Geiger-Mullerov brojac

Marko Brajkovic

Datum izvodenja vjezbe: 11. 5. 2017.

Sazetak
Opisan je nacin rada i glavne karakteristike Geiger-Mullerovog brojaca. Mjerenjem
broja otkucaja brojaca u jedinici vremena u ovisnosti o naponu odreden je plato brojaca,
uz dobiveno ocekivano ponasanje naponske karakteristike. Na osciloskopu je promatran
signal brojaca i mjerena njegova srednja amplituda te tzv. mrtvo vrijeme i vrijeme opo-
ravka brojaca, cije su vrijednosti u skladu s ocekivanjima. Na kraju je mjerena raspodjela
broja otkucaja u jedinici vremena i dobiveni rezultat usporeden s Poissonovom raspodjelom.
Provodenjem 2 testa utvrdeno je relativno veliko odstupanje od te raspodjele.

1 Teorijski uvod
Uz ionizacijsku komoru i proporcionalni brojac, Geiger-Mullerov brojac je jedan od najpozna-
tijih uredaja za detekciju zracenja koji radi na principu ionizacije plina, a odlikuju ga brzina i
ucinkovitost detekcije.
Geiger-Mullerova cijev se sastoji od metalnog plasta u obliku valjka (negativno nabijenog ili
uzemljenog), koji predstavlja katodu, duz cije se osi kojeg se nalazi pozitivno nabijena metalna
zica, tj. anoda. Cijev je ispunjena plemenitim plinom (najcesce argon ili helij) na tlaku nizem
od atmosferskog. Kada se nabijena cestica nade unutar cijevi ona interagira s cesticama plina
u interakciji nastaje par ionelektron. Dobiveni elektron se zbog elektricnog polja ubrzava
prema anodi, a nastali ion plina se ubrzava ka katodi. Kako elektron ima puno manju masu
brze ce doci do anode. Za dovoljno jako elektricno polje (tj. razliku potencijala anode i katode)
elektron ce imati dovoljno veliku energiju da izazove sekundarnu ionizaciju, cime nastaje novi
par ionelektron, i taj proces se dalje nastavlja izazivajuci lavinu dogadaja. Neki se atomi plina
u sudarima s elektronima ne ioniziraju, nego pobuduju i emitiraju UV foton koji putuje duz osi
anode (ne privlaci ga elektricno polje) i izaziva novu ionizaciju cime se ionizacijska lavina siri
duz anode. Za dovoljno veliki napon, ionizacija ce se prosititi duz cijele anode, cime se gubi
informacija o pocetnoj energiji nabijene cestice, sto znaci da ovaj detektor nije u mogucnosti
razlikovati zracenja razlicitih energija. Unatoc tomu, njegova prednost je u visokoj ucinkovitosti
jer i jedna nabijena cestica u detektoru moze proizvesti mjerljiv signal.
Dok se ionizacija siri duz anode, pozitivni ioni, koji se sporo krecu, su koncentrirani u blizini
anode i zasjenjuju elektricno polje, pa skupljeni elektroni ne prelaze veliku razliku potencijala
i ne dolazi do pojave signala, jer je prag diskriminatora namjesten tako da se manji impulsi
(primarna ionizacija, sumovi) ne detektiraju. To vrijeme u kojem nema detekcije novog signala
je tzv. mrtvo vrijeme. Zajedno s vremenom oporavka, tj. vremenom od pojave novog signala pa
do signala s amplitudom jednakom pocetnom, cini karakteristicna vremena Geiger-Mullerovog
brojaca (zajedno iznose nekoliko stotina s). Ubrzo pocinje lagano sirenje ionskog sloja prema
katodi, ujedno i faza u kojoj ioni prolaze najvece promjene potencijala, tj. impuls na brojacu je
najveci.
Uz plemeniti plin, u cijev se dodaje primjesa organskih ili halogenih para. Njihova uloga je dvo-
jaka umjesto ionizacije oni preferiraju pobudivanje i emisiju UV fotona cime se brze siri ioni-
zacijska lavina duz anode, ali i, vaznije, sprijecavaju visestruke izboje izazvane jednom cesticom.
Naime, ioni bi dolaskom do katode ili emitirali UV fotone (energije umanjene za izlaznu ener-
giju elektrona iz metala) ili direktno izbijali eketrone iz metala oba procesa bi nakon prolaska
isteka tzv. mrtvog vremena izazvala novu ionizacijsku lavinu (lazni dogadaj). Umjesto toga,
dodavanjem gore navedenih para, ioni plina prenose ionizaciju na molekule pare (do katode je
taj prijenos potpun), koje dolaskom do katode visak energije trose na disocijaciju molekule, tj.
ne dolazi do oslobadanja eletrona ili UV fotona cime se sprijecava daljnje sirenje ionizacije.

1
Vazna karakteristika ovog brojaca je ovisnost o naponu anode (katoda je vecinom uzemljena).
Za male napone elektricno polje nece biti dovolno jako da dode do sekundarne ionizacije i do-
biveni impulsi nece premasiti prag diskriminatora. Povecavanjem napona dolazi do sekundarne
ionizacije i impulsi premasuju prag diskriminatora, no jos uvijek postoji ovisnost o pocetnoj
ionizaciji. Povecavanjem napona dolazimo u podrucje potpune ionizacije duz cijele anode i u
podrucju napona sirokom nekoliko stotina volti broj registriranih dogadaja ne ovisi o pocetnoj
ionizaciji niti o naponu (iako amplituda signala raste). Taj raspon naponskih vrijednosti je
radno podrucje ili plato Geiger-Mullerova brojaca. Daljnim povecanjem napona gasenje vise
nije potpuno, pa dolazi do stvaranja dvostrukih impulsa, tj. detektiranja laznih dogadaja.

Djelotvornost Geiger-Mullerova brojaca (omjer registriranih dogadaja i broja nabijenih cestica
koji udu u detektror) najveca je za beta zracenje. Kod alfa zracenja problem je kratak doseg alfa
cestica (mala vjerojatnost prolaska kroz metalnu katodu), dok kod gama zracenja djelotvornost
ovisi o (maloj) vjerojatnosti da fotoni gama zracenja izbiju elektron iz metalne katode koji ce
dalje pokrenuti ionizacijsku lavinu unutar volumena plina.

2 Eksperimentalni postav i proces mjerenja

Geiger-Mullerova cijev se stavlja u stit, a izmedu cijevi i stita stavlja se izvor zracenja. Cijev se
koaksijalnim kabelom spaja na kutiju brojaca s ugradenim visokonaponskim izvorom i vezanim
kondenzatorom koji odvaja visoki napon od niskonaponskog ulaza u pojacalo. Na pojacalo
se vezu diskriminator i elektronicko brojilo. Na izlazu kutije brojaca mozemo spojiti digitalni
osciloskop i promatrati amplitudu i vremensku ovisnost signala. U prvom dijelu vjezbe mjerena
je naponska karakteristika Geiger-Mullerovog brojaca u rasponu napona od 800 V do 1200
V, u koracima od 20 V. Dogadaji su skupljani jednu minutu na svakom naponu. U drugom
dijelu mjerenja na digitalnom osciloskopu je mjerena srednja amplituda signala u ovisnosti o
naponu, u koracima od 40 V. Nakon toga je postavljen jaci izvor te je na osciloskopu (u
nacinu rada infinite persistence i vremenskoj skali od 50 s) mjereno tzv. mrtvo vrijeme
i vrijeme oporavka. Na kraju je ponovno stavljen slabiji izvor te je mjeren broj dogadaja

1000 sekundi bez zaustavljanja brojaca, uz biljezenje broja dogadaja svako 10 sekundi. Uz to
je mjeren i broj dogadaja u petominutnom intervalu radi odredivanja srednje brzine brojanja.
Izmjeren je i srednji broj dogadaja (u intervalu od 10 sekundi) bez prisustva izvora (sum i
pozadinsko zracenje).

3 Rezultati i analiza mjerenja

U tablici 1 nalaze se rezultati mjerenja ovisnosti broja dogadaja o naponu na anodi. Isti re-
zultati su prikazani i graficki na slici 1. Dobivena ovisnost je uglavnom ocekivana (naponska
karakteristika u teorijskom uvodu). Vidimo da za manje napone brojac ne biljezi dogadaje,
tj. signal nije dovoljno jak da nadmasi prag diskriminatora. Povecanjem napona signal prelazi
prag diskriminatora i brzo naraste na radno podrucje (plato brojaca) u kojemu je broj dogadaja
priblizno konstantan to je podrucje od 960 V pa do kraja mjerenog podrucja. Iako bi ocekivali
da za najvece napone broj dogadaja pocinje ponovo rasti (zbog dvostrukih izboja i nepotpunog
gasenja) to se ponasanje na ovim naponima (do 1200 V) nije ispoljilo. Treba naglasiti i da
su mjerenja trajala jednu minutu i da je moguce da bi duzim trajanjem mjerenja (vecim bro-
jem skupljenih dogadaja, pa time i manjom relativnom nepouzdanoscu, koja je proporcionalna
1/ N ) dobili drukcije ponasanje. U tablici 2 nalaze se rezultati mjerenja srednjih amplituda
signala na digitalnom osciloskopu (navedeni su neiscezavajuci signali), a isti se nalaze i na slici
2 (primijetiti da je skala amplituda napona logaritamska). Dobiveno ponasanje (rast srednje
amplitude s rastom napona) je u skladu s ocekivanjima. Vidimo da je taj rast priblizno eks-
ponencijalan, dok se na oko 1080 V pocinje usporavati to je podrucje u kojem je predvideno
nepotpuno gasenje i pojava dodatnih izboja i manjih signala, stoga je manja usrednjena am-
plituda i ocekivana. Izmjereno mrtvo vrijeme i vrijeme oporavka (uz koristenje jaceg izvora)
iznose:
mrtvo = (180 10)s, oporavka = (200 10)s.
Dobivena vremena su u granicama ocekivanja (nekoliko stotina s).

2
 napon (V) broj dogadaja napon (V) broj dogadaja
800 0 1020 1833
820 0 1040 1861
840 0 1060 1851
860 0 1080 1776
880 515 1100 1823
900 1212 1120 1783
920 1255 1140 1765
940 1413 1160 1774
960 1800 1180 1801
980 1858 1200 1790
1000 1880

Tablica 1: Broj dogadaja u jednoj minuti u ovisnosti o naponu.

napon(V) srednja amplituda signala (V)

920 0.033
960 0.112
1000 0.504
1040 1.95
1080 5.09
1120 12.1
1160 20.5
1200 28

Tablica 2: Izmjerene srednje amplitude napona signala brojaca za razlicite napone na anodi.

2000

10
srednja amplituda signala (V)

1500
broj dogaaja

1000

0.1
500

900 950 1000 1050 1100 1150 1200

0 napon (V)
800 900 1000 1100 1200
napon (V)
Slika 2: Ovisnost srednje amplitude napona
signala brojaca o naponu na anodi. Srednja
Slika 1: Ovisnost broja dogadaja o naponu
amplituda napona je prikazana u logaritam-
na anodi.
skoj skali.

Prije postavljanja slabijeg izvora, izmjeren je broj otkucaja u intevalima od 10 sekundi

bez prisustva izvora (napon je u zadnjem dijelu vjezbe postavljen na 1060 V, sredinu platoa).
Rezultati su prikazani u tablici 3. Iz njih dobijamo za usrednjenu vrijednost N0 = (7 1.3).
Mjerenja u intervalima od 5 minuta sa slabijim izvorom prikazana su u tablici 4, iz cega

proizlazi da je broj otkucaja u 5 minuta N = (538 18), tj. broj dogadaja u 10 sekundi
iznosi (17.9 0.6). Oduzimajuci broj dogadaja bez izvora, dobijemo srednji broj dogadaja u
10 sekundi N10 = (10.9 1.4)1 , tj. srednju brzina brojanja v = (1.09 0.14)s1 . Rezultate
1
q
2

Standardnu pogresku od N10 racunamo kao M10 = M10,ukupno + M02 = 0.62 + 1.32 = 1.4

3
mjerenja broja dogadaja neprekidno u trajanju 1000 sekundi, uz biljezenje broja dogadaja svakih
10 sekundi (ukupno 100 intervala) prikazana su u tablici 5 u Dodatku. Na slici 3 je prikazan
histogram frekvencija (broj pojavljivanja pojedinog broja dogadaja u intervalima od 10 sekundi,
uz oduzet srednji broj dogadaja bez prisustva izvora). Na istom grafu ucrtane su i izracunate
teorijske frekvencije uz pretpostavku Poissonove raspodjele za srednju vrijednost 10.9. Odmah
vidimo da dobivena raspodjela prilicno odstupa od ocekivane, a razloga za odstupanje je vise:
velika nepouzdanost srednje brzine brojenja, nemogucnost savrsenog ocitanja svakih 10 sekundi
(napravljeno koliko je moguce na nacin da je brojanje snimano i kasnije ocitavano, no kako je
broj dogadaja u deset sekundi velik, nepouzdanost ocitanja od 1 sekunde moze dosta utjecati
na frekvencije). Iako je znacajno odstupanje izmjerene raspodjele i teorijske ocigledno uraden
je i 2 test.

redni broj mjerenja broj dogadaja

1. 10
2. 8
3. 9
4. 3
5. 5

Tablica 3: Mjerenje suma, tj. broja dogadaja bez prisustva izvora zracenja u vremenskim
intervalima od 10 sekundi.

redni broj mjerenja broj dogadaja

1. 507
2. 568
3. 539

Tablica 4: Broj dogadaja mjeren u vremenskim intervalima od 5 minuta.

14

mjerenja
12 predviena
Poissonova
raspodjela
10
frekvencija

0
0 5 10 15 20 25
broj dogaaja u 10 sekundi

Slika 3: Histogram izmjerenih frekvencija broja dogadaja u intervalima od 10 sekundi. Na grafu

je prikazan i histogram teorijskih frekvencija, izracunatih uz pretpostavku Poissonove raspodjele
srednje vrijednosti 10.9.

Kako su neke teorijske frekvencije manje od jedinice te su kategorije spojene sa susjednim

kako bi dobili frekvencije vece ili jednake jedinici. Ukupan broj stupnjeva slobode time postaje
15 - 1 = 14 (broj stupnjeva slobode se racuna tako da od broja frekvencija oduzmemo jedinicu

4
i broj parametara koje smo odredili iz podataka, u ovom slucaju niti jedan, jer smo srednju
brzinu brojanja odredili prije), sto znaci da kriticna vrijednost za nul hipotezu, koja glasi da
je raspodjela frekvencija broja otkucaja u 10 sekundi Poissonova, uz znacaj testa od 5% iznosi
2 = 23.685. Racunamo 2 kao:
X (fe ft )2
2 = ,
ft
gdje su fe izmjerene frekvencije, a ft teorijske (ocekivane) frekvencije. Za sumu dobivamo
2 = 23.169, sto govori da je nul hipoteza na granici obaranja.

4 Zakljucak
U vjezbi je proucavan rad Geiger-Mullerovog brojaca. Mjerenjem ovisnosti broja dogadaja o
naponu anode Geiger-Mullerove cijevi odredeno je radno podrucje (plato brojaca), od 960 do
1200 V (na kraju mjernog podrucja nije uoceno povecanje broja dogadaja, tj. izlaz iz radnog
podrucja). Promatranjem na osciloskopu napona signala mjerena je njegova srednja amplituda
i utvrdeno ocekivano povecanje s povecanjem napona na anodi. Na osciloskopu su izmjerena i
karakteristicna vremena brojaca - tzv. mrtvo vrijeme (180 s) i vrijeme oporavka (200s), sto
su rezultati u granicama ocekivanja. Na kraju je mjeren broj dogadaja u 100 intervala duljine 10
sekundi. Dobivena raspodjela frekvencija pojavljivanja odredenog broja dogadaja je usporedena
s ocekivanom Poissonovom. Utvrdeno je relativno veliko odstupanje (hipoteza slaganja je na
granici obaranja 2 testom), ciji su razlozi navedeni u diskusiji.

Literatura
[1] Priprema za vjezbu: http://www.phy.pmf.unizg.hr/~makek/prakt_mf/vjezbe/
GMBrojac.pdf
[2] 2 test: http://courses.wcupa.edu/rbove/Berenson/10th%20ed%20CD-ROM%20topics/
section12_5.pdf
Tablica granicnih vrijednosti: http://sites.stat.psu.edu/~mga/401/tables/
Chi-square-table.pdf

5
Dodatak

vrijeme (s) broj dogadaja vrijeme (s) broj dogadaja

10 22 510 948
20 37 520 971
30 59 530 995
40 80 540 1015
50 99 550 1031
60 113 560 1052
70 134 570 1074
80 152 580 1090
90 174 590 1109
100 192 600 1132
110 206 610 1144
120 229 620 1160
130 247 630 1175
140 257 640 1195
150 272 650 1213
160 289 660 1227
170 307 670 1249
180 323 680 1268
190 344 690 1285
200 368 700 1304
210 390 710 1317
220 411 720 1332
230 425 730 1351
240 435 740 1368
250 450 750 1393
260 468 760 1414
270 495 770 1428
280 509 780 1450
290 529 790 1460
300 542 800 1480
310 569 810 1501
320 590 820 1519
330 609 830 1531
340 630 840 1545
350 647 850 1561
360 661 860 1579
370 680 870 1600
380 702 880 1622
390 717 890 1641
400 747 900 1659
410 773 910 1671
420 795 920 1685
430 814 930 1700
440 827 940 1722
450 847 950 1740
460 869 960 1755
470 886 970 1775
480 903 980 1791
490 923 990 1806
500 937 1000 1824

Tablica 5: Kumulativni broj dogadaja u intervalima od 10 sekundi, mjereno 1000 sekundi bez
prekida brojaca.