Professional Documents
Culture Documents
STEPENITE DO
NEBA
knjiga druga Zemaljske kronike
SADRAJ
1. U POTRAZI ZA RAJEM 3
2. BESMRTNI PRECI 25
3. FARAONOVO PUTOVANJE U ZAGROBNI IVOT . . 46
4. STEPENITE DO NEBA 62
5. BOGOVI KOJI SU DOLI NA ZEMLJU 88
6. U DANIMA PRIJE POTOPA 122
7. GILGAME: KRALJ KOJI JE ODBIO UMRIJETI 148
8. JAHAI OBLAKA 181
9. MJESTO SLIJETANJA 211
10. TILMUN: ZEMLJA RAKETNIH LETJELICA 237
11. NEUHVATLJIVA PLANINA 262
12. PIRAMIDE BOGOVA I KRALJEVA 288
13. KRIVOTVORENJE FARAONOVOG IMENA 319
14. POGLED SFINGE 357
Zecharia Sitchin 389
Naslov originala
The Stairway to Heaven
Copyright by Zecharia Sitchin 1980.
1
U POTRAZI
ZA RAJEM
Postojalo je vrijeme - kako nam govore nai drevni sveti
spisi - kada je besmrtnost bila dostupna ljudskom rodu.
Bilo je to zlatno doba, kada je ovjek ivio sa svojim Stvori
teljem u rajskom vrtu - ovjek se brinuo o predivnom vonjaku,
a Bog je etao i uivao u popodnevnom povjetarcu. "Tada Jahve,
Bog, uini te iz zemlje nikoe svakovrsna stabla pogledu za-
mamljiva a dobra za jelo - i stablo ivota, nasred vrta, i stablo
spoznaje dobra i zla. Rijeka je izvirala iz Edena da bi natapala vrt;
odatle se granala u 4 kraka. Prvom je ime Pion... Drugoj je
rijeci ime Gihon... Trea je Rijeka Tigris... etvrta je Eufrat."
Adamu i Evi bilo je doputeno da jedu plodove sa svakog
slabla osim plodova slabla spoznaje dobra i zla. A nakon to su
to uinili (na nagovor zmije) - Gospodin Bog je postao zabrinut
u vezi s pitanjem besmrtnosti:
slika 1
Ali to, kae John Maundeville, nije bio pravi raj poznat iz
Biblije. Taj se, kako stoji u tridesetom poglavlju, nalazio iza otoka
i zemalja kroz koje je proputovao Aleksandar Veliki. Put do njega
vodio je jo dalje na istok, do dva otoka bogata rudnicima srebra
i zlata tamo gdje se Crveno more odvaja od o c e a n a :
slika 2
ksandrom. Postojale su glasine da on, u stvari, nije bio Filipov
sin, ve plod veze izmeu njegove majke Olimpije i egipatskog
boga Amona (sl. 3). inilo se da zategnuti odnosi izmeu Filipa i
Olimpije samo potvruju ove sumnje.
Kako govore razne verzije pseudo-Kalistena, Filipov dvor po
sjetio je jedan egipatski faraon kojeg su Grci zvali Nektaneb. On
je bio majstorski arobnjak, proricatelj; i potajno je zaveo Olim-
piju. Ona to tada nije znala, ali u stvari je to k njoj doao bog
Amon preruen u Nektaneba. I tako je, kad je rodila Aleksandra,
zapravo donijela na svijet bojeg sina. Bio je to upravo onaj bog
iji je hram oskvrnuo Kambiz.
Nakon to je pobijedio perzijsku vojsku u Maloj Aziji, Ale
ksandar se okrenuo Egiptu. Oekujui jak otpor od perzijskih
guvernera koji su vladali Egiptom, bio je zapanjen kad mu je ta
velika zemlja pala u ruke bez ikakvog otpora: bio je to znamen,
bez sumnje. Ne gubei vrijeme, Aleksandar je otiao do Velike
oaze, sjedita Amonovog proroita. Tamo je sam bog (prema
legendama) potvrdio Aleksandrovo boansko podrijetlo. Kad je
to potvreno, egipatski sveenici obogotvorili su ga kao faraona;
time njegova elja da izbjegne sudbinu smrtnika vie nije bila
privilegij, postala je njegovo pravo. (Od tog vremena, Aleksan
dar je na svojim kovanicama prikazivan kao rogati Zeus-Amon
- sl. 4.)
Aleksandar je potom otiao na jug u Karnak, sredite obo
avanja Amona. Postojali su skriveni razlozi tog puta. Karnak,
slavno vjersko sredite od treeg tisuljea pr. Kr., bio je konglo
merat hramova, svetita i spomenika Amonu koje su gradile ge
neracije faraona. Jedna od najimpresivnijih kolosalnih graevina
bio je hram koji je dala sagraditi kraljica Hatepsut vie od 1000
godina prije Aleksandrovog vremena. Za nju se takoer govorilo
da je bila ki boga Amona koju je zaela kraljica kad ju je posjetio
prerueni bog!
Nitko ne zna to se tamo doista dogodilo. injenica je da je,
umjesto da povede svoju vojsku natrag na istok, prema sreditu
Perzijskog carstva, Aleksandar izabrao malu pratnju i nekoliko
drugova za ekspediciju koja je kretala jo dalje na jug. Njegovi
slika 3
slika 4
slika 5
Tko je bio taj osvaja svijeta Ko, odnosno kralj koji je vladao
Kuem ili Nubijom? Prema grkoj verziji ove prie, osvaja koji je
dao sagraditi spomenik kao uspomenu na njegov prelazak preko
jezera - koje je ovdje opisano kao rukavac Crvenog mora - zvao
se Sesonkuz; dakle Sesonkuz i Ko bili su jedan te isti vladar - fa
raon koji je vladao i Egiptom i Nubijom. Na nubijskim spomeni
cima prikazano je kako taj vladar od sjajnog boga prima plod
ivota oblika datuljine palme (sl. 6).
Egipatski tekstovi govore o velikom faraonu s poetka dru
gog tisuljea pr. Kr. koji je zaista bio osvaja svijeta. Njegovo ime
bilo je Senusert; i on je, takoer, bio Amonov tovalac. Grki po
vjesniari pripisuju mu osvajanje Libije i Arabije, i, to je posebno
znaajno, Etiopije i svih otoka u Crvenom moru. Osvojio je velik
dio Azije - prodro je na istok ak i dalje nego to su to kasnije
uspjeli Perzijanci, i napao je Europu preko Male Azije. Herodot
opisuje velike podvige ovog faraona, kojeg je zvao Sesotris, tvrde
i da je Sesotris podizao spomen-stupove kuda god bi proao.
slika 6
"Stupovi koje je podigao", napisao je Herodot, "jo uvijek se
mogu vidjeti." I tako, kad je Aleksandar ugledao stup kraj jezera,
to je samo potvrdilo ono to je stoljee ranije napisao Herodot.
Sesonkuz je zaista postojao. Njegovo egipatsko ime znailo je
'Onaj ija roenja ive.' jer, zahvaljujui tome to je bio egipatski
faraon, imao je puno pravo ui meu bogove i ivjeti vjeno.
5 6 7 8
9 10 11 12 13
NEBESKI DISK I EGIPATSKI BOGOVI
1. Pta 2. Ra-Amen 3. Tot 4. Seker
5. Oziris 6. Izida s Horom 7. Neftida 8. Hathor
slika 7
more izbacilo na obalu dananjeg Libanona. Sakrila je Ozirisa
i otila potraiti pomo drugih bogova koji su mogli ponovno
oivjeti Ozirisa; ali Set je pronaao tijelo i raskomadao ga, a za
tim razbacao njegove dijelove po itavoj zemlji. Uz pomo svoje
sestre NEFTIDE, Izida je uspjela ponovno sakupiti dijelove (sve
osim falusa) i sastaviti Ozirisovo raskomadano tijelo, oivjevi ga
na taj nain.
Nakon toga, Oziris je, uskrsnut, nastavio ivjeti u Drugom
svijetu meu drugim nebeskim bogovima. Sveti spisi o njemu
kau:
slika 11
Ljudi umiru,
Oni nemaju Ime.
Uhvati kralja Tetija za ruke,
Podigni kralja Tetija do neba,
Da ne umre na Zemlji meu ljudima.
slika 12
Jesu li faraoni koji su iz svojih grobnica putovali prema za
grobnom ivotu zaista odlazili tim putem prema nebu? ak su i
drevni Egipani tvrdili da ovo putovanje nije za mumificirano
tijelo, nego za Kaa (Dvojnika) preminuloga kralja. No oni su
vjerovali da ovaj Dvojnik samo ponavlja stvarno putovanje kroz
postojea mjesta.
to, dakle, ako tekstovi opisuju mjesta koja su zaista postojala
- to ako je faraonovo putovanje do besmrtnosti, ak i ako se radi
samo o oponaanju, doista korak po korak slijedilo stvarna puto
vanja koja su bila poduzeta u pretpovijesnim vremenima?
Krenimo ovim stopama; poimo Putem bogova.
4
STEPENITE
DO NEBA
slika 13
Jezero trske nalazi se na istonom kraju Horovog posjeda. Iza
njega se nalazi teritorij njegovog suparnika Seta, zemlje Azije.
Kao to se moe i oekivati na tako osjetljivoj granici, kralj otkri
va da istonom obalom jezera patroliraju etiri uvara prijelaza
s dugim zaliscima. ini se da je na ovim uvarima najupadljivija
bila njihova frizura. Crna kao ugljen, kosa im je bila kovrava
na elu, sljepoonicama i potiljku, s pletenicama na sredini gla
ve.
Kombinirajui diplomaciju i odlunost, kralj je opet izjavio da
je boanskog podrijetla, tvrdei da ga je pozvao njegov otac R a .
Spominje se da se jedan faraon posluio i prijetnjom: Usporite li
moj prijelaz, iupat u vam kovre kao lotosove cvjetove iz jeze
ra s lotosima! Drugi je pozvao u
pomo neke od bogova. Na ovaj
ili onaj nain, faraon bi uspio
nastaviti put.
Kralj bi tada napustio Horo-
vu zemlju. Mjesto na istoku do
kojeg eli doi - iako pod zati
tom Raa - nalazi se u Setovoj
pokrajini. Njegov cilj je planin
sko podruje, Planine Istoka (sl.
14). Put ga vodi prema prolazu
izmeu dviju planina, dviju
planina koje osjeaju strahopo
slika 14 tovanje prema Setu. Prije toga,
meutim, mora prijei suno i neplodno podruje, neku vrstu
niije zemlje izmeu Horovog i Setovog posjeda. Dok se ubrzava
ritam i pojaava napetost molitvi jer se kralj pribliava Skrive
nom mjestu na kojem se nalaze nebeska vrata, opet ga zaustavlja
ni straari. Kamo e t i ? , pitaju ga.
Kraljevi pomagai odgovaraju u njegovo ime: Kralj ide u
nebo ide po ivot i uitak; tamo e kralj vidjeti svog oca, tamo e
kralj vidjeti Raa. Dok straari razmatraju zahtjev, sam kralj moli
ih da ga puste: Otvorite granicu... spustite barijeru... pustite me
da proem kao to prolaze bogovi!
Budui da dolaze iz Egipta, iz Horovog posjeda, kralj i njegovi
pomagai svjesni su da moraju biti na oprezu. Izgovaraju se mno
ge molitve i stihovi kako bi se kralja prikazalo kao neutralnog u
svai izmeu bogova. Kralj se predstavlja kao roen od Hora,
na iji se spomen Zemlja t r e s e , i zaet od Seta, od ijeg imena
nebo d r h t i . Osim to naglaava svoju povezanost s Raom, kralj
objavljuje i da dolazi na slubu R a u ; time se poziva na odobre
nje vieg autoriteta. S razboritom nepristranou, tekstovi dvojici
bogova ukazuju na to da je u njihovom interesu da kralj nastavi s
putovanjem, jer e Ra sigurno znati cijeniti to to pomau onome
koji dolazi u njegovu slubu.
Konano, uvari Setove zemlje putaju kralja da nastavi pre
ma planinskom klancu. Kraljevi pomagai pobrinut e se da on
shvati vanost tog trenutka:
Pozdrav vama,
djeco uova!
Pozdrav vama,
djeco Mjesta obzora...
Smijem li uzai?
Smijem li nastaviti put poput Ozirisa?
slika 18
dvije sfinge, duboko ispod zemlje. Iako kralj ne moe vidjeti ovu
odaju, uje kako iz nje dopire snana buka, poput one koja se
moe uti u visinama neba uznemirenog olujom. Iz zatvorene
prostorije istjee podzemno jezero ije vode su poput v a t r e .
Odaja i jezero zajedno su okrueni strukturom nalik na bunker,
sa segmentiranom hermetinom komorom s lijeve strane, i ogro
mnim vratima s desne strane. Kao dodatna zatita, na zatvorenoj
komori nalazi se hrpa zemlje. Na vrhu hrpe nalazi se boica, no
mogue je vidjeti samo njezinu glavu koja viri u silazni koridor.
Simbol kukca kornjaa (koji znai kotrljati se, poeti postojati)
povezuje glavu boice sa stoastom odajom ili objektom u najvi
em koridoru (sl. 19); na njemu sjede dvije ptice.
Tekstovi i simboli nas obavjetavaju da, iako je Seker skriven,
njegova prisutnost moe se naslutiti i u tami, zbog priguenog
sjaja iz glave i oiju velikog boga, ije tijelo zrai svjetlost. Ra
spored boice, kukca (Kheper) i stoaste odaje ili objekta oigle
dno je sluio kako bi omoguio skrivenom bogu da se informira
o onome to se dogaa izvan njegove hermetiki zatvorene odaje.
Hijeroglifski tekst koji se nalazi kraj simbola kukca kae: Gle-
dajte Khepera koji se, im je (barka?) dovuena do vrha ovoga
kruga, povezuje s putovima Duata. Kad ovaj bog stoji na glavi
boice, on svakoga dana govori Sekeru.
Faraonov prolaz preko Sekerove skrivene odaje i mehanizma
preko kojega je Seker bio informiran o tom prolasku smatralo se
presudnom fazom u njegovom napredovanju. U drevnim vreme
nima Egipani nisu bili jedini koji su vjerovali da se svaka umrla
osoba suoava s trenutkom suenja, tokom u kojoj e se njihova
djela ili srca izvagati i ocijeniti, a njihove due ili Dvojnici osuditi
na vatrene vode pakla, ili primiti blagoslov uivanja u svjeim i
ivotvornim vodama Neba. Prema drevnim priama, ovo je bio
taj trenutak istine za faraona.
Govorei u ime gospodara Duata, boica, od koje je bila vi
dljiva samo glava, objavljuje faraonu povoljnu odluku: Ui s mi
rom u Duat... svojom barkom napreduj putem koji je u zemlji.
Nazvavi sebe Ament (Skrivena), dodaje: Ament te poziva, da
moe otii dalje na nebu, poput Velikog koji je na Obzoru.
Nakon to je proao test a da pritom nije umro po drugi put,
kralj je ponovno roen. Put sada vodi du reda bogova iji je
zadatak kazniti osuene; ali kralj prolazi neozlijeen. Ponovno
dolazi do svoje barke ili saonica, koje sada prati povorka bogova;
jedan od njih nosi simbol stabla ivota (sl. 20).
Odlueno je da je kralj dostojan zagrobnog ivota.
slika 22
slika 23 a b
Uznosa, ili Boanske ljestve, nisu bile obine ljestve. Bile
su povezane bakrenim kablovima; njihova snaga (poput one)
nebeskog bika. Stupovi na njihovim bokovima bili su pre
svueni nekom vrstom k o e ; njihove preke bile su isklesane
sheshom (znaenje je nepoznato); a Onaj koji vezuje, postavio
je ispod njih velik potporanj.
Ilustracije Knjige mrtvih prikazuju takve Boanske ljestve
- ponekad znakom Ankh ( i v o t ) koji simbolino prua
ruke prema nebeskom disku na nebu - u obliku visoke kule s
nadgradnjom (sl. 23a, b). U stiliziranom obliku, sama kula je hije-
roglifski prikazivana kao (Ded), i znaila je neprolaznost.
Taj je simbol bio usko povezan s Ozirisom, jer je par takvih stu
pova navodno bio podignut pred njegovim glavnim hramom
u Abidosu, u spomen na dva objekta koja su stajala u zemlji Se-
kerovoj i omoguili Ozirisu uzlazak na nebo.
Duga pjesma u Tekstovima piramida istovremeno je slavo-
pojka Uznosau - Boanskim ljeslvama - i molitva da se kralju
Pepiju omogui njegovo koritenje:
slika 24
Horovo oko je postavljeno
Na Setovo krilo.
Kablovi su povezani,
brodovi su spojeni,
Kako sin Atenov
ne bi bio bez broda.
Kralj je sa sinom Atenovim;
On nije bez broda.
Nebeski bog
pojaao je bljetavilo za kralja
kako bi se kralj mogao uzdii do neba
Poput Raovog oka.
Kralj je u ovom Horovom oku,
u kojem se uju zapovijedi bogova.
O na Pepi!
Ti si otiao!
Ti si Velianstveni,
moan poput boga, sjedi kao Oziris!
Tvoja dua je u tebi;
Svoju Mo ( K o n t r o l u ) ima iza sebe;
Tvoja glava,
Misut-kruna ti je pri ruci...
Ti se penje k svojoj majci, boici neba
Ona te uzima za ruku,
pokazuje ti put prema Obzoru,
do mjesta gdje se nalazi Ra.
Dvostruka vrata neba za tebe su otvorena,
Dvostruka vrata neba za tebe su otvorena...
Ti se uspinje, o Pepi... opremljen poput boga.
Hej, Pepi!
Sav zadovoljavajui ivot tebi je dan;
Vjenost je tvoja, kae Ra...
Houstone!
Ovdje baza Tranquility.
Orao je sletio!
Orao (Eagle) nije bilo samo kodno ime lunarnog modula,
nego i epitet kojim se nazivala svemirska letjelica Apollo 11, i
nadimak s kojim su se tri astronauta s ponosom identificirala
(sl. 26). I Sokol (Falcon) je takoer poletio u svemir, i sletio na
Mjesec. U ogromnom Nacionalnom muzeju zranih i svemirskih
letova Institucije Smithsonian u Washingtonu moe se vidjeti i
dodirnuti one iste letjelice koje su letjele svemirom, ili su kori
tene kao priuvna vozila u Amerikom svemirskom programu.
U posebnom odjelu u kojem su simulirana slijetanja na Mjesec
uz pomo originalne opreme, posjetitelji jo uvijek mogu uti
snimljenu poruku s Mjeseeve povrine:
OK, Houstone.
Sokol je na ravnici kod Hadleya!
slika 26
faraonu: putovao bi do mjesta lansiranja istono od Egipta, uao
bi u podzemni kompleks tunela i prostorija, i bez opasnosti pro
ao kraj atomskog postrojenja i reaktora. Odjenuo bi odijelo i
opremu astronauta, uao u kabinu Uznosaa, sjeo izmeu bogova
i zavezao pojas. A tada, kad bi se otvorila dvostruka vrata i poka
zalo jutarnje nebo, mlazni motori bi se pokrenuli, a Uznosa bi se
pretvorio u nebesko stepenite kojim bi faraon stigao do boravi
ta bogova na njihovom Planetu milijuna godina.
Na kojim su televizijskim ekranima Egipani mogli gledati ove
stvari, kad su bili tako vrsto uvjereni da je sve to zaista mogue?
U nedostatku televizora u njihovim domovima, mogli su je
dino otii do svemirske luke i gledati rakete kako dolaze i odlaze,
ili posjetiti Smithsonian i vidjeti izloenu letjelicu, u pratnji vo
dia, ili uz simulaciju leta. Dokazi govore da su drevni Egipani
doista to i radili: vidjeli su mjesto lansiranja, ureaje i astronaute
vlastitim oima. No, astronauti nisu bili Zemljani koji su odlazili
drugamo: bili su to astronauti iz drugih svjetova koji su doli na
planet Zemlju.
Kao veliki ljubitelji umjetnosti, drevni Egipani su u svojim
grobnicama slikali ono to su vidjeli i doivjeli u svojim ivoti
ma. U grobnici Setija I nalaze se crtei podzemnih prolaza i pro
storija s detaljno prikazanom arhitekturom. Jo vie iznenauje
prikaz pronaen u grobnici Huya, vicekralja Nubije i Sinajskog
poluotoka za vrijeme vladavine slavnog faraona Tut-Ankh-Amo
na. Ukraena prizorima ljudi, mjesta i predmeta iz dviju pokraji
na kojih je bio vicekralj, njegova je grobnica do dananjeg dana
sauvala ivim bojama naslikan raketni brod: njegov trup je u
podzemnoj komori, a vrh s komandnim modulom je iznad povr
ine (sl. 27). Trup je takoer podijeljen, kao kod viestupanjskih
raketa. U njegovom donjem dijelu dvije osobe rukuju polugama
i cijevima; iznad njih se nalazi red krunih brojanika. Presjek
komore pokazuje da je okruena cijevima krunog presjeka koje
slue za razmjenu topline ili neku drugu funkciju povezanu s
energijom.
Iznad tla, polukuglasta baza gornjeg odjeljka rakete nosi ja
snom bojom naslikane tragove plamena, kao od ponovnog ula-
slika 27
ska u Zemljinu atmosferu. Komandni modul - dovoljno velik da
u njega stanu tri do etiri osobe - stoastog je oblika, i oko baze
ima pijunke. Kabina je okruena oboavateljima, u krajoliku
punom palmi i irafa.
Podzemna komora ukraena je krznima leoparda, to prua
izravnu vezu s odreenim fazama u faraonovom putovanju do
besmrtnosti. Leopardova je koa bila obredna odjea koju su
simbolino nosili Shem-sveenici prilikom obreda otvaranja usta.
Bila je to posebna odjea koju su simbolino nosili bogovi koji su
faraona vukli Tajnom stazom Skrivenog mjesta u Duatu - ovaj
se simbol ponavlja kako bi se naglasila veza izmeu faraonovog
putovanja i rakete u podzemnoj komori.
Tekstovi piramida jasno govore da je faraon svojim putova
njem u zagrobni ivot oponaao putovanja bogova. Ra i Set, Oziris
i Hor i drugi bogovi uzali su na nebo na ovaj nain. Ali Egipani
su takoer vjerovali da su istom Nebeskom barkom veliki bogovi
stigli na Zemlju. U gradu Anu (Heliopolisu), najstarijem egipat
skom vjerskom sreditu, bog Pta sagradio je posebnu graevinu
- "Muzej Smithsonian", ako tako elite - u kojoj su stanovnici
Egipta mogli vidjeti i oboavati pravu svemirsku kapsulu!
Tajni predmet - Ben-Ben - uvan je u Het-Benbenu, Hra-
mu Benbena. Iz hijeroglifskih znakova za ime ovog
mjesta znamo da je struktura izgledala poput gole
mog lansirnog tornja, iz kojeg je virila iljasta raketa
usmjerena prema nebu (sl. 28).
Ben-Ben je, prema drevnim Egipanima,bio vrsti
predmet koji je s Nebeskog diska doao na Zemlju.
Bila je to nebeska odaja u kojoj je sam veliki bog
slika 28
Ra sletio na Zemlju. Izraz Ben (doslovno: Ono to
je isteklo) kombinira dva znaenja - sjati i juriti
prema n e b u .
Natpis na steli faraona Pi-Ankija (po Brugschovom Diction-
naire Geographique de l'Ancienne Egypte) kae sljedee:
slika 31
slika 32
toliko zauujue koliko injenica da usavreni predmet iz 3100.
pr. Kr. izgleda kao dio ureaja koji svemirski inenjeri jo uvijek
razvijaju 1978. godine!
Gdje je metalni izvornik ovog drevnog zamanjaka? Gdje su
drugi predmeti koji su bili izloeni u svetitu u Heliopolisu? Gdje
je, kad smo kod toga, i sam Ben-Beni? Poput mnogih drugih ar-
tefakata ije je postojanje u drevnim vremenima bilo dokument
tirano izvan svake sumnje, i oni su nestali - moda su uniteni
u prirodnim nepogodama ili u ratu, moda su bili rastavljeni i
odneseni drugamo - kao ratni plijen, ili radi uvanja i skrivanja
na davno zaboravljenim mjestima. Moda su prevezeni natrag na
nebo; moda su jo uvijek s nama i lee neprepoznati u podrumu
nekog muzeja. Ili su - kao to se da naslutiti iz legende o Feniksu
koja povezuje Heliopolis i Arabiju - skriveni ispod zapeaene
komore Kabe u Meki...
Moemo ipak pretpostaviti da se unitenje, nestanak ili
odnoenje svetih predmeta iz svetita vjerojatno dogodilo tije
kom takozvanog Prvog meurazdoblja u Egiptu. U to vrijeme se
ujedinjeno egipatsko kraljevstvo raspalo i zavladala je potpuna
anarhija. Znamo da su svetita u Heliopolisu bila unitena ti
jekom godina nereda; moda je tada Ra napustio svoj hram u
Heliopolisu i postao Amon - Skriveni b o g .
Nakon to je u Gornjem Egiptu uspostavljen red pod jeda
naestom dinastijom, Teba je postala prijestolnica, a vrhovnim
boanstvom proglaen je Amon (ili Amen). Faraon Mentuhotep
(Neb-Hepet-Ra) sagradio je ogromni hram u blizini Tebe, po
svetio ga Rau, i na njegov vrh postavio golemi piramidion kao
spomenik Raovoj nebeskoj komori (sl. 33).
Nedugo nakon 2000. pr. Kr., kad je na vlast dola dvanaesta
dinastija, Egipat je ponovno ujedinjen, uveden je red, i pristup
Heliopolisu je opet bio slobodan. Prvi faraon ove dinastije,
Amen-Em-Hat I, odmah je dao obnoviti hramove i svetita He-
lipolisa, ali nitko ne moe sa sigurnou rei je li uspio vratiti
izvorne artefakte koji su u njima bili uvani, ili je bio prisiljen
izloiti njihove kamene kopije. Njegov sin, faraon Sen-Usert
(Kheper-Ka-Ra) - Sesostris ili Sesonkuz prema grkim povjesni-
slika 33
arima - pred hramom je podigao dva ogromna granitna stupa
(visoka vie od 20 metara). Na vrhu svakog od njih nalazila se
umanjena replika Raove nebeske komore - piramidiona, koji je
bio prekriven zlatom ili bijelim bakrom (elektrumom). Jedan od
ovih granitnih obeliska jo uvijek stoji tamo gdje je bio podignut
prije nekih 4.000 godina; drugi je uniten u dvanaestom stoljeu
nae ere.
Grko ime za ove stupove bilo je obelisk, to znai uiljeni
reza. Egipani su ih zvali Bojim zrakama. Postavljeno je jo
obeliska - uvijek u paru pred ulazom u hram (sl. 34) - za vrijeme
osamnaeste i devetnaeste dinastije (neki su na kraju preneseni u
New York, London, Pariz i Rim). Prema tvrdnjama faraona, oni
su ove obeliske podizali kako bi dobili (od bogova) dar vjenog
ivota, kako bi dobili ivot vjeni. Jer, obelisk je u kamenu
oponaao ono to su faraoni ranije vidjeli (a navodno i dosegnu
li) u Duatu, u Svetoj Planini: rakete bogova (sl. 35).
Dananji nadgrobni spomenici, s ugraviranim imenom po
kojnika kako bi se zauvijek sauvala uspomena na njega, u stvari
su umanjeni obelisci - obiaj koji potjee iz vremena kada su
bogovi i njihove svemirske letjelice bili neupitna stvarnost.
Egipatska rije za ova nebeska bia bila je NTR - pojam koji
je u jezicima drevnog Bliskog istoka znaio Onaj koji p r o m a t r a .
slika 35
slika 34
slika 36
vidimo da bi skretanje ulijevo, nakon polaska iz Egipta i prolaza
kroz tjesnac Bab-el-Mandeb, mornara odvelo du Arapskog po
luotoka do Perzijskog zaljeva.
Postoje i drugi tragovi. Ta Ur je doslovno znailo Zemlja
URA, a ime Ur nije bilo nepoznato. To je bilo mjesto roenja
Abrahama, hebrejskog patrijarha. Potomak ema, najstarijeg sina
Noe (biblijskog junaka Potopa), roen je od oca Teraha u gradu
Uru, u Kaldeji; povede svoga sina Abrama, svog unuka Lota,
sina Haranova, svoju snahu araju, enu svoga sina Abrama, pa
se zaputi s njima iz Ura Kaldejskoga u zemlju kanaansku.
Kad su arheolozi i jezikoslovci poetkom devetnaestog stolje
a poeli odgonetati egipatsku povijest i pisana djela, Ur nije bio
poznat ni iz jednog drugog izvora osim iz Starog zavjeta. Kaldeja
je, meutim, bila poznata: to je bilo ime kojim su Grci zvali Babi-
loniju, drevno kraljevstvo u Mezopotamiji.
Grki povjesniar Herodot, koji je posjetio Egipat i Babiloniju
u petom stoljeu pr. Kr., Otkrio je brojne slinosti meu obiaji
ma Egipana i Kaldejaca. Opisujui sveli trg vrhovnog boanstva
Bela (kojeg je nazivao Jupiter Belus) u gradu Babilonu, i njegovu
golemu stepenastu kulu, napisao je da na najvioj kuli nalazi se
prostrani hram, a u hramu se nalazi neobino velika poivaljka,
bogato ukraena, a pokraj nje zlatni stol. Na tom mjestu nema
postavljenih kipova bilo koje vrste, niti nou u njemu boravi itko
osim jedne domae ene, koju je - kako tvrde Kaldejci, sveenici
ovog mjesta - za sebe izabrao sam bog... Oni takoer tvrde... da
bog osobno silazi u ovu odaju i spava na poivaljci. Ova pria sli
na je egipatskoj prii o onome to se dogaa u njihovom gradu
Tebi, gdje ena uvijek provodi no u hramu tebanskog Jupitera
(Amona).
to su znanstvenici devetnaestog stoljea otkrivali vie poda
taka o Egiptu, i to su vie usporeivali stvorenu povijesnu sliku s
djelima grkih i rimskih povjesniara, to su vie dolazile do izra
aja dvije injenice: kao prvo, da egipatska civilizacija i veliina
nisu bile poput usamljenog cvijeta koji cvate u kulturnoj pustinji,
nego dio sveobuhvatnog razvoja diljem drevnih zemalja. I drugo,
da biblijske prie o drugim zemljama i kraljevstvima, utvrenim
gradovima i trgovakim putovima, ratovima i primirjima, migra
cijama i naseljavanjima - nisu bile samo istinite, nego i precizne.
Hetiti, koji su stoljeima bili poznati tek po tome to se u
nekoliko rijei spominju u Bibliji, u egipatskim su zapisima opi
sani kao moni protivnici faraona. Potpuno nepoznata stranica
povijesti - presudna bitka izmeu egipatskih divizija i hetitskih
legija pristiglih iz Male Azije, koja se odigrala kod Kadea u sje
vernom Kanaanu - otkrivena je ne samo u tekstovima, nego i
u slikovnim prikazima na zidovima hramova. Postojala je ak i
povijesna osobna povezanost, jer je faraon na kraju oenio ker
hetitskog kralja u pokuaju da uvrsti mir meu njima.
Filistejci, Narod m o r a , Feniani, Huriti, Amorejci - narodi
i kraljevstva o ijem je postojanju dotad svjedoio samo Stari
zavjet - poeli su se pojavljivati kao povijesna stvarnost, dok su
arheoloki radovi u Egiptu napredovali i irili se na druge bi
blijske zemlje. Meutim, ini se da su najvea meu njima bila
drevna carstva Asirije i Babilonije; ali gdje su bili njihovi velian
stveni hramovi i drugi ostaci njihove slave? I gdje su bili njihovi
zapisi?
Sve to su putnici pronali u Zemlji izmeu dviju rijeka, go
lemoj nizini izmeu Eufrata i Tigrisa, bile su hrpe humaka - telli
na arapskom i hebrejskom. U nedostatku kamena, ak su i najve-
lianstvenije graevine drevne Mezopotamije bile sagraene od
zemljanih opeka; ratovi, klima i vrijeme pretvorili su ih u gomile
tla. Umjesto monumentalnih struktura, u tim se zemljama mogao
nai tek poneki manji artefakt, meu njima su esto bile ploice
od peene gline s utisnutim klinastim znakovima. Godine 1686,
putnik po imenu Engelbert Kampfer posjetio je Perzepolis, staru
perzijsku prijestolnicu kraljeva s kojima se borio Aleksandar. S
tamonjih je spomenika prepisao znakove i simbole na klinastom
pismu, poput onih na Darijevom kraljevskom peatu (sl. 37). Me
utim, on je mislio da se radi samo o ukrasima. Kad se konano
shvatilo da se radi o natpisima, nitko nije znao na kojem su jeziku
napisani, ni kako bi ih se moglo odgonetnuti.
S klinastim pismom dogodilo se isto to i u sluaju egipatskih
hijeroglifa: rjeenje zagonetke bio je trojezini natpis. Pronaen
slika 37
slika 39
Kao to se povremeno tvrdilo i u samim natpisima, njihov je
jezik potjecao od akadskog. Taj i drugi dokazi potvrdili su biblij
sku priu da su Asirija i Babilonija (koje su se na povijesnoj po
zornici pojavile oko 1900. pr. Kr) potekle od kraljevstva zvanog
Akad. Njega je utemeljio Sharru-Kin - Pravedni vladar - kojeg
mi zovemo Sargon I, oko 2400. pr. Kr. Pronaeno je i nekoliko
natpisa; na njima se on hvalio da mu se carstvo, milou njego
vog boga Enlila, protezalo od Perzijskog zaljeva do Sredozemnog
mora. Sebe je zvao Kraljem Akada, Kraljem Kia; i tvrdio je da
je pobijedio Uruk, sruio njegove zidine... (bio) pobjednik u bici
sa stanovnicima Ura.
Mnogi znanstvenici vjeruju da je Sargon I bio biblijski Ni-
mrod, i da se biblijski reci odnose na njega i na prijestolnicu Ki
(ili Ku, kako se pie u Bibliji), u kojoj su postojali kraljevi i prije
Akada:
slika 41
skog zaljeva. Bio je to veliki trgovaki centar s ogromnim zigura-
tom, sjedite brojnih dinastija. Znai li to da je juni, drevniji dio
Mezopotamije - biblijska zemlja inear - bilo mjesto radnje prie
o Babilonskoj kuli?
Jedno od najveih otkria u Mezopotamiji bila je Asurbani-
palova knjinica u Ninivi koja je sadravala vie od 25.000 po te
mama razvrstanih ploica. Kao izuzetno kulturan kralj, Asurba-
nipal je skupljao sve tekstove koji su mu doli pod ruku, a k tome
je svojim pisarima dao u zadatak da prepisuju i prevode tekstove
koji su inae bili nedostupni. Pisari su mnoge ploice oznaili
kao prijepise starijih tekstova. Zbirka od 23 ploice, na primjer,
zavravala je komentarom: dvadeset trea ploa, jezik umera
nepromijenjen. U jednom natpisu sam Asurbanipal kae:
ilika 43
lana Sunevog sustava - planeta zvanog Tiamat. Kad su se pri
bliili, Mardukovi sateliti razbili su Tiamat na dva dijela. Njegov
nii dio raspao se u komadie, stvorivi komete i asteroidni pojas
- nebesku narukvicu od krhotina planeta koja orbitira izmeu
Jupitera i Marsa. Tiamatov gornji dio i njegov glavni satelit odba
eni su u novu orbitu, i tamo su postali Zemlja i Mjesec.
Sam Marduk, koji je ostao netaknut, uhvaen je u ogromnu
eliptinu orbitu oko Sunca, i vraa se na mjesto nebeske bitke
izmeu Jupitera i Marsa svakih 3.600 zemaljskih godina (sl. 44).
Tako je Sunev sustav postao sastavljen od dvanaest lanova
- Sunca, Mjeseca (kojeg su Sumerani smatrali ravnopravnim
nebeskim tijelom), devet planeta koje poznajemo, i jo jednog
- dvanaestog: Marduka.
Kad je Marduk uao u Sunev sustav sa sobom je donio sjeme
ivota. U sudaru s Tiamatom, dio tog sjemena ivota preao je
na njegov preivjeli dio planet Zemlju. Razvoj ivota na Zemlji
bio je preslika evolucije na Marduku. I tako se dogodilo da su u
vrijeme kad su se na Zemlji tek pojavila ljudska bia, na Mardu
ku inteligentna bia ve bila dosegla visoku razinu civilizacije i
tehnologije.
S tog dvanaestog lana Sunevog sustava, prema tvrdnjama
Sumerana, na Zemlju su stigli astronauti - Bogovi neba i Ze
m l j e . Iz ovih sumerskih vjerovanja svi drevni narodi razvili su
svoje religije i bogove. Ovi bogovi, prema Sumeranima, stvorili
su ljudski rod i dali mu civilizaciju - svo znanje i sve znanosti,
ukljuujui i nevjerojatno sofisticirano poznavanje astronomije.
To je znanje obuhvaalo upoznatost sa sredinjim poloajem
Sunca u naem Sunevom sustavu, poznavanje svih planeta za
koje danas znamo - ak i vanjskih planeta - Urana, Neptuna i
Plutona - koje je moderna astronomija otkrila relativno nedavno
- planeta koji nisu mogli biti promatrani i identificirani golim
okom. Osim njih, u popisima planeta i tekstovima o njima, kao
i u slikovnim prikazima, Sumerani su uporno tvrdili da postoji
jo jedan planet - NIBIRU, Marduk - koji, kad je najblie Zemlji,
prolazi izmeu Marsa i Jupitera, kao to je prikazano na ovom,
4.500 godina starom valjkastom peatu (sl. 45).
ORBITA DVANAESTOG PLANETA
ZEMLJINA ORBITA
SUNCE
PERIGEJ APOGEJ
ORBITE PLANETA
slika 44
slika 45
GIR TAB
korpion
AB.SIN
Djevica
SUHUR.MASH
Jarac
slika 46
1. Ovan 2. Bik 3. Blizanci
4. Rak 5. Lav
9. Strijelac 10 Jarac
slika 47
kretanja oko Sunca, tijekom jednog ljudskog vijeka zanemarivo
je malo: svakih sedamdeset dvije godine, Sunce se u odnosu na
Zodijak pomakne za tek 1 od 360 nebeskog kruga.
Budui da je zodijaki krug koji okruuje pojas u kojem se
Zemlja (i drugi planeti) kree oko Sunca bio proizvoljno podi
jeljen na dvanaest kua, svaka pokriva jednu dvanaestinu punog
kruga, odnosno 30 nebeskog prostora. Tako Zemlji treba 2.160
godina (72x30) da se zaostane za irinu jedne cijele zodijake
kue. Drugim rijeima, ako astronom sa Zemlje promatra (kao
to se danas dogaa) kako se na proljetni dan Sunce poinje diza
ti u zvijeu Riba, njegovi potomci 2.160 godina kasnije proma
trat e taj dogaaj sa Suncem na pozadini od susjednog zvijea,
kue Vodenjaka.
Nijedan pojedinac, moda ak i nijedna pojedinana nacija,
nisu mogli promatrati, biljeiti i razumjeti ovu pojavu u drevnim
vremenima. Pa ipak, dokazi su nepobitni: Sumerani, koji su svoje
raunanje vremena ili kalendar zapoeli u dobu Bika (koje je po
elo oko 4400. pr. Kr.), znali su za nju, i U svojim su astronomskim
popisima zabiljeili prethodne precesijske prijelaze u zvijea
Blizanaca (oko 6500. pr. Kr.), Raka (oko 8700. pr. Kr.), i Lava (oko
10900 pr. Kr.)! Ne treba ni rei da je oko 2200. pr. Kr. ispravno
utvreno da je prvi dan proljea - koji je za narode Mezopotami
je bio Nova godina - kasnio punih 30 i uao u zvijee ili doba
Ariesa, Ovna (KU.MAL na sumerskom).
Neki od starijih znanstvenika koji su svoje poznavanje egi-
ptologije i asirologije kombinirali s astronomijom, primijetili su
da tekstualni i slikovni prikazi koriste zodijaka doba kao veliki
zvjezdani kalendar, pomou kojeg se dogaaji na Zemlji stavljaju
u odnos s krupnijim nebeskim mjerilom. Ovo znanje u novije se
vrijeme primjenjuje kao pomono sredstvo u kronologiji pretpo
vijesti i povijesti, u studijama kao to je ona G. de Santillane i H.
von Dechenda (Hamlet's Mill). Na primjer, nema nikakve sumnje
da su lavolike sfinge juno od Heliopolisa, ili ovnolike sfinge koje
uvaju hram u Karnaku, prikazivale zodijaka doba u kojima su
se odigrali s njima povezani dogaaji, ili u kojima su bogovi ili
kraljevi koje predstavljaju bili najmoniji.
U ovom astronomskom znanju, a time i u svim religijama,
vjerovanjima, aktivnostima i opisivanjima u drevnom svijetu,
vano mjesto zauzimalo je uvjerenje da u Sunevom sustavu
postoji jo jedan planet, planet s najveom orbitom, vrhovni
planet ili Nebeski gospodar - onaj kojeg su Egipani zvali
Neprolaznom zvijezdom ili Planetom milijuna godina - nebe
skim boravitem bogova. Drevni su narodi, bez iznimke, tovali
ovaj planet, planet s najveom, najvelianstvenijom orbitom. U
Egiptu, Mezopotamiji i drugdje njegov sveprisutni simbol bila je
krilata kugla (sl. 48).
Uvidjevi da nebeski disk, u egipatskim crteima, oznaava
nebesko boravite Raa, znanstvenici su Raa uporno nazivali bo-
gom S u n c a , a krilati disk Suevim diskom. Sada bi trebalo biti
jasno da njime nije bilo prikazivano Sunce, nego dvanaesti planet.
Zaista, u egipatskim prikazima se nebeski disk, koji predstavlja
ovaj planet, jasno razlikuje od Sunca. Kao to se moe vidjeti (sl.
49), oboje je bilo prikazivano na nebu (koje predstavlja izvijeno
tijelo boginje Nut); jasno je, dakle, da se radi o dva nebeska tijela,
a ne o jednom te istom. Takoer je jasno da je Dvanaesti planet,
prikazan nebeskim krugom ili diskom - planet; dok je Sunce
prikazano kako isijava blagotvorne zrake (u ovom sluaju, na
boginju Hat-Hor, Gospodaricu rudnika Sinajskog poluotoka).
Jesu li, dakle, Egipani, kao i Sumerani, jo prije nekoliko ti
sua godina znali da je Sunce sredite Sunevog sustava, i da se
taj sustav sastoji od dvanaest lanova? Znamo da je tomu tako
zahvaljujui pravim mapama neba, naslikanima na kovezima
mumija.
Jedna od dobro ouvanih mapa, koju je 1857. pronaao H.
K. Brugsch u jednoj grobnici u Tebi (sl. 50), prikazuje boginju
Nut ( N e b o ) na sredinjem polju (naslikanom na gornjoj strani
lijesa), okruenu s dvanaest zvijea Zodijaka. Na bonim stra
nama lijesa, donji redovi prikazuju dvanaest sati noi i dvanaest
sati dana. Zatim su prikazani planeti - nebeski bogovi - kako
putuju po svojim unaprijed odreenim orbitama, iji su simbol
nebeske barke (Sumerani su ove orbite nazvali sudbinama
planeta).
slika 48
slika 49
slika 50
Na sredinjem mjestu vidimo Sunevu kuglu koja emitira
zrake. U blizini Sunca, pored Nutine ispruene lijeve ruke, vidi
mo dva planeta: Merkur i Veneru. (Venera je ispravno prikazana
kao ena - jedini planet za kojeg su svi drevni narodi vjerovali
da je enskog roda.) Dalje, na lijevom polju vidimo Zemlju (u
pratnji simbola koji predstavlja Hora), Mjesec, Mars i Jupiter, kao
nebeske bogove koji putuju u svojim nebeskim barkama.
Na desnom polju vidimo jo etiri nebeska boga koji dolaze
iza Jupitera. S orbitama koje su Egipanima bile nepoznate (i zato
bez barki), vidimo Saturn, Uran, Neptun i Pluton. Vrijeme mu-
mifikacije oznaeno je kopljanikom koji svojim kopljem upire u
sredinu Bika (Taurus).
Ovdje susreemo sve planete po njihovom tonom redu,
ukljuujui i vanjske planete koje su suvremeni astronomi otkrili
relativno nedavno (Brugsch, kao i njegovi suvremenici, nije znao
za postojanje Plutona).
Znanstvenici koji su prouavali poznavanje planeta u dre
vnoj prolosti pretpostavljali su da su stari narodi vjerovali da
pet planeta - meu kojima i Sunce - krui oko Zemlje. Svugdje
gdje je bilo naslikano ili nabrojano vie planeta, prema ovim
znanstvenicima, radilo se o nekoj vrsti zabune. No, to nisu bile
zabune, nego dojmljiva tonost: Sunce je bilo u sreditu sustava,
Zemlja je bila planet, a pored Zemlje i Mjeseca te drugih osam
planeta koje danas poznajemo, postoji jo jedan veliki planet.
On je prikazivan iznad svih drugih, iznad glave boice Nut, kao
najvei Nebeski gospodar u svojoj ogromnoj nebeskoj orbiti
(nebeskoj b a r c i ) .
Prije 450.000 godina - prema sumerskim izvorima - astrona
uti s ovog Nebeskog gospodara sletjeli su na planet Zemlju.
6
U DANIMA PRIJE
POTOPA
Razumijem zagonetne rijei uklesane u kamen u danima
prije Potopa.
slika 51 EN LIL
slika 52
Anu je zakljuio da je rad zaista bio prenaporan. Da li je to zna
ilo prekid vaenja zlata iz rudnika?
Ea je tada ponudio rjeenje. Jugoistonom Afrikom, rekao
je, lunjaju bia koja bi se moglo obuiti za obavljanje nekih ru
darskih poslova - samo kad bi se u njih mogao utisnuti znak
Anunnakija. On je govorio o primatima koji su evoluirali na
Zemlji - ali su jo uvijek bili daleko od evolucijske razine koju su
dosegnuli stanovnici Dvanaestog planeta. Nakon duge rasprave,
Ea je dobio doputenje: Stvorite Lulu, primitivnog r a d n i k a , re
eno mu je, neka on nosi jaram Anunnakija.
Ninhursag, glavna lijenica Anunnakija, trebala mu je u tomu
pomoi. Uslijedili su brojni pokuaji i pogreke dok nije usavre
na prava procedura. Jajnu stanicu izvaenu iz enke primata Ea i
Ninhursag oplodili su spermijem mladog astronauta. Oploenu
jajnu stanicu potom nisu vratili u maternicu enke primata, nego -
su je usadili u maternicu jedne astronautice. Naposljetku je dobi
ven savreni m o d e l , i Ninhursag je oduevljeno uzviknula: Ja
sam ga stvorila - moje ruke su ga napravile! Podigla je u zrak
prvog Homo sapiensa - prvo dijete iz epruvete u povijesti Zemlje
- kako bi ga svi vidjeli (sl. 53).
Ali, kao i svi hibridi, ni novi Zemljanin nije se mogao samo
stalno razmnoavati. Kako bi doli do veeg broja primitivnih
radnika, Anunnakiji su vadili jajne stanice iz enki primata, oplo
ivali ih, i usaivali ih u maternice "boica rodilja", po etrnaest
odjednom: tako se raalo sedam mukaraca i sedam ena. Kad
su Zemljani poeli preuzimati rudarske poslove u jugoistonoj
slika 53
Africi, Anunnakiji koji su radili u Mezopotamiji postali su ljubo
morni: i oni su zatraili primitivne radnike. Usprkos prigovorima
Ee, Enlil je silom uzeo nekoliko Zemljana i doveo ih u E.DIN
- Boravite pravednih u Mezopotamiji. Taj dogaaj spominje
se u Bibliji: Bog uze ovjeka i postavi ga u edenski vrt da ga
obrauje i uva.
Astronauti koji su doli na Zemlju bili su svo vrijeme zabri
nuti zbog problema dugovjenosti. Njihovi bioloki satovi bili su
usklaeni s njihovim planetom: vrijeme koje je potrebno njiho
vom planetu da jednom obie Sunce za njih je bila samo jedna
godina ivotnog vijeka. Ali u jednoj takvoj godini Zemlja bi obi
la Sunce 3.600 puta - to je predstavljalo vremensko razdoblje
od 3.600 godina za sve ivotne oblike potekle sa Zemlje. Da bi
zadrali svoje duge cikluse na brem planetu Zemlji, astronauti
su konzumirali hranu ivota i vodu ivota koju su donosili s
matinog planeta. U svom biolokom laboratoriju u Eriduu, iji
je amblem bio crte isprepletenih zmija (sl. 54), Ea je pokuavao
proniknuti u tajne ivota, razmnoavanja i smrti. Zato su dje
ca astronauta roena na Zemlji starjela mnogo bre od svojih
roditelja? Zato su primati ivjeli tako kratko? Zato je hibridni
Homo sapiens ivio mnogo due od primata, ali ipak vrlo kratko
u odnosu na pridolice na Zemlji? Da li se radilo o utjecaju oko
lia ili o uroenim genetskim osobinama?
slika 54
Obavljajui daljnje pokuse s genetskom manipulacijom na
hibridima, i koristei svoju spermu, Ea je razvio novi "savreni
model" Zemljana. Adapa, kako ga je Ea nazvao, je imao razvijeni
ju inteligenciju, stekao je vrlo vanu sposobnost razmnoavanja,
ali ne i dugovjenost astronauta:
Boljim razumijevanjem
usavrio ga je...
Podario mu je poznavanje.
Dug ivot nije mu dao.
slika 55
Adapa,
Ti odlazi pred Anua, vladara.
Otii e putem prema nebu.
Kada gore na nebo stigne,
i prie dverima Anuovim,
Tamuz i Gizida kraj dveri e stajati...
Oni e se obratiti Anuu;
Oni e uiniti da vidi Anuovo dobrostivo lice.
Dok bude stajao pred Anuom,
Kada ti ponude kruh smrti,
nee ga jesti.
Kada ti ponude vodu smrti,
nee je piti...
slika 56
slika 57
5 6 7
8 10 11
B O G O V I NEBA I ZEMLJE
slika 58
zavodljivu enu, ukraenu ogrlicom, grudiju naglaenih trakama
zavezanim ukri preko tijela.
Budui da pismo indijske civilizacije jo uvijek nije deifrira
no, nitko ne zna kako su Harapljani zvali svoju boicu, ili tko je
ona doista bila. Meutim, na je zakljuak da je ona bila Sinova
ki, koju su Sumerani zvali IR.NI.NI (jaka, mirisava gospoda
r i c a ) a Akaani Itar. Sumerski tekstovi govore o tome da je
vladala u dalekoj zemlji zvanoj Aratta - zemlji itarica i itnica
kakva je bila Harappa - kamo je putovala zrakom, odjevena po
put pilota.
Budui da su trebali svemirsku luku, veliki Anunnakiji osta
vili su po strani etvrtu regiju - regiju koja nije bila namijenjena
ljudskom rodu, nego iskljuivo za njihove potrebe. Sva njihova
postrojenja iz vremena kad su sletjeli na Zemlju - svemirsku luku
u Sipparu, kontrolni centar misije u Nippuru - zbrisao je Potop.
Niska mezopotamska ravnica jo je tisuama godina ostala previ
e blatnjava za ponovnu izgradnju ovih vitalnih instalacija. Tre
balo je pronai drugo mjesto - povieno ali prikladno, izdvojeno
ali pristupano - za gradnju svemirske luke i njenih pomonih
instalacija. To je moralo biti sveto podruje - zabranjena zona u
koju e pristup biti mogu iskljuivo uz dozvolu. Na sumerskom
jeziku zvalo se TIL.MUN - doslovce - Zemlja r a k e t a .
Za zapovjednika ove poslijepotopne svemirske luke posta
vljen je Sinov sin (dakle, Enlilov unuk), brat blizanac Irnini/Itar.
Njegovo ime bilo je UTU (Blistavi) - ama na akadskom. On
je bio taj koji je vjeto proveo Operaciju Potop - evakuaciju iz
Sippara. Bio je voa astronauta stacioniranih na Zemlji - Orlo-
va - i u formalnim je prilikama ponosno nosio svoju uniformu
(sl. 59).
U danima prije Potopa, prema predajama, nekoliko je izabra
nih smrtnika odletjelo na nebo iz svemirske luke: Adapa, koji je
propustio svoju priliku; i Enmeduranki, kojeg su bogovi ama
i Adad prevezli do Nebeskog boravita, kako bi bio iniciran u
sveenike tajne (i potom vraen na Zemlju). Zatim je tu bio i Zi-
usudra (iji je ivot produen), junak Potopa, koji je sa svojom
suprugom prenesen da ivi u Tilmunu.
slika 59
slika 60
7
GILGAME: KRALJ KOJI
JE ODBIO UMRIJETI
Sumerska pria o prvoj poznatoj potrazi za besmrtnou go
vori o vladaru iz davnih vremena koji je zamolio svog boanskog
oca da mu dopusti ui u Zemlju ivih. Drevni pisari zapisali su
epske prie o ovom neobinom vladaru. Za njega kau da
slika 62
Moja majko,
Prole noi, osjetivi se krepkim,
Lutao sam naokolo.
Usred (noi) pojavio se znak.
Jedna zvijezda na nebu bila je sve vea
Anuova rukotvorina sputala se k meni!
Anuova rukotvorina koja se spustila s neba pala je na ze
mlju blizu njega. Gilgame nastavlja priu:
Pokuah je podignuti;
bila je preteka za mene.
Pokuah je pomaknuti;
nisam je mogao odvojiti od tla.
slika 63
slika 64
Kako bi ga obuzdali, uruki su mu plemii poslali prostitutku.
Enkidu, koji je dotad poznavao samo drutvo ivotinja, uestalim
voenjem ljubavi sa enom ponovno je zadobio svoju ljudsku
stranu. Ona je zatim odvela Enkidua u jedan kamp izvan grada,
gdje je bio poduen govoru i ponaanju naroda Uruka i Gilga-
meovim navikama. Obuzdaj Gilgamea, budi mu suparnik!,
govorili su plemii Enkiduu.
Prvi susret dogodio se nou, kad je Gilgame napustio svoju
palau i poeo lunjati ulicama u potrazi za seksualnim avantu
rama. Enkidu ga je presreo na ulici, zaprijeivi mu put. Dohva-
tie jedan drugoga, uklijetie se poput dva bika. Zidovi su se
tresli, a dovratnici pucali dok su se njih dvojica hrvali. Konano,
Gilgame je savio koljeno; borba je bila gotova. Neznanac ga
je pobijedio. Ublaena bijesa, Gilgame poe n a t r a g . I tek tada
mu se Enkidu obratio, a Gilgame se sjetio majinih rijei. To je,
dakle, bio njegov novi snani d r u g . Oni se poljubie i posta-
doe prijatelji.
Kad su postali nerazdvojni prijatelji, Gilgame je Enkiduu po
eo otkrivati svoj strah od sudbine smrtnika. uvi to, Enkiduu
se oi ispunie suzama, srce mu razbolje, i teko uzdahnu. Tada
je rekao Gilgameu da postoji nain da nadmudri svoju sudbinu:
da silom ue u tajno Boravite bogova. Tamo, budu li se ama i
Adad zauzeli za njega, bogovi bi se mogli sloiti da mu daju bo
anski status na koji ima pravo.
Boravite bogova je, prema Enkiduovoj prii, bilo u Ce-
drovoj planini. On ga je sluajno otkrio dok je lutao zemljom s
divljim zvijerima; ali to je mjesto uvalo zastraujue udovite
po imenu Huwawa:
slika 65
slika 66
Priavi junaku, bez okolianja mu je rekla to joj je na umu:
slika 67
Na svom vijeanju, bogovi su postigli kompromis. Smrtna
kazna za Enkidua zamijenjena je tekim radom u dubinama
rudnika - do kraja njegovih dana. Enkiduu je reeno da e se
pred njim pojaviti dva izaslanika odjevena poput ptica, s krilima
umjesto odjee, kako bi proveli kaznu i odveli ga do njegovog
novog doma. Jedan od njih, mladi ije je lice tamno, ije je lice
kao u ovjeka-ptice, prenijet e ga do Zemlje rudnika:
slika 68
Prinevi roeni od kraljica
koji su vladali zemljom davnih dana;
Kao i Anuu i Enlilu, zainjena mesa posluena su im,
Iz mjeina, svjeu im vodu toe.
O Enkidu,
ak i moni venu, suen im je kraj.
(Stoga) u ui u zemlju,
Postavit u svoj Shem.
Na mjestu na kojem su Shemovi podignuti,
1 ja u podignuti Shem.
O, Utu,
U zemlju elim ui;
budi moj saveznik!
U zemlju koja uz spokojne cedrove lei
elim ui; budi moj saveznik!
Na mjestu gdje su podignuti Shemovi,
Daj da postavim svoj Shemi
c
slika 69
Gostioniarka ree njemu, Gilgameu:
More, Gilgameu, nije mogue prijei
Jo od davnina,
s druge strane nitko ne doplovi.
Hrabri ama preplovio ga je, dodue,
ali osim amaa, tko je to u stanju?
Teka je plovidba,
naputen je taj put;
Puste su vode smrti
kojima on prolazi
Kako e, Gilgameu, onda prijei more?
Gilgameu,
Ima jedan Uranabi, Utnapitimov laar.
On ima stvari koje plutaju,
u umi skuplja tvari koje povezuju.
Idi, pokai mu svoje lice.
Bude li pristao, s tobom e ploviti;
Ne bude li pristao, vrati se ovamo.
slika 70
Ime planine je Mau.
Do planine Mau on stie;
Tu je Shemove svakodnevno gledao
Kako odlaze i dolaze.
b c
slika 71
nikakvog svjetla. Tijekom osmog dvosata kriknuo je od straha,
tijekom devetog, osjetio je kako mu lice hladi vjetar sjeverac.
Kad je stigao do jedanaestog berua, svitala je zora. Konano, na
kraju dvanaestog dvosata, odsjeo je u svjetlosti.
Sada je opet mogao vidjeti, a ono to je gledao bilo je zapa
njujue. Vidio je ograeno podruje kao od bogova, u kojem
je rastao vrt koji se u potpunosti sastojao od dragog kamenja!
Velianstvenost ovog mjesta opisuju nam drevni, fragmentarni
reci:
slika 72
Njegovi... od bijeloga kamenja
U njegovim vodama, trske... od sasu-kamenja;
Poput Stabla ivota i stabla...
koja su napravljena od An-Gug kamenja...
Gilgame mu ree,
Utnapitimu Dalekom:
Dok te gledam, Utnapitime,
Ni po emu se ne razlikuje;
ak mi i nalikuje / kao da smo isti...
Reci mi,
Kako si se pridruio zajednici bogova
u svojoj potrazi za ivotom?
im Gilgame ovo u,
otvori cijev za vodu.
Teko kamenje priveza za stopala,
Koje ga povue u dubinu.
On ugleda biljku.
Uze biljku, premda mu je bola ruke.
Oslobodi noge tekoga kamenja,
I to ga vrati odakle je doao.
Uranabi,
Ova je biljka zaista jedinstvena:
Pomou nje ovjek moe povratiti svu snagu!
Odnijet u je u utvreni Uruk,
da je tamo razreem i pojedem.
Neka joj ime bude
ovjek postaje mlad u starosti!
Od ove u biljke jesti,
i opet u biti mlad.
slika 73
slika 74
8
JAHAI OBLAKA
a b
slika 76
ZEMLJA HETITA
Ugarit
ZEMLJA
AMOREJACA
CYPRUS
Kade
Palmyra
FEDITSIUUNKAIt SU
Sea of Galilee
Jericho
DEAD SBA
BeerSheba
NEGEV
Heliopolis
Memphis
EGYPT
BED SEA
slika 78
slika 79
slika 80
Na elu kanaanskog panteona bilo je vrhovno boanstvo zva
no El - ime koje je u biblijskom hebrejskom bilo openiti naziv
za boanstvo, podrijetlom od akadske rijei Ilu, koja je doslo
vno znaila Uzvieni. Ali u kanaanskim priama o bogovima
i ljudima, El je bilo vlastito ime jednog boga, koji je bio vrhovni
autoritet meu ljudima i meu bogovima. On je bio otac bogova,
kao i Ab Adam ( o t a c ljudi); njegovi epiteti bili su Dobri, Mi
losrdni. On je bio stvoritelj svega stvorenog i onaj koji jedini
moe dati kraljevsku vlast. Stela pronaena u Palestini (sl. 80)
prikazuje Ela kako sjedi na svom prijestolju, dok mu neko mlae
boanstvo, vjerojatno jedan od njegovih brojnih sinova, posluu
je pie. El nosi stoastu, rogatu kacigu, koja je bila znak raspozna
vanja bogova irom cijelog Bliskog istoka, a prizorom dominira
sveprisutna krilata kugla, simbol Planeta bogova.
U davnim danima, El je bio vrhovno boanstvo neba i Ze
mlje. No, u vrijeme dogaaja o kojima govore glinene ploice, El
je ivio u nekoj vrsti mirovine, daleko od svakodnevnih poslova.
Njegovo boravite bilo je u planinama, kod dva izvora. Tamo
je sjedio u svom paviljonu, primajui izaslanike, predsjedajui
skuptinama bogova, i pokuavajui rijeiti tekue sukobe meu
mlaim bogovima. Mnogi od njih bili su njegova vlastita djeca:
neki tekstovi tvrde da je El imao ak sedamdeset potomaka. Od
tog broja, njih trideset rodila je njegova slubena supruga-kralji-
ca Aera (sl. 81); ostalu su djecu rodile njegove brojne konkubine
ili ak smrtne ene. Jedan poetski tekst govori kako su dvije ene
slika 81
ugledale golog Ela dok su etale plaom; potpuno ih je oarala
veliina njegovog penisa, i svaka od njih kasnije mu je rodila sina.
(Ovo je Elovo obiljeje lako uoljivo i na fenikom noviu, gdje
je on prikazan kao krilati bog - sl. 82).
Elova najvanija djeca, meutim, bila su tri sina i jedna ki:
bogovi Jam (Ocean, M o r e ) , Baal ( G o s p o d a r ) i Mot ( U n i -
tava), te boica Anat ( O n a koja je odgovorila). Po imenima
i odnosima oito su bili paralelni grkim bogovima Posejdonu
(bogu mora), Zeusu (vladaru bogova) i Hadu (bogu podzemnog
svijeta). Baal je, poput Zeusa, bio uvijek naoruan kopljastom
munjom (sl. 82), a njegov kultni simbol bio je bik. Kad se Zeus
borio s Tifonom, samo je njegova sestra Atena, boica rata i lju
bavi, stala na njegovu stranu; u egipatskim priama, samo se Izi-
da borila uza svog brata-mua Ozirisa. Tako je bilo i kad se Baal
borio protiv svoja dva brata: samo mu je njegova sestra-ljuba-
vnica Anat pritekla u pomo. Poput Atene, ona je s jedne strane
bila djeva, i esto se razmetala svojom golom ljepotom (sl. 82),
a s druge strane bila je boica rata, s lavom kao simbolom svog
junatva (sl. 83). (U Starom zavjetu zvali su je Atarta).
Veze s egipatskim pretpovijesnim uspomenama i vjerova
njima nisu bile nita manje oigledne od onih kod Grka. Izida
je oivjela Ozirisa nakon to je pronala njegove ostatke kraj
kanaanskog grada Biblosa. Slino tome, Baala je Anat povratila u
ivot nakon to ga je posjekao Mot. Seta, Ozirisovog protivnika,
slika 82
slika 83
Ne lai, o Djevo -
junaku su tvoje lai odbojne.
Kako e smrtnik u zagrobni ivot?
Kako jedan smrtnik moe stei vjenost?...
Smru sviju ljudi i ja u umrijeti,
da, sigurno u umrijeti.
slika 85
Jedna takva pria, u kojoj boica letei dolazi u pomo, tekst
je kojeg su znanstvenici nazvali Legenda o kralju Keretu - pri
emu se Keret moe protumaiti kao kraljevo vlastito ime, ili kao
ime njegovog grada (Prijestolnica). Glavna tema prie ista je
kao i u sumerskom epu o Gilgameu - ovjekova potraga za be-
smrtnou. Ali ona poinje slino kao biblijska pria o Jobu, i ima
druge velike slinosti s Biblijom.
Job je, prema Bibliji, bio pravedan i neporoan, te bogat i
utjecajan ovjek koji je ivio u zemlji Usu (Zemlji savjeta),
zemlji na teritoriju Djece istoka. Sve je bilo kako treba, dok
jednoga dana dou sinovi Boji da stanu pred Jahvu, a meu
njima pristupi i S a t a n .
Nagovorivi Jahvu da Joba stavi na kunju, Satan je dobio
doputenje da ga prvi pogodi gubitkom djece i cijele njegove
imovine, a nakon toga svim moguim bolestima. Dok je Job sje
dio trpei i tugujui, tri prijatelja dola su ga tjeiti; Knjiga Jobova
sastavljena je kao biljeka njihovih rasprava o ivotu i smrti, te
zagonetkama neba i Zemlje.
Jadikujui zbog onoga to ga je snalo, job je alio za davnim
danima kada je bio ugledan i potovan: Kada sam na vrata gra
da Kereta izlazio i svoju stolicu postavljao na t r g . Tih dana, pri
sjeao se Job, vjerovao je da e kao feniks, bezbrojne proivjevi
dane, izdahnuti sa svojim Stvoriteljem. Ali sada je, ostavi bez
svega i pogoen boleu, poelio umrijeti istog trena.
Prijatelj koji je stigao s juga podsjetio ga je da ovjek se raa
da bi radio, samo Reefov sin moe letjeti do visina: ovjek je
ipak samo smrtnik, emu onda sva ta uzbuenost?
Ali Job je zagonetno odgovorio da stvari nisu tako jednosta
vne: Boja je sr u m e n i , rekao je; njegov sjaj hrani moj duh.
Da li je Job, ovom dosad neshvaenom reenicom, otkrio da je
dijelom boanske krvi? Da li je zato, poput Gilgamea, oekivao
da e ivjeti dugo kao feniks, koji se uvijek iznova raa, i da e
umrijeti tek kada umre i njegov Stvoritelj? Ali sada je shvatio,
vjeno neu ivjeti, poput magle su moji dani.
Keret je u prii takoer prvo prikazan kao imuan ovjek
koji u vrlo kratkom razdoblju gubi enu i djecu zbog ratova i
bolesti. Vidi propast svoje djece... zator svoga potomstva, i
uvia da je to kraj njegove dinastije: podrovano je njegovo
prijestolje. Njegova alost raste svakim danom; postelja mu
je natopljena s u z a m a . Svakodnevno ulazi u unutarnje odaje
hrama i plae pred svojim bogovima. Konano, El silazi k nje
mu da otkrije to je Kereta natjeralo u p l a . U tom trenutku
tekstovi otkrivaju da je Keret dijelom boanske krvi, jer ga je (sa
smrtnicom) zaeo El.
El je svojem voljenom momku savjetovao da prestane
tugovati i da se ponovno oeni, jer e biti blagoslovljen novim
nasljednikom. Rekao mu je da se opere i uredi, i ode zamoliti za
ruku keri kralja Uduma (mogue je da se radi o biblijskom Edo-
mu). Keret je, u pratnji svojih vojnika i natovaren darovima, oti
ao u Udum i uinio kako ga je El uputio. Ali kralj Uduma odbio
je svo srebro i zlato. Znajui da je Keret meso Oca ovjejega
- da je boanskoga porijekla - zatraio je od njega neobian mi
raz: da prvi sin kojeg e njegova ki roditi Keretu takoer bude
polubog!
O tome, dakako, nije mogao odluiti sam Keret. El, koji mu
je dao brani savjet, nije bio dostupan. Keret se zato uputio u
Aerin hram, gdje je zatraio njenu pomo. Sljedei prizor vodi
nas u Elovo boravite, gdje Aerinu molbu podravaju mlai
bogovi:
slika 86
Kako moemo rei
Keret je sin Elov,
potomak Milostivog
i sveto bie?
Hoe li onda bog umrijeti?
Potomak milostivog nee ivjeti?
slika 88
Do Mota je nekako doao glas da se Baal bavi sumnjivim
aktivnostima. Potajno i bespravno, on je stavljao jednu usnu na
Zemlju i jednu na n e b o , i pokuavao protegnuti svoj govor do
planeta. Mot je u poetku traio dozvolu da istrai to se dogaa
unutar Sefonovog vrha. Baal je umjesto toga poslao izaslanike s
porukom mira. Kome treba r a t ? , pitao je; hajde da izlijemo
mir i prijateljstvo u sredite Zemlje. Kako Mot nije odustajao
od svoje namjere, Baal je zakljuio da je jedini nain da sprijei
Motov dolazak u Sefon taj da on prvi ode do Motovog boravita.
Tako je Baal otiao do Motove jame u dubinama Zemlje, hi
nei poslunost.
Ono to je u stvari imao na umu bilo je mnogo opakije - na
mjeravao je svrgnuti Mota. Da bi u tome uspio, trebala mu je
pomo uvijek vjerne Anat. I tako se dogodilo da dok je Baal bio
na putu k Motu, njegovi izaslanici stigli su do Anat u njenom
prebivalitu. Dva izaslanika imala su zadatak da Anat od rijei do
rijei ponove Baalovu zagonetnu poruku:
To je, dakle, bila tajna: Baal je, bez znanja Neba - vlade
na matinom planetu - izgradio tajni komunikacijski centar, iz
kojeg je mogao komunicirati sa svim dijelovima Zemlje, kao i sa
svemirskim brodom iznad Zemlje. To je bio prvi korak do go-
spodstva nad cijelom Zemljom. Tako je doao u izravan sukob
s Motom; jer je slubeno Oko Zemlje bilo smjeteno na Moto-
vom teritoriju.
Nakon to je primila i shvatila poruku, Anat je spremno pri
stala pritei Baalu u pomo. Zabrinutim izaslanicima obeala je
da e tamo stii na vrijeme: Vi ste spori, ja sam h i t r a , uvjeravala
ih je:
uje li me dobro?
Odavno sam ga stvorio,
Od iskona smiljao.
Isti prorok je na slian nain korio babilonskog kralja to se
pokuao uiniti bogom penjanjem na Sefonov vrh:
slika 89
9
MJESTO SLIJETANJA
slika 90
slika 91 a
slika 91 b
Pravokutni isjeak tvorio je etvrtasto podruje kojim se
nezaklonjeni sjeverni pogled sa platforme irio prema zapadu.
Na ovom posebno osmiljenom kutu uzdizao se najvei ikad
sagraen Jupiterov hram, s nekim od najviih (20 metara) i naj-
masivnijih (gotovo 2,3 metra u promjeru) stupovima poznatim
u starom vijeku. Ti stupovi nosili su bogato ukraenu nadgradnju
( a r h i t r a v ) visoku 4,8 metara, na vrhu koje se nalazio dvostreni
krov, koji je dodatno poveavao ukupnu visinu hrama.
Hram u uem smislu bio je samo najzapadniji (i najstariji)
dio etverodijelnog Jupiterovog svetita, za kojeg se vjeruje da
su ga Rimljani poeli graditi nedugo nakon to su osvojili ovo
mjesto 63. pr. Kr.
Du blago ukoene osi istok-zapad (sl. 91b) bili su poreda
ni: monumentalni ulaz ( A ) ; on se sastojao od velianstvenog
stepenita i povienog ulaznog trijema na dvanaest stupova, u
kojima je bilo dvanaest nia za kipove dvanaest bogova s Olimpa.
Vjernici su potom ulazili u predvorje ( B ) esterokutnog tlocrta,
jedinstveno u rimskoj arhitekturi; kroz njega su produavali do
ogromnog oltarnog dvorita ( C ) , kojim je dominirao oltar mo
numentalnih dimenzija - uzdizao se 18 metara u visinu, s baze
od 21 sa 21 metar. Na zapadnom kraju dvorita nalazila se boja
kua ( D ) . Kolosalnih dimenzija od 90 sa 53 metra, stajala je na
podiju koji je i sam bio uzdignut nekih pet metara iznad razine
dvorita - ukupno 13 metara iznad razine temeljne platforme.
S te dodatno poviene povrine, visoki stupovi, arhitrav i krov
zajedno su inili pravi drevni neboder.
Od njegovog monumentalnog stepenita do krajnjeg zapa
dnog zida, hram se protezao vie od 305 metara u duinu. U po
tpunosti je zasjenjivao veliki hram juno od njega ( E ) , koji je
bio posveen nekom mukom boanstvu, prema nekima Bakhu,
ali vjerojatnije Merkuru; i mali okrugli hram ( F ) prema jugoi
stoku, u kojem je tovana Venera. Njemaki arheoloki tim - koji
je istraivao nalazite i prouavao njegovu povijest po nalogu
kralja Vilima II nedugo nakon njegovog posjeta ovom mjestu
1897. - bio je u stanju rekonstruirati ovo podruje. Tim je izradio
umjetniki prikaz vjerojatnog izgleda ovog kompleksa hramova,
stepenita, portika, stupova, dvorita i oltara u vrijeme Rimljana
(sl. 92).
Usporedba sa slavnom atenskom Akropolom daje nam pravu
predodbu o veliini ove libanonske platforme i njenih hramova.
Atenski kompleks (sl. 93) smjeten je na povienoj terasi nalik
palubi broda, koja je kraa od 300 metara, a najvea joj je irina
120 metara. Zadivljujui Partenon (hram boice Atene) koji jo
uvijek dominira ovim nekada svetim podrujem i cijelom Ate
nom dimenzija je 70 sa 30 metara - manji ak i od Merkurovog/
Bakhovog hrama na libanonskom nalazitu.
Nakon to je posjetio ove ruevine, arheolog i arhitekt Sir
Mortimer Wheeler prije dva desetljea napisao je sljedee: "Ovi
hramovi... ne duguju ni djeli svoje kvalitete suvremenim pomo
nim sredstvima kao to je beton. Oni pasivno stoje na najveim
poznatim kamenim blokovima u svijetu, a neki od njihovih stu
pova najvii su meu svim antikim stupovima... Ovdje nalazimo
posljednji veliki spomenik... helenskog svijeta."
Zaista se radi o spomenicima helenskog svijeta, jer nijedan
povjesniar ili arheolog ne moe objasniti zato su Rimljani po
duzeli ovakav divovski pothvat na jednom zabaenom mjestu u
nevanoj provinciji, osim zbog injenice da su njihovi prethodni
ci Grci ovo mjesto smatrali svetim. Bogovi kojima su tri hrama
bila posveena - Jupiter, Venera i Merkur (ili Bakho) - bili su
grki bogovi Zeus, njegova sestra Afrodita i njegov sin Hermes
(ili Dioniz).
Rimljani su ovo mjesto i tamonji golemi hram smatrali
vrhunskom potvrdom Jupiterove svemonosti i nadmoi. Nazi
vajui ga Iove (radi li se o odjeku hebrejskog Jahve?), na hram i
njegov glavni kip uklesali su boanske inicijale I. O. M. H. - skra
eno od Iove Optimus Maximus Heliopolitanus: Jupiter najbolji,
najvei, heliopolski.
Posljednji Jupiterov epitet odnosio se na injenicu da se,
premda je veliki hram bio posveen vrhovnom bogu, vjerovalo
da je samo mjesto bilo odmaralite Heliosa, boga Sunca koji se
nebom mogao kretati u svojim brzim kolima. To su vjerovanje
Rimljani preuzeli od Grka, od kojih su takoer usvojili i ime ovog
slika 92
slika 93
mjesta - Heliopolis. Zato su Grci upravo tako nazvali ovo mjesto,
nitko ne moe rei sa sigurnou; neki tvrde da mu je to ime na
djenuo Aleksandar Veliki.
Ipak, mora da je grko tovanje ovog mjesta imalo starije i
dublje korijene, kad su Rimljani odali poast ovom mjestu sagra-
divi najvei od svih spomenika, i odlazili u njegova proroita u
namjeri da doznaju svoju sudbinu. Kako drukije objasniti inje
nicu da "u pogledu ukupne povrine, teine kamenja, dimenzija
pojedinih blokova, i broja kipova, ovom hramskom kompleksu
teko da je moglo biti ravnog u grko-rimskom svijetu" (John M.
Cook, The Greeks in Ionia and the East).
U stvari, ovo mjesto i njegova povezanost s odreenim bo
govima potjeu iz jo starijih vremena. Arheolozi vjeruju da je
na tom podruju do vremena Rimljana moda bilo sagraeno
ak est hramova, a sigurno je da su svi hramovi koje su Grci
tamo eventualno sagradili, bili - kao, uostalom, i kasniji rimski
hramovi - samo strukture podignute na starijim temeljima, kako
u vjerskom tako i u doslovnom smislu.
Zeus (kod Rimljana Jupiter), kako se pamti, stigao je na Kretu
iz Fenicije (dananjeg Libanona) preplivavi Sredozemno more,
nakon to je oteo prekrasnu ker kralja Tira. I Afrodita je u Grku
stigla iz zapadne Azije. A lutajui Dioniz, kojem je bio posveen
drugi hram (ili moda neki drugi), u Grku je donio vinovu lozu
i vinarstvo iz istih zemalja zapadne Azije.
Svjestan starijih korijena tovanja ovih bogova, rimski povje
sniar Makrobius prosvijetlio je svoje zemljake sljedeim rijei
ma (Saturnalia I, poglavlje 23):
slika 94
svijetu, njegovi su ljudi stigli do mjesta gdje su jeli goveda koja
pripadaju bogu Sunca, zbog ega ih je pobio Zeus. Odisej, koji
je jedini preivio, lutao je sve dok nije stigao do otoka Ogigija
- zabaenog mjesta iz pretpotopnih vremena. Tamo je nimfa
Kalipso koja ga je drala u peini i hranila ga, poeljela postati
njegovom enom; u tom ga je sluaju kanila uiniti besmrtnim,
kako nikada ne bi ostario. Ali Odisej je odbio sve njene ponude
- ba kao to je i Gilgame bio odbio Itarine ljubavne ponude.
Henry Seyrig, koji je kao direktor sirijskog Vijea za starine
cijeli svoj ivot posvetio prouavanju goleme platforme i njenog
znaenja, otkrio je da su Grci tamo obiavali vriti misterijske
obrede, u kojima je zagrobni ivot bio predstavljen kao ovjekova
besmrtnost - identifikacija s boanstvom koja se postie uznese
njem due (prema nebu). Grci su, zakljuio je, zaista povezivali
ovo mjesto s ovjekovim naporima da postigne besmrtnost.
Je li, dakle, to bilo ono isto mjesto u Cedrovim planinama na
koje je Gilgame najprije otiao s Enkiduom, Baalov Sefonov vrh?
Kako bismo doli do konanog odgovora, prouimo poblie
karakteristike ovog mjesta. Otkrit emo da su Rimljani i Grci
gradili svoje hramove na poploanoj platformi koja je postoja
la jo u mnogo starijim vremenima - platformi sagraenoj od
golemih, debelih kamenih blokova, tako vrsto zbijenih da nitko
- do dananjeg dana - nije bio u stanju prodrijeti kroz njih i
prouiti odaje, tunele, spilje i druge strukture koje lee skrivene
pod njima.
Da takve podzemne strukture nedvojbeno postoje moe se za
kljuiti ne samo iz injenice da su drugi grki hramovi imali tajne,
podzemne podrume i spilje ispod svojih vidljivih katova. Georg
Ebers i Hermann Guthe (Palastina in Bild und Wort, naslov en
gleskog izdanja Picturesque Palestine) prije vie od jednog stoljea
izvijestili su da su lokalni Arapi uli u ruevine na jugoistonom
uglu, kroz dugi nadsvoeni prolaz nalik eljeznikom tunelu ispod
velike platforme (sl. 95). Dva ovakva velika tunela paralelno jedan
s drugim vode od istoka prema zapadu, i povezani su treim koji
ih sijee pod pravim kutom i vodi od sjevera prema jugu. im su
uli u tunel, nali su se u potpunom mraku koji je ovdje-ondje bi-
slika 95
slika 96
slika 97
jedan metar, i ima presjek od 4,8 sa 4,2 metra. ovjek koji se pe
nje na njega (sl. 98) izgleda kao muha na santi leda... Tei, prema
opreznijim procjenama, vie od 1.200 tona.
Veina znanstvenika vjeruje da je, poput svoja tri brata, i ovaj
trebao biti odvuen do svetog prostora, i moda upotrijebljen za
proirivanje terase podija na sjevernoj strani. Ebers i Guthe spo
minju teoriju da u redu ispod Trilitona ne lee dvije manje ploe,
nego jedan kamen slian onom koji se nalazi u kamenolomu,
dugaak vie od 20,5 metara, koji je ili oteen ili na drugi nain
obraen, tako da izgleda kao da se radi o dva kamena.
Gdje god da je preostali kolosalni kamen trebao biti posta
vljen, danas slui kao nijemi svjedok ogromnosti i jedinstvenosti
platforme i podija smjetenih u libanonskim planinama. Nepoj
mljiva je injenica da ni danas ne postoje dizalice, vozila ili me
hanizmi koji bi mogli podii takve terete, od 1.000 - 1.200 tona,
da i ne govorimo o prenoenju takvog enormnog objekta preko
dolina i strmina, i preciznom postavljanju svake ploe na njeno
mjesto, vie metara iznad tla. Ne postoji ni najmanji trag bilo po
ploanih ili nasutih putova, kosina, ili drugih zemljanih radova
koji bi makar i izdaleka ukazivali da su ovi megaliti bili tegljeni ili
vueni od kamenoloma do svog odredita na brdu.
Pa ipak, netko je, nekako, u dalekoj prolosti ostvario taj po
dvig...
slika 98
Ali, tko? Lokalne predaje govore da je ovo mjesto postojalo
od vremena Adama i njegovih sinova, koji su se nastanili na po
druju Cedrovih planina nakon izgona Adama i Eve iz Rajskog
vrta. Adam je, po ovim legendama, ivio u mjestu koje se danas
zove Damask, a umro je nedaleko odatle. Njegov sin Kajin sagra
dio je sklonite na Cedrovom vrhu nakon to je ubio Abela.
Maronitski patrijarh Libanona ispriao je sljedeu predaju:
Tvrava na planini Libanon najdrevnija je graevina na svijetu.
Kajin, Adamov sin, sagradio ju je 133. godine po Stvaranju, tije
kom napada mahnitosti. Nazvao ju je po svom sinu Henoku, i na
puio ju je divovima koji su zbog svoje pokvarenosti bili kanjeni
Poplavom. Nakon Potopa, mjesto je ponovno izgradio biblijski
Nimrod, u svojim naporima da dosegne nebo. Babilonska kula,
prema ovim legendama, nije se nalazila u Babilonu, nego na veli
koj platformi u Libanonu.
Putnik iz sedamnaestog stoljea po imenu d'Arvieux zapisao
je u svojim Memoires (II dio, 26. poglavlje) da lokalno idovsko
stanovnitvo, kao i muslimani, vjeruju da je jedan drevni ruko
pis, pronaen na tom mjestu otkrio da "Nakon Potopa, dok je
Nimrod vladao Libanonom, poslao je divove da obnove tvravu
Baalbek, koja je tako nazvana u ast Baalu, bogu Moabaca, tova
telja boga Sunca".
Povezivanje boga Baala s ovim mjestom u danima nakon
Potopa zvui nam poznato. Zaista, im su Grci i Rimljani otili,
lokalno stanovnitvo odbacilo je helenistiko ime Heliopolis, i
nastavilo ovo mjesto zvati njegovim semitskim imenom. Tim ga
imenom zovu jo i danas - Baalbek.
Postoje razliita miljenja oko tonog znaenja imena. Mnogi
vjeruju da ono znai Baalova dolina. Ali nain pisanja i nago
vjetaji iz Talmuda daju naslutiti da je u stvari znailo Baalov
pla.
Pogledajmo ponovno zakljune stihove ugaritskog epa koji
opisuju Baalov pad u bitki s Motom, pronalaenje njegovog be
ivotnog tijela, te kako su ga Anat i epe pokopale u peini na
Sefonovom vrhu:
Dooe do Baala, oborenog na tlo;
Silni Baal je mrtav.
Umro je Princ, Gospodar Zemlje...
Anat prolijeva sve svoje suze;
U dolini suze pije kao vino.
Glasno zove Baklju boju, boginju epe:
Podigni silnog Baala, preklinjem te,
podigni ga k meni.
Slua je Baklja boja epe,
Podie silnoga Baala
I polae ga na Anatino rame.
Do Sefonove tvrave ona ga nosi;
Oplakuje ga, pokapa ga;
Polae ga u upljinu Zemljinu.
Sve ove lokalne legende koje, kao i sve legende, sadre jezgru
vjekovnog sjeanja na stvarne dogaaje, slau se da je ovo mje
sto izuzetno drevno. Njegova gradnja pripisuje se divovima,
i povezuje se s dogaajima oko Potopa. Legende ga povezuju s
Baalom, a uloga mu je bila ista kao Kule babilonske - mjesto s
kojeg se uspinje na n e b o .
Dok promatramo ogromnu platformu, njen smjetaj i oblik, te
razmiljamo o namjeni ogromnog podija sagraenog za noenje
goleme teine, pred oima nam se javlja slika s novia iz Biblosa
(sl. 89): golemi hram, sveto podruje opasano zidom, podij izuze
tno vrste konstrukcije - i na njemu Letea odaja slina raketi.
Rijei i opisi Skrivenog mjesta iz Epa o Gilgameu takoer
nam odjekuju u uima. Nesavladiv zid, vrata koja paraliziraju
svakoga tko ih dodirne, tunel do prostorije gdje se izdaju za
povijedi, tajno boravite Anunnakija, udovini Straar sa
svjetleom z r a k o m .
Vie nije bilo sumnje da smo u Baalbeku pronali Baalov Se-
fonov vrh, cilj prvog Gilgameovog putovanja.
Ljudi umiru,
Oni nemaju Ime.
Uhvati kralja Pepija za ruke,
Podigni kralja Pepija do neba,
Da ne umre na Zemlji meu ljudima.
slika 104
Dozivam milostive i divne bogove,
sinove Princa. Smjestit u ih
u Grad uzlaska i odlaska,
u pustinju Sufima.
slika 107
Elat, koji je u vrijeme Starog zavjeta bio poznat kao Esion Ge-
ber, zaista je bio Pittsburgh drevnoga svijeta. Prije dvadesetak
godina, Nelson Glueck je u Timni, sjeverno od Elata, otkrio ru
dnike bakra kralja Salomona. Ruda je prevoena u Esion Geber,
gdje je taljena i rafinirana u jednom od najveih, ako ne i najve
em metalurkom centru koji je postojao u drevnim vremenima
(Rivers in the Desert).
Arheoloki dokazi i ovdje se podudaraju s biblijskim i me-
zopotamskim tekstovima. Esarhadon, kralj Asirije, hvalio se
Kanaju, kralju Tilmuna, nametnuo sam d a n a k . Kenijcima se
u Starom zavjetu nazivaju stanovnici junog Sinaja, a njihovo je
ime doslovno znailo kovai, metalurzi.
Pleme kojem se Mojsije pridruio nakon to je pobjegao iz
Egipta u Sinaj bili su Kenijci. R. J. Forbes (The Evolution of the
Smith) istaknuo je da biblijski naziv Qain ( k o v a ) potjee od
sumerskog KIN (oblikovatelj).
Faraon Ramzes III, koji je vladao u stoljeu nakon egzodusa,
zabiljeio je svoju invaziju na ove nastambe kovaa bakra i plja
kanje metalurkog centra Timne-Elata:
slika 109
slika 110
Mnoge velike studije, kao to su De Boom des Levens en Schrift
en Historic Henrika Bergema i The King and The Tree of Life in
Ancient Near East Religion Gea Widengrena, pokazuju da se kon
cept takvog stabla, koje raste u boravitu bogova, iz Bliskog istoka
proirio po cijeloj Zemlji i postao nauk svih religija, svugdje u
svijetu.
Izvor svih ovih prikaza i vjerovanja bili su sumerski zapisi o
Zemlji ivih,
Tilmun,
Gdje starica ne govori "ja sam starica",
Gdje starac ne govori "ja sam starac".
slika 111
slika 112
11
NEUHVATLJIVA
PLANINA
Negdje na Sinajskom poluotoku Nefili su izgradili svoju po-
slijepotopnu svemirsku luku. Negdje na Sinajskom poluotoku,
smrtnici - aica izabranih, uz blagoslov njihovog boga - smjeli
su se pribliiti odreenoj planini. Tamo je ovjek-ptica, koji je
uvao strau, zapovjedio Aleksandru: Odlazi! Jer zemlja na ko
joj stoji pripada Bogu i nikomu drugom. Tamo je Jahve rekao
Mojsiju: Ne prilazi ovamo! Jer mjesto na kojem stoji sveto je
tlo. Tamo su ljudi-orlovi napali Gilgamea svojim paraliziraju-
im zracima i shvatili da on nije obian smrtnik.
Sumerani su ovu planinu susreta nazivali MA.SHU - Planina
najvee lae. U priama o Aleksandru zvala se Muas - Mojsijeva
planina. Njena identina priroda i funkcija, pored njenog iden
tinog imena, sugeriraju da se u svim ovim sluajevima radilo o
istoj planini koja je bila iz daljine vidljiv cilj. Tako se ini da odgo
vor na pitanje Gdje su na poluotoku bila vrata? lei nadohvat
ruke: zar Planina egzodusa, brdo Sinaj, nije jasno oznaena na
karti poluotoka - najvia toka meu visokim granitnim plani
nama junog Sinaja?
Izlazak Izraelaca iz egipatskog suanjstva ve se trideset i
tri stoljea svake godine obiljeava praznikom Pashe. Povijesni
i vjerski zapisi Hebreja puni su aluzija na egzodus, lutanje pusti
njom i Savez na planini Sinaj. Ljude se neprekidno podsjea na
Boje ukazanje kad je sav izraelski narod vidio Gospodina Jahvu
koji je u obliku ognja siao na svetu planinu. Pa ipak je umanji
vana vanost njegove tone lokacije, kako mjesto ne bi postalo
sredite kulta. U Bibliji nema zabiljeenih sluajeva da je netko
ak i pokuao ponovno posjetiti brdo Sinaj, osim jednog izuze
tka: proroka Ilije. Otprilike etiri stoljea nakon egzodusa, on je
pobjegao spaavajui ivot nakon to je pobio Baalove sveenike
na brdu Karmel. Uputivi se prema planini na Sinaju, zalutao je u
pustinji. Aneo Jahvin ga je oivio i stavio u spilju u planini.
ini se da danas nitko ne treba pomo anela vodia kako
bi pronaao brdo Sinaj. Moderni hodoasnici, kao i drugi ho
doasnici tijekom proteklih stoljea, upute se prema samostanu
Sv. Katarine (sl. 113), tako nazvanom po muenici Katarini egi
patskoj, ije su tijelo aneli prenijeli do oblinjeg vrha koji nosi
njeno ime. Nakon noenja, hodoasnici u zoru poinju uspon na
Gebel Mussu (to na arapskom znai Mojsijeva p l a n i n a ) . To je
juni vrh dva i pol kilometra visokog masiva koji se uzdie juno
od samostana - tradicionalne planine Sinaj s kojom je poveza
no ukazanje Boga i primanje zapovjedi (sl. 114).
Hod do tog vrha dug je i naporan, i ukljuuje uspon od nekih
760 metara, jednu stazu od oko 4.000 koraka izradili su redovnici
na zapadnim padinama masiva. Laki put koji je ujedno nekoliko
sati dui zapoinje u dolini izmeu masiva i planine koja je pri
kladno nazvana po Jitru, Mojsijevom tastu, i postupno se penje
istonim padinama sve dok se ne spoji s posljednjih 750 koraka
prvoga puta. Na tom je raskriju, prema predaji redovnika, Ilija
susreo Gospodina.
Kranska kapela i muslimansko svetite, oboje mali i jedno
stavni, obiljeavaju mjesto na kojem je Mojsije primio ploe s De
set zapovijedi. Oblinja peina tuje se kao pukotina u stijeni
na koju je Jahve postavio Mojsija dok je njegova slava prolazila,
kao to stoji u Izlasku 33:22. Bunar du silaznog puta smatra se
slika 113
slika 114
bunarom na kojem je Mojsije napajao stado svoga tasta. Svakom
moguem dogaaju povezanom sa Svetom planinom redovnika
je predaja tako pripisala odreenu toku na vrhu Gebel Mussa i
njegovoj okolici.
S vrha Gebel Mussa mogu se vidjeti neki od drugih vrhova
koji tvore granitnu unutranjost poluotoka, iji je dio i ova pla
nina. Iznenauje to to je, kako se ini, nia od mnogih svojih
susjeda!
Zaista, u prilog legendi o svetoj Katarini, redovnici su na gla
vnu zgradu postavili natpis na kojem stoji:
slika 117
Na prijelazu stoljea, A. E. Haynes, kapetan Kraljevske ine-
njerije, prouavao je putove i izvore vode na Sinaju pod pokro
viteljstvom Fonda za istraivanje Palestine. U svom objavljenom
izvjetaju Smjer kretanja egzodusa pokazao je zadivljujue
poznavanje ne samo biblijskih tekstova, nego i radova pretho
dnih istraivaa, ukljuujui i veleasnog F. W. Hollanda (koji je
posjetio Sinaj pet puta) i general-bojnika Sir C. Warrena (koji
je posvetio posebnu panju izvorima vode u Pustinji lutanja
Sredinje nizine).
Kapetan Haynes usredotoio se na problem puta kojim se
nije k r e n u l o . Osim ako se nije radilo o zgodnom i oiglednom
nainu za postizanje ciljeva Izraelaca - zato je uope spomenut
kao mogua alternativa? Ukazao je na injenicu da se do Kade
Barnee - koja je tada ve bila prihvaena kao unaprijed utvreni
cilj egzodusa - zaista moe lako doi obalnim putem. Stoga je, za
kljuio je, do brda Sinaj, smjetenog na putu do Kadea, takoer
moralo biti lako doi obalnim putem, bez obzira jesu li na kraju
Izraelci njime krenuli ili ne.
Nakon to mu je zabranjen prolaz obalnim putem "A", za
kljuio je kapetan Haynes, vjerojatni Mojsijev plan bio je da
povede Izraelce izravno do Kadea, uz zaustavljanje na brdu
Sinaj, putem "B". No, mogue je da su ih egipatska potjera i pre
laenje Crvenog mora prisilili da skrenu na put "C" ili "D". Sre
dinja nizina zaista je bila Pustinja lutanja. Nakhl je bio vana
postaja u blizini brda Sinaj, prije ili nakon to su stigli do njega.
Samo brdo moralo je biti smjeteno oko 160 kilometara od Kade
Barnee, to (prema procjeni kapetana Haynesa) odgovara biblij
skoj udaljenosti od jedanaest dana h o d a . Njegov kandidat bio
je Yiallaq, vapnenako brdo vrlo dojmljivih dimenzija, koje lei
poput golemog priljepka na sjevernom rubu Sredinje nizine
- tono na pola puta izmeu Ismailiye i Kadea. Njegovo ime,
koje je on pisao Yalek, priblino odgovara drevnom Amaleku,
kod kojeg je prefiks Am znaio 'zemlja'.
U godinama koje su uslijedile, mogunost da su Izraelci pu
tovali preko sredinje nizine dobivala je sve vie pristalica; neki
su (kao Raymond Weill, he Sejour des Israelites au desert du Sinai)
prihvaali teoriju o brdu u blizini Kadea; drugi su (kao Hugo
Gressmann, Mose und seine Zeit) vjerovali da su Izraelci iz Nakhla
umjesto prema sjeveroistoku skrenuli prema jugoistoku, prema
Aqabi. Drugi - Black, Buhl, Cheyne, Dillmann, Gardiner, Gratz,
Guthe, Meyer, Musil, Petrie, Sayce, Stade - slagali su se ili suprot
stavljali, djelomino ili u potpunosti. Kako su svi biblijski i geo
grafski argumenti bili iscrpljeni, inilo se da pitanje moe biti rije
eno iskljuivo terenskim pokusom. Ali kako ponoviti egzodus?
Rjeenje je bio Prvi svjetski rat (1914.-1918.), jer je Sinaj
uskoro postao poprite velikog sukoba izmeu Britanaca s jedne
strane i Turaka te njihovih saveznika Nijemaca s druge strane.
Cilj njihovih pohoda bilo je osvajanje Sueskog kanala.
Turci su bez oklijevanja uli na Sinajski poluotok, a Britanci
su se brzo povukli iz svojih glavnih vojno-administrativnih sre
dita u El-Arishu i Nakhlu. Kako nisu mogli napredovati eljenim
morskim p u t e m , zbog istog, starog razloga to je Sredozemno
more kontrolirala neprijateljska (britanska) mornarica, Turci su
okupili krdo od 20.000 deva za noenje vode i drugih zaliha pri
napredovanju prema kanalu putem "B" do Ismailiye. U svojim
memoarima, turski zapovjednik, Demal Paa (Memoires of a
Turkish Statesman, 1913.-1919.) objasnio je da veliki problem, o
kojem u ovim velikim vojnim operacijama u pustinji Sinaja ovisi
sve, jest pitanje vode. Osim tijekom kine sezone, bilo bi nemo
gue prijei ovu pusto s ekspedicijskim korpusom od priblino
25.000 ljudi. Njegov je napad odbijen.
Tada su turski saveznici Nijemci preuzeli stvar u svoje ruke.
Njihovoj motoriziranoj opremi za napredovanje prema kanalu
vie je odgovarala ravna, tvrda Sredinja nizina. Uz pomo hidro-
loga, otkrili su podzemne vodne resurse i iskopali mreu bunara
du svojih linija komunikacije i napredovanja. Njihov napad 1916.
takoer je bio bezuspjean. Kad su Britanci krenuli u ofenzivu
1917. logino je da su napredovali obalnim putem. U 2.mj. 1917.
stigli su do stare granine linije u Rafi. Za nekoliko mjeseci osvojili
su Jeruzalem.
Memoari o borbama na Sinaju britanskog generala A. P. Wa-
vella (The Palestine Campaigns) vani su za nau temu prvenstve-
no radi njegovog priznanja da britanski neprijatelji u Sredinjoj
nizini nisu mogli pronai vode za vie od 5.000 ljudi i 2.500 deva.
Njemaku stranu pohoda za Sinaj ispriali su u knjizi Sinai The-
odor Wiegand i zapovjedni general F. Kress von Kressenstein.
Vojni pothvat opisan je u kontekstu terena, klime, izvora vode
i povijesti, uz impresivno poznavanje svih prethodnih istraiva
nja. Ne iznenauje to to se zakljuci njemakih asnika slau sa
zakljucima britanskih asnika: nikakve kolone vojnika, nikakve
gomile ljudi i ivotinja nisu mogle proi kroz june granitne pla
nine. Posvetivi posebno poglavlje pitanju egzodusa, Wiegand i
von Kressenstein ustvrdili su da se podruje Gebel Musse ne
moe uzeti u obzir prilikom traenja brda Sinaj. Prema njiho
vom miljenju, bio je to monumentalni Gebel Yallek - kao to
je zakljuio i kapetan Haynes. Ili, dodali su, kao to su predloili
Guthe i drugi njemaki znanstvenici, Gebel Maghara, koji se
uzdie nasuprot Gebel Yalleka, na sjevernoj strani puta "B".
Jedan od britanskih vojnika, koji je bio guverner Sinaja nakon
Prvog svjetskog rata, tijekom svog dugog boravka upoznao je po
luotok moda kao nijedna druga osoba u novijoj povijesti prije
njega. Piui u Yesterday and today in Sinai, C. S. Jarvis takoer
je ustvrdio da ni na koji nain mnotvo Izraelaca (ak i ako je
njihov broj bio manji od 600.000, kako je smatrao W.M.F. Petrie)
sa svojom stokom nije moglo proi - a kamoli zadrati se vie od
godinu dana - kroz razbacane gomile istog granita na junom
Sinaju.
Ve poznatim argumentima pridodao je i nove. Ranije smo
spomenuli mogunost da je mana koja je sluila umjesto kruha
bila jestiva, bijela, bobiasta izluina malih kukaca koji se hrane
na grmovima tamarisa. U junom Sinaju ima malo tamarisa, dok
su u sjevernom Sinaju brojni. Druga injenica tie se prepelica,
koje su bile izvor mesa za hranu. Te se ptice iz rodne Rusije, Ru
munjske i Maarske zimi sele u Sudan (juno od Egipta), a u
proljee se vraaju na sjever. Jo i danas beduini s lakoom hva
taju umorne ptice koje nakon dugog leta slijeu na sredozemnu
obalu. Prepelice ne odlaze u juni Sinaj; a kad bi to i inile, ne bi
bile u stanju preletjeti visoke vrhove na tom podruju.
Cijela drama egzodusa, inzistirao je Jarvis, odigrala se na
sjevernom Sinaju. More trske bilo je jezero Serbonis (Sebkhet
el Bardawil na arapskom) od kojeg su Izraelci krenuli u smjeru
jug-jugozapad. Brdo Sinaj bio je Gebel Hallal - impozantan
vapnenaki masiv visok preko 600 metara koji sam za sebe stoji
usred prostrane aluvijalne ravnice. Arapsko ime brda, objasnio
je, znai Zakoniti - kao to dolikuje brdu objave Zakona.
U godinama koje su uslijedile najvanije istraivanje na ovu
temu proveli su znanstvenici Hebrejskog sveuilita u Jeruzalemu
i drugih hebrejskih visokih uilita u tadanjoj Palestini. Kombi
nirajui svoje blisko poznavanje hebrejske Biblije i drugih svetih
spisa s detaljnim terenskim istraivanjima na poluotoku, pronali
su mali broj dokaza koji potvruju predaju o junoj lokaciji.
Haim Bar-Deroma (Hanagev i Vze Gvul Ha'aretz) prihvatio
je sjeverni prijelaz, ali je vjerovao da je Izraelce put nakon toga
odveo na jug, do vulkanskog brda Sinaj u Transjordaniji. Tri
uvaena znanstvenika - F. A. Theilhaber, J. Szapiro i Benjamin
Maisler (The Graphic Historical Atlas of Palestine: Israel in Biblical
Times) - prihvatila su teoriju o sjevernom prijelazu preko pliina
Serbonisa. El-Arish je, po njima, bio zelena oaza Elim; brdo Hal
lal bilo je brdo Sinaj. Benjamin Mazar, u raznim djelima i u Atlas
Litkufat Hatanach, zauzeo je isti stav. Zev Vilnay, biblijski znan
stvenik koji je Palestinu i Sinaj doslovno propjeaio od jednog
do drugog kraja (Ha'aretz Bamikra), opredijelio se za istu rutu
i brdo. Yohanan Aharoni (The Land of Israel in Biblical Times),
prihvaajui mogunost sjevernog prolaza, vjerovao je da su
Izraelci doli do Nakhla na Sredinjoj nizini, ali su onda produili
do brda Sinaj na jugu.
Dok je znanstveni i biblijski svijet bio zaokupljen debatom,
postalo je jasno da je temeljno, nerijeeno pitanje bilo u sljede
em: to se tie prijelaza, veina dokaza negirala je vodenu povr
inu na sjeveru; ali to se tie brda Sinaj, dokazi su negirali junu
lokaciju. Slijepa ulica u kojoj su se nali usmjerila je pozornost
znanstvenika i istraivaa na jedini preostali kompromis: Sredi
nju nizinu Sinajskog poluotoka. Tijekom 1940-ih M. D. Cassuto
(Commentary on the Book of Exodus i druga djela) doprinio je
prihvaanju ideje o srednjoj ruti pokazavi da put kojim se nije
krenulo ( p u t prema filistejskoj zemlji) nije bio, kao to se dugo
mislilo, obalni put, nego juniji put "B". Zato se prijelaz u toki
"C", koji vodi na jugoistok do Sredinje nizine, u potpunosti sla
gao s biblijskom priom - bez potrebe za nastavkom putovanja
do juga poluotoka.
Duga izraelska okupacija Sinaja nakon rata s Egiptom 1967.
otvorila je poluotok za istraivanja dotad nevienih razmjera.
Arheolozi, povjesniari, geografi, topografi, geolozi i inenjeri
prouili su poluotok uzdu i poprijeko. Posebno zanimljiva bila
su istraivanja timova Bena Rothenberga (Sinai Explorations
1967-1972 i drugi izvjetaji), veinom pod pokroviteljstvom
Sveuilita u Tel-Avivu. U sjevernom obalnom pojasu mnogi
drevni lokaliteti odraavali su mostoliku prirodu toga kraja. U
Sredinjoj nizini sjevernog Sinaja nisu pronaeni nikakvi drevni
tragovi trajnih naselja, ve samo tragovi logora, to potvruje da
je to bilo tranzitno podruje. Kad su mjesta logorovanja unesena
na zemljovid, formirala su jasnu liniju od Negeva prema Egiptu,
i ovo bi trebalo smatrati smjerom pretpovijesnog kretanja preko
Pustinje lutanja (el-Tiha).
Na temelju tih novih spoznaja o drevnom Sinaju biblijski
geograf sa Hebrejskog sveuilita, Menashe Har-El, iznio je novu
teoriju (Massa'ei Sinai). Preispitavi sve argumente, ukazao je na
potopljeni greben (vidi sl. 116) koji se uzdie izmeu Velikog i
Malog gorkog jezera. On se nalazi dovoljno plitko da se preko
njega moe prijei kada vjetar otpue vodu; to je bilo mjesto na
kojem se dogodio prijelaz. Nakon toga su Izraelci slijedili uobi
ajeni put prema jugu; proavi kraj Mare (Bir Murrah) i Elima
(Ayun Mussa), stigli su do obala Crvenog mora i tamo se ulogo
rili.
Na ovom je mjestu Har-El ponudio svoju najveu inovaci
ju: putujui niz Sueski zaljev, Izraelci nisu otili do kraja na jug.
Produili su samo oko trideset kilometara dalje do ua Wadi
Sudra - i pratili dolinu wadija do Sredinje nizine, produivi
preko Nakhla do Kade Barnee. Har-El je poistovjetio brdo Sinaj
s brdom Sinn-Bishr, koje se uzdie do visine od otprilike 580 me-
tara na ulazu u wadi, i iznio miljenje da se bitka s Amaleanima
zapravo odigrala na obali Sueskog zaljeva. Ovu teoriju odbacili
su izraelski vojni strunjaci, upoznati s terenom i povijeu rato
vanja na Sinaju.
Gdje je, dakle, bilo brdo Sinaj? Moramo ponovno promotriti
drevne dokaze.
Faraon je na svom putovanju u zagrobni ivot iao prema
istoku. Preavi vodenu barijeru, nastavio je prema prolazu meu
planinama. Nakon toga je stigao do Duata, koji je bio ovalna doli
na okruena planinama. Planina svjetla bila je smjetena tamo
gdje se Ozirisova rijeka razdvaja na pritoke.
Na slikovnim prikazima (sl. 16) vidi se da Ozirisova rijeka
vijuga kroz poljoprivredno podruje, koje se istie po oraima.
Sline slikovne dokaze pronali smo u Asiriji. Asirski kraljevi,
valja zapamtiti, stigli su na Sinaj sa suprotne strane od egipatskih
kraljeva: sa sjeveroistoka, preko Kanaana. Jedan od njih, Esar-
hadon, na steli je uklesao neto to bi se moglo nazvati mapom
svoga putovanja u potrazi za ivotom (sl. 118). Ona prikazuje
slika 118
datuljine palme - simbol Sinaja, poljoprivredna podruja sim
bolizirana plugom, i Svetu planinu. U gornjem redu vidimo
Esarhadona na svetitu Vrhovnog boanstva, kraj stabla ivota.
Sa strane se nalazi znak bika - potpuno ista slika ( zlatno tele )
koju su Izraelci izradili u podnoju brda Sinaj.
Ovo nisu opisi surovih, pustih granitnih vrhova junog Sina
ja. Prije bi se moglo rei da podsjeaju na sjeverni Sinaj i njegov
dominantni Wadi El-Arish, ije samo ime znai potok poljopri
vrednika. Brdo je bilo smjeteno meu njegovim pritocima, u
dolini okruenoj planinama.
Na cijelom Sinajskom poluotoku postoji samo jedno takvo
mjesto. Geografija, topografija, povijesni tekstovi, slikovni prikazi
- sve to upuuje na Sredinju nizinu na sjevernoj polovici Sinaja.
ak je i E. H. Palmer, koji je iao tako daleko da je izmislio
preokret s Ras-Sufsafekom kako bi podrao identifikaciju na
jugu, u srcu znao da je pustinja koja se protee dokle see pogled,
a ne jedan vrh u moru granitnih planina, bila lokacija Bojeg
ukazanja i lutanja Izraelaca.
"ini se da je popularna predodba o Sinaju", napisao je u
knjizi The Desert of the Exodus, "ak i u dananje vrijeme, da se
jedna izolirana planina kojoj se moe pristupiti s bilo koje strane
upadljivo uzdie nad beskrajnom pjeanom nizinom. Sama Bi
blija, ukoliko ju itamo ne vodei rauna o modernim otkriima,
nesumnjivo podrava ovu ideju... Svugdje gdje se spominje brdo
Sinaj stjee se dojam da je ono stajalo samo i da ga je bilo nemo
gue zamijeniti s nekom drugom tokom na ravnoj pustinjskoj
nizini."
On priznaje da na Sinajskom poluotoku zaista postoji takva
ravna pustinjska nizina, ali ona nije prekrivena pijeskom: ak
i u onim dijelovima [poluotoka] koji se najvie pribliavaju naoj
predodbi o tome kako bi trebala izgledati pustinja - jednolini
ocean ogranien samo obzorom ili barijerom od dalekih brda
- izuzetak je pijesak, i tlo vie podsjea na grubi ljunani put
nego na meku i rahlu plau.
On je opisivao Sredinju nizinu. Njemu je nepostojanje pije
ska kvarilo sliku o pustinji; nama njena tvrda ljunana povr-
ina znai da je nizina bila izuzetno prikladna za svemirsku luku
Nefilima. A ako je planina Mau oznaavala ulaz u svemirsku
luku, morala je biti smjetena na rubu ovih postrojenja.
izmeu dviju planina (sl. 119), sa stablom u obliku rakete iza nje
ga - moda se radi o Snehu (plamteem grmu) iz biblijske prie.
Uvoenje dva vrha u priu o pastirima slae se s estim biblij
skim spominjanjem Gospodina kao El Shaddaia - Boga dvaju
vrhova. To ukazuje na jo jednu razliku izmeu brda objave Za
kona i brda Bojega: jedno je bilo usamljeno brdo na pustinjskoj
nizini; drugo je, ini se, bilo kombinacija dva sveta vrha.
Ugaritski tekstovi takoer razlikuju Brdo dvaju mladih bo-
gova u okolici Kadea, i dva vrha Ela i Aere - Shad Elim i Shad
Asherath - na jugu poluotoka. To je bio kraj mebokh naharam
(gdje se spajaju dvije v o d e ) , kerev apheq tehomtam ( k r a j ra-
spukline izmeu dvaju m o r a ) u koji se El povukao kad je osta
rio. Tekstovi, prema naem miljenju, opisuju juni vrh Sinajskog
poluotoka.
Na je zakljuak da se na Sredinjoj nizini nalazila planina
koja je predstavljala ulaz u krug svemirske luke. A na junom
vrhu poluotoka postojala su dva planinska vrha koji su takoer
imali odreenu ulogu u dolascima i odlascima Nefilima. To su
vrhovi koji su bili po mjeri.
12
PIRAMIDE BOGOVA I
KRALJEVA
Negdje u podrumima Britanskog muzeja uva se glinena plo
ica koja je pronaena u Sipparu, amaovom sreditu kulta u
Mezopotamiji. On je na ploici prikazan kako sjedi pod balda
hinom iji je stup u obliku datuljine palme (sl. 120). Neko drugo
boanstvo amau predstavlja kralja i njegovog sina. Na postolju
pred bogom nalazi se golemi simbol planeta koji emitira zrake.
Natpisi zazivaju boga Sina (amaovog oca), samog amaa i nje
govu sestru Itar.
Tema prizora - predstavljanje kraljeva ili sveenika velikom
boanstvu - poznata nam je, i ne predstavlja problem. Ono to je
jedinstveno i zbunjujue na ovom prikazu dva su boga (gotovo
prekrivaju jedan drugog) koji, odnekud izvan mjesta gdje se do
gaa predstavljanje, dre (pomou dva para ruku) dva ueta koji
vode do nebeskog simbola.
Tko su dva boanska uara? Koja je njihova uloga? Jesu li na
istom mjestu, i ako jesu, zato dre ili vuku dva ueta, a ne samo
jedno? Gdje se nalaze? Kakva je njihova veza sa amaom?
Sippar je, kako su utvrdili znanstvenici, bio sjedite sumer-
skog Visokog suda; ama je tako bio vrhovni sudac. Hamurabi,
babilonski kralj poznat po svom zakoniku, sebe je prikazivao
kako prima zakone od amaa koji sjedi na prijestolju. Je li scena
s dva boanska uara na neki nain povezana s davanjem zakona?
Usprkos svim spekulacijama, nitko jo nije pronaao odgovor.
Rjeenje je, prema naem miljenju, bilo dostupno cijelo vri
jeme, u tom istom Britanskom muzeju - ali ne meu asirskim
eksponatima, nego na Egipatskom odjelu. U prostoriji odvoje
noj od mumija te drugih ostataka mrtvaca i njihovih grobnica,
izloeni su listovi papirusa na kojima je ispisana Knjiga mrtvih.
Odgovor se nalazi upravo tamo, i svima je vidljiv (sl. 121).
Radi se o stranici iz Papirusa kraljice Nejmet, a crte prika
zuje posljednju fazu faraonovog putovanja u Duat. Dvanaest bo
gova koji su vukli njegovu barku kroz podzemne hodnike doveli
su ga do posljednjeg hodnika, do mjesta uzlaska. Tamo je ekalo
Horusovo crveno o k o . Potom se, osloboen svoje zemaljske
odjee, faraon trebao uspeti prema nebu. Njegovo prenoenje
ispisano je hijeroglifom kukca kornjaa ( P r e p o r o d ) . Bogovi
koji stoje podijeljeni u dvije grupe mole se za njegov uspjean
dolazak na Neprolaznu zvijezdu.
I, bez ikakve sumnje, na egipatskom crteu vide se dva bo
anska uara!
Bez guve kao na slici iz Sippara, ova slika Knjige mrtvih pri
kazuje dva uara koji se ne guraju jedan uz drugoga, ve se nala
ze na razliitim krajevima prikaza. Oigledno je da su smjeteni
izvan podzemnog hodnika. tovie: svaki kraj kojim upravlja po
jedan uar oznaen je omfalosom koji lei na postolju. I, kao to
je vidljivo iz njihovih postupaka na slici, dva boanska pomagaa
nisu tu samo da dre uad, oni se bave mjerenjem.
Ovo nas otkrie ne bi trebalo iznenaditi: zar stihovi iz Knjige
mrtvih ne opisuju kako faraon tijekom putovanja susree bogove
koji dre ue u D u a t u , i bogove koji dre mjernu v r p c u ?
Ovdje nam pada na pamet jedan trag iz Knjige Henokove. Sje
timo se, u njoj se govori o tome kako je Henok, kad ga je aneo
poveo da vidi zemaljski raj na zapadu, kako je u onim danima
slika 120
slika 121
duga uad dana ovim anelima, i oni za sebe uzee krila, i odle-
tjee prema sjeveru. Kao odgovor na Henokovo pitanje, njegov
aneo vodi rekao mu je: Otili su mjeriti... odnijet e mjeru
pravednih pravednima... sve te mjere otkrit e tajne zemaljske.
Krilata bia koja odlaze na sjever mjeriti... Mjere koje e ot
kriti tajne Zemlje... Najednom u naim uima poinju odjekivati
rijei proroka Habakuka - rijei koje opisuju dolazak Gospodina
s juga i njegov odlazak prema sjeveru:
slika 125
da je Sekemket, koji je na prijestolju naslijedio Zosera, poeo
graditi drugu stepenastu piramidu, takoer u Sakkari. Njena
gradnja iz nepoznatih razloga nikada nije otila dalje od temelja
(moda je nedostajui sastojak bio genij arhitekture i inenjer-
stva, Imhotep). Trea stepenasta piramida - ili prije gomila u ko
joj se nalaze njeni uniteni poeci - otkrivena je otprilike na pola
puta izmeu Sakkare i Gize na sjeveru. Manja je od prethodnih,
i neki su je znanstvenici logino pripisali sljedeem faraonu na
prijestolju, ije je ime bilo Kaba. Neki znanstvenici vjeruju da
su neidentificirani kraljevi tree dinastije tu i tamo napravili jo
nekoliko dodatnih pokuaja da sagrade piramide, ali bez veeg
uspjeha.
Sada moramo otii nekih pedeset kilometara juno od Sak
kare, do mjesta zvanog Maidum, kako bismo vidjeli piramidu za
koju se dri da je sljedea prema kronolokom slijedu. U nedo
statku dokaza, po logici stvari pretpostavlja se da je ovu piramidu
sagradio sljedei faraon u nizu, zvan Huni. Meutim, na temelju
brojnih indicija vjeruje se da je on samo zapoeo gradnju, i da
ju je pokuao dovriti njegov nasljednik Sneferu, koji je bio prvi
kralj etvrte dinastije.
Ona je, poput prethodnih, zapoeta kao stepenasta pirami
da. Ali zbog razloga koji su i danas potpuno nepoznati, i za koje
nedostaju ak i teorije, njeni graditelji odluili su je pretvoriti u
pravu piramidu, tj. napraviti joj glatke strane. To je znailo da je
gladak sloj kamenja trebao biti postavljen kao pokrov pod str
mim nagibom (sl. 126a). Opet iz nepoznatih razloga, izabran je
kut od 52 stupnja. Ali ono to je, prema udbenicima, trebala biti
prva ikad sagraena prava piramida, zavrilo je kao bijedan ne
uspjeh: vanjski kameni pokrov, kameni meusloj i dijelovi same
jezgre, sruili su se pod samom teinom kamenja, naslaganog
jedno na drugo pod opasnim kutom. Sve to je ostalo od tog po
kuaja dio je vrste jezgre, s velikom hrpom krhotina svuda oko
nje (sl. 126b).
Neki znanstvenici (kao Kurt Mendelssohn, The Riddle of
the Pyramids) spominju mogunost da je Sneferu istovremeno
gradio jo jednu piramidu, neto sjevernije od Maiduma, kad se
slika 126
slika 131
koja je istih dimenzija, osim to joj je smanjio visinu za etrde
set s t o p a ; i ustvrdio da je Mikerin (Menkara) takoer ostavio
piramidu, ali veliinom bitno inferiorniju od one oeve - ime
daje naslutiti, premda to izravno ne tvrdi, da je to bila Trea pi
ramida u Gizi.
U prvom stoljeu po Kr., rimski geografi povjesniar Strabo
opisao je ne samo svoj posjet piramidama, nego i ulazak u unu
tranjost Velike piramide kroz otvor na sjevernoj strani, skriven
kamenom koji se okretao na arkama. Siavi niz dug i uzak pro
laz, stigao je do komore izdubljene u stijeni - kao to su i drugi
grki i rimski turisti uinili prije njega.
Lokacija ovog ulaza u kasnijim je stoljeima zaboravljena, i
kad je muslimanski kalif Al Mamoon pokuao ui u piramidu
820. po Kr., uposlio je vojsku zidara, kovaa i inenjera da pro
bue kamenje i probiju mu tunel do jezgre piramide. Na to ga je
osim znanstvene znatielje potaknula i pohlepa za blagom, jer
bio je upoznat s drevnim legendama o tome da piramida sadri
tajnu komoru u kojoj su u davnim vremenima skrivene nebeske
mape i zemaljske sfere, kao i oruja koja ne raju i staklo koje
se moe savijati bez pucanja.
Probijajui put kroz masu kamenja naizmjenino ga zagri
javajui i hladei dok ne bi popucalo, razbijajui ga maljevima
i dlijetima, Al Mamoonovi ljudi napredovali su prema unutra
njosti piramide centimetar po centimetar. Ve su namjeravali
odustati, kad su iz piramide nedaleko pred sobom zauli zvuk
ruenja kamenja, to je znailo da se tamo nalazi nekakva u
pljina. S obnovljenim entuzijazmom, probili su put do izvornog
silaznog hodnika (sl. 132). Popevi se njime, doli su do izvornog
ulaza koji im je izvana promaknuo. Spustivi se nie, stigli su do
komore koju je opisao Strabo; bila je prazna. Okno u komori nije
vodilo nikamo.
Za istraivae ovaj je napor bio uzaludan. Sve druge pirami
de, u koje su ljudi uli ili provalili tijekom stoljea, imale su istu
unutarnju strukturu: silazni hodnik koji vodi do jedne ili vie
komora. To nije otkriveno u Velikoj piramidi. Vie nije bilo tajni
koje bi trebalo rijeiti...
slika 132
slika 133
slika 134
Na gornjem kraju galerije ogromni kamen tvorio je ravnu
platformu. U istoj razini s njim, kratak i relativno uzak i nizak
hodnik (visok samo 1,07 m) vodio je do pretkomore izuzetno
sloene konstrukcije, koja je bila opremljena tako da se jednosta
vnim postupkom (povlaenjem ueta?) mogu spustiti tri vrsta
granitna zida koji su mogli vertikalno pregraditi prolaz i sprijei
ti daljnje napredovanje.
Kratak hodnik, po visini i irini slian prethodnom, vodio je
zatim do prostorije s visokim stropom, izgraene od poliranog
crvenog granita - takozvane Kraljeve komore (sl. 135). U njoj
nije bilo niega osim kamenog bloka izdubljenog tako da podsje
a na koveg bez poklopca. Njegova precizna izrada ukljuivala
je ljebove za poklopac ili gornji dio. Njegove mjere, kako je u
meuvremenu utvreno, govorile su o poznavanju sloenih ma
tematikih formula. Ali bio je potpuno prazan.
Je li, dakle, cijela ta planina od kamena podignuta da bi skri
vala prazan koveg u praznoj komori? Tragovi ae od baklji
na zidu i Strabovi dokazi svjedoe o tome da je silazni hodnik bio
posjeen i ranije; ako je u onoj podzemnoj prostoriji ikada bilo
nekog blaga, ono je odavno izvaeno. Ali uzlazni hodnik je nesu
mnjivo bio zapeaen kad su Al Mamoonovi ljudi stigli do njega
u devetom stoljeu po Kr. Teorija o piramidama kao kraljevskim
grobnicama podrazumijevala je da su one bile sagraene kako bi
titile faraonovu mumiju i blaga pokopana s njom od pljakaa i
drugih nezvanih posjetitelja koji bi mogli naruiti njegov vjeni
mir. U skladu s tim, pretpostavlja se da se zatvaranje prolaza do
godilo im je mumija u svom lijesu poloena u pogrebnu komo
ru. Pa ipak, tu je bio zapeaeni prolaz - i apsolutno nita, osim
jednog praznog kamenog kovega, u cijeloj piramidi.
Tijekom vremena i drugi su vladari, znanstvenici i pustolo
vi ulazili u piramidu, probijali tunele kroz nju, otkrivali druge
osobine njene unutarnje strukture - ukljuujui i dva okna koje
neki smatraju otvorima za zrak (za koga?), dok drugi tvrde da su
sluila za astronomska promatranja (komu?).
Iako znanstvenici kameni koveg uporno nazivaju sarkofa
gom (dovoljno je velik da u njega lako stane ljudsko tijelo), inje-
nica je da nema niega, apsolutno niega to bi moglo potkrijepi
ti tvrdnju da je Velika piramida bila kraljevska grobnica.
slika 135
Veina arheologa danas izraava sumnje u to da je Zoser
ikada pokopan u piramidi ili ispod nje. On je, ini se, pokopan u
velianstvenoj grobnici otkrivenoj 1928. juno od piramide. Do
ove june grobnice, kako je kasnije nazvana, stizalo se kroz
galeriju iji je kameni strop bio imitacija palmi. Ona je vodila
do lanih poluotvorenih vrata koja su vodila u veliki ograeni
prostor. Druge galerije vodile su do podzemne sobe izraene od
granitnih blokova; na jednom od njenih zidova troja lana vrata
nosila su sliku, ime i titule faraona Zosera.
Mnogi ugledni egiptolozi danas vjeruju da je za Zosera pira
mida bila samo simbolino mjesto pokopa, i da je kralj pokopan
u bogato ukraenoj junoj grobnici, nad kojom se nalazi golema
pravokutna graevina s konkavnom sobom u kojoj se takoer
nalazila neizostavna kapelica - ba kao to je prikazano na nekim
egipatskim crteima (sl. 136).
slika 136
Piramida za koju se vjeruje da ju je poeo graditi Zoserov na
sljednik, Sekemket, takoer je sadravala pogrebnu k o m o r u . U
njoj se nalazio alabastarni sarkofag, koji je bio prazan. Udbe
nici nam govore da je arheolog koji je otkrio komoru i kameni
koveg (Zakaria Goneim) zakljuio da su u komoru prije njega
provalili pljakai grobova, koji su ukrali mumiju i sav ostali
sadraj grobnice; ali to nije posve istinito. U stvari, g. Goneim
vertikalna klizna vrata alabastarnog kovega naao je zatvorena
i zapeaena gipsom, a ostaci isuenog vijenca jo uvijek su bili
na lijesu. Kako se kasnije prisjeao, nae nade su narasle do vr
hunca; ali kad smo otvorili sarkofag, otkrili smo da je bio prazan
i neupotrijebljen. Je li tamo ikada bio pokopan neki kralj? Dok
neki jo uvijek tvrde da jest, drugi su uvjereni da je Sekemketova
piramida (poklopci upova s njegovim imenom potvruju ovu
identifikaciju) bila samo kenotaf (prazna, simbolina grobnica).
Trea stepenasta piramida, ona koja se pripisuje Kabau, ta
koer je sadravala pogrebnu k o m o r u ; pronaena je potpuno
prazna: bez mumije, ak i bez sarkofaga. Arheolozi su u njenoj
blizini otkrili podzemne ostatke jo jedne, nedovrene piramide,
za koju se vjeruje da ju je zapoeo Kabaov nasljednik. Njene gra
nitne podzemne razine sadravale su neobian ovalni sarkofag
utonuo u kameni pod (poput ultramodernih kada). Njegov je
poklopac jo bio na mjestu, vrsto zatvoren cementom. Unutra
nije bilo niega.
Naknadno su pronaeni ostaci drugih triju malih piramida,
koje se pripisuju vladarima tree dinastije. Podzemni dijelovi je
dne od njih jo nisu istraeni. U drugoj nije pronaena pogrebna
komora. U treoj, komora nije sadravala nikakve dokaze da je u
njoj ikada itko bio pokopan.
Nita nije pronaeno ni u pogrebnoj komori sruene pira
mide u Maidumu, ak ni sarkofag. Umjesto toga, Flinders Petrie je
pronaao samo ostatke drvenog kovega, koje je proglasio ostaci
ma lijesa Sneferuove mumije. Znanstvenici su danas jedinstveni
u miljenju da se radilo o ostacima mnogo kasnijeg intruzivnog
pokopa. Piramida u Maidumu okruena je brojnim mastabama
iz razdoblja tree i etvrte dinastije, u kojima su pokapani lanovi
kraljevske obitelji i druge vane osobe toga vremena. Ograeni
prostor oko piramide bio je povezan s niom strukturom (tako
zvanim pogrebnim hramom) koja se danas nalazi ispod povrine
Nila. Mogue je da je tamo, okrueno i zatieno svetim vodama
rijeke, faraonovo tijelo poloeno na posljednji poinak.
Sljedee dvije piramide predstavljaju jo veu neugodnost za
teoriju o piramidama kao grobnicama. Dvije piramide u Dah-
shuru (Zakrivljenu i Crvenu), podigao je isti faraon, Sneferu.
Prva je imala dvije pogrebne k o m o r e , a druga tri. Jesu li sve
bile za Sneferua? Ako je svaki faraon sagradio po jednu piramidu
da mu slui kao grobnica, zato je Sneferu sagradio dvije pira
mide? Ne treba ni rei da su komore bile potpuno prazne kad su
pronaene, ak i bez sarkofaga. Nakon to je Egipatska sluba za
starine provela neto upornija istraivanja 1947. i ponovno 1953.
(posebno u Crvenoj piramidi), u izvjetaju je priznato da tamo
nije pronaeno nita to bi ukazivalo na kraljevu grobnicu.
Teorija o piramidi za svakog faraona sada smatra da je slje
deu piramidu sagradio Sneferuov sin, Kufu; a imamo Herodo-
tove tvrdnje ( i tvrdnje rimskih povjesniara koji su se oslanjali
na njegove radove) da je to bila Velika piramida u Gizi. Njene
komore, ak i neoskvrnuta Kraljeva k o m o r a , bile su prazne.
Nije nas to trebalo iznenaditi, jer je Herodot (Povijest, sv. II, str
127) napisao da vode Nila, koje pretjeu umjetnim kanalom,
okruuju otok na kojem navodno lei Keopsovo tijelo. Da li se
onda faraonova prava grobnica nalazila negdje nie u dolini i
blie Nilu? U ovom trenutku to nitko ne moe rei.
Kefra, kome se pripisuje Druga piramida u Gizi, nije bio
Kufuov izravni nasljednik. Izmeu njih dvojice, osam je godina
vladao faraon po imenu Radedef. Iz razloga koje znanstvenici
ne mogu objasniti, on je za svoju piramidu izabrao mjesto dosta
udaljeno od Gaze. Njegova piramida, upola manja od Velike pi
ramide, sadravala je uobiajenu pogrebnu k o m o r u . Kad se do
nje dolo, otkriveno je da je potpuno prazna.
Druga piramida u Gizi ima dva ulaza na svojoj sjevernoj stra
ni, umjesto uobiajenog jednog (vidi sl. 129). Prvi poinje - to je
takoer neuobiajeno - izvan piramide i vodi do jedne nedovr-
ene komore. Drugi vodi do komore poravnate s vrhom pirami
de. Kad je u nju 1818. uao Giovanni Belzoni, granitni sarkofag
zateen je prazan, a njegov poklopac leao je razbijen na podu.
Jedan natpis na arapskom jeziku govorio je o ulasku u komoru
nekoliko stoljea ranije. to su Arapi pronali, ako su uope ita
pronali, nigdje nije zabiljeeno.
Trea piramida u Gizi, premda dosta manja od druge dvije,
ima mnoga jedinstvena ili neobina obiljeja. Njena jezgra sagra
ena je od najveih kamenih blokova u svim trima piramidama;
njenih donjih esnaest redova nije bilo prekriveno bijelim va
pnencem, nego izvanrednim granitom. Najprije je sagraena kao
jo manja prava piramida (sl. 129), zatim joj je veliina udvostru
ena. Kao posljedica toga, ima dva upotrebljiva ulaza; pored njih
ima i trei, moda probni ulaz, kojega graditelji nisu dovrili.
U jednu od njenih raznih komora, onu koju se smatra glavnom
pogrebnom k o m o r o m , uli su 1837. Howard Vyse i John Per
ring. U komori su pronali velianstveno ukraeni bazaltni sar
kofag; bio je, kao i obino, prazan. Ali Vyse i Perring su u blizini
pronali dio drvenog lijesa na kojem je bilo napisano kraljevsko
ime Men-ka-Ra, i ostatke mumije moda Menkaraove - to
je bila izravna potvrda Herodotove tvrdnje da je Trea piramida
pripadala Mikerinu. Meutim, modernom metodom utvriva
nja starosti pomou ugljika utvreno je da drveni lijes nesu-
mnjivo potjee iz saitskog razdoblja - to znai da nije stariji od
660. pr. Kr. (K. Michalowsky, Art of Ancient Egypt); ostaci mumije
potjeu iz ranih kranskih vremena. Oni nisu pripadali bilo ka
kvom izvornom pokopu.
Postoji odreena nedoumica oko toga da li je Men-ka-Ra bio
izravni nasljednik Kefraa, ali znanstvenici su sigurni da se njegov
nasljednik zvao epsekaf. Koja je od brojnih piramida koje nika
da nisu dovrene (ili koje su bile tako loe sagraene da iznad tla
od njih nije ostalo nita) pripadala epsekafu, jo uvijek nije ja
sno. Meutim, sigurno je da nije pokopan u njoj; pokopan je pod
monumentalnom mastabom (sl. 137) u ijoj se pogrebnoj komori
nalazio crni granitni sarkofag. U njega su bili provalili drevni
pljakai grobova, koji su odnijeli sadraj grobnice i sarkofaga.
Peta dinastija koja je uslijedila poela je s Userkafom. On je
svoju piramidu sagradio u Sakkari, u blizini kompleksa oko Zose-
rove piramide. Ona je oskvrnuta i od pljakaa grobova i intruzi-
vnim pokopima. Njegov nasljednik (Sahura) sagradio je pirami
du sjeverno od Sakkare (kod dananjeg Abusira). Iako je to jedna
od najbolje ouvanih piramida (sl. 138), u njenoj pravokutnoj
pogrebnoj komori nije nita pronaeno. Ali velianstvenost
njenih hramova, koji su se protezali od nje do doline Nila, kao i
injenica da je jedna od donjih hramskih prostorija bila ukraena
kamenim stupovima nalik na palme, moda ukazuju na to da se
Sahuraova prava grobnica nalazila negdje u blizini piramide.
Neferirkara, koji je sljedei doao na egipatsko prijestolje, svoj
je pogrebni kompleks sagradio nedaleko od Sahuraovog. Komo
ra u njegovoj nedovrenoj (ili propaloj) piramidi bila je prazna.
Spomenici njegovog nasljednika nisu pronaeni. Sljedei vladar
sagradio je svoju piramidu veim dijelom od suenih zemljanih
opeka i drva umjesto od kamena; pronaeni su tek oskudni osta
ci te graevine. Neuserra, koji je sljedei doao na vlast, sagradio
je svoju piramidu u blizini piramida svojih predaka. Sadravala
je dvije odaje - ni u jednoj nije bilo ni traga od pokopa. Neuserra
je, meutim, poznatiji po svom pogrebnom hramu, koji je podi
gnut u obliku zdepastog, kratkog obeliska na krnjoj piramidi (sl.
139). Obelisk je bio visok 36 metara, a vrh mu je bio prekriven
pozlaenim bakrom.
Piramida sljedeeg faraona nije pronaena; moda se pretvo
rila u gomilu kamenja koju je prekrio pokretni pustinjski pijesak.
Ona koja je pripadala njegovom nasljedniku identificirana je tek
1945. Njen podzemni dio sadravao je uobiajenu komoru, koja
je bila gola i prazna.
Piramida koju je sagradio Una - posljednji faraon pete dina
stije ili, prema nekima, prvi iz este - predstavljala je veliku pre
kretnicu u obiajima. U njoj je Gaston Maspero prvi put (1880.)
pronaao Tekstove piramida, ispisane po zidovima piramidinih
komora i hodnika. etiri piramide narednih vladara este dina
stije (Tetija, Pepija I, Merneraa i Pepija II) po svojim su pogre
bnim kompleksima i ispisivanju Tekstova piramida po zidovima
slika 137
slika 138
slika 139
bile imitacija Unaove piramide. Bazaltni ili granitni sarkofazi
pronaeni su u svim njihovim pogrebnim k o m o r a m a ; mahom
su bili prazni, s tom iznimkom to je u sarkofagu u Merenraovoj
piramidi pronaena mumija. Ubrzo je utvreno da nije pripadala
kralju, ve je tu dospjela kasnijim, intruzivnim pokopom.
Gdje su stvarno pokopani vladari este dinastije? Kraljevske
grobnice te i prethodnih dinastija bile su daleko na jugu, u Abi-
dosu. To bi, uz druge dokaze, trebalo u potpunosti raspriti shva
anja da su grobnice bile kenotafi, a piramide prave grobnice;
usprkos tome, stara uvjerenja teko se mijenjaju.
injenice govore suprotno. Piramide staroga kraljevstva ni
kada nisu sadravale faraonovo tijelo, jer nikada nisu ni bile pre
dviene da uvaju faraonovo tijelo. U faraonovom simuliranom
putovanju prema Obzoru, one su bile sagraene kao svjetionici
koji su vodili njegov ka prema Stepenitu do neba - ba kao to
su piramide koje su izvorno gradili bogovi sluile kao svjetionici
bogovima dok su plovili preko n e b a .
Nae je uvjerenje da faraoni, jedan za drugim, nisu pokuava
li imitirati Zoserovu piramidu, nego Piramide bogova: piramide
u Gizi.
EGIPAT: GLAVNE LOKACIJE PIRAMIDA
slika 140
13
KRIVOTVORENJE
FARAONOVOG IMENA
Krivotvorenje radi stjecanja slave i bogatstva nije rijetka po
java u trgovini i umjetnosti, u znanosti i bavljenju starinama. Ako
ga se razotkrije, moe uzrokovati gubitke i sramotu. Odri li se,
moe promijeniti povijesne zapise.
To je, po naem miljenju, ono to se dogodilo s Velikom pira
midom i njenim navodnim graditeljem, faraonom Kufuom.
Novo sustavno i disciplinirano arheoloko prouavanje lo
kaliteta s piramidama koji su na brzinu otkopani prije jednog i
pol stoljea (u mnogim sluajevima to su uinili lovci na blago),
potaknulo je brojna pitanja u vezi s nekim od ranijih zakljua
ka. Vjerovalo se da je razdoblje piramida poelo sa Zoserovom
stepenastom piramidom, i da je bilo obiljeeno postupnim na
predovanjem prema pravoj piramidi, to je na kraju i postignuto.
Ali zato je bilo tako vano sagraditi pravu piramidu? Ako se
umijee gradnje piramida postupno usavravalo, zato su mnoge
piramide koje su graene nakon piramida u Gizi bile loije, umje
sto da budu savrenije od onih u Gizi?
Je li Zoserova stepenasta piramida bila model drugim pi
ramidama, ili je ona sama bila imitacija nekog starijeg modela?
Znanstvenici danas vjeruju da je prva, manja stepenasta pirami
da (sl. 125) koju je Imhotep podigao nad mastabom bila obloe
na prekrasnim, kvalitetnim bijelim vapnencem (Ahmed Fakhry,
The Pyramids); meutim, prije nego to je oblaganje dovreno,
on se odluio na jo jednu izmjenu - dograivanje jedne jo
vee piramide preko prve. No, kako nam govore novi dokazi,
ak je i ta konana stepenasta piramida bila obloena, kako bi
izgledala kao prava piramida. Oplata, koju su otkrile arheoloke
misije Sveuilita Harvard pod vodstvom Georga Reisnera, bila
je primitivno napravljena od zemljanih opeka, koje su, razumije
se, prilino brzo propale - ostavljajui dojam da je Zoser sa
gradio stepenastu piramidu. tovie, te zemljane opeke, kako je
otkriveno, bile su obojene vapnom kako bi simulirale oplatu od
bijelog vapnenca.
Koga je to, dakle, Zoser pokuavao oponaati? Gdje je Im
hotep vidio ve sagraenu i dovrenu pravu piramidu, glatkih
strana i s oplatom od vapnenca? I jo jedno pitanje: ako su, kao
to trenutno priznata teorija zagovara, pokuaji u Maidumu i
Sakkari da se sagradi glatka piramida od 52 propali, pa je Snefe-
ru morao varati i sagraditi navodno prvu pravu piramidu pod
kutom od samo 43 - zato je onda njegov sin odjednom odluio
sagraditi mnogo veu piramidu pod opasnim kutom od 52 - i
navodno to postigao bez ikakvih potekoa?
Ukoliko su piramide u Gizi bile tek obine piramide u nizu
od po jedne piramide za svakog faraona - zato Kufuov sin Ra
dedef nije sagradio svoju piramidu u blizini oeve, u Gizi? Prisje
timo se: druge dvije piramide u Gizi navodno jo nisu postojale,
tako da je Radedef imao cijelo to podruje na raspolaganju za
podizanje piramida po volji.
K tomu, ako su arhitekti i inenjeri njegovog oca postali
majstori umijea gradnje piramida, gdje su bili kada je Radadefu
trebalo pomoi sagraditi slinu dojmljivu piramidu, umjesto po
svemu inferiorne i kratkotrajne kakva je bila ona koja je nosila
njegovo ime?
Je li razlog tomu da nijedna druga piramida osim Velike pi
ramide nema uzlazni hodnik to to je jedinstveni uzlazni hodnik
bio uspjeno blokiran i skriven sve do 820. po Kr - tako da su svi
oni koji su kopirali ovu piramidu znali samo za silazni prolaz?
Nepostojanje hijeroglifskih natpisa u tri piramide u Gizi ta
koer nas primorava da si postavimo isto pitanje koje je postavio
James Bonwick prije jednog stoljea (Pyramid Facts and Fancies):
"Tko je u stanju povjerovati da bi Egipani ostavili tako izvan
redan spomenik bez ikakvih hijeroglifskih natpisa - oni, koji su
ispisivali bezbrojne hijeroglife po svim graevinama bilo kakve
namjene?". Njihov izostanak, moe se pretpostaviti, proizlazi iz
injenice da su piramide ili sagraene prije nastanka hijeroglif-
skog pisma, ili ih nisu sagradili Egipani.
Ovo su neki od argumenata koji uvruju nae uvjerenje da
su se Zoser i njegovi nasljednici, zapoevi s obiajem gradnje pi
ramida, upustili u oponaanje modela koji su ve ranije postojali:
piramida u Gizi. One nisu bile unaprijeena verzija ranijih Zose-
rovih pokuaja; umjesto toga, bile su prototipovi koje su Zoser i
faraoni poslije njega pokuavali kopirati.
Neki su znanstvenici iznijeli miljenje da su male satelitske
piramide u Gizi zapravo bile umanjeni modeli (otprilike u mje
rilu 1:5) koje su drevni Egipani koristili ba kao to dananji
arhitekti koriste makete za procjene i snalaenje; no, danas je
poznato da one predstavljaju kasnije dodatke. Meutim, mi vje
rujemo da je zaista postojao takav umanjeni model; Trea pirami
da, sa svojim oiglednim strukturnim pokusima. Nakon toga su, po
naem miljenju, dvije vee piramide sagraene kao par svjetionika
za Anunnakije.
Ali to je bilo s Menkaraom, Kefraom i Kufuom, koji su (kako
nam je rekao Herodot) bili graditelji ovih piramida?
I doista, to je bilo s njima? Hramovi i prilazi povezani s
Treom piramidom zaista nose dokaze da je njihov graditelj bio
Menkara - dokaze koji ukljuuju natpise s njegovim imenom i
nekoliko prekrasnih kipova koji ga prikazuju u zagrljaju Hathor
i drugih boica. Ali sve to dokazuje samo da je Menkara sagra
dio ove dodatne strukture, povezujui sebe s piramidom - a ne
da je sagradio i piramidu. Anunnakijima su, kao to je logino
pretpostaviti, trebale samo piramide, i nisu gradili hramove za
oboavanje samih sebe; samo je faraonu trebao pogrebni hram,
hram-mrtvanica i druge graevine povezane s njegovim puto
vanjem do bogova.
U unutranjosti same Tree piramide nije pronaen nijedan
natpis, kip, pa ak ni ukraeni zid; tek gola, stroga preciznost.
Jedini navodni dokaz pokazao se lanim: dijelovi drvenog lijesa
na kojima je bilo napisano Menkaraovo ime dokazano potjeu iz
vremena od nekih 2.000 godina nakon njegove vladavine, a mu
mija koja je pristajala lijesu bila je iz ranih kranskih vremena.
Tako ne postoji nikakav dokaz koji bi govorio u prilog teoriji da
je Menkara - ili bilo koji drugi faraon - imao ikakve veze s na
stankom i gradnjom same piramide.
Druga piramida je, slino ovoj, potpuno golih zidova. Kipovi
koje nose Kefrinu kartuu (duguljastu ovalnu plou na kojoj je
pisalo faraonovo ime) pronaeni su samo u hramovima koji se
nadovezuju na piramidu. No ne postoji nita to bi ukazivalo na
to da ju je on sagradio.
to je, dakle, s Kufuom?
S jednim izuzetkom, kojeg emo kasnije razotkriti kao vjeroja
tnu prijevaru, jedina tvrdnja da je on sagradio Veliku piramidu
potjee od Herodota (i rimskih povjesniara koji su se oslanjali
na njegova djela). Herodot ga je opisao kao vladara koji je ugnje
tavao svoj narod trideset godina kako bi sagradio prilaz i pirami
du. Ipak, sudei po svemu ostalom, Kufu je vladao samo dvadeset
i tri godine. Ako je bio tako sjajan graditelj, okruen najveim
arhitektima i zidarima, gdje su drugi njegovi spomenici, gdje su
njegovi kipovi u natprirodnoj veliini?
Nema ih, a po nedostatku ostataka takvih spomenika u nje
govu ast moe se zakljuiti da je Kufu bio vrlo slab graditelj, a ne
velianstven. Imao je, meutim, jednu briljantnu zamisao: naa
je pretpostavka da je, vidjevi propalu oplatu od glinenih opeka
na stepenastoj piramidi, sruenu piramidu u Maidumu, naglu
promjenu nagiba na prvoj Sneferuovoj piramidi, krivi nagib na
Sneferuovoj drugoj piramidi - Kufu doao na veliku ideju. Tamo
u Gizi stajale su savrene piramide na koje nitko nije polagao
pravo. Nije li mogao zatraiti dozvolu bogova da oko jedne od
njih sagradi pogrebne hramove koji su bili potrebni za njegovo
putovanje u zagrobni ivot? Nije bilo nikakvog naruavanja sve
tosti same piramide: svi hramovi, ukljuujui i Dolinski hram u
kojem je Kufu vjerojatno pokopan, nalazili su se izvan nje: bili
su uz Veliku piramidu, ali je nisu ak ni dodirivali. Tako je Velika
piramida postala poznata kao Kufuova.
Kufuov nasljednik Radadef odbacio je oevu ideju, radije
sagradivi vlastitu piramidu, poput Sneferua. Ali zato je otiao
sjeverno od Gize, umjesto da svoje svetite smjesti kraj oevog?
Jednostavno objanjenje glasi da je plato Gize ve bio posve po
punjen - trima starijim piramidama, kao i satelitskim graevina
ma koje je u blizini podigao Kufu...
Vidjevi Radadefov neuspjeh, sljedei faraon - Kefra - iza
brao je Kufuovo rjeenje. Kada je dolo vrijeme da mu zatreba
piramida, nije vidio nikakvo zlo u tome da prisvoji ve gotovu,
drugu veliku piramidu, okruivi je vlastitim hramovima i sa
telitskim graevinama. Njegov nasljednik Menkara nakon toga
sebe je povezao s posljednjom preostalom piramidom, takozva
nom Treom piramidom.
Nakon to su ve postojee piramide na taj nain zauzete,
kasniji faraoni bili su prisiljeni doi do piramida na tei nain:
pokuavajui ih sagraditi...
Kao to je bio sluaj i s onima koji su to pokuali ranije (Zo-
serom, Sneferuom, Radedefom), njihovi napori urodili su inferi
ornim imitacijama tri starije piramide.
U prvi mah, naa teorija da Kufu (kao ni ostala dvojica) nije
imao nikakve veze s gradnjom piramide koja se povezuje s njim
moe zvuati nategnuto i neuvjerljivo. Meutim, nije tako. Kao
dokaz tomu, pozvat emo se na rijei samog Kufua.
Pitanje da li je Kufu zaista sagradio Veliku piramidu ozbiljne je
egiptologe poelo muiti prije jednog i pol stoljea, kada je otkri
ven jedini predmet na kojem se Kufu spominje i povezuje s pirami
dom. Zbunjujue je bilo to to je predmet potvrivao da ju on nije
sagradio: piramida je ve postojala u vrijeme njegove vladavine!
Dokazni materijal je stela od vapnenca (sl. 141) koju je 1850-
ih otkrio Auguste Mariette meu ruevinama Izidinog hrama,
u blizini Velike piramide. Pripadajui natpis identificira ju kao
spomenik kojeg je Kufu podigao sebi u ast, kako bi obiljeio
obnovu Izidinog hrama te slika i simbola bogova koje je Kufu
pronaao u uruenom hramu. Uvodni stihovi nepogrjeivo iden
tificiraju Kufua po njegovoj kartui:
ivio Hor
Mezdau;
Kralju Gornjeg i Donjeg Egipta, Kufuu,
Dan je ivot!
Svojoj majci Izidi, Boanskoj majci,
Gospodarici "Hathorine zapadne planine",
on je napravio (ovaj) natpis na steli.
Prinio (joj) je novu svetu rtvu.
Sagradio (joj) je kamenu Kuu (hram),
obnovio je bogove pronaene u njenom hramu.
SJEVERNA STRANA
slika 142
slika 143
Da li se radilo o stvarnim nesuglasicama, ili je Vyse namjerno
izazvao sukob kako bi mogao otjerati Cavigliu s lokaliteta?
Ispostavilo se da je Vyse tijekom noi 12. 02. potajno uao
u Veliku piramidu u drutvu izvjesnog Johna Perringa - ine
njera egipatskog Odjela za javne radove i egiptologa amatera
- kojeg je Vyse upoznao preko dobro obavijetenog g. Hilla. Oni
su prouili intrigantnu pukotinu koja je nastala na granitnom
bloku iznad Davisonove komore; trska koju su u nju ugurali nije
se savila; oito je iza nje bila nekakva prostorija.
Kakve su planove njih dvojica skovali tijekom ovog tajnog
nonog posjeta? O tome moemo samo nagaati na temelju ka
snijih dogaaja. injenica je da je Vyse sljedeeg jutra otpustio
Cavigliu i na njegovo mjesto postavio Perringa. Vyse je u svom
dnevniku zapisao: "vrsto sam odluio provesti iskapanja iznad
krova (Davisonove) komore, gdje oekujem da u nai pogrebnu
odaju.". Dok je Vyse zapoljavao sve vie ljudi i ulagao sve vie
novca u ovo istraivanje, kraljevska obitelj i drugi dostojanstve
nici dolazili su pogledati otkria u Campbellovoj grobnici; bilo je
malo novih stvari u unutranjosti piramide koje im je Vyse mo
gao pokazati. Frustriran zbog toga, Vyse je svojim ljudima zapo
vjedio da ponu buiti rame Sfinge, u nadi da e pronai zidarske
oznake. Kako to nije urodilo plodom, ponovno je usredotoio
pozornost na skrivenu komoru.
Sredinom oujka Vyse se suoio s novim problemom: drugi
projekti poeli su odvlaiti njegove radnike. Udvostruio im je
plau, pod uvjetom da rade dan i no: shvatio je da vrijeme istie.
U oaju, Vyse je odustao od svakog opreza, te je naredio da se
pone koristiti eksploziv za probijanje puta kroz kamenje koje
mu je blokiralo napredovanje.
Do 27. 03. radnici su uspjeli probiti malu rupu kroz grani
tne blokove. Protivno logici, Vyse je nakon toga otpustio predra-
dnika, izvjesnog Paula. Sljedeeg dana Vyse je napisao: "Ugurao
sam svijeu na vrhu tapa kroz malu rupu koja je probijena pre
ma komori iznad Davisonove, i doao do poniavajueg otkria
da se radi o konstrukcijskoj komori poput one ispod nje.". Otkrio
je skrivenu komoru! (sl. 144.)
Wellingtonova komora
KRALJEVA
KOMORA
KOVEG
slika 144
slika 145
su "usporedili crtee g. Hilla s klesarskim oznakama u Velikoj
piramidi, potom smo potpisali svjedoenje o njihovoj tonosti.".
Ubrzo nakon toga probijen je prolaz u posljednju komoru, i
pronaene su nove oznake - ukljuujui i kraljevsku kartuu.
Vyse je zatim otiao u Kairo i predao ovjerene kopije natpisa na
kamenju britanskoj ambasadi, kako bi bile slubeno proslijeene
u London.
Njegov je posao bio zavren: otkrio je dotad nepoznate ko
more i dokazao identitet graditelja Velike piramide; jer u kartu-
ama je pisalo kraljevsko ime Kh-u-f-u
O ovom otkriu do dananjeg dana svjedoi svaki udbenik.
Posljedice Vyseovih otkria bile su goleme, a njihovo pri
hvaanje bilo je zajameno, nakon to je uspio na brzinu dobiti
potvrdu Britanskog muzeja u Londonu.
Nije poznato kada su faksimili koje je napravio g. Hill stigli
do muzeja, i kada je tono njihova analiza stigla do Vysea; ali
on je miljenje muzeja (iz pera strunjaka za hijeroglife Samue-
la Bircha) unio u svoje kronike 27. 05. 1837. inilo se da je
duga analiza potvrdila Vyseova oekivanja: imena na kartuama
mogla su se itati kao Kuju ili varijacije istog imena: ba kao to
je napisao Herodot, Keops je bio graditelj Velike piramide.
Ali u uzbuenju koje je, prirodno, uslijedilo, nedovoljna se
panja poklanjala brojnim 'ako' i 'ali' u miljenju muzeja. Ono je
sadravalo i trag koji nas je uputio na mogunost da se radi o
krivotvorini: nespretnu pogreku krivotvoritelja.
Za poetak, g. Birchu su kod mnogih oznaka bih' sumnjivi
pravopis i oblik pisma. "Simboli ili hijeroglifi koje je klesar, ili
zidar, ispisao crvenom bojom na kamenju u komorama Velike
piramide oigledno predstavljaju klesarske oznake", primijetio
je u svom uvodnom odlomku. Odmah potom slijedi i ograda:
"Premda nisu vrlo itki, iz razloga to su pisani poluhijeratskim
ili linearnim hijeroglifskim znakovima, meu njima ima vrlo za
nimljivih toaka..."
G. Bircha je zbunjivalo to to su oznake koje bi trebale datirati
s poetka etvrte dinastije napisane pismom koje se poelo javlja
ti tek jedno stoljee kasnije. Pisanje hijeroglifskih znakova, koji
su nastali iz piktograma - 'pisanih slika' - zahtijevalo je veliku
vjetinu i dugotrajnu vjebu; zato je s vremenom, u trgovinskim
ugovorima, u upotrebu uao bri, jednostavniji i linearniji oblik,
poznat kao hijeratsko pismo. Tako su hijeroglifski simboli koje
je otkrio Vyse pripadali drugom razdoblju. Oni su takoer bili
vrlo nerazumljivi, i g. Birch je imao velikih problema s njihovim
itanjem: "Znaenje hijeroglifa koji slijede nakon vlastitog imena
u istom linearnom stilu kartua, nije previe oigledno... Simboli
nakon imena vrlo su nerazumljivi.". Mnogi od njih izgledali su
mu kao da su "pisani znakovima vrlo slinim hijeratskima" - iz
jo mnogo kasnijeg razdoblja od poluhijeratskih znakova. Neki
od simbola bili su vrlo neuobiajeni, nikad vieni u bilo kojem
drugom egipatskom natpisu: "Nakon Sufisove (Keopsove) kar-
tue", napisao je, "slijedi hijeroglif kojem bi bilo teko pronai
slinog.". Druge simbole bilo je "jednako teko protumaiti".
G. Birch je takoer bio zbunjen "neobinim redoslijedom
simbola" u najvioj, nadsvoenoj komori (koju je Vyse nazvao
"Campbellova komora"). Tamo je hijeroglifski simbol za "dobro,
milostivo" upotrijebljen kao brojka - takva upotreba nije otkri
vena nikada ni prije ni kasnije. Pretpostavljeno je da taj neobino
napisan broj znai 'osamnaesta godina' (Kufuove vladavine).
Jednako neobini bili su simboli koji su slijedili za kraljev
skom kartuom, pisani "istim linearnim nainom kao kartua".
On je pretpostavio da znae kraljevsku titulu, neto kao "Moni
u Gornjem i Donjem Egiptu". Slinosti s ovim redom simbola
uspio je pronai jedino u "tituli koja se nalazi na lijesu Amasisove
kraljice" iz saitskog razdoblja. Nije smatrao potrebnim naglasiti
da je faraon Amasis vladao u estom stoljeu pr. Kr. - vie od
2.000 godina nakon Kufua!
Tko god da je namazao crvene oznake o kojima je izvijestio
Vyse, koristio je nain pisanja (linearan), pisma (poluhijeratsko
i hijeratsko) i titule iz razliitih razdoblja - ali nita od toga nije
bilo iz Kufuovog vremena, i sve je bilo iz kasnijih razdoblja. Nji
hov autor takoer nije bio osobito pismen: mnogi hijeroglifi bili
su neitljivi, nepotpuni, na pogrenom mjestu, krivo upotrijeblje
ni ili potpuno nepoznati.
(Analizirajui ove natpise godinu dana kasnije, vodei njema
ki egiptolog tog vremena, Carl Richard Lepsius, bio je jednako
zauen injenicom da su pisani "znakovima naslikanim kistom
i crvenom bojom, koji su toliko nakoeni da nalikuju na hijerat-
ske znakove." Neki od hijeroglifa koji dolaze iza kartua, ustvrdio
je, bili su potpuno nepoznati, i "osobno ih nisam u stanju protu
maiti.")
Vrativi se na glavno pitanje, u vezi s kojim je od njega zatra
eno miljenje - identitet faraona koji se spominje na natpisima
- Birch iznosi pravu bombu: u piramidi se ne spominje jedno,
ve dva kraljevska imena!
Je li mogue da su dva kralja gradila istu piramidu? I ako je
tako, tko su oni bili?
Dva kraljevska imena koja se javljaju na natpisima, izvijestio je
Samuel Birch, nisu bila nepoznata: "ve su ranije pronaena u gro
bnicama dunosnika koji su radili za vladare te dinastije", tj. etvrte
dinastije, ijim faraonima su pripisivane piramide u Gizi. Jedna kar
tua (sl. 146a) tada je itana Sofu ili ofu; druga (146b) je sadravala
ovna, simbol boga Knuma, i itana je Senekuf ili Seneufu.
Pokuavajui analizirati znaenje imena sa znakom ovna,
Birch je primijetio da je "kartuu, slinu onoj koja se prvi put
javlja u Wellingtonovoj komori, objavio g. Wilkinson, Mater. Hie
roglyph, Plate of Unplaced Kings E; takoer, i g. Rosellini, tom. i.
tav. 1, 3, koji fonetske elemente od kojih je sastavljena ita 'Sene-
ufo', i to ime prema g. Wilkinsonu znai 'Sufisov brat'."
Meu egiptolozima je prihvaena teorija da je neki faraon
mogao dovriti piramidu koju je zapoeo njegov prethodnik
(kao to je sluaj s piramidom u Maidumu). Nije li to mogao
biti razlog zato se u istoj piramidi javljaju dva kraljevska imena?
Moda - ali sigurno ne u naem sluaju.
U sluaju Velike piramide to nije mogue zbog lokacija razli
itih kartua (sl. 147). Kartua za koju se pretpostavlja da joj je
mjesto u piramidi, ona koja se odnosi na Keopsa/Kufua, prona
ena je samo u najvioj, nadsvoenoj komori, onoj koja je dobila
ime Campbellova komora. Nekoliko kartua na kojima pie dru
go ime (koje se danas ita Knem-kuf) javlja se u Wellingtonovoj
a
slika 146
slika 147
komori i u Komori lady Arbuthnot (u Nelsonovoj komori nema
kartua). Drugim rijeima, nie komore nose ime faraona, koji
je ivio i vladao nakon Keopsa. Budui da se piramida ne moe
sagraditi drukije nego od temelja prema vrhu, takav raspored
kartua znai da je Keops, koji je vladao prije Kefrena, dovrio
piramidu vladara koji ga je naslijedio. To, dakako, nije mogue.
Prihvativi mogunost da su se dva imena odnosila na one
koje su drevni Popisi kraljeva zvali Sufis I (Keops) i Sufis II (Ke-
fren), Birch je pokuao rijeiti problem postavivi pitanje jesu li
oba imena, na neki nain, mogla pripadati Keopsu - jedno kao
njegovo pravo ime, drugo kao njegov praenomen. Ali njegov
konani zakljuak bio je da "prisutnost ovog (drugog) imena,
kao klesarske oznake, u Velikoj piramidi, predstavlja dodatnu
neugodnost", uz druga zbunjujua obiljeja natpisa.
Problem drugog imena jo uvijek nije bio rijeen u vrijeme
kad je najugledniji engleski egiptolog, Flinders Petrie, proveo
nekoliko mjeseci mjerei piramidu pola stoljea kasnije. "Naj-
destruktivnija teorija o ovom kralju (Knem-kufu) ona je da je
on ista osoba kao Kufu.", zapisao je Petrie u knjizi The Pyramids
and Temples of Gizeh, navodei brojne argumente koje su do tada
protiv ove teorije iznijeli drugi egiptolozi. Petrie je pokazao da su,
zbog brojnih razloga, dva imena pripadala razliitim kraljevima.
Zato se, dakle, oba imena javljaju u Velikoj piramidi na tim loka
cijama? Petrie je vjerovao da je jedino prihvatljivo objanjenje da
su Keops i Kefren bili suregenti, tj. da su vladali zajedno.
Budui da nisu pronaeni nikakvi dokazi koji bi poduprli
Petrievu teoriju, Gaston Maspero - gotovo stoljee nakon Vyseo-
vog otkria - napisao je da je "postojanje dvaju kartua, Kufua i
Knem-Kufua, na istom spomeniku egiptolozima stvorilo mnoge
neugodnosti" (The Dawn of Civilization). Taj je problem, unato
svim ponuenim rjeenjima, jo uvijek neugodan.
Mi, meutim, vjerujemo da se rjeenje moe pronai - ako
prestanemo pripisivati ove natpise drevnim zidarima i ponemo
razmatrati injenice.
Piramide u Gizi su jedinstvene, izmeu ostalog, i po potpunoj
odsutnosti bilo kakvih ukrasa ili natpisa u njima - s upadljivim
izuzetkom natpisa koje je pronaao Vyse. emu taj izuzetak? Ako
se zidari nisu ustruavali crvenom bojom ispisivati oznake po
kamenim blokovima skrivenim u pregracima iznad Kraljeve
k o m o r e , zato nije pronaen nijedan takav natpis u prvom
pregratku, onom kojeg je 1765. otkrio Davison - ve iskljuivo u
pregracima koje je otkrio Vyse?
Pored natpisa o kojima je izvijestio Vyse, u raznim su pre
gracima pronaene prave zidarske oznake - linije i strelice za
oznaavanje poloaja. One su sve nacrtane na nain kako bi se
moglo i oekivati, desnom stranom prema gore; jer kad su crtane,
pregradak u kojem su zidari radili jo nije bio natkriven: mogli
su stajati uspravno, hodati po komori i nesmetano crtati oznake.
Ali svi natpisi - naslikani preko i oko zidarskih oznaka (sl. 145)
- naopako su postavljeni ili okomiti, kao da je onaj koji ih je
naslikao morao uati ili stajati pogrbljen u niskim pregracima
(njihova visina varira od 40-135 cm u Komori lady Arbuthnot, i
66-112 cm u Wellingtonovoj komori).
Kartue i kraljevske titule namazane po zidovima pregradaka
bile su neprecizne, nezgrapne i izuzetno velike. Veina kartua
bila je duga 75-90 cm i iroka oko 30 cm, i ponekad su zauzimale
vei dio stranice kamenog bloka na kojoj su naslikane - kao da
je osobi koja ih je pisala trebalo to vie mjesta. One su u otrom
kontrastu s preciznou, istananou i savrenim smislom za
proporcije kod drevnih egipatskih hijeroglifa, to je vidljivo iz
pravih zidarskih oznaka pronaenih u istim pregracima.
S izuzetkom nekoliko oznaka u kutu istonog zida Welling-
tonove komore, nikakvi natpisi nisu pronaeni na istonim
zidovima bilo koje druge komore; takoer nisu pronaeni bilo
kakvi drugi simboli (osim izvornih zidarskih oznaka) na bilo
kojem od tih drugih istonih zidova, osim nekoliko besmislenih
linija i djelominog obrisa ptice na nadsvoenom istonom kraju
Campbellove komore.
To je neobino, posebno ako znamo da je Vyse probio tunel
i provalio u ove pregratke s istone strane. Jesu li drevni zidari
predvidjeli da e Vyse probiti put kroz istone zidove, pa zato po
njima nisu slikali natpise? Ili nepostojanje takvih natpisa govori
da je onaj tko ih je naslikao vie volio pisati po nedirnutim zi
dovima na sjeveru, jugu i zapadu, negoli po oteenim istonim
zidovima?
Drugim rijeima: nisu li sve zagonetke rjeive, ukoliko pre
tpostavimo da natpisi nisu naslikani u drevnim vremenima, dok
je piramida graena, nego tek nakon to je Vyse probio put do
pregradaka?
Atmosferu koja je u tim uurbanim danima okruivala Vyso-
ve operacije najbolje je opisao sam pukovnik. Na velika otkria
nailazilo se svuda uokolo piramida, ali ne i u njima. Campbellova
grobnica, koju je otkrio mrski Caviglia, bila je puna ne samo ar-
tefakata, nego i zidarskih oznaka te hijeroglifa ispisanih crvenom
bojom. Vyse je oajniki elio doi do vlastitog otkria. Napo
sljetku je probio put do dotad nepoznatih komora, ali one su se
jedna za drugom pokazale kao duplikati ve otkrivene komore
(Davisonove), i bile su prazne. Kakve je rezultate mogao pokazati
nakon tolikog truda i trokova? to ga je trebalo proslaviti, po
emu je trebalo ostati zapamen?
Iz Vyseovih kronika znamo da je po danu slao g. Hilla da
u komorama ispisuje imena vojvode od Wellingtona i admirala
Nelsona, junaka u pobjedama nad Napoleonom. Naa je sumnja
da je g. Hill u odaje odlazio i nou - kako bi krstio piramide
kartuama njenog pretpostavljenog drevnog graditelja.
Dva kraljevska i m e n a , istaknuo je Birch u svojoj analizi,
ve su ranije pronaena u grobnicama dunosnika koji su radili
za vladare te dinastije pod kojom su ove piramide sagraene.
Faraonovi radnici zasigurno su znali pravo ime svoga kralja. Ali
1830-ih egiptologija je jo bila mlada disciplina, i nitko jo nije
znao sa sigurnou kako se pravilno hijeroglifski pisalo ime kra
lja kojeg je Herodot zvao Keops.
I tako se, po naem miljenju, dogodilo da je g. Hill - vjeroja
tno sam, sigurno nou kad nitko drugi nije bio prisutan - ulazio
u novootkrivene komore. Koristei obaveznu crvenu boju, pod
svjetlom baklje, puui i povijajui se u niskim pregracima,
trudio se kopirati hijeroglifske simbole s nekog izvora. Na neo
teenim zidovima naslikao je oznake koje su mu se inile odgo-
varajuim. Na kraju se pokazalo da je u Wellingtonovoj komori i
Komori lady Arbuthnot napisao krivo ime.
Uz toliko natpisa s kraljevskim imenima iz etvrte dinastije
koji su se pojavljivali u grobnicama oko piramida u Gizi, koje
su bile prave kartue koje je Hill trebao naslikati? Kako nije bio
obrazovan u vezi s pisanjem hijeroglifa, zacijelo je sa sobom u
piramidu nosio i nekakvu knjigu iz koje je kopirao tajanstvene
simbole. Jedna i jedina knjiga koja se neprestano spominje u Vy-
seovim kronikama je Materia Hieroglyphica sira Johna Gardnera
Wilkinsona. Kao to joj naslov govori, itatelja je trebala uputiti
u egipatski panteon i redoslijed faraona od najranijih vremena
do Aleksandrovog osvajanja. Objavljena 1828. - devet godina
prije Vvsovog pohoda na piramide - bila je obavezna literatura
engleskih egiptologa.
Birch je u svom izvjetaju ustvrdio da "kartuu, slinu onoj
koja se prvi put javlja u Wellingtonovoj komori, objavio je g.
Wilkinson, Mater. Hieroglyph". Time nas je uputio na vjerojatan
izvor kartue koju je Hill naslikao u prvoj komori (Wellingtono
voj) koju je otkrio Vyse (sl. 146b).
Nakon to smo zavirili u Wilkinsonovu Materia Hieroglyphi
ca, osjetili smo suosjeanje prema Vyseu i Hillu: njen tekst i izla
ganje su zbrkani, a slike s reprodukcijama kartua male, nevjeto
kopirane i loe otisnute. ini se da je Wilkinson bio nesiguran
ne samo u vezi s itanjem kraljevskih imena, nego i u pogledu
ispravnog naina na koji bi se hijeroglifi uklesani ili oblikovani u
kamenu trebali transkribirati u linearno pisanje. Problem je naji
zraeniji u vezi sa znakom diska, koji se na takvim spomenicima
javljao ili kao puni disk ili kao uplji krug , a u linearnom
pisanju (ili pisanju kistom) kao krug s tokom u sreditu
U svojim djelima, on je spomenute kraljevske kartue ponekad
transkribirao kao puni disk, a ponekad kao krug s tokom u
sreditu.
Hill je slijedio Wilkinsonove upute. Ali sve ove kartue bile
su od vrste s Knumom. Vremenski gledano, to znai da su do 7.
05. naslikane samo kartue s "ovnom". Zatim je 27. 05.,
nakon to je provaljeno u Campbellovu komoru, otkrivena vana
i odluujua kartua s natpisom Kh-u-f-u. Kako je dolo do tog
uda?
Trag je skriven u sumnjivom dijelu Vyseovih kronika, u bi
ljeci posveenoj injenici da na oplatnom kamenju "nije bilo ni
najmanjih tragova natpisa ili skulptura, niti je, zaista, ita pro
naeno na bilo kojem kamenu koji pripada piramidi ili je bio
u njenoj blizini (s izuzetkom ve opisanih klesarskih oznaka)."
Vyse je dodao da je postojao jo jedan izuzetak: "dio Sufisove
kartue, uklesane u smeem kamenu, 15 cm dug i 10 cm irok.
Taj fragment je 2. 06. iskopan s gomile na sjevernoj strani."
Vyse je nacrtao skicu ovog fragmenta (sl. 148a).
Kako je Vyse znao - ak i prije priopenja iz Britanskog
muzeja - da se radi o "dijelu Sufisove kartue"? Vyse bi elio
da povjerujemo kako je razlog taj to je on tjedan dana ranije
( 27. 05. ) pronaao cijelu kartuu (sl. 148b) u Campbellovoj
komori.
Sada dolazimo do sumnjivog aspekta. Vyse u citiranoj biljeci
tvrdi da je kamen s dijelom Kufuove kartue pronaen 2. 06.
Ali njegova biljeka datirana je 9. 05. ! Vysovo manipuliranje
datumima trebalo bi nas navesti da povjerujemo kako je fra
gment kartue koji je pronaen izvan piramide potvrdio ranije
pronaenu cijelu kartuu u unutranjosti piramide. Datumi, me
utim, govore da je bilo obrnuto: Vyse je ve 9. 05. - punih
osamnaest dana prije otkria Campbellove komore - shvatio
kako je presudna kartua trebala izgledati. Vyse i Hill 9. 05.
na neki su nain shvatili da nisu napisali pravo Keopsovo ime.
a b
slika 148
Ta spoznaja moe objasniti panini jednodnevni odlazak Vy-
sea i Hilla u Kairo, neposredno nakon otkria Komore lady Ar-
buthnot. Zato su otili kad su bili prijeko potrebni kod piramida,
u kronikama se ne objanjava. Mi vjerujemo da je "bomba" koja
ih je uznemirila bilo jo jedno, novo Wilkinsonovo djelo, troto-
mni Manners and Customs of the Ancient Egyptians. Objavljen
u Londonu ranije te godine (1837.), zacijelo je u Kairo stigao
upravo tih dramatinih i napetih dana. Uredno i jasno tiskan,
za promjenu, u poglavlju o ranim skulpturama reproducirao je
i kartuu s ovnom koju su Vyse i Hill ve bili kopirali - i novu
kartuu, onu koju je Wilkinson itao "ufu ili Sufis" (sl. 149).
Wilkinsonovo novo tumaenje moralo je okirati Vysa i
Hilla, jer je on, ini se, promijenio miljenje u vezi s kartuom s
ovnom (br. 2 na njegovoj slici). Sada ju je itao "Numba-khufu ili
Kembes", a ne vie "Sen-Sufis". Ta imena, napisao je, pronaena
su ispisana u grobnicama u blizini Velike piramide; a u kartui
la "moemo prepoznati ime Sufis, ili, kako je hijeroglifima zapi
sano, ufu ili Kufu, ime koje se lako pretvara u Sufis ili Keops."
Dakle, to je bilo pravo ime koje je trebalo napisati!
ije je, dakle, bilo ime na kartui s ovnom (njegova slika br.
2)? Objanjavajui probleme u vezi s identifikacijom, Wilkinson
je priznao da nije mogao odluiti "da li su prva dva navedena
imena oba Sufisova, ili ovo drugo pripada utemeljitelju druge
piramide".
I. a, b, ime ufu ili Sufis 2. Numba-kufu ili Kembes 3. Aseskaf ili epeskaf
4. afra, Kafra ili Kefren 5,6. Ime Memfis 7,8. (Memfis ili) Pta-ei, Ptaovo prebivalite.
Iz grobnica u blizini piramida.
slika 149
to su mogli uiniti Vyse i Hill, sada kad su doznali ovu uzne
mirujuu vijest? Wilkinsonova pria pokazala im je put kojeg su
odluili slijediti. Dva imena, napisao je on, ponovno se javljaju
na brdu Sinaj.
Wilkinson je, pomalo neprecizno - to je est nedostatak u
njegovim radovima - govorio o hijeroglifskim natpisima koji u
stvari nisu pronaeni na brdu Sinaj, nego na podruju rudnika
tirkiza na Sinajskom poluotoku. Natpisi su tih godina postali
poznati zahvaljujui velianstveno ilustriranoj knjizi Voyage de
l'Arabie Petree u kojoj je Leon de Laborde et Linat opisao Sinajski
poluotok. Objavljena 1832, meu drugim crteima ukljuivala
je reprodukciju spomenika i natpisa iz wadija koji je vodio do
rudarskog podruja, Wadi Maghare. Tamo su faraoni jedan za
drugim u stijenu urezivali mementa na svoju uspjenu obranu
rudnika od azijskih pljakaa. Na jednoj takvoj slici (sl. 150) bile
su i dvije kartue o kojima je pisao Wilkinson.
U Kairu se u to vrijeme govorilo francuski, pa Vyseu i Hillu
vjerojatno nije bilo teko pronai primjerak de Labordeovog Vo
yagea. inilo se da je ovaj crte bio odgovor na Wilkinsonove su
mnje: isti je faraon, izgleda, imao dva imena, jedno sa simbolom
ovna, i drugo koje se pisalo Kh-u-f-u. Tako su, do 9. 05., Vyse,
Hill i Perring nauili da im je trebala jo jedna kartua, a znali su
i kako je trebala izgledati.
slika 150
Kad je 27. svibnja probijen prolaz do Campbellove komore,
ova trojica zacijelo su se zapitala: 'to ekamo?'. I tako se zadnja i
odluujua kartua pojavila na najgornjem zidu (sl. 146a). Vysu
je bila zajamena slava, ako ve ne i blago; ni g. Hill, sa svoje stra
ne, nije izaao iz pustolovine praznih ruku.
Koliko moemo biti sigurni u svoje optube, vie od stoljee
i pol nakon dogaaja?
Dovoljno sigurni. Jer, poput veine krivotvoritelja, g. Hill
je, pored svih drugih brljotina, napravio jednu teku pogreku:
pogreku koja se nijednom drevnom pisaru nikako nije mogla
potkrasti.
Kako se kasnije ispostavilo, obje knjige koje su Vyseu i Hillu
sluile kao izvor (Wilkinsonova Materia Hieroglyphica, a kasnije
i de Labordeov Voyage) sadravale su pravopisne pogreke; nita
ne slutei, tim je ove greke ukljuio u natpise u piramidi.
I sam Samuel Birch istaknuo je u svom izvjetaju da se hijero-
glif za Kh (prvi suglasnik u imenu Kh-u-f-u), a to je (slikovni
prikaz sita), "u djelu g. Wilkinsona ne razlikuje od Sunevog di
ska". Hijeroglif Kh trebao je biti upotrijebljen u svim kartuama
(s imenom Khnem-Kh-u-f) naslikanim u donjim dvjema odaja
ma. Ali pravi simbol sita nije upotrijebljen nijednom. Umjesto toga,
suglasnik Kh prikazan je simbolom sunevog diska: tko god da je
pisao ove kartue, napravio je istu greku kao i Wilkinson...
Kad su se Vyse i Hill dokopali de Labordeove knjige, njena je
skica samo produbila greku. Rezbarije u stijeni koje je precrtao
de Laborde sadravale su kartuu Kh-u-f-u na desnoj strani, i
Khnum-kh-u-f na lijevoj.
U oba sluaja, de Laborde - koji je priznavao da se ne razumi
je u hijeroglife i nije pokuavao itati simbole - prikazao je znak
Kh kao prazni krug (vidi sl. 150). (Simbol Kh je na natpisima u
kamenu ispravno napisan kao , to su potvrdili svi znanstveni
autoriteti - poput Lepsiusa u Denkmaleru, Kurta Sethea u Urkun-
den des Alten Reich i A. H. Gardiner i T. E. Peet u The Inscriptions
of Sinai. De Laborde je napravio jo jednu fatalnu pogreku: na
slikao je kao jedan faraonov natpis, s dva kraljevska imena, ono
to su u stvari bila dva susjedna natpisa, pisana razliitim stilom,
koje su ostavila dva razliita faraona - kao to se jasno vidi na
slici 151).
Njegov crte tako je uvrstio Vysa i Hilla u uvjerenju da bi
presudna Kufuova kartua trebala biti napisana u najvioj komo
ri sa simbolom Sunevog diska (146a). Ali postupivi tako, pisac
znakova upotrijebio je hijeroglifski simbol i fonetski zvuk za RA,
egipatsko vrhovno boanstvo! Nenamjerno je umjesto Knem-Kuf
napisao Knem-Rauf; umjesto Kuju, napisao je Raufu. Upotrijebio
je ime velikog boga na pogrean nain i uzalud; to je u drevnom
Egiptu predstavljalo bogohuljenje.
Ujedno je to bila nezamisliva greka za jednog pisara u vrije
me faraona. Spomenik za spomenikom, natpis za natpisom govo
re nam da su simbol za Ra i simbol za Kh uvijek pravilno
koriteni - ne samo u razliitim natpisima, nego i u istom natpisu
kojeg je pisao isti pisar.
slika 151
Stoga je zamjena znakova za Ra i Kh bila greka koja se nije
mogla dogoditi u vrijeme Kufua ili bilo kojeg drugog faraona.
Samo netko neupuen u hijeroglife, neupuen u Kufua, i neu
puen u bezgranino oboavanje Raa mogao je poiniti takvu
stranu pogreku.
Pribrojimo li to drugim zbunjujuim i neobjanjivim aspekti
ma otkria koja je prijavio Vyse, ova posljednja greka predstavlja,
po naem miljenju, uvjerljiv dokaz da su crvene oznake napisali
Vyse i njegovi pomonici, a ne izvorni graditelji Velike piramide.
No, netko bi mogao rei: 'Nije li postojala opasnost da e
vanjski posjetitelji - poput britanskog i austrijskog konzula, ili
lorda i lady Arbuthnot - primijetiti da natpisi izgledaju mnogo
svjeije od pravih zidarskih oznaka?'. Na to je pitanje svojevre
meno odgovorio jedan od ukljuenih ljudi, g. Perring, u vlastitoj
knjizi na ovu temu (The Pyramids of Gizeh). Boja koritena za
pisanje drevnih natpisa, prema njemu, bila je smjesa crvenog
okera kojeg su Arapi zvali moghrah, (koji se) jo uvijek koristi.
Ne samo to je ista mineralna boja jo uvijek bila dostupna, tvrdi
on, nego je stupanj ouvanosti oznaka u kamenolomima takav
da je teko razlikovati jueranje oznake od onih koje su stare tri
tisue godina.
Drugim rijeima, krivotvoritelji su se uzdali u svoju boju.
slika 153
Godine 1883. Gaston Maspero sloio se da "drveni poklopac li
jesa kralja Menkaraa nije iz vremena etvrte dinastije"; smatrao
je da se radi o restauraciji provedenoj tijekom dvadeset pete di
nastije. Kurth Sethe 1892. rezimirao je prevladavajue miljenje
da je poklopac lijesa "mogao biti izraen tek u razdoblju nakon
dvadesete dinastije".
Kao to je danas dobro poznato, ni lijes ni kosti nisu ostaci
izvornog pokopa. Prema rijeima I. E. S. Edwardsa (The Pyramids
of Egypt), "U izvornoj pogrebnoj komori, pukovnik Vyse otkrio
je neke ljudske kosti i poklopac drvenog antropoidnog lijesa s
Mikerinovim imenom. Taj poklopac, koji se danas nalazi u Bri
tanskom muzeju, nije mogao biti napravljen u vrijeme Mikerina,
jer uzorak kakav se nalazi na njoj nije bio koriten prije saitskog
razdoblja. Ispitivanja na bazi radioaktivnog ugljika pokazala su
da kosti datiraju iz ranih kranskih vremena."
Sama tvrdnja u kojoj se negira autentinost otkria ne ide,
meutim, do sri stvari. Ako ostaci ne potjeu od izvornog po
kopa, tada moraju potjecati od intruzivnog pokopa; no, u tom bi
sluaju mumija i lijes bili iz istog razdoblja. A to nije bio sluaj:
ovdje je netko spojio mumiju iskopanu na jednom mjestu i lijes
s nekog drugog mjesta. Neizbjean zakljuak je da je ovo otkrie
predstavljalo namjernu arheoloku prijevaru.
Je li nepodudaranje moglo biti sluajnost - izvorni ostaci dva
intruzivna pokopa unutar piramide, iz razliitih vremena? U to
moramo posumnjati, imajui u vidu injenicu da se na dijelu
lijesa nalazila Men-ka-raova kartua. Ta kartua je pronaena
na kipovima i natpisima svuda uokolo Tree piramide i njenih
hramova (ali ne i u njoj), i vjerojatno je da je lijes sa kartuom
takoer pronaen na tom podruju. Lijes se pripisuje kasnijem
razdoblju ne samo zbog uzorka koji se na njemu nalazi, nego i
zbog teksta natpisa: radi se o molitvi Ozirisu iz Knjige mrtvih;
njeno javljanje na lijesu iz etvrte dinastije ak je i lakovjerni (ali
upueni) Samuel Birch (Ancient History from the Monuments)
smatrao izvanrednim. Ipak, nije se moralo raditi o "restauraciji",
kao to su neki znanstvenici predloili, iz vremena dvadeset este
dinastije. Na temelju Popisa kraljeva Setija I iz Abidosa znamo da
se osmi faraon este dinastije takoer zvao Men-ka-ra, te da je
svoje ime pisao na slian nain.
Jasno je, dakle, da je netko najprije u blizini piramida pro
naao lijes. Zacijelo je shvatio njegovu vanost, jer - kako je
izvijestio sam Vyse - samo mjesec dana ranije pronaao je Men-
ka-raovo (Mikerinovo) ime ispisano crvenom bojom na krovu
pogrebne komore srednje od tri male piramide, juno od Tree
piramide. Mora da je to navelo tim na ideju da stvori otkrie i u
unutranjosti same Tree piramide...
Zasluge za ovo otkrie preuzeli su Vyse i Perring. Kako su, uz
Hillovu pomo ili bez nje, izveli ovu prijevaru?
Na istinu nas opet upuuju kronike samoga Vysea. "Kako ni
sam bio prisutan prilikom otkria (ostataka)", napisao je pukovnik
Vyse, "zatraio sam od g. Ravena, dok je taj gospodin bio u Engle
skoj, da napie izvjetaj o otkriu" kao nezavisni svjedok. Gospo
din H. Raven, koji je, izgleda, bio pozvan da prisustvuje u pravom
trenutku, pukovniku Vyseu obraao se sa 'Sir', a iskaz je potpisao
rijeima 'va najponizniji sluga'. Evo njegovog svjedoanstva:
slika 155
slika 156
slika 159
Srednjovjekovni putnici smatrali su da je Sveta stijena gole
ma umjetno oblikovana kockasta stijena iji su kutovi usmjereni
tono prema etiri strane svijeta. Danas se od nje moe vidjeti
samo vrh; pretpostavke o njenom skrivenom golemom kocka
stom obliku mogle bi potjecati od muslimanske predaje koja
govori da je oboavani Veliki kamen iz Meke, Kaba, izraen (po
boanskim uputama) prema jeruzalemskoj Svetoj stijeni.
Iz vidljivog dijela Svete stijene jasno je da su joj lice i bone
strane na razne naine rezane, da je buena kako bi se dobila dva
ljevkasta tunela, i da je izdubljena kako bi se stvorio podzemni
tunel i tajne komore. Nitko ne zna razlog tih radova; nitko ne zna
tko ih je isplanirao i izveo.
Meutim, znamo da je kralj Salomon prvi hram izgradio na
brdu Moriji, na tono odreenom mjestu i slijedei precizne upu
te Gospodina. Svetinja nad svetinjama bila je sagraena na Svetoj
stijeni; njena sredinja odaja, potpuno pozlaena, bila je ispunje
na dvama golemim kerubinima (krilatim biima nalik Sfingi),
takoer napravljenim od zlata. Njihova krila dodirivala su zidove
i jedno drugo; meu njima se nalazio Zavjetni koveg, iz kojeg se
Gospodin obratio Mojsiju u Pustinji. Potpuno izolirana od vanj
skog svijeta, zlatom prekrivena Svetinja nad svetinjama, u Starom
zavjetu zvana je Debir - doslovno 'Govornik'.
Teorija da je Jeruzalem bio 'boanski' komunikacijski centar,
mjesto na kojem je u tajnosti uvan 'Kamen divote', i iz kojeg se
rije ili glas Boji irio nadaleko i nairoko, nije tako nerazumna
kao to moda zvui. Ideja o takvoj komunikaciji nipoto nije
strana Starom zavjetu. U stvari, to to je Gospodin posjedovao tu
sposobnost, i izbor Jeruzalema za komunikacijski centar, smatra
ni su potvrdom Jahvine i Jeruzalemove dominacije.
Gledajte,
postavljam na Sion kamen ispitivaki,
dragocjen i uzvien,
kamen ugaoni, temeljac.
Onaj koji u njega vjeruje nee propasti
I uzet u pravednost za mjeru;
Potenje e mi biti tezulja.
(A) Giza-Heliopolis (B) Eridu (C) Persepolis (D) Harappa (E) Lhasa
slika 162
slika 163
slika 165
Arheolozi vjeruju da ti ostaci potjeu iz rimskih vremena. Ali,
kao to smo vidjeli u Baalbeku, Rimljani su ukraavali spomenike
koji su bili stariji od njihovog doba, gradei i obnavljajui na mje
stima gdje su se i ranije nalazili spomenici i hramovi. Danas je
dobro poznato da su grki osvajai i rimski imperatori nastavili
faraonsku tradiciju posjeivanja i tovanja Sfinge, ostavljajui za
sobom odgovarajue natpise. Oni su potvrdili vjerovanje, koje
se nastavilo i za vrijeme Arapa, da je Sfinga djelo samih bogova;
smatralo se da je ona vjesnik budue mesijanske ere mira. Natpis
zloglasnog imperatora Nerona Sfingu naziva Armachis, Nadgle
dnik i Spasitelj.
Budui da je velika Sfinga smjetena blizu nasutog prilaznog
puta do Druge piramide, najbolja ideja koju su znanstvenici mogli
ponuditi je da ju je sagradio Kefra, "graditelj" Druge piramide; i
da ona stoga mora nositi njegov lik. Ta se pretpostavka ne temelji
na bilo kakvim injenicama, ali se uspjela zadrati u udbenici
ma, iako je jo 1904. E. A. Wallis Budge, tadanji kustos egipatskih
i asirskih starina u Britanskom muzeju, odluno zakljuio (The
Gods of the Egyptians) da je "ovaj udesan objekt postojao u vri
jeme Kha-f-raa, ili Kefrena; i vjerojatno je bitno stariji od njegove
vladavine, te potjee s kraja arhajskog razdoblja.".
Kako svjedoi Inventarna stela, Sfinga je ve bila u Gizi u
vrijeme Kufua, Kefraovog prethodnika. Kao i nekoliko faraona
nakon njega, i Kufu si je upisivao u zaslugu ienje pijeska koji
se gomilao oko Sfinge. Iz toga se mora zakljuiti da je Sfinga ve
u Kufuovo vrijeme bila star spomenik. Koji ju je, dakle, raniji
faraon podigao i dao joj svoj lik?
Odgovor glasi da se ne radi o liku bilo kojeg faraona, nego o
liku boga; i po svemu sudei, Sfingu nisu podigli smrtni faraoni,
ve bogovi.
tovie, samo ako ignoriramo ono to tvrde drevni natpisi
moemo zakljuiti neto drugo. Rimski natpisi, koji Sfingu zovu
Svetim vodiem, za nju kau: "Njen dojmljivi lik djelo je be
smrtnih bogova".
U dijelovima grke idolatrijske pjesme stoji:
Tvoj moni lik
Besmrtni bogovi ovdje oblikovae...
Za susjedu Piramidama postavie te...
Nebeski vladar koji prkosi protivnicima...
Sveti vodi u zemlji egipatskoj.
slika 167
Stela koju je postavio izvjesni Pa-Ra-Emheb, koji je vodio
restauracijske radove oko Sfinge u vrijeme faraona, sadri sli
kovite stihove o oboavanju Sfinge; njihova slinost biblijskim
psalmima zaista je intrigantna. Natpis govori o rastezanju uadi
radi p l a n a , stvaranja tajnih stvari u podzemnom kraljevstvu;
stihovi govore o prelaenju preko neba u nebeskoj barci, i za-
tienom mjestu u svetoj pustinji. ak se koristi i izraz Shet-
ti.ta za Mjesto skrivenog imena u svetoj pustinji:
slika 169
Ja u te pitat', a ti me poui:
Gdje si bio kad Zemlju utemeljih?
Kazuj, ako ti je znanje sigurno:
Zna li tko joj je (Zemlji) mjere odredio,
Nad njom ue mjerniko napeo?
Na emu joj poivaju platforme?
Tko joj postavi kamen ugaoni?
"Kad su se ljudi poeli iriti po zemlji i keri im se narodile, opaze sinovi Boji
da su keri ljudske pristale, pa ih uzimahu sebi za ene koje su god htjeli. Onda
Jahve ree: "Nee moj duh u ovjeku ostati dovijeka; ovjek je tjelesan, pa neka mu
vijek bude stotinu i dvadeset godina." U ona su vremena - a i kasnije - na zemlji
bili Nefili, kad su Boji sinovi opili s ljudskim kerima pa im one raale djecu. To
su oni od starine po snazi glasoviti ljudi."