Kompromitovanost intelektualnih potencijala i psihotini
poremeaji
Pie : Helena Rosandi, psihoterapeut-mr klinike psihologije
00 inShare
Rije inteligencija potie od latinske rijei inteligere, to znai shvatiti,
razumjeti. Pod inteligencijom prije svega podrazumijevamo sposobnost shvatanja problema i njihovog rjeavanja, te sposobnost prilagoavanja u cilju ostvarenja odreenog cilja, kao i sposobnost samokontrole.
Inteligencija zavisi od velikog broja razliitih, specifinih sposobnosti, prije
svega govornih, kognitivnih, motornih i socijalnih. Uobiajena je i podjela na verbalnu inteligenciju (sposobnost korienja simbola), praktinu ili manipulativnu inteligenciju (sposobnost manipulisanja objektima) i socijalnu inteligenciju (sposobnost snalaenja u socijalnim situacijama). Postoji izraena tendencija da se sve pomenute sposobnosti razvijaju do slinog stepena. Meutim, nalaze se odstupanja od ovog opteg pravila, kada mogu da postoje teka oteenja jedne sposobnosti (recimo govora).
Mentalna retardacija se definie kao stanje zaustavljenog ili nepotpunog
psihikog razvoja, koje se naroito karakterie poremeajem onih sposobnosti koje se pojavljuju tokom razvojnog perioda i koje doprinose optem nivou inteligencije, kao to su kognitivne, govorne, motorne i socijalne sposobnosti. Mentalna retardacija je prilino esta u optoj populaciji. Epidemioloka istraivanja pokazuju da priblino 1%-2% cjelokupne populacije pati od ovog poremeaja. ee je zastupljena kod mukaraca, nego kod ena.
Etiologija i patogeneza mentalne retardacije je raznolika. Niz razliitih
nasljednih i/ili sredinskih faktora, putem razliitih patogenetskih mehanizama, oteuju mozak i dovode do zaustavljanja ili nepotpunog psihikog razvoja. Oni mogu djelovati intrauterino (prije roenja), na samom poroaju ili kasnije, sve do uzrasta 16-18 godina, kada se zavrava razvoj inteligencije.
Infekcije, intoksikacije hemijskim supstancama u trudnoi, u prva tri
mjeseca ivota ploda daju teke posljedice koje se mogu manifestovati tekom mentalnom zaostalou. Tokom poroaja inioci koji predstavljaju faktor rizika su teak ili produen poroaj sa oteenjima nervnog sistema i anoksijom mozga (prekid dotoka kiseonika). Poslije roenja inioci koji mogu prouzrokovati mentalnu retardaciju su: traume glave, infektivne bolesti, nepovoljni i nestimulativni uslovi za rast i razvoj, kao i nepovoljni psihosocijalni inioci. Zbog nedovoljne integracije razliitih funkcija centralnog nervnog sistema javlja se nezrelost nervno-miinih sktruktura, slaba diferencijacija funkcija i siromaan emocionalni i socijalni razvoj, to su karakteristike disharmoninog razvoja linosti. Ovakav razvoj dovodi do visokog rizika za nastanak poremeaja ponaanja i psihotinih poremeaja u ovoj populaciji. Mentalni poremeaji mogu da budu znaajan, ak i primaran faktor koji limitira funkcionisanje osoba sa mentalnom retardacijom, njihov kvalitet ivota, i njihovu adaptaciju na ivot u zajednici.
Mentalna retardacija kao vid zastoja razvoja linosti najee se ispoljava
kompromitovanom organizovanou aktivnosti u socijalnom polju to esto dovodi do neuobiajenih pojava ponaanja i mentalnog funkcionisanja. To prouzrokuje nerazumijevanje izmeu okruenja i linosti osobe sa mentalnom retardacijom, a time i do konfliktnih situacija kojima se dekompenzuju i osnovne mogunosti ponaanja ovih osoba. Karakteristike osoba sa intelektualnim ogranienjima su: poveana osjetljivost, brze smjene raspoloenja, depresija, difuzna agresivnost, brz zamor pri pokuaju uenja i radu, povremeno povieno raspoloenje, razdraljivo ponaanje, psihogeno uzrokovani psihotini oblici ponaanja. Ova stanja se smiruju sa odreenim stavovima vaspitaa sa kojima su u stalnom kontaktu uz medikamentu terapiju. Tretman ove djece i odraslih zahtijeva razumijevanje i prihvatanje ovih pojava, sasvim specifino iskustvo vaspitaa, staratelja, psihologa i psihijatra, i posebno specijalistiko usmjerenje. Oblici ue specijalizacije psihologa i psihijatara za rad na polju emocionalnih poremeaja i poremeeja ponaanja kod djece i odraslih sa mentalnim hendikepom danas su ve ustaljeni u zapadnoevropskim zemljama.