od bijesa kad je otkrio to je Ea uinio.
Nikada nije postojala namjera da ovjek dobije sposobnost raz
mnoavanja poput bogova. to dalje, upitao je - hoe li Ea ovje
ku pokloniti i vjeni ivot? Na matinom planetu, Anu je takoer
bio uznemiren. "Ustavi s prijestolja, zapovjedio je: 'Neka dovedu
Adapu ovamo!' "
Strahujui da e na Nebeskom boravitu unititi njegovog
usavrenog ovjeka, Ea mu je dao savjet da izbjegava hranu i
vodu koji e mu biti ponueni, jer e u njima biti otrov; Ovako
ga je savjetovao:

slika 55
Adapa,
Ti odlazi pred Anua, vladara.
Otii e putem prema nebu.
Kada gore na nebo stigne,
i prie dverima Anuovim,
Tamuz i Gizida kraj dveri e stajati...
Oni e se obratiti Anuu;
Oni e uiniti da vidi Anuovo dobrostivo lice.
Dok bude stajao pred Anuom,
Kada ti ponude kruh smrti,
nee ga jesti.
Kada ti ponude vodu smrti,
nee je piti...

Zatim ga posla na put prema nebu, i gore na nebo on stie.


Kad je Anu vidio Adapu, bio je zadivljen njegovom inteligenci
jom i koliinom znanja o slici neba i Zemlje koje je usvojio od
Ee. "to emo s njim", upitao je svoje savjetnike, sada kad ga je Ea
uinio posebnim, napravivi Shem za njega - dopustivi Adapi
da putuje svemirskim brodom od Zemlje do Marduka?
Odlueno je da se Adapu trajno zadri na Marduku. Kako bi
mogao preivjeti, donesoe mu kruh ivota, a k tome i vodu
ivota. Ali, zbog Einog upozorenja, Adapa je odbio jesti i piti. Kad
je njegova zabluda otkrivena, bilo je prekasno; propustio je svoju
ansu da stekne vjeni ivot.
Adapa je vraen na Zemlju. Na tom putu, vidio je zastrau-
juu velianstvenost svemira, oi obzora neba do zenita neba.
Postao je vrhovni sveenik Eridua; Anu mu je obeao da e Bo
ica lijeenja ubudue voditi brigu i o lijeenju ljudskog roda. Ali
najvii cilj smrtnika - vjeni ivot - nije mu vie bio dostupan.
Od tog se vremena ovjeanstvo poelo iriti. Ljudi vie nisu
bili samo robovi u rudnicima ili kmetovi na poljima. Sada su
obavljali sve zadatke, gradili su kue za bogove - mi ih nazi
vamo hramovima - i brzo su nauili kuhati, plesati i svirati za
njih. Nije prolo dugo, a mladi Anunnakiji, u nedostatku enskog
drutva svoje vrste, poeli su spolno opiti s kerima ljudi. Budui
da su svi bili potekli iz istog poetnog sjemena ivota, a ovjek je
bio hibrid stvoren dodatkom esencije gena Anunnakija, muki
astronauti i ene Zemljana otkrili su da su bioloki kompatibilni;
"i djeca im se rode."
Enlil je promatrao razvoj dogaaja sa sve veom zabrinutou.
Izvorni smisao dolaska na Zemlju, osjeaj misije, predanost zada
tku - izblijedjeli su i nestali. inilo se da je Anunnakijima glavna
briga bio lagodan ivot - i to jo s rasom hibrida kao sluganima!
Enlilu je naposljetku priroda ponudila priliku da stane na
kraj dekadentnim obiajima i nemoralu Anunnakija. Zemlja je
ulazila u novo ledeno doba, i ugodna klima se mijenjala. Dok je
postajalo sve hladnije, bivalo je i sve sue. Kie su bivale rjee,
rijeka je bilo manje. Usjevi su slabo raali i irila se glad. ovje
anstvo je trpjelo velike patnje; keri su skrivale hranu od svojih
majki, majke su jele SVOJU djecu. Po Enlilovom nalogu, bogovi su
se uzdrali od pomaganja ljudskom rodu: Neka pomru od gladi,
neka budu desetkovani, naredio je Enlil.
Na "Velikom dnu" - na Antarktici - ledeno doba takoer je
izazivalo promjene. Iz godine u godinu ledena kapa koja je pokri
vala kontinent na Junom polu postajala je sve deblja. Pod rastu
im pritiskom njene teine, na njenom donjem dijelu zbog trenja
je rasla temperatura. Uskoro je ogromna ledena kapa poela plu
tati na klizavoj blatnjavoj bljuzgavici. Iz broda u orbiti oglaen je
alarm: ledena kapa postala je nestabilna; sklizne li s kontinenta u
ocean - enorman plimni val preplavit e cijelu Zemlju!
To je bila realna opasnost. Na nebu, Dvanaesti planet pono
vno se pribliavao toki krianja izmeu Jupitera i Marsa. Kao i
u prijanjim sluajevima kad se pribliavao Zemlji, njegovo gra
vitacijsko privlaenje izazivalo je potrese i druge poremeaje na
Zemlji, kao i u njenom kretanju. Sada je, prema proraunima, ovo
gravitacijsko privlaenje lako moglo potaknuti skliznue ledene
kape, i preplaviti Zemlju globalnim potopom. Ni sami astronauti
nisu mogli biti imuni na katastrofu tolikih razmjera.
Dok su se obavljale pripreme za okupljanje svih Anunnakija
u blizini svemirske luke, i dok su svemirski brodovi pripremani
da ih prebace prije udara plimnog vala, pribliavanje kataklizme
se pomou lukavtina cijelo vrijeme tajilo pred ljudskim rodom.
Bojei se da bi gomila mogla nahrupiti na svemirsku luku, svi su
se bogovi zakleli da e uvati tajnu. A to se tie ljudskog roda,
Enlil je rekao - neka nestanu; neka sjeme Zemljana bude zbrisa
no s lica Zemlje.
U Shuruppaku, gradu pod zapovjednitvom Ninhursag,
odnosi izmeu ljudi i bogova razvili su se do najvieg stupnja.
Tamo je, po prvi put u povijesti, ovjek postavljen na kraljev
sko prijestolje. Dok su patnje ljudskog roda postajale sve tee,
ZI.U.SUD.RA (kako su ga zvali Sumerani) zatraio je pomo od
Ee. S vremena na vrijeme, Ea i njegovi pomorci potajno su Ziusu
dri i njegovom narodu dopremali ribu. Ali sada je u pitanju bila
sama sudbina ovjeanstva. Hoe li sav rad Ee i Ninhursag pro
pasti i pretvoriti se u p r a h , kao to je to elio Enlil, ili bi sjeme
ljudskog roda trebalo ostati sauvano?
Djelujui samostalno, ali vodei rauna o svojoj zakletvi, Ea je
u Ziusudri vidio priliku za spas ovjeanstva. Sljedei put kad je
Ziusudra doao u hram moliti se i preklinjati, Ea je poeo aptati
iza paravana. Pravei se da razgovara sam sa sobom, Ea je Ziusu
dri dao hitne upute:

Srui kuu, sagradi brod!


Napusti blaga, spasi svoj ivot!
Odreci se posjeda, sauvaj ivu duu!
Na brod ponesi sjeme svega to je ivo.
Taj brod e sagraditi;
Njegove dimenzije bit e po mjeri.

Brod je trebao biti podmornica koja e moi roniti i podnijeti


vodenu lavinu. Sumerski tekstovi sadre dimenzije i druge opise
strukture raznih paluba i komora, koji su tako detaljni da je pre
ma njima mogue nacrtati brod, kao to je to uinio Paul Haupt
(sl. 56). Ea je Ziusudri poslao i navigatora, koji je dobio nalog da
brod usmjeri prema Planini spasenja, Araratu. Budui da je to
najvia toka na Bliskom istoku, njegovi su se vrhovi trebali prvi
pojaviti nad povrinom vode.
water line

slika 56

Potop je doao kao to se i oekivalo. Pustoei sve b r e ,


stigao je s juga, potapajui planine, sustiui ljude poput bitke.
Gledajui kataklizmu s visine, dok su kruili Zemljinom orbitom
u svojoj letjelici, Anunnakiji i njihovi voe shvatili su koliko su
zavoljeli Zemlju i ljudski rod. Ninhursag zaplaka... bogovi zapla-
kae s njom za kopnom... Anunnakiji, svi pokunjeni, sjeahu i pla-
kahu dok su se, gladni i promrzli, stiskali u svom raketoplanu.
Kad su se vode povukle a Anunnakiji poeli sputati na Ara
rat, s oduevljenjem su otkrili da je sjeme ljudskog roda preivje
lo. No, kad je stigao Enlil, razbjesnio se vidjevi da je iva dua
umakla smrti. Tek je nakon preklinjanja Anunnakija i Einih na
govaranja promijenio miljenje - ukoliko su namjeravali pono
vno naseliti Zemlju, ovjekova pomo bila im je nezamjenjiva.
I tako su Ziusudrini sinovi i njihove obitelji poslani da se
smjeste na planinskim lancima kraj ravnice dviju rijeka, gdje e
ekati da ravnica postane dovoljno suha da je mogu naseliti. to
se tie Ziusudre, Anunnakiji

ivot kao u bogova dadoe mu;


Vjeni dah, poput bojeg, darovae mu.

To su postigli tako to su njegov zemaljski dah zamijenili


nebeskim dahom. Zatim su odveli Ziusudru, uvatelja sjeme
na ljudskog r o d a , i njegovu suprugu, da prebiva na dalekom
mjestu:
U Zemlji krianja,
Zemlji Tilmun,
Mjestu gdje Utu uzlazi,
Postavie ga da ivi.

Sada je jasno da su sumerske prie o bogovima neba i Zemlje,


o stvaranju ovjeka i o Potopu, bili izvor iz kojeg su drugi narodi
drevnog Bliskog istoka crpili svoje znanje, vjerovanja i mitove.
Vidjeli smo kako su se vjerovanja Egipana podudarala sa su-
merskima, kako je njihov prvi sveti grad dobio ime po Anu, kako
je Ben-Ben podsjeao na sumerski GIR, i tako dalje.
Danas je, uglavnom, ope prihvaeno da su biblijske prie o
postanku svijeta i o dogaajima koji su prethodili Potopu saeta
hebrejska verzija sumerskih predaja. Biblijski junak Potopa, Noa,
ekvivalentan je sumerskom Ziusudri (koji se u akadskoj verziji
zvao Utnapitim). Ali, dok su Sumerani tvrdili da je junak Poto
pa uinjen besmrtnim, u Bibliji se nita slino ne tvrdi za Nou.
Henokovo obesmrenje takoer se spominje tek s nekoliko rijei,
za razliku od detaljne sumerske prie o Adapi, ili drugih tekstova
koji govore o uznesenjima. Ali ta neobina biblijska turost nije
sprijeila da se, tijekom tisuljea, proire legende o biblijskim
junacima i njihovom boravku ili povratku u Raj.
Prema pradavnim legendama, sauvanim u velikom broju
verzija koje potjeu od gotovo 2.000 godina starog djela naslo
vljenog Knjiga Adama i Eve, Adam je obolio nakon to je napunio
930 godina. Vidjevi svog oca kako boluje i p a t i , njegov sin et
odluio je otii do najbliih vrata Raja... te jadikovati i prekli-
njati Gospodina; moda e me usliati i poslati svog anela da mi
donese plod za kojim si eznuo - plod Stabla ivota.
Ali Adam je, pomiren sa svojom sudbinom smrtnika, elio
samo da mu se ublae strani bolovi. Zato je od svoje supruge
Eve zatraio da zajedno sa etom ode u susjedstvo raja, i tamo
umjesto za plod ivota moli za samo jednu kap ulja ivota koje
curi sa stabla, "da me pomaete njime, ne bi li uminula ova bol."
Uinivi kako je Adam zatraio, Eva i et stigli su do vrata
raja i poeli preklinjati Jahvu. Konano, pred njima se pojavio
aneo Mihael - samo kako bi obznanio da njihova molba nee
biti ispunjena. "Adamovi dani su odbrojani", rekao je aneo;
njegova smrt nee biti sprijeena ili odgoena. est dana kasnije,
Adam je umro.
ak su i Aleksandrovi povjesniari stvorili izravnu vezu
izmeu njegovih udesnih pustolovina i Adama, prvog ovjeka
koji je ivio u Raju, i koji je bio svjedok njegovog postojanja i nje
gove ivotvorne snage. U Aleksandrovom sluaju, ta je veza bio
jedinstveni kamen koji je isijavao svjetlost: njega je, kae pria,
Adam iznio iz Rajskoga vrta, a zatim je kao nasljedstvo prelazio
s koljena na koljeno, dok nije doao u ruke jednog besmrtnog
faraona koji ga je poklonio Aleksandru.
Ova pria zvui uvjerljivije kad se prisjetimo da postoji stara
idovska legenda po kojoj je Adam iz Rajskoga vrta iznio tap
pomou kojeg je Mojsije izveo mnoga uda, ukljuujui i raz
dvajanje voda Crvenog mora. Adam ga je dao Henoku, a Henok
ga je dao svom praunuku Noi, junaku Potopa. Nakon toga se
generaciju za generacijom prenosio po lozi Noinog sina ema,
sve dok nije doao do Abrahama (prvog hebrejskog patrijarha).
Abrahamov praunuk Josip - koji se uzdigao do visokog poloaja
na faraonovom dvoru - donio ga je sa sobom u Egipat. Tamo je
tap postao dio blaga egipatskih kraljeva, i na taj je nain dospio
u ruke Mojsija koji je odgojen kao egipatski princ prije nego to
je pobjegao na Sinajski poluotok. Prema jednoj verziji, tap je
isklesan iz jednog komada kamena; prema drugoj, napravljen je
od grane Stabla ivota, koje je raslo u Rajskom vrtu.
Meu ovim isprepletenim odnosima koji seu do najstarijih
vremena, postojale su takoer i prie koje povezuju Mojsija s
Henokom. idovska legenda, zvana Mojsijev uzlazak, kae
da kada je Gospodin pozvao Mojsija na brdo Sinaj i dao mu
zadatak da Izraelce izvede iz Egipta, Mojsije se toj misiji opirao
iz raznih razloga, ukljuujui njegov spor i neelokventan govor.
Kako bi uklonio njegovu stidljivost, Gospodin mu je odluio po
kazati njegovo prijestolje, anele nebeske i njihove misterije.
Zato je Gospodin zapovjedio Metatronu, anelu odobravanja,
da provede Mojsija kroz nebeske krajeve. Uasnut, Mojsije je
upitao Metatrona: "Tko si ti?". A aneo (doslovce: izaslanik)
Gospodinov mu je odgovorio: "Ja sam Henok, sin Jeredov, tvoj
predak." (U pratnji aneoskog Henoka, Mojsije je proletio kroz
sedam nebesa, i vidio Raj i Pakao; zatim je vraen na brdo Sinaj,
i prihvatio je svoju misiju.)
Na dogaaje u vezi s Henokom, te njegovim bavljenjem
predstojeim Potopom i junakom Potopa, njegovim praunukom
Noom, vie svjetla baca jo jedna drevna knjiga, Knjiga obljetnica.
Nekada je takoer bila poznata i pod imenom Mojsijeva apoka
lipsa, jer ju je navodno napisao Mojsije na brdu Sinaj, dok mu je
jedan aneo diktirao povijest prohujalih vremena. (Znanstvenici,
pak, vjeruju da je djelo sastavljeno u drugom stoljeu pr. Kr.)
Knjiga vjerno slijedi biblijsku priu iz Postanka, ali donosi
vie pojedinosti kao to su imena ena i keri pretpotopnih pa
trijarha. Takoer podrobnije govori o dogaajima koje je ovje
anstvo proivljavalo u tim pretpovijesnim danima. Biblija nam
kae da je Henokov otac bio Jered ( S i l a z a k ) , ali ne i zato se
tako zvao. Knjiga obljetnica daje nam i tu informaciju. U njoj je
reeno da su Jereda roditelji tako nazvali,

Jer u njegovim danima aneli Gospodnji sioe na Ze


mlju - oni koji se zovu Nadglednici - kako bi pouavali sino
ve ljudske, da hodaju Zemljom razumno i pravedno.

Podijelivi ere na obljetnice, Knjiga obljetnica dalje govori da


u jedanaestoj obljetnici Jered uze sebi enu. Ime joj bijae Baraka
(Blistava poput munje), ki Rasujalova, ki brata njegova oca... i
ona mu rodi sina i nazva ga Henok. I on (Henok) bijae prvi meu
ljudima roenim na Zemlji koji naui pismo, znanja i mudrosti, i
koji zapisa znakove nebeske prema redu njihovih mjeseci, kako bi
ljudi znali godinja doba po redu mjeseci u njima.
U dvanaestoj obljetnici, Henok se oenio Ednom ( M o j r a j ) ,
keri Danela. Ona mu je rodila sina Metualaha. Nakon toga,
Henok je bio s anelima Bojim est obljetnica godina, i oni
mu pokazae sve to je na Zemlji i sve to je na nebu... i on sve
zapisa.
Ali tada su poele nevolje. Knjiga Postanka izvjetava da pri
je Potopa opaze sinovi Boji da su keri ljudske pristale, pa ih
uzimahu sebi za ene koje su god htjeli... Gospodin se pokaja i u
svom srcu raalosti to je nainio ovjeka na Zemlji... i ree Go
spodin: "Ljude koje sam stvorio izbrisat u s lica Zemlje."
Prema Knjizi obljetnica, Henok je igrao odreenu ulogu u
ovoj promjeni raspoloenja Gospodinovog prema ljudima, jer je
svjedoio o Nadglednicima koji su grijeili s kerima ljudskim;
svjedoio je protiv sviju njih. I kako bi bio zatien od osvete
grenih anela Bojih, on bi uzet od sinova ljudskih i prenesen
u Rajski vrt.
Rajski vrt izrijekom je opisan kao jedan od etiri Boja mjesta
na Zemlji, i u njemu se skriva Henok, a tamo je zapisao i svoje
Svjedoenje.
Nakon toga je roen Noa, pravednik koji je izabran da preivi
Potop. Njegovo roenje, koje se dogodilo u nemirnim vremeni
ma kad su se sinovi boji uputali u spolne odnose sa enama
smrtnika, izazvalo je branu krizu u obitelji patrijarha. Kao to
nam govori Knjiga Henokova, Metuael uze enu za svog sina
Lameka, te ona zatrudnje i rodi Lameku sina. Ali kad je dijete
- Noa - roeno, nije sve bilo kao obino:

Njegovo tijelo bijae bijelo poput snijega i crveno poput


ruina cvijeta, i kosa na njegovoj glavi i njegovi dugi uvojci
bijahu bijeli poput vune, a oi mu bijahu predivne.
I kad je otvorio oi, obasja cijelu kuu poput sunca, i cijela
kua bijae vrlo blistava.
I tada se on pridie u rukama babice, otvori usta i poe
razgovarati s Gospodinom pravednosti.

Zapanjen, Lamek otra svom ocu Metuaelu, i ree:

Dobih neobina sina, drugaijeg od ljudi i nalik sinovima


Boga nebeskog. I priroda mu je drugaija, i nije nalik nama...
I ini mi se da nije potekao od mene, nego od anela.
Drugim rijeima, u sumnji da njegova supruga nije zaela s
njim nego s jednim od anela, Lameku je sinula ideja: budui da
je njegov djed Henok boravio meu sinovima Bojim, zato ne bi
upitao njega za objanjenje ove situacije? "A sad, moj oe", rekao
je Metuaelu, "ja te molim i preklinjem da poe k svom ocu He-
noku, i dozna od njega istinu, jer on boravi meu anelima."
Metuael je otiao kako ga je Lamek zamolio; stigavi do Bo
anskog prebivalita pozvao je Henoka i izvijestio ga o roenju
neobinog djeaka. Nakon to se raspitao, Henok je Metuaela
uvjerio da je Noa zaista pravi Lamekov sin, i da je njegov neo
bian izgled predznak dolazeih dogaaja: Doi e do Potopa i
velikog razaranja koje e potrajati godinu d a n a , i samo e ovaj
djeak, kojeg treba nazvati Noa ( P r e d a h ) , i njegova obitelj biti
spaeni. Te budue dogaaje, rekao je Henok svom sinu, proi-
tah u nebeskim ploama.
Naziv koriten u ovim drevnim, iako izvanbiblijskim spisima,
za oznaavanje sinova bojih umijeanih u pretpotopne nesta-
luke, glasi Nadglednici. To je isti naziv Neter ( N a d g l e d n i c i )
kojim su Egipani nazivali bogove, i doslovno znaenje imena
umer, njihovog mjesta slijetanja na Zemlju.
Razne drevne knjige koje dodatno rasvjetljuju ove dramati
ne dogaaje u danima prije Potopa sauvane su u nekoliko ver
zija koje su sve samo prijevodi (izravni i neizravni) izgubljenih
hebrejskih izvornika. Ipak, njihovu su autentinost u posljednjih
nekoliko desetljea potvrdila poznata otkria svitaka s Mrtvog
mora, jer su meu nalazima bili i fragmenti svitaka koji su ne
dvojbeno bili dio hebrejskih izvornika ovih memoara patrijar-
ha.
Nama je ovdje posebno zanimljiv fragment koji govori o Noi-
nom neobinom roenju, i iz kojega doznajemo izvorni hebrejski
izraz za ono to je prevedeno kao Nadglednici ili Divovi, ne
samo u drevnim verzijama, nego i u radovima modernih znan
stvenika (kao to su The Dead Sea Scriptures T. H. Gastera i The
lissene Writings from Qumran A. Dupont-Sommera). Prema ovim
znanstvenicima, stupac II. fragmenta svitka zapoinje ovim rije
ima:
Gledaj, pomislih u svom srcu da je zaee poteklo od
Nadglednika, nekog od Svetih, i da (djeak u stvari pripada)
Divovima.
I moje srce se u meni promijeni zbog djeteta.
Tada ja, Lamek, pourih k (svojoj) eni Betenoi, i rekoh
joj:
[elim da se zakune] Najviim, Bogom Svevinjim,
Kraljem svih svjetova,
vladarom Sinova nebeskih, da e mi rei samo istinu o...

Ali kad pogledamo izvornik na hebrejskom (sl. 57), otkri


vamo da se u njemu ne govori o Nadglednicima; govori se o
Nefilima - to je isti naziv koji je koriten u Postanku 6.
Tako se svi drevni tekstovi i sve drevne prie meusobno
potvruju:
Dani prije Potopa bili su dani kada su Na Zemlji bili Nefili
- Moni, ljudi iz raketnih brodova.
Stupac II

slika 57

Prema popisima sumerskog kralja, Potop je pustoio 120


shara - 120 orbita od po 3.600 godina - nakon prvog slijetanja
na Zemlju. To znai da se Potop morao dogoditi prije priblino
13.000 godina. To je upravo razdoblje kada je naglo zavrilo po
sljednje ledeno doba, i kad je nastala poljoprivreda. Zatim, 3.600
godina nakon toga uslijedilo je Novo kameno doba (kako ga
zovu znanstvenici), doba lonarstva. Potom, 3.600 godina kasni
je, civilizacije je iznenada procvjetala - u nizini izmeu rijeka
- u umeru.
Sva je zemlja imala jedan jezik i rijei i s t e , kae Knjiga Po
stanka; ali ubrzo nakon to su se ljudi nastanili u zemlji ineara
(Sumeru), i sagradili kue od peenih glinenih opeka, dogovorili
su se da e podignuti grad i toranj s vrhom do neba.
Sumerski tekstovi iz kojih je preuzeta ova biblijska epizoda
jo nisu pronaeni, ali u brojnim sumerskim priama nalazimo
aluzije na ovaj dogaaj. Po svemu sudei, Ea je pokuao nago
voriti ljude da pod njegovim vodstvom zauzmu svemirsku luku
Nefilima - to je bio jo jedan incident u dugom neprijateljstvu
izmeu Ee i Enlila, koji se do tada proirio i na njihovo potom
stvo. Kao rezultat tog incidenta, govori nam Biblija, Gospodin
i njegovi neimenovani kolege odluili su raspriti ljudski rod i
pobrkati njegove jezike - dati mu razliite i odvojene civiliza
cije.
U raznim sumerskim tekstovima spominju se vijeanja bo
gova u razdoblju nakon Potopa. U jednom koji se zove Etanin
ep pie:

Veliki Anunnakiji koji odluuju o sudbini sjeahu


savjetujui se o Zemlji. Oni koji stvorie etiri regije, koji
podigoe naseobine, koji nadzirahu Zemlju, bijahu odve
uzvieni za ljudski rod.

Odluka o osnivanju etiriju regija na Zemlji bila je tako po


praena odlukom da se postave posrednici (Kraljevi-sveenici)
izmeu bogova i ljudskog roda. Tako je kraljevanje ponovno
sputeno s neba na Zemlju.
U pokuaju - koji se pokazao neuspjenim - rjeavanja ili
ublaavanja sukoba izmeu obitelji Ee i Enlila, bogovi su pomo
u drijeba odredili tko e imat vlast nad kojom regijom. Rezultat
je bio da su Azija i Europa pripale Enlilu i njegovom potomstvu;
Ea je dobio Afriku.
Prva regija civilizacije bila je Mezopotamija i zemlje koje gra-
nice sa njom. Brdovite zemlje u kojima je nastala poljoprivreda i
sjedilaki nain ivota, zemlje koje su postale poznate pod ime
nima Elam, Perzija i Asirija - dobio je Enlilov sin NIN.UR.TA,
njegov zakoniti nasljednik i najistaknutiji r a t n i k . Pronaeni su
neki sumerski tekstovi koji govore o Ninurtinim junakim napo
rima da podigne brane u planinskim klancima, i osigura prei
vljavanje svojih ljudskih podanika u tekim vremenima koja su
uslijedila nakon Potopa.
Kad su se slojevi mulja koji su prekrili nizinu izmeu dviju
rijeka osuili dovoljno da omogue ponovno naseljavanje, umer
i zemlje koje su se protezale odanle do Sredozemnog mora na
zapadu dobio je Enlilov sin NAN.NAR (Sin na akadskom). Bio
je to dobronamjeran bog, koji je nadgledao obnavljanje umera,
ponovnu izgradnju pretpotopnih gradova na njihovim starim
mjestima i osnivanje novih gradova. Meu posljednjima bila je
i njegova najdraa prijestolnica Ur, Abrahamovo rodno mjesto.
Uz njega je na crteima prikazivan i Mjeseev srp, njegov ne
beski pandan (sl. 58). Enlilov najmlai sin ISH.KUR (kojeg su
Akaani zvali Adad) dobio je sjeverozapadne zemlje, Malu Aziju
i sredozemne otoke, odakle se civilizacija - kraljevanje - na
kraju proirila i na Grku. Poput Zeusa u kasnijoj Grkoj, Adad je
prikazivan kako jae bika i u ruci dri ravastu munju.
Ea je Drugu regiju - Afriku - takoer podijelio meu svojim
sinovima. Poznato je da je sin po imenu NER.GAL vladao naj
junijim dijelovima Afrike. Sin zvan GI.BIL nauio je od svog
oca umijee vaenja ruda i metalurgije, i preuzeo upravljanje
afrikim rudnicima zlata. Treeg sina - svog miljenika - Ea je
po matinom planetu nazvao MARDUK, i nauio ga je znano
sti i astronomiji. (Negdje oko 2000. pr. Kr. Marduk je uzurpirao
zapovjednitvo nad Zemljom, i proglaen je vrhovnim bogom
Babilona i etiri kraja Zemlje.) I, kao to smo vidjeli, sin ije je
egipatsko ime bilo Ra upravljao je sredinjom civilizacijom ove
regije - civilizacijom doline Nila.
Trea regija, to je otkriveno tek prije pedesetak godina, bila
je na indijskom potkontinentu. I tamo je u drevnim vremenima
stvorena civilizacija, otprilike 1.000 godina nakon one u Sumeru.
To je bila civilizacija doline Inda, sa sreditem u kraljevskom gra
du iskopanom na mjestu zvanom Harappa. Tamonji ljudi nisu
tovali boga, nego boicu, prikazujui je glinenim figuricama kao
1 2 3 4

5 6 7

8 10 11

B O G O V I NEBA I ZEMLJE

1.ENLIL 2.NIN.UR.TA 3. NAN.NAR 4.ISH.KUR/Adad


5. NER.GAL 6. GI.BIL 7. MARDUK 8. IR.NI.NI (Itar kao Velika
Gospodarica) 9. arobnica 10. Ratnik 11. Pilot

slika 58
zavodljivu enu, ukraenu ogrlicom, grudiju naglaenih trakama
zavezanim ukri preko tijela.
Budui da pismo indijske civilizacije jo uvijek nije deifrira
no, nitko ne zna kako su Harapljani zvali svoju boicu, ili tko je
ona doista bila. Meutim, na je zakljuak da je ona bila Sinova
ki, koju su Sumerani zvali IR.NI.NI (jaka, mirisava gospoda
r i c a ) a Akaani Itar. Sumerski tekstovi govore o tome da je
vladala u dalekoj zemlji zvanoj Aratta - zemlji itarica i itnica
kakva je bila Harappa - kamo je putovala zrakom, odjevena po
put pilota.
Budui da su trebali svemirsku luku, veliki Anunnakiji osta
vili su po strani etvrtu regiju - regiju koja nije bila namijenjena
ljudskom rodu, nego iskljuivo za njihove potrebe. Sva njihova
postrojenja iz vremena kad su sletjeli na Zemlju - svemirsku luku
u Sipparu, kontrolni centar misije u Nippuru - zbrisao je Potop.
Niska mezopotamska ravnica jo je tisuama godina ostala previ
e blatnjava za ponovnu izgradnju ovih vitalnih instalacija. Tre
balo je pronai drugo mjesto - povieno ali prikladno, izdvojeno
ali pristupano - za gradnju svemirske luke i njenih pomonih
instalacija. To je moralo biti sveto podruje - zabranjena zona u
koju e pristup biti mogu iskljuivo uz dozvolu. Na sumerskom
jeziku zvalo se TIL.MUN - doslovce - Zemlja r a k e t a .
Za zapovjednika ove poslijepotopne svemirske luke posta
vljen je Sinov sin (dakle, Enlilov unuk), brat blizanac Irnini/Itar.
Njegovo ime bilo je UTU (Blistavi) - ama na akadskom. On
je bio taj koji je vjeto proveo Operaciju Potop - evakuaciju iz
Sippara. Bio je voa astronauta stacioniranih na Zemlji - Orlo-
va - i u formalnim je prilikama ponosno nosio svoju uniformu
(sl. 59).
U danima prije Potopa, prema predajama, nekoliko je izabra
nih smrtnika odletjelo na nebo iz svemirske luke: Adapa, koji je
propustio svoju priliku; i Enmeduranki, kojeg su bogovi ama
i Adad prevezli do Nebeskog boravita, kako bi bio iniciran u
sveenike tajne (i potom vraen na Zemlju). Zatim je tu bio i Zi-
usudra (iji je ivot produen), junak Potopa, koji je sa svojom
suprugom prenesen da ivi u Tilmunu.
slika 59

U vremenima nakon Potopa, prema sumerskim zapisima,


Etana - jedan od ranih vladara Kia - bio je uznesen u Shemu do
Kue bogova, gdje je trebao dobiti biljku pomlaivanja i raanja
(ali bio je previe uplaen da bi dovrio putovanje). A faraon Tu-
tmes III u svojim je natpisima tvrdio da ga je bog Ra dignuo u
zrak, pokazao mu nebesa i vratio ga na Zemlju:

Za mene je otvorio vrata neba,


Za mene je raskrilio portale njegovog Obzora.
Poletjeh prema nebu poput boanskog sokola...
Kako bih vidio njegove zagonetne putove na nebu...
Razumijevanjem bogova uinjen sam potpunim.
U kasnijim uspomenama ljudskog roda, Shem je oboavan
kao obelisk, a raketni brod kojeg pozdravljaju Orlovi prepu
stio je mjesto svetom Stablu ivota (sl. 60). Ali u Sumeru, gdje
su bogovi bili svakodnevna stvarnost - kao u Egiptu za vrijeme
vladavine prvih faraona - Tilmun, Zemlja r a k e t a , bio je stvarno
mjesto: mjesto na kojem je ovjek mogao pronai besmrtnost.
I tamo, u Sumeru, zabiljeena je pria o ovjeku koji je - ne
pozvan od bogova - ipak pokuao promijeniti svoju sudbinu.

slika 60
7
GILGAME: KRALJ KOJI
JE ODBIO UMRIJETI
Sumerska pria o prvoj poznatoj potrazi za besmrtnou go
vori o vladaru iz davnih vremena koji je zamolio svog boanskog
oca da mu dopusti ui u Zemlju ivih. Drevni pisari zapisali su
epske prie o ovom neobinom vladaru. Za njega kau da

Tajne stvari vidio je,


to je skriveno od ovjeka, otkrio je.
Donio je ak i vijesti
o vremenu prije Potopa;
Krenuo je i na daleko putovanje,
iscrpljujue i puno potekoa.
Vratio se, i na kamenom stupu
patnje je svoje uklesao.

Sauvano je neto manje od dvjesto redaka ove drevne su-


merske prie. Ona nam je ipak poznata zahvaljujui prijevodima
na jezike naroda koji su ivjeli na Bliskom istoku nakon Sumera-
na: Asiraca, Babilonaca, Hetita, Hurita. Svi su oni priali i prepri-
avali ovu priu; a glinene ploice na kojima su zapisivane njene
kasnije verzije - neke netaknute, neke oteene, mnoge izlomlje
ne do neitljivosti - omoguile su mnogim znanstvenicima da
tijekom veeg dijela stoljea sastave priu u cjelinu.
Za nae poznavanje ove prie najzaslunije je dvanaest ploi
ca na akadskom jeziku. One su bile dio Asurbanipalove knjinice
u Ninivi. Na njih je prvi upozorio George Smith, iji se posao u
Britanskom muzeju u Londonu sastojao od razvrstavanja, uspo
reivanja i kategoriziranja desetaka tisua tablica i dijelova tabli
ca koje su u muzej stigle iz Mezopotamije. Jednog je dana opazio
fragmentirani tekst koji kao da je govorio o Potopu. Nije bilo
zabune: tekstovi ispisani klinastim pismom, iz Asirije, govorili su
o kralju koji je potraio junaka Potopa i od njega iz prve ruke uo
priu o tom dogaaju!
S razumljivim uzbuenjem, direktori muzeja poslali su Ge-
orga Smitha na arheoloko nalazite, u potragu za nedostajuim
fragmentima. Imao je sree, pronaao ih je dovoljno da rekon
struira tekst i utvrdi redoslijed tablica. Godine 1876 nepobitno
je dokazao da je to, kao to govori i ime njegovog rada, Kaldejski
opis Potopa. Po jeziku i stilu zakljuio je da je sastavljen u Babi
lonu oko 2000. pr. Kr.
Ime kralja koji je tragao za Noom George Smith u poetku
je itao Izdubur, i pretpostavljao je da se radi o nikom drugom
nego o biblijskom kralju-junaku Nimrodu. Znanstvenici su neko
vrijeme vjerovali da pria zaista govori o prvom monom kra
lju, a tekst ovih dvanaest tablica zvali su Nimrodovim e p o m .
Nova otkria i brojna dodatna istraivanja pokazala su da je
pria sumerskog podrijetla, i da se ime glavnog junaka pravilno
izgovara GIL.GA.MESH. Drugi povijesni tekstovi - ukljuujui i
sumerske popise kraljeva - potvrdili su da je on vladao Urukom
- biblijskim Erekom - oko 2900. pr. Kr.. Tako nas Ep o Gilgameu,
kako danas zovemo ovo drevno knjievno djelo, vodi gotovo
5.000 godina u prolost.
Potrebno je upoznati povijest Uruka da bi se mogla razumjeti
dramatinost ovog epa. Potvrujui biblijske navode, sumerski
povijesni zapisi takoer izvjetavaju da je u danima nakon Poto-
pa kraljevanje - kraljevske dinastije - zaista poelo u Kiu; nakon
toga preseljeno je u Uruk, zbog ambicija Irnini/Itar kojoj nije
bilo previe stalo do njenih posjeda izvan Sumera.
Uruk je isprva bio samo svetite, gdje se, na vrhu golemog
zigurata zvanog E.AN.NA (Anova k u a ) nalazio Anov dom
(hram). Prilikom svojih rijetkih posjeta Zemlji, An je zavolio Ir-
nini. Dodijelio joj je titulu EN.AN.NA - Anova voljena (drevne
glasine govore da ova ljubav nije bila samo platonska), i doveo ju
je da ivi u Eanni, koja je inae bila nenastanjena.
Ali od kakve je koristi grad bez ljudi, vlast koja se nema nad
kim provoditi? Ne previe daleko prema jugu, na obalama Per
zijskog zaljeva, u Eriduu ivio je Ea u poluizolaciji. Odande je
pratio ljudske poslove, prenosei znanje i civilizaciju ljudskom
rodu. Zanosna i namirisana, Inanna je posjetila Eu (svog prastri-
ca). Zaljubljen i opijen, Ea je obeao da e joj ispuniti jednu elju:
pretvorit e Uruk u novo sredite sumerske civilizacije koje e
postati prijestolnica umjesto Kia.
Kako bi provela svoje grandiozne planove, iji je krajnji cilj
bio da joj se omogui ulaz u unutarnji krug dvanaest Velikih bo
gova, Inanna/Itar je zatraila pomo od svog brata Utua/amaa.
Dok su u danima prije Potopa mijeani brakovi izmeu Nefilima
i ljudskih keri izazivali gnjev bogova, nakon Potopa se na te veze
vie nije gledalo poprijeko.
I tako se dogodilo da je u to vrijeme visoki sveenik u Ano-
vom hramu bio sin Samaa i jedne Zemljanke. Itar i ama
pomazali su ga za kralja Uruka, ime je zapoela prva dinastija
kraljeva-sveenika na svijetu. Prema sumerskim popisima kralje
va, on je vladao 324 godine. Njegov sin, koji je izgradio U r u k ,
vladao je 420 godina. U vrijeme kad je na prijestolje doao Gil-
game, peti vladar ove dinastije, Uruk je ve bio cvjetajue su-
mersko sredite, koje je vladalo nad svojim susjedima i trgovalo s
udaljenim zemljama (sl. 61).
Kao potomak velikog boga amaa s oeve strane, Gilgame
je bio dvije treine bog, treinu ovjek, budui da mu je majka
bila boica NIN.SUN (sl. 62). Zahvaljujui toj injenici dobio je
privilegij da mu se ime pie s prefiksom boanski.
slika 61

slika 62

Ponosan i samouvjeren, Gilgame je svoju vladavinu zapoeo


kao dobronamjeran i savjestan kralj, zaokupljen uobiajenim
poslovima kao to je podizanje gradskih bedema ili ukraavanje
hramske etvrti. Ali to je vie uio o povijesti bogova i ljudi, sve
je vie gubio mir i okretao se filozofiji. Usred veselja, njegove su
se misli okrenule smrti. Hoe li, zbog dvije treine svog boan
skog podrijetla ivjeti jednako dugo kao i njegovi poluboanski
preci - ili e ona jedna treina prevagnuti, i dodijeliti mu ivotni
vijek smrtnika? Nije prolo dugo, a on je svoje brige priznao a-
mau:

U mom gradu ovjek umire; potiteno je moje srce.


ovjek vene; teko je moje srce...
ovjek, najvii, ne moe dosegnuti nebo;
ovjek, najiri, ne moe pokriti Zemlju.

Hou li i ja 'gledati preko zida'?, upitao je amaa. Zar je i


meni tako sueno?
Izbjegavajui izravan odgovor - moda stoga to ni njemu nije
bio poznat - ama je pokuao ohrabriti Gilgamea da prihvati
svoju sudbinu, kakva god ona bila, i da uiva u ivotu dok moe:

Kada bogovi stvorie ljudski rod,


Smrt ljudskom rodu namijenie.
ivot sauvae za sebe.

Zato, ree ama,

Neka ti trbuh bude pun, Gilgameu,


Budi veseo danju i nou!
Od svakoga dana uini slavlje radosti,
Danju i nou, plei i igraj!
Odjea nek' ti je blistava i svjea,
budi oprane glave, umivaj se vodom.
Vodi brigu o malenom koji te dri za ruku,
Nek' supruga tvoja uiva u tvojoj ljubavi,
jer takva je sudbina ljudskoga roda.

Ali Gilgame je odbio prihvatiti ovakvu sudbinu. Nije li on


ipak bio dvije treine boanskog, a samo treinom ljudskog po
drijetla? Zato bi, dakle, manji smrtni dio, a ne njegov vei boan
ski element, trebao odrediti njegovu sudbinu? Zabrinut danju,
nemiran nou, Gilgame je pokuavao ostati mlad, nameui se
tek vjenanim parovima i inzistirajui da ima snoaj s mladom
prije mladoenje. Zatim je, jedne noi, imao viziju koju je shvatio
kao znak. Pourio je ispriati svojoj majci to je vidio, kako bi mu
ona to protumaila:

Moja majko,
Prole noi, osjetivi se krepkim,
Lutao sam naokolo.
Usred (noi) pojavio se znak.
Jedna zvijezda na nebu bila je sve vea
Anuova rukotvorina sputala se k meni!
Anuova rukotvorina koja se spustila s neba pala je na ze
mlju blizu njega. Gilgame nastavlja priu:

Pokuah je podignuti;
bila je preteka za mene.
Pokuah je pomaknuti;
nisam je mogao odvojiti od tla.

Dok je pokuavao klimanjem izvui predmet, koji mora da


se ukopao duboko u tlo, gomila nahrupi prema njemu, plemii
se gurae oko njega. Oito je da su mnogi vidjeli pad ovog pre
dmeta, jer "svi iz zemlje Uruka skupie se oko njega. Junaci
- snani mukarci - pomogli su Gilgameu u njegovim naporima
da pomakne predmet koji je pao s neba: Junaci dohvatie njegov
donji dio, ja sam ga vukao za prednji kraj."
Iako predmet nije poblie opisan u tekstu, zasigurno se nije
radilo o bezoblinom meteoritu, nego o oblikovanom predmetu
dostojnom da ga se nazove rukotvorinom samog velikog Anua.
Izgleda da drevnim itateljima nisu bili potrebni detaljniji opisi,
jer su bili upoznati s ovim izrazom (Anuova rukotvorina) ili
njenom slikom, kao to je moda ona na jednom drevnom valj
kastom peatu (sl. 63).
Gilgameov tekst opisuje donji dio, kojeg su uhvatili junaci,
izrazom koji se moe prevesti kao noge. Ova rukotvorina ima
la je, meutim, i druge istaknute dijelove, i u nju se moglo ak i
ui, to postaje jasno iz nastavka Gilgameovog opisa dogaaja
te noi:

Pritisnuh snano njegov gornji dio,


Nisam mogao ukloniti njegov poklopac,
ni uspraviti njegov Uznosa...
Razornom vatrom vrh mu (tada) razbih,
i uoh u njegovu unutranjost.
Njegovo pokretno Ono to gura naprijed
Podigoh i donijeh tebi.
Gilgame je bio siguran da je pojava ovog predmeta bila boji
znak koji se odnosio na njegovu sudbinu. Ali njegova majka, bo
ica Ninsun, morala ga je razoarati. To to je poput zvijezde silo
s neba, rekla je, najavljuje dolazak snanog druga koji spaava;
prijatelj je doao k tebi... on je najmoniji u zemlji... nikada te
nee napustiti. To je znaenje tvoje vizije.
Ona je znala to govori, jer su bez Gilgameova znanja, kao
odgovor na molbe urukog naroda da se poduzme neto kako bi
se zaokupila panja nemirnog Gilgamea, bogovi uredili da jedan
divlji ovjek doe u Uruk i izazove Gilgamea na natjecanje u
hrvanju. On se zvao ENKI.DU - Enkijev stvor, i bio je neka
vrsta ovjeka iz kamenog doba koji je ivio u divljini, meu i
votinjama i kao jedan o njih: Mlijeko divljih ivotinja obiavao
je sisati. Na slikama je bio gol, s bradom, upave kose - esto je
prikazivan u drutvu svojih ivotinjskih prijatelja (sl. 64).

slika 63

slika 64
Kako bi ga obuzdali, uruki su mu plemii poslali prostitutku.
Enkidu, koji je dotad poznavao samo drutvo ivotinja, uestalim
voenjem ljubavi sa enom ponovno je zadobio svoju ljudsku
stranu. Ona je zatim odvela Enkidua u jedan kamp izvan grada,
gdje je bio poduen govoru i ponaanju naroda Uruka i Gilga-
meovim navikama. Obuzdaj Gilgamea, budi mu suparnik!,
govorili su plemii Enkiduu.
Prvi susret dogodio se nou, kad je Gilgame napustio svoju
palau i poeo lunjati ulicama u potrazi za seksualnim avantu
rama. Enkidu ga je presreo na ulici, zaprijeivi mu put. Dohva-
tie jedan drugoga, uklijetie se poput dva bika. Zidovi su se
tresli, a dovratnici pucali dok su se njih dvojica hrvali. Konano,
Gilgame je savio koljeno; borba je bila gotova. Neznanac ga
je pobijedio. Ublaena bijesa, Gilgame poe n a t r a g . I tek tada
mu se Enkidu obratio, a Gilgame se sjetio majinih rijei. To je,
dakle, bio njegov novi snani d r u g . Oni se poljubie i posta-
doe prijatelji.
Kad su postali nerazdvojni prijatelji, Gilgame je Enkiduu po
eo otkrivati svoj strah od sudbine smrtnika. uvi to, Enkiduu
se oi ispunie suzama, srce mu razbolje, i teko uzdahnu. Tada
je rekao Gilgameu da postoji nain da nadmudri svoju sudbinu:
da silom ue u tajno Boravite bogova. Tamo, budu li se ama i
Adad zauzeli za njega, bogovi bi se mogli sloiti da mu daju bo
anski status na koji ima pravo.
Boravite bogova je, prema Enkiduovoj prii, bilo u Ce-
drovoj planini. On ga je sluajno otkrio dok je lutao zemljom s
divljim zvijerima; ali to je mjesto uvalo zastraujue udovite
po imenu Huwawa:

Pronaoh ga, moj prijatelju, u planinama


dok sam lutao s divljim zvijerima.
Mnogim ligama protee se uma:
Sioh u nju.
Huwawa (je tamo); njegova rika je poput bujice,
Njegova usta su vatra,
njegov dah je smrt...
uvar Cedrove ume, Vatreni ratnik,
Moan je, nikada se ne odmara...
Da brani Cedrovu umu,
kao trepet smrtnika, bog Enlil ga izabra.

injenica da je Huwawina glavna dunost bila da smrtnici


ma brani ulazak u Cedrovu umu samo je pojaala Gilgameovu
odlunost da do nje doe, jer to je onda zaista moralo biti mjesto
gdje se mogao pridruiti bogovima, i izbjei svojoj sudbini smr
tnika:

Tko se, moj prijatelju, moe popeti do neba?


Samo bogovi,
odlaskom u podzemno mjesto amaovo.
ovjekovi dani su ogranieni;
sve to postignu samo je vjetar.
ak se i ti boji smrti,
usprkos svojoj junakoj snazi.
Stoga,
Pusti me da idem pred tobom,
Nek' mi tvoja usta viu:
Idi naprijed, ne boj se!

Dakle, plan je bio ovakav: odlaskom u podzemno mjesto


amaovo u Cedrovoj planini, postati sposoban za penjanje
na nebo poput bogova. ak ni najvii meu ljudima, kako je
Gilgame ranije istaknuo, ne moe dosegnuti nebo. Sad je znao
gdje se nalazi mjesto odakle se moe doi do neba. Pao je na ko
ljena i pomolio se amau: Pusti me proi, o amau! Moje su
ruke podignute u molitvi... Do Mjesta slijetanja, izdaj zapovijed...
Prui mi svoju zatitu!.
Naalost, dijelovi teksta koji su sadravali amaov odgovor
odlomljeni su od ploice. Znamo samo da dok je Gilgame pro
uavao njegov znak... suze su mu potekle niz lice. Izgleda da mu
je doputeno da produi, ali na vlastitu odgovornost. Usprkos
tome, Gilgame je odluio nastaviti, i boriti se s Huwawom bez
boje pomoi. Ako ne uspijem, rekao je, ljudi e me pamtiti:
Gilgame, govorit e, pade borei se sa stranim Huwawom.
Ali ako uspijem, nastavio je, dobit u Shem - vozilo kojim se
postie vjenost.
Dok je Gilgame naruivao posebna oruja za borbu s Huwa-
wom, uruki su ga poglavari pokuavali odgovoriti. Jo si mlad,
Gilgameu, isticali su, uvjeravajui ga da nema smisla riskirati
smrt uz tako mnogo godina koje e jo u svakom sluaju proi
vjeti, i uputati se u borbu s nepoznatim izgledima za uspjeh: to
e time postii, ti ne z n a . Prikupivi sve dostupne informacije
o Cedrovoj umi i njenom uvaru, upozorili su Gilgamea:

ujemo da je Huwawa udesne grae;


Tko se moe suprotstaviti njegovim orujima?
Nepravedna je to borba
s opsadnim strojem Huwawom.

No, Gilgame samo pogleda oko sebe, smijeei se svom


prijatelju. Prie o Huwawi kao o mehanikom udovitu, opsa-
dnom stroju koji je udesne grae, samo su uvrstile njegovo
uvjerenje da njime zaista upravljaju bogovi ama i Adad. Budui
da on sam nije uspio dobiti nedvosmisleno obeanje podrke od
amaa, Gilgame je odluio taj zadatak povjeriti majci. Drei
jedan drugog ruku pod ruku, Gilgame i Enkidu odlaze u Veliku
palau, k Ninsun, velikoj kraljici. Gilgame istupi kada uoe u
palau: 'O Ninsun (ree)... na daleko putovanje odvano kreem,
na mjesto koje uva Huwawa; neizvjesna bitka me oekuje, ne
poznatim stazama jahat u. O majko moja, pomoli se za mene
amau!
Odluivi ispuniti njegovu molbu, Ninsun ue u svoju
odaju, odjenu haljinu kakva pristajae njenom tijelu, stavi urese
kakvi pristajahu njenim grudima ...nataknu svoju tijaru. Za
tim je u molitvi podigla ruke amau - stavljajui mu na teret
Gilgameovo putovanje: Zato, upitala je retoriki, dajui mi
Gilgamea za sina, tako nemirnim srcem ti ga obdari? A sada ga
ohrabruje da krene na dalek put, do mjesta koje uva Huwawa!.
Pozvala je amaa da zatiti Gilgamea:

Dok ne stigne do Cedrove ume,


Dok ne uniti divljeg Huwawu,
Do dana kada poe i vrati se.

Kad je stanovnitvo ulo da Gilgame ipak odlazi na Mje-


sto slijetanja, nagurali su se k njemu i zaeljeli su mu uspjeh.
Gradski poglavari dali su mu praktian savjet: Neka Enkidu ide
pred tobom: on poznaje put... u umi, neka on prvi ue kroz Hu-
wawine prolaze... onaj koji ide prvi spaava druga! I oni su se
pomolili za amaov blagoslov: Neka ti ama ispuni tvoju elju;
to tvoja usta kau, neka otkrije tvojim oima; neka za tebe oslo
bodi zaprijeene putove, ceste nek' otvori za tvoj hod, planinu za
tvoje stope!.
Ninsun je imala nekoliko oprotajnih rijei. Okrenuvi se
Enkiduu, zamolila ga je da titi Gilgamea; iako nisi potekao iz
moje u t r o b e , rekla je, ovim te posvajam (kao s i n a ) ; titi kralja
kao brata svoga! Zatim je stavila svoj amblem oko Enkiduova
vrata.
I oni su krenuli na svoju opasni pothvat.

etvrta ploica Epa o Gilgameu posveena je putovanju


dvojice drugova u Cedrovu umu. Naalost, ploica je toliko izlo
mljena da, unato otkriu paralelnih fragmenata na hetitskom
jeziku, nije bilo mogue sastaviti nikakav suvisli tekst.
Ipak, jasno je da su putovali dugo i u smjeru zapada. Cijelim
putem Enkidu je pokuavao nagovoriti Gilgamea da odustane
od svoje namjere. Huwawa, rekao je, moe uti kravu koja hoda
na udaljenosti od ezdeset liga. Njegova mrea moe uhvatiti s
velike daljine; njegov krik odjekuje iz Mjesta na kojem se uzlazi
sve do Nippura; slabost obuzima onoga tko se priblii ulazu u
umu. Vratimo s e , molio je. No ipak su nastavili:

Do zelene planine dvojica stigoe.


Rijei im utihnue;
Oni sami stajali su mirno.
Stajali su mirno i gledali u umu;
Gledali su visoke cedrove;
Gledali su ulaz u umu.
Kuda je Huwawa obiavao prolaziti bio je put:
tragovi su bili ravni, kanal je bio vatren.
Gledali su Cedrovu planinu,
Boravite bogova,
Itarino raskrije.

Puni strahopotovanja i umorni, legli su i zaspali. Usred noi


neto ih je probudilo. Jesi li me ti probudio?, upitao je Gilga
me Enkidua. Ne, odgovorio je Enkidu. Ali tek to su ponovno
zadrijemali, Gilgame je ponovno probudio Enkidua. Ugledao je
zapanjujui prizor, i nije bio siguran da li se radilo o snu ili stvar
nosti. Rekao je:

U mojoj viziji, prijatelju,


gora se srui.
Obori me dolje, zarobi mi noge...
Bljetavilo je bilo nesnosno!
Pojavi se ovjek;
najljepi u zemlji...
Ispod poruene zemlje on me izvue.
Dade mi da pijem vode; moje se srce umiri.
Noge mi na tlo postavi.

Tko je bio taj ovjek - najljepi u zemlji - koji je Gilgame-


a izvukao ispod hrpe zemlje? to je bilo nesnosno bljetavilo
koje pratilo odron zemlje? Enkidu nije imao odgovora; iscrpljen,
opet se prepustio snu. Ali noni mir bio je ponovno prekinut:

Usred nonih ura,


Gilgameov se san zavri.
On se trgnu, govorei svome prijatelju:
Prijatelju, da li me ti zazva?
Zato sam budan?
Nisi li me dodirnuo?
Zato se prenuh?
Nije li neki bog proao ovuda?
Zato mi je tijelo utrnulo?

Poriui da je probudio Gilgamea, Enkidu je ostavio svog


druga u nedoumici oko toga da li je neki bog proao kraj njih.
Zbunjeni, ponovno su zaspali, samo da bi ih opet neto probudi
lo. Evo kako Gilgame opisuje to je vidio:

Vizija koju sam imao bila je posve zastraujua!


Nebesa su urlala, Zemlja je tutnjila.
Premda je svitao dan, zavlada tama.
Munje su parale nebo, plamen poletje u vis.
Oblaci se skupie; zapljuta smrt!
Zatim sjaja nestade; vatra se ugasi.
I sve to bijae palo pretvori se u pepeo.

Gilgame je zacijelo shvatio da je bio svjedok uzlaska Ne-


beske odaje: podrhtavanja zemlje dok su se motori palili i tu
tnjili, oblaka dima i praine koji su prekrili okolinu, pomraivi
jutarnje nebo; bljetavila plamena raketnih motora, vienih kroz
guste oblake; i - kad je letjelica bila u zraku - njenog sve slabijeg
sjaja. To je zaista morao biti posve zastrauju prizor! Ali, to je
samo ohrabrilo Gilgamea da nastavi, jer je potvrdilo da je zaista
doao do Mjesta slijetanja.
Ujutro su drugovi pokuali ui u umu, paljivo izbjegava
jui naoruana stabla koja ubijaju. Enkidu je pronaao ulaz o
kojem je bio govorio Gilgameu. Ali kad ih je pokuao otvoriti,
neka nevidljiva sila odbacila ga je unatrag. Dvanaest dana leao
je paraliziran.
Kad je opet bio u stanju govoriti i kretati se, poeo je pre-
klinjati Gilgamea: Nemojmo ii u srce u m e . Ali Gilgame je
Imao dobre vijesti za svog druga: dok se Enkidu oporavljao od
oka, on - Gilgame - pronaao je tunel. Po zvukovima koji su
dopirali iz njega, Gilgame je bio siguran da je tunel povezan s
prostorom iz kojega dolaze rijei zapovijedanja. Molio je Enki-
dua, ne stoj ovdje, moj prijatelju; poimo dolje zajedno!.
Mora da je Gilgame bio u pravu, jer sumerski tekst opisuje
da

Produivi dalje u umu,


tajno boravite Anunnakija
on je otvorio.

Ulaz u tunel bio je obrastao (ili skriven) stablima i grmljem,


te zatrpan zemljom i kamenjem. Dok je Gilgame sjekao stabla,
Enkidu je izbacivao zemlju i kamenje. Ali ba kad su uspjeli
raistiti ulaz, snala ih je nevolja: Huwawa u buku, i postade
bijesan. Pojavio se na mjestu dogaaja traei uljeze. Njegov
izgled bio je Moan, njegovi zubi poput zmajevih, njegovo lice
poput lavljeg, njegov dolazak poput navale bujice. Najstranija
je bila njegova svjetlea zraka. Zraei iz njegovog ela, pro-
dirala je stabla i grmlje. Njenoj ubojitoj snazi nita nije moglo
u t e i . Jedan sumerski valjkasti peat prikazuje boga, te Gilgame-
a i Enkidua kraj mehanikog robota, nesumnjivo udovita sa
smrtonosnim zrakama iz Epa o Gilgameu (sl. 65).
Iz fragmentarnog teksta moe se naslutiti da se Huwawa mo
gao zatititi oklopom od sedam plateva, ali kad se pojavio na
sceni nosio je samo jednog, est jo nije imao na sebi. Vidjevi
u tome svoju priliku, dva druga pokuala su postaviti zasjedu
Huwawi. Dok se udovite okretalo kako bi se suoilo sa svojim
napadaima, smrtonosna zraka iz njegovog ela unitavala je sve
pred njim.
U zadnji as, spas je stigao s neba. Vidjevi da su u kripcu, s
neba im se obrati boanski ama. Savjetovao im je da ne po
kuavaju pobjei, nego da priu blie Huwawi. Tada je ama
podigao vrtloni vjetar koji je udarao Huwawu u oi i neutra
lizirao njegovu zraku. Kao to je ama i htio, svjetlea zraka
nestade, bljetavilo se p o m r a i . Huwawa je uskoro bio imobili-
ziran: nije u stanju ii naprijed, a ne moe ii ni natrag. Tada
su dva druga napala Huwawu: Enkidu obori uvara, Huwawu,
na tlo. Cedrovi su odjekivali do udaljenosti od dvije lige - tako
je straan bio pad ovog udovita. Zatim je Enkidu usmrtio
Huwawu.
Ushieni svojom pobjedom, ali i iscrpljeni od bitke, Gilgame
i Enkidu stali su kraj potoka kako bi se odmorili. Gilgame je
skinuo odjeu odluivi se okupati. Odbaci svoje stvari uprljane
zemljom i odjenu iste; omota se ogrtaem s resama i pritegnu ga
pojasom. Nije bilo potrebe za urbom: put do tajnog boravita
Anunnakija vie nije bio zaprijeen.
Nije Gilgame znao nita o tome da e enska pouda uskoro
obezvrijediti njegovu pobjedu...
To mjesto, kako se spominje ranije u epu, bilo je Itarino
raskrije. Sama boica imala je obiaj dolaziti i odlaziti s ovog
Mjesta slijetanja. Mora da je i ona, poput amaa, promatrala
bitku - moda iz svoje letee ( k r i l a t e ) Nebeske odaje, kao to je
prikazano na hetitskom peatu (sl. 66). Sada je, gledajui Gilga-
mea kako se skida i kupa, velianstvena Itar zamijetila ljepotu
Gilgameovu.

slika 65

slika 66
Priavi junaku, bez okolianja mu je rekla to joj je na umu:

Doi, Gilgameu, budi moj ljubavnik!


Podari mi plod svoje ljubavi.
Budi moj mukarac,
Ja u biti tvoja ena!

Obeavi mu zlatne koije, velebnu palau, vlast nad drugim


kraljevima i prinevima, Itar je bila sigurna da je nagovorila
Gilgamea. Ali u svom odgovoru Gilgame je istaknuo da on
njoj, boici, nema ime uzvratiti. A to se tie njene ljubavi,
koliko je mogla potrajati? Prije ili kasnije, rekao je, ona bi ga se
rijeila kao sandale koja ulja svoga vlasnika. Nabrajajui ime
na drugih mukaraca s kojima je ljubakala, Gilgame ju je odbio.
Razbjenjena ovakvim uvredljivim odbijanjem, Itar je zatraila
od Anua da na Gilgamea pusti Nebeskog b i k a .
Kad ih je napalo nebesko udovite, Gilgame i Enkidu za
boravili su na svoj zadatak i dali se u bijeg, spaavajui goli ivot.
Pomaui im u njihovom bijegu natrag prema Uruku, ama im
je omoguio da udaljenost od jednog mjeseca i petnaest dana u
tri dana prijeu. Ali u predgrau Uruka, na rijeci Eufrat, Ne-
beski bik ih je sustigao. Gilgame je uspio ui u grad i pozvati
svoje ratnike. Ispred gradskih zidina, Enkidu je sam odbijao na
pade nebeskog udovita. Kad bi Nebeski bik zafrktao, u zemlji
su se otvarale jame, tako velike da je u svaku moglo stati dvjesto
ljudi. Kad je Enkidu upao u jednu od jama, Nebeski bik se okre
nuo na drugu stranu. Enkidu je hitro iskoio iz jame i usmrtio
udovite.
to je Nebeski bik bio, nije do kraja jasno. Sumerski naziv
- GUD.AN.NA mogao bi takoer znaiti Anuov napada,
njegova krstarea raketa. Drevni umjetnici, fascinirani ovom
epizodom, esto su prikazivali Enkidua ili Gilgamea u borbi sa
stvarnim bikom, i golu Itar (a ponekad i Adad) kako promatra
borbu sa strane (sl. 67a). Meutim, iz teksta epa jasno je da je ovo
Anuovo oruje bilo mehanika sprava, napravljena od metala i
naoruana s dva iljka ( r o g a ) koji su bili sainjeni od trideset
mina lapisa, a na svakom je bio oklop debeo dva p r s t a . Neki
drevni crtei prikazuju takvog mehanikog bika kako se sputa
s neba (sl. 67b).
Nakon to je Nebeski bik pobijeen, Gilgame pozva obrtni
ke, kovae, sve njih da pogledaju mehaniko udovite i rastave
ga na dijelove. Zatim su, trijumfalno, on i Enkidu krenuli iskazati
poast Samau.
Ali. Itar, u svom domu, ispusti k r i k .

U palai, Gilgame i Enkidu odmarali su se od cjelononog


slavlja. Ali u boravitu bogova, vrhovni bogovi razmatrali su
Itarinu tubu. I Anu ree Enlilu: 'Zato to Nebeskog bika ubie,
i Huwawu jer ubie, njih dvojica moraju umrijeti'. Ali Enlil ree:
'Enkidu e umrijeti, a Gilgame neka ivi.' Tada se ama zauzeo
za Enkidua: sve se dogodilo uz njegov pristanak; zato da onda
neduni Enkidu u m r e ? .
Dok su bogovi raspravljali, Enkidu je pao u komu. Izbezu
mljen od brige, Gilgame je koraao naprijed i natrag pred po-
ivaljkom na kojoj je nepomino leao Enkidu. Gorke suze tekle
su mu niz obraze. U tuzi zbog svog druga, misli su mu skrenule
na njegovu staru tjeskobu: hoe li i on jednoga dana leati na
samrtnoj postelji poput Enkidua? Hoe li, nakon svih napora,
zavriti mrtav poput svih smrtnika?

slika 67
Na svom vijeanju, bogovi su postigli kompromis. Smrtna
kazna za Enkidua zamijenjena je tekim radom u dubinama
rudnika - do kraja njegovih dana. Enkiduu je reeno da e se
pred njim pojaviti dva izaslanika odjevena poput ptica, s krilima
umjesto odjee, kako bi proveli kaznu i odveli ga do njegovog
novog doma. Jedan od njih, mladi ije je lice tamno, ije je lice
kao u ovjeka-ptice, prenijet e ga do Zemlje rudnika:

Bit e odjeven poput Orla,


Za ruku e te voditi.
Slijedi me (rei e); on e te povesti
Do Kue tame,
boravita ispod zemlje;
Boravita koje ne naputa nitko tko u njega ue.
Putem s kojeg nema povratka
U kuu iji su stanari lieni svjetla,
gdje praina je u njihovim ustima
i zemlja je u njihovoj hrani.

Jedan drevni valjkasti peat ilustrira ovu scenu, prikazujui


krilatog izaslanika ( a n e l a ) kako vodi Enkidua za ruku (sl. 68).
Kad je uo kako je kanjen njegov drug, Gilgameu je sinula
ideja. Znao je da se nedaleko od Zemlje rudnika nalazi Zemlja
ivih; mjesto na koje su bogovi odveli ljude kojima je poklonjen
vjeni ivot!
Bilo je to boravite predaka koje veliki bogovi pomazae
vodom proienja. Tamo su, blagujui hranu i pie bogova,
ivjeli

slika 68
Prinevi roeni od kraljica
koji su vladali zemljom davnih dana;
Kao i Anuu i Enlilu, zainjena mesa posluena su im,
Iz mjeina, svjeu im vodu toe.

Nije li to bilo mjesto na koje je prenesen junak Potopa,


Ziusudra/Utnapitim - isto ono mjesto odakle je Etana uzaao
na n e b o ?
I tako se dogodilo da je gospodar Gilgame usmjerio svoj
um na Zemlju ivih. Rekavi oivljenom Enkiduu da e ga prati
ti barem jednim dijelom njegova puta, Gilgame mu je objasnio:

O Enkidu,
ak i moni venu, suen im je kraj.
(Stoga) u ui u zemlju,
Postavit u svoj Shem.
Na mjestu na kojem su Shemovi podignuti,
1 ja u podignuti Shem.

Meutim, putovanje od Zemlje rudnika do Zemlje ivih nije


bilo neto to bi smrtnik mogao poduzeti na svoju ruku. Najotri
jim rijeima, poglavari Uruka savjetovali su Gilgamea i njegovu
majku boicu da prije svega dobiju doputenje od Utua/amaa:

U Zemlju ti eli ui,


obavijesti Utua, obavijesti Utua, junaka Utua!
Ta zemlja je pod Utuovom vlau;
Zemlja koja uz cedrove lei,
pod vlau je junaka Utua.
Obavijesti Utua!

Primivi upozorenja i savjete, Gilgame je prinio rtvu Utuu,


i zamolio za njegov pristanak i zatitu:

O, Utu,
U zemlju elim ui;
budi moj saveznik!
U zemlju koja uz spokojne cedrove lei
elim ui; budi moj saveznik!
Na mjestu gdje su podignuti Shemovi,
Daj da postavim svoj Shemi

Utu/Sama u poetku je sumnjao da Gilgame ispunjava


uvjete za ulazak u Zemlju ivih. Zatim ga je, popustivi nago
varanju i molitvama, upozorio da e morati putovati kroz pust i
suh kraj: ivjet e u praini raskrija, pustinja e ti biti krevet...
trnje i dra derat e ti kou sa stopala... e e ti ispiti obraze.
Kako nije uspio odgovoriti Gilgamea, rekao mu je da je mjesto
na kojem su podignuti Shemovi okrueno sa sedam planina, i da
prolaze uvaju strana mona bia koja na njega mogu poslati
oganj plameni ili munju koja se ne moe vratiti. Ali na kraju,
Utu je popustio: suze Gilgameove prihvati kao rtvu; kako do
likuje milostivom, ukaza mu milost.
Ali, gospodar Gilgame ponio se lakoumno. Umjesto da
poe tekim kopnenim putem, planirao je vei dio puta prijei
u ugodnoj plovidbi morem; nakon to bi se iskrcao na svom
dalekom odreditu, Enkidu bi otiao u Zemlju rudnika, a on
(Gilgame) produio bi do Zemlje ivih. Izabrao je pedeset mla
dih, neoenjenih mukaraca da prate njega i Enkidua i da budu
veslai na brodu. Njihov prvi zadatak bio je da nasijeku i dovuku
u Uruk posebno drvo, od kojeg su se izraivali MA.GAN brodovi
- egipatski brodovi. Uruki kovai izradili su kvalitetna oruja.
Kad je sve bilo spremno, isplovili su.
Po svemu sudei, otplovili su niz Perzijski zaljev, oigledno
namjeravajui oploviti Arapski poluotok, i potom kroz Crveno
more doi do Egipta. No, uskoro ih je stigao Enlilov gnjev. Nije
li Enkiduu bilo reeno da e ga mladi aneo uzeti za ruku i
odvesti u Zemlju rudnika? Zato je onda otplovio kraljevskim
brodom, uz veselog Gilgamea i pedeset naoruanih ljudi?
U sumrak, Utu - koji ih je vjerojatno otpratio s velikom
zabrinutou - podignu glavu i krenu natrag. Planine du
udaljene obale postadoe tamne, sjena ih prekri. Zatim stojei
kraj planina, pojavio se netko tko je - poput Huwawe - mogao
odailjati zrake kojima nitko nije mogao pobjei. Poput bika
stajao je na velikoj Zemljinoj kui - na nekakvoj promatranici,
kako se ini. Mora da je ovaj grozni straar napao brod i njegove
putnike, jer je Enkidua obuzeo strah. Vratimo se u Uruk, molio
je. Ali Gilgame nije htio ni uti za to. Umjesto toga, okrenuo je
brod prema obali, odluivi napasti straara - tog 'ovjeka', bio
on ovjek ili bog.
Tad ih je snala nesrea. Njihovo trostruko platno - jedro
- pocijepalo se. Kao da ga je dohvatila neka nevidljiva ruka, brod
se prevrnuo; povukao je na dno sve koji su bili u njemu. Ipak,
Gilgame je nekako uspio isplivati na obalu; Enkidu takoer.
Dok su jo bili u vodi, vidjeli su potonuli brod s posadom koja
je jo bila na svojim mjestima, zapanjujue ivog izgleda u svojoj
smrti:

Nakon to bijae potonuo, u more potonuo,


Te veeri kad Magan-brod bijae potonuo,
Nakon to brod, na putu za Magan, bijae potonuo -
U njemu, kao da jo uvijek ive
sjedili su oni koje maternica rodi.

Proveli su no na nepoznatoj obali, dogovarajui se kojim


e putem krenuti. Gilgame je jo uvijek uporno elio doi do
zemlje. Enkidu je predlagao da potrae put natrag do grada.
Meutim, uskoro je Enkidua svladala slabost. Sa strastvenim
drugarstvom, Gilgame je preklinjao Enkidua da ostane na ivo
tu: Moj mali, onemoali prijatelju, njeno mu je govorio; do
zemlje u te dovesti, obeavao mu je. Ali smrt, koja ne pravi
razlike nije se dala otjerati.
Sedam dana i sedam noi Gilgame je oplakivao Enkidua,
dok crv ne ispade iz njegova n o s a . U poetku je besciljno
lutao: Za svojim prijateljem, Enkiduom, Gilgame gorko plae
dok putuje divljinom... s tugom u utrobi, bojei se smrti, on luta
divljinom. I opet se zabrinuo zbog svoje sudbine - u strahu od
smrti - pitao se: Kada umrem, neu li biti poput Enkidua?
Tada ga je ponovno obuzela njegova odlunost da izbjegne
svoju sudbinu. Moram li i ja lei u zemlju i zaspati do kraja
vremena?, pitao je amaa. Neka moje oi gledaju Sunce, daj da
se nauivam svjetla!, preklinjao je boga. Odreujui smjer svog
hoda prema izlazeem i zalazeem Suncu, Krenu prema Divljoj
kravi, prema Utnapitimu, sinu Ubar-Tutua. Hodao je neutaba-
nim stazama, ne sreui ljude, hranei se divljai koju bi putem
ulovio. Koje je sve planine preao, koje je rijeke pregazio - nitko
ne moe z n a t i , tuno su primijetili drevni pisari.
I konano, kako nam govore verzije pronaene u Ninivi i he
titskim nalazitima, pribliio se naselju. Doao je u kraj u kojem
su ljudi tovali Sina, amaovog oca. Kad nou stie u planinski
klanac, Gilgame vidje lavove i osjeti s t r a h :

Podie glavu prema Sinu i pomoli se:


K mjestu gdje se bogovi pomlauju
moje su stope usmjerene...
Zatiti me!

Dok je nou spavao, probudi se od sna kojeg je protumaio


kao Sinov znak da e uivati u ivotu. Ohrabren, Gilgame se
poput strijele sjurio meu lavove. Uspomeni na njegovu bitku
s lavovima posveeni su mnogi crtei, ne samo u Mezopotamiji,
nego i irom drevnih zemalja, pa ak i u Egiptu (sl. 69 a, b, c).
Nakon svitanja, Gilgame je proao kroz klanac. U daljini
ispod njega vidio je vodenu povrinu, poput velikog jezera,
uzburkanu dugim vjetrovima. Na ravnici kraj ovog mora,
usred kopna mogao je vidjeti grad zatvoren sa svih strana -
grad opasan bedemima. U njemu bijae hram posveen S i n u .
Izvan grada, u blizini niskog m o r a , Gilgame je opazio
konaite. Kad se pribliio, ugledao je gostioniarku Siduri.
Nosila je krag (piva) i zdjelu zlatne k a e . Ali kad je vidjela
Gilgamea, uplaio ju je njegov izgled: On je ogrnut koama...
trbuh mu je stisnut... lice mu je kao u lutalice koji dolazi iz daleka
kraja. Razumljivo, kad ga gostioniarka vidje, zakljua vrata,
spusti zasun na vratima. Uz velike napore, Gilgame ju je uspio
uvjeriti u svoj pravi identitet i dobre namjere, priajui joj o svo
jim pustolovinama i pothvatima.
Nakon to mu je Siduri dopustila da se odmori, najede i na-
pije, Gilgame je odmah poelio poi dalje. Koji je najbolji put
do Zemlje ivih?, upitao je Siduri. Mora li obii more i potraiti
put izmeu golih planina - ili bi mogao krenuti preicom, preko
mora?

A sada gostioniarko, kai mi put...


Koje oznake da slijedim?
Reci mi, o reci mi njegove oznake!
Ako je bolje, krenut u preko mora;
Ako nije, putovat u kroz divljinu.

Izbor, kako se pokazalo, nije bio tako jednostavan; jer more


koje je vidio bilo je More smrti:

c
slika 69
Gostioniarka ree njemu, Gilgameu:
More, Gilgameu, nije mogue prijei
Jo od davnina,
s druge strane nitko ne doplovi.
Hrabri ama preplovio ga je, dodue,
ali osim amaa, tko je to u stanju?
Teka je plovidba,
naputen je taj put;
Puste su vode smrti
kojima on prolazi
Kako e, Gilgameu, onda prijei more?

Kako Gilgame nije odgovarao, Siduri je opet progovorila,


otkrivi mu da moda ipak postoji nain na koji bi mogao pre
ploviti More voda smrti:

Gilgameu,
Ima jedan Uranabi, Utnapitimov laar.
On ima stvari koje plutaju,
u umi skuplja tvari koje povezuju.
Idi, pokai mu svoje lice.
Bude li pristao, s tobom e ploviti;
Ne bude li pristao, vrati se ovamo.

Slijedei njene upute, Gilgame je pronaao laara Uranabi-


ja. Nakon to je nadugo propitivao Gilgamea o tome tko je, kako
je tamo stigao i kamo je krenuo, laar ga je ocijenio dostojnim
svojih usluga. Pomou dugih motki, otisnuli su splav od obale. U
tri dana plovidbe, put od jednog mjeseca i petnaest dana - e
trdeset i pet dana hoda - ostavie za s o b o m .
Stigao je u TIL.MUN - Zemlju ivih.

Kuda da poem sada?, pitao je Gilgame. Mora stii do


planine, odgovorio je Uranabi, planine ije je ime Mau.
Upute koje je Uranabi dao Gilgameu dostupne su nam iz
hetitske verzije epa, iji su fragmenti pronaeni u Boghazko-
yu i drugim hetitskim nalazitima. Iz tih fragmenata (koje je
sastavio Johannes Friedrich u Die hethitischen Bruchstukes des
Gilgamesh-Epos), doznajemo da je Gilgameu reeno da pronae
i slijedi uobiajeni put koji vodi prema Velikom moru, koje
je daleko. Trebao je potraiti dva kamena stupa ili oznake,
koji, ustvrdio je Uranabi, uvijek vode do odredita.. Na tom
je mjestu trebao skrenuti i doi do grada po imenu Itla, sveto
ga grada boga kojeg su Hetiti zvali Ullu-Yah ( O n a j koji je od
vrhunaca?). Morao je primiti blagoslov boga prije nego to je
mogao nastaviti.
Slijedei ove upute, Gilgame je stigao u Itlu. Izgleda da se
iz grada moglo u daljini vidjeti Veliko more. Tamo se Gilgame
najeo i napio, oprao se i uredio kako dolikuje kralju. Tu mu je
ama jo jednom pomogao, savjetujui mu da prinese rtvu Ul-
luyahu. Doveo je Gilgamea pred Velikog boga (sl. 70), i zamolio
Ulluyaha: Primi njegovu rtvu, podari mu ivot. Ali Kumarbi,
jo jedan bog dobro poznat iz hetitskih pria, otro se usprotivio:
Gilgameu se ne moe dati besmrtnost, rekao je.
Uviajui da, po svemu sudei, nee dobiti Shem, Gilgame
je odluio zamoliti za jednu manju uslugu: poelio je, ako nita
drugo, barem sresti svog pretka Utnapitima. Dok su bogovi
odgaali donoenje odluke, Gilgame je (uz amaovo preutno
odobravanje?) napustio grad i krenuo prema planini Mau, zau
stavljajui se svakog dana kako bi prinio rtvu Ulluyahu. Nakon
est dana, stigao je do planine; to je zaista bilo mjesto Shemova:

slika 70
Ime planine je Mau.
Do planine Mau on stie;
Tu je Shemove svakodnevno gledao
Kako odlaze i dolaze.

Uloga planine nalagala je da ova bude povezana s dalekim


nebesima, kao i s udaljenim krajevima na Zemlji:

U visini, s nebeskim svodom


povezana je;
Ispod,
s podzemnim svijetom spojena je.

Postojao je nain da se ue u unutranjost planine; ali ulaz


- dveri - bio je paljivo uvan:

Ljudi iz raketa uvaju njene dveri.


Oni ulijevaju strahopotovanje, njihov pogled je smrt.
Njihovi strani pogledi pretrauju planine.
Oni uvaju amaa
dok on uzlazi i sputa se.

(Pronaene su slike koje prikazuju krilata bia ili boanske


ljude-bikove koji upravljaju ureajem za odailjanje zraka pri
vrenom na stalak; lako je mogue da su to drevne ilustracije
stranih pogleda koji pretrauju planine - sl. 71a, b, c.)
Kada Gilgame ugleda uasni sjaj, zakloni lice; prikupivi
snagu, krenu prema njima. Kad je jedan od ljudi iz raketa vidio
da su strane zrake djelovale na Gilgamea samo na trenutak, vi
knuo je svom partneru: Taj koji dolazi, njegovo je tijelo od mesa
bogova!. ini se da su zrake mogle paralizirati ili ubiti samo
ljude, ali su bile bezopasne za bogove.
Kad su mu dopustili prii, zatraili su od Gilgamea da se pred
stavi i objasni svoju prisutnost na zabranjenom podruju. Objasniv
i da je dijelom boanskog podrijetla, rekao im je da je doao u po
trazi za ivotom. Izrazio je elju da vidi svog pretka Utnapitima:
Zbog Utnapitima, moga pretka,
doao sam -
Njega koji se pridruio zajednici bogova.
O smrti i ivotu elim ga pitati.

Nijednom smrtniku to nije m o g u e , odgovorili su mu stra-


ari. Gilgame, koji se nije dao pokolebati, pozvao se na amaa
i objasnio da je po svoje dvije treine bog. Zbog rupa na ploici
nije poznato to se nakon toga dogodilo; ali na kraju su ljudi s
raketa obavijestili Gilgamea da mu je doputeno proi: Dveri
planine za tebe su otvorene!
(Vrata raja bila su est motiv na bliskoistonim valjkastim
peatima, na kojima su prikazivana kao krilata, ljestvama slina
vrata koja vode do Stabla ivota. Ponekad su ih uvale zmije - sl.
72).
Gilgame je uao, slijedei put kojim je proao ama. Nje
govo putovanje trajalo je dvanaest berua (dvosata); veim dijelom
puta nije mogao vidjeti nita pred sobom ni iza s e b e ; moda je
nosio povez preko oiju, jer tekst naglaava da za njega nije bilo

b c
slika 71
nikakvog svjetla. Tijekom osmog dvosata kriknuo je od straha,
tijekom devetog, osjetio je kako mu lice hladi vjetar sjeverac.
Kad je stigao do jedanaestog berua, svitala je zora. Konano, na
kraju dvanaestog dvosata, odsjeo je u svjetlosti.
Sada je opet mogao vidjeti, a ono to je gledao bilo je zapa
njujue. Vidio je ograeno podruje kao od bogova, u kojem
je rastao vrt koji se u potpunosti sastojao od dragog kamenja!
Velianstvenost ovog mjesta opisuju nam drevni, fragmentarni
reci:

Kao voe nosi karneole,


njegove vitice nepodnoljivo su lijepe.
Listovi su od lapis lazulija;
A grozdovi, preraskoni za oi,
od... kamenja napravljeni...

slika 72
Njegovi... od bijeloga kamenja
U njegovim vodama, trske... od sasu-kamenja;
Poput Stabla ivota i stabla...
koja su napravljena od An-Gug kamenja...

Opis se dugo protee u slinom tonu. Uzbuen i zadivljen,


Gilgame je hodao vrtom. Oito je bio u simuliranom Edenskom
vrtu!
Jo uvijek nije poznato to se dalje dogaalo, jer je cijeli
stupac devete tablice previe oteen da bi ga se moglo itati. U
umjetnom vrtu, ili negdje drugdje, tek Gilgame je konano sreo
Utnapitima. Prvo to je primijetio na tom ovjeku iz davnih
dana bilo je koliko mu je slian:

Gilgame mu ree,
Utnapitimu Dalekom:
Dok te gledam, Utnapitime,
Ni po emu se ne razlikuje;
ak mi i nalikuje / kao da smo isti...

Zatim je Gilgame preao ravno na stvar:

Reci mi,
Kako si se pridruio zajednici bogova
u svojoj potrazi za ivotom?

Kao odgovor na ovo pitanje, Utnapitim je rekao Gilgameu:


Otkrit u ti, Gilgameu, neto skriveno; rei u ti tajnu bogova.
Ta tajna bila je Pria o Potopu: kad je on, Utnapitim, vladao Shu-
ruppakom a bogovi su namjeravali pustiti da Potop uniti ljudski
rod, Enki ga je potajno uputio da izradi poseban potopivi brod, i
U njega ukrca svoju obitelj i sjeme svega to je ivo. Navigator
kojeg mu je Enki poslao usmjerio je brod prema planini Ararat.
Kad su se vode poele povlaiti, izaao je iz broda kako bi prinio
rtvu. Bogovi i boice - koji su kruili u svojoj letjelici oko Ze-
mlje dok je ova bila poplavljena - takoer su sletjeli na Ararat,
namirisavi peeno meso. Naposljetku je sletio i Enlil, i planuo od
bijesa kad je shvatio da je, usprkos zakletve koju su poloili svi
bogovi, Enki omoguio ljudskom rodu da preivi.
Ali kad se njegov bijes stiao, Enlil je shvatio da u tome ima
i dobrih strana; tada je, kako doznajemo iz nastavka prie, Enlil
Utnapitimu darovao vjeni ivot:

Odmah potom, Enlil se pope na brod.


Drei me za ruku, povede me sa sobom.
Povede moju enu na brod,
i ree joj da klekne kraj mene.
Stojei meu nama,
dodirnu naa ela i blagoslovi nas:
Dosad je Utnapitim bio ovjek;
Odsad e Utnapitim i njegova ena
za nas biti poput bogova.
Daleko odavde ivjet e ovjek Utnapitim,
kraj ua vodenih tokova.

I tako se dogodilo, rekao je Utnapitim privodei priu kraju,


da su ga odveli na Daleko mjesto, da ivi meu bogovima. No, na
koji bi se nain to moglo postii i za Gilgamea? Ali sada, tko
e u tvoje ime sazvati skuptinu bogova, kako bi ivot koji trai
mogao pronai?
Kad je uo priu i shvatio da samo bogovi, na svojoj skup
tini, mogu odluiti o davanju vjenog ivota, i da ga on sam
ne moe dobiti - Gilgame se onesvijestio. est dana i sedam
noi leao je bez svijesti. Utnapitim je sarkastino rekao svojoj
supruzi: Pogledaj ovog junaka koji trai ivot; od obinog sna
iezava poput magle! Dok je Gilgame bio u nesvijesti, njego
vali su ga i brinuli se za njegov ivot, kako bi se sigurno vratio
putem kojim je doao, da bi se kroz vrata na koja je uao, vratio
u svoju zemlju.
Pozvali su laara Uranabija da odvede Gilgamea natrag.
Ali u posljednjem trenutku, kad je Gilgame ve bio spreman za
odlazak, Utnapitim mu je otkrio jo jednu tajnu. Iako nije mo-
gao izbjei smrt, rekao mu je, postoji nain kako ju moe odgo
diti. Mogao bi to postii ako se domogne biljke koju jedu sami
bogovi kako bi ostali zauvijek mladi!

Utnapitim ree njemu, Gilgameu:


Doao si ovamo, uz napore i patnje.
to da ti dam,
da se moe vratiti u svoju zemlju?
Otkrit u ti, o Gilgameu, skrivenu stvar;
Rei u ti tajnu bogova:
Postoji jedna biljka,
iji je korijen poput trnovitog grma.
Njeno je trnje kao u divlje rue,
izbost e ruke tvoje.
Domogne li se ove biljke,
Pronai e nov ivot.

Ta je biljka, kako saznajemo iz nastavka, rasla pod vodom:

im Gilgame ovo u,
otvori cijev za vodu.
Teko kamenje priveza za stopala,
Koje ga povue u dubinu.
On ugleda biljku.
Uze biljku, premda mu je bola ruke.
Oslobodi noge tekoga kamenja,
I to ga vrati odakle je doao.

Vraajui se u grad s Uranabijem, Gilgame mu je ushieno


rekao:

Uranabi,
Ova je biljka zaista jedinstvena:
Pomou nje ovjek moe povratiti svu snagu!
Odnijet u je u utvreni Uruk,
da je tamo razreem i pojedem.
Neka joj ime bude
ovjek postaje mlad u starosti!
Od ove u biljke jesti,
i opet u biti mlad.

Sumerski valjkasti peat, iz otprilike 1700. pr. Kr., koji ilustrira


scenu iz ove epske prie, prikazuje (lijevo) polugolog i neurednog
Gilgamea kako se bori s dva lava; na desnoj strani, Gilgame Ur-
anabiju pokazuje biljku vjene mladosti. Bog, koji je u sredini,
dri neobino spiralno orue ili oruje (sl. 73).
Meutim, kao i u sluaju svih drugih koji su tijekom kasnijih
tisuljea i stoljea traili biljku mladosti, umijeala se sudbina.
Dok su se Gilgame i Uranabi pripremali za noenje, Gil
game ugleda bunar sa svjeom vodom. Spusti se u njega kako
bi se okupao. I tada se dogodila nesrea: Jedna zmija namirisa
biljku. Ona doe i odnese biljku...

Gilgame tada sjede i zaplaka,


suze mu potekoe niz lice.
Uze za ruku Uranabija, laara.
Za koga su s e , (upita) muile moje ruke?
Za koga je prolivena krv moga srca?
Sebi ne priskrbih blagodat;
zmiji blagodat donesoh...

Jo jedan sumerski peat ilustrira tragian kraj ovog Epa: kri-


lata vrata su u pozadini, Uranabi upravlja brodom, a Gilgame
se bori sa zmijom. Budui da nije pronaao besmrtnost, sada ga
slijedi aneo smrti (sl. 74).
I tako su, kroz mnoge generacije, pisari prepisivali i prevodili,
pjesnici recitirali a pripovjedai kazivali priu o prvoj bezuspje
noj potrazi za besmrtnou, epsku priu o Gilgameu.
Evo njenog poetka:

Dopustite mi da upoznam zemlju


S onim koji je vidio Tunel;
O njemu koji poznaje mora,
saznat ete cijelu priu.
On je posjetio... (?) takoer,
to je skriveno od mudrosti, sve stvari...
Tajne stvari vidio je,
to je skriveno od ovjeka, otkrio je.
Donio je ak i vijesti
o vremenu prije Potopa;
Poduzeo je i daleko putovanje,
iscrpljujue i puno tekoa.
Vratio se, i na kamenom stupu
patnje je svoje uklesao.

A ovako je, prema sumerskim popisima kraljeva, sve zavrilo:

Boanski Gilgame, iji je otac bio ovjek, visoki sveenik


hramskog prostora, vladao je 126 godina. Ur-lugal, Gilgameov
sin, vladao je nakon njega.

slika 73

slika 74
8
JAHAI OBLAKA

Gilgameova putovanja u potrazi za besmrtnou u kasnijim


su tisuljeima nesumnjivo bila izvor brojnih pria o polubogo
vima ili junacima koji su polagali pravo na taj status, i koji su na
slian nain pokuali pronai raj na Zemlji ili nebesko boravite
bogova. Sigurno je i da je iscrpni Ep o Gilgameu sluio kao vo
di pomou kojega su kasniji tragaoci pokuavali pronai drevne
putokaze prema Zemlji ivih, i utvrditi put do nje.
Slinosti izmeu geografskih orijentira - tunela koje su na
pravili ljudi (ili moda bogovi), hodnika, hermetinih i radija-
cijskih komora; pticolikih bia, ili Orlova, kao i brojnih drugih
veih i manjih detalja - previe su brojne i identine da bi bile
samo sluajnost. U isto vrijeme, epska pria o putovanju moe
objasniti zbrku oko tone lokacije udenog cilja koja je vladala
u kasnijim tisuljeima. Naime, kako je pokazala naa detaljna
analiza, Gilgame nije poduzeo jedno, nego dva putovanja, to
je injenica koju su zanemarili mnogi moderni znanstvenici, a
moda i oni iz prolosti.
Gilgameova drama dosee kulminaciju u zemlji Tilmun,
boravitu bogova i mjestu Shemova. Tamo je Gilgame sreo svog
pretka koji je umakao smrtnosti, i tamo je pronaao tajnu biljku
vjene mladosti. Tamo su se u kasnijim tisuljeima dogodili
drugi susreti s bogovima, kao i dogaaji koji su utjecali na smjer
ljudske povijesti. Tamo je, po naem miljenju, bio Duat - Stepe
nite do neba.
No, to nije bilo prvo Gilgameovo odredite, stoga moramo
pratiti njegove stope redom kojim ih je ostavio: njegovo prvo
odredite na putu prema besmrtnosti nije bio Tilmun, nego Mje-
sto slijetanja na Cedrovoj planini, u velikoj Cedrovoj umi.
Znanstvenici (npr. S. N. Kramer, The Sumerians) su tvrdnje
Sumerana da se ama mogao uspinjati u Zemlji cedrova, a
ne samo u Tilmunu, nazvali kriptinim i jo uvijek zagonetnim.
Odgovor glasi da je pokraj svemirske luke u Tilmunu, odakle se
moglo dosegnuti najudaljenija nebesa, postojalo jo i Mjesto sli
jetanja, iz kojeg su se bogovi mogli popeti na nebo oko Zemlje.
Potvrda je to naeg zakljuka da su bogovi u stvari imali dvije
vrste letjelica: GIR-ove, raketne brodove kojima se upravljalo iz
Tilmuna, i one koje su Sumerani zvali MU, Nebeska komora.
Tehnologija je Nefilima omoguavala da se gornji segment GIR-a,
komandni modul - ono to su Egipani zvali Ben-Ben - mogao
odvojiti i letjeti Zemljinom atmosferom kao MU.
Drevni narodi vidjeli su GIR-ove u njihovim podzemnim ko
morama, (si. 27) a moda i u letu (si. 75). Ali na crteima su ee
prikazivali nebeske komore - letjelice koje bismo danas klasi
ficirali kao NLO-e (neidentificirane letee objekte). Onaj kojeg je
patrijarh Jakov vidio u svojoj viziji lako je mogao izgledati kao
Itarina Nebeska komora (si. 66); letei kota kojeg je opisao pro
rok Ezekiel bio je slian asirskim opisima njihovog leteeg boga
koji luta nebom, na visini oblaka, u kuglastoj Nebeskoj odaji (si.
76a). Crtei pronaeni na drevnom nalazitu kraj rijeke Jordan,
na suprotnoj obali od Jerihona, daju naslutiti da su ove kuglaste
letjelice prilikom slijetanja izbacivale tri noge (si. 76b); one su
moda bile plameni vihor u kojem je prorok Ilija odnesen prema
nebu na istoj toj lokaciji.
Kao i sumerske Orlove, drevni su narodi sve letee bogove
prikazivali opremljene krilima - kao krilata bia iz ijih prikaza
slika 75

a b

slika 76

moemo pratiti podrijetlo judeokranskog prihvaanja krilatih


kerubina i anela (doslovno: izaslanika) Bojih (si. 77).
Tilmun je, dakle, bio lokacija svemirske luke. Cedrova planina
bila je lokacija Mjesta slijetanja, Itarinog raskrija - zrane
luke bogova. A ovo potonje bilo je Gilgameovo prvo odredite.
Dok identifikacija Tilmuna i njegove lokacije predstavlja
nemali izazov, utvrivanje lokacije Cedrove ume nije osobito
zahtjevno. Uz niske ume na otoku Cipru, postoji samo jedna
takva lokacija na cijelom Bliskom istoku - libanonske planine.
Ta dojmljiva stabla cedra, koja mogu dosei visinu od 50 meta
ra, veliaju se na vie mjesta u Bibliji, a njihova je jedinstvenost
drevnim narodima bila poznata jo od najstarijih vremena. Kao
to biblijski i drugi bliskoistoni tekstovi svjedoe, libanonski ce
drovi bili su namijenjeni gradnji i ukraavanju hramova (bojih
kua) - to je praksa koja se detaljno opisuje u Kraljevima I, u
poglavlju koje govori o tome kako je Salomon gradio jeruzalem
ski hram (nakon to se Jahve poalio Zato mi ne sagradite kuu
od cedrovine?).
ini se da je biblijski Gospodin jako volio cedrove, i esto ih
je spominjao u svojim alegorijama, usporeujui s njima vladare
i narode: Asirijo, usporedit u te, evo, s cedrom libanonskim, lije
pih grana, gusta lia i debla visoka... Voda ga othrani i uzvisi be-
zdan - sve dok ga Jahvin gnjev nije oborio i polomio mu grane.
ini se da ovjek nikada nije bio u stanju uzgajati ove cedrove, a u
Bibliji je zabiljeen jedan pokuaj koji je bio potpuno neuspjean.
Taj se pokuaj pripisuje babilonskom kralju (stvarnom ili alego
rijskom) koji Doletje na Libanon i zgrabi cedrov vrh, nakon
ega je izabrao najbolje sjeme. To sjeme u plodnu njivu posadi,
kraj obilnih voda stavi. Ali ono to je izraslo nije bio visoki cedar
- samo stabalce slino vrbi, bujan izbi okot, onizak izraste.
Biblijski Gospodin je, S druge strane, poznavao tajnu uzgaja
nja cedrova:

Ovako govori Jahve Gospod:


S vrha cedra velikoga, s vrka mladih grana njegovih,
odlomit u granicu i posadit je na gori visokoj, najvioj...
Razgranat e se ona, plodom uroditi, i postat e moni
cedar.

To znanje je oito imalo veze s injenicom da su cedrovi rasli


u bojem vrtu. Tamo se s njima nije moglo usporediti nijedno
drugo stablo; zaviae mu sve edensko drvee u vrtu Bojem.
Hebrejski izraz Gan (vrt, vonjak), koji potjee od korijena gnn
(tititi, braniti), oznaava uvano i zabranjeno podruje - isto
ono to itatelju prenosi pria o Gilgameu, kada govori o umi
koja se protee mnogim ligama, koju uva Vatreni ratnik (tre-
pet smrtnika), i u koju se moe ui samo kroz vrata koja para
liziraju svakog uljeza koji ih dodirne. U njoj se nalazilo tajno
boravite Anunnakija; tunel je vodio do prostora odakle dolaze
rijei zapovijedanja - podzemnog mjesta amaovog.
slika 77

Gilgame je zamalo uspio doi do Mjesta slijetanja, zahvalju


jui amaovom doputenju i pomoi. Ali Itarin bijes (nakon
to je odbio njene ponude) potpuno je promijenio tijek dogaaja.
Ali prema Starom zavjetu, sudbina jednog drugog smrtnog kralja
bila je drukija. Bio je to kralj Tira - grada drave na libanonskoj
obali, smjetene nedaleko od cedrovih planina; njemu je Bog
(prema 28. poglavlju Knjige Ezekielove) omoguio da posjeti
Svetu planinu:

U Edenu, vrtu Bojem, ti ivljae, resio te dragulj svaki...


Postavih te kao raskriljena keruba zatitnika: bio si na
svetoj gori Bojoj, kretao si se posred ognjena kamenja.

Gilgame je pokuao nepozvan ui u Mjesto slijetanja bogo


va; kralju Tira ne samo to je bilo doputeno da doe u to mjesto,
nego se oigledno i kretao u vatrenom kamenju, letei poput
keruba. Zato je rekao: Ja sam bog! Na bojem prijestolju sjedim
u srcu morskom. Zbog oholosti njegova srca, prorok ga je oba
vijestio da e umrijeti smru neobrezanih od tuinske ruke.
Vidljivo je da su i Hebreji iz biblijskih vremena i njihovi sje
verni susjedi bili upoznati s lokacijom i prirodom Mjesta slijeta
nja na Cedrovoj planini, u koje je Gilgame pokuao prodrijeti u
prethodnom tisuljeu. To, kako emo pokazati, nije bilo mito-
loko, nego stvarno mjesto: osim tekstualnih, postoje i njegovi
slikovni prikazi iz tih drevnih dana, koji svjedoe o postojanju i
funkciji tog mjesta.
U prii o kralju koji je pokuao uzgojiti cedar, Stari zavjet
kae da je on odnio granicu u zemlju trgovaca, i posadio sje
me u gradu prodavaa. Takvu zemlju i takav grad prodavaa
nije trebalo traiti daleko: du libanonske obale, od Anatolije na
sjeveru do Palestine na jugu, bilo je nekoliko kanaanskih obalnih
gradova iji su bogatstvo i mo rasli zahvaljujui meunarodnoj
trgovini. Iz biblijskih pria najpoznatiji su Tir i Sidon; tisuljetna
pomorska i trgovaka sredita, ija je slava dosegnula vrhunac
pod vlau Feniana.
U ruevinama i pod gomilom zemlje, otkad su ga razorili
asirski napadai, leao je jo jedan grad, moda najsjevernija
predstraa Kanaanaca prema Hetitskom carstvu. Njegove je
ostatke 1928. sluajno otkrio jedan zemljoradnik koji je odluio
zaorati novo polje u blizini brda Ras Shamra. Opsena iskapanja
koja su uslijedila otkrila su drevni grad Ugarit. Meu spektaku
larnim nalazima bili su velika palaa, hram boga Baala (Gospo-
dara), i velik broj rukotvorina. Ali najvee blago bile su brojne
glinene ploice ispisane alfabetskim klinastim pismom (si. 79),
na zapadnosemitskom jeziku, slinom biblijskom hebrejskom.
Te ploice, iji je sadraj Charles Virollaud godinama objavljivao
u znanstvenom asopisu Syria, upoznale su nas s dotad relativno
zagonetnim Kanaancima, njihovim ivotom i obiajima, i njiho
vim bogovima.

ZEMLJA HETITA

Ugarit
ZEMLJA
AMOREJACA
CYPRUS

Kade
Palmyra

FEDITSIUUNKAIt SU
Sea of Galilee

Jericho

DEAD SBA

BeerSheba

NEGEV

Heliopolis
Memphis
EGYPT

BED SEA

slika 78
slika 79

slika 80
Na elu kanaanskog panteona bilo je vrhovno boanstvo zva
no El - ime koje je u biblijskom hebrejskom bilo openiti naziv
za boanstvo, podrijetlom od akadske rijei Ilu, koja je doslo
vno znaila Uzvieni. Ali u kanaanskim priama o bogovima
i ljudima, El je bilo vlastito ime jednog boga, koji je bio vrhovni
autoritet meu ljudima i meu bogovima. On je bio otac bogova,
kao i Ab Adam ( o t a c ljudi); njegovi epiteti bili su Dobri, Mi
losrdni. On je bio stvoritelj svega stvorenog i onaj koji jedini
moe dati kraljevsku vlast. Stela pronaena u Palestini (sl. 80)
prikazuje Ela kako sjedi na svom prijestolju, dok mu neko mlae
boanstvo, vjerojatno jedan od njegovih brojnih sinova, posluu
je pie. El nosi stoastu, rogatu kacigu, koja je bila znak raspozna
vanja bogova irom cijelog Bliskog istoka, a prizorom dominira
sveprisutna krilata kugla, simbol Planeta bogova.
U davnim danima, El je bio vrhovno boanstvo neba i Ze
mlje. No, u vrijeme dogaaja o kojima govore glinene ploice, El
je ivio u nekoj vrsti mirovine, daleko od svakodnevnih poslova.
Njegovo boravite bilo je u planinama, kod dva izvora. Tamo
je sjedio u svom paviljonu, primajui izaslanike, predsjedajui
skuptinama bogova, i pokuavajui rijeiti tekue sukobe meu
mlaim bogovima. Mnogi od njih bili su njegova vlastita djeca:
neki tekstovi tvrde da je El imao ak sedamdeset potomaka. Od
tog broja, njih trideset rodila je njegova slubena supruga-kralji-
ca Aera (sl. 81); ostalu su djecu rodile njegove brojne konkubine
ili ak smrtne ene. Jedan poetski tekst govori kako su dvije ene

slika 81
ugledale golog Ela dok su etale plaom; potpuno ih je oarala
veliina njegovog penisa, i svaka od njih kasnije mu je rodila sina.
(Ovo je Elovo obiljeje lako uoljivo i na fenikom noviu, gdje
je on prikazan kao krilati bog - sl. 82).
Elova najvanija djeca, meutim, bila su tri sina i jedna ki:
bogovi Jam (Ocean, M o r e ) , Baal ( G o s p o d a r ) i Mot ( U n i -
tava), te boica Anat ( O n a koja je odgovorila). Po imenima
i odnosima oito su bili paralelni grkim bogovima Posejdonu
(bogu mora), Zeusu (vladaru bogova) i Hadu (bogu podzemnog
svijeta). Baal je, poput Zeusa, bio uvijek naoruan kopljastom
munjom (sl. 82), a njegov kultni simbol bio je bik. Kad se Zeus
borio s Tifonom, samo je njegova sestra Atena, boica rata i lju
bavi, stala na njegovu stranu; u egipatskim priama, samo se Izi-
da borila uza svog brata-mua Ozirisa. Tako je bilo i kad se Baal
borio protiv svoja dva brata: samo mu je njegova sestra-ljuba-
vnica Anat pritekla u pomo. Poput Atene, ona je s jedne strane
bila djeva, i esto se razmetala svojom golom ljepotom (sl. 82),
a s druge strane bila je boica rata, s lavom kao simbolom svog
junatva (sl. 83). (U Starom zavjetu zvali su je Atarta).
Veze s egipatskim pretpovijesnim uspomenama i vjerova
njima nisu bile nita manje oigledne od onih kod Grka. Izida
je oivjela Ozirisa nakon to je pronala njegove ostatke kraj
kanaanskog grada Biblosa. Slino tome, Baala je Anat povratila u
ivot nakon to ga je posjekao Mot. Seta, Ozirisovog protivnika,

slika 82
slika 83

u egipatskim su spisima ponekad zvali Set Saphonov. Baal je,


kao to emo vidjeti, stekao titulu Gospodar Sefona. Egipatski
spomenici iz Novog kraljevstva - paralelnog s razdobljem Ka-
naanaca - esto su prikazivali kanaanske bogove kao egipatska
boanstva, nazivajui ih Min, Reef, Kade i Antat (sl. 84). Tako
diljem drevnog svijeta nailazimo na iste prie o istim bogovima,
ali pod razliitim imenima.
Znanstvenici istiu da su sve te prie bile odjeci, ako ne i pra
ve verzije, mnogo starijih izvornih sumerskih pria: ne samo o
ovjekovoj potrazi za besmrtnou, nego i o ljubavi, smrti i uskr
snuu meu bogovima. Sve te prie bile su ispunjene epizodama,
detaljima, epitetima i uenjima koji se mogu nai i u Starom za
vjetu - to svjedoi o zajednikom mjestu radnje (iri Kanaan),
zajednikim predajama i zajednikim izvornim verzijama.
Jedan od takvih tekstova je i pria o Danelu (Dan-El - Elov
sudac - Daniel na hebrejskom), pravednom poglavici koji nije
mogao zaeti zakonitog nasljednika. Molio je bogove da mu ga
daju kako bi, kad on umre, njegov sin mogao podignuti stelu
njemu na spomen u Kadeu. Iz toga moemo pretpostaviti da se
radnja zbiva tamo gdje juni Kanaan (Negev) prelazi u Sinajski
poluotok, jer se na tom mjestu nalazio Kade (Sveti g r a d ) .
slika 84

Kade je bio obuhvaen teritorijem biblijskog patrijarha


Abrahama, i kanaanska pria o Danelu zaista je puna slinosti s
biblijskom priom o roenju Abrahamovog i Sarinog sina Izaka.
Slino kao u Knjizi Postanka, u kanaanskoj prii itamo kako
je Danel, koji je ve bio zaao u godine a jo nije imao mukog
nasljednika, vidio priliku da izmoli boansku pomo kad su dva
boga stigla u njegovo naselje. "Smjesta... on prinese bogovima
jelo, Svetima prinese pie." Boanski gosti - a pokazalo se da
se radi o Elu, Djelitelju zdravlja i Baalu - ostali su s Danelom
itavih tjedan dana, tijekom kojih ih je Danel opsjedao svojim
preklinjanjima. Konano, Baal pristupi Elu s njegovom (Danelo-
vom) molbom. Pristajui, El uze svog slugu za ruku i pokloni
mu Duha, ime je obnovljena Danelova spolna mo:

Dahom ivota Danel je oivljen...


Dahom ivota on je osnaen.

Danel je s nevjericom primio Elovo obeanje da e dobiti


sina. Popni se na krevet, kae mu, poljubi svoju enu, zagrli je...
po zaeu i trudnoi rodit e Danelu muko dijete. I ba kao u
biblijskoj prii, patrijarhova supruga rodila je zakonitog naslje
dnika, i loza je sauvana. Nazvali su ga Akhat, a bogovi su mu dali
nadimak Na'aman ( U g o d n i ) .
Kad je djeak porastao i razvio se u mladia, Boji obrtnik
poklonio mu je jedinstven luk. To je ubrzo izazvalo zavist boice
Anat, koja je poeljela imati taj arobni luk. Kako bi ga dobila,
obeavala je Akhatu sve to mu srce poeli - zlato, srebro, pa ak
i besmrtnost:

Trai ivot, o Akhate mladi -


Trai ivot i dat u ti ga.
Besmrtnost (trai),
i njom u te obdariti.
Uinit u da s Baalom godine broji,
Sa sinovima Elovim brojat e mjesece.

tovie - obeala je - ne samo da e ivjeti jednako dugo kao


i bogovi, nego e i biti pozvan da im se pridrui na ceremoniji
davanja ivota:

A Baal, kada poklanja ivot,


sveanost prireuje.
Gozbu on daje za onoga koji prima ivot.
Nudi mu pie,
vjeto mu pjeva i recitira.
Ali Akhat nije vjerovao da ovjek moe pobjei od svoje smr
tne sudbine, i nije se htio odvojiti od svog luka:

Ne lai, o Djevo -
junaku su tvoje lai odbojne.
Kako e smrtnik u zagrobni ivot?
Kako jedan smrtnik moe stei vjenost?...
Smru sviju ljudi i ja u umrijeti,
da, sigurno u umrijeti.

Osim toga, ukazao je Anat na injenicu da je luk bio napra


vljen za ratnike poput njega, a ne za ene. Uvrijeena, Anat je
prela zemlju do Elovog boravita kako bi zatraila dozvolu
da ubije Akhata. Elov zagonetni odgovor dopustio je kanjavanje
samo do odreene granice.
Tada je Anat pribjegla lukavosti. Preko tisuu polja, deset
tisua rali doputovala je natrag k Akhatu. Sada se smjekala i
hihotala, pretvarajui se da se ne ljuti na njega i da ga voli. Obra
ajui mu se kao Akhatu m l a d o m , rekla je: Ti si moj brat, ja
sam tvoja sestra. Nagovarala ga je da s njom ode u grad Oca
bogova; gospodara Mjeseca. Tamo je od Taphana zatraila da
ubije Akhata zbog njegovog l u k a , ali da ga nakon toga pono-
vno oivi - da privremeno umrtvi Akhata, samo koliko je Anat
potrebno da uzme njegov luk. Taphan, slijedei Anatine upute,
udari Akhata dvaput po lubanji, triput iza u h a , i Akhatova dua
pobjee poput magle. Ali prije nego to je Akhat mogao biti
oivljen - ako je Anat to uope i htjela - njegovo su tijelo rastr
gali leinari. Danel je primio stranu vijest dok je sjedei pred
vratima, pod monim stablom, razmatrao sluaj udovice, dono
sio presudu o siroetu. Uz Baalovu pomo provedena je potraga
za raskomadanim Akhatom, ali uzalud. Odluivi se osvetiti,
Akhatova sestra je, preruena, otputovala do Taphanovog doma,
gdje ga je napila i pokuala ubiti. (Mogue je da pria ima sretan
zavretak, po kojem je Akhat ipak oivljen, ali on nedostaje.)
Premjetanje radnje iz libanonskih planina u Grad gospoda
ra Mjeseca takoer je element koji moemo nai u Epu o Gil-
gameu. Na cijelom drevnom Bliskom istoku, boanstvo koje se
povezivalo s mjesecom bio je Sin (Nannar, na izvornom sumer-
skom). Njegov ugaritski epitet bio je Otac bogova; on je zaista
bio otac Itar i njene brae. Prvi Gilgameov pokuaj da dosegne
svoj cilj preko Mjesta slijetanja u Cedrovoj planini propao je
zbog Itar, koja ga je pokuala ubiti uz pomo Nebeskog bika,
nakon to je on odbio njenu ljubavnu ponudu. Na svom drugom
putovanju, prema zemlji Tilmun, Gilgame je takoer stigao do
utvrenog grada iji je hram bio posveen Sinu.
No, dok je Gilgame doao u Sinovu pokrajinu nakon dugog
i opasnog pjeaenja, Anat je - poput Itar - mogla prelaziti iz
jednog mjesta u drugo gotovo u trenutku - zato to nije putovala
pjeke ni jaui; umjesto toga, letjela je od mjesta do mjesta. Mno
gi mezopotamski tekstovi spominju Itarine letove i njenu sposo
bnost da se kree nebom, prelazei nebo, prelazei kopno. Na
slici u njenom hramu u Ashuru, asirskoj prijestolnici, prikazana
je kako nosi zatitne naoale, tijesnu kacigu i rasklopljene slua-
lice ili panele (vidi sl. 58). U ruevinama Marija na rijeci Eufrat
pronaen je kip boice u prirodnoj veliini, opremljen crnom
kutijom, crijevom, rogatom kacigom s ugraenim slualicama i
drugim obiljejima pilota (sl. 85). Ova sposobnost letenja poput
p t i c e , koja se takoer pripisivala kanaanskim boanstvima, spo
minje se u svim epskim priama otkrivenim u Ugaritu.

slika 85
Jedna takva pria, u kojoj boica letei dolazi u pomo, tekst
je kojeg su znanstvenici nazvali Legenda o kralju Keretu - pri
emu se Keret moe protumaiti kao kraljevo vlastito ime, ili kao
ime njegovog grada (Prijestolnica). Glavna tema prie ista je
kao i u sumerskom epu o Gilgameu - ovjekova potraga za be-
smrtnou. Ali ona poinje slino kao biblijska pria o Jobu, i ima
druge velike slinosti s Biblijom.
Job je, prema Bibliji, bio pravedan i neporoan, te bogat i
utjecajan ovjek koji je ivio u zemlji Usu (Zemlji savjeta),
zemlji na teritoriju Djece istoka. Sve je bilo kako treba, dok
jednoga dana dou sinovi Boji da stanu pred Jahvu, a meu
njima pristupi i S a t a n .
Nagovorivi Jahvu da Joba stavi na kunju, Satan je dobio
doputenje da ga prvi pogodi gubitkom djece i cijele njegove
imovine, a nakon toga svim moguim bolestima. Dok je Job sje
dio trpei i tugujui, tri prijatelja dola su ga tjeiti; Knjiga Jobova
sastavljena je kao biljeka njihovih rasprava o ivotu i smrti, te
zagonetkama neba i Zemlje.
Jadikujui zbog onoga to ga je snalo, job je alio za davnim
danima kada je bio ugledan i potovan: Kada sam na vrata gra
da Kereta izlazio i svoju stolicu postavljao na t r g . Tih dana, pri
sjeao se Job, vjerovao je da e kao feniks, bezbrojne proivjevi
dane, izdahnuti sa svojim Stvoriteljem. Ali sada je, ostavi bez
svega i pogoen boleu, poelio umrijeti istog trena.
Prijatelj koji je stigao s juga podsjetio ga je da ovjek se raa
da bi radio, samo Reefov sin moe letjeti do visina: ovjek je
ipak samo smrtnik, emu onda sva ta uzbuenost?
Ali Job je zagonetno odgovorio da stvari nisu tako jednosta
vne: Boja je sr u m e n i , rekao je; njegov sjaj hrani moj duh.
Da li je Job, ovom dosad neshvaenom reenicom, otkrio da je
dijelom boanske krvi? Da li je zato, poput Gilgamea, oekivao
da e ivjeti dugo kao feniks, koji se uvijek iznova raa, i da e
umrijeti tek kada umre i njegov Stvoritelj? Ali sada je shvatio,
vjeno neu ivjeti, poput magle su moji dani.
Keret je u prii takoer prvo prikazan kao imuan ovjek
koji u vrlo kratkom razdoblju gubi enu i djecu zbog ratova i
bolesti. Vidi propast svoje djece... zator svoga potomstva, i
uvia da je to kraj njegove dinastije: podrovano je njegovo
prijestolje. Njegova alost raste svakim danom; postelja mu
je natopljena s u z a m a . Svakodnevno ulazi u unutarnje odaje
hrama i plae pred svojim bogovima. Konano, El silazi k nje
mu da otkrije to je Kereta natjeralo u p l a . U tom trenutku
tekstovi otkrivaju da je Keret dijelom boanske krvi, jer ga je (sa
smrtnicom) zaeo El.
El je svojem voljenom momku savjetovao da prestane
tugovati i da se ponovno oeni, jer e biti blagoslovljen novim
nasljednikom. Rekao mu je da se opere i uredi, i ode zamoliti za
ruku keri kralja Uduma (mogue je da se radi o biblijskom Edo-
mu). Keret je, u pratnji svojih vojnika i natovaren darovima, oti
ao u Udum i uinio kako ga je El uputio. Ali kralj Uduma odbio
je svo srebro i zlato. Znajui da je Keret meso Oca ovjejega
- da je boanskoga porijekla - zatraio je od njega neobian mi
raz: da prvi sin kojeg e njegova ki roditi Keretu takoer bude
polubog!
O tome, dakako, nije mogao odluiti sam Keret. El, koji mu
je dao brani savjet, nije bio dostupan. Keret se zato uputio u
Aerin hram, gdje je zatraio njenu pomo. Sljedei prizor vodi
nas u Elovo boravite, gdje Aerinu molbu podravaju mlai
bogovi:

Zatim dooe i drugi bogovi,


I silni Baal progovori:
Doi, o Milostivi, Ele dobroudni:
Zar nee blagosloviti Kereta istokrvnog,
ni usreiti voljenog momka Elovog?

Nagovoren, El je pristao i blagoslovio Kereta, obeavi


mu da e imati sedam sinova i nekoliko keri. Prvoroeni sin,
objavio je El, zvat e se Yassib ( T r a j n i ) , jer e mu zaista biti
poklonjena dugovjenost. To je trebalo postii tako to bi ga
po roenju, umjesto majke, podojile boice Aera i Anat. (Tema
kraljevog djeteta koje doje boginje i time mu poklanjaju dugo-
vjenost bila je popularna meu umjetnicima svih bliskoisto
nih naroda - sl. 86).
Bogovi su odrali svoja obeanja. Ali Keret je, postajui sve
bogatiji i moniji, zaboravio svoj zavjet; kao u kralja Tira iz Eze-
kielovih proroanstava, njegovo je srce postalo oholo, i poeo
se hvastati svojim boanskim podrijetlom pred svojom djecom.
Razbjenjena, Aera je na njega poslala smrtonosnu bolest. Kako
je postajalo jasno da je Keret na rubu smrti, njegovi sinovi bili
su zapanjeni - kako se to moglo dogoditi Keretu, Elovu sinu,
potomku Milostivog, svetom biu? U nevjerici, sinovi ispituju
svoga oca - jer neistinitost tvrdnji o njegovoj besmrtnosti zacije
lo ima utjecaja i na njihove ivote:

Za tvog ivota, oe, radovali smo se;


klicali smo od sree zbog tvoje besmrtnosti...
Hoe li dakle umrijeti, oe, poput smrtnika?

utnja njihovog oca rekla im je sve, i sada se sinovi obraaju


bogovima:

slika 86
Kako moemo rei
Keret je sin Elov,
potomak Milostivog
i sveto bie?
Hoe li onda bog umrijeti?
Potomak milostivog nee ivjeti?

Doveden u neugodan poloaj, El pita druge bogove: Tko od


bogova moe vratiti zdravlje, istjerati bolest? El je ovaj poziv
ponovio sedam puta, ali mu nitko od bogova ne odgovori. U
oaju, El se obraa Bojem obrtniku i njegovim pomonicima,
boicama obrtnicama koje znaju sve arolije. Jedna od onih koje
uklanjaju bolesti, boica atakvat, odazvala se i poletjela. Ona
leti preko stotinu gradova, ona leti preko mnogih sela... Stigav
i u Keretovu kuu u posljednji trenutak, uspjela ga je vratiti u
ivot.
(Pria, meutim, nema sretan zavretak. Budui da se Kereto-
va tvrdnja da je besmrtan pokazala neistinitom, njegov prvoro-
eni sin predloio je da Keret abdicira u njegovu korist...)

Veliku vanost za razumijevanje drevnih dogaaja ima ne


koliko epskih pria koje govore o ivotu samih bogova. U nji
ma se sposobnost bogova da lete svijetom prihvaa kao neto
uobiajeno, a njihova luka na Sefonovom vrhu opisana je kao
odmaralite astronauta. Glavni likovi u tim priama su Baal i
Anat, brat i sestra koji su takoer i ljubavnici. Baalov esti epitet
je Jaha oblaka - koji je u Starom zavjetu koriten za hebrejsko
boanstvo. Anatina sposobnost letenja, koja je postala oigledna
u priama koje govore o odnosima izmeu bogova i ljudi, jo je
naglaenija u priama o samim bogovima.
U jednom od tih tekstova, Anat je doznala da je Baal otiao
pecati na livadu Samakh (sl. 87). Zanimljivo je da je to mjesto
do dananjeg dana zadralo isto ime: radi se o jezeru Sumkhi
(Riblje jezero) u sjevernom Izraelu, na uu rijeke Jordan u
Galilejsko more; i jo je uvijek poznato po svojoj ribi i divljai.
Anat je odluila otii do Baala:
slika 87

Ona podie krila, djeva Anat,


podie krila i leti
do sredita livade Samakh
koja bivolima obiluje.

Vidjevi je, Baal joj je dao znak da se spusti, ali Anat se po


ela igrati skrivaa. Neraspoloen, Baal ju je upitao oekuje li od
njega da joj podmae rogove - to je izraz za voenje ljubavi
- u letu. Ne uspijevajui je pronai, Baal je uzletio visoko...
na n e b o , i odletio do svog prijestolja na Sefonovom v r h u .
Uskoro se tamo pojavila i razigrana Anat, na Sefonu (da bude)
zadovoljna.
Meutim, ova idilina druenja mogla su se odvijati samo u
kasnijim godinama, kada se Baal konano uvrstio na poloaju
princa Zemlje i priznatog gospodara sjevernih zemalja. Prije toga,
Baal se uputao u borbe na ivot i smrt s drugim pretendentima
na boansko prijestolje; nagrada u tim borbama bilo je mjesto
Zarerat Zephon - to se obino prevodi kao Visine Sefona, ali
doslovno znai stjenoviti vrh na sjeveru.
Te krvave borbe za prevlast nad odreenim uporitima ili
zemljama bile su zaotrene eljom za nasljeivanjem prijestolja,
jer je voa panteona bio star i povlaio se u mirovinu. U skladu
s branim tradicijama koje se prvi put spominju u sumerskim
zapisima, Elova slubena kraljica Aera (Vladareva k i ) bila je
njegova polusestra. Time je njen prvi sin bio zakoniti nasljednik.
Ali, kao to se dogaalo i ranije, to su mu pravo esto osporavali
prvoroenci - sinovi koji su kronoloki roeni ranije, ali od dru
ge majke. (injenica da Baal, koji je imao barem tri supruge, nije
mogao oeniti svoju voljenu Anat, dokazuje da mu je ona bila
prava sestra, a ne polusestra.)
Kanaanska pria poinje u Elovom udaljenom planinskom
boravitu, gdje on prijestolje potajno ostavlja u nasljee princu
Jamu. Boica epe, Baklja bogova, doletjela je k Baalu i javila
mu loe vijesti: El predaje vlast!, vikala je diui uzbunu.
Baalu su savjetovali da ode k Elu, i iznese razmiricu pred
Skuptinom - vijeem - bogova. Sestra mu je savjetovala da
bude prkosan:

Prema Skuptini se zaputi,


usred brda Lala.
Pred noge Elu ne padaj,
ne prostiri se pred Skuptinom;
Ponosno stoje' reci svoj govor.

Kad je doznao za ovaj plan, Jam je k okupljenim bogovima


poslao vlastite izaslanike sa zahtjevom da se pobunjeni Baal pre
da u njihove ruke. Bogovi sjedoe da blaguju, Sveti bijahu pri
ruku; Baal stajae pred E l o m , kad su uli izaslanici. U muku
koji je uslijedio, iznijeli su Jamov zahtjev. Kako bi dali do znanja
da misle ozbiljno, pred Elove noge oni ne p a d o e ; oruje im je
bilo spremno za upotrebu: Oi koje su poput naotrenih ma
eva, iz kojih blista vatra to prodire. Bogovi su legli na pod i
sklonili se u zaklon. El je bio spreman predati Baala. Ali Baal je
potegnuo vlastito oruje i spremao se skoiti na izaslanike, kad ga
je obuzdala njegova majka: izaslanici uivaju imunitet, podsjetila
ga je.
Kad su se izaslanici vratili Jamu praznih ruku, postalo je ja
sno - nema drugog izlaza nego da dva boga izau na megdan.
Jedna boica - moda Anat - dogovorila je s Bojim obrtnikom
da Baal dobije dva boanska oruja, Progonitelja i Bacaa
koji se obruava poput orla. Baal je u dvoboju nadmono pobi-
jedio i upravo se spremao smlaviti Jama kad je do njega dopro
Aerin glas: 'potedi Jama!'. Jamu je poteen ivot, ali je prognan
u svoje primorske posjede.
Zato to je potedio ivot Jamu, Baal je od Aere zauzvrat
zatraio podrku u njegovoj borbi za osvajanje Sefonovog vrha.
Aera se odmarala u svom domu na obali, i prilino je nevolj
ko otputovala do Elovog boravita na vruem i suhom mjestu.
Stigavi edna i isuena, izloila mu je problem i zatraila od
njega da odlui na temelju mudrosti, a ne emocija: Ti si zaista
velik i m u d a r , laskala mu je; tvoja te sijeda brada savjetuje...
mudrost i vjeni ivot tebi su sueni. Odvagnuvi situaciju, El
se sloio: neka Baal bude gospodar Sefonovog vrha; neka sagradi
svoju kuu na njemu.
Ali ono to je Baal imao na umu nije bila samo obina kua.
Njegovi planovi zahtijevali su usluge Kotar-Hasisa (Vjetog i
m u d r o g ) , Bojeg obrtnika. Ne samo suvremeni znanstvenici,
nego ak i Filo iz Biblosa (navodei ranije fenike povjesnia
re) usporeivali su Kotar-Hasisa s grkim boanskim kovaem
Hefestom, koji je sagradio Zeusov i Herin dom. Drugi su nalazili
slinosti s egipatskim Totom, bogom umjetnikog obrta i magije.
Zaista, ugaritski tekstovi tvrde da su izaslanici otili potraiti Ko
tar-Hasisa na Kreti i Egiptu, pa se moe pretpostaviti da je u to
vrijeme djelovao u tim zemljama.
Kad je Kotar-Hasis stigao k Baalu, njih dvojica razmotrili su
planove za izgradnju. Pokazalo se da je Baal elio dvodijelnu stru
kturu, sastavljenu od E-khala (velike kue, hrama) i Behmtama,
to se obino prevodi kao k u a , ali doslovno znai poviena
platforma. Dolo je do manjeg neslaganja oko toga gdje bi treba
lo ugraditi jedan ljevkasti prozor koji se otvara i zatvara na neki
neobian nain. Posluaj moj savjet, o Baale, inzistirao je Kotar-
Hasis. Kad je graevina bila dovrena, Baal je bio zabrinut da bi se
njegova ena i djeca mogli ozlijediti. Kako bi ga oslobodio straha,
Kotar-Hasis je zapovjedio da se debla iz Libanona, iz Siriona dra
gocjeni c e d r i , naslau unutar graevine - i zapalio vatru. Vatra
je intenzivno gorjela cijeli tjedan; srebro i zlato koji su bili u njoj
rastopili su se, ali sama graevina ostala je neoteena.
Podzemna komora i poviena platforma bili su spremni!
Ne gubei vrijeme, Baal odlui testirati objekte:

Baal otvori lijevak na povienoj platformi,


prozor u velikoj kui.
U oblacima, Baal napravi otvore.
Svoj boanski zvuk ispusti Baal...
Od njegovog boanskog zvuka Zemlja se gri.
Planine se tresu...
Drhtaji su...
Na istoku i zapadu, Zemljine se gore ljuljaju.

Nakon to se Baal vinuo prema nebu, boji glasnici Gapan i


Ugar pridruili su mu se u letu: dvojica krilatih okupljaju obla-
ke iza Baala; dvojica pticolikih preletjela su iznad snijegom
prekrivenih vrhova Sefona. Ali s novim objektima, Sefonov vrh
pretvoren je u Sefonovu u t v r d u , a planina Libanon ( B i j e l a ,
po svojim snjenim vrhovima) dobila je epitet Sirion - Oklo-
pljena planina.
Zadobivi nadzor nad Sefonovom utvrdom, Baal je takoer
dobio ime Baal Sefon. To ime jednostavno znai Gospodar Se-
fona, Sjevernog mjesta. Ali izvorno znaenje imena Sefon nije
bilo geografsko; znailo je istovremeno skriveno i mjesto
promatranja. Bez dvojbe, sve su ove konotacije bile povezane s
imenovanjem Baala Gospodarom Sefona.
Sada kad je stekao sve ove moi i povlastice, Baalove su am
bicije poele rasti. Pozvao je sinove bogova na sveanu gozbu i
od njih zatraio podaniku vjernost i pokornost; oni koji u odbili
bili su napadnuti: Baal zgrabi sinove Aerine; Rabima udari po
leima, Dokjama mlatnu toljagom. Dok su neki poginuli, drugi
su uspjeli pobjei. Opijen moi, Baal im se rugao:

Baalovi neprijatelji trae spas u umi,


Njegovi neprijatelji skrivaju se po planini.
Silni Baal vie:
O neprijatelji Baalovi, zato drhtite?
zato bjeite, zato se skrivate?
Baalovo oko razbija u trijee,
Njegova ruka lomi cedrove;
Mona je njegova desnica.

Nastavljajui svoju borbu za apsolutnu mo, Baal je - uz


Anatinu pomo - pobijedio i unitio takve protivnike kao to su
zmija L o t a n , alijat, sedmeroglavi z m a j , Atak V o l , kao i bo
icu Haat, Kuju. Iz Starog zavjeta znamo da je Jahve, biblijski
Gospodin, takoer bio Baalov ljuti protivnik. Kad je Baalov utje
caj porastao meu Izraelcima, nakon to je njihov kralj oenio
Kanaansku princezu, prorok Ilija organizirao je borbu izmeu
Baala i Jahve na gori Karmel. Nakon to je Jahve pobijedio, tri sto
tine Baalovih sveenika odmah je pogubljeno. U Starom zavjetu
tvrdi se da je u tim nemirnim vremenima Jahve bio taj koji je
zapovijedao Sefonovim vrhom. Znaajno je to su tvrdnje izne
sene gotovo istovjetnim jezikom, kao to se moe jasno vidjeti iz
Psalma 29, i drugih stihova:

Prinesite Jahvi, o sinovi Boji, prinesite Jahvi slavu i mo!


Prinesite Jahvi slavu njegova imena, poklonite se Jahvi u She
mu njegovom!
Jahve tutnji nad vodama silnim!
uj! Jahve u sili, Jahve u velianstvu!
uj! Jahve lomi cedre, Jahve lomi cedre libanske,
i Liban skakue poput teleta, a Sirion kao mlado bivole!
uj! Jahve sipa munje, Jahve sipa munje ognjene...
Veliajte Gospodina u velikoj kui njegovoj!

Poput Baala u kanaanskim tekstovima, i hebrejsko je bo


anstvo bilo Jaha oblaka. Prorok Izaija imao je viziju Jahve
kako leti na jug prema Egiptu: Gle, Jahve sjedi na brzu oblaku,
u Egipat dolazi. Dru pred njim idoli egipatski. Izaija je takoer
tvrdio da je osobno vidio Jahvu i njegove krilate pratioce:
One godine kad umrije kralj Uzija, vidjeh Gospoda gdje
sjedi na prijestolju visoku i uzvienu. Skuti njegova plata
ispunjahu Svetite.
Iznad njega stajahu serafi; svaki je imao po est krila... Od
gromka glasa onih koji klicahu stresoe se dovraci na prago
vima, a Dom se napuni dimom.

Hebrejima je bilo zabranjeno oboavanje kipova ili rezbari-


ja, a stoga i njihovo izraivanje. Ali Kanaanci, koji mora da su
poznavali Jahvu, kao to su i Hebreji poznavali Baala, ostavili
su nam prikaze Jahve, onakvog kakvim su ga oni zamiljali. Na
noviu iz etvrtog stoljea pr. Kr. koji nosi natpis Yahu ( J a h v e )
moemo vidjeti bradato boanstvo koje sjedi na prijestolju u
obliku krilatog kotaa (sl. 88).
Na drevnom Bliskom istoku openito se vjerovalo da vlast
nad Sefonom znai premo nad bogovima koji su mogli letjeti.
To je, bez sumnje, bilo ono to je i Baal oekivao. Ali sedam godi
na nakon to je Sefonova utvrda dovrena, Baala je izazvao Mot,
gospodar junih zemalja i Podzemnog svijeta. Kako se ispostavi
lo, nije se vie radilo o sukobu oko Sefona, nego o tome ije e
biti gospodstvo nad cijelom Zemljom.

slika 88
Do Mota je nekako doao glas da se Baal bavi sumnjivim
aktivnostima. Potajno i bespravno, on je stavljao jednu usnu na
Zemlju i jednu na n e b o , i pokuavao protegnuti svoj govor do
planeta. Mot je u poetku traio dozvolu da istrai to se dogaa
unutar Sefonovog vrha. Baal je umjesto toga poslao izaslanike s
porukom mira. Kome treba r a t ? , pitao je; hajde da izlijemo
mir i prijateljstvo u sredite Zemlje. Kako Mot nije odustajao
od svoje namjere, Baal je zakljuio da je jedini nain da sprijei
Motov dolazak u Sefon taj da on prvi ode do Motovog boravita.
Tako je Baal otiao do Motove jame u dubinama Zemlje, hi
nei poslunost.
Ono to je u stvari imao na umu bilo je mnogo opakije - na
mjeravao je svrgnuti Mota. Da bi u tome uspio, trebala mu je
pomo uvijek vjerne Anat. I tako se dogodilo da dok je Baal bio
na putu k Motu, njegovi izaslanici stigli su do Anat u njenom
prebivalitu. Dva izaslanika imala su zadatak da Anat od rijei do
rijei ponove Baalovu zagonetnu poruku:

Moram ti povjeriti tajnu,


apatom izgovoriti poruku:
To je sprava koja izbacuje rijei,
Kamen koji ape.
Njegovu poruku ljudi nee znati;
Zemaljski puk nee je shvatiti.

Treba imati na umu da je u drevnim jezicima kamen oznaa


vao sve tvari koje se dobivaju iz rudnika ili kamenoloma, i na taj je
nain obuhvaao sve minerale i metale. Tako je Anat odmah razu
mjela to joj govori Baal: na Sefonovom vrhu postavio je nekakav
sofisticirani ureaj koji je mogao slati ili prislukivati tajne poruke!
U tajnoj se poruci podrobnije opisuje ovaj Kamen divote:

On ini da nebo sa Zemljom razgovara


i mora s planetima.
To je Kamen divote;
Nebu on jo nije poznat.
Podignimo ga ti i ja
u mojoj spilji, na visokom Sefonu.

To je, dakle, bila tajna: Baal je, bez znanja Neba - vlade
na matinom planetu - izgradio tajni komunikacijski centar, iz
kojeg je mogao komunicirati sa svim dijelovima Zemlje, kao i sa
svemirskim brodom iznad Zemlje. To je bio prvi korak do go-
spodstva nad cijelom Zemljom. Tako je doao u izravan sukob
s Motom; jer je slubeno Oko Zemlje bilo smjeteno na Moto-
vom teritoriju.
Nakon to je primila i shvatila poruku, Anat je spremno pri
stala pritei Baalu u pomo. Zabrinutim izaslanicima obeala je
da e tamo stii na vrijeme: Vi ste spori, ja sam h i t r a , uvjeravala
ih je:

U udaljeno boje mjesto prodrijet u,


daleku Jamu sinova bojih.
Dva otvora ona (ima) pod Okom Zemlje,
I tri iroka tunela.

Kad je stigla u Motovu prijestolnicu, nije mogla pronai


Baala. Zahtijevajui da joj kae gdje je Baal, zaprijetila je Motu
upotrebom sile. Na kraju je doznala istinu: dva boga sukobila su
se u dvoboju, i Baal je p a o . Razbjenjena, maem je posjekla
M o t a . Tada je uz pomo epe, gospodarice Rephaima (Iscjeli-
telja), prenijela Baalovo beivotno tijelo natrag na Sefonov vrh
i poloila ga u spilju.
Dvije su boice brzo poslale po boanske obrtnike, takoer
poznate kao El Kessem - Bogovi magije. Poput Hora, kojega je
Tot oivio nakon to ga je ugrizla zmija, tako je i Baal bio ude
sno oivljen. Ali da li se radilo o fizikom uskrsnuu na Zemlji, ili
u nebeskom zagrobnom ivotu (poput Ozirisa), ne moe se rei
sa sigurnou.

Ne zna se tono kada su se odigrali ovi sukobi bogova oko


Sefonovog vrha. Ali znamo da je ljudski rod bio upoznat s posto-
janjem i jedinstvenim svojstvima Mjesta slijetanja gotovo od
samih poetaka pisane povijesti.
Za poetak, imamo Gilgameovo putovanje u Cedrovu pla
ninu, koja se u njegovom epu takoer zove Boravite bogova,
Itarino raskrije. Tamo je on, zaavi u u m u , naiao na tunel
koji je vodio do prostora iz kojeg se izdaju zapovijedi. Pro-
duivi dublje u umu, otvorio je tajno boravite Anunnakija.
Izgleda da je Gilgame uao upravo u bazu koju je Baal bio po
tajno sagradio! Tajanstveni stihovi iz epa time postaju uzbudljivo
smisleni:

Tajne stvari vidio je,


to je skriveno od ovjeka, otkrio je...

To se, kako nam je poznato, dogodilo u treem tisuljeu pr.


Kr. - otprilike oko 2900. pr. Kr.
Sljedea veza izmeu poslova bogova i ljudi pria je o starom
Danelu bez nasljednika, koji je ivio negdje blizu Kadea. Nema
mo nikakav vremenski okvir ove prie, ali slinosti s biblijskom
priom o Abrahamu - ukljuujui i iznenadno pojavljivanje
l j u d i z a koje se ispostavilo da su, u stvari, Gospodin i njegovi
izaslanici, i mjesta radnje nedaleko od Kadea - ukazuju na mo
gunost da se radi o dvije verzije iste predaje. Ako je tako, onda
imamo jo jedan vremenski pokazatelj - poetak drugog tisulje
a pr. Kr.
Sefon, utvrda bogova, u prvom je tisuljeu pr. Kr. jo uvijek
bio na svom mjestu. Prorok Izaija (u osmom stoljeu pr. Kr.) uko
rio je asirskog osvajaa Judeje, Sanheriba, to je uvrijedio Jahvu
popevi se sa svojim mnotvom kola na najvie vrhunce Liba
nona, na Sefonov v r h . Naglaavajui drevnost tog mjesta, prorok
je Sanheribu prenio Jahvinu opomenu:

uje li me dobro?
Odavno sam ga stvorio,
Od iskona smiljao.
Isti prorok je na slian nain korio babilonskog kralja to se
pokuao uiniti bogom penjanjem na Sefonov vrh:

Kako pade sa nebesa, Svjetlonoo, sine Zorin?


Kako li si oboren na zemlju, ti, vladaru naroda?
U svom si srcu govorio: Uspet u se na nebesa,
povrh zvijezda Elovih prijesto u sebi dii.
Na zbornoj u stolovati gori, na vrhu Sefonovom.
S poviene povrine uzai u u visine, bit u jednak Vinje
mu!
A srui se u Podzemlje, u dubine provalije!

Ovdje ne samo to imamo potvrdu postojanja mjesta i njego


ve drevnosti, nego nam je dan i njegov opis: mjesto je ukljuivalo
povienu povrinu s koje se moglo vinuti prema nebu i postati
Vinji - bog.
Iz drugih biblijskih pria znamo da se uzlazak na nebo oba
vljao pomou kamenja (mehanikih sprava) koje je moglo pu
tovati. U estom stoljeu pr. Kr., prorok Ezekiel prekorio je kralja
Tira, ije je srce postalo oholo nakon to mu je bilo doputeno
da doe na Sefonov vrh, i koji se kretao u ognjenom kamenju
- to je bilo iskustvo nakon kojega je ustvrdio ja sam bog.
Na drevnom noviu pronaenom u Biblosu (biblijskom Ge-
balu), jednom od kanaanskih/fenikih gradova na sredozemnoj
obali, moda se nalazi ilustracija strukture koju je na Sefonu
sagradio Kotar-Hasis (sl. 89). Na noviu je prikazana velika
kua kraj koje se nalazi poviena povrina, okruena visokim i
masivnim zidom. Tamo se, na podiju kojeg nose grede postavlje
ne u kri kako bi izdrale veliku teinu, nalazi stoasti predmet
- predmet koji nam je poznat iz brojnih drugih bliskoistonih
slikovnih prikaza: nebeska odaja bogova - pokretni k a m e n .
To je, dakle, dokaz koji smo naslijedili iz davnina. Tisuljee za
tisuljeem, narodi drevnog Bliskog istoka bili su svjesni da se u Ce
drovini planinama nalazi velika platforma za pokretno kamenje,
pokraj velike kue u kojoj je bio skriven kamen koji ape.
A ako je naa interpretacija drevnih tekstova i crtea tona
- je li mogue da je ovo veliko i poznato mjesto jednostavno
nestalo?

slika 89
9
MJESTO SLIJETANJA

Najvee ruevine rimskih hramova ne nalaze se u Rimu nego


u libanonskim planinama. One obuhvaaju veliki hram boga Ju
pitera - najvei hram koji je u antikom svijetu sagraen u slavu
bilo kojega boga. Mnogi rimski vladari, kroz razdoblje od otpri
like etiri stoljea, trudili su se veliati ovo daleko i neobino
mjesto, i tu su podizali graevine. Imperatori i generali dolazili su
na ovo mjesto u potrazi za proroanstvima, kako bi doznali svoju
sudbinu. Rimski legionari eljeli su biti rasporeeni u njegovoj
blizini, poboni i znatieljni odlazili su vidjeti ga vlastitim oima:
bilo je to jedno od uda drevnoga svijeta.
Odvani europski putnici, stavljajui ivot na kocku, izvje
tavali su o ruevinama otkad ih je u sijenju 1508. prvi posjetio
Martin Baumgarten. Godine 1751. putnik Robert Wood, u pratnji
umjetnika Jamesa Dawkinsa, dijelom su obnovili drevnu slavu
ovog mjesta, kad su ga opisali rijeima i skicama. "Kada uspore
dimo ruevine... s onima iz brojnih gradova koje smo posjetili u
Italiji, Grkoj, Egiptu i drugim dijelovima Azije, ne moemo a ne
pomisliti da su ove ruevine najodvaniji plan iji smo pokuaj
provedbe ikada vidjeli u arhitekturi" - u nekim aspektima odva-
niji ak i od velikih piramida u Egiptu. Prizor na koji su naili
Wood i njegov prijatelj bila je panorama u kojoj se vrh planine,
hramovi i nebo stapaju u jedno (sl. 90).
Ovo mjesto nalazi se u planinama Libanona, tamo gdje se one
razdvajaju i okruuju plodnu, ravnu dolinu izmeu gorskog lan
ca Libanon na zapadu te lanca Antilibanon na istoku; gdje dvije
rijeke poznate od davnina - Litani i Orontes - poinju ulijevati
u Sredozemno more. Ruevine predstavljaju ostatke velianstve
nih rimskih hramova koji su bili podignuti na velikoj horizon
talnoj platformi, umjetno sagraenoj na nadmorskoj visini od
oko 1.200 metara. Hramski prostor bio je okruen zidom, koji
je istovremeno sluio kao potporni zid za zemljane nasipe koji
tvore ravni vrh, i kao ograda koja titi i zaklanja ovo podruje.
Zatvoreni prostor priblino etvrtastog oblika, ije su strane bile
duine do 760 metara, imao je povrinu veu od petsto tisua
kvadratnih metara.
Smjeteno tako da dominira nad postranim planinama i pri
lazima dolini sa sjevera i juga, sveto je podruje imalo namjerno
odrezan sjeverozapadni ugao - kao to se moe vidjeti danas, iz
ptije perspektive (sl. 91a).

slika 90
slika 91 a
slika 91 b
Pravokutni isjeak tvorio je etvrtasto podruje kojim se
nezaklonjeni sjeverni pogled sa platforme irio prema zapadu.
Na ovom posebno osmiljenom kutu uzdizao se najvei ikad
sagraen Jupiterov hram, s nekim od najviih (20 metara) i naj-
masivnijih (gotovo 2,3 metra u promjeru) stupovima poznatim
u starom vijeku. Ti stupovi nosili su bogato ukraenu nadgradnju
( a r h i t r a v ) visoku 4,8 metara, na vrhu koje se nalazio dvostreni
krov, koji je dodatno poveavao ukupnu visinu hrama.
Hram u uem smislu bio je samo najzapadniji (i najstariji)
dio etverodijelnog Jupiterovog svetita, za kojeg se vjeruje da
su ga Rimljani poeli graditi nedugo nakon to su osvojili ovo
mjesto 63. pr. Kr.
Du blago ukoene osi istok-zapad (sl. 91b) bili su poreda
ni: monumentalni ulaz ( A ) ; on se sastojao od velianstvenog
stepenita i povienog ulaznog trijema na dvanaest stupova, u
kojima je bilo dvanaest nia za kipove dvanaest bogova s Olimpa.
Vjernici su potom ulazili u predvorje ( B ) esterokutnog tlocrta,
jedinstveno u rimskoj arhitekturi; kroz njega su produavali do
ogromnog oltarnog dvorita ( C ) , kojim je dominirao oltar mo
numentalnih dimenzija - uzdizao se 18 metara u visinu, s baze
od 21 sa 21 metar. Na zapadnom kraju dvorita nalazila se boja
kua ( D ) . Kolosalnih dimenzija od 90 sa 53 metra, stajala je na
podiju koji je i sam bio uzdignut nekih pet metara iznad razine
dvorita - ukupno 13 metara iznad razine temeljne platforme.
S te dodatno poviene povrine, visoki stupovi, arhitrav i krov
zajedno su inili pravi drevni neboder.
Od njegovog monumentalnog stepenita do krajnjeg zapa
dnog zida, hram se protezao vie od 305 metara u duinu. U po
tpunosti je zasjenjivao veliki hram juno od njega ( E ) , koji je
bio posveen nekom mukom boanstvu, prema nekima Bakhu,
ali vjerojatnije Merkuru; i mali okrugli hram ( F ) prema jugoi
stoku, u kojem je tovana Venera. Njemaki arheoloki tim - koji
je istraivao nalazite i prouavao njegovu povijest po nalogu
kralja Vilima II nedugo nakon njegovog posjeta ovom mjestu
1897. - bio je u stanju rekonstruirati ovo podruje. Tim je izradio
umjetniki prikaz vjerojatnog izgleda ovog kompleksa hramova,
stepenita, portika, stupova, dvorita i oltara u vrijeme Rimljana
(sl. 92).
Usporedba sa slavnom atenskom Akropolom daje nam pravu
predodbu o veliini ove libanonske platforme i njenih hramova.
Atenski kompleks (sl. 93) smjeten je na povienoj terasi nalik
palubi broda, koja je kraa od 300 metara, a najvea joj je irina
120 metara. Zadivljujui Partenon (hram boice Atene) koji jo
uvijek dominira ovim nekada svetim podrujem i cijelom Ate
nom dimenzija je 70 sa 30 metara - manji ak i od Merkurovog/
Bakhovog hrama na libanonskom nalazitu.
Nakon to je posjetio ove ruevine, arheolog i arhitekt Sir
Mortimer Wheeler prije dva desetljea napisao je sljedee: "Ovi
hramovi... ne duguju ni djeli svoje kvalitete suvremenim pomo
nim sredstvima kao to je beton. Oni pasivno stoje na najveim
poznatim kamenim blokovima u svijetu, a neki od njihovih stu
pova najvii su meu svim antikim stupovima... Ovdje nalazimo
posljednji veliki spomenik... helenskog svijeta."
Zaista se radi o spomenicima helenskog svijeta, jer nijedan
povjesniar ili arheolog ne moe objasniti zato su Rimljani po
duzeli ovakav divovski pothvat na jednom zabaenom mjestu u
nevanoj provinciji, osim zbog injenice da su njihovi prethodni
ci Grci ovo mjesto smatrali svetim. Bogovi kojima su tri hrama
bila posveena - Jupiter, Venera i Merkur (ili Bakho) - bili su
grki bogovi Zeus, njegova sestra Afrodita i njegov sin Hermes
(ili Dioniz).
Rimljani su ovo mjesto i tamonji golemi hram smatrali
vrhunskom potvrdom Jupiterove svemonosti i nadmoi. Nazi
vajui ga Iove (radi li se o odjeku hebrejskog Jahve?), na hram i
njegov glavni kip uklesali su boanske inicijale I. O. M. H. - skra
eno od Iove Optimus Maximus Heliopolitanus: Jupiter najbolji,
najvei, heliopolski.
Posljednji Jupiterov epitet odnosio se na injenicu da se,
premda je veliki hram bio posveen vrhovnom bogu, vjerovalo
da je samo mjesto bilo odmaralite Heliosa, boga Sunca koji se
nebom mogao kretati u svojim brzim kolima. To su vjerovanje
Rimljani preuzeli od Grka, od kojih su takoer usvojili i ime ovog
slika 92

slika 93
mjesta - Heliopolis. Zato su Grci upravo tako nazvali ovo mjesto,
nitko ne moe rei sa sigurnou; neki tvrde da mu je to ime na
djenuo Aleksandar Veliki.
Ipak, mora da je grko tovanje ovog mjesta imalo starije i
dublje korijene, kad su Rimljani odali poast ovom mjestu sagra-
divi najvei od svih spomenika, i odlazili u njegova proroita u
namjeri da doznaju svoju sudbinu. Kako drukije objasniti inje
nicu da "u pogledu ukupne povrine, teine kamenja, dimenzija
pojedinih blokova, i broja kipova, ovom hramskom kompleksu
teko da je moglo biti ravnog u grko-rimskom svijetu" (John M.
Cook, The Greeks in Ionia and the East).
U stvari, ovo mjesto i njegova povezanost s odreenim bo
govima potjeu iz jo starijih vremena. Arheolozi vjeruju da je
na tom podruju do vremena Rimljana moda bilo sagraeno
ak est hramova, a sigurno je da su svi hramovi koje su Grci
tamo eventualno sagradili, bili - kao, uostalom, i kasniji rimski
hramovi - samo strukture podignute na starijim temeljima, kako
u vjerskom tako i u doslovnom smislu.
Zeus (kod Rimljana Jupiter), kako se pamti, stigao je na Kretu
iz Fenicije (dananjeg Libanona) preplivavi Sredozemno more,
nakon to je oteo prekrasnu ker kralja Tira. I Afrodita je u Grku
stigla iz zapadne Azije. A lutajui Dioniz, kojem je bio posveen
drugi hram (ili moda neki drugi), u Grku je donio vinovu lozu
i vinarstvo iz istih zemalja zapadne Azije.
Svjestan starijih korijena tovanja ovih bogova, rimski povje
sniar Makrobius prosvijetlio je svoje zemljake sljedeim rijei
ma (Saturnalia I, poglavlje 23):

Asirci takoer tuju Sunce pod Jupiterovim imenom, zovu


ga Zeus Helioupolites, i vre vane obrede u gradu Heliopoli-
su... Da je to boanstvo istovremeno Jupiter i Sunce vidljivo je
kako iz prirode njegovih obreda, tako i po njegovom vanjskom
izgledu...Kako bih sprijeio iznoenje argumenata o tome kako
se radi o nekom drugom s cijelog popisa boanstava, objasnit
u asirska vjerovanja u vezi s moima (boga) Sunca. Dali su
ime Adad bogu kojega tuju kao najvieg i najveeg...
Koliko je vanu ulogu u vjerovanjima i predodbama naroda
tijekom tisuljea imalo ovo mjesto moemo vidjeti i iz njegove
povijesti nakon razdoblja Rimljana. U vrijeme kad je Makrobius
pisao ovaj tekst, oko 400. po Kr., Rim je ve bio kranski, a ovo
je mjesto postalo meta revnog razaranja. im se Konstantin Ve
liki (306-337. po Kr.) preobratio na kranstvo, obustavio je sve
dodatne radove na ovom mjestu, i umjesto toga poeo ga je pre
tvarati u kranski hram. Godine 440. prema jednom kroniaru,
"Teodozije je razruio hramove Grka; pretvorio je u kransku
crkvu hram u Heliopolisu, onaj Baala Heliosa, velikog Sunca-
Baala glasovitog Trilitona". Justinijan (525-565.) je, kako se ini,
neke stupove od crvenog granita dao dopremiti u bizantsku
prijestolnicu Konstantinopol, kako bi tamo sagradio Crkvu Aja
Sofija. Ovi pokuaji kristijanizacije mjesta esto su dovodili do
oruanog otpora lokalnog stanovnitva.
Kad su 637. godine ovo podruje osvojili muslimani, rimske
hramove i kranske crkve na velikoj platformi pretvorili su u
muhamedansku enklavu. Tamo gdje su bili tovani Zeus i Jupiter,
sagraena je damija za tovanje Alaha.
Moderni znanstvenici pokuali su rasvijetliti tisuljetnu po
vijest tovanja boanstava na ovom mjestu prouavanjem arhe
olokih dokaza sa susjednih nalazita. Meu njima je najvanija
Palmira (biblijski Tadmor), drevno sredite karavana na putu od
Damaska do Mezopotamije. Na temelju toga, znanstvenici poput
Henrya Seyriga (La Triade Heliopolitaine) i Rene Dussaud (Tem
ples et Cultes Heliopolitaine) zakljuili su da je osnovna trijada
oboavana kroz vjekove. Na njenom elu bio je bog munje, a
ukljuivala je i djevojku ratnicu, te vozaa nebeskih bojnih kola.
Ovi i drugi znanstvenici doprinijeli su stvaranju danas ope
prihvaenog zakljuka da je rimsko-grka trijada potjecala od ra
nijih semitskih vjerovanja, koji su se pak temeljili na sumerskom
panteonu. Na elu najranije trijade bio je, kako se ini, Adad,
kojem je njegov otac Enlil - vrhovni bog Sumerana - dodijelio
vlast nad planinskim zemljama sjevera. enski lan trijade bila
je Itar. Nakon to je posjetio ovo podruje, Aleksandar Veliki
dao je iskovati novi u ast Itar/Astarte i Adada; novi nosi
njegovo ime na feniko-hebrejskom pismu (sl. 94). Trei lan
trijade bio je voza nebeskih bojnih kola, ama - zapovjednik
pretpovijesnih astronauta. Grci su mu iskazali tovanje (kao He-
liosu) podizanjem kolosalnog kipa na vrhu glavnog hrama (vidi
sl. 92), gdje je prikazan kako vozi svoja kola. Brzina njegovih kola
bila je predoena pomou etiri konja upregnuta u njih; autori
Knjige Henokove znali su da njegova kola nisu vukli konji: Kola
amaova, stoji u knjizi, bila su pokretana vjetrom.
Prouavajui rimske i grke tradicije i vjerovanja ponovno
smo doli do Sumera; napravili smo krug, i vratili se do Gilgame-
a i njegove potrage za besmrtnou u Cedrovoj umi, na Itari-
nom raskriju. Premda se nalazi na Adadovom teritoriju, reeno
mu je, to je mjesto takoer bilo pod amaovom jurisdikcijom. I
tako smo dobili izvornu trijadu: Adad, Itar i ama.
Jesmo li stigli na Mjesto slijetanja?

Danas tek malobrojni znanstvenici sumnjaju u injenicu da


su Grci bili upoznati s Gilgameovim epskim avanturama. U
svom "istraivanju izvora ljudskog znanja i njegovog prenoenja
kroz mitove" pod naslovom Hamlet's Mill, Giorgio de Santillana
i Hertha von Deschend istaknuli su da je "Aleksandar bio prava
Gilgameova kopija". Ali jo ranije, u Homerovim povijesnim
priama, junak Odisej slijedio je iste stope. Kad su postali bro
dolomci nakon putovanja u Hadovo boravite u Podzemnom

slika 94
svijetu, njegovi su ljudi stigli do mjesta gdje su jeli goveda koja
pripadaju bogu Sunca, zbog ega ih je pobio Zeus. Odisej, koji
je jedini preivio, lutao je sve dok nije stigao do otoka Ogigija
- zabaenog mjesta iz pretpotopnih vremena. Tamo je nimfa
Kalipso koja ga je drala u peini i hranila ga, poeljela postati
njegovom enom; u tom ga je sluaju kanila uiniti besmrtnim,
kako nikada ne bi ostario. Ali Odisej je odbio sve njene ponude
- ba kao to je i Gilgame bio odbio Itarine ljubavne ponude.
Henry Seyrig, koji je kao direktor sirijskog Vijea za starine
cijeli svoj ivot posvetio prouavanju goleme platforme i njenog
znaenja, otkrio je da su Grci tamo obiavali vriti misterijske
obrede, u kojima je zagrobni ivot bio predstavljen kao ovjekova
besmrtnost - identifikacija s boanstvom koja se postie uznese
njem due (prema nebu). Grci su, zakljuio je, zaista povezivali
ovo mjesto s ovjekovim naporima da postigne besmrtnost.
Je li, dakle, to bilo ono isto mjesto u Cedrovim planinama na
koje je Gilgame najprije otiao s Enkiduom, Baalov Sefonov vrh?
Kako bismo doli do konanog odgovora, prouimo poblie
karakteristike ovog mjesta. Otkrit emo da su Rimljani i Grci
gradili svoje hramove na poploanoj platformi koja je postoja
la jo u mnogo starijim vremenima - platformi sagraenoj od
golemih, debelih kamenih blokova, tako vrsto zbijenih da nitko
- do dananjeg dana - nije bio u stanju prodrijeti kroz njih i
prouiti odaje, tunele, spilje i druge strukture koje lee skrivene
pod njima.
Da takve podzemne strukture nedvojbeno postoje moe se za
kljuiti ne samo iz injenice da su drugi grki hramovi imali tajne,
podzemne podrume i spilje ispod svojih vidljivih katova. Georg
Ebers i Hermann Guthe (Palastina in Bild und Wort, naslov en
gleskog izdanja Picturesque Palestine) prije vie od jednog stoljea
izvijestili su da su lokalni Arapi uli u ruevine na jugoistonom
uglu, kroz dugi nadsvoeni prolaz nalik eljeznikom tunelu ispod
velike platforme (sl. 95). Dva ovakva velika tunela paralelno jedan
s drugim vode od istoka prema zapadu, i povezani su treim koji
ih sijee pod pravim kutom i vodi od sjevera prema jugu. im su
uli u tunel, nali su se u potpunom mraku koji je ovdje-ondje bi-
slika 95

vao raspren udnom zelenom svjetlou iz zagonetnih ipkastih


prozora. Kad su izali iz 140 metara dugog tunela, otkrili su da se
nalaze pod sjevernim zidom Hrama Sunca, kojega su Arapi zvali
Dar-as-saadi - Kua vrhunskog blaenstva.
Njemaki arheolozi takoer su izvijestili da platforma, po
svemu sudei, lei na divovskim nadsvoenim prostorijama, ali
su se posvetili izradi karata i rekonstrukciji nadzemnih struktura.
Francuska arheoloka misija, koju je 1920-ih predvodio Andre
Parrot, potvrdila je postojanje podzemnog labirinta, no nije bila
u stanju ui u njene skrivene dijelove. Kad su odozgora probueni
debeli kameni blokovi koji ine platformu, pronaeni su dokazi o
postojanju struktura ispod nje.
Hramovi su sagraeni na platformi visokoj do devet metara,
ovisno o terenu. Ona je poploana kamenjem koje je, koliko se
moe zakljuiti po ploama koje se vide na rubovima, dugo od tri
i pol do devet metara, irine oko tri metra i debljine gotovo dva
metra. Nitko jo nije pokuao izraunati koliinu kamenja koje
je odvaljeno, oblikovano, oklesano, dovueno i naslagano, sloj po
sloj, na ovom mjestu; mogue je da nadmauje i Veliku piramidu
u Egiptu.
Tko god da je bio izvorni graditelj ove platforme, posebnu je
pozornost posvetio pravokutnom sjeverozapadnom uglu, loka
ciji Jupiterovog/Zeusovog hrama. Na tom mjestu, vie od 4.500
kvadratnih metara hrama lei na povienom podiju koji je oi
gledno postavljen kako bi podnio neku ekstremno veliku teinu.
Sagraen od nekoliko slojeva golemog kamenja, Podij se uzdie
7,8 metara iznad razine dvorita pred njim i gotovo 13 metara
iznad tla na njegovoj izloenoj sjevernoj i zapadnoj strani. Na
junoj strani, gdje jo uvijek stoji est stupova hrama, jasno se
mogu vidjeti (sl. 96a) slojevi kamenja: razdvojeni povelikim, pa
ipak relativno malim kamenjem, lee slojevi kamenih blokova
duine do est i pol metara.
Takoer se mogu vidjeti (dolje lijevo) nii slojevi podija, koji
vire kao terasa ispod povienog hrama. Na tom je mjestu kame
nje divovskih razmjera.
Daleko masivniji bili su kameni blokovi na zapadnoj strani
podija. Kao to je prikazano na nacrtu sjeverozapadnog ugla to
ga je izradio njemaki arheoloki tim (sl. 96b), izbaena baza i
gornji slojevi podija bili su sagraeni od kiklopskih kamenih
blokova, meu kojima su neki dugi deset metara, visoki oko e
tiri metra i debeli 3,7 metara. Svaki takav blok, dakle, predstavlja
140 kubnih metara kamena, i tei vie od 500 tona.
Koliko god da je ovo kamenje golemo - najvei kameni blo
kovi u Velikoj piramidi u Egiptu tee otprilike 200 tona - to nisu
najvee ploe granita koje su drevni majstori graditelji koristili
pri izgradnji podija.
Sredinji sloj - smjeten nekih est metara iznad baze podija
na neki nevjerojatan nain sastavljen je od jo veih blokova.
a

slika 96

Moderni geodeti opisivali su ih kao divovske, kolosalne i


o g r o m n e . Drevni povjesniari zvali su ih Triliton - udo triju
stijena. Jer tamo, izloeni pogledu na zapadnoj strani podija, je
dan kraj drugog lee tri kamena bloka kakva se ne moe vidjeti
nigdje drugdje na svijetu. Svaki od ova tri precizno oblikovana i
savreno spojena kamena (sl. 97) dug je vie od osamnaest meta
ra, i ima strane od 4,3 i 3,7 metara. Svaka ploa tako predstavlja
vie od 280 kubnih metara granita, i tei dobrano vie od 1.000
tona!
Kamenje od kojeg su izraeni platforma i podij vaeno je u
okolici; Wood i Dawkins ukljuili su jedan od ovih kamenolo
ma (sl. 98) u svoje panoramske skice, na kojima vidimo velike
kamene blokove kako lee razbacani po drevnom kamenolomu.
Ali divovski blokovi bili su odvaljeni, oblikovani i obraeni u
drugom kamenolomu, smjetenom u dolini oko 1,2 kilometra
jugozapadno od svetog podruja. Na tom se mjestu moe vidjeti
prizor jo nevjerojatniji od Trilitona.
Djelomino zatrpan zemljom, tamo lei jo jedan od kolosal
nih granitnih blokova - ostavljen in situ od velikih kamenoreza-
ca, tko god da su oni bili. Potpuno oblikovan i savreno odrezan,
sa samo tankom linijom na bazi koja ga jo uvijek povezuje s
kamenom podlogom, taj je kamen dug nevjerojatnih dvadeset

slika 97
jedan metar, i ima presjek od 4,8 sa 4,2 metra. ovjek koji se pe
nje na njega (sl. 98) izgleda kao muha na santi leda... Tei, prema
opreznijim procjenama, vie od 1.200 tona.
Veina znanstvenika vjeruje da je, poput svoja tri brata, i ovaj
trebao biti odvuen do svetog prostora, i moda upotrijebljen za
proirivanje terase podija na sjevernoj strani. Ebers i Guthe spo
minju teoriju da u redu ispod Trilitona ne lee dvije manje ploe,
nego jedan kamen slian onom koji se nalazi u kamenolomu,
dugaak vie od 20,5 metara, koji je ili oteen ili na drugi nain
obraen, tako da izgleda kao da se radi o dva kamena.
Gdje god da je preostali kolosalni kamen trebao biti posta
vljen, danas slui kao nijemi svjedok ogromnosti i jedinstvenosti
platforme i podija smjetenih u libanonskim planinama. Nepoj
mljiva je injenica da ni danas ne postoje dizalice, vozila ili me
hanizmi koji bi mogli podii takve terete, od 1.000 - 1.200 tona,
da i ne govorimo o prenoenju takvog enormnog objekta preko
dolina i strmina, i preciznom postavljanju svake ploe na njeno
mjesto, vie metara iznad tla. Ne postoji ni najmanji trag bilo po
ploanih ili nasutih putova, kosina, ili drugih zemljanih radova
koji bi makar i izdaleka ukazivali da su ovi megaliti bili tegljeni ili
vueni od kamenoloma do svog odredita na brdu.
Pa ipak, netko je, nekako, u dalekoj prolosti ostvario taj po
dvig...

slika 98
Ali, tko? Lokalne predaje govore da je ovo mjesto postojalo
od vremena Adama i njegovih sinova, koji su se nastanili na po
druju Cedrovih planina nakon izgona Adama i Eve iz Rajskog
vrta. Adam je, po ovim legendama, ivio u mjestu koje se danas
zove Damask, a umro je nedaleko odatle. Njegov sin Kajin sagra
dio je sklonite na Cedrovom vrhu nakon to je ubio Abela.
Maronitski patrijarh Libanona ispriao je sljedeu predaju:
Tvrava na planini Libanon najdrevnija je graevina na svijetu.
Kajin, Adamov sin, sagradio ju je 133. godine po Stvaranju, tije
kom napada mahnitosti. Nazvao ju je po svom sinu Henoku, i na
puio ju je divovima koji su zbog svoje pokvarenosti bili kanjeni
Poplavom. Nakon Potopa, mjesto je ponovno izgradio biblijski
Nimrod, u svojim naporima da dosegne nebo. Babilonska kula,
prema ovim legendama, nije se nalazila u Babilonu, nego na veli
koj platformi u Libanonu.
Putnik iz sedamnaestog stoljea po imenu d'Arvieux zapisao
je u svojim Memoires (II dio, 26. poglavlje) da lokalno idovsko
stanovnitvo, kao i muslimani, vjeruju da je jedan drevni ruko
pis, pronaen na tom mjestu otkrio da "Nakon Potopa, dok je
Nimrod vladao Libanonom, poslao je divove da obnove tvravu
Baalbek, koja je tako nazvana u ast Baalu, bogu Moabaca, tova
telja boga Sunca".
Povezivanje boga Baala s ovim mjestom u danima nakon
Potopa zvui nam poznato. Zaista, im su Grci i Rimljani otili,
lokalno stanovnitvo odbacilo je helenistiko ime Heliopolis, i
nastavilo ovo mjesto zvati njegovim semitskim imenom. Tim ga
imenom zovu jo i danas - Baalbek.
Postoje razliita miljenja oko tonog znaenja imena. Mnogi
vjeruju da ono znai Baalova dolina. Ali nain pisanja i nago
vjetaji iz Talmuda daju naslutiti da je u stvari znailo Baalov
pla.
Pogledajmo ponovno zakljune stihove ugaritskog epa koji
opisuju Baalov pad u bitki s Motom, pronalaenje njegovog be
ivotnog tijela, te kako su ga Anat i epe pokopale u peini na
Sefonovom vrhu:
Dooe do Baala, oborenog na tlo;
Silni Baal je mrtav.
Umro je Princ, Gospodar Zemlje...
Anat prolijeva sve svoje suze;
U dolini suze pije kao vino.
Glasno zove Baklju boju, boginju epe:
Podigni silnog Baala, preklinjem te,
podigni ga k meni.
Slua je Baklja boja epe,
Podie silnoga Baala
I polae ga na Anatino rame.
Do Sefonove tvrave ona ga nosi;
Oplakuje ga, pokapa ga;
Polae ga u upljinu Zemljinu.

Sve ove lokalne legende koje, kao i sve legende, sadre jezgru
vjekovnog sjeanja na stvarne dogaaje, slau se da je ovo mje
sto izuzetno drevno. Njegova gradnja pripisuje se divovima,
i povezuje se s dogaajima oko Potopa. Legende ga povezuju s
Baalom, a uloga mu je bila ista kao Kule babilonske - mjesto s
kojeg se uspinje na n e b o .
Dok promatramo ogromnu platformu, njen smjetaj i oblik, te
razmiljamo o namjeni ogromnog podija sagraenog za noenje
goleme teine, pred oima nam se javlja slika s novia iz Biblosa
(sl. 89): golemi hram, sveto podruje opasano zidom, podij izuze
tno vrste konstrukcije - i na njemu Letea odaja slina raketi.
Rijei i opisi Skrivenog mjesta iz Epa o Gilgameu takoer
nam odjekuju u uima. Nesavladiv zid, vrata koja paraliziraju
svakoga tko ih dodirne, tunel do prostorije gdje se izdaju za
povijedi, tajno boravite Anunnakija, udovini Straar sa
svjetleom z r a k o m .
Vie nije bilo sumnje da smo u Baalbeku pronali Baalov Se-
fonov vrh, cilj prvog Gilgameovog putovanja.

Nazivanje Baalbeka Itarinim raskrijem govori da je ona,


lutajui Zemljinim nebom, na tom R mogla do-
laziti i odlaziti na druga mjesta slijetanja na Zemlji. Slino tome,
Baalov pokuaj da na Sefonovom vrhu postavi spravu koja izba
cuje rijei, 'kamen koji ape', navodi na zakljuak da su sline
komunikacijske stanice postojale i negdje drugdje: On ini da
nebo sa Zemljom razgovara, i mora s planetima.
Jesu li na Zemlji zaista postojala druga takva mjesta koja su
mogla sluiti kao mjesta slijetanja za letjelice bogova? Da li je,
osim na Sefonovom vrhu, bilo i drugog kamenja koje ape?
Prvi oigledni trag samo je ime Heliopolis, koje ukazuje
na vjerovanje Grka da je Baalbek na neki nain bio Grad boga
S u n c a , slino kao i istoimeni grad u Egiptu. I Stari zavjet potvr
uje da je postojao sjeverni Bet eme (amaova k u a ) i juni
Bet eme, On, to je biblijsko ime za egipatski Heliopolis. Bilo
je to, rekao je prorok Jeremija, mjesto kua bogova egipatskih,
lokacija egipatskih obeliska.
Sjeverni Bet eme bio je u Libanonu, nedaleko od Bet Anat
(Kue/doma A n a t ) ; prorok Amos identificirao ga je kao lo
kaciju Adadovih palaa... kue onoga koji vidje E l a . Tijekom
Salomonove vladavine njegov teritorij obuhvaao je velike dije
love Sirije i Libanona, a popis mjesta u kojima je podigao velike
graevine ukljuuje Baalat (Baalovo mjesto) i Tamar (Mjesto
p a l m i ) ; veina znanstvenika ova mjesta poistovjeuje s Baalbe-
kom i Palmirom (vidi zemljovid, sl. 78).
Grki i rimski povjesniari esto su spominjali veze izmeu
dva Heliopolisa. Objanjavajui egipatski panteon od dvanaest
bogova svojim sunarodnjacima, grki povjesniar Herodot tako
er je pisao o jednom besmrtniku kojega su Egipani tovali kao
H e r k u l a . Utvrdio je da tovanje ovog besmrtnika vue korijene
iz Fenicije, uvi da je u tom mjestu bio Herkulov hram, izuzetno
cijenjen. U hramu je vidio dva stupa. Jedan je bio od istoga
zlata; drugi je bio od smaragda, i nou je sjao vrlo blistavo.
Takvi sveti Sunevi stupovi - Kamenje bogova - bili su
prikazani na fenikim noviima u godinama nakon to je Ale
ksandar osvojio to podruje (sl. 99). Herodot nam daje dodatne
informacije o dva povezana stupa - da je jedan bio od metala
koji je najbolji vodi struje (zlato), a drugi od dragog kamena
(smaragda) koji se danas koristi za laserske komunikacije, i koji
neobino sjaji dok emitira zrake velike snage. Nije li to bilo nalik
ureaju koji je postavio Baal, a kojeg kanaanski tekstovi opisuju
kao blistavo kamenje?
Rimski povjesniar Makrobius, piui upravo o vezi izmeu
fenikog Heliopolisa i (Baalbeka) i istoimenog grada u Egiptu,
takoer spominje sveti kamen; prema njemu, jedan predmet
koji slavi boga Sunca Zeusa Heliopolskog egipatski su sveenici
prenijeli iz egipatskog Heliopolisa u Heliopolis (Baalbek) na sje
veru. Taj p r e d m e t , dodaje, danas se tuje asirskim, a ne vie
egipatskim obredima.
Drugi rimski povjesniari takoer su isticali da je sveto ka
menje koje su tovali Asirci i Egipani bilo stoastog oblika.
Kvint Kurcije zabiljeio je da je jedan takav predmet bio smjeten
u Amonovom hramu u oazi Siwa. Stvar koja se tamo tuje kao
b o g , napisao je Kvint Kurcije, nije oblika koji su obrtnici obi
no koristili za prikazivanje boga. Umjesto toga, njegov izgled
najvie podsjea na umbilicus, a napravljen je od smaragda i dra
gog kamenja povezanog cementom.
Informaciju o stoastom predmetu tovanom u Siwi citirao je
E L. Griffith u The Journal of Egyptian Archeology (1916.), u vezi
s objavom otkria stoastog omphalosa u nubijskom gradu
piramida Napati. Taj jedinstveni meroitski spomenik (sl. 100)
pronaao je George A. Reisner sa Sveuilita Harvard u unutar
njem svetitu tamonjeg Amonovog hrama - najjunijem hramu
ovog boga u Egiptu.

slika 99 slika 100


Rije omphalos na grkom, ili umbilicus na latinskom znai
pupak - stoasti kamen za kojeg se, iz razloga koje znanstve
nici ne razumiju, u drevnim vremenima vjerovalo da oznaava
sredite Zemlje.
Amonov hram u oazi Siwa, kao to je ve spomenuto, bio je
lokacija proroita u koje je Aleksandar pourio otii po savjet,
nakon to je doao u Egipat. Imamo svjedoanstva Kalistena,
Aleksandrovog povjesniara, te Rimljanina Kvinta Kurcija da je
predmet koji je tovan u proroitu bio upravo jedan omphalos
izraen od dragog kamenja. Nubijski Amonov hram u kojem je
Reisner pronaao kamen omphalos bio je u Napati, drevnoj pri
jestolnici teritorija nubijskih kraljica; a sjeamo se zagonetnog
Aleksandrovog posjeta kraljici Kandaki, u njegovoj trajnoj po
trazi za besmrtnou.
Je li puka sluajnost to je, u potrazi za tajnama dugovje
nosti, perzijski kralj Kambiz (prema Herodotovom izvjetaju)
poslao svoje ljude u Nubiju, u hram u kojem se nalazila Suneva
p l o a ? Na poetku prvog tisuljea pr. Kr. jedna nubijska kralji
ca - kraljica od Sabe - krenula je na dugo putovanje kralju Sa-
lomonu u Jeruzalem. Rairene legende iz Baalbeka kau da je on
ukrasio ovo mjesto u Libanonu u njenu ast. Da li je ona, dakle,
krenula na dugo i opasno putovanje samo da bi uivala u Salo-
movoj mudrosti, ili je njena prava namjera bila da primi savjet od
proroita u Baalbeku - biblijskoj Kui Semeovoj?
ini se da ovdje postoji neto vie od sluajnosti, pa nam se na
mee sljedee pitanje: ako su se u svetitima svih tih proroita na
lazili omphalosi - jesu li sami omphalosi bili izvor proroanstava?
Baalova izgradnja (ili obnova) lansirnog postrojenja i platfor
me za slijetanje na Sefonovom vrhu nije bila uzrok njegovog fa
talnog sukoba s Motom. Uzrok je bilo njegovo tajno postavljanje
Kamena krasote. Taj ureaj mogao je komunicirati s nebom,
kao i s drugim mjestima na Zemlji. Ali, osim toga, on je bio

Kamen koji ape.


Njegovu poruku ljudi nee znati;
Zemaljski puk nee je shvatiti.
Dok razmiljamo o oigledno dvostrukoj funkciji Kamena
krasote, tajna Baalova poruka za Anat iznenada nam postaje ja
sna: isti ureaj kojeg su bogovi koristili za meusobnu komuni
kaciju bio je predmet iz kojeg su potjecali boanski proroanski
odgovori na pitanja kraljeva i junaka!
U najiscrpnijem istraivanju ove teme, Wilhelm H. Roscher
(Omphalos) pokazao je da indoeuropski naziv za ovo kamenje
iz proroita - navel u engleskom, nabel u njemakom jeziku,
itd. - potjee od sanskrtskog nabh, to znai snano izvirati.
Nije nikakva sluajnost to u semitskim jezicima naboh znai
predvidjeti, a nabih znai prorok. Sva ova identina znaenja
nesumnjivo potjeu iz sumerskog jezika, na kojem je NA.BA(R)
znailo svijetli-svjetlucavi kamen koji rjeava.
Dok prouavamo drevne spise postaje nam jasno da je posto
jala prava mrea ovakvih proroita. Herodot - koji je detaljno
izvijestio (Knjiga II, 29) o postojanju meroitskog proroita Jupi
tera-Amona - vezama koje smo ve spomenuli dodao je tvrdnju
da su Feniani, koji su osnovali proroite u Siwi, takoer
osnovali najstarije proroite u Grkoj, onaj u Dodoni - planin
skom mjestu u sjeverozapadnoj Grkoj (u blizini dananje grani
ce s Albanijom).
S tim je povezao priu koju je uo kad je posjetio Egipat, po
kojoj su Feniani jednom davno odveli dvije svete ene iz Tebe
(u Egiptu)... jedna od njih bila je prodana u Libiji (zapadnom
Egiptu), a druga u Grkoj. Te su ene bile prvi utemeljitelji pro
roita u ove dvije zemlje. Herodot je napisao da je ovu verziju
uo od egipatskih sveenika u Tebi. Ali druga verzija, iz Dodone,
govori da su dvije crne golubice odletjele iz egipatske Tebe,
jedna je sletjela u Dodoni, a druga u Siwi. Nakon toga su u oba
mjesta podignuta Jupiterova proroita; Grci u Dodoni zvali su
ga Zeusovim, a Egipani u Siwi Amonovim proroitem.
Rimski povjesniar Silik Italski (prvo stoljee po. Kr.), opi
sujui kako se Hanibal savjetovao s proroitem u Siwi u vezi s
njegovim ratovima protiv Rima, takoer je utemeljenje proroi
ta u libijskoj pustinji (Siwa) i grkoj Kaoniji (Dodoni) pripisao
dvjema golubicama koje su doletjele iz Tebe. Nekoliko stoljea
kasnije, grki pjesnik Nonnos, u svom izvanrednom djelu Dio-
nysiaca, opisao je svetita-proroita u Siwi i Dodoni kao mjesta-
blizance, i smatrao je da su ona meusobno povezana glasovnom
komunikacijom:

Divite se novootkrivenom glasu koji odgovara,


glasu libijskog Zeusa!
edni pijesak proroansko posla truanje
golubici u Kaoniji [Dodoni].

F. L. Griffithu je otkrie omphalosa u Nubiji prizvalo u sje


anje jedno drugo proroite u Grkoj. Stoasti oblik nubijskog
omphalosa, zapisao je, bio je potpuno isti kao kod omphalosa u
proroitu u Delfima.
Delfi, mjesto najpoznatijeg grkog proroita, bili su posvee
ni Apolonu ( K a m e n o m ) ; njegove su ruevine i danas jedna od
najveih grkih turistikih atrakcija. I tamo je, kao u Baalbeku,
sveti prostor bila platforma podignuta na jednoj strani planine,
takoer s pogledom na dolinu koja se ljevkasto otvara prema
Sredozemnom moru i zemljama na njegovim drugim obalama.
Mnogi spisi govore da je omphalos bio najsvetiji predmet u
Delfima. Stajao je na posebnom postolju u unutarnjem svetitu
Apolonovog hrama, neki kau pokraj zlatnog kipa boga, a drugi
da je stajao zasebno. U podzemnoj odaji, skrivena od pogleda
posjetitelja, sveenica proroita, u nekoj vrsti transa, odgovarala
je na pitanja kraljeva i junaka, izgovarajui zagonetne odgovore
- odgovore koje je davao bog, ali su dopirali iz omphalosa.
Izvorni sveti omfalos na zagonetan je nain nestao, vjeroja
tno za vrijeme nekog od svetih ratova ili stranih invazija koje su
pogodile mjesto. Ali njegova kamena replika, postavljena moda
u vrijeme Rimljana izvan hrama, otkrivena je arheolokim iska
panjima, i danas je izloena u muzeju u Delfima (sl. 101).
Du svetog puta koji vodi do hrama, netko je, u neko nepo
znato vrijeme, takoer postavio jednostavni kameni omfalos, e
lei oznaiti mjesto gdje su davana prva proroanstva u Delfima,
prije nego to je sagraen hram.
slika 101

Novii iz Delfa prikazivali su Apolona kako sjedi na ovom


omfalosu (sl. 102); i nakon to je Fenicija pala pod vlast Grka, i u
njoj je Apolon prikazivan kako sjedi na asirskom omfalosu. Ali
podjednako esto, proroansko je kamenje prikazivano u obliku
dva stoca povezana zajednikom bazom, kao na sl. 99.
Kako su Delfi bili izabrani za mjesto svetog proroita, i kako
se omfalos tamo naao? Predaje govore da kad je Zeus elio pro
nai sredite Zemlje, pustio je orlove s dva suprotna kraja svijeta.
Letei jedan prema drugom, susreli su se u Delfima; mjesto je
potom oznaeno podizanjem kamenog pupka - omfalosa. Prema
grkom povjesniaru Strabou, kipovi takva dva orla stajali su na
vrhu omfalosa u Delfima.
Slikovni prikazi omfalosa pronaeni su u grkoj umjetnosti,
i na njima se vide dvije ptice na vrhu, ili s obje strane (sl. 102)
stoastog predmeta. Neki znanstvenici smatraju da te ptice nisu
orlovi, nego golubovi pismonoe, koji su - zbog svoje sposobno
sti da pronau put natrag do odreenog mjesta - moda simboli
zirali mjerenje udaljenosti od jednog do drugog sredita Zemlje.
Prema grkim legendama, Zeus je pronaao utoite u Del
fima tijekom svojih zranih bitaka s Tifonom, odmarajui se na
povrini nalik platformi, na kojoj je kasnije sagraen Apolonov
hram. Amonovo svetite u Siwi ukljuivalo je ne samo podzemne
prolaze, zagonetne tunele i tajne hodnike unutar debelih zidova
hrama, nego i prostor s ogranienim pristupom od priblino 52
sa 55 metara, okruen masivnim zidom. Usred njega uzdizala se
vrsta kamena platforma. Iste strukturne elemente, ukljuujui i
povienu platformu, nalazimo na svim mjestima koja su poveza
na s kamenjem koje a p e . Moemo li, dakle, zakljuiti da su i
ona, poput daleko veeg Baalbeka, takoer bila mjesta slijetanja i
komunikacijski centri?
Ne iznenauje da dvojno sveto kamenje, u pratnji dva orla, na
lazimo naslikano i u egipatskim svetim spisima (sl. 103); a mnogo
stoljea prije negoli su Grci poeli podizati hramove oko svojih
proroita, jedan egipatski faraon u svojim je piramidama dao na
slikati omfalos s dvije ptice na njemu. Bio je to Seti I, koji je ivio
u etrnaestom stoljeu pr. Kr., i u njegovom prikazu kraljevstva
Sekera, Skrivenog boga, moemo vidjeti najstariji dosad poznati
omfalos - na sl. 101. To je bilo sredstvo za komunikaciju kojim su
poruke - rijei - svakoga dana priopavane Sekeru.
slika 103

U Baalbeku smo pronali cilj prvog Gilgameovog putovanja.


Pratei nit koja povezuje apue Kamenje krasote, stigli smo
do Duata.
To je bilo mjesto na kojem su faraoni traili Stepenite do
neba radi zagrobnog ivota. To je, po naem miljenju, bilo i mje
sto na koje se Gilgame, u potrazi za ivotom, uputio na svom
drugom putovanju.
10
TILMUN: ZEMLJA
RAKETNIH LETJELICA
Gilgameova epska potraga za besmrtnou u kasnijim je
tisuljeima nesumnjivo bila izvor mnogih pria i legendi o kra
ljevima i junacima koji su krenuli u slinu potragu za vjenom
mladou. Sjeanje ljudskoga roda koje progovara kroz mitove
vjeruje da je negdje na Zemlji postojalo mjesto na kojem se
ovjek mogao pridruiti bogovima, i biti poteen ponienja
smrti.
Prije gotovo 5.000 godina, Gilgame uruki molio je Utua
(amaa):

U mom gradu ovjek umire; potiteno je moje srce.


ovjek vene; teko je moje srce...
ovjek, najvii, ne moe dosegnuti nebo;
O Utu,
U zemlju elim ui; budi moj saveznik...
Na mjestu gdje su podignuti Shemovi,
Daj da postavim svoj Shem!
Kao to smo vidjeli, Shem je, iako se obino prevodi kao
"ime" (ono po emu netko ostaje zapamen), zapravo bio raketa:
Henok je nestao na svom imenu i uznesen je na nebo. Pola
tisuljea nakon Gilgamea, u Egiptu, kralj Pepi uputio je gotovo
identinu molbu:

Ljudi umiru,
Oni nemaju Ime.
Uhvati kralja Pepija za ruke,
Podigni kralja Pepija do neba,
Da ne umre na Zemlji meu ljudima.

Gilgameov cilj bio je Tilmun, zemlja u kojoj su podizane


rakete. Postaviti pitanje gdje je namjeravao pronai Tilmun znai
isto to i pitati kamo je iao Aleksandar, koji se smatrao faraonom
i bojim sinom. To znai pitati: gdje se nalazio Duat?
Jer, kako moemo zakljuiti, sva su ova odredita bila jedno
te isto mjesto.
A zemlja u kojoj su se nadali pronai Stepenite do neba, to
emo uvjerljivo dokazati, bio je Sinajski poluotok.
Prihvaajui mogunost da se pojedinosti iznesene u Knjizi
mrtvih moda zaista odnose na stvarnu geografiju Egipta, neki su
znanstvenici iznijeli teoriju da je faraonovo simulirano putovanje
vodilo niz Nil, od svetita u Gornjem Egiptu do onih u Donjem
Egiptu. Drevni tekstovi, meutim, jasno govore o putovanju
izvan granica Egipta. Faraon se kretao prema istoku, a ne prema
sjeveru; i dok je prelazio Jezero trske i pustinju iza njega, za so
bom je ostavljao ne samo Egipat, nego i Afriku: velika se vanost
poklanjala opasnostima - stvarnim, a ne politikim - prelaenja
iz Horovog teritorija u Setove zemlje, Aziju.
U vrijeme kad su faraoni staroga kraljevstva dali uklesati
Tekstove piramida, njihova prijestolnica u Egiptu bio je Mem-
fis. Stari religijski centar bio je Heliopolis, smjeten nedaleko
od Memfisa, u pravcu sjeveroistoka. Iz ovih centara, put prema
istoku vodio je do lanca jezera punih trske i rogoza. Iza njih lei
pustinja, zatim prolaz meu brdima, i Sinajski poluotok - podru-
je ije je nebo bilo poprite konane bitke izmeu Hora i Seta,
izmeu Zeusa i Tifona.
Teoriju da je faraona njegov put prema zagrobnom ivotu
zaista vodio do Sinajskog poluotoka podrava i injenica da
Aleksandar nije oponaao samo faraone; takoer je svjesno
oponaao egzodus, izlazak Izraelaca iz egipatskog suanjstva pod
vodstvom Mojsija.
Kao u biblijskoj prii, polazna toka bio je Egipat. Nakon toga
je slijedilo Crveno more - vodena barijera ije su se vode raz
dvojile kako bi Izraelci mogli proi po njenom dnu. U priama o
Aleksandru takoer je postojala vodena barijera, i nju se ustrajno
nazivalo Crvenim morem. Kao u prii o egzodusu, i Aleksandar
je svoju vojsku pokuao pjeice prevesti preko vode: prema je
dnoj verziji sagradivi nasip, prema drugoj, Aleksandar je ra
zotkrio dno svojim molitvama. Bilo da je uspio ili ne (to ovisi
o verzijama prie), neprijateljski vojnici utopili su se u vodi koja
je nahrupila - ba kao to su se utopili Egipani koji su progonili
Izraelce. Izraelci su se na svom putovanju sukobili s neprijatelji
ma koji su se zvali Amaleani: u kranskoj verziji prie o Ale
ksandru neprijatelji uniteni skupljanjem vode Crvenog mora i
izlijevanjem vode po njima zvali su se Amalekiti.
S druge strane voda - doslovan prijevod biblijskog izraza
Yam Suff je "More/Jezero trske" - poinjalo je putovanje kroz
pustinju, prema svetoj planini. Znakovito je da se planina do koje
je stigao Aleksandar zvala Muas - Mojsijeva planina, ije je he
brejsko ime glasilo Moe. Tamo je Mojsije naiao na anela koji
mu se obratio iz vatre (plamteeg grma); slian dogaaj opisan je
u priama o Aleksandru.
Dvostruka i trostruka slinost umnoavaju se kad se pri
sjetimo prie iz Kurana o Mojsiju i ribi. Lokacija voda ivota u
kuranskoj prii o Mojsiju bila je na "mjestu gdje se sastaju dvije
vode". Upravo je na mjestu gdje se Ozirisova rijeka granala u dva
pritoka faraon stigao do ulaza u podzemno carstvo. U priama o
Aleksandru, kljuna je toka dosegnuta na mjestu spajanja dviju
podzemnih rijeka, gdje je Adamov kamen zraio svjetlo, i gdje
je Aleksandar od boanskih bia dobio savjet da se okrene i vrati.
A postojala je i predaja, takoer zabiljeena u Kur'anu, koja
Aleksandra izjednaava s Mojsijem nazivajui ga Dvorogi - to
podsjea na tvrdnju u Bibliji da je Mojsijevo lice, nakon to je
ovaj posjetio Jahvu na brdu Sinaj, zrailo i emitiralo rogove
(doslovno: zrake) svjetlosti.
Poprite biblijskog Izlaska bio je Sinajski poluotok. Jedini
mogui zakljuak koji se moe donijeti na temelju svih slinosti
i praenja stopa jest da je Sinajski poluotok bio podruje prema
kojem su se uputili Aleksandar, Mojsije i faraoni nakon to bi iz
Egipta krenuli prema istoku. To je, kako emo vidjeti, bilo i Gil-
gameovo odredite.
Da bi stigao do Tilmuna na svom drugom i odluujuem
putovanju, Gilgame je krenuo u plovidbu na Magan-brodu,
egipatskom brodu. Krenuvi iz Mezopotamije, mogao je otploviti
samo niz Perzijski zaljev. Zatim je, okruivi Arapski poluotok,
trebao uploviti u Crveno more (koje su Egipani zvali Uro-
vo more). Kao to nam govori ime njegovog broda, Crvenim
morem trebao je doi do Egipta. Ali njegovo odredite nije bio
Egipat; bio je to Tilmun. Je li namjeravao pristati na zapadnoj
obali Crvenog mora - u Nubiji? Ili na istonoj obali - u Arabiji?
Ili je namjeravao produiti ravno, do Sinajskog poluotoka? (vidi
zemljovid, sl. 2)
Sreom po nae istraivanje, Gilgameu se dogodila nesrea.
Jedan straarei bog potopio je njegov brod nedugo nakon poe
tka plovidbe. Nije se uspio udaljiti od Sumera, jer je Enkidu (ija
je prisutnost na brodu dovela do njegovog potapanja) molio Gil-
gamea da se pjeice vrate nazad u Uruk. Nepokolebljiv u svojoj
namjeri da stigne do Tilmuna, Gilgame je umjesto toga nastavio
put do svog izabranog odredita kopnom. Da se njegov cilj na
lazio na obalama Crvenog mora, krenuo bi poprijeko Arapskim
poluotokom. Umjesto toga, uputio se prema sjeverozapadu. To
pouzdano znamo, budui da - nakon to je preao pustinju i
proao kroz gole planine - prvo to je vidio od civilizacije bilo je
nisko more. U njegovoj blizini leao je grad, na ijem se rubu
nalazila gostionica. Gostioniarka ga je upozorila da je more
koje je vidio bilo More voda smrti.
Ba kao to su libanonski cedrovi posluili kao jedinstven
orijentir pri utvrivanju prvog Gilgameovog odredita, tako i
More voda smrti slui kao jedinstveni klju za praenje njego
vog kretanja na drugom putovanju. irom Bliskog istoka, u svim
zemljama drevnoga svijeta, postoji samo jedna takva vodena po
vrina. Ona do dananjeg dana nosi isto ime: Mrtvo more. Doista
ga se moe nazvati niskim m o r e m , jer se radi o najnioj vode
noj povrini na cijeloj planeti (400 metara ispod razine mora).
Njegove su vode do te mjere zasiene solju i mineralima da je
ono potpuno lieno morskog i biljnog ivota.
Grad koji se uzdizao nad Mrtvim morem bio je opasan be
demom. Njegov je hram bio posveen Sinu, bogu Mjeseca. Izvan
grada nalazila se gostionica. Vlasnica je primila Gilgamea, uka
zala mu gostoprimstvo i pruila informacije.
Teko je ne primijetiti neobine slinosti s poznatom biblij
skom priom. Kad se zavrilo etrdeset godina lutanja Izraelaca
pustinjom, dolo je vrijeme da uu u Kanaan. Dolazei sa Sinaj-
skog poluotoka, obili su Mrtvo more s istone strane sve dok
nisu doli do mjesta gdje rijeka Jordan utjee u Mrtvo more. Kad
je Mojsije stajao na brdu promatrajui nizinu, mogao je vidjeti
- kao to je vidio i Gilgame - ljeskanje voda niskog m o r a . U
ravnici, na drugoj strani Jordana, stajao je grad: Jerihon. On se
naao na putu napredovanja Izraelaca prema Kanaanu, i zato su
poslali dva pijuna da istrae njegovu obranu. ena ija se gosti
onica nalazila kraj gradskih zidina ukazala im je gostoprimstvo,
dala im je informacije i savjete.
Hebrejsko ime Jerihona je Yeriho. Ono doslovno znai Mje-
seev grad - grad posveen bogu Mjeseca, Sinu...
Bio je to, po naem miljenju, isti onaj grad u koji je Gilgame
stigao petnaest stoljea prije egzodusa.
Da li je Jerihon ve postojao oko 2900. pr. Kr., u vrijeme Gil-
gameove potrage? Arheolozi se slau da je Jerihon naseljen od
7000. pr. Kr., i da je bio bogato urbano sredite od oko 3500. pr.
Kr.; sigurno je bio tamo kada je Gilgame stigao.
Osvjeen i okrijepljen, Gilgame je planirao nastavak svog
putovanja. Kako se nalazio pred sjevernim rubom Mrtvog mora,
upitao je gostioniarku moe li preploviti njegove vode, umjesto
da ga obilazi pjeice. Da je krenuo kopnom, iao bi istim putem
kojim su kasnije proli Izraelci - ali u suprotnom smjeru; naime,
Gilgame je elio otii tamo odakle su Izraelci doli. Kad ga je
laar Uranabi konano prevezao na drugu stranu, pristao je, po
naem miljenju, na junom kraju Mrtvog mora - najblie Sinaj-
skom poluotoku to ga je laar mogao dovesti.
Odande je trebao nastaviti uobiajenim putem - rutom
kojom su se obino kretale karavane - prema Velikom moru,
koje je daleko. Geografija nam je opet prepoznatljiva iz biblijske
terminologije, jer je Veliko more bilo biblijsko ime za Sredoze
mno more. Zaputivi se kroz Negeb, sunu junu regiju Kana
ana, Gilgame je neko vrijeme trebao ii prema zapadu, traei
dvije kamene oznake. Tamo je, prema Uranabijevim uputama,
trebao skrenuti i stii do grada po imenu Itla, iz koje se moglo
vidjeti Veliko more. Iza Itle, u etvrtoj regiji bogova, lealo je za
branjeno podruje.
Je li Itla bila Grad bogova ili grad ljudi?
Ono to se tamo odigralo, prema fragmentarnoj hetitskoj
verziji Epa o Gilgameu, ukazuje da je to bilo mjesto i jednih i
drugih. To je bio posveeni grad, i razni bogovi dolazili su i
prolazili kroz njega ili u njegovu neposrednu blizinu: put do nje
ga bio je oznaen putokazima. Gilgame ne samo da se u njemu
odmorio i nabavio novu odjeu: tu je dobio i ovcu koju je svako
ga dana prinosio kao rtvu bogovima.
Jedan takav grad poznat nam je iz Starog zavjeta. Bio je smje
ten na spoju junog Kanaana i Sinajskog poluotoka, kao vrata
u sredinju nizinu poluotoka. Na njegovu svetost ukazivalo je i
njegovo ime: Kade (Posveeni). Od istoimenog grada na sjeve
ru (smjetenog, znakovito, na prilazu Baalbeku) razlikovao se po
tome to su ga zvali jo i Kade-Barnea (to je, ako vodi podrijetlo
iz sumerskog jezika, moglo znaiti "Kade od sjajnih kamenih stu
pova"). U doba patrijarha spadao je pod teritorij Abrahama, koji je
"krenuo u krajeve Negeba i nastanio se izmeu Kadea i Sura.".
Ovaj nam je grad, po imenu i ulozi, takoer poznat iz kana-
anskih pria o bogovima, ljudima i enji za besmrtnou. Danel
je, prisjetimo se, od boga Ela traio zakonitog nasljednika, kako
bi mu njegov sin mogao podignuti spomen-stelu u Kadeu. U
jednom drugom ugaritskom tekstu govori se o tome kako je Elov
sin ibani ( S e d m i ) - mogue je da je biblijski grad Beer eba
( B u n a r Sedmoga) dobio ime po njemu - dobio zadatak da
podigne spomenik (stup) u pustinji Kadea.
Zaista, i Charles Virolleaud i Rene Dussaud, koji su u aso
pisu Syria prvi objavili prijevod i tumaenje ugaritskih tekstova,
zakljuili su da je mjesto radnje brojnih epskih pria bilo po
druje izmeu Crvenog i Sredozemnog m o r a , Sinajski poluotok.
Bog Baal, koji je volio pecati u jezeru Sumkhi, odlazio je u lov u
Aloevu pustinju, kraj koji se povezuje (sl. 104) s datuljinom
palmom. Kao to su istaknuli Virolleaud i Dussaud, to je geo
grafski klju koji povezuje ugaritsko mjesto radnje s biblijskom
priom o egzodusu: Izraelci su, prema Brojevima 33, putovali od
Mare (mjesta gorkih voda) i Elima (oaze s datuljinim palmama)
do Alua.
Vie detalja, koji Ela i mlae bogove smjetaju na isto popri
te kao i egzodus, moe se pronai u tekstu kojeg znanstvenici
zovu Roenje milostivih i divnih bogova. Sami njegovi uvo
dni stihovi smjetaju radnju u Pustinju Sufima - nesumnjivo
u pustinju koja se nalazi na obali Yam Suffa (Jezera trske) iz
Izlaska:

slika 104
Dozivam milostive i divne bogove,
sinove Princa. Smjestit u ih
u Grad uzlaska i odlaska,
u pustinju Sufima.

Kanaanski tekstovi daju nam jo jedan trag. U njima se glavu


panteona uglavnom naziva El - vrhovni, najuzvieniji - dakle
opim nazivom, a ne vlastitim imenom. Ali u gore navedenom
tekstu El samoga sebe naziva Yerah, a svoju suprugu Nikhal. Ye-
rah je semitska rije za Mjesec - boga poznatijeg pod imenom
Sin; a Nikhal je semitska inaica od NIN.GAL, sumerskog ime
na supruge boga Mjeseca.
Znanstvenici su iznijeli brojne teorije o podrijetlu imena
poluotoka Sinaj. Bar jednom, za promjenu, najprihvaeniji je oi
gledan razlog - taj da je poluotok, kao to ime govori, pripadao
Sinu.
Moemo vidjeti (na sl. 72) da je mjeseev srp bio znak boan
stva u ijoj se zemlji nalazila Krilata kapija. Poznato nam je da
glavno raskrije u sredinjem Sinaju, mjesto Nakhl, dobro opskr
bljeno vodom, jo uvijek nosi ime Sinove supruge.
Tako moemo sa sigurnou zakljuiti da je "zemlja Tilmun"
bio Sinajski poluotok.

Analiza geografije, topografije, geologije, klime, vegetacije i


povijesti Sinajskog poluotoka potvrdit e na zakljuak, i razja
sniti ulogu Sinaja u odnosima bogova i ljudi.
Mezopotamski tekstovi opisuju Tilmun kao zemlju smjetenu
na uu dviju vodenih povrina. Sinajski poluotok, oblika obr
nutog trokuta, zaista poinje tamo gdje se Crveno more razdvaja
u dva rukavca - Sueski zaljev na zapadu i Elatski zaljev (Akapski
zaljev) na istoku. Doista, kad se egipatski crtei Setove zemlje, u
kojoj je bio Duat, okrenu na stranu, prikazuju poluotok slian
Sinajskom (sl. 105).
Tekstovi govore o planinskom Tilmunu. Sinajski poluotok
stvarno se sastoji od junog planinskog dijela, brdovite sredinje
visoravni te nizine na sjeveru (okruene planinama), koja se pre-
slika 105

ko pjeskovitih breuljaka sputa do obale Sredozemnog mora.


Obalni pojas od pamtivijeka je predstavljao kopneni most
izmeu Azije i Afrike. Egipatski faraoni sluili su se njime prili
kom invazija na Kanaan i Feniciju, te sukoba sa Hetitima. Sargon
akadski tvrdio je da je stigao do Sredozemnog mora i oprao u
njemu svoje oruje; morske zemlje - zemlje du obale Sredo
zemnog mora - triput sam okruio, moja je ruka zauzela Til-
mun. Sargon II, asirski kralj iz osmog stoljea pr. Kr., tvrdio je
da je osvojio podruje koje se protezalo od Bit Jahkina na obali
Mora soli sve do granica Tilmuna. Ime More soli odralo se do
dananjeg dana kao hebrejski naziv za Mrtvo more - to nam
daje jo jednu potvrdu da se Tilmun nalazio u blizini Mrtvog
mora.
Nekoliko asirskih kraljeva spominje Potok egipatski kao geo
grafski orijentir na svojim ekspedicijama u Egipat. Sargon II go-
vori o Potoku nakon opisa osvajanja Adoda, filistejskog grada na
sredozemnoj obali. Esarhadon, koji je vladao neto kasnije, ovako
se hvalio: "Hodio sam Arzom kod Potoka egipatskog; Asuhilija,
njenog kralja, bacio sam u okove... Kanaju, kralju Tilmuna, name
tnuo sam danak." Ime Potok egipatski identino je biblijskom
imenu za veliki i razgranati sinajski wadi (plitka rjeica kojom
voda tee samo tijekom kine sezone) koji se danas zove Wadi
El-Arish. Asurbanipal, koji je na asirskom prijestolju naslijedio
Esarhadona, tvrdio je da je nametnuo jaram svoje vlasti od Tira,
koji je na Gornjem moru (Sredozemnom moru) sve do Tilmuna
na Donjem moru (Crvenom moru).
U svim ovim sluajevima, zemljopis i topografija Tilmuna u
potpunosti se poklapaju sa Sinajskim poluotokom.
Osim godinjih kolebanja, vjeruje se da je klima na poluotoku
tijekom povijesti bila ista kao i danas: nepravilna kina sezona od
listopada do svibnja te potpuno suh ostatak godine. Zbog osku
dnih kia, cijeli Sinaj zadovoljava kriterije pustinjske klime (ma
nje od 25 cm oborina godinje). Ipak, visoki granitni vrhovi na
jugu zimi su pokriveni snijegom, a na sjevernom obalnom pojasu
razina podzemnih voda jedva je metar ispod tla.
Wadiji su karakteristini za vei dio Sinajskog poluotoka. Na
jugu, vode kratkih i brzih kinih potoka otjeu ili prema istoku
(u Elatski zaljev) ili (veinom) prema zapadu, u Sueski zaljev. U
tom kraju moe se nai najvie ivopisnih, dubokih, kanjonima
slinih wadija s bujnim oazama. Ali najvei dio kinice na polu
otoku otjee prema sjeveru u Sredozemno more, golemim Wadi
El-Arishem i njegovim bezbrojnim pritocima koji - promatrani
na zemljovidu - podsjeaju na krvne ile divovskog srca. Na
ovom dijelu Sinaja dubina wadija koji tvore ovu mreu varira od
nekoliko centimetara do metar-dva, a njihova irina od nekoliko
metara do kilometra i pol, pa i vie, za vrijeme obilnih kia.
ak i tijekom kine sezone, oborine su potpuno nepredvi-
dive. Iznenadni pljuskovi smjenjuju se s dugim sunim razdo
bljima. Stoga pretpostavka o obilju vode tijekom kine sezone ili
neposredno nakon nje moe odvesti na krivi trag. Vjerojatno se
to dogodilo Izraelcima, nakon to su napustili Egipat sredinom
travnja i uli u pustinju Sinaja par tjedana kasnije. Zatekavi se
bez oekivane vode, dvaput su morali traiti od Jahve da interve
nira, i pokae Mojsiju gdje da udari tapom radi vode.
Beduini (lokalni nomadi), kao i drugi iskusni putnici na
Sinajskom poluotoku, u stanju su ponoviti ovo udo ukoliko je
tlo koje tvori korito wadija odgovarajue. Tajna je u tome to na
mnogim mjestima kameno korito lei na sloju glinovitog tla koje
upija vodu to se brzo procijedi izmeu kamenja. Uz malo znanja
i sree, kopanjem po potpuno suhom wadiju moe se pronai
voda na dubini manjoj od jednoga metra.
Da li je ovo nomadsko umijee bilo veliko udo to ga je
izveo Jahve? Nedavna otkria na podruju Sinaja pruaju nove
informacije s tim u vezi. Izraelski hidrolozi (koji rade za Wei-
zmannov znanstveni institut) otkrili su da, kao to je to sluaj i
u dijelovima Sahare i nekim pustinjama u Nubiji, ovdje postoji
fosilna voda - ostaci pretpovijesnih jezera iz drugih geolokih
razdoblja - duboko ispod sredinjeg Sinaja. Golemi podzemni
rezervoar, s dovoljnim koliinama vode (po njihovoj procjeni)
da stanovnitvo jedne zemlje kao to je Izrael opskrbljuje gotovo
stotinu godina, prostire se na skoro 16.000 kvadratnih kilometara
u irokom pojasu koji poinje u blizini Sueskog kanala i dosee
sve do ispod Izraelskog sunog Negeba.
Iako u prosjeku lei nekih 1.000 metara ispod stjenovitog tla,
voda je subarteka i pod vlastitim pritiskom izbija do otprilike
300 metara iznad povrine. Egipatska probna buenja u potrazi
za naftom u sreditu sjeverne nizine (kod Nakhla), umjesto na
naftu naila su na ovaj podzemni rezervoar. Druga buenja po
tvrdila su ovu nevjerojatnu injenicu: iznad tla - suna pustinja;
ispod njega, lako dostupno modernoj opremi za buenje i crplje-
nje - jezero iste, uboree vode!
Je li Nefilima, opremljenima tehnologijom svemirskog doba,
ovako neto moglo promaknuti? Je li to, a ne malo vode u suhom
koritu wadija, bila voda koja je izbila nakon to je Mojsije udario
tapom po stijeni prema Jahvinim uputama?
Uzmi u ruku tap kojim si inio uda u Egiptu, rekao je Jahve
Mojsiju; vidjet e me kako stojim na odreenoj stijeni; udari ta-
pom po stijeni, iz nje e potei voda, pa neka se narod napije
- dovoljno vode za mnotvo ljudi i njihovu stoku. Kako bi se
proirio glas o Jahvinoj moi, Mojsije je sa sobom trebao povesti
nekoliko svjedoka; i udo se dogodilo pred oima starjeina
izraelskih.
Sumerska pria o Tilmunu govori nam o gotovo identinom
dogaaju. Pria je to o tekim vremenima izazvanim nestaicom
vode: usjevi su propali, stoka je gladovala, ivotinje su eale, lju
di zanijemjeli. Ninsikilla, supruga Tilmunskog vladara Enshaga,
poalila se svom ocu Enkiju:

Grad koji si nam dao...


Tilmun, grad koji si nam dao...
Nema rijene vode...
Djeva je neoprana;
U grad ne pritjee pjenuava voda.

Prouivi problem, Enki je zakljuio da je jedino rjeenje


dovesti podzemne vode na povrinu. Dubina je morala bila vea
od one koju se moe dosegnuti kopanjem obinog bunara. Zato
je Enki smislio plan po kojem e slojevi kamenja biti probijeni
projektilom ispaljenim s neba!

Otac Enki odgovori Ninsikilli, svojoj keri:


Neka se boanski Utu smjesti na nebu.
Raketu nek' snano privrsti za svoje 'grudi'
i s visine usmjeri je prema tlu...
Iz izvora iz kojeg potjeu vode Zemlje,
neka vam donese slatke vode iz zemlje.

Primivi takve upute, Utu/ama krenuo je dovesti vodu iz


podzemnih izvora:

Utu, smjestivi se na nebu,


raketu vrsto priveza za svoje 'grudi',
S visine ju usmjeri prema tlu...
Posla svoju raketu s nebeskih visina.
Kroz kristalno kamenje on dovede vodu;
Iz izvora iz kojeg potjeu vode Zemlje,
on dovede njenu slatku vodu, iz zemlje.

Da li je projektil ispaljen s neba mogao probiti zemlju i iza


zvati izbijanje pitke vode? Predvidjevi nevjericu itatelja, drevni
je pisar na kraju prie dodao: "Zaista je tako bilo.". udo je, ita
mo u nastavku teksta,'upalilo': Tilmun je postao zemlja polja za
uzgoj usjeva i posjeda koji raaju i t o m , i grad Tilmun postade
glavna luka zemlje, mjesto dokova i nasipa za pristajanje brodo-
va.
Paralele izmeu Tilmuna i Sinaja tako se dvostruko potvru
ju: prvo, postojanje podzemnog vodenog rezervoara ispod stje
novite povrine; i drugo, prisutnost Utua/amaa (zapovjednika
svemirske luke) u blizini.
Sinajski poluotok takoer je u stanju dati sve proizvode po
kojima je Tilmun bio poznat.
Tilmun je proizvodio poludragi kamen slian plavkastom la
pis lazuliju kojeg su cijenili Sumerani. Prihvaena je injenica da
su egipatski faraoni dobivali plavozeleni poludragi kamen tirkiz
kao i plavozeleni mineral (malahit) iz jugozapadnih dijelova Si
naja. Najstarije podruje s rudnicima tirkiza danas se zove Wadi
Magrah - Wadi spilja. Na tom su mjestu probijani tuneli u ka
menim liticama kanjona wadija, a rudari su ulazili u njih i vadili
tirkiz. Kasnije se tirkiz vadio i na mjestu koje je danas poznato
kao Serabit-el-Khadim. Egipatski natpisi iz vremena tree dina
stije (2700.-2600. pr. Kr.) pronaeni su u Wadi Maghari, i vjeruje
se da su u to vrijeme Egipani poeli graditi garnizone i trajno
naseljavati podruja s rudnicima.
Arheoloka otkria, kao i crtei azijskih nomada koje su
porazili i zarobili prvi faraoni (sl. 106), navode znanstvenike na
zakljuak da su Egipani u poetku samo pljakali rudnike koje
su ranije osnovala semitska plemena. Zaista, egipatsko ime za
tirkiz, mafka-t (po kojem su Sinaj zvali Zemljom mafkata) po
tjee od semitskog glagola koji znai vaditi iz rudnika, dobivati
slika 106

rezanjem. Ova podruja s rudnicima nalazila su se na teritoriju


boice Hathor, koja je bila poznata i kao Gospodarica Sinaja
i Gospodarica Mafkata. Velika boica davnih vremena, jedna
od ranih nebeskih bogova Egipana, imala je nadimak Krava, i
bila je prikazivana s kravljim rogovima (vidi sl. 7 i 106). Za njeno
ime, Hat-Hor, hijeroglifski prikazivano uokvirenim sokolom
znanstvenici vjeruju da znai Horova kua (znak za Hora bio
je sokol). No, ime je doslovno znailo Kua sokolova, to potvr
uje nae zakljuke u vezi s lokacijom i ulogama Zemlje raketa.
Prema Encyclopaedia Britannica, tirkiz se na Sinajskom
poluotoku dobivao od prije etvrtog tisuljea pr. Kr., u jednoj
od prvih svjetskih vanih operacija kopanja u rudnicima. U to
vrijeme sumerska se civilizacija tek poinjala raati, a egipatska
je bila itavo tisuljee daleko. Tko je, dakle, mogao organizirati
rad u rudnicima? Egipani kau da je to bio Tot, bog znanosti.
U vezi s tim i u pripisivanju Sinaja boici Hathor, Egipani
su preuzeli vjerovanja Sumerana. Prema sumerskim tekstovima,
bog koji je organizirao rudarske operacije Anunnakija bio je
Enki, bog znanja, a Tilmun je, kako svjedoe tekstovi, u pretpoto
pnim vremenima bio dodijeljen Ninhursag, Enkijevoj i Enlilovoj
sestri. U svojoj mladosti, ona je bila izazovna ljepotica i glavna
lijenica Nefilima. Ali u starosti je dobila nadimak Krava i, kao
boica datuljine palme, prikazivana je s kravljim rogovima (sl.
107). Slinosti izmeu nje i Hathor, kao i podudarnosti izmeu
njihovih teritorija, previe su oigledne a da bi zahtijevale daljnje
objanjavanje.
Sinaj je bio i velik izvor bakra, a dokaz za to je da su se Egipa
ni u pogledu opskrbe bakrom uglavnom oslanjali na pljakake
ekspedicije. Radi toga su morali ulaziti dublje u poluotok; jedan
faraon dvanaeste dinastije (iz vremena Abrahama) ostavio nam
je sljedee komentare o svojim podvizima: Stigavi do granica
strane zemlje svojim stopalima; istraujui zagonetne doline, po-
seui za rubom nepoznatoga. Hvalio se da njegovi ljudi nisu
izgubili ni jednu krinju osvojenog plijena.
Izraelski znanstvenici u nedavnim istraivanjima na Sinaj-
skom poluotoku pronali su obilje dokaza da je za vrijeme ranog
egipatskog kraljevstva, u treem tisuljeu pr. Kr., Sinaj bio gusto
naseljen semitskim plemenima kopaa tirkiza i talioniara bakra,
koji su se opirali prodorima faraonskih ekspedicija u njihov te
ritorij (Beno Rothenberg, Sinai Explorations 1967-1972). Mogli
smo utvrditi postojanje prilino velikih industrijskih metalurkih
poduzea... Tu su rudnici bakra, kampovi za rudare i instalacije
za taljenje bakra, ratrkani od zapadnih dijelova junog Sinaja
prema istoku sve do Elata na vrhu Akapskog zaljeva.

slika 107
Elat, koji je u vrijeme Starog zavjeta bio poznat kao Esion Ge-
ber, zaista je bio Pittsburgh drevnoga svijeta. Prije dvadesetak
godina, Nelson Glueck je u Timni, sjeverno od Elata, otkrio ru
dnike bakra kralja Salomona. Ruda je prevoena u Esion Geber,
gdje je taljena i rafinirana u jednom od najveih, ako ne i najve
em metalurkom centru koji je postojao u drevnim vremenima
(Rivers in the Desert).
Arheoloki dokazi i ovdje se podudaraju s biblijskim i me-
zopotamskim tekstovima. Esarhadon, kralj Asirije, hvalio se
Kanaju, kralju Tilmuna, nametnuo sam d a n a k . Kenijcima se
u Starom zavjetu nazivaju stanovnici junog Sinaja, a njihovo je
ime doslovno znailo kovai, metalurzi.
Pleme kojem se Mojsije pridruio nakon to je pobjegao iz
Egipta u Sinaj bili su Kenijci. R. J. Forbes (The Evolution of the
Smith) istaknuo je da biblijski naziv Qain ( k o v a ) potjee od
sumerskog KIN (oblikovatelj).
Faraon Ramzes III, koji je vladao u stoljeu nakon egzodusa,
zabiljeio je svoju invaziju na ove nastambe kovaa bakra i plja
kanje metalurkog centra Timne-Elata:

Unitio sam narod Sira, iz plemena asu; opljakao sam


njihove atore, imovinu njihovih ljudi, njihovu stoku takoer,
u ogromnom broju. Njih sam svezao i doveo kao zarobljeni
ke, na dar Egiptu. Dao sam ih bogovima, kao robove u njiho
vim hramovima.
Poslao sam svoje ljude u Drevnu zemlju, u velike rudnike
bakra koji se nalaze u tom kraju. Odvele su ih njihove galije;
drugi su otili kopnom na svojim magarcima. Za to se nikada
ranije nije ulo, od poetka vladavine faraona.
Rudnici su bili prepuni bakra koji je tovaren u galije u
desecima tisua. One su poslane u Egipat i stigle su bez po
tekoa. Donesen je i naslagan na gomilu pod balkonom pa
lae, u mnogim bakrenim polugama, njih stotinu tisua, boje
trostruko proienog zlata.
Dopustio sam svima da ih vide, kao udo.
Bogovi su osudili Enkidua da ostatak svog ivota provede
u rudnicima bakra, i zato je Gilgame smislio plan da unajmi
egipatski brod i povede svoje drugove - budui da su Zemlja
rudnika i Zemlja raketa bile dijelovi iste zemlje. Naa identifi
kacija u skladu je s drevnim podacima.

Prije negoli nastavimo s rekonstrukcijom povijesnih i pretpo


vijesnih dogaaja, vano je uvrstiti na zakljuak da je Tilmun
zaista bilo sumersko ime Sinajskog poluotoka. Znanstvenici do
danas nisu tako mislili, i sada emo analizirati njihova drugaija
gledita i pokazati zato su bili u krivu.
Jedna nepopustljiva kola miljenja, meu ijim je ranim za
govornicima bio P. B. Cornwall (On the location of Tilmun), iden
tificira Tilmun (ponekad se transkribira kao D i l m u n ) kao otok
Bahrein u Perzijskom zaljevu. To gledite uglavnom se oslanja na
natpis Sargona II asirskog, u kojem on tvrdi da je meu kralje
vima koji su mu plaali danak bio "Uperi, kralj Dilmuna, ije je
dom smjeten kao riba, trideset dvosati daleko, usred mora nad
kojim se die Sunce.". Na temelju ove tvrdnje izveden je zaklju
ak da je Tilmun otok, dok znanstvenici koji dijele ovo miljenje
poistovjeuju More nad kojim se die Sunce s Perzijskim zalje
vom. To ih navodi na zakljuak da je ta zemlja Bahrein.
Nekoliko je propusta u ovoj interpretaciji. Kao prvo, posto
ji mogunost da je samo glavni grad Tilmuna bio smjeten na
otoku: iz tekstova jasno proizlazi da je postojala zemlja Tilmun i
grad Tilmun. Osim toga, drugi asirski natpisi koji opisuju grado
ve koji su usred mora odnose se na obalne gradove u zaljevu
ili na rtu, ali ne na otoku (kao, na primjer, Arvad na sredozemnoj
obali).
Zatim, ako se more nad kojim se die Sunce odnosi na
more istono od Mezopotamije, to ne moe biti Perzijski zaljev,
budui da on lei juno, a ne istono od Mezopotamije. K tomu,
Bahrein se nalazi preblizu Mezopotamiji da bi do njega trebalo
ploviti trideset dvosati. Smjeten je nekih 480 kilometara juno
od mezopotamskih luka u Zaljevu; za ezdeset sati plovidbe, ak
I vrlo leerne, moe se preploviti viestruko vea udaljenost.
Jo jedan velik problem koji se javlja ukoliko Tilmun poi
stovjetimo s Bahreinom odnosi se na proizvode po kojima je
Tilmun bio poznat. ak i u vrijeme Gilgamea nije cijelo podru
je Tilmuna bilo zabranjena zona. Kao to smo vidjeli, postojao
je dio u kojem su osueni ljudi izdravali robiju u mranim i
pranjavim rudnicima, iskapajui bakar i poludrago kamenje po
kojima je Tilmun bio znamenit. Kulturno i trgovinski, Tilmun je
dugo bio povezan sa Sumerom kojega je opskrbljivao odreenim
traenim vrstama drveta. Njegove poljoprivredne povrine - o
kojima se govori u spomenutoj prii o Ninsikillinoj molbi za ar
tekim vodama - opskrbljivale su drevni svijet visoko cijenjenim
lukom i datuljama.
Bahrein nije imao nita od toga, izuzev neto malo obinih
datulja. Zato je, da bi zaobila ovaj problem, probahreinska ko
la razvila sloen odgovor. Geoffrey Bibby (Looking for Dilmun)
i drugi koji dijele slino miljenje sugeriraju da je Bahrein bio
mjesto pretovara robe. Oni se slau da su proizvodi zaista dolazili
iz neke druge, udaljenije zemlje. Ali brodovi koji su prevozili svu
tu robu nisu plovili sve do Sumera. Pristajali su i iskrcavali svoju
robu u Bahreinu, gdje su je slavni sumerski trgovci preuzimali
radi konanog transporta do sumerskih luka. Tako, kad su su
merski pisari biljeili odakle je roba dolazila (prema ovoj teoriji),
napisali bi D i l m u n , to znai Bahrein.
Ali zato brodovi, koji su preplovili velike udaljenosti, ne bi
preplovili i posljednji kratki dio puta do konanog odredita u
Mezopotamiji, umjesto da udvostruuju trud i trokove iskrca
vanjem u Bahreinu? Osim toga, ova teorija je u izravnoj kon
tradikciji s izriitim tvrdnjama sumerskih i akadskih vladara da
su tilmunski brodovi, pored brodova drugih zemalja, pristajali u
njihovim lukim gradovima. Ur Nane, koji je vladao Lagaem
oko dva stoljea nakon to je Gilgame bio kralj u susjednom
Uruku, tvrdio je "brodovi Tilmuna... donijeli su mi drvo kao da
nak". U njegovom natpisu prepoznajemo ime Tilmun (sl. 108) po
piktogramu za r a k e t u . Sargon, prvi vladar Akada, hvalio se da
je natjerao brodove iz Meluhe, Magana i Tilmuna da se priveu
za molove Akada.
slika 108

Jasno je, dakle, da su brodovi donosili proizvode iz Tilmuna


izravno u mezopotamske luke, kao to nalau logika i ekonomija.
Drevni tekstovi takoer govore o izravnom izvozu iz Mezopo
tamije u Tilmun. Jedan natpis govori o prijevozu penice, sira i
neljutenog jema iz Lagaa u Tilmun (oko 2500. pr. Kr.); nigdje
se ne spominje prekrcavanje na nekom otoku.
Jedan od vodeih protivnika teorije o Bahreinu, Samuel N.
Kramer (Dilmun, the Land of the Living), ukazao je na injenicu
da mezopotamski tekstovi opisuju Tilmun kao daleku zemlju,
do koje se ne stie bez opasnosti i pustolovina. Takvi se opisi ne
mogu odnositi na oblinji otok, do kojega se moe doi nakon
lagane plovidbe mirnim vodama Perzijskog zaljeva. On je tako
er pridavao veliku vanost injenici da su razni mezopotamski
tekstovi smjetali Tilmun u blizinu dvije vodene povrine, a ne
u jedno more ili kraj njega. Akadski tekstovi smjetali su Tilmun
ina pi narati - na uu dviju tekuih v o d a : tamo gdje poinju
dvije vodene povrine.
Voen jo jednom tvrdnjom, koja kae da je Tilmun bio ze
mlja nad kojom se die Sunce, Kramer je zakljuio, prvo, da je
Tilmun bio zemlja a ne otok; i drugo, da je morao biti smjeten
istono od Sumera, budui da Sunce izlazi na istoku. Traei na
istoku mjesto gdje se sastaju dvije vodene povrine, mogao je nai
samo jugoistonu toku, gdje se Perzijski zaljev spaja s Indijskim
oceanom. Njegova je pretpostavka bila da se radi o Baludistanu,
ili nekom drugom mjestu u blizini rijeke Ind.
Uzrok Kramerovog kolebanja dobro je poznata injenica da
brojni sumerski i akadski tekstovi s popisima zemalja i naroda ne
spominju Tilmun u vezi s takvim istonim zemljama kao to su
Elam ili Arata. Umjesto toga, obino se kao zemlje smjetene je-
dna kraj druge zajedno spominju Meluha (Nubija/Etiopija), Ma-
gan (Egipat) i Tilmun. Blizina Egipta (Magana) i Tilmuna jasno
proizlazi iz zavretka teksta Enki i Ninhursag, gdje postavljanje
Nintule za Gospodara Magana i Enshaga za Gospodara Til
muna dobiva blagoslov dvaju bogova. To je takoer vidljivo iz
jednog neobinog teksta, napisanog u formi Enkijeve autobio
grafije, koji opisuje njegove aktivnosti nakon Potopa, pomaganje
ovjeanstvu u uspostavi civilizacije; Tilmun se, jo jednom, spo
minje zajedno s Maganom i Meluhom:

Zemlje Magan i Tilmun


digoe pogled prema meni.
Ja, Enki, usidrih Tilmun-brod na obali,
Natovarih Magan-brod do neba.
Radosni brod Meluhe
prenosi zlato i srebro.

S obzirom na ovu blizinu Tilmuna Egiptu, to je s tvrdnjom


da se Tilmun nalazi gdje se die Sunce - to (prema znanstve
nicima) znai istono od Sumera, a ne zapadno od njega (gdje se
nalazi Sinaj)?
Jednostavni odgovor glasi da se to nigdje u tekstovima uope
i ne tvrdi. Tekstovi ne govore gdje se die Sunce; oni kau gdje
ama polijee - i u tome je bitna razlika. Tilmun uope nije bio
na istoku, ali je svakako bio mjesto odakle se Utu/ama (bog iji
je nebeski simbol bilo Sunce, a ne samo Sunce) dizao prema nebu
u svojoj raketi. Rijei iz Epa o Gilgameu prilino su jasne:

Do planine Mau on stie;


Tu je Shemove svakodnevno gledao
kako odlaze i dolaze...
Ljudi iz raketa uvaju njene dveri...
oni uvaju amaa
dok on uzlazi i sputa se.

To je, uistinu, bilo mjesto na koje je odveden Ziusudra:


U Zemlji prijelaza,
brdovitom Tilmunu,
Mjestu gdje ama uzlazi,
Postavie ga da ivi.

I tako se dogodilo da se Gilgame - kad mu je odbijena mol


ba da uspravi Shem, zbog ega je zatraio da samo razgovara sa
svojim pretkom Ziusudrom - zaputio prema planini Mau u Til
munu - Moinom (Mojsijevom) brdu na Sinajskom poluotoku.

Moderni botaniari zadivljeni su raznovrsnou flore na polu


otoku na kojem se moe pronai vie od tisuu vrsta biljaka, meu
kojima su i mnogi endemi Sinaja, u rasponu od visokih stabala do
sitnog grmlja. Tamo gdje ima vode - kao to je sluaj u oazama,
ispod pjeanih dina u obalnom pojasu ili u koritima wadija - ova
stabla i grmlje rastu sa zadivljujuom izdrljivou, prilagodivi se
specifinoj klimi i hidrografiji Sinajskog poluotoka.
Sjeveroistoni dijelovi Sinaja lako su mogli biti izvor traenog
luka. Englesko ime za vrstu luka s dugom zelenom stabljikom,
scallion (ljutika, kozjak), potjee od imena luke iz koje je ova
delikatesa prevoena u Europu: Askalona na sredozemnoj obali,
neto sjevernije od Potoka egipatskog.
Jedno od stabala koja su se prilagodila jedinstvenim okolno
stima na Sinaju je akacija, koja zadovoljava svoju visoku tran-
spiraciju tako to raste samo u koritima wadija, gdje iskoritava
podzemnu vlagu do dubine od nekoliko metara. Rezultat toga je
da ova stabla mogu preivjeti desetak godina bez kie. Od ovih
stabala dobiva se kvalitetno drvo; prema Starom zavjetu, Zavjetni
koveg i drugi dijelovi tabernakula bili su izraeni od ovog drve-
ta. Mogue da je to bilo cijenjeno drvo koje su sumerski kraljevi
uvozili za gradnju svojih hramova.
Posvudanji prizor na Sinaju su tamarisi - ova grmolika sta
bla okruuju korita wadija tijekom cijele godine jer njihovo kori
jenje dosee do podzemne vlage, i u stanju su rasti i tamo gdje je
voda slana ili boata. Nakon posebno kinih zima, umarci tama
risa ispune se slatkom, zrnatom bijelom tvari koju izluuju mali
kukci to ive na tamarisima. Beduini ju jo i danas zovu njenim
biblijskim imenom - mana.
Stablo s kojim se Tilmun u davnini najvie povezivao bila je,
meutim, datuljina palma. Ona je za Sinaj u ekonomskom pogle
du jo uvijek najvanije stablo. Uz minimalne zahtjeve za kultiva
cijom, Beduine opskrbljuje voem (datuljama); njenom pulpom i
jezgrom kotice hrane se deve i koze; deblo se koristi za gradnju
i ogrjev, a vlakna za konopce i tkaninu.
Iz mezopotamskih zapisa poznato nam je da su se datulje u
drevnim vremenima takoer izvozile iz Tilmuna. Te su datulje
bile tako krupne i ukusne da su recepti za hranu bogova Uruka
(Gilgameovog grada) navodili da svakoga dana u godini, za e
tiri dnevna obroka, 108 mjerica obinih datulja i datulja iz zemlje
Tilmun, kao i smokava i groica... treba ponuditi boanstvima.
Najblii i najdrevniji grad na kopnenom putu od Sinaja do Me
zopotamije bio je Jerihon. Njegov biblijski epitet bio je Jerihon,
grad datulja.
Datuljina palma je, kao to vidimo, bila usvojena kao sim
bol u bliskoistonim religijama, to jest, u drevnim konceptima
o ovjeku i njegovim bogovima. Biblijski psalmist obeao je da
"K'o palma datuljina cvast e pravednik". Prorok Ezekiel, u svojoj
viziji obnovljenog jeruzalemskog hrama, vidio ga je ukraenog
naizmjeninim kerubima i datuljinim palmama... tako da je
palma izmeu keruba i keruba, a dvije (palme) dodiruju svakog
keruba.
Kako je u to vrijeme boravio meu izgnanicima koje su Babi
lonci na silu doveli iz Judeje, Ezekiel je bio dobro upoznat s me-
zopotamskim opisima teme kerubina i datuljinih palmi (sl. 109).
Osim krilatog diska (amblema Dvanaestog planeta), najpo
pularniji simbol u slikovnim prikazima kod drevnih naroda bilo
je stablo ivota.
Piui u Der Alte Orienten, Felix von Luschau pokazao je 1912.
da su kapiteli grkih jonskih stupova (sl. 110a) kao i egipatskih
stupova (sl. 110b) ustvari predstavljali stilizacije stabla ivota u
obliku datuljine palme (sl. 110c), i potvrdio ranije pretpostavke
da je plod ivota iz legendi i epskih pria bio neka posebna vrsta
datulje. Tema datuljine palme kao simbola ivota odrala se ak i
u muslimanskom Egiptu, npr. u ukrasima velike damije u Kairu
(sl. 110 d).

slika 109

slika 110
Mnoge velike studije, kao to su De Boom des Levens en Schrift
en Historic Henrika Bergema i The King and The Tree of Life in
Ancient Near East Religion Gea Widengrena, pokazuju da se kon
cept takvog stabla, koje raste u boravitu bogova, iz Bliskog istoka
proirio po cijeloj Zemlji i postao nauk svih religija, svugdje u
svijetu.
Izvor svih ovih prikaza i vjerovanja bili su sumerski zapisi o
Zemlji ivih,

Tilmun,
Gdje starica ne govori "ja sam starica",
Gdje starac ne govori "ja sam starac".

Sumerani, majstori igre rijeima, zvali su Zemlju raketa


TIL.MUN; to takoer moe znaiti Zemlja ivih, jer je TIL
znailo i ivot. Drvo ivota na sumerskom bilo je GISH.TIL, ali
GISH je takoer znailo i rukotvorinu, napravljeni predmet; tako
je GISH.TIL moglo znaiti i Vozilo do ivota - raketni brod.
U umjetnosti takoer moemo vidjeti da ljudi-orlovi ponekad
umjesto datuljine palme pozdravljaju raketu (sl. 60).
Veze postaju jo vre ako znamo da je u grkoj religijskoj
umjetnosti omfalos bio povezan s datuljinom palmom. Na dre
vnoj grkoj slici Delfa moemo vidjeti da se replika omfalosa
koja je bila postavljena izvan Apolonovog hrama nalazila pored
datuljine palme (sl. 111). Kako u Grkoj ne rastu takva stabla,
radilo se o umjetnom stablu (po miljenju arheologa) od bronce.
Mora da je povezivanje omfalosa s datuljinom palmom bilo dio
osnovnog simbolizma, jer su na slian nain prikazivana i druga
grka proroita.
Ve smo prije otkrili da je omfalos sluio kao veza izmeu
grkih, egipatskih, nubijskih i kanaanskih proroita i Duata.
Sada vidimo da je ovaj Kamen divote povezan s datuljinom
palmom - stablom Zemlje ivih.
I doista, meu sumerskim tekstovima koji prate prikaze keru-
bina nalazi se i sljedea obredna pjesma:
Tamnosmee Enkijevo stablo drim u ruci;
Stablo koje govori broj, veliko oruje usmjereno prema nebu
Drim u ruci;
Palmino stablo, veliko stablo proroita, drim u ruci.

Mezopotamske slike prikazuju boga koji u ruci dri ovo pal


mino stablo, veliko stablo proroita (sl. 112). On poklanja taj
plod ivota jednom kralju na mjestu etiriju bogova. Ve smo
naili na to mjesto, u egipatskim tekstovima i slikovnim prika
zima: to su bila etiri boga etiriju strana svijeta, smjetena kraj
Stepenita do neba u Duatu. Takoer smo vidjeli (sl. 72) da je su-
mersko Stepenite do neba bilo oznaeno datuljinom palmom.
Nema vie nikakve sumnje da je cilj drevne potrage za besmr-
tnou bila svemirska luka - negdje na Sinajskom poluotoku.

slika 111

slika 112
11
NEUHVATLJIVA
PLANINA
Negdje na Sinajskom poluotoku Nefili su izgradili svoju po-
slijepotopnu svemirsku luku. Negdje na Sinajskom poluotoku,
smrtnici - aica izabranih, uz blagoslov njihovog boga - smjeli
su se pribliiti odreenoj planini. Tamo je ovjek-ptica, koji je
uvao strau, zapovjedio Aleksandru: Odlazi! Jer zemlja na ko
joj stoji pripada Bogu i nikomu drugom. Tamo je Jahve rekao
Mojsiju: Ne prilazi ovamo! Jer mjesto na kojem stoji sveto je
tlo. Tamo su ljudi-orlovi napali Gilgamea svojim paraliziraju-
im zracima i shvatili da on nije obian smrtnik.
Sumerani su ovu planinu susreta nazivali MA.SHU - Planina
najvee lae. U priama o Aleksandru zvala se Muas - Mojsijeva
planina. Njena identina priroda i funkcija, pored njenog iden
tinog imena, sugeriraju da se u svim ovim sluajevima radilo o
istoj planini koja je bila iz daljine vidljiv cilj. Tako se ini da odgo
vor na pitanje Gdje su na poluotoku bila vrata? lei nadohvat
ruke: zar Planina egzodusa, brdo Sinaj, nije jasno oznaena na
karti poluotoka - najvia toka meu visokim granitnim plani
nama junog Sinaja?
Izlazak Izraelaca iz egipatskog suanjstva ve se trideset i
tri stoljea svake godine obiljeava praznikom Pashe. Povijesni
i vjerski zapisi Hebreja puni su aluzija na egzodus, lutanje pusti
njom i Savez na planini Sinaj. Ljude se neprekidno podsjea na
Boje ukazanje kad je sav izraelski narod vidio Gospodina Jahvu
koji je u obliku ognja siao na svetu planinu. Pa ipak je umanji
vana vanost njegove tone lokacije, kako mjesto ne bi postalo
sredite kulta. U Bibliji nema zabiljeenih sluajeva da je netko
ak i pokuao ponovno posjetiti brdo Sinaj, osim jednog izuze
tka: proroka Ilije. Otprilike etiri stoljea nakon egzodusa, on je
pobjegao spaavajui ivot nakon to je pobio Baalove sveenike
na brdu Karmel. Uputivi se prema planini na Sinaju, zalutao je u
pustinji. Aneo Jahvin ga je oivio i stavio u spilju u planini.
ini se da danas nitko ne treba pomo anela vodia kako
bi pronaao brdo Sinaj. Moderni hodoasnici, kao i drugi ho
doasnici tijekom proteklih stoljea, upute se prema samostanu
Sv. Katarine (sl. 113), tako nazvanom po muenici Katarini egi
patskoj, ije su tijelo aneli prenijeli do oblinjeg vrha koji nosi
njeno ime. Nakon noenja, hodoasnici u zoru poinju uspon na
Gebel Mussu (to na arapskom znai Mojsijeva p l a n i n a ) . To je
juni vrh dva i pol kilometra visokog masiva koji se uzdie juno
od samostana - tradicionalne planine Sinaj s kojom je poveza
no ukazanje Boga i primanje zapovjedi (sl. 114).
Hod do tog vrha dug je i naporan, i ukljuuje uspon od nekih
760 metara, jednu stazu od oko 4.000 koraka izradili su redovnici
na zapadnim padinama masiva. Laki put koji je ujedno nekoliko
sati dui zapoinje u dolini izmeu masiva i planine koja je pri
kladno nazvana po Jitru, Mojsijevom tastu, i postupno se penje
istonim padinama sve dok se ne spoji s posljednjih 750 koraka
prvoga puta. Na tom je raskriju, prema predaji redovnika, Ilija
susreo Gospodina.
Kranska kapela i muslimansko svetite, oboje mali i jedno
stavni, obiljeavaju mjesto na kojem je Mojsije primio ploe s De
set zapovijedi. Oblinja peina tuje se kao pukotina u stijeni
na koju je Jahve postavio Mojsija dok je njegova slava prolazila,
kao to stoji u Izlasku 33:22. Bunar du silaznog puta smatra se
slika 113

slika 114
bunarom na kojem je Mojsije napajao stado svoga tasta. Svakom
moguem dogaaju povezanom sa Svetom planinom redovnika
je predaja tako pripisala odreenu toku na vrhu Gebel Mussa i
njegovoj okolici.
S vrha Gebel Mussa mogu se vidjeti neki od drugih vrhova
koji tvore granitnu unutranjost poluotoka, iji je dio i ova pla
nina. Iznenauje to to je, kako se ini, nia od mnogih svojih
susjeda!
Zaista, u prilog legendi o svetoj Katarini, redovnici su na gla
vnu zgradu postavili natpis na kojem stoji:

Nadmorska visina 1529 m


Mojsijeva planina 2306 m
Planina Sv. Katarina 2616 m

Nakon to se uvjerimo da je planina Sv. Katarina zaista via


- tovie, najvia na poluotoku - i zato od strane anela prikla
dno izabrana za skrivanje tijela svetice, moramo osjetiti i razoa
ranje to je - suprotno vjerovanjima koja su se odrala stoljeima
- Bog doveo djecu Izraelovu u ovaj odbojan kraj, kako bi ih
uvjerio u svoju mo i dao im zapovijedi s brda koje nije najvie
u okolici.
Da li je to Bog izabrao pogrenu planinu?
Godine 1809. vicarski znanstvenik Johann Ludwig Bruck-
hardt stigao je na Bliski istok kao predstavnik Britanskog drutva
za promicanje otkrivanja afrike unutranjosti. I dok je proua
vao arapske i muslimanske obiaje, stavio je na glavu turban,
obukao se kao Arapin i promijenio ime u Ibrahim Ibn Abd Allah
- Abraham, sin Alahovog sluge. Zahvaljujui toj injenici bio je
u prilici putovati krajevima koji su inae bili zabranjeni za ne
vjernike, te je otkrio drevne egipatske hramove u Abu Simbelu i
nabatejski kameni grad Petra u Transjordaniji.
Dana 15. travnja 1816. izjahao je na devi iz grada Sueza, na
vrhu Sueskog zaljeva. Njegov cilj bio je ponovno proi rutom
egzodusa, i na taj nain utvrditi pravi identitet brda Sinaj. Pratei
navodni smjer kretanja Izraelaca, krenuo je na jug, du zapadne
slika 115

obale poluotoka. Na tom dijelu poinju planine, nekih dvadeset


do trideset kilometara daleko od obale, stvarajui pustu priobal
nu ravnicu mjestimice ispresijecanu wadijima i malobrojnim
izvorima tople vode, meu kojima je i jedan koji je faraonima
bio omiljen.
Dok je iao dalje na jug, Burckhart je promatrao geografiju, to
pografiju i udaljenosti. Usporeivao je uvjete i imena mjesta s opi
sima i imenima postaja egzodusa spomenutim u Bibliji. Na mjestu
gdje zavrava vapnenaka zaravan priroda je stvorila pjeskoviti
pojas koji odvaja zaravan od pojasa nubijskog pjeenjaka i slui
kao poprena cesta kroz Sinaj. Ovdje je Burckhart skrenuo prema
unutranjosti, i nakon nekog vremena zaputio se prema jugu u
granitno srce poluotoka. Tako je stigao do Samostana sv. Katarine
sa sjeverne strane (poput dananjih putnika koji dolaze avionom).
Neka od njegovih zapaanja od trajne su vrijednosti. Otkrio
je da u tom kraju rastu izvrsne datulje; redovnici su imali obiaj
slati svake godine velike kutije ovih datulja kao dar sultanu u
Konstantinopolu. Sprijateljio se s lokalnim beduinima, koji su ga
pozvali na godinje slavlje u ast sv. Jurja; oni su ga zvali El
Khidher - Vazdazeleni!
Burckhard se popeo na planine Mussu i Sv. Katarinu, te
intenzivno obilazio okolicom. Posebno ga se dojmila planina
Umm Shumar - svega 60 metara nia od planine Sv. Katarina
- koja se uzdie neto jugozapadnije od grupe Mussa-Katarina.
S udaljenosti, njen se vrh svjetlucao na suncu najblistavijom
bijelom b o j o m , zbog neobinih inkluzija estica tinjca u grani
tnim stijenama, koje stvaraju upeatljivi kontrast s pocrnjelom
povrinom kriljevca i crvenog granita niih dijelova planine i
okolnog podruja. Vrh je takoer bio osobit po tome to je pru
ao pogled i na Sueski zaljev (el-Tor se mogao jasno vidjeti) i
Akapski zaljev (Elatski zaljev). Burckhardt je otkrio da se u arhi
vima samostana spominje da je Umm Shumar nekada bio glavna
lokacija redovnikih nastambi. U petnaestom stoljeu, karavane
magaraca natovarenih itom i drugom hranom prolazile su kraj
tog mjesta redovno na putu od samostana do el-Tora, jer to je
najkrai put do te luke.
Burckhardt je krenuo natrag preko Wadi Feirana i njegovih
oaza - najveih na Sinaju. Na mjestu gdje wadi naputa planine
i stie do obalnog pojasa, Burckhardt se popeo na predivnu pla
ninu visoku 2070 m - planinu Serbal, jednu od najviih na po
luotoku. Tamo je otkrio ostatke vie svetita i natpise redovnika.
Naknadna istraivanja pokazala su da je glavni redovniki centar
na Sinajskom poluotoku, tijekom veeg dijela povijesti, bio u
Wadi Feiranu, kraj Serbala - a ne kod Sv. Katarine.
Kad je Burckhardt objavio svoja otkria (Travels in Syria and
the Holy Land), njegovi zakljuci potresli su znanstveni i biblijski
svijet. Pravo brdo Sinaj, tvrdio je, nije bila Mussa, nego Serbal!
Nadahnut Burckhardtovim djelom, francuski grof Leon de
Laborde obiao je Sinaj 1826. i 1828.; njegov najvei doprinos
poznavanju tog kraja (Commentaire sur L'Exode) bili su njegovi
lijepo izraeni zemljovidi i crtei.
Njegovim je stopama 1839. krenuo kotski umjetnik David
Roberts. Divni crtei, u kojima je preciznost upotpunio iskrom
mate, potaknuli su veliko zanimanje u eri prije pojave fotogra
fije.
Sljedee veliko putovanje Sinajem poduzeo je Amerikanac
Edward Robinson, zajedno s Elijem Smithom. Poput Burck-
hardta, i oni su grad Suez napustili na leima deva, naoruani
njegovom knjigom i de Labordeovim zemljovidima. Trebalo im
je trinaest ranoproljetnih dana da stignu do Sv. Katarine. Tamo je
Robinson legende redovnika podvrgnuo detaljnoj analizi. Otkrio
je da je u Feiranu zaista postojala velika zajednica redovnika,
koju su povremeno vodili ak i biskupi, i kojoj su Katarina i
nekoliko drugih redovnikih zajednica bile podreene; tako je
predaja morala pridavati veu vanost Feiranu. Iz pria i doku
menata doznao je da planine Mussa i Sv. Katarina nisu bile od
velike vanosti za krane u prvim stoljeima kranstva, i da je
Katarinina prevlast poela tek u sedamnaestom stoljeu, kad su
druge neutvrene redovnike zajednice postale plijen napadaa
i razbojnika. Prouavajui lokalne arapske predaje, otkrio je da
su biblijska imena Sinaj i Horeb bila potpuno nepoznata lo
kalnim beduinima; redovnici iz Sv. Katarine bili su ti koji su ova
imena poeli pripisivati odreenim planinama.
Znai li to da je Burckhardt bio u pravu? Robinson (Biblical
Researches in Palestine, Mount Sinai and Arabia Petraea) je otkrio
problem u vezi s rutom po kojoj su Izraelci prema Burckhardtu
doli do Serbala, i zato se suzdrao od prihvaanja nove ideje; ali
dijelio je sumnje u vezi s Mussom, i ukazao je na jednu drugu
oblinju planinu koja mu se inila boljim izborom.
Mogunost da je vjekovna tradicija koja je brdo Sinaj poi
stovjeivala s Mussom pogrena predstavljala je izazov kojem
veliki egiptolog i utemeljitelj znanstvene arheologije, Karl Ric
hard Lepsius, nije mogao odoljeti. On je preplovio Sueski zaljev
amcem i pristao je u el-Toru ( Biku ) - lukom gradu u kojem
su se kranski hodoasnici do Mojsijeve planine i Sv. Katarine
obiavali iskrcavati ak i prije nego to su muslimani od njega
napravili veliku postaju i centar za dekontaminaciju na morskom
putu od Egipta do Meke. U blizini se uzdie velianstvena plani
na Umm-Shummar, koju je Lepsius povremeno kao kandidata
usporeivao s Mussom i Serbalom. Ali nakon temeljitog istrai
vanja i obilaenja podruja, usredotoio se na gorui problem
toga vremena: Mussa ili Serbal?
Njegova otkria objavljena su u Discoveries of Egypt, Ethiopia
and the peninsula of Sinai 1842.-1845. i Letters from Egypt, Ethi
opia and Sinai, a potonje djelo ukljuuje (u prijevodu s njema
kog), sav sadraj njegovih izvjetaja pruskom kralju, pod ijim je
pokroviteljstvom putovao. Lepsius je izrazio svoje sumnje u vezi
s Mussom gotovo istoga asa kad je stigao u taj kraj: Zabaenost
ovog okruga, njegova udaljenost od prometnih putova i smjetaj
na visoravni, zapisao je, ...inili su ga neobino prikladnim za
pustinjake; ali iz istog razloga neprikladnim za veliki broj ljudi.
Bio je siguran da stotine tisua Izraelaca nisu mogle preivjeti
meu pustim granitnim vrhovima Musse onoliko dugo (skoro
godinu dana) koliko su Izraelci ostali na brdu Sinaj. On je potvr
dio da predaje redovnika datiraju najranije iz estog stoljea po
Kr., zbog ega nam ne mogu posluiti kao vodi u ovoj potrazi.
Brdo Sinaj, istaknuo je Lepsius, nalazilo se na pustinjskoj ra
vnici; u Bibliji ga se takoer naziva Horeb, Brdo suhoe. Mussa
se nalazi meu drugim planinama, a ne u pustinji. S druge stra
ne, priobalna nizina ispred planine Serbal upravo je takav kraj
- dovoljno prostran da primi brojne Izraelce koji su svjedoili
Bojem ukazanju; a oblinji Wadi Feran bio je jedino mjesto koje
je moglo godinu dana prehranjivati njih i njihovu stoku. Osim
toga, samo je elja za osvajanjem ove jedinstvene plodne doli
ne mogla opravdati napad Amaleana (kod Refidima, mjesta u
blizini brda Sinaj). Takvog plodnog mjesta, za koje bi se vrijedilo
boriti, nema u blizini planine Mussa. Mojsije je do planine prvi
put doao traei pau za svoje stado; to je mogao pronai kod
Feirana, ali ne i na pustoj Mussi.
Ali ako ne Mussa, zato Serbal? Osim njene ispravne lo
kacije kod Wadi Feirana, Lepsius je otkrio i konkretne dokaze.
Opisujui planinu rijeima punim oduevljenja, izvijestio je da
je na njenom vrhu pronaao duboku udubinu u planini, oko
koje se pet vrhova Serbala ujedinjuju u polukrugu i tvore golemu
krunu.
Usred ove udubine, pronaao je ruevine starog samostana.
Po njegovom miljenju, ta udubina bila je mjesto na koje se spu
stila Boja slava, naoigled Izraelaca (koji su bili okupljeni na
ravnici prema zapadu). to se tie pogreke koju je Robinson
pronaao u vezi rute egzodusa do Serbala - Lepsius je ponudio
alternativni zaobilazni put kojim je rijeio problem.
Kad su objavljeni, zakljuci uvaenog Lepsiusa dvostruko su
potresli tradiciju: on je odluno odbacio poistovjeivanje brda
Sinaj s Mussom i opredijelio se za Serbal; i osporio je rutu egzo
dusa koja se dotad uzimala zdravo za gotovo.
Debata koja je uslijedila bjesnjela je gotovo etvrt stoljea i
potaknula je rasprave drugih istraivaa, posebno Charlesa Fo-
stera (The Historical Geography of Arabia; Israel in the Wilderness)
i Williama H. Bartlett (Forty Days in the Desert on the Track of
the Israelites). Oni su dodali svoje sugestije, potvrde i sumnje.
Godine 1868. britanska Vlada pridruila se Fondu za istraivanje
Palestine slanjem potpuno opremljene ekspedicije na Sinaj. Za
datak koji je stavljen pred ekspediciju, uz opsene geodetske ra
dove i izraivanje karata, bio je jednom za svagda utvrditi smjer
kretanja Izraelaca, kao i lokaciju brda Sinaj. Grupu su predvodili
kapetani Charles W. Wilson i Henry Spencer Palmer iz Kraljevske
inenjerije; u grupi je bio i profesor Edward Henry Palmer, po
znati orijentalist i arabist. Slubeni izvjetaj ekspedicije (Ordnan
ce Survey of the Peninsula of Sinai) kasnije su razradila dvojica
Palmera, u zasebnim radovima.
Prethodni istraivai odlazili su na kratke izlete Sinaj em,
uglavnom tijekom proljea. Ekspedicija Wilson-Palmer krenula
je iz Sueza 11. 11. 1868. a vratila se u Egipat 24. 04.
1869. - zadravi se na poluotoku od poetka zime do sljedeeg
proljea. Zahvaljujui toj injenici, jedno od prvih otkria bilo je
da je na planinskom jugu tijekom zime vrlo hladno i da snijei,
zbog ega je zimi kretanje krajnje oteano, ako ne i nemogue.
Vii vrhovi, kao to su Mussa i Katarina, ostaju pokriveni snije
gom tijekom vie zimskih mjeseci. Izraelci - koji u Egiptu nisu
nikada vidjeli snijeg - ostali su u tom kraju godinu dana. Pa ipak,
u Bibliji se nigdje ne spominje snijeg, pa ak ni hladnoa.
Dok je kapetan Palmer (Sinai: Ancient History from the Mo
numents) iznio podatke o otkrivenim arheolokim i povijesnim
dokazima (rane nastambe, prisutnost Egipana, natpisi na naj
starijem poznatom pismu), zadatak profesora E. H. Palmera (The
Desert of the Exodus) bio je da u glavnim crtama iznese zakljuke
grupe u vezi s rutom i planinom.
Unato dugotrajnom dvoumljenju, grupa je odbacila Serbal i
odluila se za lokaciju na planini Mussa, ali s jednom izmjenom.
Budui da ispred Musse ne postoji dovoljno prostrana dolina u
kojoj su Izraelci mogli logorovati i promatrati ukazanje Gospo
dina, Palmer je ponudio rjeenje: pravo brdo Sinaj nije bio juni
vrh masiva (Gebel Mussa), nego njegov sjeverni vrh Ras-Sufsafeh,
koji je okrenut prema prostranoj ravnici Er-Rahah na kojoj je
moglo logorovati barem dva milijuna Izraelaca. Usprkos starim
predajama, zakljuio je, prisiljeni smo odbaciti Gebel Mussu
kao planinu na kojoj je objavljen Zakon.
Gledita profesora Palmera uskoro su poeli kritizirati, podr
avati ili preinaavati drugi znanstvenici. Nije prolo dugo, i ve
je bilo nekoliko junih vrhova koji su bili ponueni kao pravo
brdo Sinaj, kao i izbor od nekoliko razliitih ruta.
Ali, je li juni Sinaj bio jedino mjesto na kojem je trebalo
traiti?
U travnju 1860. asopis Journal of Sacred Literature objavio je
revolucionarnu mogunost da se sveta gora uope nije nalazila
u junom Sinaju, ve da bi ju trebalo traiti na sredinjoj nizini.
Anonimni predlagatelj ukazao je na injenicu da je njeno ime,
Badiyet el-Tih, vrlo znakovito: ono znai Pustinja lutanja, a lo
kalni beduini objanjavaju da je to bio kraj kojim su lutala djeca
Izraela. U lanku je predloeno da je pravo brdo Sinaj jedan od
vrhova el-Tiha.
Tako se 1873. geograf i lingvist Charles T. Beke (koji je istra
io i izradio zemljovide izvora Nila) uputio u potragu za pravim
brdom Sinaj. Njegovo istraivanje otkrilo je da je planina Mussa
dobila ime po redovniku Mussi koji je ivio u etvrtom stoljeu
i bio slavan po svojoj pobonosti i udima, a ne po biblijskom
Mojsiju, te da su se tvrdnje u vezi s planinom Mussa pojavile tek
oko 550. po Kr. On je takoer istaknuo da je idovski povjesniar
Josip Flavije (koji je za Rimljane zapisao povijest svoga naroda
nakon pada Jeruzalema 70. po Kr.) opisao brdo Sinaj kao najvie
u okolici, to iskljuuje i Mussu i Serbal.
Beke se zapitao i kako su Izraelci uope mogli stii do juga,
pored egipatskih garnizona u podruju s rudnicima? Njegovo
pitanje ostalo je meu neodgovorenim primjedbama na junu
lokaciju brda Sinaj.
Charles Beke nee ostati zapamen kao ovjek koji je kona
no otkrio pravo brdo Sinaj: kao to se moe zakljuiti iz naslova
njegovog djela, Otkrivanje Sinaja u Arabiji i Midjanu (Discoveries
of Sinai in Arabia and Midian), on je zakljuio da je brdo bilo
vulkan, negdje jugoistono od Mrtvog mora. Meutim, postavio
je brojna pitanja koja su otvorila put svjeem i slobodnom razmi
ljanju u vezi s lokacijom brda i rutom egzodusa.

Potraga za brdom Sinaj na junom dijelu poluotoka bila je


usko povezana s teorijom o junom prijelazu i junoj ruti
egzodusa. Prema njima, djeca Izraela doslovno su prela Crveno
more (sa zapada na istok) preko ili kroz vrh Sueskog zaljeva. Kad
su stigli na drugu stranu, nalazili su se izvan granica Egipta, na
zapadnoj obali Sinajskog poluotoka. Nakon toga su krenuli pre
ma jugu du obalnog pojasa, skrenuli (na nekom mjestu) prema
unutranjosti, i stigli do brda Sinaj (kao to je, recimo, uinio i
Burckhardt).
Juni prijelaz bio je zaista duboko ukorijenjena i uvjerljiva
pria, potkrijepljena s nekoliko legendi. Prema grkim izvorima,
Aleksandar Veliki saznao je da su Izraelci preli Crveno more na
vrhu Sueskog zaljeva. Na tom je mjestu i on pokuao ponoviti
prijelaz.
Sljedei veliki osvaja za kojeg se zna da je pokuao ponovi
ti ovaj podvig bio je Napoleon 1799. godine. Njegovi inenjeri
utvrdili su da kod rukavca na vrhu Sueskog zaljeva, juno od
grada Sueza, postoji podvodni greben, irok oko 180 metara, koji
se protee od jedne do druge obale. Odvaniji lokalni stanovnici
na tom mjestu prelaze more za vrijeme oseke, kada im voda see
do ramena. A ako pue jak istoni vjetar, razina vode moe se
spustiti gotovo do dna.
Napoleonovi inenjeri za svog su cara utvrdili pravo mjesto
i vrijeme za njegov pokuaj da krene putem djece Izraela. No,
neoekivana promjena smjera vjetra izazvala je iznenadnu nava
lu vode koja je za svega nekoliko minuta prekrila greben slojem
viim od dva metra. Veliki Napoleon spasio se u posljednji as.
Ova iskustva posluila su iskljuivo tome da znanstvenike
devetnaestog stoljea uvjere kako se udesni prijelaz zaista dogo
dio na vrhu Sueskog kanala: vjetar je mogao stvoriti suhi prolaz,
a promjena vjetra doista je mogla potopiti vojsku ubrzo nakon
toga. Na suprotnoj, sinajskoj strani zaljeva, postojalo je mje
sto zvano Gebel Murr ( G o r k a planina), i kraj njega Bir Murr
( G o r k i b u n a r ) , to je uzbudljivo podsjealo na Maru, mjesto
gorkih voda, na koje su Izraelci naili nakon prijelaza. Neto dalje
u smjeru juga leala je oaza Ayun Mussa - Mojsijev izvor; nije li
to bila sljedea postaja, Elim, zapamena po prekrasnim izvorima
i brojnim datuljinim palmama? Stoga se inilo da se juni prijelaz
dobro uklapa u teoriju o junoj ruti, bez obzira na kojem se mje
stu kasnije dogodilo skretanje prema unutranjosti.
Juni prijelaz podudarao se, osim toga, s tadanjim spoznaja
ma o drevnoj povijesti Egipta i suanjstvu Izraelaca u toj zemlji.
Povijesno srce Egipta bila je os Heliopolis-Memfis, i pretposta
vljalo se da su idovi radili kao robovi na gradnji oblinjih pi
ramida u Gizi. Odatle je ruta vodila gotovo ravno prema istoku,
prema vrhu Sueskog zaljeva i Sinajskom poluotoku iza njega.
Meutim, kad su arheoloka otkria poela zaokruivati po
vijesnu sliku i pruati nam toniju kronologiju, utvreno je da
su velike piramide sagraene petnaestak stoljea prije egzodusa
- vie od tisuu godina prije negoli su Hebreji uope doli u Egi-
pat. Sve vei broj znanstvenika slagao se po pitanju da su Izraelci
zacijelo robovali na izgradnji nove prijestolnice koju je oko 1260.
pr. Kr. dao podii faraon Ramzes II. Prijestolnica je nosila ime Ta-
nis, i bila je smjetena na sjeveroistonom dijelu delte. Zbog toga
se sada pretpostavljalo da je boravite Izraelaca - zemlja Goen
- bilo u sjeveroistonom, a ne sredinjem Egiptu.
Izgradnja Sueskog kanala (1859.-1869.), koju je pratilo pri
kupljanje topografskih, geolokih, klimatskih i drugih podataka,
potvrdila je postojanje prirodnog rasjeda koji je u nekom rani
jem geolokom dobu mogao spajati Sredozemno more na sjeve
ru sa Sueskim zaljevom na jugu. Ta se veza zbog raznih razloga
prekinula, ostavivi za sobom vodeni lanac koji se sastojao od
movarnih laguna jezera Manzaleh, manjih jezera Ballah i Tim-
sah, te povezanih Velikog i Malog gorkog jezera. Mogue je da su
sva ova jezera bila vea u vrijeme egzodusa, kada je vrh Sueskog
kanala vjerojatno ulazio dublje u kopno.
Arheoloki radovi koji su dopunjavali podatke inenjera
takoer su utvrdili da su u drevnim vremenima postojala dva
Sueska kanala: jedan koji je povezivao glavnu os Egipta sa Sre
dozemnim morem, i drugi do Sueskog zaljeva. Pratei prirodna
korita wadija ili isuene ogranke Nila, bili su ispunjeni slatkom
vodom za pie i navodnjavanje, i ujedno su bili plovni. Otkria su
potvrdila da je u prolosti postojala gotovo neprekinuta vodena
barijera koja je sluila kao istona granica Egipta.
Projektanti Sueskog kanala pripremili su 1867. sljedei dija
gram (sl. 116) presjeka kopnene prevlake u smjeru istok-zapad,
i na njemu utvrdili etiri grebena koji su u drevnim vremenima
zacijelo sluili, kao to i danas slue, kao prolaz do i iz Egipta pre
ko vodene barijere (sl. 115):

(A) Izmeu movarnih laguna Manzaleha i jezera Ballah - na


prijelazu lei suvremeni grad el-Qantara ( Spajanje ).
(B) Izmeu jezera Ballah i jezera Timsah - suvremena toka
prijelaza Ismailiya.
(C) Izmeu jezera Timsah i Velikog gorkog jezera - greben
koji je u vrijeme Grka i Rimljana bio poznat kao Serapeum.
slika 116

(D) Izmeu Malog gorkog jezera i vrha Sueskog zaljeva


- kopneni most poznat kao Shalouf.

Brojni putovi preko ovih prijelaza povezivali su Egipat s


Azijom kroz Sinajski poluotok. Treba imati na umu da prijelaz
Crvenog mora (ili Mora/Jezera trske) nije bio unaprijed smi
ljen: dogodio se stoga to se faraon predomislio u vezi s oslo
baanjem Izraelaca. Jahve im je potom zapovjedio da se vrate s
ruba pustinje do koje su ve bili doli, i da se utabore uz m o r e .
Dakle, prvi su put izali iz Egipta nekim od uobiajenih prolaza;
ali - kojim?
DeLesseps, glavni graditelj Sueskog kanala, iznio je miljenje
da su se oni posluili prolazom "C", juno od jezera Timsah.
Drugi, kao Olivier Ritter (Histoire de l'Ishtme de Sues), zakljuili
su, na temelju potpuno istih podataka, da se radilo o prolazu
"D". Godine 1874. egiptolog Heinrich Karl Brugsch, obraajui
se Meunarodnom kongresu orijentalista, identificirao je geo
grafske orijentire povezane sa suanjstvom i izlaskom Izraelaca
u sjeveroistonom kutu Egipta. Stoga je, po njemu, logino da su
proli najsjevernijim prijelazom - prijelazom "A".
Kako se kasnije ispostavilo, teorija o sjevernom prijelazu bila
je stara gotovo cijelo stoljee u vrijeme kad ju je iznio Brugsch,
budui da je jo 1796. ponuena u knjizi Hamelneld's Biblical
Geography, a kasnije i od strane mnogih drugih istraivaa. Ali
Brugsch je, to su priznali i njegovi protivnici, izloio teoriju
potkrepljujui je zaista briljantnim i sjajnim spektrom navodnih
dokaza s egipatskih spomenika. Njegov je rad objavljen sljedee
godine pod naslovom L'Exode et les Monuments Egyptiens.
Godine 1883. Edouard H. Naville (The Store City of Pithom
and the Route of the Exodus) identificirao je Pitom, grad-skladite
u kojem su ivjeli Izraelci, na lokaciji zapadno od jezera Timsah.
To je, uz dodatne identifikacije i dokaze koje su ponudili drugi
autori (kao to je George Ebers u Durch Gosen zum Sinai), dovelo
do zakljuka da su Izraelci boravili na podruju koje se protezalo
od jezera Timsah prema zapadu, a ne prema sjeveru. Goen se
nije nalazio na krajnjem sjeveroistoku Egipta, nego uz sredinji
dio vodene barijere.
H. Clay Trumbull (Kadesh Barnea) tada je predloio ono to
je do danas ostalo opeprihvaeno kao ispravna identifikacija
Sukota, poetne toke egzodusa: bilo je to uobiajeno mjesto
okupljanja karavana zapadno od jezera Timsah, a prijelaz B bio
mu je najblii. Izraelci, meutim, nisu krenuli tim putem, kao to
stoji u Izlasku 13:17-18: Kad je faraon dopustio da narod ode,
Bog ih nije poveo prema filistejskoj zemlji, iako je onuda bilo
najblie... Bog povede narod zaobilaznim putem, kroz pustinju
Jam Suf. Tako su, prema Trumbullu, Izraelci na kraju krenuli
prijelazom "D". Bjeei pred faraonom, preli su vode na vrhu
Sueskog zaljeva.
Kako se devetnaesto stoljee bliilo kraju, znanstvenici su po
urili dati zavrnu rije o ovoj temi. Gledita junjaka katego
riki je saeo Samuel C. Bartlett (The Veracity of the Hexateuch):
prijelaz je bio na jugu, ruta je vodila na jug, brdo Sinaj je bilo
na jugu poluotoka (Ras-Sufsafeh). Podjednako odluno, znan
stvenici poput Rudolfa Kittela (Geschichte der Hebrder), juliusa
Wellhausena (Israel und Judah) i Antona Jerkua (Geschichte des
Volkes Israel) iznijeli su miljenje da je sjeverni prijelaz znaio i
sjeverno brdo Sinaj.
Jedan od njihovih najvrih argumenata (koji je danas ope
prihvaen meu znanstvenicima) bio je da Kade Barnea, gdje
su Izraelci proveli vei dio svog etrdesetogodinjeg boravka na
poluotoku, nije bila sluajna postaja nego unaprijed utvreni cilj
egzodusa. Pouzdano je utvreno da se radi o plodnom podru
ju Ain-Kadeis ( Kadeki izvor ) i oazama Ain-Qudeirata na
sjeveroistonom Sinaju. Prema Ponovljenom Zakonu 1:2, Kade
Barnea nalazila se jedanaest dana hoda od brda Sinaj. Zato
su Kittel, Jerku i drugi slinog miljenja pravo brdo Sinaj traili
meu brdima u blizini Kade Barnee.
U posljednjoj godini devetnaestog stoljea, H. Holzinger
(Exodus) ponudio je kompromis: prijelaz je bio u toki "C", a
ruta je vodila na jug. Ali Izraelci su skrenuli prema unutranjosti
mnogo prije negoli su stigli do podruja s rudnicima koje je bilo
okrueno egipatskim garnizonima. Njihova je ruta vodila preko
visoravni el-Tih, Pustinje lutanja. Zatim su zaokrenuli prema
sjeveru, i kroz Sredinju nizinu doli do brda Sinaj na sjeveru.
Poetkom dvadesetog stoljea arite istraivanja i rasprava
prebacilo se na pitanje: kojim se putem odvijao egzodus?
Drevni obalni put, kojeg su Rimljani zvali Via Maris - Put
mora - poinje u el-Qantari ("A" na zemljovidu). Iako vodi
kroz pokretne pjeane dine, blagoslovljen je bunarima du cijele
svoje duine, a datuljine palme koje udesno rastu iz golog pije
ska pruaju svjee voe u sezoni kao i dobrodolu sjenu tijekom
cijele godine.
Drugi put, koji poinje u Ismailiyi ("B"), gotovo je paralelan
s obalnim putem, ali se protee otprilike trideset do etrdeset pet
kilometara juno od njega, izmeu valovitih brjegova i pokojeg
nieg brda. Prirodni izvori vode su rijetki, a razina podzemne
vode nalazi se duboko ispod pijeska i kamena pjeenjaka:
bunari moraju biti dubine do nekoliko stotina metara kako bi
dosegnuli do nje. Putnik - ak i u dananje vrijeme, ak i u auto
mobilu (asfaltirane ceste prate drevne putove) - vrlo brzo postaje
svjestan da se nalazi u pravoj pustinji.
Od najranijih vremena, obalnim putem radije su se sluile
vojske koje su imale podrku mornarice; putem koji je dublje u
unutranjosti - iako je tei - radije su se sluili oni koji su htjeli
biti sigurni (ili neopaeni) od morskih i obalnih patrola.
Prijelaz "C" mogao je voditi ili do puta "B", ili do dvostru
kog puta koji je od prijelaza "D" vodio kroz planinski lanac do
Sredinje nizine Sinajskog poluotoka. Tvrdo, ravno tlo Sredinje
nizine ne doputa stvaranje dubokih korita wadija. Tijekom zim
skih kia, neki se wadiji izliju i nalikuju na mala jezera - jezera u
pustinji! Voda brzo otjee, ali dio se procijedi kroz ljunak i glinu
koji tvore korita wadija; na tim mjestima nakon kopanja voda
ponekad doslovno izbija iz tla.
Sjeverniji put od prijelaza "D" putnika vodi preko klanca
Giddi, pokraj sjevernog planinskog ruba Sredinje nizine, dalje
do Beer ebe, Hebrona i Jeruzalema. Juniji put, kroz klanac Mi-
tlu, nosi arapsko ime Darb el Hajj - Put hodoasnik. Ovim su
putem rani muslimanski hodoasnici odlazili iz Egipta u sveti
grad Meku u Arabiji. Nakon to bi krenuli iz blizine grada Sueza,
preli bi pustinjski pojas i nastavili kroz planine preko klanca
Mitla; zatim bi preli Sredinju nizinu i doli do oaze Nakhl (sl.
117), gdje se nalazila tvrava, svratite za hodoasnike i bazeni
s vodom. Odatle bi krenuli prema jugoistoku do Aqabe na vrhu
Akapskog zaljeva, nakon ega bi du obale Arabije nastavili put
do Meke.
Kojim su od ova etiri mogua biblijska puta poli Izraelci?
Nakon to je Brugsch predstavio teoriju o sjevernom prijelazu
poela se poklanjati velika pozornost biblijskoj reenici o putu
prema filistejskoj zemlji kojim Izraelci nisu krenuli, iako je onu
da bilo najblie. Biblija nam za to daje sljedee objanjenje: Bog
je, naime, rekao: 'Mogao bi se narod predomisliti i vratiti u Egipat
kad vidi ratovanje.'. Pretpostavljalo se da je taj put prema filistej
skoj zemlji bio obalni put (koji je poinjao na prijelazu "A"), put
koji su faraoni najradije koristili za svoje vojne i trgovake ekspe
dicije, i na kojem su bile nanizane egipatske utvrde i garnizoni.

slika 117
Na prijelazu stoljea, A. E. Haynes, kapetan Kraljevske ine-
njerije, prouavao je putove i izvore vode na Sinaju pod pokro
viteljstvom Fonda za istraivanje Palestine. U svom objavljenom
izvjetaju Smjer kretanja egzodusa pokazao je zadivljujue
poznavanje ne samo biblijskih tekstova, nego i radova pretho
dnih istraivaa, ukljuujui i veleasnog F. W. Hollanda (koji je
posjetio Sinaj pet puta) i general-bojnika Sir C. Warrena (koji
je posvetio posebnu panju izvorima vode u Pustinji lutanja
Sredinje nizine).
Kapetan Haynes usredotoio se na problem puta kojim se
nije k r e n u l o . Osim ako se nije radilo o zgodnom i oiglednom
nainu za postizanje ciljeva Izraelaca - zato je uope spomenut
kao mogua alternativa? Ukazao je na injenicu da se do Kade
Barnee - koja je tada ve bila prihvaena kao unaprijed utvreni
cilj egzodusa - zaista moe lako doi obalnim putem. Stoga je, za
kljuio je, do brda Sinaj, smjetenog na putu do Kadea, takoer
moralo biti lako doi obalnim putem, bez obzira jesu li na kraju
Izraelci njime krenuli ili ne.
Nakon to mu je zabranjen prolaz obalnim putem "A", za
kljuio je kapetan Haynes, vjerojatni Mojsijev plan bio je da
povede Izraelce izravno do Kadea, uz zaustavljanje na brdu
Sinaj, putem "B". No, mogue je da su ih egipatska potjera i pre
laenje Crvenog mora prisilili da skrenu na put "C" ili "D". Sre
dinja nizina zaista je bila Pustinja lutanja. Nakhl je bio vana
postaja u blizini brda Sinaj, prije ili nakon to su stigli do njega.
Samo brdo moralo je biti smjeteno oko 160 kilometara od Kade
Barnee, to (prema procjeni kapetana Haynesa) odgovara biblij
skoj udaljenosti od jedanaest dana h o d a . Njegov kandidat bio
je Yiallaq, vapnenako brdo vrlo dojmljivih dimenzija, koje lei
poput golemog priljepka na sjevernom rubu Sredinje nizine
- tono na pola puta izmeu Ismailiye i Kadea. Njegovo ime,
koje je on pisao Yalek, priblino odgovara drevnom Amaleku,
kod kojeg je prefiks Am znaio 'zemlja'.
U godinama koje su uslijedile, mogunost da su Izraelci pu
tovali preko sredinje nizine dobivala je sve vie pristalica; neki
su (kao Raymond Weill, he Sejour des Israelites au desert du Sinai)
prihvaali teoriju o brdu u blizini Kadea; drugi su (kao Hugo
Gressmann, Mose und seine Zeit) vjerovali da su Izraelci iz Nakhla
umjesto prema sjeveroistoku skrenuli prema jugoistoku, prema
Aqabi. Drugi - Black, Buhl, Cheyne, Dillmann, Gardiner, Gratz,
Guthe, Meyer, Musil, Petrie, Sayce, Stade - slagali su se ili suprot
stavljali, djelomino ili u potpunosti. Kako su svi biblijski i geo
grafski argumenti bili iscrpljeni, inilo se da pitanje moe biti rije
eno iskljuivo terenskim pokusom. Ali kako ponoviti egzodus?
Rjeenje je bio Prvi svjetski rat (1914.-1918.), jer je Sinaj
uskoro postao poprite velikog sukoba izmeu Britanaca s jedne
strane i Turaka te njihovih saveznika Nijemaca s druge strane.
Cilj njihovih pohoda bilo je osvajanje Sueskog kanala.
Turci su bez oklijevanja uli na Sinajski poluotok, a Britanci
su se brzo povukli iz svojih glavnih vojno-administrativnih sre
dita u El-Arishu i Nakhlu. Kako nisu mogli napredovati eljenim
morskim p u t e m , zbog istog, starog razloga to je Sredozemno
more kontrolirala neprijateljska (britanska) mornarica, Turci su
okupili krdo od 20.000 deva za noenje vode i drugih zaliha pri
napredovanju prema kanalu putem "B" do Ismailiye. U svojim
memoarima, turski zapovjednik, Demal Paa (Memoires of a
Turkish Statesman, 1913.-1919.) objasnio je da veliki problem, o
kojem u ovim velikim vojnim operacijama u pustinji Sinaja ovisi
sve, jest pitanje vode. Osim tijekom kine sezone, bilo bi nemo
gue prijei ovu pusto s ekspedicijskim korpusom od priblino
25.000 ljudi. Njegov je napad odbijen.
Tada su turski saveznici Nijemci preuzeli stvar u svoje ruke.
Njihovoj motoriziranoj opremi za napredovanje prema kanalu
vie je odgovarala ravna, tvrda Sredinja nizina. Uz pomo hidro-
loga, otkrili su podzemne vodne resurse i iskopali mreu bunara
du svojih linija komunikacije i napredovanja. Njihov napad 1916.
takoer je bio bezuspjean. Kad su Britanci krenuli u ofenzivu
1917. logino je da su napredovali obalnim putem. U 2.mj. 1917.
stigli su do stare granine linije u Rafi. Za nekoliko mjeseci osvojili
su Jeruzalem.
Memoari o borbama na Sinaju britanskog generala A. P. Wa-
vella (The Palestine Campaigns) vani su za nau temu prvenstve-
no radi njegovog priznanja da britanski neprijatelji u Sredinjoj
nizini nisu mogli pronai vode za vie od 5.000 ljudi i 2.500 deva.
Njemaku stranu pohoda za Sinaj ispriali su u knjizi Sinai The-
odor Wiegand i zapovjedni general F. Kress von Kressenstein.
Vojni pothvat opisan je u kontekstu terena, klime, izvora vode
i povijesti, uz impresivno poznavanje svih prethodnih istraiva
nja. Ne iznenauje to to se zakljuci njemakih asnika slau sa
zakljucima britanskih asnika: nikakve kolone vojnika, nikakve
gomile ljudi i ivotinja nisu mogle proi kroz june granitne pla
nine. Posvetivi posebno poglavlje pitanju egzodusa, Wiegand i
von Kressenstein ustvrdili su da se podruje Gebel Musse ne
moe uzeti u obzir prilikom traenja brda Sinaj. Prema njiho
vom miljenju, bio je to monumentalni Gebel Yallek - kao to
je zakljuio i kapetan Haynes. Ili, dodali su, kao to su predloili
Guthe i drugi njemaki znanstvenici, Gebel Maghara, koji se
uzdie nasuprot Gebel Yalleka, na sjevernoj strani puta "B".
Jedan od britanskih vojnika, koji je bio guverner Sinaja nakon
Prvog svjetskog rata, tijekom svog dugog boravka upoznao je po
luotok moda kao nijedna druga osoba u novijoj povijesti prije
njega. Piui u Yesterday and today in Sinai, C. S. Jarvis takoer
je ustvrdio da ni na koji nain mnotvo Izraelaca (ak i ako je
njihov broj bio manji od 600.000, kako je smatrao W.M.F. Petrie)
sa svojom stokom nije moglo proi - a kamoli zadrati se vie od
godinu dana - kroz razbacane gomile istog granita na junom
Sinaju.
Ve poznatim argumentima pridodao je i nove. Ranije smo
spomenuli mogunost da je mana koja je sluila umjesto kruha
bila jestiva, bijela, bobiasta izluina malih kukaca koji se hrane
na grmovima tamarisa. U junom Sinaju ima malo tamarisa, dok
su u sjevernom Sinaju brojni. Druga injenica tie se prepelica,
koje su bile izvor mesa za hranu. Te se ptice iz rodne Rusije, Ru
munjske i Maarske zimi sele u Sudan (juno od Egipta), a u
proljee se vraaju na sjever. Jo i danas beduini s lakoom hva
taju umorne ptice koje nakon dugog leta slijeu na sredozemnu
obalu. Prepelice ne odlaze u juni Sinaj; a kad bi to i inile, ne bi
bile u stanju preletjeti visoke vrhove na tom podruju.
Cijela drama egzodusa, inzistirao je Jarvis, odigrala se na
sjevernom Sinaju. More trske bilo je jezero Serbonis (Sebkhet
el Bardawil na arapskom) od kojeg su Izraelci krenuli u smjeru
jug-jugozapad. Brdo Sinaj bio je Gebel Hallal - impozantan
vapnenaki masiv visok preko 600 metara koji sam za sebe stoji
usred prostrane aluvijalne ravnice. Arapsko ime brda, objasnio
je, znai Zakoniti - kao to dolikuje brdu objave Zakona.
U godinama koje su uslijedile najvanije istraivanje na ovu
temu proveli su znanstvenici Hebrejskog sveuilita u Jeruzalemu
i drugih hebrejskih visokih uilita u tadanjoj Palestini. Kombi
nirajui svoje blisko poznavanje hebrejske Biblije i drugih svetih
spisa s detaljnim terenskim istraivanjima na poluotoku, pronali
su mali broj dokaza koji potvruju predaju o junoj lokaciji.
Haim Bar-Deroma (Hanagev i Vze Gvul Ha'aretz) prihvatio
je sjeverni prijelaz, ali je vjerovao da je Izraelce put nakon toga
odveo na jug, do vulkanskog brda Sinaj u Transjordaniji. Tri
uvaena znanstvenika - F. A. Theilhaber, J. Szapiro i Benjamin
Maisler (The Graphic Historical Atlas of Palestine: Israel in Biblical
Times) - prihvatila su teoriju o sjevernom prijelazu preko pliina
Serbonisa. El-Arish je, po njima, bio zelena oaza Elim; brdo Hal
lal bilo je brdo Sinaj. Benjamin Mazar, u raznim djelima i u Atlas
Litkufat Hatanach, zauzeo je isti stav. Zev Vilnay, biblijski znan
stvenik koji je Palestinu i Sinaj doslovno propjeaio od jednog
do drugog kraja (Ha'aretz Bamikra), opredijelio se za istu rutu
i brdo. Yohanan Aharoni (The Land of Israel in Biblical Times),
prihvaajui mogunost sjevernog prolaza, vjerovao je da su
Izraelci doli do Nakhla na Sredinjoj nizini, ali su onda produili
do brda Sinaj na jugu.
Dok je znanstveni i biblijski svijet bio zaokupljen debatom,
postalo je jasno da je temeljno, nerijeeno pitanje bilo u sljede
em: to se tie prijelaza, veina dokaza negirala je vodenu povr
inu na sjeveru; ali to se tie brda Sinaj, dokazi su negirali junu
lokaciju. Slijepa ulica u kojoj su se nali usmjerila je pozornost
znanstvenika i istraivaa na jedini preostali kompromis: Sredi
nju nizinu Sinajskog poluotoka. Tijekom 1940-ih M. D. Cassuto
(Commentary on the Book of Exodus i druga djela) doprinio je
prihvaanju ideje o srednjoj ruti pokazavi da put kojim se nije
krenulo ( p u t prema filistejskoj zemlji) nije bio, kao to se dugo
mislilo, obalni put, nego juniji put "B". Zato se prijelaz u toki
"C", koji vodi na jugoistok do Sredinje nizine, u potpunosti sla
gao s biblijskom priom - bez potrebe za nastavkom putovanja
do juga poluotoka.
Duga izraelska okupacija Sinaja nakon rata s Egiptom 1967.
otvorila je poluotok za istraivanja dotad nevienih razmjera.
Arheolozi, povjesniari, geografi, topografi, geolozi i inenjeri
prouili su poluotok uzdu i poprijeko. Posebno zanimljiva bila
su istraivanja timova Bena Rothenberga (Sinai Explorations
1967-1972 i drugi izvjetaji), veinom pod pokroviteljstvom
Sveuilita u Tel-Avivu. U sjevernom obalnom pojasu mnogi
drevni lokaliteti odraavali su mostoliku prirodu toga kraja. U
Sredinjoj nizini sjevernog Sinaja nisu pronaeni nikakvi drevni
tragovi trajnih naselja, ve samo tragovi logora, to potvruje da
je to bilo tranzitno podruje. Kad su mjesta logorovanja unesena
na zemljovid, formirala su jasnu liniju od Negeva prema Egiptu,
i ovo bi trebalo smatrati smjerom pretpovijesnog kretanja preko
Pustinje lutanja (el-Tiha).
Na temelju tih novih spoznaja o drevnom Sinaju biblijski
geograf sa Hebrejskog sveuilita, Menashe Har-El, iznio je novu
teoriju (Massa'ei Sinai). Preispitavi sve argumente, ukazao je na
potopljeni greben (vidi sl. 116) koji se uzdie izmeu Velikog i
Malog gorkog jezera. On se nalazi dovoljno plitko da se preko
njega moe prijei kada vjetar otpue vodu; to je bilo mjesto na
kojem se dogodio prijelaz. Nakon toga su Izraelci slijedili uobi
ajeni put prema jugu; proavi kraj Mare (Bir Murrah) i Elima
(Ayun Mussa), stigli su do obala Crvenog mora i tamo se ulogo
rili.
Na ovom je mjestu Har-El ponudio svoju najveu inovaci
ju: putujui niz Sueski zaljev, Izraelci nisu otili do kraja na jug.
Produili su samo oko trideset kilometara dalje do ua Wadi
Sudra - i pratili dolinu wadija do Sredinje nizine, produivi
preko Nakhla do Kade Barnee. Har-El je poistovjetio brdo Sinaj
s brdom Sinn-Bishr, koje se uzdie do visine od otprilike 580 me-
tara na ulazu u wadi, i iznio miljenje da se bitka s Amaleanima
zapravo odigrala na obali Sueskog zaljeva. Ovu teoriju odbacili
su izraelski vojni strunjaci, upoznati s terenom i povijeu rato
vanja na Sinaju.
Gdje je, dakle, bilo brdo Sinaj? Moramo ponovno promotriti
drevne dokaze.
Faraon je na svom putovanju u zagrobni ivot iao prema
istoku. Preavi vodenu barijeru, nastavio je prema prolazu meu
planinama. Nakon toga je stigao do Duata, koji je bio ovalna doli
na okruena planinama. Planina svjetla bila je smjetena tamo
gdje se Ozirisova rijeka razdvaja na pritoke.
Na slikovnim prikazima (sl. 16) vidi se da Ozirisova rijeka
vijuga kroz poljoprivredno podruje, koje se istie po oraima.
Sline slikovne dokaze pronali smo u Asiriji. Asirski kraljevi,
valja zapamtiti, stigli su na Sinaj sa suprotne strane od egipatskih
kraljeva: sa sjeveroistoka, preko Kanaana. Jedan od njih, Esar-
hadon, na steli je uklesao neto to bi se moglo nazvati mapom
svoga putovanja u potrazi za ivotom (sl. 118). Ona prikazuje

slika 118
datuljine palme - simbol Sinaja, poljoprivredna podruja sim
bolizirana plugom, i Svetu planinu. U gornjem redu vidimo
Esarhadona na svetitu Vrhovnog boanstva, kraj stabla ivota.
Sa strane se nalazi znak bika - potpuno ista slika ( zlatno tele )
koju su Izraelci izradili u podnoju brda Sinaj.
Ovo nisu opisi surovih, pustih granitnih vrhova junog Sina
ja. Prije bi se moglo rei da podsjeaju na sjeverni Sinaj i njegov
dominantni Wadi El-Arish, ije samo ime znai potok poljopri
vrednika. Brdo je bilo smjeteno meu njegovim pritocima, u
dolini okruenoj planinama.
Na cijelom Sinajskom poluotoku postoji samo jedno takvo
mjesto. Geografija, topografija, povijesni tekstovi, slikovni prikazi
- sve to upuuje na Sredinju nizinu na sjevernoj polovici Sinaja.
ak je i E. H. Palmer, koji je iao tako daleko da je izmislio
preokret s Ras-Sufsafekom kako bi podrao identifikaciju na
jugu, u srcu znao da je pustinja koja se protee dokle see pogled,
a ne jedan vrh u moru granitnih planina, bila lokacija Bojeg
ukazanja i lutanja Izraelaca.
"ini se da je popularna predodba o Sinaju", napisao je u
knjizi The Desert of the Exodus, "ak i u dananje vrijeme, da se
jedna izolirana planina kojoj se moe pristupiti s bilo koje strane
upadljivo uzdie nad beskrajnom pjeanom nizinom. Sama Bi
blija, ukoliko ju itamo ne vodei rauna o modernim otkriima,
nesumnjivo podrava ovu ideju... Svugdje gdje se spominje brdo
Sinaj stjee se dojam da je ono stajalo samo i da ga je bilo nemo
gue zamijeniti s nekom drugom tokom na ravnoj pustinjskoj
nizini."
On priznaje da na Sinajskom poluotoku zaista postoji takva
ravna pustinjska nizina, ali ona nije prekrivena pijeskom: ak
i u onim dijelovima [poluotoka] koji se najvie pribliavaju naoj
predodbi o tome kako bi trebala izgledati pustinja - jednolini
ocean ogranien samo obzorom ili barijerom od dalekih brda
- izuzetak je pijesak, i tlo vie podsjea na grubi ljunani put
nego na meku i rahlu plau.
On je opisivao Sredinju nizinu. Njemu je nepostojanje pije
ska kvarilo sliku o pustinji; nama njena tvrda ljunana povr-
ina znai da je nizina bila izuzetno prikladna za svemirsku luku
Nefilima. A ako je planina Mau oznaavala ulaz u svemirsku
luku, morala je biti smjetena na rubu ovih postrojenja.

Jesu li generacije hodoasnika uzalud odlazile na jug? Je li


oboavanje junih vrhova zapoelo tek s kranstvom? Svetita,
oltari i drugi dokazi oboavanja u davnim vremenima koje su
arheolozi otkrili na vrhovima ovih planina svjedoe drukije;
brojni natpisi i rezbarije u kamenu (ukljuujui i znak idovskog
svijenjaka) koje su tijekom tisuljea ostavili hodoasnici raznih
vjeroispovijesti govore o oboavanju to se protee do ovjekove
najranije upoznatosti s ovim krajem.
Dok bismo skoro poeljeli da postoje dva brda Sinaj kako
bi se zadovoljilo i tradiciju i injenice, pokazuje se da takva ideja
i nije nova. ak i prije koncentriranih napora u posljednja dva
stoljea da se identificira brdo Sinaj, biblijski i teoloki uenjaci
pitali su se da li razliita biblijska imena za svetu planinu moda
upuuju na to da su izvorno postojale dvije svete planine, a ne je
dna. Meu tim imenima su brdo Sinaj (ili brdo na Sinaju), koje
je bilo brdo objave Zakona; brdo Horeb (brdo suhoe); brdo
P a r a n , koje je u Ponovljenom zakonu spomenuto kao brdo na
Sinaju s kojeg se Jahve pokazao Izraelcima; i brdo Boje, na
kojem se Gospodin prvi put pokazao Mojsiju.
Geografske lokacije povezane s dva od ovih imena mogu se
odgonetnuti. Paran je bio pustinja uz Kade Barneu, mogue je
da je to biblijsko ime Sredinje nizine; dakle brdo Paran moralo je
biti tamo. To je bilo brdo prema kojem su Izraelci krenuli. Ali brdo
na kojem je Mojsije imao svoj prvi susret s Gospodinom, brdo
Boje, nije moglo biti daleko od Midjana; jer Mojsije je pasao
ovce svoga tasta Jitra, midjanskoga sveenika. Gonei tako stado
po pustari, doe do Horeba, brda Bojega. Prebivalite Midjana
bilo je na junom Sinaju, du Akapskog zaljeva i oko krajeva gdje
se obraivao bakar. Brdo Boje moralo je biti smjeteno negdje
u pustinji blizu tog podruja - na junom Sinaju.
Tamo su pronaeni sumerski valjkasti peati koji prikazuju
pojavljivanje boga pred pastirom. Oni prikazuju boga koji izlazi
slika 119

izmeu dviju planina (sl. 119), sa stablom u obliku rakete iza nje
ga - moda se radi o Snehu (plamteem grmu) iz biblijske prie.
Uvoenje dva vrha u priu o pastirima slae se s estim biblij
skim spominjanjem Gospodina kao El Shaddaia - Boga dvaju
vrhova. To ukazuje na jo jednu razliku izmeu brda objave Za
kona i brda Bojega: jedno je bilo usamljeno brdo na pustinjskoj
nizini; drugo je, ini se, bilo kombinacija dva sveta vrha.
Ugaritski tekstovi takoer razlikuju Brdo dvaju mladih bo-
gova u okolici Kadea, i dva vrha Ela i Aere - Shad Elim i Shad
Asherath - na jugu poluotoka. To je bio kraj mebokh naharam
(gdje se spajaju dvije v o d e ) , kerev apheq tehomtam ( k r a j ra-
spukline izmeu dvaju m o r a ) u koji se El povukao kad je osta
rio. Tekstovi, prema naem miljenju, opisuju juni vrh Sinajskog
poluotoka.
Na je zakljuak da se na Sredinjoj nizini nalazila planina
koja je predstavljala ulaz u krug svemirske luke. A na junom
vrhu poluotoka postojala su dva planinska vrha koji su takoer
imali odreenu ulogu u dolascima i odlascima Nefilima. To su
vrhovi koji su bili po mjeri.
12
PIRAMIDE BOGOVA I
KRALJEVA
Negdje u podrumima Britanskog muzeja uva se glinena plo
ica koja je pronaena u Sipparu, amaovom sreditu kulta u
Mezopotamiji. On je na ploici prikazan kako sjedi pod balda
hinom iji je stup u obliku datuljine palme (sl. 120). Neko drugo
boanstvo amau predstavlja kralja i njegovog sina. Na postolju
pred bogom nalazi se golemi simbol planeta koji emitira zrake.
Natpisi zazivaju boga Sina (amaovog oca), samog amaa i nje
govu sestru Itar.
Tema prizora - predstavljanje kraljeva ili sveenika velikom
boanstvu - poznata nam je, i ne predstavlja problem. Ono to je
jedinstveno i zbunjujue na ovom prikazu dva su boga (gotovo
prekrivaju jedan drugog) koji, odnekud izvan mjesta gdje se do
gaa predstavljanje, dre (pomou dva para ruku) dva ueta koji
vode do nebeskog simbola.
Tko su dva boanska uara? Koja je njihova uloga? Jesu li na
istom mjestu, i ako jesu, zato dre ili vuku dva ueta, a ne samo
jedno? Gdje se nalaze? Kakva je njihova veza sa amaom?
Sippar je, kako su utvrdili znanstvenici, bio sjedite sumer-
skog Visokog suda; ama je tako bio vrhovni sudac. Hamurabi,
babilonski kralj poznat po svom zakoniku, sebe je prikazivao
kako prima zakone od amaa koji sjedi na prijestolju. Je li scena
s dva boanska uara na neki nain povezana s davanjem zakona?
Usprkos svim spekulacijama, nitko jo nije pronaao odgovor.
Rjeenje je, prema naem miljenju, bilo dostupno cijelo vri
jeme, u tom istom Britanskom muzeju - ali ne meu asirskim
eksponatima, nego na Egipatskom odjelu. U prostoriji odvoje
noj od mumija te drugih ostataka mrtvaca i njihovih grobnica,
izloeni su listovi papirusa na kojima je ispisana Knjiga mrtvih.
Odgovor se nalazi upravo tamo, i svima je vidljiv (sl. 121).
Radi se o stranici iz Papirusa kraljice Nejmet, a crte prika
zuje posljednju fazu faraonovog putovanja u Duat. Dvanaest bo
gova koji su vukli njegovu barku kroz podzemne hodnike doveli
su ga do posljednjeg hodnika, do mjesta uzlaska. Tamo je ekalo
Horusovo crveno o k o . Potom se, osloboen svoje zemaljske
odjee, faraon trebao uspeti prema nebu. Njegovo prenoenje
ispisano je hijeroglifom kukca kornjaa ( P r e p o r o d ) . Bogovi
koji stoje podijeljeni u dvije grupe mole se za njegov uspjean
dolazak na Neprolaznu zvijezdu.
I, bez ikakve sumnje, na egipatskom crteu vide se dva bo
anska uara!
Bez guve kao na slici iz Sippara, ova slika Knjige mrtvih pri
kazuje dva uara koji se ne guraju jedan uz drugoga, ve se nala
ze na razliitim krajevima prikaza. Oigledno je da su smjeteni
izvan podzemnog hodnika. tovie: svaki kraj kojim upravlja po
jedan uar oznaen je omfalosom koji lei na postolju. I, kao to
je vidljivo iz njihovih postupaka na slici, dva boanska pomagaa
nisu tu samo da dre uad, oni se bave mjerenjem.
Ovo nas otkrie ne bi trebalo iznenaditi: zar stihovi iz Knjige
mrtvih ne opisuju kako faraon tijekom putovanja susree bogove
koji dre ue u D u a t u , i bogove koji dre mjernu v r p c u ?
Ovdje nam pada na pamet jedan trag iz Knjige Henokove. Sje
timo se, u njoj se govori o tome kako je Henok, kad ga je aneo
poveo da vidi zemaljski raj na zapadu, kako je u onim danima
slika 120

slika 121
duga uad dana ovim anelima, i oni za sebe uzee krila, i odle-
tjee prema sjeveru. Kao odgovor na Henokovo pitanje, njegov
aneo vodi rekao mu je: Otili su mjeriti... odnijet e mjeru
pravednih pravednima... sve te mjere otkrit e tajne zemaljske.
Krilata bia koja odlaze na sjever mjeriti... Mjere koje e ot
kriti tajne Zemlje... Najednom u naim uima poinju odjekivati
rijei proroka Habakuka - rijei koje opisuju dolazak Gospodina
s juga i njegov odlazak prema sjeveru:

Bog stie s juga,


A Svetac s planine Parana!
Velianstvo njegovo zastire nebesa,
Zemlja mu je puna slave.
Sjaj mu je k'o svjetlost,
Zrake sijevaju iz njegovih ruku,
ondje mu se krije sila.
Rije pred njim ide,
Iskre prte pod njim.
On staje da izmjeri Zemlju,
Kada ga vide, dru narodi.

Je li mjerenje Zemlje i njenih tajni bilo na neki nain po


vezano s pogonom boanskih letjelica na Zemljinom nebu? Uga-
ritski tekstovi daju nam jo jedan trag kada govore da je Baal, sa
Sefonovog vrha, ue vrsto i gipko rastegnuo, prema nebu (i) do
sjedita u Kadeu.
Svugdje gdje ovi tekstovi govore o porukama nekog boga dru
gom, stihovi poinju rijeju Hut. Znanstvenici pretpostavljaju da
je to bila neka vrsta pozivnog prefiksa, neto kao Jesi li me spre
man sasluati?. Ali izraz bi u semitskim jezicima mogao doslovno
znaiti i struna, u e . Znakovito je da izraz Hut na egipatskom
jeziku takoer znai protezati se, iriti s e . Heinrich Brugsch je,
komentirajui jedan egipatski tekst koji govori o Horovim bitka
ma (Die Sage von der geflugten Sonnenscheihe) ukazao na injenicu
da je Hut bilo takoer i ime jednog mjesta - boravita Krilatih
iritelja, kao i ime planine u kojoj je Set utamniio Hora.
Na egipatskoj slici (sl. 121) vidimo da se stoasto proro-
ansko kamenje nalazilo tamo gdje su bili smjeteni boanski
mjernici. Baalbek je takoer bio lokacija jednog takvog omfalosa,
Kamena divote koji je mogao vriti funkcije povezane s Hutom.
Jedan proroanski kamen nalazio se u Heliopolisu, egipatskom
gradu-blizancu Baalbeka. Baalbek je bio sletna platforma bogova;
uad Egipana vodila je do faraonovog mjesta uzlaska u Duatu.
Biblijski Gospodin - kojega se u Habakuku naziva izvedenicom
od El - mjerio je Zemlju dok je letio s juga prema sjeveru. Je li sve
ovo tek niz sluajnosti - ili se radi o dijelovima iste slagalice?
Zatim imamo crte iz Sippara. On prestaje biti zagonetan ako
se prisjetimo da je u pretpotopnim vremenima, dok je Sumer bio
zemlja bogova, Sippar bio zrana luka Anunnakija, a ama je bio
njen zapovjednik. Imajui to u vidu, uloga boanskih mjernika
postaje jasna: njihova uad mjerila je put do svemirske luke.
Bit e korisno podsjetiti se kako je Sippar utemeljen, kako je
prije nekih 400.000 godina izabrana lokacija prve svemirske luke
na Zemlji.
Kada su Enlil i njegovi sinovi dobili zadatak da sagrade sve
mirsku luku na planetu Zemlji, u dolini izmeu dviju rijeka u
Mezopotamiji, izraen je glavni plan; on je ukljuivao odabir
lokacije za svemirsku luku, utvrivanje putanje leta i izgradnju
postrojenja za navoenje i kontrolu leta. Preko najistaknutije pri
rodne toke na Bliskom istoku - planine Ararat - povuen je me
ridijan u smjeru sjever-jug. Putanja leta preko Perzijskog zaljeva,
daleko od planinskih lanaca, ucrtana je tono pod povoljnim
kutom od 45. Na sjecitu ovih dviju linija, uz obalu rijeke Eufrat,
trebao je biti podignut Sippar - Grad p t i c a .
Pet naselja, jednake meusobne udaljenosti, podignuto je du
dijagonalne linije pod 45. Sredinje naselje - Nippur (Mjesto
prijelaza) - trebalo je sluiti kao kontrolni centar misije. Druga
naselja obiljeavala su strelasti koridor; sve linije sjekle su se u
Sipparu (sl. 122).
Meutim, sve je to zbrisao Potop. U vremenu neposredno
nakon njega - prije nekih 13.000 godina - preostala je jo samo
sletna platforma u Baalbeku. Dok nije bila sagraena nova sve-
slika 122

mirska luka, sva slijetanja i polijetanja morala su se obavljati na


tom mjestu.
Trebamo li pretpostaviti da su se Anunnakiji pri slijetanju
na ovo mjesto, skriveno izmeu dva planinska lanca, oslanjali
iskljuivo na vjeto pilotiranje - ili moemo slobodno zakljuiti
da su, im je to bilo mogue, uredili strelasti sletni koridor do
Baalbeka?
Uz pomo fotografija Zemlje snimljenih iz svemirske letjelice
amerike Nacionalne uprave za aeronautiku i svemir, moemo
vidjeti Bliski istok onako kako su ga Anunnakiji gledali iz svojih
letjelica (sl. 123). Jedna toka tamo na sjeveru je Baalbek. Koje su
slika 123

prikladne toke mogli izabrati za oznaavanje trokutasteg sle-


tnog koridora? Na odgovarajuem mjestu na jugoistoku uzdizali
su se granitni vrhovi junog Sinaja. Usred granitne jezgre uzdi
zao se najvii vrh (koji se danas zove Sv. Katarina). On je mogao
posluiti kao prirodni orijentir za oznaavanje jugoistone linije.
Ali gdje je bila suprotna toka na sjeverozapadu, na kojoj se mo
gla temeljiti sjeverna linija trokuta?
U svom je raketoplanu geometar - boanski mjernik
- pogledao panoramu Zemlje pod sobom, a zatim je jo jednom
prouio svoje zemljovide. Na velikoj udaljenosti, iza Baalbeka,
nazirali su se vrhovi-blizanci Ararata. Povukao je ravnu liniju od
Ararata preko Baalbeka, i produio je sve do Egipta.
Uzeo je svoj estar. S Baalbekom kao sredinjom tokom, po
vukao je luk kroz najvii vrh Sinajskog poluotoka. Na mjestu gdje
se sjekao s linijom Ararat-Baalbek, nacrtao je kri unutar kruga.
Zatim je povukao dvije linije jednake duine, jednu koja povezu
je Baalbek s vrhom na Sinaju, i drugu koja ga povezuje s mjestom
oznaenim kriem (sl. 124).
slika 124

Ovo e, rekao je, biti na trokutni sletni koridor, koji e nas


voditi ravno do Baalbeka.
Ali gospodine, rekao je netko od prisutnih na brodu, tamo
gdje ste stavili kri nema niega - niega to bi nam moglo po
sluiti za orijentaciju pri slijetanju!
Tamo emo morati podignuti piramidu, rekao je zapovjednik.
I odletjeli su podnijeti izvjetaj o svojoj odluci.

Da li se takav razgovor zaista odigrao u nekom raketoplanu


Anunnakija? Naravno, nikada to neemo saznati (osim ako se
jednoga dana ne pronae glinena ploica na kojoj je zabiljeen
taj dogaaj); ovdje smo samo dramatizirali neke zapanjujue, ali
nepobitne injenice:

Jedinstvena platforma na Baalbeku nalazi se tamo od pamti


vijeka, i jo je uvijek nedirnuta u svojoj zagonetnoj ogromnosti;
Planina Sv. Katarina jo je uvijek tamo i uzdie se kao naj
vii vrh Sinajskog poluotoka, oboavana od davnina, obavijena
(zajedno s njenim dvovrhim susjedom Mussom) legendama o
bogovima i anelima;
Velika piramida u Gizi, sa svoje dvije pratilje i jedinstvenom
Sfingom, smjetena je tono na produetku linije Ararat-Baalbek; i
Udaljenost od Baalbeka do planine Sv. Katarina tono je
jednaka udaljenosti od Baalbeka do Velike piramide u Gizi.

To je, dodajmo jo jednom, samo dio zadivljujue mree koju


su - kako emo pokazati - postavili Anunnakiji u vezi s njihovom
poslijepotopnom svemirskom lukom. Stoga, bez obzira da li se u
raketoplanu odigrao opisani razgovor ili ne, moemo biti prilino
sigurni da je to razlog zato su u Egiptu sagraene piramide.
U Egiptu postoje brojne piramide i piramidalne graevine
kojima je posut krajolik od mjesta gdje se Nil grana u deltu na
sjeveru, pa sve do Nubije (ukljuujui i nju) na jugu. Ali kad se
govori o piramidama, izuzimaju se brojne imitacije, varijacije i
mini piramide iz kasnijih vremena, i znanstvenici i turisti je
dnako se usredotouju na dvadesetak piramida za koje se vjeruje
da su ih sagradili faraoni staroga kraljevstva (oko 2700.-2180. pr.
Kr.). One se, pak, sastoje od dvije vidno razliite grupe: piramida
koje su jasno povezane s vladarima pete i este dinastije (kao to
su Una, Teti, Pepi), koje su detaljno ukraene i ispisane poznatim
Tekstovima piramida; te starije piramide koje se pripisuju kralje
vima tree i etvrte dinastije. Najintrigantnije su ove druge, koje
su mnogo starije i prve ikada sagraene piramide. Bitno vee,
vre, preciznije i savrenije od svih kasnijih piramida, one su
takoer i najzagonetnije - budui ne sadre nikakve tragove koji
bi pomogli u otkrivanju tajni njihove gradnje. Tko ih je sagradio,
kako su sagraene, zato, pa ak i kada - nitko to u stvari ne moe
rei; postoje tek teorije i znanstvena nagaanja.
Udbenici nam kau da je prvu od zadivljujuih egipatskih
piramida sagradio kralj po imenu Zoser, drugi faraon tree dina
stije (oko 2650. pr. Kr., prema veini procjena). Izabravi mjesto
zapadno od Memfisa, na visoravni koja je sluila kao nekropola
(grad mrtvih) te drevne prijestolnice, naloio je svom briljan
tnom znanstveniku i arhitektu Imhotepu da sagradi grobnicu
koja e nadmaiti sve prethodne grobnice. Sve dotada kraljevski
obiaj bio je iskopati grobnicu u stjenovitom tlu, pokopati kralja
i zatim pokriti grob divovskim horizontalnim nadgrobnim spo
menikom zvanim mastaba, koji su vremenom narasli do golemih
dimenzija. Inventivni Imhotep, po miljenju nekih znanstvenika,
na izvornoj mastabi nad Zoserovim grobom sagradio je vie
slojeva sve manjih mastaba, u dvije faze (sl. 125a), ime je dobio
stepenastu piramidu. Kraj nje, u velikom pravokutnom dvoritu,
sagraene su razne funkcionalne i dekorativne graevine - ka
pele, pogrebni hramovi, skladita, nastambe uvara i tako dalje;
cijelo je podruje tada bilo okrueno velianstvenim zidom. Pi
ramida i ruevine nekih susjednih graevina i zida jo se mogu
vidjeti (sl. 125b) u Sakkari - za koju se vjeruje da je tako nazvana
u ast Sekera, skrivenog b o g a .
Udbenici nam dalje objanjavaju da se kasnijim kraljevima
to svidjelo, pa su pokuavali oponaati Zosera. Pretpostavlja se

slika 125
da je Sekemket, koji je na prijestolju naslijedio Zosera, poeo
graditi drugu stepenastu piramidu, takoer u Sakkari. Njena
gradnja iz nepoznatih razloga nikada nije otila dalje od temelja
(moda je nedostajui sastojak bio genij arhitekture i inenjer-
stva, Imhotep). Trea stepenasta piramida - ili prije gomila u ko
joj se nalaze njeni uniteni poeci - otkrivena je otprilike na pola
puta izmeu Sakkare i Gize na sjeveru. Manja je od prethodnih,
i neki su je znanstvenici logino pripisali sljedeem faraonu na
prijestolju, ije je ime bilo Kaba. Neki znanstvenici vjeruju da
su neidentificirani kraljevi tree dinastije tu i tamo napravili jo
nekoliko dodatnih pokuaja da sagrade piramide, ali bez veeg
uspjeha.
Sada moramo otii nekih pedeset kilometara juno od Sak
kare, do mjesta zvanog Maidum, kako bismo vidjeli piramidu za
koju se dri da je sljedea prema kronolokom slijedu. U nedo
statku dokaza, po logici stvari pretpostavlja se da je ovu piramidu
sagradio sljedei faraon u nizu, zvan Huni. Meutim, na temelju
brojnih indicija vjeruje se da je on samo zapoeo gradnju, i da
ju je pokuao dovriti njegov nasljednik Sneferu, koji je bio prvi
kralj etvrte dinastije.
Ona je, poput prethodnih, zapoeta kao stepenasta pirami
da. Ali zbog razloga koji su i danas potpuno nepoznati, i za koje
nedostaju ak i teorije, njeni graditelji odluili su je pretvoriti u
pravu piramidu, tj. napraviti joj glatke strane. To je znailo da je
gladak sloj kamenja trebao biti postavljen kao pokrov pod str
mim nagibom (sl. 126a). Opet iz nepoznatih razloga, izabran je
kut od 52 stupnja. Ali ono to je, prema udbenicima, trebala biti
prva ikad sagraena prava piramida, zavrilo je kao bijedan ne
uspjeh: vanjski kameni pokrov, kameni meusloj i dijelovi same
jezgre, sruili su se pod samom teinom kamenja, naslaganog
jedno na drugo pod opasnim kutom. Sve to je ostalo od tog po
kuaja dio je vrste jezgre, s velikom hrpom krhotina svuda oko
nje (sl. 126b).
Neki znanstvenici (kao Kurt Mendelssohn, The Riddle of
the Pyramids) spominju mogunost da je Sneferu istovremeno
gradio jo jednu piramidu, neto sjevernije od Maiduma, kad se
slika 126

piramida u Maidumu sruila. Sneferuovi arhitekti tada su pou


rili promijeniti kut druge piramide usred gradnje. Blai kut (43)
omoguio je veu stabilnost, te smanjio visinu i masu piramide.
Bila je to mudra odluka, o emu svjedoi injenica da ova pi
ramida - prikladno zvana Zakrivljena piramida (sl. 127) - jo
uvijek stoji.
Ohrabren uspjehom, Sneferu je naloio da se jo jedna prava
piramida sagradi kraj prve. Ona je poznata kao Crvena piramida,
zbog boje njenoga kamenja. Trebala je predstavljati ostvarenje
nemogueg: trokutasti oblik koji se uzdie s kvadratne osnovice;
stranica dugih oko 200 metara svaka, s visinom od zapanjujuih
100 m. Meutim, trijumf nije postignut bez malo varanja: umje-
slika 127

sto pod savrenim nagibom od 52, strane ove prve klasine


piramide uzdiu se pod puno sigurnijim kutom od ispod 44...
Sada, prema vjerovanju znanstvenika, kronoloki dolazimo
do olienja egipatske gradnje piramida.
Sneferu je bio otac Kufua (kojeg su grki povjesniari zvali
Keops); stoga se pretpostavlja da je sin nastavio s postignuima
svoga oca sagradivi sljedeu pravu piramidu - samo jo veu i
velianstveniju: Veliku piramidu u Gazi. Ona dostojanstveno stoji
kao to je stajala tisuljeima, u drutvu drugih dviju velikih pira
mida koje se pripisuju njegovim nasljednicima Kefrau (Kefrenu)
i Menka-rau (Mikerinu). Ove tri piramide okruene su malim
satelitskim piramidama, hramovima, mastabama, grobnicama i
jedinstvenom Sfingom. Iako se pripisuju razliitim vladarima, tri
piramide (sl. 128) su oigledno bile planirane i sagraene kao
povezana grupa, savreno poravnate ne samo sa stranama svijeta,
nego i jedna s drugom. Zaista, triangulacije koje poinju s ove tri
monumentalne graevine mogu se produiti kako bi se izmjerio
cijeli Egipat - ili ak cijela Zemlja. To su u novije vrijeme prvi
shvatili Napoleonovi inenjeri: oni su izabrali vrh Velike pirami
de kao fokusnu toku iz koje su izmjerili i kartirali Donji Egipat.
To je postalo jo lake kad je otkriveno da se ta toka, za sve
praktine svrhe, nalazi tono na tridesetoj paraleli (sjevernoj).
Cijeli kompleks masivnih spomenika u Gizi podignut je na isto
nom rubu Libijske visoravni, koja poinje u Libiji na zapadu
i protee se do samih obala Nila. Iako se nalazi samo nekih 45
metara iznad doline rijeke, lokalitet Giza ima dominantan po-
slika 128

loaj i nezaklonjen pogled na sve etiri strane svijeta. Velika pi


ramida stoji na krajnjem sjeveroistonom rubu izbaenog dijela
visoravni; stotinjak metara daleko prema sjeveru i istoku poinje
pijesak i mulj, i tamo bi bilo nemogue podii ovako masivne
graevine. Jedan od prvih znanstvenika koji su obavili precizna
mjerenja, Charles Piazzi Smyth (Our Inheritance in the Great Py
ramid), utvrdio je da se sredite Velike piramide nalazi na 29 58'
55" sjeverne geografske irine - tek jednu ezdesetinu stupnja
daleko od tono trinaeste paralele. Sredite druge velike piramide
nalazi se svega trinaest sekundi (13/3600 stupnja) juno od toga.
Poravnatost sa stranama svijeta, nagib strana pod savrenim
kutom od 52 (pri kojem je omjer visine piramide i njenog opse-
ga jednak omjeru polumjera kruga i njegovog opsega), kvadra
tne osnovice, gradnja na savreno ravnim platformama - sve to
govori o visokom stupnju znanstvenog poznavanja matematike,
astronomije, geometrije, geografije te, dakako, gradnje i arhi
tekture, kao i o administrativnoj sposobnosti da se mobilizira
potrebna ljudska snaga, i da se planiraju i ostvare tako golemi i
dugoroni projekti.
Zadivljenost postaje jo vea kada upoznamo kompleksnost
unutranjosti i preciznost galerija, hodnika, komora, vertikalnih
prolaza i otvora koji su razmjeteni unutar piramida, njihove
tajne ulaze (uvijek sa sjeverne strane), sustave zatvaranja i za
kljuavanja - nevidljive izvana, sve savreno poravnato jedno s
drugim, sve izvedeno unutar ovih umjetnih planina kao da su
bile sagraene sloj po sloj.
Iako je Druga piramida (ona Kefrenova) tek neto manja
od prve, Velike piramide (visine: 146 i 143,5 metara; strani
ce osnovice 215,5 odnosno 230,5 metara), ova druga openito
privlai mnogo vee zanimanje i pozornost znanstvenika i laika
jo otkad su ljudi prvi put ugledali ovaj spomenik. Ona je bila, i
jo uvijek jest, najvea kamena graevina na svijetu, sagraena
od, kako se procjenjuje, 2.300.000 do 2.500.000 blokova utog
vapnenca (jezgra), bijelog vapnenca (glatka oplata ili prevlaka) i
granita (za unutarnje komore i galerije, stropove itd.). Izraunato
je da je ukupna masa, koja se procjenjuje na nekih 2,6 milijuna
kubinih metara tekih 7 milijuna tona, vea od mase svih kate
drala, crkava i kapela zajedno koje su sagraene u Engleskoj od
poetka kranstva.
Sa tla koje je na umjetan nain poravnato, Velika piramida
uzdie se na tankoj platformi ija su etiri kuta oznaena rupama
neutvrene funkcije. Usprkos tisuljeima koja prolaze, pomi
canju kontinenata, Zemljinoj vrtnji oko vlastite osi, potresima
i neizmjernoj teini same piramide, relativno tanka platforma
(debljine manje od 56 centimetara) jo uvijek je neoteena i sa
vreno ravna: greka ili pomak u njenoj savrenoj horizontalnoj
poravnatosti manji je od 2,5 milimetra na 231 metar, koliko je
duga svaka od stranica platforme.
Velika piramida i njene dvije pratilje iz daljine izgledaju kao
prave piramide, ali kad im se pribliimo postaje vidljivo da su i
one neka vrsta stepenaste piramide, sagraene od slojeva (redo
va) kamenja, pri emu je svaki sloj manji od onoga ispod njega. U
stvari, moderna istraivanja govore da je Velika piramida u svo
joj jezgri stepenasta, sagraena tako da moe podnijeti ogromna
vertikalna optereenja (sl. 129). Njenim stranama gladak izgled
davala je oplata od kamenja koja je prekrivala stranice. U vrijeme
Arapa to je kamenje bilo skinuto i upotrijebljeno za izgradnju
oblinjeg Kaira, ali jedan njegov dio jo se uvijek moe vidjeti pri
vrhu Druge piramide, a poneki kamen otkriven je i pri osnovici
Velike piramide (sl. 130). To oplatno kamenje odreivalo je na
gib strana piramide; ono je najtee od sveg kamenja koritenog
u gradnji piramida. est strana, koliko ima svaki kameni blok,
bilo je oklesano i uglaano do preciznosti optikih standarda
- uklapali su se ne samo u kamenje jezgre koju su pokrivali, nego
i meusobno na sve etiri strane, stvarajui filigransku povrinu
od 85.000 kvadratnih metara vapnenakih blokova.
Piramide u Gizi danas su takoer umanjene za vrno kame
nje, koje je bilo u obliku piramidiona, i moda je bilo izraeno od
metala ili prekriveno sjajnim metalom - poput slinih piramidal
nih vrhova obeliska. Tko ih je, kada i zato skinuo s njihovih mje
sta na velikoj visini, nemogue je rei. Meutim, poznato je da je
u kasnijim vremenima ovo vrno kamenje, koje podsjea na Ben-
Ben iz Heliopolisa, izraivano od posebnog granita i da je nosilo
odgovarajue natpise. Vrni kamen s piramide Amen-em-kheta u
Dahshuru, koji je pronaen zakopan na odreenoj udaljenosti od
piramide (sl. 131), nosio je simbol krilate kugle i natpis:

Lice kralja Amen-em-kheta je otkriveno,


Kako bi mogao gledati Gospodara Planine svjetla
Dok plovi preko neba.

Kad je Herodot posjetio Gizu u petom stoljeu, nije spo


menuo vrno kamenje, ali strane piramida jo su uvijek bile
prekrivene glatkom oplatom. Poput drugih prije njega, zapitao
slika 129

se kako su te monumentalne graevine - ubrajane meu sedam


svjetskih uda drevnoga svijeta - ikada mogle biti sagraene. U
vezi s Velikom piramidom, njegovi su mu vodii rekli da je treba
lo 100.000 ljudi, koji su svaka tri mjeseca zamjenjivani svjeom
radnom snagom, deset godina ugnjetavanja n a r o d a , samo da
se sagradi nasip s cestom koji je vodio do piramide, kako bi se
kamenje iz kamenoloma moglo dovui na mjesto gradnje. Gra-
dnja same piramide trajala je dvadeset godina. Herodot nam je
prenio informaciju da je faraon koji je zapovjedio da se sagradi
piramida bio Keops (Kufu); zato i u koju svrhu, nije nam rekao.
Herodot je takoer Drugu piramidu pripisao Kefrenu (Kefrau),
slika 130

slika 131
koja je istih dimenzija, osim to joj je smanjio visinu za etrde
set s t o p a ; i ustvrdio da je Mikerin (Menkara) takoer ostavio
piramidu, ali veliinom bitno inferiorniju od one oeve - ime
daje naslutiti, premda to izravno ne tvrdi, da je to bila Trea pi
ramida u Gizi.
U prvom stoljeu po Kr., rimski geografi povjesniar Strabo
opisao je ne samo svoj posjet piramidama, nego i ulazak u unu
tranjost Velike piramide kroz otvor na sjevernoj strani, skriven
kamenom koji se okretao na arkama. Siavi niz dug i uzak pro
laz, stigao je do komore izdubljene u stijeni - kao to su i drugi
grki i rimski turisti uinili prije njega.
Lokacija ovog ulaza u kasnijim je stoljeima zaboravljena, i
kad je muslimanski kalif Al Mamoon pokuao ui u piramidu
820. po Kr., uposlio je vojsku zidara, kovaa i inenjera da pro
bue kamenje i probiju mu tunel do jezgre piramide. Na to ga je
osim znanstvene znatielje potaknula i pohlepa za blagom, jer
bio je upoznat s drevnim legendama o tome da piramida sadri
tajnu komoru u kojoj su u davnim vremenima skrivene nebeske
mape i zemaljske sfere, kao i oruja koja ne raju i staklo koje
se moe savijati bez pucanja.
Probijajui put kroz masu kamenja naizmjenino ga zagri
javajui i hladei dok ne bi popucalo, razbijajui ga maljevima
i dlijetima, Al Mamoonovi ljudi napredovali su prema unutra
njosti piramide centimetar po centimetar. Ve su namjeravali
odustati, kad su iz piramide nedaleko pred sobom zauli zvuk
ruenja kamenja, to je znailo da se tamo nalazi nekakva u
pljina. S obnovljenim entuzijazmom, probili su put do izvornog
silaznog hodnika (sl. 132). Popevi se njime, doli su do izvornog
ulaza koji im je izvana promaknuo. Spustivi se nie, stigli su do
komore koju je opisao Strabo; bila je prazna. Okno u komori nije
vodilo nikamo.
Za istraivae ovaj je napor bio uzaludan. Sve druge pirami
de, u koje su ljudi uli ili provalili tijekom stoljea, imale su istu
unutarnju strukturu: silazni hodnik koji vodi do jedne ili vie
komora. To nije otkriveno u Velikoj piramidi. Vie nije bilo tajni
koje bi trebalo rijeiti...
slika 132

Ali sudbina je htjela drukije. Udaranje i razbijanje Al Ma-


moonovih ljudi oslobodilo je jedan kamen, iji pad ih je ohrabrio
da nastave s probijanjem tunela. Kad su se spremali odustati od
istraivanja, pronali su pali kamen kako lei u silaznom hodni
ku. Imao je neobian, trokutast oblik. Kad su prouili strop, otkri
li su da je kamen sluio da od pogleda sakrije veliku pravokutnu
granitnu plou postavljenu pod odreenim kutom u odnosu na
silazni hodnik. Je li ona skrivala put do neke stvarno tajne komo
re - u koju oigledno nitko prije njih nije uao?
Kako nisu bili u stanju pomaknuti ili razbiti granitni blok, Al
Mamoonovi ljudi probili su tunel oko njega. Pokazalo se da je
granitni blok bio samo jedan u nizu masivnih granitnih blokova,
za kojima su slijedili vapnenaki, kojima je bio zatvoren uzlazni
hodnik - nagnut prema gore pod istim kutom od 26 pod kojim
je silazni hodnik bio nagnut prema dolje (to je tono polovina
vanjskog nagiba piramide). S vrha uzlaznog hodnika, vodoravni
hodnik vodio je do etvrtaste sobe s dvostrenim krovom (sl.
133) i neobine nie u njenom istonom zidu; ona je bila posve
prazna. Kasnije je utvreno da ova komora lei tono u sredini
piramidine osi sjever-jug - jo nije otkriveno ima li ta injenica
neku vanost. Odaja je kasnije postala poznata pod imenom
Kraljiina k o m o r a , ali ime se temelji na romantiarskim pre
dodbama za koje nema ni najmanjih dokaza.
Na vrh uzlaznog hodnika, pod istim uzlaznim kutom od 26,
nadovezuje se 45 metara duga Velika galerija, precizne i sloene
konstrukcije (sl. 134). Njen uleknuti pod okruen je s dvije rampe
koje se proteu cijelom duinom galerije; u svaku rampu uklesan
je niz ravnomjerno rasporeenih pravokutnih utora, koji se na
laze jedan nasuprot drugom. Zidovi galerije diu se vie od 5,5
metara u visinu sa sedam izbojaka, pri emu je svaki izbaen 7,5
cm u odnosu na onaj ispod njega, tako da se galerija prema gore
suava. Na vrhu, strop galerije jednako je irok kao sredinji dio
poda izmeu rampi.

slika 133

slika 134
Na gornjem kraju galerije ogromni kamen tvorio je ravnu
platformu. U istoj razini s njim, kratak i relativno uzak i nizak
hodnik (visok samo 1,07 m) vodio je do pretkomore izuzetno
sloene konstrukcije, koja je bila opremljena tako da se jednosta
vnim postupkom (povlaenjem ueta?) mogu spustiti tri vrsta
granitna zida koji su mogli vertikalno pregraditi prolaz i sprijei
ti daljnje napredovanje.
Kratak hodnik, po visini i irini slian prethodnom, vodio je
zatim do prostorije s visokim stropom, izgraene od poliranog
crvenog granita - takozvane Kraljeve komore (sl. 135). U njoj
nije bilo niega osim kamenog bloka izdubljenog tako da podsje
a na koveg bez poklopca. Njegova precizna izrada ukljuivala
je ljebove za poklopac ili gornji dio. Njegove mjere, kako je u
meuvremenu utvreno, govorile su o poznavanju sloenih ma
tematikih formula. Ali bio je potpuno prazan.
Je li, dakle, cijela ta planina od kamena podignuta da bi skri
vala prazan koveg u praznoj komori? Tragovi ae od baklji
na zidu i Strabovi dokazi svjedoe o tome da je silazni hodnik bio
posjeen i ranije; ako je u onoj podzemnoj prostoriji ikada bilo
nekog blaga, ono je odavno izvaeno. Ali uzlazni hodnik je nesu
mnjivo bio zapeaen kad su Al Mamoonovi ljudi stigli do njega
u devetom stoljeu po Kr. Teorija o piramidama kao kraljevskim
grobnicama podrazumijevala je da su one bile sagraene kako bi
titile faraonovu mumiju i blaga pokopana s njom od pljakaa i
drugih nezvanih posjetitelja koji bi mogli naruiti njegov vjeni
mir. U skladu s tim, pretpostavlja se da se zatvaranje prolaza do
godilo im je mumija u svom lijesu poloena u pogrebnu komo
ru. Pa ipak, tu je bio zapeaeni prolaz - i apsolutno nita, osim
jednog praznog kamenog kovega, u cijeloj piramidi.
Tijekom vremena i drugi su vladari, znanstvenici i pustolo
vi ulazili u piramidu, probijali tunele kroz nju, otkrivali druge
osobine njene unutarnje strukture - ukljuujui i dva okna koje
neki smatraju otvorima za zrak (za koga?), dok drugi tvrde da su
sluila za astronomska promatranja (komu?).
Iako znanstvenici kameni koveg uporno nazivaju sarkofa
gom (dovoljno je velik da u njega lako stane ljudsko tijelo), inje-
nica je da nema niega, apsolutno niega to bi moglo potkrijepi
ti tvrdnju da je Velika piramida bila kraljevska grobnica.

Zaista, teorija da su piramide bile sagraene kao grobnice


faraona ostaje bez konkretnih dokaza.
Prva piramida, ona Zoserova, sadri neto to znanstvenici
uporno zovu dvjema pogrebnim komorama, koje su pokrive
ne prvobitnom mastabom. H. M. von Minutoli, koji je 1821. u
njih prvi uao tvrdio je da je unutra pronaao dijelove mumija
i nekoliko natpisa sa Zoserovim imenom. Navodno ih je poslao
u Europu, ali su nestale na moru. Pukovnik Howard Vyse 1837.
podrobnije je istraio unutarnje dijelove, i izvijestio o otkriu
gomile mumija (kasnije ih je izbrojano osam), te da je stigao
do odaje koja nosi ime kralja Zosera, ispisano crvenom bojom.
Jedno stoljee kasnije, arheolozi su izvijestili o otkriu dijelova
lubanje i dokaza da se drveni sarkofag moda nalazio u crvenoj
granitnoj k o m o r i . Godine 1933. J. E. Quibell i J. P. Lauer otkrili
su ispod piramide dodatne podzemne galerije u kojima su bila
dva sarkofaga - prazna.
Danas je openito prihvaeno miljenje da sve ove dodatne
mumije i ljesovi predstavljaju intruzivne pokope, to jest pokapa
nje mrtvih iz kasnijih razdoblja uz naruavanje svetosti zapea
enih galerija i komora. No, je li sam Zoser ikada bio sahranjen u
piramidi - je li ikada postojao izvorni p o k o p ?

slika 135
Veina arheologa danas izraava sumnje u to da je Zoser
ikada pokopan u piramidi ili ispod nje. On je, ini se, pokopan u
velianstvenoj grobnici otkrivenoj 1928. juno od piramide. Do
ove june grobnice, kako je kasnije nazvana, stizalo se kroz
galeriju iji je kameni strop bio imitacija palmi. Ona je vodila
do lanih poluotvorenih vrata koja su vodila u veliki ograeni
prostor. Druge galerije vodile su do podzemne sobe izraene od
granitnih blokova; na jednom od njenih zidova troja lana vrata
nosila su sliku, ime i titule faraona Zosera.
Mnogi ugledni egiptolozi danas vjeruju da je za Zosera pira
mida bila samo simbolino mjesto pokopa, i da je kralj pokopan
u bogato ukraenoj junoj grobnici, nad kojom se nalazi golema
pravokutna graevina s konkavnom sobom u kojoj se takoer
nalazila neizostavna kapelica - ba kao to je prikazano na nekim
egipatskim crteima (sl. 136).

slika 136
Piramida za koju se vjeruje da ju je poeo graditi Zoserov na
sljednik, Sekemket, takoer je sadravala pogrebnu k o m o r u . U
njoj se nalazio alabastarni sarkofag, koji je bio prazan. Udbe
nici nam govore da je arheolog koji je otkrio komoru i kameni
koveg (Zakaria Goneim) zakljuio da su u komoru prije njega
provalili pljakai grobova, koji su ukrali mumiju i sav ostali
sadraj grobnice; ali to nije posve istinito. U stvari, g. Goneim
vertikalna klizna vrata alabastarnog kovega naao je zatvorena
i zapeaena gipsom, a ostaci isuenog vijenca jo uvijek su bili
na lijesu. Kako se kasnije prisjeao, nae nade su narasle do vr
hunca; ali kad smo otvorili sarkofag, otkrili smo da je bio prazan
i neupotrijebljen. Je li tamo ikada bio pokopan neki kralj? Dok
neki jo uvijek tvrde da jest, drugi su uvjereni da je Sekemketova
piramida (poklopci upova s njegovim imenom potvruju ovu
identifikaciju) bila samo kenotaf (prazna, simbolina grobnica).
Trea stepenasta piramida, ona koja se pripisuje Kabau, ta
koer je sadravala pogrebnu k o m o r u ; pronaena je potpuno
prazna: bez mumije, ak i bez sarkofaga. Arheolozi su u njenoj
blizini otkrili podzemne ostatke jo jedne, nedovrene piramide,
za koju se vjeruje da ju je zapoeo Kabaov nasljednik. Njene gra
nitne podzemne razine sadravale su neobian ovalni sarkofag
utonuo u kameni pod (poput ultramodernih kada). Njegov je
poklopac jo bio na mjestu, vrsto zatvoren cementom. Unutra
nije bilo niega.
Naknadno su pronaeni ostaci drugih triju malih piramida,
koje se pripisuju vladarima tree dinastije. Podzemni dijelovi je
dne od njih jo nisu istraeni. U drugoj nije pronaena pogrebna
komora. U treoj, komora nije sadravala nikakve dokaze da je u
njoj ikada itko bio pokopan.
Nita nije pronaeno ni u pogrebnoj komori sruene pira
mide u Maidumu, ak ni sarkofag. Umjesto toga, Flinders Petrie je
pronaao samo ostatke drvenog kovega, koje je proglasio ostaci
ma lijesa Sneferuove mumije. Znanstvenici su danas jedinstveni
u miljenju da se radilo o ostacima mnogo kasnijeg intruzivnog
pokopa. Piramida u Maidumu okruena je brojnim mastabama
iz razdoblja tree i etvrte dinastije, u kojima su pokapani lanovi
kraljevske obitelji i druge vane osobe toga vremena. Ograeni
prostor oko piramide bio je povezan s niom strukturom (tako
zvanim pogrebnim hramom) koja se danas nalazi ispod povrine
Nila. Mogue je da je tamo, okrueno i zatieno svetim vodama
rijeke, faraonovo tijelo poloeno na posljednji poinak.
Sljedee dvije piramide predstavljaju jo veu neugodnost za
teoriju o piramidama kao grobnicama. Dvije piramide u Dah-
shuru (Zakrivljenu i Crvenu), podigao je isti faraon, Sneferu.
Prva je imala dvije pogrebne k o m o r e , a druga tri. Jesu li sve
bile za Sneferua? Ako je svaki faraon sagradio po jednu piramidu
da mu slui kao grobnica, zato je Sneferu sagradio dvije pira
mide? Ne treba ni rei da su komore bile potpuno prazne kad su
pronaene, ak i bez sarkofaga. Nakon to je Egipatska sluba za
starine provela neto upornija istraivanja 1947. i ponovno 1953.
(posebno u Crvenoj piramidi), u izvjetaju je priznato da tamo
nije pronaeno nita to bi ukazivalo na kraljevu grobnicu.
Teorija o piramidi za svakog faraona sada smatra da je slje
deu piramidu sagradio Sneferuov sin, Kufu; a imamo Herodo-
tove tvrdnje ( i tvrdnje rimskih povjesniara koji su se oslanjali
na njegove radove) da je to bila Velika piramida u Gizi. Njene
komore, ak i neoskvrnuta Kraljeva k o m o r a , bile su prazne.
Nije nas to trebalo iznenaditi, jer je Herodot (Povijest, sv. II, str
127) napisao da vode Nila, koje pretjeu umjetnim kanalom,
okruuju otok na kojem navodno lei Keopsovo tijelo. Da li se
onda faraonova prava grobnica nalazila negdje nie u dolini i
blie Nilu? U ovom trenutku to nitko ne moe rei.
Kefra, kome se pripisuje Druga piramida u Gizi, nije bio
Kufuov izravni nasljednik. Izmeu njih dvojice, osam je godina
vladao faraon po imenu Radedef. Iz razloga koje znanstvenici
ne mogu objasniti, on je za svoju piramidu izabrao mjesto dosta
udaljeno od Gaze. Njegova piramida, upola manja od Velike pi
ramide, sadravala je uobiajenu pogrebnu k o m o r u . Kad se do
nje dolo, otkriveno je da je potpuno prazna.
Druga piramida u Gizi ima dva ulaza na svojoj sjevernoj stra
ni, umjesto uobiajenog jednog (vidi sl. 129). Prvi poinje - to je
takoer neuobiajeno - izvan piramide i vodi do jedne nedovr-
ene komore. Drugi vodi do komore poravnate s vrhom pirami
de. Kad je u nju 1818. uao Giovanni Belzoni, granitni sarkofag
zateen je prazan, a njegov poklopac leao je razbijen na podu.
Jedan natpis na arapskom jeziku govorio je o ulasku u komoru
nekoliko stoljea ranije. to su Arapi pronali, ako su uope ita
pronali, nigdje nije zabiljeeno.
Trea piramida u Gizi, premda dosta manja od druge dvije,
ima mnoga jedinstvena ili neobina obiljeja. Njena jezgra sagra
ena je od najveih kamenih blokova u svim trima piramidama;
njenih donjih esnaest redova nije bilo prekriveno bijelim va
pnencem, nego izvanrednim granitom. Najprije je sagraena kao
jo manja prava piramida (sl. 129), zatim joj je veliina udvostru
ena. Kao posljedica toga, ima dva upotrebljiva ulaza; pored njih
ima i trei, moda probni ulaz, kojega graditelji nisu dovrili.
U jednu od njenih raznih komora, onu koju se smatra glavnom
pogrebnom k o m o r o m , uli su 1837. Howard Vyse i John Per
ring. U komori su pronali velianstveno ukraeni bazaltni sar
kofag; bio je, kao i obino, prazan. Ali Vyse i Perring su u blizini
pronali dio drvenog lijesa na kojem je bilo napisano kraljevsko
ime Men-ka-Ra, i ostatke mumije moda Menkaraove - to
je bila izravna potvrda Herodotove tvrdnje da je Trea piramida
pripadala Mikerinu. Meutim, modernom metodom utvriva
nja starosti pomou ugljika utvreno je da drveni lijes nesu-
mnjivo potjee iz saitskog razdoblja - to znai da nije stariji od
660. pr. Kr. (K. Michalowsky, Art of Ancient Egypt); ostaci mumije
potjeu iz ranih kranskih vremena. Oni nisu pripadali bilo ka
kvom izvornom pokopu.
Postoji odreena nedoumica oko toga da li je Men-ka-Ra bio
izravni nasljednik Kefraa, ali znanstvenici su sigurni da se njegov
nasljednik zvao epsekaf. Koja je od brojnih piramida koje nika
da nisu dovrene (ili koje su bile tako loe sagraene da iznad tla
od njih nije ostalo nita) pripadala epsekafu, jo uvijek nije ja
sno. Meutim, sigurno je da nije pokopan u njoj; pokopan je pod
monumentalnom mastabom (sl. 137) u ijoj se pogrebnoj komori
nalazio crni granitni sarkofag. U njega su bili provalili drevni
pljakai grobova, koji su odnijeli sadraj grobnice i sarkofaga.
Peta dinastija koja je uslijedila poela je s Userkafom. On je
svoju piramidu sagradio u Sakkari, u blizini kompleksa oko Zose-
rove piramide. Ona je oskvrnuta i od pljakaa grobova i intruzi-
vnim pokopima. Njegov nasljednik (Sahura) sagradio je pirami
du sjeverno od Sakkare (kod dananjeg Abusira). Iako je to jedna
od najbolje ouvanih piramida (sl. 138), u njenoj pravokutnoj
pogrebnoj komori nije nita pronaeno. Ali velianstvenost
njenih hramova, koji su se protezali od nje do doline Nila, kao i
injenica da je jedna od donjih hramskih prostorija bila ukraena
kamenim stupovima nalik na palme, moda ukazuju na to da se
Sahuraova prava grobnica nalazila negdje u blizini piramide.
Neferirkara, koji je sljedei doao na egipatsko prijestolje, svoj
je pogrebni kompleks sagradio nedaleko od Sahuraovog. Komo
ra u njegovoj nedovrenoj (ili propaloj) piramidi bila je prazna.
Spomenici njegovog nasljednika nisu pronaeni. Sljedei vladar
sagradio je svoju piramidu veim dijelom od suenih zemljanih
opeka i drva umjesto od kamena; pronaeni su tek oskudni osta
ci te graevine. Neuserra, koji je sljedei doao na vlast, sagradio
je svoju piramidu u blizini piramida svojih predaka. Sadravala
je dvije odaje - ni u jednoj nije bilo ni traga od pokopa. Neuserra
je, meutim, poznatiji po svom pogrebnom hramu, koji je podi
gnut u obliku zdepastog, kratkog obeliska na krnjoj piramidi (sl.
139). Obelisk je bio visok 36 metara, a vrh mu je bio prekriven
pozlaenim bakrom.
Piramida sljedeeg faraona nije pronaena; moda se pretvo
rila u gomilu kamenja koju je prekrio pokretni pustinjski pijesak.
Ona koja je pripadala njegovom nasljedniku identificirana je tek
1945. Njen podzemni dio sadravao je uobiajenu komoru, koja
je bila gola i prazna.
Piramida koju je sagradio Una - posljednji faraon pete dina
stije ili, prema nekima, prvi iz este - predstavljala je veliku pre
kretnicu u obiajima. U njoj je Gaston Maspero prvi put (1880.)
pronaao Tekstove piramida, ispisane po zidovima piramidinih
komora i hodnika. etiri piramide narednih vladara este dina
stije (Tetija, Pepija I, Merneraa i Pepija II) po svojim su pogre
bnim kompleksima i ispisivanju Tekstova piramida po zidovima
slika 137

slika 138

slika 139
bile imitacija Unaove piramide. Bazaltni ili granitni sarkofazi
pronaeni su u svim njihovim pogrebnim k o m o r a m a ; mahom
su bili prazni, s tom iznimkom to je u sarkofagu u Merenraovoj
piramidi pronaena mumija. Ubrzo je utvreno da nije pripadala
kralju, ve je tu dospjela kasnijim, intruzivnim pokopom.
Gdje su stvarno pokopani vladari este dinastije? Kraljevske
grobnice te i prethodnih dinastija bile su daleko na jugu, u Abi-
dosu. To bi, uz druge dokaze, trebalo u potpunosti raspriti shva
anja da su grobnice bile kenotafi, a piramide prave grobnice;
usprkos tome, stara uvjerenja teko se mijenjaju.
injenice govore suprotno. Piramide staroga kraljevstva ni
kada nisu sadravale faraonovo tijelo, jer nikada nisu ni bile pre
dviene da uvaju faraonovo tijelo. U faraonovom simuliranom
putovanju prema Obzoru, one su bile sagraene kao svjetionici
koji su vodili njegov ka prema Stepenitu do neba - ba kao to
su piramide koje su izvorno gradili bogovi sluile kao svjetionici
bogovima dok su plovili preko n e b a .
Nae je uvjerenje da faraoni, jedan za drugim, nisu pokuava
li imitirati Zoserovu piramidu, nego Piramide bogova: piramide
u Gizi.
EGIPAT: GLAVNE LOKACIJE PIRAMIDA

slika 140
13
KRIVOTVORENJE
FARAONOVOG IMENA
Krivotvorenje radi stjecanja slave i bogatstva nije rijetka po
java u trgovini i umjetnosti, u znanosti i bavljenju starinama. Ako
ga se razotkrije, moe uzrokovati gubitke i sramotu. Odri li se,
moe promijeniti povijesne zapise.
To je, po naem miljenju, ono to se dogodilo s Velikom pira
midom i njenim navodnim graditeljem, faraonom Kufuom.
Novo sustavno i disciplinirano arheoloko prouavanje lo
kaliteta s piramidama koji su na brzinu otkopani prije jednog i
pol stoljea (u mnogim sluajevima to su uinili lovci na blago),
potaknulo je brojna pitanja u vezi s nekim od ranijih zakljua
ka. Vjerovalo se da je razdoblje piramida poelo sa Zoserovom
stepenastom piramidom, i da je bilo obiljeeno postupnim na
predovanjem prema pravoj piramidi, to je na kraju i postignuto.
Ali zato je bilo tako vano sagraditi pravu piramidu? Ako se
umijee gradnje piramida postupno usavravalo, zato su mnoge
piramide koje su graene nakon piramida u Gizi bile loije, umje
sto da budu savrenije od onih u Gizi?
Je li Zoserova stepenasta piramida bila model drugim pi
ramidama, ili je ona sama bila imitacija nekog starijeg modela?
Znanstvenici danas vjeruju da je prva, manja stepenasta pirami
da (sl. 125) koju je Imhotep podigao nad mastabom bila obloe
na prekrasnim, kvalitetnim bijelim vapnencem (Ahmed Fakhry,
The Pyramids); meutim, prije nego to je oblaganje dovreno,
on se odluio na jo jednu izmjenu - dograivanje jedne jo
vee piramide preko prve. No, kako nam govore novi dokazi,
ak je i ta konana stepenasta piramida bila obloena, kako bi
izgledala kao prava piramida. Oplata, koju su otkrile arheoloke
misije Sveuilita Harvard pod vodstvom Georga Reisnera, bila
je primitivno napravljena od zemljanih opeka, koje su, razumije
se, prilino brzo propale - ostavljajui dojam da je Zoser sa
gradio stepenastu piramidu. tovie, te zemljane opeke, kako je
otkriveno, bile su obojene vapnom kako bi simulirale oplatu od
bijelog vapnenca.
Koga je to, dakle, Zoser pokuavao oponaati? Gdje je Im
hotep vidio ve sagraenu i dovrenu pravu piramidu, glatkih
strana i s oplatom od vapnenca? I jo jedno pitanje: ako su, kao
to trenutno priznata teorija zagovara, pokuaji u Maidumu i
Sakkari da se sagradi glatka piramida od 52 propali, pa je Snefe-
ru morao varati i sagraditi navodno prvu pravu piramidu pod
kutom od samo 43 - zato je onda njegov sin odjednom odluio
sagraditi mnogo veu piramidu pod opasnim kutom od 52 - i
navodno to postigao bez ikakvih potekoa?
Ukoliko su piramide u Gizi bile tek obine piramide u nizu
od po jedne piramide za svakog faraona - zato Kufuov sin Ra
dedef nije sagradio svoju piramidu u blizini oeve, u Gizi? Prisje
timo se: druge dvije piramide u Gizi navodno jo nisu postojale,
tako da je Radedef imao cijelo to podruje na raspolaganju za
podizanje piramida po volji.
K tomu, ako su arhitekti i inenjeri njegovog oca postali
majstori umijea gradnje piramida, gdje su bili kada je Radadefu
trebalo pomoi sagraditi slinu dojmljivu piramidu, umjesto po
svemu inferiorne i kratkotrajne kakva je bila ona koja je nosila
njegovo ime?
Je li razlog tomu da nijedna druga piramida osim Velike pi
ramide nema uzlazni hodnik to to je jedinstveni uzlazni hodnik
bio uspjeno blokiran i skriven sve do 820. po Kr - tako da su svi
oni koji su kopirali ovu piramidu znali samo za silazni prolaz?
Nepostojanje hijeroglifskih natpisa u tri piramide u Gizi ta
koer nas primorava da si postavimo isto pitanje koje je postavio
James Bonwick prije jednog stoljea (Pyramid Facts and Fancies):
"Tko je u stanju povjerovati da bi Egipani ostavili tako izvan
redan spomenik bez ikakvih hijeroglifskih natpisa - oni, koji su
ispisivali bezbrojne hijeroglife po svim graevinama bilo kakve
namjene?". Njihov izostanak, moe se pretpostaviti, proizlazi iz
injenice da su piramide ili sagraene prije nastanka hijeroglif-
skog pisma, ili ih nisu sagradili Egipani.
Ovo su neki od argumenata koji uvruju nae uvjerenje da
su se Zoser i njegovi nasljednici, zapoevi s obiajem gradnje pi
ramida, upustili u oponaanje modela koji su ve ranije postojali:
piramida u Gizi. One nisu bile unaprijeena verzija ranijih Zose-
rovih pokuaja; umjesto toga, bile su prototipovi koje su Zoser i
faraoni poslije njega pokuavali kopirati.
Neki su znanstvenici iznijeli miljenje da su male satelitske
piramide u Gizi zapravo bile umanjeni modeli (otprilike u mje
rilu 1:5) koje su drevni Egipani koristili ba kao to dananji
arhitekti koriste makete za procjene i snalaenje; no, danas je
poznato da one predstavljaju kasnije dodatke. Meutim, mi vje
rujemo da je zaista postojao takav umanjeni model; Trea pirami
da, sa svojim oiglednim strukturnim pokusima. Nakon toga su, po
naem miljenju, dvije vee piramide sagraene kao par svjetionika
za Anunnakije.
Ali to je bilo s Menkaraom, Kefraom i Kufuom, koji su (kako
nam je rekao Herodot) bili graditelji ovih piramida?
I doista, to je bilo s njima? Hramovi i prilazi povezani s
Treom piramidom zaista nose dokaze da je njihov graditelj bio
Menkara - dokaze koji ukljuuju natpise s njegovim imenom i
nekoliko prekrasnih kipova koji ga prikazuju u zagrljaju Hathor
i drugih boica. Ali sve to dokazuje samo da je Menkara sagra
dio ove dodatne strukture, povezujui sebe s piramidom - a ne
da je sagradio i piramidu. Anunnakijima su, kao to je logino
pretpostaviti, trebale samo piramide, i nisu gradili hramove za
oboavanje samih sebe; samo je faraonu trebao pogrebni hram,
hram-mrtvanica i druge graevine povezane s njegovim puto
vanjem do bogova.
U unutranjosti same Tree piramide nije pronaen nijedan
natpis, kip, pa ak ni ukraeni zid; tek gola, stroga preciznost.
Jedini navodni dokaz pokazao se lanim: dijelovi drvenog lijesa
na kojima je bilo napisano Menkaraovo ime dokazano potjeu iz
vremena od nekih 2.000 godina nakon njegove vladavine, a mu
mija koja je pristajala lijesu bila je iz ranih kranskih vremena.
Tako ne postoji nikakav dokaz koji bi govorio u prilog teoriji da
je Menkara - ili bilo koji drugi faraon - imao ikakve veze s na
stankom i gradnjom same piramide.
Druga piramida je, slino ovoj, potpuno golih zidova. Kipovi
koje nose Kefrinu kartuu (duguljastu ovalnu plou na kojoj je
pisalo faraonovo ime) pronaeni su samo u hramovima koji se
nadovezuju na piramidu. No ne postoji nita to bi ukazivalo na
to da ju je on sagradio.
to je, dakle, s Kufuom?
S jednim izuzetkom, kojeg emo kasnije razotkriti kao vjeroja
tnu prijevaru, jedina tvrdnja da je on sagradio Veliku piramidu
potjee od Herodota (i rimskih povjesniara koji su se oslanjali
na njegova djela). Herodot ga je opisao kao vladara koji je ugnje
tavao svoj narod trideset godina kako bi sagradio prilaz i pirami
du. Ipak, sudei po svemu ostalom, Kufu je vladao samo dvadeset
i tri godine. Ako je bio tako sjajan graditelj, okruen najveim
arhitektima i zidarima, gdje su drugi njegovi spomenici, gdje su
njegovi kipovi u natprirodnoj veliini?
Nema ih, a po nedostatku ostataka takvih spomenika u nje
govu ast moe se zakljuiti da je Kufu bio vrlo slab graditelj, a ne
velianstven. Imao je, meutim, jednu briljantnu zamisao: naa
je pretpostavka da je, vidjevi propalu oplatu od glinenih opeka
na stepenastoj piramidi, sruenu piramidu u Maidumu, naglu
promjenu nagiba na prvoj Sneferuovoj piramidi, krivi nagib na
Sneferuovoj drugoj piramidi - Kufu doao na veliku ideju. Tamo
u Gizi stajale su savrene piramide na koje nitko nije polagao
pravo. Nije li mogao zatraiti dozvolu bogova da oko jedne od
njih sagradi pogrebne hramove koji su bili potrebni za njegovo
putovanje u zagrobni ivot? Nije bilo nikakvog naruavanja sve
tosti same piramide: svi hramovi, ukljuujui i Dolinski hram u
kojem je Kufu vjerojatno pokopan, nalazili su se izvan nje: bili
su uz Veliku piramidu, ali je nisu ak ni dodirivali. Tako je Velika
piramida postala poznata kao Kufuova.
Kufuov nasljednik Radadef odbacio je oevu ideju, radije
sagradivi vlastitu piramidu, poput Sneferua. Ali zato je otiao
sjeverno od Gize, umjesto da svoje svetite smjesti kraj oevog?
Jednostavno objanjenje glasi da je plato Gize ve bio posve po
punjen - trima starijim piramidama, kao i satelitskim graevina
ma koje je u blizini podigao Kufu...
Vidjevi Radadefov neuspjeh, sljedei faraon - Kefra - iza
brao je Kufuovo rjeenje. Kada je dolo vrijeme da mu zatreba
piramida, nije vidio nikakvo zlo u tome da prisvoji ve gotovu,
drugu veliku piramidu, okruivi je vlastitim hramovima i sa
telitskim graevinama. Njegov nasljednik Menkara nakon toga
sebe je povezao s posljednjom preostalom piramidom, takozva
nom Treom piramidom.
Nakon to su ve postojee piramide na taj nain zauzete,
kasniji faraoni bili su prisiljeni doi do piramida na tei nain:
pokuavajui ih sagraditi...
Kao to je bio sluaj i s onima koji su to pokuali ranije (Zo-
serom, Sneferuom, Radedefom), njihovi napori urodili su inferi
ornim imitacijama tri starije piramide.
U prvi mah, naa teorija da Kufu (kao ni ostala dvojica) nije
imao nikakve veze s gradnjom piramide koja se povezuje s njim
moe zvuati nategnuto i neuvjerljivo. Meutim, nije tako. Kao
dokaz tomu, pozvat emo se na rijei samog Kufua.
Pitanje da li je Kufu zaista sagradio Veliku piramidu ozbiljne je
egiptologe poelo muiti prije jednog i pol stoljea, kada je otkri
ven jedini predmet na kojem se Kufu spominje i povezuje s pirami
dom. Zbunjujue je bilo to to je predmet potvrivao da ju on nije
sagradio: piramida je ve postojala u vrijeme njegove vladavine!
Dokazni materijal je stela od vapnenca (sl. 141) koju je 1850-
ih otkrio Auguste Mariette meu ruevinama Izidinog hrama,
u blizini Velike piramide. Pripadajui natpis identificira ju kao
spomenik kojeg je Kufu podigao sebi u ast, kako bi obiljeio
obnovu Izidinog hrama te slika i simbola bogova koje je Kufu
pronaao u uruenom hramu. Uvodni stihovi nepogrjeivo iden
tificiraju Kufua po njegovoj kartui:

Ankh Hor Mezdau Suten-bat Khufu tu Ankh


ivio Hor Mezdau; kralj (u) Kufuu, dan je ivot!
Gornjeg i Donjeg Egipta,

On je utemeljio hram Izide, Gospodarice piramida,

kraj Hrama Sfinge

Prema natpisu na ovoj steli (koja se nalazi u Kairskom mu


zeju), Velika piramida ve je stajala na svom mjestu kad je Kufu
stigao na scenu.
Njena gospodarica bila je boica Izida - ona je pripadala toj
boici, a ne Kufuu. Osim toga, i Sfinga - pripisivana Kefrau, koji
ju je navodno sagradio zajedno s Drugom piramidom - ve je le
ala na svojoj dananjoj lokaciji. U nastavku se natpisa podrobno
slika 141
opisuje poloaj Sfinge, a spominje se i injenica da je jedan njen
dio otetila munja - to oteenje vidljivo je i dan-danas.
Kufu u svom natpisu dalje tvrdi da je sagradio piramidu za
princezu Henutsen pored hrama boice. Arheolozi su pronali
nezavisne dokaze da je najjunija od tri male piramide u blizini
Velike piramide - mala piramida koja je najblia Izidinom hramu
- zaista bila posveena Henutsen, Kufuovoj supruzi. Tako se sve
to stoji u natpisu slae s poznatim injenicama; ali jedina Ku
ova tvrdnja u vezi s gradnjom piramida govori da je sagradio
malu piramidu za princezu. Velika piramida, tvrdi on, ve je bila
tamo, kao i Sfinga (a moe se zakljuiti da to vrijedi i za druge
dvije male piramide).
Ova potvrda naih teorija postaje jo uvjerljivija kada vidimo
da u drugom dijelu natpisa Veliku piramidu naziva Hathorinom
zapadnom p l a n i n o m :

ivio Hor
Mezdau;
Kralju Gornjeg i Donjeg Egipta, Kufuu,
Dan je ivot!
Svojoj majci Izidi, Boanskoj majci,
Gospodarici "Hathorine zapadne planine",
on je napravio (ovaj) natpis na steli.
Prinio (joj) je novu svetu rtvu.
Sagradio (joj) je kamenu Kuu (hram),
obnovio je bogove pronaene u njenom hramu.

Hathor je, kao to je poznato, bila gospodarica Sinajskog po


luotoka. Ako je najvii vrh na poluotoku bila njena Istona pla
nina, Velika piramida bila je njena Zapadna planina - a to dvoje
sluilo je kao uporite sletnog koridora.

'Inventarna stela', kako je kasnije nazvana, ima sva obiljeja


autentinosti. Ipak, znanstvenici iz vremena njenog otkria (i
mnogi drugi do dananjeg dana) nisu bili u stanju pomiriti se s
neizbjenim zakljucima koji iz nje proizlaze. Kako nisu bili spre-
mni poremetiti cijelu strukturu piramidologije, Inventarnu stelu
proglasili su krivotvorinom - natpisom koji je napravljen davno
nakon Kufuove smrti (da citiramo Selima Hassana, Excavations
at Giza), ali koja nosi njegovo ime "kako bi podrala neke lane
tvrdnje lokalnih sveenika."
James H. Breasted - ija knjiga Ancient Records of Egypt pred
stavlja klasino djelo o drevnim egipatskim natpisima - 1906. je
napisao da je "spominjanje Sfinge i takozvanog hrama kraj nje u
Kufuovo vrijeme inilo ovaj objekt od poetka vrlo zanimljivim.
To bi spominjanje bilo od izuzetne vanosti kad bi spomenik
potjecao iz Kufuovog vremena; ali pravopisni dokazi o njegovom
kasnijem podrijetlu posve su nedvojbeni." On se nije slagao s
Gastonom Masperom, vodeim egiptologom toga vremena, koji
je ranije iznio miljenje da je stela, ako zaista i potjee iz kasnijeg
vremena, kopija ranijeg autentinog izvornika. Usprkos sumnja
ma, Breasted je natpis uvrstio meu zapise iz etvrte dinastije. A
Maspero je, piui 1920. svoje opseno djelo The Down of Civili
zation, prihvatio sadraj Inventarne stele kao injenine podatke
u vezi sa ivotom i aktivnostima faraona Kufua.
emu, dakle, oklijevanje oko priznavanja autentinosti ovog
artefakta?
Inventarna stela proglaena je krivotvorinom zato to se i
nilo da je samo jedno desetljee ranije identifikacija Kufua kao
graditelja Velike piramide nedvojbeno potvrena. Naizgled ko
naan dokaz bile su crvenom bojom naslikane oznake, otkrivene
u zapeaenim komorama iznad Kraljeve komore, koje bi se mo
gle interpretirati kao oznake zidara napravljene u osamnaestoj
godini Kufuove vladavine (sl. 142). Budui da u komore prije
1837. kada su otkrivene nitko nije uao, oznake su morale biti
autentine; ukoliko je stela nudila kontradiktorne informacije,
onda je ona morala biti krivotvorena.
Ali dok analiziramo okolnosti u vezi s oznakama naslika
nim crvenom bojom, i provjeravamo tko su bili njihovi otkri
vai - istraivanje koje iz nekog razloga jo nitko nije poduzeo
- dolazimo do sljedeeg zakljuka: ukoliko je bilo krivotvorenja,
ono se nije dogodilo u drevnim vremenima, nego 1837. po Kr., a
SJEVERNA STRANA. KROVNO KAMENJE KOJE SE TREBALO PODIZATI OKOMITO

SJEVERNA STRANA

slika 142

krivotvoritelji nisu bili neki lokalni sveenici, ve dva (ili tri)


beskrupulozna Engleza...
- Pria poinje 29. 12. 1835. s dolaskom u Egipat puko
vnika Richarda Howarda Vysea, 'crne ovce' engleske aristokrat
ske obitelji. U to su vrijeme drugi asnici kraljevske vojske bili
prominentni meu redovima 'antikvara' (kako su u to doba
zvali arheologe), itali su radove pred uglednim drutvima i pri
mali javna priznanja. Bez obzira je li ili nije Vyse otiao u Egipat s
takvim idejama na umu, injenica je da se prilikom posjeta pira
midama u Gizi smjesta zarazio groznicom svakodnevnih otkria
do kojih su dolazili kako znanstvenici, tako i laici. Posebno su
ga uzbuivale prie i teorije Giovannija Battiste Caviglie koji je
traio tajne komore u unutranjosti Velike piramide.
Ve za nekoliko dana, Vyse je ponudio da e financirati Cavi-
glieva istraivanja bude li ga on prihvatio kao suotkrivaa. Cavi-
glia je glatko odbio tu ponudu, a uvrijeeni Vyse krajem 2.mj.
1936. otplovio je u Bejrut kako bi posjetio Siriju i Malu Aziju.
No, dugo putovanje nije umanjilo enju koja se u njemu pro
budila. Umjesto da se vrati u Englesku, u 10.mj. 1836. opet se
pojavio u Egiptu. Za vrijeme prethodnog posjeta sprijateljio se s
lukavim posrednikom J. R. Hillom, koji je u to vrijeme bio nad
zornik u tvornici bakra. Sada se upoznao s g. Sloaneom, koji
mu je doapnuo da postoje naini da se od egipatske vlade dobije
Firman - rjeenje o koncesiji - za ekskluzivno pravo na iskapa
nja u Gizi. Tako upuen, Vyse je otiao k britanskom konzulu,
pukovniku Campbellu, po potrebnu dokumentaciju. Na njego
vo zaprepatenje, Firmanom su Campbell i Sloan imenovani za
sudionike, a Caviglia je postavljen za nadglednika radova. Dana
2. 11. 1836. razoarani Vyse Cavigli je isplatio moj prvi
prilog od 200 dolara, te pun gnuanja otiao na razgledavanje
Gornjeg Egipta.
Kako Vyse pie u svojim kronikama Operations Carried on at
the Pyramids of Gizeh in 1937, u Gizu se vratio 24. 01. 1837,
izuzetno nestrpljiv da vidi kakav je napredak postignut. Ali
umjesto potragom za skrivenim komorama, Caviglia i njegovi
radnici bili su zauzeti iskapanjem mumija iz grobova oko pira
mida. Vyseov je bijes popustio tek kad je Caviglia priopio da mu
ima za pokazati neto vano: oznake koje su ostavili graditelji
piramida!
Iskapanja u grobnicama pokazala su da su drevni zidari ve
oklesano kamenje ponekad oznaavali crvenom bojom. Caviglia
je ustvrdio da je takve oznake pronaao pri osnovici Druge pira
mide. No, kad su to prouili zajedno s Vyseom, pokazalo se da je
crvena boja bila prirodna mrlja u kamenu.
A to je s Velikom piramidom? Caviglia je, pokuavajui utvr
diti kamo vode kanali za zrak iz Kraljeve k o m o r e , bio uvjere-
niji nego ikad da tamo gore moraju postojati tajne komore. Jedan
takav pregradak, do kojeg se moe doi puzanjem kroz uski pro
laz, otkrio je 1765. Nathaniel Davison (sl. 143). Vyse je zahtijevao
da se radovi usredotoe na taj dio; bio je oajan kada je otkrio
da je Cavigliu i Campbella vie zanimalo pronalaenje mumija,
koje je u to vrijeme elio imati svaki muzej. Caviglia je ak otiao
tako daleko da je jednu veliku grobnicu koju je pronaao nazvao
"Campbellova grobnica".
Odluivi da e sam voditi svoju 'predstavu', Vyse se iz Kaira
preselio na lokalitet s piramidama. "Prirodno je da sam elio doi
do nekih otkria prije negoli se vratim u Englesku.", priznao je
u svom dnevniku 27. 01. 1837. Na veliki troak svoje obitelji,
tada je izbivao ve znatno due od godine dana.
U tjednima koji su uslijedili, jaz izmeu njega i Caviglie jo
se vie produbio, i Vyse ga je zasipao raznim optubama. Dana
11. 02. njih su dvojica otro posvaali. Dvanaestog, Caviglia
je doao do velikog otkria u Campbellovoj grobnici: sarkofaga
ispisanog hijeroglifima i crvenih zidarskih oznaka na kamenim
zidovima grobnice. Trinaestog je Vyse po kratkom postupku
otpustio Cavigliu i naloio mu da se udalji s lokaliteta. Caviglia
se vratio samo jednom, petnaestog, kako bi pokupio svoje stvari;
godinama nakon toga upuivao je "neasne optube" protiv Vy-
sea, u detalje kojih Vyse u svojim kronikama nije elio ulaziti.

Davisonova Uski prolaz


komora

slika 143
Da li se radilo o stvarnim nesuglasicama, ili je Vyse namjerno
izazvao sukob kako bi mogao otjerati Cavigliu s lokaliteta?
Ispostavilo se da je Vyse tijekom noi 12. 02. potajno uao
u Veliku piramidu u drutvu izvjesnog Johna Perringa - ine
njera egipatskog Odjela za javne radove i egiptologa amatera
- kojeg je Vyse upoznao preko dobro obavijetenog g. Hilla. Oni
su prouili intrigantnu pukotinu koja je nastala na granitnom
bloku iznad Davisonove komore; trska koju su u nju ugurali nije
se savila; oito je iza nje bila nekakva prostorija.
Kakve su planove njih dvojica skovali tijekom ovog tajnog
nonog posjeta? O tome moemo samo nagaati na temelju ka
snijih dogaaja. injenica je da je Vyse sljedeeg jutra otpustio
Cavigliu i na njegovo mjesto postavio Perringa. Vyse je u svom
dnevniku zapisao: "vrsto sam odluio provesti iskapanja iznad
krova (Davisonove) komore, gdje oekujem da u nai pogrebnu
odaju.". Dok je Vyse zapoljavao sve vie ljudi i ulagao sve vie
novca u ovo istraivanje, kraljevska obitelj i drugi dostojanstve
nici dolazili su pogledati otkria u Campbellovoj grobnici; bilo je
malo novih stvari u unutranjosti piramide koje im je Vyse mo
gao pokazati. Frustriran zbog toga, Vyse je svojim ljudima zapo
vjedio da ponu buiti rame Sfinge, u nadi da e pronai zidarske
oznake. Kako to nije urodilo plodom, ponovno je usredotoio
pozornost na skrivenu komoru.
Sredinom oujka Vyse se suoio s novim problemom: drugi
projekti poeli su odvlaiti njegove radnike. Udvostruio im je
plau, pod uvjetom da rade dan i no: shvatio je da vrijeme istie.
U oaju, Vyse je odustao od svakog opreza, te je naredio da se
pone koristiti eksploziv za probijanje puta kroz kamenje koje
mu je blokiralo napredovanje.
Do 27. 03. radnici su uspjeli probiti malu rupu kroz grani
tne blokove. Protivno logici, Vyse je nakon toga otpustio predra-
dnika, izvjesnog Paula. Sljedeeg dana Vyse je napisao: "Ugurao
sam svijeu na vrhu tapa kroz malu rupu koja je probijena pre
ma komori iznad Davisonove, i doao do poniavajueg otkria
da se radi o konstrukcijskoj komori poput one ispod nje.". Otkrio
je skrivenu komoru! (sl. 144.)
Wellingtonova komora

KRALJEVA
KOMORA

KOVEG

slika 144

Proirivi rupu dinamitom, Vyse je 30. 03. uao u novoot-


krivenu komoru, u pratnji g. Hilla. Detaljno su je prouili. Bila je
hermetiki zatvorena, bez bilo kakvih otvora. Njen pod sastojao
se od grube strane velikih granitnih blokova koji su tvorili strop
Davisonove komore ispod nje. "Crni sediment bio je ravnomjer
no rasporeen po itavom podu, i u njemu se vidjela svaka naa
stopa." (Priroda ovog crnog praha, koji se "nataloio do odree
ne debljine", nikada nije utvrena.) "Svod je bio prekrasno ugla
an i imao je najfinije spojeve." Bilo je jasno da u komoru nitko
prije njih nije uao; ipak, u njoj nije bilo ni sarkofaga ni blaga. Bila
je gola - potpuno prazna.
Vyse je naloio da se rupa proiri, i poslao poruku britanskom
konzulu u kojoj je objavio da je novi pregradak nazvao "Welling
tonova komora". Naveer, "kad su stigli g. Perring i g. Mash, otili
smo u Wellingtonovu komoru i obavili razna mjerenja, te pritom
smo otkrili klesarske oznake". Kakve li iznenadne sree!
Bile su sline crvenim oznakama pronaenim u grobnicama
izvan piramide. Izgleda da su potpuno promakle Vyseu i Hillu
dok su sami detaljno pretraivali komoru. Ali zajedno s g. Per-
ringom i g. Mashom - graevinskim inenjerom koji je doao
na Perringov poziv - etiri su ovjeka bila svjedoci jedinstvenog
otkria.
injenica da je Wellingtonova komora bila gotovo identina
Davisonovoj navela je Vysa na pomisao da bi se iznad njih mogla
nalaziti jo neka komora. Vyse je 4. 04. bez objanjenja otpu
stio preostalog predradnika, izvjesnog Giachina. Dana 14. 04.
nalazite su posjetili britanski konzul i austrijski generalni kon
zul, zatraivi da se izrade kopije zidarskih oznaka. Vyse je upo
slio Perringa i Masha - ali im je dao upute da prvo kopiraju rani
je pronaene oznake u Campbellovoj grobnici; one jedinstvene u
Velikoj piramidi zbog nekog su razloga mogle priekati.
Uz obilnu primjenu eksploziva, u pregradak iznad Wellingto-
novog (Vyse ga je imenovao po lordu Nelsonu) provaljeno je 25.
04.. Bio je jednako prazan kao i ostali, a pod je takoer bio
prekriven zagonetnom crnom prainom. Vyse je izvijestio da je
pronaao nekoliko klesarskih oznaka ispisanih crvenom bojom
na blokovima, posebno na zapadnoj s t r a n i . Cijelo to vrijeme, g.
Hill je ulazio i izlazio iz komora, toboe zato da bi u njima ispisao
(kako?) imena Wellingtona i Nelsona. Dvadeset sedmoga, g. Hill
- ne Perring ili Mash - kopirao je klesarske oznake. Vyse je ozna
ke iz Nelsonove komore (ali ne i one iz Wellingtonove) objavio u
svojoj knjizi (sl. 145a).
Dana 7. 05. eksplozivom je probijen put u jo jednu
komoru iznad Nelsonove, koju je Vyse privremeno nazvao po
lady Arbuthnot. U dnevniku se ne spominju nikakve klesarske
oznake, iako su tu kasnije pronaene u velikom broju. Na novim
je oznakama bilo posebice upadljivo to to su ukljuivale i broj
ne kartue - to je moglo znaiti jedino da se radi o kraljevom
imenu (sl. 145b). Da li je to Vyse zaista naiao na zapisano ime
faraona koji je sagradio piramidu?
Dana 18. 05. dr. Walni prijavio se za prijepis znakova
pronaenih u Velikoj piramidi, kako bi ih poslao g. Roselliniju,
egiptologu koji se specijalizirao za odgonetanje kraljevskih ime
na. Vyse je spremno odbio taj zahtjev.
Sljedeeg dana, u drutvu Lorda Arbuthnota, g. Brethela i g.
Ravena, Vyse je uao u Komoru lady Arbuthnot, i njih etvorica
a

slika 145
su "usporedili crtee g. Hilla s klesarskim oznakama u Velikoj
piramidi, potom smo potpisali svjedoenje o njihovoj tonosti.".
Ubrzo nakon toga probijen je prolaz u posljednju komoru, i
pronaene su nove oznake - ukljuujui i kraljevsku kartuu.
Vyse je zatim otiao u Kairo i predao ovjerene kopije natpisa na
kamenju britanskoj ambasadi, kako bi bile slubeno proslijeene
u London.
Njegov je posao bio zavren: otkrio je dotad nepoznate ko
more i dokazao identitet graditelja Velike piramide; jer u kartu-
ama je pisalo kraljevsko ime Kh-u-f-u
O ovom otkriu do dananjeg dana svjedoi svaki udbenik.
Posljedice Vyseovih otkria bile su goleme, a njihovo pri
hvaanje bilo je zajameno, nakon to je uspio na brzinu dobiti
potvrdu Britanskog muzeja u Londonu.
Nije poznato kada su faksimili koje je napravio g. Hill stigli
do muzeja, i kada je tono njihova analiza stigla do Vysea; ali
on je miljenje muzeja (iz pera strunjaka za hijeroglife Samue-
la Bircha) unio u svoje kronike 27. 05. 1837. inilo se da je
duga analiza potvrdila Vyseova oekivanja: imena na kartuama
mogla su se itati kao Kuju ili varijacije istog imena: ba kao to
je napisao Herodot, Keops je bio graditelj Velike piramide.
Ali u uzbuenju koje je, prirodno, uslijedilo, nedovoljna se
panja poklanjala brojnim 'ako' i 'ali' u miljenju muzeja. Ono je
sadravalo i trag koji nas je uputio na mogunost da se radi o
krivotvorini: nespretnu pogreku krivotvoritelja.
Za poetak, g. Birchu su kod mnogih oznaka bih' sumnjivi
pravopis i oblik pisma. "Simboli ili hijeroglifi koje je klesar, ili
zidar, ispisao crvenom bojom na kamenju u komorama Velike
piramide oigledno predstavljaju klesarske oznake", primijetio
je u svom uvodnom odlomku. Odmah potom slijedi i ograda:
"Premda nisu vrlo itki, iz razloga to su pisani poluhijeratskim
ili linearnim hijeroglifskim znakovima, meu njima ima vrlo za
nimljivih toaka..."
G. Bircha je zbunjivalo to to su oznake koje bi trebale datirati
s poetka etvrte dinastije napisane pismom koje se poelo javlja
ti tek jedno stoljee kasnije. Pisanje hijeroglifskih znakova, koji
su nastali iz piktograma - 'pisanih slika' - zahtijevalo je veliku
vjetinu i dugotrajnu vjebu; zato je s vremenom, u trgovinskim
ugovorima, u upotrebu uao bri, jednostavniji i linearniji oblik,
poznat kao hijeratsko pismo. Tako su hijeroglifski simboli koje
je otkrio Vyse pripadali drugom razdoblju. Oni su takoer bili
vrlo nerazumljivi, i g. Birch je imao velikih problema s njihovim
itanjem: "Znaenje hijeroglifa koji slijede nakon vlastitog imena
u istom linearnom stilu kartua, nije previe oigledno... Simboli
nakon imena vrlo su nerazumljivi.". Mnogi od njih izgledali su
mu kao da su "pisani znakovima vrlo slinim hijeratskima" - iz
jo mnogo kasnijeg razdoblja od poluhijeratskih znakova. Neki
od simbola bili su vrlo neuobiajeni, nikad vieni u bilo kojem
drugom egipatskom natpisu: "Nakon Sufisove (Keopsove) kar-
tue", napisao je, "slijedi hijeroglif kojem bi bilo teko pronai
slinog.". Druge simbole bilo je "jednako teko protumaiti".
G. Birch je takoer bio zbunjen "neobinim redoslijedom
simbola" u najvioj, nadsvoenoj komori (koju je Vyse nazvao
"Campbellova komora"). Tamo je hijeroglifski simbol za "dobro,
milostivo" upotrijebljen kao brojka - takva upotreba nije otkri
vena nikada ni prije ni kasnije. Pretpostavljeno je da taj neobino
napisan broj znai 'osamnaesta godina' (Kufuove vladavine).
Jednako neobini bili su simboli koji su slijedili za kraljev
skom kartuom, pisani "istim linearnim nainom kao kartua".
On je pretpostavio da znae kraljevsku titulu, neto kao "Moni
u Gornjem i Donjem Egiptu". Slinosti s ovim redom simbola
uspio je pronai jedino u "tituli koja se nalazi na lijesu Amasisove
kraljice" iz saitskog razdoblja. Nije smatrao potrebnim naglasiti
da je faraon Amasis vladao u estom stoljeu pr. Kr. - vie od
2.000 godina nakon Kufua!
Tko god da je namazao crvene oznake o kojima je izvijestio
Vyse, koristio je nain pisanja (linearan), pisma (poluhijeratsko
i hijeratsko) i titule iz razliitih razdoblja - ali nita od toga nije
bilo iz Kufuovog vremena, i sve je bilo iz kasnijih razdoblja. Nji
hov autor takoer nije bio osobito pismen: mnogi hijeroglifi bili
su neitljivi, nepotpuni, na pogrenom mjestu, krivo upotrijeblje
ni ili potpuno nepoznati.
(Analizirajui ove natpise godinu dana kasnije, vodei njema
ki egiptolog tog vremena, Carl Richard Lepsius, bio je jednako
zauen injenicom da su pisani "znakovima naslikanim kistom
i crvenom bojom, koji su toliko nakoeni da nalikuju na hijerat-
ske znakove." Neki od hijeroglifa koji dolaze iza kartua, ustvrdio
je, bili su potpuno nepoznati, i "osobno ih nisam u stanju protu
maiti.")
Vrativi se na glavno pitanje, u vezi s kojim je od njega zatra
eno miljenje - identitet faraona koji se spominje na natpisima
- Birch iznosi pravu bombu: u piramidi se ne spominje jedno,
ve dva kraljevska imena!
Je li mogue da su dva kralja gradila istu piramidu? I ako je
tako, tko su oni bili?
Dva kraljevska imena koja se javljaju na natpisima, izvijestio je
Samuel Birch, nisu bila nepoznata: "ve su ranije pronaena u gro
bnicama dunosnika koji su radili za vladare te dinastije", tj. etvrte
dinastije, ijim faraonima su pripisivane piramide u Gizi. Jedna kar
tua (sl. 146a) tada je itana Sofu ili ofu; druga (146b) je sadravala
ovna, simbol boga Knuma, i itana je Senekuf ili Seneufu.
Pokuavajui analizirati znaenje imena sa znakom ovna,
Birch je primijetio da je "kartuu, slinu onoj koja se prvi put
javlja u Wellingtonovoj komori, objavio g. Wilkinson, Mater. Hie
roglyph, Plate of Unplaced Kings E; takoer, i g. Rosellini, tom. i.
tav. 1, 3, koji fonetske elemente od kojih je sastavljena ita 'Sene-
ufo', i to ime prema g. Wilkinsonu znai 'Sufisov brat'."
Meu egiptolozima je prihvaena teorija da je neki faraon
mogao dovriti piramidu koju je zapoeo njegov prethodnik
(kao to je sluaj s piramidom u Maidumu). Nije li to mogao
biti razlog zato se u istoj piramidi javljaju dva kraljevska imena?
Moda - ali sigurno ne u naem sluaju.
U sluaju Velike piramide to nije mogue zbog lokacija razli
itih kartua (sl. 147). Kartua za koju se pretpostavlja da joj je
mjesto u piramidi, ona koja se odnosi na Keopsa/Kufua, prona
ena je samo u najvioj, nadsvoenoj komori, onoj koja je dobila
ime Campbellova komora. Nekoliko kartua na kojima pie dru
go ime (koje se danas ita Knem-kuf) javlja se u Wellingtonovoj
a

slika 146
slika 147
komori i u Komori lady Arbuthnot (u Nelsonovoj komori nema
kartua). Drugim rijeima, nie komore nose ime faraona, koji
je ivio i vladao nakon Keopsa. Budui da se piramida ne moe
sagraditi drukije nego od temelja prema vrhu, takav raspored
kartua znai da je Keops, koji je vladao prije Kefrena, dovrio
piramidu vladara koji ga je naslijedio. To, dakako, nije mogue.
Prihvativi mogunost da su se dva imena odnosila na one
koje su drevni Popisi kraljeva zvali Sufis I (Keops) i Sufis II (Ke-
fren), Birch je pokuao rijeiti problem postavivi pitanje jesu li
oba imena, na neki nain, mogla pripadati Keopsu - jedno kao
njegovo pravo ime, drugo kao njegov praenomen. Ali njegov
konani zakljuak bio je da "prisutnost ovog (drugog) imena,
kao klesarske oznake, u Velikoj piramidi, predstavlja dodatnu
neugodnost", uz druga zbunjujua obiljeja natpisa.
Problem drugog imena jo uvijek nije bio rijeen u vrijeme
kad je najugledniji engleski egiptolog, Flinders Petrie, proveo
nekoliko mjeseci mjerei piramidu pola stoljea kasnije. "Naj-
destruktivnija teorija o ovom kralju (Knem-kufu) ona je da je
on ista osoba kao Kufu.", zapisao je Petrie u knjizi The Pyramids
and Temples of Gizeh, navodei brojne argumente koje su do tada
protiv ove teorije iznijeli drugi egiptolozi. Petrie je pokazao da su,
zbog brojnih razloga, dva imena pripadala razliitim kraljevima.
Zato se, dakle, oba imena javljaju u Velikoj piramidi na tim loka
cijama? Petrie je vjerovao da je jedino prihvatljivo objanjenje da
su Keops i Kefren bili suregenti, tj. da su vladali zajedno.
Budui da nisu pronaeni nikakvi dokazi koji bi poduprli
Petrievu teoriju, Gaston Maspero - gotovo stoljee nakon Vyseo-
vog otkria - napisao je da je "postojanje dvaju kartua, Kufua i
Knem-Kufua, na istom spomeniku egiptolozima stvorilo mnoge
neugodnosti" (The Dawn of Civilization). Taj je problem, unato
svim ponuenim rjeenjima, jo uvijek neugodan.
Mi, meutim, vjerujemo da se rjeenje moe pronai - ako
prestanemo pripisivati ove natpise drevnim zidarima i ponemo
razmatrati injenice.
Piramide u Gizi su jedinstvene, izmeu ostalog, i po potpunoj
odsutnosti bilo kakvih ukrasa ili natpisa u njima - s upadljivim
izuzetkom natpisa koje je pronaao Vyse. emu taj izuzetak? Ako
se zidari nisu ustruavali crvenom bojom ispisivati oznake po
kamenim blokovima skrivenim u pregracima iznad Kraljeve
k o m o r e , zato nije pronaen nijedan takav natpis u prvom
pregratku, onom kojeg je 1765. otkrio Davison - ve iskljuivo u
pregracima koje je otkrio Vyse?
Pored natpisa o kojima je izvijestio Vyse, u raznim su pre
gracima pronaene prave zidarske oznake - linije i strelice za
oznaavanje poloaja. One su sve nacrtane na nain kako bi se
moglo i oekivati, desnom stranom prema gore; jer kad su crtane,
pregradak u kojem su zidari radili jo nije bio natkriven: mogli
su stajati uspravno, hodati po komori i nesmetano crtati oznake.
Ali svi natpisi - naslikani preko i oko zidarskih oznaka (sl. 145)
- naopako su postavljeni ili okomiti, kao da je onaj koji ih je
naslikao morao uati ili stajati pogrbljen u niskim pregracima
(njihova visina varira od 40-135 cm u Komori lady Arbuthnot, i
66-112 cm u Wellingtonovoj komori).
Kartue i kraljevske titule namazane po zidovima pregradaka
bile su neprecizne, nezgrapne i izuzetno velike. Veina kartua
bila je duga 75-90 cm i iroka oko 30 cm, i ponekad su zauzimale
vei dio stranice kamenog bloka na kojoj su naslikane - kao da
je osobi koja ih je pisala trebalo to vie mjesta. One su u otrom
kontrastu s preciznou, istananou i savrenim smislom za
proporcije kod drevnih egipatskih hijeroglifa, to je vidljivo iz
pravih zidarskih oznaka pronaenih u istim pregracima.
S izuzetkom nekoliko oznaka u kutu istonog zida Welling-
tonove komore, nikakvi natpisi nisu pronaeni na istonim
zidovima bilo koje druge komore; takoer nisu pronaeni bilo
kakvi drugi simboli (osim izvornih zidarskih oznaka) na bilo
kojem od tih drugih istonih zidova, osim nekoliko besmislenih
linija i djelominog obrisa ptice na nadsvoenom istonom kraju
Campbellove komore.
To je neobino, posebno ako znamo da je Vyse probio tunel
i provalio u ove pregratke s istone strane. Jesu li drevni zidari
predvidjeli da e Vyse probiti put kroz istone zidove, pa zato po
njima nisu slikali natpise? Ili nepostojanje takvih natpisa govori
da je onaj tko ih je naslikao vie volio pisati po nedirnutim zi
dovima na sjeveru, jugu i zapadu, negoli po oteenim istonim
zidovima?
Drugim rijeima: nisu li sve zagonetke rjeive, ukoliko pre
tpostavimo da natpisi nisu naslikani u drevnim vremenima, dok
je piramida graena, nego tek nakon to je Vyse probio put do
pregradaka?
Atmosferu koja je u tim uurbanim danima okruivala Vyso-
ve operacije najbolje je opisao sam pukovnik. Na velika otkria
nailazilo se svuda uokolo piramida, ali ne i u njima. Campbellova
grobnica, koju je otkrio mrski Caviglia, bila je puna ne samo ar-
tefakata, nego i zidarskih oznaka te hijeroglifa ispisanih crvenom
bojom. Vyse je oajniki elio doi do vlastitog otkria. Napo
sljetku je probio put do dotad nepoznatih komora, ali one su se
jedna za drugom pokazale kao duplikati ve otkrivene komore
(Davisonove), i bile su prazne. Kakve je rezultate mogao pokazati
nakon tolikog truda i trokova? to ga je trebalo proslaviti, po
emu je trebalo ostati zapamen?
Iz Vyseovih kronika znamo da je po danu slao g. Hilla da
u komorama ispisuje imena vojvode od Wellingtona i admirala
Nelsona, junaka u pobjedama nad Napoleonom. Naa je sumnja
da je g. Hill u odaje odlazio i nou - kako bi krstio piramide
kartuama njenog pretpostavljenog drevnog graditelja.
Dva kraljevska i m e n a , istaknuo je Birch u svojoj analizi,
ve su ranije pronaena u grobnicama dunosnika koji su radili
za vladare te dinastije pod kojom su ove piramide sagraene.
Faraonovi radnici zasigurno su znali pravo ime svoga kralja. Ali
1830-ih egiptologija je jo bila mlada disciplina, i nitko jo nije
znao sa sigurnou kako se pravilno hijeroglifski pisalo ime kra
lja kojeg je Herodot zvao Keops.
I tako se, po naem miljenju, dogodilo da je g. Hill - vjeroja
tno sam, sigurno nou kad nitko drugi nije bio prisutan - ulazio
u novootkrivene komore. Koristei obaveznu crvenu boju, pod
svjetlom baklje, puui i povijajui se u niskim pregracima,
trudio se kopirati hijeroglifske simbole s nekog izvora. Na neo
teenim zidovima naslikao je oznake koje su mu se inile odgo-
varajuim. Na kraju se pokazalo da je u Wellingtonovoj komori i
Komori lady Arbuthnot napisao krivo ime.
Uz toliko natpisa s kraljevskim imenima iz etvrte dinastije
koji su se pojavljivali u grobnicama oko piramida u Gizi, koje
su bile prave kartue koje je Hill trebao naslikati? Kako nije bio
obrazovan u vezi s pisanjem hijeroglifa, zacijelo je sa sobom u
piramidu nosio i nekakvu knjigu iz koje je kopirao tajanstvene
simbole. Jedna i jedina knjiga koja se neprestano spominje u Vy-
seovim kronikama je Materia Hieroglyphica sira Johna Gardnera
Wilkinsona. Kao to joj naslov govori, itatelja je trebala uputiti
u egipatski panteon i redoslijed faraona od najranijih vremena
do Aleksandrovog osvajanja. Objavljena 1828. - devet godina
prije Vvsovog pohoda na piramide - bila je obavezna literatura
engleskih egiptologa.
Birch je u svom izvjetaju ustvrdio da "kartuu, slinu onoj
koja se prvi put javlja u Wellingtonovoj komori, objavio je g.
Wilkinson, Mater. Hieroglyph". Time nas je uputio na vjerojatan
izvor kartue koju je Hill naslikao u prvoj komori (Wellingtono
voj) koju je otkrio Vyse (sl. 146b).
Nakon to smo zavirili u Wilkinsonovu Materia Hieroglyphi
ca, osjetili smo suosjeanje prema Vyseu i Hillu: njen tekst i izla
ganje su zbrkani, a slike s reprodukcijama kartua male, nevjeto
kopirane i loe otisnute. ini se da je Wilkinson bio nesiguran
ne samo u vezi s itanjem kraljevskih imena, nego i u pogledu
ispravnog naina na koji bi se hijeroglifi uklesani ili oblikovani u
kamenu trebali transkribirati u linearno pisanje. Problem je naji
zraeniji u vezi sa znakom diska, koji se na takvim spomenicima
javljao ili kao puni disk ili kao uplji krug , a u linearnom
pisanju (ili pisanju kistom) kao krug s tokom u sreditu
U svojim djelima, on je spomenute kraljevske kartue ponekad
transkribirao kao puni disk, a ponekad kao krug s tokom u
sreditu.
Hill je slijedio Wilkinsonove upute. Ali sve ove kartue bile
su od vrste s Knumom. Vremenski gledano, to znai da su do 7.
05. naslikane samo kartue s "ovnom". Zatim je 27. 05.,
nakon to je provaljeno u Campbellovu komoru, otkrivena vana
i odluujua kartua s natpisom Kh-u-f-u. Kako je dolo do tog
uda?
Trag je skriven u sumnjivom dijelu Vyseovih kronika, u bi
ljeci posveenoj injenici da na oplatnom kamenju "nije bilo ni
najmanjih tragova natpisa ili skulptura, niti je, zaista, ita pro
naeno na bilo kojem kamenu koji pripada piramidi ili je bio
u njenoj blizini (s izuzetkom ve opisanih klesarskih oznaka)."
Vyse je dodao da je postojao jo jedan izuzetak: "dio Sufisove
kartue, uklesane u smeem kamenu, 15 cm dug i 10 cm irok.
Taj fragment je 2. 06. iskopan s gomile na sjevernoj strani."
Vyse je nacrtao skicu ovog fragmenta (sl. 148a).
Kako je Vyse znao - ak i prije priopenja iz Britanskog
muzeja - da se radi o "dijelu Sufisove kartue"? Vyse bi elio
da povjerujemo kako je razlog taj to je on tjedan dana ranije
( 27. 05. ) pronaao cijelu kartuu (sl. 148b) u Campbellovoj
komori.
Sada dolazimo do sumnjivog aspekta. Vyse u citiranoj biljeci
tvrdi da je kamen s dijelom Kufuove kartue pronaen 2. 06.
Ali njegova biljeka datirana je 9. 05. ! Vysovo manipuliranje
datumima trebalo bi nas navesti da povjerujemo kako je fra
gment kartue koji je pronaen izvan piramide potvrdio ranije
pronaenu cijelu kartuu u unutranjosti piramide. Datumi, me
utim, govore da je bilo obrnuto: Vyse je ve 9. 05. - punih
osamnaest dana prije otkria Campbellove komore - shvatio
kako je presudna kartua trebala izgledati. Vyse i Hill 9. 05.
na neki su nain shvatili da nisu napisali pravo Keopsovo ime.

a b

slika 148
Ta spoznaja moe objasniti panini jednodnevni odlazak Vy-
sea i Hilla u Kairo, neposredno nakon otkria Komore lady Ar-
buthnot. Zato su otili kad su bili prijeko potrebni kod piramida,
u kronikama se ne objanjava. Mi vjerujemo da je "bomba" koja
ih je uznemirila bilo jo jedno, novo Wilkinsonovo djelo, troto-
mni Manners and Customs of the Ancient Egyptians. Objavljen
u Londonu ranije te godine (1837.), zacijelo je u Kairo stigao
upravo tih dramatinih i napetih dana. Uredno i jasno tiskan,
za promjenu, u poglavlju o ranim skulpturama reproducirao je
i kartuu s ovnom koju su Vyse i Hill ve bili kopirali - i novu
kartuu, onu koju je Wilkinson itao "ufu ili Sufis" (sl. 149).
Wilkinsonovo novo tumaenje moralo je okirati Vysa i
Hilla, jer je on, ini se, promijenio miljenje u vezi s kartuom s
ovnom (br. 2 na njegovoj slici). Sada ju je itao "Numba-khufu ili
Kembes", a ne vie "Sen-Sufis". Ta imena, napisao je, pronaena
su ispisana u grobnicama u blizini Velike piramide; a u kartui
la "moemo prepoznati ime Sufis, ili, kako je hijeroglifima zapi
sano, ufu ili Kufu, ime koje se lako pretvara u Sufis ili Keops."
Dakle, to je bilo pravo ime koje je trebalo napisati!
ije je, dakle, bilo ime na kartui s ovnom (njegova slika br.
2)? Objanjavajui probleme u vezi s identifikacijom, Wilkinson
je priznao da nije mogao odluiti "da li su prva dva navedena
imena oba Sufisova, ili ovo drugo pripada utemeljitelju druge
piramide".

I. a, b, ime ufu ili Sufis 2. Numba-kufu ili Kembes 3. Aseskaf ili epeskaf
4. afra, Kafra ili Kefren 5,6. Ime Memfis 7,8. (Memfis ili) Pta-ei, Ptaovo prebivalite.
Iz grobnica u blizini piramida.

slika 149
to su mogli uiniti Vyse i Hill, sada kad su doznali ovu uzne
mirujuu vijest? Wilkinsonova pria pokazala im je put kojeg su
odluili slijediti. Dva imena, napisao je on, ponovno se javljaju
na brdu Sinaj.
Wilkinson je, pomalo neprecizno - to je est nedostatak u
njegovim radovima - govorio o hijeroglifskim natpisima koji u
stvari nisu pronaeni na brdu Sinaj, nego na podruju rudnika
tirkiza na Sinajskom poluotoku. Natpisi su tih godina postali
poznati zahvaljujui velianstveno ilustriranoj knjizi Voyage de
l'Arabie Petree u kojoj je Leon de Laborde et Linat opisao Sinajski
poluotok. Objavljena 1832, meu drugim crteima ukljuivala
je reprodukciju spomenika i natpisa iz wadija koji je vodio do
rudarskog podruja, Wadi Maghare. Tamo su faraoni jedan za
drugim u stijenu urezivali mementa na svoju uspjenu obranu
rudnika od azijskih pljakaa. Na jednoj takvoj slici (sl. 150) bile
su i dvije kartue o kojima je pisao Wilkinson.
U Kairu se u to vrijeme govorilo francuski, pa Vyseu i Hillu
vjerojatno nije bilo teko pronai primjerak de Labordeovog Vo
yagea. inilo se da je ovaj crte bio odgovor na Wilkinsonove su
mnje: isti je faraon, izgleda, imao dva imena, jedno sa simbolom
ovna, i drugo koje se pisalo Kh-u-f-u. Tako su, do 9. 05., Vyse,
Hill i Perring nauili da im je trebala jo jedna kartua, a znali su
i kako je trebala izgledati.

slika 150
Kad je 27. svibnja probijen prolaz do Campbellove komore,
ova trojica zacijelo su se zapitala: 'to ekamo?'. I tako se zadnja i
odluujua kartua pojavila na najgornjem zidu (sl. 146a). Vysu
je bila zajamena slava, ako ve ne i blago; ni g. Hill, sa svoje stra
ne, nije izaao iz pustolovine praznih ruku.
Koliko moemo biti sigurni u svoje optube, vie od stoljee
i pol nakon dogaaja?
Dovoljno sigurni. Jer, poput veine krivotvoritelja, g. Hill
je, pored svih drugih brljotina, napravio jednu teku pogreku:
pogreku koja se nijednom drevnom pisaru nikako nije mogla
potkrasti.
Kako se kasnije ispostavilo, obje knjige koje su Vyseu i Hillu
sluile kao izvor (Wilkinsonova Materia Hieroglyphica, a kasnije
i de Labordeov Voyage) sadravale su pravopisne pogreke; nita
ne slutei, tim je ove greke ukljuio u natpise u piramidi.
I sam Samuel Birch istaknuo je u svom izvjetaju da se hijero-
glif za Kh (prvi suglasnik u imenu Kh-u-f-u), a to je (slikovni
prikaz sita), "u djelu g. Wilkinsona ne razlikuje od Sunevog di
ska". Hijeroglif Kh trebao je biti upotrijebljen u svim kartuama
(s imenom Khnem-Kh-u-f) naslikanim u donjim dvjema odaja
ma. Ali pravi simbol sita nije upotrijebljen nijednom. Umjesto toga,
suglasnik Kh prikazan je simbolom sunevog diska: tko god da je
pisao ove kartue, napravio je istu greku kao i Wilkinson...
Kad su se Vyse i Hill dokopali de Labordeove knjige, njena je
skica samo produbila greku. Rezbarije u stijeni koje je precrtao
de Laborde sadravale su kartuu Kh-u-f-u na desnoj strani, i
Khnum-kh-u-f na lijevoj.
U oba sluaja, de Laborde - koji je priznavao da se ne razumi
je u hijeroglife i nije pokuavao itati simbole - prikazao je znak
Kh kao prazni krug (vidi sl. 150). (Simbol Kh je na natpisima u
kamenu ispravno napisan kao , to su potvrdili svi znanstveni
autoriteti - poput Lepsiusa u Denkmaleru, Kurta Sethea u Urkun-
den des Alten Reich i A. H. Gardiner i T. E. Peet u The Inscriptions
of Sinai. De Laborde je napravio jo jednu fatalnu pogreku: na
slikao je kao jedan faraonov natpis, s dva kraljevska imena, ono
to su u stvari bila dva susjedna natpisa, pisana razliitim stilom,
koje su ostavila dva razliita faraona - kao to se jasno vidi na
slici 151).
Njegov crte tako je uvrstio Vysa i Hilla u uvjerenju da bi
presudna Kufuova kartua trebala biti napisana u najvioj komo
ri sa simbolom Sunevog diska (146a). Ali postupivi tako, pisac
znakova upotrijebio je hijeroglifski simbol i fonetski zvuk za RA,
egipatsko vrhovno boanstvo! Nenamjerno je umjesto Knem-Kuf
napisao Knem-Rauf; umjesto Kuju, napisao je Raufu. Upotrijebio
je ime velikog boga na pogrean nain i uzalud; to je u drevnom
Egiptu predstavljalo bogohuljenje.
Ujedno je to bila nezamisliva greka za jednog pisara u vrije
me faraona. Spomenik za spomenikom, natpis za natpisom govo
re nam da su simbol za Ra i simbol za Kh uvijek pravilno
koriteni - ne samo u razliitim natpisima, nego i u istom natpisu
kojeg je pisao isti pisar.

slika 151
Stoga je zamjena znakova za Ra i Kh bila greka koja se nije
mogla dogoditi u vrijeme Kufua ili bilo kojeg drugog faraona.
Samo netko neupuen u hijeroglife, neupuen u Kufua, i neu
puen u bezgranino oboavanje Raa mogao je poiniti takvu
stranu pogreku.
Pribrojimo li to drugim zbunjujuim i neobjanjivim aspekti
ma otkria koja je prijavio Vyse, ova posljednja greka predstavlja,
po naem miljenju, uvjerljiv dokaz da su crvene oznake napisali
Vyse i njegovi pomonici, a ne izvorni graditelji Velike piramide.
No, netko bi mogao rei: 'Nije li postojala opasnost da e
vanjski posjetitelji - poput britanskog i austrijskog konzula, ili
lorda i lady Arbuthnot - primijetiti da natpisi izgledaju mnogo
svjeije od pravih zidarskih oznaka?'. Na to je pitanje svojevre
meno odgovorio jedan od ukljuenih ljudi, g. Perring, u vlastitoj
knjizi na ovu temu (The Pyramids of Gizeh). Boja koritena za
pisanje drevnih natpisa, prema njemu, bila je smjesa crvenog
okera kojeg su Arapi zvali moghrah, (koji se) jo uvijek koristi.
Ne samo to je ista mineralna boja jo uvijek bila dostupna, tvrdi
on, nego je stupanj ouvanosti oznaka u kamenolomima takav
da je teko razlikovati jueranje oznake od onih koje su stare tri
tisue godina.
Drugim rijeima, krivotvoritelji su se uzdali u svoju boju.

Jesu li Vyse i Hill - moda i uz Perringovo preutno odobre


nje - bili moralno sposobni poiniti takvu prijevaru?
Okolnosti pod kojima se Vyse upustio u ovu pustolovinu ot
krivanja, njegovo ponaanje prema Cavigli, kronologija dogaaja,
njegova odlunost da doe do velikog otkria dok su vrijeme i
novac bili na izmaku - govore o karakteru sposobnom za takvo
djelo. to se tie g. Hilla - kojem se Vyse beskrajno zahvaljuje u
svom predgovoru - injenica je da je od radnika u tvornici bakra
u vrijeme kad je upoznao Vysea, postao vlasnik Hotela Kairo kad
je Vyse odlazio iz Egipta. A to se tie g. Perringa, graevinskog
inenjera koji je postao egiptolog...pa, neka kasniji dogaaji go
vore sami za sebe. Jer, ohrabren uspjehom jedne prijevare, Vyseov
tim pokuao je izvesti jo jednu, a vjerojatno i dvije...
Cijelo vrijeme dok su se dogaala otkria u Velikoj piramidi
Vyse je preko volje nastavljao s Caviglinim radom u i oko druge
dvije piramide. Ohrabren svojom novom slavom steenom otkri
ima u Velikoj piramidi, Vyse je odluio odgoditi svoj povratak u
Englesku i angairati se na otkrivanju tajni drugih dviju piramida.
Osim crvenom bojom naslikanih oznaka na kamenju, za koje
su kairski strunjaci utvrdili da potjeu iz grobnica ili struktura
izvan piramida, a ne iz same piramide, u Drugoj piramidi nije
pronaeno nita vano. Ali u unutranjosti Tree piramide, Vyse-
ovi su se napori isplatili. Potkraj 7.mj. 1837. - kao to smo ve
ukratko spomenuli - njegovi radnici provalili su "u njenu po
grebnu k o m o r u , i tamo pronali prekrasno ukraen, ali prazan,
kameni 'sarkofag' (sl. 152). Arapski natpisi na zidovima i drugi
dokazi govorili su da je ova piramida bila esto posjeivana,
podno kamenje u njenim komorama i prolazima bilo je istroeno
i uglaano stalnim prelaenjem velikog broja ljudi".
Ipak je u toj esto posjeivanoj piramidi, i usprkos praznom
kamenom kovegu, Vyse uspio pronai dokaz o njenom gradite
lju - to je bio podvig ravan otkriu u Velikoj piramidi.
U jednoj drugoj pravokutnoj komori koju je Vyse nazvao
velika odaja, pronaene su velike gomile smea, zajedno s
izdajnikim navrljanim arapskim grafitima. Vyse je odmah za
kljuio da je ta komora vjerojatno bila namijenjena pogrebnim
ceremonijama, poput onih u Abu Simbelu, Tebi, i t d . . Kad je
smee raieno,

pronaen je vei dio poklopca sarkofaga... i kraj njega, fra


gment gornjeg dijela lijesa za mumiju (ispisan hijeroglifima, a
meu njima i Menkareovom kartuom) otkriven je na kame
nom bloku, zajedno s dijelom kostura, koji se sastoji od rebara i
kraljenice, te kostiju nogu i stopala omotanih u grubu vunenu
tkaninu ute boje...
Kasnije su iz smea izvaeni i drugi dijelovi ploe i tkanine.
Stoga se ini da je, budui da sarkofag nije mogao biti po
maknut, drveni lijes s tijelom bio donesen u veliku odaju radi
prouavanja.
slika 152
Dakle, Vyse nam je u kratkim crtama opisao sljedei scenarij:
prije nekoliko stoljea Arapi su provalili u pogrebnu komoru.
Pronali su sarkofag i skinuli njegov poklopac. U njemu je bila
mumija u drvenom lijesu - mumija graditelja piramide. Arapi su
odnijeli lijes i mumiju u veliku odaju kako bi ih prouili, pritom
ih polomivi. Sada je Vyse pronaao sve te ostatke, kao i kartuu
na dijelu poklopca lijesa za mumiju (sl. 153) s imenom Men-
ka-ra - samim Herodotovim Mikerinom. Dokazao je identitet
graditelja obje piramide!
Sarkofag je nestao na moru prilikom njegovog transporta u
Englesku. Ali mumijin lijes i kosti sigurno su stigli do Britanskog
muzeja, gdje je Samuel Birch mogao prouiti sam natpis, umjesto
da radi po faksimilima (kao to je bio sluaj s natpisima iz komo
ra u Velikoj piramidi). Ubrzo je izrazio svoje sumnje: "Mikerinov
lijes", rekao je, "po stilu se uvelike razlikuje" od spomenika e
tvrte dinastije. Wilkinson je, s druge strane, prihvatio mumijin
lijes kao autentian dokaz identiteta graditelja Tree piramide;
ali nije bio siguran u vezi sa samom mumijom: inilo mu se da
tkanina u koju je bila umotana nije tako stara kao to se tvrdi.

slika 153
Godine 1883. Gaston Maspero sloio se da "drveni poklopac li
jesa kralja Menkaraa nije iz vremena etvrte dinastije"; smatrao
je da se radi o restauraciji provedenoj tijekom dvadeset pete di
nastije. Kurth Sethe 1892. rezimirao je prevladavajue miljenje
da je poklopac lijesa "mogao biti izraen tek u razdoblju nakon
dvadesete dinastije".
Kao to je danas dobro poznato, ni lijes ni kosti nisu ostaci
izvornog pokopa. Prema rijeima I. E. S. Edwardsa (The Pyramids
of Egypt), "U izvornoj pogrebnoj komori, pukovnik Vyse otkrio
je neke ljudske kosti i poklopac drvenog antropoidnog lijesa s
Mikerinovim imenom. Taj poklopac, koji se danas nalazi u Bri
tanskom muzeju, nije mogao biti napravljen u vrijeme Mikerina,
jer uzorak kakav se nalazi na njoj nije bio koriten prije saitskog
razdoblja. Ispitivanja na bazi radioaktivnog ugljika pokazala su
da kosti datiraju iz ranih kranskih vremena."
Sama tvrdnja u kojoj se negira autentinost otkria ne ide,
meutim, do sri stvari. Ako ostaci ne potjeu od izvornog po
kopa, tada moraju potjecati od intruzivnog pokopa; no, u tom bi
sluaju mumija i lijes bili iz istog razdoblja. A to nije bio sluaj:
ovdje je netko spojio mumiju iskopanu na jednom mjestu i lijes
s nekog drugog mjesta. Neizbjean zakljuak je da je ovo otkrie
predstavljalo namjernu arheoloku prijevaru.
Je li nepodudaranje moglo biti sluajnost - izvorni ostaci dva
intruzivna pokopa unutar piramide, iz razliitih vremena? U to
moramo posumnjati, imajui u vidu injenicu da se na dijelu
lijesa nalazila Men-ka-raova kartua. Ta kartua je pronaena
na kipovima i natpisima svuda uokolo Tree piramide i njenih
hramova (ali ne i u njoj), i vjerojatno je da je lijes sa kartuom
takoer pronaen na tom podruju. Lijes se pripisuje kasnijem
razdoblju ne samo zbog uzorka koji se na njemu nalazi, nego i
zbog teksta natpisa: radi se o molitvi Ozirisu iz Knjige mrtvih;
njeno javljanje na lijesu iz etvrte dinastije ak je i lakovjerni (ali
upueni) Samuel Birch (Ancient History from the Monuments)
smatrao izvanrednim. Ipak, nije se moralo raditi o "restauraciji",
kao to su neki znanstvenici predloili, iz vremena dvadeset este
dinastije. Na temelju Popisa kraljeva Setija I iz Abidosa znamo da
se osmi faraon este dinastije takoer zvao Men-ka-ra, te da je
svoje ime pisao na slian nain.
Jasno je, dakle, da je netko najprije u blizini piramida pro
naao lijes. Zacijelo je shvatio njegovu vanost, jer - kako je
izvijestio sam Vyse - samo mjesec dana ranije pronaao je Men-
ka-raovo (Mikerinovo) ime ispisano crvenom bojom na krovu
pogrebne komore srednje od tri male piramide, juno od Tree
piramide. Mora da je to navelo tim na ideju da stvori otkrie i u
unutranjosti same Tree piramide...
Zasluge za ovo otkrie preuzeli su Vyse i Perring. Kako su, uz
Hillovu pomo ili bez nje, izveli ovu prijevaru?
Na istinu nas opet upuuju kronike samoga Vysea. "Kako ni
sam bio prisutan prilikom otkria (ostataka)", napisao je pukovnik
Vyse, "zatraio sam od g. Ravena, dok je taj gospodin bio u Engle
skoj, da napie izvjetaj o otkriu" kao nezavisni svjedok. Gospo
din H. Raven, koji je, izgleda, bio pozvan da prisustvuje u pravom
trenutku, pukovniku Vyseu obraao se sa 'Sir', a iskaz je potpisao
rijeima 'va najponizniji sluga'. Evo njegovog svjedoanstva:

Prilikom ienja smea iz velike ulazne sobe, nakon to su


ljudi na tome radili nekoliko dana, i pritom napredovali prema
jugoistonom kutu, najprije je otkriveno nekoliko kostiju na dnu
smea, a odmah potom otkrivene su i sve ostale kosti i dijelovi
lijesa: nikakvi drugi dijelovi lijesa ili kostura nisu mogli biti pro
naeni u sobi.
Stoga sam naloio da se smee, koje je ranije bilo izbaeno iz
iste sobe, paljivo ponovno pretrai, i pritom je pronaeno neko
liko dijelova lijesa i mumijine tkanine; ali
Ni u kojem drugom dijelu piramide nisu pronaeni preostali
dijelovi, iako je svako mjesto najdetaljnije pregledano u nastoja
nju da se lijes uini to potpunijim.

Sada imamo bolji uvid u to to se zaista dogodilo. Radnici su


nekoliko dana iznosili smee iz velike odaje, bacajui ga na gomi
lu negdje u blizini. Iako su ga paljivo pregledavali, nisu pronali
nita. Zatim su posljednjeg dana, kad je trebalo oistiti jo samo
jugoistoni kut prostorije, pronaene kosti i dijelovi drvenog
lijesa. "Nikakvi drugi dijelovi lijesa ili kostura nisu mogli biti
pronaeni u sobi." Tada je mudro predloeno da se smee koje
je bilo izbaeno iz sobe - gomila visoka jedan metar - "paljivo
ponovno pretrai" - ne da se pretrai, nego PONOVNO pretra
i; i - gle uda - pronaene su nove kosti, kao i dijelovi lijesa s
prevanom kartuom!
Gdje su bili ostali dijelovi kostura i lijesa? "Iako je svako
mjesto najdetaljnije pregledano u nastojanju da se lijes uini to
potpunijim", u ostalim dijelovima piramide nije pronaeno ni
ta. Tako, osim ako ne bismo trebali pretpostaviti da su preostale
kosti i dijelove lijesa odneseni kao suveniri u proteklim stoljei
ma, moemo samo zakljuiti je onaj tko je donio otkrivene dije
love, tkogod on bio, donio upravo dovoljno dijelova da se sastavi
otkrie: cijeli lijes i cijela mumija bili su ili nedostupni, ili previe
glomazni da bi ih se moglo kriom unijeti.
Hvaljen zbog ovog drugog otkria - uskoro je promaknut za
generala - pukovnik Vyse je potom s Perringom na lokaciji Zo-
serove stepenaste piramide pronaao kamen sa Zoserovim ime
nom - naslikanim crvenom bojom, naravno. U kronikama nema
dovoljno pojedinosti kako bi se moglo utvrditi da li je i to bila
krivotvorina, ali zaista je nevjerojatno da je opet isti tim uspio
iskopati dokaz o jo jednom graditelju piramida.
(Dok je veina egiptologa bez daljnjeg istraivanja prihvatila
tvrdnju da je Kufuovo ime napisano u Velikoj piramidi, iz radova
Sir Alana Gardinera moe se naslutiti da u to nije bio posve uvje
ren. U svoju knjigu Egypt of the Pharaohs ukljuio je reprodukcije
kraljevskih kartua s jasnom razlikom izmeu hijeroglifa za Ra
i Kh. Keopsova kartua, napisao je, "pronaena je u raznim ka
menolomima, u grobnicama njegovih roaka i plemia, i u odre
enim natpisima kasnijeg datuma". Sumnjivo je to to na ovom
popisu nedostaje natpis u Velikoj piramidi... Sir Alan je takoer
propustio spomenuti Vyseova otkria u Treoj Piramidi, pa ak i
Vyseovo ime uope.)
Ako je dokaz da su piramide izgradili pretpostavljeni faraoni
poljuljan, vie nemamo razloga sumnjati u autentinost Inven-
tarne stele, koja tvrdi da su piramide i Sfinga ve stajale na svom
mjestu kad je Kufu doao iskazati tovanje Izidi i Ozirisu.
Vie ne postoji nita to bi proturjeilo naoj tvrdnji da su
ove tri piramide sagradili bogovi. Naprotiv: sve u vezi s njima
ukazuje na to da ih nisu sagradili ljudi, i da nisu bile namijenjene
tome da ih koriste ljudi.
Sada emo dokazati da su one bile dio mree za navoenje
koja je sluila svemirskoj luci Nefila.
14
POGLED SFINGE

S vremenom su piramide postale dio mree za navoenje ija


su arina toka bili vrhovi Ararata. Mrea je obuhvaala Jeru
zalem kao kontrolni centar misije, i vodila svemirske letjelice do
svemirske luke na Sinajskom poluotoku.
Ali u poetku su same piramide morale sluiti kao svjetionici
za navoenje, jednostavno zahvaljujui njihovoj lokaciji, raspo
redu i obliku. Sve su piramide, kao to smo vidjeli, u svojoj jezgri
bile stepenaste piramide - imitacije mezopotamskih zigurata.
Meutim, kad su bogovi koji su doli s neba izvodili pokuse
sa svojim umanjenim modelom u Gizi (Treom piramidom),
moda su otkrili da su silueta zigurata i sjena koju baca na va
loviti kameni teren i vjeno pokretni pijesak previe zamuene i
nejasne da bi mogle sluiti kao pouzdani smjerokaz. Oblaganjem
stepenaste jezgre kako bi se dobila prava piramida, i korite
njem bijelog (reflektirajueg) vapnenca za oplatu, postignuta je
savrena igra svjetla i sjene, to je omoguilo jasnu orijentaciju.
Dok je Robert Ballard 1882. iz vlaka promatrao piramide u
Gizi kroz svoj prozor, shvatio je da ovjek moe utvrditi svoj po-
loaj i smjer pomou promjenjivog rasporeda piramida (sl. 154).
Govorei opirnije o tom svom zapaanju u knjizi The Solution of
the Pyramid Problem, takoer je pokazao da su piramide meu
sobno rasporeene prema Pitagorinim pravokutnim trokutima,
ije se stranice meusobno odnose kao 3:4:5. Piramidolozi su ta
koer primijetili da sjene piramida mogu posluiti kao divovski
sunani sat, jer se po smjeru i duini sjena moe odrediti doba
godine i dana.
Meutim, jo je vanije kako su siluete i sjene piramida izgle
dale nekome tko ih je promatrao iz zraka. Kao to se vidi na ovoj
zranoj snimci (sl. 155), pravilni oblik piramida baca strelaste
sjene, koje slue kao nepogreivi pokazivai smjera.
Kad je sve bilo spremno za gradnju prave svemirske luke,
ukazala se potreba za bitno duim sletnim koridorom od onog
koji je trebao Baalbeku. Anunnakiji (biblijski Nefili) su izabrali
najuoljiviju planinu Bliskog istoka - Ararat - kao arinu toku
za svoju prethodnu svemirsku luku u Mezopotamiji. Ne bi nas
trebalo iznenaditi da su je iz istog razloga ponovno izabrali kao
arinu toku za svoju novu svemirsku luku.
Ba kao to se otkrivaju nove 'sluajnosti' u triangulaciji i
geometrijskoj savrenosti izgradnje i rasporeda piramida u Gizi
to ih se vie istrauje i izuava, tako nailazimo na bezbrojne
'sluajnosti' u triangulaciji i rasporedu dok otkrivamo sletnu
mreu koju su izgradili Anunnakiji. Ukoliko su vrhovi Ararata
sluili kao arina toka novog sletnog koridora, onda je osim
sjeverozapadne linije sletnog koridora i jugoistoni rub morao
biti usmjeren prema Araratu. Ali gdje je bilo uporite njegovog
drugog, Sinajskog kraja?
Planina Sv. Katarina lei u masivnoj jezgri slinih, iako neto
niih, granitnih vrhova. Kad je britanska Misija za katastarsko
mjerenje pod vodstvom dvojice Palmera poela mjeriti Sinajski
poluotok, otkriveno je da se Sv. Katarina, premda je najvii vrh,
ne istie dovoljno da bi posluila kao orijentacijska toka. Misija
je umjesto nje izabrala vrh Umm Shumar (sl. 156), koji je sa svojih
2602 m gotovo podjednake visine kao Sv. Katarina (tovie, prije
mjerenja mnogi su vjerovali da je Umm Shumar vii). Za razliku
slika 154

slika 155
slika 156

od Sv. Katarine, Umm Shumar stoji izdvojeno, uoljiv je i teko ga


se moe zamijeniti s nekim drugim vrhom. S njegova vrha vide
se oba zaljeva; nezaklonjen pogled prua se prema zapadu, sjeve
rozapadu, jugozapadu i istoku. Zbog tih su razloga Palmeri bez
oklijevanja izabrali planinu Umm Shumar za geodetski orijentir,
polaznu toku za mjerenje i kartiranje poluotoka.
Planina Katarina moda je bila prikladna za kratki sletni
koridor sa sreditem u Baalbeku; ali za udaljenu arinu toku
Ararat trebalo je pronai mnogo uoljiviji i izdvojeniji orijentir.
Vjerujemo da su iz istih razloga kao Palmeri, i Anunnakiji iza
brali planinu Umm Shumar za uporite jugoistonog ruba novog
sletnog koridora.
Puno je toga intrigantno u vezi s ovom planinom i njenom
lokacijom. Za poetak, njeno ime - zbunjujue ili vrlo indikati
vno - znai 'Majka Sumera'. To je titula koja je u Uru pripisiva
na Ningal, Sinovoj supruzi...
Za razliku od planine Sv. Katarina, koja lei u sreditu Sinaj-
ske jezgre od visokih granitnih vrhova pa se do nje moe doi
tek uz velike potekoe, planina Umm Shumar smjetena je na
rubu granitne mase. Tamonje pjeane plae, uz Sueski zaljev,
imaju nekoliko prirodnih termalnih izvora. Je li to bilo mjesto na
kojem je Aera provodila zime, boravei 'kraj mora'? Odatle do
Umm Shumara zaista se moe stii 'na leima magarice' - to
je tako ivo opisano u ugaritskim tekstovima kada je Aera otila
razgovarati s Elom na njegovoj planini.
Svega nekoliko kilometara nie uz obalu od termalnih izvora
nalazi se najvaniji luki grad na poluotoku - grad el-Tor. Njego
vo ime - jo jedna sluajnost? - znai bik; to je, kao to smo
vidjeli, bio Elov epitet ( Bik E l , kako ga zovu u ugaritskim tek
stovima). To je mjesto od najstarijih vremena bilo najvanija luka
Sueskog zaljeva; pitamo se, nije li to bio grad Tilmun (za razliku
od zemlje Tilmun) o kojem se govori u Sumerskim tekstovima.
Lako je mogue da je to bila luka do koje je Gilgame namjeravao
stii brodom, odakle je njegov drug Enkidu mogao otii do obli
njih rudnika (u kojima je trebao robovati do kraja svog ivota);
dok je on (Gilgame) mogao nastaviti put do "Mjesta slijetanja,
gdje se podiu Shemovi".
Vrhovi granitne jezgre poluotoka koji gledaju na Sueski zaljev
nose imena koja nas potiu na razmiljanje. Jedna planina zove se
"Planina blagoslovljene majke"; blie Umm Shumaru, uzdie se
Planina Teman ( Juni ). Taj nam naziv priziva u sjeanje stihove
iz Habakuka: "El stie iz Temana... Velianstvo njegovo zastire
nebesa; Zemlja mu je puna slave... Rije pred njim ide, iskre prte
pod njim; On staje da izmjeri Zemlju..."
Je li prorok mislio na planinu koja jo uvijek nosi isto ime
- Teman - junog susjeda planine 'Majka Sumera'? Budui da
nijedna druga planina ne nosi to ime, ova identifikacija ini se
vie nego prihvatljivom.
Uklapa li se planina Umm Shumar u sletnu mreu i u mreu
svetih mjesta koje su izgradili Anunnakiji?
Nae je miljenje da je ova planina zamijenila Sv. Katarinu
prilikom uspostavljanja konanog sletnog koridora, posluivi
kao uporite jugoistone linije koridora koja je bila usmjerena
prema Araratu. Ali ako je tako, gdje je bilo komplementarno upo
rite sjeverozapadne linije?
Tvrdimo da nije nikakva sluajnost to je Heliopolis sagraen
tono na mjestu gdje se nalazi. On lei na izvornoj liniji Ararat-
Baalbek-Giza. Smjeten je tako da je od Ararata jednako udaljen
kao i Umm Shumar! Po naem miljenju, njegova lokacija odre
ena je mjerenjem udaljenosti od Ararata do Umm Shumara - i
oznaavanjem jednako udaljene toke na liniji Ararat-Baalbek-
Giza (sl. 157).
Dok otkrivamo zadivljujuu mreu prirodnih i umjetnih
vrhova koje su Anunnakiji ukljuili u svoju sletnu i komunika
cijsku mreu, moramo se zapitati jesu li oni sluili kao orijentir
samo po svojoj visini i obliku. Nisu li takoer bili opremljeni
nekom vrstom instrumenata za navoenje?
Kad su otkrivena dva para uskih kanala koji vode do odaja u
Velikoj piramidi, u poetku se mislilo da su sluili za sputanje hra
ne faraonovim slugama, za koje se vjerovalo da su bili ivi zazidani
u njegovoj grobnici. Kad je Vyseov tim proistio sjeverni kanal do
Kraljeve odaje, ona se smjesta ispunila svjeim zrakom. Kanale
otada zovu otvorima za zrak. Pomalo je iznenaujue to su
se neki ugledni znanstvenici tome usprotivili u visoko cijenjenoj
akademskoj publikaciji (Mitteilungen des Instituts fur Orientfor-
schung der Deutschen Akademie der Wissenschaften zu Berlin). Iako
akademski establiment ne eli odstupiti od svoje teorije o "pira-
midama kao grobnicama", Virginia Trimble i Alexander Badawy
zakljuili su u izdanjima biltena za 1964. da su otvori za zrak
imali astronomske funkcije, jer su "nesumnjivo bili usmjereni, s
odstupanjem unutar 1, prema cirkumpolarnim zvijezdama".
Premda ne sumnjamo da je smjer i nagib otvora bio promi
ljeno izabran, nita nas manje ne intrigira otkrie da je tempera
tura u Kraljevoj komori ostala na konstantnih 20 C nakon to
je zrak poeo dotjecati u nju, bez obzira na to kakvo je vrijeme
bilo vani. ini se da sva ova otkria potvruju zakljuke E. F. Jo-
marda (lana Napoleonovog tima znanstvenika), koji je tvrdio da
Kraljeva komora i njen 'sarkofag' nisu sluili za pokop, ve kao
spremite utega i mjernih standarda, koji se ak i u dananje vrije
me uvaju u okoliu s nepromjenjivom temperaturom i vlagom.
Jomard - davne 1824. - umjesto obinih jedinica za duinu i
teinu nije mogao ni zamisliti sofisticirane instrumente za sve
mirsko navoenje. Ali mi, dakako, moemo.
slika 157

Mnogi koji su razmiljali o zagonetnoj nadstrukturi od pet


niskih pregradaka iznad Kraljeve komore vjeruju da su one sa
graene kako bi ublaile pritisak na glavnu komoru. No, u kra-
ljiinoj k o m o r i , nad kojom se nalazi jo vea masa kamenja, to je
postignuto bez takve serije rastereujuih pregradaka. Kad su
Vyse i njegovi ljudi bili u pregracima, zapanjilo ih je to to jasno
uju svaku rije izgovorenu u drugim dijelovima piramide. Kad
je Flinders Petrie (The Pyramids and the Temple of Gizeh) paljivo
prouio Kraljevu komoru i kameni koveg u njoj, otkrio je
da su oboje izraeni u skladu s dimenzijama savrenih Pitagori-
nih trokuta. Da bi se koveg izrezao iz solidnog kamenog bloka,
prema njegovoj procjeni, bila je potrebna pila s otricom dugom
2,75 metara i zupcima s dijamantnim vrhom. Kako bi ga se izdu
bilo, bila su potrebna svrdla s dijamantnim vrhom, primijenjena
uz pritisak od dvije tone. Nije mogao objasniti kako je sve to po-
stignuto. A koji je bio razlog? Podigao je koveg kako bi vidio da
li je skrivao neki otvor (nije); kad bi ga udario, koveg je isputao
duboki zvuk slian zvuku zvona, koji je odjekivao piramidom. O
toj su osobini kovega izvijestili i raniji istraivai. Jesu li, dakle,
Kraljeva komora i njen koveg trebali sluiti za emitiranje
zvuka, ili kao eho-komora?
ak i danas oprema za navoenje pri slijetanju emitira elek
tronike signale koje instrumenti u avionu koji se pribliava pre
tvaraju u ugodno zujanje ako je avion na kursu; ono se pretvara
u uznemiruju pisak im avion skrene s kursa. Moemo sa sigur
nou pretpostaviti da je nakon Potopa, im je to bilo mogue,
na Zemlju donesena nova oprema za navoenje. Egipatski crte
boanskih uara (sl. 121) govori nam da je kamenje divote
bilo instalirano na obje uporine toke sletnog koridora: naa je
pretpostavka da su razne komore u piramidi sluile za smjetaj
ovakve opreme za navoenje i komunikaciju.
Je li se i na Shad Elu - Elovoj planini - nalazila slina oprema?
U ugaritskim tekstovima neprestano se ponavlja fraza "ui u
Elov Shad" prilikom opisivanja dolaska drugih bogova u posjet
Elu, "u njegovih sedam odaja". Iz toga se moe zakljuiti da je
tih 7 odaja bilo u unutranjosti planine - poput komora u
umjetnoj planini Velikoj piramidi.
Povjesniari iz prvih kranskih stoljea zabiljeili su da su
ljudi koji su ivjeli na Sinaju i okolnim krajevima, Palestini i
sjevernoj Arabiji, tovali boga Duaru (Gospodara p l a n i n a ) i
njegovu suprugu Allot, Majku bogova. To su naravno bili El i
Elat, njegova supruga Aera. Duarin sveti predmet bio je, na-
sreu, prikazan na noviu koji je iskovao rimski namjesnik u
toj provinciji (sl. 158). Zanimljivo je da predmet podsjea na za
gonetne komore u Velikoj piramidi - nagnuto stepenite (uzla-
zni h o d n i k ) koje vodi do komore izmeu masivnog kamenja
(Kraljeve komore). Iznad nje, serija kamenih blokova izgleda
kao piramidine 'rastereujue komore'.
Budui da je uzlazni hodnik Velike piramide - koji postoji
samo u njoj - bio vrsto zapeaen kad su Al Mamoonovi ljudi
probili put do njega, postavlja se pitanje: Tko je, u drevnim vre-
slika 158

menima, poznavao i imitirao unutarnju grau piramide? Odgo


vor moe biti samo jedan: arhitekti i graditelji Velike piramide,
koji su posjedovali to znanje. Samo su oni mogli napraviti istu
takvu konstrukciju na nekom drugom mjestu - na Baalbeku ili
u Elovoj planini.
I tako, premda je planina egzodusa bila drugdje, na sjever
nom dijelu poluotoka, ljudi iz tog kraja s generacije na generaciju
prenosili su sjeanje na svete planine meu junim vrhovima
poluotoka. To su bile planine koje su, samom svojom visinom
i lokacijom, i zahvaljujui instrumentima instaliranim u njima,
'Jahaima oblaka' sluili kao radio-farovi.
Kad je osnovana prva svemirska luka u Mezopotamiji, puta
nja leta bila je du sredinje linije, povuene tono kroz sredinu
strelastog sletnog koridora. Dok su svjetionici bljeskali svojim
svjetlima i emitirali svoje signale du dvije granine linije, na
sredinjoj putanji leta leao je kontrolni centar misije: stoer koji
je koordinirao svu opremu za komunikaciju i navoenje, mjesto
na kojem su bile pohranjene sve kompjuterizirane informacije u
vezi s orbitama planeta i svemirskih brodova.
Kad su Anunnakiji sletjeli na Zemlju i podigli svoja postro
jenja i svemirsku luku u Mezopotamiji, kontrolni centar misije
nalazio se u Nippuru, 'Mjestu prijelaza'. Njegovo 'sveto' ili
zabranjeno podruje bilo je pod Enlilovom apsolutnom kontro
lom, i zvalo se KI.UR ( G r a d na Zemlji). Usred njega, na vrhu
umjetne poviene platforme, nalazio se DUR.AN.KI - Veza
neba i Zemlje. To je, prema sumerskim tekstovima, bio uspra-
vni visoki stup koji je sezao do neba. Taj stup, vrsto postavljen
na platformi koja se ne moe prevrnuti, koristio je Enlil za
objavu poruka nebu.
Da su svi ovi izrazi bili pokuaj Sumerana da opiu sofistici
rane antene i komunikacijsku opremu, moe se zakljuiti iz pi-
ktografskog znaka za Enlilovo ime: on izgleda kao sustav velikih
antena i komunikacijske strukture (vidi sl. 52).
Unutar te Enlilove 'uzviene kue' krila se tajnama ispunjena
odaja zvana DIR.GA - to doslovno znai tamna odaja oblika kru
ne. Njeno opisno ime priziva u sjeanje skrivenu, zagonetnu Kra
ljevu komoru u Velikoj piramidi. U DIR.GA Enlil i njegovi pomo
nici uvali su izuzetno vane tablice sudbina, na kojima su bile
pohranjene informacije o orbitalnim i svemirskim letovima. Kad je
jedan bog koji je mogao letjeti poput ptice ukrao ove tablice,

Odnesene su Boanske formule.


Sve se umirilo. Zavladala je tiina...
Svetitu je oduzet sjaj.

U DIR.GA, Enlil i njegovi pomonici uvali su nebeske karte


i dovodili do savrenstva ME - izraz se odnosi na instrumente
astronauta i njihove funkcije. To je bila odaja

Zagonetna kao daleki eteri,


kao nebeski zenit.
Meu njenim znakovima...
znakovi zvijezda;
ME ona dovodi do savrenstva.
Njene rijei izraavaju...
Njene rijei su milostiva proroanstva.

Kontrolni centar misije, slian onom koji je sluio putanji leta


u pretpotopnoj Mezopotamiji, morao je biti izgraen i za potrebe
svemirske luke na Sinaju. Gdje?
Na odgovor je: u Jeruzalemu.
Podjednako oboavan od idova, krana i muslimana,
atmosfere nabijene nekim neobjanjivim nezemaljskim miste-
rijem, Jeruzalem je bio sveti grad ak i prije nego to ga je kralj
David uinio svojom prijestolnicom i Salomon u njemu sagradio
Boji dom. Kad je patrijarh Abraham stigao pred njegova vrata,
on je ve bio poznati centar "Ela vrhovnog, Pravednog od neba
i Zemlje". Njegovo najstarije poznato ime bilo je Ur-Shalem
- Grad punog kruga - ime koje ukazuje na vezu s orbitom, ili
s bogom orbita. U vezi s tim tko je mogao biti Shalem znanstve
nici su iznosili razne teorije; neki od njih (po Benjaminu Mazaru
u Jerusalem before the David Kingship) spominju Enlilovog
unuka amaa; drugi su skloniji miljenju da je rije o Enlilovom
sinu Ninibu. Meutim, u svim je teorijama neupitna veza izmeu
podrijetla Jeruzalema i mezopotamskog panteona.
Od samih poetaka, Jeruzalem je obuhvaao tri brda; to su,
od sjevera prema jugu, bila brda Zofim, Morija i Sion. Njihova
imena govore o njihovim ulogama: Najsjevernije je bilo Brdo
promatraa (danas se na engleskom jeziku zove Scopus); ono
srednje bilo je Brdo usmjeravanja; najjunije je bilo Brdo si
gnala. Jo uvijek se tako zovu, usprkos minulim tisuljeima.
Jeruzalemske doline takoer nose znakovita imena i epitete.
Jednu od njih u biblijskoj knjizi proroka Izaije zovu dolina Hi-
zajon, 'Dolina vienja'. Dolina Kidron bila je poznata kao 'Pla-
mena dolina'. U dolini Hinom (Gehenni grkog Novog zavjeta),
prema tisuljeima starim legendama, nalazio se ulaz u podze
mni svijet, oznaen stupom dima koji se uzdie izmeu dviju
palmi. A dolina Refaim dobila je ime po boanskim iscjeliteljima
koje je, prema ugaritskim tekstovima, imenovala boica epe. U
aramejskom prijevodu Starog zavjeta zovu se 'junaci'; prvi grki
prijevod Starog zavjeta zvao je ovo mjesto Dolina Titana.
Od tri jeruzalemska brda, Morija je bila najsvetija. U Knjizi
postanka izriito stoji da je Gospodin, kad je odluio provjeriti
Abrahamovu vjernost, uputio Abrahama s Izakom na jedan od
vrhova Morije. idovske legende kau da je Abraham prepoznao
Moriju iz daljine, jer je na njoj ugledao "plameni stup koji se
protee od Zemlje do neba, i teak oblak u kojem se vidjela Boja
slava." Ovaj jezik gotovo je identian biblijskim opisima sputa
nja Jahve na brdo Sinaj.
Velika horizontalna platforma na Moriji - koja po obliku
podsjea na onu u Baalbeku, premda je mnogo manja - nosi ime
'Hramsko brdo', jer je na tom mjestu bio idovski hram u Jeru
zalemu (sl. 159). Danas se na njoj nalazi nekoliko muslimanskih
svetita, meu kojima je najpoznatija Kupola stijene. Kupolu je
kalif Abd al-Malik (sedmo stoljee po Kr.) dao prenijeti iz Ba-
albeka, gdje je ukraavala bizantinsko svetite. Kalif je kupolom
natkrio osmerostranu strukturu koju je podigao oko Svete stije
ne: goleme stijene kojoj se od pamtivijeka pripisuju boanska i
arobna svojstva.
Muslimani vjeruju da je sa Svete stijene njihov prorok Muha
med uznesen da posjeti nebo. Prema Kur'anu, Muhameda je an
eo Gabrijel prenio iz Meke do Jeruzalema, uz krae zadravanje
na brdu Sinaj. Nakon toga ga je aneo odnio u visine, penjui se
prema nebu 'Stepenitem od svjetla'. Proavi kroz Sedam nebe
sa, Muhamed je konano stigao pred Boga. Nakon to je primio
boanske upute, opet je vraen na Zemlju istom svjetlosnom zra
kom, spustivi se na Svetu stijenu. Vratio se u Meku, uz jo jedan
usputni posjet brdu Sinaj, jaui anelovog krilatog konja.

slika 159
Srednjovjekovni putnici smatrali su da je Sveta stijena gole
ma umjetno oblikovana kockasta stijena iji su kutovi usmjereni
tono prema etiri strane svijeta. Danas se od nje moe vidjeti
samo vrh; pretpostavke o njenom skrivenom golemom kocka
stom obliku mogle bi potjecati od muslimanske predaje koja
govori da je oboavani Veliki kamen iz Meke, Kaba, izraen (po
boanskim uputama) prema jeruzalemskoj Svetoj stijeni.
Iz vidljivog dijela Svete stijene jasno je da su joj lice i bone
strane na razne naine rezane, da je buena kako bi se dobila dva
ljevkasta tunela, i da je izdubljena kako bi se stvorio podzemni
tunel i tajne komore. Nitko ne zna razlog tih radova; nitko ne zna
tko ih je isplanirao i izveo.
Meutim, znamo da je kralj Salomon prvi hram izgradio na
brdu Moriji, na tono odreenom mjestu i slijedei precizne upu
te Gospodina. Svetinja nad svetinjama bila je sagraena na Svetoj
stijeni; njena sredinja odaja, potpuno pozlaena, bila je ispunje
na dvama golemim kerubinima (krilatim biima nalik Sfingi),
takoer napravljenim od zlata. Njihova krila dodirivala su zidove
i jedno drugo; meu njima se nalazio Zavjetni koveg, iz kojeg se
Gospodin obratio Mojsiju u Pustinji. Potpuno izolirana od vanj
skog svijeta, zlatom prekrivena Svetinja nad svetinjama, u Starom
zavjetu zvana je Debir - doslovno 'Govornik'.
Teorija da je Jeruzalem bio 'boanski' komunikacijski centar,
mjesto na kojem je u tajnosti uvan 'Kamen divote', i iz kojeg se
rije ili glas Boji irio nadaleko i nairoko, nije tako nerazumna
kao to moda zvui. Ideja o takvoj komunikaciji nipoto nije
strana Starom zavjetu. U stvari, to to je Gospodin posjedovao tu
sposobnost, i izbor Jeruzalema za komunikacijski centar, smatra
ni su potvrdom Jahvine i Jeruzalemove dominacije.

"Odazvat u se nebesima, a ona e se zemlji odazvati", uvje


ravao je Jahve proroka Hoeu. Amos je prorekao da "Jahve grmi
sa Siona, iz Jeruzalema glas mu se ori". A psalmist je ustvrdio da
e se Boje objave, kada bude govorio o Sionu, uti od jednog do
drugog kraja Zemlje, kao i na nebu:
Bog nad bogovima, Jahve, govori,
I zove Zemlju
od istoka do zapada...
On zove nebesa odozgo
I Zemlju.

Baal, gospodar postrojenja u Baalbeku, hvalio se da se njegov


glas moe uti u Kadeu, gradu koji se nalazi na prilazu svetom
podruju bogova u 'Pustinji' sredinjeg Sinaja. Psalam 29, na
brajajui neka mjesta na Zemlji do kojih dopire glas Gospodina
sa Siona, spominje i Kade i 'kraj pod cedrovima' (Baalbek):

uj! Jahve nad vodama, Jahve nad vodama silnim...


uj! Jahve lomi cedre, Jahve lomi cedre libanske...
uj! Jahvin glas odjekuje pustinjom:
Jahve potresa pustinjom kadekom!

Sposobnosti koje je Baal stekao postavivi 'Kamenje divote'


u Baalbeku u ugaritskim se tekstovima opisuju kao mogunost
da stavi jednu usnu na Zemlju i jednu na nebo. Simbol ovih
komunikacijskih ureaja, kao to smo vidjeli, bile su golubice.
I simbolizam i terminologija ukljueni su u stihove 68. psalma,
koji opisuje letei dolazak Gospodina:

Pjevajte Bogu, slavite mu Shemi


Oslobodite put onome koji jae na oblacima...
Jahve rije zadaje,
Veliko je mnotvo radosnih vjesnika.
Kraljevi vojska bjee te bjee,
Domaice plijen dijele -
ak i ako poiva meu dvjema usnama, i
krila golubice zablistae srebrom,
a njeno perje ukastim zlatom...
Boja su kola mona
ve tisuama godina;
U njima Jahve sa Sinaja dolazi.
Jeruzalemski Kamen divote - 'kamen svjedoanstva' ili
'ispitivaki kamen' u rijeima proroka - uvan je u podzemnoj
odaji. To znamo iz jadikovke kojom se izraava tuga zbog pustoi
u Jeruzalemu, kad se Gospodin naljutio na svoj narod:

Jer naputena je palaa;


Opustje vrh Siona (i)
'Ispitiva koji svjedoi'.
Spilja vjenog svjedoenja
radost je divljim magarcima,
paa stadima.

S obnovom Jeruzalemskog hrama, obeali su proroci, "rije


Jahvina iz Jeruzalema e se iriti". Jeruzalem e ponovno posta
ti sredite svijeta, u koje e hrliti svi narodi. Prenosei Jahvino
obeanje, Izaija je uvjeravao svoj narod da ne samo to e se
'ispitivaki kamen' vratiti, nego e i njegove 'mjerne' funkcije
biti obnovljene:

Gledajte,
postavljam na Sion kamen ispitivaki,
dragocjen i uzvien,
kamen ugaoni, temeljac.
Onaj koji u njega vjeruje nee propasti
I uzet u pravednost za mjeru;
Potenje e mi biti tezulja.

Da bi sluio kao kontrolni centar misije, Jeruzalem je - kao


Nippur - morao biti smjeten na dugoj sredinjoj liniji koja ra-
spolavlja sletni koridor. Njegova tradicionalna svetost potvruje
takav poloaj, a dokazi govore da je upravo Sveta stijena predsta
vljala tono geodetsko sredite.
Jeruzalem je prema idovskoj predaji bio 'Zemljin pupak'.
Prorok Ezekiel za narod Izraela je govorio da "stanuje na pupku
Zemlje"; Knjiga sudaca govori o dogaaju kad su ljudi silazili s
brda iz smjera 'Zemljinog pupka'. Taj izraz, kao to smo vidjeli,
znai da je Jeruzalem bio komunikacijsko sredite iz kojeg se i
rila 'uad' do drugih uporinih toaka sletne mree. Zato nije
nikakva sluajnost to je hebrejska rije za svetu stijenu bila Eben
Sheti'yah - izraz za kojeg su idovski mudraci vjerovali da znai
kamen iz kojeg je istkan svijet. Izraz sheti zaista ima veze s tka
njem, i odnosi se na dugu nit koja se protee po duini tkalakog
razboja (osnovu, koja se ispreplie s kraom potkom). To je bio
prikladan izraz za kamen koji je oznaavao tono mjesto iz kojeg
su se boanske niti irile Zemljom poput paukove mree.
Ali koliko god sve ove legende i izrazi bili sugestivni, presu
dno pitanje je sljedee: je li Jeruzalem zaista leao na sredinjoj
liniji koja je prepolavljala sletni koridor, fokusiran na Ararat i
oznaen piramidama u Gizi i planinom Umm Shumar?
Presudni odgovor je: Da. Jeruzalem lei tono na toj liniji!
Kao to je bio sluaj s piramidama u Gizi, tako i u sluaju
boanske mree otkrivamo sve vie zapanjujuih poravnatosti i
triangulacija.
Jeruzalem, kako smo ustanovili, takoer lei tono na mjestu
gdje se linija Baalbek-Katherine sijee sa sredinjom linijom putanje
leta usmjerene prema Araratu.
Heliopolis je, otkrivamo, tono na jednakoj udaljenosti od Je
ruzalema kao i od planine Umm Shumar.
A dijagonale povuene iz Jeruzalema do Heliopolisa i Umm
Shumara tvore kut od tono 45 (sl. 160)!
Ove veze izmeu Jeruzalema, Baalbeka (Sefonovog vrha) i
Gize (Memfisa) bile su poznate, i slavljene, u biblijskim vreme
nima:

Velik je Jahve, hvale predostojan


u gradu Boga naega,
Sveto brdo njegovo.
U Memfisu je slavljen,
Radost je Zemlji svoj,
gori Sion,
vrhu Sefonovom.
slika 160

Jeruzalem je, prema Knjizi obljetnica, bio jedno od etiri


'Mjesta Gospodnja' na Zemlji, a to su: 'Vrt vjenosti' na Ce-
drovoj planini; 'Planina istoka' koja je bila Ararat; brdo Sinaj i
brdo Sion. Tri ova mjesta bila su u 'zemljama Shema', iz koje su
potekli biblijski patrijarsi, Noini sinovi; i ona su bila povezana:

Vrt vjenosti, najsvetiji,


boravite je Gospodina;
I brdo Sinaj, u sreditu pustinje;
I brdo Sion, sredite Zemljinog pupka.
Ta tri stvorena su kao sveta mjesta,
OKRENUTA JEDNO PREMA DRUGOM.

Negdje du 'Jeruzalemske linije', sredinje putanje leta s upo


ritem u Araratu, morala je biti smjetena i sama svemirska luka.
Tamo se morao nalaziti i zadnji svjetionik: "Brdo Sinaj, u sreditu
pustinje". Ovdje je, po naem miljenju, u igru ula linija razdva
janja koju danas zovemo trideseta paralela (sjeverna).
Iz sumerskih astronomskih tekstova znamo da su nebesa
koja okruuju Zemlju bila podijeljena tako da razdvajaju sjever
ni put (dodijeljen Enlilu) od junog puta (dodijeljenog Ei)
irokom sredinjom trakom koja se smatrala Anuovim putem.
Prirodno je pretpostaviti da je linija razdvajanja izmeu dva su
parnika brata takoer utvrena i nakon Potopa, kad je Zemlja,
nakon povlaenja voda, podijeljena na etiri regije; i da su, kao
u pretpotopnim vremenima, tridesete paralele (sjeverna i juna)
sluile kao granine linije.
Je li to bila puka sluajnost, ili je rije o namjernom dogovoru
izmeu dva brata i njihovih zaraenih potomaka, to su u svakoj
od tri regije dane ljudskom rodu sveti gradovi bili smjeteni na
tridesetoj paraleli?
Sumerski tekstovi tvrde da "Kad je kraljevska vlast sila s
neba" nakon Potopa, "kraljevalo se u Eriduu". Eridu je bio smje
ten na tridesetoj paraleli, onoliko blizu nje koliko su to dopu
tale movarne vode Perzijskog zaljeva. Dok se administrativno-
svjetovno sredite Sumera s vremena na vrijeme selilo, Eridu je
cijelo vrijeme ostao sveti grad.
U Drugoj regiji (podruju civilizacije Nila) svjetovna se
prijestolnica takoer s vremena na vrijeme mijenjala. Ali Heli-
opolis je zauvijek ostao sveti grad. Tekstovi piramida priznaju
njegovu vezu s drugim mjestima, i njegove drevne bogove zovu
Gospodari dvostrukih svetita. Ta dva sparena svetita nose
intrigantna (i predegipatska?) imena Per-Neter (Izlazee mjesto
uvara) i Per-Ur (Izlazee mjesto Starih); njihovi hijeroglifski
opisi govore o velikoj drevnosti.
Dvojna ili sparena svetita igrala su veliku ulogu u sukcesiji
faraona. Tijekom obreda, koje su vodili Shem-sveenici, krunidba
novoga kralja i njegovo primanje u Mjesto uvara u Heliopo-
lisu poklapali su se s odlaskom duha preminuloga kralja kroz
istona lana vrata do Izlazeeg mjesta Starih.
A Heliopolis je bio smjeten na Tridesetoj paraleli, onoliko
blizu nje koliko je to doputala delta Nila!
Kad je na red dola Trea regija, civilizacija doline Inda, njen
svjetovni centar bio je na obalama Indijskog oceana; ali njen sveti
grad - Harappa - bio je stotinama kilometara sjevernije - tono
na tridesetoj paraleli.
ini se da se imperativ tridesete sjeverne paralele nastavio u
tisuljeima koja su uslijedila. Oko 600. godine pr. Kr., perzijski
kraljevi obogatili su kraljevski posjed gradom koji je bio "Svet
svim narodima". Za njegovu gradnju izabrano je zabaeno i
nenaseljeno mjesto. Tamo je, doslovno usred niega, postavlje
na golema vodoravna platforma. Na njoj su podignute palae
s velianstvenim stepenitima i mnogim pomonim svetitima
i graevinama - sve u ast Boga krilate kugle (sl. 161). Grci su
ovo mjesto zvali Perzepolis ( G r a d Perzijanaca). U njemu nije
ivio nitko: samo su kralj i njegova pratnja dolazili za proljetnih
ravnodnevica radi slavljenja dolaska nove godine. Njegovi ostaci
jo uvijek su zapanjuju prizor. Bio je smjeten na tridesetoj pa
raleli.
Nitko pouzdano ne zna kada je osnovana Lhasa u Tibetu -
budistiki sveti grad. Ali injenica je da je i Lhasa - poput Eridua,
Heliopolisa, Harappe i Persepolisa - smjetena na istoj tridesetoj
paraleli (sl. 162).
Podrijetlo svetosti tridesete paralele moramo slijediti unatrag
sve do stvaranja svete mree, kad su boanski mjernici odredili
lokaciju piramida u Gizi, takoer na tridesetoj paraleli. Jesu li bo
govi odustali od ove svetosti ili neutralnosti tridesete paralele
kad se radilo o njihovom najvanijem objektu - svemirskoj luci
- u njihovoj vlastitoj etvrtoj regiji, na Sinajskom poluotoku?

Ovo je mjesto na kojem moramo potraiti konane trago


ve za rjeavanje preostalog dijela enigme iz Gize - njene velike
Sfinge. Ona ima tijelo lava koji lei i ovjeka koji nosi kraljevsko
pokrivalo za glavu (sl. 163). Tko ju je i kada sagradio? I u koju
svrhu? iji lik nosi? I zato se nalazi ba tamo, potpuno sama, i
nigdje drugdje?
Pitanja ima mnogo, a odgovora je malo. Ali jedno je sigurno:
ona gleda tono prema istoku, du tridesete paralele.
Precizna poravnatost i pogled prema istoku du boanske
paralele u prolosti su bili naglaeni nizom graevina koje su se
slika 161

(A) Giza-Heliopolis (B) Eridu (C) Persepolis (D) Harappa (E) Lhasa

slika 162
slika 163

od Sfinge protezale prema istoku, tono du osi istok-zapad (sl.


164).
Kada su - na izmaku osamnaestog stoljea - Napokon i nje
govi ljudi ugledali Sfingu, samo su joj glava i ramena virili iznad
pustinjskog pijeska; u tom su stanju Sfingu crtali, i takva je bila
poznata dobar dio stoljea koje je uslijedilo. Tek su viestruka
sustavna iskapanja otkrila njenu punu kolosalnu veliinu (duina
73 m, visina 20 m) i oblik, i potvrdila ono to su napisali drevni
povjesniari: da se radi o jedinstvenom kipu, kojeg je neka di
vovska ruka isklesala iz prirodne stijene. Nitko drugi nego kape
tan Caviglia, kojeg je pukovnik Vyse otjerao iz Gize, u vremenu
izmeu 1816.-1818. otkrio je ne samo vei dio Sfinginog trupa i
njene ispruene ape, nego i hramove, svetita, oltare i stele koje
su bile podignute pred njom.
slika 164

Raiujui podruje pred Sfingom, Caviglia je otkrio plat


formu koja je donekle virila ispod Sfinge s obje strane, ali se
veim dijelom protezala prema istoku. Raskopavajui podruje
due od trideset metara u tom istonom smjeru, naiao je na spe
ktakularno stepenite od trideset stepenica koje vodi do podija;
na njemu su bili ostaci neega to je izgledalo kao propovjedao
nica. Na istonom kraju podija, oko dvanaest metara dalje, otkri
veno je jo jedno stepenite od trideset stepenica; ono se penjalo
do iste visine na kojoj se nalazi glava Sfinge.
Tamo se nalazila struktura koja je sluila kao baza dvaju stu
pova (sl. 165), tako smjetenih da je Sfingin pogled prema istoku
prolazio tono izmeu njih.

slika 165
Arheolozi vjeruju da ti ostaci potjeu iz rimskih vremena. Ali,
kao to smo vidjeli u Baalbeku, Rimljani su ukraavali spomenike
koji su bili stariji od njihovog doba, gradei i obnavljajui na mje
stima gdje su se i ranije nalazili spomenici i hramovi. Danas je
dobro poznato da su grki osvajai i rimski imperatori nastavili
faraonsku tradiciju posjeivanja i tovanja Sfinge, ostavljajui za
sobom odgovarajue natpise. Oni su potvrdili vjerovanje, koje
se nastavilo i za vrijeme Arapa, da je Sfinga djelo samih bogova;
smatralo se da je ona vjesnik budue mesijanske ere mira. Natpis
zloglasnog imperatora Nerona Sfingu naziva Armachis, Nadgle
dnik i Spasitelj.
Budui da je velika Sfinga smjetena blizu nasutog prilaznog
puta do Druge piramide, najbolja ideja koju su znanstvenici mogli
ponuditi je da ju je sagradio Kefra, "graditelj" Druge piramide; i
da ona stoga mora nositi njegov lik. Ta se pretpostavka ne temelji
na bilo kakvim injenicama, ali se uspjela zadrati u udbenici
ma, iako je jo 1904. E. A. Wallis Budge, tadanji kustos egipatskih
i asirskih starina u Britanskom muzeju, odluno zakljuio (The
Gods of the Egyptians) da je "ovaj udesan objekt postojao u vri
jeme Kha-f-raa, ili Kefrena; i vjerojatno je bitno stariji od njegove
vladavine, te potjee s kraja arhajskog razdoblja.".
Kako svjedoi Inventarna stela, Sfinga je ve bila u Gizi u
vrijeme Kufua, Kefraovog prethodnika. Kao i nekoliko faraona
nakon njega, i Kufu si je upisivao u zaslugu ienje pijeska koji
se gomilao oko Sfinge. Iz toga se mora zakljuiti da je Sfinga ve
u Kufuovo vrijeme bila star spomenik. Koji ju je, dakle, raniji
faraon podigao i dao joj svoj lik?
Odgovor glasi da se ne radi o liku bilo kojeg faraona, nego o
liku boga; i po svemu sudei, Sfingu nisu podigli smrtni faraoni,
ve bogovi.
tovie, samo ako ignoriramo ono to tvrde drevni natpisi
moemo zakljuiti neto drugo. Rimski natpisi, koji Sfingu zovu
Svetim vodiem, za nju kau: "Njen dojmljivi lik djelo je be
smrtnih bogova".
U dijelovima grke idolatrijske pjesme stoji:
Tvoj moni lik
Besmrtni bogovi ovdje oblikovae...
Za susjedu Piramidama postavie te...
Nebeski vladar koji prkosi protivnicima...
Sveti vodi u zemlji egipatskoj.

Na Inventarnoj steli Kufu Sfingu naziva "uvaricom etera,


koja svojim pogledom vodi vjetrove." Ona je, kako je jasno na
pisao, slika boja:

Ovaj lik boga


postojat e vjeno;
Zauvijek nosei njegovo lice,
gledajui prema istoku.

U svom natpisu Kufu spominje da je vrlo staro stablo egipat


ske smokve koje je raslo kraj Sfinge oteeno "Kad se Gospodar
neba spustio na mjesto Hor-em-Akhet (Sokol-boice obzora)".
To je bio najei naziv za Sfingu u faraonskim natpisima; njeni
ostali epiteti bili su Ruti ( L a v i c a ) i Hul (to bi moglo znaiti
Vjena).
Biljeke govore da su radnici koji su kopali na lokalitetu Sfin
ge bili motivirani lokalnim arapskim predajama prema kojima
unutar Sfinge postoje tajne komore s drevnim blagom ili magij
skim predmetima. Caviglia je, kao to smo vidjeli, u Velikoj pira
midi pokuavao pronai skrivenu komoru; ini se da je preao
na piramidu nakon to takvu komoru nije uspio pronai u Sfingi.
Perring je takoer okuao sreu, nasilno probivi duboku rupu u
leima Sfinge.
ak su i odgovorniji istraivai, poput Augustea Mariettea
1853. dijelili ope miljenje da postoji tajna komora skrivena
u Sfingi ili ispod nje. To je vjerovanje bilo potkrijepljeno dje
lima rimskog povjesniara Plinija, koji je izvijestio da Sfinga
"sadri grobnicu vladara po imenu Harmakis", i injenicom
da skoro sve stare slike prikazuju Sfingu kako lei na vrhu
neke kamene strukture. Istraivai su zakljuili da ako je sama
Sfinga mogla biti skrivena od pogleda naslagama pijeska, tim
prije je pijesak s vremenom mogao potpuno prekriti bilo ka
kvu podstrukturu.
ini se da najdrevniji natpisi daju naslutiti kako pod Sfingom
zaista postoji ne jedna, nego dvije tajne komore - do kojih se mo
da moe doi kroz ulaz skriven pod apama spomenika. tovie,
jedna obredna pjesma iz vremena osamnaeste dinastije otkriva
da su Sfingi dvije 'spilje' koje se nalaze pod njom omoguavale
da slui kao komunikacijski centar!
Bog Amen, tvrdi natpis, preuzevi funkciju nebeskog Hor-
Akhti, postigao je "sposobnost opaanja srcem, zapovijedanja
usnama... kada ulazi u dvije spilje koje su pod njenim [Sfinginim]
nogama". Tada,

Poruka je poslana s neba;


uju je u Heliopolisu,
a Ljepoliki je ponavljaju u Memfisu.
Sastavljena je urno od Totovih spisa
o Amenovom gradu (Tebi)...
Na pitanje je odgovoreno u Tebi,
Dana je izjava... poslana je poruka.
Bogovi djeluju prema zapovijedi.

U danima faraona vjerovalo se da Sfinga - iako je isklesana


iz kamena - na neki nain moe sluati i govoriti. U dugom opi
su na jednoj steli, (sl. 166) koju je izmeu apa Sfinge podigao
Tutmes IV (i posvetio znaku krilatog diska), kralj govori o tome
kako mu se Sfinga obratila i obeala mu da e dugo i uspjeno
vladati, samo ako ukloni pijesak koji se nagomilao oko njenih
nogu. Jednoga dana, napisao je Tutmes, dok je odlazio u lov
izvan Memfisa, naao se na 'svetom putu bogova' koji je vodio
od Heliopolisa do Gize. Umorivi se, legao je da se odmori u sje
ni Sfinge; to mjesto, kako otkriva natpis, zvalo se "Velianstveno
mjesto poetka vremena".
Kad je zaspao pod tim 'vrlo golemim kipom Stvoritelja',
Sfinga - ta 'uzvienost oboavanog Boga' - poela mu je govo-
slika 166

riti, predstavivi se rijeima: "Ja sam tvoj predak Hor-em-Akhet,


onaj kojeg je stvorio Ra-Aten."
Mnoge neobine 'ploice za ui' i prikazi dviju golubica -
simbola koji se povezuje s proroitima - pronaeni su u hramo
vima koji okruuju Sfingu. Poput drevnih natpisa, i oni svjedoe
o vjerovanju da je Sfinga na neki nain mogla prenositi boanske
poruke. Premda su kopanja ispod Sfinge bila bezuspjena, ne
moe se iskljuiti mogunost da e podzemne komore u koje su
bogovi ulazili 's naredbom na usnama' jednom biti pronaene.
Jasno je iz brojnih pogrebnih tekstova da je Sfinga smatrana
'Svetim vodiem' koji je vodio preminulog iz 'juer' u 'sutra'.
Iz arobnih rijei na lijesu koje su pokojniku trebale omoguiti
putovanje 'putem skrivenih vrata' moe se zakljuiti da je put
poinjao kod Sfinge. Zazivajui Sfingu, arolije su tvrdile da je
"Gospodar Zemlje zapovjedio, a Dvostruka sfinga ponovila".
Putovanje je poinjalo nakon to bi Hor-Akheti - Sfinga - rekla:
"Proi!" Crtei iz Knjige dvaju putova, koji ilustriraju putovanje,
pokazuju da su od polazne toke u Gizi vodila dva puta kojima
se moglo stii do Duata.
Kao sveti vodi, Sfinga je esto prikazivana kako vodi nebe
sku barku. Ponekad je, kao na Tutmesovoj steli (sl. 166), prikazi
vana kao dvostruka Sfinga, koja nebesku barku vodi iz 'juer'
u 'sutra'. U ovoj ulozi bila je povezana sa Skrivenim bogom
podzemnoga kraljevstva; takva se, kao to smo ve vidjeli (sl. 19),
simbolino pojavila s obje strane hermetiki zatvorene komore
boga Sekera u Duatu.
Zaista, Tekstovi piramida i Knjiga mrtvih govore o Sfingi kao
o "velikom bogu koji otvara vrata Zemlje" - izraz koji daje naslu
titi da je Sfinga iz Gize, koja je 'pokazivala put', imala dvojnicu u
blizini Stepenita do neba, koja je tamo otvarala 'vrata Zemlje'.
Takva mogunost je moda jedino objanjenje (u nedostatku bilo
kakvog drugog, do dananjeg dana) vrlo starog prikaza farao-
novog putovanja u zagrobni ivot (sl. 167). On poinje sa sim
bolom kleeeg Hora koji gleda prema Zemlji datuljinih palmi,
gdje se nalazi neobian brod s rovokopaima ili dizalicama (?),
kao i struktura koja podsjea na sumerski prikaz imena EN.LIL
kao komunikacijskog centra (sl. 52). Moemo vidjeti i boga koji
pozdravlja faraona, bika i pticu besmrtnosti, nakon kojih slijede
tvrave i razni simboli. Na kraju dolazi simbol za mjesto (uko-
eni kri unutar kruga) koji se nalazi izmeu znaka za Stepenite
i Sfinge koja gleda na suprotnu stranu!

slika 167
Stela koju je postavio izvjesni Pa-Ra-Emheb, koji je vodio
restauracijske radove oko Sfinge u vrijeme faraona, sadri sli
kovite stihove o oboavanju Sfinge; njihova slinost biblijskim
psalmima zaista je intrigantna. Natpis govori o rastezanju uadi
radi p l a n a , stvaranja tajnih stvari u podzemnom kraljevstvu;
stihovi govore o prelaenju preko neba u nebeskoj barci, i za-
tienom mjestu u svetoj pustinji. ak se koristi i izraz Shet-
ti.ta za Mjesto skrivenog imena u svetoj pustinji:

Zdravo tebi, Kralju bogova,


Atene, Stvoritelju...
Ti rastee uad radi plana,
ti si oblikovao zemlje...
Ti si Podzemni svijet uinio tajnim...
Zemlja je pod tvojim vodstvom;
ti si stvorio visoko nebo...
Za sebe si sagradio mjesto zatieno
u svetoj pustinji, sa skrivenim imenom.
Ti se danju uzdie nasuprot njima...
Ti se prekrasno uzdie...
Ti prelazi preko neba s dobrim vjetrom...

idovskim je prorocima Sheti - sredinja putanja leta koja je


prolazila kroz Jeruzalem - bila sveta linija, smjer u kojem treba
gledati: njom je Gospodin doao sa svetoga Sinaja.
Ali Egipanima je, kako se tvrdi u spomenutom natpisu, Shet-
ti.ta bilo Mjesto skrivenog i m e n a . Ono se nalazilo u Svetoj
pustinji - to je doslovno znaenje biblijskog imena pustinja
Kadea. I uad za plan bila je rastegnuta od njega do Sfinge.
Tamo je Paraemheb vidio Kralja bogova kako se uzdie po danu;
ove su rijei gotovo istovjetne Gilgameovim, kad je on stigao do
planine Mau: "Tu je Shemove svakodnevno gledao kako odlaze i
dolaze... uvaju amaa dok uzlazi i sputa se".
To je bilo zatieno mjesto, mjesto uzlaska. One koji su trebali
stii do njega vodila je Sfinga, jer njen je pogled bio usmjeren
prema istoku, tono du tridesete paralele.
Po naem miljenju, na sjecitu dviju linija, tamo gdje Jeru
zalemska linija presijeca tridesetu paralelu, nalazila su se Vrata
neba i Zemlje: svemirska luka bogova.
Sjecite je smjeteno na Sredinjoj ravnici Sinajskog poluoto
ka. Kao to je Duat prikazivan u Knjizi mrtvih, Sredinja dolina je
zaista ovalna dolina okruena planinama. To je prostrana dolina
ije okolne planine razdvaja sedam prolaza - kao to je opisano u
Knjizi Henokovoj. To je velika ravna dolina ija je prirodna tvrda
povrina sluila kao gotova pista za polijetanje i slijetanje raketo-
plana Anunnakija.
Nippur je, kao to smo pokazali (vidi sl. 122), bio arina
toka, sredite koncentrinih krunica koje su odreivale ekvi-
distantne lokacije svemirske luke u Sipparu i drugih vitalnih
postrojenja i mjesta. Otkrivamo, ne bez uenja, da isto vrijedi i
za Jeruzalem (sl. 168):

Svemirska luka (SP) i Mjesto slijetanja u Baalbeku (BK) lee


na unutarnjoj krunici, tvorei vitalnu cjelinu postrojenja jedna
ko udaljenih od kontrolnog centra u Jeruzalemu (JM);
Geodetski orijentir Umm Shumar (US) i radio-far u Helio-
polisu (HL) lee na vanjskoj krunici, to ih takoer ini parom
jednako udaljenim od Jeruzalema.

Dok ovo ucrtavamo u zemljovid, pred oima nam se poja


vljuje majstorska Mrea koju su zamislili Anunnakiji. Ostajemo
istinski zapanjeni njenom preciznou, jednostavnom ljepotom i
umjetnikom kombinacijom osnovne geometrije s orijentirima
koje je stvorila priroda:

Linija Baalbek-Katarina i linija Jeruzalem-Heliopolis sjekle


su se pod osnovnim i preciznim kutom od 45; sredinja putanja
leta precizno je raspolavljala ovaj kut na 2 kuta od 22 " ; veliki
letni koridor bio je irok tono pola od toga (11 L');
Svemirska luka, smjetena na sjecitu sredinje putanje leta i
tridesete paralele, bila je jednako udaljena od Heliopolisa i Umm
Shumara.
slika 168

Radi li se samo o geografskoj podudarnosti to su Delfi (DL)


jednako udaljeni od kontrolnog centra misije u Jeruzalemu i sve
mirske luke u sredinjem Sinaju? Puka je sluajnost to je kutna
irina time formiranog (letnog?) koridora bila 11 L'? I to to je
jo jedan letni koridor od 11 L' povezivao Delfe s Baalbekom
(BK)?
Je li samo koincidencija to linije koje povezuju Delfe s Jeru
zalemom i oazom Siwa (SW) - mjestom Amonovog proroita u
koje je pourio otii Aleksandar - takoer tvore kut od 45 (sl.
169)?
Jesu li se ostala sveta mjesta i proroita u Egiptu, poput ve
like Tebe i Edfua, nalazila na svom mjestu zbog kraljevog hira
ili nekog privlanog zavijutka Nila - ili na mjestima gdje je to
nalagao raspored Mree?
Zaista, kad bismo prouili sva ova mjesta, vjerojatno bismo
otkrili da je obuhvaena cijela Zemlja. Ali, nije li to neto to je
Baal ve znao u vrijeme kad je sagradio svoje tajno postrojenje
na Baalbeku. Jer, sjetimo se, njegov je cilj bio upravljati i komuni
cirati, ne samo s oblinjim krajevima, nego itavom Zemljom.
Mora da je to znao i biblijski Bog; jer kad je Job poelio
shvatiti 'uda Elova', Jahve 'odgovori Jobu iz oluje', uzvrativi
protupitanjima:

slika 169
Ja u te pitat', a ti me poui:
Gdje si bio kad Zemlju utemeljih?
Kazuj, ako ti je znanje sigurno:
Zna li tko joj je (Zemlji) mjere odredio,
Nad njom ue mjerniko napeo?
Na emu joj poivaju platforme?
Tko joj postavi kamen ugaoni?

Zatim je Jahve odgovorio na vlastita pitanja. Sva ta mjerenja


Zemlje, podizanje platformi, postavljanje ugaonih kamenova, sve
je to napravljeno, kako on kae:

dok su klicale zvijezde jutarnje


i sinovi bogova od sree uzvikivali.

ovjek, koliko god da je bio mudar, u tome nije imao udjela.


Baalbek, piramide, svemirska luka - sve je to bilo namijenjeno
iskljuivo bogovima.
Ali ovjek, u neprekidnoj potrazi za besmrtnou, nikada nije
prestao slijediti Sfingin pogled.
O autoru

Tko je dr. Zecharia Sitchin?

Posljednjih dvadesetak godina vrlo burnog Dvadesetog stoljea biljei na pla


nu istraivanja paleokontakata pojavu jedne izuzetne i po pristupu u mnogo emu
jedinstvene linosti - upornog istraitelja drevne prolosti ovjeanstva, povijesti
i arheologije Bliskog istoka, vrsnog znalca suvremenog hebrejskog, te 11
drevnih jezika i pisama, te plodnog autora - akademika Zecharia Sitchina. Mnogi
se posljednjih godina s pravom pitaju emu pasionirani istraitelj Starog zavjeta i
uvaeni orijentalist svjetskog glasa dr. Sitchin ima zahvaliti tako visoke ocjene?
Zecharia Sitchin, po narodnosti idov, roen je u Rusiji, ali zbog politikih
razloga ubrzo seli u Izrael (Palestinu) gdje se kolovao. Tamo je vie godina radio
kao ugledni novinar i urednik. Potom se trajno nastanjuje u SAD-u. Danas ivi i
radi u New Yorku. Moe se rei da je dr. Sitchin osoba iznimno bogatog i dinami
nog ivotopisa. Jo od kolskih dana strastveni je ljubitelj i poklonik prouavanja
drevne povijesti i jezika bliskoistonih naroda i njihovih svetih spisa. Danas se
ubraja medu najvee svjetske autoritete za drevne bliskoistone jezike.

Sitchin svojom nenadmanom istraiteljskom upornou, pronicljivou i


sustavnou u istraivanju sumerskih, babilonskih, asirskih, akadskih, hetitskih i
izvornih biblijskih tekstova koje sam ita, prevodi, tumai, usporeuje i komentira
vrlo brzo izgrauje vlastito, bitno renovirano i teorijski dobro utemeljeno vienje
o dubokim prapovijesnim ljudskim korijenima. On se na temelju svojih studio
znih i dugotrajnih istraivanja opravdano upitao sadri li biblijska Knjiga Postanka
samo neutemeljene mitove i prie ili moda ipak sadri saetu verziju zbivanja,
naroda i mjesta iz mnogih ranijih, nezamislio davno minulih eona?
On je danas jedan od vodeih i najvie cijenjenih istraivaa paleokontakata
u svijetu. U odnosu na vrlo provokativnog, esto odvie povrnog, formalno ne
dovoljno obrazovanog, samoukog i ve u namjeri izrazito komercijalno senzaci-
onalistiki orijentiranog vicarskog hotelijera Ericha von Danikena, dr. Zecharia
Sitchin donosi u svojim znanstveno popularnim knjigama jedan posve drugaiji
"interaktivan" argumentacijski sustav, te daleko konzistentniji i znatno dublji pri
stup vrlo sloenoj problematici podrijetla ovjeka te paleo i postpaleokontakata,
koji u analitinosti, preciznosti i uvjerljivosti svojih izlaganja bitno odskae od
slinih djela mnogih drugih autora tog anra.
Sredinje mjesto u danas ve gotovo 50-godinjim Sitchinovim istraivakim
naporima i njegovim novim interpretacijama podrijetla ljudskog roda, te do sada
vrlo slabo istraenih prapovijesnih zbivanja unazad priblino 450 000 godina ne
dvojbeno zauzima biblijska Knjiga Postanka koja se u mnogim detaljima zapravo
zasniva na mnogo starijem sumersko-akadskom epu o stvaranju ENUMA ELI.
Sitchin je jo kao student vrlo detaljno i kritiki prouavao tu prvu po redu
biblijsku knjigu na starom hebrejskom jeziku, te u njoj na vie mjesta uoio neke
prevodilake ili moda od biblijskih teologa, cgzegeta, odnosno povjesniara, na
metnute nekonzistentnosti. Stoga je energino i argumentirano zahtijevao od svo
jih profesora kritiko preispitivanje i novo, prikladnije tumaenje nekih segmenata
ovog nizom neobinih detalja izuzetno zanimljivog hebrejskog svetog spisa. Oni
njegovu inicijativu, dakako, nisu prihvatili i dali su mu vrlo energino do znanja
da se u BIBLIJU kao sveti spis ne moe sumnjati.
Prema dubokom Sitchinovom uvjerenju jedan od kljunih pojmova na osno
vu kojih on vrlo odluno i argumentirano zahtijeva radikalnu reinterpretaciju
nekih vrlo poroznih dijelova Knjige Postanka je rije Nefilim koja se spominje u
estoj glavi. U prva etiri retka te glave, koji su sadrajno dosta nejasni i sporni za
tumaenje stoji sljedee:

"Kad su se ljudi poeli iriti po zemlji i keri im se narodile, opaze sinovi Boji
da su keri ljudske pristale, pa ih uzimahu sebi za ene koje su god htjeli. Onda
Jahve ree: "Nee moj duh u ovjeku ostati dovijeka; ovjek je tjelesan, pa neka mu
vijek bude stotinu i dvadeset godina." U ona su vremena - a i kasnije - na zemlji
bili Nefili, kad su Boji sinovi opili s ljudskim kerima pa im one raale djecu. To
su oni od starine po snazi glasoviti ljudi."

Valja istai da rije Nefilim nije izvorno hebrejskog podrijetla i u biblijskim


komentarima uobiajeno se poistovjeuje i prevodi s "divovi" ili kao "odbaeni", jer
tumai Knjige Postanka dre da se autori te knjige oslanjaju na drevne pretpovije
sne hebrejske puke predaje o "gorostasima Nefilima", a ne na sumersko akadski ep
o stvaranju ENUMA ELI. To, dakako nisu bili divovi, ve vrlo snani stasiti ljudi
roeni iz veze "keri ljudskih" i "sinova Bojih".
No vrlo otroumni i pronicljivi israitelj dr. Zecharia Sitchin nije bio zadovo
ljan takvim povrnim rutinskim tumaenjem biblijskih egzegata. On na temelju
viegodinjih studioznih istraivanj a sumersko akadskih zapisa na glinenim
ploicama tvrdi i argumentirano dokazuje da je daleko loginije rije Nefilim
na temelju hebrejskog glagola "nafal" koji znai "pasti", "sii", "spustiti se" prevesti
kao "oni to padoe s nebesa", "oni koji stigoe s nebesa" ili kao "oni koji su baeni
na zemlju", nego kao "odbaeni" kako obiavaju initi biblijski egzegeti. U tim se
drevnim mezopotamskim zapisima na glinenim ploicama spominju Nefilimi kao
skupina bogova (Anunnaki) koja je u vrlo davnoj prolosti iz svemira prispjela
na Zemlju i na njoj je za svoje potrebe kreirala modernog ovjeka, na svoju sliku
i priliku.
Ta njegova dobro potkrijepljena hipoteza, koju danas podravaju i drugi vrsni
znalci bliskoistonih jezika, iz temelja mijenja tradicionalnu prilino krnju egze-
getsku i teoloku interpretaciju navedenog teksta biblijske Knjige Postanka. Taj ga
je sporni, ali vrlo bitan detalj kao vrsnog prevoditelja, lingvistu i orijentalistu toliko
zainteresirao i zaokupio da mu je posvetio mnoge godine upornog znanstveno
istraivakog rada koji, kako sam kae, jo nije dovren i zaokruen...
...Sitchin je rezultate svojih dosadanjih viegodinjih istraivanja na temu
Nefilima, njihovog djelovanja na Zemlji i podrijetla modernog ovjeka, koja su
se pokazala vrlo originalnima i plodnima, sistematizirao i publicirao u nizu od
pet izuzetno zanimljivih i duboko studioznih knjiga pod vodeim naslovom ZE
MALJSKA KRONIKA. Te su knjige izvorno pisane na engleskom jeziku i dosad su
prevedene na petnaestak jezika. One su ve doivjele milijunsku nakladu i ponje-
le veliki uspjeh u irokoj javnosti, te mnoga priznanja u znanstvenim krugovima.
Taj niz Sitchinovih knjiga temelji se na kombinaciji tekovina suvremene
znanosti s izvornim tekstovima i slikovnim zapisima iz drevne prolosti Bliskog
istoka. Na osnovu tih materijala Sitchin majstorski gradi i oblikuje na skromnim
ali vjerodostojnim injenicama zasnovanu rekonstrukciju zbivanja na Zemlji sve
do prije 120 sara. Sar je drevni babilonski vremenski ciklus nepoznata trajanja ko
jeg je u svojoj BABILONSKOJ POVIJESTI koristio Beros. Sitchin dri da jedan sar
iznosi 3 600 godina. To znai da je naa prolost, kako upuuju drevne babilonske
prakraljevske liste koje obuhvaaju raspon od 120 sara, zapoela prije priblino
435 tisua godina (120 sara x 3 600 godina + oko 3 000 godina koliko su stare te
drevne liste).
Prvu knjigu iz tog niza dr. Zecharia Sitchin je objavio jo 1976. pod prilino
zbunjujuim naslovom DVANAESTI PLANET. Ona je rezultat intezivnog 30-
godinjeg Sitchinova znanstvenog istraivanja i predstavlja izvoran rad u kojem
on na temelju pomne usporedbe svih dostupnih sumerskih, asirskih, babilonskih,
akadskih, hetitskih, hebrejskih i egipatskih zapisa na vrlo slikovit i metodian
nain rekonstruira davno izgubljene pretpotopne zapise, drevnu kozmologiju te
nanovo otkriva prastare nebeske karte drevnih naroda koji su Sunce i Mjesec ta
koer ubrajali meu planete.
Na temelju briljivo prikupljenih i pomno proanaliziranih podataka Sitchin
vrlo argumentirano postavlja okantnu tvrdnju da su ljudi vrste Homo sapiens ali
as kromanjonci zapravo produkt vrlo sloenog genetikog inenjerstva superiorne
rase s desetog (za Sumerane dvanaestog) planeta Sunevog sustava kojeg on prema
sumerskim zapisima na glinenim ploicama zove Nibiru.
U drugoj knjizi : STEPENITE PREMA NEBU objavljenoj 1980. Sitc
hin raspravlja o imanentnoj ovjekovoj enji za besmrtnou uz boansku pomo.
Pri tome autor dolazi do iznenaujuih zakljuaka na temelju izvorne etimologije
imena osoba, mjesta i spomenika s podruja Bliskog istoka ije je prvotno pravo
znaenje izgubljeno ili posve zamagljeno tijekom davno prohujalih tisuljea.

Trea Sitchinova knjiga objavljena 1985. godine nosi naslov RATOVI BO


GOVA I LJUDI. U njoj obraduje svoju hipotezu o podrijetlu ovjeka kreiranog na
"sliku i priliku Boju" i "bogovima" koji su neko davno razorili prvu civilizaciju
na Zemlji. IZGUBLJENA KRALJEVSTVA (1990.) i KADA JE POELO VRIJEME
(1993.) naslovi su etvrte i pete Sitchinove knjige iz velianstvenog niza ZEMALJ
SKE KRONIKE. On u njima vizionarskim arom i uz primjerenu znanstvenu
ozbiljnost daje zapanjujui opis susreta ljudi i nebeskih putnika emisara koji su
neko vrlo davno stigli na Zemlju. Te su doljake Sumerani zvali Anunnaki, to
prema Sitchinovom prijevodu zapravo znai "doljaci s neba".
Vrlo velik uspjeh u svijetu postigla je njegova knjiga objavljena 1990. godine
pod naslovom REVIZIJA POSTANKA. U toj vrlo zanimljivoj i napetoj knjizi on
sigurnom rukom gradi zaokruenu i suvremenim argumentima dobro potkrije
pljenu teoriju o naim prethodnicima Nefilima i njihovom svjedoenju o naem
postanku...
... U sljedeoj knjizi koja nosi naslov SVEMIRSKI KOD neumorni Sitchin na
temelju komparativnih istraivanja sumerskih zapisa na glinenim ploicama, BI
BLIJE, arheolokih nalaza u starom i novom svijetu te bogate fotodokumentacije
NASE dobivene istraivanjima naeg planetskog sustava vrlo odluno i energino
podie gust veo koji je tisuljeima dijelio ovjeka od njegove sudbine. On smiono
otkriva podrijetlo i pravi smisao nekih proroanstava u Starom i Novom zavjetu te
tisuljetni tajni kod koji neraskidivo povezuje ovjeanstvo sa zvijezdama.
Pri tome Sitchin majstorskom spretnou i primjerenom znanstvenom ozbilj
nou nastoji paljivo rekonstruirati dramatina zbivanja tijekom posljednjeg tisu
ljea prije Krista. To je bilo presudno vrijeme kada se "bog" sa svojim "uvarima
neba" (anelima) vratio na Zemlju da bi pohodio ljude i priveo ih estitom ivotu.
Tada su se Hebreji nakon dugotrajnog izgnanstva u Babilonu napokon vratili u
svoju domovinu. To je bilo vrijeme kada je veliki babilonski kralj Nebukadnezar
II (605. - 562. prije Krista), nakon to je usnuo neobian san o velikom kipu, uo
vjerodostojno tumaenje svoga sna i uveno proroanstvo o "posljednjim danima"
iz usta otroumnog i nenadmanog mladog hebrejskog proroka Daniela.

U svojoj posljednjoj knjizi pod naslovom IZ RAJA I ZEMLJE dr. Zecharia


Sitchin nastoji novim argumentima rasvijetliti gustu tminu koja krije nepoznate
graditelje piramida i nekih velebnih megalitskih zdanja. Zanimljivo je istai da
je na toj vrlo zanimljivoj i izazovnoj knjizi, koja sadri brojne nove argumente u
prilog fascinantnoj autorovoj hipotezi o podrijetlu ovjeka i prapovijesnoj inter
venciji izvanzemaljske inteligencije, Sitchin okupio i angairao estoricu visoko-
strunih suradnika: dva uvaena sveuilina profesora, sveenika, strunjaka za
problematiku NLO-a, filozofa i novelista.

...Premda do sada jo nema prave potvrde za viestruko iskazanu istraivaku


i autorsku hrabrost, spisateljsku predanost, duboku i vrlo plastinu argumentira
nost iznijetih hipoteza, te napose izrazito visok stupanj originalnosti u pristupu i
interpretaciji smatramo da dr. Sitchin zasluuje u najmanju ruku vrlo istaknuto
mjesto na prestinoj listi autora znanstveno popularne publicistike Dvadesetog
stoljea. Drimo da ga se na temelju originalnosti, ozbiljnosti i uvjerljivoj argu
mentaciji hipoteza iznijetih u do sada objavljenim djelima moe bez ustruavanja
nazvati modernim "maestrom paleokontakata".

You might also like