Toliko, ukratlc, b pojedinim prilozima.

Kako se vii, neki su plastinije, n e

ki zgusnutije obraeni. Naravno, nemogue je oekivati i zahtijevati da po
jedini prilozi budu kompletne studije. No ne moe im se porei studijski i struni
karakter. To najbolje pokazuju brojni navodi i najnovija teoloka literatura
kojom su se autori sluili. U tom smislu predmetna ozbiljnost i aktualnost ove
knjige iako u pojedinim odjeljcima predstavlja samo odreeni presjek i
informaciju predstavljaju ozbiljan prilog informiranju i razvoju nae
hrvatske katolike misli. I zbog toga je moramo pozdraviti i preporuiti na
emu opinstvu. Jer, ovakva kakva je naa je! A to joj je velika prednost.

VELIKE RELIGIJE SVIJETA

Zivko Kusti, Velike religije svijeta, Mala knjinica Kane, Kranska sada
njost, Zagreb, 1974.

Dragi Dimbeg f

Stara kao i ljudski rod, religiozna svijest se tijekom nae povijesti socioloki
uvrivala i vjerski kodificirala u raznim religioznim oblicima u velikim reli
gijama mae historije. Neke su se manje ili vee religiozne zajednice i formacije
tijekom povijesti mijenjale i iezavale, druge su se raale i razvijale tako
da je factum religiosum stalno bio prisutan na naoj zemaljskoj kugli. tovie,
na to se danas esto zaboravlja, velike su religije, vremenski i prostorno
ustaljene, oblikovale povijest i kulturu, pojedine nacije i mentalitete. injenica
je naime da su stare izumrle civilizacije i uljudbe, kao i ove danas irom
globusa, bile bitno odreene religijskim tumaenjem i religioznim nazionom,
dotino vjerskim mentalitetom religija u ijem su se krilu raale i odnjihale.
Na hrvatskom jezinom podruju nema na alost dovoljno literature o velikim
religijama svijeta, ni onim davno zaboravljenima, ni ovim koje su i danas
vitalne, ako izuzmemo kranstvo. Vrlo malo znamo, i vrlo se malo govori i
pie, pa i u naim teologijama i teolokoj literaturi, o starodrevnim istonim
religijama, o njihovtoj prirodnoj religioznosti i humanistikoj praksi. Ni o musli
man,skotj religiji boja nam je na dohvat ruke, jer je dio nae sredine, nemamo
dovoljno znanja i literature, iako ije hvalevrijedno hrvatsko izda nije K urana
(Stvarnost, Zagreb, 1969) i Smailagieva Klasina kultura islama, I (Zagreb,
1973) t e a i niz vrijednih glasila brae Muslimana.
Upoznavanje religija, meutim, ima veliko drutveno i povijesno znaenje.
Budui da (je ba religiozna svijest, kako smo spomenuli, imala vanu ulogu pri
stvaranju kultura i mentaliteta, nuno je bar neko poznavanje doitinih reli
gijskih sustava dia bi se mogao shvatiti duh i poruka odreenih sviijetova i
kultura. Nemogue je, na pr., stvarno upoznati muslimanski sviijet bez pozna
vanja muslimanske religije, idove bez poznavanja idovske religije, kao i
daleke istone nacije i kulture bez poznavanja njihovih vrlo starih i vrlo
humanih filozofsko-religijskih sustava.
Zbog svega toga zaista smo zahvalni naem katolikom piscu i novinaru Zivku
Kustiu na nijegovtorj informativnoj knjizi Velike religije svijeta kiao i Kran
skog sadanjosti koja ju je izdala.
Ova zanimljiva sinteza velikih dananjih religijskih sustava pregled je u stvari
danas najznaa(jniijih i najbrojnijih religija: hunduizma, budizma, konfucijev-
stva i maoizma, te islamske religije, idovske vjere i kranstva.
Vjetim, jednostavnim stilom i jasnim iskazom pisac ukratko izlae zaetke
i povijesni razvoj, diotino glavne poruke i zasade pojedinih religija. Kusti
je svoju knjigu namijenio irokom itateljstvu, stoga niije iao u pojedinosti i
sustavna izlaganja; zadovoljio se je reportanim, novinarskim nainom izvje

187
 tavanja. Drugim rijeima, na autor ne tei za znanstvenim i kritikim stilom,
nego za jasnoom i, to je vrlo vano, za obj aktivnou informacije.
Svakoj religiji Kusti prilazi s dubokim potovanjem i ozbiljnou. Jer svaka,
istie ion, prua ili nastoji pruiti odgovore na najdublja pitanja koja ovjek
postavlja pred zagonetkom svioga ivota i svoje sudbine. Svaka na svoj nain
nastoji ovjeku dati snage dia podnese bol, svjetlo za estitiji ivot, okrepu pred
licem smrt i . . . Zato svaka religija, zakljuuje Kusti, zasluuje da je s po
tovanjem prouajemo (7). S potovanjem stoga i na autor pristupa spome
nutim religijama.
Za nae je opinstvo svakako najzanimljiviji dio koji obraduje istone religije;
budizam, hunduizam i konfucijevstvo, zbog toga to su nam te religije doista
vrlo malo poznate. A znaaljne su to i velike religije; stare su vie tisuljea
i ijo su i danas viitalne. Na mahove se ini da su to veliki etiki ili, bolje,
humanistiki moralni sustavi, kioji na temelju ljudske mudrosti i prosvijetljene
religiozne intuicije poniru u sudbinska pitanja ovjeka i u mistinom zrenju
ljudske sudbine prelaze u svijet religijske i religiozne stvarnosti. Nedovoljno
diferencirane u svotjim shvaanijima Bitka, odnosno Boanstva, i prekogrobnog
ivota ove su religije vie okrenute ivotnoj mudrosti nego religioznoj inspi
raciji. Nphiova introvertiranost i irenistika pasivnost otkrivaju ivotni smisao
u vlastitom samosvladavanju i kreposnom ivljeniju, ne zanima ih vanjski svi
jet koliko unutarnja svi jest; draa im je religiozna mistika i asketska praksa
nego teoretsko kodificiranjje moralnih i teoloko-filozofskih zasada. Velik broj
sekta i boanstava stvara od istonih religija iroku, ali tihu rijeku smirenosti
i povjerenja u ovozemaljsku i prekogrobnu sudbinu ovjeka, pa ma kako bila
muna i neizvjesna.
Hvale je vriljedno to je autor u ovoj knjizi donio nekoliko odlomaka izvornih
tekstova iz hinduistike, budistike, konfucijevske i taoistike religijske lite
rature. Susreemo se tako, iako samo u odlomcima, s bogatom starom reli
gijskom mudrosti Dalekog Istoka.
Istim arom i objektivnosti, kojima je pristupio istonim religijama, Kusti
pristupa i idovskog religiji. U kratkim potezima otkriva njihov povijesni tok
i temeljne religiozne poruke. O kranstvu, budui da nam je ono dovoljno
poznato, pisac ne raspravlja potanje, nego ga se dodiruje samo u osnovnim
postavkama vjere i nade.
Na kralju bismo posebno pohvalili autorovu nepristranost, objektivnost u izla
ganju. Jer, iako nas upozorava da je to pogled iz kranstva (94), odmah
dodaje da je svaka religijja u svojoj izvornosti lijepa, svaka je umjetnina
ljudskog duha i ponos ovjeanstva (94).
Moramo poaliti to ova Kustieva knjiga nije vea i iserpnijja, ali moramo
i potvrditi dia je i ovakva kakva je vrijedna informacija i, to je svakako
vano, putokaz za nove radove i kritike sinteze na tom podruju.

OD KOMPROMISA DO LJUBAVI
Ivan Golub, Od kompromisa do Ijubavi, Kranska sadanjost, Zagreb, 1975.
Domagoj Subi

Prof. Golub je dobro poznat naem opinstvu. esto se javlja, gotovo u svim
naim revijama, i istodobno objavljuje samostalna djela. Nedavno je sabrao
nekoliko svojih lanaka o nekima se svojedobno vodila rasprava na stra
nicama Kane i KS ih je izdala pod zajednikim naslovom Od kompromisa

188