HRVATSKA LIRIKA 17. ST.

Elitnom se pojavom u hrvatskoj lirici naznaenoga vremena moe smatrati nekoliko

pjesnikih zbirki, manjih rukoveti ili pojedinanih pjesama dubrovakih i dalmatinskih
baroknih pjesnika: Ivana Bunia (1592-1658), Ivana Mria (1586-1652), Ignjata urevia
(1675-1737) i Petra Kanavelia (1637-1719).
O ljubavnoj lirici Gundulievoj (u. 1638.) se ne moe suditi jer je kako pie u Pjesni pokorne
(1621.) spalio tate pjesni
-Rukopisna zbirka Plandovanja. Visokoj ocjeni Bunieve lirike svakako pridonosi razmjerno
rano doba njezine pojave: o Buniu, koji je roen g. 1592, smije se pretpostaviti da je pjesme
poeo pisati ve oko kraja prvoga desetljea 17. stoljea te da se prije drugih hrvatskih lirika
susreo s izraajnim tehnikama u kojima povjesniari knjievnosti vide bit
sedamnaestostoljetnoga poetskog modernizma, a opisuju ih kao hipertrofiju stila, prevlast
figure i sl.
1. smjelost pri izboru metafora: u pjesmi br. 74, koja u svom srednjem dijelu nie metafore
na temu enskih usta, ima vie figura posve osloboenih brige oko zorne slinosti
metaforiziranoga predmeta (usti) i metaforikih slika (koljepica, polaa, korablja,
perivoj);
-u pjesmi br. 65, u metafori vodena jabuka, koja oznauje vodu to je mladi i djevojka
rukama grabe pri kupanju i prskanju, upada u oi velika kategorijalna razlika izmeu vrste
tjelesnosti jabuke i bestjelesnosti vode;
-jednako se smjelo doimlje i ugljen obljubljeni / u kom ljubav plam razgori iz pjesme br.
37, koji metaforiki oznauje crne oi lijepe crniice.
2. osim metaforike domiljatosti (koja se u strunoj literaturi nerijetko precjenjuje) vanija
je moda serijska upotreba razliitih figura

-krene li se pak od vrstovne tipike odnosno od retorike forme pojedinih pjesama. upasti e
u oi da Buni veinu svojih pjesama zasniva na udvarakoj retorici, na iskazima precizno
adresiranih ljubavnih oitovanja i enja. To ga donekle udaljuje od glavnih kola europskoga
baroknog pjesnitva, koje uz udvaraku liriku njeguju i opisnu pjesmu, a povezuje ga sa
esnaestostoljetnom petrarkistikom pjesmom, gdje se iskazi lirskoga subjekta okruuju
fikcijom ljubavnih susreta i razgovora. (konzervativizam vrstovnog odreenja pjesme)
Ignjat urevi prvi je ambiciozniji dubrovako-dalmatinski lirik nakon Ivana Bunia.
Njegov sauvani hrvatski opus opsegom viestruko nadmauje Buniev: njegove rukopisno
sauvane Ljuvene pjesni broje blizu 300 pjesama, emu valja jo pribrojiti njegove parafraze
biblijskih psalama iz Psaltijera slovinskoga (1729). Uz to je urevi pisao i latinsku poeziju,
kadto prevodei vlastite hrvatske pjesme. Kako se na izmaku prilino burne mladosti
zaredio, ee je nego Buni pisao liriku s religioznim temama.
susreemo pjesnike vrste starije od baroka: ljubavne pjesme u kojima se simuliraju govorne
radnje amorozne komunikacije, ekloge, parafraze psalama, prepjeve crkvenih pjesama. Ipak,
urevievo je pjesnitvo, s razumljivom iznimkom psalama, takoer otvorene baroknoj
metaforici, koja tu pokazuje zanimljivu tendenciju da se iz stilsko-ornamentalnoga sloja
pjesme proiri na njezin tematski svijet. U vie se, naime, urevievih svjetovnih i
religioznih pjesama dogaa da pojedini tematski elementi poprimaju status znaka i primjesu
metaforinosti: u Ljubici suncu slinoj lirski subjekt toboe brka izlazee sunce s licem svoje
Ljubice; u Zgodi ljuvenoj prvo lice pjesme hvata krijesnicu i slui se njome kao svjetiljkom
pri itanju ljubavnoga pisma; u pjesmama Posila sliku svoju gospoi i Slici svojoj u ruci
gospoe kljuni je motiv portret, predmet koji pored svoje tjelesnosti posjeduje i status
ikonikoga znaka; u pjesmi Isukrsta propeta prilika na zrcalu ispisana vanu ulogu igra
motiv zrcala, opet, dakle, neto to stoji na pola puta izmeu predmeta i ikonikoga znaka.

UDALJAVANJE OD BAROKNE POETIKE: Rije je o verzificiranim basnama (Priice) i

pjesmama na narodnu (Zainke pirne, Za gudku). One nam se, sa stajalita dananjih
iskustava o razvoju i konjunkturama pjesnikih vrsta u 17. i 18. stoljeu, ine progresivnijima
od barokne jezgre urevieva lirskoga djela, koja za aktualnim tendencijama europske
knjievnosti zaostaje dobrih pedesetak godina.