You are on page 1of 4

HRVATSKA PISANA KULTURA - 18.

stoljee

akademik Josip Bratuli akademik Stjepan Damjanovi

HRVATSKA KNJIEVNOST U DOBA PROSVJETITELJSTVA

Prosvjetiteljske se ideje u hrvatskim krajevima osjeaju neto jae u 18. stoljea , posebice u
Banskoj Hrvatskoj i Dalmaciji, neto manje u Vojnoj krajini i Slavoniji. Odreene prosvjetiteljske
tenje nalazimo ve u djelima Pavla Rittera Vitezovia. Prosvjetiteljstvo se iri ponajvie
kolstvom koje se sustavnije poinje organizirati i izvan veih gradova, reformatorskim
zahvatima u doba carice Marije Terezije (1740. 1780.), otkad dravne vlasti vie nadziru
kole. Iz toga su nastojanja izali i neki udbenici, rjenici i gramatike.

Prosvjetiteljski pisci tee da prosvijetle i poue narod. U tom smislu tiskaju knjige
namijenjene irokim narodnim slojevima. Ne pie se vie za aristokraciju i bogato graanstvo,
nego za siromahe, teake i obane kako istie Andrija Kai Mioi.

Kai je u Razgovoru ugodnom naroda slovinskoga dao puku povijesnu itanku,


pouavajui itatelje o prolosti i hrabrei ih u borbi protiv Turaka. U Slavoniji su prosvjetiteljske
ideje najvei odjek imale u djelima Matije Antuna Relkovia. U
Satiru
on desetercem narodne pjesme pouava Slavonce kako da im zemlja postane onako uzorna
kao to je u Njemakoj: slavonsko selo moe se unaprijediti uklanjanjem
turskih skula
, a nasuprot tomu potrebne su prave kole gdje se ui itati, pisati i raunati. Relkovi u duhu
fiziokrata hvali seljaki ivot i rad u polju. Vid Doen u djelu
Jeka planine
brani Relkovia kao svoj uzor, a u djelu
Adaja sedmoglava
obara se na sedam glavnih grijeha, iznosei moralne i drutvene probleme slavonskoga sela. U
kajkavskoj sredini Titu Brezovaki u svoje dvije komedije
Matija grabancija dijak
i
Diogene

1/4
HRVATSKA PISANA KULTURA - 18. stoljee

kritizira tetne predrasude graanstva, neukost, lakomost, nerad, rasipnost i praznovjerje. Na


udaru su graani i dravni inovnici plemikoga podrijetla. Autori su preteno sveenici i
redovnici pa zato u djelima nema protuvjerskih ili protucrkvenih ideja.

Razvitak hrvatskoga jezika u XVIII. stoljeu

U jezinom smislu sredina XVIII. stoljea najvanije razdoblje za nastajanje hrvatskoga


jezinoga standarda. U prvoj polovici toga stoljea zavravaju predstandardna razdoblja, a
druga polovica XVIII. stoljea prvo je razdoblje u razvitku standardnoga jezika. Moe se rei da
je "vrijeme narodnoga preporoda vanije u kulturolokom, a sredina XVIII. stoljea u jezinom
pogledu " (Dalibor Brozovi). Gledajui ukupni hrvatski jezini prostor, nastalo je dvojstvo
iznadregionalnih jezika: osim jezika utemeljenoga na osnovici zapadne novotokavtine
oblikovao se na sjeverozapadu i drugi kajkavski. Njegova je prednost bila i to to se unutar
njega nalazilo opehrvatsko sredite Zagreb, ali e se u kasnijem razdoblju kao nepremostiv
nedostatak pokazati njegova prostorna ogranienost. Ve u XVIII. stoljeu na hrvatskom
sjeverozapadu poinje se prihvaati injenica da tokavsko-kajkavsko knjievnojezino
dvojstvo nema perspektive jer ne moe koristiti cjelini hrvatske kulture. Hrvatski nadregionalni
knjievni jezik utemeljen na zapadnoj tokavtini prvi je takav knjievni jezik (poslije
hrvatsko-staroslavenskoga jezika u XV. stoljeu.) koji nije zatvoren u granice samo jedne
hrvatske pokrajine. On ima gotovo ureenu grafiju i prilino izjednaen pravopis.

Poznata je injenica da u XVIII. stoljeu osobitu ulogu u razvoju i hrvatske knjievnosti i


hrvatskoga jezika preuzima Slavonija. U njoj se javljaju u to vrijeme ak tri vana jezikoslovna
djela: Svata po malo ili kratko sloenje imena i rii u ilirski i njemaki jezik Blaa Tadijanovia
(1761.), Nova
slavonska i nimaka gramatika
Matije Antuna Relkovia (1767., 1779. i 1789.) te
Neue Einleitung zur slavonischen Sprache
Marijana Lanosovia (1778., 1789. i 1795.).

Potkraj XVIII. stoljea zapoeo je Matija Petar Katani prevoenje Svetoga pisma na
hrvatski jezik. Taj e prijevod biti objavljen tek u XIX. stoljeu (1831.), ali jezik toga znamenitoga
prijevoda pripada XVIII. stoljeu kada je nastao. Katani je uzeo za jezik svojega prijevoda
slavno-illyricski jezik izgovora bosanskog

2/4
HRVATSKA PISANA KULTURA - 18. stoljee

, tj. tokavsku ikavicu. Taj prijevod treba promatrati kao osobito dostignue hrvatskoga jezika:
to je bio prvi objavljeni cjeloviti prijevod Svetoga pisma na hrvatski jezik.

Tiskarstvo i nakladnitvo u XVIII. stoljeu

I u XVIII. st. velik se dio hrvatskih knjiga tiska u Veneciji, iako je Venecija u XVII. i XVIII.
stoljeu nazadovala u tiskarstvu i po broju tiskanih knjiga i po vrsnoi po kojoj su se proizvodi
mletakoga tiskarstva odlikovali u ranijem razdoblju. Svoje su knjige u Veneciji tiskali Tomo
Babi, Lovro itovi, Ignjat urevi, Filip Grabovac, Andrija Kai Mioi i drugi. Na uvenoj
Rivi de' Schiavoni Rivi od Hrvatov imao je tiskaru i knjiaru poznati tiskar Bartolo Occhi koji
je tiskao brojne hrvatske knjige.

Hrvatski autori tiskaju knjige i u drugim europskim gradovima: Anconi, Beu, Grazu,
Magdeburgu, Dresdenu, Budimu i Peti.

Nakon poara u kojem je nastradala zemaljska tiskara Pavla Rittera Vitezovia u Zagrebu,
trebalo je proi dosta godina da se tiskarstvo obnovi i postane imbenik kulturnoga i
gospodarskoga napretka Zagreba i Hrvatske. Tiskar Jakob Vjenceslav Heywe tiskao je razliite
kolske knjige, a 1715. zapoeo je velik projekt tiskanje hrvatskih propovijedi kapucina
tefana Zagrebeca.

Njegov nasljednik Ivan Krstitelj Weitz, tiskao je u Zagrebu knjige Stjepana Fueka, Jurja
Muliha i Belostenev rjenik Gazophilacium. Poetkom 1769. poinje djelovati Kaptolska
tiskara, koju je vodio Antun Jandera u kojoj su tiskana dva velika djela Baltazara Adama
Krelia, De Regnis Dalmatiae, Croatiae,
Slavoniae Notitiae Praeliminares i Historia
cathedralis ecclesise Zagrabiensis
. Isusovci su kroz cijelo vrijeme svoga djelovanja u Zagrebu imali svoju tiskaru. U njoj je 1742.
tiskan velik Sunik-Jambreiev etverojezini rjenik Godine 1774. poznati beki tiskar Ivan
Toma Trattner otvorio je tiskaru u Zagrebu, u kojoj su tiskane i prve hrvatske novine na
njemakom jeziku
Kroatischer Korrespondent

3/4
HRVATSKA PISANA KULTURA - 18. stoljee

. U njegovoj su tiskari tiskani prvi prirunici puke medicine lijenika Ivana Krstitelja Lalanguea.
Trattnerovu je tiskaru 1794. kupio zagrebaki biskup Maksimilijan Vrhovac i u njoj tiskao knjige
svojih prijatelja: Matije Petra Katania,Andrije Blakovia, Josipa ipuai drugih autora. Biskup
Vrhovac je svoju tiskaru prodao ili ustupio urjaku Antunu Novoselu. Njegova je tiskara do
1825., tj. u razdoblju od 30 godina, tiskala oko 200 knjiga.

U Osijeku vjerojatno ve 1735. radi tiskara u franjevakom samostanu. Mnogo je ivlja


djelatnost zaslunoga osjekog tiskara Martina Divalta ija tiskara poinje s radom 1775. Ona je
tiskala njemake, latinske, ali i hrvatske knjige; izmeu ostalih Marijana Lanosovia, Matije
Petra Katania, Antuna Kanilia, Matije Antuna Relkovia i Stjepana Relkovia, ali i drugih
pisaca.

Novi poetak tiskarstva u Rijeci ima se zahvaliti ehu Karletzkom, koji je osnovao tiskaru
koja je poela s radom 1779. Prva sauvana hrvatska knjiga iz te tiskare je Pisme koje se
pivaju pod svetom misom
(1790.), ali najvanije je bilo izdanje
Epistola i evanelja
(1824.), poznatija kao avet kojim su se sveenici sluili jo u XX. stoljeu. Slino je bilo i s
njegovim izdanjem Kaieva
Rituala
.

U Zadru je prva tiskara zasvjedoena u XVIII. stoljeu, ali o njoj nemamo nikakvih drugih
vijesti, osim da je utemeljena. U tiskari obitelji Battara 1806. tiskaju se prve hrvatske novine na
hrvatskom i talijanskom jeziku Kraljski Dalmatin Il Regio Dalmata.

Tiskarstvo u Dubrovniku vezano je uz obitelj Occhi, koja u Dubrovniku tiska drugo izdanje
Dellabellina talijansko-hrvatskoga i hrvatsko-talijanskoga rjenika, ali i neka djela dubrovakih
pjesnika. Njegov nasljednik Antun Martecchini doao je u Dubrovnik nakon pada Mletake
Republike. Martecchini je izdavao i hrvatska i latinska djela hrvatskih pisaca, a meu velikim
njegovim ostvarenjima bilo je tiskanje Gundulieva Osmana (1826.) i trei dio velikoga Stullijeva
rjenika Vocabolario
italiano-illirico-latino
(1810.).

4/4

You might also like