HRVATSKA PISANA KULTURA - 17.

stoljee

akademik Josip Bratuli akademik Stjepan Damjanovi

UVOD

Hrvatski knjievni barok poinje Vilom Slovinkom Jurja Barakovia (1613.) a krajnji
vremenski prag je Kanilieva Sveta
Roalija
(1780.), djelo koje se ve otvara i rokokou i klasicizmu. Nositelj je novih pogleda na cjelokupni
ivot pa tako i umjetnost i knjievnost Druba Isusova. Pomou organiziranoga kolstva,
misijskim djelovanjem, propovijedima i knjievnim tekstovima taj je crkveni red (druba) postao
prethodnikom na svim podrujima baroknoga stvaralatva. Uz to ugradio je svoje intelektualne i
moralne snage za obnovu i proirenje katolike vjere u svijetu pa i Hrvatskoj.

Na samom poetku XVII. stoljea izala je knjiga Dubrovanina Mavra Orbinija Il Regno
degli Slavi (Kraljevstvo
Slavena , 1601.).
Hrvati su svojim jezikom i svojom pisanom kulturom trebali prednjaiti u postizanju crkvenoga i
nacionalnoga jedinstva i zajednitva. U Hrvata se, zbog specifinih politikih prilika, jer je
Hrvatska bila rascijepljena, razjedinjena i podijeljena izmeu nekoliko suverenih drava
(Austrija, Mletaka Republika, Otomansko Carstvo), a samo je Dubrovaka Republika bila
slobodna, javlja elja za identifikacijom s cjelokupnim slavenstvom. Taj slavenski barokni
patriotizam rezultirat e djelima karakteristinim upravo za hrvatski barok kojemu je oznaka
barokni slavizam
. To je postignuto ponajprije baroknim epom kojemu je kao uzor posluio vergilijanski ep,
odnosno Tassova inaica takva epa; tematika je suvremena i nacionalna, a opjevani dogaaj
ima bitan utjecaj na budua zbivanja.

BAROK U HRVATSKOJ KNJIEVNOSTI

1/5
HRVATSKA PISANA KULTURA - 17. stoljee

Siget je u hrvatskoj knjievnosti ostao omiljena tema kroz duga stoljea: tu je temu opjevao
hrvatski ban Nikola Zrinski na maarskom jeziku, a njegov brat Petar Zrinski preveo je i preradio
to djelo na hrvatskom jeziku po naslovom Adrijanskoga mora sirena (1660.). Istu je temu na
osebujan barokni nain opjevao Pavao Ritter Vitezovi u
Odiljenju sigetskom
(1684.). Posebno mjesto u hrvatskom baroku ima Barakovieva
Vila Slovinka
(1614.), ep sloene kompozicije i dubokoga rodoljublja te opsean ep Junija Palmotia
Kristijada
(1670.), prijevod i preradba
Kristijade
Girolama Vide. Neposredna suvremenost je opisana u putopisnom epu
Dubrovnik ponovljen
Jakete Palmotia Dionoria. Vrhunac baroknoga stvaralatva dostignut je u
Osmanu
Ivana Gundulia, u kojem je jedan suvremeni povijesni dogaaj pobjeda Poljaka nad Turcima
potakla pjesnika da predvidi konanu pobjedu krana nad Turcima.

Istaknuto mjesto u hrvatskom baroku ima i religiozna poema. Tematika je barokno

profilirana, a omiljene je tema ivot svetice, npr. poema Antuna Kanilia Sveta Roalija
(1780.). Posebice se rado pie o obraenju grenica i o njihovu putu do svetosti u divljoj pustinji
kao u djelu
Mandalijena pokornica
(1630.) Ivana Bunia Vuia, odnosno
Uzdasi Mandalijene pokornice
(1728.) Ignjata urevia. Svima su njima uzor
Suze sina razmetnoga
(1622.) Ivana Gundulia s temom poinjenoga grijeha, spoznaje grenosti i izvrenoga
pokajanja, odnosno povratka ocu.

Dramska knjievnost baroka prihvaa teme iz povijesti, a preteu one iz nacionane prolosti
i mitologije. Tipian su rod XVII. stoljea melodrame, a najvie su ih napisali Junije Palmoti i
Ivan Gunduli. Najbolja i najpoznatija Palmotieva drama je Pavlimir (prva izvedba 1632.) s
temom iz domae prolosti o osnivau Dubrovnika. Gundulieva
Dubravka
(prva izvedba 1628.) je melodrama pastorala u kojoj se izraava hvalospjev slobodi, Gradu i
Republici, tj. Dubrovniku.

Barok je posebice doao do izraaja u lirskoj poeziji: barokno je pjesnitvo pod snanim
utjecajem retorikoga umijea i stilskih figura. Najljepa su lirska ostvarenja toga razdoblja lirske

2/5
HRVATSKA PISANA KULTURA - 17. stoljee

pjesme Ivana Bunia Vuia, posebice zbirka Plandovanja. Ostali su pjesnici: Vladislav
Meneti, Antun Gleevi, Ignjat urevi. Izvan utjecaja baroka stoji pjesnitvo Frana Krste
Frankopana i njegove sestre Katarine Zrinski.

Razvoj hrvatskoga jezika u XVII. stoljeu

XVII. stoljee prvi je dio treega razdoblja hrvatske knjievnojezine povijesti, razdoblja
kojemu jedni uz XVII. stoljee dodaju prvu etvrt, a drugi prvu polovicu XVIII. stoljea. To je
razdoblje u kome je definitivno rijeeno pitanje opehrvatskoga pisma: irilica vie nije bila
ravnopravan takmac latinici, a kako je ve ranije glagoljica posustala, vie se nije postavljalo
pitanje kojim pismom pisati, nego kako urediti latinicu da to bolje slui biljeenju hrvatskih
fonema.

Na tokavskom i junoakavskom podruju rijeena je i dvojba izbora izmeu tokavtine i

akavtine. Za veinu crkvenih i kulturnih djelatnika izbor je tokavtina ijekavskoga tipa, koja
im je pruala najvie izgleda za ostvarenje njihovih misionarskih ciljeva jer su ti ciljevi povezani
s prodorom na istok. akavtina e se posve povui i nee je u hrvatskoj knjizi biti sve do
pojave hrvatske dijalektalne knjievnosti u XX. stoljeu. Na tokavskom i junoakavskom
podruju glavni je problemi izbor izmeu novotokavske i nenovotokavske osnovice te izbor
izmeu ikavice i ijekavice. Taj drugi izbor nee biti rijeen u XVII. stoljeu (ikavica e
privremeno ak napredovati), ali e odluka o osnovici pasti. Vano je, da bi se razumio krajnji
ishod (pobjeda novotokavtine), uoiti ne samo da je novotokavtina proirenija, nego i to da
su njezini govori meusobno puno blii, nego nenovotokavski meusobno.

Na sjevernoakavskom i kajkavskom podruju situacija je drukija. akavski tereni jo

njeguju glagoljinu pismenost, koja se u XVII. stoljeu posve dezintegrira. U akavske latinine
tekstove sve ee ulaze tokavski elementi to e smanjivati razliku izmeu sjeverozapadnoga
i jugoistonoga hrvatskoga jezinog kompleksa. Na kajkavskom podruju vidljivi su
standardizacijski procesi koji se oituju prije svega u razvitku funkcionalnih stilova.

Za ukupnu hrvatsku jezinu situaciju u XVII. stoljeu vane su jezikoslovne koncepcije

ozaljskoga jezino-knjievnoga kruga kojemu su pripadali Petar Zrinski, Fran Krsto Fankopan,

3/5
HRVATSKA PISANA KULTURA - 17. stoljee

Ivan Bilostinac, Ana Katarina Zrinska i drugi. Oni su, polazei od dijalekatske situacije kraja
juno od Kupe, u kojem se dodiruju akavtina, kajkavtina i tokavtina, izgradili knjievni jezik
u kojem se mijeaju elementi svih naih narjeja. Time su se ukljuili u koncepciju, koju su ve
prije gradili hrvatski glagoljai, da se mijeanjem sustava, a ne odabirom jednoga od njih, stigne
do opehrvatskoga knjievnog jezika. Predstavnici ozaljskoga jezino-knjievnoga kruga
provodili su taj koncept ne samo u svojim knjievnim djelima (Zrinski, Adrijanskoga mora sirena;
Frankopan,
Gartlic za as kratiti
), nego i u leksikografskim djelima (Bilostinac,
Gazofilacij
).

Tiskarstvo u u XVII. stoljeu

Hrvatske su se knjige u baroknom razdoblju tiskale u poznatim europskim tiskarskim

sreditima: u Veneciji, Rimu, Beu, Grazu ... ali i u Zagrebu. U to vrijeme u Veneciji je izalo
nekoliko veoma lijepih hrvatskih knjiga: meu najljepima je knjiga Petra Zrinskoga Adrijanskog
a mora sirena
(1660.), koja ima dvije naslovnice, a tekst na svakoj stranici ukraen je okvirom. Lijepo je
opremljen molitvenik
Putni tovaru
(1661.) Petrove ene Katarine Zrinski, ukraen s nekoliko bakroreza, kao i a znameniti niz
knjiga
Illyricum sacrum
(1751. i dalje) Daniela Farlatija. Knjigu Ivana Bandulavia
Pitole i evanelja
(1613.) tiskalo je nekoliko mletakih tiskara, uvijek s jednakom naslovnom stranicom. Knjiga
Franje Glavinia
Cvit svetih
doivjela je tri izdanja (1628., 1657. i 1702.), a sva tri bila su ukraena drvorezima s likovima
svetaca o kojima se u knjizi pie.

Pisci iz sjeverne Hrvatske, napose kajkavski autori, svoje su knjige tiskali u austrijskim
kulturnim sreditima: u Beu (Ratkay, Gaparoti), Grazu (Krajaevi, Habdeli), Linzu i Beu
(Vitezovi), ali i u Peti i Budimu (Brauljevi). Brojne su hrvatske knjige, na sva tri pisma,
tiskane u Rimu, uz pomo znamenite Kongregacije za proirenje vjere. Rjenik Jakova Mikalje

4/5
HRVATSKA PISANA KULTURA - 17. stoljee

Blago jezika slovinskoga

zapoet je u Loretu (1649.) a dovren u Anconi (1651.).

Prva zemaljska tiskara osnovana je u Zagrebu, a u utemeljio ju je i vodio Pavao Ritter

Vitezovi. On je upravljao tiskarom od 1690. pa sve do katastrofalnog poara 1706. Poar je
unitio strojeve, brojne rukopise i ve tiskane knjige. Iz Vitezovieve tiskare izile su knjige
namijenjene irokim slojevima itateljstva, ali i knjige tiskane za odabranu publiku, na hrvatskom
i na latinskom jeziku (Kronika, Stemmatographia, Croatia rediviva). Vitezovia su naslijedili
tiskari koji su bili i trgovci knjigama: Vjekoslav Heywel, Bartolomej Pallas, Ivan K. Weitz koji je
tiskao Bilostinev Gazophylati
um (1740.)
i Callen
darium Zagrabiense
.

5/5