HRVATSKA PISANA KULTURA - 19.

stoljee

akademik Josip Bratuli akademik Stjepan Damjanovi

HRVATSKA KNJIEVNOST DO SREDINE XIX. STOLJEA

Hrvatsku knjievnost s prijelaza iz XVIII. u XIX. stoljee, sve do tridesetih godina toga
stoljea, pratila je kriza u kojoj se nalazila i cijela Hrvatska podijeljena, rascjepkana, bez
kulturnoga sredita. Hrvatski narodni preporod, s ilirstvom kao kratkotrajnim pokretom, uspio je
u ilirskom imenu objediniti sve hrvatske pokrajine: Dalmaciju, sredinju Hrvatsku, Slavoniju,
Dubrovnik i Istru, te Hrvate iz Bosne i Hercegovine. Ujedinjenje je bilo u jeziku, knjievnosti i
politikoj volji da se ivi zajedno. Onovremenoj hrvatskoj italakoj publici, onoliko koliko je
postojala, dostatni su bili kalendari, molitvenici i sline knjige jer je hrvatski jezik odavno bio
potisnut iz kola i trebalo mu je ponovno otvoriti prostore u drutvenom i politikom ivotu u
kolstvu, kulturi, upravi, politikom i privatnom ivotu.

To je vrijeme kad se i hrvatsko/horvatsko i ilirsko ime skladno i sukladno izmjenjuju i

nadopunjuju. Zagrebaki krug naglaava hrvatsko ime (Brezovaki, Mahanovi, Nagy, Gaj,
toos) dok se u ostalim krajevima preteno koristi ilirsko ime.

Sva su ta nastojanja urodila opom eljom za radom na zajednikom poslu, a to je afirmacija

hrvatske nacije. Da se to to uspjenije provede, posluile su pjesme budnice. Slavni zavretak
takvoga pjesnikoga i narodnoga promiljanja znamenita je pjesma Antuna Mihanovia Horvats
ka domovina
, objavljena 1835. Najpopularnija je ipak bila pjesma koja se mogla i skladno pjevati
Horvatov sloga i sjedinjenje
Ljudevita Gaja s poetnim stihovima:
Jo Horvatska ni propala
. Ta je domoljubna pjesma potakla brojne nasljedovatelje te su budnice postale nezaobilaznom
knjievnom modom.

Nakon to su utemeljene itaonice u Karlovcu, Varadinu i Zagrebu, Domorodno teatralno

1 / 13
HRVATSKA PISANA KULTURA - 19. stoljee

drutvo i Hrvatsko-slavonsko gospodarsko drutvo, upravo u krilu Zagrebake itaonice

osnovana je Matica ilirska 1842. Iste godine poinje izlaziti Kolo, koje ureuju Stanko Vraz,
Ljudevit Vukotinovi i Dragutin Rakovac. Kolo je otvorilo stranice zrelom stvaralatvu i ve u
prvom broju izlazi Demetrovo G
robniko polje
. 1840. u Zagrebu su tiskane
ulabije
,
ljubezne ponude za Ljubicu
Stanka Vraza, a 1841. izali su
Glasi iz dubrave eravinske
. Posljednja je njegova zbirka pjesama objavljena za ivota
Gusle i tambura
, tiskana u Pragu 1845. Pjesnitvo je u tome vremenu imalo prevagu nad prozom. Izrei svoje
rodoljubne osjeaje bila je patriotska dunost. Pjesme piu i objavljuju u asopisima ili u
zasebnim knjigama Ljudevit Vukotinovi, Ivan Kukuljevi Sakcinski, Ivan Trnski, Ognjeslav
Utjeenovi Ostroinski. Meu njima vrlo se rano istakao te ih zasjenio Petar Preradovi.
Njegovi
Pervenci
tiskani su u Zadru 1846.

Pripovijestima se javlja znatan broj knjievnika, prvenstveno u Danici, ali i u almanahu Iskra
(1846. 1848.). Vie zbirka pripovijedaka napisao je Ljudevit Vukotinovi, a posebno znaenje
imala je njegova dvosveana knjiga
Proastnost ugarsko-hrvatska
(1844.). Javljaju se i knjievnice: prva knjiga "
ilirske
" knjievnice Dragojle Jarnevi zove se
Domorodne povijesti
(1843.). Dvije knjige putopisne proze doivjele su pun uspjeh:
Pogled u Bosnu
Matije Maurania, koja je objavljena anonimno 1842., i
Putositnice
Antuna Nemia, objavljena kao djelo A. N. Gostovinskog 1845. Poseban je dogaaj u povijesti
preporodnih zbivanja bilo objavljivanje Gundulieva
Osmana
. To je prva objavljena knjiga Matice ilirske, a sam tekst iz vie rukopisa (prema jedinom dotada
tiskanom izdanju iz 1826.) priredili su Antun i Ivan Maurani, Ivan Kukuljevi Sakcinski i drugi
ilirci. Pjevanja koja nedostaju ispjevao je Ivan Maurani nadopunivi tako taj slavni spjev. Iste
godine Matica ilirska izdala je i drugu knjigu Demetrovih
Dramatikih pokuenja
, u kojoj je tiskana drama
Teuta
. Ve prije je Ivan Kukuljevi Sakcinski tiskao svoju dramu

2 / 13
HRVATSKA PISANA KULTURA - 19. stoljee

Juran i Sofija
, koja je izvedena u Sisku (1839.) i Zagrebu (1840.) s velikim uspjehom. Kad je u almanahu
Iskra
1846. izaao spjev Ivana Maurania
Smrt Smail-age engia
(
Smrt engi-age
), domaa je knjievnost imala to pokazati i svom itateljstvu i svijetu. Bio je to vrhunac
Mauranieva pjesnikoga uspona, ali i zreli klasini plod nove hrvatske knjievnosti.

Uoi odlunih dana revolucionarne 1848. Hrvatska se izborila za svoj jezik, u knjievnosti i
Saboru, objavljene su knjige koje su potvrivale da je taj jezik sposoban za knjievno stvaranje,
za upravu, za novinstvo, za drutvenu i politiku djelatnost. Kad je Bachov apsolutizam pokuao
ponititi stvoreno na knjievnom i drutvenom planu, to vie nije bilo mogue. Knjievnici
"ilirskoga" i preporodnoga razdoblja prestali su se baviti knjievnou te su se posvetili
znanostima, ili su zautjeli, ali prvo razdoblje konstituiranja hrvatske nacionalne ideje, s jezikom
i knjievnou, kao dovrenim procesom, bilo je iza njih.

HRVATSKA KNJIEVNOSTDRUGE POLOVICE XIX.STOLJEA RAZDOBLJE

REALIZMA

Nakon pada Bachova apsolutizma i propasti jo jednoga pokuaja germanizacije, u

Hrvatskoj je dolo do otrjenjenja s obzirom na ciljeve i ideale prethodnoga, preporodnoga
razdoblja. Ilirska se ideja posve istroila i nju je privremeno zamijenila jugoslavenska ideja,
mnogo odreenija s obzirom na kulturnu ulogu i politike ciljeve. Promicatelji jugoslavenske
ideje smatrali su da je Hrvatska dobila vanu ulogu meu Junim Slavenima na kulturnom i
znanstvenom polju.

Knjievnost e od toga vremena biti promatra ivota, njegovih pojavnosti na drutvenom,

gospodarskom i politikom obzorju. Jasna je bila uloga knjievnosti i znanosti u ivotu naroda.
Jugoslavenska akademija, utemeljena 1866., brinut e se za znanosti i njihovo meunarodno
prezentiranje u svojim sredinjim edicijama, Radu i Starinama, ali e ubrzo biti pokrenut i niz St
ari pisci hrvatski
. Godine 1868. utemeljeno je Drutvo sv. Jeronima sa zadaom izdavanja dobre i jeftine knjige i

3 / 13
HRVATSKA PISANA KULTURA - 19. stoljee

irenja te knjige u iroke slojeve hrvatskoga naroda. Nakon izbora za predsjednika Matice ilirske
1874. Ivan Kukuljevi Sakcinski mijenja njezino ime te se ta najstarija hrvatska kulturna
ustanova otada naziva Matica hrvatska. Te je godine stupila na snagu i obveza pohaanja
pukih kola u Hrvatskoj, a poelo je raditi moderno Zagrebako sveuilite.

Hrvatska knjievnost u razdoblju protorealizma (1865. 1880.) i realizma (1881. 1895.)

ima otvorene oi za sve drutvene, kulturne i politike promjene kroz koje je hrvatsko drutvo
prolazilo, pritisnuto Hrvatsko-ugarskom nagodbom i procesima kroz koje su prolazili i drugi
narodi Monarhije i Europe. Najvaniji je asopis toga razdoblja Vienac, posebice dok ga je
ureivao August enoa (1874. 1881.). Velik dio knjievnih tekstova objavljen je najprije na
stranicama toga asopisa, a tek poslije ta su djela objavljena u knjigama. Drugi asopisi, vani
za hrvatsko knjievno stvaralatvo, pravaki su listovi:
Hrvatska vila
,
Sloboda
,
Hrvatska
, a zatim i oni koji nisu bili tako snano politiki obojeni:
Nae gore list
,
Dragoljub
,
Slavonac
u Poegi,
Slovinac
u Dubrovniku,
Novi viek
u Splitu,
Iskra
u Zadru,
Nada
u Sarajevu. Novine takoer pomau knjievnoj produkciji jer u njima, osim feljtona, eseja i
prikaza, izlaze kritike koje prate knjievna djela i usmjeravaju knjievnu djelatnost prema
visokim europskim uzorima. Posebice su u tome poslu bile vane dnevne novine
Obzor
i vladine
Narodne novine
. Studentski almanasi:
Hrvatski dom
,
Hrvatska
,
Velebit
,

4 / 13
HRVATSKA PISANA KULTURA - 19. stoljee

Zvonimir
takoer su pozornica za prve objavljene radove novele, pjesme i rasprave. Slino i kalendari.

U razdoblju protorealizma sredinja je osobnost August enoa i cijelo se to razdoblje s

pravom naziva njegovim imenom. Povijesnim romanima (Zlatarovo zlato, Seljaka buna, Dioge
nes ,K
letva
) stekao je naslov
oca hrvatskoga romana
. On je stvarao i odgajao odanu itateljsku publiku. Pripovijetkama
Karanfil s pjesnikova groba
,
Prosjak Luka
,
Prijan Lovro
zahvatio je snano i u drutvenu zbilju. Jo vie se to ogleda u ne posve uspjenoj drami
Ljubica
, a najvie u feljtonima
Zagrebulje
.

enoinu nedovrenu Kletvu dopunio je Josip Eugen Tomi, neto mlai pisac od enoe, ali
vie nego on vezan uz romantiarsku poetiku. Ipak drutvena kritika probija i u njegovu djelu;
dodue smjetena je u povijest, posebice u romanu Udovica ili u
bliu prolost u romanu
Melita
. U romanu
Zmaj od Bosne
iskazao je stalan interes hrvatskoga drutva za susjednu Bosnu.

Evgenij Kumii, roenjem Istranin, a politikim stavovima prava, uz povijesne romane s

tezom protiv Rima, Bea i Budima (Kraljica Lepa i Urota Zrinsko-Frankopanska) jedan je dio
svoga romanesknoga opusa posvetio zaviaju Istri:
Zaueni svatovi
i
Jelkin bosiljak
, a drugi kritici graanskoga drutva koje tek nastaje:
Olga i Lina
,
Gospoa Sabina

5 / 13
HRVATSKA PISANA KULTURA - 19. stoljee

. Svoj odnos prema austrijskoj okupaciji Bosne izrazio je u snanoj proturatnoj autobiografskoj
reportai
Pod pukom
. Njegov pokuaj uvoenja naturalizma u hrvatsku knjievnost znamenitom raspravom
O romanu
(1883.) ostaje samo nacrt.

Ante Kovai i Ksaver andor Gjalski roeni su iste 1854. godine. Prvi je brzo zasjao svojim
talentom, a drugi je do knjievne slave dolazio sporo, ali je u knjievnosti ostao dugotrajno.
Kovai je upozorio na otvorene probleme svoga vremena: na suprotnost selo grad, na
odrastanje mlade inteligencije u uvjetima koji gue i zatiru neprilagoene, posebice u dravi
koja funkcionira kao sudska registratura s mnotvom nerijeenih problema. U registraturi, u liku
Ivice Kimanovia mnogi su prepoznavali svoj ivotni put, iako je roman izrazito
autobiografskoga odreenja. Ksaver andor Gjalski za svoga dugog ivota objavio je velik broj
romana i pripovijedaka, pratei zbivanja prvenstveno u XIX. stoljeu, jednako kad opisuje
krucijalne povijesne dogaaje (
Osvit
,
Za materinsku rije
) ili kad opisuje suvremene prilike (U
noi
,
Janko Borislavi
). Ipak su najbolja njegova ostvarenja pripovijesti sabrane u knjizi
Pod starimi krovovi
(1886.). Kad se ponovno vratio pripovijesti, bio je to opet knjievni uspjeh:
San doktora Miia
(1890.) ili jo kasnije
Ljubav lajtnanta Milia
.

Josip Kozarac, daleko od sredita knjievnih zbivanja, umar vezan za prirodu i zemlju, u
romanima Mrtvi kapitali (1890.) i Meu svjetlom i tminom (1891.) opisao je Slavoniju u novim
drutvenim i gospodarskim odnosima. Bio je fin psiholog, posebice u opisu enskih likova (
Tena
,
Oprava
). Njegova
Slavonska uma
uzorna je proza: izrazom i jezikom, ugoajem i porukom.

6 / 13
HRVATSKA PISANA KULTURA - 19. stoljee

Posljednji je velik realistiki romanopisac hrvatske knjievnosti XIX. stoljea Vjenceslav

Novak. Napisao je velik broj romana i pripovijesti, a bavio se i muzikom teorijom. Njegovi Poslj
ednji Stipanii
(1899.) jesu
najbolje i najpomnije izveden hrvatski roman XIX. stoljea
(Ivo Frange). Socijalna nota ogleda se posebice u brojnim njegovim pripovijetkama (
U glib
,
Iz velegradskog podzemlja
).

Pjesnitvo u razdoblju realizma imalo je dvostruk zadatak: urediti konano prozodijske

probleme koji se jo ponegdje postavljaju i izrei svoju rije u vremenu. Tek je titanska pojava
Silvija Strahimira Kranjevia oznaila i kraj prethodnoga razdoblja i otvorila vrata novoj poeziji,
s istinskim pjesnitvom u izrazu, nadahnuu i poruci.

Dramsko stvaralatvo isprva je na tragu ilerovske tragedije (Franjo Markovi, Ante Tresi
Pavii). Drame piu i Kumii i Kozarac i Derenin, ali tek e Vojnoviev Ekvinocij (1895.)
navijestiti novo razdoblje preko naturalizma do moderne.

Knjievna kritika spremno prati domau knjievnu produkciju: kada je ta kritika akademska,
profesorska i onda kada istrauje estetske domete, ona ima snaan oslonac u pozitivizmu te je
jo uvijek na tragu filolokoga polazita (Ibler, repel, Pasari, J. edomil).

HRVATSKA KNJIEVNOST U DOBA MODERNE

Hrvatska je moderna posebno razdoblje u hrvatskoj knjievnosti (i umjetnosti), na prijelazu iz

XIX. u XX. stoljee. Poetke moderne vezivalo se za znamenit dogaaj spaljivanje maarske
zastave na Trgu bana Jelaia 16. listopada 1895. Na elu povorke studenata bio je Vladimir
Vidri, kasnije jedan od najpopularnijih pjesnika moderne. Ipak, knjievnost moderne nekoliko je
godina starija od toga studentskoga prosvjeda protiv bana tiranina Dragutina Khuena
Hdervryja. Prvi tekstovi koji pokazuju odmak od realizma i najavljuju novi knjievni senzibilitet

7 / 13
HRVATSKA PISANA KULTURA - 19. stoljee

tiskani su nakon 1890. Tako je znamenita Leskovarova novela Misao na vjenost objavljena u V
iencu
1891. Za njom slijede
Katastrofa
1892.,
Poslije nesree
1894., a dvije godine poslije 1896. i roman
Propali dvori
.

Studenti su osueni na tamnice i otjerani sa Zagrebakoga sveuilita. Studij su nastavili u

Pragu, Beu i Mnchenu te su iz tuine jasnije mogli ocijeniti stanje u Hrvatskoj, u kulturi,
politici, gospodarstvu. Pogled im je bio uprt u sredite europske umjetnosti i knjievnosti toga
doba Pariz. asopisi koje pokreu mladi Hrvatska misao, Novo doba u Pragu, Hrvatski
salon , ivot,

Hrvatski ak
u Zagrebu i
Mladost
u Beu okupit e nove knjievne stavaraoce: pjesnike, pripovjedae, esejiste. Knjievnost se
okree ovjeku i njegovoj osobnosti: nadi i strahovima, strastima i nemirima. Lirika
Knjige Boccadoro
Milana Begovia na jedan, a Nazorove
Slavenske legende
na drugi nain obje izale 1900. pokazuju svu bogatu raznolikost interesa mladih. Dramska
knjievnost s
Ekvinocijem
(1895.) i
Dubrovakom trilogijom
(1903.) Ive Vojnovia prekinula je sa starom beivotnom dramom i obogatila se klasinim i
poticajnim izrazom. Slijedi Kosorov
Poar strasti
, a zatim niz Galovievih drama, a i drugi pisci piu uspjena dramska djela (Tuci, Kamov).
Vitalizam Nazorovih pjesma i posebice njegovi soneti u zbirci
Hrvatski kraljevi
te pjesme iz zbirke
Nove pjesme
(1913.) odredit e i drugaiji odnos prema domovini, narodu, drutvu i sebi. Vrijeme je to kad se
otkriva i dijalektalno kao nezatomljeno vrelo posebnih jezinih mogunosti: kajkavski i akavski
izriaj prepoznat je kao plodna sastavnica hrvatskoga knjievnoga izriaja (Nazor, Domjani,
Galovi).

8 / 13
HRVATSKA PISANA KULTURA - 19. stoljee

Hrvatska moderna slua, gleda i ui ne vie toliko na tradiciji, domaoj i stranoj, nego na
novome to se upravo stvara i ostvaruje u velikim europskim knjievnostima, posebice
francuskoj. Mato u pripovijetkama, kritikama, esejima, a zatim i pjesmama, pokazuje put kojim
hrvatska knjievnost treba krenuti: biti u dosluhu sa svijetom ali posve svoja. Slijede ga Vladimir
Vidri, Tin Ujevi, Janko Poli Kamov, Fran Galovi i drugi. Zbirka Mlada hrvatska lirika (1914.),
s dvanaestoricom mladih pjesnika, kraj je puta kojim se hrvatska knjievnost usmjerila prema
europskim uzorima, ostajui unato tome snano svezana s hrvatskim prilikama kao svojim
prirodnim stanitem, koje treba opisivati ali i mijenjati.

Razvitak hrvatskoga jezika u XIX. stoljeu

Jedno od vanih jezikoslovnih pitanja bilo je pitanje pravopisa i prilagodbe grafije latinskim
slovima za hrvatski fonoloki sustav. Rasprave i elje prethodnika okrunio je Ljudevit Gaj
jedinstvenom knjiicom Kratka osnova horvatsko-slavenskog pravopisanja. Izala je dvojezino
na hrvatskokajkavskom i njemakom jeziku:
Kurzer Entwurf einer kroatisch-slavischen Ortographie
, 1830. U poetku je knjiica prola nezapaeno, ali kasnije su se na nju mnogi pozivali. Unato
jezinom i pravopisnom nejedinstvu Hrvati su se ipak i ranije, ali napose u prvoj polovici XIX.
stoljea, osjeali jedinstvenim narodom (natio). Pravopisom su ujedinjena kulturna nastojanja
na cjelokupnom hrvatskom prostoru, a i Slovenci su nakon Hrvata prihvatili "
gajicu
".

Nametanje maarskoga jezika u hrvatske urede i kole te u javni ivot, koje traje od 1790. do
revolucionarne 1848., u Hrvatskoj je urodilo svijeu o potrebi uvoenja hrvatskoga jezika u
javni slube, upravu, kolstvo i u Hrvatski sabor. Sve do 1847. bio je latinski jezik slubeni jezik
u hrvatskom Saboru, uspjeno spreavajui da Maari uvedu svoj jezik. Gajeve Novine
horvatske i
njihov knjievni prilog
Danica Horvatska, Slavonska i Dalmatinska
od 1835. utrle su put staroj tenji hrvatskih kulturnih radnika i pisaca da se uspostavi i usustavi
jedinstveni jezik za sve Hrvate.

Ilirskim jezikom objedinjen je cjelokupni prostor na kojem ive Hrvati. Kad je ilirsko ime

9 / 13
HRVATSKA PISANA KULTURA - 19. stoljee

bilo zabranjeno, proces ujedinjenja ve je bio zavren, a odlukom Sabora iz 1847. da se

hrvatski jezik uzdigne na ast diplomatikog jezika zavrena je i borba za ime hrvatskoga
jezika, koji se tako od toga vremena i poinje nazivati.

Jezinu situaciju u XIX. stoljeu moemo podijeliti u dva dijela: prvi pripada hrvatskom
narodnom preporodu i rezultatima koji su postignuti u to vrijeme, a drugi je dio obiljeen
jezikoslovnim raspravama meu predstavnicima filolokih kola (zagrebaka, zadarska, rijeka,
hrvatski vukovci). Godine 1836. prela je Gajeva Danica s kajkavtine na tokavtinu, to se
jezikoslovno moe interpretirati kao uklanjanje posljednjega velikog dvojstva na putu prema
zajednikom jezinom standardu. Pritom ne bi bilo dobro pomiljati da je onodobna kajkavtina,
kao jezini sustav, bila inferiorna tokavtini; naprotiv, na njoj su ostvarena funkcionalno
raznolikija djela nego na tokavtini, ali protiv njezina izbora za temelj hrvatskoga standarda bili
su politiki i zemljopisni uzroci. Preporoditelji su dokinuli tradicionalnu viestoljetnu viejezinost
hrvatske knjievnosti jer je i latinski prestao biti njezinim izrazom. Hrvatski je preporod
uspostavio jezino jedinstvo u Hrvata. Politike okolnosti omoguile su da se to jedinstvo
postigne relativno brzo i bez trzavica i da jezina problematika dobije po vanosti ono mjesto
kakvo nikada u hrvatskoj povijesti nije imala. Postizanje jedinstva uope ne znai da je
izgradnja opehrvatskoga standarda zavrena: ostat e pitanja kojima e se u drugoj polovici
stoljea baviti filoloke kole, ali pokrajinske su tenje dole upravo za narodnoga preporoda u
podreen poloaj u odnosu prema opehrvatskima.

Hrvatske filoloke kole nudit e svoja rjeenja za probleme koji su ostali nakon preporoda.
Ta su se rjeenja ticala odnosa prema jezinoj starini, prema netokavskim elementima u
zajednikomu knjievnom jeziku i prema (i)jekavsko-ikavskom dvojstvu. Rijeku kolu vodio je
Fran Kurelac i ona je zastupala miljenje da bi osnovicu hrvatskoga knjievnoga jezika trebali
initi elementi zajedniki svim slavenskim jezicima. Zadarski je krug vodio Ante Kuzmani, koji
je nastojao da knjievni jezik bude to blii pukom izriaju i branio je tokavsku ikavicu. Drao
je da je ona najrasprostranjenija u hrvatskom narodu, da povezuje Dalmaciju, Bosnu i Slavoniju
i da je u novije vrijeme na njoj ostvarena znaajna knjievnost (Grabovac, Kai Mioi,
Relkovi, Katani, Kanili, dio bosanskih franjevaca itd.). Pozivao se i na to da je njome
ostvaren drugi, tada najnoviji, prijevod Svetoga pisma Ivana Matije karia (1858. 1861. u
dvanaest knjiga).

Zagrebaka filoloka kola branila je standardizaciju koja vodi rauna o tome da je hrvatska
tradicija tronarjena, pa ne treba braniti kajkavskim i akavskim elementima da kadto uu u
knjievni jezik. No, ta je kola bila premona nad drugim dvjema po osposobljenosti strunjaka,
koji su se zalagali za njezin program i njezin e silazak uslijediti tek kada se pojavi nova
skupina, tzv. hrvatski vukovci. Oni su se ukljuili i u pravopisne i u jezine rasprave te su svoja
jezikoslovna gledita uglavnom usklaivali s onima srpskoga filologa Vuka Stefanovia
Karadia. Znanstveni su vrhunac hrvatskih vukovaca Maretieva Gramatika i stilistika

10 / 13
HRVATSKA PISANA KULTURA - 19. stoljee

hrvatskoga ili srpskoga jezika

(1899.) i Broz-Ivekoviev
Rjenik hrvatskoga jezika
(Zagreb, 1901.). Korpus za istraivanja sveli su uglavnom na Karadieva i Daniieva djela, a
njihovu tezu o jednom jeziku jednoga naroda s dva imena podrala je khuenovska maaronska
politika.
Serbokroatizam
e od tada do naih dana ostati kamen smutnje za hrvatske i srpske filologe i knjievnike te za
svjetsku slavistiku.

Novija standardoloka istraivanja dre da se slubeni status hrvatskoga jezika u zadnjim

desetljeima XIX. i prvima XX. stoljea mora promatrati kroz pet veim dijelom posve odjelitih
sociopolitikih situacija (Marko
Samardija). To su ona u civilnoj Hrvatskoj i Slavoniji, u kojima se odvija glavnina
standardizacijskih nastojanja u XIX. stoljeu i ona u hrvatskoj i slavonskoj vojnoj granici
karakteristina po tome to je njemaki slubeni jezik praktino sve do razvojaenja za bana
Ivana Maurania (1873.) i sve dotad se vana hrvatskajezikoslovna pitanja jedva tiu toga
podruja. Trea je situacija u Dalmaciji, u kojoj se status hrvatskoga jezika poeo poboljavati
za francuske vladavine (1806. 1813.), a trajno bolje prilike nastupile su 1870. nakon pobjede
Narodne stranke na izborima za Hrvatski sabor. etvrta je situacija u Istri, u kojoj e hrvatski
jezik dugo biti samo svakodnevno komunikacijsko sredstvo hrvatskoga puka, a slubeni je jezik
talijanski. U slubene e se prostore hrvatski useljavati vrlo sporo (jedan od svijetlih trenutaka je
utemeljenje hrvatske gimnazije u Pazinu 1899.). Peta je situacija u Bosni i Hercegovini u kojoj
su od 1878. u upotrebi dva slubena jezika: njemaki i
jezik koji se u poetku razliito naziva: bosanski jezik, bosanski zemaljski jezik, zemaljski jezik,
hrvatski jezik, srpsko- hrvatski jezik, hrvatsko-srpski
(M. Samardija). Zadnja dva desetljea u hrvatskom e jezikoslovlju vukovska koncepcija biti
posve premonom i zbog politikih razloga i zbog strune opremljenosti svojih predstavnika i
takvo e se stanje nastaviti i poetkom XX. stoljea.

Tiskarstvo, nakladnitvo i knjiarstvo u XIX. stoljeu

Sve do poetka XIX. stoljea najvei broj hrvatskih knjiga tiskan je izvan Hrvatske. U
nastojanju za oivljavanjem kulturnoga, gospodarskoga i vjerskog ivota u Zagrebakoj biskupiji
Maksimilijan Vrhovac 1794. kupuje tiskaru da u njoj tiska knjige potrebne sveenicima,
uiteljima i trgovcima. Godinu dana prije svoje smrti biskup Maksimilijan Vrhovac prodao je

11 / 13
HRVATSKA PISANA KULTURA - 19. stoljee

Novoselsku knjiaru Franji Suppanu (1826.), koji ve od poetka stoljea vodi knjiarski obrt u
Zagrebu. Obitelj Suppan/upan odigrala je znatnu ulogu u ilirskom pokretu, odnosno u
izdavatvu hrvatskoga narodnog preporoda. Izdala je velik broj hrvatskih knjiga i prije i nakon
Gajeve reforme latinikoga slovopisa. Prije preporoda djela: T. Miklouia i I. Kristijanovia;
nakon 1835. knjige J. Drakovia, T. Blaeka i I. Kukuljevia Sakcinskoga. Prva tri godita
Gajeve Danice tiskana su takoer u toj tiskari, uz koju je djelovala knjiara i izdavaka kua.

Tiskaru i knjiaru Dominika Fracassa u Zadru preuzeo je 1803. Anton Luigi Battara,
najpoznatiji i najzasluniji zadarski tiskar i izdava. Za vrijeme francuske uprave u njegovoj se
tiskari tiskaju prve novine na hrvatskom jeziku, koje su izlazile dvojezino (talijanski i hrvatski) Il
Regio Dalmata Kraljski Dalmatin
(1806. 1810.). Za vrijeme hrvatskoga narodnog preporoda u Dalmaciji u ovoj tiskari tiskana je
i
Zora Dalmatinska
(1844. 1849.) i druga izdanja: A. Kaia Mioia, T. Babia, P. Preradovia.

U Karlovcu je prvu tiskaru osnovao Gapar Weitz 1809., a od 1822. kao tiskar i izdava
javlja se Ivan Nepomuk Prettner. Nakon pada Bachova apsolutizma tiskaru i knjiaru u Karlovcu
otvara Albel Luki i u njoj tiska svoj asopis Glasonoa. Ostali su karlovaki tiskari: Ghilardi,
Ascherfeld, Sagan, Reich, Fogina i drugi.

1838. Ljudevit Gaj dobio je dozvolu da moe osnovati tiskaru u Zagrebu. Njegova je tiskara
preuzela tiskanje Narodnih novina i Danice, ali i drugih knjiga, jednako suvremenih pisaca kao i
djela starije, posebice dubrovake batine. Tiskara Ljudevita Gaja tiskat e u kasnijim godinama
i suvremene autore i djela knjievne batine: Vraza, toosa, Ivana i Matije Maurania,
Demetra, Bogovia, Preradovia, Rakoga, Kvaternika i drugih.

O tiskanju i prodaji knjiga u burnim godinama ilirskoga pokreta brinu se itaonice, koje se u
to vrijeme osnivaju u veim gradovima Hrvatske i Slavonije: u Varadinu, Karlovcu, Zagrebu,
Osijeku i drugdje.

U Zagrebu djeluju i drugi izdavai, tiskari i knjiari. 1860. tiskaru i knjiaru osniva Antun
Jaki. Njegova je tiskara bila opremljena latininim i glagoljinim slovima te starim i novim
irilinim pismenima. 1871. u Zagrebu je osnovana Dionika tiskara, nastojanjem i novanom
pomoi biskupa J. J. Strossmayera. 1889. Dionika tiskara tiskala je najvei broj knjiga i Matice
hrvatske i Jugoslavenske akademije, a imala je i vlastitu bogatu nakladniku djelatnost,

12 / 13
HRVATSKA PISANA KULTURA - 19. stoljee

posebice otkad je od Matice preuzela izdavanje Vijenca. Dok je Matica hrvatska izdavala knjige
za graanski stale, za ire narodne slojeve brinulo se Drutvo svetoga Jeronima, utemeljeno
1867. Ono je do Prvog svjetskog rata izdalo vie od 2 milijuna knjiga koje su uglavnom stigle na
selo i postale pravo puko tivo. Jeronimska je
Danica
tiskana u nakladi od 100.000 primjeraka.

Velik je i uspjean put prolo tiskarstvo i nakladnitvo u XIX. stoljeu: od nekoliko tiskara
koje na poetku stoljea tiskaju vrlo malo hrvatskih knjiga, do situacije koncem stoljea kad
gotovo svaki vei grad ima svoju tiskaru i knjiaru, a vie se gotovo i ne tiskaju knjige na tuim
jezicima, nego samo na hrvatskom. Od sredine stoljea stvarana je i italaka publika, koja ima
svoje novine, asopise, pisce i biblioteke, a gotovo da nema kue u kojoj se ljudi ne drue s
knjigom. Knjiga je bila vrlo cijenjena kao glasnik novih spoznaja, ali jo i vie kao glas pobjede
nad neznanjem, zapostavljenou i nejednakou. Hrvatska pisana rije istisnula je njemake
knjige u sredinjoj Hrvatskoj i Slavoniji, a talijanske u Dalmaciji i Istri.

13 / 13