You are on page 1of 9

Univerzitet u Istonom Sarajevu

SAOBRAAJNI FAKULTET
DOBOJ

PROSTO HARMONIJSKE OSCILACIJE


ENERGIJA KOD PROSTO HARMONIJSKIH OSCILACIJA
MATEMATIKO I FIZIKO KLATNO
AMORTIZOVANE OSCILACIJE
PRINUDNE OSCILACIJE, REZONANCIJA
POJAM PRITISKA I SILA POTISKA

Seminarski rad iz:


FIZIKE

Studenti:
Mentori:
Dragan Doli 626/13 Prof. Dr Dragoljub
Mirjani
Goran Dijak 627/13 Mr Zoran urguz-
asistent
Doboj, Novembar 2013. god.

SADRAJ

UVOD...............................................................................
..................................... 2
1.
FOTOMETRIJA .......................................................................
...................... 3
1.1 FOTOMETRIJSKE
VELIINE .................................................................. 4
1.1.1 Svjetlosni
fluks .............................................................................
...... 5
1.1.2 Jaina
svjetlosti ........................................................................
.............. 5
1.1.3
Osvjetljenost .....................................................................
...................... 6
1.1.4
Osvjetljaj ........................................................................
........................ 6
1.1.5.
Sjaj...............................................................................
.......................... 6
1.2
FOTOMETRI .........................................................................
...................... 7
2.GEOMETRIJSKA
OPTIKA ............................................................................
.. 8
2.1 Odbijanje (refleksija)
svjetlosti .................................................................... 8
2.2 Prelamanje
svjetlosti ........................................................................
............ 9
2.3 Totalna
refleksija ........................................................................
................ 10
3. OPTIKI
INSTRUMENTI .......................................................................
...... 11
3.1
LUPA ..............................................................................
........................... 11
3.2
MIKROSKOP .........................................................................
................... 12
3.3
DALEKOZORI ........................................................................
.................. 12

UVOD

Fotometrija je oblast optike koja se bavi mjerenjem intenziteta svjetlosti koju


svjetlosni izvori emituju u prostoru, kao i karakteristikama svjetlosnih izvora.
Fotometri su instrumenti koji se primjenjuju za uporeivanje svjetlosnih
fluksova.
Geometrijska optika se bavi prouavanjem zakona irenja i odbijanja
svjetlosnih zraka.
Pod optikim instrumentima podrazumijeva se kombinacija optikih
sistema, ogledala, dijafragmi, prizmi i ostalih dijelova, koji imaju zajedniki
zadatak da daju to jasnije likove predmeta koji se pomou njih preslikavaju.

1. FOTOMETRIJA

Fotometrija je oblast optike koja se bavi mjerenjem intenziteta svjetlosti


koju svjetlosni izvori emituju u prostoru, kao i karakteristikama
svjetlosnih
izvora.
Budui da je svjetlost energija, moe se gooriti o koliini svjetlosne
energije Q, koju zrai jedan izvor svjetlosti.
Koliina svjetlosne energije koju izvor zrai u svim pravcima u
jedinici
vremena, naziva se tok ili fluks
e
energije, tj.

e
=

[W]
Svjetlosno zraenje koje ljudsko oko moe da vidi naziva se vidljiva
svjetlost. Za prosjean organ vida interval talasnih duina vidljive
svjetlosti
pokriva podruje 380 780 nm.
Osjetljivost ljudskog oka za svjetlost razliitih talasnih duina nije
jednaka i izraava se tzv. funkcijom vidljivosti v() (sl. 1) .
Osjetljivost
normalnog ovjeijeg oka na svjetlosne talase razliitih talasnih duina
data je
krivuljom vidljivosti ili krivuljom spektralne osjetljivosti oka.

Slika 1 Funkcija vidljivost

Geometrijska optika se bavi prouavanjem zakona irenja i odbijanja


svjetlosnih zraka.
Pod svjetlosnim zracima podrazumijevaju se prave linije koje su normalne
na talasne povrine.
Skup zraka svjetlosti ini snop. Ako se zraci snopa sijeku u jednoj taki,
snop se naziva homocentrian i njemu odgovara sferna povrina.
Sredina kroz kojuse iri svjetlost se naziva optika sredina. Ako je brzina
svjetlosti u neoj sredini manja, onda je ta sredina optiki gua, a ako je brzina
svjetlosti u sredini vea, onda je sredina optiki rjea.

1.1 FOTOMETRIJSKE VELIINE

Postoje dvije vrste jedinica za mjerenje fotometrijskih veliina:


1. Objektivne (energijske), koje se odnose na objektivna mjerenja
energijskih veliina,
2. Vizuelne (subjektivne), koje se odnose na djelovanje vidljive
svjetlosti na oko posmatraa.
Fotometrijske veliine su:
1. Svjetlosni fluks
2. Jaina (intenzitet) svjetlosti
3. Osvjetljenost (iluminacija)
4. Osvjetljaj
5. Sjaj

1.1.1 Svjetlosni fluks

Svjetlosni fluks se definie kao proizvod funkcije vidljivosti i


energetskog fluksa zraenja:

()

Ako ukupni fluks zraenja izvora oznaimo sa

, a ukupni svjetlosni
fluks sa

, onda moemo definisati svjetlosnu efikasnost izvora K kao


kolinik svjetlosnog fluksa i energentskog fluksa zraenja:

Jedinica za svjetlosni fluks je 1 lumen (1 lm).


Lumen je svjetlosni fluks koji emituje takasti svjetlosni izvor
jaine 1
kandela (1cd) unutar prostornog ugla od jednog steradijana.

1.1.2 Jaina svjetlosti

Jaina svjetlosti ili svjetlosni intezitet I je brojno jednaka svjetlosnom


fluksu koji je emitovan u jedinini prostorni ugao:

Ako jaina svjetlosti izvora ne zavisi od smjera, izvor se naziva


izotropan. Za izotropan takasti izvor je:

Svjetlosni izvor ima jainu od jedne kandele ako emituje svjetlosni


fluks od jednog lumena u prostorni ugao od jednog steradijana.

1.1.3 Osvjetljenost
Osvijetljenost (iluminacija) E je brojno jednaka svjetlosnom fluksu koji
pada na jedinicu okomite povrine i izrava se u luksima (1 lx):
Luks je osvijetljenost povrine od 1 m
2
na koju pada
ravnomjerno rasporeen svjetlosni fluks od jednog lumena.

1.1.4 Osvjetljaj

Osvjetljaj ili sjaj

je kolinik svjetlosnog fluksa

koji dobijamo sa
povrine

[1

]
Lumen po kvadratnom metrnu je emitancija povrine od 1 m
2
sa koje
se zrai svjetlosni fluks od 1 lumena u svim pravcima i to sa jedne
strane
povrine.

1.1.5. Sjaj

Sjaj (luminacija) L elementa povrine u nekom pravcu je odnos


inteziteta svjetlosti koju dati element emituje u tom pravcu i projekcije povrine
tog elementa na ravan normalnu na taj pravac.

Nit je sjaj svjetlosnog izvora jaine 1 cd sa povrine od 1 m


2
u pravcu
koji je normalan na tu povrinu.
Savreno difuzna povrina zrai svjetlost podjednako u svim pravcima.
Sjaj savreno difuzne povrine je jaina odbijene svjetlosti po jedinici
povrine, a jednaka je u svim pravcima.

1.2 FOTOMETRI

Fotometri su instrumenti koji se primjenjuju za uporeivanje svjetlosnih


fluksova. Dijele se na vizualne i objektivne. Vizualni fotometri se zasnivaju na
reagovanju oka, a objektivni koriste: fotoosjetljivi sloj, fotoelement,
fotopojaava, termoelement itd.
Primjer fotometra je Bunzenov fotometar sa masnom mrljom. Sastoji se
od lista bijele hartije razapete na jednom okviru sa masnom mrljom u
sredini,
najbolje od stearinske (parafinske) svijee (sl. 2).

Slika 2
Princip rada sa ovim fotometrom je sledei. Izvori koji se uporeuju postave se
sa razliitih stana zaklona i pomijerenjame izvora od zaklona podesi se
takvo
osvjeteljenje povrine da mrlja iezne. Tada je osvijetljenost zaklona od
oba
izvora jednaka, pa vai:
I
1
: I
2
= r
1
2
: r
2
2

2.GEOMETRIJSKA OPTIKA

Geometrijska optika se bavi prouavanjem zakona irenja i odbijanja


svjetlosnih zraka.
Pod svjetlosnim zracima podrazumijevaju se prave linije koje su normalne
na talasne povrine.
Skup zraka svjetlosti ini snop. Ako se zraci snopa sijeku u jednoj taki,
snop se naziva homocentrian i njemu odgovara sferna povrina.
Sredina kroz kojuse iri svjetlost se naziva optika sredina. Ako je brzina
svjetlosti u neoj sredini manja, onda je ta sredina optiki gua, a ako je brzina
svjetlosti u sredini vea, onda je sredina optiki rjea.

2.1 Odbijanje (refleksija) svjetlosti

Pri padu svjetlosti na povrinu nekog materijala dio svjetlosti se


odbija
(reflektuje). Refleksiju zraka svjetlosti od ravnih povrina, poput ravnog
ogledala, opisuje zakon refleksije:
Ugao upada svjetlosti jednak je uglu refleksije svjetlosti.
=
'

Slika 3 Odbijanje svjetlosti


9
2.2 Prelamanje svjetlosti

Prelamanje, ili lom svjetlosti je promjena pravca kretanja svjetlosti


usljed promjene brzine svjetlosti. Dogaa se na graninim povrinama
izmeu
dvije sredine razliitih optikih gustina. Upadni i prelomni zrak zajedno
sa
normalom lee u istoj ravni. Kada svejtlosni zrak prelazi iz optiki
rjee u
optiki guu sredinu upadni ugao je vei od prelomnog. Ako svjetlosni
zrak
prelazi iz optiki gue u optiki reu sredinu upadni ugao je manji od
prelomnog (sl. 4).
A B C

Slika 4

A) Prelmnje svjetlosti pri prelzu iz optiki rjee u optiki guu sredinu


B) Prelmnje svjetlosti pri prelzu iz optiki gue u optiki reju sredinu
C) Grnini ugo

Odnos sinusa upadnog ugla 1 i ugla prelamanja 2 srazmjeran je odnosu


faznih brzina (v1 / v2), a obrnuto srazmjeran odnosu indeksa prelamanja
(n2 /
n1).

10

2.3 Totalna refleksija

Pojava da pri prijelazu svjetlosti iz optiki gue u optiki rjeu


sredinu
svjetlosni zrak ne moe uvijek proi u ooptiki rjeu sredinu, nego da se vraa u
istu sredinu, naziva se totalna refleksija. Najvei upadni ugao , za
koji je
prelomni ugao 0 , zove se granini ugao totalne refleksije.

2.3.1 Primjena totalne refleksije


Na prelamanju svjetlosti i totalnoj refleksiji zasnivaju se neke pojave u
atmosferi, usljed ega se na izvjesnim mjestima vide obrnuti likovi
predmeta
kao u ravnom ogledalu. Ova pojava se naziva fatamorgana.
Ftmorgn je optik pojv u tmosferi nstl inverzijom
temperture u kojoj se n dlekom horizontu jvlj invertovn lik
udljenog
objekt. Ponekd se vidi i lik objekt ko i nekoliko nizmjeninih
likov
objekt i njegovog ogledlskog lik.
Pojava totalne refleksije iroko se koristi u optikim instrumentima za
promjenu pravca svjetlosnih zraka. To se postie pomou prizmi za totalnu
refleksiju. To su trostrane prizme ije su baze pravougli trouglovi i one se
primjenjuju kod periskopa (sl. 6).

Slika 5

11

Na principu totalne refleksije radi i vodi svjetlosti ili optiki vodi (sl. 6).
Savijen tap od stakla ili nekog drugog prozirnog materijala moe nam posluiti
da prenesemo svjetlo iz jednog na drugo mjesto. Idneks loma vodia opada
od
centra prema povrini pa se zbog totalnih refleksija na slojevima vodia
skoro
svo svjetlo koje ue na jednom, izlazi na drugom kraju. Umjesto jednog moe se
upotrijebiti snop fleksibilnih vlakana i tako dobiti svjetlosni kablovi.

Slika 6
3. OPTIKI INSTRUMENTI

Pod optikim instrumentima podrazumijeva se kombinacija optikih


sistema, ogledala, dijafragmi, prizmi i ostalih dijelova, koji imaju zajedniki
zadatak da daju to jasnije likove predmeta koji se pomou njih preslikavaju.
Optiki instrumenti koji slue za poveanje vidnog ulga su:
1. lupa
2. mikroskop
3. dalekozori
Uveanje optikog instrumenta se definie kao odnos tangensa ugla ()
pod kojim se vidi predmet kroz optiki instrument i tangens ugla () pod kojim
se vidi predmet bez optikog instrumenta, odnosno golim okom. Prema tome
uveanje U optikog instrumenta je:
U =

3.1 LUPA

Lupa je najprostiji optiki instrument. To je sabirno soivo male arine


daljine, obino od 1 do 10 cm.
12

Pri posmatranju predmeta kroz lupu, lupa se moe drati sasvim uz oko
ili u ruci ispred predmeta na rastojanju manjem od ine daljine lupe.
Najvee
poveanje koje se postie lupom iznosi 25 puta, a postizanje veih
poveanja
koriste se optiki (2000 puta) i elektronski mikroskop (50.000 puta).

3.2 MIKROSKOP

Mikroskop je optiki instrument koji slui za posmatranje bliskih


predmeta, koji su toliko sitni da ih ne moemo vidjeti golim okom niti
lupom.
Mikroskop se sastoji iz dva kombinovana soiva: objektiva i okulara. Objektiv
je soivo koje je okrenuto predmetu, a okular je soivo uz koje posmatra stavlja
svoje oko. Svaki mikroskop oma izvjesnu granicu razlaganja dviju bliskih
taaka ili, kako se to kae, ima ogranienu mo razlaganja.
Savremena fizika je omoguila da se upotrebom elektronskih zraka
umjesto svjetlosnih ostvare supermikroskopi, kod kojih uveanje likova
iznosi
od 10.000 do 50.000 puta. To su eletrkonski mikroskopi, koji se zasnivaju
na
zakonima elektronske optike.
3.3 DALEKOZORI

Optike instrumente koji slue za uveanje vidnog ugla udajenih


predmeta nazivamo dalekozorima, durbinima ili teleskopima. Dalekozori mogu
biti refraktori i relfektori.
Dalekozori refraktori su optiki instrumenti koji slue za posmatranje
udaljenih predmeta, a kod kojih se likovi dobijaju prelamanjem
(refrakcijom)
svjetlosti. Obino ih nazivamo durbinima ili dogledima.
Dalekozori reflektori su optiki instrumenti koji slue za posmatranje
udaljenih predmeta, a kod kojih se likovi dobijaju odbijanjem
(refleksijom)
svjetlosti. Obino ih nazivamo teleskopima.
Razlikujemo dvije vrste dalekozora: astronomske dalekozore, koji slue
za posmatrane nebrskih tijela i zemaljske (terestrike) dalekozore, koji slue za
posmatranje udaljenih predmeta na zemlji.

You might also like