You are on page 1of 61

AEROZAGAENJAIUMSKIEKOSISTEMI

Osnovnipojmovi,istorijatimeunardnoekolokipravniokvir
praenjaaerozagaenja
PredavanjeI

JelenaBeloica,februar2017
Silabus
Predavanje_1

Istorijatpraenjaaerozagaenja
Ekolokapolitika
Meunardnoekolokipravniokvir
Zagaivanjeatmosfere:
izvori,
tipovipolutanata,
praenjedepozicijaitrendovi

Efektidepozicija
ISTORIJAT
16611665; XVII vek Evelyn, 1661; Graunt, 1665
tetan uticaj aerozagaenja emitovanih iz industrijskih postrojenja na
zdravle ludi i vegetaciju, kao i transport emitovanih zagaivaa na vee
udalenosti (izmeu Engleske i Francuske) prvi put se pominje 1661.
godine (Evelyn, 1661; Graunt, 1665).

1845; XIX vek


Francuski farmaceut Ducros na osnovu hemijskih analiza atmosferilija u
radu Observation dune pluie acide iz 1845 navodi da su padavine
zagaene sumporom i azotom i po prvi put pominje termin kisele kie
(Ducros, 1845).
1852; XIX vek Robert Angus Smith (18171884)

Engleski hemiar Robert Angus Smith (18171884)


1852. godine u radu On the Air and Rain of
Manchester po prvi put dovodi u vezu zagaenost
vazduha i razvoj industrije u Londonu sa kiselou
padavina na ovom podruju.
U publikaciji Air and Rain: The Beginning of a
Chemical Climatology iz 1872. godine Smith takoe
uvodi termin kisele kie i prikazuje rezultate
hemijskih analiza padavina (kinice) na britanskim
ostrvima u XIX veku, izdvajajui tri zone zagaenja
vazduha u odnosu na udalenost od izvora zagaenja.
U ovoj publikaciji se po prvi put ukazuje na negativan
uticaj kiselih atmosferilija na vegetaciju i materijale,
odnosno autor navodi da kisele atmosferilije izazivaju
oteenja na vegetaciji i materijalima.
Robert Angus Smith je, 100 godina pre nego to su
kisele depozicije prepoznate kao globalan ekoloki
problem, ukazao na vezu emisija tetnih gasova,
atmosferskih procesa i negativnih uticaja kiselih
atmosferilija na ivotnu sredinu.
19071908: Crowther i Ruston u svojim rezultatima (Crowther et Ruston, 1911) obrazlau uticaj
atmosferskih polutanata na zemlite, naglaavajui zagaenost zemlita koja se nalaze u uim
industrijskim zonama grada, kao i negativne efekte kiselih padavina na procese u zemlitu.
1919: Rusnov ukazuje na tetan uticaj sumpora iz atmosferskih depozicija na ubrzan proces
acidifikacije umskih zemlita (Rusnov, 1910; 1917)
1939: ErichsonJones navodi da kiselost padavina dovodi do oslobaanja i spiranja aluminijuma
iz zemlita, dale dospeva u akvatine ekosisteme i postaje toksian po ivotinjski svet

Identifikacijaipraenjekiselihdepozicijakaoproblemaglobalnihrazmeratrajeod60
ihgodinaXXveka
1955:Gorham(CanadaandUnitedKingdom)
1955:Rossby andEriksson(Sweden)
1967:Odn (Sweden)
1975: Helsinki Conference on Security and Cooperation in Europe results in an agreement
concerned about reduction of air pollution as supranational effort.
1980: Ulrich, Association of forest decline with acid deposition.
1982 The Conference on Acidification of the Environment, Stockholm.
1985: The Protocol to LRTAP on Reduction of Sulfur Emissions by 30 percent is concluded,
Helsinki.

70ih godin XX vek posledice visokog sdrj zgujuih mterij u


vzduhu i pdvinm su podstkle nunu i strunu jvnost d se ozbiljno
bvi ovim problemom!
CLRTAP
(ConventiononLongrangeTransboundary AirPollution,1979,Geneva)

Ova konvencija, kao dobar primer meunarodne saradnje (kroz svojih 8


protokola), postavila je granice atmosferskom prekograninom
zagaenju vazduha radi ouvanja zdravstvenog stanja ljudske populacije i
ivotne sredine.

Protokol o smanjenju acidifikacije, eutrofikacije i prizemnog ozona, 1999., Geteborg

Protokol postavlja granine vrednosti emisija S,NOx,VOCsi amonijaka.

5/29/2017 6
CLRTAP/ WORKIN GROUP ON EFFECTS
Internacionalni kooperacioni programi za praenje i procenu
uticaja aerozagaenja
ICP Forests: ICP on Assessment and Monitoring of Air Pollution Effects on Forests

ICP Waters: ICP on Assessment and Monitoring of Acidification of Rivers and Lakes

ICP Materials: ICP on Effects of Air Pollution on Materials, Including Historic and
Cultural Monuments

ICP Vegetation: ICP on Effects of Air Pollution on Natural Vegetation and Crops

*ICP Integrated Monitoring: ICP on Integrated Monitoring of Air Pollution Effects on


Ecosystems

*ICP Modelling and Mapping: ICP on Modelling and Mapping of Critical Loads and
Levels and Air Pollution Effects, Risks and Trends

5/29/2017 7
MCPFE MinistarskakonferencijazazatituumauEvropi

(TheMinisterialConferenceontheProtectionofForestsinEurope)

Ministarska konferencija predstavlja najvii nivo politike inicijative za saradnju koja


ukljuuje 46 (47) zemalja u Evropi s ciljem da se definie i sprovodi zajednika
strategija za zatitu uma i razvoj umarstva u Evropi.
Zapoela je kao regionalna inicijativa 1990. godine, kao politika platforma za
dijalog o Evropskim umama, njihovom stanju i zatiti.

Ministarska konferencija je dinamiki proces koji razmatra nivo najvitalnijih interesa


uma i umarstva u Evropi kao odgovor na tekue i budue izazove.
Prva ovakva Konferencija je odrana u Strazburu 1990. god.; druga u Helsinkiju
1993. god.; trea u Lisabonu 1998. god. etvrta MCPFE je odrana u Beu 2003.
god., 5. 2007 MCPFE u Varavi; 6. Oslu 2011., 7. 2015 Madrid,
.

itav ovaj proces nosi naziv "PANEVROPSKI UMARSKI PROCES"


https://www.youtube.com/
watch?v=9UXrdWVQSL0&f
eature=youtu.be
ODRIVOUPRAVLJANJEUMAMA
(SUSTAINABLEFORESTMANAGEMENT SFM)
Odrivo upravljanje umama predstavlja kompleksan koncept i njegova
sveobuhvatna primena (implementacija) u praksi je veoma teka. Pored
toga, koncept upravljanja je vrlo osetljiv, jer ukljuuje razliite aspekte
umarstva: ekonomske, drutvene i odnos prema ivotnoj sredini.Ovo
podrazumeva obezbeenje naune baze, koja predstavlja sutinski deo
procesa evaluacije. Osnova koja obezbeuje ovaj proces je program
monitoringa, iji rezultati tee:
kontroli kvaliteta uma preko procene zdravstvenog stanja i vitalnosti
umskih ekosistema;
razvoju naina praenja promena biodiverziteta u umama;
podrci za donoenje odluka za upravljanje umama koje obezbeuju
dugoronu zatitu ekosistema, ukljuujui efekte na zemljite i vode.

Rezolucijama MCPFE u Evropi razvijen je sistem kriterijuma i indikatora za


procenu elemenata sistema odrivog upravljanja umama.
Program EU/ICP je prepoznat kao vitalni izvor informacija za kvantifikovanje
pojedinih parametara, iji se dalji razvoj oekuje u bliskoj budunosti.
PANEVROPSKI KRITERIJUMI IINDIKATORI ZA ODRIVO UPRAVLJANJE
UMAMA

Predstavljaju globalni (zajedniki) okvir koji omoguuje voenje umarske politike na


nacionalnom nivou. Razvijeni su u cilju procene i, ukoliko je to mogue, istovremenog
merenja (praenja) procesa odrivog upravljanja umama i zatite biodiverziteta.

Sadre est kriterijuma, 30 kvantitativnih i 101 opisni (kvalitativni) indikatori, s ciljem da se


koriste na nacionalnom nivou. Ovih est kriterijuma predstavljaju konsenzus ostvaren u
Evropskim zemljama kao najznaajnija karakteristika odrivog upravljanja umama.
Prikupljanjem podataka za 30 kvantitativnih indikatora i njihovom analizom utvruju se
promene u okviru svakog kriterijuma, koje su tokom vremena vidljive.
Dodatni, opisni, indikatori (101), ilustruju postojanje instrumenata nacionalne politike i
uslova za poboljanje odrivog upravljanja (gazdovanja) umskim ekosistemima.
Kriterijum 1 Odravanje i odgovarajue poboljanje umskih resursa i njihovo uee u
globalnom kruenju ugljenika
Kriterijum 2 Odravanje zdravstvenog stanja i vitalnosti umskih ekosistema
Kriterijum 3 Odravanje i podsticanje proizvodnih funkcija uma (proizvodnja drveta i
ostalih proizvoda)
Kriterijum 4 Odravanje, konzervacija (zatita) i odgovarajue poboljanje bioloke
raznovrsnosti u umskim ekosistemima
Kriterijum 5 Odravanje i odgovarajue poboljanje zatitnih funkcija u gazdovanju
umama (naroito zemljita i voda)
Kriterijum 6 Odravanje drugih socioekonomskih funkcija i uslova umskih ekosistema
Kriterijum 2:Odravanje zdravstvenog stanja i vitalnosti umskih
ekosistema

Indikator2.1:DEPOZICIJAVAZDUNIHZAGAIVAA(aeropolutanata)

DepozicijavazdunihpolutanatauumskimekosistemimaseodnosinaN,S,baznekatjone
(Ca,Mg,K,Na,Cl) itekemetale

Obrazloenje: Depozicija vazdunih polutanata je glavni faktor stresa iz spoljne sredine koji se
odraava preko promena uslova u zemljitu i tako utie na stabilnost umskih ekosistema.
Direktni ili indirektni nepovoljni efekti depozicije se, takoe, odravaju na zdravstveno stanje
umskog drvea i sastav prizemne vegetacije. Vazduni zagaivai, takoe, predstavljaju
predisponirajui faktor nepovoljnih efekata na umsko drvee u pogledu sue, napada insekata
i gljivinih oboljenja.
Meunarodnabazapodataka:
ICPzaume(nivoII)
EMEP(Kooperativniprogramzamonitoringievaluacijuprenosaaerozagaenjau
Evropi)
Indikator 2.2: STANJE ZEMLJITA

Obuhvata hemijska svojstva zemljita (pH, CEC, C/N, organski C, zasienost


bazama) u umama i umskim podrujima sa aspekta uticaja na aciditet i
eutrofizaciju, prema osnovnim tipovima zemljita.

Obrazloenje: Stanje zemljita je osnovni izvor stabilnosti ekosistema. Acidifikacija


i promene hemijskih svojstava direktno ili indirektno utiu na stanje kruna stabala i
sastav vrsta. Otpornost drvea prema napadima insekata ili bolesti esto je u korelaciji
sa stanjem zemljita. Dalje, stabilnost ekosistema je tesno povezana sa kruenjem
hranljivih materija.

Postojee tendencije acidifikacije i eutrofizacije, zajedno s promenama hemizma


lia/etina dovele su do toga da su mnoga podruja u Evropi ugroena (u Srbiji se, u
tom smislu, istie podruje Crnog Vrha Bor).

Odnos C/N, CEC (kapacitet izmene katjona), pH i organski C su znaajni/kljuni


indikatori za definisanje procesa acidifikacije i eutrofizacije.
Meunarodna baza podataka: ICP za ume (nivo I i nivo II)
Indikator 2.3: DEFOLIJACIJA

Defolijacija jedne ili vie glavnih vrsta drvea u umama i umskim podrujima
klasifikovana je po klasama defolijacije: "srednja", "jaka" i "suenje mrtvo".

Obrazloenje: Defolijacija kruna je indikator procene stanja drvea, mada


uzroci defolijacije mogu biti nespecifini, tako da se teko kvantifikuju.
Meunarodna baza podataka: ICP za ume (nivo I)

Indikator 2.4: TETE U UMAMA

tete u umama i umskim podrujima se dele prema primarnom uzroku


(abiotiki, biotiki i antropogeno izazvani) i tipu ume.
ematski procene efekata aeropolutanta

ZAGA\IVANJE BIOTIKI AGENSI KLIMA


VAZDUHA mikroorganizmi
SO2, Ox, O3, HF insekti
teki
KISELE metali
KIE visoke
temperature
akutne ozlede nedostatak
lia i etina, padavina
erozija SUENJE
SU[ENJE
kutikularnih smola

otvaranje gubitak
stoma vitalnosti

poveanje
transpiracije gubitak lia i etina
smanjenje asimilacije
smanjenje otpornosti
na mraz i tetoine poveanje
transpiraci
je
vodni stres
ispiranje
hranljivih debalans i
materija nedostatak
hranljivih materija
nekroza
kore
promene u
populaciji zemljinih UMA
organizama
ispiranje naruavanje naruavanje
hranljivih uzimanja uzimanja
materija
viak hranljivih materija vode
acidifikacija azota tete na
zemljita osloba|anje mikorizi sua izazvana
patogeni acidifikacijom
toksinih
na
metalnih jona
korenu
Forest Policy in the European Union

2014 Council conclusions on the new EU Forest Strategy, Brussels, 19 May 2014, 9944/14
The Commission adopted a Communication on a new EU Forest Strategy,
2013 accompanied by a Staff Working Document and took note of a Blueprint for the EU
forest-based industries
The Arsenis Report of the environmental committee of the European Parliament gave
2011 a series of recommendations on the follow up of Commission's Green Paper on forest
protection and information.
2010 The Commission adopted the Green Paper on forest protection and information.
The EU Forest Action Plan was adopted on 15 June 2006. It builds on the report on
2006 implementation of the EU Forestry Strategy and consequent conclusions by the
Council.
The Commission has presented to the Council and the European Parliament
2005 a Communication reporting on the implementation of the EU Forestry Strategy
accompanied by a detailed Staff Working Document.
The European Commission presented a Communication on a Forestry Strategy for the
EU
1998
The EU Council adopted a Resolution on a Forestry Strategy for the EU. This
document is considered to be the basic political charter for Community involvement in
forest issues.
The Thomas Report of the environmental committee of the European Parliament gave
1995 a series of recommendations for the development of an European Union (EU) Forest
Policy.
ZAGAIVANJE ATMOSFERE
Sastav vazduha
Hemizam atmosfere, posebno troposfere (prizemnog sloja atmosfere 10 - 15
km), moe se predstaviti na sledei nanin:
Gas Sasraj %
Azot (N2) 78,08
Kiseonik (O2) 20,95
Argon (Ar) 0,93
Ugljendioksid (CO2) 0,035 0,036
Vodena para (H2O) varira
Pratei gasovi (nalaze se u Ozon (O3), vodonik (H2), azotni oksidi
malim koliinama trace (NOx), amonijak (NH3), vodonikcijanid
gaseous): (HCN), metan (CH4), ugljenmonoksid
(CO), formaldehid (CH2O), vodoniksulfid
(H2S), dimetilsulfid (CH3)2S,
sumpordioksid (SO2),
Hloro fluoro ugljovodonici (CFC)x,
hlorovodonik (HCl), metilhlorid (CH3Cl),
metilbromid (CH3Br), metiljodid (CH3J),
neon (Ne), helijum (He), kripton (Kr),
ksenon (Xs) i neki drugi.
Iako se pratei gasovi nalaze u izuzetno malim koliinama, uticaj nekih od njih na hemizam
atmosfere moe biti veoma znaajan, kao naprimer razaranje ozonskog sloja pod dejstvom
hloro - fluoro - ugljovodonika (CFC)x.
VENUS
Zagaenost vazduha, kao faktor koji optereuje
pojedine umske prostore, u lancu uticaja, javlja se,
prema tome, kao predisponirajui inilac, sve do pojave
suenja.

Studije aeropolutanata i efekti razliitih zagaivaa iz


vazduha su multidisciplinarne. U njima su vrlo
znaajno ukljuene i hemija i fizika atmosfere,
meteorologija i klimatologija (ekoklimatologija),
pedologija i hidrologija, bioloke nauke i humanistike
nauke.

Obimne studije aerozagaenja obuhvataju istraivanja


izvora i emitovanja polutanata, njihov transport i
transformacije, depoziciju i uticaj na razliite receptore.
O tome svedoe rezultati brojnih iztraivanja, koja
potvruju da je depozicija sumpornih i azotnih
jedinjenja, kao i tekih metala prela kritini prag za
pojedine umske ekosisteme.

Ovde emo razmatrati najvanije efekte sistema


aerozagaenja koji se odvijaju kroz umske ekosisteme.
ematski prikaz kruenja polutanata:
IZVORI

EMISIJE

TRANSPORT I TRANSFORMACIJA

MONITORING KVALITETA VAZDUHA

DEPOZICIJA ( AKUMULACIJA ) = IZLO ` ENOST ( DOZA )

EFEKTI NA [UMSKE EKOSISTEME


I
EKONOMSK
PRISTUP
PROCENA
DRU
{ TVEN
POLIT O
I -
PRIST ~ KI
UP
Hemija donjeg sloja atmosfere je vrlo dinamina, jer se u njoj formiraju
estice razliitih veliina i odvijaju procesi oksidacije i redukcije.

Troposfera predstavlja medijum oksidacije i redukovani oblici dospeli u taj


sloj zajedniki se transformiu u okside ili kiseline.

Neorganski i organski molekuli oksidiu esto zajedno sa poveanjem


polariteta i rastvorljivosti u vodi.

Tragovi gasova u atmosferi mogu postati veoma rastvorljivi u padavinama.

Prema tome, transport polutanata padavinama je kritian proces bilo za


vrste ili gasovite polutante.
IZVORIITIPOVIZAGAIVAAVAZDUHA

Definicija: Vazduni polutanti su materije koje se javljaju u


troposferi u koliinama koje su vee od normalnih. Ove materije
mogu biti u vrstom, tenom i gasovitom obliku i mogu biti
rezultat prirodnih i antropogenih procesa.

Prirodni izvori vazdunih polutanata su raznovrsni i ukljuuju vulkanske i


druge geotermalne erupcije, umske poare, gasove osloboene iz
vegetacije, estice zemljita i drugih materija koje se prenose vetrom, polen,
spore i rasprene estice morske vode.

Antropogeni izvori su, takoe, razliiti i ukljuuju brojna sagorevanja i


industrijske aktivnosti. Privredni i tehnoloki razvoj, naroito poslednjih
decenija uslovio je, pored krupnih pozitivnih efekata, negativne uticaje na
stanje kvaliteta atmosfere.
Zagaivai vazduha se mogu klasifikovani kao:
primarni i
sekundarni

* estice ili gasovi emitovani direktno u troposferu u velikim koliinama, bilo


prirodnim ili antropogenim procesima, nazivaju se primarni polutanti.
* estice ili gasovi formirani u atmosferi iz prethodno emitovanih u velikim
koliinama, i koji nastaju kao rezultat reakcije izmeu samih zagaivaa,
nazivaju se sekundarni polutanti.

Primarni zagaivai su, takoe, oni koji su u obliku koji je toksian za biljke od
samog izvora, kao sumpor dioksid (SO2); primeri za sekundarne zagaivae su
ozon (O3), drugi oksidanti i kiseli talozi (Legge i Krupa 1986).
U tabeli su navedeni, prema Smith (1990), najvaniji zagaivai vazduha u
vrstom, tenom i gasovitom stanju i njihova podela.

IZagaivaiuvrstomitenomstanju
A. PRIMARNI
1. Neorganski 2. Organski
a) teki metali i drugi elementi a)Spore
b) soli b)Polen
sulfati c)a(istugljenik)
nitrati
amonijum
hloridi
fluoridi
c) kiseline
d) baze
e) razni (praina, estice zemljita)

B. SEKUNDARNI
1. Neorganski 2. Organski
a)jonivodonika(H+) a)kondenzovanihidrokarbonati
b)sulfati(SO42) (alkoholi,fenoli,etri,aldehidi,
c)nitrati(NO3) ketoni,peroksidi,organske
d)hloridi(Cl) kiseline)
e)amonijum(NH4) b)halokarbonati
f)drugijoni c)dikarboksilnekiseline
d)alifatininitrati
e)ostali
U tabeli su navedeni, prema Smith (1990), najvaniji zagaivai vazduha u vrstom,
tenom i gasovitom stanju i njihova podela.

II Gasoviti zagaivai

A. PRIMARNI
1. Neorganski 2. Organski
a)oksidi a)hidrokarbonati
ugljenika(CO,CO2) b)oksidovanihidrokarbonati
sumpora(SO2) c)halokarbonati
azota(NO,NO2,N2O) d)sulfidi
b)halogeni
brom(Br2)
hlor(Cl2)
vodonikbromid(HBr)
vodonik hlorid(HCl)
fluorovodonik(HF)
c)ostali
iva(Hg2)
amonijak(NH3)
vodoniksulfid(H2S)

B. SEKUNDARNI
1. Neorganski 2. Organski
a)ozon(O3) a)peroksiacetilnitratihomologi
b)vodonik peroksid(H2O2) b)halokarbonati
c)azotnakiselina(HNO3) c)N jedinjenja
d)azotastakiselina(HNO2) d)peracetilnakiselina
Primarni zagaivaiizvori, primeri
Sumpordioksid je najvaniji primarni gasoviti zagaiva vazduha. Sumpor
dioksid se javlja prirodno u atmosferi kao rezultat vulkanske aktivnosti, ali su
vaniji industrijski izvori kao to su topionice bakra i sagorevanje uglja za
proizvodnju energije (Tainter i Baker 1996). Sagorevanje uglja sa visokim
sadrajem sumpora proizvodi velike koliine SO2. Oko topionica bakra u brojnim
podrujima u svetu, vegetacija je kompletno unitena kilometrima unaokolo
zbog direktne izloenosti SO2.
Meutim i drugi gasovi, kao to su NOx, HF, SiF4, NH3, Cl2 i freon takoe su uzroci
problema.
Oksidi azota, prethodnici ozona, potiu iz izduvnih cevi automobila i kamiona
(Treshow i Anderson 1989).
Izvor HF su topionice aluminijuma, a NH3 potie iz fabrika urea ubriva,
izlivanja iz tankera i poljoprivrednih aktivnosti kao to su tovilita, naroito
farme za svinje.
Gas hlor obino je rezultat industrijskog curenja gasa ili iz bazena za kupanje, a
freon potie iz friidera i klima ureaja.
vrste estice su drugi glavni tip primarnih zagaivaa, ali vrste estice
uglavnom ne izazivaju ozbiljne probleme kod biljaka (Legge i Krupa 1986,
Treshow i Anderson 1989).
vrste estice se po veliini kreu otprilike od 0,001 do 100 nm i obino su
rezultat industrijskih aktivnosti kao to su proizvodnja cementa i energane na
ugalj.
Pored autoputeva lie biljaka je obino prekriveno vrstim esticama. estice
takoe nastaju putem interakcije zagaivaa u atmosferi.
Glavni zagaivai vazduha koji utiu na drvee i njihovi izvori (Legge i Krupa,(1986)

Zagaiva Izvor(i)
Primarni zagaivai
Sumpor dioksid (SO2) Sagorevanje uglja, rafinerije i upotreba nafte i prirodnog gasa; topljenje i rafinisanje
ruda: bakra, olova, cinka, nikla; vulkanske erupcije
Vodonik fluorid (HF) i silicijum Redukcija aluminijuma, proizvodnja fosfatnih ubriva ili elika, ciglane, fabrike feroemajl,
tetrafluorid (SiF4) rafinerije nafte

Oksidi azota (NOx) Izduvne cevi maina sa unutranjim sagorevanjem; rafinisanje nafte; sagorevanje
prirodnog gasa, mazut za loenje i ugalj; sagorevanje organskog otpada
Amonijak Fabrike urea ubriva, akcidentno izlivanje tankera, kamiona, eleznike nesree
HCl Rafinerije, proizvodnja stakla, spaljivanje, spaljivanje karpi, akcidentno izlivanje,
Hlor (Cl2) sagorevanje PVC-a
Polivinil hlorid (PVC) Isti izvori kao HCl
Vodonik sulfid (H2S) Proizvodnja materijala za pakovanje i iane izolacije
Anaerobno zemljite, jame sa otpadnom vodom, kolektori otpadnih voda
Etilen Hemijska industrija
Freon Klima ureaji, friideri
vrste estice Sagorevanje uglja, benzina, mazuta za loenje; proizvodnja cementa; kreane;
spaljivanje; spaljivanje u poljoprivredi i umama; putevi, naroito autoputevi

Sekundarni zagaivai
Ozon (03) Fotohemijska oksidacija NOx u prisustvu ugljovodonika, ukljuujui prirodne biljne
terpene; ubrizgavanje stratosferskog ozona udarima groma
Peroksiacetil nitrat (PAN) i Fotohemijska oksidacija NO i olefin ugljovodonika
aldehidi

Kisele kie i suvini azot Reakcija SO2 i NO sa vodom u atmosferi formira sumpornu kiselinu (H2S04) i azotnu
kiselinu (HNO3). ubriva i ivotinjske farme, takoe, proizvode viak atmosferskog
azota.
Sekundarni zagaivai:
Glavni sekundarni zagaivai su ozon (Legge i Krupa 1986, Tainter i Baker
1996), kiseli talozi i viak azota (Aber et al. 1995, 1998).
Ozon je najvaniji gasoviti zagaiva vazduha na svetu. Postoji, meutim,
izvestan nesporazum oko korisnih i negativnih uticaja ozona u atmosferi.

+ ozon : U gornjim slojevima atmosfere, ili stratosferi, ozon slui da zatiti


biosferu od izlaganja ultravioletnom zraenju i koristan je.

ozon: Blizu zemljita, ozon je gasoviti zagaiva i u mnogome je rezultat


fotohemijske oksidacije oksida azota iz izduvnih cevi motora sa unutranjim
sagorevanjem u prisustvu ugljovodonika (Legge i Krupa 1986).
Stratosferski ozon se ubrizgava u nii sloj atmosfere putem udara groma, napr., ali
je to neznaajan izvor.
Koncentracije O3 su naroito visoke u oblastima sa velikom solarnom radijacijom i
prometom vozila i gde topografija ograniava kretanje zagaivaa (Olson et al.
1992).
Oblasti sa visokom koncentracijom O3 su napr., na jugu i istoku SAD, u Evropi,
Meksiku, Centralnoj i Junoj Americi i Aziji.
Koncentracije ozona su, takoe, visoke u blizini velikih svetskih metropola.
Kako e se stanovnitvo i upotreba automobila u svetu poveavati, moe se
oekivati da se nivoi O3 stalno poveavaju, ukoliko ne doe do kontrole emisija.
Drugi vaan sekundarni zagaiva vazduha su kiseli talozi (padavine,kisele
kie)(Schulzeetal.1989,Johnsoni Lindberg1992).
Kiseli talozi nastaju interakcijom sumpordioksida i azot suboksida uatmosferi sa
vodenom parom,formirajui sumpornu i azotnu kiselinu.

Nezagaena kia je po prirodi kisela jer


atmosfera sadri u sebi kiseli oksid ugljen
dioksid (CO2) koji se rastvara u vodi (kapima
kie) i daje kao produkt ugljenu kiselinu to
ima za posledicu da je kiselost pH~ 5,6.

UEvropi najnia vrednost ikada


izmerena bila pH ~ 2,4ukotskoj 1974.
godine.

USrbijiuBorukiselostkietakoe
dostieveomamalepHvrednostiizmeu2
~ 3.(Greti,I.)

5/29/2017
TETEKOJEIZAZIVAJUVAZDUNIZAGAIVAI

tete od zagaenja vazduha podeljene su na akutne ili hronine (Tainter i


Baker 1996).

Akutne tete podrazumevaju da su prisutni simptomi nekroze, dok je


hronina teta (npr., smanjen rast) manje oigledna.

Zagaivai vazduha mogu uticati na propustljivost elijske membrane, ubrzati


respiraciju, smanjiti fotosintezu i rast i usporiti fermentaciju (Larcher 1995).

Hronina teta moe nastati na nivou pojedinanog lista ili etine, stabla ili
ekosistema.

Drvee moe oslabiti i postati vie osetljivo na bolesti korena, potkornjake i


insekte defolijatore. Danas su hronine tete od zagaenja vazduha ee od
akutnih teta. Simptomi uobiajenih gasova zagaivaa vazduha prikazani su
u sledeoj tabeli.
ematski procene efekata aeropolutanta

ZAGA\IVANJE BIOTIKI AGENSI KLIMA


VAZDUHA mikroorganizmi
SO2, Ox, O3, HF insekti
teki
KISELE metali
KIE visoke
temperature
akutne ozlede nedostatak
lia i etina, padavina
erozija SUENJE
SU[ENJE
kutikularnih smola

otvaranje gubitak
stoma vitalnosti

poveanje
transpiracije gubitak lia i etina
smanjenje asimilacije
smanjenje otpornosti
na mraz i tetoine poveanje
transpiraci
je
vodni stres
ispiranje
hranljivih debalans i
materija nedostatak
hranljivih materija
nekroza
kore
promene u
populaciji zemljinih UMA
organizama
ispiranje naruavanje naruavanje
hranljivih uzimanja uzimanja
materija
viak hranljivih materija vode
acidifikacija azota tete na
zemljita osloba|anje mikorizi sua izazvana
patogeni acidifikacijom
toksinih
na
metalnih jona
korenu
Zagaivai: Tipini simptomi:
Sumpor-dioksid Izaziva intervenalne nekroze i hloroze liarskih vrsta
drvea i nekroze vrha i etinara; etinari mogu odbacivati
etine pre vremena; visoke koncentracije izazivaju
suenje (uginue)

Ozon Na liarskim vrstama drvea pegavost ili stippling to se


pojavljuje na vrhovima; nekroze vrha (tip), hlorotine
mottling i banding su zajednike za etinare; starije etine
i listovi su osetljiviji prema oteenjima, vodei do
prevremene defolijacije.

Peroksiacetilnitrat Uzrokuje simptome (bronzing) na povrini donjih listova,


(PAN) naroito (vegetables) prizemne vegetacije; takoe,

Uzrokuje intravenalne nekroze drvea kao belog javora


HF (white ash); mlado lie je osetljivije.

Cl2 Uzrokuje marginalne nekroze i hloroze lia liarskih


vrsta i top nekroze i hloroze etinara;
Izaziva sline simptome kao HF.
Stepenteteodgasovitihzagaivaazavisiodsledeihfaktora
(TreshowiAnderson1989):

koncentracijegasa,
izloenostiilidoze,
vrstebiljkenakojudeluje,
makro imikroklimatskihuslovalokaliteta.
U uslovima gde su koncentracije i usvojene doze SO2 veoma visoke na primer, u
blizini topionica bakra moe da doe do akutne tete koja ima za posledicu
suenje (smrtnost).
Sumpordioksid prodire u lie ili etine kroz stome, i, ak i ako su stome
zatvorene, SO2 moe da ue kroz kutikulu (Larcher 1995).
Sa poveanjem usvajanja SO2, javlja se interna acidifikacija, nivo sulfita u
hloroplastima raste i hlorofil se razara.
Visoke koncentracije SO2 dovode do intervenalnih nekroza i, eventualno, do
mortaliteta biljke.

Veina topionica u svetu u ijoj se blizini javljao mortalitet biljaka je zatvorena ili su
redukovane emisije, tako da se dramatini primeri akutnih teta retko javljaju.

Rekultivacija devastiranih podruja je usporena, a u mnogim sluajevima ponovno


uspostavljanje drvenaste vegetacije je oteano, ak i posle 20 godina.
Akutne tete izazvane ozonom, prvi put su determinisane kao pojava ranih 1950tih
godina u SAD, u planinama San Bernandino (Olson et. al., 1992, Miller i McBride,
1990).
Mortalitet drvea je ustanovljen na boru (Pinus ponderosa) jer je ova vrsta
osetljiva na ozon.
Tipine vidljive tete na vegetaciji su od ozona u koncentracijama veim od 80 ppbv.
Za poreenje, kao neugroeno podruje, tipine koncentracije ozona variraju
izmeu 30 i 40 ppbv sa malim promenama tokom dana.
Prema izvetajima ICPF (2008), prizemni ozon vrlo ozbiljno ugroava brojne
umske ekosisteme u Evropi.
Za razliku od poveane depozicije azota i CO2, sadraj prizemnog ozona moe da
redukuje produkciju biomase i proces vezivanja ugljenika.
Dalji negativni efekti ozona mogu se oekivati na diverzitet vrsta ili na druge
procese koji predstavljaju predispoziciju za delovanje drugih faktora stresa na
ume kao to su sue, tetoine, patogeni, umski poari, tete od vetra ili mraza.
Na slici je prikazana distribucija relativnih prekoraenja kritinih nivoa za ume u
Evropi.

Distribucija relativnih prekoraenja kritinih nivoa (1 = 100% prekoraenje)


za ume u 2000. godini za koncentracije bazirane za AOT40 indeks (levo) i
na bazi fluksa AFst1.6 indeksa (desno) (Simpson et al., 2007), COST, 2008
Za razvoj znaajnijeg biolokog pristupa u ovoj oblasti, koristi
se raspoloivi set podataka iz mree monitoringa EU/ICPF Nivo
I i Nivo II, u kombinaciji sa rezultatima intenzivnih istraivanja
efekata ozona na biljke.
PRAENJEEFEKATAVAZDUNIZAGAIVANJA

Prouavanja uticaja i meusobnih veza vazdunih zagaivaa i umskih ekosistema,


odvijala su se kroz nekoliko faza.

U ranoj fazi, istraivanja, kao i mere zatite, bila su usmerena na lokalne zagaivae i
akutne efekte na vegetaciju.

Izvori ovih polutanata su, prvenstveno stacionarnog tipa, nastali u procesu proizvodnje
energije (toplane na fosilna goriva, metalna industrija, proizvodnja olova, nikla, cinka,
elezare, kombinati aluminijuma), kao i druga industrijska postrojenja (cementare,
hemijska industrija, fabrike mineralnih ubriva i dr.)
Uticaji polutanata od ovih objekata na umska podruja ogrniena su na radijus od
desetak kilometara, u smeru preovlaujueg vetra.

Deluju neposredno na biljke, a razmere tih uticaja zavise od izvora polutanta, lokalnih
meteorolokih uslova, reljefa i osetljivosti vegetacije.
U toku poslednjih 40 godina, interes istraivaa je usmeren na kretanje i uticaj
aeropolutanata u regionalnim okvirima. Regionalni karakter je znaajan, pre svega,
zbog toga to polutanti mogu imati uticaj na ume na znatno veem prostoru od
mesta emitovanja.

Regionalni aeropolutanti, iji je uticaj na umske ekosisteme dokazan, ukljuuju:


okside, naroito ozon; elemente u tragovima, naroito teke metale (Cd, Co, Cu, Pb,
Hg, Mo, Ni, V i Zn); kiselu depoziciju, naroito kiseline sumpora i azota.

Ozon i oksidi sumpora i azota pripadaju sekundarnim aeropolutantima, zbog toga


to se sintetizuju u atmosferi, ee nego to se direktno oslobaaju u njoj.
Poto se sekundarni polutanti mogu pojaviti na velikoj daljenosti od mesta
emitovanja i poto sitne estice mogu ostati u vazduhu danima ili nedeljama
vazduni polutanti se mogu transportovati do i vie od 100 ak i do 1000 km od
mesta nastanka.

Daljinski transport regionalnih polutanata moe imati meudravni, meunarodni i


interkontinentalni znaaj.

To znai da su ume izloene njihovom uticaju na prostorima koji zahvataju desetine


hiljada km2.

Zbog toga je u poslednje vreme porasla zabrinutost u vezi s treim nivoom


aerozagaenja globalnim.
Interes drutva u vezi odnosa kontaminacije vazduha i prirodnih resursa, uopte,
se bitno promenio tokom poslednje decenije 20. veka.
Taj interes stimulie istraivanja u smislu razumevanja:
mehanizma stresa koji vazduni polutanti izazivaju na umske ekosisteme,
razvoj sistema monitoringa atmosferske depozicije u umskim podrujima i
bolje shvatanje trekoa vezanih za procenu uticaja jedva primetnog (suptilnog),
dugotrajnog stresa na kompleks umskih ekosistema.
EMEP(EuropeanMonitoringetEvaluationProgrammefor
TransboundaryLongRangeTransportedAirPollutants)
EMEP program, opisuje prekograninu acidifikaciju, eutrofikaciju i
povrinsku koncentraciju ozona kao i za kontrolu zagaenja u Evropi. EMEP
je program trajektorije i razvijen je 1977., a 1979. godine postaje integralni
deo LRTAP konvencje.

Ovaj model se u poetku koristio za uspostavljanje veze izmeu transporta


velikih razmera i poveanja acidifkacije i eutrofikacije, a kasnije poinje da
se bavi i problemom nastanka ozona, transportom i depozicijama tekih
metala i perzistentnih organskih zaga ivaa (tzv. POPs).
Mrea 150x150km, zatim 50x50km, a sada se tei0,1x0,1

EMEP izvetava o emisijama, koncentracijama i depozicijama atmosferskih


polutanata, koliinama prekograninh flukseva. Ovaj program prua dobru
osnovu za dalje procene buduih emisija kao i neophodnih redukcija.
1977. godine je rzvijen progrm
z prenje i procenu prenos
zgujuih mterij EMEP, ovj
progrm se dns nlzi u sklopu
konvencije LRTAP.

5/29/2017
What goes up must come down. Isaak Newton,
DEPOZICIJA VAZDUNIH ZAGADJIVANJA XVII vek

Transfer vazdunih polutanata iz troposfere do komponenti umskih ekosistema ostvaruje


se preko razliitih mehanizama depozicije. Ovi mehanizmi su konvencionalno podeljeni na
vlanu i suvu depoziciju.

Vlana depozicija ukljuuje kretanje rastvorenih gasova i krupnijih estica, uglavnom


dijametra > 20 m, putem padavina (direktno kia, sneg, susneica ili grad; indirektno
magla, izmaglica, inje). Kisele padavine se definiu kao kia ili sneg koje imaju pH < 5,6.

Suva depozicija ukljuuje transfer gasova, vrstih estica (1 20 m) i vrlo sitnih estica (<
1m) do ume ili povrine zemljita. Mehanizam suve depozicije, ustvari, podrazumeva
seriju procesa.
Od katjona koji dospevaju u zemljite kiselim talozima, najvaniji su H+ i NH4+
joni; H+ jon moe da zameni bazne katjone adsorbovane na povrini zemljinih
estica.
U periodu intenzivnog vlaenja, kada su izraeni descedentni tokovi vode u
zemljitu, izmenljivi bazni katjoni se ispiraju, to dovodi do smanjenja pH
vrednosti i stepena zasienosti bazama.
Negativne posledice ispiranja baznih katjona u odreenom stepenu mogu biti
umanjene postepenim oslobaanjem baznih katjona u procesima raspadanja
minerala i stena.
Od anjona najznaajniji su oksidi azota i sumpora koji depozicijom, u vidu
razliitih hemijskih jedinjenja, dospevaju u zemljite.
Nitritni i nitratni joni spadaju u grupu anjona koji se vrlo slabo adsorbuju i lako
ispiraju iz zemljita, pri emu zagauju podzemne vode.
Poveana depozicija azota, moe takoe, da povea kiselost zemljita, u okviru
odreenih procesa.
Meutim, istraivanja pokazuju da depozicija oksida sumpora ima mnogo vei
efekat na ispiranje katjona i acidifikaciju zemljita nego oksidi azota.
Trendkiselihdepozicija
Tokom poslednje tri decenije u okviru podruja EMEP mree ostvarene su znaajne
redukcije emisija SO2, NOx, NH3, a samim tim su smanjene koncentracije ovih polutanata
u depozicjama.
Za period od 19802009 belei se redukcija emisija i depozicija S za 73%, i 65% za period
od 19902009 god. (Torseth et al., 2012).
Za period 19801990 nisu zabeleene promene emisija NOx i sadraja u padavinama, dok
su se za period 19902009 emisije smanjile za 31% a depozicije za 2325%. Ukupne
emisije amonijaka u Evropi smanjene su za 29% od 19902009 (EMEP/ Centre on
Emission Inventories et Projections, CEIP, 2011), sa velikim regionalnim oscilacijama.
Sadraj amonijaka u depozicijama smanjen za 2425%, i to 18% za period 19902000
god., a 14% za period 20002009 god. (Torseth et al., 2012).
U okviru EMEP mree zabeleene su i redukcije sardaja baznih katjona u depozicijama
pre svega kalcijuma. Za period 19802009 redukcija CA iznosi 47%, a za period od 1990
2009 26%.
DepozicijaS iN
TrenddepozicijeS iN
IstonaSrbija

1980 1985 1990 1995 1996 1997 1998 1999 2000 2001 2002

0,25
2003 2004 2005 2006 2006 2007 2008 2009 1 2

0,2

0,15

0,1

0,05

0
Ciklus biogeohemijskog kruenja sumpora i azota karakterie "bioloki
redukovan korak", sa odreenim periodom zadravanja u biocenozi, do
ponovnog vraanja u atmosferu.

S druge strane, teki metali, akumulirani u zemljitu, sporo se udaljavaju, a s


obzirom na trajanje njihovog zadravanja, ovo zagaivanje je, praktino, trajno.
KRUENJE SUMPORA U UMSKOM EKOSISTEMU
Atmosferska
depozicija sumpora
(suva i vla`na) Elemantarni sumpor
(S)
|ubrivo
Sulfatni sumpor
SO 4
Zemlji{na |ubrivo
organska
materija Bakterijska
oksidacija H2S

Sulfatni sumpor
SO 4
Bakterijska
redukcija
Biljni i `ivotinjski Bakterijska
ostaci asimilacija
(imobilizacija) Gubici iz
cilkusa ispiranjem

Usvajanje
biljkama

Gubici iz ciklusa se~om


KRUENJE AZOTA U UMSKOM EKOSISTEMU

Ulazi
Atmosferska
Biolo{ka
depozicija azota
N fiksacija
(suva i vla`na)
Mikroorganizmi
Mikroorganizmi
Zemlji{na Rastvorljivi i Rezerve
organska zemlji{ni Biljka
materija izmennjivi azot
Amonifikacija

(Nitrifikacija) (Denitrifikacija)

NH 4 NO 2 NO 3 NO 2 N 2,N 2O Zemlji{ni
procesi

Gubici u Izlaz
Oticaj Volatilizacija Ispiranje
gasovitom stanju
Efekti kiselih taloga

Obiman program istraivanja efekata kiselih taloga (padavina) u umskim


ekosistemima u Evropi i SAD poeo je 1980-ih. Glavni zakljuci bili su da:

akvatini sistemi su ugroeni u oblastima gde vodotoci i jezera imaju nizak


kapacitet neutralizacije kiselina;

populacije riba su smanjene ili ak desetkovane, naroito u u Skandinaviji i


severoistonim SAD i na istoku Kanade, gde podlogu karakteriu niski
sadraji baza kao to su Ca i Mg;

depozicija sumpora i azota izaziva negativne uticaje na neke veoma


osetljive ekosisteme, posebno na ekosisteme smre-jele na velikim
nadmorskim visinama;

postepeno ispiranje zemljinih hranljivih materija, posebno Ca, Mg i K,


stalnim dodacima (dopunama) putem kiselih kia, to na kraju, utie na reim
ishrane i rast i razvoja drvea (NAPAP 1993, 1998).
ematski procene efekata aeropolutanta

ZAGA\IVANJE BIOTIKI AGENSI KLIMA


VAZDUHA mikroorganizmi
SO2, Ox, O3, HF insekti
teki
KISELE metali
KIE visoke
temperature
akutne ozlede nedostatak
lia i etina, padavina
erozija SUENJE
SU[ENJE
kutikularnih smola

otvaranje gubitak
stoma vitalnosti

poveanje
transpiracije gubitak lia i etina
smanjenje asimilacije
smanjenje otpornosti
na mraz i tetoine poveanje
transpiraci
je
vodni stres
ispiranje
hranljivih debalans i
materija nedostatak
hranljivih materija
nekroza
kore
promene u
populaciji zemljinih UMA
organizama
ispiranje naruavanje naruavanje
hranljivih uzimanja uzimanja
materija
viak hranljivih materija vode
acidifikacija azota tete na
zemljita osloba|anje mikorizi sua izazvana
patogeni acidifikacijom
toksinih
na
metalnih jona
korenu

You might also like