HRVATSKA PISANA KULTURA - 16.

stoljee

akademik Josip Bratuli akademik Stjepan Damjanovi

UVOD

Hrvatska se u doba humanizma i renesanse nala u tekim drutvenim i politikim prilikama.

Turci su bili na granicama Hrvatske i stalno se zalijeu do Dalmacije, rue krhku obranu
hrvatskih gradova prema Bosni, a nakon tragine bitke na Krbavskom polju (1493.) postupno
padaju u turske ruke i banski gradovi Jajce (1527.) i Biha (1592.). Osjeaj rodoljublja i
zauzetosti za ugroenu domovinu, ali i za irok krug itateljstva, moe pratiti kod svih naih
pjesnika, a na poseban je nain doao do izraaja u Ribanju i ribarskom prigovaranju Petra
Hektorovia, u
Planinama
Petra Zorania, u
Robinji
Hanibala Lucia, u velikom dijelu opusa Marka Marulia na hrvatskom jeziku, posebice
Juditi
, kao i u latinskom pjesnitvu brojnih pjesnika.

HRVATSKA RENESANSNA KNJIEVNOST

Petrarkizam se ugradio u sve europske knjievnosti od XV. stoljea dalje, pa tako i hrvatsku
knjievnost, ak neto ranije od mnogih drugih europskih knjievnosti. Hrvatski petrarkizam
preuzeo je od Petrarke temeljna obiljeja, ali hrvatsko renesansno pjesnitvo nije se zaustavilo
samo na petrarkizmu i oponaanju petrarkistikih modela. Napisan su pjesnika djela koja
izraavaju osobne poglede na politike, drutvene i vjerske prilike. Satira ostaje otra i kad se
odnosi na domae prilike i na europsko politiko i drutveno stanje (Mavro Vetranovi). Slino je
i s promiljanjem sudbine ovjeka pojedinca u drutvu koje gui osobnost, odnosno sve mjeri
vrijednou moi ili novca (Mavro Vetranovi, Marin Dri, M. Kaboga). I religiozna je

1/5
HRVATSKA PISANA KULTURA - 16. stoljee

problematika na poseban nain istaknuta u tom vremenu velikih prijeloma i prijepora. Zbornik Ni
ke Ranjine
(1507.) u kojem su popisane pjesme tada najpoznatijih pjesnika, Dore Dria i ika
Menetia, sadri takoer znatan broj pjesama kojima ne znamo autore, niti njihove cjelovite
opuse. Usmena iva poezija takoer je bila snaan izazov. O njoj svjedoe i pjesnici izrazitih
humanistikih nadahnua, kao to je bio Juraj igori, ali i Petar Hektorovi koji je narodne
pjesme uklopio u svoje djelo
Ribanje i ribarsko prigovaranje
(1568.). Najvaniji je hrvatski renesansni pisac Marin Dri koji je napisao vie izvrsnih
komedija koje su naalost sauvane u nepotpunim rukopisima: konca nema
Dundo Maroje
i
Skup,
a
Pomet
je izgubljen;
Dundo Maroje
prikazan je 1551. u vijenici Kneeva dvora.

Hrvatska renesansna knjievnost je stvarana u razliitim sredinama (Zadar, Split, Hvar,

Dubrovnik) i prepoznata je kao jedinstveno ostvarenje te se i pisci meusobno potiu na
knjievni rad i na zajedniko djelovanje za slobodu domovine i naroda.

Razvoj hrvatskoga jezika u XVI. stoljeu

I dok se XVI. stoljee po razini knjievnih djela moe smatrati zlatnim vijekom hrvatske
knjievnosti u povijesti hrvatskoga jezika to je kritino razdoblje. Hrvatsko-staroslavenski jezik,
koji je imao najvie izgleda da postane opehrvatski knjievni (standardni) jezik, ispao je iz
igre za hrvatski standardni jezik, nakon dogaaja krajem XV. stoljea kada su se na njegova
podruja doselili stanovnici kojima je on malo znaio. Zajedno s njim i glagoljica je izgubila
mogunost da postane opehrvatsko pismo. Izlasku glagoljice iz konkurencije za opehrvatsko
pismo uskoro e pomoi rusificiranje glagoljinih hrvatskih knjiga, to nisu prihvatili ni popovi
glagoljai, ni vjerniki narod.

2/5
HRVATSKA PISANA KULTURA - 16. stoljee

Kako su oni koji su se zalagali da latinica postane opehrvatskim pismom bili premoni i u
gospodarskom i u politikom pogledu, a kako je latinica imala tu prednost da su se njome pisali i
latinski i hrvatski jezik, ve u drugoj polovini XV., a pogotovo u XVI. stoljeu, natjecanje meu
pismima bilo je rijeeno u korist latinice. Ni glagoljica, ni irilica, vie nisu imale izgleda pobijediti
u tome natjecanju.

XVI. stoljee donijelo je velike promjene u rasporedu hrvatskih dijalekata, a akavsko je

narjeje stalno gubilo svoj prostor i svelo se na uzak primorsko-otoni pojas. Tako smanjeno
podruje akavtine tokavtina je na kopnu jo ispresijecala, a tokavci su se poeli pojavljivati
i na otocima. Iz toga su vremena i velike migracije akavaca u druge zemlje (Austrija,
Maarska, Slovaka). U XVI. stoljeu postavilo se pitanje organske osnovice na kojoj e se
poeti izgraivati moderni hrvatski jezini standard, tj. poelo je natjecanje izmeu akavtine,
kajkavtine i tokavtine. Stvorila su se dva kompleksa: sjeverozapadni
(kajkavsko-sjevernoakavski) i jugoistoni (tokavsko- junoakavski) i samo zadarsko podruje
sudjeluje u procesima jednoga i drugoga. Veze meu kompleksima ojaat e znatnije tek u
sedamnaestom stoljeu, a u esnaestom svaki ima svoju itateljsku publiku i ujedinjujui jezini
procesi odvijaju se unutar svakoga od njih, a ne u odnosima jednoga prema drugome.

Ni u XVI. stoljeu nije rijeeno pitanje koje e narjeje postati temeljem modernoga
hrvatskoga jezinog standarda: akavtina je imala prednost zbog najbolje knjievnosti na njoj
ostvarene, kajkavski se govorilo u Zagrebu, koji je sve vie postajao najvanijim hrvatskim
gradom i sreditem hrvatskoga naroda, a tokavtinom je govorila veina Hrvata. Odluka o
izboru narjeja za osnovicu standardnoga jezika donijet e se u XVII. stoljeu.

Tiskarstvo u XVI. stoljeu

Krajem XV. st. u Senju je radila tiskara u kojoj su otisnute dvije hrvatske glagoljine
inkunabule Senjski misal i Spovid opena. Ta je tiskara nastavila raditi i u XVI. stoljeu do 1508.
i u njoj je otisnuto jo pet naslova: Narunik plebanuev (1507.), Metri od dobra umrti (1507.
ili 1508.),
Tranzit sv. Jerolima
(1508.),
Mirakuli slavne deve Marie
(1508.) i

3/5
HRVATSKA PISANA KULTURA - 16. stoljee

Senjski korizmenjak
(1508.). Senjska glagoljina tiskara sa svoje dvije inkunabule i pet nabrojanih knjiga iznimno je
rasadite hrvatske srednjovjekovne kulture.

Glagoljine knjige i dalje se povremeno tiskaju u Veneciji: najstarija hrvatska poetnica koju
najee zovemo Bukvar (1527.), Misal Pavla Modruanina (1528.) i Broziev brevijar (1561.).
Uz to tiskat e se knjige na glagoljici u jo jednom hrvatskom gradu Rijeci. Tamo e modruki
biskup imun Koii Benja, u manje od dvije godine rada, otisnuti est naslova:
Bukvar/Psaltir
(1530.),
Oficii rimski
(1530.),
Misal hruacki
(1531.),
Kniice krsta
(1531.),
Kniice od iti rimskih arhierov i cesarov
( 1531.).

Sredinom XVI. stoljea za reformacije u Urachu kraj Tbingena utemeljena je tiskara koja je
trebala, ponajprije za Hrvate, ali i za ostale June Slavene, izdavati knjige koje e iriti
evangelike (protestantske) ideje. Knjige se tiskaju najprije glagoljicom, zatim irilicom i
konano latinicom. Knjige tiskane latininim slovima prevladavaju, a to znai da je i itateljstvo
latininih knjiga bilo brojnije. Meu velike pothvate protestantskih tiskara treba ubrojiti
glagoljino i irilino izdanje Novoga zavjeta pod naslovom Prvi del Novoga testamenta (1562.)
i Drugi
del Novoga testamenta
(1563.), latinino izdanje
Proroka
(1564.) i golemu enciklopediju Svetoga pisma
Clavis Scripturae Sacrae
(
Klju Svetoga pisma
).

Sredite europskog tiskarstva Venecija/Mleci bilo je i mjesto gdje se tiskalo najvie

hrvatskih knjiga od XV. sve do XVIII. stoljea. Hrvatske i latinske knjige Marka Marulia tiskane
su u Mlecima, a zatim i knjige drugih hrvatskih pisaca: Marina Dria, Petra Hektorovia,
Hanibala Lucia, Petra Zorania, Jurja Barakovia, Brne Karnarutia, Dominka Zlataria i
drugih. Hrvatske su se knjige tiskale i u Rimu, Firenzi, Anconi, Pesaru i Loretu. Iako je bilo vie

4/5
HRVATSKA PISANA KULTURA - 16. stoljee

pokuaja da se i u Hrvatskoj osnuju tiskare, osim glagoljake tiskare u Senju (1494. do 1508.) i
Rijeci (1530.), i putujue tiskare Ivana Manlijusa (Nedelie i Varadin), sve do kraja XVII.
stoljea, ini se, da u Hrvatskoj nije bilo stalne tiskare.

U hrvatskim tiskanim knjigama prevladao je standardni tip latininoga pisma. Iako su Sklada
nja izvarsnih pisan razliitih Hanibala Lucia
(1556.),
Ribanje i ribarsko prigovaranje
Petra Hektorovia (1568.) i Zoranieve
Planine
(1569.) tiskane tzv. talijanskim pismom (kurzivom, poloenim slovima) uobiajenom za
beletristiku knjigu, a
Lekcionar Bernardina Splianina
(1495.) i drugo izdanje
Judite
(1522.) frakturom, koja se najee upotrebljavala za nabone i liturgijske knjige, sve ostale
knjige uglavnom su tiskane standardnom humanistikom latinicom, jasnim itljivim pismom, koje
je prevladalo u knjigama i proirilo se na hrvatski prostor.

5/5