NASLOV ORIGINALA:

AL-MAWSO' AL-MUYASSARA

fi al-adyan wa al-magahib wa al-al}zab al-mu'a~ira ...

ENCIKLOPEDIJA- religija, mezheba i savremenih pokreta i partija

WAMY

UREDNIK I RECENZENT:

Dr. Mani' b. Hammad al-Duheni

PREVODILAC:
LEKTURA:
Ebu Muhamed es-Serid
Aida Krzi

UREDNIK:
KOREKTURA:
AlminFoo Abdulmedid N ezo

REDAKTURA PRIJEVODA: DTP:

Dr. Zuhdija Adilovi Semir ii
Hfz. fadil Bekta
Abdulvaris Ribo IZDAVA:
Abdussamed N as uf Buatli Aktivna islamska omladina - Sarajevo

CI P - l':at a l og iz aci j a u publ i k ac iji

Naciona lna i u n i ve r z it etska b i b li o teka
Bo sne i. He r cegovine , Sara j evo
28 (03 1 )
ISLl1,MSKA enciklopedija l prevodil ac Ebu Muhamed
es-Serjd. - Sar a jevo : Aktivna isl a mska omladina,
2005. - 3 66 st r. ; 30 cm

Izv. s t av. nasl. na arap. j ez i ku

ISBN 9 9 5 8 - 9 1 9 7-0- 2

COBISS.BH-ID 1 4 5 65 38 2
--- --- ----------------------------------------- ------ ------- ---- ----- ------ ---- - ---- --- ---- -------- ----- -- ----
 islamska

ENCIKLOPEDIJA

PREVODILAC:
Ehu Muhamed es-Serid

Sarajevo, 1427/2006.
 RIJE IZDAVAA

Rije izdavaa

H vala Allahu koji je Svojim bogobojaznim robovima olakao put do Njegova

zadovoljstva, pokazao im Pravi put, vodiljom na njemu uinio slijeenje Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem, uzeo ih za Svoje robove koji samo Njega priznaju za Gospodara i
mimo Njega ne trae zatitnika i zato to su se, sa Allahom kao Gospodarom i Islamom kao
vjerom, zadovoljili, u srce im ulio nepokolebljivo vjerovanje. Neka je salavat i selam na
posljednjeg Allahovog poslanika Muhammeda i njegovu asnu porodic~ ashabe i sve one
koji ih slijede u dobru do Sudnjega dana.
Jedna od karakteristika modernog svijeta je, zasigurno, mnotvo razliitih ideologija,
religija, pokreta i pravaca. To svakako predstavlja izazov i iskuenje za savremenog ovjeka,
kako muslimana, tako i nemuslimana, s obzirom da svaki normalan ovjek eli slijediti Pravi
put i stati na stranu istine i pravde. Kako prepoznati ta je istina, ta je Pravi put, sigurno je
pitanje koje se mnogima namee i na koje im nije lahko nai pravi odgovor. U svom tom
meteu razliitih religija, politikih pravaca, vjerskih frakcija i ideologija, Islam, zajedno sa
zdravim razumom, predstavlja jedino ispravno mjerilo i pravedan sud o spomenutim pojavama.
Jedino Islam, kao univerzalna vjera, svojim trajnim principima i pravilima daje odgovor na
svaku situaciju i pojavu. Sve ove idologije, uenja, pokreti i pravci su, u stvari, religije, jer
one oblikuju nain ljudskoga ivota i na njima se temelje drutveni sistemi i u smislu to
religija djeluje u drutvu kao filozofski stoer koji odreuje ivotnu sr toga drutva.
Kur'an je po ovom pitanju jasan: Kod Allahajejedinaprava ljera Islam. (Ali 'Imran, 19.)
Uzvieni Allah je, takoer, rekao: I doista, ovo je Pravi put moj, pa se njega drite i druge
puteve ne slijedite, pa da vas odvedu odputa Njegova, - eto, to vam On nareuje, da biste se
grijeha k/oniH (Al-An' am, 153.)
Danas i meu samim muslimanima postoji mnotvo vjerskih frakcija i pravaca to
potvruje istinitost Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, rijei, kada je kazao da e se ovaj
Ummet podijeliti na sedamdeset i tri frakcije i da e sve u Dehennem, osim one koja bude
slijedila njegovu praksu i praksu njegovih ashaba. Ono to najvie zbunjuje obinog
muslimana je da se sve te frakcije pozivaju na Kur'an i Sunnet i da sve tvrde da su na
Pravome putu. Jedini pravi nain da se utvrdi ta je od toga istina, a ta zabluda i la, je da se
sva ta uenja predoe Boijoj Knjizi, Kur'anu i vjerodostojnoj poslanikoj praksi.
Nije teko doi do istine, ako se u traganju za njom, za putokaze i vodia, uzme Allahova
Knjiga i Poslanikova praksa. Allahov Poslanik, sallallabu alejhi ve sellem, je rekao: "Ostavio
sam vas na jasnome putu ija no je jasna kao i dan. Nakon moje smrti, s toga puta e skrenuti
samo onaj ko je propast odabrao." (Ibn Ebi Asim u Kitabu-s-sunne)
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je najavio vrijeme mnogih vjerskih
razilaenja i ukazao nam je u emu je spas; Drite se moje prakse i prakse mojih pravednih i
upuenil1 halifa. U drugom badisu je rekao: "Ostavljam vam dvije stvari, ako ih se budete
pridravali, nikada neete zalutati; Allahovu Knjigu i moj Sunnet (praksu)."
Knjiga koja je pred vama ima za cilj da italakoj javnosti ponudi nauno utemeljene
informacije i objektivnu sliku o Islamu, vjerskim sektama, pravnim kolama i u njegovom
okrilju nastalim pokretima i pravcima. Molimo Uzvienog Allaha da nagradi sve one koji su
na bilo koji nain pomogli izlazak ove vrijedne knjige. Amin!

5
 PREDGOVOR

ZAHVALA l PRIZNANJE

.
N eospomaje injenica da en~ iklopedijska i siina djela ~ogun~stati samo kao rezultat
timskog rada. Takav je bio sluaj i sa ovom enciklopedijom. Ona je, prije svega,
nastala kao rezultat mukotrpnog rada grupe pregalaca zaokupljenih idejom kako kroz prizmu
islamskog shvaanja i djelovanja najbolje doprinijeti uzdizanju Allahove rijei i muslimanu
Q.liti vrsto uvjerenje da je, zaista, na Pravome putu i sljedbenik jedine prave vjere i istine
kojima je svaka neistina strana. Ovakvo neto niukom sluaju nije moglo nastati kao rezultat
individualnog rada. Zato moramo spomenuti bar neka imena koja su dala svoj doprinos da
danas pred sobom imamo ovu enciklopediju, pogotovo ovo najnovije izdanje. Prije svega,
zahvaljujemo se uvaenim kolegama koji su u pripremi ove enciklopedije uloili ogromni trud
i molimo Uzvienog Allaha da ih neizmjerno nagradi i ovaj rad upie u knjigu njihovih dobrih
djela na vagi na Sudnjem danu: dr. Ibrahimu b. I:Iamadu al-Qu'ajjidu, dr. Tawfiqu b. M,madu
al-Qusajjiru, dr. Mul).ammadu Sa'du Abu atau, prof. I:Iamdu 'Ubaydu, lanovima Nadwe i
svima onima koji su na bilo koji nain doprinijeli da se ovaj posao uspjeno privede kraju.
Svoju zahvalnost i potovanje izraavamo i svima onima koji su proitali ovu
enciklopediju i u njoj nali ono to su traili, a posebno onima koji su nam pisali i poslali
svoje pismene primjedbe, odreene ispravke i dobronamjerne sugestije, kako bi ovo timsko
djelo u svome konanom obliku bilo to bolje i potpunije. A takvih je bilo, zaista, mnogo! Mi
emo ovdje spomenuti samo neka imena ije su primjedbe i sugestije u doradi ovog izdanja
enciklopedije bile najkorisnije. Meu njih, prije svega, spadaju: uvaeni ayb dr. Bakr b.
'Abdullah Abu Zayd, prof. Mul:;lammad Gabir al-Yamani, ayb dr.. 'Abdul'aziz b. Mul;lammad
'Abdullatif, prof. 'Umar Biigib, prof. Mul;lammad 'Abdull;lakim i dr. arifal-J:.Iatib.
Molimo Uzvienog Allaha da im njihov trud uloen na ovome putu upie u knjigu dobrih
djela, da ona pretegnu .na vagi na Dan kada nee nikakvo blago, a ni sinovi od koristi biti i
kada e samo onaj koji Allahu srca ista doe spaen biti. Molimo Uzvienog Allaha da ovo
njihovo djelo uvrsti u ono znanje iz koga e drugi neprekidno crpiti korist, a njima - kao to je
rekao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem- trajno tei nagrada (a$.-$adaqa al-giiriya)!

Dr. Mani' b. Hammad al-Duhani

Generalni sekretar Svjetske asocijacije
m:uslimanske omladine

>

6
 PREDGOVOR

PREDGOVOR PRVOM IZDANJU

H vala Allahu, Gospodaru svjetova! . Neka je blagoslov

Vjerovjesnika i Poslanika!
mir na najodabranijeg

A zatim,
Zadovoljstvo nam je to cijenjenim itaocima moemo ponuditi ovu enciklopedijsku
knjigu koja e im, nadamo se, kao novi podsjetnik iz ove oblasti, posluiti kao izvor mnogih
informacija i objektivnih saznanja o brojnim idejnim kretanjima, politikim partijama,
religijama, kolama i sektama.
Ovo stoljee (dvadeseto - prim. izd.) bilo je svjedok neviene revolucije i napretka u
razvoju odnosa i komunikacija meu ljudima kakve ovjeanstvo nikada dosada nije zapamtilo.
To se, prije svega, odnosi na brzinu razmjene ideja, informacija i iskustava, koja ide dotle da su
vremenske i prostorne barijere meu ljudima svedene na najmanju moguu mjeru i da je cio
dananji svijet postao kao jedno malo selo. Drugim rijeima, ovo stoljee je bilo svjedokom tzv.
eksplozije informacija koja se strahovitom brzinom lanano iri i postaje sve snanija i vea.
To je dovelo do brojnih neeljenih posljedica i problema sa kojima se ranije generacije
gotovo nisu ni susretale. Tako je, recimo, izoliranost- kako pojedinaca, tako i cijelih drava
danas postala nemogua i neto to vie niko nije u stanju odrati. S druge strane, modemJ OTjek
naao se pred pravom poplavom zbrkanih i kontradiktornih informacija o politikim partijama,
raznim sektama, vjerama, filozofijama i strujanjima svakojakih ideja, miljenja i kulturnih
stremljenja, tako da vie nije u stanju sam zakljuiti ta je od svega toga istina, a ta nije.
Na osnovu svega navedenog, uvidjeli smo neodlonu potrebu da se prihvatimo posla na
pripremi jedne enciklopedije koja bi se na znanstvenoj osnovi usredsredila na navedenu
problematiku, kako bi je - kao ozbiljnu i nepristrasnu studiju koja prikazuje injenice u strogo
profil iranom i objektivnom okviru, poteenu nepotrebnog detaljiziranja s jedne, i nedoputene
povrnosti s druge strane, uz maksimalnu privrenost istini i vjernosti, bez napadanja i
vrijeanja bilo koga, baziranoj na dostupnim izvorima- ponudili itaocu. Nadamo se da smo
time uspjeli cijenjenom itaocu ponuditi naune injenice, bar u onom dijelu u kome smo mi
do njih doli.
Ovdje bismo eljeli posebno naglasiti da smo se rukovodili praenjem prvenstveno ivih
pokreta i uenja koji snano egzistiraju i u dananjem svijetu imaju zapaen utjecaj, zanemarujui
one pokrete i strujanja koji su izumrli, koje je pregazilo vrijeme i koji su pali u zaborav historije.
Ne treba krivo shvatiti da smo ovim htjeli zanemariti i potcijeniti historijski znaaj
izumrlih pokreta ili ukivati u zvijezde vrijednost savremenih uenja, ve da smo dananjoj
generaciji htjeli pruiti pouzdanu i provjerenu informaciju o kretanjima u savremenoj kulturi i
civilizaciji u svijetu s ciljem da se upozna sa stremljenjima naeg vremena, kako bi se sama
prema njima mogla postaviti i zauzeti svoj stav bilo da ih prihvaa ili odbija.
Materiju koju obrauje ova enciklopedija poredali smo po sistemu leksikona, jer smo time
postigli dva osnovna cilja: '
lahkou njenog korienja i
lahkou u dodavanju bilo kojih novih elemenata u buduim izdanjima, jer se tano zna
gdje se eventualni dodaci trebaju smjestiti.

7
l

PREDGOVOR

to se tie metode koju smo primjenjivali pri obradi svake od navedenih cjelina, bilo da se
radi o sekti, politikoj partiji, religiji ili pokretu, ona je uraena ablonski, tako da su u svakoj
jedinici zastupljeni sljedei elementi:
Definicija - u kojoj je dat kratak i saet uvod teme o kojoj se govori,
Nastanak i najznaajnije linosti - gdje se govori o prvim poecima, ideji nastanka,
razmiljanju osnivaa i najpoznatijih predstavnika, te o uvjetima sredine u kojoj se dotini
pokret pojavio. Tu su, u osnovnim crtama, predstavljeni najznaajniji lideri pokreta koji su na
njega ostavili najupeatljiviji utjecaj i koji su imali vanu ulogu u njihovom daljnjem razvoju.
Ideje i shvaanja - gdje su izneseni uenje, razmiljanje i najvanije crte pokreta. Tu su
obraeni mentalitet i dranje njegovih protagonista, nain njihova razmiljanja i djelovanja, te
principi na kojima poiva njihovo uenje i nain na koji ga ispoljavaju. Ovo je ujedno
najvaniji i najopimije obraeni elemenat svakog od obraenih pokreta ili kole.
Duhovni i ideoloki korijeni - gdje je dat pregled i analiza izvora iz kojih pokret crpi
svoje ideje i shvaanja.
Rairenost i centri utjecaja - gdje se govori o podrujima u kojima su se uenje i ideje
pokreta najvie rairile i uvrstile, o njihovoj snazi i centrima iz kojih crpe svoju mo i
potporu.
Literatura i izvori - gdje se daje pregled najvanije literature i izvora, kako bi se oni koji
su zainteresirani za dublje istraivanje u svom daljnjem radu na njih uputili.
Koristimo priliku da se ovdje, na samom poetku knjige, cijenjenom itaocu izvinemo za
eventualne propuste ili nedostatke u ovoj knjizi. Ovo tim prije to su materija koju obrauje
ova knjiga krajnje sloena i opirna, pokreti i kole mnogobrojni, a izvori i literatura o nekima
od njih turi i nedostupni. Sve to nam je priinjavalo ozbiljne prepreke da doemo do
unaprijed zacrtanog i eljenog cilja. Meutim, i pored svega navedenog kao utjeha u ovom
naem radu moe nam posluiti injenica da je on, ipak, postigao svoj cilj i da na jednom
mjestu, sistematski obraene, nudi brojne i provjerene informacije.
Nadamo se da smo u ovom naem enciklopedijskom radu uspjeli i postigli eljeni rezultat.
Takoer se nadamo da emo u budunosti, dodavanjem novih saznanja i preiavanjem
dosadar0ih, ovoj knjizi dati jedan novi kvalitet. Otuda su nam neophodno potrebni miljenje i
primjedbe cijenjenih italaca, posebno onih koji se na ovom polju bave naunoistraivakim
radom i koji o problematici koju obrauje ova enciklopedija imaju vie saznanja, uz
napomenu da e sva pristigla miljenja i primjedbe, l1Z Boiju pomo, biti ozbiljno analizirana
i da e im se posvetiti puna panja.
Zahvalnost za svaki uspjeh pripada Allahu!

Svjetska asocijacija muslimanske omladine

Odsjek za studije i istraivanje

 PREDGOVOR

PREDGOVOR DRUGOM IZDANJU

H vala Allahu, Gospodaru svjetova! Neka je blagoslov

Vjerovjesnika i Poslanika!
mu na najodabranijeg

A zatim,
Ovo je drugo izdanje Male enciklopedfje ryera i savremenih uenja. Prvo izdanje je
nestalo za svega nekoliko dana, tako da nismo bili u stanju udovoljiti ni neprekidnim
molbama lanova Svjetske asocijacije muslimanske omladine da im osiguramo traeni obim
enciklopedije. Zato smo zakljuili da je bolje da ne ekamo na dugu i sporu proceduru revizije
u njoj navedenih informacija, dopuna o nekim novim kolama i pokretima koje smo prvobitno
eljeli dodati i izradu opirnih indeksa za to bri i laki dolazak do eljene informacije.
Zato se izvinjavamo cijenjenom itaocu to e ovo izdanje enciklopedije biti priblino isto
kao i prvo, jer smo se zadovoljili sa ispravkom samo nekih podataka o istaknutijim linostima
koji su se promijenuli i tamparskih greaka koje su se pojavile u prvom izdanju. Ipak, mi ne
odustajemo od naeg obeanja i namjere da uradimo dodatak sa novim informacijama sa
kojima raspolaemo danas na svjetskoj sceni prisutnim i ivim kolama, pokretima i
organizacijama i da ih ukljuimo u naa budua izdanja ove enciklopedije.
Ovom prilikom izraavamo svoju zahvalnost i potovanje svima onima koji su proitali
u njoj nali ono to su traili i izrazili svoju zahvalnost Asocijaciji koja im je
enciklop t~diju,
omoguila da do eljenih informacija tako lahko dou.

Takod'er se zahvaljujemo svima onima koji su nam dostavili svoje primjedbe, miljenja,
kritike i komentare. Mi sa svoje strane obeajemo da emo, ako Bog da, sve to pomno
analizirati i razmotriti, uz puno potovanje njihova truda i molbu Allahu da im ga upie u
sevab i da ih za njega obilato nagradi.
Allah najbolje zna kakva je ija namjera i On upuuje na Pravi put!
Ve.,s-sdamu 'alejkum ve rahmetu!Ja.hi ve berekatuhu!

Generalni sekretar

Svjetske asocijacije muslimanske omladine

Dr. Mani' b. Hammad al-Duhani

9
 PREDGOVOR

"

PREDGOVOR TRECEM IZDANJU

H vala Allahu, Gospodaru svjetova! Neka Je blagoslov

Vjerovjesnika i Poslanika!
m1r na posljednjeg

A zatim,
Ovo je tree izdanje Male enciklopedije v}era i savremenih .~kola 1 , enciklopedije koju su
istraivai i strunjaci opisali kao konstruktivan korak u postavljanju temelja komparativnog
islamskog istraivanja na objektivnim i naunim osnovama i kao znanstvenu nunost u procesu
kristaliziranja brojnih injenica vezanih za nebeske vjere, od strane ovjeka ustanovljenih
shvaanja, kola, frakcija, ideolokih pokreta i politikih kretanja, ime je nadomjeten jedan
veliki nedostatak u islamskoj biblioteci i postavljene objektivne smjernice na putu nastojanja da
se spozna Boija uputa. Zbog svega toga, pojava ove enciklopedije primljena je sa
oduevljenjem u krugovima islamske inteligencije iji su se predstavnici, i kao pojedinci i kao
organizirane grupe, odmah latil i posla oko njenog prevoenja na vie svjetskih jezika.
Mi se nadamo da e ova enciklopedija, danas kada izlazi u jednom sasvim novom ruhu, sa
obogaenim sadrajem , pojednostavljenim rasporedom, saetim stilom i diskusijom
prei enom od svih vrsta suvinih dodataka i zamrenosti, jo vie produbiti svoje zacrtane
ciljeve i prevazii neke ranije nedostatke.
Na po etku predgovora ovom izdanju elimo ukazati na nekoliko uzajamno povezanih i
komplementarnih injenica koje su pratile ovo izdanje:
Ovo izdanje je, zapravo, jedna sveobuhvatna i komplementarna prerada prethodnog
izdanja koje je u pogledu tematike, forme , jezika i naina izlaganja, u svim svojim
elementima, dodatno preraeno i dotjerano. italac e to posebno primijetiti u elementima
koji govore o definiranju, osnivanju, najistaknutijim linostima , shvaanjima, ubjeenjima,
idejnim korijenima, vjerovanju, rairenosti i najznaajnijim centrima utjecaja svakog od
pokreta o kome je rije.
Naravno, sve ove novine koje smo dodali, na kraju su rezultirale postavljanjem vrstih
temelja jednog sasvim novog pristupa izlaganja, analize i podrobnosti. Njihovo uvoenje
nametalo se kao potreba da budemo to jasniji i precizniji s jedne, i dosljedniji u pristupu
najbitnijim injenicama s druge strane, a da to, istovremeno, bitnije ne utjee na nain izlaganja
materije. Uz sve to, nae navode smo, uz stare, nastojali potkrijepiti i nekim novim izvorima.
Da bi itaocu utedjeli trud u traganju za drugim izvorima, u ovo izdanje smo uvrstili i
nova poglavlja o pojedinim pravcima i pokretima koji po naem miljenju zasluuju panju da
ovdje budu obraeni. U poreenju sa prethodnim izdanjem, koje je sadravalo 85 tematskih
jedinica, ovo izdanje je znatno proireno, tako da sadri preko 120 jedinica. Usto, ono se
odlikuje nepristrasnou u izlaganju, izbjegavanjem nepotrebnog detaljiziranja, privrenou
principima vjernosti znanstvenog istraivanja i izbjegavanJem svake vrste pristrasnosti i
vrijeanja bilo koga. Zbog svega toga, ova enciklopedija predstavlja jednu skladnu cjelinu iz
koje ital ac jednostavno i lahko moe dokuiti istinu i tako joj se, sa svojom uroenom
prirodom i zdravim duhom, sasvim pribliiti.

1
Ovo je naslov ranijih izdanja

10
 PREDGOVOR

Ovo izdanje sadri i indeks znaenja bitnijih pojmova spomenutih u tekstu u iji pravi
smisao obini italac, moda, nije dovoljno upuen. Kako bi se italac njime mogao to lake
sluiti i u njemu pronalaziti tana znaenja, ovaj indeks je uraen po abecednom redu i dat
kao zasebna cjelina na kraju enciklopedije. Prilikom njegove izrade vodilo se rauna da se .u
njemu da to saetije, ali istovremeno i to preciznije i sveobuhvatnije znaenje pojmova. bez
ikakva suvinog detaljiziranja, niti pretjeranog skraivanja to bi ilo nautrb ustaljenog
enciklopedijskog naina izlaganja i znanstvene utemeljenosti obrade materije kojom se bavi.
Termine ije je opirnije znaenje dato u indeksu' u tekstu smo oznaili sa(*), uz napomenu
da su oni sloeni po abecednom redu, kako bi se italac njima to lake koristio.
Ovdje bismo eljeli napomenuti da su neka enciklopedijska poglavlja, kako u samom
tekstu, tako i u njenom indeksu, ponekad data saeto, a ponekad, opet, relativno opirno,
suprotno opoj koncepciji enciklopedije. Razlog za to lei u:
vanosti teme koja se obrauje i njenoj tijesnoj povezanosti sa modernim dobom i
vanosti koju u obradi pojedinih tema Asocijacjja poklanja posebnu panju, bilo da ih
preporuuje ili upozorava na njihovu opasnost.

Potvrujui da je Islam okvir koji odreuje glavne smjernice ove enciklopedije, i lupa kroz
koju se promatraju sve ostale teme koje obrauje, bilo je neophodno potrebno obraditi ga u
jednoj zasebnoj cjelini, kako bi se u jednoj kratkoj raspravi dao brz pregled o ovoj savrenoj
vjeri kojoj je Uzvieni Allah podario takvu ulogu i mjesto da se njome dokinu sve druge vjere,
da poprimi svjetske razmjere i da, sve do Sudnjega dana, ostane glavna preokupacija ljudi.
to se tie ostalih novina u ovoj enciklopediji, one se odnose na oblasti: knjievni pravci,
pravne kole, neke politike partije, pokreti i ideoloka strujanja. Kad smo kod ovoga, da se
primijetiti da ovo izdanje nismo proirili sa svim dodacima koje smo prvobitno eljeli dodati,
iz jednostavnog razloga to smo sa svih strana, zemalja i kontinenata bili:,pourivani da se to
prije tampa ono to je zavreno. To smo i uinili u nadi da emo ve sljedee izdanje
proiriti novim elementima koji se trenutno nalaze u fazi istraivanja, pr~vjere i dorade.
to se tie metodolokog pristupa, u ranijim izdanjima enciklo~ije sav obraeni
materijal je bio rasporeen po abecednom redu naslova. S obzirom na tor
se to uklapalo u
uobiajeni znanstveni metod pristupa izrade enciklopedije i da je time bi.lf#kraen put dolaska
do bilo koje eljene teme, neovisno o mjestu na kome se nalazi, ...~dnosu na ostatak
enciklopedije, smatramo da je to bilo jedno od dobrih rjeenja. Pored te dobre strane, uradili
smo i sadraj po abecednom redu brojnih poglavlja koja su u enciklopediji obraena.
to se, pak, tie ovog izdanja, materiju koju ona obrauje rasporedili smo na neto dubljim
osnovama, bliim logici shvaanja italaca. Naime, materija koju obrauje ovo izdanje
rasporeena je tematski tako da se srodne cjeline nadovezuju jedna na drugu.

* Tako smo, s obzirom da je to vjera sa monoteistikim uenjem koja dokida sve ostale
nebeske vjere, te da ju je Uzvieni Allah objavio preko Svog posljednjeg Vjerovjesnika i
Poslanika, zaduivi ga da je dostavi svim ljudima, na prvom mjestu obradili Islam. Zatim smo
obradili iz njega i u njegovu krilu nastale pravne kole, selefijske i reformatorsko-sunnijske
pokrete, sekte i nastrane zajednice, sve u nadi da dokaemo nunost stalnog povratka Kur'anu i
Sunnetu, onako kako su ih shvaale i razumijevate estite generacije prvih muslimana, jer su
Kur'an i Sunnet najmjerodavnije mjerilo slijeenja Pravoga puta i iste vjere.
* Zatim smo obradili judaizam sa raznim sektama, uenjima i pokretima koji su iz njqp
nastali.
* Zatim smo obradili i kranstvo sa brojnim pravcima, sektama i zajednicama kuje
nastale n njegovu okrilju.
1
Indeks emo objaviti u drugom izdanju, ako Bog da, zbog njegove opirnosti. (Nap. izd.)

l
 PREDGOVOR

* Obradili smo takoer istone religije, pravce i filozofije koje su se iz njih izrodile.
* Zatim smo obradili filozofska uenja i knjievne pravce te ekonomsko-politike teorije
i filozofije koje su - prije nego to e izgubiti svoj sjaj i prije nego to e gotovo ieznuti
njihova najprepoznatljivija obiljeja - dugo vremena zaokupljale ovjekovu misao i
zanimanje.
Da bi ovaj nain izlaganja dao svoj eljeni plod, svaku od obraenih tema zapoeli smo
kratkim uvodom koji u kratkim crtama daje presjek teme o kojoj govori, to znatno olakava
njeno razumijevanje. Pri tome smo se trudili da ne naruimo opi redoslijed svake date teme,
pa u indeksu naslove tema 'uvode', uprkos njihovom znaaju u znanstvenom smislu, nismo
oznaavali rednim brojem.

Prilikom obrade svake od navedenih tema, maksimalno smo se trudili da o njoj navedemo
sva miljenja, bez obzira na to da li je hvale ili kritiziraju i da li su pozitivna ili negativna.
Uprkos tome, ponekad nam je - zbog njihove oprenosti - bilo krajnje teko pomiriti sva ta
miljenja. Ovo zato to sljedbenici kola i partija nastoje istai njihove pozitivne strane i esto
ih preuveliavati, za razliku od njihovih protivnika koji nastoje istai njihove negativne strane
i zanemariti pozitivne, ili ih u najmanju ruku preuveliavati. A istina, bez sumnje, lei negdje
na polovici. To nas je navodilo da se opredijelimo za ono stanovite koje je po naem
miljenju najblie istini. Ne tvrdimo da smo posao obavili najbolje, ali smo sigurni da je to
maksimum koji smo u ovoj fazi mogli pruiti. Zato emo, kao potvrdu da nijedno ljudsko
djelo nije savreno i bez nedostataka, citirati rijei al-'Imada al-I~fahanija koji kae: "Nema
toga ovjeka koji bi danas napisao knjigu, a da ve koliko je sutra ne bi rekao: 'Da sam ovo
promijenio, bilo bi bolje?! Da sam ovo dodao, bilo bi ljepe?! Da sam ovo stavio na poetak,
zvualo bi upeatljivije?!' To je najbolja pouka i dokaz da su svi ljudi, bez obzira o kome se
radi, skloni grekama i da niko od njih nije savren."
Boe, zato Te molimo da nam oprosti eventualne propuste i greke u ovoj knjizi!
Nadahni one koji nam se u vezi sa njom budu obraali da se obrate sa valjanim primjedbama,
a nas da ih uvaimo i stanemo na stranu istine, jer je najpree da se istina slijedi. Boe, daj da
nam dobro koje smo ovim djelom uinili pomogne da svu svoju energiju uloimo za dobrobit
Islama i muslimana, i neka naa posljednja dova bude: "Hvala Allahu, Gospodaru svjetova!"

Generalni sekretar
Svjetske asocijacije muslimanske omladine
Dr. Mani' b. Hammad al-Duhani

12
 ISLAM,

VJERSKE SEKTE,

v
PRAVNESKOLEI

U NJEGOVOM OKRILJU NASTALI POKRETI

Prvo poglavlje:
Uvod
Drugo poglavlje:
Islam
Tree poglavlje:
Vjerske sekte u historiji Islama
etvrto poglavlje:
Pravne kole u Islamu (mezhebi)
Peto poglavlje:
Savremeni reformistiki pokreti
esto poglavlje:
Sufizam, njegovi ogranci i utjecaj
Sedmo poglavlje:
Ekstremistike zajednice
Osmo poglavlje:
Zajednice koje zagovaraju obnavljanje hilafeta
Deveto poglavlje:
Rasistike zajednice
Deseto poglavlje:
Ezoteriki antiislamski pokreti
Jedanaesto poglavlje:
Partije, pokreti i savremeni pravci
 Poglavlje l
UVOD
slam znai predanost i pokornost;
Inamjernu predanost nainu ivota
(mani;Jaff)* s kojim je Uzvieni Allah
zadovoljan i pokornost Allahovom
Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, u
svemu to je on kroz Kur'an asni i
besprijekorno isti sunnet ( as-sunna al
mutahhara) od svoga Gospodara ljudima
dostavio.
Osnovni princip u ovoj vjeri (ad-din)* je
da nema izvoenja zakljuaka na osnovu
slobodnog miljenja (al-igtihiid)* u
pitanjima koja se odnose na temelje na
kojima poiva Islam. Izgovaranje rijei
kelimei-,~ehadeta, tj. oitovanje da nema
boga osim Allaha i da je Muhammed,
sallallahu alejhi ve sellem, Njegov rob i
poslanik, je svojevrstan in dobrovoljnog
ulaska u Islam. Dakle, polazei od kelimei
ehadeta,, ovjek pristupa izvravanju ostalih
stubova Islama, vjerovanja ( al-lmiin) i
dobroinstva (al-il;siin) bez ikakva prava da
sa svoje strane mijenja prirodu bilo kojeg od
njih. Tako je, npr. u potpunoj suprotnosti sa
Islamom svako uenje koje zagovara
vjerovanje u vie od jednog Boga (iliih)*.
Isto tako,, Islam ne prihvaa nikakve izmjene
u prirodi namaza, zekata, posta i hadda, a
kamoli nevjerovanje u Allaha, Njegove
meleke, Knjige, poslanike i Sudnji dan. Za
razliku od navedenih temelja islamskog
uenja, svaki musliman, koji za to ispunjava
potrebne preduvjete, na sporedna pitanja
moe donositi rjeenja na osnovu svoga
slobodnog miljenja (igtihiida)*, pod
uvjetom da ono ne izlazi iz okvira uenja
Kur'ana i Sunneta.
Ovo pitanje je mjerilo pomou kojeg e
svaki italac ove enciklopedije, openito, i
tematike koja se odnosi na Islam, posebno,
jasno moi sam razluiti ta je istina, a ta sve poelo i da se Njemu sve vraa,
neistina.
14
Uvod
Na tom osnovu smo napravili i podjelu
tema koje govore o Islamu. Tako smo na
prvom mjestu obradili Islam. Tu smo
itaocu izloili opu predstavu o Islamu, u
kratkim crtama njegovu defmiciju i nain na
koji je on dostavljen ljudima. Zatim smo
obradili proces nastanka islamske drave,
objasnili najprepoznatljivija obiljeja
islamske civilizacije i ostalo to s jedne
strane muslimanu ulijeva pouzdanje da,
zaista, ispovijeda pravu vjeru i da je na
strani 1stme, i to s druge strane
nemuslimanu predstavlja vjernu sliku o
Islamu i, ako hoe, otvara vidike Pravoga
puta i ulaska u Allahovu vjeru (Islam).
Zatim smo obradili pitanje raznih
mezheba (magiihib)*, kako u pogledu
idejnog opredjeljenja, tako i u pogledu
vjerovanja i slijeenja pravne kole. Na
prvom mjestu smo obradili pravac koji
slijede pravovjerni muslimani, sljedbenici
sunneta i dema'ata (ahlus-sunneti vel
demiiati)* su svi oni koji slijede put,
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i
njegovih ashaba i tabiina i prvih generacija
muslimana koji su ih u tome slijedili, bez
obzira u kojem vremenu i mjestu ivjeli.
Vjerovanje sljedbenika sunneta i
dema'ata (ehlus-sunneti vel-demiiat1)*
ogleda se u njihovom vjerovanju u
Uzvienog Allaha onako kako je On sam
Sebe opisao i kako Ga je opisao Njegov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bez
ikakva iskrivljavanja (tal;rlfj*, liavanja
Njegovih atributa (ta 'til)*, uputanja u
njihovu sutinu (takylfj* ili poistovjeivanju
Boga i Njegovih atributa sa Boijim
stvorenjima i njihovim atributima (tam fil)*,
zatim u vjerovanju da je Kur'an nestvoreni
Allahov govor, da je od Njega (tj. Allaha)
vjerovanju da je Allah sve stvorio, pa i djela
Uvod
Svojih robova, da biva ono to Allah hoe,
a ne biva ono to Allah nee da bude, da je
naredio pokornost, a zabranio nepokornost,
da je rob stvarni izvrilac svojih djela.
Pored toga, vjerovanje sljedbenika sunneta
i dem a' ata (eh/us-sunneti vel-demiiaf)*
podrazumijeva da nikoga od sljedbenika
iste Kible (tj. muslimana), zbog njegovih
grijeha, ne smijemo proglaavati nevjernikom
- osim ako grijehe smatra dozvoljenim - da
ni za jednog vjernika ne smijemo tvrditi da
e u Vatri vjeno ostati, da moramo
vjerovati da su pravovjemi namjesnici (al
bulata} Allahova Poslanika, sallallahu
alejhi ve sellem: Ehu Bekr, Omer, Osman i
Alija- neka je Allah sa njima zadovoljan- i
da je stupanj njihove odabranosti po istom
onom redoslijedu po kome su bili nosioci
poloaja nasljednika Allahova Poslanika,
sallallahu alejhi ve sell em, ( al-!Jiliifa)*.
Zato, svako ko tvrdi da je Alija bio bolji od
Osmana grijei i govori bez dokaza. U
tome se slau sljedbenici sva etiri
sunnijska mezheba i takvog vjerovanja se
vrsto dre.
Zatim smo obradili ostale, nesunnijske
mezhebe. Pri tome smo se, u ovom izdanju,
osvrnuli na etiri najpoznatija nesunnijska
mezheba: ibadije, i'ije-imamije, zejdije i
mu'tezilije. Zatim smo dali opi presjek
uenja najpoznatijih apologetikih kola:
e'arija i maturidija, koji sebe smatraju
sljedbenicima sunneta i dema' ata ( ehlus
sunneti vel-demiiat1)*, kako bi ih sam
italac mogao uporediti i zakljuiti da su
sljedbenici sunneta i dema'ata (ehlus
sunneti vel-demiiat1)* na strani istine, a da
su oni koji im se suprotstavljaju, na strani
neistine.
Pri tome smo ukazali na injenicu da se
ibadije u svome vjerovanju razlikuju od
sljedbenika sunneta i dema' ata ( ehlus
sunneti vel-demiiaf)* ak i u nekim
najosnovnijim pitanjima. Tako npr. ibadije
tvrde da je Kur'an stvoren, da je poinilac
velikog grijeha nevjernik (kiifir) i nijeu da
e se na onome svijetu Uzvieni Allah moi
vidjeti. ~;to se tie zejdija, za njih se moe
rei da je, od svih i'ijskih frakcija, njihovo
uenje najblie pravcu sljedbenika sunneta i
dem a' ata ( ehlus-sunneti vel-demiiaf) *.
Poglavlje l
Meutim, uprkos tome to prihvaaju
injenicu da je Osmanov hilafet bio valjan i
legalan, Zejdije mu zamjeraju za neke
postupke.
Za razliku od njih, i'ije - duodecimalne
imamije 1 vjeruju da je Alija, r.a., polagao
vee pravo na hilafet ( al-!Jiliifa)* od Ehu
Bekra, Omera i Osmana, r.a. Vjeruju u
dvanaestericu imama. Takoer vjeruju da je
poslednji od njih nestao i da e se ponovo
vratiti. Dozvoljavaju prikrivanje ( at-taqiyya)*,
privremeni brak (al-mut'a), vrijeanje, ak, i
najpoznatijih i najuglednijih ashaba, te
pretjeruju u velianju Aljine, r.a., linosti
(guluww)*.
Zatim smo obradili etiri velike pravne
kole u Islamu, poznate pod zajednikim
nazivom mezhebi sljedbenika sunneta
(ma(/iihib ahi as-sunna). Tu smo od
nesunnitskih pravnih kola obradili jo i
daferijski mezheb (ma(/hab al-ga 'fariyya)*.
Po svojoj sutini, ovi mezhebi su, zapravo,
pravne kole u Islamu. Da bi itaoca to
bolje upoznali sa ovom problematikom,
posvetili smo joj jedno posebno poglavlje,
kako bi se sam mogao suprotstaviti
napadima neprijatelja Islama koji bez ikakve
osnove i dokaza tvrde da je Islam podijeljen
na konfesije sline onima na koje se raspalo,
recimo, kranstvo. Naprotiv, pravne kole u
Islamu (mezheb1) su samo izraz linog
nastojanja da se na neka sporedna pitanja,
koja ni u kom sluaju ne zadiru u sutinu
vjerovanja u jednog Boga (at-taw/;Jld) niti u
prirodu temeljnih uenja o Islamu, imanu i
ihsanu, na osnovu tumaenja izvora, da
samostalno rjeenje (ifftihiidiit /;lii$$a). Za
razliku od njih, npr. katolika, ortodoksna i
protestantska crkva su zasebne konfesije na
koje se podijelilo kranstvo. Ovo zato, to
se svaka od spomenutih crkvi po svome
uenju o sutini vjere i poimanju prirode
Mesije, razlikuje jedna od druge.
Zato e, kada ih dobro prostudira,
paljivi italac shvatiti da, meu nama danas
z1ve, etiri sunnijske pravne kole:
malikij'ske, afijske, hanefijske i hanbelijske,
nema nikakve razlike u temeljnim uenjima
1
Vjeruju u dvanaestericu imama koji imaju pmvo da
budu halife (voe).
15
Poglavlje l
o Islamu i da je jedina razlika meu njima,
to to za pojedina, sporedna, vjersko-pravna
pitanja nude razliita rjeenja, donesena na
osnovu tumaenja izvora po slobodnom
rasuivanju ( igtihadaf). To je i bio razlog da
se u posebnom poglavlju osvrnemo na
spomenute pravne kole, koje pred sobom,
ne samo da nisu zatvorile vrata slobodnog
rasuivanja (bab al-igtihad)* , nego su na
brojna pravna pitanja ponudila rjeenja
koja se mogu, ali i ne moraju prihvatiti,
ostavljajui tako vrata slobodnog rasuivanja
otvorenim i za druge.
Zatim smo obradili dva veoma aktivna
pokreta od kojih svaki, u dananjem
islamskom svijetu, ima jak utjecaj i vatrene
pobornike. Prvi od njih zagovara da svako
ko se osjea sposobnim ima pravo, u okviru
uenja izvora Islama, slobodno donositi
rjeenja na osnovu svoga miljenja (igtihad),
odbaciti oponaanje ranijih miljenja (at-taqffd)*
i osloboditi se mezhebske pristrasnosti.
Nasuprot prvom, drugi zagovara zatvaranje
vrata slobodnog miljenja i ne samo
privrenost mezhebskoj pripadnosti nego i
njenom isticanju. Ranije smo napomenuli da
smo u sastavu poglavlja o pravnim kolama
u Islamu obradili i daferijski mezheb
(al-ma(ihab al-ga 'fan)*.
Upon!do sa pojavom uvoenja novotarija
i vieboakih shvaanja (irkiyyaf) u
monoteistiko vjerovanje ( 'aqida at-tawl;ld),
u novije vrijeme se pojavio i selefijski pokret
velikog reformatora a-ayb Mu]:Jammad b.
'Abdulwahhab-a, kao nastavak i obnova
ranijeg selefijskog pokreta (ad-da 'wa as
salafiyya)*. S obzirom na njegov znaaj , na
ovaj pokret smo se u naoj obradi neto
detaljnije osvrnuli. Bez sumnje, ovdje se
ne radi samo o selefijsko-reformistikom
pokretu (/;Jaraka)*, nego i o vodeem .
pokretu meu brojnim reformistikim
pokretima u novije vrijeme. Ovoj kons
tataciji ide u prilog i injenica da su svi
ostali re:formistiki pokreti u manjoj ili
veoj mjeri iz njega crpili svoje ideje i bili
pod njegovim snanim utjecajem. Ovaj
selefijski pokret je karakteristian po
svojim konstantnim opredjeljenjima. Najpre
poznatljivija su mu ta:
16
Uvod
to zagovara povratak na izvorno
islamsko vjerovanje (al- 'aqida al-islamiyya),
u potpunosti zasnovano na istim temeljima,
tj. da je sve to je u Allahovoj Knjizi i
sunnetu Njegova Poslanika, sallallahu alejhi
ve sellem, ista istina od koje nije dozvoljeno
ni najmanje odstupanje,
to ne samo zagovara, nego strogo insistira
na preiavanju poimanja islamskog
monoteizma ( at-tawl;ld) od natruha svih
vrsta vie botva ( a-irk),
to poziva na oivljavanje stroge obaveze
borbe na Boijem putu (il;ya' farl_da al
gihad)*, na suzbijanje novotarija u vjeri (al
hida'), praznovjerja, uzimanja posrednika u
nastojanju da se zadobije Boija naklonost
(at-tawassul) , na suprotstavljanje uputanju
u devijacije sufijskih redova, na zabranu
podizanja nadgrobnih spomenika, njihovo
ukraavanje i paljenje svijea nad njima, te
na duhovno osvjeenje islamskog svijeta, s
ciljem da, nakon to je zapao u zaostalost,
predao se umalosti i oponaanju drugih (at
taqlld)*, zasue rukave i izgradi svoju
islamsku kulturu i civilizaciju,
to je u djelima njegovog utemeljitelja i
osnivaa, kao ni u jednom drugom
savremenom pokretu, centralna panja
poklonjena obradi sri islamskog monoteizma
(at-tawf;id).
Zatim smo se osvrnuli na neke druge
selefijske pokrete kao to su:
Sljedbenici hadisa (tradicije) (ahlul-hadis)
na Indijskom potkontinentu. Ovaj pokret
pojavio se kao nastavak nekadanjeg veoma
ivog Pokreta sljedbenika hadisa (tradicije)
(ahi al-l;adl_f) na Indijskom potkontinentu
koji je svoj vrhunac i procvat doivio u
periodu izmeu petog i desetog stoljea po
Hidri, a posebno u doba vladavine sultana
Mahmuda al-Gaznawija (umro 421/1030.
god:). Pod rukovodstvom aha Mu]:Jammada
Isma'ila ad-Dahlawija, ovaj pokret poeo je
borbu (al-gihad)* protiv engleskog koloni
jalizma i imperijalizma (al-isti'mai)*. Osim
toga, ovaj pokret je odigrao znaajnu ulogu
u pozivanju na povratak izvornom Islamu,
ienju poimanja islamskog monoteizma
(at-tawl;ld) od natruha paganstva i viebotva,
suzbijanju novotarija u vjeri (al-bida')*,
Uvod
praznovjerja i borbi protiv mezhebske
netrpeljivosti (at-ta 'a$$Ub al-ma(lhabi).
Pokret sljedbenika hadisa (tradicije) (ah/ al
J;adi_f)) je, takoer, dao svoj ogromni
doprinos na polju znanosti, jer se pod
njegovim okriljem razvila iva spisateljska
aktivnost, posebno u oblasti hadiske
znanosti, opismenjavanja i podizanja brojnih
kola i univerziteta.
Pokret pobornika Muhammedove tradi
cije (gama'a an$81' as-sunna al-mul;lam
madiyya) u Egiptu, Sudanu i nekim drugim
zemljama, nastao na principima selefijskog
(as-salati)* pravca ( al-manhai)* shvaanja
islamskog vjerovanja (al- 'aqida) i slijeenja
Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem,
sunneta. Naime, i ovaj pokret snano
insistira na istom islamskom monoteizmu
(at-taw}Jld al-l;afi$), besprijekornom slije
enju vjerodostojne tradicije ( as-sunna
a$-$a/;i/;a), odbacivanju novotarija i prazno
vjerja u vjeri, suprotstavljanju misticima
ekstremistima (gulat al-mula$awwifa),
ezoterikim i sekularistikim pokretima,
kao i stremljenju oponaanja zapadne
kulture. Pokret je imao pozitivan utjecaj
na suzbijanju raznih mistikih strujanja,
razotkrivanju njihovih ponora te irenju
ideje o povratku na izvorno uenje Kur'ana i
slijeenje tradicije, onako kako su to
nekada inili sljedbenici zdrave tradicije
(as-sala[1J$-$8lil;).
Budui da su Kur' an i Sunnet bili dva
osnovna izvora islamskog vjerovanja (al
'aqida) i vjerozakona (a-Sarl'a), veina
zemalja islamskog svijeta, koja je pala u
ake francuskog i engleskog kolonijalizma i
imperijalizma, skinula je plat islamskog
vjerozakona ( a-arl'a) i u upotrebu uvela
sistem, od strane ovjeka, ustanovljenih
zakona (al-qawanln al-wat;f'iyya)*, to je
imalo za posljedicu skretanje sa kursa
uenja :;pomenuta dva osnovna izvora
Islama. To je bio razlog nastanka brojnih
reformistikih pokreta iji je osnovni cilj bio
uvoenje u praksu islamskog vjerozakona
(a-arl'B a/-is/amiyya)* u svim sferama
ivota.
Otuda smo, u naoj obradi, posebnu
panju posvetili savremenim reformistikim
pokretima kao to su: pokret Muslimanske
Poglavlje l
brae (}Jaraka al-i!Jwan al-muslimln)*,
Islamski pokret (al-gama'a al-is/amiyya) na
Indijskom potkontinentu, Pokret islamske
orijentacije (}Jaraka al-ittiga.h al-islami) u
Tunisu, Partija (l;izb)* nacionalnog spasa
(as-salama al-walani) u Turskoj, Kurdistanska
islamska partija (a!-l;lizb al-islami al
kurdistani), Nacionalni islamski front (al
gabha al-islamiyya al-qawmiyya)* u
Sudanu, pokret Hamas (l;laraka l;lamiis) ili
Pokret islamskog otpora (l;laraka al
muqawama al-islamiyya) u Palestini, te
Islamski front spasa (al-gabha al-islamiyya
li al-inqag) u Aliru.
U vezi sa navedenim reformistikim
pokretima treba napomenuti da je:
Pokret 'Muslimanske brae' (l;laraka al
i!Jwan a!-muslimln)* jedan od onih savremenih
islamskih pokreta koji se zalae za: povratak
izvornom Islamu, onakvom o kakvom ui
Kur'an i Sunnet, uvoenje i primjenu
islamskog vjerozakona (a-a'a a/-islamiyya)*
u svim sferama ivota i izradu jednog
integralnog plana za suprotstavljanje najezdi
laicizma.
Islamski pokret (al-gama'a al-islamiyya)
na Indijsko-pakistanskom potkontinentu koji
je osnovao a-ay}J. Abu al-A'la al
Mawdudi, uprkos snanom utjecaju, s jedne
strane pokreta ay}J. al-islama Mul;lammada
b. 'Abdulwahhaba, a s druge strane,
programske podudarnosti sa pokretom
'Muslimanske brae' (l;laraka al-i!Jwan al
muslim/n) - naroito po pitanju uvoenja i
primjene islamskog vjerozakona ( a-arl'a
al-is!amiyya)*, poslije vjerovanja najvanije
stvari u Islamu - propustio posvetiti vie
panje pitanju islamskog vjerovanja i
monoteizma (al- 'aqlda wa at-taw}Jid)* na
nain na koji je to uinio selefijski pokret
(ad-da 'wa as-salafiyya)*.
Partija preporoda (l;lizb an-naht;fa), tj.
Pokret islamske orijentacije (l;laraka al
ittigah al- islami) u Tunisu - iako pod
snanim utjecajem, kroz islamsku historiju
dobro poznate kole racionalizma - ostala je
na kursu njegovanja mnogih ideja pokreta
'Muslimanske brae' (}Jaraka al-i!Jwan
al-muslimln).
17
Poglavlje l
Refah partija, tj. Partija nacionalnog
spasa (l;izb as-saliima al-walilni) u Turskoj,
islamska partija (l;izb)* koja u svom
programu ima za cilj ponovnu izgradnju
drutva na islamskim principima. Meutim,
njenu istinsku aktivnost na vjerskom planu,
onemoguuje snani pokret laicizma, budui
da sekularistiki reim koji vlada u Turskoj
nijednoj politikoj partiji (l;izb)* niti
vjerskoj zajednici to ne dozvoljava. Zato se
ova partija opredijelila za politiki nain
borbe, kao jedino sredstvo za ostvarenje
svojih ideja.
Kurdistanska islamska partija (al-l;izb al
isliimi al-kurdistani), takoer, pod utjecajem
pokreta 'Muslimanske brae' (J;araka al
i!Jwiln al-muslimin) i da svoju aktivnost
provodi van arapskog svijeta.
Nacionalni islamski front ( al-gabha
a/-is/amiyya a/-qawmiyya)* u Sudanu,
osnovan kao ujedinjeni front za borbu protiv
svih drugih, neislamskih partija. lako je
izrastao iz pokreta 'Muslimanske brae'
(l;araka al-i!Jwan al-muslimin), ovaj front
se od njega potpuno osamostalio i poeo
zagovarati neke ideje koje su bile
predmet kritike, kako od strane pokreta
'Muslimanske brae', tako i od strane
selefija.
Pokret Hammas (l;araka l;amas) izrastao
iz krila pokreta 'Muslimanske brae'
(l;araka qf-i/Jwiln al-muslimin) u Palestini.
Odbija mirovno rJesenje palestinskog
problema, smatra to gubljenjem vremena i
duboko vjeruje da je cijelo tlo Palestine
zadubina svih muslimanskih pokoljenja do
Sudnjega dana i da ga se, kao takvog, niko
nema pravo odrei niti razasipati bilo kojim
njenim dijelom.
Islam ski front spasa ( al-gabha al
isliimiyylJ li al-inqag) u Aliru pokret koji
poziva na povratak Islamu, kao jedinom
rjeenju koje moe spasiti Alir od
ekonomsko-socijalnih nereda i previranja.
Otuda ~e za njega, iako se u nekim
shvaanJima podudara sa pokretom
'Muslimanske brae' (l;araka al-i!Jwiln a/
muslimln), moe rei da je isto selefijski
pokret (!;araka* salafiyya)*.
18
Uvod
lako su ovi pokreti u svome radu imali
odreenih programskih promaaja, to ne
umanjuje njihov znaaj i pozitivnu ulogu
koju su odigrali.
Budui da je - kako se iz gore navedenog
vidi - Islam vjera (din)* istog monoteizma
i besprijekorno savrenog vjerozakona
(erijata), koja po svome sutinskom
sadraju ne zna ni za kakve sekte i redove,
odabirom problematike s kojom se svaki
musliman treba dobro upoznati, bilo je
nuno da tu injenicu posebno naglasimo.
Uinili smo to u naem posebnom osvrtu
na islamski misticizam ( EJ$-$iifiyya) i neke
od njegovih redova kao to su: azelijski
(a-agaliyya), tidanijski ( at-tiganiyya),
senus ijski ( as-sanasiyya), hatemijski (al
l;atamiyya) i bare ill ijski ( al-bariliyya), sa
konstatacijom da je tesavvuf u svojoj
poetnoj fazi, kao prirodni odgovor na sve
izraeniji talas izobilja i raskoa koje je
nudio napredak civilizacije, bio poziv na
njegovanje i razvijanje uzvienih vrijednosti
ovjekove due. U tom smislu, islamski
misticizam ( af-ffl$awwufj je dosta slian
asketizmu ( az-zuhd). Meutim, treba
naglasiti da je asketizam znatno blai i da
u osnovi sa misticizmom nema nikakve
veze, pogotovu sa misticizmom (sufizmom)
koji se u kasnijoj fazi svoga razvoja,
dijelei vjeru na vjerozakon ( a-ari'a) i
sutinu (al-l;aqiqa) udaljio i poprimio,
posmatrano kroz prizmu vjere, neprih
vatljiv tok. Ovo zato to su pobornici
misticizma poeli tvrditi da je islamski
vjerozakon ( a-ari'a) samo vanjska strana
vjere, vrata na koja svako ulazi, a njena
sutina (al-l;aqiqa) unutranji smisao do
kojeg dolaze samo isti i odabrani. Sa
ovim i drugim slinim shvaanjima
islamskog misticizma itaoci e se moi
upoznati u zasebnom poglavlju.
to se tie senusijskog reda, za njega se
moe rei da se, iako pod snanim utjecajem
selefijskog pokreta ay}]. Mul;tammad b.
'Abdulwahhaba, ipak, opredijelio za put
misticizma - koji je po nekim svojim
uenjima djelimino ispravan (ibh El$
$al;l/;a), jer odbacuje novotarije i prazno
vjerje u vjeri, kao to je obraanje umrlima
i traenje posredovanja preko dobrih ljudi
Uvod
(at-tawassul bi al-amwat wa EJ$-$alil;in). Po
ovom pitanju, ovaj red ima izgraen
integralan program (manhaff)* djelovanja.
Meutim, Sanusi je istovremeno iz drugih
sufijskih redova preuzeo sistem davanja
prisege na vjernost (al-bay'a), duhovnog
ienja i napredovanja, tako da su pripad
nici reda podijeljeni po stupnjevima: lan
(daraga al-muntasib), braa ( daraga al
il;wan) i uglednici ( daraga al-l;awB$$), to je,
bez sumnje, novotarija u vjeri.
to se tie azelija (a-agaliyya), za njih
se moe rei da su isto sufi.jski red koji, kao
i svi ostali, ima svoje ideje i svoja shvaanja
misticizma. Takav je sluaj i sa tidanijskim
redom (at-tiffaniyya) koji vjeruje u mogunost
direktnoga fizikog kontakta sa Vjero
vjesnikom ( an-nabiyY)*, sallallahu alej hi
ve sellem, jo na ovome svijetu, kao i
hatemijskim (al-!Jatamiyya), poznatom po
svom velianju i pretjerivanju u vezi sa
Poslanikovom (ar-rasol)*, sallallahu alej hi
ve sellem, linou.
to se, pak, tie bareillijskog reda
(al-barlliyya), nastalog na Indijskom
potkontinentu za vrijeme engleskog koloni
jalizma, za njega je karakteristino to to
pretjeruj1! u velianju vjerovjesnika i evlija,
naroito kada je u pitanju linost Vjero
vjesnika Muhammeda sallallahu alejhi ve
sell em.
Zatim smo se osvrnuli na neke pokrete
na koje je sufijska uenje ostavilo dubok
utjecaj kao to su: divebendije (ad
dlvabandiyya), mehdije ( al-mahdiyya) u
Sudanu, dema'a teblig (gama'a at-tabl@ u
Indiji i nursije (an-nOrsiyya) u Turskoj sa
veoma m1prednim idejama.
Zatim smo, od ekstremistikih zajednica,
obradili zajednicu koja sebe naziva
Zajednicom muslimana (gama'a al-muslimln),
odnosno Organizaciju tekfira i hidre
(gama'a at-takfir wa al-higra). Ta orga
nizacija, prvobitno, nastala kao odgovor
na tortum i muenje u egipatskim zatvo
rima, ubrzo je stekla vatrene pristalice,
naroito u Egiptu i meu studentima
univerziteta. Ova organizacija smatra
nevjernikom svakog onoga ko poini grijeh,
uporno ga nastavlja initi i odbija da se za
Poglavlje l
njega pokaje. Isto tako, ona smatra
nevjernicima (tukaffim)* vladare, jer ne
vladaju po onome to je Allah objavio,
podanike, zato to su zadovoljni i to trpe
takve vladare, kao i ulemu koja se ne
usuuje takve vladare i podanike proglasiti
nevjernicima.
Zatim smo se osvrnuli na neke zajednice
koje zagovaraju ponovno uspostavljanje
islamske vlasti (al-l;ilafa)* kao to su:
Islamska zajednica (al-gama'a al-islamiyya)
u Egiptu i Partija islamskog osloboenja
(l;izb at-tal;rlr al-islam1). Islamska zajednica
(al-gama'a al-islamiyya) je osnovana u
Arapskoj Republici Egiptu, s ciljem da
poto je smatra strogom vjerskom dunou
svakog muslimana (al-farJ.da), a koja je u
ivotu dananjih muslimana potpuno
zapostavljena - poziva, prvo, u borbu na
Boijem putu ( al-gihad)* za uspostavljanje
islamske drave, a potom i islamske vlasti
(al-./;lilafa al-islamiyya).
Partija osloboenja (./;lizb at-ta../;lrli)
takoer zagovara uspostavu islamske vlasti
(al-l;1lafa al-islamiyya). Meutim, ova
partija prvobitno osnovana u Palestini,
objavila je brojna samostalna rjeenja
vjerskih pitanja koja su bila predmet
estoke kritike od strane veine islamskih
uenjaka.
Zatim smo se osvrnuli na muslimanske
zajednice na Zapadu, posebno one sa
rasistikim predznakom, kao to je pokret
crnaca u Americi (l;araka as-sad fi amarlkd).
Ovaj pokret, iako u osnovi zasnovan na
principima Islama, ima i neka svoja
specifina shvaanja proeta preteno
duhom rasizma. Na sreu, u posljednje
vrijeme, pokret (al-l;araka)* je poeo
ispravljati svoja shvaanja Islama.
Zatim smo obradili najznaajnije
ezoterike pokrete (al-l;arakat al-batiniyya)*
ija su uenja u suprotnosti sa Islamom, kao
to su: jezidije, keramite, ismailije, nusajrije,
druzi, haai, babije, behaije, kadijanij<;
Republikanska partija, habeije, ~
homeinisti i libanski pokret Emel Zajed
nika odrednica ovih pokreta je da, u idji
da ga srue, svi uestvuju u ::znjc:ri pmliY
izvornog uenja Islama.
19
Poglavlje l
Zatim smo obradili neke od politikih,
svjetovnih pravaca (al-ma{/a.hib as-siyasiyya)*,
tj. politikih partija (alx/iib)* u islamskim
zemljama. U ovo poglavlje smo ih uvrstili
zato to veinu njihovih pristalica ine
muslimani i to, neke od njih, vjetrovi
osvjeenja sve jae zapuhuju, naroito
nakon pada komunizma. Ovdje smo se
osvrnuli na sljedee politike partije:
Partiju arapskog nacionalizma (al
qawmiyya al- 'arabiyya); - fanatiki politi~i
pokret (/;araka)* koji velia slavu Arapa 1,
umjesto na vjerskoj vezi (rabita ad-din)*,
poziva na uspostavljanje ujedinje~e ~ra:V~
za sve Arape na krvnoj, rasnoJ, JeztckoJ 1
historijskoj vezi.
Egipatsku partiju Vafd (l;izb al-wafd
al-mi$n); - egipatsku narodnu partiju bez
ikakve, striktno odreene vjerske orijentacije.
Prije revolucije 1952. godine predstavljala je
najbrojniju partiju. Danas je opoziciona
partija i djeluje pod imenom Novi vafd (al
wafd al-gadid). Njeni prvi osnivai, naroito
Sa' d Zagliil, bili su istaknuti zagovornici
laicizma i pobornici Pokreta za oslobaanje
ene, u smislu kakav se podrazumijeva na
Zapadu. Partija se nikada nije jasno izjasnila
o svojoj vjerskoj orijentaciji.
Pokret za oslobaanje ene (/;araka tal;rir
al-mar'a); - svjetovni pokret, osnovan u
Egiptu i odatle prenesen u mnoge islamske
zemlje, sa pozivom na oslobaanje ene od
islamskih obiaja, na otkrivanje, odmetnitvo
od pridravanja islamskih propisa, ogranienje
razvoda, zabranu vieenstva, izjednaavanje
mukarca i ene u pravu na nasljee,
oponaanje ene sa Zapada itd. Meutim,
Uzvieni Allah je htio da se kod ene
muslimanke razvije svijest, pa da se - u elji
za razvijanjem svojih vjersko-moralnih
vrijednos ti - jo vre prihvati islamskog
vjerovanja i iz ponora takvog pokreta pone
vraati u okrilje Islama. Zauujue je da su
se, nakon svega, nala neka plaenika pera
koja se, optuujui ga za reakcionarnost,
20
Uvod
pokuavaju suprotstaviti ovakvom povratku
ene Islamu!!! Ostavljamo itaocu da, nakon
to se upozna sa dimenzijama ponora ovoga
propalog pokreta, sam prosudi o onome ta
piu takva pera.
Kurdistansku demokratsku partiju (al
hizb ad-dimuqratl al-kurdistam) po svom
~predjeljenju u potpunoj suprotnosti sa
Partijom nacionalnog spasa (/;lizb as-saliima
al-walani) u Turskoj. To je jedna ist~
svjetovna, socijalistika partija koja se bon
za slobodu kurdskog naroda i za uspos
tavljanje autonomije u sastavu Irana.
Sirijsku nacionalnu partiju (al-l;izb al
qawml as-san); partiju (/;lizb)* koj~ zago
vara sirijski nacionalizam (a!-qawm1yya as
sariyya). Neovisna je o Partiji arapsko~
nacionalizma (al-qawmiyya al- 'arabiyya) 1
njeni protagonisti se svim sredstvima bore
protiv vjere.
Pancasilu (Penteasila - al-biintaasil)
- ili pet principa koje je bivi predsjednik
Indonezije, Sukamo proglasio uoi stjec~nja
nezavisnosti Indonezije 1945. godme.
Kasnije su ovi principi uli u indonezijski
ustav da bi se njima, umjesto islamskim
vjerozakonom, rukovodio musli-manski
narod Indonezije.
Socijalistiku partiju arapskog preporod~
(l;izb al-ba 't al- 'arabi al-itirala); svjetovnu ~
nacionalistiku partiju (/;lizb)* koja se bon
za totalnu promjenu shvaanja tekovina
svega to je arapsko i utapanje .u _socij~
listiki poredak, daleko od svake tdeje koJa
podsjea na bilo ta to je islamsko.
Naserizam (an-nliiriyya); arapski nacio
nalistiki pokret, nastao u doba vladavine
Gamala 'Abdunna~ira po kome je i dobio
ime. Kao i ostale arapske, lijevo orijen
tirane partiie i ovaj pokret zagovara tri
dobro ' poznate
~ 'parole: sloboda (a/-/;lurriyya) *,
socijalizam (al-itirakiyya) . i jedinstvo (al
wal;da).
ISLAM
l SLA M
*Islam
*Vjerovanje i pravac sljedbenika sunneta i dema'ata
1- Islam
Definicija:
* U isto jezikom smislu izraz Islam
(al-islam) znai: predaja, poslunost i
pokornost.
* Kao struni termin, izraz Islam (al
islam) oznaava posljednju objavljenu
nebesku vjeru (ad-din)* koju je Uzvieni
Allah odabrao da bude vjera cijelom
ovjeanstvu. Poslao ju je preko Svoga
posljednjeg poslanika i vjerovjesnika
Mul;ammad b. 'Abdullaha, sallallahu alejhi
ve sellem, s ciljem da dinne i ljude uputi da
vjeruju u jednou Uzvienog Allaha, svog
jednog i jedinog Boga i Gospodara, da
vjeruju u Njegova imena i atribute, da se
dobrovoljno i sa zadovoljstvom pokoravaju
Njegovoj volji, da izvravaju Njegove
zapovijedi, da se klonu Njegovih zabrana,
da kroz iskreno vjerovanje izvravaju
Njegove propise, da se pridravaju normi
lijepog vladanja i da Mu, izvravajui pet
temeljnih islamskih dunosti i pridravajui
se svih est artova vjerovanja
dobroinstva, neprekidno robuju.
N ajistaknutije linosti:
Nekoliko najosnovnijih napomena:
Islam je nebeska vjera koju je Uzvieni
Allah objavljivao Svojim poslanicima. Da
bi Mu robovali, Uzvieni Allah je stvorio
dinne i ljude. U tom smislu su i Njegove
rijei:
Dinne i ljude sam stvorio samo zato da
Mi s~ klanjaju. (Ag-J)ariyat, 65.)
Da bi to ljudima objasnili, Uzvieni im
je slao Svoje poslanike. U tom su smislu i
Njegove rijei:
Poglavlje 2
Mi smo svakom narodu poslanika
poslali: 'Allahu se klanjajte, a kumira se
klonite! ' I bilo je meu njima onih
kojima je Allah na Pravi put ukazao, a i
onih koji su zasluili da ostanu u
zabludi (An-Na~l, 36.)
Meutim, nakon to su ljudi iskrivili
svoje knjige, poeli preuveliavati svoje
vjerovjesnike i pripisivati Allahu sudruga,
Uzvieni Allah je, preko Svoga poslanika
Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem,
poslao ovu vrstu vjeru, odabrao ju da sve
do Sudnjega dana bude vjera cijelom
ovjeanstvu, kod Sebe uinio jedinom
pravom vjerom:
Allahu je prava vjera jedino -Islam. (Ali
'Imran, 19.) i njome dokinuo sve druge
vjere:
A onaj ko eli neku drugu vjeru osim
Islama, nee mu bitiprimljena, i on e na
onome svijetu nastradati (Ali ' Imran, 85.)
Dostavlja ( al-muballig):
Mul;ammad b. 'Abdullah, sallallahu
alejhi ve sellem, je taj koji je ispunio
povjereni mu emanet, u definitivno zaokru
enoj formi dostavio poruku Islama, objelo
danio vjeru u jednog Boga, u praksi
primijenio islamski vjerozakon, izveo svijet
iz mraka na svjetlo, i sa krivog na Pravi put,
spasio ovjeanstvo iz kandi paganstva i
viebotva, oistio drutvo od natruha i
pokvarenosti, zaveo red i sigurnost i
iskorijenio anarhiju i nered.
U svom opem znaenju, Islam je
vjera (din)* svih Allahovih vjerovjesnika i
poslanika, jer su svi oni pozivali da ljudi
vjeruju i oboavaju samo Jednog, Svemogueg
Allaha, ljudima dostavljali Allahovu objavu,
21
Poglavlje 2
upuivali ih na Pravi put, podsjeali na
ponovno proivljenje i konani kraj,
odvraali im panju sa ovoga, prolaznog i
upuivali na onaj, vjeni svijet. Tako je bilo
sve dok, na kraju, nije doao Muhammed,
sallallahu alejhi ve sellem, sa svojim
zaokruenim i sveobuhvatnim programom
(al-manhaff)* za uputu ljudi sve do Sudnjega
dana.
Musliman ne moe biti pravi
musliman, sve dok ne bude vjerovao u sve
Allahove vjerovjesnike, Njegove meleke,
Knjige i poslanike, dok ne bude vjerovao da
su sve nebeske vjere bile prave vjere, da su
sve pozivale da se vjeruje samo u Jednog
Allaha i da se samo Njemu robuje, da su svi
vjerovjesmci, od Nuha, a.s., pa do
posljednjeg Muhammeda, sallallahu alejhi
ve sellem, u svoje vrijeme, bili prvi koji su
robovali Allahu, te da je to bila osnovna
zadaa i preokupacija svakoga od njih. U
tom su smislu i rijei Uzvienog:
On vam propisuje u vjeri isto ono to je
propisao NOhu i ono to objavljujemo
teb1: i ono to smo naredili Ibrahimu i
Masau i lsau: 'Pravu vjeru ispovijedajte
i u tome se ne podvajajte!'(A-ura., 13.)
Tako je doao Muhammed, sallallahu
alejhi ve sellem, da ljudima bude svjetiljka
koja pred njima osvjetljava put:
Kojim Allah upuuje na puteve spasa
one koji nastoje da steknu zadovoljstvo
Njegovo i izvodi ih, po volji Svojoj, iz
tmim1 na svjetlo i na Pravi put im
ukazuje. (El-Ma'ide, 16.)
Pravi put, o kome je ovdje rije, put je
spasa, stee i uspjeha. Zato Islam toliko i
insistira da svoju politiku, zakone, moral i
vladanje gradimo iskljuivo na uputi Kur'ana
i Sunneta i da im pri tome nita niti dodajemo,
niti oduzimamo, jer Uzvieni veli:
I doista, ovo je pravi put moj, pa se
njegB drite i druge puteve ne slijedite,
pa da vas odvoje od puta Njegova.
(Al-An'am, 153.)
*Nekoliko kratkih crta o veliini linosti
Vjerovjesnika ( an-nabiyj)* Muhammeda,
sallallahu alejhi ve sellem
22
ISLAM
Ovdje prostor ne dozvoljava da se
opirno govori o biografiji Vjerovjesnika
Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.
Zato emo se ukratko osvrnuti na samo
kratke crte koje bar djelimino rasvjetljavaju
veliinu njegove linosti:
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve
sellem, roen je 571. godine. Poznato je da
mu je otac umro dok je Poslanik (ar-rasa/)*,
sallallahu alejhi ve sellem, bio jo u utrobi
majke i da mu je majka umrla prije nego to
je napunio est godina ivota. Takoer je
poznato da mu je dojilja bila I;Ialima bint al
I;Iarit as-Sa'diyya. Ipak, Uzvieni Allah ga
je uvao i, uprkos injenici to je bio
nepismen, pripremio da bude najrjeitiji od
svih ljudi. Dok je jo bio dijete, dao je da se
iz njegovih grudi odstrani ejtanov trag na
njemu - crna grudica usirene krvi - da bi
tako postao iskreni i odani Allahov rob i
Poslanik.
U svome djetinjstvu, Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, je u pustinji Bani
Sa'd uvao stoku. Tako gaje Uzvieni Allah
sauvao idolopoklonstva, razvrata, pjesme,
svirke i ostalog, emu su se u
predislamskom periodu posveivali njegovi
sunarodnjaci. Uestvovao je u ratu plemena
Kurej i Kinane protiv plemena Hevazin,
poznatog pod imenom al-Figar gdje je, kao
petnaestogodinji djeak, svojim amidama
dodavao strijele. Takoer je bio sudionik
zakljuivanja ugovora o savezu i potivanju
ljudskog dostojanstva poznatog pod imenom
/filf al-fu(ial Sa Hatidinim, r.a., slugom
Mejserom, obavio je jedan uspjean
trgovaki posao u kome je zaradila duplo
vie nego to je ranije zaraivala. Kada su se
Kurejije, prilikom obnavljanja zgrade
Kabe, posvaale oko toga ko e postaviti
Crni kamen, na zadovoljstvo svih, spor je
rijeio tako to je uzeo kamen, stavio ga na
haljinu, zatraio da ga sva plemena dignu
zajedno, a onda ga on svojom rukom
postavio.
..
Nagovijest skorog dolaska Allahova
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, meu
sljedbenicima Knjige, bila je uzela tolikog
maha, da se predaja o tome, gotovo, moe
smatrati nepobitnom (mutawatii). Zato je
ISLAM
namjerno iskrivljavanje teksta Tevrata (at
tawr)* i lndila (al-ingi/)*, s ciljem da se
prikrije njegov dolazak, bila najbolja
potvrda koliko su sljedbenici ove dvije
vjere prieljkivali da se vjera, samo u
jednog Boga, vie nikada ponovo ne pojavi.
Pobjeda Islama i uenja o samo jednom
Bogu, bila je najbolja potvrda istinitosti
njegova, sallallahu alejhi ve sellem, poslanstva
Uprkos svemu, paljivo iitavanje teksta
dananjeg Tevrata i lndila, jo uvijek,
nedvosmisleno, otkriva pojedine elemente
spomenute nagovijesti.
V eliina linosti Vjerovjesnika Mul)am
meda, sallallahu alejhi ve sellem, ogleda se i
u sljedeem:
l. to ga je Uzvieni Allah, jo od
njegova djetinjstva, brino pazio i uvao,
tako da je od svih svojih sunarodnjaka po
dareljivosti, bio najdareljiviji, po vladanju
i dranju, najprimjereniji, po porijeklu,
najplemenitiji, po komijskoj susretljivosti,
najpoznatiji, po blagosti i milostivosti,
najistaknutiji, po rijeima, najistinoljubljiviji,
po vjernosti, najpovjerljiviji i po estitosti,
od svake vrste razvrata, najudaljeniji. Zbog
toga je u svom narodu, jo i prije poslanstva,
prozvan nadimkom Vjerni (al-amin). Osim
toga, ni to to je bio siroe, nije ga navelo da
u djetinjstvu skrene sa Pravoga puta, niti to
je bio bez oca, koji bi ga pazio i savjetovao,
razlogom da se u mladosti povede za
strastima i prohtjevima. Naprotiv, Uzvieni
Allah ga je cijelo ovo vrijeme brino uvao,
tako da se u dvadeset petoj godini svoga
ivota o~~enio uglednom i estitom enom,
Hatidom bint Huvejlid, r.a.
2. I nakon primanja poslanstva, u
etrdesetoj godini ivota, Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, je briljivo pazio na sve
to je bilo potrebno da se drugi na njega
ugledaju:: svoja ubjeenja, postupke, rijei i
ponaanje. Kada mu je, tri godine nakon
primanja poslanstva, nareeno da objelo
dani i drugima prenese ono to mu je od
Allaha objavljeno, Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, se mudro i lijepim
savjetom poeo obraati ljudima i pozivati
ih u Islam. U toj svojoj misiji, strpljivo je
podnosio svakojake uvrede i zlostavljanja,
Poglavlje 2
sve dok mu Uzvieni Allah nije dozvolio da
se preseli (al-higra)* u Medinu-Munevveru,
koju je - nakon to se, u drutvu svog
vjernog prijatelja Ebu Bekra, r.a., u nju
preselio pretvorio u centar svoje
poslanike misije, odakle e se Islam, po
cijelom svijetu, naglo poeti iriti.
3. Uzvieni Allah je dao da se preko
Njegova Poslanika, sallallahu alejhi ve
sellem, pokau mnoga uda (mugizaf). O
njima se govori u Kur'anu, hadiskim
zbirkama i biografskoj literaturi. U takva
uda, izmeu ostalog, spadaju: udo
(mugiza)* nonog putovanja iz Mekke do
Jerusalima (al-isra) i odatle kroz nebeska
prostranstva sve do Sidre i Munteha (al
mi'rai) i nazad, rascjepljenje Mjeseca,
izjedanje teksta kurejevike sahife,
vraanje Katadinog proljevenog oka,
zaglavljivanje u zemlji nogu Surakinog
konja, razbijanje velike kamene ploe na
Hendeku, govor peene ovce u koju je
podmetnut otrov, jecanje panja, slavljenje
pijeska, aljenje kamile, uveavanje hrane
i neviena sposobnost govornitva i
rjeitosti, iako nije znao ni itati ni pisati.
Ipak, kao vjeno i najvee Poslanikovo,
sallallahu alejhi ve sellem, udo (mugiza)*,
sa svojim - za sva vremena neiscrpnim
tajnama - ostaje Kur'an asni, ije je
uvanje od bilo kakve izmjene, iskrivlja
vanja ili zaborava, zagarantirao Uzvieni
Allah rijeima:
MJ: uistinu, Kur'an objavljujemo i zaista
emo Mi nadnjim bdjeti! (AI-I;igr, 9.)
4. Svoje sljedbenike, muhadire i
ensarije, odgajao je u duhu potpune
predanosti Allahovoj vjeri i maksimalne
portvovanosti u njenom pomaganju, makar
to iziskivalo i rtvovanje sopstvenih ivota u
borbi na Allahovom putu. Odgojeni na tako
uzvienim principima, sa njim na elu, ili
su iz bitke u bitku, od kojih meu
najsudbonosnije spadaju: Bedr, Uhud, Beni
Nedir, Hajber, Beni Mustalik, Ahzab,
Hendek. Bitka za osloboenje Mekke itd.
Sve te i druge bitke, predstavljale su
pravedne ratove u grevitoj borbi, ili u
odbijanju neprijateljskih napada, ili u irenju
vjere u samo jednog Boga. Ono to treba
23
Poglavlje 2
posebno naglasiti je to da ni u jednoj od njih
nije zabiljeen nijedan sluaj povrede bilo
ijeg dostojanstva.
5. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, umro je u ponedjeljak, 12. rebiu-1
ewela ll. godine po Hidri, u 63. godini
ivota.
6. Mnogi istraivai i znanstvenici,
ak i nemuslimani, pred oima cijelog
svijeta priznaju da je Allahov poslanik
Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, bio
najvei ovjek koji se ikad rodio. U tom
smislu, historija je zabiljeila bezbroj
izjava mnogih znanstvenika, orijentalista,
pisaca, historiara i drugih. Sve one tvrde
da historija ljudskog roda, ni izbliza, nije
zabiljeila tako veliku linost. Moda meu kalendar,
najnovije to je u tom smislu napisano,
spada knjiga pod naslovom Stotinu vjenih
(al-balidan mi'a) iz pera velikog amerikog
strunjaka za atomsku fiziku, Majkla Harta
koji je, izmeu stotinu najveih umova koje
je ljudska historija ikada zabiljeila, na
prvo mj<:sto stavio Muhammeda, sallallahu
alejhi ve sellem, IZJaVIVst: "Mjesto
najveeg ovjeka u historiji ljudskog roda
ne pripada ni Isusu ni Marksu, nego
Muhamr.nedu."
* etverica pravednih vladara (al
bulata ' ar-raidtin)
Men etv ericu pravednih vladara (al
bulata' qr-raidan), najodabranije drugove
Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve
sellem, njegove nasljednike i osnivae
islamske drave spadaju:
l. Eba Bekr es-Siddik, r.a., vladao od
11/632.-13/634. godine.
Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve
sellem, naslijedio je nakon to su mu
muslimani dali zakletvu na vjernost u
dvoritu plemena Benu Sa'ida. U njegove
najznaajnije zasluge spadaju: borba protiv
otpadnika od Islama, sabiranje Kur'ana,
otpremanje vojske okupljene pod zapov
jednitvom Usame b. Zejda i njeno
upuivanje u osvajake pohode u Iraku i
amu. Meutim, prerana smrt ga je
preduhitrila da ne ostvari sve svoje elje i
24
ISLAM
planove, budui da je na elu islamske
drave ( a/-l;ilafa)* proveo samo dvije
godine i tri mjeseca.
2. Omer b. el-Hattab, r.a., vladao od
13/634.-23/644. godine.
Ebu Bekr es-Siddik je jo za svoga
ivota oporuio da hilafet nakon njega
preuzme Omer b. el-Hattab, to je ovaj i
uinio. U njegove najznaajnije zasluge
spadaju: pobjeda nad Perzijancima na
Kadisiji pod komandom Sa'd b. Ebi
Vekkasa i oslobaanje Palestine i Egipta
pod komandom 'Amr b. al-' Asa.
Pored toga Omer, r.a., je ustrojio poreski
sistem i administraciju, uveo hidretski
podigao brojne gradove,
organizirao jedinstven sistem funkcioniranja
pokrajina, uspostavio sudstvo, policiju i
potu.
Poginuo je u atentatu koji je na njega
noem izvrio medusija Ebu Lu'lu'e dok je
kao imam u damiji klanjao sabah. Umro je
27. zu-1-hiddeta 23. godine po Hidri,
odnosno 3. novembra 644. god. po Isaovom
roenju.
3. Osman b. 'Affan, r.a., vladao od
23/644.-35/656. godine.
Hilafet (al-l;i/afa)* je preuzeo poslije
'Umer b. el-Hattabove smrti. U njegovo
vrijeme su uguene neprijateljske pobune
(al-lawraf)* protiv Islama i nastavljena
daljnja osvajanja i irenje Islama. Za
vrijeme njegove vladavine, egipatski
namjesnik 'Abdullah b. Ebi es-Serh je
nastavio osvajanja Sjeverne Afrike, a
muslimanska vojska pod zapovjednitvom
'Abdullah b. Ebi 'Amira prela je rijeku
Amurdariju i nastavila osvajanja u
Transoksaniji.
U doba njegove vladavine muslimani
su, takoer, izgradili sopstvenu pomorsku
flotu, zauzeli Kipar i Rodos i 31/652. god.,
u bici zvanoj Zat as-saTWI(Bitka jarbola), u
Feniksu (dananji Fenike) na likijskoj
obali, presreli i potopiti bizantijsku flotu na
ijem je elu stajao Heraklijev sin, car
Konstantin II.
ISLAM
Zejd b. Sabitu je povjerio prepisivanje
Mushafa i tako sve muslimane okupio oko
jednog naina uenja Kur'ani-kerima.
Ubijen je u zu-1-hiddetu 35. godine po
Hidri, odnosno u junu 656. godine po
Isaovom roenju, rukom zavjerenika koji su
po nagovoru Jevreja, 'Abdullaha b. Sebe'a
doli iz Basre, Kufe i Egipta.
4. Alija b. Eba Talib, r.a., vladao od
35/656.-40/661. godine.
Na vlast je doao poslije Osmanova
ubistva i odmah poeo smjenjivati namjesnike
koji su bili umijeani u potpirivanju nereda.
Naredio je da se ranije dodijeljeni posjedi i
pokloni moraju vratiti u dravnu blagajnu
(bayt al-mal). Usprotivio mu se Mu'avija b.
Ebii Sufjan, pa je dolo do graanskog rata u
kome su voene estoke bitke, od kojih su
najpoznatije one na: Devi, Siffinu i
Nehrevanu. Sa haridijama se sukobio 17.
ramazana 40. godine po Hidri.
Ubio ga je 'Abdurrahman b. Muldem,
etiri godine i devet mjeseci nakon
preuzimanja hilafeta ( al-l;ilata)*. Sahranjen
je u Kuti.
Neki od vojnih zapovjednika islamskih
osvajanja
Meu najpoznatije zapovjednike islamskih
osvajanja spadaju:
Halid b. el- Velki, ija se izvanredna
sposobnc,st za komandovanje najbolje
pokazala u Bici na Mu'ti, nakon ega mu je
Allahov Poslanik (ar-rasOl)* dao nadimak
Allahova sablja (Sayfullah). Vodio je rat
protiv m:padnika od Islama i nad njima
izvojevao pobjedu. Nakon toga Ebii Bekr ga
je poslao u Irak gdje je stanovnike Hire (al
i}lra) pri volio na potpisivanje ugovora o
vazalnom odnosu i osvojio oblast Sevad (as
Sawad). Postavivi u novoosvoJemm
oblastima u Iraku za namjesnika el-Musenna
b. Harisa, Halid se nakon toga zaputio
prema amu, gdje je u Bici na Jermuku
izvojevao sjajnu pobjedu nad Bizantijcima.
Umro je u Himsu u Siriji.
Eba 'Ubejde b. al-Derrah - osvojio
je Dama;;k, Hims, Antakiju i Halep.
Poglavlje 2
Sa 'd b. Eba Vckm - osvojio je
Perziju i podigao grad Kufu.
'Ukbe b. NatJ' el-Fihri- podigao je
Kajrevan i sa svojim osvajanjima doao do
obale Atlanskog okeana.
Masa b. Nusajr- dovrio je osvajanja
u Sjevernoj Africi i zapovjedio Tariku b.
Zijadu da pree Gibraltar i zapone
osvajanja u Andaluziji, da bi mu se kasnije i
sam pridruio i u osvajanjima stigao sve do
Pirineja.
Kutejbe b. Muslim el-BahJli - u
svojim osvajanjima na Istoku izbio na
granice Kine.
Muhammed b. el-Kasim es-Sekafi
preko koga je Allah uputio stanovnike
pokrajine Sind.
Salahuddin el-Ejjabi - porazio je
583/1187. godine, u Bici kod Hittina (u
Palestini), krstaku vojsku i oslobodio
Jerusalim (Kuds).
Ez-Zahir Bibris el-Bundukdari - po
nareenju memlukog sultana Kutuza
658/1260. godine, pokrenuo je veliki napad
na Mongole i porazio ih u uvenoj Bici kod
'Ajni Daliita (Golijatova vrela u blizini
Nazareta).
Neke od istaknutih islamskih linosti
Islam je vjera (din)* znanja i civilizacije.
Meu najistaknutije linosti koje su na tom
polju odigrale znaajnu ulogu spadaju:
l. U oblasti islamskog prava (al-fJqh):
Imam Eba Hanife, umro 150/767. godine,
Imam Malik, umro 179/795. godine, Imam
afJja, umro 204/819. godine i Imam
Ahmed b. Hanbel, umro 241/855. godine,
osnivai jo i danas ivih sunnijskih ( ahl-as
sunna)* mezheba (magahib)*. Od vie
desetina mezheba koji su izumrli, do danas
su sauvana samo ova etiri.
Meu istaknute uenjake u ovoj oblasti,
takoer se ubrajaju: Ibn Hazm, ejhu-1
isliim Ibn Tejmijja, njegov uenik Ibn el
Kajjim i mnogi drugi. Svi su oni, dajui
pravna tjeenja po sopstvenom razumijevanju
teksta Kur' ana i Sunneta, dali svoj doprinos
25
Poglavlje 2
razvoju islamskog prava (al-fiqh al-isliimi).
S druge strane, meu najvee uenjake
islamskog prava reformistikih pokreta,
ubraja se ejhu-1-islam Muhammed b.
'Abdulwehhab koji sve svoje ideje za
reformu islamskog drutva, temelji na dva
osnovna izvora Islama; Kur'anu i Sunnetu.
Njemu se pripisuje velika zasluga za
izbacivanje iz vjere vieboakih natruha,
suzbijanje novotarija i vraanju vjere u isti
islamski monoteizam.
2. U oblasti tefsira: iz perioda ashaba:
Alga b. Eba Tiilib, 'Abdullah b. 'Abbas,
'Abdullah b. Omer, 'Abdullah b. Mes'ad,
'Ubejj b. Ka 'b i Zej d b. Sabit; iz reda
tabi'Jna: Se 'Id b. Dubqr b. Hiam el-Kott
Diibir b. Jezid el-Du 'vii, Mudiihid b.
Deber el-Mekki, 'Ata' b. Eba Rebbah,
Ila-ime, Tiivas b. Kejsiin el-Jemiinl, te Sufjiin
b. '[/jejne, Vekl' b. el-Derrah, Ishiik b.
Rahavqn i drugi.
U najpoznatija tefsirska djela se ubrajaju:
Tefsir Muhammeda b. Derira et-Taberija,
poznat pod nazivom et-Tefsir el-Kebir
( Vehki tefsir), Tefsir Ibn Miide, Tefsir en
NejsabOrl, Tefslr Ibn el-Keslra i druga.
3. U oblasti hadisa: Od Allahova
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem,
najvie hadisa prenose: Eba Hurejre, hazreti
'Aia, 'Abdullah b. Omer, Enes b. Malik i
'Abdullah b. 'Abbiis, r.a. Najpoznatije
hadiske zbirke su: el-Dami' es-sahlh od
Imama Buharije, Sahlh od Imama Muslima,
Muvetta' od Imama Malika b. Enesa,
Musned od Imama Ahmeda, Sunen od Ehu
Davnda, Sunen od Ibn Made, Sunen od et
Tirm'izije, Sunen od en-Nesaije i druge.
4. U oblasti jezika: Najpoznatiji autori
djela iz oblasti arapske sintakse su: Eba el
Esved ,~d-Due/J, el-Halii b. Ahmed i
Slbeve;n.
5. U oblasti knjievnosti: U doba
Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve
sellem, najpoznatiji muslimanski pjesnik je
bio Hassiin b. Sabit Iz doba Emevija
najpoznatiji su Derlr, el-Ferezdek i el
Ahta/, a iz Abbasija Eba Temmiim, el
Buhterl, Eba el- 'A/ii' el-Me 'arrl, Ibn er-
26
ISLAM
Rami i el-Mutenebbi U oblasti prozne
knjievnosti dokazali su se mnogi pisci, kao
to su: 'Abdulhamld b. Jahja, 'Abdullah b.
el-Mukaffa', Dahizi dr.
6. U oblasti drutvenih znanosti:
Muhammed b. Ishak, umro 120/738. godine,
napisao je Biografiju Poslanika (Sira ar
rasa/), el-Balazun, umro 279/892. godine,
Osvajanja zemalja (Futo{l al-buldiin), et
Taberi, umro 310/922. godine, Historija
naroda i vladara ( Tiiri!J al-umam wa al
mulok), Ebn. el-Fida', umro 320/932.
godine. Kratak pregled historije ovje
anstva (al-MufJ.ta~ar JJ tiirl/J al-baar), el
Mes 'udi, umro 346/947. godine, Livade
zlata (Murag arj-g.hab), Ibn el-Esir, umro
630/1232. godine, Sve o historiji (al-Kamil
JJ at-tiirl/J), te Ibn Haldn.n svoj uveni Uvod
(al-Muqaddima) u djelo Subjekat i predikat
o danima Arapa, Perzijanaca i Berbera (al
Mubtada' wa al-babar JJ ayyam al- 'arab wa
al- 'agam wa al-barbar).
Djela iz oblasti geografije pisali su
mnogi islamski autori. Meu njima su
najpoznatiji: Jakn.t el-Hamevi, autor knjige
Leksikon zemalja (Mu'jam al-buldiin), el
Idrisi, autor djela Setnja zaljubljenika
(Nuzha al-mutiiq) i el-Havarizmi, autor
djela Izgled Zemlje ($ara al-ar(!). Ovdje
treba napomenuti da su muslimani bili prvi
koji su postavili temelje filozofije historije i
sociologije.
7. U oblasti prirodnih znanosti: istakli
su se: Diibir b Hajjiin u hemiji, Masa b.
iikir, el-Blriinl i 'Abbiis b. Fimiis u
mehanici, i el-Kindl, el-Hasan b. el-Hejsem i
el-Blrt1nlu fizici.
8. U oblasti matematike: istakli su se:
el-Haviirizml u algebri, el-Hasan b. el
Hejsem i Muhammed el-Bagdiidlu geometriji
i Nesiroddln et-Tiislu trigonometriji.
9. U oblasti astronomije: istakli su se
Muhammed b. Ibrahim el-Feziirl, Eba er
Rejhiin el-Birani i Omer el-Hajjam.
lO. U oblasti medicine i farmacije: istakla
se grupa uenjaka meu kojima su najpoznatiji:
Ibn Sina, er-R;Jzi i drugi. Islamski uenjaci
ISLAM
istakli su se i u nekim drugim disciplinama
kao to su: arhitektura, omametika, izrada
keramike, porculana i stakla, te inkrustacija
sa sedefom i slonovom kosti.
Iz navedenog se vidi da je islamska
civilizacija veoma rano procvjetala i
stoljeima davala svoje plodove. tavie,
muslimani su dali ogroman doprinos u
razvoju i napretku civilizacije, uope. Tako
je islamska kultura i civilizacija stoljeima
snano utjecala na razvoj prosvjetiteljskih
pokreta u Evropi, poevi jo od sedmog
stoljea, pa sve do pojave humanizma i
renesanse ( an-nah{ia)* to je, izmeu
ostalog, rezultiralo sve veim otvaranjem
zapadnih naroda za razumijevanje
vrijednosti vjenih principa Islama.
Ovdje treba napomenuti i injenicu da su
se, dugi niz stoljea, na mnogim evropskim
univerzitetima koristili udbenici islamskih
autora prevedeni na latinski jezik i da su
islamski uenjaci odravali predavanja iz
brojnih znanosti i filozofije po kolama i
damijama irom Andaluzije, posebno u
velikim gradovima kakvi su bili Sevilja,
Kordoba, Granada i drugi. Isti je sluaj bio i
sa ostalim disciplinama koje su na Zapad
dole preko Andalusa. Prema tome, Islam je
vjera (din)* istinske kulture, civilizacije,
nauke i razuma prosvijeenog Allahovim
svjetlom .
Najvanije ideje i shvaanja:
* Islam je vjera istog monoteizma (din
at-tawi;Jld al-bali$). Oko vjerovanja u jednog
i Jedinog Boga, prepliu se i sve ostale ideje
i shvaanja. Najvanije ideje i shvaanja
Islama ogledaju se u:
Stubovima Islama, temeljima vjerovanja
i dobroinstvu
l. Stubovi Islama:
Islam se zasniva na pet stubova:
izgovaranju kefimei-ehadeta, tj. oitovanju
da nema boga osim Allaha i da je
Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem,
Allahov poslanik, obavljanju namaza,
davanju zekata, postu mjeseca ramazana i,
onome ko je u mogunosti, obavljanju
hadda.
Poglavlje 2
a) Kelimei-ehadet:
Pod kelimei-ehadetom se podrazumijeva
iskreno oitovanje da nema drugog boga
osim Allaha, da se samo Njemu robuje i
nikome vie, te potvrda Vjerovjesnika (an
nabiyy)* Muhammeda, sallallahu alejhi ve
sellem, kao Allahova poslanika. Izgovaranje
rijei kelimei-ehadeta je klju s kojim
ovjek pristupa Islamu i od tog momenta za
njega islamski propisi postaju obavezujui.
Oitovanje vjerovanja u Allahovu jednou u
sebi podrazumijeva: potpuno vjerovanje u
Allaha, u smislu; da je On jedini Bog i
Gospodar, da se samo Njemu moe robovati
i da se vjeruje u Njegova imena i atribute.
b) Namaz:
Namaz (a$-$ala) je vid tjelesnog ibadeta
kojeg je Uzvieni Allah muslimanu, kao
strogu dunost (far(!), propisao da ga obavlja
pet puta dnevno. Kao takav, namaz je veza
izmeu roba i njegovog Gospodara.
Klanjajui namaz vjernik odgaja svoju duu,
uva je od razvrata i nevaljalih postupaka,
isti od zlih nagona, odvraa od grijeha i
zabluda, i uva da ne dospije u dehennemsku
vatru. Vjernik se kroz namaz oslobaa
ovosvjetskih problema, posveuje velianju
svoga Gospodara, predaje se tihom razgovoru
sa Njim i moli Ga za pomo i uputu.
Najbolje uputstvo kako se praktino i na
ispravan nain obavlja su Poslanikove,
sallallahu alejhi ve sellem, rijei: "Klanjajte
onako kao to mene vidite da klanjam!"'
Pored navedenog, namaz je jedan od naina
da se muslimani meusobno bolje upoznaju
i da drugima pokau kako su jedinstveni i
sloni, posebno kada se radi o namazu u
dema'atu i prilikom dume i bajram-namaza.
c)Zekat
Zekat (az-zakti) je vid materijalnog
ibadeta, kroz koji bogati prua ruku pomoi
siromanom i tako mu podmiruje potrebu.
Kao stroga obaveza (far(!), zekat je propisan
bogatim, i to na onaj dio imetka koji je
viak, preko vlastitih potreba za izdravanje
sebe i onih ije je izdravanje, ionako,
1
Buharija, Kitabu-l-ezan, 631.
27
Poglavlje 2
obavezno i pod uvjetom da dostie visinu
nisaba i da je pregodinio. Zekat se daje na
gotovinu u novcu, na stoku, prihode u vou i
itu i gotovu trgovaku robu, i to u
procentima koji su dovoljni za siromaha, a
neznatni za bogata. Zekat na gotovinu u
novcu i na trgovinu izdvaja se jednom
godinje, dok se zekat na ito i druge
poljoprivredne proizvode izdvaja po broju
etvi. Smisao zekata se, izmeu ostalog,
ogleda i u tome to bogate uva od nevaljala
i pokvarena imetka, a siromahe od mrnje i
zavidnosti prema bogatim.
d) Ramazanski post
Ramazanski post je etvrti stub Islama.
U materijalnom smislu, ogleda se u
ovjekovu pokoravanju Uzvienom Allahu i
ugledanju na Njegova Poslanika (ar-rasiil)*,
tako to se dobrovoljno odrie hrane, pia,
spolnog odnosa itd., od zore do zalaska
sunca, tokom cijelog mjeseca ramazana. U
duhovnom smislu, ogleda se u sijanju i
njegovanju klice samokontrole i izdrljivosti,
razvijanju iskrenosti namjere, Jacanju
odlunosti, c1scenju srca, odgoju i
preodgajanju due, tako da posta postaje
izvorom svakog dobra.
e) H.xid:
Hodoastiti Kabu, Svetu Allahovu kuu,
onome Ico je u mogunosti, peti je stub
Islama koji od ovjeka iziskuje da se u
njegovu obavljanju angaira sa svim to
raspolae:; srcem, tijelom i imetkom.
Odazivajui se zapovijedi Uzvienog
Allaha, s namjerom da se postigne Njegovo
zadovolj:;tvo, uz odbacivanje ivene odjee,
svih vrsta mirisa, ukrasa luksuza,
suzdravanje od tjelesnih nagona i
neuznemiravanja bilo koga od ljudi, pa ak
ni ivotmja i bilja, duni su ga obaviti
imuni muslimani, u tano odreeno vrijeme
i na tano odreenim mjestima. Najbolje
uputstvo kako se obavljaju njegovi obredi su
Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem,
rijei: "Uzmite od mene pninjer kako ete
obaviti svoje obrede/'1 Hadd je svojevrsni
1
Muslim (4/79), Ebu Davud (1970), Tirmizija (11168)
i drugi.
28
ISLAM
godinji kongres svih muslimana na svijetu,
na kome se trebaju posavjetovati, upoznati i
dogovoriti kako e jedni drugima najbolje
pomoi.
2. Vjerovanje:
Vjerovanje (al-Iman) je najvia stepenica
na ljestvicama ove vrste vjere uz koje se
musliman, sve vie uspinje, to je njegova
predanost Islamu u srcu dublja. Vjerovanje
(al-Iman) se sastoji od preko sedamdeset
dijelova. Na najviem stupnju je oitovanje
da nema boga osim Allaha, a na najniem
uklanjanje prepreke sa puta. Stid je dio
imana. Vjerovanje (al-Iman) ima svoje
temelje. To su: vjerovanje u Uzvienog
Allaha, Njegove meleke, Knjige, poslanike,
Sudnji dan i u odreenje (al-qadaiJ*, bilo
ono dobro ili loe. Najbolji dokaz vjerovanja
su dobra djela. Zato Uzvieni Allah, u
mnogim kur'anskim ajetima, dobra djela
spominje odmah poslije vjerovanja, kao to
je sluaj sa Njegovim rijeima:
Onima koji budu Jjerovali i dobra djela
inili - dennetske bae e prebivalite
biti (Al-Kahf, 107.)
3. Dobroinstvo:
Dobroinstvo (al-ihsan) je najvii stupanj
ove vrste vjere, jer kroz njega sam ovjek
promatra i kontrolira svoje postupke i nain
na koji robuje svome Gospodaru. Drugim
rijeima, u svim svojim postupcima se
ponaa kao da vidi Uzvienog Allaha kako
ga prati ta i kako radi. Ukoliko takav
stupanj samokontrole ovjek ne moe
postii, najmanje to mora znati i duboko
vjerovati je da Uzvieni Allah zna za svako
njegovo djelo i da ga u svim njegovim
postupcima, ak i u onome kako u sebi
vjeruje, budno prati. Dakle, dobroinstvo
(al-ihsan) je da robuje Allahu kao da Ga
vidi, jer ako ti Njega ne vidi, On tebe,
sigurno, vidi.
Islamsko vjerovanje i vjerozakon
(al- 'aqida wa a-ari'a)*
Propise o vjerovanju Islam je iskrista
lizirao u monoteizmu ( 'aqida at-taw/;lld). S
druge strane, propisima koji reguliraju
vladanje i moral, na kojima se zasnivaju
ISLAM
duhovne vrijednosti ovjeka, Islam je
posvetio iroku panju. Istovremeno, propise
o inima koji se praktino obavljaju, Islam
je formulirao tako da im se, po uroenoj
prirodi, mora odazvati svako ko ima iole
zdravo srce i razum. Sve ovo, putem
rasvjetljavanja i odbacivanja - svjetlom
vjere u jednog i Jedinog Allaha - svake vrste
natruha viebotva, suzbijanja svih isprika
za uputanje u njega, potvrivanja
sredinjeg puta Islama, negiranja
posrednitva, otvaranja vrata direktnog
obraanja Allahu, podsjeanja ovjeka na
razum kojim ga je Allah obdario i
podsticanja na borbu na Allahovu putu (al
gihad)*, na obavezu da trai da se ini
dobro, odvraa od onoga to ne valje, te na
meusobno dogovaranje ( a-ilr8).
Pored navedenog, islamski vjerozakon se
odlikuje: nepreoptereivanjem vjernika,
lahkoom izvravanja propisanih obaveza,
postepenou u propisima i prilagodljivou
opoj dobrobiti u procesu ostvarenja reda i
pravednosti, sve u cilju spaavanja
ovjeanstva od posljedica iskrivljavanja
ranije objavljenih nebeskih Knjiga, poput
pretjerivanja (al-guluwW)* u velianju
pojedinih linosti u ranije objavljenim
vjerama ( al-adyan)*, to je irom otvorilo
vrata stnganju viebotva (ta 'addud al-aliha)*
i zapostavljanju razuma (al- 'aql)*, tradicije i
mudrosti.
Kur'an i Sunnet:
Kur'an i Sunnet su dva osnovna izvora
erijatskih propisa. Zato, niukom sluaju,
nije dozvoljeno od njih odstupiti i umjesto
njih, pribjei primjeni zakona donesenih od
strane ovjeka. Ovo zato to je svaki ovjek
pogreiv i to ga, kao zakonodavca, zbog
toga treba iskljuiti. Jedini izuzetak
predstavlja Allahov Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, koji je od takvih greaka
bio poteen.
Takoer je potvreno i u praksi ustaljeno
da nije dozvoljeno proturjeiti jednoglasnom
miljenju svih islamskih uenjaka, jer je
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, rekao da se cio njegov Ummet
nikada nee jednoglasno sloiti oko neega
Poglavlje 2
to je zabluda. Isto tako, rjeenja pravnih
pitanja, donesena od strane islamskih
uenjaka, na osnovu njihova razumijevanja
Kur'ana i Sunneta (al-ifftihad)*, kao i
konsenzus miljenja svih islamskih uenjaka
(al-igma')* smatraju se valjanim temeljom
islamskog prava. O tome se nedvosmisleno
govori i u vjerodostojnom hadisu koji se
pripovijeda od Muaza b. Debela, u vezi sa
njegovim postavljanjem, od strane Allahova
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, na
mjesto kadije u Jemenu.
Obiljeja i principi Islama:
l. Obiljeja Islama:
U obiljeja Islama (simat al-islam),
izmeu ostalog, spada: da je Islam boanska
nebeska vjera (din)*, da se odlikuje
univerzalnou, objektivnou, pozitivizmom
i odmjerenou u svakom pogledu, zatim da
je to vjera direktnog obraanja Bogu - to
znai da u pravom Islamu nema mjesta
nikakvom proricanju niti posredovanju
izmeu roba i Gospodara - zatim da je to
vjera ostvarenja ope dobrobiti, vjera
potvrivanja bratstva cijelog ljudskog roda,
vjera jednakosti, vjera koja ne doputa
pasivnost, vjera utemeljenja istine, pravde,
jednakosti, bratstva, meusobnog ispomaganja
i dogovaranja, vjera koja svakome garantira
ljudska prava, sigurnost i koja svakoga
vrednuje po njegovim djelima. Islam je,
zatim, vjera potivanja ljudske asti i
dostojanstva, uvaavanja prava ene, poziva
na pridravanje visokih normi morala,
ispunjavanja datih obeanja i ugovora, te
potivanja prava nemuslimana.
I na kraju, Islam je vjera znanja,
odbacivanja neznanja i praznovJerJa,
vjera koja poziva muslimane da se vrsto
dre svojeg ubjeenja i da ne dozvole
ruenje bilo kojeg od njenih sastavnih
dijelova.
2. Islamski principi shvaanja ovjeka,
kosmosa i ivota:
a) Shvaanje sutine Boijeg Bia u
islamskom uenju odreuju rijei Uzvienog:
Niko nije kao On. (A-urn, ll.)
29
Poglavlje 2
Po kur'anskim rijeima Allah je:
Prvi i Posljednji: i Vidljivi i Nevidljivi
(Al-I:Iadid, 3.), to znai da u Svome postojanju
nema nikakva sudruga. Isto tako, Allah je
vjean, pa u Svojoj vjenosti nema sudruga.
Kur'an nadalje ui da: On nee biti
pitan za ono to radi, a oni e biti pitani
(AI-Anbiya', 23.), to znai da Allah u vlasti
nema nikakva sudruga, zatim, daje: Al/ahjc
Stvoritelj svega. (Az-Zumar, 62.), pa u
stvaranju nema nikakva sudruga, zatim da:
Allah zna, a vi ne znate. (Ali 'Imran, 66.), pa u
znanju nema nikakva sudruga, zatim: i mko
Mu ravan nije! (Al-Il]lal:l, 4.), to znai da po
poloaju nema niko ko bi Mu bio ravan, te
na kraju: Zar oni da imaju bogove koji. im
propisuju da ~jcn.g"u ono to Allah nije
naredio? (A-nra, 21.), to znai da Allah
nema nikakva sudruga u propisivanju
vjerozakona ljudima. Takav je sluaj i sa
svim ostalim svojstvima boanstvenosti.
b) Po islamskom uenju, ovjek je na
ovome svijetu samo rob i Allahovo stvorenje.
U nekim svojim postupcima, kao takav, ovjek
nema, a u drugima, opet, ima slobodnu volju i
mogunost izbora. Ni u emu i ni u kom
svojstvu, ovjek nije, niti moe biti sudrug
Allahu, .mprotno uenju crkve ( al-kanlsa)*
koja tvrdi da Mesija (al-Masli;)* ima isto
boansku (lahatiyya)* ili ljudsko-boansku
(nasatiyya)* prirodu, u zavisnosti od toga o
kojoj kranskoj sekti ili pravcu se radi.
e) Suverenitet nad islamskim programom
pripada iskljuivo Allahu, a nikako nekoj
partiji (l;izb)* ili narodu. Naprotiv, na njima
je jedino da provode Allahov zakon.
d) Islamski program (manhalJ* je
integralan i sveobuhvatan. Drugim rijeima,
Islam ne treba shvatiti samo kao kredo, niti
samo kao duhovnost, niti samo kao
ekonomski, drutveni ili politiki sistem,
nego kao program ivota koji u sebi sadri i
vjerovanje u srcu, i izgraen sustav koji
zadire i regulira svaku poru ivota.
e) :ovjekovo postojanje u kosmosu
Islam posmatra kroz prizmu samo jednog
uzvienog i plemenitog cilja - robovanja
Allahu:
30
ISLAM
Dinnc i ljude sam stvorio samo zato da
Mi sc klanjaju. {Ag-!)ariyat, 56.}
f) Svi ljudi, zajedno, potjeu od jednog
te istog stabla. Svi oni dijele isto mjesto
ishodita i povratka. Otuda su, u tom
pogledu, svi isti. Jedine vrijednosti po
kojima su jedni od drugih bolji su:
bogobojaznost i dobra djela. Nikakve druge
vrijednosti: ni porijeklo, ni imetak, ni
poloaj, ni klasa, ni rasa, niti bilo koja druga
ovosvjetska vrijednost, na Sudnjemu danu
nee biti ni od kakve koristi.
g) Islam insistira na konstantama, ali
istovremeno i uvaava neke promjene u
ivotu ovjeka. Islamsko vjerovanje,
moralne norme koje iz njega proizilaze,
obredi i neki meusobni odnosi su konstante
koje ne podlijeu nikakvoj promjeni, za
razliku od pojedinih vrsta finansijskih,
ekonomskih, drutvenih i politikih odnosa
koji su promjenljivi, shodno promjenama
koje iziskuju mjesto i vrijeme. Rjeenje ovih
posljednjih, u okviru vjerozakona i u
interesu dobrobiti vjere, Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, prepustio je
ljudima, rekavi: "Vi ste u svoje ovosvjctskc
poslove odmene bolje upucm: "
h) Realnost Islama ogleda se u:
uvaavanju uvjeta u kojima ovjek ivi,
neodreivanju tanog oblika poretka vlasti,
zadovoljavanju sa privrenou principima
meusobnog savjetovanja i ostavljanju
otvorenih vrata za donoenja pravnih
rjeenja na osnovu sopstvenog razumijevanja
izvora, izuzev propisa koji su definitivno
zaokrueni.
i) Svako ko Allahu ini ibadet na nain
na koji to nije propisao Allah, Njegov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ili, pak,
neki od njegovih nasljednika, pravednih
vladara, smatra se inovatorom (mubtadi'* u
vjeri.
j) Ovaj svijet ( ad-dunj) je svijet
iskuenja i rada, a onaj svijet (al-ahire) svijet
nagrade za djela na ovome svijetu. Kao to
sve potjee, tako se sve i vraa Uzvienom
Allahu. ivot na ovome svijetu je samo
jedna prolazna faza. Kako god ovjek na
ISLAM
njemu zavri to ne znai kraj njegova puta,
jer postoji drugi svijet, na kome e ovjek za
svoja djela na ovome svijetu odgovarati - za
dobra biti nagraen, a za loa kanjen.
k) Put muslimana je jasan, prav i
odreen. Na njemu je da se - u granicama
svojih mogunosti - posveti izvravanju
svojih, jasno propisanih obaveza, da se kloni
zabrana, da svjesno ini ono to je Allah
naredio, a izbjegava ono to je zabranio i da,
sa svojim ogramcenim mogunostima
spoznaje mimo toga, ne traga za njemu
nedokuivim tajnama. Time je Islam
iskljuio svaku mogunost liavanja Boga
Njegovih atributa (at-ta 'til)*, shvaanja da
se grijeenjem ne gubi vrijednost vjerovanja
(al-Irga)*, pripisivanja Allahu bilo kakvih
negativnosti i prebacivanja krivice za ine
neposlunosti Boijoj volji.
l) ovjek sastavljen od mesa, krvi,
nerava, razuma i due, sa svim svojim
potrebama, nagonima, prohtjevima
sklonostima koje u sebi nosi, izloen je
opasnosti da zapadne u grijehe i neposlunost,
ali, ak i u sluaju da do toga doe, vrata
pokajanja pred njim ostaju otvorena, sve
dok mu dua ne doe do grkljana.
Rairenost i najznaajniji centri utjecaja:
* Zrake svjetla Islama po prvi put su
poele :;jati, jedne ramazanske noi, iz
peine Hira kod Mekke, u srcu Arapskog
poluotoka. Nije prola ni puna etvrt stoljea
nakon P)jave ove uzviene vjere, kada su
prvu islamsku dravu formirali estiti
drugovi . \llahova Poslanika, sali allahu alejhi
ve sellem, kojima u cijeloj historiji ljudskog
roda ner 1a ravnih, kako po vrstini vjere,
tako i :>o zanosu pozivanja u nju, po
predanosti borbi na Allahovom putu
(al-gihaal* i portvovanosti da je prenesu i
dostave s vim ljudima.
* im je Islam uvrstio tlo pod svojim
nogama na Arapskom poluotoku, Allahov
Poslanik (ar-rasol)*, sallallahu alejhi ve
sellem, poeo je razmiljati o njegovom
irenju na novim prostorima, izvan
Arapskog poluotoka. U tom smislu, preko
svojih izaslanika, uputio je pisma:
Poglavlje 2
bizantijskom caru Heraklu, perzijskom
kralju Kisri II, abesinskom caru Negusu,
gasanidskom vladaru Harisu b. Ehn emer
el-Gassaniju i vladaru Balke (ravnice u
jugoistonom Jordanu) urahbnu el-Gassaniju
u kojima ih je pozvao da prime Islam.
* U doba vladavine prve etverice
pravednih vladara ( el-hule/8 er-raidin)
granice islamske drave su bile proirene
osvajanjem Iraka, Perzije, Horasana i
Sadistana na istoku, ama na sjeveru,
Egipta, Libije, Tunisa i Marakea na zapadu,
te Nubije i Sudana na jugu.
* U doba emevijske dinastije osvojene
su: Andaluzija i Juna Francuska na zapadu,
Sind, Transoksanija i dijelovi Kine na
istoku.
* U doba abbasijske dinastije muslimani
su prodrli duboko u Malu Aziju, preoteli
velike dijelove bizantijske drave, osvojili
Kipar, nastavili osvajanja na zapadu, stupili
na tlo dananje Italije i poeli nizati pobjede
nad Rimij anima.
* U doba Osmanlija muslimani su
osvojili Carigrad, dijelove Balkanskog
poluotoka, cijelu Albaniju, ostrva Rodos i
Krit, te Maarsku.
* Putem misionarskog pozivanja i
trgovine, Islam se proirio u mnogim
krajevima svijeta.
Toliko se Islam proirio irom svijeta, da
danas, nakon kranstva ( al-masi/;Jiyya)*, po
broju sljedbenika zauzima drugo mjesto u
svijetu. Po statistici Ujedinjenih nacija
(al-umam al-mutta/;lida)* Islam danas u
svijetu ispovijeda preko 1.200.000.000
muslimana. Od ovog broja, oko 900.000.000
muslimana ivi u preko 80 zemalja, gdje
muslimani predstavljaju veinu. Ostatak, od
oko 300.000.000 muslimana, kao manjine,
ivi u raznim zemljama svijeta.
Bibliografija: al-Amwal, Ahn 'Ubayd al
Qasim h. Salam; al-f;farag, Ahn Yusiif Mul}ammad
b. al-J:Iasan a-ayhAni; al-Kami] fJ at-tarib, 'Ali
b. Mul}ammad 'Izzuddin b. al-Atir al-Gazari;
Muqaddima Ibn .tfaldiin, Ibn I:Jaldnn b.
'Abdurral}man b. :ijaldnn; Magmti' al-fatawa,
Al}mad b. 'Abdull}alim b. Taymiyya al-J:Iarani; as
31
Poglavlje 2 ISLAM

Siyasa a-ar'iyya bayn ar-ra'I wa ar Nastanak:

ra 'iyya, Al)mad b. 'Abdull)alim b. Taymiyya al
Utemeljiva ovakvog islamskog vjerovanja
I:Iaran'i; af-B1daya wa an-nihaya, 'Imaduddin
koje dokida sva druga je Allahov Poslanik,
Ibn Katrr; a/-Al;kam as-su/taniyya, al-Mawrid'i;
sallallahu alejhi ve sellem. Naziv Vjerovanje
Mu gam al-bu/dan, Yaqnt al-I:Iamawi; Giyat
sljedbenika sunneta ( 'aqida ahi as-sunna)
al-umam n i/yaf ~--?Ulm, Imam al-I:Iaramayn
dobilo je po tome to se njegovi sljedbenici
Abn al-Ma'ali al-Guwayni; az-Zuhd, al-Imam
vrsto pridravaju Vjerovjesnikova (an-nabiyj)*,
Al;unad b. I:Ianbal; az-Zuhd, al-Imam 'Abdullah b.
sallallahu alejhi ve sellem, sunneta, a naziv
al-Mubarak; al-Madf:za/ ila 'ilm al-aflak, Ibn
Vjerovanje sljedbenika dema 'ata ( 'aqida ahi
Sina; al-Kulliyyat fi at-tibb, Ibn Sina; Tagkira
al-gama'a) jer je to vjerovanje zajednice
Dawlld, Dawnd al-Antaki; al- '!lm 'inda al
koja pripada Islamu i koja se jednoglasno
'Arab wa ataruhll n tatawwur al- 'ilm al
slae oko istine, ni u emu se u vjeri ne
'alaml, Yubanna al-Garnat'i Targama:
podvaja, nego slijedi put (manhalJ* imama i,
'Abdulbalim an-Nagar wa Mubammad YnsufMiisa;
kada je vjerovanje u pitanju, ni u emu od
Maqala n al-iudari wa al-./;la$ba, Fa}J.ruddin
njega ne odstupa. Poznati su jo i pod
ar-Razi; Wa$f Atriqiya, al-I:Iasan b. Mubammad
nazivima: Sljedbenici predaje (ah! al-atar),
al-Wazzan az-Zayyati; al-Islam wa ataruhll n Sljedbenici tradicije (ahi a/-l;adl.i), Potpo
nah<ja a-u 'llb, MaJ:tmiid ' Abdulwahhab Fyid;
mognuta zajednica (at-ta'ifa al-maJzyilra) 1
al-Islam wa ataruha n al-l;a(iara al
Spaena grupa (al-firqa an-nagiya).
insaniyya, Abu al-I:Ia~an an-Nadawi; ari; al
'Aqida af-Tai;Jawiyya, Ibn Abu al-'Izz al Temelji vjerovanja sljedbenika sunneta
I:Ianafi; Kitab at-tawl;Jd, Mul)ammad b.
i dema'ata
'Abdulwahhab; Magma 'a ar-rasa '1l an
nagdiyya, Ta 'rif 'amm bi dia al-islam,' Ali Vjerovanje sljedbenika sunneta i dema'ata
at-Tantawi; Ma./;lasin ad-din al-islami, se zasniva na temeljima Islama, tj. na
Mubammad al-Amin a-anqiti; Muqawwimat vjerovanju bez ikakvih sekti i redova.
at-fa$aWWUr aJ-is/ami, Sayyid Qutb; U~ll] at Principi vjerovanja sljedbenika sunneta i
tarJ'ai-Jsfaml, 'Ali I:Iasabullah; Min rawa'i' dema'ata se ogledaju u sljedeem:
./;la(iaratina, dr. Mul?tafii as-Subii'i; Da 'wa al
Izvor vjerovanja su: Allahova Knjiga,
rs/am, Sayyid Sabiq; Haga dlnuna, Mul)ammad
Sunnet Njegova Poslanika, sallallahu alejhi
al-Gazzali; Limaga ana muslim?, dr.
v e sell em, i konsenzus miljenja (igma )*
'AbdurraDman al-'lsawi; al-f;fa~a'i$ al- 'amma li
estitih uenjaka iz prvih generacija
al-Islam, dr. Ynsuf al-Qara9awi; ubuhat
Islama.
./;law]a a{-Jslam, Mu})ammad Qutb; Mawsa 'a
at-tari/J al-Jslaml, Al;lmad ibli; ams al Sve to je u Kur'anu asnom
'Arab tasta 'u 'ala al-garb, dr. Sigrid Hunke. spomenuto za muslimane vrijedi kao
vjerozakon. Sve to je vjerodostojnom
2. Vjerovanje i pravac sljedbenika predajom od Allahova Poslanika (ar-rasu/)*,
sunneta i dema'ata sallallahu alejhi ve sellem, preneseno, makar
Definicija: i preko samo jednog prenosioca ( ai;Jad)*,
treba prihvatiti.
Vjewvanje sljedbenika sunneta
Izvor za razumijevanje Kur'ana i
dema'ata (ah/ as-sunna wa al-gama'a)*
Sunneta su: tekstovi (tj. slovo Kur'ana i
ogleda :;e u vrstom i nepokolebljivom
hadisa) koji ih objanjavaju i shvaanje
vjerovanju u Uzvienog Allaha, sa svim
asnih predaka i onih koji se dre njihova
onim t<' u sebi islamski monoteizam (at
puta.
tawi;Jid) i pokornost (at-ta'a) podrazumijevaju,
zatim u vjerovanju u Njegove meleke, Sva temeljna uenja vjere, dovoljno
Knjige, poslanike, Sudnji dan, Boije jasno, objasnio je Vjerovjesnik, sallallahu
odreenje i ostale nevidljive stvari za koje alejhi ve sellem, pa niko, i ni pod kakvim
se nepobitno dokae da su istina, bilo putem platom, nema pravo uvoditi novine u vjeru
nauke ili praktinog iskustva. s tvrdnjom da je to od vjere (ad-din)*.

32
ISLAM
Potpunoj predaji Allahu i Njegovom
Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, kako
u onome to se javno pokazuje, tako i u
onome to se taji i nesuprotstavljanju slovu
Kur'ana i vjerodostojnog Sunneta bilo
kakvoga drugog miljenja koje se bazira na
osnovu: analogije, intmCIJe, navodnog
otkrovenja (kai)*, rijei uobraenog ejha, svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda
imama itd.
Zdrav razum (al- 'aql)* i vjerodostojna
tradicija (tj. Kur'an i Sunnet) se moraju
podudarati i meu njima, apsolutno, ne bi
smjelo biti nikakve kontradiktornosti . U
sluaju da se uini da izmeu njih, ipak,
postoji oprenost, nad razumom e se dati
prednost tradiciji.
Kada se radi o vjerovanju, treba voditi
rauna da se koriste, u vjerozakonu propisani
i ustaljeni termini i da se izbjegavaju rijei i
terminologija koju koriste novotari.
Nepogreivost (al- 'i$ma)* Allahova
Poslanika (rasu])* , sallallahu alejhi ve
sellem, je potvrena i dokazana. Isto tako,
islamski Ummet, kao cjelina, poteen je
pogreivosti, jer je Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao da se svi
muslimani, zajedno, nikada nee jedno
glasno sloiti da krenu krivim putem. Za
razliku od zajednice, niko od pojedinaca nije
poteen pogreivosti. U sluaju neslaganja,
kao mjerodavan izvor, uzimaju se Kur'an i
Sunnet. Islamskom uenjaku koji u
donoenju rjeenja na neko pravno pitanje,
na osnovu samostalnog razumijevanja
Kur'ana i Sunneta, pogrijei, greka se ne
uzima za zlo.
Istiniti snovi - kao dio vjerovjesnitva
1an-nubuwwa)*- su istina, isto kao to je i
istinita intuicija istina. Istiniti snovi i
intuicija spadaju u uda (karama!)* i
radosne vijesti (mubairaf) , pod uvjetom da
su u skladu sa vjerozakonom. Meutim,
uprkos tome, ne mogu posluiti kao izvor
islamskog vjerovanja i vjerozakona.
Licemjerstvo i pretvaranje u vjeri
ad-din)* je pokueno. Diskusija na lijep i
pnstojan nacm je, pak, dozvoljena.
\kutim, nije dozvoljeno uputati se u
dish1siju o neemu u to se zabranjeno
".:;'Utati .
Poglavlje 2
U odgovoru se treba dosljedno
pridravati naina (manhagy* koji je propisan
Objavom. To znai da se na novotariju
(al-bid'a)* ne smije uzvraati novotarijom,
niti na pretjerivanje u VJen uzvraati
poputanjem i obratno.
Svaka novina u VJeri Je novotarija,
vodi u dehennemsku vatru.
* ta o islamskom monoteizmu treba
znati i vjerovati
Osnova u vjerovanju AHabovih
imena i atributa je: potvrivanje onoga to
je Sam Allah za Sebe potvrdio da jeste ili je
to potvrdio Allahov Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, i to - bez ikakva
poistovjeivanja Allahovih atributa sa
atributima Njegovih stvorenja i obrnuto
(min gayr tamti])* i uputanja u opis sutine
Allahova Bia ili Njegovih atributa (bila
takyif)*- s jedne, i negiranje svega onoga
to je Sam Allah za Sebe rekao da nije ili je
to negirao Njegov Poslanik, sallallahu alejhi
ve sellem, i to - bez ikakva iskrivljavanja
(min gayr tal;rif)* ili liavanja Allaha
Njegovih atributa (bila ta 'til)*- s druge
strane. U tom smislu su i rijei Uzvienog:
Nzko nije kao On! On sve uje i sve vidi.
(A-unl, 11.) Uz sve ovo, treba voditi
rauna da se vjeruje u onakvo znaenje
rijei kakvo one u datom kontekstu nose ili
na njega upuuju.
Vjerovati u meleke asne, openito.
to se, pak, tie , ulaenja u detalje - na
osnovu vjerodostojnih dokaza - poput:
njihovih imena, osobina, zaduenja itd.,
to zavisi o stepenu upuenosti svakog
pojedinca.
Vjerovati u sve objavljene Knjige, da
je od svih njih Kur'an asni najodabranija,
da ih je on derogirao, da su prije njega
objavljene Knjige iskrivljene, te da je
obaveza postupati samo po Kur'anu, a ne i
po ranije objavljenim Knjigama.
Vjerovati u Allahove vjerovjesnike i
poslanike - neka je na sve njih Allahov
blagoslov i mir! Zatim, vjerovati da su oni
od svih ostalih ljudi najodabraniji, te da je
onaj ko u njih tako ne vjeruje nevjernik.
33
Poglavlje 2
Vjerovati da je Objava (al-wa{Jy)*
prekinuta i da, poslije Muhammeda,
sallallahu alejhi ve sellem, Allah vie nee
dostavljati Objavu. Zatim, vjerovati da je
Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem,
peat svih ostalih vjerovjesnika i poslanika,
i da je onaj ko tvrdi suprotno nevjernik.
Vjerovati u Sudnji dan (tj. onaj
svijet), u vjerodostojna kazivanja o njemu,
te u predznake koji e mu prethoditi.
Vjerovati u Boije odreenje dobra i
zla, u smislu da je Uzvieni Allah unaprijed
znao sve ta e se desiti i da je to zapisao u
Knjizi pomno uvanoj (al-Law!; al-maf;fli?).
Zatim, vjerovati da biva ono to Allah hoe
da bude, a da ne biva ono to Allah nee da
bude, da sve biva onako kako Allah hoe , da
Allah sve moe, da je sve stvorio i da ini
ono to On hoe.
Vjerovati u nevidljive (gajb) stvari o
kojima postoje vjerodostojni dokazi kao to
je vjerovanje u postojanje: Ara, Kjursa,
Denneta, Dehennema, uivanja i patnje u
kabum, Sirat-uprije, vage kojom e se na
Sudnjemu danu mjeriti djela itd., i to bez
ikakvog vlastitog interpretiranja (ta 'wil)*.
Vjerovati u zauzimanje Vjerovjesnika
(ata'a an-nabiyy)*, sallallahu alejhi ve
sellem, zatim u zauzimanje drugih
vjerovjesnika, meleka i dobrih ljudi na
Sudnjemu danu, i to onako kako je to
opirno opisano u vjerodostojnim izvorima.
Vjerovati da e vjernici na Sudnjem
danu, u Dennetu i na maheru\ zaista,
vidjeti svoga Gospodara. Onaj ko to porie
ili interpretira skrenuo je sa Pravoga puta i
krenuo stranputicom. Na ovome svijetu niko
nee imati priliku vidjeti Ga.
Vjerovati da su uda (karama!)*
evlija ( al-awliya ')* i dobrih ljudi istina.
Meutim, to ne znai da je svaki natprirodni
in keramet. Naprotiv, to moe biti jedan
vid zavoenja (istidraff) . Isto tako, to moe
biti jedan vid ejtanskog djelovanja. Jedino
mjerilo ocjene da li se, zaista, radi o
kerametu ili ne je njegova podudarnost ili
nepodudarnost sa Kur'anom i Sunnetom.
1
Mjestu okupljanja
34
ISLAM
Vjerovati da su svi pravi vjernici
evlije Milostivog Allaha i da svaki vjernik u
sebi ima onoliko evlijaluka koliko i imana.
* ta je o islamskom monoteizmu jo
potrebno znati i vjerovati
Uzvieni Allah je jedan i Jedini. U
Svojoj gospodarskoj svemoi ( ar-mbabiyya),
boanstvenosti (al-ulahiyya), imenima (af
asma') i atributima (~-~ital) nema nikakva
sudruga. On je Gospodar svjetova i Jedini
Koji zasluuje da Mu se na sve mogue
naine ini ibadet.
Posveivanje bilo kog vida ibadeta,
kao to su: obraanje s dovom, traenje
pomoi, zavjetovanje, prinoenje rtve,
oslanjanje, strah, nada, ljubav itd., bilo
kome ili emu drugom mimo Allaha, ma o
kome i emu se radilo: Allahu bliskom
meleku, od Allaha poslanom vjerovjesniku,
dobrom ovjeku i sl., je viebotvo (irk).
U osnovna naela ibadeta spada da
se Uzvieni Allah oboava s ljubavlju,
strahom i nadom, zajedno, i da izostanak
bilo kojeg od ovih elemenata predstavlja
zabludu.
Potpuna predanost, zadovoljstvo i
pokornost pripadaju, iskljuivo , Allahu i
Njegovu Poslaniku, sallallahu alejhi ve
sellem. Vjerovanje u Uzvienog Allaha
podrazumijeva potpuno ubjeenje da je
Allah najpravedniji Sudija i Jedini Bog i
Gospodar. Prema tome, u Svojoj vlasti Allah
nema nikakvog sudruga. Zato je uvoenje u
vjerozakon onoga to Allah nije propisao,
uzimanje ejtana ( at-tagaf)* za sudiju,
nepostupanje po Muhammedovom, sallallahu
alejhi ve sellem, vjerozakonu, nego po
neijem drugom, te bilo kakvo mijenjanje u
njemu, nevjerstvo (ku/J)*. Isto tako,
nevjernik je svako ko misli da bilo ko ima
pravo izai iz okvira vjerozakona.
Suditi po onome to Allah nije
objavio je nevjerstvo. Meutim, postoje
dvije vrs~e takvog nevjerstva; ono koje
izvodi iz vjere i ono koje ne izvodi. U prvu
vrstu spada pridravanje neijeg drugog, a
ne Allahova vjerozakona ili, pak, dozvo
ljavanje da se po takvom zakonu postupa. U
drugu vrstu spada proputanje da se, u
ISLAM
nekom odreenom sluaju, iz bilo koje
pobude, postupi po Allahovu vjerozakonu,
ostajui mu istovremeno i dalje privren.
Dijeliti vjeru na sutinu (J;aqlqa) po
kojoj se prepoznaju uglednici i vjerozakon
(ari'a)* koga se trebaju pridravati iroke
mase, mimo uglednika i odvajati politiku,
ekonomiju i sl. od vjere (ad-din)* je zabluda.
Naprotiv, svaka injenica, politika i sl. koja
se kosi sa vjerozakonom (a-ari'a)* je ili
nevjerstvo (ku/T)* ili zabluda, zavisno od
stepena odstupanja od vjerozakona.
Nevidljive (gajb) stvari zna samo
Allah i niko vie. Vjerovati da bilo ko pored
Allaha zna tajne i nevidljive stvari je
nevjerstvo. Meutim, treba vjerovati da je
Uzvieni Allah nekim od Svojih poslanika
otkrio pojedine tajne.
Vjerovati astrolozima (al-muna!fiimun)*,
vraarima ( al-kahhan)* i prorocima je
nevjerstvo (ku/T)*, a obilaziti ih veliki grijeh
(kabira)*.
Kur' anom nareena sredstva za
postizanje Allahove blizine i naklonosti su
propisani ini pokornosti i dobra djela.
Posrednitvo ( tawassul)* se dijeli na
tri vrste:
l. Ono koje je dozvoljeno; pomou
Njegovih imena i atributa, ili dobrim
djelima onoga ko Mu se umiljava, ili dovom
ivog, dobrog ovjeka.
2. Ono koje je novotarija; umiljavanje
Allahu pomou neega to nije spomenuto
u vjerozakonu kao to su: vjerovjesnici,
dobri ljudi, njihov ugled, zasluga, svetost
itd.
3. Ono koje je irk; uzimanje umrlih za
posrednike u ibadetu, obraanje umrlim sa
molbom da im se ispuni neka potreba,
moljenje da im se preko njih pomogne itd.
Blagoslov (al-baraka) je od Uzvi
enog Allaha koji njim obasipa neka od
Svojih stvorenja u mjeri u kojoj to On hoe.
Pripisivanje nekome ili neemu blagoslova
vri se samo sa dokazom. Blagoslov znai :
obilje dobra i njegovo poveavanje, ili
potvrivanje dobra i onoga to dobro
donosi.
Poglavlje l
Blagoslovljenost je Bogom data
srea i uspjeh. Blagosiljati se moe samo
onim za to u izvorima postoji dokaz da je
blagoslovljeno.
Postupci svijeta prilikom obilaenja i
posjeivanja mezara dijele se na tri vrste:
l. One koji su vjerozakonom propisani
i dozvoljeni, kao to su: posjeivanje mezara
radi podsjeanja na onaj svijet, nazivanja
selama umrlima i obraanja Allahu dovom
da se smiluje i oprosti grijehe umrlima.
2. One koji su novotarija i u suprotnosti
sa potpunim vjerovanjem, pa kao takvi
predstavljaju jednu vrstu irka. U takve
postupke spadaju: obilazak mezara s
namjerom da se ba tamo obavi neki ibadet i
priblii Uzvienom Allahu, da se putem
mezara postigne Allahov blagoslov ili da se
kod njih poklone sevabi umrlom, zatim:
gradnja na mezarima, njihovo ograivanje i
oblaganje (gipsom, betonom i sl.), paljenje
svijea i osvjetljavanje, klanjanje na meza
revima, spremanje na dalek put iskljuivo
radi posjete neijeg mezara itd., za to
postoji dokaz da je zabranjeno ili za to u
vjerozakonu nema nikakve osnove.
3. One koji predstavljaju vid viebotva
i koji su, kao takvi, u potpunoj suprotnosti
sa islamskim vjerovanjem u jednou Allaha
(at-tawl;id). U takve postupke spadaju:
injenje umrlom bilo kakve vrste ibadeta,
mimo Allaha, obraanje umrlom sa kakvom
dovom za pomo, traenje od njega da
ispuni kakvu molbu, obilaenje oko mezara,
prinoenje rtve na mezaru, zavjetovanje
umrlom itd.
Sredstva se ocjenjuju prema stvarnoj
namjeri. Sve to u injenju ibadeta vodi
pripisivanju Allahu sudruga, ili uvoenju
novotarija u vjeri treba sprijeiti. Ovo zato
to je svaka novina u vjeri novotarija
(bid'a)*, a svaka novotarija zabluda.
* Vjerovanje:
Vjerovanje (al-iman) se sastoji iz
rijei ( djela. Podlono je promjenama;
poveavanju i smanjivanju. Ona strana
vjerovanja koja se odnosi na rijei, dokazuje
se vjerovanjem u srcu i izgovaranjem
jezikom. Druga strana, koja se odnosi na
35
Poglavlje 2
djela, dokazuje se vjerovanjem u srcu,
izgovaranjem jezikom i radom organa. Pod
vjerovanjem u srcu podrazumijeva se duboko
ubjeenje u srcu da se vjeruje. Pod
izgovaranjem jezikom podrazumijeva se
potvrda rijeima onoga to se vjeruje u srcu.
Pod djelovanjem srca podrazumijevaju se:
njegova potpuna predanost, iskrenost,
pokornost, ljubav i namjera da se ine dobra
djela. Pod djelovanjem organa podrazumijeva
se injenje onoga to je nareeno da se ini i
izbjegavanje onoga to je zabranjeno da se
ini.
Onaj ko poini veliki grijeh (al
kablra)* ne izlazi iz vjere. Takav je na
ovome svijetu i dalje vjernik, samo sa
nepotpunim vjerovanjem (naqi$ al-Iman), a
na onome svijetu preputen Allahovoj volji
Koji e mu - ako htjedne - oprostiti, ili ga
ako htjedne - kazniti. Svi vjernici koji
vjeruju u Allaha, kao jednog i Jedinog Boga,
e ui u Dennet. U sluaju da neko od
vjernika, iz bilo kog razloga, i bude kanjen
dehennemskom vatrom, on u njoj nee
vjeno ostati.
Ni za koga ko se okree prema Kibli
(tj. od muslimana), osim da za njega to
potvruj1~ slovo Kur'ana ili Sunneta, nije
dozvoljeno apsolutno tvrditi da e u Dennet
ili Deh(:nnem.
~ evjerstvo( al-kufr)*, kao ustaljeni
izraz u vjerozakonu, se dijeli na dvije vrste:
veliko (akbar), koje izvodi iz vjere i
islamskog Umrneta i malo (8$galj, koje ne
izvodi. Ovo drugo ponekad se naziva i
nevjerstvo u djelima (al-kutr al- 'amal!).
Proglaavanje nekoga nevjernikom
(at-takfi'r)* je odredba koja postoji u
vjerozakonu, ali se ono mora zasnivati na
dokazu iz Kur'ana i Sunneta. Zato nije
dozvoljeno bilo kog muslimana, zbog
izgovorene rijei ili ucmJenog djela,
proglaavati nevjernikom, ukoliko za takvo
neto nema valjanog erijatskog dokaza.
tavie, ni kvalifikacija neke rijei ili djela
nevjerstvom, ne podrazumijeva nuno
proglaavanje i poinioca nevjernikom, osim
ako se za takvo neto ne steknu svi uvjeti i
za to ne preostane vie nikakva smetnja.
Proglaavanje nekoga nevjernikom (at-takfii)*
36
ISLAM
spada meu najopasnije i najozbiljnije presude.
Zato se treba dobro paziti i uvati od
proglaavanja muslimana nevjernikom.
* Kur'an i govor:
Kur'an je, kako po svojim rijeima, tako
i po znaenju, Allahov objavljeni i
nestvoreni govor. Od Allaha je poeo i
Njemu se vraa. Kur'an je nedostino udo i
kao takav je dokaz istinitosti Allahova
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji
ga je donio. Zagarantirano mu je da e biti
sauvan sve do Sudnjega dana.
* Boije odreenje:
U temelje islamskog vjerovanja spada i
vjerovanje u Allahovo odreenje ( al-qadal)*
dobra i zla koje podrazumijeva:
Vjerovanje u sve tekstove Kur'ana i
Sunneta koji govore o Allahovom odreenju
(al-qadalj* sa svim njegovim stupnjevima
(znanja, zapisivanja, volje i stvaranja), te da
Allahovo odreenje niko ne moe promi
jeniti, niti Njegovu presudu pobiti.
Vjerovanje da je uputa i zavoenje
ljudi u Allahovim rukama, da On nekima od
njih, iz Svoje dobrote, ukazuje na Pravi put,
te da ima i onih koji su, s pravom, zasluili
da ostanu u zabludi.
Vjerovanje da su i ljudi i njihova
djela Allahovo stvorenje, da nema drugog
stvoritelja osim Allaha, da je Allah Stvoritelj
ljudskih djela, a ljudi ih izvravaju.
Vjerovanje u mudrost Allahova
stvaranja i pripisivanje uzroka Allahovom
htijenju.
* Zajednica i vostvo:
Pod zajednicom (al-gama'a) podrazu
mijevaju se Vjerovjesnikovi (an-nabiyY)*,
sallallahu alejhi ve sell em, drugovi ( a$/;iib) i
svi oni koji ih budu valjano slijedili i sve do
Sudnjega d;ma ili njihovim stopama. Oni su
spaena grupa (al-firqa an-nagiya).
Svako ko se pridrava njihova puta
(manhai)* spada u spomenutu zajednicu,
ak i u sluaju da u nekim sitnim pojedi
nostima i pogrijei.
ISLAM
Podvajanje u vjeri (ad-din)* nije
doputeno, kao to nije doputeno ni
unoenje smutnje meu muslimane. Ono
oko ega se muslimani ne mogu usaglasiti,
treba podvrgnuti sudu Allahove Knjige,
Sunneta Njegova Poslanika, sallallahu alejhi
ve sellem, i praksi asnih predaka.
Onoga koji napusti zajednicu, treba
prvo lijepo posavjetovati, zatim ga pozvati
da se u nju vrati, s njim na najljepi mogui
nain raspraviti razloge zbog kojih je
zajednicu napustio i iznijeti mu argumente
da nije u pravu, pa ako se pokaje, dobro je, a
ako ne, kazniti ga kaznom kakvu po
vjerozakonu zasluuje.
Svijet treba podsticati na korienje
ustaljene terminologije u izvorima Islama:
Kur'anu, Sunnetu i konsenzusu miljenja
(al-igma)*. Obini svijet nije dozvoljeno
optereivati sa sitnim i preciznim detaljima
niti sa terminologijom sa dubokim strunim
znaenjima.
Svi muslimani su u osnovi ispravne
namjere i ubjeenja sve dok se ne pokae
suprotno. Rijei svih muslimana, kad god je
to mogue, treba nastojati shvatiti u
najboljem kontekstu. Ukoliko se kod nekog
primijeti tvrdoglavost i zlonamjernost, nije
dozvoljeno optereivati se dubokim tumae
njima da bi mu se neto objasnilo.
Najvia vlast (al-imama al-kubrd) se
potvruje: ili, jednoglasnim prihvaanjem
od strane svih muslimana (al-umma), ili
davanjem zakletve na vjernost od strane
njihovih najuglednijih i najutjecajnijih
predstavnika. Dunost je, u onom to je
dozvoljeno, pokoriti se onome ko silom
doe na vlast i za sebe dobije podrku
veine. Isto tako je dunost, u sluaju
potrebe, takvog posavjetovati. Zabranjeno
je otkazivati mu poslunost i protiv njega
dizati pobunu, osim u sluaju da se za njega
nepobitno dokae da je otvoreno poinio
djelo znake nevjerstva (kuff)*.
Obavljanje namaza, hadda i
odlazak u borbu na Allahovu putu
(a!-gJhad)* - zajedno sa muslimanskim
voama, ak i u sluaju da su nepravedni
obavezno je.
Poglavlje 2
Borba izmeu muslimana zbog
ovosvjetskih dobara i njeno potpaljivanje
arom paganskim (a!-I;amiyya a!-gahiliyya)*
strogo je zabranjena (!;aram) jer, kao takva,
spada u jedan od najteih grijeha (min akbar
a/-kabii'r)*. Meutim, dozvoljeno je boriti
se protiv onih koji u vjeru uvode novotarije
(ah/ a!-bid'a)*, siju nasilje i slino, i to samo
u sluaju kada se nikakvim blaim
sredstvima ne mogu sprijeiti. U zavisnosti
od situacije i opeg interesa, borba protiv
takvih moe biti i obavezna.
Svi drugovi Allahova Poslanika,
sallal1ahu alejhi ve sellem, (a$f;ab) su
pravedni i estiti i kao takvi predstavljaju
najbolju generaciju ovoga Ummeta. Potvri
vanje i naglaeno isticanje ispravnosti
njihovog vjerovanja i odlike nad svim
ostalim generacijama je apsolutno utemeljeno
kao jedan od sastavnih dijelova vjere.
Ljubav prema njima je znak vjere i imana, a
mrnja znak nevjerstva i licemjerstva. Da bi
se iskljuila opasnost da se prema nekome
od njih pogrijei, potrebno je izbjegavati
uputanje u njihove meusobne sporove i
raspravljanja o njima.
Dunost je vjerovati da su, od svih
drugova ( El$f;iib) Allahova Poslanika, sallallahu
alejhi ve sellem, najodabraniji ovim
redom: Ebu Bekr, Omer, Osman i Alija,
kasnije, pravovjerni vladari i nasljednici
Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve
sellem, te da je redoslijed njihova dolaska na
mjesto halife bio po stepenu njihove
odabranosti.
U znak vjere, takoer, spadaju:
ljubav i naklonost prema porodici (alu bayf)
Allahova Poslanika (ar-rasu/)* sallallahu
alejhi ve sellem, uvaavanje, potivanje i
priznavanje vrlina njegovih supruga - majki
pravovjernih - ( ummahat al-mu 'minin),
ljubav prema voama asnih predaka,
uenjacima sljedbenika tradicije i svih onih
koji su ih vjerno slijedili, te odbojnost
prema sljedbenicima novotarija, strasti i
prohtjeva.
Borba na Allahovom putu (a!
gihad)* je vrhunac Islama i kao obaveza
svih muslimana ostaje sve do Smaka
svijeta.
37
Poglavlje 2
Pozivanje na dobra djela i odvraanje
od nevaljalih spada u najprepoznatljivija
obiljeja Islama i jedan od najdjelotvornijih
naina da se ouva zajednica muslimana.
Obavezno je u mJen koja odgovara
mogunostima svakog pojedinca i opoj
dobrobiti zajednice.
Najprepoznatljivije karakteristike i
obiljeja pravca sljedbenika sunneta i
dema'ata
* Sljedbenici sunneta i dema'ata (ahi
as-sunna wa al-gamii'a)* su spaena grupa
(a/-fJrqa an-niigiya) i potpomognuta
zajednica (atii'ita al-man$0ra). Kao to
imaju svoj pravac (manhaff)* u vjerovanju,
sljedbenici sunneta i dema'ata, isto tako,
imaju i svoj cjelovit program i detaljno
razraen sistem u kome svaki musliman
moe pronai ono to mu treba. Ovo zato,
to njihov program predstavlja sveobuhvatni
Islam kakvog je propisao Vjerovjesnik,
sallallahu alejhi ve sellem. lako se sljedbenici
sunneta i dema'ata, kao pojedinci po raznim
osnovama, izmeu sebe razlikuju, svi oni
zajedno, imaju neke karakteristike i prepoz
natljiva obiljeja koja ih ine drugaijim od
ostalih. Izmeu ostalog, to su:
Zanimanje za Kur'an, njegovo
uenje, pamenje napamet i komentiranje,
zatim za hadis, njegovo razumijevanje,
istraivanje koji su hadisi vjerodostojni, a
koji nisu Ger je kao takav izvor vjerozakona),
te nastojanje da djela budu u skladu sa
znanJem .
Prihvaanje kompletne vjere (ad
din)* i vjerovanje u sve to u Kur'anu stoji.
Zato sljedbenici sunneta i dema'ata
doslovno vjeruju u sve tekstove (tj.
Kur'ana:,, kako one koji govore o obeanju
(a!-wa'a), prijetnji (al-wa'Id), potvrdi Bogu
svojstvenih atributa (al-itbiif), tako i one
koji govore o negaciji Bogu neprimjerenih
osobina (at-tanzlh). Oni istovremeno
vjeruju i u Boije odreenje i u postojanje
ovjekove slobodne volje u njegovim
namjerama i djelima. Isto tako, oni
objedinjuju znanje i ibadet, silu i milost i,
uz uztmanJe u obzir uzroka, rad i
asketizam.
38
ISLAM
Slijeenje tradicije, neunoenje
novotarije u vjeru, odravanje jedinstva
zajednice i odbacivanje neslaganja
podvojenosti u vjeri,
Rukovoenje i ugledanje na pravedne
i estite voe predaka iz reda ashaba i onih
koji su se drali njihova puta i programa u
znanju, radu i pozivanju u vjeru, te
izbjegavanje onih koji slijede drugaiji put
nego to je njihov.
Pridravanje sredinjeg puta u
Islamu, po kome sljedbenici sunneta i
dema' ata, u svome vjerovanju, zauzimaju
sredinji put izmeu dvije krajnosti:
preljerivanja, koje zagovaraju ekstremistike
sekte (firaq al-guluww)* i nemarnosti koju
zagovaraju neke druge (firaq at-tafrf.f), a u
djelima i ponaanju, srednji put izmeu
onih koji, ili pregone, ili se prema njima
nemamo odnose.
Nastojanje da se, po svaku cijenu,
ouva jedinstvo muslimana na putu istine,
vjere u Jednog Allaha i slijeenja
Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem,
sunneta, s jedne, i uklone svi uzroci nesloge
i meusobnih sukoba, s druge strane.
Otuda se sljedbenici sunneta i
dema'ata, u svome shvaanju c:movnih
principa vjere, od najire zajednice svih
muslimana ( al-umma) ne razlikuju ni po
emu drugom, osim to sebe nazivaju ovim
imenom i to ne priznaju (iii yuwiilii.na)*
nikakvu drugu vezu osim Islama i sunneta.
Sljedbenici sunneta i dema'ata pozivaju
na vrsto pridravanje Allahove vjere sa
svim njenim elementima: u vjerovanju,
obredima, ponaanju, moralu ( al-abliiq)*,
svakodnevnom ivotu i objanjavanju svega
to je muslimanu potrebno. Pribojavaju se
parcijalnog promatranja problema vjere, pa
zbog toga insistiraju na svemu to je u njoj
farz, vadib i sunnet, s posebnim osvrtom na
vjerovanje i obrede. Znajui da se stalno
pojavljuju nova otkria i otvaraju nove
mogunosti za irenje vjere, posveuju im
posebnu panju i koriste najsavremenija
sredstva koja su vjerom dozvoljena. Kao
sastavni vid vjerozakonom propisane borbe
na Allahovu putu ( al-gihiid)*, vode ivu
aktivnost na podsticanju dobra i suzbijanju
ISLAM
zla, oivljavanju sunneta, reafirmaciji vjere
(tagdid ad-din)* i uvoenju Allahova
vjerozakona na svim poljima djelovanja. S
druge strane, upozoravaju na pogubnost
svakog pokuaja preputanja suda ejtanu
(at-taguf)* ili uvoenja drugih zakona,
mimo onih koje je objavio Uzvieni Allah.
Pravda i pravednost, jer sljedbenici
sunneta i dema' ata prvenstveno vode
rauna o tome kako da se ouva apsolutno
pravo Uzvienog Allaha, a ne upitno pravo
nekog pojedinca ili odreene grupe. Zato ne
pretjeruju u hvaljenu prijatelja, niti kuenju
neprijatelja, kao to ne potcjenjuju dobro,
ma od koga ono dolazilo. Uprkos tome,
svoje voe i istaknute linosti ne smatraju
svecima niti za njih tvrde da su nepogreivi.
Pri tome se dre poznatog pravila: svakome
se, od onoga to govori, poneto moe uzeti
i odbaciti, osim Vjerovjesniku, sallallahu
alejhi ve sell em. N epogreivi su samo
objava (al-wal;y)* koja dolazi sa neba i
konsenzus miljenja (igmii)* svih uenjaka
iz prvih generacija Islama.
Sljedbenici sunneta i dema'ata
prihvaaju mogunost vie razliitih
pravnih rjeenja za neka od sporednih
pitanja za koja se, pouzdano, putem
vjerodostojne predaje, zna da su se u njima
razili i uenjaci prvih generacija Islama.
Meutim, oni su od strane Uzvienog
Gospodara i Njegovog Vjerovjesnika,
sallallahu alejhi ve sellem, isuvie dobro
upueni u pravila utivog odnosa prema
eventualnom neslaganju da bi one koji se sa
njima u takvim pitanjima ne slau mogli
optuiti :~a zabludu.
Svjesni daje suzbijanje zla pree i od
samog injenja dobra, sljedbenici sunneta i
dema'ata paljivo prate uzroke dobrih i loih
pojava, jer znaju da je vjerozakon (a-ari'a)*
doao radi uvoenja reda i dobrobiti za sve
s jedne, i suzbijanja uzroka nereda i pokva
renosti s druge strane.
Kada su iskuenja u pitanju,
sljedbenici sunneta i dema'ata, prema
njima imaju jasno izgraen stav:
Ako je iskuenje od Allaha, ine ono
to je Uzvieni Allah naredio da se u takvom
iskuenju ini.
Poglavlje 2
Ako se radi o iskuenju nevjerstva
(al-kuli)* (tj. o sukobu sa nevjernicima),
protiv njega se bore svim raspoloivim
sredstvima: argumentima, ubjeivanjem,
sabljom i kopljem, u zavisnosti od potrebe i
mogunosti.
Ako se radi o iskuenju (tj. meu
muslimanskom sukobu) i procijeni da ne
vrijedi rtvovati mir, onda se u njega ne
mijeaju, osim kada im je, na osnovu
nepobitnih argumenata, jasno ko je na strani
istine. U tom sluaju staju na stranu istine i,
u granicama svojih mogunosti, pomau da
ona pobijedi.
Sljedbenici sunneta i dema'ata dre
da se svi sljedbenici novotarija u vjeri nisu
podjednako udaljili od sunneta. Zato se
prema njima razliito i postavljaju, dijelei
novotarije na:
Novotarije iji se sljedbenici, kao to
su murdije (al-murgi'a)* i i'ije (a-i'a)*,
koji Aliji, r.a., daju prednost nad ostalim
ashabima, po jednoglasnom miljenju
islamskih uenjaka, ni u kom sluaju ne
mogu smatrati nevjernicima.
Novotarije iji se sljedbenici, kao
to su haridije ( al-f.zawiiriff)* i rafldije
(ar-rawiifi{i)*, po jednim islamskim uenja
cima mogu, a po drugima ne mogu smatrati
nevJemtctma.
Novotarije iji se sljedbenici, kao to
su prave dehmije (al-gahmiyya)*, po
jednoglasnom miljenju islamskih uenjaka,
apsolutno smatraju nevjernicima.
Sljedbenici sunneta i dema'ata prave
razliku izmeu openite presude svim
sljedbenicima novotarija da su: ili neposlunici,
ili grenici, ili nevjernici i presude pojedincu,
sve dok se, nepobitnim argumentima, ne
dokae i ne ukloni svaka sumnja da odbija
povui svoje rijei.
Oni ne dozvoljavaju da se islamski
uenjaci - zbog pogreke u svom slobodnom
miljenju (igtihiid)* ili pogrene interpre
tacije nekog od pitanja oko koga nema
jednoglasnog miljenja - proglaavaju ne'<jer
nicima, tekim prijestupnici.ma. pa ak ni
malim grenicima.
39
Poglavlje 2 ISLAM

. . Prave razliku izmeu onoga ko - Nita od gore navedenog ne sprje

pnkr~va ?ovotarije, onoga ko ih javno ava da se za sljedbenike novotarija od
IspolJava 1 onoga ko druge na njih poziva. ~llah.a zamoli ~a ih uputi, da im se smiluje
1 da tm oprosti. Izuzetak su jedino oni za
- Prave razliku izmeu novotarija koje
koje se sigurno zna da su u sebi licemjeri i
ine sljedbenici Kible (tj. muslimani) - ma
nevjernici.
~?like r~zmjere one imale - i novotarija koje
eme om za koje se sigurno zna da su
nevjernici, kao to su: vieboci i sljedbenici
* Sljedbenici sunneta i dema'ata (ahi
~s-sunna ~a al-gama'a)*, takoer, imaju
Knjige (tj. krani i jevreji). Ovakav njihov
Izgraen CJelovit program ( al-manhaff)*
sud je openit samo za one koji novotarije
~dgoja i preodgajanja due i ienja srca.
javno ispoljavaju, iako znaju da su i mnogi
Cistoa srca je od velikog znaaja, jer od
drugi sljedbenici novotarija u sebi dvoli
njaci i heretici (zanadiqa)*.
i
istog zdravog srca zavisi zdravlje cijelog
tijela. Cistoa srca se ogleda u:
Izvravaju svoje obaveze, tako to
- dubokom i iskrenom vjerovanju u
protiv novotarija preduzimaju vjerozakonom
Uzvienog Allaha, kao jednog i Jedinog
p~opisane mjere kao to su: ubjeivanje
Boga i Gospodara, i izbjegavanju svake
slJedbenika novotarija da su na krivom putu,
vrste irka i novotarija koje krnje ili u
upozoravanje muslimana na opasnost koja
temelju rue osnovne principe vjerovanja,
im od nj.ih prijeti, afirmiranje sunneta,
poduavanJe muslimana njegovim propisima - upoznavanju Uzvienog Allaha preko
i suzbijanje novotarija ( qam 'al-hida')*. Njegovih lijepih imena i uzvienih atributa
'
razumijevanju njihovog dubokog znaenja i
. - Klanjaju u dema'atu dumu, bajrame
ponaanju prema njihovim zahtjevima, jer u
1 ostale namaze za imamom koji javno ne
ovjekovu duu ulijevaju ljubav, pokornost i
ispolj ava znakove novotarija ( bid'a)* i
strahopotovanje prema Uzvienom Allahu i
razvrata, sve dok to ne ispolji javno jer ne ele
duboki osjeaj kajanja i elje za velianjem
da na jednu novotariju uzvraaju drugom.
Gospodara,
- Ukoliko postoji mogunost obavljanja
- pokornosti prema Allahu i Njegovu
n~maza za drugim imamom, ne odobravaju
Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, kako
nJegovo obavljanje za onim koji javno
kroz svakodnevno izvravanje svih farz
ispoljava znakove novotarija ili razvrata.
obaveza, tako i to vie dobrovoljnih nafila,
Ukolik~ s~ za takvim imamom, ipak, klanja,
svakako, uz redovni zikr, uenje Kur'ana,
namaz Je Ispravan, s tim to onoga ko to ini
blagosiljanje Vjerovjesnika, sallallahu alejhi
smatraju grenikom, osim u sluaju da je
ve sellem, post, davanje zekata, obavljanje
time htio izbjei jo vee zlo. Meutim,
hadda i umre i drugo to je Uzvieni Allah
ukoliko :m i ostali imami isti kao on, ili jo
propisao,
gori od njega, dozvoljeno je klanjati i za
~jim, j:r .se namaz u dematu ne smije - izbjegavanju zabranjenih i sumnjivih
tzostavljatl. Za onim, za koga se presudi da stvari i dranju to dalje od onih koje su
je nevjernik, namaz nije ispravan. pokuene,

- Muslimanskim sektama koje izau iz izbjegavanju kranskog celibata,

okvira sunneta, (slovom Kur'ana i Sunneta)
je zaprijeeno propau i dehennemskom
vatrom. Sud o njima je isti kao i sud o
ostalim kategorijama kojima se prijeti
~ahi al- wa 'ld), iskljuujui one koji su,
10nako, potajni nevjernici.
Pripadnici sekti koje izau iz okvira
Islama su nevjernici i kao takvi smatraju se
otpadnicima od vjere (al-murtaddan).
zabranjivanja lijepih i dozvoljenih stvari,
sluanja razvratne igre i pjesme itd.
usmjeravanju prema Uzvienom Allahu
sa istovrel!lenim osjeajem i straha i nade i
Njegovom oboavanju, istovremeno, 1 sa
ljubavlju, i sa strahom i sa nadom.

40
ISLAM
* U najprepoznatljivija obiljeja
sljedbenika sunneta i dema'ata spadaju
jo i:
podudarnost u njihovu shvaanju i
slinost u stavovima, bez obzira na prostor i
vrijeme u kome ive, to je plod crpljenja
uenja iz jednih te istih izvora,
dobroinstvo, samilost, razumijevanje
i lijep odnos prema svim ljudima, jer se u
tome pridravaju razumijevanja Kur'ana i
Sunneta onako kako su ih, u svojim meu
sobnim odnosima i u odnosima sa drugim,
shvaali asni preci,
privrenost Allahu, Njegovoj Knjizi,
Njegovom Poslaniku, i iskren odnos prema
muslimanskim voama i muslimanima,
uope,
briga za muslimane, njihovo potpo
maganje, izvravanje obaveza prema njima i
izbjegavanje da se, bilo ko od njih i na bilo
koji nain, uznemirava,
naklonjenosti ljubav prema vjerniku
prema vrstini njegova imana i odbojnost i
mrnja prema nevjerniku - makar on bio i
najblii md- prema njegovu nevjerstvu.
* Niko ko, na osnovu svoga shvaanja,
nastoji objasniti bilo koji od temelja uenja
sljedbenika tradicije, ne moe biti smatran
sljedbenikom novotarije, sve dok ne kri
nijedan od temelja sljedbenika sunneta i
dema'ata (ahi as-sunna wa al-gama'a)*.
* Svako ko vjeruje i djeluje u skladu sa
temeljnim uenjem sljedbenika sunneta i
dema'ata, istovremeno spada i u sljedbenike
tradicije. Ovo, ak, i u sluaju da napravi
neki pmpust zbog koga se onaj ko ga
napravi smatra prekriteljem sunneta.
Poglavlje 2
Bibliografija: ai-lmiin, Ahil 'Ubayd al
Qasim b. Sallam; al-lmiin, Ibn Manda; al-Jbiina,
Ibn Batta; ar./;1 U$al i'tiqad ahi as-sunna wa
al-gama'a, Abn al-Qlisim Hibetullah b. al-ijasan b.
Man~nr at-Tabari al-Lalka'i; 'Aqida ah/ al-./;JadJ.~
Imam Ahn 'Ulman a~-~abnni; al-/bana, Ahn al
J:iasan al-A'an; at- Tawf.lld wa $iflit ar-rabb, Ibn
-tluzayma; ar./;1 al- 'Aqida at-Tal;lawiyya, Ibn
Ahil al-'Izz al-I;Ianafi; Minhag as-sunna an
nabawiyya fi ar-radd 'ala a-i'a wa al
qadariyya, Ibn Taymiyya; Dei' ta 'iiru(i al- 'aql
wa an-naql, Ibn Taymiyya; Tariq al-higratayn,
Ibn Qayyim al-Gawziyya; Magma' al-fatawii,
Ibn Taymiyya; Kitab at-taw./;lid all{ii huwa
./;laqqullah 'ala al- 'ibad, Mul)ammad b.
'Abdulwahhab; Ma 'arig U$al ar./;1 su/Jam al
WU$al, ijafi~ Al)mad al-I;Iakami; Mugmal U$al
ahi as-sunna wa al-gama 'a, dr. N li~ ir b.
'Abdulkarlm al-'Aqal; Manhag al-istidlal 'inda
ah/ as-sunna wa al-gama'a, 'Utman 'Ali ijasan;
Ah/ as-sunna wa al-gama 'a ma 'alim al
intJ1aqa al-kubrii, Mul)ammad 'AbdulMdi al
Mi~n; Nawaqi{i al-iman al-qawliyya wa al
'amaliyya, dr. 'Abdul'aziz al-'Abdullatif; Manhag
ahi as-sunna fi taqwim ar-riga!, Al)mad a~
~abilni; Ma/ham ah/ as-sunna 'inda ah/ as
sunna, dr. Na~ir b. 'Abdulkarlm al-'Aqat; al-U.sal
al- 'ilmiyya liad-da 'wa as-sala.fiyya, 'A~
'Abdulbliliq; az-Zuhhad al-awa'il, dr. Mu~tafii
I;lilmi; Ma 'alim as-su/ak fi tazkiya an-nufils
'inda ah/ as-sunna wa al-gama'a, dr.
'Abdul'aziz al-'Abdullatif; Qawa'id al-manhag
as-salati, dr. Mu~tafii I;lilmi; as-Salafiyya bayna
al-fa/sata al-islamiyya va al-ta/sata al
garbiyya, dr. Mu~tafii ijilmi;
41
Poglavlje3
IDEOLOKE SEKTE U ISLAMU
*Uvod, *i'ije Imamije, *'lbadije, *Mu'tezilije,
*Zejdije, *E'arije, *Maturidije
Uvod
o pojava ideolokih sekti meu
D muslimanima je dolo usljed
unutranjih prilika kroz koje su muslimani
prolazill u periodima nastanka takvih sekti.
Prvi uzroci pojave ovih sekti,
najvjerovatnije, lee u skretanju nekih
muslimana sa ispravnog islamskog puta
(al-manhaff)* i kao suze istog islamskog
uenja. Kur'an i Sunnet su za muslimane
uvijek bili i ostali izvor uputa Pravoga puta.
Oni su, zato, mjerilo ispravnosti svakog puta
i brana podjele muslimana izmeu sebe.
Izgleda, meutim, da su neki muslimani
ovaj jasni put, koji je Vrhovni Zakonodavac
trasirao, bili napustili, odstupili od programa
sljedbenika sunneta i dema' ata (al-gamii 'a)*
asnih predaka ovoga Ummeta i poeli se
oslanjati na neka racionalistika shvaanja,
daleko od Pravoga puta i islamskog
vjerovanja kakvo je propisano u Kur'anu i
Sunnetu. Tako su, ne samo skrenuli sa
Pravoga puta na krivi, nego na njega i druge
odveli. Takve primjere susreemo kod nekih
sekti koje su nastale krajem perioda
vladavine prve etverice pravednih vladara i
u periodu emevijske, a kasnije i abbasijske
vlasti.
Uzroke pojave ovakvih sekti, takoer,
treba traiti i u injenici da su neki
muslimani pruili priliku stranom utjecaju,
na taj nain to se stranim kulturama
dozvolilo da prodru, ak, i u neke najvanije
ustanove islamskog drutva. To je imalo za
posljedicu da je islamska kultura, ne samo
vrila svoj utjecaj na druge nego, esto, i
sama trpjela takav utjecaj sa strane. Sve je to
pomoglo da se neki zlonamjemici, koji su
42
IDEOLOKE SEKTE U ISLAMU
tajili mrnju prema Islamu, popnu na visoke
poloaje i odatle ponu vriti svoj utjecaj na
polju islamskog programa (al-manhag a/
is/iimi)*. U takvoj klimi, dolo je do jedne
vrste polarizacije meu muslimanima to je
rezultiralo: iskrivljavanjem njihove vjere i
uvoenjem nekih pogubnih elemenata koji
su, kasnije, u stopu pratili njihov hod. Prema
tome, pruanje prilike stranom utjecaju
preko, sa strane uvezenih kultura, ili raznih
zlonamjemika koji su prema Islamu tajili
mrnju, bio je jedan od vanih faktora
pojave gore spomenutih sekti.
Iako su spomenuta dva faktora, zajedno
sa ostalim, pripremili klimu razdora i
pomogli njenom uvlaenju u islamsko
drutvo, oni nisu jedini. Naime, postoji i
trei, nita manje vaan faktor koji je
doprinio da se spomenuti razdor, ne samo
nastavi nego i produbi. On se ogleda u
pasivnom odnosu nekih muslimana prema
pojedinim goruim problemima u islamskom
drutvu i neizvravanju svoje obaveze
podsticanja na dobro i suzbijanja zla. Drugim
rijeima, nisu se dovoljno potrudili da na
vrijeme poprave pukotine i shvate duboki
smisao jedinstva zasnovanog na temeljima
vjere i svega to ono podrazumijeva, u prvom
redu osjeaj ljubavi i bratstva.
Iako bi po pravilu bilo za oekivati da se
islamski Ummet opametio iz ovakvih lekcija
prolosti, mi smo - naalost - i u najnovije
vrijeme svjedoci novih razdora i pojave
novih ideolokih frakcija. Uzroke za to,
muslimanski Ummet - pored neuenja iz
lekcija prolosti - treba traiti u: nedozivanju
svijesti, nepridravanju Islama, nejedinstvu,
neokupljanju oko jedne zajednike rijei;
Allahova puta, puta sljedbenika sunneta i
IDEOLOKE SEKTE U ISLAMU
dema'ata (ahi as-sunna wa al-gama'a)*, te
proputanju prilike da se, svi zajedno,
suprotstave neprijateljima Islama. Tako se,
na veliku alost, u mnogim islamskim
krajevima, historija opet ponavlja.
Ako bi se vraali unazad, na sami
poetak pojave sekti u Islamu, doli bismo
do pred kraj perioda vladavine etverice
pravednih vladara ( al-!Julata' ar-raidan)*.
Naime, prvi zaeci pojave islamskih sekti
nastali su pred kraj perioda vladavine
etverice pravednih vladara, da bi svoje
ideje iskristalizirale u nekoliko narednih
stoljea i definitivno se uvrstite.
* U doba Poslanika, sallallahu alejhi
ve sellem, i na poetku perioda vladavine
etverice pravednih vladara, muslimani su
predstavljali istinsku eliju jedinstva, kako u
vjerovanju i idejama tako i u svakodnevnom
ivotu zajednice. U sluaju bilo kakvog
neslaganja u miljenju, spor se brzo rjeavao
pozivanjem na presudu slovom Kur'ana i
Sunneta.
* Smutnje i frakcije medu muslimanima
poele su se pojavljivati pred kraj vladavine
Osmana b. 'Affana, r.a., kada su poele
stizati pritube na pojedine Osmanove
namjesnike. Nedugo poslije toga, optube su
se poele iriti i na raun samog Osmana,
pod parolom da na mjesto namjesnika po
provincijama, postavlja iskljuivo svoje
bliske roake.
Zatim su se optube, od strane nekih
otpadnika, pretvorile u vrijeanja i na kraju
ak i u poricanje njegove vjere.
Zatim je od strane jedne zavjerenike
i nasilnike grupe, Osman, r.a., ni kriv ni
duan ubijen..., ime su otvorena vrata
ubijanja i sukoba medu muslimanima.
* Zatim je hilafet pretp;eo 'Alija b. Ebtl
Talih, r.a., koga su neki optuili da je bio na
strani zavjerenika koji su ubili Osmana, pa
da zbog toga ne eli izvriti poravnanje
(tj. njihovo pogubljenje).
Zatim je dolo do sukoba izmedu
'Alije na jednoj i Zubejra, Talhe i 'Aie, r.a.,
majke pravovjemih, na drugoj strani. Poslije
Poglavlje 3
toga je dolo do sukoba izmedu 'Alije i
Mu'avije koji je, nakon Bitke na Siffinu,
zavren poznatom arbitraom.
Poslije arbitrae pojavili su se stvarni
poeci rascjepa muslimanske zajednice i
nastanka prvih sekti: haridija ( al-IJawAri8)*
i i'ija (a-i'a)*.
- Prvo .su se pojavile haridije (al
!Jawarid)*, za koje ejhu-1-Islam Ibn Tejmijja
kae: "Prvi koji su, od sljedbenika novo
tarija, napustili zajednicu muslimana bili su
otpadnici - haridije."
U nastavku, on dalje kae: "Oni su
prvi koji su sljedbenike Kible (tj. muslimane)
zbog grijeha, ili bolje reeno zbog onoga to
oni misle da je grijeh, poeli optuivati za
nevjerstvo (kaffara)* i na taj nain dozvoljavati
prolijevanje muslimanske krvi." Nazivaju se
jo i imenom nasibije (an-n8$ibe) zbog
neprijateljstva i mrnje koje su javno i
otvoreno ispo ljavali prema 'Aliji, r.a., i
njegovoj porodici. Kao datum njihove
pojave uzima se 10. evval 37/658. godine,
dan kada su zakletvu na vjernost (al-bay'a)
dali 'Abdullah b. Vehb er-Rasibiji.
Druga sekta koja se pojavila bile su
i'ije (a-i'a)* ije i samo ime govori da su
nastale kao pristalice 'Alije (i'a 'Ali) i
njegovih sinova. Medu sobom su se
podijelili na vie sekti, od kojih je po svom
ekstremizmu najblaa ona koja tvrdi da je
'Alija bio zasluniji da bude halifa prije Ebn
Bekra i Omera (tj. zejdije).
Pored pitanja ko se moe proglasiti
nevjernikom (mas'ala at-takf"Ii), pojavila se i
dosta una rasprava o sudbini i slobodnoj
volji koju je pred kraj prvog stoljea po
Hidri pokrenuo Ma'bed el-Duheni. Jo i
prije toga, o ova dva pitanja se innogo
raspravljalo pred kraj perioda vladavine
'Alija b. Eho Talih a.
* Zatim su se, takoder pred kraj prvog
stoljea po Hidri, pojavile murdije
(al-mu~gi'a)*.
* Zatim se preko Da'd b. Dirhema i
Dehm b. Safvana, na poetku drugog
stoljea po Hidri, pojavilo jedno krajnje
ekstremistiko uenje o lienosti Boga svih
atributa (at-ta 'fl/)*.
43
Poglavlje3
Poslije toga, na poetku drugog
stoljea po Hidri, Dehm b. Safvan poeo
je iriti jedno fatalistiko uenje (al-gabdyya)*
pod devizom 'Pored Allahove volje, ovjek
ne moe imati nikakvu slobodnu volju'.
* Zatim su se pojavile mu'tezilije koje
su tvrdile da je ovjekova volja apsolutno
slobodna, jer je Uzvieni Allah ovjeka
stvorio slobodnim i dao mu punu mogunost
izbora. Oni nadalje tvrde da je upravo ta
sloboda osnov po kome je ovjek zaduen i
po kojoj e za svoja djela odgovarati; tj. biti
nagraen ili kanjen.
Zatim je pokrenuta rasprava i o nekim
drugim pitanjima kao to su: pitanje Allahovih
atributa i govora i pitanje stvaranja Kur'ana,
da li je oduvijek ili je stvoren? Ta pitanja su,
u doba Emevija, pokrenuli Dehm b. Safvan
i Da'd b. Dirhem. Rasprava o njima jo je
vie pojaana u doba Abbasija. Zbog njih je
imam sljedbenika tradicije, Ahmed b.
Hanbel proao kroz velika iskuenja.
Pod utjecajem djela grke i indijske
filozofije (al-falsafa)*, koja su u meu
vremenu prevedena na arapski jezik,
nastavljen je proces daljnjeg umnoavanja
sekti i njihove podjele na frakcije. Tako se
sekta mu'tezilija raspala na mnogobrojne
frakcije, od kojih su najpoznatije: vasilije
(af-wfi$iiiyya), nazvane po svome voi
Vasilu b. 'Ata'u i huzejlije (al-hugayliyya),
nazvane po svome voi Ebu Huzejlu al
'Alafu. I'ije su se podijelile na vie frakcija
od kojih su sve, manje-vie, ekstremistike.
Od Islama su se najvie udaljile frakcije:
isma'ilije, nusajrije i druzi.
Zatim su se, s ciljem suprotstavljanja
filozofima, batinijama (al-batiniyya)*,
rafidij ama ( ar-riifiifa) *, mu' utezi lij ama
(al-mu'tazila)* i dehmijama (al-gahmiyya)*,
pojavile e'arije (al-aii'ira) i maturidije
(al-milturldiyya) koji su odigrali svake
pohvale vrijednu ulogu. Meutim, zbog
korienja filozofskih i skolastiarskih
metoda (al-manili!)* i pokuaja da ih
pomire sa uenjem sljedbenika sunneta i
dema'ata (ahi as-sunna wa al-gamil'a)*,
njihovo uenje je, kako emo kasnije vidjeti,
ostalo pod snanim utjecajem ideja i
shvaanja filozofa i skolastiara.
44
IDEOLOKE SEKTE U ISLAMU
Nae interesiranje u ovoj enciklopediji
(al-mawsii 'a)* o spomenutim sektama i
sistematsko izuavanje njihovog uenja, nije
radi oivljavanja njihovih ideja, od kojih su
- uzgred reeno - danas mnoge izumrle, niti
zbog doputanja sebi luksuza da u takvim
idejama uivamo, nego zbog sljedeih
konstatacija:
l. Da spominjanje sekti kroz historiju
ima svoje utemeljenje u Kur'anu i Sunnetu.
Kur'an opirno kazuje o dogaajima
minulih naroda - kako onih estitih, tako i
onih pokvarenih - navodi rijei njihovih
voa i vladara i spominje kako su se neki
od njih ponijeli prema Allahovim
poslanicima. Isto tako, kazivanje o nekim
dogaajima minulih naroda, ispriao je i
ostavio nam Allahov Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellern. Iz tih se mogu izvui
korisne lekcije.
2. Da je razjanjenje ideja svih ovih
sekti - bez obzira na to kakve su: ispravne ili
neispravne, vjerodostojne ili iskrivljene
neophodno potrebno, u cilju preciznog i
argumentiranog upoznavanja muslimana sa
njihovim uenjima i ubjeenjirna, kako ne bi
bili zavedeni priama o njihovim rijeima i
postupcima, ukoliko na takve naiu u
literaturi nastaloj pod utjecajem spomenutih
sekti ili u knjigama njihovih dananjih
sljedbenika.
3. Da se mnoge od ideja spomenutih
sekti stalno obnavljaju i preruavaju u novo
ruho, drugaije od onoga koje su u prolosti
imale i da se pojavljuju pod novim,
blistavim imenima koja plijene panju
onoga ko ih vidi ili za njih uje. Meutim,
dobro obrazovan i sa zdravim rasuivanjem,
svaki musliman je u stanju prepoznati
slinost izmeu ovih novih i onih starih
ideja spomenutih sekti.
4. Da je cilj obrade ovih sekti omogu
avanje svakom obrazovanom rnuslirnanu
da pred sobom irna jedan saet i koncizan
prirunik izvora historijskog razvoja
spomenutih sekti u kome - kad god mu
zatreba - moe nai sve to mu je o njima
potrebno znati: njihovim idejama, uenju,
razvoju i najznaajnijim centrima raspro
stranjenosti i utjecaja.
IDEOLOKE SEKTE U ISLAMU
Uz sve ovo, potrebno je napomenuti i to
da mnoge od ovih sekti i dan-danas ive,
vre svoj snaan utjecaj i proiruju se na
raun Islama. Meu takvim sektama
posebno treba spomenuti i'ije (a-l'a)* i
rafidije ( ar-rawafi(i)* iza kojih stoji cijela
jedna organizirana drava koja, svim
raspoloivim sredstvima - kulturnim i
znanstvenim - zagovara njihove ideje i
shvaanja i koja je sa svojim kolama i
misionarima preplavila cijeli afriki kontinent
i velike dijelove Dalekog istoka.
Na kraju, jo jednom podvlaimo da su
ovo samo najvanije take, koje su se u
ovom uvodu o islamskim sektama, u okviru
ove enciklopedije, morale spomenuti, uz
molbu Uzvienom Allahu da sve muslimane
uputi na Pravi put i da ih na putu Kur'ana i
Sunneta, u njihovim idejama i ubjeenjima,
ujedini, kako bi mogli povratiti nekadanju
slavu i ugled i, ponovo, na lai jedinstva
cijelog islamskog Ummeta, biti snani i
moni, kao to su nekada bili.
3. i'ije - imamije
(sljedbenici dvanaesterice imama)
Definicija:
i' ije ( a-l'a)* - imamije, tj. sljedbenici
dvanaesterice imama (duodecimalne imamije)
je ona islamska sekta iji sljedbenici smatraju
da je 'Alija, r.a., bio zasluniji da od Allahova
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, naslijedi
hilafet ( wirata al-bilata)* prije svih svojih
prethodnika: Ehu Bekra, Omera i Osmana,
r.a. Naziv "imamije" (al-imamiyya) dobili su
po tome to su problem imameta (vostvo)
stavili u prvi plan svoga interesiranja, a naziv
"dvanaesterice" ( al-i.tna 'aariyya) po tome
to vje~ju u dvanaestericu imama, od kojih
je, po njihovoj tvrdnji, posljednji nestao u
podzemlju (as-sirdab) u Samerri (Samarra).
Po svojim idejama i prepoznatljivim shvaa
njima, s1oje nasuprot sljedbenika sunneta i
dema' ata, i svim sredstvima se trude da ideje i
uenja svoje kole proire po cijelome svijetu.
Nastanak i najznaajnije linosti sekte:
Dvanaesterica imama (voa) koje i'ije
imamije ( a-l'a al-imamiyya) uzimaju kao
svoje hronoloki su poredani kako slijedi:
Poglavlje 3
'Alija b. Ehu Talih r.a., kojeg oni
nazivaju jo i nadimkom el-Murteda (al
Murtafl8), etvrti po redu pravedni vladar
(al-bulata' ar-raidan) i zet Allahovog
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Poginuo
je 17. ramazana 40/661. godine, u damiji li
Kufi, u atentatu kojeg je na njega muki
izvrio haridija 'Abdurrahman b. Muldem,
el-Hasan b. 'Alija, r.a., poznat jo i
pod nadimkom el-Mudteba, (ro. 3., a
umro 50. godine po Hidri),
el-Husejn b. 'Alija, r.a., poznat jo i
pod nadimkom e-ehid (ro. 4., a umro 61.
godine po Hidri),
'Ali Zeynul'Abidin b. el-Husejn,
poznat jo i pod nadimkom es-Seddad
(ro. 38., a umro 95. godine po Hidri),
Muhammed el-Bakir b. 'Ali Zeynul'
Abidin, poznatiji pod nadimkom el-Bakir
(ro. 57., a umro 114. godine po Hidri),
Da'fer es-Sadik b. Muhammed el-
Bakir, poznatiji pod nadimkom es-Sadik
(ro. 83., a umro 148. godine po Hidri),
Musa el-Kazim b. Da'fer es-Sadik,
poznat pod nadimkom el-Kazim (ro. 128.,
a umro 183. godine po Hidri),
'Ali er-Rida b. Mnsa el-Kazim,
poznatiji pod nadimkom er-Rida (ro. 148.,
a umro 203. godine po Hidri),
Muhammed el-Devad b. 'Ali er
Rida, poznat jo i pod nadimkom et-Teki
(ro. 195., a umro 220. godine po Hidri),
'Ali el-Hadi b. Muhammed el
Devad, poznat jo i pod nadimkom en-Neki
(ro. 212., a umro 254. godine po Hidri),
el-Hasan el-'Askeri b. 'Ali Abdulhadi,
poznat jo i pod nadimkom ez-Zeki (ro.
232., a umro 260. godine po Hidri) i
Muhammed el-Mehdi b. el-Hasan el
' Askeri, poznat jo i pod nadimkom el
Muntezar (ro. 256. godine po Hidri).
i'ije-imamije (a-l'a al-imamiyya) tvrde
da je dvanaesti imam uao u podrum ( sirdah)
u kui svoga oca u Samerri iz koga jo nije
izaao. Meu sobom se ne slau oko toga
koliko je u trenutku nestanka imao godina.
45
Poglavlje J
Jedni tvrde etiri,
a drugi osam. Meutim,
veina istraivaa vjeruje da on, u osnovi,
nikada nije ni postojao i da su sve prie oko
njegova nestanka ista i'ijska izmiljotina
(i!Jtira'at a-l'a)* pa ga zbog toga nazivaju
nadimcima el-Ma'dO.m (Nepostojei) i el
Mevhnm (Izmiljeni).
* Meu njihove istaknute linosti koje
su odigrale historijsku ulogu u osnivanju
sekte, ubraja se i jedan Jevrejin iz Jemena
po imenu 'Abdullah b. Sebe' 1 koji je samo
1
Nakon izlaska iz tampe .prvog izdanja ove
enciklopedije, na adresu Svjetske asocijacije
muslimanske omladine stiglo je nekoliko pisama od
italaca i'ija koji poriu nae navode da je Ibn Sebe'
bio jedan od utemeljivaa sekte i'ija.
Zato emo se ovdje, jo jednom, osvrnuti na to
pitanje. Gdje god smo u naem radu spomenuli ime
Ibn Sebe' spomenuli smo ga na osnovu pouzdanih
islamskih izvora, kako sunnijskih, tako i i'ijskih. Svi
oni, zajedno, navode da je Ibn Sebe' bio prvi koji je
poeo zagovarati ideje koje se u mnogo emu u
potpunosti poklapaju sa i'ijskim shvaanjem i
vjerovanjem. tavie, po njegovu imenu se naziva i
jedna frakcija ekstremnih i'ija sebe'ije (as
saba 'iyya)*. Pored uenjaka sljedbenika tradicije i
sunneta, tu injenicu priznaje i glavni utemeljiva
sekte i'ija u djelu Masa'il al-imlfm (Problematika
imameta) na str. 22., kao i neki drugi autori.
to se tie 'Abdullaha b. Sebe'a, njegovih ideja i
ekstremistikih shvaanja, o njima postoje
vjerodostojne, gotovo mutevatir predaje. Njih navode
mnogi, kako sunnijski, tako i i'ijski uenjaci. Neka
kazivanja o njemu i njegovim idejama navode i kao
i'ijske potvruju: el-Kommi (umro 301/913. god.) u
djelu "Izjave i sekte" (al-maqllllit wa al-firaq) na str.
20. i en-Nevbahti (umro 310/922. god.) u djelu O
i'ijskim sektama (j/ firaq a-fa) na str. 23. Isto
tako, i'ijski autor el-Kei u svom djelu o
najpoznatijim linostima meu i'ijama na vie
mjesta spominje 'Abdullaha b. Sebe'a (v. str. 98
1OO). Spominju ga i drugi autori.
to se, pak, tie sumnjiavosti u postojanje Ibn
Sebe'ine uloge u nastanku sekte i'ija, to pitanje su
pokrenuli prvo orijentalisti, a poslije njih i neki
savremeni i'ijski autori.
Onima koji se sa ovom problematikom ele
detaljnije upoznati preporuujemo da proitaju knjigu
dr. Sulejmana b. Fehda el-'Avdeta pod naslovom
'Abdullah b. Sebe' i njegova uloga u potpaljivanju
smutnje u poetlru Islama ('Abdullah b. Saba' wa
a(aruhil j/ il_xlllf al-fitna ji $Odr al-is/lim). Knjiga je,
zapravo, autorova doktorska disertacija u kojoj je
argumentirano dokazao istinitost navoda o Ibn
Sebe'u. Disertacija je odbranjena 1402/1981. god.
46
IDEOLOKE SEKTE U ISLAMU
prividno primio Islam da bi u njega, preko
sekte i'ija, unio neke jevrejske ideje i
uenja, kao to su: uenje o povratku
(ar-rag'a)*, besmrtnosti, zemaljskom carstvu,
moi da se uradi ono to niko drugi od ljudi
ne moe uraditi, poznavanju tajni koje zna
samo Allah, prikazivanju drugaijim nego
to se zna da jeste (itbat al-hada)*, navodnom
Boijem zaboravljanju - a Allah je ist od
onoga to Mu oni pripisuju!
U svomejudaizmuje govorio daje Jua'
b. Nuh opomen za Mnsaova, a.s., nasljednika,
a u Islamu da je 'Alija, r.a., oporuen za
Muhammedova, sallallahu alejhi ve sellem,
nasljednika. Stalno je bio u pokretu izmeu
Medine, Egipta, Kufe, Fustata i Basre.
Jednom prilikom je rekao 'Aliji: "Ti si Ti!"
elei time rei: "Ti si Allah!"- pa se 'Alija,
r.a., toliko naljutio da ga je htio dati
pogubiti, ali je od toga, po savjetu 'Abdullah
b. 'Abbasa, r.a., da to ne ini, odustao i
protjerao ga u Medain.
* Mensur Ahmed b. Ebn Talih et
Tabrisi, umro 588/1192. godine, autor djela
pod naslovom Kitab - al-fbtigag, tampane u
Iranu 1302/1884. godine.
* el-Kulejni, autor djela Kitab al-KaD
tampanog u Iranu 1278/1861. godine, koje
je kod i'ija potovana poput Buharijine
zbirke $al;iil;l al-Bu/Jari kod sljedbenika
sunneta (ahi as-sunna)*. Za ovo djelo tvrde
da sadri 16.199 hadisa.
* el-Had Mirza Husejn b. Muhammed
Teki en-Nuri et-Tabrisi, umro 1320/1902.
godine, ukopan u Murtezijskom groblju u
Nedefu. Autor je djela pod naslovom Jasan
dokaz o iskrivijavanju Knjige Gospodara
nad gospodarima (FEzyl al-!Jitab fi i{bat
tal;lrif kitab rabb al-arbab) u kojem on tvrdi
da Kur'an nije poteen iskrivljavanja i da
su mu neke stvari dodavane, a druge
oduzimane. Tako se npr. u njoj tvrdi da je iz
poglavlja (sure) el-Inirah l "irokogrudnost"
izbaena reenica: "I 'Aliju ti dali za zeta!"
( wa ga 'alna 'Aliyyan ~ihrak). Boe sauvaj!
Ove njihove tvrdnje nemaju nikakve veze sa
istinom. Knjiga je tampana u Iranu
1289/1872. godine.
IDEOLOKE SEKTE U ISLAMU
* AjatulHih el-Mamkani, autor knjige
Ispravljanje reenog o ljudima ( Tanqi/;1 al
maqal ff a.fJwal ar-riga/), najpoznati i'ijski
uenjak iz oblasti kritike prenosilaca hadisa
(al-qarh wa-t-ta'dil). U ovoj knjizi, tampanoj
1352/1933. godine u Murtezijskoj tampariji
u Nedefu, on Ebn Bekra, r.a., naziva
nitkovom ( al-gibf), a Omera, r.a., avolom
(at-tagiif). Vidi: Prvi tom, str. 207.
* Ebn Da'fer et-Tnsi, autor knjige
Prerada propisa ( Tah{/ib al-al]kam), Muhammed
b. Murteza, zvani Mula Muhsin el-Kai,
autor djela Kitab al-wafi, Muhammed b. el
Hasan el-Hurr el-'Amili, autor djela Sredstva
koja l'ije vode do hadisa vjerozakona
( Wasa'1l a-l'a ila a.fJadit a-arl'a),
Muhammed Bakir b. e-ejh Muhammed
Teki, poznatiji pod nadimkom el-Medlisi,
autor knjige Mora svjetla o hadisima
Vjerovjesnika i asnim imamima (Bibar al
anwar ff a.fJadlf an-nabiyy wa a 'imma al
afhiii), Fethullah el-Kaani, autor djela Put
iskrenih (Manhag EJ$-$adiqln) i Ibn Ebn el
Hadid, autor djela Komentar staze Jjeitosti
(arb nahg al-ba/aga).
* Ajatullah el-Homeini, jedna od
najpoznatijih i'ijskih linosti u novije
vrijeme, voa i'ijske revolucije u Iranu koja
je preuz<:la vlast. Autor je djela Otkrovenje
tajni (Kaf al-asrar) i Islamska vlast (al
Sukiima al-islamiyya). Doao je sa idejom o
vlasti fakiha. Iako je u poetku revolucije
(at-fawra)* izlazio u javnost sa, openito,
islamskim parolama, ubrzo su na vidjelo
izale: njegova uskogrudna i pristrasna
privrenost i'ijskoj sekti i elja za izvozom
revolucije u druge islamske zemlje. Povukao
je neke pogrene poteze koji su, zajedno sa
drugim uzrocima, doveli do krvavog rata sa
Irakom koji je trajao punih osam godina.
Ideje i ubjeenja:
* Vostvo (al-imama)
Vodstvo (al-imama) se s jednog vode na
drugog prenosi nedvosmislenom oporukom
(bi an-na$$), i to tako da prethodni voda (al
imam as-sabiq) za sljedeeg (al-imam al
liil)iq) osobno odredi konkretnu osobu (bi al
'ayn), a ne nekoga po opisu (bi a/-wEJ$/j.
Poglavlje3
Vostvo (al-imama) je jedno od najvanijih
pitanja, jer je nezamislivo da Vjerovjesnik,
sallallahu alejhi ve sellem, napusti svoje
sljedbenike ( al-umma) i ostavi ih preputene
same sebi, tako da svako po svome
miljenju donosi odluke. Naprotiv, on je za
svoga nasljednika morao odrediti pouzdanu
osobu za donoenje takvih odluka.
To dokazuju tvrdnjom da je Vjero
vjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nedvos
mislenom oporukom, za vodu (imam) poslije
sebe na dan gadirhum* odredio 'Aliju. Taj
dogaaj ne potvruje nijedan od sunnijskih
(ah/ as-sunna)* muhaddisa (uenjaka hadisa)
ni historiara.
Takoer vjeruju da je 'Alija za svoje
nasljednike odredio el-Hasana i el-Husejna,
ovi svoje nasljednike itd. Dakle, svaki voda,
osobno, odreduje svoga nasljednika. Tako
oporuene voe naziVaJU zajednikim
nadimkom al-aw$iya:
* Nepogreivost( al- 'i$ma)
Sve voe (al-a 'imma) su potedene
greaka, zaborava i, kako velikih, tako
malih grijeha (tj. sve su nepogreive).
* Uroeno znanje (al- 'ilm al-laduni)
Svakom od voda usadeno je znanje,
direktno, od Poslanika (ar-rasol)*, sallallahu
alejhi ve sellem, tako da je u stanju
upotpunjavati vjerozakon ( a-arJ'a). Budui
da posjeduje, od strane Vjerovjesnika,
sallallahu alejhi ve sellem, usaena znanje,
izmedu vode i Vjerovjesnika nema nikakve
razlike, osim to mu ne stie objava.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, je svim voama otkrio tajne
vjerozakona ( asrar a-arl'a) tako da ljudima
mogu objanjavati sve to je za njihovo
vrijeme potrebno.
* Natprirodna uda (l)awiiriq al- 'adaf)
Voa je u stanju pokazati natprirodna
uda koja i'ije nazivaju mu'dizama
(mu giza)*. Ukoliko voda nema oporuku od
prethodnog voe, u tom sluaju svoju
sposobnost za vostvo (al-imama) mora
dokazati pokazivanjem natprirodnog uda.
47
Poglavlje3
* Skrivenost( al..gayba)
Vjeruju da u svakom vremenu, kako nalau
razum i erijat kao Allahov dokaz ({lugga liUah),
mora postojati neko sa takvim autoritetom.
Zato za svoga dvanaestog vodu (al-imam)
tvrde da je jo uvijek skriven u svom podrumu
(sirdab) i da je njegovo odsustvo malo
veliko. Meutim, to su samo njihove prie.
* Povratak(ar-rag'a)*
Vjeruju da e se, pred kraj svijeta (fi 8/Jir
az-zaman), kada mu Allah dozvoli da izae,
el-Hasan el-' Askeri ponovo pojaviti. U
iekivanju njegova povratka, neki od njih
su znali, sa unaprijed pripremljenim kolima
poslije akam-namaza, stati ispred podruma,
skandirati njegovo ime i dozivati ga da izae,
sve dok se zvijezde ne bi jasno ukazale, a
onda se razii i sve to odgoditi do sljedee
noi. Tvrde da e Zemljom, kada se vrati,
ponovo zavladati pravda, kao to su nekada
vladali nasilje i nepravda, te da e se osvetiti
neprijateljima l'ija (a-i'a)* za nepravdu
koju su im stoljeima nanosili. Sve i'ije
imamije ( a-i'a al-imamiyya) vjeruju u
njegov povratak. Pojedine njihove frakcije
vjeruju i u povratak i jo nekih umrlih osoba.
* Prikrivanje (at-taqiyya)*
i'ije-imamije prikrivanje ubrajaju u
osnovne temelje vjere. Ko se ne prikriva
grenik ji! isto kao i onaj ko izostavlja namaz.
Prikrivanje je stroga obaveza ( wagiba) i ne
smije se proputati sve dok se ne pojavi
oekivani voa. Onaj ko ga se ne pridrava
izlazi iz Allahove vjere i vjere i'ija-imamija.
Kao dokaz za svoju tvrdnju navode rijei
Uzvienog: ... osim da biste se od njih
sauvali (Ali 'Imran, 28.)
Svom petom voi, Ebn Da'feru pripisuju
da je rekao: "Prikrivanje (at-taqiyya)* je moja
vjera i vjera mojih predaka. Nema vjere onaj
ko se ne prikriva." Shvaanje pitanja prikrivanja
(at-taqiyya)* prilino slobodno interpretiraju.
* Privremeni brak(al-mut'a)*
Vjeruju da je privremeni brak (mut'a an
nisa) najljepa navika i najbolji nain
pribliavanja Uzvienom Allahu. Kao dokaz
za svoju tvrdnju navode rijei Uzvienog:
48
IDEOLOKE SEKTE U ISLAMU
A onima s kojima ste imali brani odnos,
podajte ~jenane darove njihove kao to
je propisano. (An-Nisa', 24.)
Meutim, istina je da je Islam, ovakav
brak na odreeno vrijeme, strogo zabranio.
tavie, veina uenjaka sljedbenika
tradicije insistira na tome da za valjanost
braka namjera mora biti da se on zakljuuje
trajno (niyya at-ta 'bid). Osim toga,
privremeni brak (al-mut'a)* ima negativan
utjecaj na drutvo u cjelini, pa i ta injenica
opravdava njegovu zabranu.
* Fatimin mushaf (Mu$bafFatima)
Vjeruju u postojanje svoga mushafa
koga nazivaju "Fatiminim mushafom"
(Mu$baf Fatima) 1 Tako el-Kulejni u svojoj
knjizi al-Kali, tampanoj 1278/1861. godine,
na str. 57. od Ebn Besira, tj. Da'fera es
Sadika, prenosi da je rekao: "Mi imamo
svoj, Fatimin mushaf." Na istoj strani, on
dalje navodi: "Upitan: 'A kakav je taj
Fatimin mushaf?' - odgovorio je: 'Mushaf u
kome irna tri puta vie nego u ovom vaem
Kur'anu. Tako mi Allaha, u njemu nema
nijedno jedino slovo iz vaeg Kur'ana'."
* Odricanje (al-bara'a)
Odriu se od prve trojice pravednih
vladara: Ebii Bekra, Omera i Osmana i
nazivaju ih najpogrdnijirn imenima, jer su
po njihovom miljenju - preoteli hilafet od
'Alije i tako na vlast doli prije njega. Sve
vanije poslove, umjesto sa bismillom,
zapoinju sa proklinjanjem Eho. Bekra i
Omera, r.a. Proklinju i mnoge ashabe, meu
njima i one najuglednije. Ne ustruavaju se
od vrijeanja ni same 'Aie, r.a. - majke
pravovjemih.
1
Neki od savremenih i'ija poriu "Fatimin mushaf",
odricanje od pravednih vladara: EhU Bekra, Omera i
Osmllna, kao i jo neke stvari koje smo ovdje naveli.
Meutim, problem je u tome to se takve stvari
nalaze u njihovim knjigama i to ih se niko od
i'ijskih uenjaka ne eli, niti javno pred cijelim
svijetom, niti meu samim i'ijama, odrei, to daje
za pravo da se takvo poricanje prihvati sa rezervom,
jer prije bi moglo biti da je i to jedan vid prikrivanja
(at~taqiyya)* od drugih islamskih sekti, kakav je,
uostalom, sluaj i sa pretvaranjem da se pojedine
vrste ibadeta javno obavljaju, a da se u tajnosti kre.
IDEOLOKE SEKTE U ISLAMU
* Pretjerivanje (al-mugalaf)
Neki pretjeruju i preuveliavaju linost
'Alije, r.a. Pojedine ekstremne i' ije (a-i'a)*,
poput sebe'ija (as-saba'iyya)* uzdiu ga do
stepena boanstva. U svom pretjerivanju
neki idu dotle da tvrde da je Dibril u
dostavljanju objave pogrijeio i umjesto da
je dostavi 'Aliji dostavio juje Muhammedu,
sallallahu alej hi ve sellem, jer je 'Alija liio
na Vjerovjesnika kao "vrana na vranu".
Otuda se jedna frakcija i'ija naziva
gurabijama (al- gurabiyyaY.
* Praznik "gadirhum"
"Gadirhum" je i'ijski praznik koji pada
na 18. dan mjeseca zu-1-hiddeta. On je
kod njih vaniji i od Kurbanskog i od
Ramazanskog bajrama. Nazivaju ga jo i
imenom "Veliki praznik" (al- 'id al-akbai).
Postiti na taj dan kod njih je pritvreni
sunnet (as-sunna al-mu'akkada). Tvrde daje
na taj dan Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve
sell em, za svoga nasljednika ( al-!Jilafa)*
oporuio 'Aliju, r.a.
* Veliaju i slave stari perzijski praznik
Nevroz (poetak godine u perzijskom
kalendaru). Neki govore: "Okupati se na dan
Nevroza je sunnet."
* Pioslavljaju praznik Babe uda'uddina
na dan 9. rebiu-1-evvela. To je nadimak Ebil
el-Lu'lu'a el-Medilsije, koji je izvrio
atentat na vladara pravovjemih Omera b. el
Hattaba, r.a.
* U prvih deset dana svetog mjeseca
muharrema - vjerujui da je to Bogu ugodno
djelo i da se na taj nain iskupljuju od
grijeha - prireuju procesije plaa, aljenja,
naricanja, udaranja po prsima i drugih
svakojakih stvari koje su u Islamu
zabranjene. Ko bude imao priliku da u tim
danima posjeti njihova sveta mjesta na
Kerbeli, u Nedefu i Komu, najbolje e
vidjeti do koje to mjere ide i kakve sve
udne stvari ne izvode.
1
Zato to se na arapskom jeziku vrana zove gurab.
Poglavlje 3
Akaidski i idejni korijeni:
* Na uenje i'izma odrazila su se
vjerovanja i ideje starih Perzijanaca kojima
ovi duguju zahvalnost za dolazak na vlast i
njeno prenoenje putem nasljedstva. Tako su
Perzijanci dobrim dijelom doprinijeli da se,
u ime Islama, osvete onom istom Islamu
koji je sruio njihovu mo i carstvo.
* i'ijske ideje su se ispreplele sa
mnogim idejama iz azijskih religija poput:
budizma (al-bo{/iiyya)*, manuizma (al
manuwiyya)* i brahmanizma (al-barhamiyya)*
tako da neke i'ijske sekte vjeruju u
reinkarnaciju ( at-tanasu!J)* i utjelovljenje
(al-l;wlil/)*.
* i'izam je neke od svojih ideja preuzeo
iz judaizma ( al-yahodiyya) koji u sebi nosi
tragove utjecaja paganskih ( wataniyya)*
asirsko-babilonskih vjerovanja.
* l'ijsko uenje o 'Aliji b. Ebil Talibu
i voama (al-a 'imma) iz njegove porodice
(Ahi al-bayf) poklapa se sa kranskim
uenjem o Isusu ( 'lsau a.s.). Sa kranima
su slini i po mnotvu blagdana, slika, te
izmiljenih natprirodnih uda koja pripisuju
svojim voama (a/-a'imma).
Rairenost i centri utjecaja:
Sekta i'ija imamija (dvanaesterice imama)
je najrasprostranjenija u dananjem Iranu,
kao svojim najjaim uporitem. Znatan ih
broj ivi i u Iraku i neto u Pakistanu.
i'ijske zajednice postoje u Libanu i Siriji.
Zajednica u Siriji je malobrojna, ali su tamo
u tijesnoj vezi sa nusajrijama (an-mzyayriyya)*
.koje se ubrajaju meu najekstremnije
i'ijske frakcije.
Iz navedenog se vidi:
Da se prvobitni i'izam pojavio kao
partija ({lizb)* koja je smatrala da je 'Alija
b. Ehu Talih, r.a., bio zasluniji da preuzme
hilafet -prije svojih prethodnika i da se, tek
kasnije, razvio u vjersko-politiku sektu,
pod ijom zastavom su se nali oni koji su
protiv Islama i islamske drave kovali
spletke i zavjere.
49
Poglavlje3
Da paljivi istraiva historije Islama
ne moe naii gotovo ni na jednu pobunu
(tawra)*, niti separatistiku ideju o
odvajanju od matine islamske drave, niti
ideoloki problem, a da iza njega nisu stajale
ili bar bile umijeane i'ije sa svojim
mnogobrojnim frakcijama.
Da je historija Islama obiljeena
mnogobrojnim pobunama i cjepkanjem
islamskog tkiva, to nas - s obzirom na
postojanje meu muslimanima ubaenih
elemenata sa strane i daljni nastavak
unutranjih neslaganja - krajnje zabrinjava,
budui da taj problem jo uvijek nije rijeen.
Da se neslaganje meu muslimanima
i dalje nastavlja i da se i'izam gotovo
preobrazio u zasebnu vjeru (din)* potpuno
drugaiju od Islama.
Da zapadni krugovi, pogotovu
orijentalisti, koriste ovo neslaganje kako bi
cio Islam prikazali kao zaraene sekte i
frakcije, i sve ga ee poeli uporeivati sa liavanja Boga nekih od Njegovih atributa
kranstvom ( al-masil)iyya)* koje se do
danas podijelilo na stotine raznih sekti i
frakcija.
Bibliografija: al-Magahib al-isliimiyya,
Mul)ammad Abu Zabra; al-Matba'a an-numugagiyya
bi al-Qahira; Maqiiliit al-isliimiyyin, Abu l;lasan
al-A'ari; at-tab'a al-ula, 1379/1969.; a-iifi'J,
Mul)ammad Abii Zabra; Dar al-fikr al-'arabi- Mi~r;
Tiirlb al-imiimiyya wa asliifihm min a-l'a,
'Abdullah Faya<;l; Matba'a As'ad - Bagdad, 1970.;
Diriisiit li al-firaq, dr. ~abir Tu'ayma; Maktaba
al-Ma'arif bi ar-Riya<;l, 1401/1981.; Mubta~ar at
tul;fa al-i.tnii 'aariyya, Tal)qiq Mul)ibbuddin al
ljatih; al-Qahira, al-Matba'a as-salafiyya, 1373; al
Mi/al W1 an-nil;al, Abii al-Fati) a-ahristani; Dar
al-Ma'rifa, Bayriit, at-tab'a at-taniya, 1395/1975.;
a-l'a wa as-Sunna, Il)~an Ilahi Z:uhayr; Idara
Targuman as-sunna, Lahor-Pakistan, at-tab'a al
-b-amisa, 1397/1977.; a-l'a wa at-taayyu',
ll)san Ilahi Z:uhayr; Idara Targuman as-sunna, Lahor,
at-tab'a al-ula, 1404/1984.; a-l'a wa ahi a/
bayt, Il)s~m Ilahi Z:uhayr; Idara Targuman as-sunna,
Lahor, at!ab'a at-talita, 1403/1983.; al-Fi~a/ fi al
Mila/ wa al-ahwii' wa an-nil;al, Ibn l;lazm;
iadda, 'fab'a 1402/1982.; a/-lfutfit al- 'arJ.da,
Mul)ibbuddin al-l;latib; al-Qahira, al- Matba'a as
salafiyya, 1388.; a~-$irii' bayna a-l'a wa at
taayyu ', al-' Allama ad-Duktiir Musa al-Musawi,
50
IDEOLOKE SEKTE U ISLAMU
1408.; 'Abdullah b. Saba' wa afaruhii fi il)diif
al-fitna fi al-islam, dr. Sulayman b. Fahd al
'Awda; at-tab'a at-taniya, ar-Riya<;l, Dar Tayyiba; at
Taqrib bayna a-l'a wa as-Sunna, dr. Na~ir b.
'Abdullah al-Qafllii, at-tab'a ar-rabi'a, ar-Riya<;l, Dar
Tayyiba, 1416.;
4. Ibadije
Definicija:
lb adije ( al-iba{iiyya)* su jedna od
haridijskih ( al-l;awiirigy* sekti koja je
dobila ime po svom osnivau 'Abdullahu b.
lba<,l et-Temimiju. Njeni pripadnici tvrde da
nisu haridije i poriu takvu svoju
pripadnost. Istina, oni ne spadaju u
ekstremne frakcije haridija kakve su npr.
ezrekije ( al-aziiriqa), ali se po svom uenju
sa haridijama slau po mnogo emu, kao
to su: injenica da sam 'Abdullah b. lb ag
svoje ideje smatra nastavkom haridijskog
stava prema arbitrai, zatim po pitanju
(at-ta'fi/)*, tvrdnji da je Kur'an stvoren i
dozvoljavanju pobune protiv nepravednih
voa.
Nastanak i najznaajnije linosti:
* Utemeljiva sekte ibadija je 'Abdullah
b. lba<,l, jedan od potomaka Murra b. 'Ubejd
b. Temima. Nadimak "Ibad" nosi po
istoimenom selu u oblasti Arid u Jemami.
'Abdullah je bio Mu'avijin savremenik.
Umro je pred kraj vladavine 'Abdulmelika
b. Mervana.
* Meu svoje najistaknutije linosti
ibadije ubrajaju Dabira b. Zejda (ro.
22/642., umro 93/711. godine) koji se meu
prvima posvetio poslu na sakupljanju i
zapisivanju hadisa. Mnoge od hadisa
zabiljeio je i od nekih najpoznatijih ashaba
kao to su 'Abdullah b. 'Abbas, 'Aia, Enes
b. Malik, 'Abdullah b. Omer itd. Meutim,
pouzdano se zna da se Dabir odrekao
ibadija. (Vidi opirnije u djelu Tah{iib at
tah{iib, Svezak II, str. 38)
* Ebu 'Ubejde Mesleme b. Ebu Kerime,
jedan od najpoznatijih uenika Dabira b.
Zejda. Poslije njegove smrti, prozvan
nadimkom el-Kifaf, postao je glavnim
IDEOLOKE SEKTE U ISLAMU
izvorom ibadijskog uenja. Umro je za
vrijeme vladavine Ebii "Qa'fera el-Mensura,
158/775. godine.
* Er-Rebi' b. Habib el-Ferahidi koji je
ivio sredinom drugog stoljea po Hidri.
Pripisuju mu zbirku hadisa Musned pod
naslovom Musnad ar-Rabi' b. .f/abib koja je
tampana i u opticaju.
* Meu njihovim voama u Sjevernoj
Africi u doba abbasijske drave su bili:
Imam el-I:Hiris b. Telid, Ebii el-Hattab
'Abdul'a'la b. es-Semh el-Mu'afiri, Ebn.
Hatim Ja'kn.b b. Habib i Hatim el-Melziizi.
* Meu ibadijske voe ubrajaju se i:
'Abdurral;lman, 'Abdulvehhab, Eflah, Ebn.
Bekr, Ebn.l-Jakzan i Ebii Hatim, vladari
rustemijske dinastije u Tijaretu na Arapskom
Magrebu (Maroku i Aliru).
* Meu najistaknutije ibadijske uenjake
spadaju jo i:
Seleme b. Sa'd, koji je radio na
irenju uenja sekte ibadija u Africi u
drugom stoljeu po Hidri,
Tim Maktir el-D(mavini, koji se
nakon svog kolovanja u Basri vratio u svoj
brdoviti zaviaj Nufiisa u Libiji i tamo
nastavio iriti uenje sekte ( al-ma{/hab)*
ibadija.
'Abduldebbar b. Kaj s el-Muradi,
kadija u vrijeme ibadijskog vode el- ijaris b.
Telida.
Es-Semh Ebfl. Talib, ibadijski uenjak
iz druge polovine drugog stoljea po Hidri,
vezir imama 'Abdulvehhaba b. Rustema i
njegov kasniji namjesnik brdovite oblasti
Nufii~a u Libiji.
Ebn. Zerr Eban b. Vesim, ibadijski
uenjak iz prve polovine treeg stoljea po
Hidri, namjesnik imama Eflaha b.
'Abdulv<:hhaba u oblasti Tripolija u Libiji.
ldej.t i ubjeenja:
* Iz ibadijske literature se jasno vidi da
oni zastupaju uenje o lienosti Boga
Njegovih atributa (at-ta 'fil)*. Njihovo
uenje se u znatnoj mjeri poklapa sa
Poglavlje3
mu'tezilijskom slobodnom interpretacijom
(ta 'wil)* Boijih atributa, s tim to ibadije
tvrde da u toj svojoj interpretaciji polaze sa
isto ideolokih principa svoga shvaanja,
budui da Boije atribute interpretiraju samo
u prenesenom smislu (magiiziyyan) i da to ni
u kom sluaju ne dovodi do antropomorfizma
(at-tabih)*. Meutim, i ovdje je potrebno
naglasiti da je istina uvijek na strani
vjerovanja sljedbenika sunneta i dema'ata
(ahi as-sunna wa al-gama'* koji se
rukovode neoborivim dokazom o nunosti
vjerovanja u imena Uzvienog Allaha i
Njegove atribute, onako kako ih je On, Sam
za Sebe potvrdio, bez ikakva liavanja
(ta 'fil)*, iskrivljavanja (ta.(Jrif)*, ulaenja u
raspravu o sutini Boijeg Bia ( takyif)* ili
Njegova poreenja sa bilo kim ili im od
Njegovih stvorenja (tamti/)*.
* Poriu vienje Uzvienog Allaha na
buduem svijetu,
* Interpretiraju neka pitanja vezana za
onaj svijet kao to su: pitanje vage kojom e
se na Sudnjem danu mjeriti ljudska djela i
pitanje Sirat-uprije i shvaaju ih u
prenesenom znaenju,
* Tvrde da ljudska djela stvara Allah, a
da ovjek po njima samo postupa, tako da
po tom pitanju zastupaju sredinji put
izmedu indeterminista ( af-qadariyya)*
determinista ( af-gabriyya)*.
* Tvrde da Allahovi atributi msu
dodatna svojstva Allahova Bia nego
Njegova sama sutina.
* Tvrde da je Kur'an stvoren, ime se,
po tom pitanju, u svom vjerovanju slau sa
haridijama (al-!Jawariff)*. U tom smislu, el
E'ari kae: "Sve haridije jednoglasno
tvrde da je Kur'an stvoren." (Vidi: Maqal~t
al-islamiyyin; Svezak l, str. 203, Drugo
izdanje, 1389/1969. god.).
* Poinilac velikog grijeha po njihovom
miljenju je nevjernik - nevjerstvom poricanja
Allahove blagodati (kufri-ni'me) ili
nevjerstvom licemjerstva (kufri nifa.R).
* Po njihovom miljenju svi se ljudi
dijele na tri vrste:
51
Poglavlje3
prave vjernike (mu'minin) dosljedne
u svome vjerovanju,
vieboce (muriktin) otvorene u
svome viebotvu i
one koji su oitovali rijei kelimei
ehadeta (ka/ima et-tawjlid) i potvrdili svoju
pripadnost Islamu, ali ga se striktno ne
pridravaju, niti po ponaanju niti u
izvravanju vjerskih obreda. Oni, s obzirom
na to da su oitovali rijei kelimei
ehadeta (ka/ima et-tawjlid), nisu vieboci
(muriktin), ali isto tako ni pravi vjernici
(mu 'minin), jer se ne pridravaju onoga to
nalae vjerovanje (al-iman). Prema tome,
oni se zbog oitovanja rijei kelimei
ehadeta (ka/ima et-tawjlid) po ovosvjetskim
propisima ubrajaju meu muslimane, a po
onosvjetskim u vieboce jer nisu dosljedni
svome vjerovanju zato to se ne pridravaju
obaveza koje im nalae vjerovanje u Jednog
Allaha.
*. .Pd ibadijskim uenjacima "kua"
(ad..:dar) ima mnogostruka znaenja. U svom
tumaenju "kue", oni se slau sa starom
ulemom koja smatra da je kua njihovih
protivnika iz reda muslimana "kua
vjerovanja" u Jednog Allaha (dar tawjlid),
osim vladareva logora koja je kua nepravde
(dar bagv).
* Smatraju da su njihovi protivnici iz
reda sljedbenika iste Kible (tj. muslimana)
nevjernici, ali ne i vieboci, pa je zbog toga
dozvoljeno od njih se eniti, sa njima se
meusobno nasljeivati, zarobljavati njihove
imetke, oruje, konje i sve ostalo to moe
posluiti za borbu. Ostalo je zabranjeno.
* Poinilacvelikog grijeha, po njihovom
miljenju, je nevjernik (kafir)* i u sluaju da
ga uporno nastavlja i dalje initi ni u kom
sluaju nee ui u Dennet, osim ako se za
njega pokaje. Ovo zato to Allah nee
oprostiti velike grijehe (a/-kaba'if)* onima
koji ih poine, osim a~o s(! za njih, prije
smrtCpokaju. . suprotstavljati se i dizati pobunu protiv
Poinioca bilo kog velikog grijeha
nazivaju imenom nevjernik (kafir)* tvrdei
da je veliki grijeh ili: nevjerstvo u smislu
poricanja (kuti" ni'ma) Allahove blagodati,
ili nevjerstvo licemjerstva (kuti" nifliq), a ne
52
IDEOLOKE SEKTE U ISLAMU
poricanje vjere (Ja kuti" milla). Za razliku od
njih, sljedbenici sunneta i dema'ata (ahi as
sunna wa al-gama'a)*, ovakve prijestupe ne
nazivaju nevjerstvom (kuff)*, nego za njih
upotrebljavaju rijei kao to su: nepokornost
(al- 'i$yan) ili grijeenje ( al-tiJsoq). Oni koji
se za takve grijehe pokaju - po miljenju
sljedbenika sunneta i dema'ata- preputeni
su Allahovoj volji Koji im, ako hoe, iz
Svoje milosti i dobrote, moe oprostiti, ili
ih, opet po pravdi, kazniti, sve dok se ne
oiste od grijeha i tek tada im dozvoliti da
preu u Dennet. Meutim, ibadije tvrde da
e onaj ko je neposluan vjeno ostati u
Dehennemu, tako da se njihovo uenje, u
pogledu vjenog ostanka grenika u
Dehennemu, u potpunosti poklapa sa
uenjem ostalih haridija (al-bawariff)* i
mu 'tezilij a (al-mu 'taz11a).
* Nijeu zagovaranje (efa 'ai) za
velike grenike od muslimana jer grenici,
po njihovom miljenju, e ostati vjeno u
dehennemskoj vatri i zato oni odbacuju
zagovaranje (efa'ai) koji bi ove izveo iz
vatre.
* Ne priznaju uvjet da neko mora
voditi porijeklo od Kurejija da bi mogao
biti voa (al-imam), jer svaki musliman, koji
ispunjava ostale uvjete, moe biti voa.
Vou koji skrene sa Pravog puta treba
svrgnuti i na njegovo mjesto postaviti
drugog.
* Neke ibadije napadaju i vrijeaju
vou pravovjernih 'Usman b. 'Affana, r.a.,
Mu'aviju b. Ebi Sufjana i 'Amr b. 'Asa, r.a.
Voa postavljen po oporuci pret
hodnog voe po miljenju ibadija nije
legitiman, jer izbor voe mora biti putem
zakletve na vjernost (al-bay'a)*. Nije
dozvoljeno da u isto vrijeme i u vie mjesta
bude vie voa.
Po njihovom miljenju nije obavezno
nepravednog vladara, ali je dozvoljeno.
Ukoliko je klima pogodna i ukoliko je
mogunost vee tete mala, ova dozvo
ljenost naginje vie prema obaveznosti. U
suprotnom, ukoliko klima nije pogodna i
ukoliko je oekivana teta velika, a rezultati
IDEOLOKE SEKTE U ISLAMU
ishoda nesigurni, ova dozvoljenost naginje
vie zabrani. Uprkos svemu navedenom,
ustajanje protiv nepravednog vladara ni u
kom sluaju nije striktno zabranjeno, dok
je prikrivanje u svim situacijama (a-ira)*
poeljno sve dok je nepravedni vladar na
vlasti.
* Smatraju da djed po ocu ima vee
pravo od nane po majci na skrnbitvo nad
malodobnim djetetom bez roditelja, to je u
suprotnosti sa uenjem veine pravnih
kola.
Isto tako smatraju da djed iskljuuje
brau umrlog iz prava na nasljedstvo, dok
neke druge pravne kole smatraju da i djed i
braa umrlog ostavitelja imaju pravo na
nasljedstvo.
* Ne dozvoljavaju da se za drugoga
moli Dennet i sl., osim ako se potpuno
sigurno da je taj pravi vjernik, da ispunjava
vjerske obaveze i da zbog svoje pokornosti .
zasluuje Boiju _zatitu (al-w1Jaya). Za
razliku od toga, dozvoljeno je obraati se
Bogu sa dovom za dobrobit na ovome
svijetu i za sve to je vezano za njega za sve
muslimane, bez obzira na to da li su poboni
ili grijeni i neposluni.
* Imaju svoj sopstveni sistem zvani
"l:falqa .al-uzzabi' koji se ogleda u tome
da jedno tijelo sastavljeno od ograni
enog broja lanova iz reda najuglednijih,
najuevnijih i najestitijih graana jednog
mjesta, vri potpunu kontrolu nad ibadij
skom zajednicom u svim njenim segm
entima: vjerskog, obrazovnog, drutvenog i
politikog djelovanja. Ovo tijelo takoer
predstavlja neku vrstu savjetodavnog vijea
(maglis a-ara) u vrijeme opasnosti ili
odbrane od neprijatelja. U vrijeme prikri
vanja (B zaman a-ira' wa al-kalman) ono,
pak, vri ulogu voe u izvravanju njegovih
poslova.
Pored navedenog, ibadije -in)aj'!l i
organiz8ciju zvanu Irwan koja predstavlja
neku vrstu konsultativnog vijea (al-mag/is
al-istiari) koje se u svom radu naslanja na
gore spomenuto tijelo l:falqa al- 'azaba. To je
po snazi druga organizacija u ibadijskoj
zajednici u svakom gradu.
Poglavlje 3
Ibadije izmeu sebe formiraju posebne
odbore (ligan) za sakupljanje zekata i njegovu
podjelu siromanima. Najstroije zabra
njuju traenje zekata, moljenje za pomo,
prosjaenje i svaku drugu vrstu traenja
neega na poklon.
Od ibadija su se odvojile mnoge
izumrle frakcije od kojih su bile
najpoznatije:
hafsije ( al-J;azyiyya), pristalice Hafs
b. Ebu el-Mikdama,
harisije (al-l;iiri{iyya), pristalice Harisa
el-Ibadija,
jezidije (a/-yazldiyya), pristalice
Jezid b. Unejsa koji je tvrdio da e Allah
poslati poslanika nearapa i objaviti mu
knjigu sa neba. Nakon toga napustio je
Muhammedov, sallallahu alejhi ve sellem,
vjero zakon.
Ostale ibadije su se odrekle uenja
sljedbenika ove frakcije i optuili ih za
nevjerstvo jer su se udaljili od izvornog
ibadijskog uenja koje je nastavilo ivjeti
sve do danas.
Akaidski i idejni korijeni:
* Ibadije svoje uenje temelje na
Kur'anu, Sunnetu, Musnedu er-Rebi'a b.
Habiba, miljenju i konsenzusu islamskih
uenjaka (af-igmaj*.
* Ibadijsko uenje je nastalo pod
utjecajem egzoterinih kola, jer neke
vjerske tekstove shvaaju doslovno, a kad ih
tumae tumae ih po njihovom vanjskom
znaenju.
* Takoer su, pod utjecajem mu'tezilija,
prihvatili uenje o stvorenosti Kur'ana.
* Neke ibadije se nepristrasno u svojim
pisanim djelima oslanjaju ila miljenja
hanefijskog, malikijskog, afijskog i hanbe
lijskog mezheba.
* Djelo an-Nay/ wa iBi' al- 'aJD na
koje je- komentar napisao ejh Muhammed
b. Yusuf Itfejji, umro 1332/1914. god.,
smatra se jednim od najpoznatijih izvora U
njemu je autor sabrao fikhske i akaidske
propise ibadijskog mezheba
53
Poglavlje3
Rairenost i centri utjecaja:
* lbadije su svoj najjai utjecaj imali
na jugu Arapskog poluotoka, odakle se
njihovo uenje proirilo sve do Mekke i
Medine. U Sjevernoj Africi su se najvie
proirili meu Berberima. Imali su svoju
dravu poznatu po nazivu Rustemijska
drava ( ad-Dawla ar-Rustamiyya) sa
prestolnicom u Tahritu.
* U Sjevernoj Africi su imali neza
visnu dravu i tamo su suvereno vladali
preko stotinu i trideset godina, dok ih otuda
nisu protjerali Fatimije - 'ubejdije (ogranak
rnurdita).
* lbadije su uspostavile svoju neza
visnu dravu u Ornanu gdje se sve do danas
na vlasti smjenjuju ibadijske voe (a 'imma
iba{liyyfln).
* U historijsko uporite ibadija ubraja
se i brdovita oblast Nufusa u Libiji. Dugo
vremena to je bila snana tvrava, odakle su
irili ibadijsko uenje i odatle upravljali
cijelom sektom.
* U Ornanu su se sve do danas odrali
u visokom procentu ukupne populacije.
Prisutni su jo u Libiji, Tunisu, Aliru,
oazama Zapadne Sahare i Zanzibaru koji je
pripojen Tanzaniji.
Iz navedenog se vidi:
Da su ibadije jedna od haridijskih
(iflda fimq al-l;awariff)* sekti, da su nazvane
po svom osnivau 'Abdullahu b. Ibadu et
Temimiju i da poriu svoju pripadnost
haridijama. Istina, oni ne spadaju u one
ekstremne haridije poput ezrekije (al
azariqa), ali se njihovo uenje po mnogim
pitanjim<l podudara sa haridijskim. Tako
npr. 'Abdullah b. lba<;l smatra da je njegovo
uenje nastavak haridijskog stava prema
arbitrai. Sa haridijama se slau po pitanju
lienosti Boga nekih od Njegovih atributa
(at-ta '!l/J*, po tvrdnji da je Kur'an stvoren i
po tom: to dozvoljavaju pobune protiv
nepravednih voa.
54
IDEOLOKE SEKTE U ISLAMU
Bibliografija: al-Iba{fiyya fi mawkab at
tari/J, 'Ali Yal).ya Mu'ammar, Maktaba Wahba, at
tab'a al-filii - al-Qiihira, 1384/1964. god.; al
Ma{/ahib al-islamiyya, Mul;lammad Abtl Zabra;
al-Matba'a an-numn(jagiyya; al-Firaq al-islamiyya,
(J)ayl kitab ari; al-mawaqif li al-Klff!l!am)
Tal)qiq: Sulayma 'Abdurrasul; Matba'a al-1rsad
Ba~dad, 1973; Isliim bila al-magiihib, dr.
Mu~tata a-ak'a, ad-Dar al-Mi~riyya li at-tibii'a wa
an-nar, Bayrnt; al-Mi/al wa an-nil;al, li a
ahristlini, at-tab'a at-taniya, Dar al-Ma'rifa- Bayrnt;
al-Iba(iiyya bayna al-/iraq al-isliimiyya, 'Ali
Yahya Mu'ammar, Maktaba Wahba, at-tab'a al-ula
al-Qahira, 1396/1974. god.; al-Farq bayna al
/iraq, 'Abdulqadir al-Bagdadi; Maqaliit al
islamiyyln, AbU al-I:Iasan al-A'ari; al-Fi$af fi
al-Mila/ wa al-ahwa' wa an-ni/;lal, Abu
Muhammad Ibn I:Iazm; al-Magahib wa al-/iraq
waal-adyan al-mu 'a$ira, 'Abdulqadir ayba al
l:lamad; al-Firaq al-isliimiyya fi a-imal al
aftiqi, Alfred Bil-Tarama:' Abdurral).rniin Badawi;
Tiirlh falsafa al-isliim, Yal)yli Huwaydi; Diriisat
fi ;l-/iraq wa al-magahib al-qadima al
mu 'asira
. ' 'Abdulllih al-Amin; Dirasat islamiyya
fi al-U$01 al-iba(iiyya, Bukayr b. Sa'id A'awaat;
al-Iba{iiyya; dirasa al-murakkaza fi u~alihim
wa tarll;ihim, 'Ali Yal)ya Mu 'ammar; GugOr al
/itna fi al-/iraq al-isliimiyya, al-Liwa' !:lasan
$lidiq, Maktaba Madbuli-a1-Qlihira; al-Iba{iiyya,
Sabir Tu'ayma; al-lba(iiyya, 'Abdul'aziz al
'Abdullatif; Diriisat 'an al-/iraq fi tarb al
muslimin, Al)lnad Mul)ammad Al)mad Gali,
Markaz al-Malik Fay~alli al-bul;lnt wa ad-dirlisiit, ar
Riya9; al-f;fawarig fi al- '8$r al-amawl, Nayif
'Awiid Ma'ruf; al-f;fawiirig fi al- 'a$r al-amawi,
Sulayman as-Suwaykat, Risala miigistir, Glimi'a al
Imam Muhammad b. Sa'ud, 1399. Gayr matbu'a; al
f;fawarii dirasa wa naqd mafihabihim, Na~ir
b. 'Abdullah as-Sa'di, Risala magistir, Gami'a al
Imam Muhammad b. Sa'ud al-'aqida, 1404. Gayr
matbU'a; ~1-f;fawiirig tiirl/Juhum wa iira'uhum,
Galib al- 'A wagi, Rislila magistir, Gami'a Umm
al-Qurli, 1399. Gayr matbn'a; 1-f;fawarig fi bllad
al-Magno l;atta munf8$afa/-qam ar-rabi' al
hiffri, Mal)mUd Isma'il; al-Iba(ia 'aqldatan wa
fikran, 'Abdurral)man al-Mu~ lil), Risala magistir,
Glimi'a al-Imam Mul)ammad b. Sa'nd, 1402.; al
f;fawadg awwal al-/iraq fi tari/J al-islam, dr.
Nli~ir b. 'Abdulkarim al-'Aql, Dar al-Watan - ar
Riya9.
IDEOLOKE SEKTE U ISLAMU
5. Mu'tezilije
Definicija:
Mu'tezilije (al-mu 'tazila) su islamska
sekta koja je nastala pred kraj emevijskog, a
svoj procvat doivjela u abbasijskom
periodu. U svom shvaanju islamskog
vjerovanja oslanjaju se na isti razum (al
'aql al-mugarrad). Do takvog shvaanja
doveo je utjecaj nekih sa strane uvezenih
filozofskih uenja, to je imalo za posljedicu
da mu'tezilije skrenu sa principa vjerovanja
sljedbenika sunneta i dema'ata. Nazivaju se
raznim imenima: mu'tezilije, kaderije (al
qadariyya)*, adl ijama (al- 'adliyya), sljedbe
nicima pravde i monoteizma (ah! al- 'adl wa
at-tawi}Id), muktesidije ( al-muqta$ida) i
ve'idijama (al-wa'ldiyya).
Nastanak i najznaajnije linosti:
* Miljenja islamskih uenjaka o pojavi
mu'tezilizma (doslovno: izdvajanja, povu
enosti, osamljenosti) su podijeljena. Sva
ova miljenja idu u dva pravca:
Po prvom, mu'tezilizam se pojavio
kao rezultat veoma ive rasprave o nekim
vjersko-teolokim pitanjima kao to su:
pitanje suda o poiniocu velikog grijeha (al
kablra)* i rasprave o Boijem odreenju u
smislu: moe li ovjek utjecati na svoja
djela ili ne moe. Zastupnici miljenja ovog
pravca smatraju da su mu'tezilije ovakav
naziv dobile:
l. Zato to su se iz muslimanske
zajednice izdvojili, tvrdei da je poinilac
velikog grijeha izmeu kufra i imana (al
manzila bayna al-manzilatayn).
2. Zato to su tako prozvani kada se
Vasil b. 'Ata' povukao iz el-Hasan el
Basrijeva kruoka i, tvrdei da zastupa
naprijed navedeni, formirao svoj sopstveni
kruok, na to je el-Hasan rekao: "Vasil se
od nas povukao" (J'taza!anii Wii$1/).
3. Zato to su tvrdili da se onaj ko
pocmt veliki grijeh mora napustiti i
bojkotovati.
Po drugom miljenju, mu'tezilizam
se pojavio iz isto politikih razloga, jer su
se, kao 'Alijine, r.a., pristalice, mu'tezilije
Poglavlje 3
distancirale od njegovog sina el-Hasana,
kada se ovaj odrekao svoga prava na hilafet
u korist Mu'i'ivije i jer su, poslije toga,
zauzele neutralan stav izmeu 'Alijinih (Sl'a
'Ali) i Mu'avijinih pristalica, tj. poele
izbjegavati i jedan i drugi tabor.
* Poznati historiar i istraiva mu'te
zilizma, el-Kadi 'Abduldebbar el-Hemezi'ini
tvrdi da mu'tezilizam nije nikakav novi
pravac, niti sluajno nastala sekta, niti nova
zajednica, niti neto to je nanovo izmi
ljeno, nego nastavak onoga to su, ve
ranije, bili zapoeli Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, i njegovi drugovi.
Po njemu, ime mu'tezilije su dobile po tome
to su nastojale da se klonu zla, ponukani
kur'anskim rijeima Napustiu i vas i sve
one kojima se mimo Allaha klanjate.
(Maryam, 48.) i rijeima Allahova Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem: "Ko napusti zlo,
zadesit e ga dobro" (man i'tazala a-arra
saqata fi al-bayi).
* Meutim, injenica je da je nastanak
mu'tezilizma, ipak, bio plod historijskog
razvoja ideolokih i duhovnih principa
shvaanja i tumaenja vjerskih tekstova na
temelju istog razuma, pod utjecajem grke
i indijske filozofije, te uenja judaizma i
kranstva, o emu e vie rijei biti, neto
kasnije, kada budemo govorili o njegovim
akaidskim i idejnim korijenima.
* Jo i prije nego to se mu'tezilizam,
kao ideoloka sekta Vasila b. 'Ata' a pojavio,
postojala je una ideoloko-vjerska rasprava,
zapoeta polemikim izjavama. Bili su to
prvi temelji nastanka mu'tezilijskog uenja.
Navodimo saet pregled tih izjava i njihovih
zagovornika:
Izjava da je ovjek u svom izboru i
slobodnoj volji apsolutno slobodan, i da on
sam stvara svoja djela, pripisuje se Ma'bedu
el-Duheniju koji se zajedno sa 'Abdurrahman
b. el-E'atom pobunio protiv 'Abdulmelika
b. Mervana. Pogubio ga je el-Haddi'id
80/699.-god., nakon neuspjeha pokreta.
Tu istu izjavu, u doba vladavine
'Umer b. 'Abdul'aziza, poeo je ponavljati i
Gajlan ed-Dimeki koga je Hiam b.
'Abdulmelik dao pogubiti.
55
Poglavlje J
Izjava da je Kur' an stvoren i negi
ranje Allahovih atributa, pripisuju se el.,
Dehm b. Safvanu koga je pogubio Salim b.
Ahvez 1281746. god. u Mervu.
Izjave o negiranju Allahovih atributa
pripisuju se i el-Da'd b. Dirhemu koga je
u Kufi pogubio Halid b. 'Abdullah al-
Kasri.
* Zatim se mu 'tezilizam, pod ruko
vodstvom Vasil b. 'Ata' el-Gazala (ro.
80/699., umro 131/749. god.) el-Hasan el
Basrijeva uenika, pojavio kao ideoloka
sekta. El-Hasana el-Basrija je napustio nakon
svoje izjave da je poinilac velikog grijeha
(a!-kabira)* na poloaju izmeu dva poloaja
(D al-manzila bayna a/-manzilatayn), tj. da
nije ni vjernik ni nevjernik i da e, ukoliko se
ne pokaje, vjeno ostati u dehennemskoj
vatri. ivio je u doba vladavine 'Abdulmelika
b. Mervana i Hiam b. 'Abdulmelika.
Mu'tezilijska frakcija koja zastupa njegovo
miljenje po njemu nosi ime vasilije
(al-wii$iliyya).
* Zbog njihova, u razumijevanju vjero
vanja, oslanjanja prvenstveno na razum i
uputanja u sporedna pitanja, podijelili su se
na vie frakcija, s tim to se sve slau u pet
osnovnih principa o kojima e malo kasnije
biti vie rijei. Svaka od ovih frakcija je
u svoje uenje ubacila mnotvo novih
novotarija po kojima se razlikuju jedna od
druge. Svaka u svom nazivu nosi ime
utemeljivaa od koga su preuzeli osnovne
temelje svoga uenja.
* V abbasijskom periodu utjecaj
mu'tezilija posebno je doao do izraaja u
doba ei-Me'mo.na, koji je i sam prihvatio
mu'tezihjsko uenje. Uinio je to pod
utjecajem Bira el-Murejsija, Surname b.
Eresa i Ahmeda b. Ebo. :Ou'ada. Posljednji
je bio najei pobornik mu 'tezilizma u
svoje vrijeme i kolovoa smutnje nastale
oko tvrdnje o stvorenosti Kur'ana. U doba
halife el-Mu'tesima zauzimao je poloaj
vrhovnog sudije.
Zbog ove smutnje nastale usljed
mu'tezilijske tvrdnje da je Kur'an stvoren,
mnogo je propatio i na svakojaka iskuenja
nailazio i Imam Ahmed b. Hanbel koji je
56
IDEOLOKE SEKTE U ISLAMU
odbio povinuti se el-Me'miinovim naredbama
da, kao veliki uenjak islamskog prava,
potvrdi ovu novotariju. Zbog toga je strpan
u zatvor gdje je u doba el-Mu'tesimove
vladavine muen, bievan i stavljan na
svakojaka iskuenja. Nakon el-Me'mo.nove
smrti, u zatvoru je proveo pune dvije i pol
godine, nakon ega se vratio kui i u
kunom pritvoru ostao sve dok su el
Mu'tesim i njegov sin el-Vasik bili na vlasti.
Kada je el-Mutevekkil 232/846. god.,
preuzeo hilafet, stao je na stranu sljedbe
nika tradicije (ahi as-sunna)*, odao priz
nanje imamu Ahmedu i okonao period
mu'tezilijske dominacije u vladajuim
krugovima, te osujetio njihov pokuaj da
uenje mu'tezilizma nametnu silom koju su
nemilosrdno provodili punih etrnaest
godina.
* Tokom vladavine buvejhija u Perziji
334/945-946. god., gdje su bili osnovali
nezavisnu dravu, dolo je do konsolidacije
odnosa izmeu i'ija i mu'tezilija. Utjecaj
mu'tezilija pod okriljem buvejhijske vlasti
je bio toliko snaan da je mu'tezilijski voa
el-Kadi 'Abduldebbar postavljen za sudiju
u Rejju 360/971. god., i to po nalogu es
Sahiba b. 'Abbada, ministra Mu'ejjiduddevleta
el-Buvejhija koji je pripadao frakciji rafidija
(ar-rawiifid)* nastale iz krila mu'tezilija. Za
njega ez-Zehebi veli: "Bio je i'ija i
mu'tezilija, sklon novotarijama", dok el
Makrizi veli: "Mu'tezilijsko uenje se u
doba buvejhijske dinastije proirilo na Irak,
Horasan i Transoksaniju." U tom periodu se
istie jo i e-erif-Murteda za koga ez
Zehebi kae: "Bio je od onih otroumnih
evlija koje su duboko poronuli u apologetiku
(al-kaliim), mu'tezilijsko uenje, knjievnost
i poeziju, ali i okorjeli imamija."
* Poslije toga, mu'tezilizam kao zasebno
uenje, gotovo se bio ugasio, osim u onim
elementima koje su od njega preuzele druge
sekte kao to su i'ije i sl.
* Mu'tezilijsko uenje i ideje sve se
vie 'vraaju i oivljavaju u ovo nae dananje
vrijeme. Oivljavaju ga neki pisci i mislioci
koji predstavljaju novu kolu racionalizma.
O tome e biti vie rijei kada budemo
govorili o idejama modernog mu'tezilizma.
IDEOLOKE SEKTE U ISLAMU
* Meu najistaknutije linosti mu'te
zilijske sekte, od njenog osnivanja od
strane Vasila b. 'Ata'a, pa do njenog
izumiranja ili stapanja sa drugim sektama
kao to su: i'ije, e'arije, maturidije i drugi,
spadaju:
Ebu el-Huzejl Hamdan b. el-Huzejl
el-'Allaf (ro. 135/752., umro 226/841.
god.), osloboeni 'Abdulkajsov rob, ejh i
pobornik mu'tezilijske sekte. Mu'tezilijsko
obrazovanje stekao je pred 'Usman b.
Hali d et-Tavnom, a ovaj pred Vasil b.
'Ata'om. Upoznao se sa brojnim
filozofskim djelima i mnoga od filozofskih
shvaanja ugradio u mu'tezilijsko uenje.
Od grkih filozofa najvie je bio pod
utjecajem Aristotela i Empedokla. Poznata
je njegova izjava: "Bog zna pomou
znanja, a Njegovo znanje je samo Bie
Njegovo. Bog je moan pomou moi, a
Njegova mo je samo Bie Njegovo."
(Opirnije pogledati u djelu: ai-Farq bayn
al-firaq od el-Bagdadija na str. 76).
Njegove pristalice se nazivaju po njegovu
imenu huzejlijama ( al-hugayliyya).
Ibrahim b. Jesar b. Hani' en-Nizam
(umro 231/846. god.). On je, zapravo, u
osnovi bio pripadnik brahmanizma (al
barham~vya)*. Kao i ostale mu'tezilije bio je
podutjecajem grke filozofije (al-falsafa al
yaniiniyya)*. Poznate su njegove rijei: Sve
to nastaje plod je Boijih djela (al
mutawalladiit min aFiii Alliih ta 'ii/8).
Njegove pristalice se nazivaju po njegovu
imenu nizamijama (an-ni+iimiyya).
Bir b. el-Mu'temir (urnro 226/841.
god.). Ubraja se u istaknute mu'tezilijske
uenjake. On je prvi koji je poveo raspravu
o emanaciji i u tome otiao u krajnost.
Njemu s~ pripisuju rijei: Sve to nastaje je
plod o'\-jekova rada... te on svojim radom
moe u1jecati na boje, ukuse, vienje i
mirise. Njegove pristalice se nazivaju po
njegovu imenu birije (al-biriyya).
Ma'mer b. 'Abbad es-Sulemi (umro
220/835. god.). Ubraja se meu one koji su
od svih kaderija najvie irili izmiljotine,
negirali Boije atribute i Boije odreenje
dobra i zla: Njegove pristalice se nazivaju
po njegovu imenu ma 'merije (al-ma 'mariyya).
Poglavlje 3
'Isa b. Subejh, poznatiji pod nadim
kom Ebfi Mfisa el-Mirdar (umro 226/841.
god.). Poznat je jo i pod nadimkom
"Kaluer mu'tezilija" (Riihib al-mu'tazila).
Bio je preslobodan u proglaavanju drugih
nevjernicima (at-takfii)*. Na kraju je cio
islamski Ummet proglasio nevjerni
cima, ukljuujui i mu'tezilije kojima je
sam pripadao. Njegove pristalice se
nazivaju po njegovu imenu mirdarije
(al-mirdiiriyya).
Sumama b. Eres en-Numejri (umro
213/828. god.). Poznat je po pomanjkanju
vjere i raskalaenosti. Uprkos tome, tvrdio je
da e grenik (Jasiq), ukoliko se prije smrti
za svoje grijehe ne pokaje, vjeno ostati u
dehennemskoj vatri, te da je, dok je iv, na
poloaju izmeu dva poloaja (fl a/-manzila
bayna al-manzilatayn), tj. da nije ni vjernik
ni nevjernik. Bio je kaderijski voa u doba
el-Me'mfina, el-Mu'tesima i el-Vasika.
Pripovijeda se da je on bio taj koji je el
Me'mfina prevario da prihvati mu'tezilizam.
Njegove pristalice se nazivaju po njegovu
imenu semamije (at-tamiimiyya).
'Amr b. Bahr Ebfi 'Usmao el-Dahiz
(umro 256/870. god.). Ubraja se meu
najpoznatije mu'tezilijske pisce. Bio je
dobro obrazovan i upoznat sa filozofskim
djelima. S obzirom da je u svojim pisanim
djelima dobro vladao retorikom i visokim
knjievnim stilom, njima je, podmeui
otrov pod maslo, uspio zavesti mnoge
itaoce i ubijediti ih u svoje mu'tezilijske
ideje. Meu takvim njegovim djelima
posebno se istie "Rjeitost i objanjenje"
(al-Bayiin wa at-tabyin). Njegove pristalice
se nazivaju po njegovu imenu dahizije
(al-giilpiiyya).
Ebfi el-Husejn b. Ebn 'Umer el
Hajjat (umro 300/912. god.). Spada u red
mu'tezilija koji su djelovali u Bagdadu.
Novotarija koju je jedino on zagovarao su
njegova tvrdnja: "Sve to ne postoji je tijelo.
Ono to ne postoji, i prije nego to postane
je tijelQ." Tom svojom izjavom je ustvrdio
da je svijet oduvijek, ime se suprotstavio
uenju svih ostalih mu'tezilija. Njegove
pristalice se nazivaju po njegovu imenu
hajatije ( al-!Jayyiitiyya).
57
Poglavlje3
El-Kadi 'Abduldebbar b. Ahmed b.
'Abduldebbar el-Hemedani (umro 414/1023.
god.). Ubraja se meu posljednja znaajnija
imena mu'tezilijskog uenja. Bio je vrhovni
kadija u Rejju sa okolnim mjestima i najvei
mu'tezilijski ejh u svome vremenu. Napisao
je historiju mu'tezilizma, normirao njegove
principe i temeljna uenja.
Principi i ideje:
* U poetku se mu 'tezilizam pojavio sa
dvije osnovne ideje, od kojih su obadvije
bile novotarija. To su:
a) ovjek je u svojoj volji apsolutno
slobodan u svemu to radi. Prema tome, on
sam stvara svoja djela. Otuda je i mogao biti
zaduen sa propisanim mu obavezama. U
najpoznatije protagoniste ovakvog miljenja
ubraja se Gajtan ed-Dimeki koji je ovakve
svoje izjave poeo prvi put lansirati u doba
vladavine 'Omera b. 'Abdul'aziza i nastavio
ih iriti sve dok na vlast nije doao Hiam b.
'Abdulmelik koji ga je zbog toga dao
pogubiti.
b) Poinilac velikog grijeha (al-kablra)*
nije ni vjernik ni nevjernik, nego prestupnik
(tasiq), zbog ega se nalazi na poloaju
izmeu dva poloaja (fi al-manzila bayna al
manzilatayn), tj. da nije ni vjernik ni
nevjernik. Ovo se odnosi na ivot na ovome
svijetu. to se tie njegove sudbine na
onome svijetu, on nee ui u Dennet,
budui da nije inio djela kao i ostale
dennetlije. Zato e ui u Dehennem i tamo
vjeno ostati. Kod njih nema zapreke da
takvog nazovu muslimanom, s obzirom da
javno pokazuje da je musliman i izgovara
kelimei-llehadet, ali kao takav, po njima, se
ne naziva vjernikom (mu'minom).
* Mu'tezilije su, zatim, svoje uenje
definirah u sljedeih pet principa:
l. vjerovanje u Jednog Allaha (at
tawi}id),
2. pravednost (al- 'adl),
3. obeanje i prijetnja (al-wa'd wa al
wa'id),
4. poloaj izmeu dva poloaja (al
manzila bayna al-manzilatayn) i
58
IDEOLOKE SEKTE U ISLAMU
5. nareivanje dobra i odvraanje od zla
(al-amr bi al-ma 'rilf wa an-nahy 'an al
munkar)
l. Vjerovanje u Jednog Allaha (at
tawl;id):
Po mu'tezilijskom uenju, sutina vjero
vanja u Jednog Boga (at-tawi}id) ogleda se u
vjerovanju da Njemu nema niko i nita
slino (laysa kami{lihi ay), da Mu se u
vlasti niko ne moe suprotstaviti i da se nita
to se odnosi na stvorenja ne odnosi na
Njega, to je tano, ali je problem u tome to
na takvo uenje nadovezuju pogrene
zakljuke kao to su: nemogunost vienja
Uzvienog Allaha na buduem svijetu, jer
se time nijeu Njegovi atributi, zatim
tvrdnja da su Allahovi atributi sama sutina
Njegova Bia, jer da nije tako, po njihovom
shvaanju bi moralo biti mnotvo onih koji
su bez poetka. Zbog takvih svojih
shvaanja ubrajaju se u one koji nijeu
Allahove atribute. Pored navedenog, na
osnovu takvog svoga shvaanja, tj. nijekanja
Allahova atributa govora, tvrde da je Kur'an
stvoren.
2. Pravednost(al-'adl):
Pod izrazom pravednost (al- 'adl) po
mu'tezilijskom uenju se podrazumijeva:
da Allah ne stvara ljudska djela i da ne voli
nered, nego ljudi ine ono to je Allah
naredio da se ini i klone se onoga to je
naredio da se klone, svojom moi koju im
je Allah dao i u njih ugradio. Pod
pravednou se takoer podrazumijeva da
Allah nije nita naredio to nije htio, niti
zabranio, a da to ne prezire, zatim da je
pomaga svakog dobrog djela koje je
naredio da se ini, da je ist od svakog
nevaljalog djela koje je zabranio, da ljude
nije zaduio ni sa im to ne mogu
podnijeti, da od njih ne trai ono to nisu u
stanju uiniti itd. Ovakvo mu'tezilijsko
vjerovanje plod je njihova nerazumijevanja
razlike izmeu Allahove univerzalne volje
(iradatullah al-kawniyya)* i Njegovih,
vjerozakonom propisanih, zapovijedi ( wa
iradatihi a-ar'iyya)*.
 IDEOLOKE SEKTE U ISLAMU
3. Obeanje i prijetnja (al-wa'd wa
al-wa'id):
Pod obeanjem (al-wa'd) se podrazu
mijeva da e Uzvieni Allah sigurno ispuniti
Svoje obeanje i dobroinitelja nagraditi za
njegova dobra djela, a pod prijetnjom (al
wa 'ld) da e sigurno ispuniti Svoju prijetnju
i za loa djela kazniti njihova poinioca, te
da, osim u sluaju da se pokaje, poiniocu
velikog grijeha ( al-kablra)* nee oprostiti.
4. Poloaj izmeu dva poloaja (al
manzJ1a bayna al-manzJ1atayn):
Pod ovim se podrazumijeva da je
poinilac velikog grijeha (murtakib al
kablra)* u poloaju izmeu vjerovanja (al
im/in) i nevjerstva (al-kulT), pa kao takav
nije ni vjernik (mu'min) ni nevjernik (ka/ir).
Ovakvu definiciju je dao mu'tezilijski ejh
Vasil b. 'Ata'.
5. Nareivanje dobra i odvraanje od
zla (al-amr bi al-ma 'rlif wa an-nahy 'an al
munkar):
Nareivanje dobra i odvraanje od zla je
obavezno za sve vjernike, i to tako to e
svako, 11 granicama svojih mogunosti i
raspoloivih sredstava, iriti Islam, na Pravi
put ukazivati zalutalima i upuivati
zavedem:; rjeiti svojom rjeitou, ueni i~ slijede bez prethQnog ispitivanja i
svojim znanjem, borac svojom sabljom itd.
Pored navedenog, mu'tezilije pod ovim
podrazumijevaju i obavezu suprotstavljanja
vladaru koji skrene sa Pravog puta i pone
provoditi nepravdu.
* Meu temeljne principe mu'tezilijskog
uenja spada potpuno oslanjanje na razum
(al-i'tmad 'ala al- 'aql)* i izvoenje zakljuaka
na osnovu razuma. Kao posljedica njihova
oslanjanja na razum u spoznaji sutine stvari
i vjere bio je i njihov sud o ljepoti ili runoi
stvari, iskljuivo, na osnovu razuma. Tako
su, kako u svome djelu al-Mi/al wa an-Nil}.al,
navodi e -ehristani, tvrdili: "Sve stvari se
<spoznaju po svome djelovanju, pa se zbog
toga o njima mora prosuivati razumom.
Zahvaljivati na blagodatimaje bilo obavezno i
prije nego to se za njih ulo, tj. i prije
dolaska poslanika. Ljepota i runoa su dva
nerazdvojiva svojstva lijepog i runog."
Poglavlje3
Zbog svog oslanjanja, prvenstveno,
na razum, Boije atribute su interpretirali
onako kako je odgovaralo njihovom
ogranienom shvaanju. Tako su proiz
voljno interpretirali Boije atribute:
uzdizanja na 'Ar, ruke, oka itd., kao i
svojstva: ljubavi, zadovoljstva, ljutnje,
gnjeva itd. Pored toga, treba napomenuti da
mu'tezilije nijeu sve, a ne samo neke od
Boijih atributa.
Takoer, zbog svoga oslanjanja na
razum, mu'tezilijske voe su se usudile i na
takve postupke kao to su vrijeanje ak i
najpoznatijih ashaba, njihovo omalovaavanje
i ugonjenje u la. Tako je Vasil b. 'Ata'
tvrdio da je jedna od strana u Bici na devi
zasigurno pogrijeila, ili ona koja je bila na
strani 'Ali b. Ehu Talih a, 'Ammara b. Jasira,
el-Hasana, el-Husejna i Eb1i Ejjuba el
Ensarija, ili ona koja je bila na strani 'Aie i
ez-Zubejra. Zato su odbacili prihvatiti
svjedoenje bilo koga od ovih ashaba,
rijeima; "Njihovo svjedoenje se ne moe
prihvatiti."
Uzrok za meusobna neslaganja
mu'tezilija i njihovu podijeljenost na brojne
frakcije je, kao to smo ranije naglasili,
iskljuivo njihovo oslanjanje samo na
razum, njihovo nepridravanje vjerodostojnih
tekstova iz K ur' ana i SUiUleta i odbijanje da
analiziranja. Razlog ia njihovo ovakvo
ponaanje treba traiti u njihovom
temeljnom naelu kQje glasi: "Svaka
mukellef osoba (tj. koja je punodobna,
pametna, musliman i ~drava) duna je
slijediti ono do ega je svojim
promiljanjem dola." Zato je, po njihovom
uenju, dovoljno da se po bilo kom pitanju
razlikuje miljenje u~!llka od miljenja
svoga uitelja i da uenik bude osniva nove
frakcije. Zbog toga sve te silne frakcije koje
smo nabrojali i nisu nita drugo doli rezultat
neslaganja uenika sa svojim uiteljima.
Zato ne treba uditi to Ebii el-Huzejl ima
svoju frakciju, njegov uenik en-Nizam koji
se sa njim ne slae svoju i uenik njegova
uenika el-Dahiz koji se ni sa svojim
uiteljem ni sa uiteljem svoga uitelja nije
sloio pa je sam osnovao svoju frakciju. Isto
tako, el-Debai ima svoju frakciju, ali se sa
59
Poglavlje3
njim nije sloio ni njegov roeni sin Ehu
Haim 'Abdusselam koji je osnovao svoju
itd.
Isto tako, vie je nego oito da su
mu'tezilije, pod utjecajem grke filozofije
(al-falsafa al-yiinllniyya)*, openito, i
prividne aristotelovske logike (al-mantiq a$
$UWarl al-aristi)*, posebno, vjeru svele na
nekoliko racionalistikih problema i logikih
dokaza.
* Islamski uenJaci, svaki u svoje
vrijeme, otro su se suprotstavljali i pobijali
mu'tezilijsko uenje. Meu njima,
istaknutu ulogu su posebno odigrali: Ehu
el-Hasan el-E'ari, koji je u poetku sam
bio mu'tezilija, ali je kasnije napustio
njihovu sektu i estoko ih napao, sluei
se njihovim metodama dijalektike (al-gidlll)*
i dijaloga (al-./;liwllr), zatim Imam Ahmed
b. Hanbel koji je dugo vremena, pren
vatrom potpaljenom njihovim smutnjama
oko stvorenosti Kur'ana, bio nepoko
lebljiv i odluno se suprotstavio njihovim
smutnjama.
Meu uenjacima koji su im se sa
vrstim dokazima i izvanrednim metodama
suprotstavili, ovdje se mora istai ejhu-1
Islam Ibn Tejmijja, Allah mu se smilovao,
koji je njihovo uenje pobio u svojoj
vrijednoj knjizi "Odbacivanje mogunosti o
suprotstavljenosti razuma i objave" (Dar'
ta 'aru(! al- 'aql wa an-naql). U ovoj knjizi
detaljno su, jedno po jedno, izloena njihova
miljenja, ideje i ubjeenja i na svako od
njih dat uvjerljiv odgovor s kojim im je, za
sva vremena, zaepio usta. Kroz njih je
nepobitno dokazao da zdrav razum, ni u
kom sluaju, ne moe biti u koliziji sa
vjerodostojnom predajom.
* U ovoj studiji je na vie mjesta
spomenuto da su se mu 'tezilije u svome
razumijevanju i tumaenju teksta Objave,
prvenstv,~no, oslanjale na razum (al- 'aql)*.
Da ovo neko ne bi pogreno shvatio i
razumio da je Islam protiv razuma ili da
njegov znaaj nastoji ograniiti, ovdje je
potrebno napomenuti da se Islam obraa sa
pozivom da se razum usmjeri u pravcu
razmiljanja o stvaranju nebesa i Zemlje,
60
IDEOLOKE SEKTE U ISLAMU
koristi u otkrivanju ta je dobro, a ta zlo
itd., kao to je opepoznato i to je, Allah
mu se smilovao, navelo 'Akkada da napie
knjigu pod naslovom "Razmiljanje je
stroga islamska obaveza" (at- Ta&lr farJ.da
islllmiyya). Prema tome, ovdje se ne radi o
osudi razuma, nego mu'tezilija koje su ga
upotrijebile tamo gdje ne treba: u pitanjima
vezanim za nevidljive stvari (umar
gaybiyya) koja su izvan naih ula spoznaje
i o kojima se ne moe valjan sud dati na
osnovu razuma. Osim toga, oni su svoje
odgovore na brojna pitanja izveli na pukim
pretpostavkama, tako da dobijeni rezultati
nisu uvijek pouzdani, to je, kada se radi o
vjeri, nedopustivo. Oni ne bi bili uvijek
pouzdani ni danas, kada bi ih neko od nas
dobio, po istim metodama dedukcije i
razmiljanja koje su oni koristili. Tako su
oni npr., na osnovu rijei Uzvienog Niko
nije kao On (A-ura, ll.), negirali Allahove
atribute i time napravili katastrofalnu
greku. Ispravno shvaanje je da se Allahovi
atributi koje je Uzvieni Sam za Sebe
potvrdio ne smiju negirati. tavie, ni u
navedenom ajetu ti se atributi ne negiraju,
nego se iz njega razumije da svojstva
Uzvienog Allaha nisu kao svojstva
Njegovih stvorenja.
Zato su islamski uenjaci polje upotrebe
razuma odredili sa nekoliko pravila, od
kojih su najvanija:
da se razum ne kosi sa vjerodostojnim
tekstovima izvora vjere,
da se razum ne koristi u pitanjima
vezanim za nevidljive, gajb stvari, jer se za
takva pitanja, kao valjan izvor, moe uzeti
jedino Objava (al-wa./;ly),
da se u pitanjima iji smisao
(./;likmat)u potpunosti nije jasan, nad
razumom da prednost vjerodostojnoj
predaji, jer se tu radi o takozvanim "od
Boga datim stvarima" (al-umar at
tawfiqiyya).
* To to Islam potuje razum i podstie
na razmatranje i razmiljanje, bez sumnje,
ni u kom sluaju ne znai da mu daje
prednost nad vjerodostojnim tekstovima
izvora vjerozakona, pogotovu to je razum
IDEOLOKE SEKTE U ISLAMU
podloan promjenama i brojnim utjecajima
sa strane. Zbog svega navedenog nije
pouzdan kao apsolutni sud za sva pitanja.
Poznato je da izvor spoznaje u islamskoj
misli ine:
l. ula ( al-l;awfi$$) ulima dokuive
strane postojeih stvari,
2. razum (al- 'aql)* i ono do ega se
putem ula i opipljivih ,informacija moe
doi i provjeriti,
3. objava (al-wa{ly)* iz Kur'ana i
Sunneta kao jedini i sigurni izvor za
nevidljive stvari (al-umar al-gaybiyya) koje
se osjetilima ne mogu dokuiti, koje se
odnose na budui svijet, ranije slane
poslanike i sl.
Iz navedenog se, dakle, vidi da je
neophodno da se u razumijevanju erijatskih
tekstova razum i predaja meusobno
upotpunjavaju, i to pod uvjetima koje su
precizno definirali islamski uenjaci.
Akaidski i idejni korijeni:
Po jednoj predaji, mu'tezilijska ideja o
nijekanjH Boijih atributa potjee iz
temeljnih uenja filozofije judaizma. Po
njoj, takve ideje je el-Da'd b. Dirhem
preuzeo od Ebana b. Sem'ana, Eban od
Taluta, a Ta.lo.t od svoga dajde Lubejda b.
el-A 'sama koji je bio Jevrej.
Po drugoj predaji, el-Dehm b. Safvanove
rasprave sa jednom indijskom sektom po
imenu sumenije koja je vjerovala u seobu
dua umrlih (et-tanasu!J)* su te koje su ga
navele da posumnja u svoju vjeru i pone
nijekati Boije atribute.
* Ideje i uenje Juhanna (Ivana) ed
Dimekija, takoer, se ubrajaju u jedan od
izvora mu'tezilijskog uenja, jer je on bio
prvi koji je poeo zagovarati ideje o tome da
je Allah obavezan uraditi ono to je bolje,
nijekanju vjenih Boijih atributa i slobodi
ovjekove volje.
Ideju o nijekanju Boijeg odreenja
koja se meu mu'tezilijama pojavila od
strane Ma'beda el-Dehnija i Gnana ed
Dimek~ja, po nekima, njih dvojica su
preuzela od jednog kranina po imenu Ehu
Poglavlje3
Jo.nus Sensevija. 'Amr b. 'Ubejd, Vasil b.
'Ata'ov prijatelj i istomiljenik, ideju o
nijekanju Boijeg odreenja preuzeo je od
Ma'beda el-Dehnija.
Mu'tezilijsko uenje nastalo je i pod
snanim utjecajem grkih filozofa (falasifa
al-yanan)*, naroito u uenju o Boijem
Biu i Njegovim atributima. Poseban
utjecaj na mu'tezilijsko uenje imale su
rijei grkog filozofa Empedokla koji je
tvrdio: "Uzvieni Stvoritelj nije samo
Njegova sutina. On je isto znanje, On je
ista volja, On je plemenitost, mo, sila,
pravednost, dobro i istina, ne u smislu
da postoje nekakve sile koje se nazivaju
ovim imenima, nego da su one On i On
one." (Vidjeti: al-M1lal wa an-nil;al, Svezak
II, str. 58).
Isto tako, na mu'tezilijsko uenje su
utjecale i Aristotelove ideje, posebno
njegove rijei: "Stvoritelj je sveukupno
znanje, sveukupna mo, sveukupni ivot i
sveukupni vid."
Ove Aristotelove ideje preuzeo je
mu'tezilijski ejh el-'Allaf i rekao: "Allah
zna pomou znanja, a Njegovo znanje je
samo Njegovo Bie. Allah je moan
pomou moi, a Njegova mo je samo
Njegovo Bie. Allah je iv pomou ivota, a
Njegov ivot je samo Njegovo Bie.
Isto tako, en-Nizam je od filozofa
ateista preuzeo ideju o anuliranju dijela koji
se ne moe dalje dijeliti, a potom na njoj
zasnovao svoje uenje o preskakanju ili
iznenadnoj pojavnosti (at-tafTa), tj. da jedan
predmet moe biti u taki (a), zatim se
pojaviti u taki (e), a da pri tome ne proe
kroz taku (b).
Ove njegove izjave su bile toliko udne
da su prele i u poslovicu: "U uda ovog
svijeta spadaju: en-Nizamovo preskakanje
i el-E'arijevo stjecanje." (inna min 'aga'ib
ad-dunya tafra an-Ni+am wa kasb al
A'ari).
- - En-Nizamovi istomiljenici Ahmed
b. Habit i el-Fadl el-Hadsi su, proitavi
brojna filozofska djela, pokuali napraviti
neku vrstu spoja izmeu filozofije, kran
stva indijskih uenja i proturati ideje:
61
Poglavlje J
l. o tome kako je M es ih ( al-Masi/;1)* taj
pred kojim e ljudi na buduem svijetu
polagati raun za svoja djela,
2. o tome kako se Me sih (al-Masi!;.)*
utjelovio u tijelo, i da je on ta otjelotvorena
rije,
3. o seobi dua umrlih - metempsihozi
(at-tanasu!J)* i
4. o svoenjusvega to je u predaji, o
vienju Uzvienog Allaha na buduem Zatim su po izvorima islamske misli poeli
svijetu navedeno, na duhovno vienje
prabitka koji je prvo to je postalo i koji je
aktivni razum iz kojeg izviru slike svega
postojeeg.
* Kao dokaz da je utjecaj grke filozofije
(al-falsafa)* na mu'tezilijsko uenje bio,
zaista, snaan, uenjaci kao primjer navode
el-Dahiza, jednog od najplodnijih mu'tezi
lijskih pisaca i mislilaca. On je proitao
brojna filozofska djela i poprimio njihov
nain razmiljanja, do te mjere da je mnoge
od filozofskih ideja pomijeao sa uenjem
Islama i kao takve ih, zahvaljujui svojoj
izvanrednoj nadarenosti za retoriku, poeo
iriti medu svojim pristalicama.
Irna i onih koji smatraju da mu'tezi
lijsko uenje svoje korijene vodi iz starih
ideja i ideologija iz Iraka, gdje su se po prvi
put mu 'tezilije i pojavile. Tamo su, naime, u
bliskoj prolosti, egzistirale brojne sekte, od
kojih su neke pripadale Kaldejcima, neke
Perzijancima, neke kranima, neke Jevrejima,
a neke rnedusijama (al-magusi)*. Kada su
primili !(;lam, neki od njih su, zasigurno, sa
sobom ponijeli poneto od svojih starih
shvaanja vjere i kulture.
Mu'1ezilijske ideje u nae vrijeme:
* U posljednje vrijeme, nakon to je
mu'tezilizam pregazilo vrijeme i gotovo
potpuno izumro, neki pisci i mislioci, kroz
svoja djda, sve ee pokuavaju ponovo po njemu, u svim ovim i drugim aktuelnim
oivjeti njegove ideje, prikazujui ga u
sasvim novom ruhu i nazivajui ga novim
imenima kao to su: racionalizam (al
'aq/aniy_va), prosvjetiteljstvo (at-tanwir),
reforma ( at-tagdid)*, duhovno oslobaanje
(at-ta/;lan11I al-fikri), napredak (at-tatawwm),
savremenost (al-mu '8$ara), pokret za
62
IDEOLOKE SEKTE U ISLAMU
vjersko osvjeivanje ( at-tayyar ad-dini al
mustanir), islamska ljevica (al-yasar al
islami) itd.
Ovo stremljenje pod sve jaim
utjecajem materijalistikih i racionalistikih
ideja sa Zapada, navelo je spomenute pisce i
mislioce na to da pokuaju vjerske tekstove
objasniti ljudskim razumom. U tom svome
pokuaju, oni su, kao i nekada mu'tezilije,
pribjegli praksi interpretiranja (at-ta 'wil)*.
tragati za dokazima koji podravaju njihova
shvaanja i, naravno, nali ih u mu'tezilijskom
uenju, nakon ega su poeli pobijati
uda (al-mugizd)* u njihovom stvarnom,
materijalnom smislu. Kud e bolji dokaz za
to nego to je ejh Muhammed 'Abduhiiov
pokuaj da stradanje vlasnika slona (8$/;lab
al-Dl) protumai njihovim oboljenjem od
ospica (al-l;i$ba) ili boginja (al-gudari) koje
su donijele ptice (ababil)?
* Najvaniji princip kojeg su ove tzv.
nove mu'tezilije preuzele iz nekadanjeg
mu'tezilijskog uenja je da, toboe, razum
predstavlja jedini put za dolazak do prave
istine, makar se radilo i o istini o nevid
ljivim stvarima. Drugim rijeima, oni su sve
ideje i vjerovanje u cjelini podvrgnuli sudu
nesavrenog ljudskog razuma.
* Najopasnije to takvo mu'tezilijsko
uenje u sebi nosi, jeste pokuaj da se
odredbe vjerozakona ( al-a/;lkam a-ar'iyya)
koje su u tekstovima Kur'ana i Sunneta
jasne i nedvosmislene, kao to su: propisi o
kanjavanju odmetnika od vjere, obaveznost
borbe na Allahovom putu ( al-gihad)*,
propisi o kanjavanju za teke prijestupe, a
da ne govorimo o propisima o islamskom
odijevanju, vieenstvu, razvodu braka,
naslijeu itd. -jo jednom podvrgnu reviziji
i da se o svima njima sudi na osnovu
razuma. Jasno, razum koji zagovaraju da se
pitanjima, sudi je razum zadojen idejama
zapadne, 'neislamske kulture i civilizacije.
* Meu pobornike mu'tezilijskih ideja
modernog doba u arapskom svijetu se
ubrajaju: Sa'd Zagliil, zagovara skidanja
hidaba egipatske ene, Kasim Emin, pisac
IDEOLOKE SEKTE U ISLAMU
knjiga "Oslobaanje ene" ( Ta./.lrlr al
mar'a) i "Nova ena" (al-Mar'a al-gadida),
Lutfi es-Sejjid, koga su prozvali nadimkom
"Profesor generacije" (usta(/ al-gay/) i
Taha Husejn koji je .dobio nadimak
"Dekan arapske knjievnosti" ( 'amid al
adab al- 'arabi).
Meu pobornicima mu'tezilijskih ideja
na Indijskom potkontinentu najpoznatiji su:
Sir Ahmed Han koji je plemiku titulu sir
dobio od engleskih kolonijalista (al
isti'mar)*. Tvrdio je da ni Kur'an ni Sunnet
nisu temelj vjerozakona, dozvolio upotrebu
kamate u sitnim trgovakim transakcijama,
odbacio primjenu kazne kamenovanjem,
kazne za razbojnitva i negirao utemeljenost
borbe na Boijem putu radi irenja vjere
(ad-din).* Ovo posljednje je uinio sa
namjerom da udovolji Englezima kojima je
mnogo glavobolje zadavala borba ( al-gihad)
indijskih muslimana.
Iza njega je doao njegov uenik
Sejjid Emir 'Ali koji je dozvolio udaju
muslimanke za krane i jevreje i mijeanje
mukaraca sa enama.
Meu takve spadaju i sekularni
mislioci za koje se ne zna da su prakticirali
bilo ta od Islama. Jedan od takvih je bio
Zeki N edib Mahmud, autor moderne
filozofsko-logike teorije pozitivizma koja
ne priznaje nikakve skrivene (gajb) stvari.
On smatra da je mu 'tezilizam dio kulturnog
naslijea muslimana i da ga kao takvog
treba obnoviti, te da je generacija modernog
doba duna preuzeti svoju ulogu novih
mu'tezilija u tjeavanju postojeih problema.
(Vidi: "Obnova arapske misli" ( Tagdid al
fikr al- 'arabi), str. 123.)
Zatim Ahmed Emin, autor knjievno
historijskih djela "Zora Islama" (Fagr al
islam), "Jutro Islama" (l)u/;la al-islam) i
"Podne Islama" (~uhr al-islam) u kojima on
oplakuje nestanak nekadanjeg mu'tezilizma
i mu'tezilija, kao da je njihov opstanak bio u
interesu Islama. Tako on u svojoj knjizi
"Jutro Islama" (l)u/;la al-islam) veli: "Po
mom miljenju u najveu nesreu koju su
muslimani ikada doivjeli spada izumiranje
mu'tezilija." (Vidi: "Jutro Islama" (J)ul)a al
islam), Svezak III, str. 207.)
Poglavlje 3
Meu modeme, jo ive, pobornike
racionalizma koji se bave propagiranjem
Islama i pozivaju na prihvaanje mu'tezilijske
kole (al-manhag)* racionalizma u razvoju
islamskog vjerovanja i vjerozakona spadaju:
dr. Muhammed Fethi 'Usman, autor knjige
"Islamska misao i razvoj" ( al-Fikr al-islami
wa at-tatawwui) i dr. Hasan et-Turabi koji
se zalae za osavremenjavanje usuli fikha i
veli: "Uspostavljanje propisa Islama u nae
vrijeme iziskuje veliko umno naprezanje
(igtihad 'aqll kablr)*. Niko ne moe porei
da se to moe postii jedino razumom
(al- 'aql)*. Sloboda donoenja odluka na
osnovu razumijevanja (al-igtihad) ne moe
se odnositi samo na sporedna pitanja, nego
se ona mora proiriti i na same temelje.
(Vidjeti: "Mu'tezilije izmeu starog i novog
doba" (al-mu 'tazila bayna al-qadlm wa
al-/;ladi.f), str. 138.)
Postoje i mnogi drugi savremeni
islamski mislioci i pisci koji idu istim putem
i zagovaraju veu ulogu razuma u donoenju
samostalnih rjeenja (al-igtihad)*, njegovom
razvoju, ocjeni propisa vjerozakona, pa ak i
historijskih dogaaja. Meu njima treba
spomenuti Fehmija Huvejdija i Muhammeda
'Ammaru, kome pripada najvie zasluga u
oivljavanju i odbrani mu'tezilijske batine.
Pored navedenih, meu ovakve mislioce
spadaju jo i Halid Muhammed Halid,
Muhammed Selim el-'Ava i dr.
Nema sumnje u vanost uloge slobode
miljenja i zdravog razuma u islamskom
vjerozakonu (a-arl'a al-islamiyya)*. Meutim,
to mora biti u okviru postojeih vjero
dostojnih tekstova Kur'ana i Sunneta i na
osnovu stvarnih potreba, a ne kao rezultat
pritisaka sa strane i vanjskih utjecaja koji ne
znaju ni za kakvu granicu. Ukoliko
muslimani nastave sa devijacijama u tom
pravcu, tj. u pravcu prilagoavanja Islama
novim zahtjevima ivota i utjecajima sa
strane, umjesto prilagoavanja svega
navedenog zahtjevima Islama i Allahovom
putu kome je svaka neistina strana, ma sa
koje strane dolazila, to e dovesti do toga
da od Islama ostane samo ime, a od
vjerozakona samo shema. U tom sluaju sa
Islamom bi se desilo isto ono to se desilo i
ranijim nebeskim objavama, koje su, zbog
63
Poglavlje3
povoenja za prohtjevima i slobodnim
miljenjima, do te mjere iskrivljene da sa
svojim prvobitnim uenjem nemaju gotovo
nikakve veze.
Iz navedenog se vidi:
Da je pokret mu'tezilija nastao kao
rezultat spajanja uenja pojedinih islamskih
mislilaca u prvim stoljeima Islama sa
vladajuim filozofskim idejama u zajed
nicama s kojima su muslimani doli u dodir.
Ovaj pokret je bio jedna vrsta reakcije kroz
koju se pokuao prikazati Islam i formulirati
njegove ideje i naela vjerovanja, na isti
onaj nain razmiljanja kakav je vladao u
stranim uenjima. Uinjeno je to s ciljem
odbrane Islama od nevjerstva tih civilizacija
i na nain kako su to najbolje mogli
razumjeti. Meutim, taj kurs je doveo do
mnogih nesporazuma i nedopustivih
prekoraenja, kakav je, uostalom, i mu'tezi
lijski sluaj sa nijekanjem Boijih atributa u
pokuaju da se dokae kako Uzvieni Allah
nikome i niemu od Svojih stvorenja nije
slian.
Da je sasvim jasno kako su pristalice
novih mu'tezilija zapale u iste one pogreke
ka~ i njihovi prethodnici. Naime, rjeenja
koJa nude i trud koji danas ulau, imaju za
cilj prikazivanje Islama u obliku prihvatljivom
kod sljedbenika zapadne civilizacije i
odbrane njegovog globalnog sistema, elei
time dokazati da tekovine Islama, ako nisu
b_olje od tekovina zapadne civilizacije,
stgurno nisu ni slabije.
Zato je veoma vano naglasiti da
potomci moraju uiti iz greki svojih
predaka i biti svjesni injenice da slava
Islama i njegova superiornost nad svim
ostalim vjerama, lee u njegovom
prepoznatljivom putu i jedinstvenom vjero
zakonu, kao najmjerodavnijem izvoru po
kome s1e moraju ocjenjivati sve ostale
filozofije i civilizacije, i to u okviru uenja
Allahove Knjige i Sunneta Njegovog
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem,
onako kako su ih, sa svom svojom
univerzalnou i savrenstvom, razumijevali
asni preci.
64
IDEOLOKE SEKTE U ISLAMU
Bibliografija: al-Mila] wa an-nil;J.al, li a
ahristani; al-Farq bayna al-/iraq, Ii al-Bagdadi;
Maqa/at al-islamiyyln, li al-A'ari, al-Qa(ji
'Abdulgabbar al-Hamadanl, dr.' Abdulkarim
'Utman; Ibn Taymiyya, li a-ayb Mn}Jammad
Abu Zabra; Dar' ta 'iiru(j al- 'aql wa an-naql, li
ayb al-islam Ibn Taymiyya; al-Bidaya wa an
nihaya, Ii Ibn Katir; al-Mu 'tazila bayna al
qadim wa a!-hadit, li Muhammad al-' Abda wa at-
o
Tariq 'Abdulhalim; J)ui;Ja al-islam, li A}Jmad
Amin; Tagdld al-fikr al- 'arabi, li Zaki Nagib
Ma}Jmud; Dirasat fi a/-firaq wa al- 'aqa'id, li
'Ararat 'Abbul}Jamid; ad-Da 'va Ila at-tagdld fi
manhag an-naqd, 'Wim al-Bair (Bal).t muqaddam
li Gami'a al-Imam Mu}Jammad b. Sa'O.d al-islamiyya
li nayl risala ad-duktnra); 'Aqa'id as-sa/af, Ii 'Ali
Sami an-Naar; Mui;Jammad 'Ammara fi
mizan ah/ as-sunna wa al-gama 'a, Sulayman
b. ~alil) al-ljarai; f:liwar hadi' ma 'a a-ayb
al-Gazali, Salman b. Fahd al-' Awda; Manhag al
madrasa al- 'aqliyya al-l;J.adifa fi at-tafsir, dr.
Fahd ar-Rumi; al- 'A$riyyi1n mu 'tazi/a al
yawm, Yusuf Kamat; al- 'A$riiniyya fi l)ayatina
a/-igtima'iyya, dr. 'Abdurra}Jman b. Zayd az
Zunaydi; al- 'A$raniyyiln, Mu}Jammad l:lamid an
Na!)ir; Dirasa fi as-sira, Muammad Sarwar Zayn
al-'Abidin; Tanbih a/-anam li muhalafa altiit
al-Islam, a-ayb 'Abdullah b. Y~in; MaOJOm
tagdid ad-din, Bistami Mul)ammad Sa'id; Tagdid
U$01 al-fiqh, dr.J:Iasan at-Turabi; Gazw min ad
dabi/, Gamiil Sultan; Maga/la Kulliyya U$01
ad-din, Gami'a al-Imam Mul)ammad b. Sa'iid al
isliimiyya; al-Madrasa al- 'aqliyya al-f;JadJ.ta
wa $1latuha bi al-qadima, dr. NA~ir al-'Aql, al
'adad at-talit, sana 1400. al-Higriyya.
6. Zejdije
Definicija:
Od svih i'ijskih sekti (firaq a-i'a)*
zejdije se po svome uenju smatraju
najbliim uenju sljedbenika sunneta i
dema'ata (ah/ as-sunna wa al-gama'a)*.
Ovo, u prvom redu zato to su se u svom
uenju distancirali od pretjerivanja
(guluwW)* kojeg se dre i'ije, sljedbenici
dvanaesterice imama (al-itna 'aariyya) i
druge i'ijske sekte. Naziv su dobili po
svome osnivau Zejd b. 'Ali Zejnul'i:ibidinu
koji je formulirao i'ijsku teoriju o politici i
vlasti za koju se borio i na tom putu poginuo.
IDEOLOKE SEKTE U ISLAMU
Smatrao je da je vladavina (al-imama)
svakog od trojice pravednih vladara: Ebu
Bekra, 'Omera i 'Osmana valjana i legalna i
nikada niko od zejdija nije optuio bilo koga
od ashaba za nevjerstvo. Po njihovom
uenju je dozvoljeno da vlast vodi neko ko
je estit, ak i u sluaju da postoji neko
drugi estitiji od njega.
Nastanak i najznaajnije linosti:
* Zejdije su dobile naziv po Zejdu b.
'Ali Zejnul'abidinu b. el-Husejn b. 'Aliju,
r.a., (roen 80/698., umro 122/740. god.)
koji je u doba vladavine Hiam b.
'Abdulmelika, u Iraku poveo i'ijsku
pobunu protiv emevija. Na ovu pobunu
protiv Emevija podstakli su ga stanovnici
Kufe, koji su ga ubrzo napustili i izdali,
im su saznali da se ne odrie Ebu Bekra i
'Omera, r.a., da pri spomenu njihovih
imena izgovara Ra(iiyallau 'anhuma i da ih
odbija proklinjati. Tako je bio prisiljen sa
samo 500 svojih konjanika sukobiti se sa
emevijskom vojskom. Pogoen u ovom
sukobu strijelom u glavu, umro je 122/740.
godine.
- esto je putovao izmeu Iraka i
ama, prvo, radi stjecanja znanja i drugo,
radi povratka prava 'Alijin e porodice (ahi
al-bayf) na vlast (al-imama). Bio je izrazito
bogobojazan, poboan, uen, estit, iskren,
hrabar, ljubak, dostojanstven i dobro upuen
u poznavanje Allahove Knjige i Sunneta
Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve
sellem.
Znanje, a posebno predaju hadisa,
stekao je od svoga starijeg brata
Muhammeda el-Bakira, jednog od dvana
esterice i' ijskih voa (al-a 'imma Jfna
'aara).
Uspostavio je bliske odnose sa Vasil
b. 'Ata'om, voom mu'tezilija i zajedno sa
njim izuavao brojne islamske discipline.
Na taj nain pao je pod utjecaj Vasila i
njegovih ideja, od kojih je neke unio i u
samo zejdijsko uenje. Meutim, neki
odbacuju mogunost da je on bilo ta uio
od Vasila. Drugi, pak, dokazuju postojanje
kontakata izmeu njih dvojice, ali odbacuju
mogunost takvog utjecaja.
Poglavlje 3
Ebu Hanifa en-Nu'man je bio njegov
uenik i od njega, kao svoga uitelja, nauavao
brojne islamske discipline.
Bez obzira na izvjesna rezervirana
miljenja, u njegova djela se ubrajaju
"Zbirka o hadisu" ( al-Maffim1' n al-/;Jadi.f) i
"Zbirka o fikhu" (al-Magma' n al-fiqh)
napisana zajedno u jednom svesku pod
nazivom "Velika zbirka" (al-Magma' al
kabir). Oba djela od njega je prenio njegov
uenik Ebu Halid 'Amr b. Halid el-Vasiti el
Haimi koji je umro u treoj etvrti drugog
stoljea po Hidri.
* Njegov sin Jahja b. Zejd, koji je sa
svojim ocem uestvovao u bitkama i koji je
uspio pobjei i skloniti se u Horasan, gdje
ga je, ipak, uspjela stii emevijska sablja.
Ubijenje 125/742. godine.
* Poslije Jahjaova ubistva, brigu oko
sekte preuzeo je Muhammed Ibrahim.
U Medini se pobunio Muhammed b.
'Abdullah b. el-Hasan b. 'Ali, poznat pod
nadimkom "ista dua" (an-Nafs az-zakiyya),
pa ga je pogubio tamonji namjesnik 'Isa b.
Mahan.
Poslije njega se u Basri pobunio
njegov brat Ibrahim, pa je i on pogubljen po
el-Mensurovu nareenju.
* Ahmed b. 'Isa b. Zejd, unuk osnivaa
sekte zejdija, koji se preselio u Irak i tamo
uio od Ebu Hanifinih uenika. Bio je jedan
od onih koji su svojim radom ovaj mezheb
(al-maghab)* obogatili i doprinijeli njegovom
daljem razvoju.
* Meu istaknute zejdijske uenjake
spada el-Kasim b. Ibrahim el-Mursi b.
'Abdullah b. el-Husejn b. 'Ali b. Ebtt Talih,
(roen 1701786., umro 242/856. godine). Po
njemu nose ime kasimije, jedna frakcija
sekte zejdija.
* Poslije njega je doao njegov unuk
el-Hadi ila el-Hakk Jahja b. el-Husejn b. el
Kasim (roen 245/859., umro 298/911.
godine) kome je povjerena vlast (al-imama)
u Jemenu. Poznat je po svojoj borbi protiv
65
Poglavlje3 IDEOLOKE SEKTE U ISLAMU
tamonjih karamitija. Po njemu nose ime
hadevije, jedna frakcija sekte zejdija koja je
najrasprostranjenija u Jemenu, Hidazu i
njihovoj okolici.
* U planinskim oblastima Dejlem i
Dejlan (u Iranu), meu zejdijama se
pojavio voa (af-imam) koji je vodio
porijeklo direktno od el-Husejna, r.a.
Njegovo puno ime je Ehu Muhammed el
Hasan b. 'Ali b. el-Hasan b. Zejd b. 'Omer
'o. e\~\1:use)n 'o. ~ 1\.'ri, 1:.a. ~\)'Zna\ y~~ \ -p\)0.
nadimcima "Veliki Pomaga" (an-Na$ir al
kablr) i el-Atrtl. Roen je 230/844., a umro
304/916. godine. U spomenutu oblast otiao
je kao misionar Islama po zejdijskom
mezhebu. Zahvaljujui njemu tamo je u
poetku veliki broj stanovnitva prihvatio
zejdijsku sektu.
* Meu najistaknutije zejdijske linosti
ubraja se i jedan drugi veliki misionar
Islama koji potjee iz Taberistana, el-Hasan
b. Zejd b. Muhammed b. Isma'Il b. Zejd b.
el-Hasan b. 'Ali, r.a., koji je 250/864. god.,
osnovao nezavisnu dravu juno od Kaspij
skog mora.
* Meu zejdijskim voama (a/-a'imma)
potrebno je spomenuti Muhammeda b.
Ibrahima Tabataba'ija, koji je svoje misionare
poslao u Hidaz, Egipat, Jemen i Basru,
zatim jo: neka istaknuta imena kao to su:
Mukatil b. Sulejman, Muhammed b. Nasr,
Ebu el-Fadl b. el-'Amid i es-Sahib b. 'Abad.
Meu istaknute zejdijske linosti, sigurno bi
se mogli ubrojiti i neki emiri iz buvehijske
dinastije
* Zejdije su u Jemenu uspjele preoteti
vlast od Turaka, gdje je ustanak protiv njih
podigao Imam Jahja b. Mensilr b. Humej
duddin B22/1904. godine. Nakon protje
rivanja Turaka Jahja je osnovao samostalnu
zejdijsku dravu koja je trajala sve do
septembra 1962. godine, kada je buknula
jemenska revolucija i zbacila s vlasti zejdije.
Meutim, Jemen je i danas jako, ako ne i
najjae, uporite zejdija.
* Iz sekte zejdija su se izrodile tri
njene frakcije, od kojih neke Ebn Bekru i
66
'Omeru osporavaju pravo dolaska na vlast
prije 'Alije, dok druge ne priznaju pravo na
vostvo onome od koga ima neko bolji. To
su sljedee tri frakcije:
darOdije, pristalice Ebu el-Dan1da
Zijada b. Ebn Zijada,
sa/ihije, pristalice el-Hasana b. Saliha
b. Hajja i
betrije, pristalice Kesira b. en-Nevaa
~\-~~\.~""~-
Salihije i betrije su po svome uenju
srodne i veoma bliske. Meutim, nijedna od
ovih frakcija nema nikakvu znaajniju ulogu
u savremenoj sekti zejdija.
Ideje i ubjeenja:
* Zejdije dozvoljavaju da voa bude
svako ko vodi porijeklo preko Fatiminih
potomaka, bilo od potomaka Imama el
Hasana ili Imama el-Husejna, r.a.
Po zejdijskom uenju vostvo (al
imama) ne mora biti po oporuci, tj.
prethodni voa ne mora ostaviti svoju
oporuku za sljedeeg. Drugim rijeima, to
znai da vostvo nije nasljedno, nego se
zasniva na davanju zakletve na vjernost
novom voi (al-bay'a)*. To znai da svako
ko od Fatiminih potomaka ispunjava uvjete
potrebne za vostvo (al-imama) moe biti
voa.
Po zejdijskom uenju je dozvoljeno
da istovremeno u dva razliita kraja bude
vie od jednog imama.
Zejdije prihvaaju mogunost da
voa moe biti neko mimo koga postoji
neko jo bolji, jer ne postavljaju uvjet da
voa mora biti najbolji od svih ostalih
ljudi. tavie, muslimanima voa moe
biti i onaj ko je samo djelimino podoban
za to mjesto uz istovremeno postojanje
osobe koja je za to podobnija od njega, ali
pod uvjetom da se ovaj prvi za savjete
obraa -drugom i da postupa po njegovom
miljenju.
IDEOLOKE SEKTE U ISLAMU
* Veina dananjih zejdija 1 priznaju
legitimnost Ebll Bekrove i 'Omerove
vladavine i ne proklinju ih kako to ine
i'ijske sekte (!iraq a-i'a)*, nego uz
spominjanje njihovih imena dodaju Ra(iiyallahu
'anhuma(Nekaje Allah sa njima zadovoljan!).
Isto tako priznaju legitimnost 'Osmanove
vladavine, s tim to mu za neke poteze
zatnJeraJU.
* U svome uenju, zejdije u nekim
pitanjima naginju mu'tezilijskom shvaanju,
kao to su pitanja u vezi sa uenjem o Biu
Boijem i slobodnoj volji u izboru djela.
Poinioca velikog grijeha (al-kabira)*, isto
kao i mu 'tezilije, dre da nije ni vjernik
ni nevjernik nego izmeu toga dvoga
(fimanz1la bayna al-manzilatayn).
* Najstroije odbacuju tesavvuf (islamski
misticizam).
* Ne slau se sa i'ijama po pitanju
privremenog braka ( al-mut'a) i kao takvog
ga smatraju pokuenim.
* Sa i'ijama se slau po pitanju zekata
- petine i u sluaju potrebe dozvoljavaju
prikrivarue ( at-taqiyya)* .
* Sa sljedbenicima sunneta i dema'ata
se upotpunosti slau po pitanju obredoslovlja
(al- 'ibadaf) i nasljednog prava (al-fara'i(i)
izuzimajui neka sporedna pitanja kao to
su:
rijei
J;ayya 'ala !Jayr al- 'amal ! l
"Pouri na najbolje djelo!" koje kao i i'ije
dodaju u ezanu,
u denaza-namazu donose pet tekbira,
u namazu dre ruke sputanim,
bajram-namaz se po njima moe
obavljati i u dema'atu i pojedinano,
1
Prema je:dnoj predaji koju navodi autor djela al
Farqu bayn al-.firaq broj Kufljana koji su dali
zakletvu na vjernost Zejd b. 'Aliji bio je petnaest
hiljada. Meutim, kada su od Zejd b. 'Alija zatraili
da se odrekne Ebu Bekra i 'Omera i ovaj to odbio
uiniti, okrenuli su se protiv njega i poeli kao i
rafidije optuivati Ebrr Bekra i 'Omera za nevjerstvo.
Uz Zejda je ostalo samo dvije stotine pristalica. U
knjizi t;Jul;a al-is/lim Ahmed Emin navodi da je Zejd
u poetku imao etrdeset hiljada pristalica i da su ga
svi, osim tri stotine ili jo manje, iznevjerili i napustili.
Poglavlje3
obavljanje teravih-namaza u dematu
smatraju novotarijom,
odbijaju klanjati za imamom koji se
ne ustruava od javnog grijeenja i
abdest po njima ima deset farzova,
umjesto etiri koliko je po uenju
sljedbenika sunneta i dema'ata (ahi as
sunna wa al-gama'a)*.
* Vrata donoenja rjeenja na osnovu
slobodnog miljenja (bab al-igtihad)* su
otvorena za svakoga ko se eli upustiti u
takvo neto. Ko to nije u staftiu, duan je
oponaati drugog, s tim da je, od svih
ostalih, najpree oponaati potomke iz
Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem,
porodice (ahi al-bay/).
* Suprotstavljanje nepravednom voi
koji provodi nasilje je obavezno i kao
takvom mu se nije duno pokoriti.
* Ne tvrde da su njihove voe (al-a 'imma)
nepogreivi, niti pretjeruju u njihovom
velianju kao to to ini veina drugih
i' ijskih sekti (!iraq a-i'a) *.
Meutim, neke od zejdija priznaju
nepogreivost za samo etiri osobe iz
Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem,
porodice (ahi al-bay/) i to za: 'Aliju, Fatimu,
el-,Hasana i el-Husejna, r.a.
* U njihovom ueftiu nema nikakvog
oekivanog Mehdije ( al-Mahdl al-Munt~ai).
* Ne priznaju teoriju o promjeni volje
(na~ariyya al-bada')* koju je izmislio i
uveo el-Muhtar es-Sekafi. Ovo zato to
zejdije vjeruju da je .1manje kao iskonski
Allahov atribut nepromjenjivo i to je sve
zapisano u Pomno uvanoj ploi ( al-lawl;
al-mal)~).
* Vjerovanje u Boije odreenje (al
qa{ia' wa al-qadai)* je obavezno, s tim
to ovjek ima sloboohu volju da bude
Allahu pokoran ili nepokoran. Time su
napravili razliku izmedu volje (al-irada) i
elje ili zadovoljstva (al-ma]Jabba aw ar
ri(i/1). Takvo je miljenje i voa (imama) iz
Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem,
porodice.
67
Poglavlje3
* Izvori dokaza su: Allahova Knjiga,
Sunnet Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi
ve sell em, analogija ( al-qiyas)*, zatim
opredjeljenje od dva mogua rjeenja za ono
bolje ( al-istil;san)*, ono to je od ope
koristi ( al-ma~ali/;1 al-mursa/a)* i na kraju
razum (al- 'aql)* u smislu ono za ta zdrav
razum smatra da je dobro i lijepo, treba
prihvatiti, i obrnuto, ono za ta razum kae
da je loe i runo, treba odbaciti.
Meu zejdijama su izrasli i neki veliki
uenjaci koji su kasnije postali sljedbenici
sunneta i dema'ata (ahi as-sunna wa al
gama)* i u vjerovanju krenuli stazama
asnih predaka ( sa/afiyii al-manhag wa al
'aqJda)* kao to su: Ibn el-Vezir, Ibn el-
Emiri i e-evkani.
Duhovni i ideoloki korijeni:
* Zejdije se, po brojnim pitanjima,
pridravaju istog uenja kao i i'ije. U
prvom redu to se odnosi na: pravo
Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem,
porodice (ahi al-bay!) na vlast (al-b1lafa)*,
davanje prednosti hadisima koje oni prenose
nad drugima, oponaa~e i izdvajanje petine
zekata. Uprkos umjerenosti zejdija u
poreenju sa ostalim i'ijskim sektama, i u
njihovu uenju se jasno naziru osnovne crte
i'ijskog uenja.
* Zejdijsko ue~e je nastalo i pod
utjecajem mu 'tezilija, tako da se u njemu
mu'tezilizam Vasil b. 'Ata'a jasno moe
uoiti. To se posebno odnosi na njihovo
poklanjanje tolike panje razumu (af- 'aql)* i
pridavanje mu pretjerane vanosti u
dokazivanju. U tom smislu, razumu daju
presudnu ulogu u razumijevanju vjere,
primjeni propisa vjerozakona, ocjeni da li
je neto lijepo ili runo (/;Jusn al-aya' wa
qubf:zih8) *, a da ne govorimo u njihovim
analizama pitanja determinizma (al-gabr)* i
slobode izbora, poiniocu velikog grijeha
(a/-kabJra)* i vjenoj patnji u dehennemskoj
vatri.
* Ehu Hanifa je uio od Zejda, kao to
je i Zejdov unuk Ahmed b. 'Isa b. Zejd uio
od Ebu Hanifinih uenika u Iraku. Ove dvije
pravne kole, od kojih je prva sunnijska,
68
IDEOLOKE SEKTE U ISLAMU
hanefijska, a druga i'ijska, zejdijska, jedna
pored druge, prvo su se susretale u Iraku, a
potom u Transoksaniji, to je sigurno imalo
za posljedicu uzajamni utjecaj jedne na
drugu.
Rairenost i centri utjecaja:
* Zejdije su imale svoju nezavisnu
dravu koju je u oblasti Dejlema i
Taberistana 250/864. god. osnovao el-Hasan
b. Zejd.
* Drugu zejdijsku nezavisnu dravu u
treem stoljeu po Hidri osnovao je el-Hadi
ila el-Hakk u Jemenu.
* Zejdijska sekta se na istoku proirila
na obalama Kaspijskog jezera i u oblastima
Dejlema, Taberistana i Dejlana, a na zapadu
se proirila sve do Hidaza i Egipta. Ipak,
najjae uporite zejdija je Jemen.
Iz navedenog se vidi:
Da su zejdije od svih ostalih i'ijskih
sekti (firaq a-i'a)* najumjereniji i da su
zbog svojih starih veza sa mu'tezilijama od
njih poprimili mnoge ideje i ubjeenja.
Da zejdijska kola ( al-mag.hab az
zayd~* u obredoslovlju ne izlazi iz okvira
propisa ostalih pravnih kola u Islamu
(madaris al-fiqh al-islam~* i da su u tom
pogledu razlike izmeu zejdija i sunnija
neznatne, i to samo u sporednim, ma~e
bitnim pitanjima.
Bibliografija: al-lmiim Zayd, Mul).ammad
AbU Zahra; Dar al-fikr al-'arabi- al-Qahira; Tari/J
al-magahib al-islamiyya, Mul).ammad Abu
Zabra, Dar al-fikr al-'arabi - al-Qahira; Tari/J al
/iraq ez-zejdije, dr. fa9ila 'Abdurrabb al-Amir a
ami, Matba'a al-adab, an-Nagaf - al-'Iraq,
1394/1974.; Islam bila magahib, Muil>tata a
ak'a - ad-Dar al-Mill>riyya li at-tiba'a wa an-nar -
Bayrut; al-Farq bayna al-/iraq, 'Abdulqadir b.
Tahir al-Bagdadi; al-Fi~al n al-M1laf wa an
ni/;lal, Ibn I:Iazm; al-Mila] wa an-ni/;lal,
Mubammad b. 'Abdulkarim a-ahristlini; Talbi~
a-afi, Abu Ga'far Mul).ammad b. el-I:Iasan at-T1lsi;
n
al-Kami] at-tari/J, 'Izzuddin Abu el-I:Iasan al
Mulaqqab bi Ibn al-Atir;
 IDEOLOKE SEKTE U ISLAMU
7. E'arije
Definicija:
E'arije (al-ail'ira)* su sljedbenici orto
doksne skolastike kole u Islamu iji je
osniva Ehu el-Hasan el-E'ari koji se
estoko suprotstavio mu'tezilijskom uenju.
U suprotstavljanju svojim protivnicima:
mu'tezilijama, filozofima itd., dokazivanju
istina vjere (l;aqil 'iq ad-din)* i odbrani
islamskog vjerovanja (al- 'aqlda al-islilmiyya)
onakvog kakvog je zastupao Ibn Kullab,
e' arije koriste racionalno-intelektualne
dokaze i kelam.
N as tanak i najznaajnije linosti:
* Ehu el-Hasan el-E'ari, ije je puno
ime Ehu el-Hasan 'Ali b. Isma'n. Potomak
je Ehu Musaa el-E'arije, r.a. Roen je u
Basri 270/883. god. U svom ivotu je proao
kroz tri faze duhovnog uzdizanja:
- Prvu Jazu je proveo pod okriljem
Ehu 'Alija el-Deba'ija, mu'tezilijskog ejha
u svoje vrijeme, od kojeg je uio razne
islamske discipline. Kao jedan od njegovih
najbliih uenika, stekao je toliko povjerenje
svoga t:jha da je postao njegovim zamje
nikom. Poslije toga, Ehu el-Hasan je
neprekid:no, punih etrdeset godina, rukovodio
mu'tezilijskom sektom.
U drugoj Jazi- nakon to se petnaest
dana povukao u kuu razmiljajui o
pitanjima koja su ga muila i molei Allaha
da ga uputi i da mu da smiraj - pobunio se i
okrenuo protiv mu'tezilijske kole miljenja
za koju se toliko dugo borio. Odriui se
mu'tezilizma, on je sebi trasirao jedan novi
metod tumaenja tekstova islamskih izvora
(Kur'ana i Sunneta) i pribjegao principima
koji su, po njegovom miljenju, bili u skladu
sa sudom zdravog razuma (al;kilm al-'aql)*.
U tom j: poeo slijediti metod koji je prije
njega - u potvrivanju, putem razuma,
sedam Boijih atributa: ivota, znanja, volje,
_ ,noi, sluha, vida i govora - koristio
'Abdulla.h b. Se'id b. Kullab. to se tie
tekstom Kur' ana iskazanih atributa (8$-$if8.t
al-!Jabariyya), kao to su: lice (al-wagh),
ruke (al-yadayn), noga (al-qadam) i
potkoljenica (as-silq), njih je protumaio
Poglavlje3
onako kako se to po njegovom ~
uklapa u sud zdravog razuma. Takvog
miljenja e'arije jo uvijek dre.
U treoj fazi el-E'ari je potvrdio m
Allahove atribute: bez ikakva ulaenja 1
sutinu njihova stvarnog znaenja, (min py
takylfj*, bez ikakva njihova pripisivanj
bilo kome ili emu drugom ( bilil tasoiliJ
bez ikakva liavanja Boga Njegovih atrib.m
(bJlil ta 'til)*, bez ikakva njihova iskrivljavanj
(bila taf;rifj* i mijenjanja ( walil tabdil), tc
bez bilo kakva njihova poreenja s.;
atributima bilo koga od Boijih stvorenj
(walil tamti]). U ovoj fazi, el-E'ari je
napisao svoju poznatu knjigu pod naslovorr
"Pojanjenje temelja vjere" (al-/bana 'm
U$01 ad-diyana) u kojoj je jasno izloio da je
po njemu najispravnije vjerovanje prvil:
generacija muslimana i da je njihov metoc
najbolji. Zastavu takvog uenja u to dob~
nosio je Imam Ahmed b. Hanbel. On se nije
zadovoljio samo sa ovim, nego je u odbran:
sunneta i objanjavanju islamskog vjerovanj~
napisao oko 860 djela. Umro je 324/936
god. i ukopan u Bagdadu. Na njegovt
denazu pozivalo se rijeima: "Danas je
umro pobornik sunneta!"
* Poslije Ehu el-Hasan el-E'arijevc
smrti, pod rukovodstvom kasnijih imamc:
('ala yad a 'imma al-maghab)* koji su joJ
dograivati temelje i stubove, e'arijsb
kola je prola kroz vie etapa, u kojima je:
do izraaja dolo neslaganje u miljenjima i
programima o temeljnim uenjima kole.
Ovo samo zato to kola, odmah na poetku
nije postavljena na vrstom programu i tc::
nije jasno objasnila temelje svoga vjerovanje
niti nain odnosa prema tekstovima vjero
zakona, nego su njeni stavovi i miljenja ll
dokazivanju vjerovanja i napadima Dl
mu 'tezilije stalno varirali izmeu slaganja 51
uenjem prvih generacija i korienja m-.
1-kelama.
U. najuoljivije aspekte tahos w $
spadaJu:
pribliavanje stavovima - P Tji
skolastika (ahi al-ka.lm) i .... ,
zalaenje u b:Sfitilf
-
l
.. s
e'arijske kole sa njim i
Poglavlje3
zalaenje u filozofiju (al-falsafa)* i
nJeno preuzimanje kao sastavni dio svoga
uenja.
* Meu najznaajnije linosti ove
kole spadaju:
* El-Kadi Ehu Bekr el-Bakilani, (ro.
328/950., umro 403/1013. god.), ije je puno
ime Muhammed b. et-Tajjib b. Muhammed
b. Da'fer. Bio je veliki uenjak ilmu-1
kelama. Preradio je i dotjerao el-E'arijeve
rasprave. Raspravljao je o premisama
logikih dokaza o jedno i Boga ( at-tawbJd) i
na mnogim mjestima pretjerao, jer premise
o kojima je govorio nigdje nisu spomenute
ni u Kur'anu ni u Sunnetu. Na kraju je
prihvatio uenje prvih generacija muslimana
(maghab as-saJaf) i u stvarnosti potvrdio sve
Allahove atribute, ukljuujui i one kao to
su: lice, ruke itd., odbacujui istovremeno
svaku vrstu njihove interpretacije u
prenesenom znaenju. Ta svoja shvaanja
izloio je u knjizi "Pripravljanje ranijih
generac~ja i sumiranje dokaza" ( tamhld al
awa'il wa tai!JI$ ad-dala'il). Roen je u
Basri, a najvei dio svoga ivota i rada
proveo je u Bagdadu, gdje je i umro.
Buvejhijski sultan 'Adududdevle ga je kao
svoga izaslanika poslao bizantijskom caru,
na ijim je dvorima u Carigradu, uz lino
carevo prisustvo, sa tamonjim kranskim
uenjacima vodio une rasprave. Autor je
brojnih djela od kojih su najpoznatija:
"Nadnaravnost Kur'ana" (/gaz a!-Qur'iln),
"Pravednost" ( al-fn$af), "Putevi voa"
(Manaq1b al-a 'imma), "Tananosti govora"
(Daqa'iq af-ka/am) "Vjere i sekte" (al-Mi/al
wa an-nil;al), "Pronicljivost" ( a/-Istib$al),
"Pripravljanje ranijih generacija..." (Tamhld
al-awa 'il~ i "Razotkrivanje tajni batinija"
(Kafasra a!-batiniyya).
* Ebu Ishak e-irazi, {roen 393/1003.,
umro 476/1083. god.). Puno ime mu je
Ibrahim b. 'Ali b. Jfl.suf el-Firfl.zabadi e
irazi. Bio je veliki uenjak i uveni
diskutant. Roen je u Frruzabadu u Perziji iz
koga se kasnije prvo preselio u iraz, a
zatim u Basru i na kraju 415/1024. god. u
Bagdad. Pokazao je izvanrednu nadarenost
za afijski fikh i dogmatiku ( 'ilm al-kaliim)*
70
IDEOLOKE SEKTE U ISLAMU
tako da je u svoje vrijeme bio najvei
autoritet kome su se obraali uenici i
muftija za islamski Ummet. Bio je poznat po
snanoj argumentaciji u svojim raspravama i
diskusijama (al-gada/ wa al-mun4ara)*.
Veliki vezir Nizamu-1-mulk mu je na obali
Tigrisa podigao uvenu medresu Nizamiju u
kojoj je predavao i bio njen upravitelj.
ivio je kao skroman i siromaan ovjek,
strpljivo podnosei sve nedae ivota. Bio je
lijepog ponaanja u drutvu, vedra lica,
rjeit, vjet u diskusiji i dobar pjesnik. Umro
je u Bagdadu i denazu mu je klanjao
abbasijski halifa el-Muktedi.
Napisao je sljedea djela: "Opomena"
(at- Tanblh), "Dotjerani vodi u fikh" (al
Muhaggab fi al-fiqh), "Razjanjenje osnova
afijske kole" (at-Tab$ira fi U$01 a
afi'iyya), "Generacije islamskih pravnika"
( Tabaqat al-tiJqaha}, "Blistaj o osnovama
fikha sa komentarom" (al-Lam' fi U$01
al-fiqh va arl;uha), "Kompendij" (al
Mula!J!Ja$) ''Podsjetnik za diskusiju" (al
Mu 'ana fi al-gada/)
* Ebu Hamid el-Gazali, (roen 450/1058.,
umro 505/1111. god.). Puno mu je ime
Muhammed b. Muhammed b. Muharnmed
el-Gazali et-Tusi, a nadimak Huddetu-1
islam. Roen je u Taberanu, u kasabi Tfts u
Horasanu, gdje je i umro. Putovao je i ivio
prvo u Nejsaburu, a zatim u Bagdadu,
Hidazu, amu i Egiptu, odakle se ponovo
vratio u svoje rodno mjesto.
El-Gazali nije slijedio el-Bakilanijev put
u njegovom ugledanju na el-E'ariju.
Naprotiv, u nekim miljenjima se sa njim
nije slagao, naroito u vezi sa njegovim
logikim premisama u dokazivanju. Napadao
je 'ilmu-1-kelam i tvrdio da njegovi dokazi
nisu pouzdani ni dovoljni za sigurnu
spoznaju (al-yaqln). To je detaljno objasnio
u svojim djelima "Izbavitelj sa krivog puta"
(al-Munqi(i min a(l-(lalal) i "Razlika izmeu
vjerovanja i bezvjerstva" (at-Tafhqa bayna '
al-Iman wa az-zandaqa)* Uputanje u njega,
tj. 'ilmu-1-kelam, je zabranio rijeima: "Ako
bi licemjerstvo ostavili po strani i bili do
kraja iskreni, otvoreno bi morali izjaviti da
je uputanje u ovu disciplinu, najstroije
IDEOLOKE SEKTE U ISLAMU
zabranjeno (}Jaram)." Naginjao je prema
tesavvufu i smatrao da je to jedini put za
spoznaju. Meutim, pred kraj ivota, kroz
itanje i analizu Buharijine zbirke vjero
dostojnih hadisa ($ai)ii) al-Bu/Jari) ponovo
se vratio sunnetu.
* Ebii lshak el-lsfera'jin!, (umro 418
11027. god.). Puno ime mu je Ibrahim b.
Muhammed b. Ibrahim b. Mehran Ebii
Ishak. Bio je veliki poznavalac islamskog
prava ( al-fiqh) i temeljnih uenja vjere, tako
da je zbog toga prozvan nadimkom
Ruknudd!n (Stup vjere). To je prvi uenjak
islamskog prava koji je dobio takvu titulu.
Odrastao je u Isfera'inu, izmeu Nejsabura i
Durdana u Iranu. Kasnije se preselio u
Nejsabur gdje mu je podignuta velika kola
u kojoj je predavao. Putovao je u Horasan i
neke dijelove Iraka, tako da je postao veoma
popularan u tadanjem islamskom svijetu.
Napisao je obimno djelo o 'ilmu-1-kelamu
pod naslovom "Zbirka o temeljima vjere i
odgovor ateistima" (al-Gami' jj U$i11 ad-din
wa ar-radd 'ala al-mull;idin). Za ovo djelo
Ibn Halikan kae: "Vidio sam ga u pet
svezaka." Ebii Ishak el-Isfera'in!, Allah mu
se smilovao, umro je na Dan aure, 10.
muharrema 418/1027. god. u Nejsaburu
odakle je prenesen i ukopan u rodnom
mjestu u Isfera'jinu. ivio je preko
osamdes,et godina.
* Imamu-1-haremejn Ebnlme'all el
Duvejni:, (roen 419/1028., umro 478/1085.
god.). Puno ime mu je 'Abdulmelik b.
'Abdullah b. Jusuf b. Muhammed el
DuvejnL Poznati je afijski pravnik (al
faqJh). Roen je u gradiu Duvejn u okolini
Nejsabura. Odatle je preselio u Bagdad,
zatim Mekku, i nakon etiri godine
provedene u Mekki, preselio se u Medinu
Munevv<:ru, gdje je radio kao muftija i
muderris. Zatim se vratio u Nejsabur gdje
mu je veliki vezir Nizamu-1-mulk podigao
kolu Nizamijju u kojoj je predavao. Na
njegova predavanja dolazili su i veliki
uenjaci . Tamo je ostao blizu trideset godina
i cijelo to vrijeme nije imao sebi ravna. U
Nejsaburu je branio e'arijsko uenje i zbog
toga postao nadaleko veoma popularan.
Meutim, pred kraj ivota se vratio uenju
Poglavlje3
prvih generacija muslimana. U tom smislu,
u svojoj poznatoj risali en-N~iyya kae:
"Oni s ijim sam miljenjem zadovoljan i
ije vjerovanje ispoljavam su sljedbenici
prvih generacija ovoga Ummeta, zbog
nepobitnog dokaza da je konsenzus
islamskog Ummeta dokaz (i)ugga)." Ovome
ide u prilog i ono to pie u svojoj knjizi
"Pomo narodima u isprepletenosti nepravde"
(Giyat al-umam jj iltiyat a~-~ulm). lako
je knjiga posveena oblasti islamskog
politikog prava, on u njoj veli: "Smatram
da ono to u sada rei prilii knjizi kao to
je ova, a to je da bi voda ( al-imiim) trebao
teiti okupljanju svih ljudi oko onakvog
shvaanja kakvog su imale prve generacije
muslimana, prije nego to su se pojavili
svakojaki prohtjevi i pomutila miljenja, jer
oni su - neka je sa njima Allah zadovoljan
zabranjivali uputanje u sve to je nejasno
(al-gawiimi{l) i udubljivanje u teka pitanja
(al-muki/af)."
U svom komentaru Muslimove
zbirke hadisa, el-Kurtub! navodi kako je el
Duvejni svojim prijateljima imao obiaj
rei: "Prijatelji, ne uputajte se u kelam (tj,
ilmu-1-kelam), jer da sam znao da e me
kelam dovesti tamo gdje je doveo, nikada se
u njega ne bih upustio."
Umro je, Allah mu se smilovao, u
Nejsaburu. Na dan kada je umro, imao je
etiri stotine uenika. Izmeu ostalih,
napisao je i sljedea djela: "Nizamijsko
vjerovanje u islamskim temeljima" (al
'AqJda an-niziimiyya fi al-ark/Jn al-isliimiyya),
"Dokaz o osnovama islamskog prava" (al
Burhan jj ll$i11 al-fiqh), "Krajnji cilj u
spoznaji mezheba" (Nihaya al-matlab fi
diraya al-ma(lhab) o afijskom fikhu i
"Sveobuhvatna zbirka o temeljima vjere"
(a-amil jj U$01 ad-din).
* El-Imam el-Fahr er-Raz!, (roen
544/1150., umro 606/1210. god.). Puno ime
mu je Ebn 'Abdullah Muhammed b. Umer
b. Hasan b. el-Husejn et-Tejmi et
Taberistani er-Razi, poznat jo i po
nadimcima: Fahruddin, Ibn el-Hatib, el
Fekih e-afi. Autor djela Wafayat al-a 'ylln
kae: "U njegovo vrijeme nije mu bilo
ravnog. Neuporediv sa bilo kim iz svog
71
Poglavlje3
vremena. U 'ilmu-1-kelamu i logici je
nadmaio sve svoje savremenike." U
posljednjoj etapi razvoja e'arijske kole (al
mag.hab)*, kada se 'ilmu-1-kelam isprepleo
sa filozofijom (al-falsafa)*, bio je njen
interpretator. Uz to, autor je univerzalnog
naela s kojim je stao na stranu razuma i dao
mu prednost nad argumentima vjerozakona.
Za njega el-Hafiz b. Hader u svome djelu
Lisan al-mizan kae: "Zauujue je koliko
je bio sumnjiav po pitanjima nekih
temeljnih uenja vjere. Tobonje dokaze
protivnika je navodio krajnje precizno, a
uenje sljedbenika tradicije krajnje nemarno."
(Vidjeti: Svezak IV, str. 426-429). Meutim,
kasnije je spoznao nemo razuma ( 'Agz
af- 'aql)*, pa je ostavio oporuku iz koje se
vidi da je bio ispravnog vjerovanja. Pred
kraj ivota skrenuo je panju na
neophodnost slijeenja puta (manhai)*
prvih generacija muslimana (selefa), izjav
ljujui da je to najsigurniji i najispravniji
put. Nakon tolikog raspravljanja i kruenja
putevima 'ilmu-1-kelama ( 'ifm al-ka/am)*
na kraju je rekao: "Dugo sam razmiljao i
analizirao sve puteve 'ilmu-1-kelama i sve
filozofske kole, i zakljuio da nita od
toga ne iscjeljuje bolesnika niti napaja
ednog. Doao sam do zakljuka da je,
ipak, najkrai put, put Kur'ana. Proitaj
dokaze: Milostivi: koji se na Aru uzdigao.
(Ta-Ha, 5.), zatim: K ]\{jemu se diu lijepe
rijei, i dobro djelo On prima. (Fatir, 10.),
zatim: Jviko nije kao On. On sve uje i
sve vidi. (A-tira, II.), zatim: Oni znanjem
ne mogu Njega obuhvatiti (Ta-Ha, liO.).
Zatim j(: na kraju, sa dubokim osjeajem
aljenja i kajanja, izjavio: "Ko iskusi
ono to sam ja iskusio, znat e kakva
mi je spoznaja." (Vidi: al-f:lamawiyya al
kubra; Ibn Taymiyya).
U nj egova najpoznatija djela iz oblasti
'ilmu-1-kelama spadaju: "Osnova svetosti u
'ilmu-l-1:elamu" (Asas at-taqdls n 'ilm a/
kalam), "Komentar poglavlja o teologiji iz
Ibn Sinaovih znakova" (ari; qism
li'lilahiyyat min 1sarat Ibn Sini), "Jasna
bljeskanja u komentaru imena i atributa
Uzvienog Allaha" (al-Lawami' al-bayyinat
fi ari; asmaillah ta 'ala wa 8$-$1Ial),
"Objanjenje dokaz u odgovoru
72
IDEOLOKE SEKTE U ISLAMU
zalutalima" (al-Bayan wa al-burhii.n n ar
radd 'ala ahi az-zayg wa a{i-{ialal)
"Dovoljno za razborite" (Kafiya al- 'uqal).
Ideje i ubjeenja:
Izvori e'arijskog uenja su: Kur'an i
Sunnet, ali po principima uenja 'ilmu-1
kelama, jer u sluaju proturjenosti daju
prednost razumu nad tradicijom. Takvo
miljenje nedvosmisleno je iznio er-Razi u
svome djelu "Osnova svetosti" (Asas at
taqdls) kada je govorio o univerzalnom
kanonu e'arijske kole. Sa njim se slau el
Amidi, Ibn Fevrek i drugi e'arijski
uenjaci.
E'arije kao izvor za vjerovanje ne
uvaavaju hadise koji se prenose preko
samo jedne osobe ( al;adit al-a/;lad)*, jer kao
takvi, po njihovom miljenju, nisu dovoljni
za sigurnu spoznaju. Meutim, oni se mogu
upotrijebiti u dokazivanju onih stvari koje se
prenose Kur'anom (masa'il sam'iyyaf) ili u
pitanjima u kojima se ne kose sa razumom.
to se pak tie hadisa prenesenih
neraskidivim lancem vie od jednog
prenosioca (al-mutawatif)*, njih treba
obavezno protumaiti i ako je potrebno
shvatiti u prenesenom znaenju. Oito je da
je ovakvo njihovo uenje u suprotnosti sa
shvaanjem asnih predaka prvih generacija
muslimana i onih koji slijede njihov put, tim
prije kada se zasigurno zna da je Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u cilju
obznanjivanja i irenja Islama, kao svoje
izaslanike slao pojedince, kao to je bio
sluaj sa Mu'azom, r.a., koga je poslao u
Jemen. Osim toga, Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, je jasno rekao:
"Allah blagoslovio ovjeka koji uje ono to
sam rekao, pa to zapamti, shvati i prenese
onako kako je uo!" 1 (Hadis) Dokaz za to su i
mnogi drugi hadisi, kao to je npr. hadis o
promjeni Kible.
Neki od sljedbenika e'arijskog
uenja, kao to su sufije el-Gazali i el
Dami, kao izvor svojih uenja uzim~u
otkrovenje (al-kafJ* i osjeanje (ag-gawq) i
1
Ehu Davud (3660) i Tirmizi (5658) i kae da je
hasen-sahih.
IDEOLOKE SEKTE U ISLAMU
daju im prednost nad tekstom (an-na$$), a u
sluaju potrebe pribjegavaju i interpretaciji
teksta kako bi ga doveli u sklad sa
otkrovenjem. Ovu vrstu spoznaje smatraju
bogomdatim znanjem (al- '1Jm al-laduni),
pribjegavajui sufijskom naelu "Moje mi
srce prenosi od mog Gospodara." To je
jasno objanjeno u el-Gazalijevu djelu ar
Risala al-Jaduniyya min magma 'a al-qu$Or
al-'awali (Vidi: Svezak I, str.l14-118) i djelu
Kubra al-yaqiniyyat od Muhammeda Se'ida
Ramadana el-Butija (Vidi: el-Ihda' str. 32-35).
Vie je nego oito da je ovakvo miljenje
neosnovano i u suprotnosti sa nainom
shvaanja ( al-manhag)* sljedbenika sunneta
i dema'ata (ah/ as-sunna wa al-gama'a)*. U
suprotnom, kakav bi onda bio smisao slanja
poslanika i objavljivanja Knjiga.
* Shodno izvorima iz kojih crpe svoje
uenje, e'arije temelje vjerovanja (U$01 al
'aqida) dijele na tri vrste:
One iji je izvor iskljuivo razum
(al- 'aql)*, a takvih je veina, medu njima
i Boiji atributi. Zato oni atribute koji
se mogu spoznati razumom i nazivaju
odrednicom "racionalni" (al- 'aqliyya). Ova
vrsta temelja vjerovanja, po njima, se
dokazuje: iskljuivo razumom bez osvrtanja
na tekst objave (al-wafJY)*. Ostale, atribute
($iflit babariyya) na koje upuuje Kur'an i
Sunnet, oni interpretiraju u prenesenom
znaenju.
One iji su izvori, zajedno, i razum i
tradicija (al- 'aql wa an-naql) kao to je
vienje Allaha na Sudnjem danu. Ovo, ne
ulazei u odreena neslaganja meu
e'arijama i po ovom pitanju.
One iji je izvor jedino tradicija, kao
to su ne:vidljive stvari vezane za onaj svijet
o kojima se samo ulo, poput: kaburske
patnje, Sirat-uprije, vage na Sudnjem danu
itd. o kojima razum ne moe suditi.
Prema tome, e'arije u dokazivanju
Boijih atributa za sud uzimaju razum, u
dokazivanju nevidljivih stvari vezanih za
onaj sv~jet razum smatraju beskorisnim, a u
dokazivanju vienja Allaha, razum koriste
ravnopravno sa tradicijom. Za razliku od
njihovog ovakvog miljenja, kod sljedbenika
Poglavlje3
sunneta i dema'ata izmeu razuma i
tradicije u osnovi nema nikakve oprenosti,
niti as davanja prednosti razumu, a as
njegova zanemarivanja, nego se uvijek i u
svim pitanjima prednost daje tradiciji nad
razumom.
* E'arije se ne slau sa sljedbenicima
prvih generacija muslimana u nainu
njihova dokazivanja postojanja Uzvienog
Allaha. Umjesto toga, oni su se sloili sa
filozofima i mutekellimima (uenjacima
'ilmu-1-kelama) i prihvatili njihov nain u
dokazivanju postojanja Uzvienog Allaha.
Oni tako kau: "Ovaj kosmos je stvoren i
mora imati svoga Stvoritelja, koji je
oduvijek. Onaj ko je oduvijek mora biti
drugaiji od svega to je stvoreno, a onaj ko
je drugaiji od svega to je stvoreno ne
moe biti ni tvar ni tijelo, niti imati stranu ni
mjesto." Na osnovu ovakvog naglabanja
izveli su mnotvo pogrenih zakljuaka koji
su - u nastojanju da pobiju tvrdnju da je
svijet oduvijek i mogunost da ono to je
postalo bude dio onog to je bez postanka
imali za posljedicu da zanijeu pojedine
Boije atribute kao to su: zadovoljstvo (ar
ri{i), ljutnja ( al-ga{iab), uzdizanje nad
Arom (al-istiwa) itd. Za razliku od njih,
prve generacije muslimana su u svom
dokazivanju postojanja Uzvienog Stvoritelja
slijedile metod Kur'ana.
* Vjerovanje u jednou Uzvienog
Allaha (at-taw./;ld) po e'arijama znai
negiranje postojanja dva ili vie bogova,
negiranje diobe, sastavljenosti i rastavljenosti,
tj. negiranje sastavljene ili rastavljene
koliine. U tom smislu oni kau; "Allah je
po Svome Biu Jedan i nema Svoga dijela,
po Svojim atributima Jedan i Sebi nikoga
slina, po Svojim djelima Jedan i nema
nikakva sudruga." Zato su el-Ilah (Bog)
protumaili kao Stvoritelj ( al-f;faliq) ili Onaj
koji je kadar iz niega stvoriti (al-Qadir 'ala
al-ibtira'). Zanegirali su atribute: lice, ruke i
oko, jer oni po njima upuuju na sastavne
dijelove, to je veliko odudaranje od onoga
kako tevhid shvaaju sljedbenici sunneta i
dema'ata (ah/ as-sunna wa al-gama'a)*.
Takvim svojim shvaanjem tevhida e'arije
potvruju da je Uzvieni Allah Stvoritelj i
73
Poglavlje3
Gospodar svega postojeeg ( ar-rubiibiyya),
ali ne i Njegovu boanstvenost (al-uliihiyya).
Uz to neke od Njegovih atributa interpre
tiraju u prenesenom znaenju.
Prema tome, e'arije se u svome
shvaanju tevhida ne slau sa sljedbenicima
sunneta i dema' ata (ahi as-sunna wa al
gama'a)*, jer sljedbenici sunneta i dema'ata
smatraju da tevhid, kao prva i osnovna
obaveza svakog vjernika, podrazumijeva
vjerovanje u jednou Allaha, kako u
pogledu Njegova rububijjeta i uluhijjeta,
tako i u pogledu jednoe Njegovih imena i
atributa, i to onako kako je to Sam Allah za
Sebe potvrdio i kako je to za Njega potvrdio
Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
uz istovremeno negiranje svega to je Allah
o Sebi negirao i to je o Njemu negirao
Njegov Poslanik, bez ikakva iskrivljavanja
(tal;riJj*, liavanja (ta 'til)*, poreenja (tamti!)*
ili pitanja "kako" (takyif)*.
Po e'arijama, prva ovjekova
obaveza, kada postane mukellef (tj.
punoljetan, musliman, slobodan, zdrav itd.),
je da dobro razmisli ( an-na+ar) ili da, bar,
naumi da razmilja ( af-q8$d Ila an-na+ar), pa
tek onda da vjeruje, jer po njima prirodom
uroena spoznaja nije dovoljna. Meu
sobom se ne slau o tome kakvo je
vjerova~je onoga ko prije povjemje nego
razmisli. Jedni smatraju da je takav grenik,
a drugi daje nevjernik.
Za razliku od e'arija, sljedbenici
sunneta i dema' ata smatraju da je, kada
postane mukellef, prva ovjekova obaveza
da odmah Uzvienom Allahu, koji nema
nikakva sudmga, i nikome vie, pone
robovati i samo u Njegovu boanstvenost
vjerovati, jer tako nalau dokazi iz Kur'ana,
Sunneta i idma'a (al-igma)*, a da je
spoznaja Uzvienog Allaha neto to je u
ovjeku po prirodi uroeno.
E'arije vjeruju u preneseno znaenje
atributa na koje ukazuju Kur'an i Sunnet1
(a$-$1fiit al-!Jabariyya) kao to su: lice, ruke,
oko, dt~snica, stopalo, prsti i atributi
1
Ar?-r?ifiitu al-babariyya su atributi koji se spominju u
Kur'anu li Sunnetu a koji ne spadaju u atribute na
koje, po e'arijama, ukazuje razum. (op. recen.)
74
IDEOLOKE SEKTE U ISLAMU
uzvienosti (al- 'uluwW) i uzdizanja (al
istiwa). Meu kasnijim e'arijama ima i
onih koji znaenje navedenih atributa
preputaju Uzvienom Allahu, i da je to
obaveza koju nalae vjerovanje da je Allah
ist od svakog nesavrenstva ( at-tanzlh).
E'arije ne samo da u prenesenom znaenju
interpretiraju (at-ta'wil)* ajete u kojima su
spomenuti atributi, nego sve vie i ostale
tekstove, ukljuujui i veinu tekstova koji
govore o vjerovanju (al-Iman), naroito u
vezi sa potvrdom da se ono poveava i
smanjuje. Isti je sluaj i sa tekstovima koji
govore o nepogreivosti vjerovjesnika. Za
razliku od njih, sljedbenici sunneta i
dema'ata sve tekstove vjerozakona potvr
uju, bez ikakve njihove interpretacije u
prenesenom znaenju - u smislu da ih ne
iskrivljuju, niti njihovo znaenje preputaju
(at-tafwl,d)* Allahu - bez obzira da li se
odnose na atribute ili na neto dmgo.
* E'arije u svome vjerovanju stoje
izmeu murdija (al-murgi'a)* koje smatraju
da je za ispravno vjerovanje dovoljno
izgovoriti rijei kelimei-ehadeta bez djela
kao praktine potvrde takvog vjerovanja,
i izmeu dehmija (al-gahmiyya)* koje
smatraju da je za ispravno vjerovanje
dovoljna njegova potvrda srcem. tavie,
jedan od savremenika ejh Hasan Ejjub
smatra da je onaj ko vjerovanje potvrdi
srcem kod Allaha spaen, ak i u sluaju da i
ne izgovori rijei kelimei-ehadeta. (Vidi:
Tabslt al-'aqa'id al-is/amiyya, str. 29-32.) Takvom
miljenju naginje i el-Bo.ti (Vidi: Kubra al
yaqlniyya~ str. 196.) Ovo je u suprotnosti sa
uenjem sljedbenika sunneta i dema'ata
koji kau da vjerovanje (al-Iman) u sebi
podrazumijeva rijei, djela i uvjerenje, i u
suprotnosti sa mnogobrojnim tekstovima
Kur'ana u koje spada i sljedei ajet: Misle li
oni koji ine zla djela da emo s njima
postupitijednako kao sa onima koji vjeruju i
dobra cfjela ine, da e im ivot i smrt biti
isti? Kako loe rasuuju! (Al-Gatiya, 21.)
Prema tome, kada bi bilo kao to oni
misle, i sam Iblis bi bio spaen dehen
nemske vatre, jer je i on u sebi, srcem,
potvrdio da vjeruje, kao i Vjerovjesnikov,
sallallahu alejhi ve sellem, amida Ebu
IDEOLOKE SEKTE U ISLAMU
Talih, i ne bi bilo potrebe da Vjerovjesnik,
sallallahu alejhi ve sellem, toliko insistira
na izgovaranju rijei kelimei-ehadeta i
potvrde jezikom i djelima da nema boga
osim Allaha i da je Muhammed Allahov
poslanik itd.
* Isto tako, e'arije su krajnje neodreeni
i u svome miljenju o torne ko se sve moe
smatrati nevjernikom (at-takflr)*, pa as
tvrde da nikoga ne smatraju nevjernikom,
as da nevjernikom smatraju onoga ko
smatra njih, as govore o stvarima koje za
sobom povlae nevjerstvo i novotarije, a as
o stvarima koje ne povlae. Tako npr.
smatraju nevjernikom onoga ko potvruje
da je Allah visoko Svojim Biem (al
uluwW) ili onoga ko doslovno (u vanjskom
znaenju) shvaa pojedine tekstove Kur'ana
i Sunneta, jer kau: "Shvaanje tekstova po
njihovom vanjskom znaenju spada u
temelje nevjerstva."
Za razliku od njih, sljedbenici sunneta i
dema'ata (ahi as-sunna wa al-ffama'a)*
smatraju da je proglaavanje nekoga nevjernikom
iskljuivo Allahovo pravo, te da se takvim
imenom moe zvati samo onaj ko ga po
propisima vjerozakona zasluuje, te da se ne
treba kolebati u nazivanju takvim imenom
onoga ije se nevjerstvo, ispunjenjem svih
uvjeta i prestankom svih smetnji za takvo
neto, nedvosmisleno dokae.
* E'arije smatraju da Kur'an nije
Allahov govor u pravom smislu ( 'ala al
l;aqiqa) nego Njegov duhovni govor
(kalamullah an-na/Si), te da su sve (nebeske)
Knjige, ukljuujui i Kur'an, stvorene. U
tom smislu, autor djela al-Gawhara- u svom
bezuspjenorn pokuaju da pomiri uenje
sljedbenika sunneta i dema'ata (ahi as
sunna w.:1 al-gama'a)*, s jedne, i mu'tezilija
s druge strane - kae: "Za Kur' an se ne
moe r,ei da je stvoren, osim (radi
pouavanja) (maqam at-ta 'lim)." Za razliku
od njih, sljedbenici sunneta i dema'ata
vjeruju da Allahov govor nije stvoren i da
Uzvieni Allah govori govorom koji uju
meleki i za koji se sigurno zna da su ga uli
Dibril i Musa, a.s., te da e ga na Sudnjem
danu uti sva Allahova stvorenja. U tom
Poglavlje3
smislu su i rijei Uzvienog: Ako te neki od
mnogoboaca zamoli za zatitu, ti ga zatiti
da bi sasluao Allahove rijei (At-Tawba, 6.).
* Po e'arijama vjerovanje (al-iman) i
pokornost (at-ta'a) se postiu uz Allahovu
pomo, a u nevjerstvo (al-kuff)* i nepokornost
(al-ma '~iya) se zapada zbog ostavljanja na
cjedilu i izostanka Njegove pomoi. Po
E'arijevu miljenju Boija pomo (at
tawfiq) je davanje sposobnosti za pokornost,
a izostanak pomoi ( al-!Ju~iin) davanje
sposobnosti za nepokornost. Po nekim
E'arijevim sljedbenicima "Boija pomo je
olakavanje naina da se uini dobro, a
izostanak Njegove pomoi, obrnuto."
* Sve to postoji trebalo bi da se moe
vidjeti. Uzvieni Allah postoji i trebalo bi da
se, kad-tad, mogne vidjeti. U Kur'anu je
spomenuto da e ga vjernici vidjeti na
onome svijetu. U tom smislu su i rijei
Uzvienog: Toga dana e neka lica blistava
bia: u Gospodara svoga e gledati (Al
Qiyama, 22.-23.) Meutim, e'arije ne
dozvoljavaju mogunost da se pod spome
nutim vienjem podrazumijevaju: strana,
mjesto, oblik, susret i kontakt, jer je to po
njima apsurdno, ime oni, zapravo, negiraju
Allahovu uzdignutost (da je iznad stvorenja
uluwW), stranu, pa ak i samo Njegovo
vienje. U svom objanjenju vienja, er
Razi se pribliava shvaanju mu'tezilija i
smatra da se pod tim misli na dodatno
spoznajno otkrovenje.
* Dokaze o vjerovjesnitvu (an
nubuwwa)* e'arije svode na uda (al
mugizaf)*, tj. uda koja su natprirodne
pojave, ime se u tom pogledu pribliavaju
uenju mu'tezilija, iako se od njih razlikuju
u nainu njihovog dokazivanja istinitosti
vjerovjesnika. Za razliku od njih, ogromna
veina uenjaka sljedbenika tradicije
(sunneta) smatra da su dokazi vjerovjesnitva
(an-nubuwwa)* mnogobrojni i da meu njih,
izmeu ostalog, spadaju i uda (al-mu 'giza~).
* E'arije vjeruju da je poinilac
velikog grijeha ( al-kabira)* koji sa ovoga
svijeta ode bez pokajanja, prepuU:n AllabMml
sudu koji mu, iz Svoje milosti, ako bude
15
Poglavlje3
htio, moe oprostiti, ili Vjerovjesnikovom
(an-nabiyj)*, sallallahu alej hi ve sell em,
zauzimanju za njega (a-ata'a). U tom
pogledu e'arije se slau sa uenjem (al
ma(/hab)* sljedbenika sunneta i dema'ata
(ahi as-sunna wa al-gama'a)*.
* E'arije vjeruju da ovjekova mo
(qudra) nema nikakva utjecaja na ono to je
sudbinom odreeno da e se desiti, niti na
kvalitativne osobenosti onoga to e se
desiti, te da se sve odvija po unaprijed
odreenom Allahovom zakonu. Prema tome,
zato to je nastalo po Boijem odreenju,
djelo je po stvaranju (!Jalqan) Allahovo, a po
stjecanju (kasban) ovjekovo zato to se
deava u skladu s njegovom moi.
Istraivai su ovu E'arijevu teoriju o
"stjecanju" (al-kasb) ubrojali u jednu od
mnogobrojnih apsurdnosti 'ilmu-1-kelama
tako da je zbog svoje tajnovitosti i nejasnoe
prela u poslovicu "Tajnovitiji od el
E'arijeva stjecanja" (A!Jta min kasb al
A'ari). E'arijev uenik Imam al-Haremejn
je napustio ovo njegovo miljenje i sloio se
sa uenjem sljedbenika sunneta i dema'ata.
tavie, u svome djelu al-/bana i sam E'ari
je odustao od ovoga svoga miljenja.
* E'arije nijeu potrebu navoenja
mudrosti i objanjavanja uzroka apsolutno
svih Allahovih djela. Meutim, oni,
istovremeno, kau da je Allah svakom
vjerovjesniku dao uda (mugizat) radi
dokazivanja da je on, zaista, vjerovjesnik.
Na taj nain oni dolaze u proturjenost
izmeu onoga to nazivaju nijekanjem
mudrosti i svrsishodnosti s jedne i izmeu
Allahova potvrivanja Poslanika (ar-rasu/)*,
sallallahu alejhi ve sellem, sa nadnaravnim
udima (al-mu gizat) da bi se izmeu njega i
proroka podvukla razlika s druge strane.
* E'arije se u svom uenju slau sa
sljedbenicima sunneta i dema'ata po pitanju
vjerovanja u stvari vezane za berzah i onaj
svijet, kao to su: ponovno proivljenje
nakon smrti i okupljanje na Sudnjem danu
(al-I;ar wa an-nar), vaga, Sirat-uprija,
zauzimanje, Dennet, Dehennem itd., jer su
to stvari o kojima je obavijestio istinoljubivi
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i jer ih
76
IDEOLOKE SEKTE U ISLAMU
podravaju tekstovi Kur'ana i Sunneta. Zato
su ove stvari i svrstali u onu grupu pitanja u
koja se vjeruje na osnovu onoga to se o
njima iz tekstova objave samo uje.
* Isto tako, e'arije se sa njima (tj.
sljedbenicima sunneta i dema'ata) slau i
po pitanju drugova Allahovog Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem, redoslijedu
dolaska na vlast etverice prvih halifa, te u
svome vjerovanju da su svi njihovi
meusobni nesporazumi bili usljed greaka i
samostalnog miljenja. Zbog svega toga, ne
dozvoljavaju nikakvo prigovaranje niti bilo
kakvo vrijeanje bilo koga od njih, jer
vrijeanje moe biti samo: ili nevjerstvo, ili
novotarija, ili grijeh. Vjeruju da pravo na
hilafet (vlast) imaju oni koji vode porijeklo
iz plemena Kurej, da je dozvoljeno klanjati
za svakim imamom, bio on dobroinitelj ili
grenik, te da nije dozvoljeno ustajati protiv
nepravednih voa (a 'imma al-giii). Pored
ovoga, treba napomenuti da se e'arije slau
sa sljedbenicima tradicije (sunneta) u
pitanjima vezanim za obrede (al'ibadat)
meusobne odnose (al-mu 'lim alat).
* Pored toga to se estoko suprotstavio
mu'tezilijama i, u pobijanju njihovih sumnji,
pribjegao korienju istih njihovih 'ilmu-1
kelamskih metoda, el-E'ari se suprotstavio
i uenju filozofa, karamita, batinija (al
ba{niyya)*, rafidija ( ar-rawafi(i)* i ostalim
sljedbenicima pokvarenih prohtjeva i zalu
talih frakcija.
* U svom djelu "Pojanjenje temelja
vjere" (al-/bana 'an U$ul ad-diyiina),
najvjerovatnije i posljednjem djelu koje je
napisao/ el-E'ari odustaje od mnogih
svojih miljenja koja je temeljio na 'ilmu-1
kelamu i u potvrdi Allahovih atributa i
njihovom neinterpretiranju staje uz miljenje
1
To potvruju: el-Hliftz b. 'Aslikir u svome djelu
Tabyin kk/b al-muftari na str. 136. i el-Hafiz el
Bejheki u svojoj knjizi al-I'tiqiid, na str. 96. i 109.
Pored toga, to potvruje i nekoliko ozbiljnih studija
koje su na ovu temu napisali brojni istraivai.
Meu njima spomenut emo studije pod naslovom
aJMagiihib al-islamiyya od el-Bervija (Vidi str, 518.)
i Muqaddima al-ibiina od Feukijje Muhammeda
(Vidi str. 27.)
IDEOLOKE SEKTE U ISLAMU
sljedbenika prvih generacija muslimana. U
tom smislu on kae: "Rijei koje izgovaramo i
vjera koju ispovijedamo je pridravanje
Knjige naeg Uzvienog Gospodara, Sunneta
naeg Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve
sell em, i onoga to se od ashaba, tab i 'ina i
imama hadisa prenosi. Mi se toga vrsto
drimo. Zatim miljenja Ehu 'Abdullaha
Ahmeda b. Muhammeda b. Hanbela- Allah
ozario njegovo lice, visoko uzdigao njegov
poloaj i obilato ga za njegov trud nagradio
- suprotstavljajui se svakom drugom
oprenom miljenju, jer je on estiti Imam i
savreni voa preko koga je Allah pokazao
istinu i odgnao zablude sumnjiavih, neka se
Allah smiluje velikom, slavnom, uvaenom
i estitom Imamu!"
* Iako je u vjerskom ivotu islamskog
svijeta E'arijeva kola miljenja jo uvijek
dominantna, ona je, kako kae ejh Ebu
Hasan en-Nedevi: "Izgubila svoju nekadanju
ivost i ideoloku aktivnost i u posljednje
vrijeme, sa pojavom znakova oronulosti i
zamora, naglo smanjila svoju produktivno st."
Zato?
Zato to je val oponaanja i slijepog
slijeenja zapljusnuo uenike ove kole
do te rr0ere da je 'ilmu-1-kelam postao,
gotovo, jedina njihova disciplina koja se s
generac~je na generaciju prenosi bez
uvoenja ikakvih novina u nainu njegova
izuavanja.
Zato to su u 'ilmu-1-kelam uvedeni
filozofski (al-falsafa)* termini i filozofski
nain dokazivanja, to se, s obzirom da
ne vode apsolutno sigurnoj spoznaji,
negativno odrazilo na razvoj islamske
misli. Poslije toga, zbog utjecaja filozofije
na nju (uprkos tome to to njeni
sljedbenici ne priznaju), e'arijska kola
nije vie onako kako treba predstavljala
metod sljedbenika sunneta i dema'ata
(ahi as-sunna wa al-gama'a)*. ak i za
samog Gazaliju koji je u svojoj knjizi
"Zabluda filozofa" ( Tahafut al-fa/asifa)
estoko napao filozofe, njegov uenik el
Kadi b. el-'Arebi kae: "Na ejh Ebu
Hamid bio se uvukao u same stomake
filozofa. Kasnije je iz njih htio izai, ali
.. mogao. ''
mJe
Poglavlje3
Imam Ibn Tejmijja suprotstavio se
svim islamskim kolama za koje je smatrao
da su skrenule sa linije Kur'ana i Sunneta,
ukljuujui meu njima i e'arije, posebno
one iz kasnog perioda. Uinio je to u svojoj
knjizi "Odstranjivanje proturjenosti izmeu
razuma i tradicije" (Dar' ta 'aru(i al- 'aql wa
an-naql) u kojoj je opovrgnuo njihova 'ilmu
1-kelamska shvaanja, objasnio njihove
pogreke i dokazao da je metod Kur'ana i
Sunneta jedini sigurni metod spoznaje
sutine uenja o Jednom Bogu (at-tawl;id),
Njegovim atributima i ostalim pitanjima
vjerovanja.
Akaidski i idejni korijeni:
* Kao to smo, u shvaanjima Ebu el
Hasana el-E'arija u drugoj njegovoj fazi,
vidjeli, islamsko vjerovanje onakvo kakvo
je u Kur'anu i Sunnetu, po metodu Ibn
Kullaba, je osnov u njegovim 'ilmu-1
kelamskim razmiljanjima koja se podudaraju
sa sudom razuma (al- 'aql)*.
* Imami e'arijske kole, poslije Ebu
el-Hasana el-E'arije potpali su pod utjecaj
nekih od dehmijskih ( al-ffahmiyya)* ideja
i shvaanja u vezi sa irdaom 1 (al-irga')*
i liavanjem (at-ta'til)*, kao i pod utjecaj
mu'tezilija i filozofa u negiranju nekih
atributa, iskrivljavanju ( tal;rifj* tekstova,
negiranju atributa visine (al- 'uluww) i
antropomorfnih atributa2 (8$-~iflit al-!Jabariyya).
Isto tako, oni su po pitanju Boijeg
odreenja ( al-qadar)* potpali pod utjecaj
determinizma (al-gabriyya) *.
* Gore navedeno ne znai da e'arije
istovremeno nisu bili i pod utjecajem uenja
sljedbenika sunneta i dema'ata (ahi as
sunna wa al-gama'a)* u pitanjima u kojima
su se sa njima slagali.
1
Vjerovanje sekte murdija da djela ne ulaze u iman.
2
Allahova svojstva o kojima smo obavijeteni
Kur'anom i Sunnetom kao to su ruka, lice, oi,
stopalo i sl.
77
Poglavlje3
Rairenost i centri utjecaja:
Uenje E'arijeve kole (al-ma{/hab)*
najvie se proirilo u doba vladavine velikog
vezira Nizamu-1-mulka koji je u vjerovanju i
sam bio e'arija i ovjek ija se rije u
itavoj seldukoj imperiji sluala. U njegovo
doba e'arijska kola akaida bila je gotovo i
slubena kola koja je uivala podrku i
zatitu drave.
irenju e'arijske kole akaida znatno su
doprinijele kole "Nizamije" u Bagdadu i
Nejsaburu kojima su upravljali pioniri
e'arijskog uenja. kola "Nizamija" u
Bagdadu (al-mac/rasa an-ni,?amiyya) u to
doba bila je najvei islamski univerzitet u
cijelom tadanjem islamskom svijetu. E'arijsko
uenje prihvatili su i radili na njegovom
irenju muvehhidaski vladar Mehdi b. Tflmert,
zatim Nuruddin Mahmud Zenki i Sultan
Salahuddin el-Ejjubi. Pored njih, e'arijsko
uenje prihvatila je i veina islamskih
uenjaka, a posebno islamski pravnici afijskog
i malikijskog mezheba, pogotovo oni iz
kasnijeg perioda. Zbog svega navedenog,
e'arijska kola akaida proirila se irom
islamskog svijeta. Ova akaidska kola jo je i
dan-danas ubjedljivo najdominantnija u
veini islamskih zemalja gdje imaju svoJe
mnogobrojne kole i univerzitete.
Iz navedenog se vidi:
Da su e'arije islamska akaidsko
'ilmu-1-kelamska kola koja se pripisuje
drugoj fazi Ebu el-Hasana el-E'arije u kojoj
se poeo suprotstavljati mu'tezilijama i
pozivati na pridravanje Kur' ana i Sunneta
na nain kako je to zastupao Ibn Kullab.
Ova kola razumom (bi al- 'aqf)* dokazuje
samo sedam Boijih atributa i to: ivot
(al-/Jaya), znanje (al- 'I1m), mo (al-qudra),
volju (al-irada), sluh (as-sam'), vid (al
ba~ar) i govor (al-ka/am). O jednom
atributu, i to vjenom ivotu (al-baqa)
postoji neslaganje, dok atribute koji su
vezani za Allahovu volju (ar-n{lii), ljutnja
(al-gaflab), radovanje (al-fara/J), dolaenje
(al-magi') i silaenje ( an-nuziil) negiraju.
to se, pak, tie antropomorfnih atributa
( ~-~iflit al-!Jabariyya), oni ih: ili interpretiraju
u prenesenom znaenju ili njihovo znaenje
preputaju Uzvienom Allahu.
78
IDEOLOKE SEKTE U ISLAMU
Da e'arije iz kasnog perioda ove
kole zastupaju i neka miljenja koja
odudaraju od uenja sljedbenika sunneta i
dema'ata (ahi as-sunna wa al-gama'a)*.
Tim i slinim miljenjima se suprotstavio
ejhu-1-Islam Ibn Tejmijja, naroito onima
koji se odnose na polje vjerovanja, potvrujui
da je nain na koji su Kur'an i Sunnet shvaali
i razumijevali asni preci iz ranih generacija
Islama, jedini sigurni nain spoznaje i dolaska
do pravog smisla uenja o vjerovanju u
Jednog Allaha (at-taw}Jld), Njegove atribute
i ostalo to se pod pojmovima vjerovanje
(al- 'aqlda) i vjera (ad-din) podrazumijeva.
Da, openito uzevi, e'arijska kola
akaida pripada uenju sljedbenika sunneta i
dema'ata (ahi as-sunna wa a!-gama'a)*
za razliku od haridija (al-!Jawarig), i'ija
(a-l'a)* i mu 'tezilija (al-mu 'tazi1a).
Da su e'arije, a naroito prve e'arije
iz Iraka, kao to su: Ehu el-Hasan el-E'ari,
el-Bahili, Ibn Mudahid, el-Bakilani itd.,
blii sunnetu i istini od filozofa, mu'tezilija,
pa ak i horasanskih e'arija, kakav je npr.
bio Ebu Bekr b. Fevrek, i da im se mora odati
duna zahvalnost za njihove stavove u
odbrani tradicije i istine od nastranih uenja
batinija (al-batiniyya)*, rafidija (ar-rafi(ia)*
i filozofa (al-falasifa). Oni su imali svake
pohvale vrijednu ulogu, ne samo u razot
krivanju batinija i raskrinkavanju njihovih
tajni, nego i u otupljivanju moi mu'tezilija i
dehmija (al-gahmiyya)*.
Da su e'arije, kako kae ejh Ibn
Tejmijja, odigrale dvostruko pozitivnu
ulogu "jednu to je njihovo uenje bilo u
skladu sa sunnetom i hadisom i drugu to
su se, dokazujui proturjenost njihovih
argumenata, estoko suprotstavili svima ije
je uenje bilo u suprotnosti sa sunnetom i
hadisom." On dalje nastavlja i kae: "Ima i
onih koji im prigovaraju da su u svome
'ilmu-1-kelamu uveli izvjesne inovacije
(al-hida')* i nepotrebno puko naklapanje
(al-bati/), a najbolje su stvari one koje su
umjerene.'~ (Vidi: Dar' at-ta'aru<;l, Svezak II, str.
102.-103.). U svome djelu an-Nubuwwat on
kae: "...jer, ako su neto u svome miljenju
i pogrijeili, nakon to su se prethodno svim
silama trudili da dou do najboljeg rjeenja
IDEOLOKE SEKTE U ISLAMU
(al-igtihiid), to im je oproteno." (Vidi: str. 220).
I konano, u svome djelu Dar' at-ta 'iirud on
kae: "Svakome od ovih duguje se v~lika
zahvalnost za njegov trud u podupiranju
Islama i suprotstavljanju onima koji su se
suprotstavljali onome to je donio Allahov
Poslanik. Zato neka im je jo jednom hvala
za sav njihov trud i rad u okviru pokornosti
Allahu i Njegovu Poslaniku, sallallahu alejhi
v e sell em, i za pokazivanje pravog znanja...
iako niko od ovih, pa ni onih koji su od
njih bolji, nije poteen pogreaka u
pojedinim pitanjima." (Vidi: Dar' at-ta'aruc;i,
Svezak VIII, str. 275).
Bibliografija:
a) Izvori e'arijske kole akaJda: Asiis at
taqdis, Fabruddin ar-Razi; a-iimil, Imam al
I:Iaramayn Abu al-Ma'iili al-Guwayni; al-Iriid 1lii
qawati' al-adJJla fi U$111 al-i'tiqad, Imam al
I:Iaramayn Abu al-Ma'ali al-Guwayni; ar-Risala a/
laduniyya min magmli 'a al-Qu$lir al-A wall,
Abu I:Iamid al-Gazali; al-In$af fima yagliZ al
i'tiqadubl1 wa Ja yagliz a/-gahl bih!, al-Qac;ii
Abu Mul:lammad b. at-Tayyib al-Baqilani; Lam' a/
adilla fi qawa'd 'aqa'ld ah/ as-sunna wa al
gama'a, Abu ai-Ma'ali al-Guwayni; ari; a/
Baglir1 'ala al-gawhara, ai-Bagflri; Tabs!{ a/
'aqa'Jd al-isliimiyya, I:Iasan Ayynb; Allah
galla ga!aluhli, Sa'id I:Iawa; Arkan al-iman,
Vehbi Sulayman Gawgi; Kubra al-yaqiniyyat,
Mul:lammad Sa'id Ramac;ian al-Buti;
b) Ostali izvori al-/bana fi usli/ ad
diyana, Abfl ai-I:Iasan al-A'ari; Maqfflat a/
isliimiyyfn wa l/}tllaf al-mu$allin, Abn ai
I:Iasan ai-A'ari; arl;l U$111 i'tiqad ahi as-sunna
wa al-gilma 'a, Abn al-Qa.sim Hibatullah b. ai
I:Iusayn b. Manl?flr at-Tabari al-Lalkani; Siyar
a 'lam an-nubala', ac;i-J;)ahabi; Dar' at-ta 'amd
al- 'aql wa an-naqf, Ibn Taymiyya; al- 'Aqida
at-tadmuriyya, Ibn Taymiyya; al'Aqida al
a$fhaniyya, Ibn Taymiyya; al'Aqida al
Wii$i{iyy.q, Ibn Taymiyya; a$-$itat al-iliihiyya
fi al-kitlib wa as-sunna an-nabawiyya, dr.
Mul:lammad Aman b. 'Ali al-Gami; Manhag a/
Aa'ira fi al- 'aqTda, Safar al-I:Iawali; Mawqif
Ibn Taymiyya min al-Aa'ira, dr.
'Abdurrat.man ~alil:l al-Mal:lmud; Manhag ahi as
sunna wa al-gama'a wa manhag al-Aa'ira,
Ijalid b. 'Abdullatifb. Mul:lammad Nur.
Poglavlje 3
8. Maturidije
Definicija:
Maturidije ( al-maturidiyya) su sljedbenici
ortodoksne skolastike kole u Islamu iji
je osniva bio Ebn Mensnr el-Maturidi.
Zasnovana je na korienju racionalnih
dokaza i 'ilmu-1-kelamske argumentacije u
pobijanju svojih protivnika: mu'tezilija,
dehmija (al-gahmiyya)* i drugih, u cilju
dokazivanja istina vjere (l;laqa'iq ad-din)
i islamskog vjerovanja (al- 'aqida al
islamiyya).
Nastanak i najznaajnije linosti:
Maturidije su, kao teoloka kola 'ilmu
1-kelama, prole kroz nekoliko faza svoga
razvoja. Ovo ime dobila je, tek, nakon smrti
svoga osnivaa, isto kao i e'arijska kola,
koja se proirila, tek, nakon smrti Ebn el
Hasana el-E'arije. Razvoj maturidijske
kole moe se, ukratko, podijeliti u sljedee
etiri faze:
* Fazu utemeljenja (od ... do 333/945.
god.) poznatu po unim raspravama sa
mu'tezi lij ama. Peat ovom periodu dao je:
Ebli Mensfir el-Maturidi (umro
333/945. god). Njegovo puno ime je
Muhammed b. Muhammed b. Mahmnd
el-Maturidi es-Sernerkandi. Nadimak el
Maturidi dobio je po mjestu roenja Maturid,
u blizini Sernerkanda u Transoksaniji. Ne
zna se tano godina njegova roenja. Isto
tako, ne zna se gotovo nita o njegovu
djetinjstvu, jer izvori koji ga spominju
turo govore o njegovu ivotu, ne
spominjui ni ko su mu bili uitelji, ni pod
ijim se utjecajem kolovao. ture su
vijesti i o njegovim uiteljima. Jedan od
rijetkih koji se spominje je Nusajr (po
nekima Nasr) b. Jahja el-Belhi od kojeg
je nauavao islamsko pravo hanefijskog
mezheba ( 'ulllm al-fiqh) i skolastiku teologiju
( 'ullim al-kaliim)*.
Maturidije i njihovi simpatizeri dali
su mu vie nadimaka, po emu se vidi da je
kod njih bio cijenjen i uivao veliki ugled.
Najpoznatiji su mu nadimci Imam al-huda
(Voa pravog puta) i Imam al-mutakallimin
(Voa uenjaka 'ilmu-1-kelama).
79
Poglavlje3
'Abdullah el-Mera'i u svojoj knjizi pod
naslovom al-Fati; al-mubln fi fabaqat al
U$Ofiyyln kae: "Ebn. Mensn.r je bio uenjak
snanih argumenata, sjajan u raspravi sa
protivnicima, izvanredan branitelj vjerovanja
muslimana i estoki napada sumnjiavosti
ateista..." (Vidi: svezak I, str. 193.-194.). ejh
Eho. el-Hasan en-Nedevi u svojoj knjizi
Rigiil al-fikr wa ad-da'wa za njega kae;
"Bio je vrhunski poznavalac svega to je
ljudska misao dala. Odlikovao se
otroumnou, genijalnou, bistrinom i
upuenou u razne znanstvene discipline."
(Vidi: str. 139.). U svojoj drugoj knjizi pod
naslovom Tarih ad-da 'wa wa al- 'azlma
on mu je dav~o prednost i nad ejhorn
Ebtl el-Hasanom el-E'arijom. (Vidi: Svezak
l, str. 114.-115.).
Ebii Mensfir el-Maturidi bio Je
savremenik Eho. el-Hasana el-E'arije i
svjedok estokog sukoba izmedu sljedbenika
tradicije (ahi as-sunna) i 'ilrnu-1-kelarna
(ahi al-ka/am), rnu'tezilija i ostalih. U tim
napadima na mu'tezilije i ostale protivnike,
uestvovao je i sam el-Maturidi, ali na
drugaiji nain (minhagy* od onoga na koji
je na ~jih napadao el-E'ari. Iako su ti
njihovi napadi imali sline rezultate,
historijski izvori ne spominju da su se njih
dvojica ikada sreli niti da je izmedu njih
postojala razmjena bilo kakvih informacija,
pa ak ni knjiga.
Ebii Mensiir el-Maturidi - Allah mu
se smilovao - je umro 333/945. god. i
pokopan je u Semerkandu. Napisao je
brojna qjela iz oblasti usuli-fikha (U$01 al
fiqh) i tefsira. Medu njegova najpoznatija
pisana djela spada djelo pod naslovom
Ta 'wllat ahi as-sunna ili Ta 'wllat al-Qur'an
u kome je tumaio kur' anske tekstove, s
posebnim osvrtom na ajete u kojima se
govori o Allahovim atributima koje je, po
ugledu na dehmije (gahmiyya)*, interpretirao
u prenesenom znaenju. Iz oblasti 'ilmu-1
kelama mu je najpoznatije djelo Kitab at
taw/;lld u kome je iznio svoje 'ilmu-1
kelarnske teorije i objasnio svoje shvaanje
najvanijih pitanja vezanih za vjerovanje
(al-masii'il al-i'tiqiidiyya). Pod izrazom at
taw/;lld u spomenutom djelu podrazumijevao
80
IDEOLOKE SEKTE U ISLAMU
je jednou Stvoritelja (tavl}Jd al-biiliqiyya),
jednou Gospodara ( tavi}ld ar-rubobiyya) i
djelimino jednou imena i atributa ( tawl}ld
al-asma' wa 8$-$if8t) i to, i ovdje po ugledu
na dehmije, uz liavanje mnogih atributa
(at-ta 'tl/)*, pod izlikom dokazivanja da je
Allah slobodan od svakog nesavrenstva
(at-tanzlh)* i negiranja Njegovog poreenja
sa bilo kirn ili im od Njegovih stvorenja
(at-tablh)*, ime je postupio drugaije nego
to su postupali asni preci. Njemu se
pripisuje i jedan komentar na Ebn. Hanifino
akaidsko djelo al-Fiqh al-akbar. U pobijanju
rnu'tezilija, napisao je djelo Radd al-U$01 al
lJamsa, u pobijanju rafidija ( ar-rawafi9)*
Radd kitab al-amama fiba '{i ar-rawafi{i te
u pobijanju kararnita ar-Radd 'ala furO'
ma(/hab al-qariimita.
* Drugu fazu ili fazu fonniranja: (od
333/945. do 500/1106. god.) koja je bila
obiljeena peatom Maturidijevih uenika i
onih koji su, poslije njega, bili pod njihovim
utjecajem. U tom periodu su se maturidije i
formirale kao zasebna akaidska kola. Ona
se prvo pojavila u Semerkandu, gdje su
~eni sljedbenici radili na irenju ideja svoga
prvog ejha i imama - utemeljivaa, branili
njegove ideje i pisali djela, slijedei u fikhu
mezheb Imama Ebii Hanife. Zbog toga se,
vie nego u drugim, u tim oblastima
rnaturidijsko uenje tako rano i proirilo.
Medu najistaknutija imena maturidijske
kole toga vremena spadaju: Ebii el-Kasim
Ishak b. Muhammed b. Isma'il el-Hakim es
1
Sporno je da li je, zaista, autor ovog komentara el
Maturidi, tim prije to ni izvori koji ga spominju niti
katalozi autora ne upuuju na el-Maturidija kao
autora. Njegovo autorstvo spomenute knjige pobijaju
brojni istraivai i orijentalisti, meu njima i A.J.
Wen~inck u sv~ioj_ knjizi The Muslim Creed na ~tr:
122. 1 13., kao 1 SeJh Muhammed Ebu Zehre u svoJOJ
knjizi Tlfrib al-mafhib al-islamiyya na str. 175.-176.
Osvrui se na el-Maturidija, el-Kevseri u uvodu
svoje knjige al- 'Alim wa al-muta 'allim navodi da se
vie primjeraka spomenute knjige u rukopisu nalazi u
Egipatskoj nacionalnoj biblioteci "Dar al-kutub al
mi~riyya"- u kojima se ona nedvosmisleno pripisuje
Ebu el-Lejsu Nasru b. Muhammedu b. Ahmedu,
poznatom semerkandskom pravniku (al-faqdz as
samarqandJj. Na to upuuje i navod sa str. 25.
spomenutog djela, gdje doslovno stoji: "yaqlll al
mu'allif: Qala al-faqih Abu al-Uy!, rab.imahullah...
IDEOLOKE SEKTE U ISLAMU
Semerkandi (umro 342/953. god.), zbog svojih
mnogobrojnih mudrosti i vazova, poznat
pod nadimkom Ebu el-Kasim el-Hakim i
Ebu Muhammed 'Abdul kerim b. Musa b.
'Isa el-Pazdevi (umro 390/1000. god.).
* Zatim je uslijedio nastavak prethodne
faze u kojoj najistaknutija imena maturidija
predstavljaju:
Ebil el-Jusr el-Pazdevi, (roen 421
/1030., umro 493/1100. god.). Puno ime mu
je Muhammed b. Muhammed b. el-Husejn
b. 'Abdulkerim. Nadimak Pazdevl po
mjestu koje se zove Pazdeva ili Pazda.
Pored ovoga, poznat je i pod nadimkom el
Kadi es-Sadr, koji je dobio po tome to je
poslije svoga starijeg brata 'Alija el
Pazdevija preuzeo ulogu ejha hanef~skog
mezheba.
Ebu el-Jusr el-Pazdevi je islamske
discipline uio od svoga oca, a ovaj opet od
svoga djeda 'Abdulkerima, koji je bio
uenik Ebu Mensnr el-Maturidije. Izuavao
je filozofska djela el-Kindija i drugih
filozofa, kao i djela mu'tezilijskih autora
kao to su bili: el-Deba'i, el-Ka'bi, en
Nizam itd. Kasnije je, u vezi sa tim
knjigama, izjavio: "Nije dozvoljeno ni
dodirnuti ili pogledati u takve knjige, kako
se ne bi pojavila sumnja i dolo do slabljenja
vjerovanja." Ipak, nigdje nije spomenuo da
ih je dodirivati novotarija (al-bid'a)*. Pored
spomenutog, proitao je i bio dobro upoznat
sa el-E'arijevim djelima i izjavio da ih je,
nakon upoznavanja sa odreenim grekama
u njima, dozvoljeno itati. Takoer je bio
dobro upoznat sa el-Maturidijevim djelima
at-Ta 'wilati at-Tawl;ld Budui da mu se el
Maturidijevo djelo at-Tawl;id u pojedinim
svojim dijelovima uinilo zamreno,
preopimo i loe rasporeeno, uzeo je pa ga
preradio, dotjerao i, uz odreene svoje
dodatke, pojasnio u svome djelu pod
naslovom U$01 ad-din.
ejh Ebu el-Jusr el-Pazdevi imao je
mnogo svojih uenika. Medu njima su
najpoznatiji: njegov sin el-Kadi Ebn el
Me'ali Ahmed, Nedmuddin 'Umer b.
Muhamrned en-Nesefi, autor djela af- 'Aqa'id
an-.Nasafiyya i drugi.
Poglavlje3
Ebn el-Jusr el-Pazdevi- Allah mu se
smilovao - umro je u Buhari 9. redeba
493/1100. god.
* Treu fazu (od 500/1106., do 700
/1301. god.) koja je obiljeena brojnim
pisanim djelima i utemeljenjem uenja
maturidijske kole akaida. U ovoj fazi
napisana su mnogobrojna djela i komple
tirana argumentacija maturidijske kole
akaida. U najznaajnije linosti ove faze
razvoja spadaju:
Ebn el-Mu'in en-Nesefi (roen 438
11046., umro 508/1114. god.). Puno ime mu
je Mejmtln b. Muhammed b. Muhammed b.
Mu'temid en-Nesefi el-Makhnli. Nadimak
en-NesefJ dobio je po rodnom Nesefu,
svojevremeno velikom gradu izmeu Amur
darije i Semerkanda, a el-Makhalipo imenu
svoga pradjeda. Meutim, nadimak po
mjestu mu je ostao poznatiji nego po
pradjedu. Osim ovih, poznat je i po nadimku
Sayfa!-l;aqq wa ad-din (Sablja istine i dina).
Iako se Ebn el-Mu'in en-Nesefi ubraja
meu najpoznatije maturidijske uenjake,
niko ko spominje njegovu biografiju ne
navodi nijednog od njegovih uitelja i
ejhova, niti kako je, gdje i od koga stjecao
znanje. Dr. Fethullah Hulejf o njemu kae:
"Imam Ebn el-Mu'in en-Nesefi se ubraja
meu najznaajnije linosti koje su pomogle
maturidijskoj koli da postane ono to jeste.
Ono to meu e'arijama predstavljaju el
Bakilani i el-Gaza1I, meu maturidijama
predstavlja en-Nesefi. Meu njegova
najvanija djela spada knjiga pod naslovom
Tab$ira al-adi/la koja se poslije el
Maturidijeva djela at- Tawl;ld smatra najva
nijim izvorom maturidijskog uenja. tavie,
ono je kao izvor obimnije i iscrpnije i od
samog el-Maturidijeva at-.Tawl;lda tako da
je to apsolutno najopimiji izvor matu
ridijskog uenja. Sam autor je napravio
skraenu preradu spomenutog djela i nazvao
ga at- Tamhld Takoer: je napisao i saeto
. djelo Bal;r aflkaliim u Jq>me se obrauju
pitanja iz oblasti 'ilmii~l~~~lama."
Ebn el-Mu'in en-Nesen - Allah mu se
smilovao - je umro 25. zu-1-hiddeta
508/1114. god. u sedamdesetoj godini ivota.
81
Poglavlje3 IDEOLOKE SEKTE U ISLAMU
Nedmuddin 'Umer en-Nesefi (roen
462/1070. , umro 537/1142. god.). Puno mu
je ime Ehu Hafs Nedmuddin 'Umer b.
Muhammed b. Ahmed b. Isma'n ... b. Lukman
el-Hanefi en-Nesefi es-Semerkandi. Ima vie
nadimaka od kojih mu je najpoznatiji
Nedmuddin. Roen je u Nesefu 461. ili
462. godine.
Imao je mnogo uitelja, po nekima
preko 500, meu kojima su bili najpoznatiji:
Ebu el-Jusr el-Pazdevi i 'Abdullah b. 'Ali b.
'Isa en-Nesefi. On je, takoer, bio uitelj
mnogim uenicima. Napisao je preko stotinu
djela od kojih su najpoznatija: enciklo
pedijsko djelo Magma' al- 'ufam, tefsir
Kur' ana at- Tayslr fi tafslr a/-Qur'iin, komentar
Buharijine zbirke hadisa an-Nagiil; fi ari;
kitiib afJbiir a$-$i/;iif;, te poznato akaidsko
djelo al- 'Aqii'id an-Nasafiyya koje se smatra
jednim od najvanijih uenja maturidijske
kole akaida. To je, zapravo, skraena
prerada djela Tab$ira a/-adilfa koje je napisao
Ebu el-Mu'in en-Nesefi. Osvrui se na
Nedmuddin 'Umer en-Nesefijevu biografiju,
es-Sem'ani kae: "Bio je estit i solidan imam.
Pisao je djela iz oblasti tefsira i hadisa... Kada
sam po~jetio S~merkand nabavio sam vie
njegovih djela. Citajui ih, primijetio sam da
u njima ima mnotvo pogrenih i neosnovanih
pretpostavki, pa sam zakljuio da je i on bio
jedan od onih koji je volio hadis, ali nije
imao dara za njegovo razumijevanje."
Nedmuddin 'Umer en-Nesefi - Allah
mu se smilovao - je umro u Semerkandu
uoi etvrtka 12. dumade-1-ula 537/1142.
god.
* ('etvrtu Jazu, ili fazu irenja (od
700/1301. , do 1300/1883. god.). Ovo je
najzna~jnija faza irenja rhaturidijske kole
akaida i u njoj je ono dostiglo svoj vrhunac,
u prvom redu zahvaljujui pomoi koju su
joj pruali sultani Osmanskog carstva. U
ovom periodu, maturidijsko uenje proirilo
se na istim podrujima na kojima i
Osmansko carstvo, i na istoku i na zapadu,
kako u arapskim, tako i nearapskim
zemljama, Indiji, Turskoj, Perziji i Rumeliji.
U ovom periodu pojavila su se mnogobrojna
slavna pera, poput el-Kemal b. el-Hemmama,
autora djela af-Musiiyara fi af- 'aqii'id al
82
mungiya fi al-ii./;ira koje se jo i danas
izuava na nekim islamskim univerzitetima.
Ovaj period je bio obiljeen bogatom
spisateljskom aktivnou, posebno u oblasti
'ilmu-1-kelama. U njemu su nastala
mnogobrojna originalna djela (al-mutan),
komentari na njih (a-ura.!;), komentari na
komentare (a-ura.f; 'alii a-ura.f;) i glose
na komentare (al-l).awai 'alii a-ura.f;).
Jo i danas na Indijskom potkontinentu
postoje kole koje svoje programe zasnivaju
na maturidijskom uenju. Meu njima su
najpoznatije:
Divebendska i nedevijska kola
(Madrasa Diwaband wa an-Nadawiyya).
Divebendska kola je osnovana 128311886.
god. Polae posebnu panju izuavanju djela
iz oblasti hadisa, kako onih originalnih, tako
i njihovih komentara. Otuda se meu
divebendijama pojavilo dosta imama u
tradicionalnim i racionalnim znanostima
(a 'imma fi af- 'ufam an-naqfiyya wa af
'aqfiyya). Meutim, svi su oni iste sufije
i kod mnogih od njih preovladavaju
mnogobrojne novotarije, posebno u odnosu
prema mezarima. To najbolje potvruje
jedna od najpoznatijih divebendijskih knjiga
o vjerovanju, pod naslovom al-Muhannad
'a/ii al-mutannad iz pera jednog od njihovih
imama po imenu Sejh Ham Ahmed es
Seharnftlri.
Od ove kole se mnogo ne razlikuje
ni nedevifska kola (a/-Madrasa an-Nadawiyya)
iji je program zasnovan na maturidijskom
akaidu.
Bareillijska kola (Madrasa al
Bari/awi), osnovana 1272/1856. godine.
Nazvana je po bareillijskom lideru Ahmed
Rida Han el-Afganiji el-Hanefiji el
Maturidiji, es-Sufi poznatom jo i pod
nadimkom 'Abdulmustafa, umro 1340/1921.
god. (porijeklom iz grada Bareilly u Indiji).
U uenju bareillijske kole zagovaraju se
pojedine novotarije koje predstavljaju
otvoreni irk, kao to je, recimo, propagiranje
oboavanja -mezara umrlih. Pored navedenog
ova kola ispoljava estoko neprijateljstvo
prema divebendijama i optuuju za nevjerstvo
( takfir)*, ne samo njih, nego i sljedbenike
tradicije (ah/ as-sunna)*.
IDEOLOKE SEKTE U ISLAMU
Kevserijska kola, osnovana 1296
1879. god. Naziv je dobila po ejhu
:\fuhammedu Zahidu el-Kevseriji el
erkesiji el-Hanefiji el-Maturidiji (umro
137111952. god.). U uenju ove kole iznose
se teke optube, vrijeanja, pa ak i
proklinjanja najpoznatijih islamskih ue
njaka, dok nekima pripisuju utjelovljenje i
antropomorfizam. Sljedbenici ove kole
mnoga od najpoznatijih djela asnih
predaka, kao to su djela at-Tawhid, al
/bana, a-ari'a a~-$imt al- 'Uluww i druga
iji su autori imami tradicije (a 'imma as
sunna) proglaavaju paganskim ( wa{aniyya)*
a njihovim autorima pripisuju utjelovljenje
(at-tagsim)* i antropomorfizam ( at-tabh)*.
Pored toga u njihovom uenju je naglaeno
izraena sklonost novotarijama (al-hida'*,
\iebotvu (a-irkiyyiU)*, tesavvufu i
,elianju mezara umrlih, sve pod platom
traenja Boije milosti putem posrednika
(ta/;lta s1fiir at-tawassul). Vidi: Ta '/Jqat al
Kawtari 'ala k1tab al-asma' wa a~-~imt od
el-Bejhekija i knjigu Maqa/at a/-Kaw{arf.
Najvanije ideje i ubjeenja:
S obzirom na izvore na kojima zasnivaju
svoje uenje, maturidije temelje vjere ( u~Ol
ad-din) dijele prema izvorima na:
af-iliihiyyat ili (al- 'aqliyyaf) tj. sve
ono to se u prvom redu moe dokazati
razumom (al- 'aql)*, pa tek onda objavom. U
to spada vjerovanje samo u Jednog Allaha i
njegove atribute ( at-taw/;lid wa a~-~imt) i
a.5-ar'iyyat ili (as-sam 'iyyat) tj. stvari
koje su za razum prihvatljive, ali se njim ne
mogu ni dokazati niti pobiti kao to su:
\jerovjesnitva (an-nubuwwat), kaburska
patnja i 8tvari vezane za onaj svijet, s tim da
neki vjerovjesnitva (an-nubuwwat) svrstavaju
u prvu gmpu, tj. u al- 'aqliyyat
U ovakvoj podjeli je vie nego oito
neslaganje sa metodom sljedbenika sunneta
i dema'ata (ahi as-sunna wa al-gama'a)*
kod kojih su izvori uenja iskljuivo Kur'an,
Sunnet i konsenzus miljenja ashaba (igma)*.
Osim toga, sa metodom sljedbenika sunneta
i dema'ata je u suprotnosti i ovakva
maturidijska podjela temelja vjere ( u~al ad
din) na af- 'aqliyyat i as-sam 'iyyat koja je u
Poglavlje3
osnovi pogreno postavljena na temeljima
filozofskog naglabanja da su vjerski tekstovi
(nu~a~ ad-din)* u oprenosti sa razumom.
To je maturidije navelo da pokuaju zauzeti
nekakav sredinji put izmeu razuma i
tradicije, to ih je, opet, primoralo da razum
uvedu na pogreno mjesto koje nije njegovo
polje djelovanja. Sve je to imalo za
posljedicu da izvedu pogrene zakljuke
koji se sueljavaju sa vjerozakonom, pa su
pribjegli: ili, njihovom interpretiranju u
prenesenom znaenju (at-ta 'wil)* i na
pripisivanje znanja o njihovom smislu samo
Allahu (at-tafwJ.d)*. Za razliku od njih, kod
sljedbenika sunneta i dema'ata nema
nikakve oprenosti izmeu zdrava razuma i
vjerodostojne tradicije (predaje).
* Na osnovu gornje podjele, njihov
stav prema tradicionalnim dokazima u
pitanjima vezanim za al-iliihiyyat (ili al
'aqliyyaf) je sljedei:
ukoliko se radi o dokazima iz teksta
Kur'ana ili mutevatir predajom prenesenog
sunneta ( as-sunna al-mutawatira)* koji, po
njihovom miljenju, kao apsolutno potvreni
tekstovi, apsolutno dokazuju odreeno
pitanje, tj. ukoliko su prihvatljivi razumu i
ukoliko se ne kose sa njihovim shvaanjem,
oni ih u potvrivanju vjerovanja navode kao
dokaze. Meutim, ukoliko su takvi tekstovi
apsolutno potvreni, ali su, po njihovom
miljenju, kao dokazi hipotetini, tj. u
oprenosti sa njihovim shvaanjem, onda
kao takvi ne mogu posluiti kao siguran
dokaz. Zbog toga oni pribjegavaju: ili
njihovoj interpretaciji u prenesenom zna
enju, kako bi ih uskladili sa racionalnim
dokazima, ili jednostavno znanje o
njihovom smislu pripisuju Uzvienom
Allahu. Meutim, s obzirom na to da
nemaju jasno izgraeno pravilo kada e
takve tekstove interpretirati u prenesenom
znaenju (at-ta 'wil)*, a kada znanje o
njihovom pravom smislu pripisati Allahu
(at-tafwJ.d)*, i tu su esto neodreeni, tako
jedni daju prednost interpretaciji nad
pripisivanjem znanja o njihovom smislu
Allahu, drugi obrnuto, trei, istovremeno,
dozvoljavaju i jedno i drugo, dok etvrti
smatraju da se interpretacija odnosi na one
83
Poglavlje3
koji su vjeti logici i dedukciji, a pripisivanje
znanja o njihovom smislu Allahu, je pree
za obini svijet.
Ono to bi ovdje trebalo napomenuti
jeste injenica da pojmovi kao to su
hermeneutika ili interpretacija u prenesenom
smislu (at-ta 'wil)* nisu uope bili poznati,
niti u doba Allahova Poslanika, sallallahu
alejhi ve sellem, niti meu prvim i, ujedno,
najboljim generacijama muslimana, nego
da su to inovacije koje su dehmije
(al-gahmiyya)* i mu'tezilije (al-mu'taz1la)*
preuzele od jevreja i krana i unijele ih
u Islam. Interpretira~e u prenesenom
znaenju (at-ta 'wil)* je krivo za sve
novotarije koje su pod tim platom uvedene
u Islam i koje su na sekte i frakcije
rascjepkale jedinstvo islamskog Ummeta.
Kao takvo, ono je gore i opasnije i od samog
liavanja Boga Njegovih atributa (at-ta'til)*,
jer sa sobom, neminovno, nosi opasnost: i
poreenja sa Bogom (at-tabih)* i liavanja jer su hadisi nepobitan dokaz da nisu u
Boga Njegovih atributa (at-ta 'fil)*, s jedne, i
optuivanja Allahovog Poslanika, sallallahu
alejhi ve sellem, za: ili neznanje (al-gahl), ili
prikrivanje i neobznanjivanje onoga to mu
je Allah objavio, sa druge strane.
to :;e, pak, tie pripisivanja znanja o
pravom smislu takvih tekstova Allahu
(at-tafwi{f)*, to je jedna od najgorih i
najopasnijih inovacija u vjeri, jer se to kosi
sa kur' anskim tekstovima koji podstiu na
razmiljanje i jer podrazumijeva optuivanje
vjerovje~mika i poslanika za njihovo nedo
voljno poznavanje Gospodara svjetova.
Ukoliko se, pak, radi o hadisima koji
se prenose preko samo jednog prenosioca
(al;iidit <ll-iif;iid)*, oni smatraju da se takvi
hadisi mogu upotrijebiti samo kao miljenje
(pretpostavka), ali ne i kao sigurno znanje.
Zato po njima u erijatsko-pravnim pita
njima uope i ne postupaju, nego po
pravilima i temeljima koje su sami
ustanovili. to se tie pitanja koja se odnose
na vjerovanje (al- 'aqii 'id), oni ih u njima
uope ne koriste kao dokaz, jer se, po
njihovom miljenju, njima ne moe
dokazivati vjerovanje, ak ni u sluaju kada
ispu~avaju sve uvjete nabrojane u osno
vama fikha ( U$iil al-fiqh)*. Ukoliko se, pak,
84
IDEOLOKE SEKTE U ISLAMU
njihov smisao kosi sa razumom (mubiilafa li
al- 'aql)* i ukoliko se, kao takvi ne mogu
interpretirati u prenesenom znaenju, onda
ih odbacuju pod izgovorom da se radi: ili o
insinuaciji, ili zaboravu ili greki preno
sioca, a ukoliko je njihov vanjski smisao
jasan i konkretan, onda tvrde da se pod tim
mislilo na neto drugo.
Ovo je stav svih maturidija, kako onih
ranijih, tako i onih kasnijih. Pojedine
maturidije, kao to su npr. el-Kevseri i
njegovi istomiljenici divebendije idu dotle
da pobijaju hadiske zbirke, ukljuujui ak i
dvije sahih zbirke (tj. Buharijinu i
Muslimovu) i kritiziraju akidu pojedinih
imama tradicije (hadisa) kao to su:
Hammad b. Seleme koji biljei hadise o
atributima i Imam ed-Darimi 'Usman b.
Se'id, autor Sanena. Ovakvo miljenje je
novotarija koju su u vjeru uvele kaderije
(al-qadariyya)* 1 i mu'tezilije (al-mu'tazila)*
pravu. Ono je u suprotnosti i sa praksom
Allahova Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve
sell em, koji je stranim kraljevima, vladarima
i poglavicama, kao svoje izaslanike, slao
pojedince sa zadatkom da ih pozovu u
Islam. Isto tako, podjela onoga to se
od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve
sellem, prenosi na ono to je preneseno
mutevatir predajom preko vie prenosilaca
(al-mutawiitir)* i ono to je preneseno preko
samo jednog prenosioca (ii/;Jiid)* je neto
to nije bilo poznato ni u doba ashaba ni u
doba tab i 'ina.
Na osnovu takvih shvaanja, ustanovili
su princip obaveznosti spoznaje Uzvienog
Allaha pomou razuma (bi al- 'aql)* i prije
nego to se za Objavu uje. To je, po njima,
prva obaveza svake mukellef (punoljetne i
pametne) osobe, za ije izostavljanje, ne
samo da ne moe biti nikakva opravdanja,
1
Prvi koji je poeo proturati ovakvo shvaanje bio je
Isma'U b. 'Ulejje (umro 218/833. god.) za koga je
Imam ez-Zehebi u svome djelu Mizan al-i 'tidal rekao
da je: "propali dehmija koji je raspravljao o
stvorenosti Kur'ana." (Vidi: Mizan al-i 'tidal, Svezak
I, str. 20) i za koga je, nakon to je sa njim pokuao
raspravljati, Imam afija rekao: "On je potpuno
zalutao."
IDEOLOKE SEKTE U ISLAMU
nego za sobom povlai i kaznu, ak i kada
se radi o onima (koji su ivjeli) prije slanja
poslanika i vjerovjesnika. Sa ovakvim
svojim shvaanjem oni su se sloili sa
miljenjem mu'tezilija koje je oito
pogreno, jer je u oprenosti sa dokazima iz
Kur' ana i Sunneta, koji potvruju da
spoznaju Uzvienog Allaha namee zdrav
razum i ukoravaju onoga ko ju, kao takvu,
odbija prihvatiti. Meutim, nema govora da
takvo odbijanje za sobom povlai kaznu, sve
dok se ne objavi vjerozakon. U tom su
smislu i rijei Uzvienog: A Mi nijedan
narod nismo kazmli dok poslamka nismo
poslali! (Al-Isra', 15.)
Za razliku od njih, sljedbenici sunneta i
dema'ata smatraju da je prva obaveza
mukellef osobe oitovati da nema boga osim
Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik
(ime se ujedno i postaje musliman), te se
odrei od svake druge vjere (ad-din)* koja
se suprotstavlja Islamu. Zato Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada ga
je poslao u Jemen, Mu'azu b. Debelu nita
drugo do to nije ni naredio. Isto tako, kada
su pozivali u vjeru, prvo im su se
vjerovjesnici svojim narodima obraali bile
su rijei: Allahu se klanjajte, vi drugog boga
osim J\!i<~ga nemate! (Al-A'raf, 59.).
Pored navedenog, oni govore o
ljepoti i mnoi razumu dostupnih stvari, jer
se razumom prosuuje koje su sve od njih
lijepe, a koje rune. Meutim, meu sobom
se ne slau oko toga kakav je Allahov sud za
ono ija se ljepota ili runoa spoznala samo
razumom, jer jedni - kao to je ranije reeno
- tvrde da e ljudi biti kanjeni za svoja
runa djela, ak i ako im nije poslan
poslanik, a drugi obrnuto, da nee.
Maturidije, kao i ostale 'ilmu-1
kelamskt~ sekte, smatraju da u jeziku,
Kur'anu i Sunnetu neki izrazi imaju
metaforiko znaenje, tj. da upotrijebljena
rije ima preneseno, alegorino znaenje.
Zbog toga pribjegavaju interpretaciji u
prenesenom znaenju onih tekstova koji bi,
po njihovom miljenju, shvaeni u njihovom
stvarnom znaenju predstavljali prihvaanje
vjerovanja u utjelovljenje ( at-tagsim) i u
antropomorfizam (at-tabih)*. Takvo shvaanje
Poglavlje3
u tom smislu je novotarija i neto sasvim
novo, za to nema nikakve osnove ni u
jeziku, ni u vjerozakonu. Njega ne spominju
ni najpoznatiji lingvisti (a'imma al-luga)
kao to su: el-Ham b. Ahmed i Sibevejh,
niti imami islamskog prava (a'imma al
fi.Jqaha), niti rani teolozi (al-ll$fi]iyy11n al
mutaqaddimD.n).
Pod pojmom monoteizam (at-taw!lld)
maturidije podrazumijevaju: potvrivanje da
je Uzvieni Allah jedan po Svome Biu
( wii!;id fi {!atilu) i da nema Svoje polovine
niti dijela, da je jedan po Svojim atributima
( wal;id fi $i!atilu) i da nema nikoga Sebi
slina, te da je jedan po Svojim djelima
( wal;1d fi a:Falihi) i da nema nikakva
sudruga u stvaranju. Zato maturidije ulau
sve svoje napore u potvrivanju ove vrste
tevhida, jer je Allah, po njima, Jedini koji je
kadar stvoriti iz niega (al-qadir 'ala al
ibtira). U tu svrhu oni koriste racionalno
filozofske dokaze i kriterije koje su prvo
uvele mu'tezilije (al-mu'tazila)* i dehmije
(al-gahmiyya)* kao to je dokaz o nastanku
stvari i pojava. Meutim, to su dokazi u
kojima se pobija shvaanje prvih generacija
muslimana, imama i njihovih sljedbenika,
kao i velikani 'ilmu-1-kelama i filozofije
(al-falsafa)* koji su objasnili da su metode
na koje upuuje Kur'an ispravnije. To su
detaljno obrazloili Ebu el-Hasan el-E'ari
u svojoj poslanici Risala Jia ahi at-tugur,
Ibn Rud el-Hafid u svome djelu Manahig*
al-adi/Ja i ejhu-1-Islam Ibn Tejmijje u djelu
Dar' ta 'aru{! al- 'aq/ wa an-naql. Osim toga;
maturidije se ne slau sa sljedbenicima
sunneta i dema' ata (ahi as-sunna wa
al-gama 'a)* po tome to poistovjeuju
pojmove jednoa Gospodara Stvoritelja
(tawl;id ar-rubobiyya) i oboavanja samo
Boga (tawl;ld al-uliihiyya). Naime, kod
sljedbenika tradicije (ahi as-sunna) Bog je
Onaj koji se oboava i Jedini koji zasluuje
da se robuje samo Njemu i nikom vie.
Poslanici su slani samo da to potvrde i da
pozovu sve ljude da vjeruju samo u Jednog
Allaha, kao jedinog Gospodara i Stvoritelja
(fi rubobiyyatihi) i jedinog Boga (~n
uliihiyyatihi) sa svim Svojim imenima i
atributima.
85
Poglavlje3
Potvrujui Allahova lijepa imena,
maturidije kau: "Uzvieni Allah se ne moe
nazivati nikakvim drugim imenima nego sa
onima kojima je Sam Sebe nazvao i koja su
spomenuta u vjerozakonu." Sa ovom svojom
izjavom o ograniavanju samo na ta Imena
Uzvienog, maturidije se slau sa sljedbe
nicima sunneta i dema'ata (ah/ as-sunna
wa al-gamii'a)*. Meutim, sa njima se ne
slau u tome to u praksi imenima
Uzvienog dodaju i imena kao to su: a$
$iim' (Onaj koji stvara), al-Qadim (Onaj
koji je oduvijek), a(i-J)iit itd., jer time ne
prave razliku izmeu Allahovih svojstava i
Njegovih imena.
Uz izvjesna meusobna neslaganja,
maturidije potvruju samo osam Allahovih
atributa i to: ivot (al-i}ayiit), mo
(al-qudra), znanje (al- 'ilm), volju (al-irada),
sluh (as-sam'), vid (al-b~aiJ, govor
(al-kaliim) i stvaranje ( at-takwln), iako se
svi tranzitivni glagoli svode na pojam
stvaranja (at-takwln). to se tie ostalih
atributa na koje upuuje Kur'an i Sunnet, tj.
antropomorfnih atributa (~-$iflit al-!Jabadyya),
svejedno da li oni bili esencijalni (a$-$iflit
ag-giitiyya) ili aktivni ( a$-$I"flit al-fi'liyya),
zato to ne ulaze u domen poimanja
razumom (iii tad/Ju/ ni{iiq al- 'aql)*, oni
ih sve negiraju.
Za razliku od njih, sljedbenici sunneta i
dema'ata (ahi as-sunna wa al-gamii'a)* kao
to vjeruju u sva Boija imena, vjeruju i u
sve Njegove atribute da su tekstom objave
odredeni (tewkilijje). Oni u njih vjeruju tako
da ih sve potvruju, ali bez poredenja sa
atributima stvorenja (bi itbatin b1lii tablh), s
jedne i smatrajui Allaha slobodnim od
svake vrste nesavrenstva, ali bez odricanja
bilo kojeg od Njegovih atributa ( wa tanzlhin
bila ta 'tiO, s druge strane, pripisujui Mu pri
tome nain i znaenje u obliku kakvom
samo Njemu dolikuje. Ovo zato to je
Uzvieni rekao: Niko nije kao On! On sve
uje i sv;e vidi (A-ura, ll.)
Tvrdnja maturidija da Kur'an asni
nije Allahov govor u pravom smislu ('a/ii
al-i}aqJq,q), nego Allahov duhovni govor koji
se, kao takav, ne moe uti, nego se uje
ono to se njime izraava, povlai za sobom
86
IDEOLOKE SEKTE U ISLAMU
tvrdnju da su sve nebeske Knjige,
ukljuujui i Kur'an, stvorene, a ta tvrdnja
je novotarija na koju ne upuuju ni tekst
Kur'ana, ni Sunneta, niti shvaanje prvih
generacija ovoga Ummeta. Prvi ko je
ovakvu novotariju uveo bio je Ibn KulHib.
Naprotiv, Uzvieni Allah govori, ako hoe,
kada hoe i kako hoe. Govori kao to je
govorio Musau i kao to e govoriti Svojim
robovima na Sudnjem danu. Prema tome,
Kur'an je Allahov govor u pravom smislu
( 'ala al-i}aqlqa) i nije stvoren. Isto tako
i Tevrat, Indil i Zebur. Tako vjeruju
sljedbenici sunneta i dema'ata. Tako su
vjerovali i asni preci ovoga Ummeta i tako
vjeruju oni koji ih u dobru slijede.
Maturidije kau da je vjerovanje
(al-iman) potvrda samo srcem ( at-t/1$dlq), s
tim to neki dodaju jo i oitovanje jezikom
(al-iqriir bi al-lisiin), te da se on niti
poveava, niti smanjuje. Nadalje kau da u
njemu nema nikakva izuzimanja, da su
Islam i iman dva sinonima za istu stvar i da
izmeu njih nema razlike. U tome se slau
sa murdijama (al-murgi'a)*, a razlikuju od
sljedbenika sunneta i dema'ata (ahi as
sunna wa al-gamii'a)* kod kojih vjerovanje
(al-Iman) znai ubjeenje u srcu (al-i'tiqiid
bi al-giniin), oitovanje jezikom ( qawl bi al
lisiin) i rad udovima, tj. rukama i nogama
(wa 'amal bi al-arkan). S druge strane, po
njima se vjerovanje (al-Iman) poveava
pokomou prema Allahu, smanjuje sa
nepokomou prema Njemu. Po njima,
izuzimanje (al-isti_tnii) 1 u vjerovanju (pod
izuzimanjem se misli na nehvalisanje) je
dozvoljeno, iman i Islam idu jedno sa
drugim, kada se spominju zajedno upuuju
na razliito znaenje, a kada se spominju
odvojeno onda su sinonimi.
* Maturidije se slau sa sljedbenicima
sunneta i dema'ata po pitanju vjerovanja u
stvari koje se prenose vjerodostojnom
predajom, kao to su: stvari vezane za
berzah i onaj svijet: ponovno proivljenje
nakon smrti, okupljanje na Sudnjem danu,
vaga kojom e se na Sudnjem danu mjeriti
1
Pod izuzimanjem se misli na rijei: "Ja sam
mu'min, inallah."
IDEOLOKE SEKTE U ISLAMU
djela Sirat-uprija, efa'at (zauzimanje
Vjerovjesnika), Dennet, Dehennem itd.,
jer su za njihov izvor uzeli tekst objave
as-sam) a o njima se govori u predaji od
:\llahova Poslanika, sallallahu alejhi ve
sell em. i jer ih potvruju tekstovi Kur' ana i
Sunneta.
Maturidije, takoer, vjeruju da e
se Uzvieni Allah moi vidjeti na onome
svijetu, samo to pri tome poriu stranu i
direktni susret, to je jedno sa drugim u
oprenosti, jer su ve potvrdili vienje
nevidljivog. I ovo je u oitoj suprotnosti
sa vjerovanjem sljedbenika sunneta
dema'ata.
* Maturidije se, isto tako, slau sa
sljedbenicima sunneta i dema'ata u svome
stavu prema ashabima, redoslijedu prve
etverice pravednih vladara i vjerovanju da
su nesuglasice izmeu njih bile usljed
nenamjernih greaka u linom prosuivanju
na osnovu miljenja (!Jata' 'an igtihadatihim),
te da zbog toga treba izbjegavati njihovo
optuivanje jer je to: ili nevjerstvo (kuff)*,
ili novotarija ( b1d'a)*, ili grijeh (lisq). Isto
tako vjeruju da vlast (al-!J!lafa)* pripada
onima koji vode porijeklo iz plemena
Kurej, da je dozvoljeno klanjati za svakim
voom , bio on dobroinitelj ili grenik, i da
nije dozvoljeno protiv njega dizati pobunu.
* Maturidije se, takoer, sa sljedbenicima
sunneta i dema'ata slau i u svome
shvaanju Boije g odreenja ( al-qadar)*,
vjerovanju u Allahovu svemo i da je sve
to se u kosmosu dogaa po Njegovoj volji i
odreenju, da ljudska djela, i dobra i zla,
stvara Allah, da ovjek u izboru vrste djela
ima slobodnu volju i da e, u zavisnosti od
toga kakva su, za njih biti nagraen ili
kanjen te da je ovjeku u izvravanju
svojih vjerskih dunosti data mogunost da
bira i da na njih nije prisiljen.
Maturidije smatraju da ovjeka nije
dozvoljeno obavezivati preko njegovih
mogunosti, ime se slau sa miljenjem
mu 'tezi lija, dok sljedbenici sunneta i
dema'ata (ah/ as-sunna wa al-gama'a)*
zastupaju pravilo ralanjivanja (at-tazyil) i
nenazivanja toga izrazima ni dozvoljeno ni
zabranje:no.
Poglavlje 3
Akaidski i idejni korijeni:
Paljivi istraiva e primijetiti da u
maturidijskom akaidu irna i ispravnih i
neispravnih shvaanja. Ono to je ispravno
preuzeto je od sljedbenika tradicije rane
hanefijske kole ( 'an ahi as-sunna min al
J;zanafiyya as-salafiyya) i drugih. Istraiva
historije e, takoer, zapaziti da su se
poslije Imama Ebil Hanife - Allah mu se
smilovao - hanefije dosta rano podijelile
na brojne frakcije 1 i da su na kursu Imama
Ebil Hanife i njegove dvojice uenika ostali
samo oni kojima je Uzvieni Allah
pomogao, te da su premo preuzele one
hanefije koje su se prikljuile inovatorskim
sektama dehmija (al-gahmiyya)* i mu'tezilija
(al-mu 'tazila)*.
S obzirom na to da historijski izvori ne
navode kako ni pred kim se Ebil Mensilr el
Maturidi kolovao, niti imena islamskih
uenjaka pod ijim je utjecajem bio,
moemo pretpostaviti sljedee:
Da je Ebil Mensilr el-Maturidi,
direktno ili indirektno, bio pod utjecajem
ejhova dehmijskog shvaanja (bi 'aqa 'id
a/-gahmiyya)*, posebno po pitanjima
vezanim za irda (al-I'rga)* i liavanje
1
Tako npr. nalazimo:
- Da je uenje Imama Ebrr Da'fera Ahmed b.
Selame et-Tahawije, autora djela al- 'Aqlda at
tabawiyya i imama hanefijske kole u svoje doba
(ro. 229/844. ili 239/854., umro 321/933. god) u
potpunosti identino sa ranim sunnijskim uenjem.
- Da Ebrr Ranifmo akaidsko djelo al-Fiqh al-akbar
od Ebn Ranife prenosi dehmija i murdija Ehu Muti'
el-Rakem b. 'Abdullah el-Belhi (umro 199/814. god.) za
koga se zna da je, kao prenosilac ovoga djela, imao
utjecaj na hanefijsko uenje.
- Da je el-Kadi lsma'il b. Rammad b. Ebrr Ranife,
jedan od kolovoa smutnje o stvorenosti Kur'ana,
takvo miljenje lano i neosnovano pripisivao svome
ocu Rammadu i djedu, !mamu Ebrr Raniti.
- Da je dehmija i murdija Bir b. Gijas el-Merisi
el-Hanefi (umro 228/843. god.) bio voa merisijske
frakcije sekte murdija, a poslije smrti Dehm b.
Safvana, nosilac zastave dehmija. Uz to treba
napomenuti da je bio sin Jevreja i da su ga zbog
njegovih heretikih ideja, vie sunnijskih imama
smatrali nevjernikom.
-Da je mu'tezilija el-Kadi Ahmed b. Ebii Da' nd ei
Ranefi (umro 240/854. god.) bio kolovoa smutnje o
stvorenosti Kur'ana i uenik Bim el-Merisije.
87
Poglavlje3
(at-ta'til)*, te mu'tezilijskih (al-mu'tazila)* i
filozofskih uenja o negiranju nekih od
Boijih artibuta, krivom shvaanju pojedinih
tekstova i negiranju atributa 'uluww i svih
antropomorfnih atributa (8$-$1/lit al-!Jabariyya),
mislei da je to u skladu sa vjerovanjem
sljedbenika tradicije.
Da je bio pod utjecajem Ibn Kullaba
(umro 240/854. god.), prvog koji je poeo
govoriti o Allahovom duhovnom govoru
(kaliimullah an-nafsi) i prvog koji je u
raspravama o stvorenosti K ur' ana uveo
takvu novotariju, uprkos injenici da se njih
dvojica nisu direktno nikada susreli, jer je
Ibn Kullab umro prije nego to se Maturidi i
rodio. ejhu-1-Islam Ibn Tejmijja tvrdi da je
Ebu Mensfir el-Maturidi u nekim svojim
shvaanjima potpao pod Ibn Kullabov
utjecaj kao to su: pitanje shvaanja Boijih
atributa, pitanje K ur' ana, da li je Allahov
govor izraz Njegove volje i moi, te pitanju
izuzimanja u vjerovanju (Vidi: Magmo' al
fatawa, Svezak VII, str. 433; Minhiig as-sunna,
Svezak II, str. 362.).
Rairenost i centri utjecaja:
Maturidijska akaidska kola se proirila
u Indiji i okolnim istonim zemljama kao
to su Kina, Banglade, Pakistan i
Afganistan, zatim u oblastima Turske,
Rumeliji, Perziji, Transoksaniji i Maroku i
drugim oblastima gdje se proirio hanefijski
pravni mezheb. U svim tim zemljama
maturidijsko akaidsko uenje je jo uvijek
dominantno, zbog sljedeih razloga:
l. zato to su uenjake ove akaidske
kole sYestrano pomagali razni vladari i
sultani, naroito sultani Osmanskog carstva,
2. zato to su brojne maturidijske
kole odigrale ogromnu ulogu u irenju
maturidijskog uenja. Takve su npr.
mnogobrojne divebendijske kole u Indiji i
Pakistanu gdje se jo uvijek predmet akaid
izuava po maturidijskoj literaturi, kao
uenje sljedbenika sunneta i dema'ata
(ah/ as-sunna wa al-gama'a)*,
3. zato to su maturidijski uenjaci
napisali brojna djela, posebno iz oblasti
'ilmu-1-kelama ( 'ilm al-ka/am)* i napali
88
IDEOLOKE SEKTE U ISLAMU
uenje inovatorskih sekti kao to su: rane
dehmije (al-gahmiyya al-til)* mu'tezilije
(al-mu 'tazJla) i raft dije ( ar-rawafi{l)* i
4. to maturidije u pravnim pitanjima
slijede mezheb Imama Ebu Hanife.
Iz navedenog se vidi:
Da su maturidije kelamijska kola
koja je nastala u etvrtom stoljeu po
Hidri u gradu Semerkandu i da su naziv
dobili po svom osnivau Ebu Mensfiru el
Maturidiji.
Da su u svome uenju, u suprot
stavljanju svojim protivnicima: mu'tezili
jama, dehmijama i drugim batinijskim
sektama, koristili racionalne i filozofske
argumente i dokaze i da su bezus
pjeno pokuali izgraditi neko sredinje
uenje u akaidu izmeu uenja kakvog
zastupaju sljedbenici sunneta i dema'ata
(ahi as-sunna wa al-ffama'a)* i uenja
mu'tezilija, dehmija i pristalica 'ilmu-1
kelama.
Da u svome uenju, razumu (al
'aql)* kao izvoru, daju prednost nad
tradicijom i da su u akaid uveli novinu u
njegovoj podjeli na 'aqliyyat (ono to se
shvaa i dokazuje razumom) i sam 'iyyiit
(nevidljive stvari vezane za onaj svijet za
koje se samo ulo iz tekstova Kur'ana i
Sunneta), to je imalo za posljedicu da u
tumaenju pojedinih tekstova pribjegnu
njihovom interpretiranju u prenesenom
znaenju (at-ta 'wll)* ili da znanje o
njihovom pravom smislu ponu pripisivati
Allahu ( at-tafwJ.d)*.
Da pojedine tekstove Kur'ana i
Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem,
Sunneta interpretiraju u prenesenom
znaenju, da kao dokaz ne prihvaaju
hadise koji se prenose samo preko
jednog prenosioca ( al;adlt al-af;ad)*, tvrde
da su sve nebeske Knjige, meu njima i
Kur'an, stvorene i da je Kur'an Allahov
duhovni govor to ih je, u tom pogledu,
pribliilo shvaanju mu'tezilija (al
mu'tazila) i dehmija (a/-gahmiyya)*, a u
pogledu vjerovanja shvaanju murdija
(al-murgi'a)*.
IDEOLOKE SEKTE U ISLAMU
Da se u svome uenju slau sa
sljedbenicima sunneta i dema'ata u
pitanjima vezanim za: Boije odreenje
(a/-qadai)*, za onaj svijet i berzah, te u
pitanjima vezanim sa imamet i odnos prema
drugovima Allahovog Poslanika, sallallahu
alejhi ve sellem, (ashabima) r.a.
Da su svojim shvaanjem islamskog
monoteizma ( at-taw/;lid) i uenjem da se pod
njim podrazumijeva samo jednoa Stvoritelja
(tawf;id al-!Jaliqiyya) i jednoa Gospodara
(taw/;lid ar-rubabiyya), omoguili uvlaenje
filozofijskog tesavvufa ( at-t<zyawwuf a/
falsafi) u svoje redove kojeg su prihvatili i
njihove vodee linosti.
Da je maturidijska kola akaida
doivjela brzo strenje pod snanom
potporom od strane vie drava kao to je
npr. bilo Osmansko carstvo. Njenom irenju
svakako su doprinijele brojne nadaleko
poznate visoke i srednje kole koje su radile
na promoviranju maturidijskog uenja.
Pripadnost maturidija hanefijskoj pravnoj
koli bio je, i jo je uvijek, jedan od
najznaajnijih faktora irenja maturidijske
kole akaida sve do danas.
Da se pored svega navedenog
maturidijama mora odati priznanje i duna
zahvalnost za suzbijanje nakaradnog uenja
mu'tezilija i batinija kao i ateistikih uenja
filozofa i rafidija (ar-rawafi{l)*. Ne smiju se
zaboraviti ni ogromni napori koje su
maturidije uloile na polju spisateljstva iz
oblasti hadiske znanosti.
Bibliografija:
a) Maturidijska literatura: Kitab at
taw/;lid, AbU Man~?iir al-Maturidi; Ta 'wlliit ah/
as-sunna, Abu Man~?iir al-Maturidi; Tab$ira al
adilla, Abii al-Ma'in na-Nasafi; Ba/;lr al-ka/am fi
'ilm at-tllWI;ld, Abii al-Ma'in an-Nasafi; ari; al
'aqa'id an-nasafiyya, Nagmuddin 'Umar an-
Nasafi l at-Taftazani; al-Musayara fi al- 'aqa'id
al-mungiya fi al-a!Jira, Ibn ai-Humam ma'
ar]:lihi ai-Musayara li Ibn Abii arif, ar]:l Qasim b.
Qutlu-buga; Risala at-tawf;Jd, a-ay]J
Mu]:lammad 'Abduhu; Risala fi al-!J!lafiit bayna
Poglavlje 3
al-a'ariyya wa al-maturidiyya wa a/
mu'tazila, Musta}:lyi-zii.da 'Abdullah b. 'l11zn,m;
Maqalat al-Kawtari wa ma 'aha muqaddma
al-BanarJ ad-Diwabandl, Al}mad J;.layri; TBri!J
ad-da 'wa al-isliimiyya wa tatawwuruha fi
ibh a/-qarra a/-hindiyya, dr. Mul}yiddin al
Aiwa'i; al- 'Ulama' al-Uzab, a-ayb
'Abdulfattal} Abii Gada; al-Agwiba al-fii(iJla, al
Konawi- Ta 'liqat a-ayb 'Abdulfattal} Abii Gada;
'Aqida al-Islam wa al-imam al-Maturidi, dr.
Abn ai-I::Iayr Mu1).ammad Ayyob al-Ban~ladai; al
Fatawa ar-Raidiyya, a-ayb Raid A.Qmad al
Kunkfihi ad-Diwabandi;
b) Nematuridijska literatura:. arfl U$al
i'tiqad ahi as-sunna wa al-gama'a, AbU al
Qasim Hibatullah b. al-ijasan b. Mani?fir at-Tabari al
Uika'i; al-Asma' wa a$-$ifiit, al-Bayhaqi; al
Iman - Magma' al-fatawa, 714 -421, ayb al
Islam Ibn Taymiyya; al-Iklil fi al-mutaabih wa
at-ta'wil- Magma' al-fatawa, 131270-314,
ay]J al-Islam Ibn Taymiyya; Dar' ta 'aru(i al- 'aq/
wa an-naql, ayb al-Islam Ibn Taymiyya,
Taf;qlq. dr. Raad Mul}ammad Salim; Igtima' a/
guyii a!-is/amiyya 'ala gazw al-mu 'attila
wa a/-gahmiyya, Ibn Qayyim al-Gawziyya,
Ta/;lqlq. dr. 'Abdullah al-Mu'taq; J)amm at
ta 'wil, Ibn Qudama al-Maqdisi; at- Tanki]
bima fi ta 'nib ai-Kawtarl min al-abaflf,
'Abdurral}miin b. Yal}ya al-Yamani al-Ma'lami; al
Barlfawiyya, 'aqa'id wa tari!J, IQsan Ilahi
Z:uhayr; al-Maturldiyya, risala magistir, Al}mad b.
'Awa<;lullah al-Lahyabi al-ijarbi; al-Maturidiyya
wa mawqifi.Jhum min tawld al-asma' wa <zy
$1flit, risala magistir li a-ams al-Af'ani as
Salati; Manhag al-Maturidiyya fi al- 'aqida,
Mul}ammad b. 'Abdurral}man al-IJumays; Manahig
al-adi/la n 'aqa'id al-milla, Ibn ar-Rnd al
ijafid (Abii al-Walid al-A~?far Mul}arnmad b. Abmad
al-Falsafi); Bara'a ahi as-sunna min a/-waqra
n 'ulama' al-umma, dr. AbU Zayd Baier b.
'Abdullah Ahll Zayd; Muqaddima ar/;1 a/
'aqida at-Ta.l;Jawiyya, Ibn Abo al-'Izz al-ijanafi
Mul}ammad N~irudOm al-Aibani; al-Istiqiima,
ayb al-Islam Ibn Taymiyya; EJ$-$illit al-ilahiyya
fi al-Kitab wa as-sunna an-nahawiyya fi
(iaw'al-itbat wa at-tanzih, Mul}ammad Amiin b.
'Ali al-Gami;
89
Poglavlje 4 PRAVNE KOLE U ISLAMU

PRAVNE KOLE U ISLAMU

*Uvod,

*Hanefijski mezheb *Malikijski mezheb

*afijski mezheb *Hanbelijski mezheb

* Daferijski mezheb *ldtihad i mezhebska

nepristranost *Sektatvo ili obaveznost

slijeenja odreenog mezheba

Uvod sedam najpoznatijih predstavnika ove kole

Pravne kole (al-magiihib al-fiqhiyya)*
su kole samostalnog rjeavanja sporednih
pravnih pitanja u islamskom vjerozakonu
(a-arl'a al-islamiyya)* na osnovu
tumaenja postojeih izvora. Priznate
pravne kole u Islamu ( al-magiihib)* u
svome uenju o osnovama vjerozakona se
meu sobom ni u emu ne razlikuju. U
Islamu, u osnovi, nema mjesta nikakvom
sektatvu ni podvojenosti. Meutim, nuda i
svakodn1~vne ivotne potrebe iziskuju da se
to lak~:, jednostavnije i praktinije slijede
rjeenja koja su na pojedina sporedna pravna
pitanja dali uenjaci pravnih kola. Ovi
mezhebi, kao pravne kole, su nastali da bi
odgovorili na nune potrebe muslimana u
spoznaji propisa svoje vjere i primjeni tih
propisa u novonastalim okolnostima. Ovakva
potreba za fikhskim propisima prisutna je u
svim vremenima, jer se po njima reguliraju
meusobni odnosi meu ljudima, kroz njih
se spoznaju prava i obaveze svakog pojedinca,
pojanjavaju novonastale okolnosti i suzbijaju
neeljen1~ pojave u drutvu, bilo da su od
ranije ukorijenjene ili prolazne. Nastanak
ovakvih pravnih kola, zasnovanih na
temeljima idtihada, nametnula je prijeka
potreba rJesavanja beskonanog broja
novonastalih problema na koje se odgovor
i rjeenje nije mogao nai na osnovu
ogranienog broja tekstova.
Prva pravna kola pojavila se u Medini
Munevveri, jo za ivota drugova Allahova
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Meu
za koje se pouzdano zna da su dali svoj sud
po odreenim pitanjima spadaju: 'Omer,
'Alija, Ibn Mes'ii.d, 'Aia, Zejd b. Sabit, Ibn
'Omer i Ibn 'Abbas, r.a.
Nakon toga, pravne kole su se pojavile
i u ostalim podrujima, zasnovane na
miljenju nekog od spomenute sedmerice
ashaba, r.a. Tako su npr. stanovnici Medine
pravna rjeenja uzimali od Ibn 'Omera,
Zejda i njihovih drugova, stanovnici Mekke
od Ibn 'Abbasa, a veina stanovnika Iraka
od 'Abdullaha b. Mes'ii.da koga je 'Omer
poslao u Irak kao uitelja. Tamo su njegovi
uenici, izmeu ostalih, bili: 'Alkame b.
Mes'ii.d, Ibrahim en-Nehai, ejh Hammad b.
Ebii. Sulejman i ejh Ebii. Hanife.
Na taj nain je Ibn Mes'ii.d svoje znanje
prenio na Ebii. Hanifu. Malik je svoje znanje
stekao od ashaba koji su ostali u Medini.
afija je, pak, prvo uio od Malika, sluajui
njegovo djelo al-Muwatta ~ a nakon toga,
neko vrijeme, je uio od Muhammeda b. el
Hasana, Ebii. Hanifina uenika koji ga je
upoznao sa svojim pisanim djelima. to se
tie Imama Ahmeda b. Hanbela, on je prvo
kod afije izuavao hadis i fikh, a zatim u
potrazi za znanjem proputovao Jemen, Kufu,
Basru, Mezopotamiju, Mekku, Meinu i am
i od tamonjih najuglednijih uenjaka i
imama stjecao znanje.
U periodu od poetka drugog stoljea pa
do polovice etvrtog stoljea po Hidri
zlatnom dobu idtihada - na obzorjima

90
PRAVNE KOLE U ISLAMU
tadanjeg islamskoga svijeta zablistala su
imena trinaesterice uvenih mudtehida, ija
su miljenja bila sistematski sreena u
pisanoj formi i kao uzor bila prihvaena od
drugih. Bili su to: Sufjan b. 'Ujejne u
~{ekki, Malik b. Enes u Medini, el-Hasan el
Basri u Basri, Ebu Hanife i Sufjan es-Sevri u
Kuti, el-Evza'i u amu, e-afi'i (afija) i
el-Lejs b. Sa'd u Egiptu, Davnd ez-Zahiri,
Ibn Derir et-Taberi, Ebu Sevr i Ahmed u
Bagdadu i Ishak b. Rahuje u Nejsaburu.
~feutim, veina ovih uenja (al-magahib)*
je ostala zapisana samo u knjigama, jer su
njihove pristalice izumrle. Takav je sluaj i
sa uenjem jo preko dvadeset velikih
uenjaka i islamskih pravnika koji su u
svoje doba imali svoje vlastite kole
islamskog prava. Tome treba dodati i veliki
broj uenjaka iji uenici nisu zabiljeili
pravna miljenja svojih uitelja, ili ih kao
imame nisu slijedili, to nikako ne znai da
je njihovo poznavanje fikha bilo slabije od
poznavanja imama sve do danas preivjela
etiri pravna mezheba. U tom smislu,
osvrui se na veliinu i ugled el-Lejsa b.
Sa'da, afija kae: "el-Lejs je bio bolji
poznavalac islamskog prava (al-fiqh) od
Malika, samo to mu se njegovi uenici nisu
posvetili."
Do danas su se zadrala etiri poznata
mezheba u fikhu koje slijede sljedbenici
tradicije i da'ferijski mezheb kojeg slijede
i' ije.
Moda e se ovdje neko zapitati: "Zato
toliko neslaganje izmeu mezheba?"
Uenjaci su objasnili razloge neslaganja
meu islamskim pravnicima. Moda je to
najbolje objasnio ejhu-1-Islam Ibn Tejmijja
- Allah mu se smilovao - u svojoj knjizi pod
naslovom Raf' al-ma/am 'an al-a 'imma al
a 'lam, gdje on, izmeu ostalog, kae: "A
zatim, poslije odanosti Allahu, Njegovu
Poslaniku i vjernicima, openito, onako
kako to nalae tekst Kur' ana, muslimani su,
posebno, duni biti odani prema uenjacima
koji su, kao takvi, nasljednici vjerovjesnika
( warata al-anbiya )*... i znati da nijedan od
opeprihvaenih imama u islamskom
Ummetu, ne samo u krupnim, nego ni u
najsitnijim pitanjima ne kri namjerno
praksu Allahovog Poslanika, sallallahu
Poglavlje 4
alejhi ve sellem, (rastilullah)*. Svi se oni u
potpunosti slau da se Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, mora u svemu
striktno slijediti i da se miljenje svakoga
drugog, ma ko on od ljudi bio - osim
miljenja Allahovog Poslanika, sallallahu
alejhi ve sellem - moe djelimino ili u
potpunosti i prihvatiti i ne prihvatiti.
Meutim, ukoliko se u miljenju bilo koga
od njih nae neto to je u oitoj oprenosti
sa vjerodostojnim i nedvosmislenim tekstom
hadisa Allahovog Poslanika, sallallahu
alejhi ve sellem, u tome mu se mora nai
opravdanje (uzur)."
On ~ Allah mu se smilovao - zatim
objanjava kako su svi imami pravnih kola
u Islamu bili istinski mudtehidi i da niko od
njih nije bio inovator (al-mubtadi,, te da
svakome od njih kao mudtehidu, za svako
ispravno rjeenje pripadaju dvije, a za
eventualnu pogreku, jedna nagrada.
Prema tome, to to meu njima
nailazimo na izvjesna neslaganja u
pojedinim sporednim pitanjima je sasvim
razumljivo i prihvatljivo, tim prije kada
znamo da se u miljenju o pojedinim
sporednim pitanjima nisu slagali ni sami
ashabi. Ovo zato to o pojedinim pitanjima,
tekstovi (tj. Kur'ana i hadisa) govore
apsolutno potvrdno, konkretno i nedvosmisleno,
pa oko njihova razumijevanja nema, niti
moe biti, bilo kakva neslaganja, dok se o
drugima govori uopeno, tako da u njihovu
razumijevanju moe doi do neslaganja.
Muslimani ne slijede odreenog imama
ni jedne od etiri pravne kole samo zato to
se radi lino o njemu. Naprotiv, kada na
neko pitanje da rjeenje koje, ni po emu,
nije utemeljeno na Allahovoj Knjizi ili
praksi Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi
ve sellem, ono se nee prihvatiti, jer niko, pa
ni on, nije nepogreiv i jer je jedino
obavezujue rjeenje ono za koje, kao
dokaz, postoje rijei Uzvienog Allaha ili
Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve
sellem. -
Islamski uenjaci su, ak i u periodima
najjaih strujanja pridravanja i oponaanja
tueg miljenja, zagovarali striktno postupanje
po vjerodostojnim hadisima. Tako se na
91
Poglavlje 4
samom poetku Ibn 'Abidinove glose
(lfiiiya Ibn 'Abidln), koja se, uzgred budi
reeno, smatra glavnim izvorom za
donoenje fetvi u hanefijskom mezhebu
(a/-maghab al-l;anafi)* doslovno kae da je
svaki pripadnik hanefijskog mezheba, koji
naie na vjerodostojan hadis sa drugaijim
rjeenjem nego to je u njegovom mezhebu,
duan postupiti po hadisu, jer je on, kao
temelj, prei da se po njemu postupi.
Mi se danas, u pogledu odnosa prema
mezhebima, nalazimo izmeu dvije
krajnosti: ili pretjerane privrenosti, ili
nedopustive nezainteresiranosti. N aime,
jedni smatraju da se svaki musliman mora
strogo pridravati uenja jedne od etiri
pravne kole u Islamu, da iz njega ne smije
izlaziti, za to nema nikakva valjana dokaza,
dok drugi od svakog muslimana trae, bez
obzira na to da li je uen ili neznalica,
naitan ili nepismen, da sam, direktno iz
Kur'ana i Sunneta crpi rjeenja na sva
pitanja, to je, iako je u osnovi tako
ispravno, nemogue postii, jer svaki ovjek
nije sposoban za to, jer izvoenje pravnih
rjeenja na novoiskrsla pitanja, na osnovu
linog miljenja, i to u okviru uenja
K ur' ana i Sunneta (al-igtihiid)*, nije nimalo
lahak posao. Naprotiv, za takvo neto
postoje brojni preduvjeti koje ne moe
ispuniti obini svijet, nego samo rijetki i
ueni pojedinci.
Kruta privrenost bilo kojoj od etiri
spomenute pravne kole u Islamu i
nedozvoljavanje nikakvih odstupanja od
njenog uenja, uprkos mnotvu vjerodostojnih
tekstova s kojima je uenje te iste kole
opreno, nije nita drugo do mezhebska
pristrasnost. alosno je to su pristrasnost i
mezhebska netrpeljivost, u pojedinim
periodima islamske povijesti, dovodile, ne
samo do cijepanja i raskola unutar Islama
nego i do otvorenih sukoba meu
pristalicama razliitih mezheba. Istina, takva
netrpeljivost je - hvala Allahu - u posljednje
vrijeme neto splasnula. Meutim, pojedini
tragovi netrpeljivosti i neeljene pojave, jo
su uvijek vidljive, naroito u zemljama
izvan arapskog svijeta to produbljuje jaz
izmeu muslimana. Uzroke meumezhepske
netrpeljivosti, sigurno, treba traiti u
92
PRAVNE KOLE U ISLAMU
nepoznavanju duha islamskog uenja,
ciljeva vjerozakona (maqii$id a-ari'a)*, u
neupuenosti u vjerodostojnu tradiciju i
nedovoljnom poznavanju arapskog jezika,
koji kroz - na njemu napisanu literaturu
islamskim uenjacima prua mogunost da
proire svoja shvaanja i vidike. Osim toga,
na mezhepsku netrpeljivost se mora gledati i
kroz prizmu kulturne zaostalosti, koja u
dananje vrijeme vlada znatnim dijelom
islamskog svijeta.
Naa nada, a nadamo se, i nada svih
muslimana na svijetu je: da se svi slono
ujedine, prvo, u zdravom i ispravnom
vjerovanju (al- 'aqida 3$-$a/;if;a as-salima),
preienom od natruha svakojakih iskriv
ljenosti i inovacija (ku// zayg wa bid'a)*, da
svoja ponaanja usklade sa vjerodostojnim
sunnetom i da u drugaijoj mezhepskoj
pripadnosti ne trae uzroke za neslaganje.
Ako to uspiju, sigurno e se moi bolje
koristiti tom neiscrpnom riznicom bogatstva
i stoljeima skupljanog bogatstva pravne
znanosti, iskljuivo u cilju to boljeg
ustrojstva njihovih zakona u skladu sa
uenjem Allahove Knjige i Sunneta
Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve
sellem.
Iako u ovoj enciklopediji dajemo pregled
pravnih kola u Islamu, istina samo u
kontekstu njihovog historijskog razvoja i
dananje zbilje, mi se, iz Svjetske asocijacije
muslimanske omladine, najiskrenije nadamo
da bi, najasniji i najsvjesniji muslimanski
uenjaci dananjice mogli smoi snage i
hrabrosti i, na osnovu najboljih rjeenja u
postojeim pravnim kolama, izraditi jedan
sveobuhvatni i univerzalni program, koji
bi u potpunosti odgovarao savremenom
muslimanu, udovoljio njegovim potrebama
i, u cilju to dosljednije privrenosti
vjerodostojnim principima Islama, bio
prihvatljiv za sve muslimane. To je jedini
nain na koji bi islamski Ummet mogao
ostvariti toliko potrebno jedinstvo vjerovanja,
ideja, pravnih rjeenja, ponaanja itd. i
istinski opravdati ime koje nosi, najboljeg
naroda koji se Ikada pojavio, s jedne, i kod
mnogih muslimana otkloniti sve to
podsjea na podijeljenost, neslogu
podvojenost, s druge strane.
PRAVNE KOLE U ISLAMU
Mi emo se u ovome poglavlju, u
najkraim crtama, osvrnuti na etiri pravne
sunnijske kole i to po onom redoslijedu
kako su historijski nastale. Zatim emo se
osvrnuti na jo jednu pravnu, nesunnijsku
kolu - daferijski mezheb. Nakon toga
emo se osvrnuti na jo dva, veoma vana
pravca u dananjem islamskom svijetu;
jedan koji zagovara idtihad i mezhepsku
nepristrasnost, i drugi, koji zagovara pripad
nost nekom od postojeih mezheba.
9. Hanefijski rnezheb
Definicija:
Hanefijski mezheb (al-matjhab a/-f;anafi)*
je jedna od etiri rairene sunnijske pravne
kole u islamskom svijetu. Hanefijskim
mezhebom je nazvana po svome osnivau
!mamu Ehu Hanlfi en-Nu'manu - Allah mu
se smilovao!
Nastanak i najznaajnije linosti:
Osniva hanefijskog mezheba je Imam
Ehu Hanifa en-Nu'man b. Sabit b. Zevti et
Temimi el-Kufi. Roen je 80/699. god. u
Kufi, a umro 150/767. god. u Bagdadu. Po
porijeklu je Perzijanac i ivio je u prvoj
generaciji poslije generacije tabi'ina. Neki
ga ubr~jaju u generaciju tahi 'ina jer je
zapamtio etvericu ashaba. Odrastao je u
trgovakoj porodici. Nakon nekog vremena
bavljenja trgovinom, posvetio se vjerskim
znanostima, nauio napamet cio Kur' an,
upoznao se sa tradicijom i u islamskom
pravu ( Bl-fiqh)* dostigao visok stepen. O
njemu je Imam afija rekao: "Nikoga nisam
sreo upuenijeg u islamsko pravo od Ehu
Hanife." Drugom prilikom je rekao: "U
poznavanju islamskog prava u poreenju sa
Ehu Hanifom svi ostali su djeca."
Ebu Hanifina pisana djela:
Ebfl Hanifa ima vie pisanih djela iz
oblasti 'ilmu-1-kelama: al-Fiqh al-akbar,
zatim Aiusnad al-l;ad!t, al- 'Alim wa al
muta 'a/lim i ar-Radd 'ala al-qadariyya. Iza
sebe nije ostavio nikakvo odreeno fikhsko
djelo. Meutim, njegove diktate svojim
uenicima sakupio je u jednu zbirku Imam
Muhammed b. el-Hasan e-ejbani.
Poglavlje 4
Ebu Hanifina skromnost:
Ebfl Hanifa je esto govorio: "Ovo to
govorimo je nae miljenje i najbolje do
ega smo mogli doi. Onaj ko uspije nai
bolje i ljepe rjeenje, bolji je i blii istini od
nas. "
Ukoliko bi mu se uinilo da je neije
miljenje bolje i ispravnije od njegova,
predomislio bi se i odustao od svoga
miljenja. Uvijek je odustajao od svoga
miljenja, kad god bi mu protivnik naveo
vjerodostojan hadis koji govori drugaije,
jer je vjerovao da ni o emu nema
slobodnog miljenja, ukoliko o tome postoji
hadis.
Odbio je prihvatiti dunost sudije,
uprkos insistiranju halife el-Mensura da to
prihvati. Zbog toga je bio muen i strpan u
zatvor, ali miljenje nije htio promijeniti.
Ebu Hanifini uenici:
Ebti Hanifa je imao vie uenika od
kojih su najpoznatiji:
* Ehu Jusuf Ja'ktib b. Ibrahim el
Ensari el-Kufi (ro. 113/731., umro 182/798.
godine). Svojevremeno je bio najbolji
poznavalac islamskog prava u Iraku. Bio je
najnadareniji uenik Ehu Hanife i slijedio je
njegov nain donoenja rjeenja na osnovu
slobodnog miljenja (al-igtihad). Pripada mu
zasluga za irenje hanefijske pravne kole u
islamskom svijetu, jer kada je preuzeo
poloaj vrhovnog kadije, na poloaj kadije
je postavljao samo one koji su bili
sljedbenici hanefijske pravne kole.
Imao je uroenu bistrinu i sklonost
za zdravo razmiljanje. Odravao je prija
teljske veze sa ejhovima raznih frakcija.
Bio je uenik i Hammada b. Ebti Sulejmana
i kod njega u Mekki proveo nekoliko
godina.
Po nalogu abbasijskog halife Haruna
er-Reida, napisao je djelo al-l:farag. Bio je
prvi koji je pisao djela iz oblasti monetarne
politike i prvi koji je struno obradio
prihode i izvore finansija. Isto tako, bio je
prvi koji je napisao djelo o osnovama
islamskog prava ( lzy111 al-fiqh) po hanefijskom
mezhebu.
93
Poglavlje 4
* Muhammed b. el-Hasan e-ejbani
(ro. 132/749., umro 189/804. god.).
Roen je u Vasitu, a odrastao je u Kufi
Bio je izuzetno nadaren. Svojom bistrinom
poeo se isticati jo kao uenik svoga
ejha Ebu Jusufa. Uio je i od Imama
Malika. Imao je rasprave i sa Imamom
afijom. Sabrao je Ebu Hanifin fikh u est
knjiga. Pripada mu zasluga za sakupljanje
pisanih djela hanef~skog mezheba. Njegova
djela, nakon to ih je prokomentirao es
Serhasi u knjizi pod naslovom al-Mebsiif,
predstavljaju pravu enciklopediju hanefijskog
fi kha.
* Zufer b. ei-Huzejl (ro. 110/728.,
umro 158/775. god.). Od svih Ebu Hanifinih
uenika on se najvie drao analogije
(al-qiyas). Ebu Hanifa ga je neobino
cijenio i uvaavao. Bio je poboan, skroman,
povjerljiv i vjeran. Ponueno mu je mjesto
kadije, pa ga je odbio prihvatiti. Kada mu je
zaprijeeno silom, sakrio se i nije se
pojavljivao. Zbog toga mu je bila sruena
kua. Kada se pojavio da ju popravi, ponovo
mu je zaprijeeno, pa je ponovo odbio i
ponovo mu je kua bila sruena. Ni nakon
toga nije pristao prihvatiti mjesto sudije.
Posvetio se nauci i ibadetu. Bio je veoma
skroman pa su ga stanovnici Basre zavoljeli.
Umro je u Basri.
* El-Hasan b. Zijad el-Lu'lu'i (umro
204/819. god.). Bio je uenik Ebu Hanife,
Ebu Jusufa i Muhammeda. Prvo se bavio
tradicijom (sunnetom), a kasnije se posvetio
fikhu. Bio je dosjetljiv, bistar i nadaren.
Naroito je dobro bio upuen u lance
predaja hadisa (ar-riwayat).
Temelji hanefijskog mezheba i njegov
nain idtihada:
U svom izvoenju rjeenja na osnovu
slobodnog miljenja, u okviru uenja
Kur'ana i Sunneta, Ebu Hanifa se oslanjao
na Kur'an, Sunnet, konsenzus miljenja
islamskih uenjaka (al-igma}* , analogiju
(al-qiyas)*, od vie moguih rjeenja na ono
koje je po njegovom miljenju bilo najbolje
(al-istil;san)* , obiaj (al- 'ur/j*, miljenje
ashaba, na vjerozakon prethodnih objava i
razne druge izvore.
94
PRAVNE KOLE U ISLAMU
Kur'an je prvi i osnovni izvor
islamskog \jerozakona (a-ari'a a!-islamiyya)*
i oko toga nema nikakve dvojbe. Izvjesna
neslaganja islamskih uenjaka oko teksta
Kur'ana, nisu u smislu njihova neslaganja
oko toga da li je kur'anski tekst dokaz ili
nije, nego u smislu njihovog razliitog
shvaanja i razumijevanja pojedinih kur' anskih
rijei i znaenja.
Vjerovjesmkov Sunnet je drugi izvor
islamskog vjerozakona i oko toga, takoer,
nema nikakva neslaganja. Izvjesna nesla
ganja islamskih uenjaka odnose se samo na
neke sitnice vezane za Sunnet. Tako npr.
Ebu Hanifa, kao dokaz, prihvaa samo
vjerodostojni sunnet (as-sunna a$-$8/;fl}a) i
predaje koje su dole preko povjerljivih
prenosilaca, kod hanefija poznate pod
zajednikim nazivom opepoznati hadis
(al-f;adlt a!-mahiiiJ*. to se tie hadisa koji
se prenose samo preko jednog prenosioca
(af;adlt a!-af;ad)*, oni po hanefijama ne
spadaju u kategoriju poznatih - mutevatir
hadisa (al- af;adlt gayr al-mutawatira wa a!
mahiira)* i kao takve ih ne uzimaju kao
dokaz, osim u izvjesnim sluajevima, uz jo
neke dodatne uvjete.
Konsenzus miljenja (al-igma)*
islamskih uenjaka je trei izvor islamskog
vjerozakona. Meutim, hanefije uvaavaju
pojedina neslaganja meu islamskim uenja
cima u vezi sa konsenzusom miljenja, ali
samo kada se radi o nekim sporednim i
nebitnim pitanjima.
Miljenje ashaba (aqwal a$-$a/;aba).
Ebu Hanifa, kao dokaz, prihvaa ona
njihova miljenja koja su po njemu
najispravnija. S tim u vezi, treba znati da
opredjeljenje islamskog pravnika za neije
miljenje ne moe biti rezultat njegove
pristrasnosti, jer je on taj koji traga za
najboljim rjeenjem za neko od novoiskrslih
pravnih pitanja. Zato on tue miljenje
uporeuje sa ostalima i odluuje se za ono
rjeenje koje po njegovu miljenju pretee i
koje bi moglo biti najispravnije.
Analogija (al-qiyas), tj. donoenje
zakljuaka na osnovu analogije po slinim
rjeenjima, i to samo u sluaju kada nema
PRAVNE KOLE U ISLAMU
drugih dokaza u Kur' anu, vjerodostojnom
sunnetu, niti u sudu nekog od ashaba
izraenom putem miljenja, ocjene ili
presude.
Opredjeljenje za najbolje Jjeenje
(al-istil;san)*, tj . od vie moguih rjeenja
opredijeliti se za ono najbolje i ne dozvoliti
da se usljed analognih rjeenja propusti ono
to je dobro i u opem interesu. Haneftje
su dosta duboko razradile ovo pitanje i iza
sebe ostavile ogromno bogatstvo u oblasti
islamskog prava.
* Islamski pravnici i uenjaci hadisa
po nekim pitanjima upuuju otru kritiku na
raun Ebit Hanife. Ona se, ukratko reeno,
sastoji u tome da mu prigovaraju to je, kao
dokaz, odbacio prihvatiti mnoge hadise
samo zato to se, po njegovu miljenju, nisu
uklapali u analogiju, a te hadise koje je on
odbacio su prihvatili drugi, zbog njihove
vjerodostojnosti i valjanosti u dokazivanju.
Meutim, pravmct hanefijskog
mezheba odbacuju ovu kritiku i tvrde da
Ebfl Hanifa nikada nije odbacivao prihvatiti
nijedan hadis za koji se znalo da je sahih ili
hasen, nego je imao strog kriterij u
prihvaanju hadisa i predaja koje prenosi
samo jedan prenosilac (iihad) i kao opravdanje
za to navode injenicu to je ivio u Kuti,
kolijevci svakojakih smutnji, politikih
partija, sektake podvojenosti itd., a neke od
tih sekti su zloupotrebljavale slabe rivajete a
neke i izmiljali kako bi potkrijepili svoje
stavove. Osim toga Kufa je bila dosta daleko
od Hidaza, mjesta sputanja Boije Objave
(mahbat al-wa.(zy)* i centra, jo uvijek, ivo
prisutno g sunneta pa je Imam bio oprezan u
prihvaanju takvih hadisa i postupanju
prema njima, iz predostronosti, u ouvanju
Allahova vjerozakona.
Rairenost hanefijskog mezheba:
* Haneftjski mezheb (al-maghab a/
l;anafi)* prvo se proirio u Iraku, gdje je
ivio njegov osniva i gdje su sabrana
njegova pisana djela.
* irenju hanefijskog mezheba doprinijela
je svestrana pomo vladara abbasijske
dinastije koji su haneftjski mezheb uveli kao
zvanini mezheb drave. Posebna zasluga u
Poglavlje4
irenju hanefijskog mezheba pripada vrhov
nom kadiji abbasijske drave, prvom Ebit
Hanifinom ueniku, Ebll Jnsufu koji je na
mjesto kadija postavljao samo one kadije
koji su pripadali ovom mezhebu. Ranije smo
spomenuli da je to odigralo presudnu ulogu
u irenju hanefijskog mezheba u Perziji,
Egiptu, amu i Maroku.
* Imam Ebn Hanifa je bio veoma
omiljen, cijenjen i potovan u oblastima
Horasana, Sidistana, Taberistana, Dejlema,
Azerbejdana i Armenije iji stanovnici i
dan-danas, u ogromnoj veini, slijede
hanefijskimezheb.
* Vladari Osmanskog carstva, u iji su
sastav ule gotovo sve islamske zemlje, kao
slubeni mezheb su uvele hanefijski
mezheb. Zbog toga, sve do danas, hanefijski
mezheb se zadrao kao zvanini mezheb u
zemljama koje su bile u sastavu Osmanskog
carstva kao to su: Turska, Irak, Sirija,
Liban, Jordan, evropske zajednice muslimana
itd. Osim toga, hanefijski mezheb (al-maghab
al-J;anafi)*, kao zvanini mezheb u sudstvu,
zadran je i u Egiptu.
* Hanefijski mezheb je jo i danas
zvanini mezheb u Afganistanu, Pakistanu,
Indiji, Egiptu i drugim islamskim zemljama
u Aziji.
Iz navedenog se vidi:
Da je hanefijski mezheb jedna od
islamskih pavnih kola, sunnijske orijentacije,
dosta rasprostranjen u dananjem islamskom
svijetu,
Da je naziv hane/ijski dobio po
svome osnivau !mamu Ebn Hanifi en
Nu'manu,
Da se ovaj mezheb temelji na
Kur'anu, Sunnetu, konsenzusu miljenja
(a~i~aj*, analo~ji (al~, opredjeljenju
za najbolje mogue rjeenje (al-istii}san)*,
obiaju (al- 'uriJ*, miljenju ashaba, ranijim
vjerozakonima itd. i
Da se hanefijski mezheb prvo
proirio u Iraku, da je njegovo irenje
pomogla abbasijska drava i da je danas
proiren u Afganistanu, Pakistanu, Indiji i
drugim islamskim zemljama.
95
Poglavlje4
Bibliografija:
a) Najvanija literatura hanefijskog
mezheba:
Najznaajnija pisana djela Imama Ebu
Hanife su: al-Fiqh al-akbar, Musnad al-l;adlt
i Kitab al- 'alim wa al-muta 'a/lim. Najzna
ajnijih est djela hanefijskog mezheba su:
al-Gami' al-kabir, al-Gami' ll$-$aglr, as-Sayr
a/-kabir, as-Sayr a$-$agir, ai-Mabsut i ai-A$1
wa az-ziyadat Ona predstavljaju izvore
najprihvatljivijih rjeenja u hanefijskom
mezhebu. Tu, takoer, spadaju i djela Imama
Muhammeda: ai-Gurganiyyat, ai-Hiirdaniyyat
al-Kaysaniyyat i ar-Ruqiyyat, zatim knjiga
al-KaD od el-Rakim e-ehid el-Mervezi
(umro 334/945. god), djelo al-Mabsut od es
Serhasija, knjiga Bada'i' ll$-$ana'f od ei
Kasanija, djelo Mu/JtlJ$ar al-hidaya od el
Murginanija, na njega brojni komentari, od
kojih je najpoznatiji Fati; al-qadlrod el-Kemal
b. el-Hemmama (umro 861/1457. god), knjiga
Radd al-mufJtiirpoznata i pod nazivom Jjaiya
Ibn 'Abidln (umro 1252/1836. god) i Maga/la
a/-al;kam al- 'adliyya.
b) Izvori hanefijskog fikha:
* ai-Mabsut, ams al-a'imma as
Ser]]a~'i, at-tab'a al-ula, 1324/1906., Mi~r,
Matba'a as-Sa' ada,
* Bada'i' a$-$ana'f D tartlb a-ara'i'
'Aia'uddin Abu Bakr b. Mas'ud al-Kasan'i,
(al-mutawaffi sana 587/1191.)
* Tul;fa al-fizqaha' 'Ala'udd'in MuJ:tammad
b. Al)mad as-Samarqand'i al-l:fanafi, (al
mutawaffi sana 575/1179.); at-Tab'a al-ula,
bi at-tal)q'iq Mul)ammad Zak'i 'Abdulbarr,
Dimaq- Matba'a Dimaq (1377/1958.).
e) Kompendiji.
* ad-DUJT al-mu/Jtar ari; Tan wir al-ab$iir
Mul)ammad 'Ala'udd'in 'Ali b. Mul)ammad
b. 'Ali b. 'Abdurral)man al-ma'riif bi al
l:fa~kafi (al-mutawaffi sana 1088/1677.)
* Jjaiya Radd al-mufJtar 'ala ad-Durr
al-mubtar Mul)ammad Amin al-mahur bi
Ibn 'Abid'in (al-mutawaffi sana 125211836.);
at-tab'a at-taniya, Matba'a Mu~ta!a al-Bani
al-l:falabi (1386/1966.).
96
PRAVNE KOLE U ISLAMU
d) Biografije uenjaka hanefijskog
mezheba:
* al-Gawhir al-mu(fiyya n tabaqat ai
J;anafiyya, Mul)yiddin 'Abdulqadir b. Abu
al-W a!a al-Q ari al- Mi~ri al-l:fanafi (al
mutawaffi sana 77511373.)
* at- Tabaqat as-sunniyya D taragum al
i)anafiyya al-Mawla Taqiyyuddin b.
'Abdulqadir at-Tamimi ad-Dari al-Gazzi al
Mi~ri al-l:fanafi (al-mutawaffi sana 1005
/1596.), Tal)qiq: 'Abdulfattal) Mul)ammad al
l:fulw.
e) Opa literatura: a/-Ifftihad D a-arl'a
af-is/amiyya, dr. };lasan Al}mad Mar'i; wa huwa
bai}t ~limna bui}ut ui}ra naaraha al-Maglis al-'ilmi bi
Gami'a al-Imam Mul}ammad b. Sa'ud al-islamiyya,
sana 1401/1981.; ai-Magahib al-fiqhiyya" li ad
duktiir Mui}ammad Fawzi Fay9ullah - Nar Dar a
i'a' - ai-Kuwayt 1985.; Abu Jjanlfa' li a-ayb
Mui}ammad Abu Zahra - Dar al-Fikr al-'Arabi;
Tari/J al-fiqh li al-ustag Mul}ammad 'Ali as-Sayis
Matba'a Mui}ammad 'Ali $ahil} - al-Qahira; al
Mad/Jal li al-fiqh al-Islami, li al-ustag
Mui}ammad Salam Madklir, Dar an-Nah9a al
'arabiyya- al-Qahira, 1383/1963.; ai-MadfJalli al
fiqh af-Islami, li al-ustag 'Isawi Ai}mad 'Isawi Dar
al-Kitab al-'arabi- al-Qahira; ai-MadfJalli dirasa
al-fiqh a/-lslaml, li al-ustag Mu~?ta!a alabi, Dar
at-Ta'lif - al-Qahira, 1376/1956.; Tari/J al
magahib al-is!amiyya, Mul}ammad AbU Zahra;
Ta'rif 'amm bi al-'ulum a-ar'iyya dr.
Mul}ammad az-Zul}ayli; Muf;a(iarat fl a-arl'a
al-is/amiyya, Mul}ammad ata Abu Sa'd - al
Qahira, 1407/1986.;
PRAVNE KOLE U ISLAMU
10. Malikijski mezheb
Definicija:
Malikijski mezheb (al-maghab al-maliJa)*
je jedna od etiri velike sunnijske pravne
kole u islamskom svijetu. Malikijskim
mezhebom je nazvana po svome osnivau
!mamu Maliku b. Enesu - Allah mu se
smilovao!
Nastanak i najznaajnije linosti:
* Osniva malikijskog mezheba je
Imam Malik b. Enes b. Malik b. Ebu 'Amir
al-Asbehi el-Medeni, imam fikhske i
hadiske znanosti u Medini, poslije gene
racije tab i 'ina. Roen je u Medini
Munevveri 93/712. god., a umro, takoer, u
Medini 179/795. god. ivio je u doba
procvata i zalaska zvijezde (tj. propasti)
emevijske drave i doivio uspon slave moi zasluga za dokumentiranje malikijskog
abbasijske drave. Njegov pradjed, Ebii
'Amir bio je poznati drug Allahova
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, s
kojim je uestvovao u svim bitkama za
Islam, osim u Bici na Bedru, a njegov djed
Malik jedan od najpoznatijih i najuevnijih
tabi'Ina. Imam Malik b. Enes je, dosta rano,
nauio cio Kur'an napamet, poeo se kretati
po kruocima posveenim islamskim
znanostima i jo kao mladi stekao solidno
obrazovanje, naroito u oblasti islamskog
prava (al-fiqh). Uio je od Nafi'a, oslobo
enog roba 'Abdullaha b. 'Umera, Ibn
ihaba ez-Zuhrija, Ibn Hurmuza i Rebi'a b.
'Abdurrahmana. Bio je u najuem krugu
prijatelja Imama es-Sadika 'Abdurrahmana,
pridavao je veliku vanost fetvama ashaba i
poznatih tabi'ina. Veoma rano je stekao
solidno vjersko obrazovanje. Cijenio je i
uvaavao uene ljude i prema njima se
odnosio sa veim potovanjem nego prema
ljudima od vlasti i ugleda u drutvu. Za
njega je Imam afija rekao: "Malik je
Allahov dokaz (J;uggatu/Jah) meu ljudima."
Zbog svoje privrenosti istini i prenoenja
hadisa: "Zakletva pod prisilom nije valjana"
(Jaysa 'ala al-mustakrah yamin) Malik je
zlostavljan i bio fiziki muen. Kada je na
mjesto halife postavljen el-Mensiir i pod
prisilom od svih muslimana pokuao
isposlovati zakletvu na vjernost, el-
Poglavlje 4
Mensurov namjesnik u Medini Maliku je
zabranio da kazuje spomenuti hadis. Da bi
provjerio pridrava li se njegove zabrane,
poslao je svoje uhode da to provjere, pa
su ustanovili da ga Malik i dalje javno
svima kazuje. Hadiskoj znanosti je dao
neprocjenjivi doprinos sa svojim uvenim i
nadaleko poznatim djelom el-Muwa!fa' koje
je sakupljao, pisao i dotjerivao punih
etrdeset godina. Malik je bio prvi koji je
ustanovio i detaljno razradio pravila hadiske
znanosti (rivajet). Njegova predaja
Vjerovjesnikove tradicije se, s pravom,
naziva zlatnim lancem ( as-silsila az
zahabijja).
* 'Abdurrahman b. el-Kasim el-Misri
(roen 128/746., umro 191/807. god). Bio je
uenik Imama Malika od koga se nije
odvajao preko dvadeset godina. Pripada mu
fikha. Poznat je po svojoj bogobojaznosti,
skromnosti, pobonosti, strpljivosti i
izbjegavanju vladara i ljudi od vlasti. Od
njih je odbijao primiti, ak, i poklone.
Historiari su o njemu zabiljeili: "Ebfi. el
Kasim je poznat po svome dugom
druenju sa Malikom i brizi da ga to
vjernije slijedi. Pored toga to je poznat po
bistrini, razumijevanju, uenosti, pobonosti,
opreznosti i odmjerenom prenoenju
Malikovih rijei i miljenja. Pregledao je i
sredio prve pisane knjige malikijskog
mezheba. Od njega ih je preuzeo, dotjerao i
dalje prenio Sahnfin."
* Ebu Muhammed 'Abdullah b. Vehb
b. Muslim (roen 125/742., umro 197/812.
godine). Bio je uenik Imama Malika preko
dvadeset godina i od koga se sve do
Malikove smrti nije odvajao. Napisao je
dva poznata djela el-Muwatta' a/-kablr i
el-Muwatta' a$-$agir. O njemu je Imam
Ahmed rekao: "Bio je estit uenjak,
veliki poznavalac fikha i iroke naobrazbe.
Bio je pouzdan i istinoljubiv, tako da su
hadisi koje on prenosi potpuno pouzdani."
Iako je bio veliki poznavalac i hadisa i
fikha, izbjegavao je prihvatiti se posla
kadije i izdavanja fetvi. Zahvaljujui
njemu, malikijski mezheb se proirio u
Egiptu.
97
Poglavlje 4
* Eheb b. 'Abdul'aziz el-Kajsi al
'Amiri (roen 140/757., umro 204/819.
god). I on je bio uenik Imama Malika, a
kasnije i veliki uenjak fikha u Egiptu. U
Egiptu ga je zatekao Imam afija koji je za
njega rekao: "Egipat nije iznjedrio boljeg
poznavaoca fikha od Eheba."
* Ehu Muhammed 'Abdullah b. 'Abdul
hakem (roen 155/772., umro 214/829. god). I
on je bio uenik Imama Malika. Bio je veliki
poznavalac ftkha, estit, istinoljubljiv i blage
naravi. Nakon Ehebove smrti povjereno mu
je rukovoenje malikijskim mezhebom. Bio
je afijin savremenik i lini prijatelj.
Napisao je poznata djela al-Mubta$ar al
kablr i al-Mubt8$ar al-awsat i al-Mubta$ar
a$-$aglr koja zapravo predstavljaju skraenu
preradu djela el-Muwatta ', al-Ahwii/, al
Qa{fii' fi al-bayiin, Fa{fii'if 'Umar b.
'Abdul'azlzi af-Maniisik
* Esed b. el-Furat (umro 213/828.
god). Bio je veliki uenjak fikha i poznati
vojskovoa. Porijeklom je iz Nejsabura, a
odrastao je u Tunisu. Iz Tunisa je otiao na
kolovanje kod Malika u Meinu, i kod
njega izuavao djelo el-Muwatta '. Nakon
toga se uputio u Irak gdje je neko vrijeme
uio pred Ehu Hanifinim uenicima (Ehu
Jusufom i Muhammedom). Ehu Jusuf je od
njega preuzeo e/-Muwatta' i preko njega ga
i prenosi. Zatim se, ponovo, vratio u Egipat i
tamo upoznao Ibn el-Kasima sa onim ta je
sve o hanefijskom fikhu bio nauio, nakon
ega ga je ovaj odredio za muftiju
malikijskog mezheba u Egiptu. Dok je taj
posao obavljao, sakupljao je grau koja mu
je, kasnije, posluila za pisanje djela al
Mudawwana koje je sredio i kompletirao u
Kajrevanu. Bio je komandant muslimanske
vojske koja je poslana da osvoji Siciliju.
Smrt ga je zatekla dok je opsjedao grad
Sirakuzu (na Siciliji).
* Asbag b. el-Fered b. Se'Id (roen
150/767., umro 225/840. god), poznati
egipatski uenjak fikha. Uputio se u Meinu
sa namjerom da pred Malikom izuava fikh,
ali je Malik umro tano na dan kada je ovaj
doao u Meinu, pa je fikh poeo izuavati
pred Malikovim uenicima Ibn el-Kasimom,
Ibn Vehbom i Ehebom. Napisao je vie
98
PRAVNE KOLE U ISLAMU
djela od kojih su mu najpoznatija: Adab al
qa{iii', Tafslr garlb al-Muwatta ', Adab EJ$
$Iylim i ar-Radd 'alil ahi al-ahwii'.
* 'Isa b. Dinar (umro 212/827. god) iz
Kordobe u Andalusu, odakle se zaputio do
Ibn ei-Kasima da pred njim izuava fikh.
Kasnije je postao najbolji poznavalac fikha
u svoje vrijeme, u cijelom Andalusu. O
njemu su historiari zabiljeili: "'Isa je bio
sjajan uenjak ftkha, ... poboan i bogobojazan,
provjeren u znanju, dokazan na djelima i
poznat po primanju njegove dove. O njemu
se pripovijeda da je etrdeset godina sabah
klanjao sa abdestom od nonog namaza."
Umro je -Allah mu se smilovao -u Tolejteli.
* 'Abdusselam b. Se'id et-Teniihi
(roen 160/777., umro 240/854. god),
poznat i pod nadimkom Sahnun. Fikh je
prvo izuavao u Kajrevanu, a zatim se
uputio u Egipat, odakle je kasnije doao u
Meinu, gdje su mu uitelji bili Ibn el
Kasim, Ibn Vehb i Eheb. Nije imao priliku
susresti se sa Malikom niti od njega uiti .
Zato je esto imao obiaj sa uzdahom rei :
"Nedao Allah nikome siromatvo. Da njega
nije bilo, zatekao bih Malika." Mnogi su se
o njemu izrazili kao izrazito pouzdanom i
obrazovanom uenjaku, naroito u fikhskoj
znanosti. Bio je poboan i istinoljubljiv,
odluan kada je istina u pitanju, skroman,
jednostavan u oblaenju i jelu i, iznad svega,
veoma tolerantan. Od vladara i ljudi od
vlasti nije primao nita, ak ni poklone. U
zemljama Magreba njegova rije je bila
veoma potovana. Autor je djela a/-Mudawwana
na koje su se pozivali ne samo stanovnici
Kajrevana, nego, tokom niza stoljea,
uevniji ljudi malikijske pravne kole.
Temelji malikijskog mezheba:
Malikijska pravna kola svoje uenje
temelji na sljedeim izvorima:
Kur' anu asnom,
Vj~rovjesnikovu, sallallahu alejhi ve
sellem, Sunnetu i
Jednoglasnom miljenju drugova
Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve
sell em, (igma' a$-$a/;aba)*.
PRAVNE KOLE U ISLAMU
Navedena tri izvora su zajednika za sve
etirivelike pravne kole u Islamu. Pored
njih Malik kao izvore uzima jo i:
Analogiju ( al-qiyiis)*,
Rjeenja koja su od opeg interesa za
sve (al-m~iilif; al-mursa/a)*, tj. ona rjeenja
koja tekstom Zakonodavca ( a-ari) nisu ni
nareena ni zabranjena.
Praksa stanovnika Medine. Po ovom
posljednjem Imam Malik se razlikuje od
ostalih uenjaka fikha. Imam Malik, naime,
smatra da je, kao izvor, praksa stanovnika
Medine jaa nego predaja koju prenosi samo
jedan ovjek. Ovo zato to se njihova praksa
smatra svojevrsnom predajom opeg postupanja
po hadisu, a takva predaja koju prenosi
grupa, je jaa od one koju prenosi samo
pojedinac. Zbog toga, Malik za valjanost
predaje koju prenosi samo jedan ovjek,
uvjetuje da se ona ne smije kositi sa praksom
stanovnika Medine, jer je po njemu praksa
stanovnika Medine apsolutno prihvatljiva
kao izvor koji, kao takav, bezrezervno treba
prihvatiti i po njemu postupati.
Miljenje drugova Allahova Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem, (ashaba). Pored
hadisa Allahovog Poslanika, sallallahu
alejhi ve sellem, Malik u svome djelu
al-Muwatta' navodi i fetve koje su izdali
'Amr i njegov sin 'Abdullah, r.a., i fetve
koje od ashaba prenose sedmerica poznatih
uenjaka fikha u Medini. Zato se Malik, kao
to kae e-atibi, smatra prvim imamom
sunneta u svoje doba.
Rairenost malikijskog mezheba:
Malikijska pravna kola ( al-ma(/hab)*
prvo se proirila u Hidazu. Odatle se
kasnije proirila na Sjevernu Afriku,
naroito na zemlje Magreba, a odatle dalje
prema Andalusu. U Andalusu je malikijski
mezheb bio toliko popularan da se za mjesto
kadije, pored poznavanja cijelog Kur'ana
napamet, kao uvjet kandidatu postavljalo
da zna napamet i Imam Malikovo djelo
al-Muwatta '.
Svoj vrhunac u Andalusu malikijski
mezheb je dostigao u doba Ibn Hiamove
vladavine. U to doba, poznati uenjak
Poglavlje4
malikijskog ftkha, Jahja b. Jahja imao je
veliki utjecaj na zvaninu vlast pa se
zahvaljujui njemu malikijski mezheb
proirio u Andalusu i zemljama Magreba,
isto kao to se zahvaljujui Ebn JOsufu,
hanefijski mezheb proirio u Iraku.
Malikovi uenici su njegov mezheb
prenijeli u Egipat, tako da je, poslije
Hidaza, Egipat bio prva kolijevka
malikijskog mezheba.
Danas je malikijski mezheb rairen u
junom Egiptu i Sudanu, kao i u ostalim
oblastima afrikog kontinenta, nasuprot
Hidaza.
S obzirom na bogatstvo malikijske
pravne kole, svaki istraiva u malikijskom
fikhu moe pronai pravo bogatstvo
najrazliitijih ideja i fikhskih rasprava koje
se i danas, u zavisnosti od klime koja u
odreenoj sredini vlada, mogu praktino
primijeniti.
Iz navedenog se vidi:
Da je malikijski mezheb jedna od
etiri velike sunnijske pravne kole u Islamu
i da je ime dobio po !mamu Maliku b. Enesu
- Allah mu se smilovao,
Da se malikijski mezheb u svom
uenju temelji na: Kur'anu, Sunnetu,
konsenzusu miljenja ashaba (igmii' ~
$a/;iiba)*, analogiji ( al-qiyiis)*, rjeenjima
koja su od opeg interesa za sve ( a/-m~ali./;1
al-mursala)*, praksi stanovnika Medine i
miljenju ashaba,
Da su najvanija djela malikijskog
mezheba: al-Muwatta ', al-Mudawwana,
al-Muwwiiziya, Bidiiya a!-mugtahid i
ag-l)a!Jira,
Da se malikijski mezheb prvo
proirio u Hidazu, a zatim u zemljama
Magreba, Andalusu, na afrikom kontinentu
u junom Egiptu, Sudanu i nekim drugim
afrikim zemljama.
99
Poglavlje 4
Bibliografija:
a) Najvanija literatura malikijskog
mezheba:
al-Muwatta 'li al-Imam Malik b. Anas wa
yagma'u bayna al-l:mdit wa al-atar wa ara' al-imam;
al-Mudawwana, wa hiya al-ara' al-Imam Malik
yagma'aha ~ilmiguhu Sal).nun b. Sa'id at-Tanubi; a!
MuwwiizJya, li Mu}:tammad b. Ibrahim al
Askandari b. Ziyad, al-ma'rufbi Ibn al-Muwwiiz (al
muta:Va~ sana 269/882. aw 2811894.); Bidaya al
mugtahid, li Ibn Rud (wulida sana 450/1058., al
mutawaffi sana 5}0/1126.); ag-.[)a./Jira, li al-Qarafi;
Mawahib al-Ga/illi al-Hattab
o '
b) Kompedijf.
al-Mubfa$ar n al-fiqh al-Ma/iki, li a
ay!.t J.:lalTI b. Is}:taq al-Maliki (al-mutawaffi sana
7~7/ 1365.) wa lahu uru}:t minha: -Mawahib al
Galil/i ari) Mubt:zyar al-f;falilli Abii 'Abdullah
Mul)ammad b. MuQ.ammad b. 'Abdurrahman al
Maliki al-ma'riif bi al-I:Iattab (al-mutaw~ffi sana
954/1547.)- tab'a ula- Matba'a as-Sa'ada bi Mi~r (bi
dlln. tiirib); al-Magmii' al-fiqhi al-maghabn
a!-Jmfim Malik, li Mul)ammad b. Mul)ammad b.
AQ.mad b. 'Abdulqadir b. 'Abdul'aziz as-Sanbawi, al
ma'riifbi al-Amir, al-mutawaffi sana 1232/1816. wa
huwa matn mubta~ar;
e) Biografije uenjaka malikijskog
mezheba:
- Tartib a!-Madarik wa taqrib al
masa!Jk li ma 'rifa a 'lam maghab Mahk li al
Qa~i 'Iya~ b. Musa as-Sabti (al-mutawaffi sana
544/1149.); ad-Dibag al-mugahhab n ma 'rifa
a 'yan 'u/ama' al-maghab li Burhanuddin
Ibrahim b. 'Ali b. MuQ.ammad b. Farl)i'm al-'Umn al
Madani al-Maliki (al-mutawaffi sana 799/ 1397.);
d) Opa literatura:
al-Magahib al-fiqhiyya, li ad-duktiir
Mul)mmad Fawzi Faygullah- a-i'a' li an-nar, al
Kuwayt, 1985.; al-lgtihad n
a-ari'a al
islamiyya, li ad-duktiir I:Iasan Al)mad Mar'i, Idara
an-nar bi Gami'a al-Imam MuQ.mmad b. Sa'iid al
isHimiyya- ar-Riyag 1401/1981. -Dar an-nahga al
'arabiyya - al-Qahira, 1383/1963.; al-Mad/Jal li
al-Fiqh al-ls/aml - li al-ustag 'Isawi Al)mad
'Isawi, Dar al-kutub al-'arabi- al-Qahira; al-Imam
Mabk li MuJ:tmmad AbU Zabra - Dar al-kutub al
fikr - al-Qahira; Wafayat al-a 'yan, li Ibn IJalikan;
ad-Dibag a/-mugahhab fi ma 'rifa a 'yan
100
PRAVNE KOLE U ISLAMU
'u/ama' al-maghab li Ibn Farhon . ' Nazra
.
tiilf/Jiyya n l;udiif al-magahib al-arba ' wa
intiaruha, Ii Al)mad Tunur-biia;
ll. afijski mezheb
Definicija:
. aftiski mezheb (al-maflhab a-afi'i)* je
Jedna od etiri velike sunnijske pravne kole
u islamskom svijetu. afijskim mezhebom je
nazvana po svome osnivau !mamu
Muhammedu b. ldrisu (e-afi'iju) afiji
Allah mu se smilovao!
Nastanak i najznaajnije linosti:
* Osniva afijskog mezheba je Imam
Ebu 'Abdullah Muhammed b. Idris e-afi'i
el-Kurei el-Matlebi. Roen je u Gazzi
150/767. god., dakle iste one godine kada je
umro Ehu Hanifa, a umro u Egiptu 204/819.
god.
Otac mu je umro dok je afija bio jo
dijete, pa ga je njegova majka koja je po
porijeklu bila Jemenjanka iz plemena Ezd,
~zela i donijela u Mekku. Tu je Imam afija
1 odrastao. Dosta rano nauio je napamet cio
Kur'an i zavolio arapski jezik i knjievnost,
a posebno poeziju. Zato se iz Mekke
povukao u pustinju kako bi nauio isti
arapski jezik sauvan od stranih utjecaja.
Nauio je napamet Malikov al-Muwatta' i
posvetio se izuavanju fikha i kur' a;;skih
znanosti. Uitelji su mu bili tada poznati
uenjaci, meu kojima se posebno istie
Muslim b. Halid ez-Zendi. Uputio se u
Meinu gdje je od Malika nauio al
Muwatta '. Hadis i hadiske znanosti uio je
od Sufjana b. 'Ujejne i dmgih medinskih
uenjaka. Zatim se 1~5/811. god. uputio u
Irak i tamo, neko vrijeme, bio uenik
Muhammeda b. el-Hasana, Ebu Hanifina
uenika. U Bagdadu je sabrao, dotada
steeno znanje iz fikha, u knjizi pod
naslovom a/-lfugga. Zatim se 199/S14. god.
iz Bagdada preselio u Egipat, gdje je
napisao svoja djela ar-Risala i al-Umm.
Pored toga to je bio imam u islamskom
pravu (a/-fiqh)* i osnovama islamskog
prava (al-U$ii/), bio je i veliki poznavalac
hadisa, arapskog jezika, knjievnosti i
PRAVNE KOLE U ISLAMU
poezije. O afiji su se najpohvalnije izrazili
mnogi uenjaci. O njemu su historiari
zabiljeili "da je bio imam svjetskoga glasa,
i na istoku i na zapadu".
Volio je streljatvo (gaanje strijelom)
i u njemu postigao takvu vjetinu da bi kada
bi uzeo deset strijela svakom pogodio u cilj i
da nijednom ne bi promaio. Prenosi se da je
svojima uenicima jednom prilikom rekao:
"Imao sam dvije elje: da postanem dobar
strijelac i uen ovjek pa sam u streljatvu to
i postigao, tako da od deset strijela mogu
svakom pogoditi cilj." Primijetivi kako je
preutio spomenuti svoj uspjeh u postizanju
znanja, neko od prisutnih je dodao: "Tako
mi Allaha, u znanju si jo bolji nego u
streljatvu."
afijina najpoznatija djela:
afija je, koliko se dosada zna, napisao
sljedeadjela:
al-Jjugga koje je izdiktirao svojim
uenicima u Iraku,
al-Umm koje Je izdiktirao svojim
uenicima u Egiptu,
ar-Risala jj al-U$01 koje se smatra
jednim od prvih djela u toj oblasti. U njemu
su navedena izvjesna neslaganja sa Malikom
i uenjacima iz Iraka.
afiji se pripisuje i zbirka pjesama
(Diwan a-i'r) koja je nedavno doivjela i
svoje prvo tampano izdanje.
afijin poloaj i ugled:
O afiji je njegov uenik Ahmed b.
Hanbel rekao: "Od Vjerovjesnika, sallallahu
alejhi ve sellem, se pripovijeda da je rekao:
'Uzvieni Allah e na kraju svakog stoljea
u ovome Ummetu poslati po jednog ovjeka
koji e obnoviti i uvrstiti Njegovu vjeru' 1
~a kraju prvog stoljea to je bio 'Umer b.
'Abdul'aziz. Nadam se da je na kraju
drugog stoljea ta ast pripala afiji."
* Eho Ja'qub JUsuf b. Jahja el-Buvejtl
(nadimak el-Buvejti dobio je po rodnom
selu u Egiptu), jedan od najpoznatijih
Ebu Davud, (4291) i drugi- sahih.
Poglavlje 4
afijinih uenika (umro 2311866. god).
Prilikom izdavanja fetvi oslanjao se na
v
miljenje svoga uitelja. Safija ga je, kao
svoga zamjenika, ostavio da vodi kruok u
Egiptu. To je i inio sve dok nije pozvan u
Bagdad. Zato to nije htio potvrditi da je
Kur'an stvoren, strpan je u zatvor. O njemu
se pripovijeda da je u zatvoru imao obiaj
oprati odjeu i tako ju istu obui u petak i
namirisati se, a onda, kada bi se zauo ezan
za dumu, izaao bi pred vrata zatvora,
odakle bi ga zatvorski straar vratio unutra u
eliju govorei mu: "Vrati se unutra - Allah ti
se smilovao!", na to bi El-Buvejti rekao:
"Gospodaru moj, odazvao sam se na Tvoj
poziv, ali su me sprijeili." Tako je u :zatvorskoj
eliji - Allah mu se smilovao - i umro.
* Ebu Ibrahim Isma'il b. Jahja el
Muzeni (roen 175/791., umro 264/878.
god.). Veliki egipatski uenjak i prenosilac
hadisa. O njemu je afija rekao: "el-Muzeni
je veliki pomaga mog mezheba." Auto
biografi su o njemu zabiljeili: "Bio je
skroman, poboan, minimalnih prohtjeva na
ovome svijetu i onaj od koga se dova
primala." Napisao je mnogo djela, od kojih
su mu najpoznatija: al-Gami' al-kabir,
al-Gami' a$-$agir, al-Manf[Jr, al-Masa'il
al-mu 'tabira, at- Targib jj al- 'ilm, al- Wata 'iq
i al-Mu!Jttzyar tzy-$agir.
* Er-Rebi' b. Sulejman b. 'Abduldebbar
el-Muradi (roen 174/790., umro 270/883.
god.). Bio je afijin uenik i prenosilac
(rawiya) njegovih knjiga, te mujezin u 'Amr
b. el-'Asovoj damiji. Preko njega su
sauvana i do nas doprla djela ar-Risala,
al-Umm i neka druga djela.
* Ebu Hafs Harme le b. 'Abdullah en
Nedejbi el-Misri (roen 166/782., umro
243/857. god.). Prenosilac je hadisa preko
afije, Muslima i Ibn Made. O njemu su se
najpohvalnije izrazili Ibn Mu'In i drugi
uenjaci. Napisao je djela al-Mabsat, al
Mu!Jta$ar i a-urat, u tri sveska, as-Sunan
u deset svezaka i neka druga djela.
* Ebu 'Ali el-Husejn b. 'Ali b. Zejd el
Karabisi (umro 245/859 ili 248/862. god.).
Jedan je od najpoznatijih uenjaka fikha u
Bagdadu iz svoga vremena. Prvo je nauio
101
Poglavlje 4
fikh pravne kole sljedbenika slobodnog
miljenja (maghab ahi ar-ra YJ, a onda je,
kada je doao u Bagdad i ukljuio se u
afijino drutvo, promijenio miljenje i
postao sljedbenik njegova mezheba. Poslije
toga, iako mu je bio lini prijatelj, zbog
neslaganja oko pitanja stvorenosti Kur'ana,
napustio je Imama Ahmeda. Zbog svoga
neslaganja sa imamom Ahmedom, napustile
su ga hanbelije i svijet je prestao prenositi
njegove rijei.
* Eho. el-'Abbas Ahmed b. 'Umer b.
Surejd (umro 306/918. god.). U svoje doba
je bio nosilac zastave afijske pravne kole.
Zahvaljujui njemu, afijski mezheb (al
maghab)* se i proirio na sve strane.
Periodi razvoja afijskog mezheba:
U periodu formiranja afijskog mezheba,
uoljiva su dva perioda i dva naina
izvoenja rjeenja na osnovu slobodnog
miljenja osnivaa mezheba.
Prvi ili stari period predstavljaju afijina
miljenja u doba dok je jo bio u Bagdadu.
Ona su sabrana u djelu al-ijugga koje je
afija izdiktirao svome ueniku ez-Za'feraniji.
Drugi period predstavlja af~in rad u
Egiptu. Naime, kada se afija, 199/814. god.
iz Bagdada preselio u Egipat, uzeo je i svoja
ranija djela poeo prepravljati i dotjerivati.
Radei to, on je od nekih svojih ranijih
miljenja odustao, predomislio se i prihvatio
drugaija rjeenja, a zatim je to sve napisao.
Njegova djela iz ovog drugog perioda prenio
je er-Rebi' b. Sulejman.
Piui svoja nova djela u Egiptu, afija
je stavio van snage ona koja je ranije
napisao u Bagdadu. U tom smislu su i
njegove rijei: "Ne dozvoljavam nikome da
prenosi iz moje knjige ono to sam napisao
u Bagdadu!"
Temelji afijskog mezheba:
Uenje afijske pravne kole temelji se
na sljedeim izvorima:
Kur'anu, kao prvom i najvanijem
tzvoru, i to po vanjskom smislu njegova
teksta,
102
PRAVNE KOLE U ISLAMU
Sunnetu, kao drugom po redu
najvanijem izvoru koji se mora primjenjivati,
ak i u sluaju kada se radi o predajama samo
sa jednim prenosiocem (ahad). Jedini uvjeti
koji se postavljaju u ovakvim predajama su:
da je ona vjerodostojna ( 8$-~ibba) i da je
lanac predaje neraskidiv (al-ittJ~al). afija u
svome djelu ar-Risala odluno brani predaje
samo sa jednim prenosiocem. Zbog takvog
svoga stava stekao je povjerenje uenjaka
hadisa ( al-mul;ldditin) toliko da su ga oni
prozvali nadimkom "Pomagaem sunneta"
(Na~ir as-sunna).
afija kao dokaz ne priznaje mursel
predaje, osim onih koje prenosi Se'id b. el
Musejjib, jer je jedino za njih ustanovio niz
prenosilaca sve do Poslanika, sallallahu
alejhi ve sellem, (masanld). U pogledu
ovoga ne slae se sa Eho. Hanifom.
Konsenzus miljenja (al-igma'*
kome afija daje prednost nad predajama
koje prenosi samo jedna osoba. U tom
smislu, poznato je njegovo miljenje:
"Konsenzus miljenja je ubjedljiviji od
predaje samo sa jednim prenosiocem"
(al-igma' akbar min al-babar al-mutrad).
Analogiji (al-qiyas)* koju afija
uvaava kao izvor pod uvjetom da ima
podlogu u Kur'anu i Sunnetu i daje pravilno
izvedena.
afija, kao dokaz, odbacuje sve
ostale fikhske izvore kao to su:
Oprecijeljenje za najbolje .r:ieenje
(al-isti.{Jsan)* o kome je napisao posebnu
knjigu i prokomentirao poznatim rijeima:
"Ko se za neko rjeenje opredijeli kao
najbolje na osnovu slobodne procjene, samim
tim se upustio u propisivanje vjerozakona."
Ovim svojim miljenjem zauzeo je potpuno
suprotan stav od Eho. Hanife.
- Rjeenja od opeg interesa za sve (al
mEJ$alil;l al-mursala)* afija u svom mezhebu
ne prihvaa kao valjan izvor. Meutim, takva
rjeenja su kod malikija opeprihvatljiva.
Praksa stanovnika M edine ( 'amal ahi
al-Madina) po afiji ne moe biti valjan
izvor. To je osporio malikijama u svome
djelu al-Umm.
PRAVNE KOLE U ISLAMU
Miljenje ashaba (aqwal a$-$ai;aba)
afija, takoer, ne uvaava kao valjan izvor,
jer i njihovo miljenje smatra slobodnom
procjenom (igtihadan) koje, kao i kod ostalih
ljudi, moe biti pogreno.
Dakle, afija je - Allah mu se smilovao
svu svoju panju usredsredio na sahih i
hasen hadise, tvrdei da niko nema pravo
suprotstavljati se Allahovu Poslaniku,
sallallahu alejhi ve sellem. U tom smislu, od
njega se prenosi da je rekao: "Kada je hadis
sahih, onda je to moj mezheb."
Rairenost afijskog mezheba:
* afijski mezheb (al-ma(lhab)* rairen
je u Egiptu, zato to se prvo tamo uvrstio
njegov novi mezheb i jer su njegovi uenici
tamo najvie radili na njegovu irenju.
Nakon to su Fatimije dole na vlast u
Egiptu, sunnijski fikh je tamo bio gotovo
izumro. Meutim, on je ponovo oivljen
nakon to je Salahuddin el-Ejjubi zbacio sa
vlasti Fatimije.
* afijski mezheb dobrim dijelom
proirio se i u Iraku i amu, a odatle dalje
prema Horasanu, Jemenu, Hidazu, Perziji i
zemljama na Indijskom potkontinentu.
* U Indoneziji i Maleziji zvanini
mezheb je afijski. Tamo je mezheb zajedno
sa Islamom dospio putem trgovaca sa
Arapskog poluotoka, prije nego se pojavio
hanbelij~;ki mezheb.
Iz na.v edenog se vidi:
Da je afijski mezheb jedna od etiri
velike sunnijske pravne kole u Islamu i da
je ime dobio po !mamu Muhammedu b.
Idrisu afiji (e-afi'i),
Da se afijski mezheb u svome
uenju zasniva na Kur'anu i Vjerovjesnikovu,
sallallahu alejhi ve sellem, sunnetu, te da se
afija poziva i na predaje koje prenosi i
samo jedna osoba, zbog ega je i dobio
nadimak "Pomaga sunneta". Meutim, on
kao dokaz ne priznaje mursel hadise, osim
onih koje prenosi Se'id b. el-Musejjib, za
koje smatra da su povezane. afija kao
dokaz prihvaa jo i konsenzus miljenja
(al-igmii)* i analogiju (a/-qiyiis)*.
Poglavlje 4
Da kao dokaze ne prihvaa opredje
ljenje za bolje rjeenje (a/-isti/_l.san), niti
rjeenja od opeg interesa za sve (al-tna$ali_fl
al-mursa/a)*, kao ni praksu stanovnika
Medine ( 'amal ahi am-madina) i miljenje
as haba ( aqwal a$-$a/;aba).
Da je afijski mezheb rairen u
Egiptu, Iraku, amu, Horasanu, Jemenu,
Hidazu, Perziji i nekim zemljama na
Indij skom potkontinentu.
Da su najpoznatija djela afijskog
mezheba: afijino djelo al-Umm, Mu/;fa$ar
ai-Muzeni, Rawtja at- Talibln i ai-Magmil'
od en-Nevevija, Fat/; al-qadlr ari} al-waglz
od ar-Rafi'a i ai-Maghab wa as-sunna ode
irazija.
Bibliografija:
a) NE!fvanfja literatura afijskog mezhebu.
ai-Umm, li al-Imam a-afi'i; Mu/;fa$ar
ai-Muznf, Fatb al-qadlr arl;z a/-waglz li ar
Rafi'i; Raw(ia at-Talibln i al-Magma' li an
Nawawi; al-Ma(fhab wa as-sunna Ii a-rrazi;
a/-lfawl al-kablr li ai-Mawridi; al-Magma' li
an-Nawawi;
Najvaniji kompendij afijskog fikha na
koji se afijski pravmc1 pozivaju u
donoenju fetvi i presuda je Minhag at
Tafibln od en-Nevevija i mnogobrojni
komentari na ovo djelo, od kojih su
najpoznatiji: Mugnl a/-mu/;ltag od el-Hatiba
e-Sirbinija, Nihaya al-mu/;ltag od ar
Remlija i Tu/;118 al-muf;tag od Ibn Hadera
el-Hejtemij a.
b) Izvori afijskog filmu.
- a/-Umm, Ta'lif al-Imam Abu 'Abdullah
Mul;hammad b. Idris a-afi'i (al-mutawaffi sana
204/819.); a/-Ma(lhab, Ta'lif Abo Isl}aq Ibrahim b.
'Ali b. Ynsuf a-irazi (al-mutawaffi sana
476/1083.); Minhag at-Tafibln, Ta'lif Abli
Zakariyya Mul}yiddin Yal:tya b. araf an-Nawawi (al
mutawaffi sana 676/1277.);
e) Kompediji.
al- Waglz fi fiqh ma(/hab al-Imiim a
afi'i, Ta'lif Ahn I:Iamid al-Gazali (al-mutawaffi
sana 505/1111.); ar-Rawt;la fi al-fbra' li AbU
Zakariyya Mul;mmmad b. araf an-Nawawi;
103
Poglavlje 4
d)Biografije uenjaka malikijskog
mezhebET.
Tabaqat a-afi'iyya al-kubrii, Ta'lif
Taguddin 'Abdulwahhiib b. 'Abdulkafi as-Sabki (al
mutawaffi sana 771/1369.); Tabaqat a
afi'iyya, Ta'lif Gamiiluddin 'Abdurral;tim b. al
I:Iasan al-Isnawi (al-mutawaffi sana 772/1370.);
e) Opa literaturET.
al-Magahib al-fiqhiyya, ad-dukttlr
Mul;tammad Fawzi Fay~ullah- a-i'a' li an-Nar- al
Kuwayt 1985; al-Igtihad fi a-arl'a al
isliimiyya, dr. l:lasan Al;tmad Mar'i -Idara an-nar
bi Gami'a al-Imam Mul:mmmad b. Sa'iid al-islamiyya
- ar-Riya~, 1401/1981.; Tari/J al-fiqh, al-ustag
Mul;tammad 'Ali as-Sayiis- Matba'a Mul;tammad 'Ali
Sabil;t, al-Qahira; al-Mad!Jalli al-fiqh al-Islami,
al-ustag Mul:mmmad Salam Madkiir - Dar al-kitab al
' arabi - al-Qahira; al-Mad/Jal li al-fiqh a!
Isliimi, al-ustag 'Isawi Al:lmad 'Isawi-Dar at-Ta' lif
al-Qahira, 1376/1956.; al-Mad/Ja/ li dlrasa al
fiqh a/-Isliimi, al-ustag Mii~?ta:fa alabi - Dar at
Ta'lif- al-Qahira, 1376/1956.; al-Imam a-afi'i,
Mul:lammad Abii Zahra, Dar al-Fikr al-'arabi al
Qahira; Adab a-afi'l wa manaqibuha,
'Abdurra~man b. Abii }:Hitim ar-Razi, - Dar al-kutub
al-'ilmiyya, - Bayriit.
12. Hanbelijski mezheb
Definicija:
Hanbelijski mezheb (al-ma{/hab al
l;anbali)* je jedna od etiri velike sunni
jske pravne kole u islamskom svijetu.
Hanbelijskim mezhebom je nazvana po
svome osnivau !mamu Ahmedu b.
Muhammedu b. Hanbelu - Allah mu se
smilovao!
U svojoj osnovi, ovaj mezheb, se oslanja
na tekst Kur' ana i Sunneta i odbacuje sve
novotariJe u vjerovanju i ibadetima, i daje
potpunu prednost sunnetu.
Nastllnak i najznaajnije linosti:
* Osniva hanbelijskog mezheba je
Imam Ahmed b. Muhammed b. Hanbel b.
HiHil b. Esed b. Idris b. 'Abdullah b. Hajjan
b. 'Abdullah b. Enes b. 'Avf b. Kasit b.
Mazin b. ejban ... b. Va'il ez-Zuheli e
ejbani (roen 1641780., umro 241/855.
104
PRAVNE KOLE U ISLAMU
god.). Po porijeklu je povezan sa
Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem,
preko Nezara b. Ma'da b. 'Adnana. Dok je
sa njim bila trudna, majka mu je u pratnji
njegova oca dola iz Merva u Bagdad. Tu ga
je rodila u mjesecu rebi'u-1-evvelu 164/780.
god. Otac mu je umro kada je Ahmed imao
svega tri godine, pa je brigu o njemu
preuzela njegova majka. Zato je vie poznat
po svome djedu koji je bio ugledan i
potovan ovjek.
U potrazi za znanjem esto je puto
vao izmeu Basre, Kufe, ama, Mezopo
tamije, Mekke, Medine, Jemena i ostalih
centara gdje se irilo znanje.
- Fikhske znanosti je izuavao kod
Muhammeda b. Idrisa e-Safi'fja, Sufjana b.
'Ujejne, Veki'a b. el-Derraha, Jahje el
Katana, Jezida b. Haruna, Isma'Ila b.
'Ulejje, Huejma b. Beira, 'Abdurrezzaka
b. Hemmama es-Sen'anija i drugih.
Bavio se sakupljanjem Poslanikove,
sallallahu alejhi ve sellem, tradicije, ulaui
sve svoje napore na njenom ouvanju, tako
da je u svoje vrijeme istovremeno bio imam
uenjaka hadisa (imam al-mul;addifln), prvak
uenjaka islamskih pravnika (sayyid al
fuqha) i voa ustrajnih uvara istine.
Rekao je el-Hafiz ez-Zehebi: "Broj
njegovih uitelja (ejhova) od kojih on
prenosi hadise u El-Musnedu prelazi 280
uitelja."
Ostali imami su se o njemu izrazili sa
najljepim pohvalama. Tako je o njemu
Imam afija rekao: "Kada sam napustio
Bagdad, u njemu iza sebe nisam ostavio
nikoga bogobojaznijeg, uevnijeg ni estitijeg
od Ahmeda b. Hanbela." Ez-Zehebi je o
njemu rekao: "Odisao je strahopotovanjem
prema Uzvienom Allahu." Ehu Da'fer en
Nufejli je rekao: "Ahmed b. Hanbel je bio
jedan od najveih poznavalaca vjere."
Bio Je istinski asketa. Toliko
samoodricanje, kao to je bilo njegovo,
mogli su podnijeti samo oni najizdrljiviji
koji su bili sigurni u Allahovu nagradu na
onome svijetu. O njemu je Ibn en-Nuhas
rekao: "Bili su mu ponueni ovaj svijet, pa
ga je odbio i novotarije, pa ih je odbacio."
PRAVNE KOLE U ISLAMU
Govorei o tome kakav je bio, Ibn el-Kajjim
je rekao: "Eto, takve su bile voe
bogobojaznih." O njemu je (njegov sin)
Salih b. Ahmed rekao: "Viao sam svoga
oca da uzme suhih kora, otrese sa njih
prainu, stavi u zdjelu, pokiseli u vodi,
pospe solju i tako pojede, ali ga nikada
nisam vidio da je kupio nar, dunju ili bilo ta
drugo od voa." El-Mervezi je imao obiaj
rei: "Kada bi se sjetio smrti, imam Ahmed
se guio u suzama." Salih b. Ahmed je
kazivao: "esto je, kao jedinu prismoku uz
jelo, koristio samo sire." El-Mejmuni je
govorio: "Ebu 'Abdullahova kua je bila
sasvim mala i tijesna. Po vruini je znao
zaspati na zemlji u njenom prizemlju."
Imam Ahmed je bio od onih koji sebi
nikada nisu dozvoliti da se guraju i laskaju
ispred vrata ljudi od vlasti. Uporno je
odbijao primiti bilo kakav poklon od
namjesnika. Ljutio bi se na svoju djecu kada
bi neko od njih primio nagradu od nekog od
emira. Ishak b. Rahivejh je o njemu rekao:
"Kada j<! bio u Jemenu, Imam Ahmed je ...
tkao, pleo, to to svojim rukama uradi
prodavao i od toga se izdravao." Nikada,
prije etrdesete godine, nije sjeo i drugome
dao svoje miljenje (fetvu).
Patnje Imama Ahmeda b. Hanbela:
Vrijeme u kome je ivio imam Ebii
Ahmed obiljeio je poetak veoma ive
aktivnosti prevoenja na arapski jezik
filozofske literature sa drugih jezika. Taj
pokret je bio svestrano pomagan od strane
islamskih vladara i namjesnika. To je
imalo za posljedicu da se, veoma brzo,
u vjerovanju i obredima muslimanskog
svijeta, pojave razne novotarije i proire
sekte poput rafidija (ar-rafit;fa) i mu'tezilija
(al-mu't~zila). Mu'tezilijsko uenje (al
maghab al-i'tizali)* i rasprave oko stvore
nosti Kur'ana bili su potpomognuti od samih
vladara i njihovih namjesnika, tako da su se
muslimani, veoma rano, suoili sa krupnim
problemima i pitanjima koji su zadirali u
samu sr njihova vjerovanja. Halifa el
Me'mun pokuao je svijetu silom nametnuti
mu'tezilijske ideje i uenje o stvorenosti
Kur'ana. Ostajui nepokolebljiv i vrsto
dosljedan istini, Imam Ahmed to nije
Poglavlje 4
prihvatio pa je el-Me'mtm naredio da se
strpa u zatvor i podvrgne muenju. Poslije
el-Me'miina, na isti nain se prema njemu
ponio i el-Mu'tesim, tako da je Imam
Ahmed proveo u zatvoru dvadeset i osam
mjeseci sa okovima na nogama, ak i dok je
klanjao i spavao. Kasnije, kada je puten iz
zatvora i nakon to su mu zamladile
zatvorske rane, Imam Ahmed je - Allah mu
se smilovao - ponovo nastavio sa svojim
predavanjima u damiji. Za vrijeme el
Vasikove vladavine, Imamu Ahmedu je pet
godina bilo zabranjeno da odlazi i u damiji
odrava svoja predavanja. Zabrana da
odrava predavanja trajala je sve do el
Vasikove smrti. Tek nakon el-Vasikove
smrti, za vrijeme vladavine el-Mutevekkila
Allah mu se smilovao - ponovo je - uz
Allahovu pomo - poela da zaivljava
istina i vjerodostojna tradicija i da se suzbija
mrak i nepravda.
* Imama Ahmeda su sluali i od njega
uili brojni uenici, kasnije, veliki islamski
uenjaci. Meu njima su bili: njegovi sinovi
'Abdullah i Salih, amidi mu Hanbel b.
Ishak, Ebii Zur'a, Buharija, Muslim, autor
Sunen zbirke Ebii Davud, el-Esrem, Ebu
Ja'la el-Mevsili, Mejm1lni, Ibn Hani i drugi.
Salih b. Ahmed b. Hanbel (umro
266/879. god.), najstariji imamov sin,
posvetio se izuavanju i prenoenju fikhske
znanosti i za nju vezane problematike kojom
se bavio njegov otac.
'Abdullah b. Ahmed b. Hanbel
(umro 290/903. god.), drugi imamov sin,
zasluan je, pak, za prenoenje od svoga oca
hadiske znanosti.
Ishak et-Temimi, tj . Ebii Ja'kllb el
Kevsed el-Mervezi (umro 251/865. god.),
po porijeklu iz Merva, prvo je naobrazbu iz
oblasti islamskog prava stjecao u Iraku,
amu i Hidazu, da bi se na kraju zaputio u
Bagdad i tamo fikhsku naobrazbu usavrio
pred Imamom Ahmedom.
El-Bagdadi, tj. Eb1l Da'fer Muharnmed
b. 'Ali b. 'Abdullah b. Mehran el-Bagdadi
el-Verrak (umro 272/885. god.), bio je
jedan od najistaknutijih uenika Imama
Ahmeda.
105
Poglavlje 4
El-Esrem, tj. Ebu Bekr Ahmed b.
Muhammed b. Hani el-Horasani el-Bagdadi
(umro 273/886. god.), takoer je bio uenik
Imama Ahmeda. Njemu pripada zasluga za
prenoenje od Imama Ahmeda brojnih
odgovora na mnoga pitanja kao i za vie
pisanih djela, meu kojima treba spomenuti
Kitab fi al- 'ilaJ, at-Tari/J i an-Nasi/J wa al
mansii/J. Takoer treba spomenuti njegovo
djelo Kitab as-Sunan fi al-fiqh po hanbe
lijskoj pravnoj koli.
El-Harki, tj. Ebu el-Kasim 'Umer b.
el-Husejn (umro u Damasku 334/945.
god.) koji je svoju naobrazbu iz oblasti
islamskog prava stekao pred imamovim
sinovima Salihom i 'Abdullahom. Napisao
je poznato djelo pod naslovom al
Mu!Jta$ar koje sadri 2.300 fikhskih
pitanja. Na ovo djelo Ibn el-Kudama el
Makdisi napisao je svoj poznati komentar
pod nazivom ef-Mugnl
El-Hilal, tj. Ebu Bekr Ahmed b.
Muhammed b. Haru.n (umro 211/826. god.),
koji je svoju naobrazbu iz oblasti islamskog
prava st1~kao pred Ahmedovim prijateljima.
Napisao je brojna djela meu kojima treba
spomenuti: al-Gami' li 'ulam Al;mad b.
l:fanbal, al- 'Ila/, as-Sunna, Tabaqat a$/;ab
Ibn l:fanbal, al- 'lim, Tafsir al-garib, al-Adab
i Ablaq .4/;mad
Temelji hanbelijskog mezheba*:
* Imam Ahmed b. Hanbel SVOJU
pravnu kolu zasniva na pet temelja. Ibn el
Kajjim el-Devzijje ih je nabrojao sljedeim
redoslijedom:
Tekstovima Kur'ana i Hadisa. Ovdje
treba napomenuti da je, kao izvor, vjero
dostojne (sahih) hadise imam Ahmed stavljao
ispred miljenja, analogije (al-qiyas) i rijei
ashaba.
Rjeenju pravnog pitanja donesenog
od strane nekog od ashaba. Prema tome,
ukoliko bi za odreeni problem naiao na
pravno 1jeenje (fetvu) nekog od ashaba
pod uvjetom da se ono ne kosi sa
miljenjima drugih ashaba - Imam Ahmed
ga je prihvaao i mimo njega ne bi traio
drugo.
106
PRAVNE KOLE U ISLAMU
U sluajevima u kojima se ni ashabi
meu sobom nisu bili usaglasili, Imam
Ahmed se opredjeljivao za ono rjeenje
koje je, po njegovom miljenju, bilo blie
slovu Kur' ana i Sunneta, ne izlazei ni
tada iz okvira miljenja ashaba. Ukoliko
se, pak, nije mogao odluiti ni za jedno od
njihovih miljenja, samo bi ih naveo, ne
izjanjavajui se sa svoje strane ni za jedno
od njih.
U sluaju da nije bilo drugih zapreka,
prihvaao je mursel (mursa/)*, pa ak i slabe
({fa 'ifj hadise i davao im prednost nad
analogijom (al-qiyas). Ovdje treba naglasiti
da pod slabim ({fa 'ifj hadisom on ne
podrazumijeva lane (al-bati/) i neprihvatljive
(munkar) hadise, niti one u ijem se lancu
prenosilaca nalazi neko ko je optuen za la.
Ovo zato to je po njemu i slabi ({fa 'ifj hadis
djelimino mogao biti vjerodostojan ($a/;il;)
ili dobar (/;asan), budui da hadise nije
klasificirao na vjerodostojne ($a/;l(l)*, dobre
(/;asan)* i slabe ({fa 'ifj, nego samo na
vjerodostojne ($a/;l/;)i slabe ({fa 'ifj. Dakle,
slabi ((ia'ffj hadis, po njegovom shvaanju,
imao je vie stupnjeva. Zato je - kao to to
objanjava Ibn el-Kajjim - i takva vrsta
hadisa, u sluaju da se ne kosi sa miljenjem
nekog od ashaba, ili sa njihovim
jednoglasnim miljenjem, po miljenju
imama Ahmeda, kao izvor bio vaniji od
analogije (al-qiyas).
Analogiju (al-qiyas)*, kao izvor u
svojoj pravnoj koli, Imam Ahmed je
koristio samo u sluaju nude, kada potvrdu
za svoje miljenje nije mogao nai ni u
jednom drugom, ranije spomenutom izvoru.
Iako je opepoznato da vjerovatnou, da
bi od dva miljenja jedno moglo biti bolje i
ispravnije (al-istil;san), Imam Ahmed kao
izvor za svoje miljenje nije prakticirao
uzimati, ipak treba napomenuti da Ibn
Kudama navodi da je Imam Ahmed i o torne
vodio rauna i da ga je, kao izvor, koristio
poslije analogije ( al-qiyiis). Prema torne,
al-istif;san u hanbelijskoj pravnoj koli
treba shvatiti kao opredjeljenje za jedno od
vie moguih rjeenja, i to za ono koje bi
moglo biti najispravnije i za opi interes
najkorisnije.
PRAVNE KOLE U ISLAMU
Rairenost hanbelijskog mezheba:
Hanbelijska pravna kola (al-mag/lab)*
nije kao ostale tri (hanefijska, aftjska i
malikijska) imala znaajnijeg uspjeha u
irenju. Razloge za to treba traiti u
sljedeim injenicama:
to je strogo bazirana na predaji i
tradiciji,
to je prema slobodnom miljenju
(al-Igtihiid)*, osim u sluaju krajnje nude,
ostala zatvorena,
to iza nje, izuzev u posljednje
\Tijeme na Arapskom poluotoku, nije stajala
nijedna druga vlast i
to se, u poreenju sa ostalim
pravnim kolama, pojavila relativno kasno.
Hanbelijska pravna kola danas je
rairena na Arapskom poluostrvu, u okolini
Damaska i junom Egiptu. Ogranieno je
prisutna jo u nekim islamskim zemljama.
\1eutim, treba napomenuti da se, ravnopravno
sa ostalim, hanbelijski mezheb izuava u
svim srednjim kolama koje pripadaju
Azheru kao i na samom Univerzitetu al
.-\zher u Egiptu.
Iz natvedenog se vidi:
Da je hanbelijski mezheb jedna od
etirivelike sunnijske pravne kole u Islamu
rairen u dananjem islamskom svijetu i da
je ime dobio po Imamu Ahmedu b. Hanbelu
- Allah mu se smilovao,
Da se temelji na uenju Kur'ana i
\jerodostojne Tradicije ( al-l;adlt a$-$a./;il;)*
kojima ne pretpostavlja niije drugo
miljenje, kijas niti miljenje ashaba. On se
dalje, u pravnim pitanjima, temelji na
rjeenjima ashaba, a u sluaju njihova
neslaganja pribjegava onome miljenju koje
je najblie uenju Kur'ana i Tradicije. U
sluaju da se u navedenim izvorima ne moe
nai odgovarajue rjeenje i da za to nema
kakve druge smetnje, hanbelijski mezheb,
kao izvor, prihvaa i slabe (t;fa 'if)* hadise,
a u sluaju nude i analogiju (al-qiyiis).
Ukoliko ni to nije dovoljno, od vie
moguih rjeenja prihvaa ono za koje se
smatra da bi moglo biti najispravnije
Poglavlje4
(al-istil;siin). U tom smislu se preko Ibn
Kudame prenosi da je i sam Imam Ahmed, u
nedostatku drugih izvora, prihvaao one
predaje koje bi, po njegovu miljenju, mogle
biti najispravnije,
Da je u dananje vrijeme hanbelijski
mezheb rairen na Arapskom poluotoku,
okolici Damaska i nekim drugim arapskim
zemljama i
Da u najznaajnija pisana djela
hanbelijskog mezheba spad~u: Mubta$ar al
ffarql, Kaiif al-qinii' wa Sar./; Muntahii al
iriidiiti al-Mul;arrar wa al-Muqni'.
Bibliografija:
a) NajvaniJa literatura hanbelijskog
mezheba:
Mu!J~ar al-ffarql, allacji arai).ah1l al
'allama, Muwaffiqudam Ibn QudAma fi al-Mugni;
Kaiifal-qina' wa arl; Muntahii al-iriidiitli
al-Bahuti; al-Mul;arrar fi al-fiqh li 'Abdussalam
Ibn Taymiyya; al-In$iifli al-MardAwi; al-Furtt li
Ibn Muflil).; al-Muqni' li Ibn Qudama i ar-Rawt;f
al-murabba' li al-l;ligari.
b) Najvaniji izvori hanbelijskog
mezheba:
Mubta$ar al-!Jarqi, ta'lif: Abu al-Qasim
'Umar b. al-l;lusayn b. 'Abdullah b. AQ.mad al-l.:Iarqi
(al-mutawaffi fi sana 334/945.); al-Hidiiya, ta'lif:
Abu ai-I.:Iattab Mal.rfii~ b. AQ.mad al-Kulugiini (al
mutawaffi fi sana 516/ 1122.); al-Muqni', ta'lif:
Muwaffiqu99In 'Abdullah b. Mui).ammad b. AQ.mad
b. Mui).ammad b. Qudiima .(al-mutawaffi fi sana
620/1223.); a-iifi - a-Sarl; al-kabir, ta'lif:
'Abdurrai).miin b. al-Imam AM 'Umar Mui).ammad b.
AQ.mad b. Qudama a~-Maqdisi (al-mutawaffi fi sana
682/1283.); wa huwa Sari). Kitiib ai-Muqni'.
e) Kompedij:
al-Fura', ta'lif: amsuddin Abu 'Abdullah
Mui).ammad b. Muflil;l al-l;lanbali (al-mutawaffi fi
sana 763/1361.)
d) Biografije uenjaka hanbelijskog
mezheba:
Tabaqiit al-.ljamibila, ta'lif: a1-Q~ Ahn al
l;lusayn Mui).ammad b. al-Qru;li Abu Ya'la b.
Mul;lammad b. al-l;lusayn al-Fara' (al-mutawaffi fi
sana 527/1132.) - Tab' a Matba'a as-Sunna al
Mul;lammadiyya: al-Manhag al-al)mad fi
107
Poglavlje4
taragum a$.(Jab AJ;zmad, ta'lif Abti al-Yumn
Mugiruddin 'Abdurrabman b. Mui)ammad b.
'Abdurrai)miin al-'Ulayrni (al-mutawaffi fi sana
926/1521.)- tai)qiq: Mui)yiddin 'Abduli)amid- Mi~r,
Matba'a al-Madani.
e) Opa literatura:
al-Magiihib al-fiqhiyya, Ii al-ustacJ ad
dukttir Mui)ammad Fawzi Fay<;IulHih, a-i'a' li an
Nar, al-Kuwayt, 1985.; al-Imam Al;mad b.
f:lanbal a-aybanl wa Musnaduha, li
AJ:!mad b.'AbdurraJ:!man b. Sulayman a~-$uwyan,
Maglla al-Bul:nlt al-islamiyya, al-'adad 26, a~
~afai)at 221-302; Tari/J at-tarl' al-Islami, li
a-ayb Mui)ammad al-.tiu<;lari, al-Maktaba at
Tigariyya al-Kubra, al-Qahira; al-Mad!Jal fi
dirasa a!-fiqh ai-Islamf, Ii al-ustacJ 'lsaw'i
Ai)mad ' lsawi, Dar at-Ta'lif, al-Qahira,
137611956.; a!-Mad!Jalli af-fiqh al-Islami, li
al-ustacJ MuJ:!ammad Salam Madktir, Dar an-Nahga
al-'arabiyya, al-Qahira, 1383/ 1963 .; a!-Mad!Jal
ila maghab al-Imam A.(Jmad b. f:lanbal, li
Ibn Badran al-I;Ianbali, Dar at-Tiba'a al-munira, al
Qahira; !'lam a!-mawqa 'ayn, li Ibn Qayyim al
Gawziyya, Matba' a as-Sa'ada, al-Qahira;
Mu!Jfa$~lr al-Muntaha, li Ibn al-I;Iagib;
Ma.fiitl.(J al-Fiqh al-f:laball', li ad-duktur Salim
'Ali at-Taqafi; al-Imam A./;lmad b. f:lanbal, li
MuJ:!ammad Abu Zahra, Dar al-Fikr al-'Arabi, al
Qahira; .Muttabi 'an Ja mubtadi'an, li ad
duktiir MuJ:!ammad ta Abu Sa'd, Dar as-Salam,
1413/1992., ar-Riyac;l; U$01 maghab al-Imam
A.(Jmad b. f:lanbal, li ad-dukttir 'Abdullah b.
'Abdulmu J:!sin at-Turki.
13. aferijski mezheb
Definicija:
Daft:rijski mezheb (a/-mai}hab al-ga 'fan)*
je mezheb i'ija imamija (sljedbenika
dvanaesterice imama). Daferijskim je
nazvan po svome osnivau Da'feru b.
Muhammedu, poznatijim pod nadimkom
Imam es-Sadik, koga i 'ije imamije slijede i
od koga su, kako tvrde, u svom mezhebu
preuzeli veinu fikhske znanosti.
Nastanak i najznaajnije linosti:
Daferijski mezheb nosi naziv po
Da'fer b. Muhammed el-Bakir b. 'Ali
Zejnul'abidin b. el-Husejn es-Sebt el-
108
PRAVNE KOLE U ISLAMU
Haimiju el-Kureiju, 'Abdullahu, poznatom
jo i pod nadimkom es-Sadiku (roen
80/699. god., umro 148/765. god.). Sa oeve
strane, vodi porijeklo preko Vjerovjesnikove
loze (agara an-nubuwwa)*, a sa majine
strane preko Ebtl Bekra es-Siddika, r.a.
i'ije (a-l'a)* ga smatraju svojim estim
od dvanaest imama. Nakon smrti svoga oca,
imama Muhammed b. 'Alija, poznatijeg pod
nadimkom el-Bakir 117/735. god., Da'fer
je preko trideset godina bio voa (imam)
i'ija.
Da'fer se, jo, od rane mladosti
posvetio vjerskim znanostima. On je - neka
je Allah sa njim zadovoljan - odrastao u
Medini, redovno posjeujui predavanja
uenjaka hadisa iz reda tabi'ina. Ipak,
znanje je najvie stekao od svoga oca,
imama el-Bakira. Bio je veliki poznavalac
islamskih disciplina fikha i hadisa.
Odravao je tijesnu vezu sa tadanjim
uenjacima islamskog prava (fikha), ne
samo u Medini nego i u novoosnovanim
centrima u provincijama islamskog carstva.
Halifa el-Menstlr je jednom prilikom
izmeu Da'fera i Ebtl Hanife upriliio
raspravu o ftkhskim pitanjima, nakon koje je
Ehu Hanifa izjavio: "Tako mi Allaha, do
sada nisam sreo nikoga ko bolje vlada
fikhom od Da'fer b. Muhammeda es
Sadika." Odlikovao se izvanrednom
bistrinom uma i snagom duha, to mu je
omoguilo da duboko porone u gotovo sve
znanosti svoga vremena. O njemu je,
izmeu ostalog, zabiljeeno "da je
izvanredno poznavao kozmologiju i da je
neobino bio vjet u raspravama o
sazvjeima i nebeskim tijelima." Jedan od
njegovih uenika bio je i Dabir b Hajjan.
Njegov kruok u Medini bio je stjecite
uenih ljudi. Njegov uenik bio je i imam
Malik r.a., koji je esto posjeivao njegova
predavanja i na njima nauio mnogo toga,
naroito iz oblasti islamskog prava i hadiske
predaje. To to mu i' ije pripisuju ono to
nije kazao, nita ne umanjuje od njegova
poloaja. Nije traio vlast (ai-!Jiliifa)* niti se
za nju borio, nego se u potpunosti posvetio
znanju. Ovo, uprkos injenici da su neka
od njegovih miljenja zadirala u pitanja
vezana za vlast i politiku. Od njega se
PRAVNE KOLE U ISLAMU
'\jerodostojnom predajom prenosi da je
prokleo svakoga onoga ko pretjeruje i
pripisuje mu osobine kojima se nije
odlikovao. Tako je zabiljeeno da je jednom
prilikom sakupio svoje prijatelje, upoznao ih
o tome i napisao pismo u kome se, ne samo
odrekao svih onih koji ga preuveliavaju,
nego ih prokleo i ubrojao u vieboce,
ukoliko su se preuveliavanjem (in galla
Olu)* o njega ogrijeili, te naredio da se ono
po5alje u sve pokrajine. Takoer se
pripo,ijeda da je, upitan od halife el
.\{ensOra zato ne posjeuje kruoke koje
prireuje na svome dvoru, es-Sadik
odgovorio: "Nemamo te se zbog ega bojati,
nema nita od onoga svijeta za to bi te
mogli zamoliti, nisi ni u kakvom dobru, da
bi ti mogli estitati, a niti nam se ini da ti je
to kakva nesrea, pa da ti doemo kao
utjeitelji." Eto, takav je - neka je sa njim
.-\llah zadovoljan - bio Da'fer es-Sadik,
koji se, kada je Allah u pitanju, nije bojao
niijeg ukora.
U literaturi o imamima stoji da je es
Sadik dao odgovore na mnogobrojna,
postavljena mu, pitanja te da su oni sabrani
u etiri stotine knjiga koje i'ije (a-l'a)*
nazivaju zajednikim nazivom al-U$01.
Pred es-Sadikom su uili brojni
rabi mi, meu kojima treba spomenuti:
Jahjaa b. Se'ida el-Ensariju, Ejjuba es
Sihtijan~ju, Ebu 'Amra b. el-'Ala'a, u'beta
b. el-Ka::ima, Sufjana b. 'Ujejnu i druge.
J1~dno vrijeme je boravio u Medini,
a zatim se preselio u Irak i tamo se
nastanio neko vrijeme. Nikada se nije
borio za bilo kakav poloaj od vlasti niti
se s bilo kim svaao oko poloaja halife
t. al-/)Jlah)*.
Euharija, Muslim i autori Sunen
zbirki preko njega navode mnogobrojne
hadise. Es-Sadik je bio vrsto privren
Kur"anu i Sunnetu. E-ehrestani za njega
kae da se odlikovao "izvanrednim pozna
\-anjem 'jere, savrenim odgojem i mudrou,
krajnjom skromnou prema ovosvjetskim
dobrima i potpunom predanou pobonosti,
tako da 5e nikada nije povodio ni za kakvim
prohtjevima."
Poglavlje 4
E-ehrestani u svome djelu al-Mila/
wa an-Nil}al navodi da se Da'fer es-Sadik
odrekao od svih nadnaravnih osobina koje
su mu neki ekstremisti pokuali pripisati.
Istovremeno, ne samo da se odrekao takvih
ekstremista, nego ih je i prokleo. Tako se
odrekao uenja rafidijskog mezheba i
njihovih bezumnih tvrdnji o odsustvu
(al-gayba)*, povratku ( ar-rag'a)*, promjeni
volje i namjere zbog prethodne promjene
znanja ( al-bada)*, seobi dua ( at-tanasu!;)*,
utjelovljenju ( al-l;wliil)* i antropomorfizmu
(at-tablh)*. Uprkos navedenom i' ije su
se poslije njega podvojile pa je svako od
njih drugome poeo propagirati svoje
uenje ( al-ma(ihab) tvrdei da je ono
preuzeto od Da'fera, iako ga se, kao to
smo vidjeli, jo za vrijeme svoga ivota
bio odrekao isto kao to se odrekao
mu'tezilija i kaderija.
Ibn Tejmijja - Allah mu se smilovao
- u svome djelu Dar' ta 'aro(i al- 'aql wa an
naql navodi da su takve stvari koje batinije
(al-batiniyya)* pripisuju' Aliji i Da'feru es
Sadiku ista la i izmiljotina. Tako se
Da'feru es-Sadiku pripisuju lane izjave o
astrologiji, drhtanju tijela, iskrivljenom
tumaenju i svakojakim neistinama od ega
ga je Uzvieni Allah sauvao i pred svijetom
opravdao. ak se i u poslanicama tajne sekte
Il)wan a$-$ata' moe nai da neke od njenih
voa pojedine izjave pripisuju Da'feru
es-Sadiku, iako se sa sigurnou zna da
su one nastale poslije treeg stoljea po
Hidri, dakle, dvije stotine godina poslije
Da'ferove smrti.
Meu najistaknutije uenjake da'fe
rijskog mezheba (al-ma(ihab al-ga'fan)* koji
su ga u dananjoj formi, kakvoj je do nas
doao, daleko od onoga to je o islamskom
pravu istinski nauavao imam Da'fer es
Sadik, iskristalizirati, se ubrajaju:
* Muhammed b. Ja'kub b. Ishak Ebu
Da'fer el-Kulejni, imamijski pravnik iz
Kulejna iz oblasti Rejja u Perziji. Bio je ejh
i'ija u . Bagdadu. Umro je u Bagdadu
328/941. god. Njegovo najpoznatije djelo je
al-KaD D '1lm ad-din. Sastoji se od tri
sveska. U prvom svesku se govori o
osnovama fikha ( U$01 al-fiqh), a u drugom i
109
Poglavlje 4
treem o samom fikhu i fikhskim propisima
(al-fi.JrO) . U njegovom sastavljanju autor je
proveo dvadeset godina.
* Muhammed b. 'Ali b. el-Husejn b.
Musa Babivejh el-Kommi es-Sadil.k (umro
381/991. god.). ivio je i djelovao u Rejju
gdje je i umro i pokopan. Bio je veoma
popularan u Horasanu. Napisao je blizu tri
stotine djela, od kojih su mu najpoznatija:
al-I'tiqadat, al-Muqni' fi al-fiqh i Man Ja
yal;(iuruha al-taqih.
* Ibn el-Husejn et-Til.si (umro 460/1067.
god.). Meu njegova najpoznatija djela
spadaju: Tah(IIo al-al;kam i al-Jstib$iir.
Temelji da'ferijskog mezheba:
U da'ferijskom mezhebu (al-maf/hab
al-ga 'fari)* se, kao izvor uenja, koriste
sljedea etiri dokaza: Kur'an, Predaja
(al-bahar), ili (al-asar) konsenzus miljenja
(al-igma)* i razum (al- 'aql)*.
Kur'an:
Kur'an asni je glavni izvor propisa u
svim pravnim kolama, pa i u mezhebu
imama es-Sadika - Allah mu se smilovao.
Meutim, i' ijsko vjerovanje ( 'aqlda a
!'a)* u nepogreivost imama povlai za
sobom njihovu tvrdnju da se Kur'an smatra
Kur'anom samo ukoliko je uzet od
nepogrd:ivog imama. S obzirom da Kur'an
prenesen preko imama u stvarnosti ne
posjeduju, ovaj postojei i poznati Kur'an
vie nij{: valjan kao izvor za dokazivanje.
Ovo zato to je, navodno, dolo do
iskrivljavanja pojedinih ajeta u njemu i
izbacivanja nekih njegovih poglavlja.
Naravno, to ni u kom sluaju nije bilo
miljenje Da'fera es-Sadika. I'ije iskrivljuju
znaenje Kur'ana asnog i prilagoavaju ga
svome vjerovanju u kome preuveliavaju
linosti wojih imama.
Predya:
Pred~~a (al-baba!) po njihovom shvaanju
podrazumijeva Poslanikove, sallallahu alejhi
ve sellem, hadise (al;adlf ar-rasu])* koje
prenose oni ashabi koje prihvaaju i'ije,
rijei i djela koja se pripisuju njihovim
nepogreiiivim imama, te predaje ali bejta
110
PRAVNE KOLE U ISLAMU
(al al-bayf) u kojima se tumai Kur'an i
objanjavaju propisi vjere. Vjerovanje u
nepogreivost imama, naroito iz reda onih
posljednjih, i'ije je navelo na to da vie
cijene njihove rijei nego rijei i miljenje
obinih ashaba. Iz istog razloga oni
prihvaaju samo one predaje koje prenose
oni koji vjeruju u nepogreivost imama.
Prema tome, sunnet kod njih znai samo
rijei i djela nepogreivog, svejedno, bio on
vjerovjesnik ili imam. 1
I'ije predaju (al-bahar) dijele na: vjero
dostojnu ($al;il;), dobru (J;asan), pouzdanu
(muwaf{aq) i slabu ((ia 'ifj.
l. Vjerodostojna ($ai;Jl;)* predaja, po
njima, je ona koja se od nepogreivog
prenosi preko pravednog imamije.
2. Dobra (l;asan)* predaja, po njima, je
ona koja se od nepogreivog prenosi preko
imamije o kome se oni pohvalno izraa
vaju bez tekstualne potvrde o njegovoj
pravednosti.
3. Pouzdana (muwattaq) ili jaka (al-qaWI]/)
predaja, po njima, je ona koju prenosi
pouzdani neimamija.
4. Slaba ((ia'Jfj predaja, po njima, je
ona koju prenosi, ili nepoznata osoba, ili ona
kojoj se spoitava sklonost grijeenju i sl.
Konsenzus miljenja (al-igma)*
Konsenzus miljenja ( al-Jgmii )* kao
dokaz i'ije prihvaaju samo u sluaju kada
meu prisutnima ima neko od nepogreivih
(al-ma'$0m). Prema tome, imamije konsenzus
miljenja, kao dokaz, uvjetuju IZJavom 1
miljenjem nepogreivog.
Razum (al- 'aql)*
Iako i'ije, kao dokaz, odbacuju analogiju
(al-qiyas)* koja se u krajnjem sluaju svodi
na izvlaenje zakljuka pomou razuma,
oni, uprkos tome, prihvaaju i ubrajaju
razum u izvore svoga uenja, barem oni iz
1
Djelo al-Klffl kao i druga i'ijska literatura
prepuni su katastrofalnih tvrdnji koje izvode iz
Islama, ponajvie zbog toga to zbog preuveli
avanja imama dovode do pripisivanja Allahu
sudruga (a-irk).
PRAVNE KOLE U ISLAMU
kasnijih generacija. Budui da stvari mogu
biti lijepe i rune, oni smatraju da se njihova
ljepota i runoa moe shvatiti razumom i
prije nego to o njihovoj naredbi ili zabrani
zakonodavac da svoj sud. To objanjavaju
injenicom da je Allah u nekim stvarima
objasnio propise o tome da li su one korisne
ili tetne i da, ak, i oni koji poriu nebeske
objave prosuuju da su neke stvari lijepe, a
druge rune. Prema tome, i sam razum
(al- "aql)* je dovoljan da presudi da je ono
to je teret i to se ne moe podnijeti runo.
Iz navedenog se vidi da su i' ije u osnovi
potpale pod snaan utjecaj mu'tezilija koje
govore o ljepoti i runoi ( al-qub]J)* stvari i
ulozi razuma u davanju suda o njima.
Nekoliko primjera fikhskih propisa po
sadanjem da 'ferijskom mezhebu:
* Sljedbenici da'ferijskog mezheba
smatraju da je voda upotrijebljena za pranje
poslije obavljene velike nude (a/-isting/1)
ista i da se moe ponovo upotrijebiti. Isto
tako, smatraju da je vino isto.
* Tvrde da je kupanje na Dan Nevruza
fpraznik medusija) sunnet.
* Smatraju da je za uzimanje tejemmuma
dovoljno samo jednom dotaknuti zemlju.
* Tvrde da je namaz neispravan onome
ko na njemu proui pojedina poglavlja iz
Kur'ana, kao to je npr. poglavlje es
Sedda.
pie
* Neki dozvoljavaju jelo i
namazu.
* Dozvoljavaju spajanje podne-namaza
sa ikindijom i akama sa jacijom, bez ikakva
posebna razloga za to, kao to je putovanje i
sl.
* Smatraju da se u odsutnosti imama
duma-namaz moe izostaviti. Meutim,
poslije dolaska Homeinija na vlast iranske
i'ije i njihove pristalice poele su obavljati
duma-namaz.
* Smatraju da je post onoga ko zaroni
u vodu pokvaren i da je duan taj dan
napostitt sa kefaretom. Istovremeno, neki
dozvoljavaju da posta moe jesti lie sa
drvea.
Poglavlje 4
Imaju jo mnogo ovakvih i slinih
fikhskih propisa koji su oito u suprot
nosti sa slovom Kur'ana i vjerodostojnog
sunneta.
Rairenost da'ferijskog mezlleba:
Da'ferijska pravna kola (al-l118(/ha8}*
rairena je u Iranu, Iraku, Pakistanu,
Libanu i nekim dijelovima Sirije. U
najnovije vrijeme i'ije pokuavaju i ulau
mnogo truda da putem kola i univerziteta
proire da'ferijski mezheb (al-mag.hab)*. U
tom cilju u Iranu je u posljednje vrijeme
otvoreno est novih univerziteta. Predvieno
je da se na njima koluje 20.000 studenata iz
islamskog svijeta. Isto tako, samo u
1409/1988. godini Iran je u Africi otvorio
511 kola. Iran ulae ogromne napore da
svim raspoloivim sredstvima, pomou
materijalnih i ljudskih potencijala to vie
proiri i'izam. U tom smislu biljei
veliki uspjeh, budui da je znatan broj
sunnijskih muslimana u Aziji i Africi
prihvatio i'izam.
Iz navedenog se vidi:
Daje da'ferijski mezheb (al-ma(}hab)*
pravna kola l'ija (a-l'a)* sljedbenika
dvanaesterice imama i da su izvori ovog
mezheba Kur'an, Predaja (al-bahar)*,
konsenzus miljenja (al-igmil)* i razum
(al- 'aql) *.
Da sljedbenici ovoga mezheba tvrde
da se ovdje pod K ur'anom podrazumijeva
u
samo onaj Kur'an koji je preuzet preko
nepogreivog imama, to znai da ovaj,
danas kod sljedbenika tradicije (ahi as
sunna)* poznati Kur'an, po njihovom
miljenju, nije valjan kao dokaz zbog
navodne iskrivljenosti pojedinih njegovih
ajeta i izbacivanja nekih od njegovih
poglavlja. Budui da to ni u kom sluaju
nije bilo miljenje Da'fera es-Sadika,
pripisivanje ovoga mezheba njemu uz oiti
izlazak iz okvira uenja Kur'ana, ne moe
biti vjerodostojno.
Da po njihovom shvaanju tradicija
znai rijei i djela nepogreivog, svejedno,
radilo se o vjerovjesniku (an-nabiyY)* ili
imamu.
Ill
Poglavlje 4
Da za valjanost konsenzusa miljenja
(a/-igm/1}* kao uvjet postavljaju da meu
prisutnima mora biti i neko ko je po
njihovom miljenju nepogreiv.
Bibliografija:
a) Literatura da 'ferijskog mezheba:
* Prvi koji je napisao knjigu o
imamijskom fikhu bio je Mflsa el-Kazim
(183/799. god). Bilo je to djelo pod
naslovom al-f:lal/11 wa al-/Jar/lm. Zatim je
njegov sin 'Ali er-Rida napisao djelo pod
naslovom Fiqh ar-Ri{/11 koje je tampano u
Teheranu 1274/1857. godine, zatim je es
Sata' el-A 'red el-Kommi (290/902. god.)
napisao djelo pod naslovom Ba/l'ir ad
darag/lt fi 'ulam Ali Mul;ammad wa m/l
ba$$ahum u/lahu hihi, koje je svoje prvo
tampano izdanje doivjelo 1285/1868. god.
Zatim je el-Kulejni er-Razi (328/939. god.)
napisao djelo pod naslovom al-Kati fi 'ilm
ad-din koje je u sedam velikih svezaka
138111961. godine tampano u Teheranu.
Meu najznaajnija fikhska djela da'fe
rijskog mezheba, takoer, spadaju: al-Mu!Jfa$ar
an-nali' od Nedmuddina el-Hullija (676
/1277. god.) i ar-Raw(ia a/-bahiyya od e
ehid Zejnuddin el-Da'bi el-'Amilija
(965/1557. god.). Oba ova djela su tampana
u Egiptu. Tu jo treba spomenuti djela:
ar/l'i' <li-/sl/lm od el-Hullija i Gawahir al
kal/lm od Muhammeda Hasan b. Bakir en
Nedefija (1322/1904. god.).
b) Najvaniji 1zvon da 'feri;'skog
mezhebn:
Kit/lb man Ja yal;{luruha al-taqih, Ii Abu
Ga'far Mui:Jammad b. 'Ali b. al-l;Iusayn b. Musa b.
Babawayh al-Qummi (al-mutawaffi 381/991. god.);
al-Istib$lir fima ubtulita min al-abbar, Ii AbU
Ga'far Mui:Jammad b. al-l;Iusayn b 'Ali at-Tusi (al
mutawaffi 460/ 1067. god.); al-Kati min fiqh a
l'a, li AbU Man~ur AJ:!mad b. at-Tabrisi a-i'i (al
mutawaffi 58811192. god.).
e) Kompedi}
af-M'ubta$ar an-nali' fi fiqh a/-imamiyya,
li Abfl al-Qasim Nagmu<;l<;lin Ga'far b. al-l;Iusayn b.
AbU Zakariyya Ya}:!ya b. a1-l;Iusayn b. Sa'id al
mahflr bi al-Mul:mqqiq al-I:Iulli (al-mutawaffi
112
PRAVNE KOLE U ISLAMU
ar-Raw{la al-bahiyya fi ari; al
67611277.);
Lum'a ad-Dimaqiyya, li Zaynuddin b. 'Ali b.
Abmad al-Gab'i al-'Amili (al-mutawaffi 966/1461.)
d) Biografije uenjaka da 'kri;'skog
mezheba:
Amal al-Amil, li Mu}:!ammad b. al-l;Iusayn al
l;Iurr al-'Amili (al-mutawaffi 1104 H.), Ta}:!qiq: as
Sayyid A}:!mad al-l;Iusayni, Ba~dad, Maktaba al-
Andalus, at-tab'a 1385/1965.
e) Opa literatura:
Ma 'alim a-arl'a al-isl/lmiyya, li ad
duktUr ~ubQi a~-~ali}J, Dar al-'ilm li al-malayin,
Bayrut, at-tab'a, 1982.-1984.; al-Mila/ wa an
ni/;Ia!, li a-ahristani bi tal)qiq Mu}:!ammad Sayyid
Kaylani, Dar al-Ma'rifa, Bayrnt, 1400/1980.; Aha
f:lanita, a-ayb Mu}:!ammad AbU Zabra, Dar al
Fikr al-'Arabi; Dar' ta 'am{! al- 'aql wa an-naql
li Ibn Taymiyya, bi ta}:!qiq ad-duktUr Mu}:!ammad
Raad Salim, al-Guz' al-bamis, at-tab'a Gami'a al
Imam Mu}:!ammad b. Sa'lld al-islamiyya, 1401
/1981.; Jqti(1/l' a$-$irllt al-mustaqim, li Ibn
Taymiyya, bi tal)qiq ad-duktUr Na~ ir al-' Aql, al
Mugallad al-awwal; al-A 'film li az-Zirikli; at
Tu/;118 al-itna 'aariyya, li a-ah 'Abdul'aziz al
Imam Waliyyullab ad-Dablawi, bi ta}:!qiq
Mu}Jibbuddin al-tlatib, Nar Dar al-lfta' bi ar-Riya<;l,
1404/1984.; Manar/lt wiz/lra al-barigyya al
lraniyya; A 'yan a-i'a, li Mu}:!sin al-Amin, at
tab'a Bayrut; al-Imam a$-$ildiq wa al-magahib
al-arba 'a, li Asad l;Iaydar, at-tab'a Bayrut; Ta 'rif
'amm bi al- 'ulam e-erije, Mu)Jammad az
Zul)ayli; Tari/; al-magahib al-islamiyya, a
ayb Mul;lammad Abu Zabra; Tiiri/; al-im/lmiyya
wa aslafihim min a-l'a, ad-duktfir 'Abdullah
Fayya<;l; Dir/isa 'an al-firaq fi tiiri/J al
muslimin: al-baw/lrig wa a-l'a, ad-duktfir
A}Jmad Mul)ammad Gali;
14. Sloboda rasuivanja (al-igtihad) i
rnezhebska nepristrasnost
Definicija:
Pod slobodom rasuivanja (al-igtihad) i
mezhebskom nepristrasnosti ( 'adam at
ta 'a$$Ub al-ma{/habi) se podrazumijeva
pokret koji zagovara nepridravanje propisa
nijedne strogo odreene pravne kole i
primjenu jaih argumenata iz sva etiri
mezheba ili izvan njih.
PRAVNE KOLE U ISLAMU
~astanak i najznaajnije linosti:
Xepridravanje nijedne strogo odreene
pravne kole, izbjegavanje oponaanja i
izvoenje pravnih propisa direktno iz
Kur'ana i Tradicije je islamski metod (al
manhag al-Islami)* stariji i od oponaanja i
od mezheba. Njegove temelje postavio je
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i kao
takvog, pored imama i osnivaa pravnih
kola, pridravale su se prve i najbolje
generacije muslimana. Meutim, u kasnijim
stoljeima je dolo do poplave sektatva
(al-ma(fhabiyya) , slijepog oponaanja (at
taql!d) i mezhepske pristrasnosti (at-ta 'a$$Ub
al-maghabi). To je dovelo do razjedinjenosti
meu muslimanima, dominacije nevjernika
u islamskim zemljama, zatvaranja vrata
slobodnog rasuivanja (galq bab al-igtihad)*
i davanja prednosti miljenju uenjaka nad
slovom Kur' ana i Tradicije iji su propisi
sve vie zapostavljeni. Usljed toga zavladala
je pristrasnost pripadnosti samo jednom
mezhebu, zatvaranje u njegove okvire i
netrpeljivost prema drugim mezhebima.
Mezhepska pristrasnost i netrpeljivost je
poprimila takve razmjere da su se
izbjegavali brakovi sa pripadnicima drugog
mezheba i klanjanje za imamom koji nije
bio istog mezheba. Ta pristrasnost je, kako
tvrdi profesor Muhibbuddin el-Hatlb, bila
glavni razlog da su muslimani na prostorima
dananjeg Irana prihvatili i'ijski mezheb. U
svome komentaru djela al-Muntaqa min
IJ1inhag al-i'tidal (v. str. 18.-19.) u kome je
Sejhu-1-lslam Ibn Tejmijja ukratko prenio
miljenj<; od el-Hafiza ez-Zehebija, on
navodi kako se jedan od iranskih vladara po
imenu Hudabende, koji je inae bio sunnija,
jednog dana naljutio na svoju enu i tri puta
ponovio da je puta i da mu vie nije ena.
Kada se kasnije odljutio, predomislio se i
htio sebi ponovo vratiti enu. Meutim
islamski pravnici koji su slijedili tradiciju su
mu rekli da to ne moe uiniti sve dok se
njegova ena ne preuda za drugog i dok je
ovaj ne pusti. To je vladara teko pogodilo
pa se obratio za miljenje Ibn el-Mutahheru,
jednom od i'ijskih pravnika koji mu je
izdao fetvu da do ispunjenja uvjeta razvoda
braka nije dolo i da svoju enu slobodno
moe vratjti. Vladar je sa radou prihvatio
Poglavlje 4
tu fetvu i Ibn el-Mmahbera uzeo sebi za
savjetnika. Pod njegovim utjecajem vladar
je kasnije prihvatio iizam, a kada je to
uinio on, za njim se poveo i njegov narod
Zbog ovakvih i slinih razloga. odavno
su se poeli pojavljivati refonnatori sa
idejom obnove temelja islamskog prava koje
su uspostavile prve generacije musJimana i
metoda njihove primjene, zagovarajui
ostavljanje otvorenim vrata slobodnog
miljenja (fat!; bab al-igtihad)*, nepristrasnost
prema strogo odreenom mezhebu i
njegovim voama, te pridravanje dokaza iz
Kur'ana i Tradicije. Meu najpoznatije
takve linosti spadaju:
*Veliki islamski uenjak Ibn Hazm
ije je puno ime ' Ali b. Ahmed b. Se'id b.
Hazm. On je imao i nadimak Ebo.
Muhammed, ali je ostao poznat kao Ibn
Hazm. Roen je u mjesecu ramazanu
384/992. god. u Kordobi u Andalusu.
Budui da mu je otac sluio kao vezir nekim
emevijskim vladarima u Andalusu, odrastao
je u bogatoj i uglednoj kui. Nauku je
zavolio jo od ranog djetinjstva. Prvo emu
se posvetio bilo je izuavanje malikijskog
fikha. To je i razumljivo, s obzirom da je
malikijska pravna kola u to doba u
Andalusu bila slubeni mezheb drave.
Desilo se, meutim, da je pod utjecajem
kritiara imama Malika, Ibn Hazm napustio
malikijski mezheb i prihvatio afijski koji je
vie odgovarao njegovom kritiarskom i
slobodarskom duhu koji se u njemu razvio
itajui afijina djela.
Ono to se Ibn Hazmu, izuavajui
afijski mezheb, u njemu naroito dopalo
bila je strogost u dosljednom pridravanju
Kur'ana i Sunneta i oslanjanje fikhskih propisa
na njihov tekst ili na izvlaenje zakljuaka
iz njihovih tekstova. Isto tako, Ibn Hazmu se
svidjela strogost imama afije i njegova
kritika onih koji se, kao izvorom za islamsko
pravo, slue istihsanom (al-istil}san)* i
izgovorima da je neko rjeenje od opeg
interesa ( al-ma$fii;J al-mursala)*.
Meutim, Ibn Hazm se nije dugo
zadrao ni u afijskom mezhebu, jer su mu
se sve vie poele sviati ideje DaVO.da el
113
Poglavlje 4
Isfahanija, afijinog uenika i ejha zahirijskog
mezheba, koji je zagovarao oslanjanje samo
na tekstove Kur'ana i Sunneta. Njegove
ideje dopale su se Ibn Hazmu prvenstveno
zbog toga to nisu bile sputane propisima
nijednog od postojeih mezheba.
Svoju naobrazbu Ibn Hazm je stjecao
kod u svoje doba najpoznatijih islamskih
uenjaka, kako u svome rodnom Andalusu,
tako i izvan njega. Medu njima su,
izmedu ostalih, bili: ejh Ahmed b.
Desur, ejh Ehu el-Hasan el-Farisi, Ehu
Be kr b. ls hak, 'Abdullah b. Jahja, Ebu el
Kasim el-Ezdi i 'Abdullah b. Dehun.
Pored navedenih uenjaka, tijesne veze
odravao je sa velikim islamskim uenjakom
i svojim savremenikom 'Umerom b.
'Abdulberrom.
O njemu je u djelu Nail} at-flb autor
zabiljeio: "Sa'id kae: 'Ibn Hazm je od
svih Andaluana bio najobrazovaniji i
pored svog izuzetnog poznavanja jezikoslovlja,
stilistike, lingvistike, biografija, ivotopisa,
historije - u islamske znanosti najupueniji
ovjek.'" Za njega je ez-Zehebi rekao:
"Bio je krajnje bistar, otrouman, upuen
u Kur' an, Tradiciju, mezhebe, vjere
(af-mJla/)*, sekte, arapski jezik, logiku i
poeziju. Pored toga krasili su ga
istinoljubivost, pobonost, stidljivost,
otmjenost i naitanost." 'Abdulvahid u
svome djelu al-Mu gab biljei: "Od vie
andaluzijskih uenjaka sam uo da je Ibn
Hazm napisao etiri stotine svezaka, na
blizu 80 .000 listova o raznim disciplinama:
fikhu, hadisu, osnovama vjerovanja, vjerama,
sektama, historiji, rodoslovlju i knjievnosti."
(v. ai-M'lgab, str. 48.).
Ibn Hazm je odabrao zahirijski
mezheb prvenstveno zbog toga to on
zabranjuje oponaanje drugih (at-taqlid) i to
kao izvore priznaje jedino Kur'an, Tradiciju
i konsenzus miljenja (al-igma')*.
Govorei o svojoj borbi protiv slijepog
oponaanja drugih (at-taq/Jd)* Ibn Hazm
kae: "Slijepo oponaanje drugih je strogo
zabranjeno (/:Jaram). Nikome, ma o kome se
radilo, neukom ovjeku ili uenjaku, nije
dozvolje:no da bez valjana dokaza ( burhan)
dri do tueg miljenja."
114
PRAVNE KOLE U ISLAMU
On je, takoder, rekao: "Ono to zauuje
je da je shvaeno kao stroga obaveza da
obini vjernik u Andalusu mora slijediti
imama Malika, u Jemenu afiju, a u
Horasanu Ehu Hanifu ija su rjeenja
(fataw) za jedna te ista pravna pitanja
suprotna. Zar je to Allahova vjera? Ne, tako
mi Allaha, Allah nam takvo neto nikada nije
naredio. Naprotiv, Allahova vjera (ad-din)*
je jedna i Njegovi propisi su jedni."
Medutim, kada obinom ovjeku zabranjuje
slijepo oponaanje (at-taqlid)* drugog, Ibn
Hazm ne misli da se taj isti ovjek mora
posvetiti detaljnom izuavanju propisa svoje
vjere nautrb stagnacije u drugim oblastima
od vitalnog znaaja za opi napredak, nego
misli na:
Zabranu slijepog ugledanja na
odredenog vodu (imama), jer slijepo
ugledanje na njega znai slijeenje njegova
mezheba kao da je takav od Boga propisan,
to nije tano i
Zabranu da obini neobrazovani
ovjek prihvaa tue miljenje (letvu) koje
nema uporite u Kur'anu ili Tradiciji, te
zabranu da dotini islamski pravnik
(al-faqlh) ivi u ubjeenju da je njegovo
miljenje neprikosnoveno, kao da je od
Boga propisano.
Zbog toga, kada drugoga pita za neko
pravno rjeenje (letvu), Ibn Hazm obinom
ovjeku stavlja u obavezu da dotinog
muftiju upita: "Je li to tako propisao Allah
ili Njegov Poslanik?" - pa ako odgovori da
jeste duan je to prihvatiti, a ako odgovori
da nije, ili preuti, ili se pozove na neije
drugo, mimo Vjerovjesnikova miljenja,
duan je potraiti odgovor od nekoga
drugog. Po njegovu miljenju, to je najbolji
put u postepenom stjecanju znanja.
Svoje miljenje o zabrani slijepog
oponaanja drugog ( tal;rlm at-taqlid)*, Ibn
Hazm temelji na dokazima iz Kur'ana,
posebno n~ rijeima Uzvienog:
Slijedite ono to vam se od Gospodara
vaeg objavljuje i ne uzimajte, pored
Njega, nekoga drugog kao zatitnika!
(Al-A'raf, 3.) i
PRAVNE KOLE U ISLAMU
.-t ako se u neemu ne slaete, obratite se
Allahu i Poslaniku! (An-N isa.', 59.).
Ibn Hazm svoje uenje temelji na
sljedea etiri izvora: Kur' anu, Sun netu,
idrnau (al-igma')* i nepobitnom dokazu
rad-dalil). Pod etvrtim izvorom ad-dalJI Ibn
Hazm podrazumijeva rjeenje izvedeno na
osnon1 prethodna tri, tj. na osnovu idma'a
t al-igma')* ili teksta Kur'ana i Sunneta. Kad
smo kod ovoga treba napomenuti da u svome
uenju analogiju ( al-qiyiis) Ibn Hazm ne
U\aava kao valjan izvor.
Ibn Hazm je umro u selu Mitliem u
.-\ndalusu u sedamdeset i drugoj godini
iYota u mjesecu a'banu 456/ 1064. godine.
~feu njegova najpoznatija pisana djela
spadaju: al-Il;kiim fi U$01 al-a/;kiim, al-l$iil fi
[a.hm al-fp$ii/, al-Giimi'a Ji mu/;a$$af arii'i'
al-isliim fi al-wiigib wa al-J;all wa al-l;ariim
wa as-sunna wa al-igmii ', al-Mul;allii bi al
apir, Mudiiwiit an-nufls, al-Mugrib fi tari/J
al-~\1agrib, al-Fa$1 bayna ahi al-ahwii.' wa
an-nil;al, al-Iltibiis fima bayna a$/;ii.b ~
~ir wa a$f;Iiib al-qiyiis i druga.
* ejhu-1-Islam, Ahmed b. 'Abdulhalim
b. Abdusselam b. Tejmijja, ro. 661/1262.
god. u gradiu Haran u amu. Potjee iz
porodice koja je dala vie poznatih uenjaka
u raznim islamskim disciplinama. Njegov
otac iMbuddin 'Abdulhalim b. 'Abdusselam
u svoje vrijeme bio je jedan od najpoznatijih
pravnika hanbelijskog mezheba, dok mu je
djed ejhu-1-islam, Medduddin Ebo el
Berekat 'Abdulselam b. ' Abdullah bio
poznati hafiz hadisa, mufessir, karija i
lingvisti,;ar.
ejhu-1-Islam, Ahmed b. Tejmijja
bio je veliki poznavalac hadisa i biografija
njegovih prenosilaca. Kao rijetko ko, pamtio
je njihove tekstove i bio nadaren
izvanrednom sposobnou izvlaenja iz njih
odgovarajuih propisa. U tom smislu, za
njega je Ibn el-Verdi rekao: "Nijedan hadis
za koji nije uo Ibn Tejmijja nije hadis.
Ovim ne elim rei da je on sve potpuno
znao, jer znanje, kao takvo, pripada samo
.-\llahu, ali hou rei da ga je, za razliku od
ostalih imama koji su ga zahvaati iz rijeka,
on zahvaao iz mora."
Poglavlje4
Govorei o njemu, Hafiz ez-Zehebi
je rekao: "Bio je jedinstven i neuporediv sa
bilo kim od svojih savremenika kako po
znanju, dubini spoznaje, hrabrosti, bistrini,
boanskoj nadarenosti, plemenitosti i dobroti
prema muslimanima, tako i po svom
upornom preporuivanju drugima da ine
dobro i neumornom odvraanju od onoga
to ne valja... Od svojih savremenika
odlikovao se izvamednim poznavanjem
islamskog prava, mezhepskih razlika i
pravnih rjeenja (fetv1) donesenih od strane
ashaba i tabi'ina, a kada bi sam davao
rjeenja (fetve) na pravna pitanja, ne bi se
drao nijednog mezheba, nego bi to inio na
osnovu- po njemu- valjanih argumenata."
U svojim fetvama on je - Allah mu
se smilovao - zagovarao otvaranje vrata
slobodnog miljenja (al-igtihiid)* za svakoga
ko je za to sposoban, s jedne, i nepridravanje
nijedne strogo odreene pravne kole
(al-ma(ihab)*, s druge strane, bez obzira
radilo se o stvarima koje ona nareuje ili
zabranjuje, duboko ubijeen da takav
stupanj nepogreivosti moe imati samo
miljenje Allahova Poslanika, sallallahu
alejhi ve sellem. tavie, uenjake koji se u
svome miljenju oslanjaju na druge, uope i
nije smatrao uenjacima. Pri tome se
pozivao na Ibn 'Abdulberra koji je kazivao
da je Se'id b. Ebo 'Uriibe imao obiaj rei:
"Ne ubrajajte meu uenjake onoga ko nije
uo za razilaenja!"
Za istinu i protiv neistine ejhu-1
Islam se borio svim raspoloivim sred
stvima: sabljom, perom i jezikom. Od takve
borbe ga nisu mogle odvratiti ni brojne
nedae, ni gorka iskustva, ni razne intrige.
Tako se - stajui na stranu istine - borio,
kako protiv Tatara i otpadnika od vjere, tako
i protiv pristalica raznih sekti, pobornika
prohtjeva i svakojakih pravaca, bez obzira o
kome se radilo: filozofuna, apologetiarima,
sufijama, zagrienim pristalicama mezheba i
sl., to ga je vie puta dovelo do zatvora.
Meutim, to ga nije ni najmanje obes
hrabrivalo, nego mu je ulijevalo jo vie
snage da ustraje. To najbolje potvruju
njegove rijei : "Moji mi neprijatelji ne
mogu nita, jer moji vrtovi i moje bae su u
mojim prsima. Kud god da krenem, oni su
115
Poglavlje 4
sa mnom. Ako me strpaju u zatvor, moj
zatvor je moj halvat. Ako me protjeraju iz
moga grada, moje izgnanstvo je moj
turizam. Ako me ubiju, moje stradanje je
moj put meu ehide."
ejhu-1-Islam Ibn Tejmijja - Allah
mu se smilovao - ostavio je snaan utjecaj
na svoje savremenike i kasnije generacije
sljedbenika sunneta i dema'ata. Meu
njegove najpoznatije uenike ubrajaju se:
Imam Ibn el-Kajjim el-Devzijje, Hafiz i
mufessir Ibn Kesir i Hafiz emsuddin
ez-Zehebi. ejhu-1-Islam - Allah mu se
smilovao - umro je u zatvoru 728/1328.
godine. Iza sebe je ostavio bogatu riznicu
pisanih djela koja najbolje govore o irini
njegovog obrazovanja i dubokoj upuenosti
u uenje imama pravnih kola na ijem se
miljenju temelji veina pravnih rjeenja.
Takoer, njegova pisana djela su najbolji
dokaz koliko se u svome uenju vrsto drao
vjerodostojnih izvora (Kur'ana, Sunneta i
konsenzusa miljenja) i koliko ih je, u
odnosu na ostale izvore, snano preferirao.
Meu njegova najpoznatija pisana djela
spadaju: Magma' al-fatiiwii, Dar' ta 'iirUt;f a/
'aql wa an-naqf, Naql;f al-mantiq i Minhiig
as-sunna an-nabawiyya fi ar-radd 'a/ii ar
riifi{ia wa a/-qadariyya.
* Ibn el-Kajjim el-Devzija, ije je puno
ime bilo Muhammed b. Ebu Bekr b. Ejjub b.
Sa'd Ebu 'Abdullah emsuddin ez-Zer'i
ed-Dime:ki, roen je 7. safera 691/1292.
godine. Odrastao je u porodici poznatoj po
ilumu i pobonosti. Otac mu je bio estit
i nadale:ko poznat ovjek koji se brinuo
o izdravanju i radu Devzijske kole
(a/-Madrasa a/-Gawziyya).
Ibn el-Kajjim je uio prvo pred
svojim ocem, pred kojim je stekao solidno
znanje iz nasljednog prava (al-fara'i{i)*, a
potom pred nekoliko najpoznatijih uenjaka
svoga vremena, pred kojima je stjecao
obrazovanje iz ostalih islamskih disciplina.
Najjai utjecaj na njega ipak je ostavio
njegov uitelj ejhu-1-islam, Tekijjuddin b.
Tejmijja od koga se nije odvajao punih
petnaest godina. Pred njim je izuavao
brojne islamske znanosti: Kur'an, tradiciju,
tefsir, hadis, fikh, 'ilmu-1-kelam i nasljedno
116
PRAVNE KOLE U ISLAMU
pravo. Ibn el-Kajjim- Allah mu se smilovao
bio je poboan, skroman, predan dovi i
traenju oprosta. Za njega se kae da je znao
klanjati sabah-namaz i, predan zikru, ostati
nepomian na mjestu gdje je klanjao sve
dok sunce na nebu visoko ne bi odskoilo.
esto je znao rei: "Ovo je moje jutro.
Ako ga ne provedem budan i u ibadetu,
propalo je."
Zbog svoje hrabrosti, neustruavanja da
kae ta je pravo, traenja da se ini dobro i
odvraanja od onoga to ne valja, esto je
dolazio u sukob sa vlastima i vie puta bio
zatvaran.
Za njega je Imam e-evkani rekao:
"Bio je izvanredan poznavalac svih
znanosti. Nadmaio je sve svoje savre
menike i stekao popularnost na sve strane
svijeta. Duboko je poronuo i ovladao
uenjem kola asnih predaka. Odlikovao se
utivou i slatkorjeivu u ophoenju sa
sluaocima, s jedne, i vjetinom izlaganja
problematike o kojoj pie, s druge strane, to
je rijetko ko od drugih autora bio u stanju
postii. Rijei su mu bile takve da su se
naprosto upijale, a svojom pojavom bi
plijenio panju i osvajao srce. ta god bi
govorio, nastojao bi da sve to kae
potkrijepi dokazom. Rijetko bi se pozivao
na kolu (al-madhab)* kojoj je pripadao. U
veini svojih rasprava je bio u pravu. Kud
god bi se okrenuo, gledao bi da za to ima
opravdan razlog."
ivio je u blizini Mekke i vie puta
putovao u Kairo. Na svojim putovanjima je
napisao brojna djela, to samo po sebi
govori o njegovoj uenosti, irokoj obrazo
vanosti i moi pamenja. Meu tako
napisana njegova djela spadaju: Kitiib
Miftal; dar as-sa 'ada wa manar wilaya dar
al- 'ilm wa al-irada, Rawl;fa al-mul;ubbin wa
nuzha al-mutiiqln, Ziid al-ma 'ad fi hady
!Jayr a/-'ibiid, Bada'i' a/-fawa'id, Tahglb
sunan A ba Dawadi druga.
Ibn el-Kajjim el-Dewzija - Allah
mu se smilovao - umro je 13. redeba
751/1350. god., ostavivi iza sebe bogatu
riznicu pisanih djela koja su obogatila
islamsku biblioteku. Meu njima najpoznatija
su: i.fii' al-'a/J/ fi masii'i/ a/-qal;fii' wa al
PRAVNE KOLE U ISLAMU
qlll1;r wa at-ta.nzil, !'Jam al-mawqi'iyn 'an
l2bb al- aJamin, Tariq al-h1gratayn i a$
$1fd"iq al-mursala 'ala al-gahmiyya wa al
l1111 "S!!Jla.
Imam i veliki islamski uenjak
Muhammed b. 'Ali e-evkani es-San'ani,
rodeo u mjesecu zu-l-kadetu 1173/1760.
god. u gradiu Hidra evkan, jednom od
naselja sahamijskog plemena Havlan u
Jemenu. Odrastao je u Sani i pred tamonjim
ejhovima i uenjacima, meu kojima
posebno mjesto zauzimaju: el-Kasim b.
Jahja el-Havlani, e-ejh 'Abdullah b.
I.sma'TI en-Nehemi, el-Hasan b. Isma'TI el
~fagribi i drugi, poeo stjecati znanja iz
raznih islamskih disciplina. Posebno se
istakao u poznavanju tefsira, hadisa, fikha,
usula, historije, gramatike, knjievnosti i
logike. U islamskom pravu Imam e
~Ykani je prvobitno bio sljedbenik Imama
Zejda, da bi kasnije odbacio praksu
oponaanja drugog (at-taqlid)* i nadaleko se
prouo po svojim rjeenjima brojnih pravnih
pitanja donesenih na osnovu sopstvenog
miljenja (al-igtihad)*. Tome je ponajvie
doprinijela njegova knjiga pod naslovom as
Sa,t--1 al-garrar al-mutadaffiq 'ala l;ada'iq al
azhar koju su estoko napali njegovi
s.anemenici, posebno iz reda onih uenjaka
islamskog prava i njegove teorije koji su
zagovarali strogo ugledanje na ranije
uenjake. To ga je navelo da, kao odgovor,
napie svoj poznati komentar na spomenuto
djelo pod naslovom ari; al-azhar allagl
bu~ra fiqh ah/ al-bayt al-muf;tar u kome je
obrazloio svoju odbojnost prema opo
naanju i argumentirano potkrijepio svoj
stav o zabrani oponaanja drugog (ta/;Jrlm
at-taqlld)*. Obavljao je dunost kadije u
Sani gdje ga je zatekla smrt u mjesecu
dumade-1-ahiru 1250/1834. god. Iza sebe
je ostavio brojna pisana djela od kojih su
najpoznatija: Nay/ al-awtariz hadisa, Irad
al-ful;af Ila tal;qlq 'ilm al-u$l1f iz usuli
fikha, <11-Badr at-tali' bi mal;asin min
ba "d al-qarn as-sabi' iz historije, Fati;
al-Qadlr al-gami' iz tefsira, al-Fawa'id
al-magn1l1 'a o apokrifnim had is ima, ad
Dun- an-na{ild o islamskom monoteizmu i
vie drugih djela.
Poglavlje 4
* Veliki islamski uenjak i muhaddis,
Ahmed akir Ebli el-Es'bal, ije je puno ime
Ahmed b. Muhammed Akir b. Ahmed.
Potjee iz ugledne porodice Ali Ebn 'Uleja'
koja vodi porijeklo od el-Husejna b. 'Alije
neka je Allah sa njima zadovoljan. Otac mu
ems el-E'imme dao mu je nadimak Ebn el
Ebal. Roenje u Kairu 29. dumade-1-ahira
1309. god. po Hidri, tj. 29. januara 1892.
godine.
Ahmed akir - Allah mu se smilo
vao - je odrastao u poznatoj ulemanskoj
l?orodici. Njegov otac, ejh Muhammed
Sakir bio je sekretar i povjerenik Ureda za
fetve pri Univerzitetu al-Azhar, vrhovni
kadija za Sudan i ejh islamskih uenjaka u
Aleksandriji. Jo od ranog djetinjstva, a
pogotovo u mladosti, bio je veoma marljiv
u traenju znanja. Tako je prije dvadesete
godine ivota dobro ovladao poezijom,
knjievnou i hadiskom naukom sa svim
njenim disciplinama. Poslije toga je
nastavio svoje kolovanje pred vie
poznatih uenjaka svoga vremena. Meu
njima se posebno istiu: njegov otac,
zatim, ej h 'Abdusselam el-Fikhi, ej h
'Abdullah b. Idris es-Senusi, ej h
Ahmed b. e-ems e-enkiti, ejh akir
el-Iraki, ejh Demaluddin el-Kasimi, ejh
Muhammed Reid Rida, ejh Tahir el
Deza'iri i drugi.
Poslije zavretka al-Azhera, prvo je
radio kao muderris u nekim kolama,
zatim je postavljen prvo za sudskog
slubenika, a potom za sudiju i lana
Vrhovnog suda. Sudsku slubu je obavljao
sve dok nije penzioniran 1951. god.
Ovdje treba napomenuti da je bio i jedan
od lanova Vrhovnog savjeta uenjaka
Pokreta prijatelja Muhamedove tradicije
(Gama 'a 8J1$Br as-sunna al-mu/;Jammadry,ya)
u Egiptu.
Njegov prijatelj i veliki islamski
uenjak, Muhammed Hamid el-Fikhi ga je
opisao rijeima: "Dao je veliki doprinos u
oivljavanju knjiga Tradicije. Zahvaljujui
njemu, mnoge od njih su doivjele tampana
izdanja uz odlinu strunu pripremu. Svoj
rad je krunisao izdavanjem Musneda od
Imama Ahmeda b. Hanbela.
117
Poglavlje 4
Svoj metod rada temeljio je na
vjerodostojnom znanju koje se oslanjalo na
uenje Kur'ana i Tradicije (sunneta), onako
kako su ih shvaali i razumijevali asni
preci prvih generacija muslimana i oni
koji su od kasnijih generacija, slijedei
vjerodostojne izvore, bez ikakve mezhepske
pristrasnosti i umalog oponaanja (at-taqlld)*,
ili njihovim putem.
Napisao je blizu pedeset, to originalnih,
to revidiranih djela. Najpoznatija su mu arl,l
ai-Musnadi 'Umda at-tafsir. Prvo predstavlja
komentar Imami-Ahmedove zbirke hadisa, a
drugo skraenu preradu Ibn Kesirova tefsira.
Ebo. el-Ebal- Allah mu se smilovao- je, ne
zavrivi ih do kraja, umro u subotu 26. zu
l-kadeta 1377. god., tj. 14.juna 1958. god.
Meu savremenim pobornicima ovoga
pokreta jo se istiu:
* Veliki islamski uenjak e-enkiti
Muhammed el-Emin b. Muhammed el
Muhtar b. 'Abdulkadir b. Ja'kn.b b. Dakin
el-Emir, djed plemena Daknija (al
gakniyyan) koje je, kao ogranak starog
plemena Humejr, po njemu dobilo ime. E
Senkiti - Allah mu se smilovao - je roen
1335/1917. god. u mjestu Tenba u okrugu
(Kayga) enkit u dananjoj Mauritaniji.
Odrastao je u estitoj i potenoj porodici
naklonjenoj znanju i uenjacima. Dok je jo
bio mali, umro mu je otac, pa je brigu o
njemu preuzeo njegov daida. U kui svoga
daide, e-enkiti je poeo stjecati svoju
prvu naobrazbu. Ona se ogledala u uenju
napamet Kur'ana, lekcija iz knjievnosti,
osnovama gramatike, rodoslovlja arapskih
plemena i Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi
ve sellern, biografije. Diplomu iz kiraeta po
Veru i Kalunu dobio je kao djeak od
esnaest godina. Poslije toga nastavio je
svoje kolovanje pred najpoznat9im
uenjacima svoga grada kao to su Sejh
Muharnrned b. Saliha, poznatiji pod
nadimkom el-Ahrem, ejh Ahmed b. 'Umer
i drugi. Potom je, radei kao predava i
muftija, postao poznat po otroumnosti i
umijeu voenja sudskih poslova, tako da je
stekao veliko potovanje i ugled, kako meu
uenjacima u SVOJOJ zemlji tako i meu
obinim svijetom.
118
PRAVNE KOLE U ISLAMU
U Saudijsku Arabiju je doao sa
namjerom da obavi hadd i da se poslije
toga ponovo vrati u svoju zemlju. Meutim,
desilo se da se za vrijeme hadda susreo
sa Emirom Halidom es-Sudejrijom koji
ga je, uoivi irinu njegova znanja i
obrazovanja, nagovorio da odustane od
povratka kui i predloio mu da se sastane
sa ejhom 'Abdullahom ez-Zahimom i
ejhom 'Abdul'azizom b. Salihom. Nakon
sastanka sa njima, pristao je da ostane u
Medini i da na molbu kralja 'Abdul'aziza
A11ah mu se smilovao - tamo pone sa
tumaenjem Kur'ana.
ej h e-enkiti je u svome tumaenju
Kur'ana koristio fikhski metod, tako to je
prvo sakupljao postojea miljenja islamskih
uenjaka, a potom ih - ne pridravajui se
strogo nijednog od postojeih mezheba
(al-ma(/hab)* - analizirao i opredjeljivao se
za ono koje je, po njegovom miljenju, bilo
najutemeljenije na valjanim argumentima.
ejh e-enkiti se kasnije preselio u
Rijad kako bi mogao uestvovati u
osnivanju insituta za obrazovanje
istraivanje na naunim osnovama i u
odgoju novih generacija studenata po
programima baziranim na vjerodostojnom
znanju i ispravnom vjerovanju. Istovremeno,
uestvovao je u osnivanju Islamskog
univerziteta u Medini-Munevveri, u odra
vanju predavanja na Institutu Vrhovnog suda
u Rijadu i esto putovao u druge islamske
zemlje radi odravanja predavanja i
uestvovanja u raznim raspravama. Pored
toga, on je - Allah mu se smilovao - bio
jedan od lanova Vijea akademije uenjaka
(Hay'a kibiir al- 'ulam/i) i lan Osnivake
skuptine Islamske svjetske lige ( al-Maglis
at-ta 'sls! Ii Rabija al- 'a/am al-islami) u
Mekki-Mukerremi.
ejh e-enkiti - Allah mu se smilovao
-je umro 1393/1973. god., ostavivi iza sebe
brojna pisana djela, od kojih su neka bila u
rukopisu, a druga tampana. Meu njima
su najpoznatija: Tafslr a{iwii' al-bay/in n
l{iii/; al-Qur'iin bi al-Qur'iin, Man' ga waz
al-mag/iz n a/-manzil al-muta 'abbad wa
al-igiiz i Mugakkira U$01 'a/ii raw{ia an
n4Ti:
PRAVNE KOLE U ISLAMU
\"eliki poznavalac islamskog prava
( ~f;Jqib) i tradicije ( al-mul;add/i) ejh
"Abdnl'aziz b. 'Abdullah b. 'Abdurrahman
Ali Baz. roen u gradu Rijadu u Saudijskoj
Arabiji u mjesecu zu-1-hiddetu 1330
191-L umro 1422/2001. godine. Jo kao
djeak 1346/1927. god., usljed onog
oboljenja, poeo je postepeno gubiti vid da
bi potpuno oslijepio poetkom 1350/1931.
god Svoje kolovanje i stjecanje znanja
poeo je jo od ranog djetinjstva. Tako je
dlh-u rano, prije nego to je postao
punoljetan, nauio napamet cio Kur' an i
duboko poronio u vjerske znanosti i
discipline arapskog jezika. Uio je pred vie,
tada najpoznatijih uenjaka Nedda, meu
kojima su bili: ejh 'Abdul'aziz Ali ejh,
Sa'd b. Hamed b. 'Atik, ejh Hamed b. Faris
i ejh Muhammed b. Ibrahim Ali ejh koji je
dugo vremena bio vrhovni muftija Saudijske
.-\rab ije.
Obavljao je vie visokih i odgo
\omih dunosti . Prvo je bio kadija, potom
profesor predava, da bi potom bio
postavljen za prorektora Islamskog univer
ziteta u Medini-Munevveri. Taj posao je
obavljao sve do smrti rektora Univerziteta,
ejha Muhammeda b. Ibrahima Ali ejha
1390/1970. god., kada je i sam bio
postavljen za rektora. Taj posao je obavljao
sve do 1395/1975. god., kada je bio
imenovan za predsjednika Uprave za nauna
istraivanja, fetve, misionarstvo i duhovnu
skrb sa poloajem ministra. Zatim je bio
imenovan za vrhovnog muftiju Saudijske
.-\fabije, takoer, sa poloajem ministra.
Pored navedenog, njegova ekselencija, ejh
Ibn Baz je bio i predsjednik Vrhovnog
meunarodnog vijea za damije (al-Mag/is
al- ':llam! al-a ?a li af-masagid), predsjednik
Islamsh akademije za fikhska pitanja pri
Islamskoj svjetskoj l1gi (Rabifa al- 'a/am al
islami), predsjednik Osnivake skuptine
Islamsh svjetske lige (al-Mag/is at-ta 'sfsfli
Rabija al- 'a/am al-islami) i lan Savjeta za
misionarstvo u Saudijskoj Arabiji .
ejh 'Abdul'aziz b. Baz je bio
plodan pisac, uvijek vitalan i aktivan, predan
zikm i pozivanju u Allahovu vjeru, lijepom
rijeju i mudrim savjetom. Od drugih je
uvijek traio da se ini dobro i odvraa od
Poglavlje 4
onoga to ne valja Bio je strog prema onima
koji su u vjeru uvodili novotarije i paljiv
prema onima koji su iskreno robovali samo
Uzvienom Allahu. Bio je od pomoi
mnogim uenjacima, studentima i obinim
vjernicima irom islamskog svijeta. Medu
njegova najpoznatija pisana djela spadaju:
Naqd al-qawmiyya al- 'arabiyya, Qukm al
islam liman ta 'ana fi al-Qur'an wa ar-rasOl,
af-Gihad fi sabilillah, al-Fawa'id al-galiyya
fi al-mabal;it al-far{iiyya i druga djela, meu
kojima i stotine fetvi od kojih su neke
sabrane i tampane u vie svezaka.
* ejh Nasiruddin el-Albani, poznati
muhaddis i autor mnogobrojnih djela i novih
redaktura, roen u Skadru u Albaniji
1330/1914., umro 1422/2001. god. Potjee
iz poznate ulemanske porodice koja je
emigrirala u Damask bjeei sa svojom
vjerom od zloglasnog reima Ahmeda
Zogua koji je preuzeo vlast u Albaniji i
krenuo stopama Ataturka u Turskoj.
Njegov otac je bio pristrasni pristalica
hanefijskog mezheba to je sigurno ostavilo
snaan utjecaj i na njega samog. El-Albani
je svoje prvo kolovanje, posebno u
fikhskim znanostima, zavrio po hane
fijskom mezhebu. Poslije toga se posvetio
izuavanju hadiske znanosti i u njoj se
pokazao veoma darovitim. Izuavajui
hadis, sam je doao do novih saznanja i
poeo iriti ideju o povratku na Kur'an i
Tradiciju i direktno oslanjanje na njih u
crpljenju odgovora na sva pitanja koja se
odnose na akaid i fikh. Napisao je brojna
djela od kojih su mu najpoznatija: Si/sila a/
af;adlf a$-$ai)Jf;a, Si/sila al-ai)adf.t a{i-{ia 'Jfa,
$ai)lf; al-Gami' a$-$aglr, l)a 'If al-Gami' 8$
$agir i mnoga druga djela.
ejh Nasiruddin el-Albarn je medu
svojim uenicima naao brojne pobornike
svojih ideja i naina pristupa rjeavanja
navedene problematike. Medu njima su
najpoznatiji:
l. Profesor Muhammed 'Id el-'Abbasi,
od svih najistaknutiji i od ejha nerazdvojni
uenik koji ivi i radi u Damasku.
Najpoznatije mu je djelo Bi{l'a at-ta '8$$Ub
a/-maghabi na koje je kasnije napisao i
dodatak.
119
Poglavlje 4
2. ej h 'Abdurrahman 'Abdulhalik,
svrenik Islamskog univerziteta u Medini
Munevveri i autor brojnih djela iz oblasti
misionarstva (ad-da 'wa) i duhovne skrbi
(a/-iriid). Danas ivi u Kuvajtu i ubraja se
meu vodee uenjake koji tamo rade na
polju misionarstva (ad-da 'wa).
3. Profesor Hajruddin Van li, plodni
pisac i pjesnik koji ivi i radi u Damasku.
Najpoznatija su mu djela: af-Masg1d fi a/
is/iim, Mu 'gizat a!-Mu${ata, Dalli al-.bayriit
wa sabiJ a/-ganniit, Dlwiin a/-/;laqq al-mubln,
Dlwiin 'a$r al-isliim, Dawiiwln fi al-atta! i
druga.
4. ej h Mukbil b. Hadi el-Vadi '1,
muhaddis iz Jemena. Napisao je vie djela
od kojih su mu najpoznatija: a$-$a/;li/;l a/
Musnad mimmii laysa fi a$-$a/;li/;layn, 8$
$a/;II/;l a/-Musnad min asbiib an-nuztll, a
ata'a i druga djela.
5. Zuhejr e-av"i, vlasnik izdavake
kue al-Maktab a!-isliimL Odigrao je veliku
ulogu u izdavanju i distribuciji djela svoga
uitelja irom arapskog svijeta.
6. Ovdje treba spomenuti jo neka
poznata imena koja su prihvatila ovu ideju i
dali svoj doprinos na njenom irenju, kao to
su: Sulejm el-Hilall, 'Ali Hasan 'Abdulham"id,
Muhammed b. Isma'll el-Mukdim, Ebu
Ishak el-Huvejn"i i drugi.
Ideje i ubjeenja:
* Savremeni pobornici ovoga pokreta
svoje ciljeve su u kratkim crtama definirali u
sljedeih est taaka:
l. Povratku na izvore Kur'ana i vjero
dostojne tradicije (Sunnet) i njihovo
shvaanje na nain kako su ih shvaali i
razumijevali asni preci ovoga Ummeta iz
prvih generacija - neka je Allah sa njima
zadovoljan,
2. Upoznavanju muslimana sa njihovom
pravom vjerom, njihovom pozivanju da
djeluju u skladu sa njenim uenjem i
propisima, te potrebi da se okite njenim
vrijednostima i po njoj propisanim vlada
njem koje e im zagarantirati Allahovo
zadovoljstvo i ostvariti sreu i slavu,
120
PRAVNE KOLE U ISLAMU
3. Upozoravanju muslimana na opasnost
od svakojakih vrsta irka, novotarija u vjeri
(al-bJda )*, tuih ideja i nepouzdanih i
apokrifnih hadisa, to sve zajedno iskrivljuje
sliku o ljepoti Islama i koi napredak
muslimana,
4. Oivljavanju slobodnog islamskog
razmiljanja u granicama islamskih pravila,
5. Iskorjenjivanju misaone umalosti
koja je zasjenila razum mnogih muslimana i
udaljila ih od vrela bistrog Islama i
6. Pourivanju da se to dosljednije ivi
u skladu sa islamskim propisima, da se
izgradi islamsko drutvo u kome e se
primjenjivati Allahovi propisi i da se to
prije doeka dan kada e se moi rei: "Ovo
je na poziv. Pozivamo sve muslimane da
nam pomognu da zajedno ponesemo ovaj
emanet koji e uzdii muslimane i iriti
vjenu poruku Islama."
* U dodatku svoje knjige a/-Maghabiyya
al-muta 'a$$iba hiya al-bid'a ili BJd'a at
ta '8$$Ub a/-ma(/habl profesof Muhammed
'Id al-' Abbasi, rezimirajui u najkraim
crtama njihovo miljenje o mezhebima (a!
magiihib)*, valjanosti pripadnosti njima,
slobodi miljenja (al-igtihiid)* i oponaaju
drugog ( at-taq!Jd)*, kae:
Slobodno miljenje (al-igtihiid)* je
jedan od vanih izvora islamskog vjero
zakona ( a-arl'a al-isliimiyya)* i neop
hodnost za njegovo postojanje i dalji razvoj .
Niko nema pravo zatvarati vrata koja je
Allah otvorio niti ukidati neto to je On
propisao.
Ono je otvoreno za svakog ko je za
to sposoban. U svako vrijeme i u svakom
mjestu trebaju postojati mudtehidi koji e
meu svijetom provoditi Allahove dokaze.
Muslimani su duni za to pripremiti
odgovarajue uvjete.
Onome ko je neuk ne osporavamo
ugledanje na drugog ( at-taqfld)*. Naprotiv,
to mu preporuujemo, ali pod uvjetom da
time ne namjerava pridravati se strogo
odreenog mezheba (al-ma{/hab)*, jer je
takvo neto novotarija u vjeri ( b1d'a
muf;data)* i pod uvjetom da takvo ugledanje
PRAVNE KOLE U ISLAMU
ne bude po onim pitanjima za koja preko
povjerljive, uene i pobone osobe sazna da
su u suprotnosti sa uenjem Kur'ana i
Smmeta
Smatramo da izmeu slobodnog
miljenja i slijepog oponaanja drugog
postoji i trei stupanj, a to je slijeenje
(al-itha' za to je sposoban svaki musliman
sa zdravim razumijevanjem. Prema tome,
takvi su - nakon to se upoznaju sa njihovim
valjanim argumentima - duni slijediti
miljenje uenih ljudi.
to se tie mezheba, mi ih promatramo
sa tri aspekta:
l. Ono oko ega se svi slau drimo
ispravnim i smatramo da ga kao takvog
treba prihvatiti i prakticirati,
2. Ono oko ega imaju razliita
miljenja, ali pod uvjetom da jedno drugo
ne iskljuuje, smatramo dozvoljenim
postupati po bilo kom od njih, jer se tu
radi o bogatstvu razliitosti, a ne
iskljuivosti i
3. Ono oko ega imaju suprotstavljena
miljenja koja se ne mogu pomiriti, treba
rijeiti tako to e se za njega potraiti
rjeenje u svim mezhebima i odabrati ono
koje bude najispravnije i argumentima
najpotkrepljenije.
Smatramo da su se u proteklom
vremenu u svim pravnim kolama
nagomilale brojne greke. Najopasnija od
njih je pristrasnost koja je dovela do brojnih
krenja uenja Kur'ana i Sunneta i irenja
pasivnosti meu muslimanima. Zato se mi
zalaemo za preiavanje mezheba od
greaka i mrlja, za njihovo pribliavanje i
koliko je god mogue njihovo objedinjavanje
na osnovu jaeg dokaza i preovlaujueg
miljenja, to je, nakon uklanjanja uzroka
ranijih neslaganja nastalih zbog nepoznavanja
pojedinih hadisa i njihovih provjera, danas
sasvrm mogue.
Smatramo da danas, gdje god za to
postoje uvjeti, nema nita loe u tome da
uenici i studenti fikh izuavaju po posto
jeim mezhebima, pod uvjetom da se
prethodno oslobode pristrasnosti.
Poglavlje4
Mi volimo i visoko cijenimo
uenjake fikha. Zato se odriemo od onih
koji ih vrijeaju i omalovaavaju. Drimo
da smo duni initi i izvravati ono to
nareuju, jer kau: "Svaki hadis koji je
vjerodostojan je moj mezheb." Imam Malik
je rekao: "Ja sam ovjek koji zna i pogoditi
istinu i pogrijeiti. Zato dobro analizirajte
moje miljenje, pa sve to bude u skladu sa
Kur'anom i Sunnetom uzmite, a sve to ne
bude, odbacite." Imam afija je rekao:
"Koja bi me to zemlja nosila i koje nebo
natkrivalo, kada bih od Allahova Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem, prenosio da je
neto rekao, a sam do toga ne bih drao.
Naprotiv, sve to je od njega drage volje i
bez pogovora prihvaam!" Imam Ahmed je
Ehu Davudu rekao: "Ne povodi se ni za
mnom, ni za Malikom, ni za aftiom, ni za
Evza'ijem, m za Sevrijem, nego uzimaj
znanje od onoga od koga su ga i oni
uzimali!"
* Prema tome, najispravnije bi bilo da
musliman ne slijedi nijedan strogo odredeni
mezheb i da - u svemu to kae - ne oponaa
nijednog strogo odredenog uenjaka Medutim,
ukoliko slijedi bilo koju od sunnijskih
pravnih kola ili se ugleda na nekog od
provjerenih islamskih uenjaka, pod uvjetom
da nije pristrasan i da ga ne podrava u
miljenjima koja su u suprotnosti sa
uenjem Kur'ana i Sunneta, tu - ako Bog da
- nema niega loeg.
* Neslaganje i insistiranje na svom
miljenju, je pokueno kako u akaidskim
pitanjima i povlaivanju prohtjevima, tako i
u svim drugim pitanjima o kojima su ljudi
duni znati Allahove propise, bez obzira da
li se oni odnose navjeru ili ovosvjetske
probleme, akaid ili fikh, jer se u kur'anskim
ajetima koji upozoravaju na opasnost
neslaganja i openito ga zabranjuju ne
navodi ono to ih ograniava.
* Slobodno miljenje (a/-igtihad)* je
valjano i dozvoljeno u pitanjima za koja u
izvorima nema jasno iznesenog dokaza. Za
razliku od toga, slobodno miljenje nije
valjano niti dozvoljeno u pitanjima za koja u
izvorima postoji jasan dokaz.
121
Poglavlje 4
Rasprostranjenost i mjesta irenja:
Ideja o slijeenju pravca privrenosti
dokazu i nepristrasnosti prema mezhebima i
pojedinim linostima je dosta stara. Za nju
su se u svim vremenima zalagali islamski
uenjaci. Meutim, u razdobljima stagnacije
islamskog Ummeta pojavljivali su se pozivi
za zatvaranje vrata slobodnog miljenja (al
igtihad)* usljed ega je ideja o privrenosti
dokazu povremeno padala u zaborav, da bi
se s vremena na vrijeme ponovo pojavljivala,
naroito snano nakon najnovijega islamskog
buenja irom svijeta. Tome su svakako
doprinijela stalna upozorenja islamskih
uenjaka na opasnost ugledanja na druge
(at-taqlld) i mezhepske pristrasnosti (at
ta '8$$b al-maghabi) u pojedinim islamskim
zemljama iji stanovnici ne govore arapski.
tavie, uporno oponaanje drugog (at Pravo na slobodno miljenje ima svako kod
taqlid) i mezhepska pristrasnost (at-ta 'a$$b
al-ma(lhabi) bili su uzrokom da pojedini
ljudi koji su tragali za istinom okrenu lea
Islamu, naroito nakon to su vidjeli da je
jaz izmeu pojedinih njegovih frakcija
slian ili jo gori nego kod judaizma i
kranstva.
Iz navedenog se vidi:
Da je poziv za otvaranje vrata
slobodnog miljenja ( al-igtihad) i za
mezhepsku nepristrasnost, gledano historijski,
stariji od ugledanja na drugog (at-ta.qlld) i
vezanja za odreeni mezheb. NJegove
temelje postavio je Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, i kao metod je ostao
preovlaujui u prva tri, najbolja stoljea
Islama. Meutim, u kasnijim stoljeima
dolo je do jaanja poziva ne sam~
pripadnosti . odreeno.m m:zhe?u . nego 1
pristrasnostl prema nJemu, sto Je t?lalo za
posljedicu zalaganje za za~aranJe vrat~
slobodnog miljenja, davanJe prednosti
miljenju uenjaka koji se s~ije~.e n~d
uenjem K ur' ana i Sunneta, 1 c~epanJe
jedinstva muslimana. To je navelo .Sejhu-1
Islama Ibn Tejmijju i neke druge Islamske
uenjake da se ponu zalagati .:a. p~novno
otvaranje vrata slobodnog mtslJenJa .C ~1-
igtihad)*, za pridravanje vjerod.ostoJm~
dokaza i odbacivanje ideje o pnstrasnoJ
pripadnosti samo jednoj pravnoj koli
122
PRAVNE KOLE U ISLAMU
(al-ma(lhab al-fiqhi)*, tvrdei da musliman
nije duan u svemu slijediti strogo odreenu
pravnu kolu niti odreenog uenjaka, nego
da moe- ukoliko sam nije u stanju doi do
odreenog rjeenja - postupiti po nekom od
poznatih mezheba i to pod uvjetom da u
tome ne bude pristrasan i da uenju dotinog
mezheba ne daje prednost nad vjerodostojnim
dokazom. Ovo zato to je Uzvieni naredio
muslimanu da - kada sam ne zna - pita
uene ljude, a ne konkretno odreenog
uenjaka, rekavi:
Pitajte uene ljude ako vi ne znate.
(an-Na~l, 43.)
Vrata slobodnog miljenja (al-Jgtihadj*
su time otvorena i takva moraju ostati sve do
Sudnjeg dana, jer - nakon to ih je otvorio
Allah - niko nema pravo da ih zatvara.
koga se stekrm potrebni uvjeti i sposobnost.
Izmeu slijepog oponaanja drugog ( at-taqlidj
i slobodnog miljenja (al-igtihad) nalazi se
stupanj slijeenja (al-Jtba) i dozvoljeno je
svakom muslimanu koji je sposoban za
ispravno razumijevanje, nakon. to ~a svak~
miljenje prije nego to ga pnhvatl, zatrazt
valjan dokaz.
Sljedbenici ovoga miljenja dozvo
ljavaju korienje rJesenjima imama
mudtehida i bez ikakve pristrasnosti prema
bilo kom od njih, cijene njihov trud, jer su
kada su na istini - svi isti. Oni dre
obaveznim uvaavanje onoga njihovog
miljenja koje je najispravnije i dokazima
najpotkrepljenije, bez obzira na to o kome se
od njh radi. Zbog svega n~~e~en~?
nareuju da se niko od njih ne shjedt pnJe
nego to se sasluaju njihovi dokazi. U tom
su smislu i rijei Uzvienog:
Zato obraduj robove Moje koji Kur'an
sluaju i slijede ono najljepe u njemu.
(Az-Zumar, 17.-18.)
PRAVNE KOLE U ISLAMU
.llib&ognfija:
al-f!J.kA.m n ~zyOl al-a.l;zkam - Ibn l:lazm;
.'hgma fatawa ayb al-islam Ibn
T8J711iyya - Gam' 'Abdurai}man al-Qasim (al
.,..,ladat: 10, ll, 19, 20, 21, 22, 24, 28, 30, 33 i
35); ad-Surra al-bahiyya n at-taqlid wa al
mat}habiyya min ka/am ayb al-islam Ibn
Taymiyya - Mui}ammad akir a-arif; !'lam al
mawqa 'ayn 'an rabb al- 'a/amin - Ibn Qayyim
al-Gawziyya; Gami' bayan al- '1lm wa fat;llih
1bo 'Abdulbarr; al-Muwafaqat n U$0.1 al-fiqh
a-Sattbi; al-l'ti$am- a-atibi; Irad al-fu]Jo.l fl
IJIQqiq al-l;aqq min '1lm al- U$01 - a-awkani;
Ha/ al-muslim mulzam bi itba' maghab
mu ayyan min al- magahib al-arba 'a
Ml$lmmad Sultan al-Ma'~flmi al-tlagnadi ai-Makki;
/~ himam uli al-ab$iir- $alil} al-Fulani; Fiqh
as-sunna (al-muqaddima) - Sayyid Sabiq; $ifa
$Illa an-nabiyy $allalliihu 'alayh wa sallam
ka annaka tarahu - Mu~ammad Na~iruddin al
Aibaru; Tasdid al-i$aba li man za 'ama DU$Ta
al-bulata' ar-raidiin wa a$-$a/;aba
Mul}ammad Na~iruddin al-Albani; al- Waffi"z
~zyO.l al-fiqh- 'Abdulkarim Zaydan; al-Qawl as
n
sadld butlan at-taqlid - Mul}ammad al-Amin
a-anqiti; Fatawa al-Jagna ad-da'ima li al
bul;Ot wa al-i/ta' - al-Gild al-Mmis - Ai}mad b.
'Abdurrazzaq ad-Duway, 'Abdullah b. Qa'O.d,
'Abdullah b. Gadyan, 'Abdurrazzaq 'Atiti,
'Abdul'aziz b. 'Abdullah b. Baz; al-U$01 al
'ilmiyya li ad-da 'wa al-islamiyya
'Abdurral}man 'Abdulbaliq; as-Salafiyyiin wa al
al
a 'imma al-arba' - 'Abdurral}man 'Abdul]Jaliq;
Maghabiyya al-muta 'a$$iba hiya al-bid'a aw
bicl'a at-ta '8$$Ub al-maghabi- Mul}ammad 'Id al
'Abasi; .lfaya a/-Albaniwa ataruh- Mul}ammad b.
Ibrahim a-aybani; al-Igtihad fl a-ari'a al
isliimiyya - Yflsuf ai-Qara<;lawi; Ibn .lfazm
l;ayatuho. wa '8$mho. - iira 'uha wa fiqhuha
Mul}ammad Abu Zahra;
15. Mezhebizam ili obaveza slijeenja
odreenog mezheba
Definicija:
Pod ovim se podrazumijeva da musliman
koji sam nije sposoban donositi sva rjeenja
na vjerska pitanja na osnovu svoga slobod
nog miljenja ( al-igtihad)*, slijedi kolu
(ma{/hab)* nekog od imama-mudtehida ili
vie njih zajedno, ne traei prethodno
dokaz iz Kur'ana i Sunneta.
Poglavlje4
Nastanak i aajzaa&jaije liaosti:
Ovdje je suvino govoriti o nastanku i
osnivanju pravnih irola u Is1anm (a/-madiibib
al-fiqhiyya), jer smo o tome opnw izloili
kada smo govorili zasebno o svakoj od
pravnih kola. Zato emo se ovdje osvrnuti
samo na miljenja nekih od savremenih
islamskih uenjaka koji zagovaraju obaveznu
pripadnost nekom od mezheba i koji su na tu
temu ostavili pisana djela. Meu njima su
najpoznatiji:
ejh Muhammed el-Hamid, roen u
gradu Hama u Siriji 1328/1910. godine.
Svoje obrazovanje je stekao na Univerzitetu
al-Azhar, nakon ega se vratio u svoj rodni
grad i u njemu nastavio ivjeti i raditi kao
predava ( al-mudarris) i hatib sve dok ga
nakon teke bolesti 18. safera 1389/1969.
god.- nije zatekla smrt.
Najpoznatija su mu djela: NEL?arat
'ala itirakiyya al-islam" (kao svojevrsni
n odgovor na djelo Itirakiyya al-islam"
!'Socijalizam u Islamu" od dr. Mustafe
es-Siba'ija), Rudad 'ala a/-abap/' i mnogo
brojne risale i lanci o raznim fikhskim
pitanjima od kojih je najpoznatija: Luzam
itba' magiihib al-a'imma l;asman li al-fawpa
ad-dlniyya.
* ejh Habiburrahman al-A':?ami,
veliki indijski uenjak hadisa (al-mul;addifJ,
roen 1319/1901. godine. Napisao je
redakture i komentare na neka od poznatih
sunnijskih djela, kao to su: Mu$annaf
'Abdurrazzaq i l!Jti$iir at- Targib wa at-tarhib
od Ibn Hadera.
Medu njegove posljednje radove spada
redaktura poznatog hadiskog djela M~zyannaf
od Ibn Ehu ejbe koje je tampano u est
svezaka. Navedeno izdanje je, zbog iskriv
ljavanja teksta (matn) pojedinih hadisa i
njihovog prilagoavanja hanefijskom
mezhebu, bilo predmet brojnih kritika od
strane nekih islamskih uenjaka kao to su:
ejh 'Ali Hasan 'Abdulhamid, Sulejm el
Hilali i . dr. Bekr b. 'Abdullah Ehu Zejd
(Vidi: ar-Rudad - li ad-duktor Bakr Ahn.
Zayd; ar-Radd al- 'ilmi 'ala .lfabibirral;unan al
A '+EJllli - li a-ayb 'Ali I:Jasan 'Abdull).amid
wa Sulaym al-Hilali)
123
Poglavlje4
* ejh Muhammed Se'id Ramadan el
Buti, porijeklom iz jedne kurdske porodice
iz Damaska i poznati profesor na Teolokom
fakultetu Univerziteta u Damasku. Redovno
odrava sedmina predavanja koja su od
velike koristi studentima i mnogim drugima
koji vape za znanjem. Poznat je po svojim
pisanim djelima iz oblasti islamskog prava
(al-fiqh), biografije (as-sira) i islamske
civilizacije ( at-tiqafa al-islamiyya). Snano
se suprotstavlja zagovornicima slobodnog
miljenja ( al-igtihad)* i protivnicima ugle
danja (at-taqlid)* na imame pravnih kola.
ejh el-Buti spada u vatrene pobornike
tesavvufa po e'arijskoj koli akaida. Meu
njegova najpoznatija djela spadaju: Kubra
al-yaqiniyyat wa al-Jama{/habiyya a!Jtar
bic/'a tuhaddidu a-ari'a al-islamiyya i as
Sa/afiyya mar}Jala az-zamaniyya mubaraka
Ja ma{/hab islami Na ovo posljednje kritiku
su napisali ejh Salih el-Fevzan i neki drugi
uenjaci.
Ideje i ubjeenja:
* Pravne kole imama (magahib a/
a'imma)* svoje uenje (a/-igtihadat) crpe
iz Kur'ana i Sunneta. Meutim, svaki
musliman nije kadar, sam, na osnovu svoga
miljenja, donositi rjeenja direktno na
osnovu Kur' ana i Sunneta, niti ima naina
da svako shvati "da je Vjerovjesnikova
kola poteena greaka, a da kole imama da li djed ima pravo na naslijee umrlog
nisu ( wa ma(/ahib af-a 'imma gayr ma '$Oma)"
jer je slobodno miljenje (al-igtihad) od
vjere i jer je za njega obeana nagrada, bez
obzira na to da li je ono pogreno ili
ispravno. Meutim, protivnici ovakvog
miljenja odgovaraju tvrdnjom da ono to je
kao greka dokazivao nije od vjere, nego da
se mogua greka u slobodnom miljenju
oprata u sluaju kada se ne zna za hadis
koji govori drugaije, a da se ne oprata u
sluaju kada se za njega zna, pa se on
svjesno odbaci.
* Propisi Islama nisu ba tako lahki za
razumijevanje. Oni nisu mnogobrojni, ali su
po sadraju i irini sveobuhvatni, jer u sebi
sadre sve to se odnosi na kako privatni
tako i javni ivot u najrazliitijim prilikama.
Svi su oni utemeljeni na Kur'anu i Tradiciji,
124
PRAVNE KOLE U ISLAMU
ili direktno po svom vanjskom sadraju, ili
indirektno, putem razmatranja, slobodnog
razmiljanja i dedukcije.
* , Onaj ko paljivo pokua da prati
nastanak i razvoj islamskog prava i unutar
njega pravnih kola, jasno e uoiti da su
odreena neslaganja po pojedinim sporednim
pitanjima neminovnost i da je konsenzus
miljenja u nekim sporednim pitanjima
gotovo nemogue postii. Faktore koji do
toga dovode najbolje su nabrojali i opisali
Allah im se smilovao - Imam Velijjullah ed
Dehlevi u svome djelu a/-In$8f JJ asbab a/
i!Jtilafi ejhu-1-Islam Ibn Tejmijja u svome
djelu Raf' al-ma/am 'an al-a 'imma al-a 'lam.
I sami ashabi se u svome miljenju po
mnogim pitanjima nisu slagali. Naime, na
neka od ovih pitanja postojala su konkretna
rjeenja i nedvosmisleni dokazi u tekstu
Kur'ana i Sunneta, te oko njih nije bilo
mjesta nikakvom neslaganju, za razliku od
drugih koja su bila samo spomenuta i iji su
dokazi mogli biti razliito shvaeni. Tako su
npr., ashabi razliito shvatili koliko je puta
potrebno da dijete podoji majku drugog
djeteta pa da sa njim postane brat ili sestra
po mlijeku. Neki su shvatili da je potrebno
da to uini samo jednom, dok su drugi
smatrali da je za to potrebno pet dojenja.
Isto tako, ashabi su razliito shvatili pitanje
ukoliko ovaj ima roene brae. Prema tome,
neslaganje u takozvanim idtihadskim
pitanjima je dozvoljeno i njemu se ne moe
nita prigovoriti, tim prije to je okupljanje
svih ljudi oko jednog miljenja neto to je
sa stanovita zdrava razuma i historijsko
praktinog iskustva, gotovo nemogue
postii.
* Oponaanje drugog (at-taqlid)* je, ne
samo neizbjeno i dozvoljeno po konsenzusu
miljenja svih muslimana, nego i obavezno
u sluaju kada se nedovoljno sposobno za
donoenje rjeenja na osnovu slobodnog
miljenja (al-igtihad)* ili izvoenja zakljuka
na osnovU. analogije. Dokaz za to su rijei
Uzvienog:
Pitajte uene ljude ako vi ne znate.
(An-Nal)J, 43.)
PRAVNE KOLE U ISLAMU
U tom je smislu Imam atibi - Allah mu
se smilovao - rekao: "Osobi koja oponaa
mugog. a nije uena, kao takvoj jedino je
ispravno da pita one koji znaju i da se u
\jerskirn pitanjima apsolutno oslanja na
njihovo miljenje. Prema tome, ueni ljudi
zauzimaju stupanj vjerozakona, a njihovo
miljenje stupanj zakonodavca."
Islamski uenjaci se slau da su se i
drugovi Allahova Poslanika, sallallahu
alejhi ve sellem, ( ashab1) razlikovali u
manju, da ni oni svi nisu davali fetve i da
se - kao to kae Ibn Haldun - "ni od sviju
njih nije uzimala vjera (ad-din)*". Medu
njima samo je ogranien broj davao fetve.
Kruok za davanje fetvi u drugoj i treoj
generaciji (fi 'ahd at-tabi'ln wa tabi'J at
tabi'Jn) se proirivao dok se na kraju nije
iskristalizirao u liku odredenog broja
imama medu koje spadaju i etverica
poznatih imama.
* Onaj ko oponaa drugog (al-muqa/lid)
treba se pridravati odredene pravne kole
(a!-maghab)*. Ukoliko se mukallid u
svome oponaanju ugleda na odredenog
imama i ne skree sa kursa njegova
oponaanja, u tome nema nita loe niti postoji konsenzus miljenja islamskih
kakva grijeha.
Neoponaanje imama-mudtehida,
izvoenje slobodnih zakljuaka o tome ta je putem,
sve dozvoljeno (al-J;alal), a ta zabranjeno
(al-l;laram) direktno iz Kur' ana i Sunneta i
otvaranje vrata slobodnog miljenja (fati;
bah al-igtihad) za sve ljude, pored cijepanja
Allahova vjerozakona na iluzije, subjektivna
ubjedenja i svakojake uobrazilje, dovelo bi i
do beskrajne anarhije u vjeri. U tom smislu,
potpuno se slaui sa Ibn el-'Abidinovim
t\Tdnjama iznesenim u svojoj glosi, ejh
~uhammed el-Hamid u svojoj poslanici pod
naslovom Luzam itba' magiihib al-a 'imma'
(v. Prvi svezak, str. 55) kae: "Ono to
danas, etiri stotine godina poslije Hidre
naeg Poslanika Muhammeda, sallallahu
alejhi ve sellem, treba znati i po tome
postupati je da je apsolutno slobodno
miljenje (al-Igtihad al-mutlaq) u vjerskim
propisima, strogo zabranjeno." U istom
djelu (v. str. 11-12) on nastavlja i kae:
-pozivati na apsolutnu slobodu miljenja u
Poglavlje4
vjeri moe samo onaj ko je ograrucene
pameti, manjkava znanja i tanke vjere." Na
str. 12. istog djela on dodaje: "Medutim.
nema nikakve smetnje za slobodno
razmiljanje u cilju spoznaje propisa koji se
odnose na sporedna, pojedinana i vanredna
pitanja."
Savremeni mudtehid moe slobodno
razmiljati i donositi rjeenja samo na
novoiskrsla pitanja, a ne i na ona stara
Za valjanost donoenja rjeenja na osnovu
slobodnog miljenja ( al-igtihad) neki su
postavili sljedee uvjete:
l. Izvrsno poznavanje arapskog jezika i
disciplina arapske stilistike radi pravilnog
razumijevanja Kur'ana i Sunneta,
2. Potpuno poznavanje Kur'ana asnog,
3. Dobro poznavanje Sunneta, naroito
onog njegovog dijela koji se odnosi na
propise vjerozakona ( erijata),
4. Potpuno poznavanje svih propisa o
derogirajuim i derogiranim ajetima (an-nasi!J
wa al-mansii/J),
5. Dobro poznavanje pitanja oko kojih
uenjaka (mawaqi' al-igma)* kako se ne bi
izilo iz njegovih granica i krenulo krivim
6. Dobro poznavanje osnovnih temelja
uenja Kur'ana i Sunneta i
7. Odlikovanje visoko moralnim
vrlinama, u smislu da mu se nema ta
prigovoriti u pogledu znanja, djela i
ubjedenja.
Nastanak:
Usljed snanog propagiranja mezheba,
vremenom je dolo do pojave mezhepske
pristrasnosti, meusobnog sueljavanja
izmedu sljedbenika razliitih mezheba, pa
i do otvorenih napada jednih na druge.
Neslaganje izmedu sljedbenika razliitih
mezheba dovelo je do kovanja zavjera i
neprijateljstava jednih prema drugima to je
imalo za posljedicu brojna iskuenja, a
ponekad i otvorene sukobe. Tako npr. Jliknt
el-Hamevi u svom uvenom djelu Mugam
125
Poglavlje4
al-bu/dan (v. Svezak I, str. 273.) nakon
opisa sjaja i slave nekadanjeg Isfabana
kae: "Njega je, usljed raznih smutnji,
netrpeljivosti izmeu afija i hanefija i
neprekidnih ratova izmeu ova dva tabora,
sa svih strana zahvatilo ruenje. Svaki put
kad bi jedan od njih dva ojaao, napao bi,
opljakao, spalio i poruio kvartove onoga
drugog, ne potujui ni srodstvo ni
sporazum."
Njegov opis stanja u gradovima Merv i
Rej (v. Mugam al-bu/dan" Svezak N, str.
355.-356.), gdje su jedni na druge, gotovo
stalno, drali oruje uperenim je jo uasniji,
kada kae: "Sve njihove kue - tj. kue
hanefija i i'ija - sam zatekao izgraene
ispod zemlje, a puteve koji ih povezuju
ukopane, tijesne te mrane poput tunela. Da
nije bilo tako, teko da bi u njima iko uspio
preivjeti."
estina mezhepske netrpeljivosti bila
je toliko otra da je u pojedinim sluajevima
dovodila i do povrede svetosti Boijih kua
(tj. damija). Tako historiar Hafiz b. Kesir
u svome djelu al-Bidaya wa an-nihaya (v.
Svezak XIII, str. 19.-21.) navodi: "Koliko su
smutnje bile uzele maha najbolje govori
sluaj Hafiza ' Abdul gani el-Makdisija ija
su predavanja o Allahovim atributima u
Emevijskoj damiji u Damasku toliko
razbjesnila sljedbenike drugih mezheba da
je emir Sarimuddin Burgu bio prisiljen
izmeu njega i pravnika drugih mezheba
prirediti raspravu o tom pitanju. Kada ovi na
to nisu pristali, naredio je da se ovaj protjera
iz grada i da se iz tvrave poalju zarobljenici
da srue hanbelijski mihrab u spomenutoj
damiji. Na taj dan se u hanbelijskom
mihrabu nije ni klanjao podne-namaz.
Izbaeni su sanduci i sehare koje su se na
tom mjestu nalazili i napravljena je velika
buka."
Osvrui se na hanefijskog kadiju
u Damasku, Muhammeda b. Musa el
Balasag\inija, Hafiz emsuddin ez-Zehebi
navodi njegove rijei: "Kada bih se ja pitao,
afijama bih nametnuo dizju" (Mizan al
i'tidal, Svezak N, str. 51.-52.). Na drugoj
strani, hanefijski autor djela Maraql al-Jala/;1
(str. 21.-22.), raspravljajui o neistoj
126
PRAVNE KOLE U ISLAMU
bunarskoj vodi kae: "Ako se sa vodom iz
neista bunara potkuha tijesto, treba ga
baciti psima ili dati da pojede stoka, a neki
kau 'ili prodati sljedbeniku afijskog
mezheba' ."
Imam en-Nevevi u svome djelu al
Magmfi' (Svezak I, str. 258.-259.) kae:
"Poglavlje o pristajanju u namazu afije za
hanefijom i obrnuto. O tome da li je
njegovo pristajanje za njim valjano postoje
razliita miljenja. .. Ako hanefija uzme
abdest i za njim stane da klanja afija, o
tome postoje tri miljenja: Prvo: Ebu Ishak
el-Isferaj'ini kae: 'Njegovo pristajanje nije
valjano, zanijjetio za njim ili ne, jer i ako
zanijjeti, kao to je poznato, on nijjet ne
smatra obaveznim. Zato ni njegov abdest
nije valjan." U istom djelu (al-Magma',
Svezak N, str. 184.-185.) on kae: "Po
el-Kaffiilu afijino pristajanje u namazu
za hanefijom je ispravno, makar hanefija
imao i odnos sa enom, ili izostavio
smirenost u namazu ili ta drugo. Sa njim
se ne slae veina islamskih uenjaka to
Je 1 Ispravno. "
U primjere mezhepske netrpeljivosti
spada i sluaj izmeu zahirija i malikija
poslije uspostavljanja Muvehhidske drave
u Maroku, kada su ovi prvi naredili da se
spale sve malikijske knjige i da se od
spaljivanja potede samo kur' anski ajeti i
hadisi, istovremeno prisiljavajui svijet da
prihvati zahirijski mezheb. To je sljedbe
nicima malikijskog mezheba nanijelo velika
iskuenja.
Iz navedenog se vidi:
Da je mezhebizam odigrao pozitivnu
ulogu u obogaivanju islamskog prava
(fikha) rjeenjima donesenim na osnovu
slobodnog miljenja (igtihadat) od strane
imama pravnih kola i uenjaka koji su ih
slijedili,
Da je veina muslimana u nekoliko
posljednjih stoljea, nakon zatvaranja
vrata slobodnog miljenja ( al-igtihiid)*,
zadovoljavanja sa oponaanjem ranijih
uenjaka ( at-taqlld)*, rairenosti neznanja
i odustajanja od traganja za znanjem,
prihvatila mezhebizam,
PRAVNE KOLE U ISLAMU Poglavlje4

- Da je mezhebizam zbog pristrasnih Bibliografija:

sljedbenika pojedinih mezheba koji su po
- " Muglt al-J;aqq fi targJ!I al-maghab al
svaku cijenu drugima htjeli dokazati da je
l;laqq : li Imam al-I;Iaramayn al-Guwayni; Qaiya
samo njihov mezheb ispravan, imao i svoju
Ibn 'Abidin'; al-Kami/ fi at-tiirill' - li Ibn
negativnu stranu koja se ogleda u izazivanju
Katir, al-Guz' VITI, ~-~ 106; ar:Radd 'ala
brojnih neslaganja, frakcija i slabljenju
man a/J/ada ila al-arrf wa nasiya anna al
muslimanskog jedinstva.
igtihad fi kuli '8$r farrl' - li as-Suytlli; al
To je dovelo do zatvaranja vrata slobodnog Bidaya wa an-nihaya"- li Ibn Kapr, al-iuz'
miljenja, osporavanja muslimanima prava da XIII, a~-~afl:Jat 18-21; Fat/;1 al-Qadir" - li Ibn al
ne pripadaju nijednoj od poznatih pravnih Humam, al-Guz' I, ru;;-~fl}at 311-312; al
kola, njihovom nagonjenju da se opredijele Magmci'" - li al-Imam an-Nawawi, al-Guz' I as
za neku od njih i da u svim parama svoga ~afl:Jat 258-259 wa Guz' rv, a~-~afl:Jat 184-;8S;
ivota od njenog uenja ni za dlaku ne Mu gam al-bu/dan - li Yaqiit al-l:lamaw'i; Raf'
odstupaju, za to u izvorima Kur'ana i al-ma/am 'an sal-a 'imma al-a 'Jam" - li Ibn
Sunneta nema nikakva osnova. Taymiyya; a/-In~affi bayan asbab al-i.btilaf'
li ah Waliyyullah ad-Dahlawi; Tari/J at-tarl' al
Najzahvalniji put u svemu ovome je onaj
koji sve pravne kole potuje i uvaava, pod
islami" li Mul).ammad al-tlm;iri bag; ?uhr al
islam" - li Al).mad Amin; LuZilm itba' madahib
uvjetom da se ni prema jednom od njih ne
al-a 'imma J;asman li al-faw(ia ad-dJni)Ya'
bude pristrasno - bilo da se hvali ili napada
li Mul;l.ammad al-l:lamid; a/-Lamaghabiyya a!Jtar
i da se svakom muslimanu da za pravo da
slijedi Kur'an, Sunnet i istinu, ma gdje bio i
bid'a tuhaddid a-arl'a al-is/amiyya" li ad
od koga ih uzimao. Mezhepska pristrasnost
duktiir Mul).ammad Sa'id Ramadan . ' Atar
. al-Buti" . a
arl'a fi i[lti/af al-a'imma al-fuqaha'" - li
pojedine muslimane je dovela do toga da
misle da se neslaganje moe tolerirati i u
Mui:Jammad 'Awama; al-Igtihad wa al
temeljnim uenjima vjere, to je pogreno.
mugtahidad' - li Abmad al-BayanOni; as
Salafiyya marl;lala zamaniyya mubaraka Ja
:'\aprotiv, mnogobrojni kur'anski ajeti
nedvosmisleno potvruju da su jedinstvo i ma{/hab islami' - li Mui:Jammad Sa'id Ramadan
al-Buti; ar-Rudrid'- li ad-duktiir Bakr b. 'Abduilah
sloga muslimana i njihovo vrsto dranje
Abu Zayd.
Allahova ueta jedan od najvanijih ciljeva
Islama.

127
Poglavlje 5 SAVREMEN! REFORMISTIKI POKRETI

SAVREMEN l REFORMISTIKI POKRETI

*Uvod,

*Selefijski pokret ej ha Mohammeda b. 'Abdulvahhaba

*Pokret sljedbenika hadisa (tradicije) *Pokret pobornika

Muhammedove tradicije *Muslimanska braa

*Islamski pokret na Indijskom potkontinentu

*Pokret islamske orijentaCije u Tunisu *Partija

nacionalnog spasa u Turskoj *Kurdistanska islamska

partija *Nacionalni front u Sudanu *Hamas

*Islamski front spasa u Aliru

Uvod zabranjeno i koji se bore za kolonijalistiku

Reformistiki pokreti ( al-l;larakal)* o
kojima se u ovome poglavlju govori su u
sutini sunnijski pokreti koji se u svim
sferama ivota pozivaju na Kur' an i Tradiciju,
zalau za dosljednu primjenu islamskog
vjerozakona (a-arf'a al-isliimiyya)* i suprot
stavljanje sekularistikim strujama. Medutim,
kroz postepene reforme oni streme ka
glavnom cilju- povratku na metod (manhagy*
prvih generacija muslimana (as-salafj .
Mi emo se ovdje posebno osvrnuti na
savremene reformistike pokrete kao to su:
Selefijski pokret ejha Muhammeda b.
'Abdulvahhaba, Pokret sljedbenika hadisa
(tradicije) na Indijskom potkontinentu i
Pokret pobornika Muhammedove tradicije u
Egiptu i Sudanu. Ovi pokreti se zalau za
dvije plemenite i veoma vane vjerske
stvari: povratak na razumijevanje Kur'ana i
Tradicije, onako kako su ih razumijevali
asni preci iz prvih generacija muslimana i
praktinu primjenu islamskog vjerozakona
(a-ari'a a/-isliimiyya) u svakodnevnom
ivotu, s jedne, i za suprotstavljanje
nosiocima novotarija i svakojakih prohtjeva
u vjeri i laicistikim kolonijalnim pokretima
koji u vjeri dozvoljavaju ono to je
ideju odvajanja vjere od drave, sa druge
strane. Zato je veoma vano da se osvrnemo
na ideje ovih pokreta, u nadi da e se
izgraditi trezvena islamska savjest koja e
se okrenuti ka sljedbenicima sunneta i
dema'ata i selefizam (as-salafiyya)* uzeti
za jedini okvir djelovanja u svim porama
ivota. To je jedini nain da se izae iz
zaaranog kruga podvojenosti i oslobodi
okova neslaganja.
Ovo poglavlje na isti nain obrauje i
ostale savremene reformistike pokrete,
medu kojima su najvaniji: Muslimanska
braa, Islamski pokret na Indijskom
potkontinentu, Pokret islamske orijentacije
u Tunisu, Partija (l;lizb)* prosperiteta i
Partija nacionalnog spasa u Turskoj,
Kurdistanska islamska partija, Nacionalni
islamski front (al-gabha)* u Sudanu, Pokret
Hamas u Palestini i Islamski front spasa u
Aliru.
Mogue je da neki od ovih pokreta
slijede put i miljenja svojih lidera koji ih
mogu uvui u probleme koji e ih udaljiti od
konanog cilja, a to je okupljanje oko istog
jedinstvenog puta kojim su ili sljedbenici
sunneta i dema' ata.

128
SAVREMEN! REFORMISTIKI POKRETI
16. Selefijski pokret ejha Mohammeda
b. Abdohahhaba
Definicija:
Se letijski pokret ( as-salafiyya)* je pokret
koji se zalae za povratak na put asnih
predaka iz doba procvata Islama. Zato se
Selefijski pokret ejha Muhammeda b.
Abdulvahhaba s pravom smatra vodeim
refonnistikim pokretom koji se pojavio
nakon perioda zaostalosti i kulturne
stagnacije u islamskom svijetu. On se zalae
za povratak na iste temelje islamskog
\jerovanja i za preiavanje islamskog
monoteizma od svih vrsta viebotva koja
su se vremenom uz njega prilijepila.
0Yaj pokret neki pogreno nazivaju
imenom "vehabizam" (al-wahiibiyya) po
njegovom osnivau ejhu Muhammedu b.
Abdulvahhabu. Meutim, to nije nikakav
noYi mezheb (mat}.hab)* niti izmiljeni put,
nego nastavak i obnova starog selefijskog
pokreta. To je program (manhaff)* i poziv
za rekonstrukciju puta asnih predaka
iz prvih generacija muslimana i njihovo
Yjerno slijeenje, odazivajui se na rijei
C :v:ienog:
Allah je zadovoljan prvim muslimanima,
muhadirima i ensar[jama i svim onima
koji ih slijede dobra djela inei: a i oni su
zadovoljni Njime; za njih je On pripremio
dennetske bae kroz koje e rijeke tei i
oni e ~jeno i zauvijek u njima boraviti.
To je veliki uspjeh. (At-Tawba, too.) i na
Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem,
rijei izreene u vjerodostojnom hadisu u
kome je, govorei o spaenoj grupi ( al-firqa
an-niigiya), rekao: "To su oni kojie biti na
onome na emu sam danas ja i moji
drugovi."
~astanak i najznaajnije linosti:
* Najpoznatiji pobornik selefijskog
pokreta u novije vrijeme bio je ejh
~iuhammed b. 'Abdulvahhab el-Merefi
et-Temlml en-Nedd'i (roen 1115/1703.
god., umro 1206/1791. god.).
ejh Muhammed b. 'Abdulvahhab je
roen u gradiu 'Ujejna u blizini Rijada u
Saudijskoj Arabiji. Svoje prvo obrazovanje
stekao je pred svojim ocem. Pred njim je
Poglavlje 5
stekao osnovno znanje o hanbelijskom
fikhu, tefsiru i hadisu i kao djeak od deset
godina nauio cijeli K ur' an napamet.
Potom je, radi obavljanja hadrla,
otiao u Mekku, gdje se upoznao sa
tamonjim uenjacima i ostao da pred njima
nastavi svoje kolovanje. U elji da proiri
svoje znanje iz oblasti islamskog prava,
poslije toga otiao je u Meinu, gdje se
upoznao sa svojim buduim uiteljem
Muhammedom Hajatom es-Sindijem (umro
1165/1751. god.) koji e na njega ostaviti
veliki utjecaj. U Medini je, takoer, neko
vrijeme uio i kod ejha 'Abdullaha b.
Ibrahima, Ali Sejfa.
Potom se vratio u svoje rodno mjesto
'Ujejnu, odakle se kasnije (1136/1724. god.)
uputio za Irak u namjeri da obie Basru,
Bagdad i Mosul. U svakom od ovih gradova
susreo se sa tamonjim ejhovima i
uenjacima i od svakoga od njih poneto
nauio.
Iz Basre je bio primoran da se vrati,
prvo u Ahsu, a potom u Hurejmilu, gdje mu
se otac koji je bio kadija, ve bio preselio.
Tamo je on po prvi put javno 1143/1730.
god. poeo iriti svoj pokret za isti islamski
monoteizam ( at-tawl;id). Meutim, on je
ubrzo morao napustiti i Hurejmilu, jer je
otkrio da mu se tamo od strane nekih
zlonamjernika kuje zavjera oko ubistva.
Odatle se ejh Mohammed b.
'Abdulvahhab ponovo uputio u svoje rodno
mjesto 'Ujejnu, gdje je tamonjem emiru
'Usmanu b. Ma'meru izloio ideje svoga
pokreta. Ovaj ih je objeruke prihvatio i sa
njim lino uestvovao u ruenju grobova i
kupola, kao i u kamenovanju jedne ene
koja je dola i priznala da je izvrila
preljub.
Na to je emir iz Ahse, 'Urej'ir b.
Dudejn emiru 'Ujejne uputio pismo sa
zahtjevom da pogubi ejha. Istovremeno
zla ulema je emira Ibn Ma'mera poela
zasipati pismima u kojima su otvoreno
izraavali podozrenje prema pokretu ejha
Muhammeda b. 'Abdulvahhaba. Na to je
emir Ibn Ma'mer od ejha zatraio da
napusti 'Ujejnu i ode kuda god eli, to je
ovaj i uinio.
129
Poglavlje 5 SAVREMEN! REFORMISTIKI POKRETI
Iz 'Ujejne se ejh uputio u Dir'ijju
emirata kojim je vladala dinastija Ali
Sa'nd. Tamo je ejh kao gost odsjeo kod
Muhammeda b. Suvejlima el-'Urejnija 1158
/1745. godine, gdje je doekan sa poastima
i za sebe pridobio brojne uenike.
im je emir Muhammed b. Sa'ud
(vladao od 113911726. - 117911765. god.)
uo za ejhov dolazak, lino je doao da mu
izrazi dobrodolicu, podri ga i garantira mu
sigurnost. Tom prilikom izmeu njih dvojice
je voen sljedei razgovor, koji zbog
historijskog znaaja, doslovno navodimo:
Emir: - Budi obradovan mjestom boljim
od tvoga! Budi obradovan mou i
sigurnou!
ejh: - A ja tebi donosim radosnu vijest
o slavi i moi! Nudim ti rijei La ilahe
il/el/ah - "Nema boga osim Allaha!" Onaj
ko ih se bude pridravao, po njima radio i
pomagao ih, zahvaljujui njima e zavladati
i zemljama i ljudima. To su rijei vjere samo
u Jednog Boga na koje su pozivali svi
Allahovi poslanici. Zemlju e naslijediti
Njegovi robovi- muslimani."
Na to je emir ejhu postavio dva uvjeta:
l. Da ih ne naputa i da mirno njih ne
trai druge (zatitnike) i
2. Da se ejh ne protivi vladaru da u
doba ubiranja ljetine od stanovnika Dir'ijje
dobija procenat koji je i do tada dobijao.
Na prvi uvjet ejh je odgovorio rijeima:
- Prui ruku da ti se zakunem! Krv za krv,
ruenje za ruenje!
Na drugi uvjet ejh mu je odgovorio: -
Nadam se da e ti Allah pomoi da osvoji
mnoge zemlje i nadomjestiti ti plijen sa
onim to je mnogo bolje.
ejh je vjerovao da je istini potrebna sila
koja e ju tititi, jer i Allah spreava silom
ono to ne spreava Kur' anom.
Tako su ejh i emir zajedno nastavili
iriti ovaj pokret irom Nedda. Kada je emir
umro, naslijedio gaje njegov sin 'Abdul'azlz
b. Muhammed (1111/1699. - 1218/1803.)
koji je nastavio pomagati ejhov pokret. ejh
je umro i ukopan u Dir'ijji.
130
ejh Muharnrned b. 'Abdulvahhab je
napisao brojna djela od kojih su mu
najpoznatija: Kitab at-taw/;lld fima yagib
min /;laqqi!Jah 'ala al- 'abld, Kitab al-Iman,
Kaf a-ubuhat, Adab a!-may ila tzy-$ala,
Masa'Jl al-gahiliyya i vie kraih djela
risala o fikhskirn pitanjima i tevhidu.
* Pred ejhom je uilo vie uenika.
Najpoznatiji njegovi uenici i uenici
njegovih uenika su:
Sa'Od b. 'Abdul'azlz b. Muhammed
b. Sa'Od koji je bio nerazdvojan od svoga
ejha i od njega mnogo ta nauio,
Husejn b. Muharnrned b. 'Abdulvahhab,
kasniji kadija u gradu Dir'ijji,
'Ali b. Muharnrned b. 'Abdulvahhab,
estitii poboni uenjak kome je bilo
ponueno mjesto kadije, ali ga je iz naglaene
bogobojaznosti odbio prihvatiti,
'Abdullah b. Muharnrned b. 'Abdul
vahhab (1165/1751. - 1242/1827.), koji je u
doba Sa'Od b. 'Abdul'azlz b. Muhammed b.
Sa'Oda postavljen za kadiju u Dir'ijji. Bio je
veoma dosjetljiv i uen ovjek. Umro je u
Egiptu.
Ibrahim b. Muharnrned b. 'Abdulvahhab,
estiti i precizni uenjak,
'Abdurrahman b. Harnis, imam na
dvoru dinastije Ali Sa'ud u Dir'ijji i kadija u
doba vladavine kralja 'Abdul'azlza i njegova
sina, kralja Sa'uda,
Husejn b. Gannarn, autor djela Raw(ia
al-alkar i uenjak sa veoma irokim
obrazovanjem,
'Abdul'azlz b. 'Abdullah el-Husajn
(umro 1237/1822. god.),
Harned b. N asir b. Ma'rner,
'Abdurrahman b. Hasan b. Muhamrned
b. 'Abdulvahhab (1193/1779.- 1284/1867.),
ugledni uenjak koji je uio direktno od
svog djeda._Bio je kadija i uitelj. Autor je
djela pod naslovom ar-Radd an-nafis 'ala
ubuhat Dawad b. Garls.
ejh 'Abdullatif b. 'Abdurrahman b.
Hasan b. Muharnrned b. 'Abdulvahhab,
SAVREMEN! REFORMISTIKl POKRETI
autor djela Ta 'sls at-taqdls fi ar-radd 'ala
DaWild b. Garis i Mi~bal; IL?-.?alam fi ar-radd
'ala a-ayb al-Imam,
Sulejman b. 'Abdullah b. Muhammed
b. 'Abdulvahhab (1200/1785.- 123311817.),
izuzetno mudar i hrabar ovjek. Pogubio ga
je Ibrahim-paa poslije zauzimanja Dir'ijje.
Autor je djela Tayslr al- 'Azlz al-f;lamld fi
ari; Kitab at-tawi;Jd,
Veliki uenjak i ejhov unuk, ejh
~uhammed b. Ibrahim (umro. 1389./1969.
god.). Bio je saudijski muftija i predsjednik
Ureda za sudstvo i islamska pitanja. Odli
kovao se uenou, preciznou, daleko
vidnou i izrazitom sposobnou pamenja. i na njima izvedenog uenja uzima metod
Allah mu je dao dostojanstvo, ugled i
potovanje u oima drugih. Bio je veoma
poboan i dareljiv ovjek.
ejh Ahmed b. 'Isa, autor komentara
djela Naniyya Ibn al-Qayyim (umro 1329
.'1911. god.),
ejh 'Abdullah b. 'Abdurrahman
Babafin, (umro 1282/1865. god.). Svojevremeno
je nosio nadimak Mufti ad-diyar an-Nagdiyya
- "Muftija od N edda",
Sulejman b. Sahman, autor otrog
pera i brojnih pisanih djela, (umro 1349
/1930. god.),
ejh Hamed b. 'Ali b. 'Atik, (umro
1306/1889. god.).
Meu istaknute linosti ovog pokreta
ubraja se i bivi vrhovni muftija Saudijske
Arabije, ejh Muhammed b. 'Abdul'aziz b.
Baz.
Meu pobornike ejhova pokreta
izvan Saudijske Arabije ubrajaju se:
~uhammed Beir es-Sehsevani, Mahmud
el-Alusi i drugi.
Selefijski pokret (al-Haraka as
salafiyya)* ostavio je snaan utjecaj i na
mnoge druge uenjake i pojedine reformis
tike pokrete.
Ideje i ubjeenja:
ejh Muhammed b. 'Abdulvehhab se
kolovao po hanbelijskom mezhebu, ali ga
se u donoenju fetvi nije pridravao,
Poglavlje 5
posebno u onim pitanjima za koja je, po
njegovom miljenju. postojao dokaz za
drugaije rjeenje nego to je u
hanbelijskom mezhebu. Prema tome, njegov
pokret (da 'watuhtJ)* je karakteristian po
slijedenju dokaza po shvaanju asnih
predaka iz prvih generacija muslimana
(as-Sa/af a~-~ali./;1).
On potvruje nunost povratka na
izvore Kur'ana i Tradicije (Sunneta) i
potrebu oivljavanja onoga to je od uenja
sljedbenika sunneta (ahi as-sunna wa al
gama~* i dema'ta zamrlo.
On za podlogu razumijevanja dokaza
(manhaff)* sljedbenika sunneta i dema'ata.
Zalae se za preiavanje shvaanja
islamskog monoteizma (at-tawi;Jd) i od
muslimana trai da ga vrate u one okvire
kakav je bio kod prvih generacija muslimana.
Pored navedenog, pokret ejha
Muhammeda b. 'Abdulvehhaba se zalae
za:
Vjerovanje u jednou Allahovih
imena i atributa (tawl;lid al-asma' wa ;zy
~itaf), tj. za potvrdu imena i atributa koje je
Uzvieni Allah Sam za Sebe potvrdio ili ih
je potvrdio Njegov Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, bez ikakva poredenja sa
atributima Njegovih stvorenja (min gayr
tamti/)*, ulaenja u sutinu njihova znaenja
(takyifj*, iskrivljavanja (tal;n1)* i liavanja
(ta 'til)*.
Usredsreenje na shvaanje da je
jedino Allah dostojan oboavanja, kao to
stoji u rijeima Uzvienog:
Allahu se klanjajte, a kumira se klonite!
(An-Nal)l, 36.)
Oivljavanje obaveze borbe na
Allahovu putu (al-gihad)*. Sam ejh je bio
olienje borca-mudahida i lino uestvovao
u osvajanjima u kojima je irio svoje uenje
i uklanjao pojave viebotva u koje je svijet
bio zagazio.
Iskorjenjivanje novotarija (al-hida~*
i praznovjerja u vjeri koje su, zbog neznanja
i zaostalosti, medu tadanjim svijetom bile
uzele maha. Meu njima treba spomenuti:
131
Poglavlje 5 SAVREMENI REFORMISTIKI POKRETI
Posjeivanje kabura, posebno kabura
za koji se vjerovalo da je kabur ashaba
Dirara b. el-Ezvera i traenje od njega da se
ispune razne elje i potrebe,
Posjeivanje turbeta za koje se tvrdilo
da pripada Zejdu b. el-Hattabu,
Posjeivanje
stabla za koje se tvrdilo
da je Ehu Dudanino i drugog po imenu
at-Tarafiyya,
Posjeivanje peine zvane Magilra
bint al-amir- "Peina Emirove keri",
* Na osnovu erijatskih dokaza, ejh
Muhammed b. 'Abdulvehhab posrednitvo
(at-tawassul) dijeli na dvije vrste:
a) Ono koje je po vjerozakonu dozvo
ljeno, tj. posrednitvo Allahu pomou Njegovih
lijepih imena, dobrim djelima ili dovom
svoga brata-muslimana i
b) Ono koje je novotarija i kao takvo
zabranjeno, jer za njega nema nikakvih
valjanih dokaza. U ovakvu vrstu spada
posrednitvo pomou ugleda dobrih ljudi,
kao to su npr. rijei: bi gilhi ar-rasa/- "u
ime Poslanikova ugleda", bil;urmeti a-ay!J
fuliln- "u ime svetosti tog i tog ejha" itd.
Ovaj pokret, takoer, zagovara:
* Zabranu podizanja kaburova, bilo
kakvu gradnju nad njima, ukraavanje,
paljenje svijea i sline novotarije koje se na
to nadovezuju,
* Suprotstavljanje prijestupima sufijskih
redova (atal;ilt at-turuq a$-$Dfiyya) i drugim
novotarijama koje su sufije uvele u vjeru za
to u njoj nema nikakve osnove,
* Zabranu da se o Allahu govori bilo
ta za to ne postoji dokaz, jer je u rijeima
Uzvienog reeno:
... i da o Allahu govorite ono to ne
znate. (Al-A'raf, 33.)
* Borbu protiv svih vrsta taguta
(zavodnika) (at-tawilglf}, a po njemu u
taguta (at-filgut)* spada sve ono prema emu
ovjek prelazi granicu dozvoljenog bilo u
oboavanju, slijeenju ili pokoravanju. Po
njemu, pet je glavnih taguta: "Iblis - neka je
132
na njega Allahovo prokletstvo, onaj ko se uz
njegovo odobravanje i zadovoljstvo oboava,
onaj ko poziva druge na robovanje strastima
( 'ibilda an-nafs), onaj ko tvrdi da zna bilo ta
o nevidljivom svijetu ( 'ilm al-gayb) i onaj
ko sudi po onome to Allah nije objavio."
Niko ne moe biti pravi vjernik sve dok ne
zanijee sve vrste taguta (at-tawilglt).
* Ono to j e Zakonodavac ( a-ilri'
preutio niko nema pravo proglaavati
zabranjenim, obaveznim, poeljnim ili
pokuenim. U tom su smislu i rijei
Uzvienog:
O ljemici, ne zapitkujte o onome to e
vam priiniti neprijatnosti ako vam se
objasni (Al-Ma'ida, 101.)
* Neprihvaanje jasnih dokaza i osla
njanje na ono to je manje jasno je svojstveno
onima to su na krivom putu kao to su
rafidije ( ar-rawilfi9) i haridije ( al-!Jawilriff).
U tom smislu su i rijei Uzvienog:
Oni ija su srca pokvarena - eljni
smutnje i svoga tumaenja - slijede one
to su manje jasni (Ali 'Imran, 7.)
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve
sellem, je rekao da je ono to je dozvoljeno i
zabranjeno (al-J;alill wa al-l;arilm) jasno, ali
je napomenuo da izmeu njih postoje stvari
koje su sumnjive. Onaj ko ne razumije ovo
pravilo i eli da na svako pitanje da jasan i
nedvosmislen odgovor je na krivom putu i
druge zavodi na krivi put.
* U svome osvrtu na viebotvo i opisu
njegovih vrsta (anwil' a-irk), ejh kae da
postoje sljedei njegovi stupnjevi:
a) Veliko viebotvo (irk akbar), koje
se ogleda u pripisivanju Allahu sudruga u
robovanju, namjeri, pokornosti i ljubavi,
b) Malo viebotvo (irk a$gar), koje se
ogleda u licemjerju, jer u hadisu koji biljei
el-Hakim stoji da je Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "I malo
licemjerstva je viebotvo" (al-yaslr min
ar-nyil' irk).
e) Skriveno ili potajno viebotvo ( irk
!Jafiyy) u koje vjernik moe zapasti, a da za
to i ne zna. U tom su smislu i Poslanikove,
SAVREMENI REFORMISTIKI POKRETI
sallallahu alejhi ve sellem, rijei: "Viebotvo
(a-irk) u ovome Ummetu je neprimjetnije
od puzanja crnog mrava po crnoj stijeni u
mrkloj noi."
* Uenjaci ovoga pokreta na vrijeme
su uoili probleme svoga vremena i shvatili
nedae koje im prijete. Tako je npr. vie
nego oito da se ejh Muhammed b.
'Abdulvehhab, u prvom redu, bavio
problemom dokazivanja nunosti oboavanja
samo Allaha ( tawljid al- 'ibada) i objanjavanja
ta je sve u suprotnosti sa tim. Ovo je bilo
potrebno zato to je oboavanje samo
Uzvienog Allaha, prva i najvanija obaveza
svakog punoljetnog, zdravog i pametnog
pojedinca i to je u to doba, u sredini u kojoj
je ivio, u tom pogledu vladala prava
pometnja. Kada se ovaj pokret proirio
izvan granica sredine u kojoj je nastao - s
obzirom na sve otvorenije liavanje (ta 'til) i
iskrivljavanje (ta/;JriiJ shvaanja Allahovih
imena ( al-asma) i atributa ( a$-$ifal) u
pojedinim islamskim zemljama- ukazala se
potreba da se pitanjima poput ovih posveti
vie panje i sa njima svijet bolje upozna.
Tako npr. nalazimo da su se takvom
l?roblematikom u svojim risalama bavili
Sejh 'Abdurrahman b. Hasan, njegov sin,
ejh 'Abdullatif i ejh Ahmed b. 'Isa.
* U to doba koje je bilo obiljeeno sve
snanijim prodorom vlasti tlaitelja (/;Iukm
at-tagalJ* predstavljenoj u zapadnim, od
strane ovjeka uspostavljenim zakonima (al
qawanin a/-gartiyya al-waif'iyya)*, uenjaci
ovoga pokreta sa svojim vrstim stavovima i
brzim odgovorima odigrali su znaajnu
ulogu u suprotstavljanju spomenutim
zakonima i pojanjavanju svijetu Allahova
suda o njima. Najbolji primjer za to
predstavlja ono to je u svojim fetvama
i poslanicama o tome napisao ejh
Muhammed b. Ibrahim.
* Ovaj pokret dao je neprocjenjiv
doprinos u duhovnom osvjeivanju islam
skog Ummeta nakon to ga je bio obavio
zastor zaostalosti, lijenosti slijepog
oponaanja ( at-taq/id al-a 'm)*.
* Pored navedenog, ovaj pokret odigrao
je snanu ulogu u prosvjeivanju obinog
neukog svijeta, njegovom duhovnom osvje
Poglavlje 5
ivanju,otvaranju oiju inlcligencije i njenom
upuivanju da u svome radu - prije i same
pomisli o prihvaan~ a kamoli i primjeni
tuih ideja - potrai dokaze u svojim \jer
skim knjigama i izvorima.
Akaidski i idejni korijeni:
Ovaj pokret se smatra nastavkom uenja
i djelovanja prvih i najboljih generacija
ovoga Ummeta. Otuda se on i zalae za
primjenu Kur' ana i Tradicije na nain kako
su ih razumijevali i primjenjivali asni preci
iz prvih generacija muslimana.
Rairenost i centri utjecaja:
Selefijski (as-salafiyya)* pokret ejha
Muhammeda b. 'Abdulvehhaba poeo se
iriti prvo kao ideja i svenarodni pokret koji
je plodno tlo naao meu stanovnicima
Nedda. Vrhunac svoje moi doivio je
trijumfalnim dolaskom saudijske dinastije
na vlast u Mekki-Mukerremi 1219. h. i u
Medini-Munevveri 1220. h. god.
U ratovima koji su voeni protiv njega,
pristalice ovoga pokreta ostavljale su toliki
dojam u redovima protivnike vojske da su
o njima pisali: "Kada nastupi vrijeme
namaza i mujezin proui ezan, oni se za
jednim imamom mimo i dostojanstveno
poredaju u saffove i ponu dozivati:
'pourite u borbu protiv vieboaca
obrijanih brada koji dozvoljavaju zinaluk i
homoseksualizam, piju alkohol, izostavljaju
namaz, jedu kamatu, ubijaju nedune ljude i
dozvoljavaju ono to je zabranjeno.'" Tako
su se o njima proule vijesti na sve strane,
poelo priati u bliem i daljem okruenju i
iriti glas u svim krajevima islamskog
svijeta."
* Ovaj pokret je, bilo direktno ili
indirektno, ostavio svoj peat i snaan
utjecaj na druge reformistike pokrete
(/;Iarakat a!-J$18/;I)* koji su se pojavili u
islamskom svijetu.
Opepoznato je da Selefijski pokret
ejha Muhammeda b. 'Abdulvehhaba nije
bio poteen napada od svojih protivnika
naroito iz reda inovatora, sufija i zalutalih
sekti - koji su se, nakon to su osjetili da ih
ugroava, na njega okomili vrijeanjima i
133
Poglavlje 5 SAVREMEN! REFORMISTIKI POKRETI
iznoenjem svakojakih lai o njemu. U
sukobu istine sa neistinom, ovakvo neto,
bilo je i za oekivati. Isto tako, nekim
od pristalica selefijskog pokreta ejha
Muhammeda b. 'Abdulvehhaba neke stvari
su uzete za zlo, iako su one moda bile
Ispravne.
Tako se npr., nekim pristalicama pokreta
zamjera to su toliko strogi u osudi poku
enih stvari ( al-munkai) i to se previe
usredsreuju na probleme novotarija (al-hida'*
i vie botva ( a-irk), uz istovremeno
zapostavljanje drugih problema u Islamu
vezanih za ekonomiju (al-iqti$ad)*, drutvo
(al-igtima) i politiku (as-siyasa). Meutim,
u najnovije vrijeme kod veine sljedbenika
ovoga pokreta taj se odnos promijenio.
tavie, interesiranje za kretanja u
islamskom drutvu u cjelini i za probleme
Islama u najirem smislu, u aktivnostima
ovoga pokreta zauzima centralno mjesto.
Najbolji dokaz za to je injenica da upravo
sljedbenici ovoga pokreta sve vtse
preuzimaju inicijativu u aktivnostima na
pruanju pomoi i irenju Islama u mnogim
zemljama svijeta.
Iz navedenog se vidi:
Da je selefijski ( as-salafiyya)* pokret
ej ha Muhammeda b. 'Abdulvehhaba
pokret koji zagovara povratak na iskreno
vjerovanje u samo Jednog Allaha ( at-tawf;ld) i
pridravanje puta asnih predaka iz prvih
generacija muslimana zlatnog doba
procvata Islama,
Da se u svome poimanju dokaza
zasniva na uenju Kur'ana, Sunneta i
programu (manhaff)* sljedbenika sunneta i
dema' ata (ahi as-sunna wa al-gama)*,
Da se, svakako pod strogo odreenim
pravilima i uvjetima, zalae za otvaranje
vrata slobodnog miljenja (fat!; bab al-Igtihad)*,
preiavanje islamskog monoteizma
(at-tawf;jd) od svih natruha viebotva
(irkiyyat) i suzbijanje pojava koje do njega
dovode.
Zato je nuno potrebno da musliman u
svome vjerovanju u samo Jednog i Jedinog
Allaha, objedini za to sve potrebne
elemente: vjerovanje da je samo Allah
134
Stvoritelj (al-Saliq) i Opskrbitelj (ar-Razzaq),
da je samo On Bog ( tawl;Id al-uliihiyya), da
je samo On dostojan da Mu se robuje i da
Mu se niko i nita ne smatra ravnim, jer On
je Jedan, Jedini, Utoite svakom, Koji nije
rodio i roen nije i Kome niko ravan nije.
Ovo, uz oivljavanje borbe na Allahovu
putu (il;ya' al-gihad)* i suzbijanje svih
oblika novotarija ( al-b1da ')*, praznovjerja i
viebotva koji su u muslimanskom drutvu
uzeli maha, nuno namee i potrebu
vjerovanje u jednou Allahovih imena i
artibuta, bez ulaska u sutinu njihovih
znaenja (takylfj*, iskrivljavanja (taf;rlfj* i
liavanja (ta 'tl/)*. Osim toga, potrebno je
naglasiti da je ovo jedini reformistiki
pokret u novije vrijeme koji je uspio
osnovati svoju dravu u kojoj vlast poiva
na uenju Islama.
Bibliografija:
'Unwan al-magd fi tari/J an-Nagd- li
a-ayb 'Utman b. 'Abdullah b. Bir al-l;Ianbali -
Taba' wizara al-ma'arif bi al-Mamlaka al-'Arabiyya
as-Su'o.diyya; Rawl)a al-afkiir- li a-ayb l;Iasan
b. Ganam - Ta~qiq: ad-duktiir Na:?iruddin al-Asad
Mata'a al-Madani - Mi~r; Atar a-ay!J
Mul;ammad b. 'Abdulwahhab - ad-duktiir
AJ:imad MuJ:iammad a~-1;>abib - al- Matabi' al-ahliyya
li al-Ofist - ar-Riya~, 137/ 1976.; al-Imam
Mul;ammad b. 'Abdulwahhab intJ$/ir al
maghab as-salati- li 'Abdul~alim al-Gundi - Dar
al-Ma'arif Mi~r; Mul;ammad b.
'Abdulwahhab - li AJ:imad 'Abdul~a:fiir 'Attar
Tab'a 1397/1976.; al- Wahabiyya: ljaraka al
fikr wa ad-dawla al-islamiyya li
'Abdurra~an Sulayman ar-Ruwayid - at-tab'a al
illa- Dar al-'ulilm li at-tiba'a- ai-Qahira 1397/ 1977;
BuJ;at usbii' a-ay!J Mul;ammad b.
'Abdulwahhab - Markaz al-buJ:iut bi Gami'a al-
Imam MuJ:iammad b. Sa'ud al-islamiyya - ar-Riya~,
1403/1983.; Mu 'allatat a-ay!J Mul;ammad
b. 'Abdulwahhab - Matbu'at Gami'a al-Imam
Mu]:lammad b. Sa'iid al-islamiyya - bi ar-Riya<;l;
Magmii'a ar-rasa'il wa al-masa'il an
nagdJ'yya Matba'a ai-Manar; Fl sira
Mul;ammad b. 'Abdulwahhab - Ta]:tqiq wa
ta'liq a-ayb 'Abdurrai)man b. 'Abdurrai)man b.
'Abdullatif Ali a-ayb - Matbii 'at Dar al-Malik
'Abdul'aziz; Intiar ad-da 'wa a-ay!J
Mul;ammad b. 'Abdulwahhab !Jiirig al
Gazlra al- 'arab1'yya - li Mu~ammad Kamal at
SAVREMEN! REFORMISTIKI POKRETI
Tea -~iya- Ma!bii'at Dar al-Malik 'Abdul'aziz,
1...01 19SL: Kayfa kana .?Uhllr ayb al-islam
_Vnfvunmad b. Abdulwahhab - li mu'allif
~l - Diriisa wa tal:tqiq wa ta'liq: duktrlr
Atdillah ~-Salil:t al-'Utaymln - Matbu'at Dar al
~ 'Abdul'aziz, ar-Riyac;l 1403/1983.; Da 'aw
al-munawi 'in li da 'wa ayb Mu/;Iammad b.
.--tbdlllwahhab- li 'Abdul'aziz ai-'Abd ai-Latif
Dir al-Wa~n; al-Mugaddidlln fi al-islam min
aJ-qam al-awwal I1a ar-rabi' 'aara a!-higri
ti Abdulmata'iil a~-~a'idi; ijaraka a/-i~Ja/;1 wa
N-tJgdid fi Nagd - li ad-duktrlr Mul:mmmad
-.-\bdnllah al-'Agliin - Bal:tt fi nadwa ittigahat al-fikr
aH:slami al-mu'a~ir bi al-Bal:trayn, 1405/1986.; al
Iitrigah as-salati bayna at-ta '~il wa al
muwagaha - li ad-duktrlr Ragil:t al-Kurdi- Bal:tt fi
mdvoa ittigahat al-fikr al-islami al-mu'a~ir bi ai
Bal;rrayn, 1405/1986.; Atar da 'wa a-ayb al
islam Ibn Tayniyya fi ai-/;Iarakat al
is/am~r.ya al-mu '$ira - li ~alal:tuddin Maqbul
~bima' al-bul:tut al-'ilmiyya al-islamiyya - Nyli
Dalht 'Aqlda ayb Mu/;Iammad b.
.-tbdu!wahhab - li Sali!). ai-'Abod; a-ayb
_\fu/;lammad b. 'Abdulwahhab - li Al:tmad b.
}:Ugar Ali Butami; Mu/;Iammad b. 'Abdulwahhab
mll.$fi/;I m~Iam wa muftara 'alayh - li Mas'ud
m-~adawi; Mu/;Iammad b. 'Abdulwahhab
l}ayatuhu wa fikruhll- li 'Abdullah al-'Utaymin;
Da 'n-a a-ayb Mu/;Iammad b. 'Abdu!wahhab
- :i .\lu~ammad b. 'Abdullah as-Salman; 'Ulama'
Yagd bilala sitta qurlln - li 'Abdullah ai
Bassam; Maahlr 'u/ama' Nagd - li
A~rral:tman Ali a-ayb; ad-Durar as
:f!.mm)ya fi al-agwiba an-nagdiyya - q:am'
-\bdurra~miin ai-Qasim; Da 'wa a-Sayb
_\fu/;Iammad b. 'Abdulwahhab bayna al
mu 'aJyidln wa al-mu 'an(iln wa a/
munawi'ln- Mul:tammad Gami! Zaynn; Ta~/;Il/:1
[lara' tari!JJ ]Jawla al- Wahhabiyya - li ad
6Ikriir Mul:tammad b. Sa'd a-uway'ir.
17. Pokret sljedbenika hadisa (tradicije)
(Gama 'a ahi a/-/;Iadi_l)
Definicija:
Pokret sljedbenika hadisa (tradicije)
~ Gama'a ahi al-/;Iadi_t)* je najstariji islamski
f.X>kret na Indijskom potkontinentu. Osnovan
_ie sa ciljem pozivanja na slijeenje Kur'ana
i Poslanikove tradicije (Sunneta), njihovog
~h\aanja onako kako su ih shvaali asni
prec1 iz generacija ashaba, tabi'1na i onih
Poglavlje 5
koji su se na njih ugledali, te njihovog
preferiranja u odnosu na svt' druge izvore,
ideje i naine primjene, kako u vjerovanju
(al-'aqa'id), obredoslovlju (al-~ibiidiil), meu
sobnim odnosima (al-mu 'amal/) i vladanju
(al-ablaq)*, tako i u politici (as-siyasa) i
ivotu zajednice (al-igtima). U svojoj borbi
protiv pojava viebotva (a-irldyy/),
novotarija (al-b1da )* i svakojakih vrsta
praznovjerja (al-bura.tal). Ovaj pokret se
ugleda na metode koje su primjenjivali
islamski pravnici (al-fuqaha') i uenjaci
had isa ( al-mu/;Iaddisi).
Nastanak i najznaajnije linosti:
* Historijat Pokreta sljedbenika hadisa
(tradicije) na Indijskom potkontinentu:
Prvi korijeni Pokreta sljedbenika hadisa
(tradicije) na Indijskom potkontinentu (Ahi
al-/;Iadl.t fi ibh al-qan-a a!-hindiyya) datiraju
jo iz ranog perioda Islama kada su prve
zrake njegova svjetla u oblasti Sinda,
Malabara i Kedrata na obalama Indijskog
mora poeli donositi arapski trgovci i borci
na Allahovom putu. Jo od tih vremena u
provincijama Sind i Multan postojali su
centri za izuavanje hadisa koje su
posjeivali poznati, kako arapski, tako i
nearapski uenjaci hadisa. Neke od tih
centara na svojim putovanjima 375/985.
god., posjetio je i uveni putopisac Ehu el
Kasim el-Makdis1 koji je vjerski ivot u
Sindu u svom poznatom djelu A]Jsan at
taqaslm opisao rijeima: "Veina njih slijedi
kole uenjaka hadisa (tradicije). Gotovo da
tamo nema ni jedne kasabe u kojoj nema
islamskih pravnika koji slijede kolu Ehu
Han1fe - Allah mu se smilovao ... Oni se dre
Pravoga puta i vjerodostojnih pravnih kola.
To im je pomoglo da ive estitim i ednim
ivotom. Allah ih je potedio ekstremizma,
pristrasnosti i svakojakih smutnji koje iz
njih nastaju."
Meutim, kao posljedica irenja politikih
neslaganja, pristrasnosti i pojave batinijsko
isma'ilijskih smutnji koje su pogodile
sljedbenike hadisa (tradicije) (ahi as
sunna)*, i ovdje su ih sve vie poeli
razjedati neredi i unutranji problemi. Ove
slabosti unutar Pokreta sljedbenika hadisa
135
Poglavlje 5 SAVREMEN! REFORMISTIKI POKRETI

(tra~icije) po prvi put su se poele osjeati l. Oblast borbe na Boijem putu

kraJem etvrtog stoljea, da bi svoj vrhunac (maydiin al-gihiid)*
doivjele tokom devetog stoljea po Hidri.
P~kret aha Isma'Tia ed-Dehlevija nije se
U tom periodu poelo je opadati intere
ogramavao samo na oivljavanje praktine
siranje za tradiciju (as-sunna) , a iriti se
?rimjene Kur'ana i Sunneta, uspostavljanje
o~onaanje drugih (at-taq/Jd)*, mezhepska
1slamske vlasti ( iqiima al-!Jiliifa)* kakva je bila
pnstrasnost (at-ta 'a$$Ub al-maghabi)*,
u doba Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve
umalost ( al-gumad) i utjecaj grke znanosti.
sellem, is~mjenjivanje mezhepske netrpeljivosti,
Uprkos tome, na Indijskom potkontinentu
umalosti, novotarija i krivovjelja, nego je i
uvijek je bilo velikih uenjaka tradicije koji
rukovodio pokretom dihada protiv Sika i
s~. u. ?uv~nju hadiske znanosti vjerno
engleskog kolonijalizma (al-isti'miir al
shJedilt svoJe uitelje poput: Hafiza Ibn
ingflzi)*, naroito u sjevernim oblastima
:tJa~era. el-AskaHinija, Imama Sehavija,
Indije. Ta borba nije prestala sve dok
SeJhu-1-tslama Zekerijja el-Ensarija i
engleski kolonijalizam 1947. godine iz
drugih.
Indije konano nije bio protjeran.
* Pc:_kret s/jedbemka hadisa (tradicije) Pripadnici ovoga pokreta nastavili su
na IndiJskom potkontinentu u novije bor?u na Boijem putu i nakon podjele
vrijeme: IndtJskog potkontinenta na dvije zasebne
d:~ave I~diju i Pakistan. Tako je jedna
~okret sljedbenika hadisa (tradicije) na
nJihova bngada oslobodila grad Muzafferabad.
IndiJSkom potkontinentu poeo je igrati
Kasnije je pod zapovjednitvom ejha Fadla
novu ulogu poetkom jedanaestog stoljea
Ilahija Vezirabadija osloboen i ostali dio
po Hidri. Pojavio se u doba ejha Ahmeda
ove oblasti od koga je formiran danas
Serhendija (umro 1034/1625. god.), a
s.lobod~i dio Kamira. Meu n~istaknutije
osn~io u doba potomaka velikog uenjaka
hnostt na ovome polju spadaju Sejh Vilajet
hadtsa Imama Saha Velijjullaha ed
'~li Sadikfo.ri (umro 1269/1852. god.) i
Dehlevija (umro 1175/1761. god.), naroito
nJegov brat 'Inajet ' Ali Sadikfo.ri (umro
u doba njegovog najstarijeg sina aha
'Abdul'aziza b. Velijjullaha ed-Dehlevija 1274/1.857. go~.). Pored njih i mnogi drugi
lanovi porodtce Sadikfo.r bili su meu
(roen 1159/1746., umro 1239/1823. god.).
prvacima ovoga pokreta koji su na svojim
Ovakav uspjeh postigli su prvenstveno
pleima nosili teret i odgovornost dihada,
zah~aljujui sveo?uhvatnom planu (manha!J*
visoko uzdizali njegovu zastavu i na tom se
?o~tva~Ja, v?enJa, kolovanja, osvjeivanja
putu rtvovali.
1 pisanJa, s Jedne, i odbacivanja umalosti i
mezhebske pristrasnosti, s druge strane. Jo 2. Oblast spisateljstva (maydiin at-ta 'llfj
veu snagu i procvat ovaj pokret je doivio
u doba ed-Dehlevijeva unuka Imama Pokret sljedbenika hadisa (tradicije)
Isma'Tia b. 'Abdulganija ed-Dehlevija (umro odigrao je znaajnu ulogu u oivljavanju i
1243/1827. god.), tadanjeg lidera pokreta, irenju islamske kulture. Ona se posebno
voe borbe na Boijem pum i autora ogledala u ivoj spisateljskoj aktivnosti u
poznatog djela Taqwiya al-lmiin - "Jaanje oblasti kur'anskih i hadiskih znanosti
vjere (imana)". pojanjenjima i komentarima Poslanikove'
sallallahu alejhi ve sellem, tradicije, odbrani
Poslije pogibije aha Isma'Ua ed
islamskog vjerovanja i pobijanju novotara i
Dehlevija, kasnije poznatog i pod nadimkom
pobornika krivih shvaanja i ideja. Iz
ehida Isma 'ila u Bici kod Balakute
njedara ovoga pokreta izrodili su se brojni
124311827. godine, sljedbenici pokreta
islamski lJenjaci , naroito u oblasti hadiske
tradicije su vjerno i odano na sebe preuzeli
obavezu irenja vjere (ad-da 'wa) i borbe na znanosti.
Boijem putu ( a/-gihiid)*. U ovom periodu Meu najistaknutije linosti u ovoj
teite njihove aktivnosti bilo je usmjereno oblasti ubraja se veliki islamski uenjak
na sljedee tri oblasti: Siddik Hasan han Bahubali (umro 1307

136
SAVREMEN! REFORMISTIKI POKRETI
1889. god.) koji je ujedno bio i vladar
indijske pokrajine Bahubal. Pored redovnih
dravnikih poslova, on se uspjeno bavio i
fuom spisateljskom aktivnou i izdava al-insiin 'an waswasa a-ayb ~iin, ejh
nom. naroito djela iz oblasti hadisa i
hadiskih zbirki. Napisao je blizu 300 djela.
Takoder mu pripada zasluga za formiranje
naunog tima sastavljenog od tada
najpoznatijih selefijskih uenjaka kojima je
stavio u zadatak da pored pisanja i
prevoenja brojnih djela, rade na prosvje
ivanju i opismenjavanju irokih musli
manskih masa. U tom cilju, na svoj
sopstveni troak osnovao je vie tamparija
koje su tampale i rasturale brojna i
najpoznatija djela iz ranog perioda Islama,
posebno ona iz oblasti akaida, tefsira i
had isa.
3. Oblast prosvjete i kolstva (maydan
ar-tadris)
Pokret sljedbenika hadi sa (tradicije)
posebnu panju je posveivao znaaju
propagiranja Islama i prosvjeivanju
muslimanskih masa putem osnivanja kola i
univerziteta. Meu najistaknutije linosti na
tom polju djelovanja spada veliki islamski
uenjak i muhaddis ejh Nezir Husejn ed
Dehlevi (umro 132011902. god.) koji je,
pored propagiranja istog i ispravnog
Islama, rukovodio pokretom sljedbenika
hadisa (tradicije) i u Delhiju blizu ezdeset
godina drao predavanja iz erijatskih
znanosti i hadisa. Kolika je na tom polju bila
znaajna njegova zasluga, najbolje
potvruju esto navoene injenice da je u borac protiv kadijanija, autor brojnih djela u
svoje vrijeme preko dva miliona zalutalih i u
novotarijama i vieboakim shvaanjima kranstva i raznih zalutalih islamskih sekti
ogrezlih muslimana uspio nagovoriti na
pokajanje i povratiti u okrilje ispravnoga
islamskog vjerovanja, te izvesti veliki broj
poznatih uenjaka u oblasti hadiske znanosti
i osposobiti ih za uspjene misionare Islama.
Meu njima treba spomenuti bar neka od
najpoznatijih imena novijeg vremena kao
to su: Imam i muhaddis 'Abdullah el
Gaznevi (umro 1298/1881. god.), emsulhakk
el-'Azimabadi (umro 1329/1911. god.),
autor djela ' A wn al-ma 'bad ari; sunan A ba
Dawad, veliki islamski uenjak 'Abdurrahman
el-Mubarekfuri (umro 1353/1934. god.),
Poglavlje 5
autor djela Tul}fa al~wa{/i arfJ sunan at
Tirmi{.il, Muhammed Beir es-Sehsewiini
(umro 1326/1908. god.), autor djela $iyiina
'Abdullah b. Idris es-SenOsi el-Magribi, ejh
Muhammed b. Nasir el-Mubarek en-Neddi,
ejh Sa'd b. Hamed b. 'Atile en-Neddi koji
je lanac prenosilaca svoga ejha prenio u
Hidaz i Nedd i mnogi drugi.
Ed-Dehlevijeva kola u Delhiju poznata
pod imenom "Univerzitet Sejjida Nezira
Husejna ed-Dehlevijeva" ( Gami'a as-Sayyid
Nagir /fusayn ad-Dahiawi) i dan-danas radi i
koluje budue uenjake i misionare Islama.
* Fonniranje Udruenja sljedbenika
hadisa (tradicije)
Uenjaci Pokreta sljedbenika hadisa
(tradicije) (ahi al-l;adm predvoeni ejhu-1
islamom Ebulvefa Senaullahom el
Emritesrijem (umro 1367/1948. god.),
odluili su 1324/ 1906. godine, formirati
svoje udruenje ( Gam 'iyya) koje bi na sebe
preuzelo zadatak oko irenja Islama,
onakvog o kakvom ue Kur'an i Sunnet i
kakvog su shvaale i razumijevate prve
generacije asnih predaka (as-Seiefii-$-$afil;),
s jedne i suprotstavljala se destruktivnim
pokretima i odgovaralo izazovima moder
nog doba, s druge strane. Za generalnog
sekretara ovog udruenja pod nazivom
"Sveindijski kongres sljedbenika tradicije"
Mu 'tamar ahi al-.J;adJt li- 'um am al-Hind
imenovan je ejhu-1-Islam Ebulvefa
Senaullah el-Emritesrij jo od ranije poznati
odbrani Islama, estoki protivnik hinduizma,
koje su se suprotstavljale striktnoj primjeni
Poslanikova sunneta, sudionik brojnih
aktivnosti u nacionalnom i politikom
pokretu muslimana ( a!-.l;araka as-siyiisiyya
wa al-wataniyya), Svenarodnom kongresu
(al-Mu 'tamar al-watanl al- 'iimm), te lan
Udruenja uenjaka (Nadwa al- 'u/ama) i
Saveza indijskih uenjaka ( Gam 'iyya u/ama'
al-Hind), a za predsjednika poznati islamski
uenjak 'Abdullah el-Gazifiiri (umro 1337
/1919. god.). Njihov rad i aktivnosti
pokrivali su cijelu Indiju sa svim njenim
gradovima i selima.
137
Poglavlje 5
Indijski potkontinent je 1948. god.
podijeljen na dvije drave: Indiju i Pakistan.
Usljed toga, aktivnosti ovoga pokreta su za
neko vrijeme bile oslabile, jer je, izmeu
ostalog, zatvorena i njegova najznaajnija
ustanova "kola hadisa Rahmanija" (Dar al
l;adit ar-ral;maniyya) u Delhiju. Meutim,
sljedbenici ove kole su ubrzo reorganizirati
svoje udruenje u ove obje drave i, kroz
osnivanje brojnih kola i univerziteta za
udovoljavanje potreba u novonastalim
okolnostima i izuavanje kur'anskih i
hadiskih znanosti po uzoru na prve gene
racije muslimana, povratile mnoge od svojih
ranijih aktivnosti.
Meu njihove najznaajnije univerzitete
spadaju:
l. U Indiji: Selefijski univerzitet u
Benaresu (al-Gami'a as-salafiyya bi-Beniircs)*,
kao najvei i najpoznatiji arapsko-islamski
univerzitet u Indiji osnovan 1383/1963.
godine, zatim: Univerzitet "er-Rahmanijja"
(al-Gami'a ar-Ral;miiniyya), Vniverzitet
"el-Ahmedijja es-Selefijja" (al-Gami'a al
Al;madiyya as-Salafiyya), Univerzitet
"DarusseHim" u Umarabadu ( Giimi'a Dar
as-salam bi 'Umarabad), Selefijski
univerzitet u Selefijskom selu u Kirli
(al-Gami'a as-salafiyya bi al-qarya as
salafiyya fi Kir!), Islamski univerzitet u
Bombaju (al-Giimi'a al-islamiyya fi Bumbaj),
Univerzitet "Ibn Tejmijja" ( Gami'a Ibn
Taymiyya) i Univerzitet "Imam Buharija" u
Behavuru ( Gami'a af-Imam a/-BufJarl fi
BThawur).
2. U Pakistanu: Selefijski univerzitet u
Fejsalabadu (al-Gami'a as-salafiyya bi
Fay~alabad), kao prvi i najvei islamski
univerzitet u Pakistanu, osnovan 7. a 'bana
1374 l april 1951. god., nakon odvajanja
Pakistana od Indije, zatim: Univerzitet za
tradicijske znanosti u Delhemu ( Gami'a
al- 'ulam al-atariyya bi Ga/ham), Univerzitet
"Ehu Bekr es-Siddik" u Karaiju
(Gami'a A ba Bakr ~-$iddJq bi Karai) i
Muhammedijski univerzitet u Gujranvali
(a/-Giimi'a ai-Mul;ammadiyya bi Kugrawa/a),
te mnogobrojne biblioteke u kojima je
pohranjeno na hiljade rijetkih knjiga u
rukopisu. to se, pak, tie izdavako-
138
SAVREMEN! REFORMISTIKI POKRETI
medijske djelatnosti, ovo udruenje sa
svojim brojnim pododborima pokrenulo je
izdavanje brojnih listova i asopisa na
arapskom i urdu jeziku. Meu njima treba
spomenuti: emrtesrijski asopis "Sljedbenici
tradicije" (Magalla ahi al-l;adlt a/-armtasn'yya)
koji izlazi u Lahoru, "Tuma tradicije"
(Targuman al-l;adlt), "Muhaddis" (al
Mul;addi{), "I'tisam" (al-/'tJ~am), "Ribat"
(ar-Riba/), "Glas Ummeta" ($awt a/-umma),
"Musliman" (Muslim), "Tevhid" ( Tawl;id),
"Glas istine" ($awt al-J;aqq) i "Pravi put"
($irat mustaqim).
Godine 1985. doneena je odluka da
se, pored ranijeg Udruenja studenata
sljedbenika tradicije ( Gam 'iyya talaba ah/
a/-l;adlf), formira i Omladinsko udruenje
sljedbenika had isa (tradicije) ( Gam '1'yya
ubban ahi al-l;adi.fJ, ime je otvoren put da
se ova ideja prenese i na sva ostala
udruenja na Indijskom potkontinentu.
Pokret sljedbenika hadisa (tradicije) u
Pakistanu je uestvovao na parlamentarnim
izborima odranim u mjesecu oktobru 1993.
god. i nekoliko njegovih kandidata je dobilo
mjesto u pakistanskom parlamentu, a emir
pokreta prof. Sadid Mir je izabran za lana
pakistanskog senata.
Istaknute linosti pokreta
* U Pakistanu:
l. ejh Muhammed Da'ud el-Gaznevi
(1895-1963.). Jedan je od osnivaa Pokreta
sljedbenika hadisa (tradicije) (Gam'1'yya ahi
al-l;adi!) u Pakistanu i njegov prvi
predsjednik. Poznati islamski uenjak
Muhammed Isma'il je uestvovao u
osnivanju Selefijskog univerziteta (ai
Gami'a as-salafiyya) u gradu Fejsalabad.
Hvale su vrijedni i njegovi stavovi oko
uvoenja islamskog poretka i primjene
islamskog vjerozakona ( Tafbiq a-ari'a al
is!ami'yya)* u Pakistanu. Pored navedenog,
poznat je i po svojim pisanim radovima u
kojima je estoko napadao protivnike
tradicije l kadijanije. Prilikom otvaranja
Islamskog univerziteta u Medini, izabran je
za lana njegovoga prvoga savjetodavnoga
vijea i uestvovao u izradi nastavnog plana
i programa.
SAVREMEN! REFORMISTIKI POKRETI
Veliki selefijski uenjak Muhammed
Ismau je roen 131411896. godine u
pobonoj porodici u selu Dehvenki, gdje je i
proveo svoje djetinjstvo. Svoje prvo
obrazovanje, jo kao mlad djeak, stekao je
od svoga oca. Kasnije je, u potrazi za
manjem, mnogo putovao i stjecao znanje od
najpoznatijih i najestitijih uenjaka svoga
\Temena. On je, Allah mu se smilovao, bio
jedan od prvih pionira koji su dali svoj
doprinos u osnivanju Pokreta sljedbenika
hadisa ( Gam 'iyya ahi al-}Jadm u Pakistanu.
~jegov misionarski i politiki rad imao je
ogromni odjek irom zemlje. Pored ostalih
aktivnosti, odravao je hutbe u damiji
sljedbenika h adi sa (tradicije) u Gujranwali,
bio predsjednik nastavnog ViJeca na
\fuhammedijskom univerzitetu ( af-Gilmi'a
al-mu}Jammadiyya) koji je osnovao,
imenovan ravnateljem centra Udruenja za
organizaciju Pokreta sljedbenika hadisa
t tradicije) u Pendabu, te generalni sekretar
radnog odbora Udruenja sljedbenika
hadisa (tradicije) na kongresu odranom u
Delhiju 1946. godine. Poslije odvajanja
Pakistana od Indije 1947. godine, izabran
je za generalnog sekretara Udruenja
sljedbenika hadisa (tradicije) u Pakistanu i
na toj je funkciji ostao sve do svoje smrti
1968. god.
ejh Muhammed Isma'il es-Selefi je bio
i jedan od lanova Izvrnog odbora Pokreta
Peat vjerovjesnitva" (f:laraka .ffatm an
nubuwwa)* koji je osnovan s ciljem
suprotstavljanja smutnji koju su irile
kadijanije, zatim istaknuti lan misionarskog
drutva (al- Wafd at-tablig1) koje se suprot
stavljalo hinduistikom pokretu "edhi"
(f:laraka adhl a!-hindusiyya) koji je od
1924. god. u pokrajini Melkanun otvoreno
poeo raditi na hinduizaciji muslimana.
Pored navedenog, ne smije se zanemariti ni
njegova misionarska uloga koju je odigrao
na polju kolstva i obrazovanja (at-tadris),
izdavanja pravnih rjeenja (a!-Hta), te
propagiranja vjere i duhovne skrbi.
Takoer, treba napomenuti da je ovaj
ejh dao svoj ogromni doprinos u podizanju
izbjeglikih naselja, pomaganju porodicama
koje su 1947. god. emigrirale iz Indije u
Pakistan, te izgradnji damija i vjerskih
Poglavlje 5
kola. Uprkos svemu ovome, ejh Muhammed
Isma'il se, po ugledu na ejha Ebulkelama
Azada, bavio i ivom politikom
aktivnou. Tako je, zajedno sa ejhom
Muhammedom DaViidom el-Gaznevijem,
kod pakistanske vlade predstavljao Pokret
sljedbenika hadisa (tradicije) ( Gam 'iyya ahi
a!-}Jad.J.f) i zahtijevao uvoenje islamske
vlasti u Pakistanu. Godine 1952. izabran je
za lana odbora koji je formiran sa
zadatkom da izradi islamski ustav u
Pakistanu.
ejh Muhammed Isma'il - Allah mu se
smilovao - umro je u utorak, 20. zu-1
ka'deta 1387., tj. 20. februara 1968. godine,
ostavljajui iza sebe brojna pisana djela
meu kojima je najpoznatiji prijevod i
komentar na urdu jeziku djela Mikat al
ma#bli).
2. Veliki uenjak hadisa i poznavalac
usuli fikha Ebu 'Abdullah Muhammed b.
Fadluddin el-Gondulevi (umro 1985. ~od.)
koji je u voenju pokreta naslijedio Sejha
Muhammeda Isma'ila es-Selefija.
3. Veliki islamski uenjak (al- 'allama)
ejh Ihsan Ilahi Zuhejr, svrenik Islamskog
univerziteta u Medini-Muneweri (umro
1987. god.). Napisao je vie vrijednih djela
u kojima se napadaju pristalice inovacija i
zagovornici proizvoljnih miljenja u vjeri.
4. Dananji predsjednik Pokreta prof.
Sadid Mir, lan pakistanskog senata od
oktobra 1993. godine i njegov generalni
sekretar ej h Mejjan Muhammed Demn.
5. Meu istaknutim linostima ovog
pokreta svakako treba spomenuti i velikog
islamskog uenjaka muhaddisa Ebu
Muhammeda Bedi'uddin-aha er-Raidija
es-Sindija, jednog od najveih poznavalaca
hadisa (tradicije) u modernom dobu, iji
lanac uitelja bez prekida vodi direktno do
Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve
sellem. - Napisao je znaajne radove iz
oblasti kur'anske i hadiske znanosti.
kolovao se u "Dva asna harema" (Mekki i
Medini) i ima brojne uenike u Indiji,
Pakistanu i drugdje.
139
Poglavlje 5 SAVREMENI REFORMISTIKI POKRETI
* U Indiji:
ejh 'Abdulvehhab el-Urvi, prvi
predsjednik Pokreta sljedbenika hadisa
(tradicije) u novoformiranoj Indiji.
ejh 'Abduldeln er-Rahmani, (umro
1986. god.), generalni sekretar Pokreta,
autor komentara Kur'ana na urdu jeziku i
izdava asopisa M1$bal; na urdu jeziku.
ejh 'AbdulhafiZ es-Selef'i koji je u
voenju pokreta naslijedio ejha el-Urvija.
Danas je ravnatelj Ahmedijsko-selefijskog
univerziteta (al-Gami'a al-al;madiyya as
salafiyya) u pokrajini Bihar.
ejh 'Abdulvehid b. 'Abdulhakk es
Selefl, (umro 1989. god.) koji je u voenju
pokreta naslijedio ejha 'AbdulhafiZa es
Selefija. Pored navedenog bio je i generalni
sekretar Selefijskog univerziteta (al-Gami'a
as-salafiyya) u Benaresu od njegovog
osnivanja pa sve do smrti.
ejh 'Abdulhamid b. 'Abduldebbar
er-Rahmani, svrenik Islamskog univerziteta
(a!-Gami'a a/-islamiyya) u Medini-Munevveri.
Ranije je bio generalni sekretar pokreta, a
danas je predsjednik Centra Ebulkelam
Azadza islamsko osvjeivanje (at-taw'iyya
a!-is/amiyya) u Delhiju.
ejh Muhtar Ahmed en-Nedevi,
direktor Selefijske kole (ad-Dar as-salafiyya)
u Bombaju. Sadanji predsjednik pokreta i
njegov generalni sekretar ej h 'Abdulvehhab
b. 'Abdul vahid el-Haledi, svrenik je
Islamskog univerziteta (a/-Gami'a al-islamiyya)
u Medini-Munevveri.
Udruenje mudahidina Nadwa u
pokrajini Kerla (na jugu Indije) koje u
Centralnom odboru Pokreta sljedbenika
hadisa (tradicije) ima etiri lana, jedno je
od najaktivnijih selefijskih udruenja na
Indijskom potkoninentu, uope. Ono
raspolae sa 280 damija, tri univerziteta,
400 islamskih i opih kola, vie fakulteta,
domova za djecu bez roditelja, bolnica i
centara za struno osposobljavanje. Izdaje
etiri lokalna lista i asopisa. Jedan od
njih namijenjen je za omladinu, drugi za
ene, a trei za djecu. Udruenje ima svoj
sopstveni sindikat pod nazivom "Udruenje
140
muslimanskih ljekara u pokrajini Kerla"
(Gam 'iyya al-atibba' a!-muslimln fl wi/aya
Kira/8).
Meu najistaknutije linosti Pokreta
sljedbenika hadisa (tradicije) u Indiji
spadaju: dananji rektor Selefijskog univer
ziteta ( al-Gami'a as-salaflyya) u Benarisu,
najpoznatiji indijski muhaddis i autor djela
Mura 'at al-matatih arh mikat al-masabih
ejh UbejdulHih .er-R~hmani el-Mubilrek~
fflri, zatim veliki islamski uenjak ejh
'Abdussamed erefuddin, knjievnik dr.
Muktedi Husejn al-Azheri, ravnatelj
Selefijskog univerziteta (al-Gami'a as
salafiyya) u Benarisu, glavni urednik
asopisa "Glas Ummeta" ($awt al-umma) i
predsjednik tima za nauna istraivanja na
ovome univerzitetu, te veliki broj istaknutih
uenjaka i studenata koji rade na irenju
Islama i tradicije.
* UKamiru:
Najvea zasluga za irenje ideja
Pokreta sljedbenika hadisa (tradicije) u
Kamiru Qripada ejhu Mevlana Muhammedu
Husejnu-Sahu, ueniku velikog islamskog
uenjaka i muhaddisa Nezira Husejna ed
Dehlevija i njegovom saputniku, ejhu
Mevlana Enver-ahu evbijaniju, poznatom
uenjaku islamskoga nasljednog prava
(al- 'alim a!-far(ii).
Sveindijski kongres Pokreta sljedbenika
hadisa (tradicije), kasnije poznat pod nazivom
"Centralno udruenje Sljedbenika hadisa
(tradicije)" (al-Gam 'iyya al-markaziyya li
ahi al-l;adi,f) je 1923. god. u Kamir, kao
putujue emisare poslao Mevlana 'Abdulkebira
i Sejjida emsuddina. Uz njihovu pomo u
Kamiru se uspio formirati Pokret
sljedbenika hadisa (tradicije) (f:laraka ah/
al-l;adi!) pod imenom "Kongres kamirskih
sljedbenika hadisa (tradicije)" (Mu'tamar
ahi Kamir li-ahi al-l;adi.f). Pod tim nazivom
pokret je bio poznat sve do 1945. godine,
kada je dobio novo ime Bizm at-tawf;Jd tj.
"Poziv ria tevhid" (Da 'wa at-tawl;id).
Godine 1946. Udruenje je promijenilo
svoje ime u dananji naziv "Centralno
udruenje sljedbenika hadisa (tradicije)" (al
Gam 'iyya al-markaziyya li-ah/ al-f;adi.f) za
SAVREMEN! REFORMISTIKI POKRETI
D.ammu i Kamir. Uz to, donesen je i
pra,ilnik Udruenja u kome su na nivou
cijele pokrajine zacrtani njegovi ciljevi i
definirani nain i program djelovanja, putem
preko 500 upravnih jedinica iji ukupni broj
lanova prelazi preko 500.000.
Ove jedinice imaju vie centara i
ogranaka za prosvjetu i obrazovanje,
izdavanje rjeenja za pravna pitanja (fetvi),
,-akufe, damije, nauna istraivanja,
misionarstvo i informiranje. Ovo udruenje
je, pored mnogobrojnih kola, islamskih
zavoda (al-ma 'ahid al-is/amiyya) i preko
500 podignutih damija, u glavnom gradu
pokrajine Srinagaru osnovalo i Selefijski
fakultet (al-Kulliyya as-salafiyya)*, kao prvi
arapsko-islamski fakultet. Pored navedenog,
Cdruenje je organiziralo brojne kurseve za
osposobljavanje misionara i odgajatelja, te
brojne misionarske akcije irom Kamira.
Ono je, u periodu izmeu 1957. i 1994.
godine, odralo 28 kongresa. Uz to, u
glavnom gradu pokrajine, osnovalo je javnu
muslimansku biblioteku, a po uzoru na nju i
u svim ostalim podrunim jedinicama.
Ovome treba dodati da na polju infor
mativne djelatnosti Udruenje izdaje i
asopis al-Muslim.
Sve ove i druge aktivnosti Udruenje je
poduzimalo i poduzima u pokuaju da se
suprotstavi neprijateljima Islama, uvrsti
\jeru u ispravno razumijevanje Islama,
onako kako su ga shvaali i u praksi
primjenjivali asni preci iz prvih generacija
Islama, te izvede islamske uenjake, duboko
pronikle u vjerske znanosti koji dobro
shvaaju tokove savremene civilizacije, u
cilju udovoljavanja zahtjevima savremenog
drutva.
Kao nastavak Mudahidskog pokreta
Ta/;rlk (!jaraka ta/;rlk li a/-mugahJdln) koji
su vodili, prvo ah Isma'il e-ehid ed
Dehlevi, a potom oslobodilac danas
slobodnog dijela Kamira, ejh Fadl Ilahi el
Vezir Abadi, pod rukovodstvom ejha
' Abdulganija Dara koji je po zatvorima u
okupiranom dijelu Kamira proveo vie od
dvije godine, osnovan je Mudahidski pokret
Tal;rlk (/:!araka tal;rlk li al-mugahJdln)
za Dammu i Kamir. Poslije njega,
Poglavlje 5
Ujedinjenim VIJecem pokreta dihada
(Mag/is al-gihad al-muwal;l)ad)* koji je
obuhvaao 13 kamirskih oblasti borbe u tri
uzastopna perioda, sve do 1993. godine,
rukovodio je ejh Tenviru-1-Islam. Poslije
njega, rukovoenje ovim mudahidskim
pokretom preuzeo je ejh Muhammed Ilahl
Pokret, kao svoje glasilo o kamirskom
dihadu, izdaje mjeseni asopis a-ahada
na arapskom i urdu jeziku. Pored toga, on
ima brojne hmnanitame, prosvjetne i
misionarske projekte koji pruaju pomo,
kako mudahidima, tako 1 njihovim
porodicama.
Meu najistaknutije linosti pokreta u
okupiranom dijelu Kamira spadaju: prvi
~redsjednik pokreta, el-Hadd Muhammed
Sehdad, njegov nasljednik u rukovoenju
Pokretom i veliki islamski uenjak MevHina
Gulam Nebi Mubarek, zatim Mevlanii
Muhammed 'Abdul gani evbijani i ejh
'Abdullah Tari, kasniji predsjednik
Udruenja i pokreta za osloboenje
Kamira. Ovaj posljednji, od strane
hinduske vlade je bio uhapen i stavljen u
pritvor preko dvije godine. Dananji
predsjednik pokreta je ejh Sejjid
Muhammed Makbnl KejHini koji je na tom
mjestu naslijedio ejha Muhammeda
Ramadana Sufija.
* U Bangladeu:
ejh Ni'metullah el-Perdevani,
osniva i prvi predsjednik Pokreta
sljedbenika hadisa (tradicije) u oblasti Asam
1914. god. i ejh 'Abbas 'Ali, generalni
sekretar pokreta i prevodilac znaenja
Kur'ana na bengalski jezik. Za vrijeme
njihova rukovoenja, pokret je imao veoma
ivu aktivnost u propagiranju povratka na
izvorno uenje Kur'ana i Tradicije i u borbi
protiv vieboakih natruha i uvoenja
inovacija u vjeru. Pored toga, pokret je
izdavao vie sedminih i mjesenih asopisa
i broura.
Veliki islamski uenjak Muhammed
'Abdullah Kafi el-Kureji. Preuzeo je
rukovoenje pokretom nakon njegovog
kongresa odranog 1946. godine na kome je
Pokret sljedbenika hadisa (tradicije) dobio
141
Poglavlje 5
novo ime "Bendil-Bengu-Asam" (BangU
Banga-Asiim, Gam 'iyya ahi al-l;adi.fJ.
Poslove generalnog sekretara pokreta
obavljao je Mevla Bah en-Nedevi. Pokret je
organizirao vie kongresa na kojima su
usvojeni ustav, planovi i programi rada i
donesena odluka za osnivanje lokalnih
podrunica pokreta na nivou svih oblasti i
okruga. Pod njegovim rukovodstvom
takoer je izdavan i asopis "Tuma tradicije"
( Targumiln al-J;adi'.f). ej h Muhammed
'Abdullah Kafi takoer je uestvovao na
mnogobrojnim protestnim skupovima i
politikim simpozijumima na kojima se
pozivalo na uspostavljanje islamskog
poretka u Pakistanu. Autor je Nacrta ustava
islamske vlasti ( u~al dusttlr Jj al-J;uktima al
isliimiyya) i Islamskog ustava pakistanske
vlade ( ad-Dustar al-isliiml li /;ukama
Piikistiin). Pod njegovim predsjedanjem je
odran i generalni kongres islamskih partija.
Dr. Muhammed 'Abdulbari koji je za
predsjednika Udruenja izabran 1960.
godine, nakon smrti Muharnmeda b.
'Abdullaha Kafija. Istovremeno, poslove
generalnog sekretara Udruenja i uredni~tvo
sedminog asopisa 'Arafat preuzeo je Sejh
Muhammed 'Abdurrahman. U njegovo
vrijeme, poslije otcjepljenja istonog
Pakistana od zapadnog 1972. godine,
Udruenje se suoilo sa brojnim tekoama,
nakon ega je promijenilo i svoj naziv u
"Udruenje sljedbenika hadisa (tradicije)"
(Gam 'iyya ahi al-l;adi.fJ u Bangladeu.
Njega ine 369 regionalnih i 5.100 lokalnih
odbora te 5 centralnih kongresa.
* UNepalu:
- ejh 'Abdurre'ftf er-Rahmani, pred
sjednik Pokreta sljedbenika hadisa (tradicije)
(Ra 'ls Gam 'iyya ahi al-l;adJ.i) u Nepalu,
generalni sekretar Selefijskog univerziteta
Siriig al- 'ulam u Nepalu i lan osnivakog
odbora Svjetske islamske lige (Riibita al
'iilem al-isliiml) u Mekki-Mukerremi.
Napisao je blizu 45 vrijednih radova iz
oblasti hadisa i hadiske znanosti u kojima
brani hadis i uenjake hadisa. Meu njima,
najpoznatiji su mu radovi pod naslov~m
"Dokazi jednoe Uzvienog Allaha" (AdJ!la
tawi;Jdilliihi ta 'illa), "Pravedni hi lafet" (al
142
SAVREMEN! REFORMISTIKI POKRETI
.fjilata ar-riilda) i "Zabrana kamate i igara
na sreu" (f:lunna ar-ribli wa al-maysir).
ejh 'Abdullah 'Abdutevvab el
Medeni, osniva velike kole "Hatida"
(Madrasa UadJga a/-kubraj u Nepalu,
pokreta i urednik mjesenog asopisa
"Svjetlo tevhida" (Magalla nilr at-tawl;Jd).
Studije je prvo zavrio na selefijskom
univerzitetu u Benarisu, a potom i na
Islamskom univerzitetu u Medini
Munevveri. Danas obavlja poslove
generalnog nadzornika nad islamskim
misionarima u Nepalu koji se tamo upuuju
iz Kraljevine Saudijske Arabije. Isto
vremeno, obavlja i poslove upravitelja
Udruenja omladine Pokreta sljedbenika
had isa (tradicije) (Gam 'iyya ubbiin ahi al
l;adi.fJ u Nepalu.
Pokret sljedbenika hadisa (tradicije)
na Indijskom potkontinentu odigrao je
ogromnu ulogu na svim poljima ivota,
kako u misionarskoj, tako i u
prosvjetiteljsko-spisateljskoj djelatnosti.
Meu njegovim redovima pojavile su se
istaknute linosti na raznim znanstvenim
poljima, kako na polju akaida,
obredoslovlja, meusobnih odnosa, tako i na
polju civilizacije, islamske ekonomije,
politike i prava. Budui da je ovdje
nemogue nabrojati sva njihova imena,
spomenut emo samo neke od njih, kao to
su: ejh Muhammed Husejn el-Beta~evi,
ejh Muhammed Ibrahim es-Sal~kftti, Sejh
'Abdullah er-Ruri i njegov brat Sejh Hafiz
Muharnmed Husejn, Sejh 'Ata'ullah H~n~f,
ejh Muharnmed Siddik es-Serdfidi, SeJh
'Abdusettar ed-Dehlevi, ejh Dernilurrahman
el-Afgani, ejh 'Abduldebbar el-Kendeblevi,
ejh Muhammed 'Ali el-Lekevi el-Medeni,
ejh 'Abdulhakk Mehani, ejh Muhammed
el-Dunakri, ejh el-Hafiz 'Abdulhajjv e.l
Kejlani, prof. 'Abdul'aziz el-Mejmeni, Sejh
'Abdusselam el-Busenevi, ej h Ebulkasim
el-Benarisi, ejh Muhammed es-Sev:eti,
ejh 'Abduldelil es-Svamerftdi, Sej~
Muhammed Eref Sindhu, Sej h 'Abdulkadtr
el-Kusflri, - ejh Muhammed 'Abduhfl el
Felah, Mevlana Mu'inuddin el-Leknevi, el
Hafiz 'Abdurrahman el-Medeni i el-Hafiz
Muhammed Se'id.
SAVREMENI REFORMISTIKI POKRETI
Yeje i objeenja:
\ )erovanje, ideje i ubjeenja Pokreta
iljcdbenika hadisa (tradicije) su iste kao i
tod asnih predaka ( as-SeletiJ-~-~ali/;1) iz
Jata pn;h generacija muslimana i kao takve
5e u potpunosti zasnivaju na uenju Kur'ana
1 Poslanik:ova, sallallahu alejhi ve sellem,
moneta Pokret sljedbenika hadisa (tradicije)
iama'a ahi al-/;ladJ.l) svoje uenje i
program rada temelji na:
l. istom islamskom monoteizma
e ar-tawl;lld)
Sljedbenici hadisa (tradicije) (ahi al-/;ladl.fJ,
potpuno ubijeeni da je islamski monoteizam
e at-tav.i;Jd) temelj vjere, svoj rad poinju,
pno. sa irenjem istog monoteizma (at
rawhid al-bali~), njegovim usaivanjem u
5TCe. svijeta i detaljnim objanjavanjem sve
tri njegove vrste, naroito vjerovanja da je
~ Uzvieni Allah Bog ( tawl;lld ai-uftihiyya),
ler upravo po tom pitanju grijee mnogi
-!judi, iako vjeruju da je samo Uzvieni Allah
Gospodar i Stvoritelj svega postojeeg
tan'l;id ar-nzbabiyya).
Sljedbenici ovoga pokreta se ne
zadovoljavaju samo sa priznavanjem i
orirnjenorn politikog sistema islamske
~-lasti, nego izriito smatraju da Uzvieni
.-\llah mora biti jedini sudija svakom
pojedincu, u njegovim shvaanjima, ponaanju
i svim ostalim porarna ivota, ukljuujui tu
i propisivanje i donoenje zakona.
2. Sfijeenju(al-ittibff")
Sljedbenici hadisa (tradicije) (ah/ a/
(ladZf) dosljedno slijede sve to je do njih
\jerodostojnom predajom doprlo od
\:jerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, na
nain kako su to shvaali i razumijevali
asni preci iz prvih generacija muslimana.
Zato ne vide mjesta slijepom i pukom
oponaanju ( at-taqlld al-gamid)* koje
zagovara obavezu pridravanja uenja
striktno odreene pravne kole, bez prava na
pitanje o dokazu. Naprotiv, oni se zalau za
onaranje vrata slobodnog miljenja (fat/;
bab al-ijftihiid)* za svakoga ko za takvo
neto ispunjava potrebne uvjete, svakako uz
ostavljanje prava obinom i neukorn svijetu
Poglavlje 5
da se dri kole (ma(/hab)* svoga muftije.
Prema torne, sljedbenici tradicije se zalau
za potivanje i uvaavanje islam;kih uenjaka
koji na osnovu svoga miljenja daju pravna
rjeenja za vjerska pitanja (al-"u/ama' al
mujftahidin), a pogotovo, ukoliko se radi
o imarnima pravnih kola (al-a 'imma al
muttaba 'ln) koje i drugi slijede.
3. Davanju prednosti tradiciji nad
razumom (taqdlm an-naql 'ala al- 'aql)*
Ovim se hoe rei da sljedbenici tradicije
daju prednost predaji nad miljenjem, tj. da
polaze sa stanovita vjerozakona kome treba
potiniti razum. Ovo zato to smatraju da se
zdrav razum mora sloiti sa tekstovima koji
su izvor vjerodostojnog vjerozakona. Zato,
po njihovu shvaanju, nije valjano nikakvo
suprotstavljanje razuma vjerozakonu, niti
davanje prednosti razumu nad vjerozakonom.
4. Vierozakonom propisanom ienju
due (at-tazkiya a-ar'iyya)
Tj. ienju due na vjerozakonom
propisan i dozvoljen nain, i to tako to ~
se primijeniti dozvoljena, Kur'anom 1
Sunnetom propisana sredstva. Sljedbenici
tradicije osporavaju valjanost primjene
drugih, u vjeru sa strane uvedenih naina
ienja due, svejedno, bili oni sufijskog ili
nekog dnigog porijekla.
5. Upozoravanju i odvraanju od novo
tarija u T-:jeri (at-ta.f;dfrmin al-bida ')
Budui da novotarije u vjeri smatraju
svojevrsnom dopunom od Boga propisanog
vjerozakona i njegovim dopunjavanjem na
osnovu slobodnog miljenja i razuma,
sljedbenici hadisa (tradicije) zagovaraju
striktno pridravanje sunneta i izbjegavanje
uvoenja bilo kakvih novotarija u vjeri
(tagannub anwii al-bida 'kullih8).
6. Upozoravanju na slabe i apokrifhe
h adise (at-taf;glr min al-a.f;iidit a{i-{ia 'ifa wa
al-maw{iii 'a)
Budui da slabi i apokrifni hadisi
predstavljaju veliku opasnost po islamski
Urnrnet vjerodostojnost hadisa koji se
pripisuj~ Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve
143
Poglavlje 5 SAVREMEN! REFORMISTIKI POKRETI
sellem, se mora dobro ispitati, pogotovu
onih koji se odnose na islamsko vjerovanje i
vjerske propise (al- aq/1 'id wa al-a/;lkam).
7. Borbi na Boijem putu (al-gihad D
sabllillah)*
Sljedbenici hadisa (tradicije) vjeruju da
borba na Boijem putu (al-gihad)* spada u
najbolja djela i da e ona, u uzdizanju
Allahove rijei i suzbijanju nereda na
Zemlji, trajati sve do Sudnjeg dana i ... sve
dok mnogobotvo ne iezne i dok samo
Allahova tjera ne ostane. (Al-Anfal, 39.)
8. Primjeni erijatskog poretka (tatblq
an-ni-?ilm a-ar'i)
Sljedbenici tradicije smatraju neophodnim
uvoenje propisa islamskog vjerozakona na
svim poljima ovjekova privatnog, dru
tvenog, politikog i ekonomskog ivota i
djelovanja.
9. Sljedbenici hadisa (tradicfje) ljeroju
da se jedino iskrenim vjerovanjem u samo
Jednog Allaha, Gospodara svjetova i
striktnim pridravanjem Vjerovjesnikova,
sallallahu alejhi ve sellem, sunneta i upute
mogu postii eljeni uspjeh i pobjeda.
Prema tome, to su ne samo dva uvjeta za
valjanost i primanje dobrih djela, nego i
uvjeti za pobjedu, mo i ostvarenje ideje o
uspostavljanju islamske vlasti ( al-bi111fa al
isli1miyya)* kao to je to i obeano u
rijeima Uzvienog:
Allah obeava da e one meu vama koji
budu ljerovali i dobra cfjela inili sigurno
namjesnicima na Zemljipostavit1: kao to je
postavio namjesnicima one prije njih, i da e
im zacijelo r.:feru njihovu uvrstiti, onu koju
im On eli: i da e im sigurno strah sigurnou
zamijeniti: (An-Nin, 55.)
Zato se sljedbenici hadisa (tradicije),
dozvoljenim sredstvima, zalau za preia
vanje vjerovanja u samo Jednog Allaha od
natruha svih vrsta novotarija (la$fiya at
tawl}ld min al-btda ')* i praznovjetja, kako u
shvaanju tako i ponaanju, za izbacivanje
apokrifnih hadisa (ta$fiya al-al}adlt min al
mawrlii at) i za odgoj Ummeta na tako
preienim izvorima.
144
l O. Suzbfjanju heterogenih i zalutalih sekti
(mulp1raba el-!iraq a(i-(ialla al-munl)arifa)
Sljedbenici hadisa (tradicije) se zalau za
suzbijanje heterogenih i zalutalih sekti kao
to su: fije (a-l'a), kadijanije (al-qadiyiiniyya),
beri!vije ( al-barllwiyya), babije ( al-babiyya),
behaije (al-baha'iyya) itd., i za suprot
stavljanje najezdi savremenih ruilakih i
antiislamskih ideja kao to su: sekularizam,
kapitalizam, komunizam, socijalizam i sl.,
dozvoljavajui pri tome upotrebu svih
dozvoljenih sredstava.
Akaidski i idejni korijeni:
l. Pokret sljedbenika hadisa (tradicije)
(Gamaa ah/ al-]JadJ.t) svoje ideje crpi iz
propisa Kur'ana i Tradicije (Sunneta)
(a]Jkam min al-Kit/lb wa as-sunna) onako
kako su ih shvaali i razumijevali uenjaci
fikha i hadisa iz reda asnih predaka
sljedbenika sunneta i dema'ata (al-fi.Jqah/1'
al-mul;additan min as-saJaf a~-~ali1} ahi as
sunna wa al-gamil'a).
2. Sljedbenici hadisa (tradicije) su
privreni knjigama asnih predaka iz reda
prvih generacija muslimana, naroito djelima
imama sljedbenika sunneta i dema'ata
Ahmeda b. Hanbela, ejhu-1-islama Ibn
Tejmijje, Imama Ibn Kajjima el-Devzije i
Imama Muhammeda b. 'Abdulvehhaba
Allah im se svima smilovao. Isto tako, oni
rado itaju i ire djela savremenih uenjaka
selefijskog pokreta (ad-da 'wa as-salafiyya)*
kao to su: bivi vrhovni muftija u Kraljevini
Saudijsk~j Arabiji, ejh 'Abdul'aziz b. Baz i
veliki islamski uenjak i muhaddis Muhammed
Nasiruddin el-Albani.
Rairenost i centri utjecaja:
Pokret sljedbenika hadisa (tradicije)
( Gamaa ah! al-l}adm rasprostranjen je u
Indiji, Pakistanu, Bangladeu, Nepalu,
Kamiru, Srilanki i Fidijskim otocima.
Pokret ima svoj centar i u Londonu. U svim
ovim zemljama Udruenja pokreta nose
naziv Gainil'a ah/ al-l;adif.
U svakoj od spomenutih zemalja
pokret ima svoj glavni centar na koji se
naslanjaju lokalne podrunice rasporeene
prema pokrajinama i upravnim okruzima.
SAVREMENI REFORMISTIKI POKRETI
lako udruenja pokreta u svakoj od ovih
zemalja imaju neovisnu upravu, to je samo
iz isto administrativnih razloga, jer ih na
najirem planu, u osnovi, povezuje isti
selefijski plan i program koji usvaja pokret
kao cjelina.
Udruenje pokreta u provinciji Kerla
u Indiji djeluje kroz sljedeih pet selefijsko
reformistikih odbora:
l. Mudahidsko udruenje "Nedva"
(Nadwa al-mugahidin) koje najvei dio
svojih aktivnosti provodi direktno meu
svijetom, kako obinim, tako i onim
probranim. To je matica na koju se
naslanjaju ostalih 475 ogranaka.
2. Udruenje uenjaka u Kerli ( Gam 'iyya
al- 'u/ama' bi Kira/fi) koje djeluje na
polju davanja pravnih rjeenja (al-ifta),
znanstvenih istraivanja, misionarstva i
duhovne skrbi.
3. Unija mladih mudahida (Jtti}Jad a
ubban al-mugahidin) koje svoje aktivnosti
(u pozivanju i odgoju) provodi meu
omladinom. Ovo udruenje okuplja 471
podrunicu.
4. Pokret studenata mudahida (l:faraka
ar-talaba al-mugahidln)* koje djeluje meu
uenicima i studentima u svim fazama
kolovanja. Ono okuplja 227 podrunica.
5. Udruenje muslimanskih ena i
djevojaka ( Gam 'iyya al-banat wa as
sayyJdat al-muslimaf)* koje okuplja 127
podrunica.
Pokret sljedbenika hadisa (tradicije)
odrava tijesnu vezu i sa nekim drugim
pokretima izvan Indijskog potkontinenta
koji imaju isti ili slian program (al
manhaff)* kao to su: Pokret za vraanje
Kur'anu i Tradiciji (Sunnetu) ( Gama'a ad
da'wa ila al-Qur'iin wa as-sunna) u
Afganistanu, Muhamrnedijski pokret (al
Gam 'iyya al-mu}Jammadiyya) u Indoneziji,
Singapuru i Maleziji, Pokret prijatelja
Muharnrnedova sunneta ( Gama'a an$ar as
sunna al-mu}Jammadiyya) u Egiptu, Sudanu
i Eritreji, Pokret za oivljavanje islamske
batine ( Gam 'iyya if;ya' at-turat al-islami) u
Kuvajtu, Udruenje dobroinstva ( Gam 'iyya
Poglavlje. 5
dar al-b.idj u Dubaiju i drugi pokreti sa
selefijskim predznakom (ad-da 'awat as
salafiyya)* irom svijeta. Ovome treba
dodati da je Pokret sljedbenika hadisa
(tradicije) lan Svjetske asocijacije musli
manske omladine ( an-Nadwa al- 'alamiyya li
a-abab a/-is/amlj, Islamske svjetske lige
(Rabi.ta al- 'aJam a/-islamlj, Meunarodnog
islamskog vijea (al-Mag/is al-i5liimi al- 'aJaml)
u Londonu i Meunarodnog islamskog
vijea za misionarstvo i pomo ( a/-Maglis
al-isliiml al- 'a/ami li ad-da~ wa a/-ig_ta)
u Kairu.
Iz navedenog se vidi:
Da je Pokret sljedbenika hadisa
(tradicije) ( Gama'a ah! al-f;adi.fJ jedan od
najstarijih islamskih pokreta i udruenja na
Indijskom potkontinentu,
Da su njegovi osnovni ciljevi:
preiavanje Islama od natruha novotarija i
praznovjerja u vjeri ( f8$fiya al-islam min al
hida' wa al-burataf), pozivanje svijeta da, u
teoriji i praksi, slijedi pravac asnih predaka
iz reda prvih generacija muslimana, da u
fikhsko-pravnim pitanjima slijede dokaz,
da u prilasku problemima izaberu nain
na koji su im prilazili pravnici-muhaddisi
(al-fi.Jqaha' al-mu}Jaddi.tiin), te da odbace
mezhepsku pristrasnost u svim njenim
oblicima.
Da je, uz Boiju pomo, sauvao
Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem,
sunnet i hadisku znanost i tako musli
manima ovih krajeva osvijetlio obraz, u
vrijeme dok je u drugim krajevima kao to
su: Egipat, am, Irak i Hidaz, nauna
misao, od desetog stoljea po Hidri, poela
zaostajati, da bi poetkom etrnaestog
stoljea, gotovo potpuno oslabila. U tom
smislu, ejh Muhammed Reid Rida kae:
"Da se naa braa, indijski uenjaci, u to
doba, nisu bili toliko posvetili hadiskoj
znanosti, po drugima na Istoku, ona bi ve
davno izumrla."
U tom smislu je i izjava ejha Munazira
Ahsen el-KejHinija, uenika Sejha Envar
aha el-Kamirija ed-Divebendija: "Sljedbenici
hanef~ske pravne kole na Indijskom
potkoninentu vrsto su se drali dva osnovna
145
Poglavlje 5 SAVREMEN! REFORMISTIKI POKRETI
izvora vjere: Kur'ana i Poslanikova,
sallallahu alejhi ve sellem, sunneta. Velika
zasluga u tome naroito pripada Pokretu
sljedbenika hadisa (tradicije) koji su
odbacivali slijepo oponaanje (raf.d at
taqlld). Iako iroke mase nikada u
potpunosti nisu odbacile oponaanje (at
taqlld), ovaj pokret je ipak sruio ar
umalog oponaanja i slijepog oslanjanja na
drugog. Ovdje treba napomenuti da je
Pokret sljedbenika hadisa (tradicije) u
Pakistanu pruio ogromnu pomo Pokretu
dihada u Afganistanu.
Bibliografija:
al-f:laraka as-salafiyya n al-Hind
' Abdulwahhab ljalnurral;unn (Risala duktiira gayr
matbu'a) - 'arabi; al-f:laraka as-salafiyya n al
Bangal- Mul}ammad Mu~lii}uddin (Risala magstir);
Maga/la al-umma al-qa{ariyya- al-'adad 30,
'am 1404. al-Higri, disambar 1983. al-mfladi;
Guhad ma!Jii$a n !Jidma as-sunna - ad-duktiir
'Abdurrai}miin b. 'Abdulgabbiir al-Fa:ryawani, Tab'
al-Giimi'a as-salafiyya bi Baniiras 1406/1985., 'arabi;
Guhad ahi as-sunna n !Jidma al-Qur'an al
karim - ad-duktiir 'Abdurral}miin b. 'Abdulgabbar
al-Fa:ryawani, Tab' al-Gami'a as-salafiyya bi Banaras
141311992., 'arabi; Da'wa al-imam Mu.I;ammad
b. 'Abdulwahhab n ibh al-qiirra al-hindiyya
- Abii al-Mukrim b. ' Abdulgaln as-Salati, Tab'
Maktaba Dar as-Salam bi ar-Riya<;l, 1413/1992.,
'arabi; Gam 'iyya ahi al-./;Iadlf al-markaziyya
bi al-Hind - na'atuha wa ahdafuha
Gam'iyya ahi al-i}adit al-markaziyya bi al-Hind, Tab'
al-Matba'a as-salafiyya bi Banaris; Taragum
'u/ama' ahi al-i}adlf n ai-Hind- AbU Yal}ya
Imam-ljan an-Nuahrawi, Tab' Liihiir 139111971.;
Siyasiyyat birr $aglr bayna ah/ al-}Jadit
K.ai}i:?a Mul}ammad Aslam al-Fayriiz Musahama
ahi al-]Jadit n siyasiyya ibh al-qiirra al
hindiyya - Furi, Tab' Gami'a ta'lirn al-islam
Bamunangin - Pakistan, urdu; Gama 'a ahi al
]Jadlf kl ta$nln !Jadamat- Mul}ammad Mustaqirn
as-Salati, Tab' al-Gami'a as-salafiyya bi Banaras
141211991.; Gama'a ah/ al-i}adit kl tadrls
!Jadamat - 'Abid lfasan ar-Rai}miinl wa
'Azizurra]Jman as-SalaD, Tab' al-Gami'a as
salafiyya bi Banaras 1400/1979.; at-Ti(}kar-al
Mu 'tamar ad-duwall as-sadis 1992. - ad
duktiir Mul}ammad 'Abdurrai}man, Gam'iyya ahi al
l}adit bi Banglada, 'arabi; Tari/J ahi al-]Jadi!
Gama wa Kamir - al-Kulliyya as-salafiyya,
146
'arabi; Atar da 'wa ay!J al-islam Ibn
Taymiyya n al-]Jarakat al-islamiyya al
mu '&$ira - ~alal}uddin Maqbiil, Tab' Magma' al
bui}ut al-'ilmiyya al-islamiyya, Nyu Dalhi, 'arabi; al
.lfi/afa ar-raida- 'Abdurra'fif ar-Ral}mani; Tari/J
ahi al-]Jadf.t - li a-ayb Mol}ammad Ibrahim as
Silakfiti; Tari/J ahi al-]Jadl! - li a-ayb Al;unad
ad-Dahlawi; Fuqaha' al-Hind- Mul}ammad lsl}aq
al-Bahti - fi 9 mugalladat; al-Guhad at-ta 'llfiyya
li 'ulama' ah/ al-i}adit- ay]J AbU Yal}ya Imam
ljan an-Noahri; Maga/la $aWt al-umma
ta:?duruha al-Gami'a as-salafiyya . bi Baniiras;
Maga/la ah/ al-]Jadl! - ta~duru min Amurtasrii
Lahiir-Dalhi.
18. Pokret prijatelja muhammedijske
tradicije (Gama 'a an$8I as-sunna al
mu(Jammadiyya)
Definicija:
Pokret prijatelja muhammedijske tradicije
(Gama'a 8J1$lir as-sunna al-mu.I;ammadiyya)*
je islamsko-selefijski pokret koji je
prvobitno nastao u Egiptu, a potom se
proirio i izvan njega, s ciljem pozivanja u
Islam na osnovu istog islamskog
monoteizma (at-taw]Jld al-bali$) i vjerodostojne
tradicije ( as-sunna a$-$al;i]Ja), preia
vanja islamskog vjerovanja i odbacivanja
inovacija i praznovjerja u vjeri, kao
preduvjetima za povratak islamske vlasti
( 'awda al-!Jilafa)* i preporod islamskog
Ummeta.
Nastanak i najistaknutije linosti:
Pokret prijatelja muhammedijske tradicije
(Gama 'a an$8r as-sunna al-mu(Jammadiyya)
u Egiptu je proao kroz dvije sljedee histo
rijske faze svoga razvoja:
* Fazu nastanka (mariJa/a at-ta 'sis)
Pokret prijatelja muhammedijske
tradicije (Gama 'a an$8r as-sunna al
muhammadiyya) osnovao je u Kairu
1345/1926. god. ejh Muhammed Hamid el
Faki uz pomo jedne grupe svojih prijatelja,
meu kojima su bili: ejh Muhammed
'Abdulvehhab el-Benna, Muhammed Salih
e-erif, 'Usman Sabah el-Hajr i Hidazi
Fadl 'Abdulhamid. U to vrijeme, usljed
prevlasti tesavvufa i sufija nad kulturnim
SAVREMEN! REFORMISTIKI POKRETI
bi@D"'ima i vjerskim ustanovama, kako u
J:Wu, tako i u veini zemalja islamskog
n-ijela. harale su natruhe viebotva ( a
~. inovacija ( al-bida ') i praznovjerja
(lfii..!Jor;.fi. Kao odgovor na takvo stanje,
astao je spomenuti pokret s ciljem
poziYanja na reformaciju vjere ( tagdid ad
dil)* na osnovu istog islamskog mono
mrna (at-tawl;ld al-bali$), vjerodostojne
IDdicije ( as-sunna Ezy-$a/;il;Ja) i suzbijanja
pojaYa viebotva i inovacija (mu/;laraba a
itk wa al-bida ') u svim njihovim oblicima.
ejh Muhammed Hamid el-Faki
(1310/1892-1378/1959. god.) roen je i
odrastao u uenoj i pobonoj porodici.
"Sjegov otac bio je kolski drug ejha
Mubammeda 'Abduhila. Svoje kolovanje
na al-Azheru ejh Muhammed Hamid el
Faki zapoeo je 1322/1904. god. Pokazao se
veoma vrijednim i darovitim, tako da su se, i
prije nego to je napunio 18. godinu ivota,
oko njega okupili prijatelji i uzeli ga sebi za
ejha.
ejh Muhammed Hamid el-Faki je
1917. god. diplomirao i od Univerziteta al
.-\zher ( Gami'a al-AzhaiJ dobio meunarodno
priznatu diplomu. N akon toga je, kao imam
damije erkez (arkas) u Kairu, poeo pozi
\-ati na isti islamski monoteizam (at-tawl;Jd
al-./)ali$) i na odbranu Poslanikove, sallallahu
alej hi v e sell em, tradicije ( ad-difii' 'an as
smma). Kasnije je svoju misionarsku misiju
nastavio iz damije Haddara u kojoj je kao
imam nastavio raditi sve do svoje smrti. Na
njegov poziv masovno su se odazvali i oko
njega okupili posjetioci kairskih kafana i
klubova, to je i njega i njegove pristalice
izloilo svakojakim pritiscima i neprilikama
od strane pristalica sufijskih redova i
zalutalih masa.
To je njega i njegove pristalice
navelo na ozbiljno razmiljanje o osnivanju
udruenja koje bi njegovala i irilo njihove
ideje. Tako je u decembru 1926. god.
osnovano udruenje pod nazivom "Pokret
prijatelja muhammedijske tradicije" (Dar
gama 'a an$ar as-sunna al-mu/;lammadiyya)
za ijeg je predsjednika izabran ejh
Muhammed Hamid el-Faki. Od tada je
misionarska aktivnost pokreta poprimila
Poglavlje S
nove dimenzije, a sam pokret poeo
pridobijati sve vei broj prislalica, to je
izazvalo gnjev protiv ejba nekih visokih
vladinih slubenika u palai "Abitim koji su
svim sredstvima pokuali od njega i od
njegova poziva odvratiti svijet. To je
poprimilo tolike razmjere da su ovi pokmali
iznajmiti plaenike da na ejha izvre
atentat. Za vrijeme ejhova odsustva i
boravka u Hidazu u trajanju od tri godine,
aktivnosti pokreta su znatno oslabljene.
Meutim, poslije ejhova povratka iz
Hidaza, zahvaljujui njegovom uvoenju
novog programa i formiranju novog
rukovodstva, aktivnosti pokreta su ponovo
oivjele. Usljed toga, u Kairu i Dizi je
dolo do formiranja novih ogranaka,
aktivnosti pokreta su se proirile na
Aleksandriju i neke druge okruge, a broj
pristalica stalno rastao i dostizao cifru od
vie hiljada lanova.
Nakon to se pokret oporavio i
postigao punu zrelost, ejh Muhammed
Hamid el-Faki je, kao njegovo glasilo,
pokrenuo asopis al-Hadyu an-nabawi kroz
koji su se plasirale ideje, pozivi i principi
Pokreta. Poslove oko ureivanja asopisa
preuzeo je sam ejh Muhammed Hamid
el-Faki. U ureivanju asopisa pomagalo
mu je tim u to doba najpoznatijih uenjaka,
kao to su bili: veliki poznavalac hadisa
(al-mu/;laddit) ejh Ahmed akir, prof.
Muhibbuddin el-Hatib, ejh Muhjiddin
'Abdulhamid, ejhu-1-Azher - ejh Mahmnd
eltiit i drugi.
Kako je misionarska aktivnost
pokreta sve vie jaala, ejh el-Fiqhi je
osnovao "tampariju muhammedijskog
sunneta" (Matba 'a as-sunna al-mu/;lammadiyya)
za tampanje i rasturanje selefijske
literature, naroito djela Ibn Tejmijje i Ibn
el-Kajjima. Njegova ljubav prema ovoj
dvojici, doprinijela je njegovom usposta
vljanju prisnih veza sa ejhovima Azhera,
ejhom Mahmudom eltntom i ejhom
'Abdulmedidom Selim om koji su podrali
ideju ejha el-Fakija.
ejh Hamid el-Faki je, tokom
Drugoga svjetskog rata, sa drugim borcima
uestvovao u borbi (al-gmad)* protiv
147
Poglavlje 5 SAVREMEN! REFORMISTIKI POKRETI
britanske okupacije Egipta. Isto tako dao je
veliki doprinos u tampanju letaka i broura
protiv britanske okupacije Egipta.
Pored sukoba sa pristalicama sufijskih
redova, s jedne, ovaj pokret se, s druge
strane, sve zesce sukobljavao i sa
pristalicama pokreta koji je zagovarao
uvoenje zapadnjakih ideja i sekularizma.
To je natjeralo ejha da estoko digne svoj
glas protiv onih koji su pokuavali
nametnuti svjetovne zakone ( al-qawanln al
wat;f'iyya)*, izjavivi: "Onaj ko prihvati
evropske zakone, po njima postupi u
donoenju presude za ubistvo (D ad-dima),
preljub ( al-furag) i povredu svetosti tueg
imetka ( wa al-amwal), dadne im prednost
nad propisima Allahove Knjige i Sunneta
Njegova Poslanika, sallallahu alejhi ve
sellem, uporno u tome ustraje i odbije
prihvatiti presudu po onome to je objavio
Allah, bez ikakve je sumnje nevjernik i
otpadnik od vjere (kafirun murtaddun).
Takvome, ma kako se zvao, nee moi
pomoi nikakav izgovor niti bilo kakvo
dobro djelo: namaz, post, hadd i sl."
Budui da je jedna od njegovih
najprepoznatljivijih osobina bila ta to je
kada je istina u pitanju - bez ikakva ulagivanja
i laskanja, svaku stvar znao nazivati njenim
pravim imenom i da je - kada se radi o istini
laskanje nazivao licemjerstvom i ulagivanjem,
a preutkivanje istine kukavilukom i
ponienjem, to mu je od strane protivnika
priinjavalo dodatne muke i prisiljavalo ga
da vie puta mijenja slubu.
ejh Muhammed Hamid el-Faki
Allah mu se smilovao -je umro u zoru, u
petak 7. redeba 1378., tj. 16. januara 1959.
godine, u sjeditu pokreta gdje je, po
njegovoj linoj elji, radi klanjanja sabah
namaza, bio prebaen poslije izvrene
hirurke operacije.
Svoje sauee povodom njegove
smrti, izrazilo je vie predsjednika i
poznatih uenjaka iz islamskih i arapskih
zemalja, a njegovoj denazi i pokopu
prisustvovao je veliki broj islamskih
uenjaka i ejhova al-Azhera na elu sa
ejhom 'Abdurrahmanom Tadom i ejhu-1
Azherom, ejhom Hasenejnom Mahlufom.
148
Poslije smrti njegova osnivaa, ovim
pokretom je rukovodilo vie istaknutih
uenjaka kao to su bili:
* ejh 'Abdurrezzak 'Afifi (1323/1904.
- 1415/1994.) koji je na Univerzitetu al
Azher dobio diplomu specijaliste za
islamsko pravo i teoriju islamskog prava
(al-fiqh wa U$0luh) te stekao zvanje, prvo,
magistra, . a potom i doktora spomenutih
znanosti. Poslije zavrenog kolovanja,
radio je kao profesor na vie Azherovih
znanstvenih zavoda i bio sudionik osnivanja
pokreta. ej h 'Abdurrezzak 'Afifi - Allah
mu se smilovao - svoje radove je objavljivao
u glasilu pokreta, asopisu al-Hady an
nabawiod njegovog prvog broja. Bio je lan
prvo_g odbora uenjaka "pokreta, ~ajedno
sa Sejhom Ahmedom Sakirom, Sejhom
'Abdulhalimom er-Remalijem i ejhom
Hamidom el-Fakijem.
Za prvog zamjenika predsjednika
pokreta izabranje u mjesecu saferu 1365., tj.
februaru 1946, godine, dok je predsjednik
Pokreta jo bio zauzet poslovima oko
formiranja ogranka Muharrem-beg u
Aleksandriji.
Na linu molbu muftije Kraljevine
Saudijske Arabije, ejha Muhammeda b.
Ibrahima, zajedno sa ejhom Muhammedom
Halilom Herrasom, ejh 'Airfi je otputovao
u Saudijsku Arabiju da u Taifu predaje na
Dar at-tawfJid-u, da bi 1380/1960. godine,
bio premjeten u Rijad da predaje na
tamonjim znanstvenim zavodima (al
ma 'ahid al- '1lmiyya) i Pravnom fakultetu
(Kulliyya a-ari'a).
Poslije smrti predsjednika pokreta,
ejha Hamida el-Fakija, ejh 'Abdurrezzak
'Afifi je 24. safera 1379., tj. 29. avgusta
1959. godine jednoglasno izabran za
njegovog nasljednika, a ej h 'Abdurrahman
el-Vekil za glavnog urednika asopisa
al-Hadyu an-nabawl
Godine 1380/1960., ejhu 'Abdur
rezzaku 'Afifiju je ponovo povjereno mjesto
profesora-predavaa u Kraljevini Saudijskoj
Arabiji, gdje je kao profesor nastavio svoje
napredovanje, sve dok 1385/1965. godine,
nije postao direktor Visokog instituta za
SAVREMENI REFORMISTIKI POKRETI
sudstvo (al-Ma 'had al- 'allli al-qa(ia}. Pored
toga. ejh 'Abdurrezzak 'Afifi je bio lan
vie strunih odbora za izradu programa za
prosvjetu i kolstvo u Kraljevini Saudijskoj
Arabiji. Godine 1391/1971., premjeten je u
Generalnu direkciju za nauna istraivanja,
fetve, misionarstvo i duhovnu skrb i
imenovan za pomonika predsjednika
Stalnog komiteta za nauna istraivanja i
fene. Istovremeno, ejh 'Abdurrezzak
Afifi - Allah mu se smilovao - je bio i lan
Yrho'\nog vijea Akademije znanosti (Hay'a
ibar al- 'u/ama) Kraljevine Saudijske
Arabije sve do svoje smrti 25. rebiu-1-evvela
1415., tj. l. augusta 1994. godine. Pred njim
se ikolovala cijela jedna generaciJa
pomatih islamskih uenjaka, kako iz
Kraljevine Saudijske Arabije tako i iz drugih
zemalja islamskog svijeta, kao to su: ejh
Abdullah b. Dibrin, ejh Salih el
Luhejdan, ejh 'Abdullah b. Hasan b.
Ku'iid, ejh 'Abdul 'aziz Alu e-ejh, ejh
Abdullah b. Gudejjan, ejh Salih es-Sedlan,
dr. Salih el-Fevzan, dr. 'Abdullah b.
Abdulmuhsin et-Turki, ejh Mena' el
Katan i dr. Cijelo ovo vrijeme ejh
Abdurrezzak 'Afifi je saraivao i odravao
tijesne veza sa pokretom.
* ejh 'Abdurrahman el-Vekil (1332/
1913.- 1390/1971.). kolovao se na Univer
zitetu al-Azher gdje je na Teolokom
fakultetu (Kulliyya U$01 ad-din) stekao
diplomu o visokom obrazovanju. Uprkos
sYome irokom i svestranom obrazovanju,
izuzetno dobrom poznavanju jezika,
go,omitva i jasnoe izraavanja, nije uspio
zaniti zapoeti postdiplomski studij, jer ga
je u tome omela bolest. Pokretu prijatelja
~uharnrnedijskog sunneta (Gama' an$ar as
:i?Jnna al-mul;ammadiyya) prikljuio se
1936. godine, na linu preporuku gospoe
~i'me Sidki, autorke knjige o otkrivanju i
neislamskom odijevanju muslimanke (Kitab
ar-tabarruff). Poslije toga, uestvovao je u
raznim aktivnostima pokreta tako da je
postao prvi zamjenik lidera pokreta i stekao
lino povjerenje ejha Muhammeda Hamida
el-Fakija. itaoci asopisa al-Hady an
nabawl su ga pamtili po njegovoj
izvanrednoj sposobnosti ubjeivanja i
uutkivanja svojih protivnika, pristalica
Poglavlje 5
sufijskih redova, zaljubljenika svakojakih
prohtjeva i sljedbenika kadijanija i bebaija i
drugih zalutalih sekti. inio je to putem
rasprava koje je u spomenutom asopisu pod
naslovom at-Tawaglt* pisao i objavljivao u
nastavcima, zbog ega sn mu itaoci
asopisa dali nadimak "Ruitelj avola"
(Hadim at-tawagli). Zbog toga su neki
ejhovi sufijskih redova protiv njega
podnijeli sudsku tubu, pa je bio prisiljen na
davanje iskaza pred javnim tuiocem. Na te
optube on je odgovorio u svojoj knjizi pod
naslovom "Pismo ejhu ejhova sufijskih
redova" (Risala ila ay!J maayi!J at-tumq
a$-$Ofiya) koje je kasnije tampano pod
naslovom "Eto, ta je sufizam" (Hagihl hiya
8$-$0fiyya) i prevedeno na indonezijski
jezik. Potom su uslijedili i odgovori
Prijatelja tradicije u Sudanu (An$ar as-sunna
fi as-Sudan) i Pokreta muhamrnedijskog
poziva na Pravi put (Gama 'a ad-da 'wa al
mul;ammadiyya li 8$-$irat al-mustaqlm) u
Halepu u Siriji na ijem je elu stajao ejh
Muhammed Nesib er-Rifii'i
Godine 1371/1952., zajedno sa
ejhom Muharnrnedom 'Abdulvehhabom
el-Bennom, jednim od prvih osnivaa
pokreta, ejh 'Abdurrahman el-Vekil je
otputovao u Rijad da radi na tamonjem
naunom zavodu (al-Ma 'had al- 'ilml bi
ar-Riya{l).
N akon izbora ejha 'Abdurrezzaka
'Afifija za predsjednika pokreta, ejh el
Vekil je 22. safera 1379., tj. 27. augusta
1959. godine imenovan za njegovog
zamjenika, a nakon 'Abdurrezzak 'Afifijeva
odlaska u Saudijsk-u Arabiju, ejh el-Vekn
je 15. muharrema 1380., tj. 9. jula 1960.
godine, izabran za predsjednika pokreta, a
dr. Muhammed Hatn Herras za njegovog
zamjenika.
Da bi zamrznula njegove aktivnosti,
egipatska vlada je 1969. godine. Pokret
prijatelja muharnrnedijske tradicije (Gama'
an$iir as-sunna al-mul;ammadiyya) uvrstila u
vjersku zajednicu ( al-gam 'iyya a-ar'iyya),
ime je bilo obustavljeno i izlaenje
asopisa al-Hadyu an-nabawi koga je
ureivao ejh el-Vekil. U meuvremenu,
ejh el-Vekil je poslan da kao profesor radi
149
Poglavlje 5
na Pravnom fakultetu (Kulliyya a-arl'a) u
Mekki-Mukerremi, gdje je na odsjeku za
postdiplomski studij, kao profesor predmeta
akaid (al- 'aqlda) radio sve do svoje smrti 22.
dumade-1-evvela 1390/1971. godine. ejh
el-Vekil - Allah mu se smilovao -je iza sebe
ostavio pravo bogatstvo, kako originalnih
pisanih djela, tako i recenzija i kritikih
obrada, to samo po sebi najbolje govori o
visokom stepenu njegova obrazovanja.
Tako je zavrena prva faza historije
razvoja pokreta, da bi, nedugo potom, poela
njegova druga faza.
* Fazu reafinnacije (i'ada ihai)
ejh Muhammed 'Abdulmedid e
afi'i, poznatiji pod nadimkom kao Read
e-afi'i (1338/1919. - 141111990.) slovi kao
drugi osniva pokreta. Prije zaleivanja
aktivnosti pokreta, on je obavljao funkciju
njegovog generalnog sekretara i nadzornika
nad radom lokalnih ogranaka. Istovremeno,
bio je i generalni direktor Direkcije za snabdi
jevanje za okrug el-Diza. Njegov trud i rad
na ponovnoj reafirmaciji pokreta urodio je
plodom 1390/1972. godine, u vrijeme biveg
predsjednika Egipta, Anvara Sadata.
Tri godine nakon ponovnog osnivanja
pokreta, 1393/1975. godine, umjesto ranijeg
asopisa al-Hadyu an-nabawl, pokrenuo je
prvi broj novog asopisa pod imenom at
Taw!;.Jd Njegov prvi glavni urednik bio je
lino on. Poslije njega, ureivanje asopisa
prvo je preuzeo ejh 'Antar Haad, a
poslije ovoga ejh Ahmed Fehmi. Time je
pokret, ne samo povratio svoju raniju
aktivnost, nego se znatno poveao i broj
njegovih pristalica i ogranaka.
Jo za vrijeme ivota drugog
osnivaa pokreta, prof. Muhammeda Reada
e-afije, za predsjednika pokreta, kao
njegovog nasljednika, izabran je ejh
Muhammed 'Ali 'Abdurrahim. Od tada je
on vodio ogranak pokreta za okrug el-Diza
i na tome je poloaju ostao sve do svoje
smrti 141111990. godine.
ej h Muhammed 'Ali 'Abdurrahim
je roen u okrugu Aleksandrija. Jo kao
dijete je nauio cijeli Kur'an napamet.
Poslije osnovne kole upisao se u uiteljsku
150
SAVREMENI REFORMISTIKI POKRETI
kolu (Madrasa al-mu'allimln) u Aleksandriji
koju je zavrio 1923. godine. Od tada je
cijelo vrijeme radio na polju prosvjete i
obrazovanja. U svome napredovanju,
obavljao je vie razliitih dunosti, dok na
kraju nije dospio do poloaja savjetnika
(muwaggih).
Godine 1943., u Aleksandriji je
osnovao Udruenje za hadije ( Gama'a
i!Jwan al-!Jagff). Tokom jednog putovanja
na hadd 1948. godine, u organizaciji
~omenutog udruenja upoznao se sa
Sejhom Muhammedom Hamidom el
Fakijem.
- Njegova ljubav prema Sunnetu
(tradiciji) i tevhidu zbliila ga je sa ejhom
Muhammedom 'Abdusselam e-ukajrijem,
autorom djela as-Sunan wa al-mubtada 'at,
velikim uenjakom (al- 'allama) iz junog
Egipta, ejhom Ebulvefii Derviom i Sejhom
'Abdul'azizom b. Raidom en-Neddijem,
zahvaljujui kojima je u Aleksandriji i
okolini i rairen pokret tevhida (Da 'wa
at-taw!;.Jd).
ejh Muhammed 'Ali 'Abdurrahim
ubraja se u red najistaknutijih islamskih
uenjaka svoga vremena. Pored toga to je
bio izvrsni poznavalac geografije, posebnu
panju i brigu posveivao je ouvanju
tradicije. Imao je istaknutu ulogu u osnivanju
vjerskih zavoda u Kraljevini Saudijskoj
Arabiji i izradi njihovih programa. Za njega
se kae da je dugi niz godina proveo u
mekkanskom haremu u potrazi za znanjem.
Rukovoenje pokretom preuzeo je
jo za ivota njegovog ranijeg predsjednika,
jer su ga na tu dunost izabrali lanovi
generalne skuptine. U njegovo vrijeme,
pokret je vodio ivu aktivnost na podizanju
islamskih centara za pruanje raznih usluga
najirim slojevima muslimanske zajednice,
bolnica, ambulanti i ustanova za pruanje
pomoi siroadi, siromasima i nezbrinutima.
U njegovo vrijeme tira asopisa at-Taw!;.Jd
popeo se sa pet na 36 hiljada primjeraka.
Predavanja koja je odravao ejh i
drugi uenjaci pokreta imala su ogroman
utjecaj na omladinu, naroito na studente
univerziteta u Aleksandriji i Kairu. Ona su
produbila shvaanje znaaja misionarskog
SAVREMEN! REFORMISTIKI POKRETI Poglavlje 5

djelovanja (ad-da 'wa) i selefijskog metoda napamet i organiziranja periodinih sedmica

(al-manhag as-salati)* koji je upravljao kulture u svim svojim ograncima irom
talasom islamskog buenja u pozivanju na Egipta. Istovremeno, pokret nije zanemario
isti islamski monoteizam ( at-tawbid) i ni svoje odranije pomate aktivnosti oko
pridravanje Poslanikova, sallallahu alejhi pruanja raznih vidova socijalne pomoi
,-e sellem, sunneta, s jedne, i suzbijanje onima kojima je ona potrebna i zbrinja
Yiebotva i inovacija u vjeri, s druge strane. vanja siroadi. Takoer treba napomenuti
Zahvaljujui tome, na tritu knjige koje je da je pokret nastavio svoju borbu protiv
ranije bilo preplavljeno, preteno, sufijskom svih vidova evropeizacije i laicizacije
i evropskom literaturom, zdrava islamska egipatskog drutva i da preko svoga
knjiga se poela naglo iriti. To je, s jedne asopisa at-Tawbid koji ureuje ejh
strane, rezultiralo ponovnim povratkom Safvet e-evdafi, budno prati probleme
hidaba i irenjem estitosti i moralnih s kojima se suoavaju muslimani 1
vrijednosti, a s druge strane, suzbijanjem muslimanske manjine u svijetu.
strujanja tesavvufa u uske sredine.
U vrijeme njegova rukovoenja,
U periodu ejh Muhammed 'Ali pokret je ostvario blisku koordinaciju sa
Abdurrahimova rukovoenja, nastavljeno je zvaninim islamskim institucijama kao to
redovno odravanje kongresa pokreta kao su: Univerzitet al-Azher i Ministarstvo
to je i nekada bilo. Tako je na Prvom vakufa. Pokret je kao lan-posmatra
kongresu misionara, preko svoga glavnog uestvovao na zasjedanjima Meunarodnog
urednika ejha Ahmeda Fehmija, asopis islamskog vijea za misionarstvo i pomo u
at- Tawbid digao svoj glas protiv sve Kairu.
izraenijeg vala evropeizacije i sekularizma.
Iz svoga razvoja, ovaj pokret je dao
a njemu su, takoer, razotkriveni u to
vie poznatih uenjaka, kao to su: ejh
doba sve izraeniJI znakovi strujanja
'Abduzzabir Ebii. es-Semh, imam mekkanskog
rafidijskih i batinijskih ideja i uenja.
harema, osniva i direktor dobrotvornog
Ovome treba dodati i to da je na ovom
drutva Diir al-badit al-bayriyya u Mekki
kongresu objavljen i erijatski sud o mnogim
Mukerremi, ejh 'Abdurezzak Hamza, bivi
dogaajima i novoiskrslim problemima kako
lan Akademije znanosti (Hay'a kibiir al
na podruju Egipta tako i islamskog svijeta
'ulamii} Kraljevine Saudijske Arabije, ejh
uope.
Ebii. el-Vera Dervi, predsjednik ogranka
Zbog svoga djelovanja, lideri pokreta pokreta u Suhadu, dr. Muhammed Ham
kao i mnogi njegovi lanovi, vie puta su Herras, profesor akaida na univerzitetima al
izlagani brojnim neprijatnostima, zlostavlja Azher i Umm el-Kura, ejh Muhammed
njima i hapenju. 'Abdulvehhab el-Benna, profesor u
mekkanskom haremu, dr. Muhammed
* Dananji predsjednik pokreta, ejh DemTI Gazi, bivi predsjednik pokreta i
Saf'vet Nuruddin izabran je za nasljednika drugi.
ejha Muhammeda 'Abdurrahima 1991.
godine, nakon to je ovaj umro. ejh Safvet * Upravna tijela pokreta su:
je jedan od onih islamskih uenjaka koji
posebnu panju poklanjaju izuavanju i
Predsjednik (ar-Ra 'is al- 'amm fi al
gama'a) koga bira Generalna skuptina
primjeni Vjerovjesnikova, sallallahu alejhi
pokreta,
ve sellem, sunneta. Period njegova rukovo
enja pokretom obiljeen je polaganjem Generalna skuptina ( al-Gam 'iyya
posebne panje podizanju znanstvenih af- 'umiimiyya fi al-gama'a) u koju ulaze po
zavoda za kolovanje misionara i stipen dva lana iz svakog ogranka, izuzev
diranje uenika i studenata. Pokret je, kairskog i aleksandrijskog, koji zbog
takoer, proirio svoje aktivnosti oko brojnosti lanstva i mnotva podogranaka,
podizanja damija, upuivanja misionarskih daju vie lanova, i to prvi 15, a drugi 7
grupa, osnivanja centara za uenje Kur'ana lanova,

151
Poglavlje 5 SAVREMEN! REFORMISTIKI POKRETI

Upravni sa\jet (Maglis idara al-gama'a) Egiptu, tako da su istaknuti uenjaci pokreta
koji se bira izmeu lanova Generalne u Egiptu esto posjeivali ogranak pokreta u
skuptine i koji sainjavaju predsjednik, Kartumu i tamo odravali svoja predavanja.
njegov zamjenik, zastupnik, generalni sekretar,
Godine 1948., ejh et-Takliivi je
blagajnik i 15 lanova,
poslan u Eritreju da tamo kao profesor
Izvrni odbor (al-Hay'a at-tanfigiyya) predaje u arapskim kolama, pa je na
koji se imenuje od strane lanova Upravnog njegovo mjesto za predsjednika pokreta u
savjeta i koji sainjavaju sljedee slube: Sudanu izabran ejh 'Abdulbaki Jusuf
Sluba za planiranje i praenje, Sluba Ni'me, direktor Drutva za ouvanje
za rnisionarstvo, informiranje i nauno Kur' ani-kerima ( Gam'iyya al-mufJaf a 'ala
istraivanje, Sluba za misionarske i al-Qur 'an al-karim) u Urndurrnanu i
humanitarne projekte, Sluba za finansije, dobitnik od Azhera meunarodno priznate
Sluba za ope poslove, Sluba za ogranke, diplome o visokom obrazovanju.
Sluba za rad sa ornladinorn i Sluba za *
Godine 1956., rukovoenje pokretom
pravne poslove.
preuzeo je sadanji predsjednik, ejh
Muharnrned Haim el-Hedijje koji je svoj
U Sudanu i Eritreji:
ivotni put zapoeo kao pripadnik, prvo
hatemijskog (af-fariqa al-batamiyya), a
*
Pokret prijatelja rnuharnrnedijske
( Gama'a
tradicije an$8I as-sunna al potom aziiirnijskog ( at-tariqa al-'aza 'imiyya)
mufJammadiyya) u Sudanu i Eritreji nastao sufijskog reda. Meutim, druei se sa
je iz rnale grupe, na elu sa ejhorn ejhorn 'Abdulbaki Jusuf Ni'metom i
Ahmedom Hasunom koji je 1935. godine, sluajui njegova predavanja, on je duboko
poeo pozivati na povratak na isti povjerovao u ispravnost ideja pokreta
islamski monoteizam. Poziv za takav prijatelja tradicije, pa je napustio tesavvuf,
angaman ejh Ahmed Hasun je dobio od postao aktivni lan pokreta i na kraju njegov
marokanskog ej ha 'Abdurrahmana b. predsjednik. Kao predsjednik pokreta,
Hadera na ija se predavanja bio ukljuio poduzeo je iroke korake na njegovom
jo 1917. godine u gradu Nuhud u ukljuenju u javni ivot i razvoju, kako
jugozapadnom Sudanu. njegovih unutranjih, tako i vanjskih
odnosa. Kao predstavnik pokreta prijatelja
ejh Ahmed Hasun se prvo susreo
tradicije u Sudanu, 1962. godine je
sa ejhom Muhammedom Fadilom et
uestvovao u osnivanju Svjetske islamske
Takliivijem, uenikom ejha 'Avada el
lige (Rabita al- 'a/am al-islami), kao i na
Kerima al-Azherija, koji je od Univerziteta
kongresu u Karaiju 1963. godine koji je
al-Azher imao meunarodno priznatu
odran pod predsjedavanjern muftije Emina
diplomu, te uenikom koji je pratio
el-Husejnija. Takoer treba napomenuti da
predavanja ejha Muharnrneda 'Abduhua i
je jedan od osnivaa Afrikog islamskog
Sejjida Muharnrneda Reida Ride, i sa njim centra ( al-Markaz al-isliimi al-a!Hqi) koji je
se dogovorio oko osnivanja udruenja koje otvoren u Kartumu 1965. godine pod
bi pozivalo na povratak na isti islamski nazivom Gami'a a!Hqiya al-'alamiyya'. Tih
monoteizam i Poslanikov, sallallahu alejhi godina osobno je obiao neke od afrikih
ve sellern, sunnet. Po uzoru na pokret zemalja (Keniju i Tanzaniju) i otuda doveo
prijatelja muharnrnedijske tradicije u Egiptu nekoliko studenata kako bi ih ikolovao u
iji su asopis al-Hadyu an-naba wi dobijali i ovome centru i pripremio za rnisionare
rado itali, i oni su svome udruenju dali Islama u svojim zemljama.
naziv Prijatelji muhammedijske tradicije
Najznaajniji poduhvati pokreta u
(An$8I as-sunna al-mubammadiyya).
njegovo vrijeme:
Pokretom je od 1919. do 1948. godine
rukovodio ejh Muharnrned Fadil et l. Pokret prijatelja muhammedijske
Takliivi. Za to vrijeme, uspostavljene su tradicije je odigrao znaajnu ulogu u
tijesne veze pokreta sa Glavnim centrom u razotkrivanju i raskrinkavanju nakaradnih

152
SAVREMEN! REFORMISTIKI POKRETI Poglavlje 5

ideja i uenja ekstremistikih sufijskih odjea za ene (al-!Jigib), lijepljene plakate

redoYa koji su u to doba u sudanskom sa prigodnim propagandnim sadrajem itd.
drutvu imali snaan utjecaj. Zbog toga su Ovome treba dodati da je pokret vrio
pokret i njegovi lanovi bili izloeni brojnim iskopavanje bunara, podizao socijalne
pritiscima i zlostavljanjima. Pored navedenog, ustanove, izdavao i distribuirao velike
pokret je odigrao i znaajnu ulogu u koliine knjiga i islamske literature, naroito
upozoravanju muslimana na opasnosti one koja je vezana za ispravljanje shvaanja
uenja raznih sekti kao to su rafidije (ar islamskog vjerovanja i vjerskih obreda,
ra.ti[ia)*, mu 'tezilije (al-mu 'taz1la)*, haridije vanost pozivanja u vjeru, Poslanikov,
(ai-!Jawiiligy* i batinije (al-batiniyya)*, te sallallahu alejhi ve sellem, sunne t i koja
brojnih pokreta sa svakojakim racionalistikim upozorava na opasnost uvoenja inovacija u
i sekularistikim idejama. vjeru ( al-b1da ')*. Istovremeno, pokret nije
zanemario ni pitanje ene, nego joj je
2. Pokret je od samog svoga osnivanja
uvjeren u izuzetnu vanost njene odgojno
snano prisutan i aktivan u javnom ivotu u
obrazovne uloge u drutvu - posvetio
Sudanu. Godine 1957. uestvovao je u
posebne programe.
Islamskom frontu (al-Gabha al-islamiyya)
koji je traio uvoenje islamskog ustava u 5. U svojoj borbi protiv pokrtavanja
Sudanu, a 1964. godine u Frontu islamskog muslimana, pokret je odigrao ogromnu
saveza ( Gabha al-mi{aq al-islami). Na ulogu tako to je na jug Sudana u
parlamentarnim izborima odranim 1966. neznaboake i kranske sredine slao svoje
godine pokret je podrao kandidate iz misionare. To je, uz Allahovu pomo,
islamskih stranaka. U cilju to boljeg doprinijelo da mnogi od njih prime Islam i
upoznavanja svijeta sa uenjem Islama, da ga dalje sami oni ponu iriti i podizati
organizirao je brojne simp9zije i predavanja damije u svojim krajevima. Ovdje treba
o islamskom vjerovanju, Serijatu i sistemu istai da je pokret organizirao vie direktnih
\lasti u Islamu. S druge strane, kroz sva ta rasprava sa kranima. Najpoznatija meu
svoja predavanja pokret je stalno upozoravao njima je ona koju je pokret organizirao
na opasnost koja prijeti od pobornika 1979. godine sa grupom od 17 kranskih
sekularizma, evropeizma i njihovih programa sveenika. Rasprava je trajala nekoliko
raskalaenog ivota. dana i zavrila se tako to su svi preli na
Pokret je organizirao veliki kongres Islam. Raspravu je sa muslimanske strane
1989. godine na kome se raspravljalo o vodila grupa od nekoliko islamskih uenjaka
mnogim pitanjima od kojih izdvajamo: na elu sa dr. Muhammedom Demilom
selefijsko shvaanje politikog djelovanja. Gazejom, potpredsjednikom pokreta u
Egiptu i generalmajorom Ahmedom
3. Ovaj pokret je meu prvima pozvao
'Abdulvehhabom.
na borbu (al-gihad)* protiv Dona Garanga i
njegovih ozloglaenih bandi koje su harale * Pokretom rukovode neovisna upravna
na jugu Sudana. tijela, slina onima koja rukovode i Glavnim
centrom pokreta u Egiptu, s tim to se u
- to se, pak, tie pozivanja u Allahovu
svome nazivu donekle razlikuju.
\jeru. o\aj pokret je poznat po organiziranju
*
misionarskih okupljanja po pijacama, Ideje pokreta prijatelja muhammedijske
ja\nim trgovima i ostalim mjestima tradicije proirile su se i u vie drugih
ok-upljanja kako po gradovima, tako i po afrikih zemalja kao to su: Eritreja,
selima. Pored organiziranja i upuivanja Etiopija, ad i Centralna Afrika, prvenstveno,
misionarska-humanitarnih karavana u zahvaljujui stranim studentima iz Afrike
zabaene krajeve, pokret je poznat i po koji studiraju na sudanskim univerzitetima,
organiziranju sedmica kulture u sjeditima zatim boravku graana ovih zemalja na tlu
s\ojih ogranaka, gdje su, izmeu ostalog, Sudana, njihovom prolasku kroz Sudan na
prireivana predavanja, razne rasprave, putu do Svetih mjesta (Mekke i Medine)
izlobe knjige, dijeljena propisana islamska radi obavljanja hadda, ili pak preko

153
Poglavlje 5
izbjeglica iz spomenutih zemalja koje usljed
ratova i sua u svojim zemljama dolaze u
Sudan gdje se upoznaju sa idejama pokreta i
po povratku ih sa sobom prenose u svoje
zemlje.
* Godine 1405/1984. pokret je, kao
svoje glasilo, pokrenuo asopis al-Istigiiba.
* Meu najistaknutije uenjake i misi
onare pokreta u Sudanu spadaju:
ejh Ebu Zejd Muhammed Hamza
koji je svoju misionarsku naobrazbu stekao
pred ejhom Hamidom el-Fakijem,
osnivaem pokreta u Egiptu, kao i drugim
uenjacima pokreta. U Egiptu je ostao sve
do smrti ejha el-Fakija 1959. godine kada
se vratio u Sudan i u gradu Vadi-Haifa i
okolici poeo iriti ideje pokreta. U svojim
predavanjima posebnu je panju posveivao
pitanju ena pa im je na njima odredio
posebno mjesto, to je doprinijelo masovnom
okupljanju svijeta oko njega i porastu broja
njegovih pristalica, s jedne, i pokretanju
estoke kampanje protiv njega od strane
sljedbenika hatemijskog reda (at-tariqa al
!Jatamiyya), s druge strane. Godine 1977.
sudanska televizija je emitirala jednu raspravu
izmeu njega i ejha 'Alija Zejnul'iibidina,
jednog od voa hatemijskog reda, u kojoj su
raskrinkani lanost principa i nitavost
ubjeenja sljedbenika spomenute sekte, to
je doprinijelo jo brem irenju ideja ovoga
pokreta u sudanskom drutvu.
ejh Muhammed el-Hasan 'Abdulkiidir,
svrenik kole hadisa (Diir al-!Jadit)
Mekki-Mukeremi i uenik ejha 'Abduzziihira
Ebu es-Semha. Svoju naobrazbu
misionarstva stekao je pred ejhom
Muhammedom et-Tajjibom 1946. godine,
koji je na njega, kao bivi misionar u gradu
Agurdat u Eritreji, ostavio tako snaan
utisak da se i sam ejh el-Hasan posvetio
misionarstvu. Meutim, to mu je od strane
sljedbenika sufijskih redova prouzrokovalo
mnoge tekoe i neprilike, zbog ega se sa
svojim misionarskim djelovanjem prebacio
prvo u grad Keren, a potom u Asmaru, gdje
je radio kao profesor u koli tamonje
arapske kolonije. Za vrijeme svoga
profesorskog rada u Asmari uspio je proiriti
ideje pokreta u ovoj oblasti. U njegovu
154
SAVREMEN! REFORMISTIKI POKRETI
najznaajniju zaslugu spada to to je uspio
okupiti i ujediniti pristalice pokreta prijatelja
tradicije u Eritreji i organizirati njihove
aktivnosti. Zahvaljujui tome, pokret je
poeo djelovati u gotovo svim sferama
drutvenog ivota u ovoj oblasti. Uz sve
ovo, pokret je odigrao znaajnu ulogu u
eritrejskoj borbi (al-gihiid al-ari_trayi)* protiv
etiopske okupacije i njenih pomagaa.
Godine 1963., ejh se nastanio u
pokrajini Kesela u Sudanu gdje je nastavio
svoj misionarski rad. Ubrzo potom, kao
rezultat njegova rada, pojavili su se ogranci
pokreta u gradovima Kesela, Portsudanu i
Istonom Sudanu. ejhu se pripisuje zasluga
za misionarski rad i u mnogim drugim
afrikim zemljama, kao to su: Maroko,
Mauritanija, Gana, Etiopija, Gvineja,
Nigerija, Kenija, nekim azijskim zemljama
kao to su: Indonezija, Tajland, Banglade,
te u nekim evropskim zemljama, naroito u
Holandiji.
ejh Mustafa Niidi, koji se u pokret
prijatelja tradicije ukljuio nakon kolovanja
pred jednim od Azherskih uenjaka, ejhom
Tahirom Mahmudom es-Sevakinijem. ejh
Mustafa Niidi radi kao imam u prvoj
damiji (i dananjem glavnom centru
pokreta) koju je ovaj pokret podigao u
kvartu Sedana u Kartumu 1957. godine, od
njenog otvaranja pa sve do danas. Pored
imamske dunosti, Sejh rukovodi i pripremom
misionara i vaiza ovog pokreta.
u U Liberiji:
Pokret prijatelja sunneta (tradicije) u
iz
Liberiji osnovao je ejh Habib e-erif,
prvobitno pod nazivom Pokret sljedbenika
sunneta (tradicije) (Gamil 'a ahl-as-sunna).
Meutim, nakon to se tokom jednog
seminara za imame i misionare, odranog
na al-Azheru u Kairu 1988. godine, poblie
upoznao sa pokretom prijatelja tradicije u
Egiptu i njegovim programom djelovanja,
-eo povratku u svoju zemlju, ejh Habib e
Serif je promijenio ime svoga pokreta u
Pokret prijatelja muhammedijske tradicije
( Gamii'a an$iiras-sunna al-mu!Jammadiyya).
SAVREMENI REFORMISTIKI POKRETI
l*je i bjedenja:
Cilje\; i ideje pokreta su definirani
lljcgo\-im unutranjim pravilnikom. Njih je
jcdm od voda pokreta, Muhammed Husejn
Hiim.. ukratko iznio u brouri Generalnog
koogresa Pokreta prijatelja muhammedijske
tradicije u kojoj stoji:
-o..-o ubjeenje prijatelja muhammedijske
tr:id.icije jasno je definirano kroz sljedeih
des-et principa:
l. Vjerujemo da je temelj vjere (ad-din)*
Kur"an i Poslanikov, sallallahu alejhi ve
5ellem. sunnet (onako kako su ih shvaali
-ni preci iz prvih generacija muslimana).
Sto se tie imama-mudtehida, islamskih
uenjaka i muhaddisa, mi drimo da su
.:asno sluili Islamu i da su odigrali ulogu
::.O:itelja i prenosilaca istinskog uenja
Islama Zato ih volimo, cijenimo, uvaavamo,
branimo i, u naim razmiljanjima i izvoenju
zakljuaka, kao svjetlo-vodilju slijedimo, te
nji.ho\o miljenje u pitanjima oko kojih se
slaemo prihvaamo, a u pitanjima oko
kojih se ne slaemo imamo razumijevanja.
Ovo zato to smatramo da nema nikakve
5TT1etnje da se diskutira o pitanjima
domena slobodnog razmiljanja, sve dok se
rasprava vodi u prijateljskoj i islamskoj
atmosferi u cilju dolaska do istine.)
2. Vjerujemo da su Allahovi atributi
':fiflif) u pravom smislu (baqlqatan) onakvi
hl'Yim je Sam Sebe Uzvieni Allah opisao
i kakvi m Ga je opisao Njegov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, bez ikakva
poreenja (tabih)* i poistovjeivanja
jtam[J/)* sa osobinama Njegovih stvorenja,
interpretiranja(ta'wil)*, iskrivljavanja (tafJrii5*
i liavanja (ta'tJ/)*, te da se, kada se o tome
radi, ni sa kim u raspravljanje ne uputamo.
Preutkujerno sve to su preutkivali ashabi i
asni preci iz prvih generacija muslimana, a
govorimo o onome o emu su oni govorili.
Prema tome, mi u njima imamo najljepi
uzor, te kada se radi o pitanjima vezanim
za stvaranje i propise, postupamo mudro
i oprezno rukovodei se Poslanikovim,
sallallahu alejhi ve sellem, rijeima:
-Razmiljajte o Allahovim znakovima, a ne
razmiljajte o samom Allahu, jer to nije u
obirima vae moi!"
Poglavlje 5
3. Vjerujemo da se u zavjetovanju,
zakletvi, traenju pomoi i svim drugim
vrstama ibadeta treba obraati iskljuivo
Jednom i Jedinom Allahu, te suprotstavljati
svakome onom ko se u ma emu od
navedenog - otvoreno ili kroz tumaenje -
mimo Allaha, obraa nekome drugom.
4. Vjerujemo da je iman dobrovoljna
potvrda vjerovanja koje za sobom povlai
djela i da se kroz njih ono manifestira na
organima tijela, te da svako pomanjkanje
djela koja su se mogla, a nisu uinila, u istoj
toj mjeri predstavlja pomanjkanje imana.
Ovo zato to iman ne znai puko priznanje,
tvrdnja ili izjava da se vjeruje, nego izjava
jezikom, duboko uvjerenje u srcu, dokazivanje
kroz moral i vladanje i potvrivanje na
djelima.
5. Vjerujemo da inovaciju u vjeri (al
bid'a)* predstavlja uvoenje ma kakvih
novina u vjerske obrede (fi al-'ibadat) za
koje se zna da ih, bilo u osnovi ili nainu
obavljanja, nije bilo u praksi Allahova
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
6. Svoju ljubav prema Allahovu Poslaniku,
iz sallallahu alejhi ve sellem, dokazujemo tako
to se - to vie moemo - pridravamo svega
to je naredio, klonimo svega to je zabranio
i to na njega i njegovu asnu porodicu
donosimo to vie salavata i selama.
7. Vjerujemo da - kao to stoji u hadisu
- kada ovjek umre prestaju njegova dobra
djela, osim u tri sluaja, da e na Sudnjem
danu Uzvieni Allah izai u susret onim
Svojim robovima s kojima bude zadovoljan,
da e Njegov poslanik Muhammed,
sallallahu alejhi ve sellem, biti prvi koji e
kod Njega imati pravo zauzimanja i da e on
na Sudnjem danu od svih stvorenja biti
najugledniji i kod Allaha na najodabranijem
poloaju ($iil)ib al-maqilm al-ma[lmiid wa al
gah al-'a:?im).
8. Mi Kur'an uimo radi zikra i uzimanja
pouke, kao to i stoji u rijeima Uzvienog:
A Mi smo Kur'an uinili dostupnim za
uenje napamet i pouku, pa ima Ji ikoga ko
bi pouku primio?(Al-Qamar, 17., 22., 32. i 40.) i
priznajemo da su za izvoenje propisa iz
njega kompetentni ueni ljudi.
155
Poglavlje 5 SAVREMEN! REFORMISTIKI POKRETI

9. Vjerujemo da vjera-Islam (ad-din al Upozoravanju na opasnost koja

Islami)* osigurava dobrobit i na ovome i na kako pojedincu tako i islamskom drutvu,
onome svijetu, da od svojih sljedbenika trai uope - prijeti od raznih zalutalih sekti i
da budu jaki i da ine dobra djela, kako bi suprotstavljanju ekstremnim sufijskirn redo
mogli biti dostojni nasljednika na Zemlji, vima, protivnicima sunneta, behaijama (al
jer je jak vjem1k bolji' od nejaka vjem1ka. baha'iyya), rafidijama (ar-rafiga)*, batinijama
(hadis) (al-batiniyya), te sve jaem valu evropeizma,
sekularizrna, ateizma (al-il!Jad)* i bezbotva
10. Vjerujemo da je Islam i vjera (din)* i
(az-zandaqa)*.
drava (dawla) i ibadet ( 'Ibada) i zakon (!Jukm)
i da vrijedi za sva vremena i sve prostore. Okupljanju i ujedinjavanju muslimana
oko jednog te istog vjerovanja i vjerozakona
* U pravilniku su definirani i strateki
zasnovanog na programu (al-manhai)*
ciljevi pokreta koji se ogledaju u radu na:
prvih generacija muslimana (as-saJaf)* iz
uspostavljanju i jaanju bratskih zlatnog doba Islama, jer posljednje
odnosa i solidarnosti izmeu ovoga pokreta i generacije ovoga Umrneta svoju estitost i
drugih islamskih pokreta u svijetu, slavu mogu izgraditi samo na onim istim
principima na kojima su je izgradile i prve
saradnji sa raznim naunim i kultur
generaciJe.
nim ustanovama na oivljavanju islamske
batine i Pozivanju na obnovu vjere po uzoru
na asne pretke iz prvih generacija
vjerskom, kulturnom i drutvenom
muslimana i imama sunneta i idtihada
odgoju muslimanske omladine.
(a'imma as-sunna wa al-igtihad)* u svome
nastojanju da, u skladu sa erijatskim
* Na koricama asopisa at-Taw!Jid
odredbama, iznau rjeenja za novoiskrsla
nabrojani su i jo neki ciljevi za iju se
pitanja i da na Zemlji, postupajui mudro,
realizaciju pokret zalae. To su:
bez ikakve brzopletosti i sukoba, uspostave
Poziv na duboki i besprijekorno isti Allahov vjerozakon.
islamski monoteizam (at-taw!Jid al-!Jaii$), na
iskrenu ljubav prema Uzvienom Allahu * Politiko opredjeljenje, ideje i strem
koja se ogleda u pokornosti i bogobojaznosti, ljenja pokreta moda najbolje odraava
te na iskrenu ljubav prema Allahovu knjiga pod naslovom "Islamski hilafet i
Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, koja savremeni sistemi vlasti" (al-Uilata al
se ogleda u njegovom slijeenju i uzimanju isliimiyya bayna n al-!Jukm al-mu 'ti$ira)
za najljepi primjer. iz pera dr. Demala el-Murakibija u izdanju
Odbora za nauna istraivanja pokreta pri
Poziv za uzimanje vjere iz njena dva
Odsjeku za rnisionarstvo i informiranje u
ista izvora, Kur'ana i vjerodostojnog
Egiptu, u kojoj on kae:
Sunneta i za klonjenje svih vrsta inovacija,
iskrivljavanja i novina u vjeri. Politiki poredak Islama, ni u korn
sluaju nije demokratski, jer je on u svojim
Poziv za to vre povezivanje
osnovnim naelima znaajno drugaiji od
ovoga svijeta sa vjerom, kroz vjerovanje,
demokratije.
djela i vladanje.
Politiki poredak Islama nije ni
Poziv za uspostavljanje muslimanskog
totalitaran ni socijalistiki. On ni izdaleka
drutva i suda prema onome to je Allah
nije slian diktatorskim porecima kako
objavio, jer su svi drugi zakoni - u ma kojoj
onima sa ideolokim tako ni onima sa
sferi ivota bili - nepravedni i suprotstavljeni
carskim diktaturama.
Uzvienom u Njegovim pravima.
Islamski poredak irna svoj sopstveni
* Pored spomenutih ciljeva i ideja, prema identitet i kao takav se ne moe svrstati ni u
onome to se moe zakljuiti iz pisanih djela jedan od navedenih oblika vlasti. Politiki
pojedinih aktivista, ovaj pokret radi na: poredak Islama je isto islamski poredak i

156
SAVREMEN! REFORMISTIKI POKRE11

nema nikakve veze sa bilo kojom vrstom Akaidski i ide

teolcrarije, autokratije, demokratije niti
Pokret prijatelja muhammeijske tradicije
socijalizma.
svoje uenje i ideje temelji na:
* U preporukama kongresa pokreta * Vjerovanju ( 'aqida) i programu
odranog u Kartumu u Sudanu 1989. (manha)* sljedbenika sunneta i dema'ata,
godine, izmeu ostalog, stoji: kako u nainu shvaanja i dokazivanja, tako
i u obredima (al-'ibiidiil), melm oml')inla
l. Demokratija je nevjerniki poredak
(al-mu 'am alat) i ponaanju (as-su/Dk).
(fli+amun kafirun), jer ovjeku daje pravo na
zakonodavnu vlast (baqq at-tarl}, a to pravo * Pisanim djelima uenjaka iz prvih
ima jedino Uzvieni Allah, kao to stoji u generacija muslimana, naroito onih vezanih
rijeima Uzvienog: za vjerovanje i temeljna uenja Islama

Sud pripadajedino Allahu. (Yiisuf, 40. i 67.) (al-i'tiqad wa al-u$0/).

2. Izbori putem kandidiranja i glasanje

* Pisanim djelima ejhul-Islama Ibn
Tejmijje, Ibn el-Kajjima, Muhammeda b.
za predloene kandidate, sami po sebi su
'Abdulvehhaba i drugih islamskih uenjaka
dozvoljeni.
sa Arapskog poluotoka kao to su: e
3. Sindikatske organizacije radnika, evkani, es-San'ani, el-Albani i drugi
5tUdentska udruenja i sl. nemaju nikakve uenjaci selefijske da'we (misionarstva)
veze sa zakonodavstvom (at-tarl}, pa (ad-da'wa as-salafiyya)*.
pitanje valjanosti uea u njima zavisi od
ciljeva za koje se zalau, tj. da li su sa Rairenost i centri utjecaja:
islamskog gledita valjani ili nisu.
* Pokret prijatelja muhammedijske
-t Nadmetati se na opim izborima tradicije najvie je rairen u Egiptu, gdje ima
sa pristalicama demokratije, u cilju blizu l OO svojih ogranaka i oko 1.000
umanjivanja zla od njihova uspjeha, je damija, zatim u Sudanu, Eritreji, Liberiji,
dozYoljeno (ga'iz). Meutim, ovo u sluaju adu, Etiopiji, Junoj Africi i jo nekim
kada je mogue ispotovati erijatska afrikim zemljama, te nekim azijskim
pra,iJa i kada su izgledi za opu korist vei zemljama kao to su Tajland i ri Lanka. U
oo tete. svim ovim zemljama pokret ima svoje
glavne centre i mnotvo ogranaka raspore
* to se, pak, tie temeljnih naela enih po susjednim regijama i oblastima.
t5lamskog djelovanja (U$01 ad-da'wa), lako su centri ovoga pokreta po svim
pokret smatra da je zajedniki rad jedini spomenutim zemljama, u organizacionom
tSpTaYan nacm djelovanja. Zato ne smislu, neovisni, oni su ipak povezani istim
prih,aa nikakvu stranaku pripadnost idejama i programom rada.
mimo devize sunneta i dema' ata (li gayr
iiar as-sunna wa al-gama'a)*, dok prihvaa
* Pokret odrava vrstu vezu i blisku
saradnju i sa ostalim selefijskim pokretima
organiziranje u skladu sa erijatskim
prop151ma.
(Gama'at ad-da'wa as-salafiyya)* iz Egipta,
sa uenjacima saudijske da'we ('u/ama' ad
Odgoj i duhovno ienje sljedbenici Da'wa as-su'udiyya), Drutvom za ouvanje

poLeta crpe iz programa (manhag)* asnih islamske batine (Gam'iyya i!Jya' at-turat al
predaka iz prvih generacija muslimana islami) iz Kuvajta, Dobrotvornom organiza
1 6S-Salaf 8$-$alib). Oni se zasnivaju na cijom Dar al-birr iz Ujedinjenih Arapskih
prei.aYanju Islama od svakojakih natruha Emirata, Drutvom za islamski odgoj
.,,otari ja (al-hida)*, devijacija u vjero (Gam'iyya at-tarbiyya al-islamiyya) iz
qnjn. ponaanju i obredima, izbacivanju Bahrejna, pokretom sljedbenika hadisa
ap>Lifnih hadisa i odgajanju naroda na tim (tradicije) (Gam'iyya ahi al-!Jadl.f) sa
prmctptma Indijskog potkoninenta, Muhammedijskim
pokretom (al- Gam 'ljya al-mu!Jammadiyya) iz

157
Poglavlje 5 SAVREMENI REFORMISTIKI POKREIT

Jugoistone Azije i mnogim drugim selefijskirn programa, zbog ega je protiv sebe izazvao
pokretima i udruenjima iz Evrope, Amerike gnjev neprijatelja ejh Muhammed b.
i Afrike. 'Abdulvehhabova pokreta koji su ih poeli
nazivati "vehabijama".
Iz navedenog se vidi:
* Kritiari ovom pokretu zamjeraju to
* Da je pokret prijatelja muham se previe bavi pitanjima tevhida i sunneta i
medijske tradicije ( Gama'a an ar as-sunna to politikim aktivnostima i sukobu sa
al-mufJammadiyya) jedan od organiziranijih vladama koje kre Allahov vjerozakon
islamskih pokreta, koji svoje uenje i ideje ne posveuju dovoljno panje. Uz to,
zasniva na selefijskom vjerovanju (al-'aqlda prigovaraju mu i za nepotpunost njegovih
as-salafiyya) u suprotstavljanju ekstremnim obrazovno-odgojnih programa. Meutim,
sufij skim redovima, borbi protiv svih vrsta pokret smatra da su isti islamski
inovacija u vjeri (a!-bida ')* i predstavljanju monoteizam (at-taw/Jld al-lJali ) i njegovo
sljedbenicima tradicije istog islamskog istinsko pridravanje dva osnovna temelja
monoteizma (at-taw!Jld al-lJali$). za uspostavljanje jedinstva cjelokupnog
islamskog Ummeta, a time i za ispunjenje
* Da je pokret, uprkos razgranatosti
Allahova obeanja o Njegovoj pomoi,
mnogobrojnih sufijskih grupa i redova, imao
davanju vlasti na Zemlji i povratku hilafeta
pozitivnu ulogu u zaustavljanju sve jaeg
('awda al-/JJ]iifa)*. U tom smislu, dr. el
talasa sufijskih aktivnosti i njihovom
Murakibi u svojoj knjizi "Islamski hilafet i
ograniavanju na uske prostore, te osvjei
savremeni sistemi vlasti" (al-f;filafa al
vanju islamske omladine, naroito u Egiptu i
isliimiyya bayna nu,?um al-!Jukm al
Sudanu.
mu 'a ira) kae:
* Pokret je imao veliku zaslugu u
"Analizirajui sve pobune protiv
uspostavljanju saradnje sa drugim
postojee vlasti na tlu islamske drave, od
reformistikim i selefijskim pokretima
njenog nastanka pa sve do danas, ne
(ad-da'aw/i as-sa/afiyya wa al-i lii!Jiyya)* na moemo naii ni na jedan jedini sluaj koji
afirmiranju selefijske literature i metoda je slutio na dobro. Nijedna od njih nije
djelovanja, to je odigralo pozitivnu ulogu u postigla eljene reultate. Naprotiv, sve su
prihvaanju programa (manhagy* sljedbenika propale i unutranje sukobe jo vie
tradicije i konsenzusa, od strane sve jaeg potpalile. Nasuprot njima, nijedan reformistiki
talasa pobornika islamske svijesti, naroito pokret koji se pojavio na tlu islamske drave
u povratku islamskog odijevanja ene nije podigao pobunu niti se posluio
( al-/Jigab) i borbi protiv evropeizacije oruanom borbom..." Kao potvrdu svoga
islamskog drutva. miljenja, on u daljem tekstu navodi primjer
* kako je 'Umer b. 'Abdul'aziz uspio, mirnim
S obzirom da vie panje posveuju
putem, zavesti red i mir i kako se Ahmed b.
pozivanju na program, nego na pristajanje
Hanbel na miran nain suprotstavio neredu,
uz pokret, uenjaci ovoga pokreta su poznati
iako su i jedan i drugi imali mogunost da
po tome to nemaju mnogo pisanih djela i
mu se suprotstave i sabljom i ljudstvom. Uz
to izbjegavaju populariziranje na taj nain.
to, on navodi kako je i Allahov Poslanik,
To objanjava injenicu da se o pokretu i
sallallahu alejhi ve sellem, svojim
njegovom trudu malo pie, to je njegovim
sljedbenicima stavio u obavezu da uklone
protivnicima donekle omoguilo da sa
zlo, da bi se time postiglo dobro koje voli
omalovaavanjem gledaju na njegove
Allah i Njegov Poslanik. Meutim, ukoliko
aktivnosti.
se za vladara ustanovi da ini neto za to u
* Ovaj pokret ima ponajvie zasluga za Allahovim propisima postoji argumenat da
stavljanje prvih cigli naunog preporoda u je to otvoreno nevjerstvo, protiv njega se
Kraljevini Saudijskoj Arabiji. Uinio je to nakon procjene da za takvo neto postoje
kroz osnivanje brojnih islamskih kola i dovoljne snage i da je korist vea od tete
univerziteta i izradu njihovih nastavnih treba pobuniti.

158
SAVREMEN! REFORMISTIKI POKRETI
...... s

Bibliografija: bi Mi r; Maga/la at-tawbid- ma zaJat _..ahi

al-Gama'a bi Mi r; Maga/la al-istigaba
\!aq#id al-gama'a - Gama'a anl?ar as
ta duruha al-Gama'a bi as-Sudan;
smma aJ-mubammadiyya bi Mi r; al-Mu'tamar al

'amm li Gama'a an$8r as-sunna - Mubammad

Jjusa)n Haim; La'i!Ja al- al-gama'a - Gama'a 19. Muslimanska braa (al-Ibwan
as-sunna al-mubamrnadiyya; al-Mafhtim as al-musliman)
salati li al-'amal as-siyasi- Mu tafli AbU Zayd;
al-f;Jilafa al-is/iimiyya bayna nU?um al-fwkm Definicija:
al-mu'#ira - dr. Gamal al-Murakibi; Risala ila Muslimanska braa (al-Ibwan al
3T!J maayib at-fUnlq a$-$fifiyya - a-ayb musliman) su najvei savremeni islamski
Abdurrahman al-Wakil; Hadihi hiya a$-$fifiyya
pokret (al-baraka)*. Zalae se za povratak
- a-ayb 'Abdurrahman al-Wakil; a$-$tifiyya a/ Islamu, onakvom kakvim ga predstavljaju
"ag/1 al-abar - dr. Mubammad Gii.mil Gazi; a/ Kur'an i Sunnet i za primjenu islamskog
Baha'iyya - a-ayb 'Abdurrahman al-Wakil; vjerozakona ( a-ari'a a/-islamiyya)* u
Da "wa al-baqq - a-ayb 'Abdurrahman al-Wakil; praktinom ivotu. Snano se suprotstavlja
BaJii.n Gama'a an$ar as-sunna fi as-Sudan
politici odvajanja vjere od drave i sve
an bugiyya as-sana bi tarib 18. yuniyo 1988. al
jaem talasu nadiranja sekularizma u
miladi; Gama'a an$/lr as-sunna a/
arapskim zemljama i islamskom svijetu,
mu!Jammadiyya, na'atuha wa ahdafuha wa
uope.
ngaluha - Fatbi Amin 'Utman; Mababit fi
aqida ah/ as-sunna wa al-gama 'a wa
Nastanak i najznaajnije linosti:
mav.q1f al-!Jarakat al-islamiyya al-mu'il$ira
minha - dr. Na ir 'Abdulkarim al-'Aql; al
*
Osniva ovog pokreta je ejh Hasan
Gama'at al-islamiyya fi (}aw' al-Kit/lb wa el-Benna (1324/1906.-1368/1949.). Roen
as-sunna - Sulaym al-Hilali wa Ziyad ad-Dubayg; je u jednom selu u oblasti Buhajra (u
ar-Tariq ila gama'a al-muslimin - J:Iusayn b. zapadnom dijelu delte Nila) u Egiptu.
lubsin b. 'Ali Gabir; arb al-qa$lda an-ntiniyya Odrastao je u veoma religioznoj porodici
li Ibn al-Qayyim - dr. Mubammad J;:Ialil Harras; koja je na cio njegov ivot ostavila dubok
Sarb al-'aqida a/-wasitiyya Ii ayb al-islam utjecaj.
Ibn Taymiyya - dr. Mubammad J;:Ialil Harras;
Pored vjerskog obrazovanja koje je
Da 'wa at-tawbid wa al-a.twar at-tarf/Jiyya
stekao u kui i damiji, pohaao je i dravne
a/lati marra biha dr. Mubammad J;:Ialil Harras;
kole. Poslije zavrene srednje kole, upisao
-

Ibn Taymiyya as-salati- dr. Mubammad J;:Ialil

se na fakultet Dar al-'u/tim u Kairu na kome
Haras; Mugakkira at-tawbid - a-ayb
je diplomirao 1927. godine.
.-\bdurrazzaq 'Afifi; a$-$ifiit al-Ilahiyya bayna
as-sa/af wa al-ba/af- a-ayh 'Abdurrahman al Poslije zavrenog kolovanja, posta
waJa1; Zandaqa al-Gay/i a-ayb vljen je za nastavnika u jednoj osnovnoj koli
Abdurrahman al-Wakil; al-U$til al-'i/miyya li u Isma'iliji, gdje je meu svijetom, naroito
ad-da 'wa as-salafiyya a-ayh 'Abdurrabman
- po kafanama u kojima su se okupljali radnici
Abdulb.iiliq; al-Islam wa ar-rtibiyya - a-ayh sa Sueskog kanala, poeo svoju misionarsku
Ahn al-Wafli Muhammad Darwi; Sawatir fi ad aktivnost. Tu je, u mjesecu zu-l-kade 1327.,
din wa a/-igtima' - a-ayh Ahil al-Warn tj. aprilu 1928. godine, osnovao prvu eliju
fubammad Darwi; at-Tawrat wa al-Ingi/ wa Muslimanske brae.
mada 1ltizam al-muslimln bi al-iman bihima
Godine 1932., ejh Hasan el-Benna
- a-ayh Mu!?tara Darwi; Risala Ila baba
se preselio u Kairo i u njega premjestio
antida - mu(}akkira dita' - a-ayh Mul?tata
rukovodstvo pokreta.
Darwi; Wa$Ijya al-Masib- arb wa ta!J/il
a-ayb Mu$tata Darwi; al- W!layat a/ rl-odine 133211933., izdan je prvi
isl/lmijya a/-muttab!da al-b!lafa a/ broj sedminog lista al-I!Jwan al-musliman.
is/iimi vya - a-ay)J. Mu tata Darwi; Magaila Za direktora lista izabran je ejh Muhibbuddin
a/-Hady an-nabawi - kanat ta!;)duruha al-Gama'a e1-Hatib (1302/1886-1389/1969). Zatim su

159
Poglavlje 5 SAVREMEN! REFORMISTIKI POKRETI
pokrenuti listovi an-Nagir 1358/1938. i a
ihab 1367/1747. godine, a nakon toga i
vie novina i asopisa ovoga pokreta.
Osnivaki odbor pokreta formiran je
1941. godine i sastojao se od l OO lanova
koje je ejh el-Benna lino odabrao.
Muslimanska braa su sa svojim
snagama uestvovala u Palestinskom ratu
1948. godine. O tome detaljno pie Kamil
e-erif, jedan od komandanata dobrovoljaca
koje su dala Muslimanska braa, bivi
jordanski ministar i sadanji generalni
sekretar Meunarodnog islamskog savjeta
za misionarstvo i pomo (al-Maglis al-islami
al- 'a/ami li ad-da 'wa wa al-igata) u svojoj
knjizi pod naslovom "Muslimanska braa u
Palestinskom ratu" (al-JfJ.wan al-musliman fi
!Jarb Falastln).
8. novembra 1948. godine na Nakraija
je izvren atentat i za njegovo ubistvo
optuena su Muslimanska braa. Na njegovoj
denazi, Nakraijeve pristalice su skandirale
prijetnje da e se osvetiti i da e za njegovu
glavu skinuti Benninu. To se, zaista, ubrzo i
desilo, u atentatu na el-Bennu 12. februara
1949. godine.
* Zatim je dolo Nahhasovo mim
starstva koje je - na osnovu odluke dravnog
parlamenta da je rasputanje pokreta bilo
potpuno neosnovano - zatvora oslobodilo
lanove pokreta.
* Godine 1950. za vou Muslimanske
brae izabran je jedan od visokih
funkcionera egipatskog pravosua, sudski
vijenik (al-mustaar) Hasan el-Hudejbi
(1306/1891.-1393/1973.) koji e kasnije vie
puta biti pritvaran. On je 1951. godine bio
osuen na smrt. Kasnije mu je smrtna kazna
preinaena u doivotnu zatvorsku kaznu, ali
je od njenog izdravanja konano osloboen
1971. godine.
U oktobru 1951. godine dolo je do
krize izmeu Britanije i Egipta u kojoj su
Muslimanska braa protiv Engleza u
Sueskom kanalu pokrenula gerilski rat. O
tome detaljno pie Kamil e-erif u jednoj
svojoj drugoj knjizi pod naslovom "Tajni
otpor u Sueskom kanalu" ( al-Muqawama as
sirriyya fi qanat as-Suways).
160
23. jula 1952. godine grupa egipat
skih oficira, predvoena generalmajorom
Muhammedom Nedibom, uz pomo
Muslimanske brae izvela je revoluciju (at
tawra)* u Egiptu. Budui da su o programu
revolucije imali jasan stav, Muslimanska
braa su kasnije odbila uee u vlasti. Ovo
odbijanje Demal 'Abdunnasir je shvatio
kao neku vrstu nametanja tutorstva nad
revolucijom, pa su dvije strane poele voditi
seriju rasprava i prepirki koje su dovele do
toga da je vlast 1954. godine poduzela
iroku kampanju hapenja najutjecajnijih
lanova Muslimanske brae i progona na
hiljade drugih, pod izgovorom da su
pokuali izvriti atentat na 'Abdunnasira na
trgu al-Maniya u Aleksandriji. esterica
meu njima su pogubljena i to: 'Abdulkadir
'Avde, Muhammed Fergali, JUsuf Tal'at,
Hindavi Duvejr, Ibrahim et-Tajjib i Mahmud
'Abdullatif.
* Tokom 1965.-1966. godine ponovo
je sprovedena iroka kampanja hapenja
lanova Muslimanske brae pod optubom
da su formirali tajni aparat koji je imao
zadatak da izvri dravni udar i srui vlast.
U ovoj irokoj kampanji hapenja, vlast je
mnoge lanove Muslimanske brae strpala u
zatvor i podvrgla muenju, dok su trojica
lanova pokreta pogubljena. Bili su to:
Sejjid Kutb (1324/1906.-1387/1966.)
koji se, nakon el-Benne, smatra drugim
ideologom pokreta i jednim od prvih
pionira modeme islamske misli. On je
uhapen jo 1954. godine i u zatvoru je
proveo punih deset godina, sve dok na
linu intervenciju irakog predsjednika
'Abdusselama 'Arifa nije bio osloboen
1964. godine.. Meutim, on je, ubrzo,
ponovo bio uhapen, vraen u zatvor i
osuen na smrtnu kaznu.
Sejjid Kutb je autor mnogobrojnih
knjievnih, ideolokih i islamskih djela.
Meu njima su najpoznatija: "U okrilju
Kur'ana" (Fl :?ilaJ al-Qur'an), "Socijalna
pravednost u Islamu" (al- 'Ada/a al-igtima 'iyya
fi al-islam), "Osobenosti islamskog shvaanja
i njegovi faktori" (f;fa$a 'i$ at-fa$a wwur al
islami wa muqawwimatuhii), "Znakovi na
putu" (Ma 'alim fi at-tariq) i druga.
SAVREMEN! REFORMISTIKI POKRETI Poglavlje 5

Jiisuf Heva i * Takoer treba spomenuti da se i van

Egipta pojavilo nekoliko istaknutih linosti
'Abdulfettah Isma'n.
sa idejama Muslimanske brae. Medu njima
Pokret je nastavio raditi u tajnosti su najpoznatiji:
sYe do 'Abdunnasirove smrti 28. septembra
ejh Muharnmed Mahmud es-Savvaf,
19-:"0. godine.
osniva i generalni nadzornik (muraqib
*
C \Tijeme Anvara Sadata iz zatvora 'iimm) pokreta Muslimanske brae u Iraku.
su postepeno puteni ostali lanovi pokreta Autor je vie pisanih djela. Nakon iseljenja
koji s u u vrijeme 'Abdunnasira bili iz Iraka 1959. godine i nastanjenja u Mekki
za..1""\orem. Mukeremi, odigrao je znaajnu ulugu u
irenju Islama u Africi.
* Poslije el-Hudejblia, za generalnog
:idera pokreta izabran je 'Umer et-Tilimsani Dr. Mustafa es-Siba'I (1334/1915.-
r 190-+-1986). Rukovodstvo Muslimanske 1384/1964.), prvi generalni nadzornik
:.rae u njegovo vrijeme je trailo da se (muraq1b 'amm) pokreta Muslimanske brae
_:-0kretu daju sva ranije oduzeta prava i u Siriji. Doktorirao je na Azherovom
;'0':rati sva imovina koja im je u doba Pravnom fakultetu (Kulliyya a-arf'a) 1949.
.-\bdunnasira bila konfiskovana. Meutim, godine. Bio je komandant dobrovoljaca
:ider !uslimanske brae je uvijek nastojao Muslimanske brae u Palestinskom ratu
5ii_iediti onaj put kojim bi se izbjegao 1948. godine. Kao nezavisni kandidat
-::::-eban sukob sa vlastima. On je uvijek za grad Damask, kandidirao se na
;-.::naYljao da pokret mora djelovati mimo i parlamentarnim izborima u Siriji 1949.
c-;-:ezno, izbjegavajui svaku vrstu nasilja i godine. Bio je izvamedan i u svoje vrijeme
ekstremizrna. nenadmaan govornik. Osnovao je Pravni
fakultet(Kulliyya a-arl'a) u Damasku
Pokret je izdavao sljedee asopise i
1954. godine i bio njegov prvi dekan.
:-:, .:ne: an-Nar.j1r (sedmini asopis), ad
Napisao je "Zakon o personalnom statusu"
!J3 wa (sedmini asopis), aJ-flnviin al
( Qiinun al-abwal a-ab iyya).
:-:::...s!Jimin (dnevne novine), a--rh'ib
, mjeseni asopis), al-Musliman (mjese ni Pokret Muslimanske brae u Jordanu
.: asopis) i asopis Liwa' al-islam. Svi osnovan je 13. ramazana 1363., tj. 19.
:-:a\edeni asopisi i novine su ugaeni, novembra 1945. godine. Njegov prvi
czuze\ posljednjeg asopisa Liwa' al-isliim predsjednik je bio ejh 'Abdullatif Ebu
;.,:oji jo uvijek izlazi. Kura koji je komandirao bataljonom
dobrovoljaca Muslimanske brae iz Jordana
* Poslije profesora Tilimsanija za
u Palestinskom ratu 1948. godine.
::liera pokreta je izabran Muhammed Hamid
Ebu en-Nasr koji je u nainu rukovoenja 26. novembra 1953. godine, profesor
sli_iedio put svog:i prethodnika. Muhammed 'Abdurrahman Halifa (ro.
1919.) nosilac tri visc.ka nauna zvanja,
* Mustafa Mehur, jedan od elnih
izabran je za generalnog nadzornika
:Yoraca ustrojstva pokreta tokom etrdesetih
(muraqib 'iimm) Muslimanske brae u
1 poetkom pedesetih godina. Za generalnog
Jordanu.
lldera \1uslimanske brae izabran je poslije
smrti svoga prethodnika, profesora
Ideje i ubjeenja:
:\fuhammeda Hamida Ebu en-Nasra, 1996.
*
godine. Poslije sedamdesetih godina ovoga Muslimanska braa vjeruju u takvu
s:oliea. period njegova rukovoenja ideju Islama koja bi u jednom integralnom
p0kretom ubraja se meu najaktivnije programu (manhagan iimilan)* regulirala
periode. Sam je napisao vie knjiga i stremljenja svih muslimana i na svim
mnono novinskih lanaka. Ovdje treba poljima ivota. Voeni takvom idejom, oni
spomenuti i njegovu zaslugu u osnivanju zagovaraju uspostavu takve islamske drave
brojnih islamskih centara na Zapadu kao koja bi se borila za uzdizanje Allahove rijei
ogranke pokre .... na Zemlji.

161
Poglavlje 5 SAVREMEN! REFORMISTIKI POKRETI

Tu ideju najbolje objanjava ejh Hasan Islamska (islamiyya), jer pripada

el-Benna koji kae: "Islam je i ibadet, i
vodstvo, i vjera, (din)* i drava, i duhovnost,
i rad, i namaz, i borba na Boijem putu
(gihad)*, i pokornost, i sud, i mushaf, i
sablja i ni jedno se od drugoga ne moe
odvojiti."
* Od samog svoga osnivanja, Musli
manska braa nastoje proiriti djelokrug
svojih aktivnosti, kako bi njihov pokret
poprimio svjetske razmjere, to bi - po logici
postojanja mnotva centara - bila najbolja
garancija njegova opstanka i uspjeha. O
ovome pokretu Hasan el-Benna je rekao:
"Muslimanska braa su i selefijski pokret, i
sunnijski put, i sufijski hakikat, i politika
organizacija, i sportsko udruenje, i nauno
kulturni savez, i ekonomsko preduzee i
socijalna ideja."
* Govorei o najprepoznatljivijim
obiljejima pokreta, el-Benna kae: "Pokret
Muslimanske brae se prepoznaje po:
izbjegavanju svih vrsta neslaganja,
Islamu.
* Definirajui stupnjeve potrebne
aktivnosti koja se trai od svakog iskrenog
brata, ejh el-Benna kae da su to:
Samoosposobljavanje (i$lii/J. nafsihi)
kako bi svaki pojedinac bio fiziki snaan,
vrstih moralnih vrijednosti, obrazovan,
sposoban za privredivanje, zdravog uvjerenja i
ispravno obavljenih vjerskih obreda.
Formiranje zdrave muslimanske
porodice (takwin al-bayt al-muslim), tako
to e svoju eljad nauiti kako da potuju
njegovo miljenje i u svim sferama ivota u
kui uvati kodekse islamske etike.
Upuivanje drutva u kome ivi
(irad al-mugtama'), tako to e u njemu
pozivati da se ini dobro, a odvraati od
onoga to ne valja.
Oslobaanje domovine (tabrir al
watan) od svake strane, neislamske vlasti i
dominacije u politikom, ekonomskom,
kulturnom i svakom drugom smislu.

izbjegavanju dominacije elnika 1 Popravljanje vlasti (i$lii/J. al-bukama),

utjecajnih linosti, sve dok ona istinski ne bude isto islamska.

izbjegavanju stranake podvojenosti Vraanje identiteta islamskog Ummeta

(al-abzab)* i zvaninih ustanova (al-hay'af), irom svijeta (i'ada al-kiyan ad-duwallli al
umma al-islamiyya), kroz oslobaanje zemalja
briljivosti u izgradnji i postepenosti
islamskog svijeta i povratak njegovog
u koracima,
nekadanjeg ponosa.
preferiranju znanstveno-proizvodne
Prosryeenju svijeta putem irenja
aktivnosti nad propagandom i plakatama,
Islama (usta(lliyya al- 'aJam bi nar da 'wa al
masovnom prilasku omladine. islam), sve dok mnogobotva ne nestane i dok
se Allahova vjera slobodno ispovijedati ne
brzini irenja po selima i gradovima.
mogne. (jer Allah eli vidljivim uiniti sryetlo
* Na drugom mjestu, govorei o
Svoje, makar to i ne bilo po volji neryemicima).
najkarakteristinijim osobinama ideje
* Pozivanje (ad-da 'wa) el-Benna dijeli
(da 'wa) pokreta, on kae: "Ideja pokreta
na tri faze:
Muslimanske brae je:
l. fazu upoznavanja,
Boanska (rabbaniyya), jer se svi
nai ciljevi temelje na pribliavanju svijeta 2. fazu formiranja i
svome Gospodaru,
3. fazu sprovoenja.
Svjetska ( 'alamiyya), jer je upuena
svim ljudima, a svi ljudi su braa, jer potjeu * U svojoj yoslanici pod naslovom
od istog korijena. Medu sobom, jedni od Risala at-ta 'alim, Sejh el-Benna kae: "Naa
drugih su bolji samo po bogobojaznosti i po zakletva na vjernost sastoji se iz deset
uinjenom opem dobru za zajednicu i principa, pa ih dobro zapamtite: razumijevanja,

162
SAVREMENI REFORMISTIKI POKRETI Poglavlje 5

iskrene namjere, rada, borbe na Boijem vjere u polda i postojanja

(8lHiitl)*
puru (al-gzhad)*, portvovanja, pokornosti, nemuslimanskih mmjila, ID Madinaaoskoj
ustrajnosti, odricanja, bratstva i vjernosti." brai ne onemoguava kp'- izJant u
On potom, ukratko objanjava svaki od javnost. To ih prisiljava ela Wllazlc savez sa
navedenih principa, a zatim kae: "Dragi postojeim opozicionim pmij;wna i da sa
brate, ovo bi ukratko bio tvoj poziv i pojanjenje njima formiraju koaliciju, bb bi taj
n-oje ideje. Sve ove principe moe svesti na nain sa svojim predstavnicima mogli ula:ziti
s\-ega pet kratkih deviza: Allah je na cilj, u egipatski parlament (mag/is 11 .J
Poslanik je na uzor, Kur'an je na ma$ri). Meutim, ove koalicije, bo i DICh
\jerozakon, Dihad je na put i Pogibija na druge aktivnosti pokreta, dosada su vie
Boijem putu je naa najuzvienija elja. U puta izazivale otru kr itiku kako od straDe
njihovom ispoljavanju, takoer, ih moe simpatizera tako i od protivnika pokreta.
svesti na pet kratkih rijei: jednostavnost,
* Muslimanskoj brai ne zamjera se
uenje, namaz, sluenje u vojsci i moral."
samo zbog njihovih politikih stavova, nego
*
U svojoj knjizi "Osobenosti islamskog i zbog nekih drugih nedoreenosti. Kritika
sh\aanja i njegovi faktori" CffB-$11 'i$ at im se upuuje i u pogledu nekih ideolokih i
a wwur al-islami wa muqawwimatuha) programskih promaaja kao i zbog izjava
Sejjid Kutb iznosi razumijevanje Islama, pojedinih aktivista. Tako se, recimo, el
onako kako ga shvaaju on i Muslimanska Benni upuuju zamjerke na neke njegove
braa. Pri tome on kae da se ono temelji na izjave koje se tiu akaidskih pitanja, npr.
sljedeim osobenostima: boanstvenosti kada u nabrajanju univerzalnih vrijednosti
1. ar-rabbiiniyya), ustrajnosti (at-tcbiit), sveobu pokreta kae da je on "i sufijski hakikat"
hvatnosti (a-umal), uravnoteenosti (at (wa !Jaqlqa $Ofiyya). Takoer mu se zamjera
tau "iizun), pozitivnosti (al-Jgiibiyya), stvarnosti to to olahko prelazi (mawqifiiha at
1 al-wiiqi'iyya) i monoteizmu (at-tawbld). tafwlgi)* preko stvarnog znaenja Allahovih
akon ove podjele, autor svaku od imena i atributa i to znanje o njima
navedenih osobenosti u zasebnom poglavlju prebacuje Allahu, zatim to dodatne
pojanjava i tumai njeno znaenje. inovacije u VJeri (al-bida'al-igafiyya)*
smatra pukim fikhskim neslaganjem (bi/af
*
Amblem Muslimanske brae predsta
fiqhi)*. Oito, Hasan el-Benna tesavvuf
,-ljaju dvije ukrtene sablje, sa Mushafom u
shvaa kao neku vrstu pobonosti i
sredini, kur'anska rije "Pripremite!" (wa isposnitva, a ne kao devijaciju u vjerovanju
a "ldda) i tri kratke rijei: istina (baqq), snaga
i ponaanju. to se, pak, tie vjerovanja u
1 quwwa) i sloboda (burriyya).
Allahova imena i atribute, el-Benna smatra
*
Pokret je u posljednje vrijeme da je put prvih generacija muslimana
promijenio nain djelovanja i odustao od "najispravniji i najprei da se slijedi" (huwa
direktnog sukoba s vlastima. Zbog takvog as/am wa avia bi al-itbaj, bez obzira na to
djelovanja u prolosti, pokretu je nanesen da li ovjek r azumije sva znaenja koja se
teak udarac, naroito u Egiptu i Siriji, gdje odnose na imena i atnbute ili ne.

je izgubio mnoge najuticajnije linosti i gdje * Nekimod pristalica pokreta (al

su lanovi pokreta bili izloeni hapenjima, baraka)* zamjera se to to pretjeruju
zatvaranju i muenjima, to je dovelo do (al-guluwW)* u svom velianju i divljenju
njegova nestanka u javnosti koja je pomagala ejhu Hasanu el-Benni. Bez sumnje, pretje
irenju njegovih ideja. rivanje u velianju i hvaljenju pojedinih
voa i istaknutih linosti je neto to je
*
Pokret je zadrao svoj oiti utjecaj u
ljudsko i ega se ni mnogi drugi muslimani
strukovnim sindikatima i raznim politikim
nisu uspjeli sauvati. Konano, pretjerivalo
oblastima.
se i kada se radilo o Poslaniku, nekim
* Dananje egipatske vlasti ne ashabima i dobrim ljudima poslije njih.
doZ\oljavaju osnivanje partija (af;ziib)* na Ovakvo preuveliavanje svojih voa, manje
'jerskoj osnovi pod izgovorom nemijeanja vie je oito i kod pristalica drugih

163
Poglavlje 5
savremenih islamskih pokreta. Tako se
moe nai da neko preuveliava ejha
Muhammeda b. 'Abdulvehhaba, neko el
Bennu, neko el-Mevdudija, neko Sejjida
Kutba itd.
Meutim, ispravno bi bilo da se svi
pridravaju islamskog puta (manhag al
isliim) i da se u tom pitanju pozivaju na
Allahovu Knjigu i Sunnet Njegova
Poslanika, i to onako kako su ih
razumijevali i shvaali asni preci iz prvih
generacija muslimana, koji strogo
zabranjuju pretjerivanje i preuveliavanje
(a/-guluww), ak i kada se radi o linosti
Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve
sell em.
Ovome treba dodati i to da su neki lideri
pokreta, poput et-Tilimsanija i Se'ida Have
davali takve izjave i rjeenja za pojedina
pravna pitanja (al-aqwal wa al-igtihadaf)
kakve zdravo poimanje Islama ne moe
prihvatiti. Ovdje treba podvui injenicu da
je svaije miljenje, osim nepogreivog
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem,
upitno i da se kao takvo moe prihvatiti i
odbiti.
Akaidski i idejni korijeni:
* Na pokret Muslimanske brae
snano su utjecali: Selefijski pokret ejha
Muhammeda b. 'Abdulvehhaba, senus ijski
pokret i ideje es-Sejjida Reida Ride. Veina
ideja ovih pokreta nastavak su uenja Ibn
Tejmijjine kole (umro 728/1328. godine)
koje je, opet, on preuzeo iz kole Imama
Ahmeda b. Hanbela - Allah mu se smilovao.
* Muslimanska braa su iz tesavvufa
preuzela one elemente koji pozivaju na
odgoj, ienje te preodgajanje due, to je
bila redovna praksa prvih sufija koji -su
se prepoznavati po istoi vjerovanja,
ustrajnosti i agilnosti.
* Spomenuta shvaanja el-Benna je
sakupio i ugradio u uenje svoga pokreta,
dodavi im i neke nove elemente koje su
iziskivali zahtjevi vremena i sredine, kako bi
se suprotstavio sve jaem nadiranju novih
strujanja, naroito u Egiptu, kao i u cijeloj
regiJ l.
164
SAVREMENI REFORMISTIKI POKRETI
Rairenost i centri utjecaja:
* Pokret (baraka)* Muslimanske brae
prvo se pojavio u Ismailiji odakle se prenio
u Kairo a potom proirio i po drugim
egipatskim gradovima i selima. Krajem
etrdesetih godina muslimanska braa u
Egiptu imala su oko 3.000 ogranaka i veliki
broj lanova.
* Pokret Muslimanske brae proirio
se iz Egipta i na druge arapske zemlje.
Naroito snaan utjecaj pokret je imao u
Siriji, Palestini, Jordanu, Libanu, Iraku,
Jemenu, Sudanu i nekim drugim arapskim
zemljama. Danas Muslimanska braa imaju
svoje pristalice i simpatizere u veini
zemalja svijeta. 1
Iz navedenog se vidi:
Da je pokret Muslimanske brae
najmasovniji savremeni islamski pokret koji
se zalae za uvoenje Kur' ana i Sunneta i
praktinu primjenu islamskog vjerozakona
u svim sferama ivota, da se odluno
suprotstavlja politici odvajanja vjere (ad-din)*
od drave (fa/ ad-din 'an ad-dunyii), da se
bori protiv sve jaeg nadiranja sekularizma
(al-madd al- '1lman~ i za uzdizanje Allahove
rijei na Zemlji i to sve kroz jedan globalni
pokret, daleko od bilo kakvih nesporazuma i
sukoba,
Da, kroz svoje uzviene ideje, u nadi
u ponovno uspostavljanje islamske drave,
nastoji odgojiti mlada pokoljenja koja e
reformirati vlade u svojim zemljama i raditi
na uspostavljanju reda i mira u svojim
sredinama,
Da se u vezi sa programom (a/
manhai)* i ponaanjem pojedinih njegovih
pripadnika i pokretu Muslimanske brae,
kao i drugim pokretima, mogu iznijeti
odreene zamjerke.
1
Vrlo znaajnu ulogu, kao misionarski pokret,
Muslimanska braa imaju danas i u Bosni i
Hercegovini i irem prostoru Balkana.
SA VREMEN! REFORMISTIKI POKRETI
Bibliografija:
ijasan al-Banna- mabadi' wa U$al
fi mu 'tamara! b#$a - al-Mu'assasa al
islamiyya - Dar a-ihab bi al-Qahira, at-tab'a al
iiia 1400/1980.; Qanan gam 'iyya lbwan al
muslimin al- 'amm al-mu 'addal - Matba'a
I)Jwan al-muslimin 1354. al-Higri; al- lbwan al
musliman - abdat $Uni'at at-tarib - Mabmiid
'Abdul)Jalim- Dar ad-da'wa- al-Iskandariyya- at
1ab'a al-iiia - Matabi' garida as-Safir 1979. al
miladi; ijasan al-Banna - ad-da 'iya al-imam
al-mugaddid- Anwar al-Gundi- Dar al-Qalam -
Bayrut; a-ahid Sayy1d Qutb - Yiisuf al
'Agm - Dar al-Qalam - Bayrut; al- lgwan al
musliman wa al-gama'at al-isliimiyya- dr.
Zakariyya Sulayman Buynmi - Maktaba Wahba
al-Qahira; Mu(fakirat ad-da 'wa al-isliimiyya
- !jasan al-Banna - al-Maktab al-islami - at-tab'a
ar-rabi'a- Bayriit, 1399/1979. Dar a-ihab bi al
Qahira; Magma 'a rasa 'il al-imam ijasan al
Banna; al- lbwan al-musliman - dr. Ritchad
\-Ii e hai - targama: 'Abdussalam Rigwan - Maktaba
\-IadbUli - at-tab'a al-iiia 1977. al-miladi.; al
lbwan al-musliman kubra al-baraka! al
isliimiyya al-badifa - Is)Jaq Miisa al-ljusayni;
al-lbwan al-musliman wa al-mugtama' al
mi$r1- Mu)Jammad awqi Zaki; al- ijarakat al
islamiyya fi Mi$r wa Iran - dr. Rif'at Sayyid
A)Jmad - Sina li an-nar; Taqrlr istratigi 'an
gama'a lbwan al-muslimln wa al-gama'at
al-ubra - a' addahu Markaz ad-dirasat al
istratigiyya wa as-siyasa bi garida al-Ahram
al-mi:?riyya (wa 'alayh ta'liq li ad-duktur 'Ali
Guraya); ahid al-mibriib - 'Umar at
Tilimsani; Gundulliih teqafatan wa abliiqan
Sa' id ljawg;
20. Islamski pokret na Indijskom
potkontinentu
Definicija:
Islamski pokret na Indijsko-pakis
tanskom potkontinentu (al-Gama' al
islamiyya fi ibh al-qiirra al-hindiyya al
bakistaniyya) je jedan savremeni islamski
pokret koji sav svoj trud posveuje
uvoenju i primjeni islamskog vjerozakona
(a-ari'a al-islamiyya)* na svim poljima
i,ota i odluno se bori protiv uvoenja
svih oblika sekularizma, koji u ovome
dijelu svijeta pokuavaju nametnuti SVOJU
hegemoniju.
Poglavlje 5
Nastanak i najznaajnije linosti:
* Eho el-A'la el-Mewdiidi (1321 1903.
139911979.). Roen je u gradu Aurangabad
u pokrajini Hajdarabad. Prvo obrazO\anje i
odgoj stekao je pred svojim ocem Sejjidom
Ahmedom Hasanom koji vodi direktno
porijeklo od, po pobonosti i vjerskom
ugledu, poznate porodice Kutbuddina
Mevdudija.
Svoj misionarski ivot zapoeo je
kao novinar 1918. godine. Godine 1920.,
formirao je "Novinarski front" ( Gabha
$abafiyya) u cilju propagiranja Islama
(tablig al-islam). U svojoj novinarskoj
karijeri radio je u vie redakcija, kao
novinar, direktor i urednik.
Njegova knjiga pod naslovom
"Dihad u Islamu" ( al-Gihad fi al-islam)
objavljena 1928. godine, naila je na
irok odjek meu itaocima i podstakla
na borbu protiv Engleza, idolopoklonika
(al-wataniyyin)* i neprijatelja Islama irom
oblasti.
U Hajdarabadu je 1933. godine
pokrenuo asopis pod imenom "Tuma
Kur'ana" (Targuman ai-Qur'an) sa devizom:
"Muslimani, pronesite svijetom zov Kur'ana!
Ustanite i sa njim obletite svijet!" Preko
ovoga asopisa proirio je svoje ideje irom
Indijsko-pakistanskog potkoninenta i pripremio
teren za osnivanje kasnijeg Islamskog
pokreta (al-Gama' al-islamiyya).
El-Mevdudi se 1937/1938. godine na
poziv upuen od Ikbala (1873-1938.) preselio
u Lahor gdje je u Basankotu osnovao kolu
Dar al-islam u kojoj je odgajao ljude i pisao
knjige. Meutim, svega nekoliko mjeseci
nakon el-Mevdudijeva preseljenja u Lahor,
Ikbal je umro.
Preko asopisa Targuman ai-Qur'an
el-Mevdudi se obratio muslimanskoj ulemi i
rukovodstvu i pozvao ih da prisustvuju
osnivakom kongresu koji se odrao 26.
augusta 1360/1941. godine u Lahoru. Na
kongresu je prisustvovalo 75 uglednih
muslimanskih linosti koje su predstavljale
indijske pokrajine. Na ovome kongresu
osnovan je islamski pokret za ijeg je vou
(emira) izabran el-Mevdudi.
165
Poglavlje 5 SAVREMEN! REFORMISTIKI POKRETI
U to doba Britanci su drali vlast u
svojim rukama. Mevdudijeva smjela fetva o
zabrani muslimanima slube u okupacionim
snagama, izazvala je pravu buru i estok
napad kolonijalnih snaga (al-quwa al
isti'mariyya)* na islamski pokret od samog
njegovog osnivanja.
28. augusta 1947. godine na politikoj
sceni pojavila se, u paganskoj Indiji (al-Hind
al-wataniyya)* , neovisna drava Pakistan,
geografski razdvojena na dva dijela. Usljed
toga bilo je nuno formiranje novoga
neovisnog rukovodstva pokreta za Indiju,
iskljuivo radi lake koordinacije i rukovoenja
pokretom. Pokret se u to doba punom parom
angairao na podizanju kampova za prihvat i
pruanje pomoi muslimanskim muhadirima
dok se ne snau.
Zbog svoje neustraive aktivnosti i
borbe protiv protivnika uvoenja islamskog
vjerozakona ( a-arl'a al-is/amiyya)* u
Pakistanu, el-Mevdudi je u svome ivotu
vie puta hapen i pritvaran. Jednom
prilikom je bio osuen i na smrtnu kaznu, ali
mu je ona kasnije ublaena i preinaena u
kaznu zatvorom. Meutim, sva ta silna
hapenja ni najmanje ga nisu omela ni
pokolebala. Naprotiv, ona su ga jo vie
jaala i ulijevala mu duboku vjeru u ispravnost
svojih ideja i principa Islama.
Islamski pokret pruao je i prua
veliku pomo kamirskim borcima u
njihovoj legitimnoj borbi protiv Indije,
naroito medicinsku pomo i pomo oko
smjetaja u kampovima za izbjeglice.
U novembru 1971. godine Pakistan
se podijelio na dva dijela Zapadni, dananji
Pakistan i Istoni, dananji Banglade. El
Mevdudi je sa velikim aljenjem doekao
ovu podjelu.
Poetkom novembra 1972. godine
el-Mevdudi je na lini zahtjev, usljed
pogoranog zdravstvenog stanja, smijenjen
sa poloaja voe pokreta, a za njegovog
nasljednika je izabran Mejan Tufejl
Muhammed. Poslije toga, el-Mevdudi se
posvetio istraivanju i pisanju. U tom
periodu je i zavrio svoje, ranije zapoeto
djelo, "Razumijevanje Kur'ana" ( Tafhlm
a!-Qur'an).
166
El-Mevdudiju je 28. februara 1979.
godine, zbog njegovog doprinosa Islamu,
dodijeljena nagrada kralja Fejsala. Novane
vrijednosti nagrade se odrekao u korist
osnivanja Akademije islamskih znanosti u
Lahoru.
El-Mevdudi je preselio na Ahiret ll.
zu-l-kadeta 1399., tj. 22. septembra 1979.
godine nakon izvrene hirurke operacije u
Njujorku. Njegovo tijelo je preneseno u
Lahor, gdje je uz veliku alost islamskog
svijeta i ukopan.
El-Mevdudi je iza sebe estavio
snane ideje, ljude koji e ih nositi i bogatu
biblioteku svojih pisanih djela, od kojih je
veina prevedena na vie stranih jezika i
doivjela brojna tampana izdanja.
Na kraju treba napomenuti da je el
Mevdudi - Allah mu se smilovao - zastupao
i neka miljenja oko kojih je meu aktivistima
da'we bilo puno neslaganja. Ona se, uglavnom,
odnose na pojedina novoiskrsla pitanja i nove
ideje.
* Mejan Tufejl Muhammed, roen
1914. godine. Jedan je od osnivaa pokreta.
Za vrijeme el-Mevdudija bio je generalni
sekretar pokreta, a poslije el-Mevdudijeva
odlaska 1972. godine i njegov glavni lider
(amir al-gama'a) . Godine 1977. ponovo je
izabran za ovu funkciju i na njoj ostao
sve do 1987. godine. Uhapen je i strpan
u zatvor zajedno sa el-Mevdudijem.
Uestvovao je na brojnim kongresima i
drugim vanim sastancima pokreta, kako u
Pakistanu, tako i van Pakistana. Imao je tri
univerzitetske diplome za fiziku, matematiku i
pravo.
* Kadi Husejn Ahmed, koji je jedno
vrijeme bio generalni sekretar pokreta, a
nakon Mejan Tufejlova odlaska 1987.
godine i njegov glavni lider.
* Hurid Ahmed, zamjenik lidera
pokreta i .bivi ministar u pakistanskom
ministarstvu 1978. godine i lan pakistanskog
parlamenta.
* Muhammed Eslem Sulejmi, generalni
sekretar pokreta.
SAVREMEN! REFORMISTIKI POKRETI
Ham Ahmed el-Hamidi, direktor
ustanove Dar al- 'araba i direktor el
.Mevdudijeva instituta za islamske studije
(_\fa "had al-Mawdadl al- 'alamlli ad-dirasat
al-islamiyya).
Huram-dah Murad (umro u Pakistanu
141611995.), bivi direktor Islamskog udru
enja (al-Mu'assasa al-islamiyya) u Engleskoj,
lider Islamskog pokreta u Istonom Pakistanu
prije odvajanja i zamjenik generalnog
sekretara pokreta.
* Emin Ahsen Islahi, jedan od najpoz
natijih uenjaka pokreta. Uhapen je zajedno
sa el-Mevdudijem. Pokret je napustio zbog
ulaska pokreta u politiku utrku i izbore, ali
se njegova pisana djela jo uvijek izuavaju
u pro gramima po kreta.
* Profesor 'Abdulgafiir Ahmed, bivi
lider ogranka pokreta za Karai, lan dravnog
parlamenta i ministar za industriju i metale u
pakistanskoj vladi 1978. godine.
* Mahmud A 'zam el-Faruki, bivi lan
dravnog parlamenta i ministar za infor
macije i radio-televiziju u pakistanskoj vladi
1978. godine.
* Es-Sejjid Es'ad el-Gajlani, upravitelj
pokrajine Pendab i lan dravnog parlamenta
( 'wjw al-barlaman al-markazi)* ispred
islamskog pokreta. Napisao je i izdao preko
80 djela iz raznih oblasti islamskog ivota.
* udri Rahmet Ilahi, bivi ministar
za vodoprivredu i energetske izvore u
pakistanskoj vladi 1978. godine.
* Ehu el-Lejs el-Islahi en-Nedevi, prvi
lider pokreta u Indiji. Kasnije je ovaj poloaj
bio napustio, ali je na njega ponovo izabran
i naen. Tu funkciju i danas obavlja.
* ejh Muhammed Jusuf, lider pokreta
nakon prvobitne el-Lejsove ostavke.
* Sejjid Hamid Husejn, istaknuti
misionar i jedan od najdarovitijih govornika
pokreta. Umro je nakon obavljenog hadda
1405/1985. godine.
* Efdal Husejn, sadanji generalni
sekretar pokreta. Veliki je strunjak u
oblasti odgoja i obrazovanja. Na tom polju
je napisao blizu 30 poznatih djela.
Poglavlje 5
* Sejjid Ahmed 'ArOd el-Kadiri,
sadanji pomonik lidera pokreta i glavni
urednik asopisa "Zandankl (al-Ha__vaf) .
Ovaj asopis je glasilo islamskog pokreta u
Indiji.
* Ebu el-Kelam Muhammed Ebo.
JUsuf, prvi stvarni lider pokreta u
Bangladeu nakon njegovog otcjepljenja od
Pakistana 1972. godine.
* 'Abbas 'Ali-ban, dananji lider
pokreta.
* Gulam A 'zam, kome je jedno
vrijeme u njegovoj roenoj zemlji bilo
oduzeto pravo na dravljanstvo. Naime, na
njega su vlasti vrile svakojake pritiske,
progonite ga i hapsile, sve u cilju slabljenja
pokreta. Prije odvajanja Istonog Pakistana
od Zapadnog, bio je lider Islamskog pokreta
u Istonom Pakistanu. Poslije izlaska iz
zatvora, ponovo je izabran za lidera pokreta
u Bangladeu.
Ideje i ubjeenja:
* Ideje i uenje Islamskog pokreta su
iste one ideje i uenje koje zastupaju
sljedbenici sunneta i dema'ata ( 'aqlda ahi
as-sunna wa al-gama'a). U svojim najkraim
crtama one ne izlaze iz okvira pozivanja na
isti islamski monoteizam ( at-tawbld),
striktno pridravanje Allahove Knjige i
Sunneta Njegova Poslanika i praktine
primjene islamskog vjerozakona ( tatblq
a-arl'a al-islamiyya)* u svakodnevnom
ivotu ovjeka.
El-Mevdudi je stalno naglaavao da
"Islam nije isto filozofski nain pogleda na
ivot, nego univerzalni sistem ivota", te
"da pred sobom nemamo nikakav njemu ni
slian, model ivota i da nikada neemo
uspjeti uiniti nikakvu uslugu za dobrobit
Islama ako se budemo oslanjali samo na
govore i prazne rijei".
* Ciljevi Islamskog pokreta:
Islamski pokret, u najkraim crtama, ima
sljedee ciljeve:
Islam kao univerzalni sistem za
cijelo ovjeanstvo,
a naroito za islamski
svijet.
167
Poglavlje 5 SAVREMEN! REFORMISTIKI POKRETI
Upuivanje poziva svima koji se
deklaraju kao muslimani da iskreno vjeruju
u Allaha, da preodgoje svoje due i da
ih oiste od svih vrsta nedosljednosti i
licemjerstva.
Upuivanje poziva svim stanovnicima
na Zemlji da se oslobode postojee vlasti
nasilnika ( at-tawaglt)* koju provode dikta
tori, razvratnici i da iz njihovih mku istrgnu
emanet znanja i ideja i povjere ga u mke
vjernika muslimana.
* Svoju borbu el-Mevdudi je usred
sredio na etiri sljedea polja:
Borbu protiv ideje o pripadnosti
zajednikoj naciji u cijeloj Indiji. Takvu
ideju pokrenula je Kongresna partija (.lfizb
al-mu 'tamar) koja se svim silama zalagala
za srastanje Hindusa i muslimana u jednu
zajedniku naciju. Svoje protivljenje takvoj
ideji ei-Mevdudi je otvoreno iznio i razloge
za takav svoj stav objasnio u svojoj knjizi
"Muslimani, dananj i sukob i pitanje nacije"
(al-Musliman wa a~-~1ra' al-ball wa mas'ala
al-qawmiyya),
Borbu protiv prevlasti i hegemonije
zapadne civilizacije,
Borbu protiv rukovodstva koje
zagovara ideje koje se protive islamskim
pogledima na ivot i
Borbi protiv ideja koje nose peat
vjerske zaostalosti i konzervatizma.
* Za stabilnost pokreta el-Mevdudi j~
naglaavao sljedea tri faktora:
Da nije dovoljno da njegovi saradnici
budu jaki samo u svome ubjeenju , nego
da svaki od njih mora biti povjerljiv i
besprijekorno istog viz..danja,
Da sistem 'Hi~mora biti vrst i da
se ne moe tr ' nikakva aljkavost i
nemar,
Da da '1-va u sv oj im redovima istovre
meno mora imati dvije vrste misionara:
l. sljedbenike tradicionalne islamske
kulture i
2. sljedbemke moderne islamske
kulture.
168
* U svome govoru odranom 19.
februara 1948. godine, na Pravnom fakultetu
u Lahoru, el-Mevdudi je u etiri glavne
take, definirao ciljeve mlade pakistanske
drave:
Apsolutna vlast u Pakistanu pripada
samo Allahu i pakistanska vlada irna zadatak
da samo provodi Allahovu volju,
Islamski vjerozakon (a-ari'a al
islamiyya)* je osnovni zakon drave,
Ukidanje svih zakona koji su u
suprotnosti sa islamskim vjerozakonom i
nedonoenje ubudue zakona koji bi se
kosili sa islamskim vjerozakonom.
Pakistanska vlada je duna provoditi
vlast u duhu islamskog vjerozakona.
* Ovaj prijedlog ciljeva iznesenih u
etiri spomenute take naiao je na veliki
odjek i odobravanje tako da mu je iz raznih
krajeva sa odobravanjem i podrkom po elo
pristizati na hiljade pisama podrke.
Meutim, nj ima se u poetku usprotivila
vlast i uhapsila el-Mevdudija, zajedno sa
njegovim saradnicima i istomiljenicima, ali
je ubrzo promijenila miljenje i pristala na
iznesene zahtjeve tako da je O snivaka
skuptina ve u martu 1949. godine izdala
svoju poznatu odluku o prihvaanju
navedenih ciljeva. Ova odluka o uvaavanju
islamskog vjerozakona jo je uvijek na snazi
u dravi Pakistan.
* U ostvarenju svojih ciljeva pokret se
slui sljedeim sredstvima:
Ispravljanjem shvaanja svojih sljed
benika, usaivanjem, njegovanjem i razvija
njem islamskih ideja, pojanjavanjem
Pravoga puta i kritikom Zapada koji je uspio
da sa svojim idejama zavede veinu svijeta,
Posve ivanjem posebne panje esti
tim pojedincima i njihovim odgajanjem u
duhu pravog islamskog uenja,
Zalaganjem u uvoenju reda i mira u
svim slojevima islamskog drutva, rjea
vanjem njegovih problema na naunim
vsnovama i u duhu islamskog uenjq o
humanosti, bratstvu, pravdi i jednakosti,
SAVREMENI REFORMISTIKI POKRETI
Pomaganjem u popravljanju vlasti,
putem izrade i uvoenja programa za
borbu protiv negativnih pojava u drutvu,
irenja zdrave islamske svijesti i odgajanja
estitih generacija mladih narataja koji
e u budunosti preuzimati odgovorna
mjesta u vlasti i nastaviti dalje reforme na
temelju uenja Allahove Knjige i Sunneta
Njegova Poslanika, sallallahu alejhi ve
sell em.
* Pokret je dugo vremena radio na
formiranju organiziranog islamskoga pokreta
medu studentima, poznatog pod nazivom
Islami gam 'iyya at-talaba. U svojim
aktivnostima i rukovoenju ovaj studenski
pokret je neovisan.
Pokret je stao na stranu afganis
tanskih izbjeglica i mudahida, na taj nain
to im je pruio ogromnu pomo u
podizanju izbjeglikih kampova, lijeenju u
bolnicama itd. I danas, nakon zavretka rata,
ovaj pokret u Pakistanu veliki dio svojih
aktivnosti posvecuJe izbjeglicama IZ
Afganistana.
* Pokret je punih devet godina (1974.
- 1956.) vodio estoku borbu sa socija
listima, Hindusima i ateistima, sve dok
1956. godine nije uspio dobiti ustav koji se
smatra jednim od tekovina proislamskog
opredjeljenja. Ova borba jo nije zavrena,
jer se u raznim oblicima nastavlja voditi
sve do danas.
* U ustavu pokreta u Pakistanu, izmedu
ostalog, doslovno stoji:
Da e (pokret) Allahovu Knjigu i
Sunnet Njegova Poslanika uzimati kao izvor
na koji e se oslanjati u svim sferama ivota.
Da se (pokret) u ostvarenja svojih
ciljeva nee uputati u ilegalni rad, kao to
to ine ilegalni pokreti u svijetu, nego e sve
to radi raditi javno i otvoreno.
Da e se (pokret) u svome
reformatorskom radu i ostvarivanju
zacrtanih ciljeva koristiti ustavom i
zakonom dozvoljenim sredstvima te da e
pokuati pridobiti podrku javnog
mnijenja za promjene koje je stavio sebi u
zadatak.
Poglavlje 5
* Pokretom rukovodi lider (amir) i
savjetodavno vijee (Mag/is tlrii). Pokret
odrava bliske veze sa drugim islamskim
ustanovama koje rade na polju propagiranja
Islama.
Akaidski i idejni korijeni:
* Ideje svoga pokreta Ebn. el-A'la el
Mevdudi u prvom redu zasniva na uenju
Allahove Knjige i Sunnetu Njegova Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem.
* Na njegov pokret snaan utjecaj
ostavile su i ideje Muhammeda b.
'Abdulvehhiiba, budui da se ovaj snano
zalagao za preiavanje vjere od svih vrsta
natruha viebotva, uporno insistirao na
povratku na dva ista izvora (tj. Kur'an i
Sunnet), na pozivanju na vrst dokaz i na
izbacivanju svih vrsta inovacija iz vjere.
* El-Mevdudi je bio pod snanim
utjecajem velikog islamskog filozofa i
pjesnika Muhammeda Ikbala koji je sa
oduevljenjem pjevao o ideji odvajanja
islamskog Pakistana od paganske Indije
(al-Hind al-wataniyya)*. Iako se sa njim
direktno susreo samo tri puta, el-Mevdudi je
sa divljenjem prihvatio Ikbalovu ideju.
* Izmedu ovoga pokreta i pokreta
Muslimanske brae uvijek su postojali
bliska saradnja i meusobni utjecaji, tako da
se literatura jednog pokreta rado ita i
izuava u programima ovoga drugog. Kao
potvrdu za ovo, dovoljno je navesti inje
nicu da je i sam Hasan el-Bennii u el
Mevdudijevoj knjizi "Borba u Islamu" (al
Gihiid fl al-islam) naao potpuno identine
ideje u vezi sa borbom na Boijem putu i da
nije mogao, a da prema njoj ne izrazi svoje
divljenje.
Rairenost i centri utjecaja:
* Islamski pokret (al-Gamil'a al
isliimiyya) najraireniji je na Indijsko
pakistanskom potkontinentu.
* Centar Islamskog pokreta u Pakistanu
nalazi se u gradu Lahoru.
* Iako pokret ima svoja brojna
rukovodstva u Bangladeu, Indiji, ri Lanki,
Kamiru i nekim drugim zemljama, sva su
169
Poglavlje 5 SAVREMEN! REFORMISTIKI POKRETI
ona proeta istim idejama i ciljevima, i u
sutini se ne razlikuju jedno od drugog.
Prema tome, radi se o istom pokretu, samo
to su njegovi ogranci u organizaciono
administrativnom smislu odvojeni jedan od
drugog.
* Pokret ima svoje ogranke i ivu
aktivnost i u zapadnim zemljama, meu
iseljenicima sa Indijskog potkoninenta.
Njegovi pripadnici dali su veliki doprinos na
propagiranju Islama u Pakistanu i odgoju
muslimanskih pokoljenja gdje god su doli.
* Pojedini kritiari imaju izvjesne
zamjerke na raun el-Mevdudija i na rad
pokreta poslije njegova odlaska. Meutim,
ini se da se te kritike, ponekad, upuuju i u
cilju dokazivanja linog autoriteta.
Iz navedenog se vidi:
Da je Islamski pokret na Indijsko
pakistanskom potkontinentu (al-Gama' al
isliimiyya ff ibh al-qiirra al-hindiyya al
biikistiiniyya) jedan od onih islamskih
pokreta koji se bori za uvoenje i primjenu
islamskog vjerozakona ( a-ari'a al
isliimiyya)* i koji se odluno suprotstavlja
svim oblicima sekularizma,
Da ga je na temeljima sunnijskog
vjerovanja, osnovao ejh Ehu al-A'la el
Mevdudi- Allah mu se smilovao,
Da se pridrava uenja Allahove
Knjige i Sunneta Njegova Poslanika i da
irna za cilj Islam uiniti univerzalnim
sistemom za cijelo ovjeanstvo, a posebno
za muslimane,
Da smatra nunim da muslimani
preotmu vlast iz ruku nasilnika ( a{-fawiiglf)*
i da se moraju osloboditi uskogrudnih
nacionalistikih pogleda na svijet, odbaciti
hegemoniju zapadne civilizacije, pokopati
sve ideje koje se suprotstavljaju islamskoj
misli i stvoriti takvu klimu u kojoj e svjee
islamske ideje iskorijeniti konzervativizam i
vjersku umalost,
Da se el-Mevdudi cio svoj ivot
borio u dokazivanju da vlast na Zemlji
pripada samo Allahu i da su dravne vlasti
dune samo provoditi ono sa im je Allah
zadovoljan,
170
Da je smatrao nunim uvoenje i
primjenu islamskog vjerozakona ( tatblq a
arl'a al-isliimiyya), da se svi neislamski
zakoni moraju ukinuti i da pakistanska vlada
svoju vlast provodi u granicama islamskog
vjerozakona,
Da je el-Mevdudi zbog svojih izjava
hapen i da su vlasti, kasnije, prihvatile
spomenute principe i
Da pokret smatra nunim rad na
drutvenom preporodu, irenju islamske
svijesti i informiranju organiziranog islamskog
pokreta meu studentima na putu uzdizanja
Allahova vjerozakona.
Bibliografija:
Aba al-A 'Iii ai-Mawdlidl, fikrohli wa
da 'watuhli - As'ad Gilani - targama: dr. Samir
'Abdulbamid Ibrahim - ari ka ai-Fay~al bi Lahflr, at
tab'a al-ula bi al-'arabiyya 1398/1978; al-Jmiim
Abli al-A 'iii al-Mawdlidi; !Jayiituhli,
da 'watuhli wa gihiiduha - lj:aln Abroad al
lj:amidi - al-Maktaba al-'ilmiyya - Lahflr - Pakistan
1980.; ai-Mawsli 'a ai-!Jarakiyya (Mugalladan) -
Fatbi Yakin - Dar al-Bair - 'Amman - al-Urdun,
1403/1982.; Dusttir al-gamii'a al-islamiyya bi
Pakistan- Naqalahfl ila a1-'arabiyya Ij:aln Abroad
al-lj:amidi - Dar al-'uriiba - al-Man~iira - Lahiir
Pakistan 1982.; ai-Magahib wa al-afklir al
mu 'ii$ira fi at-fa$awwur al-isliiml
Mubammad al-lj:asan; Kutub wa mu 'allatat
Abli al-A 'iii al-Mawdadl wa hiya katlra wa
ma 'rUfa; al-gama 'a al-isliimiyya fi sutor,
Da 'wa ayb al-islam Mubammad b.
'Abdulwahhiib fi ibh al-qiirra al-Hindiyya -
Abii al-Mukarram b. 'Abdulgalil, tab' Maktaba Dar
as-Salam bi ar-Riyag wa Lahor; Afar da 'wa ay!J
al-islam Ibn Taymiyya fi al-barakiit al
isliimiyya al- mu 'ii$ira - $alal}.uddin Maqbiil,
tab' Magma' al-bubut al-'ilmiyya al-islamiyya- Nyii
Dalhi, 1412/ 1992.;
SAVREMEN! REFORMISTIKI POKRETI
21. Pokret islamske orijentacije u Tunisu
- "Partija preporoda"
Definicija:
Pokret islamske orijentacije (!Jaraka al
ittigah al-islami)* u Tunisu je islamski
pokret nastao na programu (manhaff)* ideje
~uslimanske brae u islamskom svijetu.
Pojavio se kao masovna reakcija naroda
na sve jai talas sekularizma koji je
omalovaavao Islam, njegove vrijednosti
i propise, i kao direktna posljedica
pogoravanja ekonomskih prilika i irenja
politike samovolje i ugnjetavanja. Pokrenuli
su ga: Raid el-Ganui, 'Abdulfettiih Mflrfi i
Uhmejde en-Nejfer koji su oko sebe okupili
nekoliko mladih ljudi i zajedno formirali
prvo jezgro za irenje islamskih ideja.
Damije, kole i univerziteti bili su glavna
okosnica iz koje su se prilijevali simpatizeri
o\oga islamskog pokreta, koji je iz dana u
dan jaao svoju borbu protiv simbola
za\isnosti i evropeizacije. Pokret je nastavio
sa svojim aktivnostima sve dok od strane
dananje tuniske vlasti nije izdat dekret o
njegovom rasputanju i pokrenuta iroka
kampanja hapenja njegovih voa i lanova,
preteno iz reda omladine. Meutim, pokret
je - smatrajui da je neovisan u svojim
odlukama - uprkos progonjenju, nastavio sa
5\ojim aktivnostima kako u Tunisu tako i u
inostranstvu.
~astanak i najznaajnije linosti:
Pokret islamske orijentacije (!Jaraka al
iaigah al-Islami) osnovan je u Tunisu 1969.
godine, nakon niza dogaaja koji su
namjerno izazvani u cilju potpunog brisanja
islamskog identiteta Tunisa. Meu najista
knutije linosti ovoga pokreta spadaju:
Dr. Raid el-Ganui, osniva pokreta
islamske orijentacije. Roen je u gradiu
Hama u pokrajini Gabes na jugoistoku
TWlisa 1939. godine. kolovao se u
Damasku.
Postdiplomski studij iz filozofije i
pedagogije zavrio je u Francuskoj. Krajem
sedamdesetih godina, vie puta je hapen. U
Saifi je 1981 . godine osuen na deset godina
Poglavlje 5
zatvora, a potom osloboen daljeg
izdravanja kazne 1984. godine. Meutim,
ponovo je uhapen 9. marta 1987. godine, te
je nakon oslobadanja napustio zemlju.
Danas ivi u inostranstvu.
* ej h 'Abdulfettiih Mtlril., generalni
sekretar pokreta islamske orijentacije.
Roen je 1948. godine u gradu Tunisu.
Zavrio je pravni fakultet i dobio diplomu
pravnika 1970. godine. Radio je kao sudija
sve do 1977. godine, nakon ega se poeo
baviti advokaturom.
Sa Raidom el-Ganuijem se prvi put
susreo 1969. godine kada su se jedan
drugom zakleli da e raditi na propagiranju
Islama. Obojica su oduevljeni idejama
Sejjida Kutba - Allah mu se smilovao.
Tokom progonjenja pokreta (al-baraka)*
u vrijeme Burgibina nasljednika, Ibn 'Alija,
1412/1992. godine, napustio je ovaj pokret i
osnovao nov1.
Dogaaji i razvoj pokreta:
* Odmah poslije svoje izjave 1945.
godine - dakle pune dvije godine prije
stjecanja nezavisnosti - da namjerava
uspostaviti sekularistiku vlast u zemlji,
Burgiba i njegova partija sistematski su
poeli istiti zemlju od Islama i svega to je
islamsko... Tako je ve 1957. godine
proglaen zakon o personalnom statusu
(al-a!Jwal a-a.f:zyiyya) ime je iz porodi nog
ivota potpuno izbaen islamski vjerozakon
(a-arra al-islamiyya)*. Zatim su 1958.
godine ukinute javne zadubine (vakufi), a
godinu dana kasnije, 1959. zabranjena
vjeronauka u kolama. Tokom 1960.
godine, Burgiba je pokrenuo rat protiv
posta, a 1962. godine ukinuo islamski
(hidretski) kalendar. Godine 1965. otvoren
je prvi striptiz klub, a 1968. zabranjena
islamska nonja za ene. Godine 1969.,
pokrenuta je iroka kampanja zatvaranja
damija, a 1974., Burgiba je u svojim
govorima poeo napadati islamske
vrijednosti i vrijeati najvie svetinje kao
to su Kur'an asni, Poslanikov, sallallahu
alejhi ve sellem, sunnet, erijatski propisi i
islamski obiaji.
171
 Poglavlje 5 SAVREMEN! REFORMISTIKI POKRETI
Ovi i slini dogaaji natjerali su
pojedine estite ljude poput: Raida el
Ganuija, 'Abdulfettaha Murua koji su
ljubomorno uvali i njegovali islamske
vrijednosti, da dignu svoj glas protiv ovako
svirepih napada na Islam i da poduzmu
korake na formiranju pokreta islamske
orijentacije 1969. godine.
Ovome pokretu nije izostala ni
Allahova pomo i blagoslov, pa su mu se
poeli prikljuivati omladinci i omladinke,
naroito studenti. U njihovim redovima,
ubrzo su se poeli sve vie primjeivati
prepoznatljivi znaci Islama: putanje brade
kod mukaraca, sve masovnije opredjeljenje
ena za islamsku nonju i sl.
Ciljevi Pokreta islamske orijentacije u
Tunisu su:
* Preporod islamske linosti u Tunisu i
povratak njenoga izvornoga islamskog
identiteta, koji bi trebao posluiti kao
kamen temeljac za izgradnju islamske
kulture u Africi i glavni faktor zaustavljanja
sve jaeg talasa zavisnosti, evropeizacije i
lutanja.
* Obnova ( tagdid)* islamske misli u
duhu osnovnih uenja Islama i potreba
ivota u novonastalim okolnostima, prei
avanje od naslaga zaostalosti tokom
stoljetne dekadencije i oslobaanje od
tragova zapadnih, nemuslimanskih utjecaja.
* Vraanje irokim masama legitimnog
prava na samoopredjeljenje i odluivanje o
svojoj sudbini, bez ikakva tutorstva iznutra
ili hegemonije izvana.
* Rekonstrukcija ekonomskih uvjeta
ivota na temelju humanosti i pravedne
raspodjele dravnih dobara, u svjetlu
islamskog naela "Svakome prema njegovoj
rriuci i svakome prema njegovoj potrebi.", tj.
"svaki pojedinac, u granicama opeg
. interes~ :'zajednice, ima pravo uivati u
plodovima svoga truda i, u svakom sluaju,
dobiti najnunije potrebe za ivot", kako bi
iroke narodne mase mogle povratiti svoje
legalno pravo na astan ivot, daleko od
svake vrste iskoriavanja i lutanja u
zatvorenom krugu ekonomskih sila svijeta.
172
* Davanje doprinosa u politikom i
kulturnom preporodu Islama na lokalnom,
magrebskom, arapskom i svjetskom planu,
kako bi se nai narodi i cijelo ovjeanstvo
zajedno, oslobodili osjeaja izgubljenosti,
socijalne nepravde i svjetskog hegemonizma.
U ostvarenju ovih ciljeva pokret se slui
sljedeim sredstvima:
* Vraanjem ivosti u damiju, kao
centar u kome se robuje Allahu i mobiliziraju
iroke narodne mase, po uzoru na damiju iz
Vjerovjesnikova vremena i na ulogu kakvu
je kasnije u ouvanju islamskog identiteta
odigrala velika damija Zejtuna. Sve ovo
bi pomoglo jaanju ugleda zemlje, kao
svojevrsnog islamskog centra iz kojeg bi
sijalo svjetlo islamske kulture i civilizacije.
* Pospjeivanjem kulturnih, misaonih i
kreativnih akcija, recimo: organiziranja
raznih simpozija, podsticanja spisateljsko
izdavake djelatnosti, kristaliziranja islamskih
ideja i vrijednosti na knjievnom i kulturnom
polju, stimuliranja znanstvenih istraivanja,
pomaganja studenata i propagiranja islamske
nonje za djevojke.
Koliko su ova pitanja znaajna,
najbolje potvruje injenica da im je francuski
list "Le mond" 1974. godine, posvetio cijelu
stranicu i Burgibu upozorio na sve veu
opasnost koja prijeti od islamskog buenja i
koja bi mogla zaustaviti progres i dalji razvoj
tokova kulture icivilizacije u Tunisu.
Iste te godine novine vladajue
partije u Tunisu pokrenule su nevienju
kampanju protiv islamista. U poetku su ih
prvo ismijavale, a potom prele na otvorene
prijetnje. Te prijetnje su se poele ispunjavati
im je Raid el-Ganui objelodanio formiranje
prvog javnog politikog biroa pokreta islamske
orijentacije i podnio molbu za njegovu legalnu
registraciju. im je pokret formiran i stupio
na politiku pozornicu, protiv njega je
pokrenut rat.
* Tako su 1981. godine za lanove
islamskog pokreta otvorena vrata tuniskih
zatvora. U toj kampanji osueno je na
zatvorske kazne preko 200 aktivista pokreta
pod lanim optubama.
SAVREMEN! REFORMISTIKI POKRETI
* Godine 1984. osueni aktivisti pokreta
islamske orijentacije su puteni iz zatvora,
ali im je prethodno oduzeto pravo na slubu,
zabranjeno izdavanje novina i dranje
predavanja po damijama.
*Godine 1986. Burgiba je izjavio da
e narednih deset godina svoga ivota
posvetiti borbi protiv islamskih stremljenja.
* Godine 1407/1987. aktivisti pokreta
islamske orijentacije su pohapeni i ponovo
strpani u zatvor.
Iste te godine sa vlasti je otiao i
Burgiba koji je poslije toga bio politiki
mrtav ovjek.
* Poslije Burgibe na kormilo vlasti
doao je Ibn 'Ali i muslimani su se ponadali
da im dolaze bolji dani. Meutim, i on je, u
borbi protiv Pokreta islamske orijentacije,
ubrzo krenuo Burgibinim stopama, tako da
danas 1417. h. godine aktivisti ovog pokreta
ili truhnu po tuniskim zatvorima ili se
proganJaJU.
Principi i ideje pokreta:
* U osnivakom manifestu pokreta
islamske orijentacije stoji da e pokret raditi
na ostvarenju sljedeih ciljeva:
Objektivnom i odgovornom infmmi
ranju o kretanjima u drutvu, umjesto
dotadanjeg lanog i licemjernog informiranja,
Podupiranju arapskog jezika na
polju obrazovanja i administracije, uz
istoHemeno poklanjanje panje i stranim
_)eZJcuna,
Odbacivanju nasilja, kao sredstva za
iznuiYanje promjena, i koncentriranju na
mirna sredstva u rjeavanju sporova u svim
pitanjima ideolokog, kulturnog i politikog
djelm;anja,
Odbacivanju principa samovolje
jednopartijske vlasti ( Unipartisme) koja
nipodatava volju gradana, razara snagu
naroda i tjera zemlju u nasilje i nered uz
Jslo\TeiDenO zalaganje za davanje prava
i:rok:im narodnim masama slobode izraa
'\"31lja.. okupljanja, udruivanja s ostalim
pattiotskim snagama te drugih legitimnih
Jli'2Y3...
Poglavlje 5
Kristaliziranju islamskog poimanja
socijalnih problema u savremenim formama
i analiziranju ekonomskih prilika u Tunisu
kako bi se mogli odrediti oblici i uzroci
nepravde i iznai odgovarajua rjeenja,
Svrstavanju na stranu obespravljenih
radnika, seljaka i drugih obespravljenih
slojeva drutva u njihovoj borbi protiv
silnika i rasipnika,
Podupiranju sindikalnih udruenja u
njihovoj borbi za samostalnost i nacionalno
osloboenje na svim poljima drutvenog,
politikog i kulturnog djelovanja,
Prihvaanju sveobuhvatnog poimanja
Islama i privrenosti politikom radu daleko
od svake vrste laicizma i oportunizma,
Oslobaanju muslimana od kompleksa
manje vrijednosti u poreenju sa pripadnicima
zapadne kulture i civilizacije,
Kristaliziranju i oblikovanju sistema
islamske vlasti u savremenom dobu i to na
takav nain koji bi omoguio stavljanje
nacionalnih problema u jedan objektivni
ideoloko-historijski okvir, na magrebsko
arapsko-islamskoj razini.
Uspostavljanju i jaanju bratskih
veza i saradnje sa svim muslimanima kako u
samom Tunisu tako i na nivou arapskog
magreba i cijeloga islamskog svijeta i
Potpori i pomaganju oslobodilakih
pokreta u cijelome svijetu.
Akaidski i idejni korijeni:
Pokret (.ffaraka)* islamske orijentacije
u Tunisu nastao je na programu (manhai)* i
idejama pokreta Muslimanske brae u
Egiptu i arapskom svijetu.
Pokret je, takoder, nastao i razvijao
se pod snanim utjecajem, kroz historiju
Islama, dobro poznate racionalistike kole
mu'tezilija i apologetiara (al-mu'tazila
ahi al-ka/am).
Rairenost i centri utjecaja:
* Ideje pokreta (al-Baraka)* due
vrijeme su se irile Tunisom. Godine 1985.
pokret je objavio formiranje svoga treeg
izvrnog biroa pod rukovodstvom profesora
173
Poglavlje 5 SAVREMEN! REFORMISTIKI POKRETI
Raida el-Ganuija. Generalni sekretar biroa
bio je profesor 'Abdulfettah Muru, a
lanovi: Hamadi el-Dibali, el-Habib el
Levr i el-Habib es-Suvejsi. Pokret je
zvanino priznat kada ih je premijer
Muhammed el-Gazali primio u audijenciju u
vladinoj palai. Tim inom i sve ostale
strane su bile prisiljene priznati stvarno
politiko prisustvo pokreta islamske
orijentacije i sa njim saraivati. Putem
novina ar-Ray objavljivani su radovi
pojedinih ideologa pokreta kao to su: dr
'Abdulmedid en-Neddar i Muhsin el
Mejli. Kada je na vlast doao Ibn 'Ali,
odmah na poetku, iz zatvora je oslobodio
najutjecajnije lanove pokreta, ije je
rukovodstvo, u skladu sa zakonom o radu
politikih partija, 8. februara 1989. godine
bilo prisiljeno da podnese molbu za
registraciju pokreta i dobijanje dozvole za
nastavak njegovih aktivnosti pod novim
imenom Partija preporoda (f:lizb an-Nahga).
Meutim, vlast je ubrzo promijenila svoje
miljenje, okrenula se protiv pokreta i
poela iroku kampanju hapenja njegovih
lanova i simpatizera. Tokom te kampanje
mnogi su mladi ljudi strpani u zatvor, dok su
drugi najutjecajniji lanovi pokreta, nakon
zabrane njegovog rada, bili prisiljeni da
pobjegnu izvan zemlje kako bi sauvali ivu
glavu i svoju vjeru.
Iz navedenog se vidi:
Da je Pokret islamske orijentacije u
Tunisu jedan od onih islamskih pokreta koji
je u svome programu ugradio mnoge ideje
pokreta Muslimanske brae u Egiptu,
Da se pokret bori protiv sve jaeg
vala sekularizma, za preporod islamske
linosti, obnovu (tagdid)* islamske misli,
zasnovane na vrstim i nepromjenjivim
temeljima Islama, rekonstrukciju ekonomskih
prilika za ivot na humanim osnovama,
politiki i kulturni preporod Islama - kako u
zemlji, tako i u inostranstvu - odbacivanje
svih vrsta nasilja, kao sredstva za promjene,
vraanje savjetodavne uloge islamskoj vlasti
i stajanje na stranu obespravljenih radnika i
seljaka.
174
Bibliografija:
Ma 'Jam/it 'an baraka al-ittigiih al
islami bi Tunis - Nara mawsii'a bi al-luga al
'arabiyya 'an al- )]araka; Ta$!Jiit ea muqiibaliit
kuli min a-ayb Raid al-Ganalwa a-ayb
'Abdulfattiib Mara - fi k:ull min: Magalla al-
Mugtama' al-Kuwaytiyya fi 15. ll. 1985/4. 10. 1981.;
Magalla al-I~la1] al-'adad 113 wa 114 fi l. 6. 1981.;
Magalla al-Guraba', ramagan 1407/ ayar 1987.;
Magalla al-Balag, fi 12. 9. 1984. wa 23. 8. 1981.; al
Bay/in at-ta'slslli al- baraka; - fi 6. 6. 1981.;
f:laraka al-ittigiih al-isliiml fi Tanis - Raid al
Ganiii- Nar Dar al-qalam- al-Kuwayt, 1409/1989.;
22. Nacionalna partija spasa
(Islamski refah)
Definicija:
Partija spasa (f:lizb as-Salama) je turska
islamska partija (bizb)* koja radi na
izgradnji i reorganizaciJI ivota na
temeljima uenja osnovnih principa Islama.
U ostvarenju svojih ideja i njihovom
provoenju u realni ivot na Zemlji, Partija
je odabrala put politike borbe. Na tom
svome putu, ona je sve svoje potencijale
podredila borbi protiv sekularistikih
strujanja koja su, poslije ukidanja Osmanskog
hilafeta (al-biliifa al- 'utmaniyya)* potpuno
preplavila Tursku. Partija je nedavno
promijenila svoje ime u Partiju islamskog
blagostanja (f:lizb ar-Ratah al-islami).
Nastanak i najznaajnije linosti:
* Osniva Partije je Nedmuddin
Erbakan. Roen je 1926. godine u gradu
Sinopu na Crnom moru. Potjee iz stare
patrijarhalne porodice. Diplomirao je na
Tehnikom fakultetu u Istanbulu 1948.
godine, nakon ega je dalje kolovanje
nastavio u Njemakoj gdje je 1953. godine na
Univerzitetu u Ahenu stekao zvanje doktora
znanosti iz oblasti mainstva i termodinamike.
Za sve vrijeme kolovanja bio je
najbolji student u svojoj generaciji.
U njegovu dosjeu na tehnikor:n
fakultetu u Njemakoj stoji napomena da
je: "Za vrijeme studija najvie vremena
provodio u dvije stvari: molitvi (a$-$alif) i
radu na projektima."
SAVREMENI REFORMISTIKl POKRETI
U svojoj zemlji obavljao je vie
,isokih univerzitetskih poloaja. Napisao je
i objavio brojne naune radove iz oblasti
mainstva.
Prvi politiki zaokret napravio je
1968. godine kada je postao lan Upravnog
odbora Saveza trgovakih i industrijskih
komora u Turskoj.
Na parlamentarnim izborima u
Turskoj odranim 1969. godine Erbakan
je, zahvaljujui podrci 10.000 mladih
svrenika srednjih vjerskih kola, kao
nezavisni kandidat za grad Konju, osvojio
veinu glasova.
Kasnije je Nedmuddin odrao vie /Jaraka) i Partijom pravde (Qizb al- 'ada/a)
konsultativnih sastanaka sa najpoznatijim
islamskim linostima, nakon ega je sa
jednom grupom prijatelja 26. januara 1971.
godine, formirao nacionalnu partiju
"Nizam" (1:fizb an-Nkam af-watani) iji je
simbol bio ispruena ruka prema gore sa
kaiprstom okrenutim naprijed.
U mjesecu februaru 1971. godine
priivene su mu neke namjetene optube
zbog kojih je izveden pred sud, koji je izdao
presudu o ukidanju njegove partije, svega 16
mjeseci nakon njenog osnivanja, konfiskaciji
njene imovine, zabrani njenim liderima da
se bave politikim radom u bilo kojoj
politikoj stranci, zabrani osnivanja nove
partije i zabrani kandidiranja, ak i kao
nezavisnih kandidata.
Poetkom 1971. godine, u Turskoj je
dolo do snanog vala nereda i previranja,
pa su tadanje turske vlasti uvidjele da bi
povratak islamista na scenu, moda, mogao
uspostaviti ravnoteu.
Budui da zbog zabrane bavljenja
politikom, Erbakan nije mogao podnijeti
zahtjev za registraciju nove partije, umjesto
njega uinili su to:
l . 'Abdul kerim Du gur, direktor jedne
azotne kompanije koji e kasnije postati
ministar za tehnologiju i
2. Turhan Akjul, poznati ekonomista.
Tako je na osnovu vladine dozvole
od 11. oktobra J 972., osnovana Partija spasa
(l;fizb as-Salama).
Poglavlje 5
Poslije izbora odranih 14. oktobra
1973. godine, Partija spasa (lfizb as
Sa/iima)* je sa Narodnom partijom (1:fizb a
a 'b) formirala koaliciju za raspodjelu
ministarstava. U toj vladi Erbakan je dobio
mjesto zamjenika premijera, a njegova
partija sedam ministarstava i to: ministarstvo
za unutranje poslove, pravosue, trgovinu,
carine, poljoprivredu, snabdijevanje
industriju.
Medutim, tadanja vlada je pala
nakon samo devet i pol mjeseci rada.
Kasnije je Partija spasa ula u
koaliciju sa Partijom pokreta (Qizb al
radi formiranja nove vlade l. augusta 1977.
godine.
Dana 5. decembra 1978. godine,
turski javni tuitelj je zatraio da Erbakan
napusti svoju partiju, pod izgovorom da
zloupotrebljava vjeru u politike svrhe,
to se kosi sa principima Ataturkovog
sekularizma.
Dana 12. septembra 1980. godine,
general Kenan Evren je izvrio vojni udar,
nakon koga je vojska preuzela vlast u
zemlji.
Nedmuddin Erbakan je zajedno sa
jo 33 partijska lidera i ugledne linosti bio
uhapen. Suenje pred vojnim sudom
zakazano imje 24. aprila 1981. godine.
Poetkom 1985. godine Erbakan je
puten iz zatvora i stavljen u kuni pritvor
koji je trajao sve do pred kraj te godine.
Poetkom 1986. godine, otputovao je u
Mekku radi obavljanja umre. Nakon toga,
ponovo se poeo baviti politikom kroz
partiju koja je sada nosila novo ime "Partija
blagostanja" (1:fizb ar-Ratah).
Poetkom 1996. godine, njegova
partija je pobijedila na izborima za
zakonodavnu skuptinu, pa je profesor
Nedmuddin Erbakan po drugi put doao na
poloaj premijera.
* Hasan Aksaj, jedan od elnika Partije
spasa (1:fizb as-Salama). Bio je ministar za
vjerska pitanja.
175
Poglavlje 5 SAVREMEN! REFORMISTIKI POKRETI
Ideje i ubjeenja:
* Ne postoji nikakva razlika u idejama
partija an-Ni,?iim al-watanli f;fizb as-Sa/fima,
jer se zapravo radi samo o formalnoj
promjeni imena partije.
*
Ciljevi Partije spasa (f;fizb as-Salama)
mogu se ukratko definirati u pet principa:
Mir i sigurnost unutar drave,
Sjedinjenje naroda (al-umma) sa
dravom (ad-dawla),
Ponovo velika Turska,
Moralni preporod i
Otvaranje velikog broja vjerskih kola
Materijalni preporod.
* Dana 26. aprila 1980. godine ispred
zgrade turskog parlamenta, Nedmuddin
Erbakan je odrao govor u kome je, izmeu
ostalog, pozvao na:
Formiranje Ujedinjenih naroda
islamskih zemalja,
Formiranje zajednikog islamskog
trita,
Uvoenje zajednike islamske valute
(islamskog dinara),
Osnivanje zajednikih vojnih snaga
koje bi branile islamski svijet i
Osnivanje kulturnih ustanova, koje bi
na temeljima islamskih principa, gradile
idejno i kulturno jedinstvo.
* Pored navedenih partija se zalae i za
sljedee ideje:
Nunost povratka vanih ustanova
koje bi vodile brigu o islamskoj ideologiji,
Rad na povratku irokih narodnih
masa uroenoj prirodi (al-litra) po kojoj ih
je Allah stvorio,
Vlast je sredstvo za postizanje
Allahova zadovoljstva i sluenje narodu,
Reforma kolstva, kako bi moglo sluiti
kao sredstvo za reguliranje etikih vrlina,
Otvaranje fabrika u Anadoliji i mobi
lizacija omladine za rad u njima, umjesto
njenog iseljavanja u Evropu u potrazi za
poslom usljed ega gubi svoju vjeru i moral,
176
Nunost bojkotiranja zajednikog
evropskog trita,
Reforma sistema informiranja, kako
bi mogao sluiti interesima naroda ( a/-umma)
i razvijati njegovu kulturu,
Nunost podizanja teke i vojne
industrije.
* Dok je uestvovala u vlasti, ova partija
je djelovala pod devizom: "Po jedna fabrika
za svaku pokrajinu!" Ova deviza je zaista i
realizirana. Meutim, ne smiju se zanemariti
ni druge ideje ove partije:
za kolovanje imama i hatiba,
Uvoenje predmeta "islamske etike"
(a/-afJ/iiq) kao obaveznog predmeta u kole,
Dozvoljavanje Turcima da putuju na
hadd kopnenim putem,
Amnestija politikih zatvorenika,
ukljuujui i islamiste,
Poziv na ukidanje svih vrsta kamate,
Poziv na ponovno uvoenje arapskog
pisma i izbacivanje latinice,
Izgradnja novih damija u gradovima
i selima, i formiranje jake uprave islamskih
vakufa,
Podupiranje palestinskog pitanja,
kao zajednikog islamskog pitanja, to se
pokazalo u:
l. Borbi protiv zauzimanja proizraelskog
stava u turskoj vladi,
2. Zahtjevu da Turska prekine diplo
matske odnose sa Izraelom, nakon to je
ovaj pozvao na premjetanje prijestolnice iz
Tel Aviva u Jerusalim.
3. Pobjedi u glasanju za oduzimanje
povjerenja turskom ministru vanjskih poslova
Hajruddinu Erkemanu, a time i njegovoj
smjeni sa ministarskog poloaja, zbog
pretjerane lojalnosti Zapadu i Izraelu,
4. Organiziranju Islamskog kongresa u
Konji, kada je 6. septembra 1980. godine na
ulice izvedeno 100.000 muslimana koji su
skandirali islamske parole i traili oslobaanje
Jerusalima od idova i otvaranje vrata
dihada (fat!J bab al-gihiid)* za oslobaanje
Jerusalima,
SAVREMEN! REFORMISTIKI POKRETI
5. Otvaranju kancelarije Palestinske
oslobodilakeorganizacije u Turskoj,
6. Odavanju priznanja za astan odnos
sultana 'Abdulhamida prema palestinskom
problemu,
Razvijanju osjeaja ponosa zbog
pripadnosti Islamu i muslimanima,
Naglaavanju da su i desnica, i
ljevica i centar (al-yamin wa al-yasar wa al
was!) samo razliite strane jedne te iste
sekularistike kovanice i da se, sve one
zajedno, bore protiv islamske struje te
produbljavanju svijesti da Partija pravde
(.lfizb al- 'ada/a)* nije nita manje zla ni
opasna od Partije naroda (f;fizb a-a 'b) u
njihovim antiislamskim stavovima.
* Jednom prilikom, Erbakan je rekao:
"Oni nas optuuju za konzervativizam i
zaostalost, ali e se postidjeti kada ustanove
da 50 poslanika Partije spasa u parlamentu
predstavlja 95% od ukupnog broja visoko
obrazovanih parlamentaraca."
* Partija se otro suprotstavila masonima
(al-masz7niyya) i traila da se ponovo razmotri
pitanje njihovih loa i poradi na razotkrivanju
istine o njima i njihovom neprijateljstvu
prema vjeri (ad-din)* i domovini.
* U vrijeme dok je ova partija uestvovala
u vladi, turske oruane snage su intervenirate
na Kipru i postigle veliku vojnu pobjedu.
* Partija se vie puta zaloila za
promjenu turskog kemalistikog ustava.
* U januaru 1975. godine, ova partija
je uspjela isposlovati od parlamenta zakon
kojim se dozvoljava povratak u zemlju
potomaka osmanske porodice koji su
protjerani iz zemlje na osnovu odluke od 3.
marta 1923. godine, neposredno poslije
Ataturkova dolaska na vlast u Turskoj.
* U Turskoj izlaze dvije novine Narodne
novine (M1lli gazet) i Novi put (Yeni dur)
koje odraavaju stavove ove partije (al-!Jizb). *
* Ovoj partiji se, donekle, moe
zamjeriti to to posveuje previe panje
okupljanju i mnotvu pristalica, na raun
njihova odgoja i upuivanja Pravim putem.
Poglavlje 5
Akaidski i idejni korijelli:
* Ideje i ubjeenja Partije spasa su u
sutini islamsko-sunnijske i crpe se direktno
iz Allahove Knjige i Sunneta Njegova
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
* Iako svi simpatizeri nursijskog pokreta
(Gama'a an-Nar) nisu pristali uz Partiju
spasa (f;fizb as-Salama), ova partija je
uspjela iskoristiti sve jai osjeaj za vjeru,
koji je kod irokih narodnih masa u Turskoj
razvijao, njegovao i ouvao ovaj pokret.
* Partija spasa (f;fizb as-Salama) je
nastavak Partije "Nizam" (f;fizb an-Ni~am
al-watani), a dananja Partija blagostanja
(f;fizb ar-Ratah), nastavak ove dvije
prethodne.
* Cijelo tursko tlo danas je poprite
djelovanja ove islamske partije (al-!;.izb al
islam~ koja radi na buenju islamskog duha
i ouvanju islamske batine, nakon to je
njihova buktinja, zbog sve jaeg talasa
evropeizacije i sekularizma, gotovo bila
ugaena.
* Zahvaljujui aktivnosti Partije spasa
(f;fizb as-Salama), znaajno
se poveao broj
islamskih kola, tako da danas u Turskoj
postoji 2.800 kola za uenje Kur'ana
napamet (Ta!;.~ al-Qur'an), 172 kole za
kolovanje imama i hatiba i etiri visoke
islamske kole (Ma 'ahid 'uly8) na kojima
studira 24.000 studenata. Ovome treba dodati
da predmet "islamsku etiku" (al-a!Jlaq)* koji
po svojoj prirodi nije nita drugo do
islamska vjeronauka (madda ad-din)* danas
u turskim kolama predaje preko 5.000
profesora.
Iz gore navedenog se vidi:
Da Partija spasa (f;fizb as-Salama),
odnosno, kasnija Partija blagostanja (f;fizb
ar-Raflih) - iako u svome slubenom nazivu
ne nosi odrednicu "islamska'' jer to ne
doputa turski sekularistiki poredak
nijednoj partiji niti vjerskoj zajednici - svoj
program -temelji na islamskoj iQ.eologiji
(aydiyii/Ogiyya islamiyya)*, vjeri u Allaha,
brizi za islamski moral, ponosu islamskom
civilizacijom i povratku Turske njenom
islamskom naslijeu.
177
Poglavlje 5 SAVREMEN! REFORMISTIKI POKRETI
Bibliografija:
al- 'Ilmaniyya wa ataruha 'ala al-awda'
al-islamiyya n Turkiya - 'Abdulkarlm
Ma?adani - Maniirat al-Maktaba ad-duwaliyya bi
ar-Rtyag, Maktana al-Jjiifiqayn bi Dimaq, at-tab'a
al-ula, 1403/1983.; al-Baraka al-islamiyya al
!Jadlta n Turkiya - Mu~tafa Mubammad,
Almaniya al-Garbiyya, at-tab'a al-tl.IA, 1404/1984.;
al-Mawsfi 'a al-islamiyya (Guz'an) - Fathi
Yakin, Dar al-Bair, 'Amman - at-tab'a al-fila,
1403/1984.; Magalla a-ihab al-Baynitiyya
al-'a?ad al-bamis, as-sana at-tasi'a, 1974.; Magalla
a-Sihab al-Baynitiyya - al-'adad as-siidis, as
sana at-tasi'a, 1975.; Magalla al-Mugtama' al
Kuwaytiyya - al-'adad 296, as-sana as-sabi'a,
abril, 1976.; $a/Ji/a al-Mitaq al-Magribiyya
al-'adad 291, rabi' at-tani, 1399/1979.; Magalla al
Qabas al-Kuwaytiyya- 12. abril 1977., wa hiya
tanqul 'an ~abifa Taymz al-ingliziyya;
23. Kurdistanska islamska partija
Definicija:
Kurdistanska islamska partija ( al-.ffizb
al-islamai al-kiirdistan~* je islamska politika
partija koja se bori za osnivanje islamske drave
u Kurdistanu, a protiv nepravde, razjedinjenosti
kurdskog naroda i imperijalistikih planova
uperenih protiv ovoga naroda.
Geografsko-historijski pregled:
* Kurdistan (Zemlja Kurda) prostire se
u dijelovima dananje Turske, Irana, Iraka,
Sirije i biveg Sovjetskog Saveza. Njegova
povrina iznosi oko 500.000 km2 , a broj
stanovnika oko 40.000.000, preteno
sunnijskih muslimana. Kurdistanske manjine
ive jo i u Pakistanu, Afganistanu i Sudanu.
* Kurdistan je bogat prirodnim
bogatstvima kao to su: nafta, metali, stoka i
voda. Kroz Kurdistan protiu velike rijeke:
Tigris, Eufrat, Aras i Habur.
* Kurdi govore kurdskim jezikom koji
spada u grupu iranskih jezika koja opet
spada u inda-evropsku porodicu jezika. U
istu grupu spadaju jo i jezici: perzijski,
petu i tadikistanski. Kurdski jezik u Iranu i
Iraku pie se arapskim pismom, u Turskoj i
Siriji, latinicom, a u zemljama biveg
Sovjetskog Saveza, irilicom.
178
* Kurdistan se rauna kolijevkom
ovjeanstva, jer je na planini el-Dudijju,
poslije potopa, prispjela Nuhova laa. U estom
stoljeu prije nove ere, Perzijanci-Ahmenijci
pokorili su Kurdska carstvo Mediju.
* Kurdistan se po prvi put susreo sa
Islamom u 18. godini poslije Hidre. Sa
sobom ga je donio 'Ijad b. Ganem, r.a. Od
tada su Kurdi postali nosioci i uvari Islama.
Kurdi su u historiji Islama dali cio niz
poznatijih imena. uveni vojskovoa,
Salahuddin el-Ejjubi koji je porazio krstae
bio je Kurd. Kurdi su bili i mnogi islamski
uenjaci i reformatori, kao to su: Ibn
Tejrnijja, Ibn Hadr, Ibn es-Salah i drugi.
* Poslije Prvog svjetskog rata Kurdistan
je podijeljen, tako to su njegovi dijelovi
pripojeni Iraku, Siriji, Turskoj, Iranu i Rusiji.
* Spomenute zemlje od tada meu
Kurdima provode politiku poturavanja,
iranizacije i evropeizacije i - potpirujui
meu njima plemenske sukobe i irei
marksistike i sekularistike ideje
pokuavaju zatrti njihov islamski identitet i
nadaleko uvenu hrabrost. Meutim, Kurdi
se nisu nikada dali do kraja pokoriti, pa
su neprestano dizali pobune ija baklja ni
do dan-danas nije prestala gorjeti. Meu
najpoznatije kurdske pobune spadaju:
U Turskoj:
l. Pobuna ejha Se'ida Bejrana 1925.
godine,
2. Pobuna generala Ihsana Nuri-pae
1927.-1930. godine i
3. Vebersemova pobuna 1937. godine.
U Iranu:
Pobuna Kadi Muhammeda i kurdske
republike Mehabad 1945. godine.
U/raku:
l. Pobuna ejha Mahmuda e1-Hafida
1920.-1930. godine,
2. Pobuna ejha Ahmeda el-Barezanija
1931. godine i
3. Pobuna Mula Mustafe el-Barezanija
1935. i 1943. godine.
SAVREMENI REFORMISTIKI POKRETI
El-Barezanijeva pobuna je trajala sve do
1975. godine, kada je izmeu Iraka i Irana
potpisan poznati Alirski sporazum.
Nastanak i najznaajnije linosti:
Za vrijeme obavljanja hadda, ll. zu-1
hiddeta 1400/1980. godine, u Mekki
Mukerremi odran je jedan sastanak
izmeu nekoliko kurdskih islamista, na
kome su raspravljali o problemu kurdskih
muslimana, njihovoj razjedinjenosti,
stradanju i ugnjetavanju od strane zemalja
koje su prisvojile njihovu zemlju, te o
pokuaju njihovog istrebljenja na sve
mogue naine.
Poslije cijepanja Kurdistana i njegovog
pripajanja spomenutim zemljama, dolo je
do formiranja vie nacionalnih kurdskih
pokreta. Naalost, veina ovih pokreta imala
je sekularistiko-socijalistiki karakter, pa
su kao takvi bili neprijateljski raspoloeni
prema Islamu. To je u drugoj polovici
dvadesetog stoljea dovelo do diskreditiranja
ugleda Kurda, a kako i ne bi kada su takve
kurdske partije (al-a!Jzab)* kroz svoje
programe promicale ateizam (il!Jad)*,
antivjersko raspoloenje (mu!Jalatat li ad
din)*, pa ak i ismijavanje vjere. alosno je
to to su i mnogi poboni ljudi bili prisiljeni
da se ukljuuju u rad takvih partija, jer
jednostavno nije bilo alternativnih kurdskih
partija sa proislamskim opredjeljenjem.
Okupljeni islamisti na spomenutom
sastanku u Mekki uvidjeli su da se u
Kurdistanu pod hitno mora osnovati jedna
islamska partija (!Jizb isliimi)* koja bi
saosjeala sa patnjama muslimanskog
kurdskog naroda, na sebe preuzela dio
njegovih briga, radila na rjeavanju njegovih
problema i ulagala svoje snage na izgradnji
muslimanske drave koja bi nosila simbole
Islama i primjenjivala ga na svim poljima
ivota... Zato su okupljeni islamisti na
ovome sastanku odluili osnovati partiju
pod nazivom Kurdistanska islamska partija
(al-l:fizb al-islami al-kurdistani).
Poslije ovoga sastanka u inostranstvu su
odrana etiri generalna kongresa ove
partije. Na posljednjem kongresu partije
usvojeni su njeni temeljni principi i program
Poglavlje 5
aktivnosti, kao i unutranja organizacija,
koja je odobrila otvaranje ogranaka partije u
Evropi i Sjevernoj Americi
Partija je, kao svoje zvanino glasilo,
pokrenula izdavanje asopisa pod nazivom
Gadi, koji se tampa na arapsko~ turskom
i kurdskom jeziku. GiJdl je planina u
Kurdistanu na kojoj je poslije potopa
pristala Nuhova, a.s., laa. Spomenuta
planina smatra se drugom kolijevkom
cijeloga ovjeanstva, jer su se sa njenih
obronaka, poslije potopa, ljudi razili i
naselili irom Zemlje.
Meu najistaknutije linosti ovoga
pokreta - prema objavljenoj literaturi o
kurdskom problemu na arapskom i drugim
stranim jezicima - spadaju:
dr. Muzafer iz Iraka,
dr. Salih Kaburi iz Sirije,
Esrevan iz Sjedinjenih Amerikih
Drava,
mr. el-Kurdi iz Sudana i
mr. Kezib uti iz Turske.
Ideje i ubjeenja:
* Muslimanski kurdski narod je dio
jednog islamskog umrneta. Muslimanski
Kurdistan je dio velike islamske drave
(guz'un min dar al-islam a!-kubra"). On je i
historijski i geografski domovina kurdskog
naroda. Kurdistan je tlo na kome Kurdi
sainjavaju veinski dio stanovnitva.
* Narod sa zakonadavnom, izvrnom i
sudskom vlasti u svojoj ruci. Izvori zakona
su Allahova Knjiga i Sunnet Njegova
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Narod
u vlasti zastupa Savjetodavna skuptina
(Mag/is a-ar) izabrana od strane naroda.
* U ouvanje estitosti i dobrobiti
drutva, vlast je svima duna osigurati
slobodu i nepovredljivost: vjere (ad-din)*,
miljenja (al-aql)*, asti (al-'ird), ivota
(an-nafs} i imetaka (al-mal).
* Svakom pojedincu vlast je duna
osigurati sve materijalne potrebe za ivot i
na temelju ~erodostojnog islamskog ponaanja
izgraditi pravedne odnose jedinki u drutvu.
179
Poglavlje 5
* Uspjeno propagiranje i irenje Islama
mogue je samo uz uvjerenje razuma i
pridobijanje srca. U vjeri nema prisile.
Dihad (al-Jihad)* je borba na Boijem putu
radi odbijanja oholih silnika (Ii daF EJ.?-~a/imin
al-mutakabbirin) i odbrane obespravljenih i
potlaenih, bez obzira na to da li se radi o
muslimanima ili nemuslimanima.
* Svako ima pravo na obrazovanje i
stjecanje znanja, a poznavanje temeljnih
uenja vjere je stroga obaveza (fan! 'ayn)
svakog muslimana.
* Sloboda (al-burriyya)* je univerzalno
pravo svih ljudi. Svakome je zagarantirana
sloboda miljenja, izraavanja, vjerovanja,
pisanja, objavljivanja, formiranja sindikalnih
udruenja i udruenja za ene, ukoliko se to
ne kosi sa Islamom.
* ena je u pravima, obavezama,
izgradnji i upravljanju drutvom ravnopravna
sa mukarcem. Razlike izmeu mukarca i
ene usljed njihove uroene prirode i
drutvene uloge u vjersko-pravnom smislu
se moraju uvaavati.
* Valjana i estita porodica je kamen
temeljac u izgradnji muslimanskog drutva.
Zato je neophodno pruati potporu porodici,
jaati veze izmeu njenih jedinki, stimulirati
raanje, enidbu i udaju i za to osigurati
potrebne pretpostavke.
* Ekonomski problemi moraju se
rjeavati u duhu uenja Islama.
Akaidski i idejni korijeni:
* U svojim idejama i shvaanjima,
Kurdistanska islamska partija openito
preferira sunnijski Islam.
* U propagira~u svojih ideja i aktivnosti
Kurdistanska islamska partija se najvie
ugleda na pokret Muslimanske brae.
* U vjersko-pravnim pitanjima partija
se oslanja na fikh imama afije - Allah mu
se smilovao, jer je meu veinom Kurda
najrairenija afijska pravna kola.
* Iako se to iz njenog imena moe
naslutiti, Kurdistanska islamska partija nije
isto nacionalna partija. Meutim, to je ne
180
SAVREMEN! REFORMISTIKI POKRETI
spreava da se bori za stvaranje kurdske
islamske drave u Kurdistanu koja bi
prakticirala Islam na svim poljima politikog,
ekonomskog i drutvenog ivota.
Rairenost:
Kurdistanska islamska partija djeluje u
svim dijelovima Kurdistana u Turskoj,
Iraku, Siriji i Iranu.
Iz navedenog se vidi:
Da Kurdistanska islamska partija u
svome programu u potpunosti ispoljava
uenje sunnijskog vjerovanja, to se vidi iz
osnovnih naela partije, njene unutranje
organizacije i iz izjava njenih lidera na svim
dosada odranim kongresima,
Da se Kurdistanska islamska partija
zalae za osnivanje islamske drave u
Kurdistanu i povezivanje svih muslimana
koji ive na njegovom tlu,
Da pokuava otkloniti nepravdu koju
trpi kurdistanski narod i osujetiti imperija
listike planove protiv njega i
Da je partija sastavni dio svjetskog
islamskog pokreta koji ima za cilj uvoenje
Allahova vjerozakona na svim poljima
ivota.
Bibliografija:
Kurdistan watanun wa a 'bun bi dan
dawla- Gawad al-Mula- London, 1985.; Magal/a
Gadi - a~-~adira fii Urubba bi al-lugatayni al
'arabiyya wa at-turkiyya mungu 'amm 1400 al-Higri
wa an-natiqa bi ism al-tfizb al-islami al-kurdistani;
Magal/at wa 8$-$Ubuf at-turkiyya; Naarat
gam 'iyya buqaq al-ins/in al-kurdiyya - fi
London; Mabagir ga/asat al-mu 'tamar al
is/iimi al-awwa/ - allagi 'uqida fi Kolnya bi
Almaniya fi 21. l. 1990. al-Higri; Mabagir ga/asat
al-mu 'tamar al-islami a!-awwal- allagi 'uqida
fi London 'amm 1989. al-mUadi wa mu'tamar
Paawar 'amm 1411. al-Hign; Nara Ta 'rif 'amm
bi al-qagiyya al-kurdiyya - wa hiya al-kalima
allati alqaha ad-duktiir Mubammad $ali)]., a)J.ad
mu'assisi al-tfizb al-islami al-kurdistani fi al
mu'tamar as-sanawi at-talit 'aara li Rabita a-abab
al-muslim al-'arabi fi 22. 12. 1990. al-miladi fi ai-
Wilayat al-muttabida al-Amarlkiyya.
SAVREMENI REFORMISTIKI POKRETI
Al-maragi' al-agnabiyya:
Lothar A. Heinrich Die Kurdiche
Nationalbewegung in der Turkei, 1989.
Hambery.
24. Islamski nacionalni front u Sudanu
Definicija:
Islamski nacionalni front ( al-Gabha al
islamiyya al-qawmiyyya) je islamski obno
viteljski ( tagdldiyya)* pokret koji je nastao iz
pokreta (!Jaraka)* Muslimanske brae, oko
sebe okupio neke od islamskih snaga u
Sudanu i sa njima formirao ujedinjeni front
protiv drugih partija (al-a!Jzab)*, a potom se,
malo po malo, relativno daleko udaljio od
programa Muslimanske brae.
Nastanak i najznaajnije linosti:
* Osniva ovog pokreta je dr. Hasan
'Abdullah et-Turabi. Roen je u selu V ed et
Turabi u oblasti Dezira u Sudanu 1932.
godine. Pred svojim ocem izuavao je
discipline arapskog jezika, islamsko pravo
(al-fiqh), izvore islamskih propisa ( u~iil
al-a!Jkam), uenja pravnih kola (fiqh al
magahJb), kur'anske znanosti ( 'uliim al
Qur'an) i tefsir. Pred njim je nauio i cio
Kur'an napamet na nekoliko kiraeta.
Radio je kao predava, a potom kao
dekan na Pravnom fakultetu Univerziteta u
Kartumu. Potom je bio poslanik u dravnom
parlamentu, pa ministar pravde i na kraju
predsjednik sudanskog parlamenta.
Pored arapskog govori i pie na
engleskom i francuskom jeziku i slui se
njemakim.
Islamski pokret u Sudanu vodi jo od
ezdesetih godina, kada je bio supervizor
pokreta Muslimanske brae.
Biran je za generalnog sekretara
Fronta islamskog saveza ( Gabha al-mltaq al
islami) 1964.- t 969. godine i Islamskog
narodnog fronta ( al-Gabha al-islamiyya
a/-qaHm~vya) 1985.-1989. godine.
Izricane su mu preventivne mjere
zabrane bavljenja politikim radom u trajanju
od preko sedam godina.
Poglavlje 5
Objavljeno mu je vie pisanih djela o
problemima vjere, ibadeta, ene, drutva,
reforme, ustava, vlasti i raznim drugim
islamskim i politikim problemima
Dr. Hasan et-Turabi zastupa neka slobodna
miljenja i rjeenja (al-ara' wa al-igtihadal)
s kojima se ne slau islamski uenjaci. Ona
su bila povod za upuivanje brojnih kritika,
kako na njegov raun, tako i na raun ideja
fronta.
Razvoj pokreta:
Pristalice fronta smatraju da je njihov
pokret imao nekoliko faza svoga razvoja
dok nije poprimio dananju formu. Ove faze
ili periodi ukratko se mogu podijeliti na:
* Period formiranja ( 'Ahd at-takwin),
koji je trajao od 1949. do 1955. godine.
Pokret je zvanino osnovan na zajednikom
kongresu odranom 1954. godine. Sve do
tada, pokret se u svim svojim djelatnostima
(kulturnim, organizacionim, individualnoj i
zajednikoj izgradnji) oslanjao, iskljuivo,
na pokret Muslimanske brae u Egiptu.
* Period prvog javnog pojavljivanja
( 'Ahd a?-?Uhiir al-awwal), koji je trajao od
1956. do 1959. godine, tj. period neposredno
nakon stjecanja nezavisnosti Sudana. U tom
periodu pokret se po prvi put sa svojim
idejama poeo oglaavati u novinama, na
hutbama i kroz rad svojih emisara. Prvi- i
najvaniji problem koji je u ovom periodu
zaokupljao pokret bilo je pitanje izrade
islamskog ustava.
* Period prvog prikrivanja ( 'Ahd al
kumiin al-awwal), koji je trajao od 1959. do
1964. godine, tj. period vladavine generala
'Abuda i njegove vojne hunte. U ovom
periodu ikolovati su se brojni islamski
kadrovi i ivnuo radniki i sindikalni pokret.
* Period prve pobune ( 'Ahd al-!Juriig
al-awwal), koji je trajao od 1964. do 1969.
godine. U tom periodu dignuta je Okto
barska revolucija u kojoj je po prvi put
organizirani narod stao uz pokret. Tada je,
na osnovu programa koga je izradio pokret,
formiran Front islamskog saveza ( al-Gabha
al-m itaq al-islami) koji je oko sebe, u
ujedinjenom politikom pokretu (!Jaraka)*,
181
Poglavlje 5 SAVREMEN! REFORMISTIKI POKRETI
okupio brojne proislamske grupe i pojedince
i tako pokrenuo iroku politiku kampanju
za usvajanje islamskog ustava.
Krajem ovog perioda u ovom islamskom
pokretu dolo je do polarizacije izmeu
unutranje matine organizacije i njenih
pojedinih frontova izvana. Kasnije su ove
nesuglasice izmirene pa je ponovo postignuto
puno jedinstvo pokreta.
* Period borbe i sazrijevanja ( 'Ahd a/
mughada wa an-numuww), koji je trajao od
1969. do 1977. godine. To je prvi period
vladavine Da'fera Nimeirija i majskog
reima, u kome su, uz pomo komunista i
arapskih nacionalistikih snaga, na poroajne
muke stavljeni: demokratija, patriotske snage i
islamski pokret. U njemu su aktivisti pokreta
bili izloeni estokim progonima, muenjima,
hapenjima, istkama i likvidacijama. U
uvjetima vezanih ruku, pokret se posvetio
ideolokom radu, propagiranju vjere, organi
ziranju i problemu ene.
* Period pomirenja i razvoja ( 'Ahd al
mu$afa!Ja wa at-tatawwur), koji je trajao od
1977. do 1984. godine. To je drugi period
vladavine majskog reima u kome je
zapoeo proces nacionalnog pomirenja,
istke ljeviarskih snaga Da'fera Nimeirija
i zaokreta prema Islamu. U ovom periodu
dolo je do sazrijevanja svijesti o problemu
Junog Sudana i do (zahvaljujui ljudima iz
pokreta) formiranja Organizacije islamske
da've (Mun~amma ad-da 'wa a/-islamiyya)
koja se, kroz misionarski rad i razne
socijalne programe, poela sve vie
posveivati irenju Islama u muslimanskim
sredinama u Sudanu.
U ovom periodu takoer je dolo do sve
aktivnijeg rada ene i njenog ravnopravnog
ukljuivanja u rad islamskog pokreta.
Na kraju perioda dolo je do uvoenja i
primjene islamskog vjerozakona ( a-arl'a
a/-islamiyya)* u Sudanu. Tu odluku objavio
je Nimeiri, a iza nje je sa svojim snagama
stao i et-Turabi.
* Period sazrijevanja ( 'Ahd an-nagff)
od 1984. do 1987. godine. U ovom periodu
dolo je do punog sazrijevanja pokreta i
njegove svijesti o sebi i prilikama oko sebe.
182
U njemu je, u okruenju irokih narodnih
masa okupljenih poslije uvoenja islamskog
vjerozakona, dolo do formiranja N arodnog
islamskog fronta (a/-Gabha a/-is/amiyya al
qawmiyya)*.
Ideje i ubjeenja:
* Islamski nacionalni front je jedan od
onih islamskih pokreta koji je sve svoje
osnovne ideje preuzeo od pokreta
Muslimanske brae. On svoje sljedbenike
odgaja na djelima profesora Hasana el
Benne, Sejjida Kutba, Muhammeda el
Gazalije, Ehu 'Ali el-Mevdudija, Malika b.
Nebija itd.
* Iz najprepoznatljivijih opredjeljenja
ovoga fronta se vidi:
Da su njegove ideje u tijesnoj sprezi
sa islamskim identitetom i daleko od toga da
bi, mimo Islama, bilo emu drugom mogle
biti naklonjene,
Da front, kroz afirmaciju vjere i
jaanje njenih zamrlih ili oslabljenih strana,
gaji ideju o oivljavanju nekadanje slave
Islama.
* U svome shvaanju slobode i vlasti
pokret zauzima zlatnu sredinu i pozdravlja
viepartijski demokratski poredak, uprkos
njegovim brojnim nedostacima.
* Zahvaljujui ovome frontu, izraena
je strategija mobilizacije drutva i natjecanja
tradicionalnih partija koje uivaju simpatije
irokih narodnih masa. U tom cilju, dolo
je i do izmjene pravilnika o lanstvu i
prevazilaenja starog naina pojedinanog
izbora, tako da su u front sada ljudi mogli
ulaziti i kao grupe i kao pojedinci. To znai
da su sada, bez ikakve smetnje i bojazni,
frontu mogla pristupati cijela plemena,
zajednice i frakcije na isti nain kao i
pojedinci, ak i u sluaju da su i dalje bili
privreni nekom od sufijskih redova,
plemenu ili ideologiji neke politike partije.
Jedino to je od njih traeno bilo je da iznad
svega budu lojalni islamskom frontu. Na taj
nain front (a/-gabha)* pokuava apsorbirati
tradicionalno drutvo u Sudanu i ujediniti ga
oko sebe.
SAVREMEN! REFORMISTIKI POKRETI
Narodni islamski front mnogo ta je
nauio iz ideja i iskustva evropskog modela
organiziranja, za koji je et-Turabi rekao
da je "u administrativnom smislu izvrsno
organiziran, ali ne moe biti zamjena za
model islamske misli."
* U pokretu vlada duh slobodnog miljenja
(Iiib al-igtihild)* i iz njega se sve glasnije
uju pozivi za obnovu vjere (tagdid ad-din)*,
to ga je navelo na prihvaanje nekoliko
proizvoljnih rjeenja koja su od strane
islamskih uenjaka naila na estoku kritiku.
* Pokret, u cilju obrazovanja Ujedinjenog
islamskog fronta, izbjegava raspravu i
uputanje u polemiku sa drugim islamskim
orijentacijama kao to su: suflzam, selefiZam
(as-salafiyya)* i ulema.
* ena u frontu ima aktivnu ulogu.
Ona obavlja brojne aktivnosti na polju
propagiranja ideja fronta, odgoju, obrazovanju
i borbi. Broj ena u pokretu jednak je broju
mukaraca.
* Front ima detaljno razraen kulturni
program za osposobljavanje buduih misionara
Islama. Program ukljuuje devet sljedeih
disciplina:
kur'anske znanosti- Vjerovjesnikovu
tradiciju - Vjerovjesnikovu biografiju,
akaid - fikh - usuli fikh,
islamsku historiju - sudanske studije
- arapski jezik.
Program je podijeljen na tri stepena.
Rairenost i centri utjecaja:
Pokret (af-baraka)* je iroko rasprostranjen
u Sudanu. Naroito bliske veze odrava sa
Pokretom islamskog opredjeljenja u Tunisu.
Pokret je pomogao vojni udar kojim je na
Ylast doveden general el-Beir. Danas je
desna ruka reima koji je na vlasti.
Iz navedenog se vidi:
Da je Islamski nacionalni front u
Sudanu ujedinjeni front koji je nastao iz
pokreta Muslimanske brae i da je u
organizacijskom smislu danas neovisan od
nJega,
Poglavlje 5
Da kao ujedinjeni front, na temelju
sopstvenih rjeenja, radi na dobrobiti Islama
i da zajedniki nastupa protiv drugih partija,
Da je alosno to je u Zaljevskoj
krizi front stao na stranu agresorskog
basijskog Iraka, uprkos njegovim dobro
poznatim antiislamskim stavovima i
ideolokom kursu koji je, zbog oprenosti
arapskog nacionalizma sa Islamom na
globalnom planu, oprean i kursu ovoga
fronta,
Da je, kako se ini, front u posljednje
vrijeme promijenio kurs miljenje i da je,
kako bi doao na vlast, pribjegao izvoenju
vojnog udara, to je u suprotnosti sa miljenjem
nekih islamskih uenjaka.
Bibliografija:
al-l:faraka al-islilmiyya fi as-Stidan
dr. ljasan at-Turabi; Tagdid al-fikr al-islilmi
dr. ljasan at-Turabi; al-Bamilmag at-!iqilfi li al
Gabha al-islilmiyya al-qawmiyya - I~: al
Gabha al-islamiyya al-qawmiyya; af-U$iil al
fikriyya wa al- 'ifmiyya li wa!Jda al- 'amal al
isfilmi- I~dar: al-Gabha al-islamiyya al-qawmiyya
bi as-Sudan, 1976.; ar!J ni~ilm a!-a!Jkilm a/
qagil 'iyya al-isfilmi as-Stidilni- dr. Mul}ammad
ata Abu Sa'id 1985. al-miladi- Matba'a Gami'a al
Qahira; l:!iwilr hildi' ma 'at- Turabi- al-Amin al
ljagg.
25. Pokret islamskog otpora u Palestini
"Hamas"
Definicija:
Hamas je borbeni palestinski islamski
pokret (!Jaraka)* koji je prvo nastao u gradu
Gazi u Palestini, a potom se proirio irom
okupiranih teritorija. Pokret je, kao to stoji
u njegovoj osnivakoj povelji izdatoj l.
muharrema 1409., tj. 18. augusta 1988.
godine, jedno od krila pokreta Muslimanske
brae u Palestini.
Nastanak i najznaajnije linosti:
* U svome prvom proglasu izdatom
14. decembra 1987. godine Hamas se
deklarirao kao "udarna snaga" (ag-(iiril' ag
gilrib) pokreta Muslimanske brae u
okupiranoj Palestini i zaprijetio jevrejskom
183
Poglavlje 5
neprijatelju da e mu, kada god protiv njega
upotrijebi silu, uzvratiti jo jaom silom
potvrujui tako da je Islam jedino praktino
rjeenje palestinskog problema i odbacujui
gubljenje truda i vremena u iekivanju
jalovih politikih rjeenja i prazne prie po
meunarodnim kongresima.
* U najvee zasluge pokreta Hamas
ubraja se pokretanje neustraive pobune
(al-intitaga) popularno nazvane "kamenom
revolucijom" (tawra al-bigara) 8. decembra
1987. godine Pokret je dosada dao i dalje
daje na stotine zatvorenika, ehida i tvrdi da
nee zaustaviti svoju revoluciju sve do
potpunog oslobaanja Palestine od jevrejske
pogam.
* Meunajistaknutije linosti pokreta,
ija su imena dosada prodrla u javnost,
spadaju:
ejh Ahmed Jasin, star preko pedeset
godina i nepokretan ovjek. Osniva je
pokreta Hamas i njegov prvi lider. Jevreji su
ga uhapsili u Gazi 1984. godine, nakon to
su u njegovoj kui pronali oruje pripremljeno
za oruani sukob sa cionistima. Osuen je
na dugogodinju kaznu zatvorom. 1
Profesor Halil el-Kavka, jedan od
lidera pokreta Hamas. Nakon pobune (al
intitaga), jevrejske okupacione vlasti su ga
protjerale iz okupirane Palestine.
Ideje i ubjeenja:
Ideje i ubjeenja pokreta (baraka)*
Hamas predstavljene su u njegovoj prvoj
povelji objavljenoj l. muharrema 1409., tj.
18. augusta 1988. godine. U najkraim
crtama one se mogu svesti na sljedee take:
Hamas je pokret islamskog otpora.
Islam je njegov program (manhaff)*. Iz
njega crpi svoje ideje, shvaanja i poimanja
kosmosa, ivota i ovjeka. Na njega se
poziva u svim svojim shvaanjima, iz njega
se nadahnjuje i njime se u svojim koracima
rukovodi. (Prvi lan)
1
Ubijen zajedno sa svoja dva sina u atentatu koji
su na njega izvrili Izraelci u raketnom napadu 2004.
godine, kada se vraao sa sabah-namaza.
184
SAVREMEN! REFORMISTIKI POKRETI
Pokret islamskog otpora je huma
nistikipokret (baraka insaniyya)* koji se
odgovorno dri tolerancije Islama i duboko
vjeruje da je u okrilju Islama, uz punu
zatitu ivota, imetka i slobode, mogu
miran suivot pripadnika svih vjera.
Pokret duboko vjeruje da je tlo
Palestine islamska zadubina ( waqf islan11)
muslimanskih pokoljenja sve do Sudnjeg
dana, s kojom se niko nema pravo poigravati
niti od bilo koga njenog dijela odustajati. To
pravo nema nijedna arapska zemlja, niti sve
arapske zemlje zajedno, nijedan kralj ili
predsjednik, niti svi kraljevi i predsjednici
zajedno, kao to to nema pravo nijedna
organizacija, niti sve organizacije zajedno,
ma kako se zvale, palestinske ili arapske.
Borba protiv Jevreja u Palestini stroga
je islamska dunost (farg 'ayn) svakog
muslimana i muslimanke. U tu borbu duna
se ukljuiti i ena, ak i bez dozvole svoga
mua... Jedini nain rjeenja palestinskog
problema je borba ( al-gihad)*.
Suprotstavljanje inicijativama tako
zvanog miroljubivog rjeenja palestinskog
problema, jer je to isto gubljenje vremena i
beskrajno izigravanje.
Muslimanska ena u borbi koju vodi
pokret ima svoju ulogu koja nije nita manje
vana od uloge mukarca. Ona je tvornica
ljudi i odgajateljica pokoljenja u duhu uenja i
etikih vrijednosti vjere Islama.
Uvaavanje drugaijih miljenja drugih
islamskih pokreta, sve dok su ona u okviru
Islama.
* Ova povelja se sastoji od 36 taaka.
Jedna od najvanijih taaka je ona u kojoj se
Palestinski oslobodilaki pokret (MunEL?~ama
at-tabrlr al-fafastiniyya) smatra najbliim
pokretom Pokretu islamskog otpora, s tim
to se sa njim ne slae u njegovim sekula
ristikim idejama.
Akaidski i idejni korijeni:
U drugoj taki svoje povelje, Hamas se
deklarira kao jedno od krila pokreta
Muslimanske brae u Palestini. Njegovi
akaidski i idejni korijeni ne izlaze iz okvira
SAVREMEN! REFORMISTIKI POKRETI
islamskog poimanja svemira, ovjeka i
ivota. Kao uzor mu slui praksa asnih
predaka iz generacije prvih muslimana
(as-sa/afa$-$8/i/;).
Iz navedenog se vidi:
Da je Hamas dihadski islamski
pokret (.!;araka)* u Palestini, da se prvo
pojavio u Gazi u Palestini, a potom proirio
irom okuyiranih teritorija i da je njegov
prvi lider Sejh Ahmed Jasin,
Da Pokret svoj program zasniva na
Islamu,
Da je Hamas pokret koji se pridrava
tolerancije Islama i da duboko vjeruje da je
u okrilju Islama mogu suivot pripadnika
svih vjera,
Da je tlo Palestine islamska zadubina
( waqf islami) muslimanskih pokoljenja sve
do Sudnjeg dana i da se niko nema pravo s
njom poigravati niti od bilo koga njenog
dijela odustajati, nijedna arapska zemlja niti
sve one zajedno i
Da je borba (gihacl)* protiv Jevreja u
Palestini stroga obaveza (farg 'ayn) svakog
muslimana i muslimanke.
Bibliografija:
l:faraka al-muqawama al-is/amiyya
(l:fammas) fi Fa/astin- li Al].mad 'Izzuddin- Dar
at-tawzi' wa an-nar al-islamiyya - al-Qahira; Mi{aq
l:faraka al-muqawama a!-is/iimiyya (f:fammiis),
Bayanat al-!Jaraka aHati ta!:>duru tibii'an;
.\!agal/a ad-da 'wa sa-su 'adiyya min 13. 10.
I-W9. al-Higri; Magalla al-mugtama' a/
kuwaytiyya - allati naarat 'idda maqabaliit ma'a
qada tfammiis al-mub'adin 'an Falastin a\-mul].talla;
l:fammas l:faraka al-muqawama al-is/amiyya
fi Fa!astin- li ad-duktiir 'Abdullah 'Azam- Dar al
huda:
Poglavlje 5
26. Islamski front spasa o Aliru
Definicija:
Islamski front spasa ( al-iabha al
is/amiyya li al-inqat}J je po svojoj sutini
islamski selefijski pokret (!Jaraka)* koji se
zalae za povratak Islamu, kao jedinom
moguem nainu za spas Alira, s jedne
strane od razarajue socijalne i ekonomske
krize, a s druge strane od ideolokog i
kulturnog kolonijalizma (isti'mar)*. Po
mnogima, jedino je ovaj pokret kadar
ouvati identitet muslimanskog naroda u
Aliru, nakon 132 godine okupacije koja je
ostavila duboke tragove zapadne kulture i
cijelu zemlju umotala u plat evropeizma i
francuizma, to je neke islamske uenjake
natjeralo na to da pokrenu akciju buenja
svijesti alirskog naroda i usmjeravanja
prema socijalnoj, politikoj i vjerskoj
reformi.
Nastanak i najznaajnije linosti:
* Prije proglaenja osnivanja Islamskog
fronta spasa u Aliru 1989. godine, voena
je iva propagandna aktivnost i organi
zirana islamska okupljanja koja su pripre
mila teren i pretpostavke za njegovo
osnivanje.
Krajem sedamdesetih godina, na
alirskim univerzitetima i drugdje poela se
javno pojavljivati islamska omladina. U
periodu prije 1988. godine, nosioci
organiziranog islamskog rada bile su tri
grupacije: meunarodni pokret Muslimanske
brae pod rukovodstvom ejha MahfUza
Nahna'ha, lokalni pokret Muslimanske
brae pod rukovodstvom ejha 'Abdullaha
Dabullaha i studentski pokret ili pokret
centralne univerzitetske damije ili pristalice
Malika b. Nebija pod rukovodstvom, prvo,
dr. Muhammeda Budlaha, a potom Sejha
Muhammeda es-Se'ida.
Dana 12. novembra 1982. godine,
odran je jedan sastanak islamskih uenjaka
na kome su, izmeu ostalih, prisustvovali:
ej h Ahmed Sahnun, ejh 'Abdullatif
Sultani i dr. 'Abbas i Medeni. Oni su sa
ovoga sastanka uputili jedan poziv u 14
taaka u kome se trai obavezna primjena
185
Poglavlje 5
islamskog vjerozakona, osuduje imenovanje
ena i sumnjivih kadrova u pravosuu,
zagovara oslanjanje na sistem islamske
ekonomije, odbija mtJesanje ena sa
mukarcima u javnim ustanovama, kritizira
korupcija, predlae oslobaanje zatvorenika
i otro negoduje protiv prakse upoljavanja
antiislamskih elemenata u dravnom aparatu
itd. (v. detaljnije pod takom: Ideje i
ubjeenja).
* ejh Ahmed Sahnem, uenik Imama
'Abdulhamida b. Badisa. Uestvovao je u
oslobodilakom ratu protiv francuskog
kolonijalizma, a poslije stjecanja neza
visnosti, obrazlaui to injenicom da je
Alir islamska zemlja, traio je primjenu
islamskih zakona. Rukovodio je programom
kolovanja i osposobljavanja islamskih
uenjaka i misionara. Uhapen je poslije
potpisivanja spomenutog proglasa i
stavljen pod prinudni boravak sve do 1984.
godine.
* Godine 1989. pod rukovodstvom
ejha Ahmeda Sahnilna kao najstarijeg
lana (tada je imao 83 godine) osnovan je
Savez misionara (Rabita ad-du 'at). Savez je,
zapravo, bio neka vrsta kiobrana za sve
islamske struje. Medu ostalim lanovima
saveza bili su jo i Mahruz Nahna'h,
'Abbas i Medeni, 'Abdullah Dabullah, 'Ali
Belhad i Muhammed es-Se'id.
Medu najvanijim ciljevima Saveza
misionara bili su:
reforma i preiavanje ubjedenja
(1$lii!J al- 'aqlda),
pozivanje na pridravanje islamskog
morala ( al-a!Jlaq al-isliimiyya),
poboljanje propale ekonomije u
Aliru i
borba na idejnom planu.
* U Savezu misionara (Rabita ad-du'af)
vodene su brojne rasprave. Kao rezultat tih
rasprava pojavile su se brojne islamske
struje, od kojih su najvanije:
Struja mladog ej ha 'Alija Belhada
koja je zagovarala formiranje Ujedinjenog
islamskog fronta ( al-Gabha al-isliimiyya al-
186
SAVREMEN! REFORMISTIKI POKRETI
muwa!J!Jada). Medutim, dr. ejh'Abbasi
Medeni je predloio da se pokret zove
Islamski front spasa ( al-Gabha al-islamiyya
li al-inqa(i) obrazlaui svoj prijedlog
injenicom da izraz "front" (a/-gabha) u
prvom nazivu aludira na borbu i irenje
razliitih miljenja, dok u drugom sa
odrednicom "islamski" ( al-isliimiyya) znai
jedini put za reformu i promjenu, a sa
treom "spasa" (inqag ) da je uzeta iz
Kur'ana, jer u njemu stoji reeno:
... i bili ste na ivici vatrene jame, pa vas
je On nje spasio. (Ali 'Imran, 103.)
Za razliku od njega, ejh Muhammed
es-Se'idje u poetku odbio ideju o formiranju
fronta, ali mu se kasnije, nakon opinskih
izbora, prikljuio.
Takoder je u poetku i ejh MahfUz
Nahna'h odbio ideju o formiranju fronta
(partije). Kasnije je osnovao Pokret islamskog
drutva (!Jaraka al-mugtama' al-islami), dok
je 'Abdullah Dabullah osnovao pokret pod
imenom Islamski preporod (Saraka an
nahga al-isliimlyyi).
* Zvanini proglas o osnivanju Islam
skog fronta spasa izdat je poetkom 1989.
godine. Iniciralo ga je nekoliko nezavisnih
misionara medu kojima su bili dr. ejh
'Abbasi Medeni, koji je postao voda fronta i
njegov zamjenik, ej h 'Ali Belhad.
* Dr. ejh 'Abbas i Medeni, roen je
1931. godine, u Sidi 'Ukbi na jugoistoku
Alira. Kao dijete, pod francuskom
okupacijom, prvo je pohaao francuske
kole na francuskom jeziku, a potom kole
Udruenja islamskih uenjaka. Diplomirao
je na pedagokom fakultetu, a potom se
ukljuio u borbu (gihad)* protiv francuskog
kolonizatora, zbog ega je bio uhapen i
osuen na zatvorsku kaznu. U zatvoru je
proveo sedam godina. Poslije stjecanja
nezavisnosti i izlaska iz zatvora, alirska
vlada gaje poslala u London gdje je (1975.
1978.) nastavio studije uporedne pedagogije
(at-tarbiyya al-muqarana) i gdje je stekao
zvanje doktora. Nakon toga vratio se u Alir
gdje je radio kao univerzitetski profesor.
Pridruio se islamskim uenJactma u
njihovom zahtjevu upuenom vladi 1982.
SAVREMENI REFORMISTIKI POKRETI
godine za uvoenje reforme i primjenu
islamskog vjerozakona (tatbiq a-ari'a al
islamiyya)*. Takoder je, iste godine, uestvovao
u jo nekim dogaajima, zbog ega je
uhapen i stavljen u pritvor. Zajedno sa jo
nekim islamskim uenjacima formirao je
prvo Savez misionara, a potom, nakon tzv.
demonstracija "za kruh" (MU?aharat al-bubz)
1988. godine i Islamski front spasa (al
Gabha al-islamiyya li al-inqag ). Nedavno
je, zajedno sa mnogim drugim islamskim
uenjacima, ponovo uhapen. Jo se uvijek
nalazi u zatvoru (tj. sve do izlaska drugog
izdanja ove enciklopedije 1996. godine).
* ej h 'Ali Belhad, roen je u Tunisu
1956. godine. Oba roditelja su mu poginula
u revoluciji protiv francuskog okupatora.
Studirao je, a kasnije i sfun predavao arapski
jezik. Uestvovao je u propagiranju Islama
sve od sedamdesetih godina. Uhapen je i
osuen na zatvorsku kaznu u trajanju od pet
godina (1983.-1987.), pod optubom da je
uestvovao i podravao mudahidski pokret
Mustafe Buja'le. kolovao se pod snanim
utjecajem alirskih uenjaka 'Abdullatifa
Sultanija i Ahmeda Sahnfma kao i djela
ejha Hasana el-Benne, Sejjida Kutba,
'Abdulkadira 'Avde i drugih.
Pripadao je selefijskoj struji ( at-tayyilr
as-salaD)* pa otuda nije bio oduevljen
iranskom revolucijom. Kritizirao je
Homeinijeva pisana djela i tvrdio da iizacija
(taayyu' pojedinih Aliraca predstavlja
opasnost za islamsku da 'wu (ad-da 'wa al
islamiyya) i da joj se treba suprotstaviti.
Biranje za zamjenika predsjednika Islamskog
fronta spasa. Uhapen je poslije demonstracija
u Aliru 1988. godine, ali je kasnije bio
puten, pa ponovo uhapen poslije generalnog
trajka koji je front ( al-gabha)* organizirao.
* Front je uestvovao na opinskim
izborima 1990. godine i zabiljeio veliku
pobjedu u 856 opina. Poslije ove pobjede,
,-ladajua partija u Aliru, Front osloboenja
( Gabha at-tabrir) poeo je intenzivnije
osjeati opasnost po dalji ostanak na vlasti
pa je alirska vlada poela stavljati prepreke
na putu napredovanja ovog fronta, na taj
nain to je izdala novi sistem izbornih
pra,ila.
Poglavlje 5
* Poslije 1Dga dolo je do velikih
demonstracija koje 511 1rdile provoenje
reforme. Demonstracije su z:&\Telle
krvavim sukobima natoa ilo 511 vladine
snage otvorile vatru Da clcmcMtiiMIII!.
Poslije ovih nereda, ~l!icai 'woa
pokreta 'Abbasi Medeni i njegov IM r;a
Belhad pod optubom da su kovali ZBjau
protiv drave.
* Uprkos hapenju svojih lidera lsbwmti
front spasa uestvovao je na izborima za
zakonodavnu skuptinu alirskog parlamenta
odranim 26. decembra 1991. godine i u
prvom krugu od 228 poslanikih mjesta
osvojio 188, dok je vladajua partija
osvojila samo 16 mjesta.
Pobjeda Islamskog fronta spasa na
parlamentarnim izborima za zakonodavnu
skuptinu u Aliru, shvaena je kao prijetnja
cijelom Zapadu (Vidi ta je o tome 1990.
godine pisala francuska i engleska tampa).
Poslije ove pobjede krstake snage su
poele kovati zavjeru protiv ovog fronta.
Prvo su se njihova sredstva informiranja
okomila na Islamski front spasa i na sva
zvona o njemu poela iriti lai tvrdei da
Alir eka crna budunost u sluaju da on
doe na vlast u Aliru.
Najvaniji cilj antiislamskih snaga je
bio po svaku cijenu onemoguiti zavretak
drugog kruga izbora.
* Dana 18. redeba 1412., tj. 22.
januara 1992. godine, uhapen je privremeni
predsjednik fronta, ejh 'Abdulkadir Haani
pod optubom podsticanja vojske na
pobunu.
Zatim je poela iroka kampanja
hapenja medu simpatizerima fronta. U toj
kampanji uhapeno je na hiljade ljudi. Tako
je Islamski front spasa uao u sukob sa
antiislamskim sn agama u Al iru i u
inostranstvu.
* U ovim dogaajima istakle su se jo i
sljedee linostifronta:
Rabih Kebir, predsjednik Politikog
komiteta privremenog izvrnog biroa za
Front spasa,
187
Poglavlje 5 SAVREMEN! REFORMISTIKI POKRETI
ejh Muhammed Se'id, nasljednik
'Abbasija Medenija, koji je takoer uhapen,
ejh Zubde b. 'Aziiz, lan Savje
todavne skuptine (Maglis a-Ora) i
ejh Jahlef erati, svrenik Univer
ziteta Umm al-Kura koji je - Allah mu se
smilovao - pogubljen u zatvoru Serkadi.
Ideje i ubjeenja:
* Islamski front spasa vjeruje da Islam
vrijedi za sva vremena i za sve prostore, da
je najbolje rjeenje za sve oblasti socijalnog,
ekonomskog i politikog ivota. U svojim
shvaanjima, front se u mnogo emu slae
sa idejama pokreta Muslimanske brae.
*Front spasa smatra da su Kur'an i
Sunnet osnovni izvor njegovih aktivnosti, na
polju vjerovanja (al- aqlda), zakonodavstva
(at-tarl' i vlasti (al-!Julan). Zato se model
njegovih ideja smatra nastavkom u historiji
Islama dobro poznate selefijske struje.
* Dana 7. marta 1989. godine, front je
alirskom predsjedniku predao memorandum
. . .
sa osnovmm pnnctptma 1 programom
njegovih drutveno-politikih aktivnosti. U
memorandumu je, izmeu ostalog, zatraeno:
Da se predsjednik drave, s obzirom
da vlada dravom sa muslimanskim narodom,
obavee na uvoenje i primjenu islamskog
vjerozakona ( a-arl'a al-is/amiyya),
Da se osigura neovisno sudstvo,
Da se sprovede reforma obrazovnog
sistema,
Da se potuje dostojanstvo alirske
ene i zatite njena prava u kui i na radnom
mjestu,
Da se odrede polja na kojima je
potrebno provesti reformu i izraditi dinamiki
plan njihova provoenja,
Da se raspusti nacionalna skuptina i
raspiu ponovni izbori u roku od tri mjeseca,
Da se formira nezavisno tijelo koje
e garantirati fer izbore na lokalnom nivou,
Da se preispita rad finansijske
kontrole,
188
Da se preispita politika policije i
dravne sigurnosti,
Da se ukine dravni monopol
(al-ibtikai)* nad sredstvima informiranja,
Da drava obustavi provoenje
presije protiv legitimnih zahtjeva graana,
Da se obuzda kriza sve vee neza
poslenosti ( taga!J!Jum al-batala)*, emigracija
najobrazovanijih kadrova i stane u kraj
irenju droge,
Da se pomogne alirskim iseljenicima
u drugim zemljama, da im se osigura
islamsko obrazovanje i olakaju uvjeti za
povratak,
Da se intervenira kod vlada Kine,
Indije, biveg Sovjetskog saveza i Bugarske
da prestanu sa ugnjetavanjem tamonjih
muslimana i
Da se izradi program pomoi pales
tinskom ustanku (al-intifiiga al-talastiniyya)
i afganistanskim borcima.
* Ideje i principi Islamskog fronta
spasa iznijeti su u pozivima nekih njegovih
lidera, kao to su poziv dr. 'Abbasija
Medenija od 12. novembra 1989. godine i
proglasi islamskog fronta upueni alirskoj
vladi i alirskom narodu. Oni se ukratko
mogu svesti na:
Obavezno uvoenje i primjena islam
skog vjerozakona ( a-ari'a al-islamiyya)*
na svim poljima ivota - drutvenog,
politikog, obrazovnog itd.,
Davanje pune slobode (al-buniyya)*
narodu i prestanak sa provoenjem nepravde
i represije nad njim,
Prihvaanje modela islamske ekono
mije i zabranu poslovanja sa kamatom,
Primjenu islamskog vjerozakona u
parodinom pravu i odbacivanje modela
francuskih zakona koji zagovaraju libera
lizam u porodici,
Kulturnu neovisnost i osudu prakse
. falsificiranja pojma kulture,
Osudu izbacivanja islamskog sadraja
iz odgoja i kulture,
SAVREMENI REFORMISTIKI POKRETI
Osudu zloupotrebe sredstava infor
miranja od strane drave i njihovo hukanje
protiv vala islamskog osvjeivanja,
Kanjavanje prema islamskom vjero
zakonu svakoga ko omalovaava i vrijea
vjeru i vjerska osjeanja,
Uzdizanje irokih narodnih masa po
modelu uenja Islama, Kur'ana i Sunneta,
Prosvjetu razuma svjetlom upute,
okrepljenje due duhovnom hranom kojom
obiluju Kur'an i Sunnet i izotravanje volje
snagom 1mana,
Postupanje po ispravnoj vjeri u
ouvanju historijskih tekovina naroda i
njegovih prirodnih i ljudskih potencijala,
bez daljnjeg gubljenja vremena,
Rad na ujedinjavanju islamskih redova
i ouvanju jedinstva islamskog Ummeta,
kao to stoji u rijeima Uzvienog:
Ova vaa vjera- jedina je prava tjera, a
Ja sam va Gospodar, zato se samo Meni
klanjajte! (Al-Anbiya', 92.) i rijeima Njegova
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem:
"Vjernici su meu sobom vrsto povezani
kao dijelovi zgrade."
Iznalaenje cjelovite i sveobuhvatne
zamjene za sve ideoloke ( al-aydiyfilugiyya) *,
politike, ekonomske i drutvene probleme,
u okviru uenja Islama, kao to su rijei
Uzvienog:
Kod Allaha je prava tjera jedino
Islam." (Ali 'Imnin, 19.) i
Ovaj Kur'an vodi jedinom ispravnom
putu." (Al-Isrli' , 9.),
Potpuno ugledanje na uzor spasitelja
ovjeanstva, Poslanika Muhammeda,
sallallahu alejhi ve sellem, za koga je
Uzvieni rekao:
Bili ste na ivici vatrene jame, pa vas je
On nje spasio. (Ali 'Imrlin, 103.) i
Bodrenje duha inicijative i iskori
avanje uroene darovitosti, genijalnosti i
svih drugih potencijala u izgradnji bolje
politike, ekonomske, drutvene, kulturne i
civilizacijske perspektive.
Poglavlje 5
* Front se bori protiv zapadnih,
naroito francuskih interesa u regionu koji
se ogledaju u:
Potpunom iskljuivanju Islama iz
tokova politike,
Otvaranju trita za evropske i
amerike proizvode i
Uvlaenju alirskog muslimanskog
drutva u val evropeizacije i francuske
kulture u svim njenim oblicima.
* Otuda je, promatrano iz ugla Zapada,
pobjeda fronta na izborima za zakonodavnu
skuptinu predstavljala istinsku opasnost po
zapadne interese. Zato je, kada je uo za
rezultate glasanja, Sejjid Ahmed Gazali
izjavio: "Narod je, dakle, glasao protiv
demokratije ( ad-dimaqrii{iyya)*."
To je rezultiralo:
Ponitavanjem izbora, jer su oni
eljeli demokratiju bez Islama,
Intervencijom vojske i odbijanjem da
se na miran nain preda vlast pobjednikoj
strani,
Formiranjem novog aparata vlasti
potpomognutog vojnom silom,
Hapenjem rukovodeeg i mladog
kadra fronta i njihovim trpanjem po
zatvorima smjetenim duboko u pustinji u
cilju zaustavljanja vala Islama,
Izdavanjem sudske odluke o raspu
tanju fronta (al-gabha)* i izvlaenjem ilima
ispod njegovih nogu kako bi se mogle
poduzeti i sve druge mjere na zabrani
njegovih aktivnosti.
Meutim, rukovodstvo fronta je, uprkos
svemu navedenom, izjavilo da e - uz
Boiju pomo - u Aliru neminovno doi do
uspostavljanja islamske drave, sa njima ili
bez njih, danas ili sutra. Poslije apsolutne
pobjede fronta, alirski predsjednik e
azeli Ibn Dedid je podnio ostavku. Na
mjesto predsjednika poslije njega je doao
Muhammed Bu Dijaf koji je ubijen u
atentatu. Krvavi dogaaji u Aliru jo se
uvijek smjenjuju, munjevitom brzinom.
189
Poglavlje 5 SAVREMEN! REFORMISTIKI POKRETI
Akaidski i idejni korijeni:
Miljenja Udruenja islamskih uenjaka
(Gam 'iyya al- 'u/ama) u Aliru poevi od
Ibn Badisa pa do el-Ibrahimija, smatraju se
idejnim korijenima Fronta spasa koji se
oslanjaju na uenje Kur'ana, Sunneta i
prakse asnih predaka iz prve generacije
muslimana. Pored navedenog, front svoje
ideje temelji i na djelima Hasana el-Benne,
Sejjida Kutba i drugih predstavnika
islamskog preporoda.
Iz navedenog se vidi:
Da je Islamski front spasa u Aliru u
osnovi reformistiki, islamski selefijski
pokret koji se odlikuje jednostavnou
Islama i zagovaranjem uvoenja i primjene
islamskog vjerozakona na svim poljima
ivota,
Da se javno zalae da se, s obzirom
da vlada muslimanskim narodom, predsjednik
drave, u svjetlu tolerantnosti islamskog
vjerovanja, mora obavezati na uvoenje i
primjenu islamskog vjerozakona, provoenje
reforme u sistemu obrazovanja, sigurnosti i
sredstava informiranja,
Da se front bori protiv zapadnih,
naroito francuskih interesa u regionu, koji
se ogledaju u potpunom iskljuivanju Islama
iz politike, otvaranju trita za evropske i
amerike proizvode, uvlaenju alirskog
190
muslimanskog drutva u val evropeizacije i
nametanje alirskom muslimanskom drutvu
francuske kulture i civilizacije to ovaj
odluno odbija.
Bibliografija:
S obzirom da ne postoje dostupna pisana
djela o Islamskom frontu spasa zbog
njegovog ozbiljnog djelovanja na islamskom
polju, jedini mogui izvori na koje smo se
obraali, su sljedei:
a~-$a!Jwa al-islamiyya wa al- 'awda ila
ag-gat- dr. Mu~?ta:ta IJilmi; Ta 'tir as-salafiyya fi
al-mugtama 'at al-mu 'a~ira - dr. Mubammad
Fati]I 'Utman; 'Abdui!Jamld b. Badis ril'id al
baraka al-islamiyya al-mu 'a~ira bi a/
Gaza'ir- dr. Mubammad Fatbi 'Utman; Namagig
min a!-!Jarakat al-gihild al-islamiyya ai
!Jadlfa - li ustacj $afwat Man~?ilr "as-sunosiyya - al
badisiyya - al-qasamiyya"; Maga/la al-Bay/ln
al-a' dad 23 wa 48 (wa fih milaff abdat al-Gaza' ir);
Maga/Ja al-mugtama' - 'adad min 26. 6. 1990.
al-miladi; (muqabala ma' nil'ib ra'is al-gabha a-ayb
'Ali Balbag; Medelletu: El-islah- el-aded 169-2
redeb 1412. h.; Deridetu al-!Jayilt- al-a'dlid:
10.588, 10.589, 10.590 min ubat 'amm 1992. al
miladi, a' ban 'amm 1412. al-higri; Llqa' - 'All
Bal!Jag bi al-Bii.nl - kasit; Arita tasgll wa
!Jutab gum 'a fi al-maayi!J - 'Abdulwahhab at
Tarifi- Salman al-'Awda- Bir al-Bir;
SUFIZAM, SUFIJSKI REDOVI I UTJECAJ
SUFIZAM, SUFIJSKI REDOVI l UTJECAJ
*Uvod *Sufizam *Sufijski redovi
Uvod
Islam nikada nije bio nita drugo do
vjera (din)* znanja i predanog rada, kao to i
stoji u rijeima Uzvienog:
Znaj da nema boga osim Allaha! Trai
oprost za svoje grijehe i za -r:femike i za
Tjemice! (Muhammad, 19.),
I reci: "Trudite se! Allah e trud va
vkfjeti, a i Poslanik Njegov i Tjemici "
(At-Tawba, 105.),
i rijeima Njegova Poslanika, sallallahu
alejhi ve sellem: "Fatima, trudi se i radi, jer
ja te neu moi spasiti od onoga to e ti
Allah odrediti."
Isto tako, Islam nikada nije bio nita
drugo do vjera istog monoteizna (Illa din
tawb1d bab$) i obraanja samo jednom i
Jedinom Allahu. U tom su smislu i rijei
Uzvienog:
To je prava Tjera. (At-Tawba, 36.)
Prema tome, Islam je vjera istog
uYjerenja ($afii' al- 'aqlda) i ubjeenja ( wa
naqa' a/-i'tiqad), vjera bez ikakvih redova
(bila turuq) i mezheba (bila magahib)* u
temeljima svoga vjerovanja i bilo kakvog
neslaganja oko osnovnih uenja.
Islam je u takvom svom velianstvenom
i jedinstvenom obliku i ostao, sve dok
nakon irenja na ogromnim prostorima i,
usljed toga, pojave sve veeg izobilja i
raskoi - nisu poeli puhati vjetrovi
promjena. U takvim novonastalim okol
nostima pojavili su se pojedini istinski
skromni i poboni ljudi (az-zuhhad) koji su
u nadi da se skroman ivot po uzoru na onaj
iz prvih dana Islama i dalje moe nastaviti
poeli pozivati na povratak na skromnost i
b-posnitYo. Neki od ovih pobonjaka
isposnika ( az-zuhhad) okrenuli su se prema
Poglavlje 6
misticizmu (at-fa$awwulj. U svojoj poetnoj
fazi, ovaj pravac nije imao za cilj nita
drugo doli razvijanje i izotravanje estitosti
kod muslimana, na taj nain to bi se u
skladu sa vjerovanjem posvetila vea panja
odgoju due.
Meutim, desilo se da je - usljed
rairenosti neznanja, nastavka izobilja i
udobnog ivota, unutranjih nereda i
sukoba, ubacivanja zlobnika, profitera na
raun vjere, pa i otvorenih neprijatelja
Islama - dolo do pojave jedne sasvim nove,
heretike kole, ije je uenje odudarala
od izvornog islamskog vjerovanja. Bila je
to kola novog sufizma (madrasa 8_$-$0fiyya
al-gadida) koja je u svome uenju poela
iriti medusijske ideje (fikr al-magus)*,
interpretirati Kur' an u prenesenom
znaenju, uvoditi u praksu pogubno
ezoterino uenje (fikr batini mudammir)* i
iskrivljavati znaenje kur'anskih rijei.
Uenje ove kole poelo se poput otrova
iriti po tijelu islamskog ummeta. Kad god
bi se ona od uenja Kur'ana i Sunneta
udaljila za korak, otrov u tijelu islamskog
ummeta bi se irio koracima. To je imalo za
posljedicu da je dananji islamski svijet
krcat zalutalim sektama zaogrnutim platom
sufizma koji - kao to smo vidjeli - po svojoj
sutini, u poetku, nije bio uzrokom ovakve
otre devijacije. Da bi itateljstvo poblie
upoznali sa prirodom sufizma, prvo emo se
u najosnovnijim crtama osvrnuti na sufizam,
a potom na redove koji su iz njega nastali,
kao to su: tidanije ( at-tlganiyya), hatemije
(al-batamiyya), senusije (as-sanusiyya) i
azelije (a-agaliyya). Zatim emo se
osvrnuti na one kole koje su, manje ili vie,
nastale pod utjecajem sufizma kao to su:
divebendije (ad-dlwabandiyya), teblig (at
tab/lg) i nursije (an-nursiyya). Iako su
mehdije (al-mahdiyya) po mnogo emu u
191
Poglavlje 6
svojim shvaanjima posebne i iako poriu
svoju vezu sa tesavvufom, on je, ipak, na
jedan nain i kod njih prisutan. U svakom
sluaju, ovo poglavlje emo, uz Boiju
pomo, zavriti sa onim zajednicama koje su
nastale ili se razvijale pod utjecajem
sufizma.
27. Sofizam
Definicija:
Tesavvuf je vjerski pokret (!Jaraka
dlniyya)* koji se u treem stoljeu po Hidri
proirio po islamskom svijetu. Tesavvuf su
u poetku, kao lini nazor, irili pojedinci
koji su pozivali na isposnitvo i naglaenu
pobonost, kao svoj odgovor na sve jai val
preputanja uivanju i raskonom ivotu.
Ove tendencije su u svom kasnijem razvoju
prerasle u posebne redove poznate pod
zajednikim imenom "sufizam" (8$-$0fiyya).
Sufije posveuju posebnu panju odgoju
i uzdizanju due u svojoj elji da dou
do spoznaje Uzvienog Allaha putem
otkrovenja (al-kaiJ* i intuicije (al-muahada),
a ne putem vjerom propisanih sredstava.
Zato su se na svome putu priklonili nekim
drugim uenjima i u svoje uenje unijeli
pojedine elemente filozofije ( al-falsafa)* i
idolopoklonstva (al-wataniyya)*, posebno
onih sa indijskim, perzijskim i grkim
predznakom. Da se uoiti da izmeu
pojmova skromnosti ( az-zuhd) i tesavvufa
(at-ta$awwufj postoji nekoliko sutinskih
razlika. Najvanija je ta to su skromnost
i pobonost vjerom nareeni, za razliku
od tesavvufa koji predstavlja skretanje
sa Pravoga puta koji su trasirali sljedbenici
sunneta i dema'ta (ah/ as-sunna wa
al-gama'a)*.
Nastanak i najznaajnije linosti:
* U prva dva stoljea Islama, poevi
od perioda Allahova Poslanika, sallallahu
alejhi ve sellem, i njegovih nasljednika, prve
etverice pravednih vladara ( al-!Julafii'
ar-raidin), pa sve do el-Hasan el-Basrijeve
smrti, nije se znalo ni za kakav sufizam,
kako po imenu, tako ni po obiljeju i
ponaanju. Naprotiv, za sve se koristilo,
ili zajedniko ime kao to su izrazi
192
SUFIZAM, SUFIJSKI REDOVI I UTJECAJ
"muslimani" ili "vjernici", ili neke blie
odrednice kao to su: "ashab", "uesnik
Bitke na Bedru", "oni koji su dali zakletvu
na vjernost" ( a$!Jab al-bay'a)*, "tabi'ini" itd.
U ovome periodu nije bilo nikakva
pretjerivanja ( al-guluwW)* ni u praktiko
obredovnom ni u akaidsko-teoretskom
smislu. Izuzetak, u tom smislu, predstavljaju
sluajevi sklonosti rijetkih pojedinaca ka
pretjeranom samoodricanju, to je Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u vie
prilika zabranio. Jedan takav sluaj zbio se
sa grupom koja ga je pitala neto o njegovu
ibadetu i kojoj je odgovorio: "Ali, ja i
postim i jedem, nou i klanjam i spavam,
enim se enama i jedem meso. Onaj kome
se ne svia moja praksa (sunna) nije moj."
Drugom prilikom, Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, je - kako
pripovijeda Aia, r.a. - Havli bint Nuvejt
koja je oko sebe stezala konopac da ne bi
prespala noni namaz, rekao: "Trudite se
onoliko koliko ste u stanju podnijeti! Allahu
nee dodijati dok vama ne dodije. Allahu je
najdrae ono djelo u kojem se ustrajno,
makar bilo i neznatno."
Takva praksa nastavljena je i u doba
ashaba, tabi'ina i tabi'tabi'ina. Svi su oni
slijedili spomenuti nain (al-manhaff)
istovremenog posveivanja s jedne strane
znanju, radu, ibadetu i trudu oko sebe i
svoje eljadi, a s druge strane ibadetu,
borbi na Allahovom putu ( al-gihad)* i
suprotstavljanju novotarijama u vjeri i
svakojakim hirovima. Tako se npr. Ibn
Mes'iid, r.a., suprotstavio i ukinuo novo
tariju (al-bid'a)* izvoenja zajednikog
zikra u damiji. Drugom prilikom suprot
stavio se pristalicama Mu'addud b. Jezida
el- 'Idlija i odvratio ih da to vie ne ine,
kada je uo da su ovi, negdje u planini,
sebi odabrali posebno mjesto za izvoenje
ibadeta.
* Pojava pohonjaka
U drugom stoljeu po Hidri, u vrijeme
tabi'ina i jo ponekog ivog ashaba, pojavila
se jedna grupa pobonjaka koji su se,
zagovarajui izolaciju i nemijeanje sa
svijetom, toliko bili posvetili ibadetu kao
SUFIZAM, SUFUSKI REDOVI I UTJECAJ
niko prije njih. Povod za takvo neto bila je
pojava unutranjih nereda i sukoba pa i
prolijevanja nevine krvi. Zato je ova grupa,
u elji da sebe i svoju vjeru sauva od titne
koja je vladala u drutvu, poela se
osamljivati i povlaiti od svijeta. Ovome,
svakako, treba dodati jo jedan vaan
faktor, a to je otvaranje vrata dunjaluka
pred oima muslimana, naroito poslije
osvajanja ogromnih prostora i uputanja
nekih muslimanskih slojeva u raskoan i
raskalaen ivot. To je izazvalo ovakvu
reakciju pojedinih pobonjaka-isposnika,
naroito u Basri i Kufi, gdje je prvo i dolo
do skretanja s prvobitno g kursa ( al-manhagy*
ponaanja.
Tako se u Kuti pojavila jedna grupa
graana koja se povukla od svijeta,
izraavajui na taj nain estoko kajanje
poslije pogibije el-Husejna b. 'Alija, r.a.,
nazivajui sami sebe pokajnicima (at
tawwabln) i plaljivcima (al-bakka'In).
Isto tako, u to doba se pojavio i jedan
sloj pobonjaka sa naglaenom predanou
ibadetu i izbjegavanju bilo kakvoga svoga
uea u tokovima dogaaja to su se su ovim isposnicima pripisane proizvoljne
odvijali u dravi, iako se za njih pouzdano
znalo da su se, kao ueni, estiti i vjeri odani
ljudi, jo odranije, bilo kao uenici ili
uitelji, bili posvetili izuavanju Kur'ana i
sunneta, te iznosili istinu i suprotstavljali se
zametaima kavge i nereda. Kod njih su se,
pored sve izraenijeg straha od Uzvienog
Allaha, sve ee poele primjeivati i neke dok njegovim putem nisu krenule i neke
druge pojave kao to su zanos i padanje u
nesvijest prilikom uenja ili sluanja
Kur'ana, to je od nekih ashaba i uglednih
tabi'ina poput: Esme, Ebti Bekrove kerke,
'Abdullaha b. ez-Zubejra, Muhammeda b.
Sirina i drugih, nailo na osudu. Zbog njih, u
to doba, su se proirili nadimci "pobonjaci"
(a~- 'ubbad), "askete" (az-zuhhad) i "uai"
(al-qurra). Meu njima, najpoznatiji su bili:
'Amir b. 'Abdullah b. ez-Zubejr, Safvan b.
Sulejm, Talk ibn Habib el-' Anezi, 'Ata es
Sulemi, el-Esved b. Jezid b. Kajs, Davud et
Ta'i i neki od najbliih prijatelja el-Hasana
e1-Basrija.
Poglavlje 6
* Pot!lllk slcrettu9
Svako skretanje obino poinje polahko i
neprimijetno, a onda se tokom vremena
poveava dok ne poprlliU velike ~
Pojava isposnitva (az-.zuhd) koji se u
drugom stoljeu po Hidri, poeo razvijati u
Kuti i Basri kod pojedinih velikih asketa
(az-zuhhad), poput: Ibrahima b. Edhema,
Malika b. Dinara, Bira el-Rafija, Rabije el
' Adevije i 'Abdulvahida b. Zejda prerastao
je u znaenje kakvo ranije askete (az
zuhhad as-sabiqon) nisu poznavale. Ono je,
naime, sada znailo: muenje due
izostavljanjem jela, zabranu uzimanja
mesa, putovanje kroz pustinju i zabaene
krajeve, neenjenje ili neudavanje itd... U
tom smislu, Malik b. Dinar kae: "ovjek
ne moe postii stupanj istinski iskrenog
vjernika (manzila a$-$iddiqln) sve dok
svoju enu ne ostavi da bude kao udovica i
dok se zajedno sa psima ne nae na
smeu." Za ovu svoju tvrdnju on ne navodi
nikakav dokaz niti od nekog prethodnog
autoriteta, niti teksta Kur'ana, niti Sunneta.
Meutim, ovdje je vano upozoriti na to da
izjave i eokueni pokreti tijela za to, kako
navodi Sejhu-1-Islam Ibn Tejmijja, nema
nikakva valjana dokaza da one, zaista,
potjeu od njih.
U Kuti su Mu'addud b. Jezid el
'Idli i njegove pristalice poeli sebe
nagoniti na nespavanje i to due klanjanje
druge askete iz Kufe koje su se, po ugledu
na njega, poele povlaiti u planine radi
posveivanja ibadetu, iako im je to Ibn
Mes'ud jo odranije bio osporio.
Od nekih od njih, kao to je Rabia el
' Adevija izreene su izjave o Boanskoj
ljubavi, u kojima se govori o ljubavi izmeu
roba i njegova Gospodara, usljed kojih je
dolo do pogrenog shvaanja ibadeta, po
kojima se on ne ini ni radi elje za
Dennetom, niti zbog straha od
Dehennema, to je u suprotnosti sa rijeima
Uzvienog u kojima se kae:
... i mo/lli su Nam se u nadi i u strahu."
(Al-Anbiyli, 90.)
193
Poglavlje 6
- Razvoj sufizma u tom periodu,
ejhu-1-Islam Ibn Tejmijja ukratko opisuje
sljedeim rijeima: "Pri kraju perioda
tabi'ina pojavile su se tri stvari: slobodno
miljenje ( ar-ra )1, apologetika (al-ka/am)* i
tesavvuf ( at-fa$awwuf5. Pristalice slobodnog
miljenja bile su u Kufi, a pristalice
apologetike i tesavvufa u Basri. Tamo su
poslije el-Hasana i Ibn Sirina, doli 'Amr
b. 'Ubejd i Vasil b. 'Ata', a poslije njih i
Ahmed b. 'Ali el-Hudejmi (umro 200
/815.), uenik 'Abdulvahida b. Zejda koji
je, opet, bio uenik el-Hasana el-Basrija.
On se upustio u ilmulkelamsku raspravu
o sudbini (ka/am fi al-qadar)* i sagradio
malu kuicu za sufije. To je, mimo damije
u Basri, bila prva kua sagraena za uenje
i sluanje zikra. Tako su se predali sluanju
i glasu (aludirajui time na pjesmu).
Stanovnici Medine bili su od ovih
dosljedniji i u rijeima i u djelima, dok
su stanovnici ama, uglavnom, bili
mudahidi."
Od tada se tesavvuf poeo razvijati u
nekoliko faza, od kojih su najvanije:
* Nastanak i pojava
Izrazi tesavvuf (at-tEzyawwuiJ i sufizam
( a~-~11fiyya) po prvi su se put pojavili u
Kufi to je i razumljivo zbog njene
bliskosti Perziji, utjecaja grke filozofije
(at-ta 'attur bi al-ta/sata af-ytlnaniyya)*
nakon perioda prevoenja - i ponaanja
kranskih monaha (ruhban ah/ al-kitab)*.
Islamski uenjaci i historiari se ne slau
oko toga ko je prvi nazvan imenom sufija.
O tome postoje sljedea tri miljenja:
1. ejhu-1-Islam Ibn Tejmijja i njegovi
istomiljenici smatraju da je prvi" ko se
prozvao sufijom bio Ebu Haim el-Kufi
(umro 1501767. ili 1621779.) u amu gdje
se bio preselio. Bio je savremenik Sufjana
es-Sevrija (umro 1551772.) koji je za njega
rekao: "Da nije bilo Ebu Haima, ne bi
se znalo ta su finese licemjerstva."
Takoer je bio savremenik Dafera es
Sadika. Spada meu prve i'ije. i'ije ga
nazivaju "Izumiteljem sufizma" (Mu!Jtari'
a~-~11fiyya).
194
SUFIZAM, SUFIJSKI REDOVI I UTJECAJ
2. Neki historiari spominju da je
'Abduk - tj. 'Abdulkerim ili Muhammed
(umro 210/825.) bio prvi koji se zvao
sufijom. El-Haris el-Muhasibi za njega kae
da je pripadao jednoj proi'ijskoj grupi iz
Kufe koja je sebe nazivala nadimkom
"Sufije" (a~-~iifiyya), dok el-Malti u
svome djelu at-Tanblh wa ar-radd 'ala ahi
al-ahwa' wa al-hida' navodi da je 'Abduk
bio kolovoa jedne grupe otpadnika (az
zanadiqa)* koji su tvrdili da je cio ovaj
svijet zabranjen (!Jaram) i da od njega
nikome nije dozvoljeno (!Jala/) vie od
dnevne opskrbe, jer tako, smatraju imami
Pravoga puta. Osim toga, oni su tvrdili da
ovaj svijet ( ad-dunyif) moe dozvoliti samo
pravedni vladar i da je u suprotnom zabra
njen isto kao to je zabranjeno i kontaktirati
sa ljudima.
3. Za razliku od njih, Ibn Nedim u
svom Fihristu kae da je Da'bir b. Hajjan,
uenik Da'fera as-Sadika (umro 208/823.
godine) bio prvi koji se zvao imenom sufija.
Njega i'ije smatraju jednim od svojih
velikana. Takoer ga i filozofi pripisuju
i'ijama.
Uenjaci se, takoer, ne slau oko toga
iz koga korijena je izvedena rije tesavvuf.
O tome postoji nekoliko miljenja:
l. ejhu-1-Islam Ibn Tejmijja, Ibn
Haldun i vie drugih uenjaka smatra da je
rije tesavvuf, najvjerovatnije, izvedena iz
rijei "vuna" ( a~-~iifj, jer su grubu suknenu
odjeu nosili i monasi-isposnici pod ijim su
utjecajem bile prve sufije. Prema torne, ovo
miljenje iskljuuje sve druge dokaze i
izvedenice na osnovu pravila arapskog
jezika, ukljuujui i pokuaj dokazivanja
samih sufija da je njihov naziv izveden
iz izraza ah/ a~-~uffa koji se koristiO za
jednu grupu siromanih drugova Allahova
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kao i
njihove pokuaje dokazivanja da potjeu od
'Ali b. Ebu Taliba, el-Hasana el-Basrija ili
Sufjana es-Sevrija, r.a. Ni za jednu od ovih
njihovih tvrdnji nema valjana dokaza.
2. Za razliku od njih, Ebu er-Rejhan el
Biruni (umro 440/1048.) i u novije vrijeme
Von Hammer, kao i neki drugi uenjaci
smatraju da je izraz "sufizam" (a~-~iifiyya)
SUFIZAM, SUFIJSKI REDOVI I UTJECAJ
izveden iz grke rijei "Soph" koja znai
"mudrost". Kao dokaz, zastupnici ovoga
miljenja navode injenicu da je izraz a$
$lifiyya bio rairen u Bagdadu i okolici, gdje
je u drugom stoljeu po Hidri vladala iva
prevodilaka aktivnost, za razliku od junih
i zapadnih krajeva tadanjeg islamskog
svijeta, gdje je ovaj izraz bio potpuno nepoznat.
Osim toga, oni pored vremenske i prostorne
bliskosti, nalaze i slinost izmeu osnovnih
uenja sufizma i grke filozofije, jer je i u
grkoj filozofiji i u sufizmu prisutno uenje o
panteizmu ( wafJda al-wugud), utjelovljenju
(al-lJulill)*, iluminizmu (al-iraq)* i emanaciji
(al-fayf/)*. Dokaze za svoju tvrdnju oni nalaze
i u izjavama nekih od vodeih predstavnika
sufizma, kao to je es-Suhraverdi koji je
(pogubljen pod optubom za herezu) izjavio:
"to se tie svjetla koje je u bliskoj prolosti
najvie obasjavalo behaviorizam (as-suliik)*,
bilo je to uenje (doslovno "kvasac"/lJamlra)
pitagorista koje je prvo prihvatio moj brat
Ahmim- tj. Zunnon iz Egipta- a potom od
njega i Sejarsetri- tj. Sehl et-Tesetturi." Bez
sumnje, u sufizam su preko njih uli i neki
drugi izrazi prevedeni sa grkog, kao to su:
filozofija ( al-falsafa)*, muzika ( al-mOslq),
muziar ( al-mlislqar), sofizam ( as-safsata)* i
materija ( al-hayyo/8).
* Vijesnici sufizma
U treem i etvrtom stoljeu po Hidri
dolo je do pojave sljedee tri vrste (tabaqat)
sufija:
* Prva vrsta (at-tabaqa al-Old) pred
stavlja struju poznatu po svom prakticiranju
istinskog isposnitva, koje je graniilo sa
halucinacijama (al-wiswas), zatim po
odricanju od ovosvjetskih blagodati (ad
dunyif) i odstupanju od onakvog naina
ponaanja i obavljanja ibadeta kakav je bio,
ne samo u doba Poslanika, sallallahu alejhi
ve sellem, i njegovih drugova, nego i u doba
prethodne. generacije pobonih i estitih
ljudi, s tim to je veina i dalje ostala na
kursu ispravnog vjerovanja (al-istiqama 'ala
al- 'aqidil), estog obraanja Allahu sa
dovom, dosljednog pridravanja Poslanikova,
sallallahu alejhi ve sellem, sunneta i
ugledanja na ranije generacije, mada su od
Poglavlje 6
nekih pojedinaca, poput el-Dunejda, zabi
ljeene izjave koje su ~lamski uenjaci
ubrojali u nesvjesne postupke (a-ataMIJ
napravljene u ekstazi.
U najistaknutije predstavnike ove struje
spadaju:
El-Dunejd, Eb11 el-Kasim el-Harraz
(umro 298/911.) koga sufije nazivaju jo i
nadimkom "Starjeina zajednice" (Sayyid
at-ta'ifa). Ubraja se u kljune linosti na
ije se rijei i miljenje - posebno kada se
radi o islamskom mono te izmu ( at-tawlJid),
spoznaji (al-ma 'nfa) i ljubavi ( al-ma!Jabba)
- sufije najvie pozivaju. Bio je pod snanim
utjecajem miljenja Zunnfma en-Nnbija
koja je poslije nje&a sakupio, sredio i irio
njegov uenik e-Sebli, ali se nije slagao
sa Zunnunovim, el-Halladovim i el
Bistamijinim shvaanjem gubljenja (al-fana).
Naprotiv, osuivao je nekontrolirane izraze
u ekstazi ( a-ata!Jat) i vie je cijenio prise
bnost (8-~a/:JW)* od opijenosti (as-sa.kry* i
ostanak pri svijesti (al-baqa) od njenog
gubljenja (al-fana). Po njemu, gubljenje
(al-fana) ima sasvim drugi smisao.
Sufijama je osporio oslobaanje od vjerskih
obaveza (suqot at-taka/lij*. Dunejd_ je,
takoer, bio pod snanim utjecajem svoga
uitelja el-Harisa el-Muhasibija, koji se
rauna prvim koji je pomijeao uenje
'ilmu-1-kelama (al-ka/am)* sa tesavvufom
i svoga daide es-Sirrija es-Sekatija
(umro 253/867.).
U ovu grupu spadaju i druga poznata
imena kao to su: Eb11 Sulejman ed-Derani,
'Abdurrahman b. Ahmed b. 'Atijja el-'Ani
(umro 205/820.), Ahmed b. Ebn el-Haviiri,
el-Husejn b. Mensnr b. Ibrahim Eb11 'Ali
e-atvi es-S11fi, od koga u svome Sahihu
el-Buhari prenosi hadise, es-Sirri b. el
Muglis es-Sekati Ehu el-Hasan (umro
253/867.), Sehl b. 'Abdullah et-Tesetturi
(umro 273/886.) i Ma'raf el-Kerhi Ebn
Mahftlz (umro 200/815.), kao i oni koji su
doli kasnije, ali su slijedili njihov put, kao
to su: 'Abdurrahman es-Sulemi (umro
412/1021.), Muhammed b. el-Husejn el
Ezdi es-Sulemi, Muhammed b. el-Hasan b.
el-Fadl b. el-'Abbas Ebn Ja'la el-Basri es
Snfi (umro 368/978.) i ejh el-Hatib el
Bagdadi.
195
Poglavlje 6 SUFIZAM, SUFIJSKI REDOVI I UTJECAJ
U druge najprepoznatljivije osobine ove
grupe spadaju:
Poetak izdvajanja iz veine obinih
muslimana i njihovih uenjaka,
Pojava izraza (al-mu${alafJa~* koji
su pripremili teren za kasniji nastanak
posebnih redova, kao to su izrazi: "nae
znanje" (' ilmunB), "naa kola" (maifhabunB)*,
na red (tarlqatun8) itd. U tom smislu je i el
Dunejdova izjava: "Nae znanje je ispre
pleteno sa hadisima Allahova Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem." Ovakav odnos
je po vjeri zabranjen (mufJ.arramun ar'an)
jer vodi u novotariju ( al-b1d'a)*, nepos
lunost (al-ma '$iya), pa ak i vie botvo
(a-irk).
Uvjetovanje onome koji im se na
njihovom putu eli pridruiti: da se odrekne
svoga imetka, da hranu svede na najmanju
moguu mjeru i da se, budui da je na putu,
ne eni.
Pretjerano zanimanje za vaz i prie
sa skuenim znanjem i razumijevanjem
fikha ( al-fiqh)*, pa ak i upozorenjem na
opasnost od njihova izuavanja, uz istovre
meno ugledanje veine njih na ponaanje i
dranje monaha (ruhban)* i kranskih
isposnika (nussiik) s kojima su se, barem
neki, sastajali, to je doprinijelo sve viem
udaljavanju od kursa ashaba i voa tabi'Ina.
Rezultat toga je bilo uzimanje, mimo
damija, posebnih prostorija za ibadet, u
kojima su se okupljali radi sluanja
pobonih pjesama ili kasida spjevanih u
formi gazela u slavu Vjerovjesnika,
sallallahu alejhi ve sellem, to je dovelo do
estokog sukoba izmeu njih i uenjaka
fikha. Pored navedenog, meu njima su
se sve ee poele javljati tvrdnje o
navodnim otkrovenjima ( al-kafj*, natpri
rodnim sposobnostima (al-!Jawiiriq), kao i
neke 'ilmulkelamske izjave (al-maqalat
al-kalamiyya). U ovom periodu nastala su
njihova brojna pisana djela, kao to su djela
Ebn. TaJiba el-Mekkija, Qat al-qulab wa
!Jjfya al-awliyii' od Ebn. Ne'ima ei-Isfahanija
i djela el-Harisa el-Muhasibija. Islamski
uenjaci iz prvih generacija upozorili su na
opasnost od ovakvih knjiga zato to
sadravaju apokrifne i nepoznate hadise
196
(al-a!Jadlt al-mawga 'a wa al-munkara),
israilijjate i izreke Jevreja i krana (aqwal
ahi al-kitab). Upitan ta misli o ovim
knjigama, kada mu je reeno da u njima ima
pouke, Imam Ebn. Zur'a je rekao: "Onome
kome nema pouke u Allahovoj, d.., Knjizi,
nema ni u ovim knjigama."
* Meu najprepoznatljivije karakte
ristike kola tesavvufa (li magahib at
fa$awwuf)* i zajednikog imenitelja razli
ita naina njihova obavljanja ibadeta je
tzv. "ukus" ( a{/-gawq) koji ih je doveo do
tolike nespretnosti, da vie nisu bili u stanju
sauvati svoj sufijski karakter od mije
anja sa uenjima neislamskih filozofija
(falsa/li~* ili barem njihova utjecaja to je
olakalo put izumiranja ove i irenja druge
struje, koja je jo vie otila u krajnost
(guluwW)*.
* Druga vrsta (at-tabaqa at-taniya)
predstavlja struju koja je isposnitvo (az
zuhd) pomijeala sa batinijskim izrazima
( 'ibarat al-batimyya)*. Ona je isposnitvo
iz domena praktinih djela i ponaanja digla
na stupanj apstraktnog razmiljanja i
teoretske rasprave. Zato se u njihovom
tjeniku pojavljuju izrazi kao to su: jedinstvo
(al-wa!Jda), gubljenje (al-iana')*, sjedinjenje
(al-itti!Jad)*, utjelovljenje (al-!Julfil)*, opij enost
(as-sakr)*, budnost ( a$-$a/Jw)*, otkrovenje
(al-kaf5*, ostanak (al-baqa'), uenik (murld),
gnostik ('ari/j, stanja (al-a!Jwal), stupnjevi
(al-maqamaf) itd. Oni su prvi poeli praviti
razliku izmeu vjerozakona (a-arl'a) i
sutine ( al-!Jaqlq8), sebe nazivati poznava
ocima sutine ( arbab al-!Jaqa 'iq) i znalcima
tajni (ahi al-batin), a druge uenjake
poznavaocima vanjtine i slika (ahlll?-?ahir
wa ar-rusama~, to je izmeu njih jo vie
zaotrilo nepodnoljivosti. Takvo neto nije
se moglo ni zamisliti u prvim generacijama
asnih predaka niti, ak, u prvoj generaciji
sufija. Takav zaokret, uistinu je predstavljao
stvarni poetak kursa kojim e tesavvuf
nastaviti ii sve do danas.
SUFIZAM, SUFIJSKI REDOVI I UTJECAJ
* Meu najznaajnije predstavnike ove
struje spadaju:
Ebil el-Jezid el-Bistami (umro
263/878.), Zunniln el-Misri (umro
245/859.), el-Hallad (umro 309/921.),
Ebil Se'id el-Hazzar (umro 277/890. ili
286/899.), el-Hakim et-Tirmizi (umro
320/932.) i Ebil Bekr e-ebli (umro
334/945.).
Mi emo ovdje dati kratki pregled
ivotopisa samo onih predstavnika koji su
ostavili veliki utjecaj i iji se tragovi
osjeaju sve do danas. To su:
Zunniln el-Misri, Ebil el-Fejd Sevban
b. Ibrahim, (umro 245/859.). Po porijeklu je
bio nubijski Kopt ( Qubti)* iz sela Ihmim u
junom Egiptu. Prema onome to navode
Ibn Halikan i 'Abdurrahman el-Dami,
tesavvuf je izuavao kod akrana el-'Abida
ili Isra'ila el-Magribija. i'ije u svojim
knjigama navode, a to potvruje i Ibn en
Nedim u svom Fihristu, da je herniju
izuavao pred Dabirom b. Hajjanom. Ibn
Halikan navodi da je bio sljedbenik
melamitija ( al-malamitiyya)*, sufij skog reda
iji su lanovi pred svijetom prikrivali svoju
bogobojaznost i javno se podrugivali
erijatu ( a-arl'a)*.
Uz to, Zunniln je bio poznat po svojoj
mudrosti i rjeitosti .
Sufijski autori ga ubrajaju u stvarnog
osnivaa svoga naina poimanja ljubavi
(al-mababba) i spoznaje (al-ma 'rifa) i u
prvog koji je u Egiptu poeo govoriti o
stupnjevima (al-maqamaf) i stanjima (al
a.bwal). Tvrdio je da je otkrovenje ( al-kafj*
istina i da vjerozakon (a-arl'a)* ima svoje
,anjsko (?ahir) i unutranje (batin) znaenje.
U svojoj poslanici, el-Kuejri navodi da je
on bio prvi koji je islamski monoteizam
(at-tawbid) objasnio u sufijskom znaenju,
prvi koji je dao definiciju sufijskih pojmova
ekstaza" (al-wagd) i "sluanje" (as-sama)*
i prvi koji je u iskazivanju svoga stanja
poeo koristiti aluziju (ar-ramz). Budui da
je bio u vrstim ~ezama sa batinijskim
ismailijama (a/-isma'iliyya al-batiniyya)* i
tajnom organizacijom Ihvanu-s-safa' (i!Jwan
8.$-~afii)* koji su ba u to vrijeme vodili ivu
Poglavlje 6
aktivnost i pozivali u svoje zalutale mezhebe
(ma(}iihibuhum al-b8{ila)*, ni on nije mogao
izbjei utjecaju njihova uenja Tako je i on
poeo govoriti o skrivenom znanju ( iJm al
batin), bogomdanom znanju (aJ-iJm a/
laduni), sjedinjenju ( al-itti!Jad) i pripisivanju
uzroka stvaranja muhammedijskom svjetlu
(an-niir al-mufJammadJ). Poznavanje koptskog
jezika (al-luga al-qubtiyya)* pomoglo mu
je da razrijei uklesane i nacrtane ifre
na koptskim spomenicima u svome selu,
to mu je omoguilo da prodre u tajne
astrologije (funiin at-tangim), magije (as
si!;.r) i zapisa (at-ta/asim) kojima se bavio.
Zunniln je bio prvi sufija koji se posvetio
izuavanju grke kulture i neoplatonizma
(ma(}hab al-aflatiiniyya al-gadida)*, a
posebno Aristotelove teologije. Otuda je,
pod utjecajem gnosticizma (gunasiyya)*,
i izgradio svoju sopstvenu kolu o spoznaji
i gubljenju (ma(}habuhii al-b~$ D al-ma 'rifa
wa al-fana)* .
Ehu Jezid el-Bistam'i, Taj :tbr b. 'Isa b.
Adem b. Servean, roen u Bistamu u
porodici medusijskog porijekla (min 8$1
magasi)*. Njemu se pripisuju grozne izjave
za koje mnogi istraivai opravdano
sumnjaju da su, zaista, njegove. Takve su
izjave: "Izaao sam iz istine (al-!Jaqq) u
istinu (al-!Jaqq) dok nisam zauo glas: 'O ti
koji si Ja, obistinio si se u gubljenju u
Allahu! ' " i "Slava meni, kako sam uzvien!"
koje nikome ko ih izgovori ne moe biti
oproteno, bez obzira na to izgovorio ih u
stanju opijenosti (.fl !Jala said)* ili svijesti
(.~alzW)*.
ejhu-1-Islam Ibn Tejmijja ga je ubrajao
u ovu vrstu, ali je sumnjao da su navedene i
sline izjave, zaista, njegove, jer njegove
druge izjave upuuju na to da se pridravao
Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem,
sunneta. Za razliku od njega, neki uenjaci
sljedbenika sunneta i dema'ta ga svrstavaju
u grupu zajedno sa el-Halladom i es
Suhraverdijem.
El-Hakim et-Tirmizi, Ebn 'Abdullah
Muhammed b. 'Ali b. el-Husejn et-Tirmizi
(umro 320/932.). Bio je prvi koji je poeo
govoriti o zavretku velajeta (batm al
197
Poglavlje 6 SUFIZAM, SUFIJSKI REDOVI I UTJECAJ
walaya) o emu je napisao i knjigu pod
naslovom Satm al-wa/aya zbog koje je bio
optuen za nevjerstvo i protjeran iz svoga
grada Tirmiza. O njemu ejhu-1-Islam Ibn
Tejmijja kae: "Neke sufije, kao to je el
Rakim et-Tirmizi, govore o "Peatu evlija"
(Satam al-awliyd) i veliaju njegovu slavu.
To je jedna od njegovih pogreaka. Ipak,
veina njegovih izjava je tana, za razliku
od Ibn 'Arebija koji je mnoge stvari
pobrkao." (Magmu' al-fatawli; 1/363).
Njemu se pripisuje da je rekao: "I evlije
(al-awliya)* imaju svoj peat, kao to i
vjerovjesnici (al-anbiya)* imaju svoj",
ime je pripremio put islamskim filozofima
poput Ibn 'Arebija, Ibn Seb'ina, Ibn Huda i
et-Tilimsanija, da i oni ponu govoriti o
"Peatu evlija" (Satam al-awliyd) i tvrditi
da je njegov poloaj vii od poloaja "Peata pripadnici ove struje u treem stoljeu po
vjerovjesnika" (Satam al-anbiya)*.
* Trea vrsta ( at-tabaqa at-talita)
predstavlja struju koja je tesavvuf
pomijeala sa grkom filozofijom (al-falsafa
al-yOnaniyya)* i poela iznositi uenje o
utjelovljenju (al-!Julal)*, sjedinjenju (al
itti!Jad)* i panteizmu ( wa!Jda al-wugad), u
smislu da je istinski bitak ( al-mawgud al
!Jaqq) Allah, a sve ostalo samo lane slike
(~uwar zaifa), iluzije (awham) i mata
(ta!Jayyu/af), ime su se sloili sa uenjem
filozofa. Ova struja utjecala je na kasniju
pojavu uenja o emanaciji (al-fayd)* i
iluminizmu (al-iraq)* koja su razradili
el-Gazali i es-Suhraverdi. Zato se ova
struja smatra jednom od najopasnijih i
najkritinijih faza kroz koje je proao
tesavvuf, jer se sa njom iz faze inovacija u
djelima prelo na fazu inovacija u uenju,
ime je tesavvuf u potpunosti izaao iz
okvira Islama. Meu najpoznatije pred
stavnike ove struje ubrajaju se el-Hallad
(umro 309/921.), es-Suhraverdi (umro
587/1191.), Ibn 'Arebi (umro 638/1240.),
Ibn el-Farid (umro 632/1234.) i Ibn Seb'in
(umro 667/1269.).
El-Hallad, Ehu Mugis el-Husejn b.
Mensur el-Hallad (244/858. - 309/921.),
roen u Perziji kao unuk ovjeka koji je bio
zaratustrovac. Odrastao je u Vasitu u Iraku.
Najpoznatiji je predstavnik uenja o
198
utjelovljenju (al-!Julal) i sjedinjenju (al
itti!Jad). Optuen je za nevjerstvo (al-kuiP)*
i pogubljen raspeem zbog sljedee etiri
optube:
l. veze sa karamitima ( al-qarami{a),
2. izjave "Ja sam istina!" (ana al-!Jaqq),
3. ubjeenja svojih pristalica da je bog i
4. izjave da hodoae Kabe ne spada u
farz obavezu koja se mora izvriti.
Njegov lik obavijen je mnogim tajnama.
Bio je strog, tvrdoglav i fanatik. Napisao je
djelo pod naslovom at- Tawasln koje je
redigirao i dotjerao francuski orijentalista
Louis Massignon (1883-1962.).
* Neki istraivai smatraju da su svi
Hidri zastupali jedno te isto ezoterino
uenje ( 'ilm batini w8./;id), samo to su ga
neki prikrivali, poput e-eblija koji je
izjavio: "I ja i el-Husejn b. Mensnr - el
Hallad - smo zastupali isto miljenje, s tim
to ga je on javno iznosio, a ja prikrivao"
za razliku od drugih koji su ga, poput el
Hallada, javno iznosili i zbog toga- kako je
jedna ena, za vrijeme njegova razapinjanja
po el-Dunejdovu nareenju, po navodima
francuskog orijentaliste Massignona
povikala: "Iskusili gorinu eljeza!"
* Pojava sufijskih redova
Iranski sufija Ebn Se'id Muhammed
Ahmed el-Mejhemi (357/968. - 430/1038.),
uenik Ebn 'Abdurrahmana es-Se lemija bio
je prvi koji je postavio sistem organizacije
sufij skih redova ( at-turuq tzy-~afiyya) i to na
taj nain to ga je uinio nasljednim.
* Peto stoljee se smatra nastavkom
razvoja ideja iz prethodnih stoljea. One su
se dalje nastavile iriti, najvie zahvaljujui
pisanim djelima Ebn 'Abdurrahmana es
Sei emija (umro 412/1021.) koja je Ibn
Tejmijja opisao rijeima: "U njegovim
knjigama -ima vjerodostojnih predaja i
prenesenih izreka koje mogu koristiti u
vjeri (ad-din)*, ali i slabih predaja i
neprihvatljivih izreka koje mogu tetiti
onome ko nema iskustva. Neki se ljudi
SUFIZAM, SUFIJSKI REDOVI I UTJECAJ
oklijevaju sluiti njegovim predajama."
(Magmu' al-fatawii, 11578). Za njega navode da
je izmiljao hadise koji idu u prilog sufizma.
* U periodu od druge polovine petog
do poetka estog stoljea po Hidri, u doba
Ebu Hamida el-Gazalije, poznatog jo i
pod nadimkom Huddetu-1-Islam (umro
505/1111.), tesavvuf je poeo zauzimati
svoje mjesto i kod onih koji su sebe smatrali
sljedbenicima sunneta (ahi as-sunna)*. Time
je zavrena etapa pionira tesavvufa koji su
zaeli uenje zasnovano na neislamskim
naelima.
Meu najpoznatije predstavnike ove faze
tesavvufa, ije se uenje odralo sve do
danas, spadaju:
Ebu Hamid el-Gazaii, Muhammed b.
Muhammed b. Muhammed b. Ahmed et
Tiisi, poznat JOS i pod nadimkom
Huddetu-1-Islam (450/1058. - 505/1111.),
roen u Tusu u pokrajini Horasan. Odrastao
je u sredini preplavljenoj raznim uenjima i
mezhebima (al-magahib)* kao to su: 'ilmu
1-kelam ( 'ilm al-kalam)*, filozofija (al
talsata)*, batinije ( al-batiniyya)* i tesavvuf.
To mnotvo raznih uenja i mezheba esto
je kod njega izazivalo zbunjenost i sumnju,
to ga je za vrijeme boravka u Bagdadu,
natjeralo da se koleba izmeu ova etiri
mezheba. Putovao je u Durdan i Nejsabur,
bio nerazdvojni pratilac Nizamulmulka,
predavao na koli Nizamiji u Bagdadu,
osamljivao se u munari velike damije u
Damasku, da bi se potom preselio u
Jerusalim, zatim u Hidaz, a onda se,
ponovo, vratio u svoje rodno mjesto.
Napisao je vie djela, meu kojima treba
spomenuti: Tahatut al-18/asifa, a!-Munqig
min ag-galal i, svakako, njegovo najpoz
natije i najvanije djelo lbya 'ulam ad-din.
El-Gazali se smatra utemeljivaem kole
otkrovenja (al-kai) u spoznaji (fT al
ma 'rita) koja je zastavu tesavvufa iz ruku
perzijskih elemenata predala u ruke
sunnijskih elemenata. Meu njegove
najvanije zasluge spadaju: obaranje grke
filozofije i razotkrivanje rugla batinijskog
uenja koje je defmitivno raskrinkao u
svojoj knjizi al-Musta~hari poznatoj jo i
pod nazivom Paga 'ib al-batiniyya. Opisujui
Poglavlje 6
posljednju fazu njegova ivota, nakon
povratka u rodni grad Tus, njegov uenik
'Abdulgafir el-Farisi kae: !amo se bio
potpuno posvetio prouavanju Poslanikova
hadisa, druenju sa uenjacima hadic:a i
itanju dvaju Sahiha - od Bubarije i
Muslima - koji su najbolji argument
Islama." Uinio je to nakon druenja u
svome gradu sa uenjacima hadisa kao to
su: Ebu Suhej l Muhammed b. 'Abdullah el
Hafsi, pred kojim je prouavao Buharijin
Sahih i el-Kadi Ebii el-Feth el-Hakimi et
Tusi, pred kojim je prouavao Eho
Dawiidov Suncn. (Tabaqat as-Sabki, IV/110).
U ovoj fazi je napisao svoju knjigu
pod naslovom Ilgam al- 'awiim 'an 'Hm al
ka/am u kojoj je napao 'ilmu-1-kelam ( 'ilm
al-kaliim)* i njegov put, a stao u odbranu
kole ( al-ma{/hab)* prvih generacija musli
mana (as-saJaf) i njihovog pravca (al
manhag)*. On u njoj, izmedu ostalog, kae:
"Najbolji dokaz da je kola prvih generacija
muslimana (as-sa/af) najispravnija je to to
svako suprotstavljanje njoj predstavlja
novotariju ( al-bid'a)*, a svaka novotarija je
pokuena, jer vodi u zabludu. Uputanje
obinog svijeta u interpretaciju (at-ta 'wil)*,
kao i njegovo navoenje od strane uenjaka
(da to ini) je pokuena novotarija. Za
razliku od toga, neuputanje je po sunnetu
pohvaljeno" (v. str. 96).
U ovoj knjizi, on je, takoder, odustao
od svoga ranijeg uenja o otkrovenju
(al-kai)*, postizanju osobina i stupnja
vjerovjesnitva ( an-nubuwwa)* i oslanjanja
u tumaenju (Dat-ta'wll)* ili dokazivanju na
otkrovenje (al-kai) koje je ranije smatrao
ciljem masa.
* esto stoljee po Hidri predstavlja
stvarni poetak sufijskih redova i njihova
irenja iz Irana na ostale istone oblasti
islamskog svijeta. U njemu se pojavio
kadirijski red ije se osnivanje pripisuje
'Abdulkadiru el-Gejlaniji (umro 561/1166.)
koji je imao 49 sinova. Njih jedanaest
pronijeli su i proirili njegovo uenje irom
islamskog svijeta. lako se sa njim nikada
nije mogao sresti, njegovi sljedbenici
smatraju da je on grubu suknenu odjeu
(al-birqa) i tesavvuf preuzeo od el-Hasana
199
Poglavlje 6
el-Basrija, a ovaj od 'Ali b. Ebn. Taliba, r.a.
Oni mu, takoder, pripisuju neke stvari koje
su svojstvene samo Uzvienom Allahu, kao
to su: poznavanje tajni i nevidljivog svijeta
(ma 'rifa al-gayb), mo oivljavanja umrlih
(i/Jyii' al-mawta) i utjecanja na svijet i dok
je bio iv i poslije smrti ( t~arrufuha fi
al-kawn !Jayyan wa mayyitan), kao i odredene
zikrove, virdove i grozne izjave. Medu njih
spada i njegova izjava na jednom skupu:
"Ova moja stopala (qadaml hiigihi) su
na vratu svakog Allahovog prijatelja
( waliyyulliih)*." Imao je obiaj rei: "Ko u
brizi zatrai moju pomo, ja u mu je razbiti,
ko me spomene u nedai, otkloniu mu je i
ko u moje ime zatrai kakvu potrebu, ja u
mu je ispuniti." Oito je da u ovakvim izjavama
ima elemenata viebotva i prisvajanja
boanstvenosti ( iddi'ii' ar-rubabiyya).
- Es-Sejjid Muhammed Reid Rida
kae: "U nekim predajama, ejhu Gejlaniji se
pripisuju takva uda (al-karamiif) i natprirodne
sposobnosti (!Jawiiriq al- 'iidiif) koje se pored
njega ne pripisuju nikome drugom. S obzirom
na to da ona nemaju nikakvu osnovu ni
dokaz, kritiari predaja se na njih i ne
osvru." (Dar al-ma 'arif al-islamiyya, XI/171)
* U ovom periodu je dolo i do pojave
rufaijskog reda (at-{a.rlqa ar-ruta'iyya) koji
se pripisuje Ebn. el-'Abbasu Ahmedu b. Ebu
el-Husejnu er-Ruta'iji (umro 540/1145.).
Ovaj red poznat je i pod imenom beta'ihije
(al-bata 'i!Jiyya) koje je dobio po oblasti
Beta'ih (movarnom predjelu oko Eufrata i
Tigrisa izmedu Base i Vasita) u Iraku, gdje
se prvi put i pojavio. Oko njegova imena
kao uostalom i oko imena osnivaa drugih
redova - sufijski autori su ispleli cijelu
mreu mitskih pria i legendi, koje ga
veliaju i uzdiu do stepena boanstva
(maqiim ar-rubabiyya). Tako se za njega
kae: "Bio je stoer stoera ( qutb al-aqfiib)*
na Zemlji, pa je potom postao stoer nebesa,
te da su na kraju, na njegovoj nozi, svih
sedam nebesa postali kao halhale." (Tabaqat
a-a'rani, str. 141 i Qalada al-Gawahir, str. 42)
Iako se vie puta enio, er-Ru!a'i nije
imao djece, pa ga je, poslije njega, u
voenju reda naslijedio 'Ali b. 'Usman
(umro 58411188.), a ovoga 'Abdurrahman b.
200
SUFIZAM, SUFIJSKJ REDOVI I UTJECAJ
'Usman (umro 604/1207.). Hafiz ez-Zehebi
navodi da se njegovi sljedbenici odlikuju
udnim stanjima i pokazivanjem neobinih
stvari, te na kraju dodaje: "Ipak, medu
njegovim pristalicama ima i dobrih i loih."
U ovom stoljeu pojavili su se ples i
drugi udni postupci sufija u ekstazi ( a
ata!Jat) i hereza (zandaqa)* ihabuddin
Ebo el-Futo.h Muhjiddin b. Hasana es
Suhraverdija (54911154. - 587/1191.),
osmvaca filozofske kole iluminizma
(Madrasa al-iriiq al-falsafiyya), koja je
nastala na sprezi uenja drevnih perzijskih
religija i njihovih dualistikih uenja, s
jedne, i grke filozofije neoplatonizma sa
svojim uenjem o emanaciji (al-fayd) i
neprekidnom pojavljivanju (~--?Uhar al
mustamirf), s druge strane, zbog ega su ga
islamski uenjaci iz Halepa optuili za
herezu (az-zandaqa)*, liavanje Boga svih
Njegovih atributa (at-ta 'til)*, vjerovanje u
filozofsko uenje o iluminizmu (al-falsafa
11-iriiqiyya)* i sultanu Salahuddinu el
Ejjobiji poslali pismo u kome su ga optuili
za nevjerstvo (kufiJ* i herezu (zandaqa)*,
na osnovu ega je ovaj naredio da se, kao
otpadnik od Islama (riddatan), pogubi.
Njemu se pripisuje suhraverdijski red sa
svojim uenjem o emanaciji (al-fayd)* i
neprekidnom pojavljivanju (~--?Uhar al
mustamid). Medu njegova najpoznatija
pisana djela se ubrajaju: .f.likma al-iriiq*,
Hayiikil an-nOr, at-Ta 'wiliit al- 'ariyya i al
Maqiimiit
* Pod utjecajem nagomilanog uenja
sufijskih kola tokom minulih stoljea, Ibn
'Arebi, Ibn el-Farid i Ibn Seb'in su uspjeli
ponovo oivjeti uenja Mensn.ra el
Hallada, ZunnOna el-Misrija es
Suhraverdija.
* U sedmom stoljeu po Hidri,
tesavvuf se proirio i na tlu Andalusa, gdje
je Ibn 'Arebi et-Ta'i el-Endelusi postao
jedan od najprepoznatljivijih simbola
sufizma, toliko poznat da je dobio nadimak
a-ay!J al-Akbar (Najvei ejh).
Muhjiddin b. 'Arebi, e-ejh el
Ekber (560/1165. - 638/1240.) je bio
najpoznatiji uitelj kole panteizma
SCFIZAM, SUFIJSKI REDOVI I UTJECAJ
(madrasa wabda al-wugad). Sebe je smatrao
"Peatom evlija" Cf#tam al-awliya }*.
Roen je u Andalusu, odakle se preselio,
prvo, u Egipat, a odatle otiao na hadd,
zatim u Bagdad, i na kraju se nastanio u
Damasku gdje je i umro. Tamo je i ukopan,
gdje se nalazi njegovo turbe koje se od
strane sufija rado posjeuje . Zastupao je
teoriju o savrenom ovjeku (al-insiin al
kami/) koja se zasniva na uenju da se od
svih stvorenja jedino na ovjeku mogu
pokazati svi Boiji atributi (gami' a~-~ifat
al-ilahiyya), ukoliko uspije poronuti u
Boiju jednou ( wa!Jdaniyyatullah). Napisao
je mnogo djela. Neki smatraju da njihov broj
iznosi blizu 400, to u formi knjiga, to
poslanica. Neka od njih uvaju se u
Biblioteci Jflsuf-aga u Konji i nekim drugim
bibliotekama u Turskoj. Meu njegova
najpoznatija pisana djela ubrajaju se: Rub
al-qudus*, Targuman al-crak*, al-Futabat
al-makkiyya i Fu$0$ al-bikam.
Ebfl el-Hasan e-azeli (593/1196.
656/1258.). U svom traganju za znanjem, u
poetku je bio nerazdvojan od Ibn 'Arebija.
Meutim, njih dvojica su se kasnije razili,
jer se Ebu el-Hasanu vie dopalo el
Gazalijino uenje o otkrovenju (fi al-kafj*,
za razliku od Ibn 'Arebija kome .se vie
dopadalo el-Halladovo i Zunnun el
Misrijevo uenje. Obje ove kole sve do
danas meu pripadnicima sufijskih redova,
koji esto mijeaju njihova uenja, imaju
svoje pristalice. Meu najpoznatije uenike
kole el-Hasana e-azelije spadaju: Ebu el
Abbas el-Mursi (umro 686/1287.), Ibrahim
ed-Dusuki i Ahmed el-Bedevi (umro
675/1276.). Kod pristalica ove kole sve do
danas je primijetno naglaeno odobravanje i
interpretiranje Ibn 'Arebijevih izjava i
uenja.
* U sedmom stoljeu po Hidri,
takoer se sa svojim mevlevijskim redom
(ar-f.arlqa al-mawlawiyya) pojavio Delaluddin
ar-Rumi (umro 67211273. godine) u
Turskoj.
* Osmo i .deveto stoljee po Hidri,
uglavnom je obiljeeno daljom razradom i
komentiranjem llin 'Arebijevih i Ibn el
Faridovih djela. U njemu nije zabiljeena
Poglavlje 6
pojava nijedne nove originalne teorije u
sufizmu. Devetom stoljeu po Hidri peat
je dalo prepletanje i mijeanje uenja ove
dvije kole.
U ovom periodu, sa svojim naki
bendijskim redom (a{-[.ariqa an-naqibandiyya)
pojavio se i Muhammed Beha 'uddin en
Nakibendi (umro 79111389.). Deseto
stoljee po Hidri je takoer bilo stoljee
dalje razrade i komentiranja Ibn
'Arebijevih djela. U njemu je dolo do
poveanog, pa i pretjeranog interesiranja
za biografije najpoznatijih uenjaka
tesavvufa. Najpoznatiji autobiografski
sufijski pisac ovog stoljea bio je
'Abdulvehhab e-a'rani (umro 97311565.)
koji je napisao dva poznata autobiografska
djela at-Tabaqat al-kubra i at-Tabaqat
a$-$llgra
* U narednim stoljeima dolo je do
prave zbrke u mijeanju raznih sufijskih
uenja - naroito dvije spomenute kole
irenja anarhije meu njima i do pojave
perioda dervia.
Meu najprepoznatljivija obiljeja
kasnijih stoljea tesavvufa spada pojava
novih nadimaka i titula sufijskih ejhova,
kao to su: ayb as-sagada, ayb maayib
a{-{llroq a$-$0/Jyya i al-ball/a itd., i do
pojave sufijskih loza i porodica (al-buyat a$- .
$0/Jyya) kao svojevrsnih ogranaka pojedinih
redova, sa znatnom dozom neovisnog
djelovanja uz znanje halifa (bi ma 'rifa al
bula/li}. U ovom periodu dolo je do
izdavanja prvih zakonskih uredbi i pokuaja
administrativnog ustrojstva sufijskih redova
pod zajednikom upravom. Taj proces
zapoet je fermanom izdanim od strane
egipatskog valij e Muhammeda 'Ali-pae,
kojim je on Muhammeda el-Bekrija
imenovao za nasljednika svoga oca na
poloaju ejha bekrijskog reda (ayban li as
sagada al-bakriyya) i dao mu pravo nadzora
(al-irafj nad radom svih sufijskih redova,
tekija, zavija i damija sa turbetima, te
pravo izrade i donoenja programa pouke
(at-ta 'lim) koja se u njima izvodila, ime
je on pokuao potkopati ovlasti ejhu-1
Azhera i azherske uleme. Organizacija i
administrativno ustrojstvo sufijskih redova
201
Poglavlje 6 SUFIZAM, SUFIJSKI REDOVI I UTJECAJ
nastavilo se razvijati, sve dok na kraju nije
uspostavljeno Vrhovno vijee sufijskih
redova u Egiptu (al-Mag/is al-a 'la li at-turuq
a$-$Dfiyya JJ Mi$r).
Meu najpoznatija sufijska imena ovog
perioda spadaju:
'Abdulgan'i en-Nablusi (1050/1640.
1143/1730.),
Ebu es-Su'ud el-Bekri (umro
1227/1812.), prvi koji je neslubeno ponio
titulu vrhovnog ejha svih sufijskih redova
(ayb al-maayib a{-{uruq a$-$Dfiyya) u
Egiptu,
Ebu el-Huda es-Sajjadi er-Rufa'i
(1220-1287),
Omer el-Futi et-Turi es-Senegali el
Ezheri et-Tidani (umro 1281/1864.), za
koga treba napomenuti da je kao misionar
Islama djelovao meu neznaboakim
plemenima (al-wataniyyln)*, daje od svojih
pristalica formirao vojsku za borbu protiv
neznaboaca, da je sa njima vodio ratove
i uspio zauzeti kraljevstvo Segou (u
dananjem Maliju) i pokrajinu Mas'ina.
Meu njegova najznaajnija pisana djela
ubrajaju se: Suyaf as-Sa 'id', Sa/Jna as
sa 'ada i Rimlib bizb ar-Rabim 'a/ii n ub ur
bizb ar-Ragim.
Muhammed 'Usman el-Mirgan'i
(umro 1268/1852. ), o kome e biti vie rijei
kada budemo govorili o hatemijskom redu
(al-batamiyya),
Ebu el-Fejd Muhammed b. 'Abdulkeb'ir
el-Ketani (1268/1852. - 133311915.), poznati
fakih, filozof i sufija iz Fesa u Maroku.
Osniva je ketanijskog sufijskog reda (at
fariqa al-kataniyya). Islamski uenjaci iz
Fesa kritizirali su neka od njegovih
shvaanja i proglasili ih krivovjernim. Meu
njegova najpoznatija pisana djela ubrajaju
se: J.jayat al-insam i Lisan al-bugga al
burhaniyya JJ ag-gab b 'an a 'a 'ir af-tarlqa
al-abmadiyya al-kataniyya.
Ahmed et-Tigan'i (umro 1230/1815.)
o kome e biti vie rijei kada budemo
govorili o tidanijskom redu (at-tariqa at
tiganiyya).
202
Hasan Ridvan (1239/1824. - 1310
/1892.), autor poznatog sufijskog spjeva u
redzu ( al-urguza) pod naslovom Rawg al
qulub al-mustatab.
Salih b. Muhammed b. Salih el
Da'fer'i es-Sadiki (1328/1910. - 1399/1979.)
koji se nakon odlaska u Egipat i upisa na
el-Azher, ukljuio u red Ahmeda Sunusija.
Sufijsku i tarikatsku naobrazbu stjecao je
pred ejhom Muhammedom Behitom el
Mut'iom, ejhom Habmullahom e-enkitijem i
ejhom Jusufom ed-Dedevijem. Meu
njegova najpoznatija pisana djela ubrajaju
se: al-1/hiim an-nati' Ji kuli q8$id, af-Q8$Ida
at-ta'iyya i a$-$alawat al-ga 'fariyya.
Ideje i ubjeenja:
* Izvori sufijskog uenja su:
Otkrovenje ( al-kafj* - Sufije se na
otkrovenje ( al-kafj* oslanjaju, ne samo kao
na pouzdan izvor znanja i spoznaje nego
ga smatraju i vrhuncem ibadeta. Pod
sufijskim otkrovenjem, izmeu ostalog, se
podrazumijeva:
l. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve
sellem, (an-Nabi)* - tj. dobijanje znanja
direktno od njega, bilo na javi ili u snu.
2. Hidr, a.s., (al-f;figr), o ijoj pobo
nosti i bogobojaznosti meu sufijama krue
mnoge prie. Oni smatraju da se od njega
mogu nauiti erijatski propiSI, dobiti
vjersko znanje, virdovi, zikrovi i razne
vrline.
3. Nadahnue (al-1lham), bilo daje ono
direktno od Allaha - ime su oni stepen
(maqam) sufije izdigli iznad stepena
Vjerovjesnika, jer vjeruju da evlija (al
wali)* dobija znanje direktno od Allaha,
odakle ga dobija i melek koji ga, potom,
prenosi vjerovjesniku (an-nabi)* ili poslaniku
(ar-rasu/)*.
4. Pronicljivost ( al-firasa) s kojom se
raspoznaju skrivene misli i razgovori due.
5. Tajni glasovi (al-hawatifj od Uzvi
enog Allaha, meleka, dobrih dina, nekog
od evlija (min abad awliya)*, Hidra ili
Iblisa, koji se uju pomou uha, u snu ili na
javi, ili u stanju izmeu sna i jave.
SUFIZAM, SUFIJSKI REDOVI I UTJECAJ
6. Putovanja i uspea (al-isra'at wa al
ma 'ariff) pod kojim sufije podrazumijevaju
evlijino uspee u vii svijet (al- 'a/am al
'ulawi), njegovo kruenje po njemu i
donoenje iz njega svakojakih znanja i tajni.
7. Osjetilnog otkrovenja (al-kafal-!Jissi),
tj. otkrivanjem pravog stanja bitka (kaf
!Jaqa'iq al-wugud)* dizanjem fizikih zastora
(al-!Jugub al-!Jissiyya) sa srca i oiju.
8. Snovi i snovienja (ar-ru'ya wa al
manama~ na koja se sufije najee oslanjaju,
tvrdei da preko njih od Uzvienog Allaha,
Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, ili
nekog od svojih ejhova dobijaju znanje o
vjerskim propisima.
Osjeanje (ag-gawq) koga ima dvije
vrste:
l. Ope osjeanje (ag-gawq al- 'iimm)
koje je svojstveno za sva stanja i sve
stupnjeve. El-Gazali u svome djelu al
Munqid min ag-dfa/ smatra da putnik
isposnik ( as-sabk) moe osjetiti unutranji
smisao vjerovjesnitva (!Jaqlqa an-nubuwwa) i
na odsjedanjima na putu spoznati njegove
osobenosti.
2. to se, pak, tie posebnog osjeanja
(ag-gawq al-ba$$), on je kod svakog sufije
razliit, shodno razliitosti njihovih
stupnjeva, jer se, prvo, poinje kuati, a
onda piti.
Ekstaza (al-wagd), koja ima tri
stupnja (maratib):
l . Stupanj prisutnosti ( at-tawagud),
2. Stupanj ekstaze (al-wagd) i
3. Stupanj nalaenja (al-wugad).
Uenje i od drugih vjerovjesnika
(pored Vjerovjesnika Muharnmeda, sallallahu
alejhi ve sellem) i umrlih ejhova.
* Sufijske ideje i uenja su mnogobrojna
i isprepletana, isto kao i njihove kole i
redovi. Ona se u najkraim crtama ogledaju
u sljedeem:
U pogledu ,vjerovanja u Uzvienog
Allaha, sufije zastupaju razliita uenja.
Neki od njih, k~o to su pristalice el-
Poglavlje 6
Halladove kole (nwjhab al-lfa/la!J)*
vjeruju u Njegovo utjelovljenje (al-!JulDl),
drugi u panteizam ( wa!Jda al- wugad) i
nerazdvojivost Stvoritelja od NjegO\ih
stvorenja, dok se trei dre el-E'arijeva i el
Maturidijeva uenja o Allahu i Njegovim
imenima i atributima.
U pogledu vjerovanja u Poslanika,
sallallahu alejhi v e sell em, (ar-rasol)*,
ekstremne sufije (al-gula~*, takoer, zastupaju
razliita uenja. Neki od njih tvrde da
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije
dospio do njihova stupnja i stanja, te da nije
bio upuen u tajne i znanje sufizma kao to
su upuene neke sufije. U tom smislu su i el
Bistamijine rijei: "Mi smo zagazili u more,
na ijoj obali su se zaustavili vjerovjesnici."
Drugi, kao to su Ibn 'Arebi i njegovi
sljedbenici, tvrde da je Poslanik Muhammed,
sallallahu alejhi ve sellem, kupola svemira
(qubba al-kawn), da je on Allah koji je
zasjeo na Aru, da su: nebesa, Zemlja, Ar,
Kursi i sva stvorenja stvoreni od njegova
svjetla, te da je on (tj. Muhammed,
sallallahu alejhi ve sellem) prvo stvorenje
(awwal mawgad).
Trei, opet, takvo shvaanje ne samo da
ne prihvaaju, nego i odbacuju. Meutim,
oni - iako vjeruju u njegovu ljudsku prirodu
i poslanstvo - dozvoljavaju njegovo, sallallahu
alejhi ve sellem, uzimanje za posrednika
izmeu sebe i Uzvienog Allaha na nain
koji je u suprotnosti sa vjerovanjem
sljedbenika sunneta i dema'ta ( 'aqida ahi
as-sunna wa al-gama'a)*
U pogledu vjerovanja u evlije (a/
awliya)* sufije, takoer, imaju najrazliitija
shvaanja. Tako neki evliju (a/-wali)*
uzdiu iznad stepena vjerovjesnika (an
nabi)*. Drugi, opet, evliju u svim njegovim
svojstvima izjednaavaju sa Bogom, tako da
je evlija u stanju stvarati (ya!Jiuq), davati
nafaku (yarzuq), davati ivot (yu!Jyi) i smrt
( wa yumm te vladati svemirom ( wa
yata$arraffi al-kawn).
Neke sufije prave podjelu u stupnjevima
odabranosti (al-wi/aya) evlija. Tako meu
njima postoje stoeri (al-aq{ab)*, pomonici
(al-abda/)* i odabranici (an-nugaba)* koji
203
Poglavlje 6 SUFIZAM, SUFIJSKI REDOVI I UTJECAJ
se svake noi okupljaju na svome sastanku
(dlwiin) u peini Hira i na njemu odluuju o
sudbinama. Drugi, opet, u to ne vjeruju, ali
evlije i dok su ivi i poslije smrti, ipak,
uzimaju za svoje posrednike kod svoga
Gospodara.
Naravno, sva ova i njima slina uenja, u
suprotnosti su sa uenjem Islama o
odabranosti (al-wiliiya) koju Uzvieni Allah
prua Svojim prijateljima koji se dre
propisa vjere (ad-din)* , bogobojaznosti (at
taqw8), injenja dobrih djela ( 'amal a$
$iili!;iit), potpunog robovanja samo Allahu,
vjerovanja u ovisnost samo o Njemu i
ubjeenja da evlija (al-wali) nije u stanju
pomoi ni sam sebi, a kamoli drugome, kao
to stoji u rijeima Uzvienog, upuenih od cijeloga svijeta koji ga okruuje ne
Svome Poslaniku Muhammedu, sallallahu
alejhi ve sellem.:
Red ''Ja nisam u stanju da od vas kakvu
tetu otk/onim niti da nekome od vas
neku korist pribavim. " (AI-Ginn, 21.)
Sufije, takoer, vjeruju da se vjera
(ad-din) sastoji iz: erijata i hakikata, da je
erijat (a-arl'a) samo vanjski okvir vjere i
vrata na koja svako ulazi, a da je hakikat
(al-!;aqlqa) njen unutranji smisao koji
dokuuju samo oni najodabraniji (al
mu$(afauna al-a!;yiif).
Po miljenju sufija, sufizamje ujedno i
put (at-tarlqa) i hakikat (al-!;aqlqa).
Po sufijskom uenju, u tesavvufu
mora biti prisutan duhovni utjecaj, a on se
moe ostvariti jedino preko ejha od koga je
sufija primio tarikat.
Isto tako, u tesavvufu se mora
prakticirati zikr (ag-(fikr), meditacija (at
ta 'ammul ar-rtl/J~ i usredsrediti razmiljanje
na vii svijet (al-mala' al-a '18). Po njima,
najvii stupanj u tesavvufu je stupanj evlije
(daraga al-wal~.
Sufije esto govore o bogomdatom
znanju (al- 'Jim al-Jadun~ koje je, po
njihovom miljenju, svojstveno samo onima
koji su na stupnju vjerovjesnika i evlija (ahi
an-nubuwwa wa af-wiliiya)* kao to je
sluaj sa Hidrorp, a.s., za koga je Uzvieni
Allah rekao:
204
I naoe jednoga Naeg roba kojem smo
milost Nau darovali i onome to samo
Mi znamo nauili (Al-Kahf, 65.)
Gubljenje osjeaja u ekstazi (al-faniij*
- Prvi koji je u Islamu poeo zagovarati
ovakvo stanje bio je Ehn. Jezid el-Bistami,
koji ga je preuzeo od svoga ej ha Ebii 'Alia
es-Sindija. Pod ovim stanjem se podrazu
mijeva potpuno utonue u promatranju Boije
veliine (al-istih/lik iiUiihl' bi al-kuliyya), pri
emu ovjek gubi svaki osjeaj za sebe i
svijet oko sebe, osim za Allaha. U tom
smislu, el-Kuejri kae da potpuno utonue
(al-istih/lik bi al-kuliyya) moe doivjeti
samo onaj "nad kim potpuno zavlada snaga
hakikata (sultan al-!;aqlqa) , do te mjere da
primijeti ni koliko je trun praine".
Stupanj (maqiim) potpunog utonua (al
fan/i) je stanje u kome se predodbe putnika
(ta$awwuriit as-siilik) sufij skog reda kreu
izmeu dvije potpune suprotnosti: negiranja
svake vrste Boije g nesavrenstva (at-tanzlh
wa at-taffi'ld), s jedne, i dokazivanja utjelov
ljenja i antropomorfizma (al-!;ullil wa at
tablh) , s druge strane.
* Stupnjevi ponaanja: (Daragiit as
su/ak):
Meu sufijama postoje razne
kategorije: obini sufija (a$-$Ofi), pobonjak
(al- '/ibid), isposnik (az-zahid) itd., to znai
da svaka od ovih kategorija ima svoje
metode, program i cilj .
Prvi stupanj ponaanja putnika u tarikatu
je ljubav prema Allahu i Njegovu Poslaniku,
sallallahu alejhi ve sellem, a vodi na njemu
je slijeenje Allahova Poslanika, sallallahu
alejhi ve sellem.
Drugi stupanj je ugledanje na Allahova
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kao u
najbolji uzor. U tom su smislu i rijei
Uzvienog:
Vi u Allahovu Poslaniku imate divan
uzor. (Al-A)Jzab, 21.)
Trei stupanj je pokajanje (at-tawba)
koje . se ogleda u odustajanju od daljeg
grijeenja, pokajanja za uinjena loa djela,
SUFIZAM, SUFIJSKI REDOVI I UTJECAJ
vrsteodluke da se ona vie nikada nee
ponoviti i, ukoliko se prema nekome
drugom pogrijeilo, izmirenje rauna sa
njim.
Poloaji ( al-maqamaf) su duhovna
stajalita kroz koja putnik-sufija prolazi na
svome putu do Allaha. Na svakom od njih
on se - borei se da se to bolje oisti i
duhovno unaprijedi - zadrava odreeno
vrijeme dok ne pree na sljedee. Svaki
sufija na svome putu mora proi kroz fazu
borbe (al-jihad)* i ienja (at-tazkiya) . Oni
izmeu uenika (al-murld) i Uzvienog
Allaha, kao prepreke smatraju etiri stvari:
imetak, ugled, oponaanje drugog (at-taq/Jd)*
i neposlunost (al-ma ~iya).
Stanja (al-a!Jwal) su, kako je neko od
sufija rekao: "Povjetarci koji, na njegovom
putu, njeno zapuhnu putnika, pa se uz njih
nekoliko trenutaka odmori i odahne, a onda
- ostavljajui iza sebe miris - nestanu nakon
ega dua nestrpljivo eka da ponovo naiu
i zapuhnu ugodnim mirisom." El-Dunejd je
rekao: "Stanje ( ai-!Jal) je kratki osJecaJ
(nazifa) koji srce obuzme ali se ne
zadrava."
Stanja (al-a!Jwal) su bogomdani darovi
(al-mawtihib), a poloaji (al-maqamaf)
zasluge (al-makasib). U tom smislu su i
rijei sufija: "Stanja (a!-a!Jwal) izviru iz
vrela milosti i dobrote ( 'ayn al-gad), a
poloaji (al-maqamaf) se stjeu trudom."
Pobonost (al-wara} se ogleda u
tome da putnik ( as-salik) ostavi sve u to
sumnja. Odnosi se na jezik (tj. rijei), srce i
djela.
Skromnost ( az-zuhd) se sastoji u
tome da ovjeku ovaj svijet bude na dohvat
ruke, a srce predano onome to je u
.-\llahovoj ruci. Neko od sufija je, u tom
smislu, o skromnosti rekao: "Istinu govori
taj i taj (fultin). Allah mu je srce oistio od
dunjaluka i dao mu ga u ruke, i njegovoj
. . . ''
\anJ.Stim.
ovjek istovremeno moe biti i bogat i
skroman, jer se pod skromnou ne
podrazumijeva siromatvo. Otuda ni svaki
Poglavlje 6
siromah nije skroman (zahid) niti svaki
skroman ovjek siromah (faqli'). Skromnost
(az-zuhd) se dijeli na tri stepena:
l. Ostavljanje onoga to je zabranjeno,
i to je skromnost obinog svijeta (zuhd a/
'awam).
2. Ostavljanje pretjerivanja u onome to
je dozvoljeno, i to je skromnost odabranih
(zuhd al-!Jawizy~).
3. Ostavljanje svega to ovjeka zaokuplja
od razmiljanja o Uzvienom Allahu, i to je
skromnost onih koji su istinski spoznali
Allaha (al- 'arifin).
Pouzdanje u Allaha (at-tawakkul) -
Sufije kau: "Pouzdanje (at-tawakkul) je
poetak, predaja (at-tas/im) sredina, a
preputanje (at-tafwl_d) kraj, ukoliko pouzdanje
u Allaha, uope, moe imati kraj." Sehl et
Tesetturi kae: "Pouzdanje u Allaha je
preputanje Uzvienom Allahu da bude ono
to On hoe da bude."
Ljubav ( al-ma!Jabba) - El-Hasan el
Basri (umro 110/728.) kae: "Znak ljubavi
je slaganje sa voljenim, utrkivanje u svemu
na njegovim stazama, pribliavanje njemu
na sve mogue naine i bjeanje od svega
to mu se ne svia."
Zadovoljstvo (ar-rig) - N eko od
sufija je rekao: "Vrhunac zadovoljstva sa
Allahom je da ovjekovo srce ostane mimo
na svaki Allahov sud i odredbu." Neko drugi
je rekao: "Zadovoljstvo je posljednje stanite
na putu sufije (a!Jir al-maqtimaf). Iza njega
dolaze stanja gospodara srca (a!Jwal arbab al
qulab), poniranje u nevidljive svjetove
(mutala 'a al-guyab) i preispitivanje tajnih
misli radi preiavanja zikra i upoznavanja
sa stvarnim znaenjem stanja ( wa tah{/Jo al
asrar li ~ata' al-a(fkar wa !Jaqa'iq al-a!Jwal).
Izraz "mata " (al-!Jiyal) sufije koriste
za razumijevanje Allahove Knjige i sunneta
Njegova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem,
sve dok putnik (as-safiR) ne doe do sigurne
spoznaje. Ona ima tri stepena:
l. 'Jim al-yaqln - pod kojim se
podrazumijeva spoznaja preko tradicionalnog
dokaza; ajeta ili hadisa, kao to stoji u
rijeima Uzvienog:
205
Poglavlje 6 SUFIZAM, SUFIJSKI REDOVI I UTJECAJ
Ne valja tako, nek znate pouzdano.
(At-Takatur, 5.),
2. 'Ayn al-yaqln - pod kojim se
podrazumijeva spoznaja putem gledanja
okom ili otkrovenja (al-kafj*, kao to stoji
u rijeima Uzvienog:
I jojednom, doista ete ga jasno vicfjeti
(At-Takatur, 7.) i
3. .ffaqq al-yaqln - pod kojim se
podrazumijeva spoznaja steena putem
kuanja ('an tariq ag-gawq) ), kao to stoji u
rijeima Uzvienog:
Sama je istina, zbilja, sve ovo- zato hvali
ime Gospodara svoga Velianstvenog!
(Al-Waqi'a, 96.)
to se tie vlasti, vladanja i politike,
sufijski metod (al-manhag a$-$0/i)* u tom
pogledu ne dozvoljava suprotstavljanje zlu i
vlasti vladara, jer je po njihovom miljenju
odnose meu Svojim robovima uredio Sam
Allah onako kako On hoe.
Moda najopasniju stvar u sufijskom
vjerozakonu (a-arf'a 8$-$0fiyya) predstavlja
njihov sistem odgoja (manhaguhum fi at
tarbiyya), jer kroz njega potpuno ovladaju
razumom svijeta do te mjere da ga potpuno
negiraju, i to na taj nain to nove pristalice
u tesavvuf uvode postepeno i uz krajnju
utivost i ljubaznost, zatim im se do granice
strahopotovanja preuveliava uloga i znaaj
tesavvufa i njegovih predstavnika, zatim
prikrivanjem i zapetljavanjem pojedinih
pitanja, zatim sa postepenim upoznavanjem
s uenjem tesavvufa i na kraju uvezivanjem
u red ( at-tarfqa), a time i zatvaranjem svih
puteva za izlazak iz njega.
* kole sufizma (Madaris a$-$Ofiyya)
su:
kola asketizma (Madrasa az-zuhd)
ije su pristalice isposnici ( an-nussak), askete
(az-zuhhad), pobonjaci (al- 'ubbad) i pla ljivci
(al-bakka'On). Meu najpoznatije predstav
nike ove kole spadaju: Rabi'a el-'Adevija,
Ibrahim b. Edhem i Malik b Dinar.
kola otkrovenja i spoznaje (Madrasa
al-kaf wa al-ma 'nta)* koja se zasniva na
uenju da zdrava logika ( al-mantiq al- 'aqli)
ntje sama dovoljna za stjecanje znanja i
206
spoznaju pravog smisla postojeeg svijeta
(!Jaqa'iq al-mawgadaf), jer se ovjek kroz
treniranje due ( ar-riyaga an-nafsiyya)
razvija do granice skidanja zastora neznanja
sa njegovih oiju, kada mu se ponu
ukazivati stvari u njihovom pravom smislu i
pokazivati na ogledalu srca. Lider ove kole
je Imam Ebu Hamid el-Gazali.
kola panteizma (Madrasa wa!Jda al
wugud). Lider ove kole je Muhjiddin b. 'Arebi
koji je, izmeu ostalog, rekao: "Od provjerenih
istraivaa ( al-mu!Jaqqiqln) je dokazano da
u bitisanju (al-vugad) postoji samo Allah.
Mi i ako postojimo, postojimo po Njemu. Od
bitka koji postoji po Istinskom Bitku samo
istina dolazi. Istinski bitak (al-wugud al
!Jaqq) je zapravo samo jedan. Ne postoji
nita to je Njemu slino, jer je nezamislivo
da postoje dva razliita ili slina bitka."
kola sjedinjenja i utjelovljenja
(Madrasa al-itti!Jad wa al-!Julul)* iji je lider
el-Hallad. U ovoj koli oevidan je utjecaj
indijskog i kranskog misticizma, jer
sljedbenik ove kole vjeruje da se Allah
utjelovio (!Jalla fi/u)* u njemu i da se on
sjedinio (itta!Jada)* s Allahom. U tom su
smislu poznate el-Halladove rijei: "Ja sam
Istina." I: "U dubetu nije niko drugi do
Allah." Ovome treba dodati i druge sline
izraze i nekontrolirane pokrete ( a-ata!Jaf)
koji se kod njih javljaju u trenucima opijenosti
(fi la!JEJ?at as-sakr)* vinom osvjedoenosti
(bi hamra a-uhud), kako ga oni nazivaju.
* Sufijski redovi ( Turuq a$-$Ofiyya):
Gejlanije (al-gaylaniyya). Gejlanijski
red se pripisuje 'Abdulkadiru el-Gejlaniji
(470/1077.- 561/1166.). Ukopan je u Bagdadu,
gdje svake godine njegov grob, nadajui se
srei, posjeuju mnogi od njegovih sljedbe
nika. Bio je dobro naitan i upoznat sa
znanostima koje su se u njegovo vrijeme
izuava1e i njegovale. Njegove pristalice
mu, kao to smo ranije rekli, pripisuju
mnogobrojna uda (al-karama!)*.
Njegov ted je dosta doprinio u podizanju
islamskih centara koji su odigrali veliku
ulogu u irenju Islama u Africi i zaustavljanju
prodora sve jaeg evropskog utjecaja na
arapskom magrebu.
SUFIZAM, SUFIJSKI REDOVI I UTJECAJ
Rufli'ije (ar-mta'iyya). Rufli'ijski red
osnovao je Ahmed er-Ru:ra'I (512/1118.
580/1184.) iz plemena Rufli'a u Maroku.
Prilikom izvoenja zikra, u pokazivanju
uda (al-karamat), pripadnici rufli'ijskog
reda upotrebljavaju sablje i vatru. O njima
ejh el-Alnsi u svome djelu Gaya al-amanl
fi ar-radd 'ala an-Nabhanl kae: "U ovo
vrijeme najopasniji ljudi po vjeru i dravu
su pripadnici rufa'ijskog reda. Nema
novotarije ( al-b1d'a)*, a da je oni nisu uveli.
Sav njihov zikr se ogleda u plesu, pjesmi,
oboavanju svojih ejhova i traenju
utoita mimo Allaha, dok su im sva djela
vezana za hvatanje i igru sa zmijama." (Gaya
al-amani fi ar-radd 'ala an-Nabhani, I/370)
Rufli'ijsko uenje se u mnogo emu
podudara sa i'ijskim (a-l'a)*. Tako npr.
rufli'ije vjeruju u Da'ferovu knjigu (Kitab
al-Ga 'far)*, u dvanaestericu imama (al
a 'imma al-itna 'aara) i u svoga ejha
Rufli'iju kao trinaestog imama. Pored toga,
kao i i'ije, na Dan aure (yawm 'atira}
prireuju ceremoniju alosti itd.
Ovo, uprkos tome to se ejh njihova
reda- ejh Ahmed Rufli'i - snano zalagao
za pridravanje Poslanikova, sallallahu
alejhi ve sellem, sunneta i izbjegavanje
novotarija u vjeri. U tom smislu su i njegove
rijei: "Nijedan narod nije zanemario sunnet
i borbu protiv novotarija, a da Allah nad
njim nije dao vlast neprijatelju, i nijedan
narod nije podrao sunnet i borio se protiv
novotarija i njihovih pobornika, a da mu
Allah nije ulio strahopotovanje, pruio
Svoju pomo i pomogao da se popravi."
Rufli'ijski red najvie je rairen u puta i u meuvremenu boravio u Iraku.
Zapadnoj Aziji.
Bedevije (al-badawiyya). Bedevijski
red osnovao je Ahmed el-Bedevi (596/1200.
- 634/1237.). Roen je u Fesu u Maroku.
Poslije obavljanja hadda, prvo je otiao u
Irak, a otuda se preselio i nastanio u Tanti
(Egiptu) gdje je ostao sve do svoje smrti. U
Tanti se nalazi i njegovo turbe koje njegovi
sljedbenicu rado posjeuju i tamo - kao to
je sluaj i sa drugim sufijskim evlijama
jednom godinje prireuju ceremonijalnu
proslavu njegova roenja, prilikom koje se
Poglavlje 6
izvode razne novotarije, praznovjemi obiaji
i vjerom nedozvoljene stvari kao to su:
molitve u njegovo ime, traenje od njega
pomoi i blagoslova u njegovo ime itd, to
vodi u viebotvo koje izvodi iz vjere.
Bedevijski red rairen je u pojedinim
oblastima u Egiptu. Tamo postoje i ogranci
ovoga reda kao to su: bujumije (al
buyiimiyya), enavije ( a-anawiyya), Nuhova
djeca (awlad Na!;) i u'bije (a-u'byya).
Pripadnici ovoga reda prepoznaju se po
crvenim turbanima.
Desukije (ad.:.dasiiqiyya). Desukijski
red osnovao je Ibrahim ed-Desuki (633/1237.
- 676/1277.) koji je ukopan u gradu Desuku
u Egiptu. Sufije vjeruju da je on jedan od
etiri stoera (a!; ad al-aqfab al-arba 'a) koji
upravljaju kosmosom.
Ekberije ( al-akbariyya). Ekberijski
red osnovao je ejh Muhjiddin b. 'Arebi.
Ovaj njegov red se zasniva na uenju o
panteizmu ( wa!;da al- wugud), utnji ( ~
~amt), povuenosti (al- 'uzla), gladovanju
(al-ga') i bdijenju preko noi ( as-sahr).
Pripadnici ovoga reda se odlikuju po
sljedeim trima osobinama: strpljivou u
podnoenju nedaa (a~-~abr 'ala al-bala},
zahvalnou na izobilju ( a-ukr 'ala ar
ralJa) i zadovoljstvom sa sudbinom (ar-riga
bi a/-qaga).
- azelije (a-agaliyya). azelijski red
osnovao je Ebo Hasan e-azeli (593/1197.
- 656/1258). Roen je u Selu 'Amara u
blizini Mersije u Maroku, odakle se kasnije
preselio u Tunis. Obavio je hadd nekoliko
Umro je u pustinji 'Ajzab u junom Egiptu
na putu za hadd. Za njega se kae da je
"olakao put za ulazak u tesavvuf (af-farlqa)
obinom svijetu", jer je njegov red najlaki i
najblii obinom svijetu, bez puno zahtjeva
za borbu i odricanje. azelijski red proiren
je u Egiptu, Jemenu i nekim drugim
arapskim zemljama. azeliju posebno
potuju i duboko vjeruju u njegov evlijaluk
stanovnici lukog grada Moke u Jemenu.
azelijski red, takoer, je rasrren u
Marakeu u Maroku, Zapadnom Aliru,
Sjevernoj i Zapadnoj Africi.
207
Poglavlje 6
Bektaije (al-bakdaiyya) su sufijski
red kome su pripadali uglavnom Turci
Osmanlije. Danas je rairen u Albaniji.
Bektaijski red po svome uenju je blii
i'ijskom nego sunnijskom tesavvufu. Ovom
redu pripada velika zasluga za irenje
Islama, naroito medu Turcima i
Mongolima. Imao je veliki utjecaj u
Osmanskom carstvu, ak i medu osmanskim
sultanima.
Mevlevije (al-mawlawiyya). Mevle
vijski red osnovao je poznati perzijski
pjesnik i sufija Delaluddin er-Rumi
(604/1207. - 672/1273.). Roenje u Belhu u
Perziji, a ukopan u Konji u Turskoj.
Pripadnici mevlevijskog reda poznati su po
tome to u svome zikru koriste ples i
muziku. Mevlevijski red rairio se u Turskoj
i Zapadnoj Aziji. Medutim, od ovoga reda u
dananje vrijeme ostalo je samo nekoliko
tekija u Turskoj, Halepu i nekim zemljama
na Istoku.
N akibendije ( an-naqibandiyya).
Nakibendijski red je osnovao Sejh
Beha'uddin Muhammed b. Muhammed el
Buhari, poznat i pod nadimkom ah
Nakibend (umro 791/1389.). Nakibendijski
red je lahak za prakticiranje, slino kao i
azelijski. Rairen je u Perziji, Indiji i
Zapadnoj Aziji.
Melamitije ( al-malamitiyya). Mela
mitijski red osnovao je Ebu Salih Hamdan b.
Ahmed b. 'Ammar, poznat jo i pod
nadimkom el-Kasar (umro 271/884.). Neki
sljedbenici ovoga reda dozvoljavaju protu
rjeenje dui (mubalata an-na/S) u elji da se
ona preodgoji i otklone njeni nedostaci. U
posljednje vrijeme u Turskoj su se pojavile
ekstremne pristalice ovoga reda koje, ne
osvrui se na vjerske propise o naredbama i
zabranama, dozvoljavaju mnoge stvari koje
su zabranjene, pa ak i poniavanje
pojedinih svetinja u Islamu.
Pored navedenih, postoji jo mnogo
drugih tesavvufskih redova, kao to su:
kana'ije (al-qana'iyya), kajrevanije (al
qayrawaniyya), murabitije ( al-murabitiyya),
bebeije (al-babaiyya), senusiJe (as
208
SUFIZAM, SUFIJSKI REDOVI I UTJECAJ
sanasiyya), muhtarije ( al-mufJtiiriyya),
. hatemije ( al-batamiyya) itd.. bez sumnje,
sve su to novotarijski redovi (turuq
b1d'iyya).
* Sufijska tumaranja ( a-ata!Jat a~
~afiyya):
Pripadnici nekih sufijskih redova,
uvjereni da i to spada u tesavvuf, koriste
razne naine u prizivanju duhova ( tabgir al- .
arwab) ukljuujui i maioniarske trikove
(a'waifa) i obmanjivanje (ad-dag]). Drugi
se, opet, posveuju podizanju turbeta i
drugih obiljeja na grobovima "evlija" (qubiir
al-awliya)*, paljenjem svijea, posjetama
njihovih grobova i traenju blagoslova
potiranjem ruku njima itd. Sve su to
novotarije (al-b1da')* za koje nema nikakva
od Allaha objavljena dokaza.
Pojedine sufije smatraju da su neke
evlije osloboene od vrenja vjerskih
dunosti (isqat at-taka/if 'an al- vali), tj. da
vie nisu duni obavljati pojedine vjerske
obrede (al- 'ibada), jer su dospjeli na takav
poloaj (maqam) na kome im vie nisu
potrebni. Takve svoje tvrdnje objanjavaju
time da - u sluaju da nastave sa izvra
vanjem spoljanjih vjerskih dunosti - ne bi
vie bili u stanju ouvati ono to su postigli
u nevidljivom svijetu i da bi im bavljenje sa
vanjskim stvarima, odvraalo panju sa
unutranjih, duhovnih dostignua.
One koje je na takav nain ejtan
zaveo, el-Gazali je otro kritizirao, podijelivi
ih na sljedee grupe (al-firaq):
l . Grupa koja je zavedena odjeom
(az-zayy), izgledom (al-hay'a) i logikom
(al-mantiq)*.
2. Grupa koja je zavedena uvjerenjem
da je ovladala spoznajom ( '1lm al-ma 'rita),
osvjedoenjem istine (muahada al-!Jaqq) i
da je prola kroz sve stanice puta (al
maqqmaf) i sva stanja (al-a!Jwal).
3. Grupa koja se upustila u dozvolja
vanje zabranjenog ( al-ib/Ja), stavila vjero
zakon van snage, odbacila stanja (rataga
al-abwal) i izjednaila ono to je dozvoljeno
(al-bala]) sa onim to je zabranjeno
(al-baram).
SUFIZAM, SUFIJSKI REDOVI I UTJECAJ
4. Grupa koja se pravda rijeima:
"Fizika djela (al-a 'ml bi al-gawari!J)
nemaju nikakve vrijednosti. Vano je ono
to je u srcu, a naa srca su obuzeta ljubavi
prema Allahu koja e nas dovesti do
Njegove spoznaje. Mi se u dunjaluk uputamo
samo rukama, dok su nam srca kod
Gospodara. Prema tome, mi svoje prohtjeve
upranjavamo samo u vanjskom smislu, a ne
.
1 srcem.
" nakibendijskom redu to je samo jedna rije
kola o apsolutnoj jednoi (madrasa
al-wa!Jda al-mutlaqa) je neto to u Islamu
prije Ibn 'Are bija nije postojalo. On je
udario temelje takvom uenju, osnovao
njegovu kolu i detaljno razradio njena
uenja i stupnjeve. Napisao je vie djela
meu kojima su mu najpoznatija Fu$0$ al
bikam i al-Futa!Jat al-makkiyya.
to se tie el-Hallada, on se smatra
osnivaem kole sjedinjenja (al-itti!Jad)* 1
utjelovljenja (al-bulu/)*.
On je, izmeu ostalog, rekao:
Ja sam onaj koji voli, a onaj koga
volim sam ja,
Mi smo dvije due uijelovljene u
istom tijelu.
Kada ugleda mene, ugleda i Njega,
a kada ugleda !{jega, ugleda i nas.
On je, takoder, rekao:
Svoju duu sipomijeao sa mojom
duom,
kao to se mijea vino sa vodom
pitkom.
Kada neto dodime Tebe, dodime i
mene,
Dakle, Ti si, u svakom sluaju, ja.
Sufije esto upotrebljavaju izraze
"pomo" (al-gawfJ i "pomaga" (al-giyafJ.
U vezi sa ovim izrazima, Ibn Tejmijja je,
kako se navodi u njegovom djelu Magma'
al-fatawa (v. na str. 437.) dao sljedeu fetvu:
"to se tie izraza "pomo" ( al-gawfJ i
"pomaga" (al-gijatJ , oni su svojstveni
samo Allahu. Budui da oni znae
Poglavlje 6
pomaganje (gaw!J onima koji pomo mole
od Allaha ( al-mustagi!in), niko ne moe
takvu pomo moliti od nekoga drugog mimo
Njega, ma o kome se radilo; kako od Allahu
bliskog meleka, tako ni od poslanika
vjerovjesnika."
Svi sufijski redovi se slau da njihovi
sljedbenici moraju prakticirati zikr. U
Allah!. U azelijskom redu to su rijei; La
ilahe il/allah!. Takav je sluaj i u drugim
redovima uz dodavanje rijei istigllira i
blagosiljanja Vjerovjesnika (tj. donoenje
salavata). Neke sufije u zanosu zikra
izgovaraju samo rije Ha (tj. linu
zamjenicu). U vezi s tim Ibn Tejmijja, kako
se navodi u njegovom djelu Magma' al
fatawa (v. na str. 229.), kae: "to se tie
skraivanja rijei zikra na samo jednu rije
Allah! ili zamjenicu Ha, za takvo neto
nema nikakve osnove, tim prije to to moe
biti spominjanje (giki) pojedinih vodeih
linosti ( al-!J$$a) i gnostika (al- 'iirifin).
Zapravo, to je put u svakojake vrste
novotarija ( wasila ila anwa' al-bida') i
zabluda ( wa ag-gala/af) i izgovor za
predodbe nenormalnih stanja pobornika
ateizma (ahi al-JJ[lad) i sjedinjenja ( wa ahi
al-itti[lad)."
Na str. 228 on, takoder, kae: "Onaj ko
kae: Ya Ha! Ya Ha! ili Ha! Ha! itd., lina
zamjenica Ha! koju izgovara moe se
odnositi samo na ono to on u srcu zamilja,
a srce moe biti i na Pravom i na krivom
putu."
Pojedine sufije pokazuju udna i
neuobiajena djela. O tome Ibn Tejmijja na
494. str. spomenutog djela kae: "to se tie
otkrivanja glave, uplitanja kose i noenja
zmija, to nije bio znak nijednog estitog
ovjeka, nijednog ashaba, nijednog tabi'ina,
nijednog muslimanskog vode, ni iz ranijih ni
iz kasnijih generacija, pa ni ejha Ahmeda
er-Rufii'ija, nego su takve stvari izmiljene,
dugo nakon ejhove smrti."
- On da!,je, na 504. strani spomenutog
djela, kae: "Sto se tie zavjetovanja umrlim
vjerovjesnicima (li al-mawtii min al
anbiya)*, ejhovima i sl., ili njihovim
209
Poglavlje 6 SUFIZAM, SUFIJSKI REDOVI I UTJECAJ
grobovima, ili onima koji stanuju u blizini
njihovih kaburova, to su zavjeti viebotva i
nepokornosti Uzvienom Allahu."
Na 506. strani spomenutog djela, on
dalje kae: "Zaklinjanje melekima, vjero
vjesnicima, ejhovima, vladarima i bilo
kim ili im drugim, mimo Allaha, je
zabranjeno."
Na 505. strani spomenutog djela, on
takoer kae: "to se tie bratimljenja
mukaraca sa enama koje im nisu nita u
rodu, njihova osamljivanja i zagledanja u
nihove ukrase, to je po jednoglasnom
miljenju svih muslimana zabranjeno
(!Jaram). Onaj ko tu praksu uvede u vjeru je
ejtanski drug."
O stepenu gubljenja osjeaja (maqam
al-iana)* za sve oko sebe osim za
Gospodara - tj. namjernom dovoenju u
stanje gubljenja osjeaja (al-Jana' 'an al
irada) - Ibn Tejmijja na 337. strani
spomenutog djela kae: "Na ovom stepenu
gubljenja osjeaja (al-Jana), moe se desiti
da neko izjavi: "Ja sam istina." Ili: "Hvaljen
nek sam!" ili "U dubetu nije niko drUgi do
Allah" - jer je izgubio osjeaj za svijet oko
sebe. U ovakvim situacijama dolazi do
opijenosti (as-salaJ* u kojoj se gubi
sposobnost zdravog rasuivanja, uz ostanak
osjeaja slasti imana, slino kao to se
deava u opijenosti vinom ili ljubavlju.
Kada u ovakvom sluaju neko od ovih
izgubi zdrav razum, zbog neega to samo
po sebi nije zabranjeno, taj nije grean ni
odgovoran za rijei i djela koja su, inae, u
normalnom stanju zabranjena, za razliku od
sluaja kada je uzrok gubljenja razuma sam
po sebi zabranjen. Kao to takve osobe nisu
grene, jer se njihove rijei i postupci ne
mogu uzeti za svjesne i ozbiljne, isto tako
nije dozvoljeno povoditi se za njima, nego
ih treba tretirati kao posebnu kategoriju, kao
to su oni koji nisu svjesni ili luake, koji ne
podlijeu obavezama."
to se, pak, tie stepena gubljenja
osjeaja (maqam al-Jana)* za postojanje
svega osim Allaha, on na 337. strani
spomenutog djela kae: "Tree, gubljenje
osjeaja za postojanje svega osim Allaha, tj.
privianje da postoji samo Allah i nita vie
210
osim Njega, ni sa Njim ni bez Njega, je
heretiko uenje o sjedinjenju (al-itti!Jadiyya
az-zanadiqa)* kasnijih ejhova poput el
Belijanija, et-Tilimsanija, el-Konjevija i
drugih koji za stvarnost ( al-!Jaqiqa) tvrde da
je On izvor i sutina svega postojeeg ( 'ayn
al-mawgodat wa !Jaqlqa al-ka 'inat) i da ne
postoji nita osim Njega, ne u smislu da
stvari postoje sa Njim i preko Njega, nego u
smislu da je On izvor svega postojeeg to
je nevjerstvo (kufiJ* i zabluda (galal)*."
* Prekoraenja nekih pripadnika
tesavvufa u dananje vrijeme:
Meu najee vidove viebotva
zbog kojih se sufijama moe zamjeriti su:
l. Pretjerivanje i preuveliavanje Posla
nikove, sallallahu alejhi ve sellem, linosti
(a/-guluww fi ar-rasol)*,
2. Utjelovljenje (al-!Julol)* i sjedinjenje
(al-itti!Jad)*,
3. Panteizam (wa!Jda al-wugod),
4. Pretjerivanje i preuveliavanje linosti
evlija ( al-guluww fi al-awliya ),
5. Mnotvo lanih tvrdnji, kao to su
tvrdnja o neprekidnosti objave (al-wa!Jy)* i
o njihovim odlikama na ovome i buduem
svijetu,
6. Tvrdnja da su preokupirani zikrom i
da nemaju vremena za saradnju na uvoenju
Allahova vjerozakona (ta/Jkim ar'i/Jah)* u
praksu niti za borbu na Allahovu putu
(al-gihad)*, iako su i neki od njih imali
velike zasluge u borbi protiv kolonijalizma,
kao to je sluaj sa Emirom 'Abdulkadirom
el-Deza'irijem,
7. Olahko shvaanje i esto nepridra
vanje erijatskih propisa nekih koji sebe
smatraju sufijama,
8. Pokornost i besprijekorna poslunost
prema ejhovima, priznavanje grijeha meu
sobom i potiranje po njihovim grobovima
poslije smrti.
9. Pored navedenih, kod nekih sufija su
prisutne i mnoge druge krajnosti o kojima
Allah nije objavio nikakva dokaza. One se
ogledaju u nainu .njihova izvoenja zikra
SUFIZAM, SUFIJSKI REDOVI I UTJECAJ
pri emu tresu tijelom, njiu se lijevo-desno
i Allahovo ime, svaki put, izgovaraju
odvojeno. Pored toga, oni tvrde da su
njihovi ejhovi vidoviti, uzimaju ih za
posrednike u ispunjavanju svojih potreba i u
svojim dovama se pozivaju na njihov
poloaj kod Allaha, kako za vrijeme ivota,
tako i poslije njihove smrti.
Akaidski i idejni korijeni:
Uenje o sufij skoj borbi (al-mugahadiit
;zy-~afiyj)je veoma staro i datira od onda
kada je ovjek osjetio potrebu za borbom sa
sobom i svojim prohtjevima.
Nema sumnje da su stvari koje
zagovaraju sufije kao to su: skromnost,
pobonost, pokajanje, zadovoljstvo itd ...
uzete iz Islama, da Islam podstie na njih i
rad na njihovom postizanju. Meutim, sufije
u svome prakticiranju spomenutih stvari,
postupaju drugaije nego to o njima ui
Islam, tako to pod ove pojmove (al
mu~talafJiit)* uvode shvaanja i ponaanja
koja su u suprotnosti sa onim kako su ih
shvaali i prakticirali Poslanik, sallallahu
alej hi ve sellem, (ar-rasa])* i njegovi
drugovi ( wa ~afJiibatuha).
Meutim, pojedina sufijska uenja
kao to su: uenje o utjelovljenju (al
gula/)*, sjedinjenju ( al-itti!Jiid)* i gubljenju
osjeaja za svijet oko sebe (al-fanii)*, kao i
primjena iscrpljujuih metoda borbe u
nekim redovima, su uvedena iz drugih
neislamskih izvora kao to su: hinduizam,
ainizam, budizam, platonizam, zaratustrizam
i kranstvo (al-masl/Jiyya)*, na to ukazuju
i brojni istraivai tesavvufa, kao to su:
Orijentalista Markiz, koji smatra da
je tesavvuf preuzet iz amskog monatva
1rahbiiniyya a-iim)*,
Orijentalista Jones, koji smatra da je
li:San'Uf preuzet iz indijske Vede (svete
brahmanske knjige na sanskritu),
~icholson, koji kae da je tesavvuf
nastao sintezom grke filozofske misli i
istonih religija ( ad-diyilniit a-arqiyya)*,
ili jo preciznije, sintezom neoplatonizma
(M-liiJsaJiJ al-aflapiniyya al-!Jadir}a)*, kranskih
ldigija 1ad-diyiiniit al-masi!;iyya) i gnosticizma
l M-matjhah al-gnO?j) *.
Poglavlje 6
Upadanje u nihilinm (al- 'adamiyya)*,
ukidanje obaveza i prekoraenje vjerskih
propisa, poznato je jo i u brahmanizmu, jer
brahmanac kae: "Budui da sam sjedinjen s
Brahmom, nisam obavezan izvravati
nikakve obrede ni dunosti."
El-Halladovo uenje o utjelovljenju
i Ibn 'Arebij evo o savrenom ovjeku,
poklapaju se sa kranskim uenjem o 'Isau,
a.s.
Iskrivljeni tesavvuf je irom otvorio
vrata za ulazak svakojakih zala meu
muslimane kao to su: ravnodunost,
pasivnost, nipodatavanje ovjekove linosti,
uz istovremeno velianje i uzdizanje linosti
ejha, da ne spominjemo druge zablude i
novotarije (al-hida')* koje ovjeka izvode iz
Islama.
Rairenost i centri utjecaja:
Sufijski redovi su, zahvaljujui svome
snanom duhovnom utjecaju koji suf~e
nazivaju izrazom a/-gagb, u mnogim kraje
vima svijeta uspjeli proiriti Islam, ak i
tamo gdje nikada nije kroila muslimanska
vojska, kao to su: Indonezija, veina afrikih
zemalja i drugi udaljeni krajevi.
Tesavvuf se vremenom rairio u
veini zemalja islamskog svijeta. Sufijski
redovi raireni su u Egiptu, Iraku, Sjevernoj
i Zapadnoj Africi, Srednjoj i Istonoj Aziji.
Sufije su ostavile snaan utjecaj na
poeziju, prozu, muziku i pjesmu. Takoer su
imale presudan utjecaj u podizanju zavija i
tekija.
Suf~ska duhovnost, takoer, je imala
utjecaja u privlaenju u Islam zapadnih
materijalista. Jedan od njih, Martin Langez,
kae: "Ja sam Evropljanin, ali sam duhovni
spas pronaao u islamskom tesavvufu."
Meutim, interesiranje Evropljana i orijentalnih
centara pri zapadnim i istonim univerzi
tetima za tesavvuf, u najmanju ruku izaziva
sumnju. Uprkos sklonosti pojedinih zapad
njaka duhovnosti tesavvufa i njihovom
divljenju svemu to je o njemu napisano,
sigurno postoje i neki drugi motivi za
interesiranje orijentalista i zapadnih naunih
ustanova za tesavvuf. Meu njih spadaju:
211
Poglavlje 6
Isticanje negativne kapitulantske
strane tesavvufa i njeno predstavljanje kao
uenje Islama.
Podudarnost uenja
tesavvufa sa
uenjem kranskog monatva (ar-rohbaniyya
al-masi!Jiyya)* i njegovo prihvaanje kao
nastavkom toga kursa,
Tendencija zalutalih sufija za prihva
anjem svih vjera ( a/-adyan)* i njihovo
dranje sredstvom duhovnog odgoja. Naime,
na zapadu postoje pojedini ljudi koji sebe
smatraju sufijama i koji koriste neke izraze
(al-mu~talabaf)* i islamske norme ponaanja
(as-sulakiyyat al-islamiyya), iako nisu
muslimani. To su najee pripadnici
judaizma, kranstva, budizma i nekih
drugih religija,
Preuveliavanje dimenzije sukoba
izmeu islamskih pravnika i zalutalih sufija
i irenje propagande da je to glavno obiljeje
islamskog vjerovanja i prava,
S obzirom na to da vie ne uiva
naklonost vlasti kao nekada, od kraja
devetnaestog i i poetka dvadesetog
stoljea, utjecaj tesavvufa je u stalnom
opadanju. Ovo uprkos injenici da pojedine
islamske zemlje jo uvijek podupiru
tesavvuf, to predstavlja obeshrabrujui
faktor za ostvarenje elje muslimana za
uvoenjem i primjenom univerzalnog
islamskog vjerozakona.
Iz navedenog se vidi:
Da tesavvuf kroz svoju dugu
historiju predstavlja skretanje sa puta
(manhaff)* skromnosti (az-zuhd) na koju
Islam snano podstie, uporedo sa znanjem,
radom, borbom na Boijem putu (al
gihad)*, nareivanjem da se ine dobra djela
i odvraanjem od nevaljalih, ime se koristi
cijelom islamskom ummetu i irenju vjere
(nar ad-din)* ,
Da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
(ar-rasa/)* pojedinim svojim drugovima nije
odobrio pretjerivanje u njihovom odricanju
od onoga to je dozvoljeno,
Da se devijacija tesavvufa kasnije jo
vie pojaala, naroito poslije njegovog
mijeanja sa uenjima indijske i grke
212
SUFIZAM, SUFIJSKI REDOVI I UTJECAJ
filozofije (al-falsatat al-hindiyya wa al
ytlnaniyya)* te u posljednje vrijeme i sa
kranskim monatvom ( ar-ruhbaniyya an
na~riiniyya)*,
Da je problem tesavvufa naroito
zaotren od onoga momenta kada je on
postao trgovina maioniara i laova, sa
malo znanja, a dosta pohlepe za lahkom i
haram zaradom i
Da su to neprijatelji Islama dobro
shvatili i pokuali da kroz tesavvuf iznutra
iskrive sliku o Islamu, da srue isti islamski
monoteizam kao najprepoznatljivije obilje~e
Islama i da muslimane okrenu na put
lijenosti i pasivnosti, kako vie ne bi
predstavljali nikakav znaajniji faktor.
Bibliografija:
at- T~awwuf al-isliiml- Abmad Tawfiq
' Iyad, al-Anglu ai-Mi~riyya, 1970.; al-Munqig
min ag-{/aliil - li f;fugga al-islam al-Gaza/J,
ma' ab!Jat fi at-t~awwuf- dr. 'Abdulbali'm
Mabmud, Matba'a IJaslin, al-Qlihira; Magma'
fatawa Ibn Taymiyya - al-Mugallad Xl, 'an at
ta~awwuf, wa al-Mugallad X, 'an as-suluk, Tab'a
1398/1977.; ad-Da'wa al-isliimiyya fi Garb
A/Tlqiya - dr IJasan 'Isa 'Abdu~~lihir, Matbu'lit
Gami'a al-Imam Mul].ammad b. Su'iid, 1401/ 1981.;
Na'a al-falsafa ~-~afiyya wa tatawwuruha
- dr. 'Irfiin 'Abdulbamid Fattiib, al-Maktab al-islami,
Bayrut, 1394/ 1974.; Fl at-ta~awwuf al-isliiml
wa tilrl/.lihl - Abul'ala 'Afifi; a~-$afiyya al
isliimiyya - Nicholson, targama ariba; Ibya
'ulam ad-din - li al-Imam al-Gazali, Dar al-kutub
al-'arabiyya, 1957.; al-Futa!Jat al-Makkiyya- li
a-ayb al-Akbar Mul].yiddin Mubammad b. 'Arabi -
Bayriit, Dar ~ad ir, bila tlirib; Kitab at-Ta wasin
li al-tialllig, Nara Louis Massinnon, Paris 1913.;
Abbar al-f;fallag - Nara Louis Massinnon Sirah,
Novinsam S. .; Dlwan al-f;falliig- Nara Louis
Massinnon, Paris 1913.; Kitab al-Lam' - li Abu
Na~r as-Sirag at-Tusi, Tabqiq: dr. 'Abdulbalim
Mabmud wa Taha 'Abdulbaqi Sariir, Dar al-kutub al
badita, Mi~r 1960.; ar-Risala al-quayriyya - li
Abu al-Qasim 'Abdulkarim b. Hawazin, Maktaba
Muhamed 'Ali ~ubayb, al-Qahira 1957.; Fl at
ta~awwuf a!-isliiml wa tarl/Jihl - Arnaud
Reynolds Nicholson, Magmu' al-maqalat targamaha
ad-Duktiir Abul'ala 'Afifi, al-Qahira 1947.; al
Magahib a~-~afiyya wa madarisuha
SUFIZAM, SUFIJSKI REDOVI I UTJECAJ
'Abdulbakim 'Abdulgani Qasim; El-Fikr es-Sufi
fi davi El-Kitab ve es-Suneh, Abdurrahman
Abalulhiilik, al-Ma$adir al- 'amma li at-talaqql
'inda a$-$iifiyya, 'argan wa naqdan - Sadiq
Salim $adiq; Abu !Jamid al-Gazall wa at
tasawwuf- 'Abdurrahman Dimaqiyya; Dirasat
h~wla at-tasawwuf - Ibsan Ilahi Z:uhayr; Es
Sufije, Muh~mmed el-Abde Tarik Abdulhalim, al
Madahib wa al-alkar fi at-ta$awwuf al
islii~J- Mubammad al-!Jasan; Dirasat fi al-firaq
wa magahib al-qadlma wa al-mu 'a$ira
'Abdullah al-Amin; at-Ta$awwuf wa al-adab -
Zaki Mubarak, dr. 'Abdurrahman Badawi; Tarl!J at
ta$awwuf- 'Abdurrahman Badawi;
Poglavlje 6
Bibliografija stranih in-ora:
Nicholson R A., Studies in Islamic
Mysticism Cambridge, 1961.; Spencer
Trimingham T., The Syfi Orders of Islam
Oxford, 1971.; Arberry A. J. An Introduction to
the History of Sufism - Oxford, 1942.:
Nicholson, Literary History of the Arabs;
Macdonald, Development of Moslem
Theology, Sufism: An Acount of the
Mystich of Islam, London, 1956.; Fazl~r
Rahman, Islam- London, 1966.; EncyclopedJa
ofReligion and Ethich, 1908., The Articles:
Soul-Tantheism Sufis; Encyclopedia of
Islam - The New Edition, The Articles: Al
Hallaj-ibn-Arabi: Al-Bistami-Asceticism;
213
Poglavlje 6
SUFIJSKI REDOVI
* azelije, *Tidanije, *Senusije,
*Hatemije, *Barerilvije
28. azeli.ie
Definicija:
azelije su sufijski red koji nosi naziv po
svome osnivau Ebil el-Hasanu e-azeliji.
Njegovi sljedbenici, kao i pripadnici drugih
redova, vjeruju u veinu sufijskih ideja i
ubjeenja. Od ostalih sufijskih redova razlikuje
se po specifinom ponaanju i nainu odgoja
uenika (al-muriel), kao i po tome to u
svome zikru koriste rijei Allah! i Ha!.
Nastanak i najznaajnije linosti:
* Ebil el-Hasan e-azeli, oko ijeg
porijekla postoji vie miljenja. Njegovi
uenici i pristalice, kao to to po obiaju
ine pripadnici i svih drugih sufijskih
redova, pripisuju mu plemiko porijeklo i
tvrde da ono potjee od el-Hasana b. 'Alija
b. Ebil Taliba, r.a. Drugi, pak, tvrde da on
vodi porijeklo od ei-Husejna, a neki mu,
opet, pripisuju drugo porijeklo.
Imam ez-Zehebi ga spominje u svom
djelu al- '!bar rijeima: "a-azeli; Ebil el
Hasan ' Ali b. 'Abdullah b. 'Abduldebbar
el-Magribi, asketa (az-zahid) i ejh aze
lijskog reda, ivio je u Aleksandriji. O
tesavvufu je dao neke izjave preko kojih
teko da se moe prei. Tesavvufsko uenje
od njega je preuzeo Ebil el-' Abbas el
Mursi. E-Sazeli je umro u pustinji 'Ajzab
(u junom Egiptu) na putu za hadd,
poetkom mjeseca zu-1-ka'deta 656/ 1258.
godine."
- U svome djetinjstvu, Ebil el-Hasan
e-azeli je uio kod Ebil Muhammeda
'Abdusselama b. Beia u Maroku, koji je
ostavio snaan utjecaj na njegovo dalje
obrazovanje i kasniji sufijski ivot.
214
SUFIJSKI REDOVI
Poslije toga, e-azeli je otputovao u
Tunis, gdje se u planini Zagvan (Zagwiin)
posvetio ibadetu tokom koga je, kako tvrde
sufije, dospio do najviih stupnjeva spoznaje.
Poslije toga otputovao je u Egipat i
nastanio se u Aleksandriji, gdje se oenio i
gdje su mu se rodili sinovi: ihabuddin
Ahmed, Ebil el-Hasan 'All i Ebil 'Abdullah
Muhammed i kerka Zejneb. U Aleksandriji
je stekao svoje prve pristalice i uenike
preko kojih se njegov red proirio irom
Egipta i o njemu, kao jednom od glavnih
stoera sufizma ( aqtab a$-$Dfiyya)*, na sve
strane proirio glas.
Sufijska literatura prepuna je pria o
njegovim nadnaravnim sposobnostima (al
karamat)* i izjavama koje su daleko od toga
da bi mogle biti istinite, jer u sebi sadre
otvorenu proturjenost sa islamskim vjero
vanjem, Kur'anom i Sunnetom koji su, kako
sam kae, temelj njegova uenja. Spomenut
emo samo neke od njegovih, navodnih,
nadnaravnih sposobnosti (al-kar/imat)* i
izjava:
Dr. 'Abdulhalim Mahmud iz djela
Durra al-asrar o njemu navodi sljedei citat:
"Kada je doao u Meinu - Allah joj jo vie
poveao ugled i potovanje - zaustavio se na
vratima harema i tu, gologlav i bos, ekao
od jutra do podne, molei za dozvolu da ue
kod Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve
sellem. Upitan, zato to ini, odgovorio je:
'Dok mi se ne dozvoli da uem, jer je
Uzvieni Allah rekao: O vjcmic1: ne ulazite
u sobe Vjcrovjcsnikovc, osim ako vam sc
dopusti... ' (Al-Al)zab, 52.), pa je ekao dok iz
Revde-i-erife - neka je na onoga ko je u
njoj Allahov blagoslov i mir - nije zauo
glas: 'O Ali, ui!'" - to se kosi sa vjerovanjem.
SUFIJSKI REDOVI
E-azeli je za sebe rekao: "Da nije
uzde \'jerozakona na mome jeziku, kazao
bih vam ta e biti sutra, prekosutra i tako
sve do Sudnjeg dana." Ovakve izjave su
t\Tdnja o poznavanju tajni ( 'ilm al-gayb) i
pripisivanje Uzvienom Allahu sudruga
(irkun billJahi ta 'ala).
E-azeli je sastavio zbirku virdova
poznatu pod nazivom Uiz a-a{/all Od drugih
djela najpoznatija su njegova poslanica al
Amin o pravilima lijepog ponaanja suf~a,
podijeljena na vie poglavlja, kao i djelo pod
naslovom as-Sirr al-galli fi bawa~~ basbu
nallilhu wa ni'malwakll Imam Tekijjuddin
Ibn Tejmijja dao je ozbiljnu kritiku na
njegove virdove.
* Ebfl el-' Abbas el-Mursi, ije je puno
ime Ahmed b. 'Umer el-Mursi Ebfl el
'Abbas ihabuddin (umro 686/1287.), je
i,io u Aleksandriji. Ne zna se za godinu
njegovog rodenja, ali se zna da potjee iz
porodice koja vodi porijeklo iz grada Murcia
u Andalusu.
Ebfl el-'Abbas el-Mursi se smatra
nasljednikom Ebfl el-Hasana e-azelija.
Sufije vjeruju da je nakon njegove (tj. e
azelijine) smrti Ebfl el-' Abbas el-Mursi
postao jedan od stoera sufizma. U
Aleksandriji jedna od velikih damija nosi
. .
nJegovo une.
Za njega se kae da je o sebi rekao:
!ako mi Allaha, kada bi Allahov Poslanik,
s.allallahu alejhi ve sellem, samo jedan treptaj
oka nestao iz moga vida, ne bih se vie
ubrajao medu muslimane."
Tvrdio je da se drui i redovno
5a5taje sa Hidrom.
Kao i njegov ejh Ebfl el-Hasan,
JX>jedine vjerske tekstove imao je obiaj
tumaiti u unutranjem prenesenom
znaenju. Tako npr., njegov uenik Ibn
Arautlah el-Iskenderi kae: "uo sam
naeg ejha - Allah sa njim bio zadovoljan
da je u Yezi sa rijeima Uzvienog: Mi
nijedan propis ne promijenimo, niti ga u
zahora, potisnemo, a da bolji od njega 1li
s./ian njemu ne donesemo. (Al-Baqara, 106.)
rek:.ao: 'tj. Mi nijednog Allahova prijatelja
Poglavlje 6
( waliyyullah)* ne uzmemo, a da ne
dovedemo drugog boljeg od njega ili slinog
njemu.'"- to predstavlja otvoreni jeres
(ilbad bayyin)*i iskrivljavanje :maenja
Allahovih ajeta.
Poslije Ebfl el-'Abbasa el-Mursija,
rukovoenje azelijskim redom preuzeo je
Jakflt el-'Ar, Abesinac koji se nazivao
"Rubinom Ara" jer mu je, kao to tvrde
sufije, srce bilo pod Arom a noge na Zemlji
i jer je, kako kau, sluao ezan meleka koji
nose Ar. Sve ovo se navodi u djelu Tabaqat
a-a 'rani koje obiluje brojnim sufij skim
praznovjerjima i legendama.
Ideje i ubjeenja:
* Iako se medu sobom razlikuju u
nainu vodenja i odgoja uenika (al-mund)
i svojih sljedbenika (salik), svi sufijski
redovi imaju svoje zajednike ideje i
ubjedenja. Uenje i ideje azelijskog reda
moemo ukratko svesti na nekoliko sljedeih
elemenata (iako ove elemente, kao to emo
kasnije vidjeti, sufije tumae drugaije nego
to ih obino tumae islamski uenjaci i
pravnici):
Pokajanje (at-tawba) je polazna taka
svakog uenika ( al-murld) ili putnika (as
sa/ik) na njegovom putu ka Uzvienom
Allahu.
Iskrenost (al-iblii$) koja se dijeli na
dvije vrste:
l. iskrenost istinoljubivih (ibla~ a~
$8diqln) i
2. iskrenost provjerenih i dokazanih
(iblii$ a~-~Jddlqln}.
Namjeru (an-niyya) koja predstavlja
temelj djela (al-a 'mal), morala ( al-ablilq)* i
obreda ib adeta (al- 'ihadat).
Osamljivanje (al-bulwa), tj. povlaenje
od svijeta. Ovo je jedan od osnovnih
principa sufijskog odgoja. U azelijskom
redu uenik se prije stupanja na put stavlja u
izolaciju u trajanju od tri dana.
Zikr (ag-gilaJ koji se sastoji od
izgovaranja Allahovih imena i uenja
virdova, tako da se razna, tano odredena
215
Poglavlje 6
poglavlja, redovno ue u toku dana i noi.
Uobiajeni zikr kod azelija predstavlja
izgovaranje Boijeg imena Allah!
njegovog skraenog oblika u vidu line
zamjenice Ha - to u tom obliku predstavlja
novotariju (al-bid'a)*, jer kao to smo ranije
vidjeli, Ibn Tejmijja kae da takav zikr nije
propisan ni u Kur'anu ni u Sunnetu i jer je
po vjerozakonu pohvalan samo onaj zikr
koji je po svojoj formi i smislu potpun, kao
to su recimo rijei: La i/ahc il!a/Jah! l
"Nema Boga osim Allaha!" ili Allahu ckbcr!
l "Allah je najvei!".
Skromnost (az-zuhd) koja kod sufija
ima vie definicija, od kojih su najee
sljedee dvije:
l. Oslobaanje srca od svega osim od
Allaha - to predstavlja skromnost pravih
znalaca (al- 'ariDn) i
2. Zadovoljavanje sa minimumom od
onoga to je dozvoljeno (az-zuhd D ai-!Ja/al)
i ostavljanje u potpunosti onoga to je
zabranjeno (tark al-baram).
Duu (an-nafs) ijim stanjima azelije
posveuju posebnu panju s obzirom na to
daje ona:
l. glavni faktor pokornosti, ukoliko se
uspije oistiti i prisiliti na bogobojaznost,
2. glavni faktor prohtjeva koji ovjeka
navodi na grijehe,
3. glavni faktor koji ovjeka navodi na
bezbrinost i oputenost i
4. glavni faktor slabosti u redovnom
izvravanju obaveza.
Zbog svega navedenog, ienju due se
mora posvetiti maksimalna panja kako
bi ona bila samo faktor poslunosti
pokornosti.
Pohono.~t
(al-wara ), tj. svjestan i
potpuno predan rad, iskljuivo u ime
Allaha.
Pouzdanju u Allaha (at-tawakkul),
tj. rastereenju srca od svega drugog, osim
od zaokupiranosti Allahom.
Zadovoljstvu (ar-ng), tj. Allahovu
zadovoljstvu sa Svojim robom.
216
SUFIJSKI REDOVI
Ljubavi (a!-ma!Jabba) koja se, po
azelijskom uenju, ogleda u putanju srca
da slobodno ide stazama traganja za
voljenim, s jedne, i jezika da stalno izgovara
rijei zikra, s druge strane.
Po azelijama, ljubav ima vie stupnjeva,
a najvii stupanj je onaj koji je Rabi'a el
' Adevija opisala rijeima:
Volim Tc sa dvije ljubavi:
ljubavi zanosa, i ljubavi, jer
Ti sijcdino dostojan toga.
Naslaivanju (ag-gawq) koje oni
definiraju kao: poduavanje duhova (talaql
al-arwa!J), istim tajnama (li al-asrar at
tiihira), o udima (al-karamaf)* i nadnaravnim
sposobnostima (!Jawiiriq li al- 'adaf) i smatraju
najboljim nainom vjerovanja u Allaha,
stjecanja Njegove bliskosti i dokazivanja
svoga robovanja Njemu. Zato sufije daju
prednost znanju koje se dobija putem kuanja
i naslaivanja ('an tariq ag-(iawq), nad
klasinim vjerskim disciplinama kao to su
fikh, usuli ft.kh itd. U tom smislu su i njihove
izjave: "Mi smo za znanje koje se stjee
putem kuanja ( 'ilm al-agwaq), a ne za znanje
sa papira." Oni takoer kau: "Do znanja o
stanjima ( 'ilm al-a!Jwal) dolazi se putem
kuanja ( 'an tariq ag-(iawq), a iz njega se,
opet, razvijaju znanja o ekstazi (al-wagd)*,
ljubav (al- 'iq) i neodoljiva elja ( a-awq).
Sigurnoj spoznaji ('Hm al-yaqln), tj.
sigurnoj spoznaji Uzvienog Allaha, do koje
se moe doi jedino putem kuanja ( 'an tariq
ag-gawq), bogomdanim znanjem (al-'ilm al
laduni) ili putem otkrovenja (al-kafj*.
* Uprkos svemu ovome, e-azeli
uporno tvrdi da je pridravanje Kur'ana i
Sunneta temelj njegova uenja. Tako on
kae: "Ukoliko ti se desi da otkrovenje bude
u suprotnosti sa Kur'anom i Sunnetom, ti se
dri Kur'ana i Sunneta, ostavi otkrovenje i
sam sebi reci da ti je Allah u Kur'anu i
Sunnetu zagarantirao nepogreivost, ali ne
i u nekim otkrovenjima, nadahnuima i
osvjedoeiijima (al-muahada)*."
On, takoer, kae: "Svako znanje
kome prethodi sumnjiavo kopkanje, kome
je sklona dua ( an-nafs) i u kome uroena
SUFUSKI REDOVI
priroda uiva ( wa talaggu bihi at-tabi'a),
odbaci, ak i ako je istinito, a prihvati se i
dri znanja koje je Uzvieni Allah objavio
Svome Poslaniku, sallallahu alejhi ve
sellem, i ugledaj se na njegove nasljednike
(a/-!Julata), drugove i tabi'ine poslije
njega."
* Takoer, treba napomenuti da sufije,
openito, a meu njima i azelije, smatraju
da se znanje o uenju Kur'ana i Sunneta
moe stjecati samo preko ejha, odgajatelja
ili duhovnog voe (murid) i da uenik
(al-muriel) ne moe doi do pravog znanja
(al- 'ilm a~-~a!Ji!J) sve dok potpuno i slijepo
ne bude pokoran svome ejhu, jer je, kako
sufije imaju obiaj rei: "Uenik pred
svojim ejhom isto kao i mrtvac pred svojim
gas alom." Zato se na ejha i gleda sa
potovanjem i uvaavanjem kao da je
svetac, to ga uzdie iznad njegova ljudskog
stepena.
Sluanju (as-samS), koje se sastoji
od sluanja pobonih pjesama i sufijskih
ljubavnih spjevova. Od jednog sufijskog
prvaka se prenosi da je rekao: "Sufija je onaj
koji slua (tj. pobone pjesme) i koji ih dri
preim od uzroka." Od el-Harisa el
Muhasibija se prenosi da je e-a'rani
rekao: "Ono u emu uivaju siromasi je
sluanje lijepa glasa." i "Ono (tj. sluanje
pobonih pjesama) je jedna od Allahovih
tajni ovoga svijeta."
Koliku panju suftje posveuju
sluanju pobonih pjesama (as-sama'),
najbolje se vidi po tome da su mu sufijski
autori u svojim djelima posvetili posebna
poglavlja.
Po svome sadraju, neke pjesme i
stihovi koje sufije rado sluaju granie sa
nevjerstvom (al-kult)* i viebotvom (a
irk)*. U takve primjere spada uzdizanje
Poslariika, sallallahu alejhi ve sellem, na
tako visok stepen kakav mu se ne pripisuje
ni u jednoj izjavi njegovih drugova (ashaba),
niti se spominje u Kur'anu i Sunnetu. Osim
toga, pojedine pjesme i hvalospjevi, uope,
ne predstavljaju munadat (tihi razgovor sa
Bogom), nego traenje pomoi, direktno od
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Tako sa uenjem islamskog vjerozakona (ta 'alim
se u jednom od njih kae:
Poglavlje6
o knjigo t.ajn4
utoite smo nalikod tebe.
O iscjelitelju ~
neka si blagoslovljen!
* U sufijskim knjigama italac moe
nai i mnoge druge ideje i ubjeenja koje su
ista novotarija (mubtadi'a)* i koje su u
islamsku misao ule pod utjecajem grke i
indijske filozofije (al-falsatat lil-yOniiniyya
wa al-hindiyya)*.
Akaidski i idejni korijeni:
Sva sufijska uenja ( al-magahib ~
~afiyya)* u poetku svoga nastanka su bila
svojevrsne kole odgoja koje su pozivale na
ienje due, na odricanje od ovoga svijeta
i na injenje dobrih djela. Meutim, kasnije
su se ova uenja ispreplela sa drugim
uenjima kao to su: grka i indijska
filozofija, kranstvo, judaizam i neke druge
filozofije. Do toga je dolo tokom ivog
prevodilakog pokreta u etvrtom stoljeu
po Hidri, kada su brojni prijevodi na
arapski jezik poeli ostavljati svoj utjecaj na
sufizam i kada je on sam poeo skretati sa
pravog islamskog puta.
Tako je islamski sufizam iz indijske
filozofije preuzeo faze ovjekova uzdizanja
kroz nestajanje ili utonue (al-fana)* ili tzv.
nirvanu (nirtana)* i to na taj nain to se
ienje due pokuava postii kroz
izgladnjivanje i odricanje od ovoga svijeta,
kako bi se dolo do istinske sree.
Islamski tesavvuf preuzeo je i mnoge
elemente iz iskrivljenog kranskog asketizma
(ar-ruhbaniyya an-na~raniyya)*, naroito
povlaenje u samou, izbjegavanje svijeta i
isposnitvo ( az-zuhd).
Iz grke filozofije, neki sufijski redovi
preuzeli su uenje o neprekidnoj Boijoj
emanaciji (al-fayg al-ilahi)*, o sjedinjenju s
Bogom ( al-ittiad)* i o Boijem utjelovljenju
(al-!Julal)*.
Paljivi istraiva sufijskih redova bi se
zaudio koliko bi u njima naao izraza i
podataka koji nemaju ama ba nikakve veze
a-ari'a al-is/amiyya)*.
217
Poglavlje 6
Rairenost:
azelijski red najraireniji je u Egiptu,
naroito u gradovima: Aleksandriji, Tanti,
zatim u Desuku u pokrajini Kefruejh,
odakle se proirio i u ostale krajeve arapskog
svijeta. Izvan Egipta, azelijski red prisutan
je jo i u Siriji i zemljama Arapskog
Magreba. Danas je azelijski red prisutan i u
Libiji, a u najnovije vrijeme i u Sudanu.
Iz navedenog se vidi:
Da su azelije sufijski red koji je
svoje ime dobio po Ehu el-Hasanu e
azeliji, ije je puno ime 'Ali b. 'Abdullah
b. 'Abduldebbar b. JO.suf Eho. el-Hasan el
Hezeli e-azeli. Nadimak e-azeli dobio
je po gradu azila na Arapskom Magrebu u
Sjevernoj Africi (u dananjem Tunisu),
Da, iako se od njih razlikuje u nainu
voenja i odgoja svojih uenika i sljedbenika,
azelijski red sa ostalim sufijskim redovima
dijeli iste ideje i uenja,
Da se uenje azelijskog reda zasniva
na: pokajanju (at-tawba), iskrenosti (al-i!Jlii$),
istoj namjeri (an-niyya), osamljenju (al
!Julwa), zikru (ad-diki), skromnosti i odricanju
(az-zuhd), odgoju due (an-nafs), pobonosti
(al- wara j, pouzdanju (at-tawakku~, zadovoljstvu
(ar-ri(/8), ljubavi ( al-ma!Jabba), kuanju (ag
gawq), sigurnoj spoznaji ( 'I1m al-yaqln) i
sluanju (as-samllj, s tim to se znaenje
ovih pojmova manje ili vie razlikuje od
znaenja koja imaju u islamskom vjerozakonu,
Da se po azelijskom uenju Kur'an i
Sunnet mogu valjano izuavati samo preko
ejha, odgajatelja ili duhovnog voe (al
murid) prema kojima je poeljno da se
putnik (as-s/iliR) slijepo pokorava i
Da se i azelijama - kao i drugim
sufijskim redovima - mogu izrei neke
zamjerke zbog skretanja sa pravog
islamskog puta.
Bibliografija:
al-Madrasa a-iigaliyya al-!Jadlfa
imiimuhii Abu al-f;lasan a-iigali - li ad
Duktiir 'Abdulbalim Mabmod; Dirllsiit fi at
fa$awwuf - Ibsan Ilahi, Lahor, Pakistan
1409/1988.; al-Magiihib a$-$Gfiyya wa
218
SUFIJSKI REDOVI
madiirisuhii- 'Abdulbakim 'Abdulgani Qasim, Maktaba
Madbii.li, al-Qiihira, 1989.; af-f8$aWWUf fi mizlin
al-ba!Jt wa at-ta!Jqiq- 'Abdulqiidir IJabibulliih as
Sindi - Maktaba Ibn al-Qayyim, al-Madina al
Munawwara, 141011990.; at-Tabaqlit al-kubrii
li a-a'riini, Matba'a al-Qlihira, 1390/1970.; Lafll'if
al-minan- Ibn 'Ata'ulliih al-Iskandan, Matba'a ljassan,
al-Qahira; Min a 'film et-tesawuf el-islami} -
Taha 'Abdulbliqi Sarii.r, Dar NahQa, Mi~r; Sayr
a 'film an-nuba/11'- li al-Imam ag-Qahabi, Tab'a
Bayrut; Gami' ar-rasll'il- Ibn Taymiyya, Tabqiq:
dr. Mubammad Raad Salim, al-Qiihira, 1389/1969.;
al-Istiqllma - Ibn Taymiyya, Tabqiq: dr. Mubammad
Raad Salim, Tab'a Gami'a al-Imam 1403/1983.;
29. Tidanije
Definicija:
Tidanije (at-tigllniyya) su sufijski red
iji sljedbenici, pored vjerovanja u opepoznate
sufijske ideje i ubjeenja, vjeruju jo i u
mogunost susreta sa Vjerovjesnikom,
sali allahu alejhi ve sell em, (an-nabi)* na
ovome svijetu, u stvarnom fizikom smislu,
te da im je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve
sellem, dao posebnu formu blagoslova
(sa/avala) poznatu pod imenom al-Fiiti!Ju
lim/i ugliqii (Otvara za ono to je zatvoreno)
koji kod njih zauzima posebno potovanje.
Nastanak i najznaajnije linosti:
* Osniva tidanijskog reda je Ehu el
' Abbas Ahmed b. Muhammed b. el-Muhtar
b. Ahmed b. Muhammed Salim et-Tidani
(1150/1737. - 1230/1815.). Roen je u selu
'Ayn Magi u pustinji Sahari koje se nalazi u
dananjem Aliru.
Dosta rano je nauio cio Kur' an
napamet i poneto o Poslaniku, sallallahu
alejhi ve sellem.
Takoer se bavio izuavanjem
vjersko-pravnih znanosti (al- 'ulam a
ar'iyya). Puno je putovao izmeu Fesa,
Tilimsana, Tunisa, Kaira, Mekke-Mukerreme,
Medine-Munevvere Orana (u dananjem
Aliru).
Svoj red je osnovao 1196/1782.
godine u selu Ehu SemgO.n u Maroku. Prvo
uporite ovoga reda bio je grad Fes, odakle
se proirio irom Afrike.
SUFIJSKI REDOVI
Dvije najznaajnije stvari koje je
svojim nasljednicima ostavio su tidanijska
zavija u Fesu i djelo koje je sakupio i preradio
njegov uenik 'Ali Ijurazm, pod naslovom
Oawiihir al-ma 'ilni wa bu/Og al-amiini fi
fayg SayyidiA bo al- 'Abbiis at-17giinl
Medu najpoznatije predstavnike
tidanijskog reda, poslije osnivaeve smrti,
ubrajaju se:
'Alt Ijurazm Ebn el-Hasan b. el
' Arebi Berade el-Magribi el-Pasi (iz Fesa u
Maroku) koji je umro u Medini-Munevveri,
Muhammed el-Muri el-Haseni es
Sabihi es-Siba'i (umro 1224/1809.), autor
dvaju poznatih djela pod naslovom a/-Giimi'
lima ufturiqa fi al- 'ulam i Nusra a-urafli' fi
ar-radd 'alil ah/ a/-gafli:
Ahmed Sukejred el-'Ajai (1295/1878.
- 1363/1944.). Roenje u Fesu, a studirao na
Univerzitetu Masgid al-Qurawiyyayn, gdje je
poslije zavrenog kolovanja bio imenovan
za profesora. Kasnije je bio postavljen za
kadiju. Posjetio je i obiao veinu mjesta na
Arapskom Magrebu. Autor je dvaju poznatih
djela: al-Kawkab al-wahhiig i Kafai-/Jigiib
'amman taliiqii ma' Sayyidi A!Jmad at-
Tigiinlmin al-a~!Jiib,
'Umer b. Se'id b. 'Usman el-Puta es
Senega.li, roen 1797. godine u selu el-Far u
pokrajini Dejmar u dananjem Senegalu.
Svoje obrazovanje stekao je na Univerzitetu
eJ-Azher u Egiptu. Kada se ponovo vratio u
svoju zemlju, tamo je svoje znanje poeo
iriti medu neznabocima (bayna al
wa{a.niyyin)*. Imao je velike zasluge u
suprotstavljanju francuskom kolonijalizmu.
Umro je 1283/1866. godine. Poslije njegove
smrti, naslijedila su ga dvojica njegovih
pristalica. Njegovo najvanije pisano djelo
je ono pod naslovom Rimii/J !Jizb ar-Ra!Jim
aJa nu!JOr !Jizb ar-ragim koje je napisao
126111845. godine i
Muhammed el-Hafiz b. 'Abdullatifb.
Silim e-erif el-Haseni et-Tidani e1
Misri (1315/1879.- 1398/1977.). Smatra se
piooirom tidanijskog reda u Egiptu. Iza
sebe je ostavio bogatu biblioteku koja se
~ nalazi u sastavu tidanijske zavije u
Kairu.. Njegova najpoznatija pisana djela su:
Poglavlje 6
al-f;faqq fi al-f;faqq wa al-f;falq, al-f;fadd al
awsat bayna man afarat;l wa !Iata i urOt at
tariqa at-tigiiniyya. Ovome treba dodati i to
da je 1370/1950. godine, pokrenuo i asopis
pod nazivom Tariq ai-!Jaqq.
Ideje i ubjeenja:
* Pripadnici tidfmrijskog reda u osnovi
su vjernici, samo to se u njihovo vjerovanje
u Uzvienog Allaha uvuklo mnogo viebo
akih elemenata.
* Openito uzevi, i na tidanije se odnosi
ono to je ranije reeno za veinu sufijsk:ih
redova, u pogledu njihove privrenosti sufijskom
uenju, idejama i filozofiji, ukljuujui tu
njihovo vjerovanje u panteizam ( wa.!Jda al
wugod)* i gubljenje osjeaja u zanosu ekstaze
za svijet oko sebe (al-fanii')*, to oni najee
nazivaju jedinstvom osvjedoenja ( wa.!Jda a
uhad)*. (Vidi: Gawahira/-ma'aml/259 i J/191).
* Svijet tajni ( a!-gayb)* tidanije dijele
na dvije vrste:
apsolutne tajne (gayb muf]aq) koje
zna samo Allah i
ograniene tajne (gayb muqayyad)
koje su tajne samo za neke, ali ne i sve ljude.
Iako, openito uzevi, u ovakvom
svome shvaanju dijele miljenje sa jo
nekim muslimanima, ipak treba naglasiti da
oni u pripisivanju poznavanja tajni svojim
ejhovima, idu mnogo dalje.
Tako, npr. oni vjeruju da su stalno
pod budnim okom svojih ejhova. U tom
smislu, oni za svoga ejha Ahmeda et
Tidaniju tvrde: "U znake njegova - Allah
sa njim bio zadovoljan - savrenstva spada
to to on svojom bogomdanom pronicljivou
( ba~iratihi ar-rabbiiniyya) i prosvijeenom
intuicijom ( wa firiisatihi an-ntJraniyya)
poznaje stanja prijatelja, i to tako to mu se
otkriva ono ta u sebi taje, to mu se
dojavljuje ono ta e se tek desiti, to dobija
znanje o svretku stvari i njihovim
posljedicama, kako onim eljenim tako i
neeljenim, kao i drugim dogaajima u
budunosti." (Vidi: a!-Gawahir, I/63).
* Njihov lider Ahmed et-IJdani tvrdi
da se fiziki, u stvarnom materijalnom
smislu, susreo sa Vjerovjesnikom, sallallahu
219
Poglavlje 6
alejhi ve sellem, (an-nabi)*, da je sa njim
razgovarao i da je direktno od Vjerovjesnika,
sallallahu alejhi ve sellem, nauio salavat
pod nazivom a/-Fati!Ju lima ugliqa (Otvara
za ono to je zatvoreno).
Taj salavat glasi: A!Jahumma $Bili
'ala sayyidana Muf.zammad, al-tati!J lima
ugliqa, wa ai-!Jatim lima sabaqa, na$ir a/
!Jaqq bi al-!Jaqq, al-hadi ila $irat al-mustaqim,
wa 'ala alihi !Jaqqa qadrihi wa miqdiirihi al
'a?im! l "Boe, blagoslovi naeg gospo
dina Muhammeda, otvaraa onoga to je
zatvoreno, peata onoga to je zavreno,
pomagaa istine istinom, vodia na Tvoj
Pravi put, kao i njegovu porodicu, onako
kako on najbolje zasluuje!"
U vezi sa ovim salavatom, tidanije
njeguju brojna vjerovanja i ubjeenja od
kojih navodimo samo neka:
Da je Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, (ar-rasu/)* Ahmedu et-Tidaniju
kazao da samo jedanput proueni ovaj
salavat vrijedi koliko est puta proueni
cijeli Kur' an,
Da je Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, prilikom svog drugog susreta sa
njim, Ahmedu et-Tidaniji kazao da samo
jedanput proueni ovaj salavat vrijedi vie
od est hiljada puta prouenog svakog
drugog zikra, svake druge dove, kao i od
prouenog Kur'arla. (Vidi: al-Gawahir, I/136),
Da zaslugu za njegovo uenje moe
dobiti samo onaj ko ga ui sa dozvolom
(ma 'gfinan bi tJlawatihi), to znai da se
dozvola (al-idn) za njegovo uenje mora dobiti
od nekoga ko je u direktnom i neraskidivom
lancu prenosi laca sve do Ahmeda et-Tidanija
koji ga je, navodno, dobio od Allahova
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Da je spomenuti salavat Allahov
govor i da je, kao takav, na nivou kudsi
hadisa (Vidi: ad-Durra al-farida., IV/128),
Da onaj ko ovaj salavat proui deset
puta ima vii sevab (nagradu) od znalca
(al- 'ari/j koji ga nije prouio, makar ovaj
ivio milion godina,
Da e onome ko ga proui samo
jedanput, to biti otkup za sve grijehe i da je
nagrada za njega est hiljada puta via nego
220
SUFIJSKI REDOVI
za bilo koji drugi tesbih (slavljenje Allaha),
dovu i zikr koji se proue u cijelom
kosmosu... (Vidi: Kitiib al-mutahi a/-lJrifal-gi!n~
str. 299.-300.).
* Kod tidanija se da primijetiti sklonost,
po slobodnom nahoenju, ka preuveliavanju
sitnih pitanja, s jedne, i umanjivanju znaaja
vanih pitanja, s druge strane, to je dovelo
do irenja lijenosti meu njihovim redovima,
izbjegavanju redovnog obavljanja vjerskih
obreda, pa i do njihovog omalovaavanja.
Svemu ovome doprinijele su prie o ogromnim
nagradama i sevabima koji ih ekaju za
najsitnija djela koja urade.
* Tidanije vjeruju da se odlikuju
privilegijama zahvaljujui kojima e na
Sudnjem danu biti iznad ostaloga svijeta.
One se ogledaju u sljedeem:
Da e im biti olakane patnje na
samrti,
Da e ih Allah na Sudnjem danu
staviti u hlad Svoga Ara,
Da imaju svoj berzah (ivot izmeu
smrti i ponovnog proivljenja) u kome e
sami uivati u hladovini,
Da e sigurno i mimo ekati pored
dennetskih vrata i da e u njega ui odmah
sa prvom grupom u drutvu Poslanika
Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i
njegovih najbliih prijatelja.
* Tidanije tvrde da je Vjerovjesnik,
sallallahu alejhi v e sell em, (an-nabi)*
njihovom ejhu Ahmedu et-Tidaniji zabranio
da se Allahu moli Njegovim lijepim imenima
(bi al-asma ai-!Jusnii) i da mu je umjesto
toga naredio da se Allahu obraa sa salavatom
al-Fati/J lima ugliqa, to je u otvorenoj
suprotnosti sa jasnim kur'anskim ajetom:
Allah ima mljljepa imena i vi Ga zovite
njima! (Al-A'raf, 180.)
* Tidanije tvrde da je Vjerovjesnik,
sallallahu alejhi ve sellem, (an-nabi)* njihovom
ej hu Ahmedu et-Tidaniji naredio da se
Allahu obraa sa salavatom ai-Fati!J lima
ugliqa i da to prije njega nikome drugom
nije naredio, to predstavlja izmiljotinu na
Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i
optubu da je on od svog muslimanskog
SUFUSKI REDOVI
ummeta sakrio neto to mu je od Njegova
Gospodara bilo objavljeno i to cijelo vrijeme
tajio dok nije dolo vrijeme da to otkrije
njihovom ejhu Ahmedu et-Tidaniji.
* Kao i drugi sufijski redovi, i tidanije
dozvoljavaju uzimanje Vjermjesnika, sallallahu
alejhi ve sellem, kao i drugih Allahovih
dobrih robova za svoje posrednike, tako da
preko njega i njih trae pomo. To isto ine i
preko ejha 'Abdulkadira el-Gejlanija i
naroito preko Ahmeda et-Tidanija, to
islamski vjerozakon najstroije zabranjuje.
* U njihovoj literaturi esto se spominju
brojni sufijski nadimci i titule poput: "plemeniti"
(an-nugabii)*, "starjeine" (an-nuqabii)*,
"zamjenici" (al-abda/)* i "stubovi" ( al-awtiid)*.
Rijei "pomo" (al-gawfJ* i "stoer" (al-qutb)*
upotrebljavaju kao sinonime jednu za drugu
i pod njima podrazumijevaju "savrenog
ovjeka" ( al-insiin al-kami/) pomou koga
Uzvieni Allah uva poredak umverzuma
(m?iim al-vugiid).
* Tidanije tvrde da je Ahmed et
Tidani "Peat evlija" (.ffiitam al-awliya)*
isto onako kao to je Vjerovjesnik Muhammed,
sallallahu alejhi ve sellem, "Peat vjero
\jesnika" (ffiitam al-anbiya)*.
* Ahmed et-Tidani je rekao: "Ko me vidi,
ui e u Dennet". On, takoer, tvrdi da e
onaj ko ga vidi u petak i ponedjeljak, ui u
Dennet. Svojim pristalicama je tvrdio da je
njemu i njegovim pristalicama sfun Vjerovjesnik,
sallallahu alejhi ve sellem, zagarantirao da
e ui u Dennet, bez ikakve kazne ili
polaganja rauna za svoja uinjena djela.
* Tidanije od svoga ejha Ahmeda et
Tidanije prenose da je rekao: "Sve to je
dato onima koji su spoznali Allaha, dato je i
_"
mem.
* Isto tako, pripisuju mu daje rekao da
- kada bi se njegovi drugovi uporediti sa
stoerima (aqtab)* cijelog Muhammedova
ormneta- svi oni zajedno ne bi vrijedili ni koliko
jedan od ovih (ij. od njegovih prijatelja), a da ne
go,orimo kada bi se uporedili sa njim!
* On je, takoer, rekao: "Ova moja dva
51opala su na vratu svakog evlije, otkako je
Allah stvorio Adema pa dok se ne puhne u
trubu ( ,s-iii\."
Poglavlje 6
* Tidanije imaju svoj vird koji ue
svaki dan, ujutro i navee. Isto tako, imaju
poseban obred ( wa.pfa) koji obavljaju svako
jutro i svaku vee. Takoder, imaju i svoj
poseban obred zikra koji izvode u petak
poslije ikindije, s tim to se mora nastaviti
sve do zalaska sunca. Obadva posljednja
obreda, tj. vazifa i zikr moraju se obavljati
pod abdestom uzetim vodom. Pored ovih,
postoji jo mnogo drugih virdova koji se
izvode za razne prilike.
* Onaj ko se prihvati virda stavio se na
velike muke, jer nije dozvoljeno od njega
odustati. U suprotnom, moe oekivati da
ga svaki as pogodi najtea kazna (al- 'uqiiba
al- 'lJ?m8). 1
* Ahmed et-Tidani je sfun sebe uzdigao
na poloaj vjerovjesnika (maqiim an-nubuwwa)*
na Sudnjem danu, jer je rekao: "Meni e na
Sudnjem danu biti postavljen minber od
svjetla, pa e svi okupljeni zauti glas koji
e pozivati: 'O okupljeni, ovo je va imam
od koga ste dobijali pomo, a da niste ni
osjeali'" (Vidi: al-I/lida al-A!Jmadiyya str. 84.).
1
Svjetska asocijacija muslimanske omladine je
primila jedno podue pismo od nekoga ko se
predstavlja kao el-Hadd 'Abdullah et-Tidani u
kome on porie neke od gore spomenutih navoda.
Pored toga on u njemu iznosi objanjenja pojedinih
navoda o et-Tidaniji i tidanijskom redu. Tako on
npr. pokuava dokazati mogunost fizikog vienja
Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jo
na ovome svijetu. Uprkos trudu koji je spomenuti
el-Hadd 'Abdullah et-Tidani u svome pismu
uloio u pokuaju da opravda neke tida-nijske
postupke, on nije naveo nikakav dokaz da je ova
enciklopedija u vezi sa spomenutim redom bilo ta
pogrijeila ili izala iz okvira nastojanja da rasvijetli
istinu i pokae Pravi put sljedbenika Islama i
Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Ono
to se od spomenutog el-Hadda 'Abdullaha et
Tidanija i ostalih muslimana koji su skrenuli sa
pravog kursa uenja Islama i jedinog univerzalnog
ispravnog i istog Allahovog puta oekuje, jeste: da
iskoriste sve mogunosti koje im je Uzvieni Allah
dao pa da se predomisle i vrate na stranu istine i
tako potrae put spasa, umjesto da brane miljenja
ovoga ili onoga, jer svaije drugo miljenje, osim
nepogreivih vjerovjesnika, moe biti i prihvatljivo
i neprihvatljivo, ispravno i neispravno, jer svako
drugi moe biti izloen varki ejtana i svojih ili
tuih prohtjeva.
221
Poglavlje 6
Akaidski i idejni korijeni:
*Nema sumnje da je Ahmed et
Tidani veinu svojih ideja uzeo iz
postojee sufijske misli i da im je dodao
neka od svojih miljenja.
* Takoer je sigurno da je neka od
svojih uenja preuzeo iz djela 'Abdulkadira
el-Gejlanija, Ibn 'Arebija, el-Hallada i
drugih poznatih velikana tesavvufskog
uenja.
* Prije nego to je osnovao svoj red,
Ahmed et-Tidani je imao susrete sa vie
sufijskih ejhova od kojih je uzimao dozvole
i virdove. Meu spomenutim redovima
najpoznatiji su bili kaderijski i halvetijski
red.
* Neke od svojih ideja Ahmed et
Tidani preuzeo je iz djela al-Maq$ad al
ahmad fi at-ta 'rif bi Sayyidl A ba 'Abdullah
Ahmad od Ehu Muhammeda 'Abdusselama
b.-et-Tajjiba el-Kadirija el-Husejnija, koje je
kasnije, 1351/1932. godine tampano u
Fesu.
* Opa rairenost neznanja bila je
jedan od vanih faktora koji je doprinio
irenju tidanijskog reda meu svijetom.
Rairenost i centri utjecaja:
* Ovaj pokret (al-baraka)* se poeo
iriti, prvo u Fesu, a odatle i u drugim
oblastima Arapskog Magreba, Senegala,
Nigerije, Sjeverne Afrike, Egipta, Sudana i
nekih drugih afrikih zemalja, gdje je stekao
znaajan broj sljedbenika.
* Autor knjige o tidanijskom redu,
'Ali b. Muhammed ed-Dehnullah procje
njuje da je 1401/1981. godine, samo u
Nigeriji bilo preko l 0.000.000 pristalica
tidanijskog reda.
Iz navedenog se vidi:
Da tidanijski obredi obiluju mnotvom
novotarija (al-hida'* naroito u pogledu
korienja pojedinih dova koje se u
vjerozakonu nigdje ne spominju, iako se zna
da je svaka novotarija zabluda,
222
SUFIJSKI REDOVI
Da bez ikakve valjane osnove svoje
sljedbenike obavezuje pojedinim obredima
koji se moraju obavljati u tano odreeno
vrijeme i
Da zastupa neka uenja, kao to su
uenje o utjelovljenju ( al-!Julal)* i sjedi
njenju (al-itti!Jad)*, koja onoga ko ih
prihvati izvode iz vjere (al-milla)*.
Bibliografija:
al-Hidaya al-hadiya ila at-ta'ifa at
tJganiyya - ad-Dukt11r Mubammad Taqiyyuddin al
Hilali, Dar at-tiba'a al-badita bi Dar al-Bayg!i', at
tab'a at-t!iniya, 1397/1977.; Kitab mutaha al
!Jarifal..gani fi radd zalaqat at- Tlganl al-gani
- Muhammad al-IJigr b. Sayyidi 'Abdullah b. Mayabi
al-Ganki a-anqiti, Tubi'a bi Matba'a Dar ibya' al
kutub al-'arabiyya bi Mi~r; at-Tlganiyya- 'Ali b.
Mubammad ad-Dabttullah - Nar wa tawzi' : Dar
Tayyiba- ar-Riy!iQ, Dar Mi~r li at-tiba'a, 1401/1981.;
al-Anwilr ar-ra.!Jmiiniyya li hidaya al-firqa
at-tJganiyya - 'Abdurrabman b. Ynsuf el-Afiiqi, at
Tab'a ar-rabi'a - Tawzi' : al-Gami'a al-islamiyya bi
~l-Madina al-Munawwara, 1396/1976.; Gawahir
al-ma 'ani wa buliig al-aman! fi fayd Sayyidi
A ba al- 'Abbas at-Tlgani - wa bi hiimiihi:
Rima/J bizb ar-Rabim 'ala nu/JOr !Jizb ar
raglm- qlima bi gam'ihi 'Ali IJuriizm (wa huwa fi
guz'ayni) - Matba'a Mu~tafli al-Babi al-lfalabi wa
awlduhu bi Mi~r, 1380/1961.; al-Maq$ad al
a.!Jmad fi at-ta 'rif bi sayyidina A ba
'Abdullah A!Jmad- Abu Mubammad 'Abdussalam
b. at-Tayyib al-Qadiri al-lfusayni - al-Matba'a al
:tlagariyya bi Fli.s, Tubi'a sana 1351/1932.; ad
Durra a!-!Jarida ar!J al-yaqOta al-farida
Muhammad b. 'Abdulwabid as-Susi an-N~ifi
Tab:a 1398/1978.; Bugya al-mustafid bi ar!J
munya al-murid- Mubammad al-'Arahi as-Sa'ib
Dar al-'ulum Ji al-gami', 139311973.; Aqwa al
adJlla wa al-barahln 'ala A!Jmad at- Tlganl
gatam al-aqtab al-mu!Jammadiyyln bi yaqln
- Gama'ahu: lfusayn IJasan at-T!'i at-Tigani, Dar at
tiba'a al-mubammadiyya- al-Qllhira; A'dad magalla
Tariq al-!Jaqq - wa hiya bli~~a bi at-tariqa at
tiganiyya - Tu~daru bi al- Qahira; al-Fikr 8$-$afi fi
daw al-Kitab wa as-sunna - 'Abdurrabman
;-Abdulbiiliq - at-Tab'a at-taniya - Mektebetu Ibn
Taymiyya, !11-Kuwayt;
SUFIJSKI REDOVI
30. Senusije
Definicija:
Senusije su islamski obnoviteljsko
reformistiki duhovni pokret (da 'wa
islamiyya 1":;la!Jiyya tagdidiyy Ifi/Jiyya)* ije
se uenje zasniva na Kur'anu i Sunnetu.
Nastao je u Libiji, odakle se proirio na
druge vjerske centre u Sjevernoj Africi,
Sudanu, Somaliji i jo nekim islamskim
zemljama.
Nastanak i najznaajnije linosti:
Senusijski pokret osnovan je u Libiji u
trinaestom stoljeu po Hidri (devetnaestom
stoljeu po Isau, a.s.), nakon to je njegov
osniva primijetio slabljenje muslimana i
njihovo sve vie zaostajanje na vjerskom,
politikom i drutvenom polju. Najznaajnije
linosti ovog obnovitelj skog pokreta (al
baraka at-tagdldiyya)* koji se zasniva na
uenju Kur'ana i Sun neta su:
ejh Muhammed b. 'Ali es-Seniisi
(1202/1787.- 1276/1859.), osniva senusijskog
pokreta. Pokret je nazvan po imenu
njegovog ukundjeda, Senusija.
ejh Muhammed b. 'Ali es-Seniisi je
roen u Mustagnemu u dananjem Aliru,
gdje je i proveo svoje djetinjstvo u uevnoj
porodici, nadaleko poznatoj po svojoj
pobonosti. Kada je odrastao, nastavio je
svoje kolovanje na Univerzitetu Masgid al
Qurawiyayn u Maroku. Poslije toga, u
potrazi za znanjem i daljim usavravanjem,
nastavio je obilaziti pojedine arapske
zemlje. Tako je posjetio Tunis, Libiju,
Egipat, Hidaz i Jemen. Iz Jemena se uputio
za Mekku i tamo osnovao prvu zaviju
senusijskog pokreta.
Napisao je oko etrdeset knjiga i risala.
Meu njima su najpoznatija ad-Durar as
saniyya fi a!Jbar as-su/ala a/-Jdrlsiyya i
Jqag al-wasnan fi al- 'amal bi al-!Jadlf wa al
Qur'an.
ejh el-Mehdi Muhammed b.
'Ali es-Seniisi (1261/1844. - 1319/1902.).
Naslijedio je svoga oca u voenju
senusijskog pokreta kada je imao dvanaest
godina.
Poglavlje6
ejh Ahmed e-erif es-Senusi, sin
Mehdijevog amide, roen je 1290/1873.
sodine po Isau, a.s. Uio je lino pred
Sejhom koji mu je ujedno bio i amida.
Bio je savremenik napada evropskog
kolonijalizma (al-isti'mAr al-urubblj* na
Sjevernu Afriku i italijanskog napada na
Libiju. Godine 191 7. lino je zatraio
pomo od osmanske vlasti, ali mu ju ova
nije pruila, bojei se da ne ugrozi svoj
vjerski poloaj. Mislei da je zatitnik vjere,
kako se u odbrani Turske od zapadne
agresije predstavljao, stao je na stranu
Mustafe Kemala Ataturka. Kada je uvidio
njegove yrave namjere uperene protiv
Islama, Sejh se predomislio i napustio
Tursku, preselivi se u Damask 1923.
godine. Meutim, sada je od njega
Francuska osjetila opasnost po svoju
mandatnu vladu u Siriji, pa ga je i ona
poela progoniti, ali se od nje uspio spasiti,
bijegom kroz pustinju prema Arapskom
poluotoku.
ejh 'Umer el-Muhtar (1275/1856.
1350/1931.), heroj, borac i lav iz Kajrevana,
koga ni duboka starost od 70 godina nije omela
da se ukljui u borbu ( al-gihad)* protiv
italijanskog okupatora Libije i da preko
deset godina provede u borbi protiv
desetorostruko nadmonijeg agresora,
opremljenog tekim i najmodernijim orujem
u to doba, sve dok ga zloinaki italijanski
okupator (al-isti'mar al-i{ali)* nije uspio
zarobiti i nad njim izvriti smrtnu kaznu, u
etvrtak, 16. septembra 1931. godine, kada
je - ako Bog da - kao ehid u borbi na
Allahovu putu, preselio na onaj svijet.
Ideje i ubjeenja:
* Senusije su islamski obnoviteljski
pokret (!Jaraka)* koji se zasniva na uenju
Kur' ana i Sunneta.
Na Senusiju su utjecali Ahmed b.
Hanbel, Ibn Tejmijja, Ebn Hamid el-Gazali i
posebno na polju vjerovanja Mnhammed b.
'Abdulvehhab i njegov selefijski pokret
(!Jarakatuha as-salafiyya)*.
Na Senusiju je, takoer, utjecao
sunnijski tesavvuf u kome nema novotarija i
praznovjerja kao to je uzimanje umrlih i
223
Poglavlje 6
dobrih za posrednike (at-tavassul bi al
amwat wa a~-~ali!Jim). Senusija je izradio
sopstveni integralni program uzdizanja
muslimana.
Senusije u svome programu imaju
dosta stroge propise ibadeta, kao i maksi
malno odricanje od nepotrebnog jela i
odjee . Tako npr. senusije izbjegavaju
pijenje aja, kahve i puenje duhana.
Senusije se u svome uenju zalau
za slobodu miljenja (al-igtihad)* i borbu
protiv slijepog oponaanja (at-taqlid)*. Ovo
uprkos injenici da je Senusija bio sljedbenik
malikijskog mezheba. On je, naime, sebi
dozvoljavao izvjesna neslaganja sa Malikovirn
miljenjem, ukoliko je vidio da mu je drugo
prihvatljivije i blie istini.
Senusije se zalau za pozivanje
AJlahu mudrou i lijepim rijeima, i protiv
su primjene pretjerane strogosti i sile.
Senusije, takoer, u svome uenju
posebnu brigu posveuju fizikom radu (al
'amal al-yadaWI). Sam Senusija je, naime,
stalno ponavljao: "Mnoge vrijedne stvari
kriju se u zasaivanju sadnice drveta i u
njenim listovima." Zahvaljujui tome, u
njegovo vrijeme znaajno je ivnula
zemljoradnja i trgovina u libijskim oazama
koje su bile arita njegovog pokreta.
Glavna parola senusija je: ''Neprekidna
borba (al-gihad)* na Allahovom putu protiv
kranskih kolonizatora." Njenu cijenu
glavom je platilo hiljade boraca u svojoj
borbi protiv italijanskog kolonijalizma za
koje se nadamo da, ako Bog da, nee biti
uskraeni titule ehida, palih u borbi na
Allahovom putu.
Akaidski i idejni korijeni:
* Senusijev islamski odgoj jo od
malih nogu, njegova iskrenost i zanesenost
Islamom, te uroena otroumnost i vrstina,
bili su glavni faktori za nastanak senusljskog
pokreta.
* to se, pak, tie idejnih korijena
njegova uenja i faktora koji su na njega
utjecali, oni se ogledaju u sljedeem:
224
SUFIJSKI REDOVI
Na Senusiju su snano utjecala
uenja Imama Ahmeda b. Hanbela, . Ibn
Tejmijje i Muhammeda b. 'Abdulvehhaba i
njihove selefijske ideje, posebno, na polju
vjerovanja. Pod navedeni utjecaj Senusi
je doao prilikom svoje posjete Hidazu
i obavljanja hadda 1254/1837. godine,
kada je po prvi put i obznanio pokretanje
senusijskog pokreta. Iz sufizma je Senusija
preuzeo nain davanja zakletve na vjernost
(al-bay'a)* i put duhovnog ienja i napre
dovanja, tako da i kod senusija nalazimo prvo,
stupanj pripadnika ( daraga al-muntasib), zatim
stupanj brae (daraga al-i!Jwan), a zatim
stupanj uglednika ( daraga al-!Jawa~~).
Rairenost i centri utjecaja:
Oaza Dagbtib u libijskoj pustinji u
blizini dananje libijsko-egipatske granice,
bila je prvo uporite senusijskog pokreta. U
ovome selu, svake godine poduavale se i
pripremalo po stotinu mladia-misionara,
koji bi se nakon obuke razili irom Sjeverne
Afrike i tamo svijet pozivali u Islam.
* Senusijski pokret ima 121 lokalnu
zaviju koje od centralne zavije dobivaju
uputstva o svim pitanjima vezanim za rad i
aktivnosti na irenju senusijskog pokreta
koji . danas u svojim redovima okuplja
muslimane svih rasa.
* Senusijski pokret rairen je po cijeloj
Sjevernoj Africi, tako da se njegove zavije
danas mogu nai na cijelom prostoru od
Egipta do Marakea, na jugu Sahare, u
Sudanu, Somaliji i Aliru. Takoer treba
napomenuti da je senusijski pokret u svome
irenju odavno prevaziao granice Afrike,
tako da se njegovi pripadnici mogu nai ak
i na Malajskom arhipelagu, na Dalekom
Istoku.
* Senusijski pokret uspio je proiriti
Islam i meu nekim neznaboakim
plemenima (al-qaba'Jl al-watailiyya)* u
Africi i tamo osnovati svoje kole i zavije.
Ovdje treba napomenuti da senusijski pokret
u svoje akcij~ opismenjavanja i obrazovanja,
pored mukaraca, ukljuuje i ene i djecu
oba spola i da u irenju Islama meu enama
iz neznaboakih plemena angaira ene
misionarke.
SUFIJSKI REDOVI
Iz navedenog se vidi:
Da su senusije islamski obn:oviteljsko
reformatorski pokret (baraka da 'wa isl/lmiyya
~lagiyya tagdidiyYJ* koji svoje ideje zasniva
na uenju Kur'ana i Sunneta,
Da se prvo pojavio u Libiji u
trinaestom stoljeu po Hidri i odatle
proirio po Sjevernoj Africi, u Sudanu,
Somaliji i jo nekim drugim arapskim
zemljama,
- Da je nastao pod utjecajem uenja
Imama Ahmeda b. Hanbela, ejhu-1-Islama
Ibn Tejmijje, Ehu Hamida el-Gazalije, ejha
:\fuhammeda b. 'Abdulvehhaba i njegovog
selefijskog pokreta ( wa barakatihi as
salafiyya)*, te da je spomenuti utjecaj
bio dubok, naroito na polju islamskog
. .
'JerovanJa,
Da je na senusijski pokret, takoder,
utjecao sunnijski tesavvuf u kome nije bilo
novotarija i praznovjerja, kao to je,
recimo, uzimanje umrlih i dobrih ljudi za
posrednike,
Da senusijski pokret ima izgraen
sopstveni . integralni plan i program za
uzdizanje i obrazovanje muslimana,
Da je osniva pokreta Muhammed b.
AJi es-Senusi (1202/1787. -1276/1859.) bio
pod utjecajem malikijskog mezheba, iako ga
je, u stvarima za koja je po njegovom
miljenju bilo boljih rjeenja, zaobilazio,
Da se pokret u svome pozivanju
Allahu oslanja, prvenstveno, na principe
mudrosti i lijepa savjeta, s jedne, i izbjegavanje
nasilja, s druge strane i
Da pokret posebnu panju poklanja
fizikom radu (al- 'amal al-yadawi) i stalnoj
borbi na Allahovom putu ( al-gihad)* protiv
kranskih kolonizatora itd.
Bibliografija:
al-/s/am fi al-qam al- 'irin - 'Abbas
Mabmiid al-'Aqqiid; .f.laraka at-tagdld al-is/ami
li al- "a/am al- 'arabi al-badlt - Gamaluddin
AJ:durral_iim M~tata; Mu!Jagarat 'an al-barakat
al-i$18/J.iyya- Gamaluddin a-ayyal; MufJagarat
an tArilJ al- 'aJam al-islami al-mu 'a$ir
dr. Alv\JJfattab ~r; MufJammad b.
Poglavlje 6
'Abdulwahhab - AQmad 'Abdulgafiir 'Anar;
Qada fatb a/-Magrib al- 'arabi - Mabmiid it
Jjatab; .f.lagir al- 'aJam al-isliimi - L Stewart,
Ta'liq: akib Arsllin; al-A 'liim - az-~ al
Islam fi an-nEJ.?ariyya wa at-ta[biq - ai
Mahdiyya Maryam GamTia;
31. Hatemije
Definicija:
Hatemije ( al-batamiyya) su sufijski red
koji se u mnogim svojim shvaanjima
(al-mu 'taqadat) slae sa drugim sufij skim
redovima, kao to su pretjerivanje i preuve
liavanje (al-guluww)* linosti Allahova
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, tvrdnje
o susretima sa njim, dobijanje znanja,
posebnih virdova i zikrova, direktno, od
njega itd. Pored navedenog, ovaj red je
tijesno povezan sa i'ijskim idejama,
uenjima, knjievnou i dijalektikom. U
posljednje vrijeme, uoljivi su pokuaji
predstavnika ovoga reda da se direktno
poveu sa savremenim i'ijskim pokretom
(al-baraka a-l'iyya al-mu 'a~ira).
Nastanak i najznaajnije linosti:
* Osniva haternijskog reda je Muhammed
'Usman b. Muhammed Ehu Bekr b. 'Abdullah
el-Mirgani el-Mahdub koji je poznat jo i
po nadimku el-Hatm. Ovaj nadimak ukazuje
na to da je on "Peat evlija" (.f.latam al
awliya) i da je red po njemu i dobio naziv
"hatemije" (al-batamiyya). Red je, takoder,
poznat i po nazivu "mirganije" (al-mlrganiyya),
osnivaevu djedu 'Abdullahu el-Mirganiji
e1-Mahdubu.
Muhammed 'Usman el-Mirgani (el
Hatm) roenje u Mekki 1208/1883. godine,
gdje je kod mekanskih uenjaka i stekao
prvu vjersku naobrazbu. Medutim, poto je i
on- kao, uostalom, i cijela njegova porodica
- jo od djetinjstva bio sklon sufizmu,
ukljuio se u vie sufijskih redova: kaderijski
(al-qadiriyya), dunejdijski ( al-gunaydiyya),
nakibendijski (an-naqibandiyya), azelijski
(a-agaliyya) i mirganijski (1-mlrganiyya),
tj. red svoga djeda 'Abdullaha el-Mirganija.
Pored navedenog, bio je i uenik ejha
Ahmeda b. Idrisa, kod koga je izuavao
225
Poglavlje 6
idrisijski red (af-{Iiqa al-idrlsiyya). Na kraju
je od svih spomenutih redova uzeo poneto i
osnovao svoj vlastiti red pod nazivom
"hatemije" ( al-!Jatamiyya).
Njegov ejh, Ahmed b. Idris ga je
poslao u Sudan da tamo iri idrisijski i
azelijski red. U tome je imao odreenog
uspjeha u sjevernim i istonim oblastima
Sudana.
Poslije smrti svoga ejha, Ahmeda
b. Idrisa (1253/1838.), el-Mirgani se za
mjesto njegovog nasljednika natjecao sa
Muhammedom b. 'A1ijem es-Senusijem
(osnivaem senusijskog reda). Zahvaljujui
podrci nekih od pristalica umrlog ejha, el
Mirgani je u ovoj utrci izaao kao pobjednik
tako da je uspio promovirati svoj hatemijski
red i osnovati nekoliko njegovih zavija u
Mekki, Diddi, Medini i Taifu.
Meutim, el-Mirgani se nije na
ovome zaustavio, nego je svoje sinove
poslao na nekoliko strana: jug Arapskog
poluotoka, Egipat i Sudan sa zadatkom da
tamo propagiraju i ire hatemijski red.
Napisao je vie djela iz oblasti tefsira
i islamskog vjerovanja (at-taw!Jid), kao i
nekoliko zbirki ( dawawln) pjesama u kojima
preovlauje sufijski karakter, kako u jeziku,
tako i u njihovu sadraju. Najpoznatija
meu ovim djelima su: Tag at-tafiislr, an
Nafa!Jat al-makkiyya wa al-lam/Jat al
!Jaqqiyya fl ar!J asas at-tariqa al-!Jatamiyya,
an-Nar a/-barraq fl mad/J an-nabi af-m1~daq,
divani an-Nafa!Jat al-madaniyya fl al
mada'i!J al-mu${afawiyya i Magma' al
gara'ib wa al-mufarriqat min lata'1f al
!Juratat ag-gahibat, te djela Magma 'a fat/J
ar-rasol i Mawlid an-nabi al-musamma bi al
asrar ar-rabbaniyya.
Poslije jedne prepirke sa mekkanskim
uenjacima u kojoj je izrazio svoje nesla
ganje sa njima, Muhammed 'Usmfm el
Mirgani je napustio Mekku i nastanio se u
Taifu gdje je ostao sve do svoje smrti
1268/1853. godine.
* El-Hasan b. Muhammed 'Usman (el
f;fatm), roen u gradu Bara u zapadnom
Sudanu (1235/1816.), od ene koju je u
spomenutom gradu oenio njegov otac,
226
SUFIJSKI REDOVI
prilikom njegovog, ranije spomenutog
boravka u Sudanu. El-Hasan se prikljuio
svome ocu u Mekki i tu je pred njim
zapoeo svoje kolovanje. Kada je odrastao,
otac ga je ponovo poslao u Sudan da tamo
propagira i iri hatemijski red. Tamo je el
Hasan u propagiranju hatemijskog reda
postigao veliki uspjeh, naroito u sjevernom
i istonom Sudanu. Kada je imenovan za
ejha hatemijskog reda u Sudanu, el-Hasan
je, kao njegov centar, osnovao "hatemijsko
selo" ( qarya al-!Jatamiyya) u blizini grada
Kessala u istonom Sudanu, ime je u tim
krajevima stekao tako veliki ugled kakav
nije uivao ni sam njegov otac, osniva
reda. El-Hasan je ostao na poloaju ejha
hatemijskog reda sve do svoje smrti
128611889. godine.
* Muhammed 'Usman Tadu-s-sirr,
sin el-Hasana b. Muhammeda 'Usmana
(el-IJatrna). ejhom hatemijskog reda postao
je nakon smrti svoga oca. Za vrijeme
njegova rukovoenja hatemijskim redom,
u Sudanu se pojavio mehdijski pokret (al
f;faraka al-mahdiyya), kome se on od samog
poetka estoko suprotstavljao. Na kraju je
Muhammed 'Usman Tadu-s-sirr okupio
svoje pristalice iz hatemijskog reda i poveo
ih u nekoliko bitaka protiv mehdijske vojske
u istonom Sudanu. Sukob je zavren
njegovim porazom i bijegom u Egipat, gdje
je ostao sve do svoje smrti 1303/1886.
godine.
* 'Ali el-Mirgani, sin Muhammeda
'Usmana Tadu-s-sirra (1298/1880. - 1388
/1968.). Roen je u ravniarskom mjestu
Messavi gdje Nil pravi veliki meandar u
oblasti Morowe u sjevernom Sudanu,
1298/1880. godine. Sa SVOJim ocem
preselio se u grad Kessala u istonom
Sudanu. Kada je njegov otac, poslije poraza
od mehdijske vojske, bio prisiljen na bijeg
u Egipat, ostavio ga .je sa njegovim
amidom Tadu-s-sirr el-Hasanom u mjestu
Suakin (na obali Crvenog mora, oko 50 km
juno od lukog grada Port Sudan). Kasnije
se i on pridruio svome ocu u Egiptu i tamo
ostao sve do dolaska engleske okupatorske
vojske koja ga je izabrala za pratioca u
svome pohodu na Sudan i ruenju mehdijske
SUFIJSKI REDOVI
vlasti koju su ovi tamo bili uspostavili. Kada
su Englezi okupirali Sudan i porazili
mehdije, uzeli su ga za svoju marionetu, dali
mu razne titule, odlikovali ordenjem i
obilato ga nagradili za usluge koje im je
uinio. Pored toga, priznali su mu i titulu
vrhovnog lidera hatemijskog reda u Sudanu.
Tako su Englezi, uz njegovu pomo, u
Sudanu istovremeno postigli dva cilja;
uguenje vjerskog zanosa koji je pokrenula
mehdijska revolucija (at-tawra al-mahmyya)*,
s jedne i pridobijanje lojalnosti Sudanaca s
druge strane.
Medutim, kada se uz blagoslov
Engleza mehdijski pokret predvoen jednim
od Mehdijinih sinova ponovo pojavio,
'Ali el-Mirgani je osjetio svu opasnost
novonastale situacije, naroito kada je
shvatio da Englezi ele izazvati direktan
sukob izmedu hatemija i ensarija i za sebe
iskoristiti stalno rivalstvo koje je vladalo
izmeu ovih dviju strana i njihovih lidera.
Usljed toga, lider hatemijskog reda je svoju
lojalnost poeo pokazivati prema Egiptu,
da bi na kraju postao centralna linost
politikog pokreta koji je zagovarao
uspostavljanje unije izmedu Egipta i
Sudana. Sve do svoje smrti 1968. godine on
nikada nije prestao, iza kulisa, pokretati
razne politike dogaaje i u njima igrati
veoma opasnu ulogu.
* Muhammed 'Usman, sin 'Alija el
Mirganija, sadanji lider hatemijskog reda,
roen je 1936. godine. Rukovoenje
hatemijskog reda preuzeo je 1968. godine,
nakon smrti svoga oca. Za razliku od svoga
oca koji je politike dogaaje tajno pokretao
i iza kulisa sam u njima uestvovao, njegov
sin Muhammed 'Usman se, zahvaljujui
podrci svojih pristalica, javno ukljuio u
politiki rad, tako da je danas, istovremeno,
i lider hatemijskog reda i Unionistike
demokratske partije (al-!Jizb al-itti!Jadi ad
dimuqra!i)*. Ovdje treba napomenuti da je
on iskoristio pristalice hatemijskog reda za
podrku svoje politike partije, uprkos
injenici da su mnogi najistaknutiji lanovi
~ve partije, ne samo sekularisti i
~. nego i krani koji u njoj
ZMUimaju najodgovornije poloaje. Osim
Poglavlje 6
toga, partija zauzima pojedine politike
stavove koji su nespojivi sa njenim vjerskim
opredjeljenjem, kao to su, recimo: njeno
saveznitvo sa komunistima i sklapanje
jednostranih ugovora sa otpadnicima od
vjere. Na kraju, treba jo naglasiti da je on i
voda tzv. Demokratskog foruma (at-ragamu
ad-dimuqrati) koji okuplja razne sekulariste
i ljeviare koji su neprijateljski raspoloeni
prema Allahovoj vjeri, a istovremeno
naklonjeni pokretu odmetnitva koji se bori
protiv Islama.
Ideje i ubjeenja:
* Hatemije su sufijski red koji u svome
uenju njeguje sufijske ideje, ubjedenja i
filozofiju. Hatemije su u svome uenju
prihvatile ideju panteizma ( wa!Jda al-wugod)*
koju su mnogo prije njih u sufizmu
ustanovili Muhjiddin Ibn 'Arebi i njegovi
uenici. Isto tako, oni podravaju uenje
o muhammedijskom svjetlu (an-nOr al
mu!Jammadi), i muhammedijskom hakikatu
(al-!Jaqiqa al-mu!Jammadiyya) koje u obliku
proze i poezije plasira meu svojim
pristalicama putem raznih hvalospjeva,
munadata, zikrova i virdova. Hatemije,
takoder, koriste sufijsko-filozofske izraze
poput: jedinstva (al-wa!Jda), pokazivanja (at
taga/li), izlijevanja (al-inbigas), pojavljivanja
(EJ?--?Uhfilj, emanacije (al-fayif) itd. i kao
dokaze za njih navode: u prenesenom
znaenju protumaene ajete, izmiljene
hadise i od drugih preuzete ideje.
* Hatemije Poslaniku, sallallahu alejhi
ve sellem, pripisuju takve osobine i svojstva
kakva dolikuju samo Uzvienom Allahu.
Tako oni npr. tvrde da se prava istina o
njemu (!Jaqiqtuha) ne moe dokuiti niti
njegova linost rijeima opisati. Zato oni
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, opisuju
kao "krajnjim ciljem svoga poronua (gaya
fana'ihim) i zavretkom svoga putovanja
(muntaha sayrihim)". Svoje dove i molbe za
pomo upuuju direktno njemu mo~ei ga ~
im otkloni nevolje i pomogne th prottv
njihovih neprijatelja, "obraa~u~ mu _s~
imenima kao to su: OtklomtelJ alosti 1
tuge" (Muzil li al-gamm wa al-kurab i
"Razbija brige i nevolje" (Mufhg li al
hamm wa aif.-(}iq).
227
Poglavlje 6
* ejhovi hatemijskog reda tvrde da se
redovito susreu i viaju sa Poslanikom,
sallallahu alejhi ve sellem, da on prisustvuje
proslavama koje oni prireuju u povodu
njegova roendana (mevludima), te da od
njega dobivaju osnovna naela svoga reda,
njegovo uenje i virdove.
Tako npr., osniva reda tvrdi da je
visinu svoje plae odredio uz dozvolu
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da mu
je on (tj. Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem.) lino naredio da napie spjev o
mevludu, i to tako da se prva polovina stiha
zavrava na slovo "h"(ha), a druga na slovo
"n" (nun), da i on lino prisustvuje njegovu
uenju, da je dova u njegovu prisustvu
sigurno usliana, kao i prilikom obiljeavanja
njegova rodenja.
On, takoder, tvrdi da je Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, oporuio meleku
Ridvanu da njemu, njegovim sinovima,
prijateljima i pristalicama njegovih pristalica
sve do Sudnjeg dana, podigne i pripremi
dennetske bae i stanove, a meleku
Maliku da u Dehennemu pripremi mjesto
za njegove neprijatelje.
* ejhovi hatemijskog reda tvrde da su
oni predvorje Boijeg prisustva (al-mad/Jal
li af-bagar/it al-i/iihiyya), da je njihov
poloaj izmeu vjerovjesnitva i evlijaluka
(barzab bayna an-nubuwwa wa al-waliiya)*,
da imaju mo slobodnog raspolaganja u
kosmosu, pruanja pomoi onome ko ih za
pomo zamoli, zatite ko zatitu zatrai, da
otklanjaju alost oaloenih, da razbijaju
brigu zabrinutih i da preko njih vodi put
sree na ovome svijetu i spasa od patnje na
Sudnjem danu.
* Osniva reda tvrdi da je on "Peat
evlija" (.ffiitam al-awliyii), da je vei od
svih ranijih evlija i da njegov poloaj dolazi
odmah iza Poslanikova, sallallahu alejhi ve
sellem, poloaja.
* Osniva reda je, takoer, rekao: "Ko
vidi mene ili onoga ko je vidio mene i tako
redom pet puta, nee ga dohvatiti
dehennemska vatra" -dodavi da mu je to
obeao lino Poslanik, sallallahu alejhi ve
sell em.
228
SUFIJSKI REDOVI
On tvrdi da mu je Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, takoder, rekao: "Ko se sa
tobom drui tri dana, umrijee samo kao
evlija", te da muje, kada je doao u Meinu,
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
"Onaj ko me posjeti ovako kao to si me ti
posjetio, i prije i poslije, bit e mu kod nas
primljeno (maqbul)."
* Hatemijski red ima svoje posebne
virdove, zikrove i kodekse ponaanja
prilikom njihova izvoenja, drugaije od
onih u svim drugim redovima.
Hatemije posebnu panju posveuju
prireivanju sveanosti i proslava u
obiljeavanju odredenih dogaaja, kao to
su: prireivanje mevludskih sveanosti
povodom Vjerovjesnikova, sallallahu alejhi
ve sellem, rodenja, sveanosti prilikom
rodenja i smrti ejhova hatemijskog reda, te
tzv. "noi zikra" (Layiill ag-gikr) ili
"godinjica" (al-bawliyya). Prilikom svih
ovih sveanosti hatemije oblae poseonu
odjeu i izvode posebne obrede koji se
sastoje od zikra i sluanja pobonih pjesama
i recitala.
Hatemijski zikrovi i virdovi uveliko
se razlikuju od onih kakvi se spominju u
Kur'anu i kakvi se prenose od Allahova
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Neki
od zikrova i virdova namijenjeni za tano
odreene prilike i u tano odredene dane,
nemaju nikakve valjane podloge ni dokaza u
izvorima vjere kako u Kur'anu tako ni u
Tradiciji (Sunnetu). Veina njihovih zikrova
i virdova prenabregnuta je nepotrebnim
nabrajanjima koja odvraaju panju od
iskrene usmjerenosti ka Uzvienom Allahu.
Uz to, neki od njihovih virdova prepuni su
stranih i nerazumljivih izraza i udnih imena
duhova s kojima - kako tvrde - saobraaju u
svome nastojanju da ih potine i angairaju
u pomaganju svojih pristalica i njihovoj
zatiti.
* Hatemije imaju svoju posebnu
formulaciju zakletve na vjernost ( al-bay'a)*.
U njoj uenik ( al-murid), izmeu ostalog,
izgovara: "Boe, ja Ti se iskreno kajem i
zadovoljan sam s tim da mi gospodin
Muhammed 'Usman el-Mirgani bude voda
(ay!Jan) i na ovome i na onome svijetu.
SUFIJSKI REDOVI
Boe, zato uvrsti moju ljubav prema njemu
i njegovu redu i na ovome i na onome
svijetu!"
* U hatemijskom redu se prakticira
institucija izolacije u vrenju ibadeta (a/
!Julwa li al- 'ibada)* u kojoj se od uenika
(al-murld) trai da se za pomo obrati
Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem,
Dibrilu i ejhovima hatemijskog reda, pri
emu uenik mora prizivati lik gospodina
Muhammeda 'Usmana (el-Hatrna) sve dok
mu se on ne pojavi i ne pokae njegov duh
(Iii!Janiyyatuha) te dok mu se zatim - kako
tvrde - sa desne strane, iz pravca srca, ne
pojavi svjetlost i tako nastavi sve dok mu
se, na kraju, ne pojavi i duh samog
Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem,
(Iii/Janiyya an-nabi).
* Izmeu uenja hatemijskog reda i
uenja i'izma (fikr a-i'a)* postoji bliska
veza, zbog ega savremene hatemije uenje
svoga reda nastoje povezati sa modernim
i'ijskim pokretom.
ejhove hatemijskog reda, kako oni
tvrde, povezuje ista loza porijekla sa i'ijama
imamijama (sljedbenicima dvanaesterice
imama) iako je dvanaesti i'ijski imam
kako oni tvrde - jo kao djeak, po jednima
od tri, a po drugima od pet godina ivota,
nestao ili se povukao.
Hatemije, takoer, prihvataju i'ijsko
uenje o Poslanikovoj, sallallahu alejhi
ve sellem, porodici (AlJI al-bayf), njezinoj
povezanosti sa pitanjima imameta (vodstva)
i pravom koje joj na nju pripada. U cilju
dokazivanja da to pravo pripada njihovim
ejhovima, hatemije se pozivaju na i'ijsku
literaturu i na, u njoj iznesene dokaze i
nepobitne argumente da najvie pravo na
\'last i vostvo (al-wal/iya wa al-imama) ima
Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem,
porodica (ahi al-bayf).
Pojedine savremene hatemije, poput
i'ija prije njih, uputaju se u praksu
\Tijedanja nekih ashaba i njihovog optui
vanja da su prikrili neke Poslanikove,
sallallahu alejhi ve sellem, hadise koji, po
njihovoj navodnoj tvrdnji, govore o
Alijinom, r.a., pravu na vlast (al-wal/iya).
Poglavlje 6
Dakle, oni pokuavaju pojedine dogaaje iz
historije Islama protumaiti na isti onaj
nain kao i i'ije tvrdei da je postojala
namjerno skovana zavjera za skidanje i
udaljavanje Poslanikove porodice (ah/ a/
bayf) sa vlasti.
Savremene hatemije historiju svoga
reda i njegovu budunost veu za historiju
i'ijskog pokreta i to na dva kolosijeka;
tako to, s jedne strane, svoje tesavvufsko
uenje direktno povezuju sa i'izmom, a s
druge strane to pokret islamskog preporoda
(!Jaraka al-ba 't al-islami) ograniavaju
iskljuivo na ove dvije grupe (i 'ije i
hatemije) koje vjeruju u - navodno
neotuivo pravo Poslanikove, sallallahu
alejhi v e sellem, porodice (ahi al-bayf) na
vlast (al-walaya).
Akaidski i idejni korijeni:
Osvrui se na izvore iz kojih je uzeo
osnovna uenja svoga reda, osniva hate
mijskog reda Muhammed b. 'Usman el
Mirgani kae: "Znaj da se ovaj na red
sastoji iz pet slova (n, q, , g i m) i da je
"n" (nun) iz nakibendijskog, "q" (qaf) iz
kaderijskog, "" (in) iz azelijskog, "g"
(glm) iz dunejdijskog i "m" (mim) iz
mirganijskog (tj. hatemijskog) reda, te da on
u sebi sadrava tajne svih ovih pet redova i
pojedine njihove virdove."
* Iz paljive analize uenja hatemijskog
reda moe se zakljuiti da je on svoje ideje i
ubjeenja preuzeo iz gnostike-filozofskog
sufij skog naslijea (at-turat a~-~u1J al-falsafJ
al -gunu~i) koje je poeo razraivati el
Hallad i koje su razvili, prilagodili i
zaokruili njegovi uenici kao to su: Ibn
Seb'in i Ibn el-Farid pod raznim izrazima
kao to su: utonue (al-fana)*, utjelovljenje
(al-!Julal)*, sjedinjenje (al-itti!Jad)* i panteizam
( wa!Jda al-wugad)*.
* Hatemije, naroito one savremene,
mnoge od svojih ideja i ubjeenja preuzele
su iz i'ijskog uenja. Pored toga, oni se u
svojim raspravama o pitanju vlasti (al
imama) oslanjaju na i'ijsku literaturu.
229
 Poglavlje 6
Rairenost i centri utjecaja:
Hatemijski red nastao je i poeo se
iriti iz Mekke i Taifa. U svom d;=iJjem
razvoju, on se irio prema junim i
zapadnim dijelovima Arapskog poluotoka te
preao u Sudan i Egipat.
Najsnaniji centri hatemijskog reda,
u pogledu broja sljedbenika, danas se nalaze
u Sudanu, posebno na sjeveru i istoku Sudana,
u susjednoj Eritreji i Egiptu.
Iz navedenog se vidi:
Da su hatemije sufijski red koji se u
mnogom svojim uenjem podudara sa
uenjem drugih sufijskih redova,
Da je njihovo uenje iskrivljeno,
naroito u pogledu pretjerivanja i prego
njenja u vezi sa linou Allahova
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, te
pitanju utjelovljenja (al-lwlal)* i panteizma
( wabda al-wugad)*,
Da je u posljednje vrijeme primjetna
sve vra sprega izmeu hatemijskog i
i'ijskog uenja, naroito u slaganju sa
i' ijama oko pitanja vlasti (al-1inama) i
Da je u dananje vrijeme hatemijski
red najraireniji u Egiptu i Sudanu, naroito
na sjeveru i istoku Sudana, te u susjednoj
Eritreji.
Bibliografija:
Magma 'a an-nafabat ar-rabbaniyya
al-mutamala 'ala sab'a rasa'il mirganiyya, Mi~r,
Mu~tafa al-tlalabi, at-Tab'a at-taniya, 1400/1980.;
Wa min ahamm ma tatamilu 'alayh: a) an
Nafa!Jat al-makkiyya wa al-lama!Jat al
baqqiyya D ar!J asas at-tarlqa al-batamiyya
Mu]Jammad 'Utman al-Mirgani al-Makki;
Lu'lu'a al-!Jusn as-safi'a D ba'g manaqib gl
al-asrar a/-lami'a - Ga'far a~-~adiq b.
Mubammad 'Utman; e) arb ar-ratib al-usamma
bi al-asrar al-mutaradifa - Mubammad 'Utman
al-Mirgani al-Makk:i; an-Nar al-barraq D mad/J
an-nabiyy al-m1~daq - Mubammad 'Utman al
Mirgani, a\-Qahira, Maktaba ai-Qahira, D. T.; Tag
at-tafiislr- Mu]Jammad 'Utman al-Mirgani, Bayriit,
Dar al-ma'rifa, 139911979.; Dlwan an-nafabat
al-madina fi al-mada'ib a/-mu${afawiyya -
Mubammad 'Utman al-Mirgani, Mulbaq bi an-Nfl.r
230
SUFIJSKI REDOVI
al-barraq; Magma 'a Jatb ar-rasol- Mubammad
'Utman al-Mirgani, Mi~r, Mu~tafa al-tlalabi,
1367/1948.; Dlwan magma' al-gara'ib wa al
mufiiraqat min Jata'if al-burafiit ag-gahibat
Mubammad 'Utman al-Mirgani, Mi~r, Mu~tafa al
J:Ialabi, 1355/1936.; Mawlid an-nabi al
musamma bi al-asriir ar-rabbaniyya -
Mubammad 'Utman al-M"rrgani, al-tlartflm, al
maktaba al-islamiyya, at-Tab'a al-ula, 1396/1976.;
ad-Diwan a/-kabir al-musamma Riyag a/
madifJ - Ga'far Mubammad 'Utman al-M"rrgani,
Bayriit, al-Maktaba aHiqafiyya; Ta'ifa al
.batamiyya, U$0luha at-tari!Jiyya wa ahamm
ta 'allmiha - Abmad Mubammad Abmad Gali,
Bayriit, Dar J:ligr li an-nar wa at-tawzi', at-Tab'a al
ula, 1413/1992.; al-lfatamiyya: al- 'aqlda wa
at-tiirl/J wa al-manhag - Mubammad Ahmad
J:lamid tlayr, al-tlartflm, Dar al-Ma'mun, at-Tab'a
at-taniya, 1407/1987.; Tag al-awliya' wa al
awliya' -'Ali Zaynuddin al-'Abidin, Dar maktaba
al-bilal, at-Tab'a al-ula, i984.; Magma' al-awrad
al-kablr - Mubammad 'Utman al-M'"rrgani, Mi!?r,
Mu~tafa al-tlalabi, 135811939.;
32. Bareilvije
Definicija:
Bareilvije (al-barllwiyya) su sufijska
sekta na Indijsko-pakistanskom potkoninentu
nastala u gradu Bareilly u pokrajini Uttar
Pradesh u Indiji za vrijeme britanskog
kolonijalizma (ayyam al-isti'miir al-brifan~*.
Sekta je poznata po svojoj pretjeranoj
ljubavi i velianju ( taqdls) vjerovjesnika i
evlija (al-awliya)*, a naroito Vjerovjesnika
Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.
Nastanak i najznaajnije linosti:
* Osniva ove sekte je Ahmed Rida
Han b. Teki'Ali-Han(1272!1865. -1340/1921.)
b)
koji je sam sebi dao nadimak 'Abdulmustafa,
to u Islamu nije dozvoljeno, jer 'Abdulmustafa
znai Mustafin (tj. Poslanikov, sallallahu
alej hi v e sellem.) rob, i jer se u Islamu moe
robovati samo Allahu. Ahmed Rida-Han je
roen u gradu Bareilly u pokrajini Uttar
Pradesh. Uenik je el-Mirze Gulama Kadir
bega.
Godine 1295/1878. je posjetio Mekku
Mukerremu gdje je neko vrijeme uio pred
tamonjim ejhovima. Bio je mrav, otre
SUFUSKI REDOVI
naravi, obolio od hroninih bolesti. Stalno se
alio na glavobolju i bolove u leima. Bio je
nervozan, otra jezika, ali istovremeno i
veoma bistar i dosjetljiv. Meu njegova
najpoznatija pisana djela spadaju: Anba' al
Mll${ata, .{fali$ al-i'tiqad', Dawam al-'ay
wa al-amn wali'Ilana'atl al-Mu${afli, Margi'
al-gayb, al-Malfi1?at i divan poezije pod
naslovom .{fada 'iq ba!J.
* Didar 'Ali Bareilvi, roen 1270/1854.
godine u Newabpuru u pokrajini Ulur. Umro
je u mjesecu oktobru 1935. godine. Njegova
najpoznatija pisana djela su: Tafslr Mizan
a/-adyan i 'Alamat al-wahabiyya.
* Ne'imuddin el-Muradabadi (1300/1883.
- 1367/1948.), poznat jo i pod nadimkom
Sadr el-Eradil. Osniva je kole poznate pod
nazivom a/-Gami'a an-neiymiyya. Njegovo
najpoznatije pisano djelo je a/-Kalima al
'ulya fi 'aqida 'ilm al-gayb.
* Emded Alij b. Demaludin b.
Hadabah, roen u Kehasi. kolovao se
u Hanefijskoj koli u Dunburu koju je
zavrio 1320. po Hidri. Umro je 1367
11948. godine. Napisao je djelo Bahar
ari'at
* Himet 'Ali-Han, roen u gradu
Lucknov. kolovanje je zavrio 1340/1921.
godine. Sebe je nazivao Psom Ahmeda
Ride-Hana i tim se nadimkom ponosio.
Njegovo najpoznatije pisano djelo je
Taganub ahi as-sunna, poznato jo i pod
nazivom Oay? al-munafiqln. Umro je
1380/1970. godine.
* Ahmed Jar-Han (1906.-1971.). Bio je
veoma pristrasan pristalica svoje sekte.
Njegova najpoznatija pisana djela su: Ga 'a
ai-!Jaqq wa zahaqa al-bati! Sultanat
Mll${ata.
Ideje i ubjeenja:
* Sljedbenici ove sekte vjeruju da
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ima
mo upravljanja kosmosom. U tom
smislu, Emded 'Alij kae: "Vjerovjesnik,
sallallahu alejhi ve sellem, je apsolutni
zamjenik Uzvienog Allaha. Cio svijet se
Qd\;ja po njegovoj volji. On radi ono to on
hoe. Daje ono ta on hoe kome on hoe, a
Poglavlje 6
uzima ono ta on hoe i od koga on hoe.
Nema nikoga ko se njemu, gospodaru ljudi,
u upravljanju svijetom moe suprotstaviti.
Onaj ko ga ne priznaje za svoga gospodara,
uskraen je u uivanju slasti njegova
sunneta."
* Bareilvije vjeruju da Muhammed,
sallallahu alejhi ve sellem, i evlije poslije
njega imaju mo upravljanja kosmosom. U
tom smislu Ahmed Rida-Han kae: ''O
pomagau .(ya gaW{O!), tj. O, 'Abdulkadir
Gejlani, mo naredbe "Budi!" (kun!)
Muhammedje dobio od svoga Gospodara, a
ti od Muhammeda. Sve to ti ini dokaz je
tvoje moi upravljanja kosmosom i da si ti
stvarni izvri lac (al-ta 'Il ai-!Jaqlqi) iza
zastora."
* Bareilvije po pitanju svoga shvaanja
linosti Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve
sellem, toliko pretjeruju da ga - ne'uzu
billahi - uzdiu na stepen boanstva. Tako
Ahmed Rida-Han u svome djelu .{fada'iq
ba!J (Vidi svezak II, str. 104.) doslovno kae:
"Muhammede, ne mogu da ti kaem da si
Allah, ali ne mogu ni da izmeu vas dvojice
napravim razliku. Allah, opet, najbolje zna
ta si ti zapravo."
* Oni, takoer, pretjeruju u pripisivanju
Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem,
osobina, koje su u suprotnosti sa uenjem
islamskog vjerozakona. Tako mu npr.
pripisuju poznavanje tajni nevidljivog
svijeta. U tom smislu, Ahmed Rida-Han u
svome djelu .{fali$ al-i'tiqad (Vidi: str. 33.)
kae: "Uzvieni Allah, vlasniku Kur'ana i
naem gospodinu Muhammedu, sallallahu
alejhi ve sellem, je dao sve to je u Levhi
Mahfuzu zapisano."
* Oni u svome vjerovanju imaju jednu
dogmu koja se zove 'Aqlda a-uhod
pod kojom oni podrazumijevaju da je
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem,
prisutan i upoznat sa djelima svih ljudi,
sada i u svako drugo vrijeme i na svakom
~estu. Tako Ahmed Jar-Han u svome djelu
Ga'a al-!Jaqq (Vidi: Svezak I, str. 160.) kae:
"Pod pojmovima 'prisutan' ( al-!Jagil) i
'upoznat' ( an-nli?if) se misli da je vlasnik
svete moi ($8./J.ib a/-queea al-qudsiyya) sa
231
Poglavlje 6
mjesta na kome se nalazi u stanju sav svijet
pratiti i gledati kao na svome dlanu, uti
svaki glas, bio on blizu ili daleko, cio svijet
u jednom trenutku obii, pomoi svima
onima koji su u nudi i usliati dove onih
koji mole."
* Oni poriu ljudsku prirodu Vjero
vjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i tvrde
da je on svjetlo od Allahova svjetla (nar min
nunJJah). Tako Ahmed Jar-Han u svome
djelu Mawa'iz nu'aymiyya (Vidi: str. 14.)
kae: "Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
je svjetlo od Allahova svjetla, a sva ostala
stvorenja od njegova svjetla."
Isto tako, Ahmed Rida-Han u stihu
kae:
Kakva bi bila vrijednost ove gline
* Pored navedenog, pripadnici ove sekte
i vode,
organiziraju zabave (af-a 'ras) i okupljanja
kada Boije ST(jetlo ne bi bilo u liku
ovjeka!?
* Oni svoje sljedbenike podstiu da
se za pomo obraaju vjerovjesnicima
(al-anbiya)* i evlijama (a/-awliya)*. Onoga
ko u to ne vjeruje optuuju za nevjerstvo
(yannOnahu bi al-i/bad)*. Tako Emded
'Alij u svojoj knjizi Bihar ari'at (Vidi:
Svezak I, str. 122.) kae: "Oni koji osuuju
traenje pomoi od vjerovjesnika, evlija i
njihovih kaburova su nevjernici."
* Oni, takoer, podiu nadgrobne spo
menike, ureuju ih i betoniraju, nad njima
pale svijee i zavjetuju se, od njih trae
blagoslov, prireuju sveanosti, na njih
stavljaju cvijee, ukraavaju ih prekrivaima
i zavjesama i svoje pristalice pozivaju, da
radi bereketa, oko njih obilaze.
* Oni, takoer, krajnje pretjeruju u
uzdizanju i velianju linosti 'Abdulkadira
Gejlanije, kao i velianju ostalih evlija
sufijskih prvaka, pripisuju im nevjerovatna
djela i natprirodnu sposobnost isprepletenu
praznovjerjem i legendama.
* Oni vjeruju i prakticiraju tzv. isqat,
tj. davanje otkupa za proputene namaze i
post umrlog, tako da za svaki proputeni
namaz ili post umrlog daju otkup u visini
sadekatu-1-fitra, i to na taj nain to
232
SUFIJSKI REDOVI
pribjegavaju varci, tako to - kada podijele
iznos otkupnine za jednu godinu - to vrate
pa ponovo ponu ispoetka i tako ponavljaju
onoliko puta koliko se pretpostavlja da je
umrli propustio namaza ili posta.
* Njihov najvei praznik je godinjica
roenja Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve
sellem, kada tim povodom prireuju veliku
sveanost i troe ogromna sredstva. To je
kod njih sveti i najpoznatiji praznik, kada
recitiraju i pjevaju hvalospjeve napisane u
slavu Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve
sellem, u stilu bajki i legendi. Tom prilikom
itaju odlomke iz knjige Surtlr al-qufub fi
gikra a!-mawlid af-mabbub od Ahmeda
Rida-Hana koju je on protkao matom i
mnogobrojnim legendama.
na grobovima svojih ejhova. Takav je
sluaj sa proslavama na grobu ejha
aha-V arisa u gradiu Divehu i Havade
Mu'inuddina Detija gdje se zna okupiti na
milione posjetilaca, i mukaraca i ena, i
gdje se deavaju neka sramotna po erijatu
zabranjena djela.
Izostavljanje namaza i posta, po
njima nije toliko strano, jer su i za takve
propuste nali rjeenje, ali je, po njima,
najvea nesrea i nevolja ( at-tamma a!
kubr8) propustiti i ne otii na proslavu
mevluda ili spomenuto okupljanje na grobu
(af- 'irs). Muslimane koji nisu pripadnici
sekte bareilvija, oni zbog najsitnijih
propusta proglaavaju nevjernicima. Tako se
ne moe nai muslimanski skup, niti
islamska linost a da ju nisu proglasile
nevjernikom. U njihovim knjigama, obino
poslije proglaavanja nebareilvijske osobe
nevjernikom, obino stoji napomena: "Onaj
ko ga ne smatra nevjernikom i sam je
nevjernik." Izmeu ostalih, oni nevjernicima
smatraju: divebendije, nedevije, sve lidere
prosvjetiteljskih i reformistikih pokreta,
borce za osloboenje Indije od kolo
nijalizma kao to su: ejh Isma'il ed
Dehlevi (indijski uenjak koji je cio svoj
ivot proveo u borbi protiv novotarija i
praznovjerja), Muhammed lkbal, bivi
pakistanski predsjednik Zijaulhakk i vie
njegovih ministara.
SUFUSKI REDOVI
Oni, takoer, smatraju nevjernicima:
ejhu-1-Islama Ibn Tejmijju, koga opisuju
rijeima da je malouman i umno poremeen
(tas id al- 'aql)*, njegovog uenika Ibn el
Kajjima, zatim Imama Muhammeda b.
'Abdulvehhaba, koga optuuju najteim
optubama i nazivaju najpogrdnijim nadimcima,
ni radi ega drugog nego zato to se vrsto i
odluno suprotstavio praznovjerju i to je
pozivao na iskreno vjerovanje u samo Jednog
Allaha (at-taw!;Jd al-lJali$).
* Neprekidno rade na cijepanju
jedinstva muslimanskih redova, slabljenju
njihove moi i ubacivanju razdora zbog
najmanjih sitnica. Tako npr. oni uporno
insistiraju na novotariji ljubljenja paleva
prilikom uenja ezana i na potiranje njima
oiju do te mjere kao da je to temeljno
uenje vjere i da onoga ko to ne ini
proglaavaju neprijateljem Allahova Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem, tvrdei uz to da
onaj ko to redovno ini nikada nee oboljeti
od upale oiju niti u njima osjetiti krmeljine.
(Vidi: MunJa al- 'aynayn D taqbll a/-ibhiimayn).
Akaidski i idejni korijeni:
Obino se u osnovi ova sekta svrstava u
sljedbenike sunneta (tradicije) (gama'a ahi
as-sunna) privrene hanefijskom mezhebu,
to je velika greka, jer neki istraivai
smatraju da porodica osnivaa sekte vodi
i'ijsko porijeklo i da se je pod platom
taqiyye (prikrivanja) pokuala proturiti kao
sunnijska. Meutim, oni su svoje uenje
izmijeali sa drugima, uveli proslavljanje
Poslanikova roenja (mevluda) po uzoru na
proslavu kranske Nove godine i pretjeri
vanja u vezi Poslanikove, sallallahu alejhi
ve sellem, linosti, po uzoru na praznovjerja
i izmiljotine koje se pripisuju Isii'u, a.s.
* Zbog okruenja njihova djelovanja
na Indijskom potkontinentu sa mnotvom
razliitih vjera i uenja, ova sekta je poprimila
brojne utjecaje hinduizma i budizma i
pomijeala ih sa uenjem Islama.
* Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve
sellem, (an-nabi)* i evlijama (al-awliya)*
pripisuju osobine sline onima koje i'ije
ea-l'a)* pripisuju svojim - po njihovom
miljenju - nepogreivim imamima.
Poglavlje 6
* Pored navedenog. u ovu sektu su se
uvukla i uenja pojedinih ekstremnih
sufijskih redova, poseboo onih koji previe
panje posveuju grobovima umrlih i provode
vieboake obiaje, kao i onih ija su uenja
proeta idejama o utjelovljenju (al-buliil)*,
panteizmu (wa!;da al-wugud)* i sjedinjenju
(al-itti!;ad)*. Sve navedene stvari pripadnici
ove sekte su utkali u svoje uenje.
Zbog svega navedenog bareilvijama se
zamjera:
* zbog pristrasnosti i pretjerivanja u
pogledu linosti Poslanika, sallallahu alejhi
ve sell em, ear-rasti/)* i mijeanja takvog
shvaanja sa uenjima vieboaca,
* zbog izbjegavanja istine, iznoenja
neistine i napada na ejhu-1-Islama Ibn
Tejmijju, Imama Muhammeda b. 'Abdul
vehhiiba i na sve asne uenjake islamskog
ummeta koji pozivaju na isti islamski
monoteizam eat-taw!Jld al-!;afi$),
* zbog poputanja uzde svojim jezicima
u proglaavanju muslimana nevjernicima
(takfir al-muslimln)*, samo zato to se sa
njima ne slau u miljenju i
* zbog njihovog upornog nastojanja na
razbijanju jedinstva muslimana i slabljenju
njihove moi.
* Uprkos svemu navedenom, ovoj i
njoj slinim sektama potreban je neko ko bi
im mudrou i lijepim savjetom rasvijetlio
put istine i pred oima njihovih sljedbenika
razbio zablude, neznanje, praznovjerje i
zaostalost i izveo ih na Pravi put, kao to se
to u nekim mjestima, zaista, i desilo.
Rairenost i centri utjecaja:
* Ova sekta prvo se pojavila u gradu
Bareilly u pokrajini Uttar Pradesh u Indiji, a
odatle se proirila na gotovo cijelom
Indijskom potkontinentu (Indiji, Pakistanu,
Bangladeu, Burmi i ri Lanki).
* Pored navedenih oblasti, ova sekta
ima svoje pristalice u: Engleskoj, Junoj
Africi, Keniji, na Mauricijusu (otoju u
Indijskom okeanu) i nekim drugim afrikim
zemljama.
233
Poglavlje 6
Iz navedenog se vidi:
Da su bareilvije sufijska sekta koja
se pojavila na Indijsko-pakistanskom
potkontinentu za VriJeme britanskog
kolonijalizma,
Da njene pristalice pretjeruju (yaglana)*
po pitanju linosti vjerovjesnika (al-anbiya)*
i evlija (al-awliya)* i da se bore protiv
pobornika istog islamskog monoteizma
(at-taw!;Jd al-!Jab~),
Da vjeruju da Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, ima mo upravljanja
kosmosom i da evlije poslije njega, takoer,
imaju mo utjecaja na odvijanja u kosmosu,
Da imaju svoju dogmu tzv. 'aqlda a
uhiid po kojoj vjeruju da Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, u svako vrijeme i na svakom
mjestu prati i nadgleda djela svih ljudi,
Da poriu ljudsku prirodu Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem,
Da svoje sljedbenike podstiu na
obraanje za pomo vjerovjesnicima i
evlijama i
Da podiu nadgrobne spomenike
svojim umrlim, ureuju ih i nad njima pale
svijee i kandilje.
234
SUFIJSKI REDOVI
Bibliografija:
al-Barllwiyya, 'aqa'id wa tarl!;- Ibsan
Ilahi, at-Tab'a al-ula, 1403/1983. - Idara targuman
as-sunna, Lahor -Pakistan; al-Barllwiyya- Risala
magistir muqaddama ila Gami'a al-Imam
Mubammad b. Su'ud al-islmiyya bi ar-Riyag -
Kulliyya u~ul ad-din; al-Amn wa al- 'ula li
Na'atl Mu~talli - Abroad Riga-J:Ian - Qadiri
Bikdabu- Bareilly- al-Hind; Abna' al-Mu~talli
Abroad Riga-J:Ian, Matba'a ~ubbi- bi Diwan al-Hind,
1318/1900.; Anwar Riga - Gama'a min al
mu'alliim, Lahor, 139711977.; Bahar arl'at -
Amgad 'Ali al-A'?am, Delhi, al-Hind; Taganub
ahi sunnat- J:Iimat 'Ali-J:Ian, al-Hind 1361/1942.;
Ga'a al-!Jaqq wa zahaqa al-batJ1- Abroad Yar
J:Ian Nu'aymi, Kanpur, al-Hind; .f:lada'iq Ba!J
Abroad Riga-J:Ian, Moradabad, al-Hind; .f:lali~ al
i'tiqad - Abroad Riga-J:Ian, Bareilly, al-Hind,
1328/1910.; Sultanat Mu~talli- Abroad Yar-J:Ian,
Kanpur, al-Hind; Magalla $irat mustaqlm -
Mabroud Abmad Mirfllri, Birminghan, Britaniya,
awgustus, 1980.; Malili:rat - Abroad Riga-J:Ian,
Lahor, Pakistan; al-Kawkaba a-ihabiyya fi
kuffiyyat Abli al-wahabiyya - Abroad Riga
J:Ian, Azimabad, al-Hind, 1316/1898.; Taskin al
!Jawatir fi mas 'ala al-!Jagir wa an-na:rir -
Abmad Sa'id, Tab'a Sukkur, Pakistan;
POKRETI POD UTJECAJEM SUFIZMA
POKRETI POD UTJECAJEM SUFIZMA
* Divebendije *Mehdije *Pokret
"At-TabJig wa da'wa" *Nursije
33. Divebendije
Definicija:
Divebendije ( ad-diwabandiyya) su svoj
naziv dobile po Univerzitetu Dar al- 'ulam u
selu Divebendu (Deoband) u pokrajini
Saharanpur u Indiji. Ta kulturna ustanova
sa dubokom tradicijom izvela je brojne
svrenike kojima je dala svoj prepoznatljivi
peat uenosti, tako da je i ovaj pokret po
njoj dobio svoje ime.
Nastanak i najznaajnije linosti:
* Univerzitet u Divebendu osnovala je
jedna grupa islamskih uenjaka u Indiji,
nakon to su Englezi uguili islamsku
revoluciju u toj zemlji 1857. godine. To je
bila snana reakcija u zaustavljanju prodora
Zapada i njegove materijalistike kulture
na Indijskom potkontinentu i pokuaj
spaavanja muslimana od opasnosti koje su
im u novonastalim okolnostima zaprijetile,
naroito poslije pada glavnog grada Delhija
u engleske ruke i njegovog razaranja
poslije revolucije. U takvom okruenju,
muslimanski uenJaCI su se ozbiljno
pobojali da ne doe do potpunog gubljenja
njihove vjere, pa je ejh Imdadullah el
~fuhadir el-Mekki, zajedno sa svojim
uenikom ejhom Muhammedom Kasimom
en-Nanatevijem i drugim prijateljima, poeo
osmiljavati plan za ouvanje Islama i
njegova uenja. Na kraju su doli do
zakljuka da je najbolje rjeenje za to
osnivanje vjerskih kola i islamskih centara.
Tako je dolo do osnivanja islamsko
arapske kole u Divebendu, kao svojevrsnog
islamskog centra za izuavanje vjere i
islamskog vjerozakona u Indiji u vrijeme
engleske uprave.
Poglavlje 6
Univerzitet Dar al- 'ulam prvo je
poeo raditi kao jedna mala kola u selu
Divebend 15. muharrema 1283., tj. 30.
januara 1866. godine, kasnije je prerastao u
jedan od najveih vjerskih zavoda na
arapskom jeziku na cijelom Indijskom
potkontinentu.
Godine 1291/1874., podignuta je
zasebna zgrada univerziteta, nakon to se
punih devet godina nastava izvodila pod
vedrim nebom u dvoritu jedne rnale
damije.
Meu najpoznatije linosti ove vjerske
kole spadaju:
* ejh Muhammed Kasim, roen
1248/1832. godine u Natevitu. Jo kao
djeak otiao je u Saharanpur gdje se
upoznao sa kompendijima djela ejha
Muhammeda Nevaza el-Hamipurija. Nakon
toga otputovao je u Delhi, gdje se, uei kod
ejha Memluka 'Alija en-Nanutija, upoznao
sa drugim djelima. Hadis je uio pred
ejhom 'Abdulgani b. Ebu Se'idom ed
Dehlevijem. Sufizmu ga je poduavao
ejh el-Had Irndadullah el-'Urnri et
Tehanevi el-Muhadir el-Mekki, jednim od
uesnika poznate revolucije iz 1273/1856.
godine protiv britanskog kolonijalizma (al
isti'milr al-bri{ani)*. Dana 15. muharrema
1273/1856. godine, osnovao je kolu Dar al
'ufam u Divebendu kojom je due vremena
lino rukovodio. U kolovanju i odgajanju
uenika pomagao mu je njegov prijatelj ejh
Reid Ahmed el-Kunkuhi. Ciljeve ove kole
ukratko je tzmo u svome odgovoru
engleskom lordu Macaulay-u (Thomas
Babington, lan Vrhovnog vijea Indije i
ministar rata, roen 1800., umro 1859.
godine) rijeima: "Na cilj obrazovanja je da
235
Poglavlje 6
stvorimo takvu generaciju koja e po boji i
porijeklu biti indijska, ije e srce i razum
obasjavati svjetlo Islama, a u duhovnom,
kulturnom i politikom ivotu, proimati
osjeaj pripadnosti Islamu."
To je bio odgovor lordu Macaulayu koji
je rekao: "Cilj naeg obrazovnog programa
u Indiji je stvaranje generacije koja e po
porijeklu i boji biti indijska, a po idejama i
nainu razmiljanja evropska."
* ejh Reid Ahmed el-Kunkuhi, jedan
od imama i simbola hanefijske pravne kole
i tesavvufa. Bio je uenik najpoznatijih
ejhova svoga vremena. U poznavanju i
tradicionalnih i racionalnih znanosti pred
njaio je meu svojim vrnjacima. Brojni su
oni koji su se okoristili ~egovim znanjem.
Jedan je od onih koji je Sejhu Imdadullahu
el-Muhadiru el-Mekkiju dao zakletvu na
vjernost i koji je prihvatio njegov red. Bio je
drug i prijatelj Sejha Muhammeda Kasima
en-Nanatevija. Napisao je vie djela, meu
kojima mu je najpoznatija zbirka fetvi
(Magma' al-Jatawii) u vie tomova. Umro je
1323/1905. godine.
* ejh Husejn Ahmed el-Medeni, koji
je imao titulu ejhu-1-Islama. Roen je 19.
evvala 1296/1879. godine. Osnovno znanje
stekao je u Tandeu u pokrajini Faizabad u
Indiji, prapostojbini svojih predaka. Godine
1309/1891. upisao se na Dar a/-'ulam u
Divebendu gdje je pred ejhom Mahmudom
Hasanom ed-Divebendijem, od koga se
dugo vremena nije odvajao, izuavao
hadiske znanosti. Pored njega, uio je i pred
ejhom Halilom Ahmedom es-Sihanfurijom.
~akletvu na vjernost (al-bay'a)* dao je
Sejhu Reidu Ahmedu el-Kunkuhiju koji mu
je - pored toga to ga je primio u svoj red
izdao i diplomu ( al-igaza)* kojom ga je
ovlastio da i on moe primati nove kandidate
u ovaj red, od njih uzimati zakletvu (al
bay'a)* voditi red i na druge prenositi tajne
njegova uenja. To je, bez sumnje, novotarija
(al-bid'a), jer takvo neto nije prakticirano
meu prvim generacijama muslimana.
Za vrijeme Drugog svjetskog rata, u
pratnji svoga oca posjetio je Mekku
Mukerremu i Medinu-Munevveru, gdje je
236
POKRETI POD UTJECAJEM SUFIZMA
zbog pobune protiv Osmanskog carstva - od
strane namjesnika erifa Husejna bio
zarobljen i u pratnji svoga ejha Muham
meda Hasana ed-Divebendija sproveden u
Egipat, a odatle na Maltu, gdje je u
zarobljenitvu proveo tri godine i dva
mjeseca, sve dok 1338/1919. godine nije bio
osloboen i vraen u Indiju. U Indiji je
nastavio predavati hadiske znanosti i
odravati veoma nadahnute hutbe i govore
protiv engleskog kolonijalizma, sve dok u
~~esecu dumade-1-uhra 136111942. godine,
mJe ponovo uhapen. Poslije hapenja,
preko dvije godine i nekoliko mjeseci
proveo je u zatvorima u Muradabadu i
Ilahabadu, sve dok 6. ramazana 1363/1944.
godine nije puten na slobodu. Meutim,
i poslije toga nastavio je svoju borbu
(al-gihad)* perom i suprotstavljanjem
kolonijalizmu, sve dok ga nije zatekla smrt
13. dumade-1-ule 1377/1957. godine. Od
njegovih pisanih djela najpoznatija su: Naq
.ffayat u dva sveska i a-ihab at-taqib 'ala
al-mustariq al-ka{.iib.
* Muhammed Anvar-ah al-Kamiri'
.
Jedan od najpoznatijih uenjaka i stubova
hanefijske pravne kole u svoje vrijeme.
Studije je zavrio na univerzitetu u Divebendu
'
nakon ega je radio kao profesor na
"Eminijskoj koli" (al-madrasa al-amlniyya)
u Delhiju, a potom i kao ef katedre za hadis
na univerzitetu u Divebendu. Godine
1346/1927. postavljen je za efa katedre za
hadis na univerzitetu Dabhiyalu (u pokrajini
Surat) i univerzitetu u Gujratu. Napisao je
brojna djela. Ubraja se meu najpoznatije i
najobrazovanije uenjake svoga vremena.
Pripada mu velika zasluga za suzbijanje
nereda (titna) koji su na Indijskom
potkontinentu unijele kadijanije. Umro je
1352/1933. godine.
Meu najpoznatije savremene divebendije
ubrajaju se:
* ejh Ebu el-Hasan 'Ali el-Rasani en
Nedevi, predsjednik Udruenja islamskih
uenjaka u Lucknowu i Meunarodnog
udruenja za islamsku knjievnost. Rije je
o uenjaku i misionaru ija se popularnost
proirila i izvan islamskog svijeta.
POKRETI POD UTJECAJEM SUFIZMA
* Veliki poznavalac hadisa (al-mufJaddi_~,
eJh Habiburrahman el-A'zami o kome
smo ve ranije govorili u poglavlju o
mezhebima
Ideje i ubjeenja:
* Divebendije slijede mezheb Imama
Ebu Hanife u fikhu i Mensura el-Maturidije
u akaidu. Pripadaju raznim sufijskim
redovima, a najee nakibendijskom (an
naqibandiyya), detijskom ( af-gatiyya),
kaderijskom (a/-qiidinjya) i suhraverdijskom
(as-suhrawardiyya).
*Ideje i principi divebendijske kole,
u najkraim crtama, ogledaju se u:
Ouvanju
islamskog uenja i njego
vanju moi Islama i njegovih obreda,
irenju Islama i borbi protiv
destruktivnih i kranskih misionarskih
uenja ( al-magiihib al-haddiima wa at
tabln"yya)*,
irenju islamske kulture i borbi
protiv sve agresivnije engleske kulture,
irenju arapskog jezika, jer je to
jezik izvora islamskog vjerozakona (a
ari'a af-isliimiyya) i
objedinjavanju srca i razuma (al
gam' bayna al-qa/b wa al- 'aql) s jedne i
znanja i duhovnosti (va bayna al'ilm wa ar
rii/Jiiniyya) sa druge strane.
Akaidski i idejni korijeni:
*Kur'an i Sunnet su dva osnovna
temelja uenja i ideja divebendijske kole i
to:
kola (af-maghab)* Ehu Mensura el
Maturidije u akaidu,
kola Imama Ehu Hanife b. en
Nu'mana u fikhu (al-fiqh)* i obredoslovlju
(al-fura) i
nizu sufijskih redova, prvenstveno:
nakibendijskog (an-naqiband1"yya), detij arapsko-islamski zavod hanefijske pravne
skog (al-gatJ"yya), kaderijskog (al-qiidiriyya) i
suhraverdijskog ( as-suhraward1)'ya).
Poglavlje 6
Rairenost i ceatri -.tjec:aja:
* Ubrzo po otvaranju kole Diir al
'ulilm u Divebendu, sa svih strana Indijskog
potkontinenta u nju su pobitale kolone
uenika u potrazi za islamskim manjem.
* kola Diir al- 'ulilm iz Divebenda
odigrala je ogromnu ulogu u irenju islamske
kulture izvan granica Indije. Ogranci vjerske
kole Diir al- 'uliim ubrzo su se proirili i u
mnogim drugim gradovima irom Indije i
Pakistana.
* Tako je poetkom ovoga stoljea,
jedan od svrenika kole Diir al- 'ulilm u
Divebendu, osnovao kolu "Savletiju"
(ai-Madrasa a$-$aw!atJ"yya) u Mekki
Mukerremi koja je odigrala veliku ulogu u
irenju islamskih znanosti. Isti je sluaj i sa
erijatskom kolom u Medini-Munevveri, u
blizini Medinskog harema koju je osnovala
porodica ejha Husejna Ahmeda el
Medenija, biveg predsjednika nastavnog
vijea u koli Diir al- 'ulam koji je poslije
preseljenja u Meinu za vrijeme nereda u
Indiji, punih sedamnaest godina predavao u
ovoj koli u Medinskom haremu.
* Opepoznato je da je veina aktivista
pokreta at-Tablig - poznatog u Indiji i
islamskom svijetu pod ovim imenom
zavrila upravo kolu Diir al- 'ufam. Meu
njih spadaju i ejh Muhammed Jnsuf, autor
knjige ffayiit 8$-$a/Jiiba i ejh Muhammed
Iljas, osniva pokreta at- Tablig.
* Takoer treba napomenuti da je i
veina lanova Udruenja uenjaka u
Lucknowu u Indiji, meu njima i sadanji
predsjednik i misionar Islama Ebn el
Hasan en-Nedevi, zavrila kolu Diir a/
'ulam.
Iz navedenog se vidi:
Da su divebendije vjerska kola koju
je osnovala jedna grupa islamskih uenjaka
u Indiji i da se vremenom razvila u najvei
kole u Indiji,
- Da je najpoznatiji savremeni pred
stavnik ove kole ejh Ebn el-Hasan 'Ali el
Rasani en-Nedevi,
237
Poglavlje 6
Da su glavni ciljevi ove kole:
ouvanje izvornog islamskog uenja, irenje
Islama, suzbijanje destmktivnih uenja
(muqawama al-magahib a!-haddama)*, borba
protiv strane kulture i njegovanje arapskog
jezika kako bi se bolje razumjevali izvori
islamskog vjerozakona,
Da u fikhskim pitanjima divebendije
slijede hanefijsku pravnu kolu (al-ma(ihab
al-banali) a u akaidu maturidijsku (al- 'aqlda
al-maturldiyya) i
Da od sufijskih redova preteno
prakticiraju detljski (al-gatiyya), suhraverdijski
(as-suhrawardiyya), nakibendijski (an
naqibandiyya) i kaderijski ( a/-qadiriyya)
red.
Bibliografija:
Divebendijski izvori:
Gami'a Diwaband, risalatuha wa
ingazatuha - li 'adad min al-'ulama'; Gami'a
Dar al- 'ulam bi Diwaband, tari/Juha wa
badamatuha; Mi'a wa sab 'a 'aara 'aman li
a/-Gami'a a/-islamiyya Dar al- 'ulam bi
Diwaband, ai-Hind - fi gaw badamatuha a/
'Ilmiyya wa ad-da 'aw1jya wa al
igtima'iyya- (hagihi al-matbu'at min nar
Maktab al-i)]tiflil al-mi'awi li al-Gami'a al
islamiyya Dar al- 'ulum bi Diwaband, al-Hind);
Arwab tafata - urdu - Nagmuddin l]:afqati,
Matba'a kutub ]Jar;;r;;a Ma?hari- Karachi; a-ihab
at-taqib - urdu - l]:asan Abmad Madani, Matba'a
maktaba madina Lahor; 'Aqa'id wa kama/at
Diwaband - urdu - MawHina Bar, Matba'a
Maktaba Raidiyya Lahor; Naq bayat- urdu
lj:asan Abmad Madani, Matba'a ai-Aa'at, Karachi;
Muqaddima maslak 'u/ama' Diwaband- urdu
- Mawlana Yusuf Banuri, Matba'a al-Aa'at,
Karachi; Sawanib Qasiml - Mung?ir Abmad
Gay lani, Maktaba Rabmaniyya Lahor; ama 'im
imdad1jya - l]:agg Imdadullah ai-Muhagir ai
Makki; Maqalat {;!Jkmat- Araf 'Ali Tahanawi,
Idara at-ta'lif; ai-Muhannad 'ala manfag -
Abmad Sahiimfiiri, Maktaba al-Madina Lahor; Nar
at-tayyib - Araf 'Ali Tahanawi; Karamat
imdadiyya- Araf'AiiTahanawi; Garida ad-da'i
- min i;;dar ai-Gami'a al-islamiyya Dar al-'ulum bi
Diwaband, al-Hind, al-'adad 17-18, as-sana 16, al
'adad 10, as-sana 17;
238
POKRETI POD UTJECAJEM SUFIZMA
Ostali izvori:
Da 'wa ay!J al-islam Ibn Taym1jya
wa ataruha fi al-barakat a!-is/amiyya al
mu 'a$ira - Salabuddin Maqbill Abmad; Da 'wa
al-Imam Muhammad b. 'Abdu!wahhab- Abu
al-Mukarram b. 'Abdulgalil fi ibh al-Qarra ai
Hindiyya bayna mu'ayyidiha wa mu'anidiha -
Maktaba Dar as-salam. ar-Riyag; ad
DiwabandJjya - Sayyid "falib ar-Rabman,
Pakistan;
34. Mehdije
Definicija:
Mehdije su jedan od najpoznatijih
reformistikih pokreta koji se u arapsko
islamskom svijetu pojavio krajem devetnaestog
i poetkom dvadesetog stoljea. To je u
sutini vjersko-politiki pokret sa izvjesnim
akaidskim i ideolokim zastranjenostima.
Mehdijini unuci i simpatizeri jo uvijek
nastoje igrati znaajnu ulogu u vjerskom i
politikom ivotu u Sudanu.
Nastanak i najznaajnije linosti:
* Osniva pokreta, Muhammed Ahmed
el-Mehdi b. 'Abdullah (1260/1845. - 1302
/1885.), roenje u meurijeju Lubab, juno
od grada Dongole na rijeci Nilu. Mehdije
tvrde da vode plemiko porijeklo (al-arafj.
Odgajan u kmgu pobone porodice, jo u
ranom djetinjstvu nauio je cio Kur'an
napamet. Bio je uenik ejha Mahmuda e
enkitija. Semanijsko-kaderijski sufijski (at
tarlqa as-samamjya al-qadiriyya a$-$afiyya)
red primio je od ejha Muhammeda erifa
Nurudda' ima.
- Meutim,yrimijetivi pojedine nedo
sljednosti svoga Sejha, Muhammed je ubrzo
napustio ovaj red i pridmio se ejhu el
Kureijju V ed ez-Zejnu u meurijeju al
Gazira, (izmeu Plavog i Bijelog Nila)
kome je iznova dao zakletvu na vjernost
(al-bay)* . Ovdje treba napomenuti da su
ova oba ejha u to doba bili najpoznatiji
ejhovi sufijskih redova.
Godine 1870., nastanio se u meu
rijeju Abba, gdje su stanovali i njegovi
roditelji. Tamo se dugo vremena povukao u
jednu peinu u razmiljanje.
POKRETI POD UTJECAJEM SUFIZMA
Godine 1297/1880., umro je njegov
ejh el-Kurei na ijem je grobu el-Mehdi
podigao veliko turbe sa ogromnom kupolom.
Poslije ejhove smrti, svijet je masovno poeo
dolaziti kod njega i izraavati mu lojalnost
(al-vala)* kao novom ejhu spomenutog reda.
Godine 1881., izdao je fetvu u kojoj
je objavio svetu borbu ( al-gihad)* protiv
engleskog nevjemikog kolonizatora ime je
poeo iriti svoj u~ecaj irom zapadnog Sudana.
U meurijeju Abba povukao se u
jednu peinu punih etrdeset dana i nakon
izlaska iz nje l. a'bana 1298., tj. 29. juna
1881. godine, objavio uenjacima fikha,
ejhovima i uglednim linostima da je on
...Oekivani Mehdija" ( al-Mahdi al-MuntEJ?ar)
koji e na Zemlji zavesti pravdu kao to je
ranije na njoj vladala nepravda.
Vladine snage koje su bile poslane sa
zadatkom da ugue njegov pokret doekao
je i do nogu potukao 16. ramazana 1298
1881. godine, nakon ega su njegov poloaj
i pokret jo vie ojaali.
Poslije toga povukao se u planinu
.\fasse i tamo podigao zastavu svoga
pokreta. Tamo je imenovao etvericu svojih
nasljednika:
l. 'Abdullaha et-Te'ajuija, sa plavom
zastavom, kome je dao nadimak Ehu Bekr,
2. 'Ali Vedhalva, sa zelenom zastavom,
kome je dao nadimak 'Umer b. el-Hattab,
3. Muhammeda Mehdija es-Senusija
\odu utjecajnog senusijskog pokreta u Libiji
- kome je Mehdija ponudio poloaj halife
usmana b. 'Af!ana, na koji Senusija nije
odgovorio i
4. Muhammeda erifa, svoga amidia,
sa crvenom zastavom, kome je dao nadimak
Ali b. Ebu Talih.
Godine 1882., doekao je e-elalija
koji je elio da provede naredbu pomonika
gu\'ernera 'Abdulkadira Hilmija i ugui
njego'" pokret. Meutim, e-elali je ovu
"bitk-u izgubio i sam u njoj poginuo.
C" novembru 1883. godine, Mehdi se
sukobio sa vojskom engleskog pukovnika
\\" . Hicksa koju je, takoer, do nogu potukao
! u bici ubio i samog komandanta.
Poglavlje 6
Poslije toga Mebdi se sukobio sa
Gordanom (Gordon Charles George,
zvani Gordon-paa, britanski guverner
ekvatorijalnih oblasti i Sudana) i sa svojom
vojskom uao u Kartum 26. januara 1885.
godine. U bici za Kartum poginuo je i sam
Gordon, ija je glava odsjeena i poslana
Mehdiji koji ga je elio uhvatiti iva i
razmijeniti za Ahmeda 'Arebija koji je bio
prisiljen da napusti Egipat i potrai azil u
inostranstvu. Pad Kartuma u Mehdijine ruke
oznaio je definitivan kraj osmanske vlasti u
Sudanu.
Od tog trenutka Mehdiji u cijelom
Sudanu nije bilo ravna protivnika. Osnivanje
svoje drave oznaio je izgradnjom velike
damije koja je zavrena i otvorena 17.
dumade-1-ule 1305/1887. godine.
Sudsku vlast Mehdija je povjerio
ejhu Muhammedu Ahmedu Debbariju
kome je dao nadimak "Sudija Islama" ( Qa(II
al-islam).
Dana 9. ramazana 1302., tj. 22. juna
1885. godine, nakon to je postavio temelje
svojoj mladoj dravi, el-Mehdi je umro .
Ukopan je na istom onome mjestu gdje ga je
zadesila smrt. Meutim, ovoj mladoj dravi
nije bilo sueno da ivi dugo nakon njenog
osnivaa. Naime, ve 1896. godine Lord
Kitchener (Horatio Herbert Kitchener,
Earl of Khartoum), vrhovni zapovjednik
egipatske vojske ponovo je pokorio ovu
dravu i kao osvetu za Gordonovo ubistvo,
sruio Mehdijino kubbe, prekopao njegov
grob i njegove kosti i lobanju poslao u
Britanski muzej.
Druge linosti:
* 'Abdullah et-Te'ajui, roen u
Darte'ajuu u pokrajini Darfur u Sudanu.
S Mehdijom se prvi put upoznao u
rneurijeju ( al-Gazlra) dok je ovaj podizao
turbe svome ejhu el-Kureiji i odmah mu
dao zakletvu na vjernost (a/-bay'a). Bio je
jedan od onih koji su najvie hrabrili
Mehdiju u njegovim tvrdnjama da je on,
zaista, Mehdija. S obzirom da je bio
ovjek od prakse rukovoenja i akcije,
'Abdullah je u Mehdijinorn ivotu bio
desna ruka.
239
Poglavlje 6
Poslije Mehdijine smrti, 'Abdullah je
postao njegov prvi nasljednik, na osnovu
oporuke koju je iza sebe ostavio sam
Mehdija, stalno ponavljajui: "On je moj i ja
.
sam nJegov. "
Kada je preuzeo mjesto nasljednika
(man~ib al-bilafa)*, 'Abdullah se prihvatio
posla na irenju ideja mehdijskog uenja,
postavljajui svoga brata Emira Ja'kuba na
poloaj koji je njemu, jo od ranije, bio
pripremio Mehdija.
'Abdullah se zanosio idejom o irenju
mehdijskog pokreta i na oblasti Nedda,
Hidaza i Zapadnog Sudana, pa se u tom
smislu, za saglasnost putem jednog pisma
obratio i osmanskom sultanu 'Abdulhamidu.
* 'Abdurrahman en-Nudiimi, vojni
zapovjednik koji je na elu velike vojske 3.
ramazana 1306., tj. 3. maja 1889. godine,
krenuo na sjever u susret egipatskoj vojsci,
ali se, bez ikakvog znaajnijeg napretka i
pobjede, morao vratiti nazad.
* Sufijski pjesnik, el-Husejn ez-Zehra'
(1833.-1895.), istaknuti pobornik mehdijskog
pokreta koji je mehdijsko uenje pokuao
povezati sa Ibn Sinaovom iluministikom
filozofijom.
* Hamdan Ebfl 'Anda, Mehdijin vojni
komandant, koji se sa svojom vojskom
suprotstavio pukovniku W. Hicksu izvan
oblasti Abyad (u sjevernom Sudanu).
* Mehdijini sinovi i unuci:
'Abdurrahman b. Muhammed b.
Ahmed el-Mehdi (1885. - 1956.), roen u
Umm Durmanu, gdje je i stekao svoju
vjersku naobrazbu. Kada je odrastao,
pokuao je ponovo organizirati mehdijski
pokret koji se bio raspao. Godine 1914.,
postao je duhovni voa simpatizera
mehdijskog pokreta (al-an~iir). Godine
1919., poslan je da ispred vlade britanskom
kralju prenese estitke na pobjedi saveznika
(al-bulata) u Prvom svjetskom ratu. Tom
prilikom kralju je poklonio sablju svoga oca,
koji ju je poljubio i ponovo vratio
'Abdurrahmanu zamolivi ga da ju umjesto
njega uva on i njom brani carstvo. Taj gest
240
POKRETI POD UTJECAJEM SUFIZMA
je znaio kraljevo indirektno priznanje
ovoga pokreta i 'Abdurrahmana kao njegova
lidera. Za vrijeme engleske vlasti (al
isti'miir al-inglizi)* u Sudanu 'Abdurrahman
je osnovao mehdijsku politiku partiju pod
nazivom f;fizb al-umma.
Es-Siddik b. 'Abdurrahman (umro
1961.) i
El-Hadib. 'Abdurrahman(umro 1971.).
* Spomenuta mehdijska partija f;fizb
al-umma, kasnije se podijelila na tri
frakcije:
- jednu pod rukovodstvom es-Sadika
b. es-Siddika b. 'Abdurrahmana, koja je
ujedno danas i najjaa partija u Sudanu,
drugu pod rukovodstvom Ahmeda b.
'Abdurrahmana i
treupod rukovodstvom Velijjuddina
'Abdulhadija.
* Meunarodni simpozij o historiji
mehdijskog pokreta odran je u Mehdijinoj
kui u Kartumu od 29. novembra do 2.
decembra 1981. godine. Na ovom skupu
Ahmed b. 'Abdurrahman el-Mehdi je odrao
predavanje o historiji mehdijskog pokreta.
Ideje i ubjeenja:
* Snana Mehdijina linost, uenje
koje je propagirao, opi gnjev na namjes
nike koji su svijetu nametali visoke poreze,
rairenost korupcije i nepravde, te tuinska
vlast Turaka i Engleza, sve je to odigralo
snanu ulogu u okupljanju svijeta oko
Mehdijina pokreta i njega, kao spasioca, iz
ovako bijednog poloaja.
* U takvim okolnostima, pojavio se
Mehdija sa svojim pozivom direktnog
povratka na uenje - iskljuivo - Kur'ana i
Sunneta i odbacivanja svih drugih knjiga
koje su, po njegovom miljenju, svojim
neslaganjem samo jo vie zaotravale i
produbljivale razliitosti u shvaanjima
obinog muslimanskog svijeta.
* U tom smislu Mehdi je obustavio
primjenu svih fikhskih mezheba, zabranio
bavljenje 'ilmu-1-ke1amom ( 'ilm al-ka/am)*
POKRETI POD UTJECAJEM SUFIZMA
i otvorio vrata slobodnog miljenja u vjeri
(bab al-igtihiid D ad-din)*. Od pisanih djela
prihvatio je Kafal-gumma od e-a'ranija,
as-Sira a/-halebijja, tefsir RD!J al-bayan od
el-Bejdavija i Tefsir al-Ga/ii/ayn.
* Ukinuo je sve sufijske redove, izbacio
virdove i pozvao svijet na odbacivanje svih
neslaganja i na okupljanje oko njegovog
mehdijskog reda. Istovremeno, on je dao
zajedniki vird za sve koji se svakodnevno
treba uiti, ime se i sam mehdijski red
ponovo zapleo i stopio u loncu sufizma, jer
su u njega prodrla pojedina iskrivljena
uenja u samim temeljima vjerovanja kao
to su npr. Mehdijina tvrdnja da je on
nepogreiv (ma '$Dm) i da je on "Oekivani
Mehdija" (al-Mahdi al-Munta-?ar).
* Kada je vlast pokrenula vojsku da
silom ugui mehdijski pokret u meurijeju
(a/-Gazlra) izmeu Bijelog i Plavog Nila,
Mehdija je podigao pet zastava pod devizom
Lii iliihe if/allah, Mu!Jammad rasululliih!
"Nema boga osim Allaha, Muhammed je
Allahov poslanik", pri emu je dao da se na
svakoj od njih ispie ime po jednog
sufijskog stoera (al-qutb). Prva zastava je
nosila ime el-GejHinija, druga er-Ruta'ija,
trea ed-Desukija, etvrta el-Bedevija, a
peta njegovo ime Muhammed el-Mehdi,
nasljednik Allahova Poslanika (Mu!Jammad
al-Mahdl, !Ja/Ita Rasillulliih). Prema tome,
on je za sebe tvrdio da je voa (al-Imam),
Mehdija ( al-Mahdi) i nasljednik Allahova
Poslanika (Ua/Ita Rasal!J/iih).
* Teite uenja mehdijskog pokreta
ogleda se u neophodnosti triju stvari: borbe
na Boijem putu (al-gihiid)*, snazi (al-quwwa)
i vitetvu (11/-futuwwa).
* Mehdija tvrdi da je svoj mehdijski
pokret osnovao na zahtjev samog Allahova
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jer on
kae: "On (tj. Allahov Poslanik) mi je doao
na javi (D al-yaq-?a), zajedno sa etvericom
pravednih vladara (af-!Ju/ata.' ar-riiidiln),
stoerima (al-aqtab)* i Hidrom (al-_ffi(ir),
a.s., uzeo me za ruku i postavio na svoje
prijestolje rekavi mi: 'Ti si 'Oekivani
Mehdija' (al-Mahdi al-Munta-?ar) i svako ko
sumnja u to da si ti Mehdija je nevjernik.'"
Poglavlje 6
* Mehdija sebi pripisuje nepogreivost
(al- 'i$ma) i tvrdi da je on nepogreiv
(ma'$fim), jer se preko njega protee
apsolutno svjetlo (an-nOr al-a TAlll) Stvori
telja kosmosa (_ffiiliq al-kawn) sve do
Sudnjega dana.
* Insistirao je na strogoj skromnosti,
osuivao raskalaenost i preputanje
uivanjima, raskoi i rasipnitvu i radio na
socijalnom zbliavanju svih slojeva drutva.
Lino su i on i njegovi sljedbenici ivjeli
veoma skromno nosei staru i iskrpljenu
odjeu. Meutim, njegovi potomci poslije
njega, ivjeli su krajnje raskonim i
udobnim ivotom.
* Zabranio je prireivanje velikih
sveanosti prilikom svadbi i suneenja, jer
je smatrao da to izlae velikim trokovima i
nepotrebnom rasipnitvu.
* Umnogome je olakao enidbu
siromanim slojevima, jer je smanjio
visoke vjenane darove ( al-muhur), svadbe
sveo na krajnje skromne sveanosti i u
potpunosti zabranio ples, igru, pjesmu i
muziku.
* Zabranio je oplakivanje umrlih,
bavljenje aranjem i zapisivanjem (al
itigal bi ar-ruqii wa at-tamii'im)*, puenje
duhana, njegovo uzgajanje i trgovinu
duhanom.
* Uveo je erijatske kazne kao to su:
odmazda ( al-qi$ii$), zadravanje petine
plijena (!Jiyiiza !Jumus al-ganii'im) i
konfiskacija imetka kradljivaca i trgovaca
alkoholnim piima. Poeo je kovati novac
sa svojim imenom poevi od mjeseca
dumade-1-ula 1302., tj. februara 1885.
godine.
* U oblastima koje su bile pod
njegovom vlau uveo je islamski sistem, po
njemu uredio trgovake poslove i odredio
sakupljae zekata. Drava koju je osnovao
zasnivala se na prihodima od zekata,
globama za prekraje, ratnom plijenu i
prihodima od poljoprivrede.
* Dana 10. rebiu-1-evvela 1300/1883.
godine, Mehdija je svoj pokret proglasio
svjetskim, jer je objavio da mu je Poslanik,
241
Poglavlje 6
sallallahu alejhi ve sellem, obeao da e
klanjati prvo u Abyadu (u Sudanu), zatim
meu Berberima, pa u el-Mesdidu el
haramu u Mekki-Mukerremi, zatim u
damiji u Medini, potom u damiji u Kairu,
te u Jerusalimu, pa u Bagdadu i najzad u
Kufi (al-Kafa)*.
* Mehdiji se upuuju kritike i ozbiljne
zamjerke zbog nekih njegovih stavova
donesenih na osnovu njegovog proizvoljnog
miljenja ( al-igtihadat). One se, u najkraim
crtama, ogledaju u tome:
to Je proglasio nevjernikom
svakoga ko se sa njim ne slae, ko ne
vjeruje ili sumnja u to da je on, zaista,
Mehdija,
to je vrijeme prije sebe nazvao
"vremenom neznanja" (zaman al-gahiliyya)
ili "slabou" (al-fatra),
to je onoga ko se nemarno odnosi
prema namazu izjednaio sa onim koji ga
nikako ne obavlja i to je smatrao da se
takav ima kazniti smrtnom kaznom,
to je izdao fetvu da onoga ko pui
duhan ( tunbak) treba podvrgnuti bievanju
sve dok ne izjavi da se kaje ili dok ne umre
(battil yatiiba aw yamiita),
to je sve pravne kole ( al-magilhim
a!-fiqhiyya) i sufijske redove (at-turuq a$
$iifiyya) smatrao samo kanalima ( qanawat)
koji se ulijevaju u njegovo veliko more
(babruhii al- "a?lm),
to Je zabranio vlasnitvo nad
zemljom, pod izgovorom da ona sva mora
pripadati dravi ( bayt al-mal) i
to je punodobnoj eni osporio pravo
udaje bez staratelja ( wal~ i bez vjenanog
dara (mahr).
Akaidski i idejni korijeni:
* Na Mehdiju i njegovu tvrdnju da je
on, zaista, Mehdija koji e na Zemlji zavesti
pravdu, nakon to je njom vladalo nasilje i
nepravda, snano je utjecalo i'ijsko uenje.
Isti je sluaj i sa njegovim insistiranjem na
vanosti dokazivanja svoga porijekla koje
direktnom lozom vodi sve do el-Hasana b.
242
POKRETI POD UTJECAJEM SUFIZMA
'Alije, kao i sa idejom o nepogreivosti (al
"i$ma) i nepogreivim voom (al-imam al
ma"$iim).1
Iz pokreta Muhammeda b. 'Abdul
vehhaba preuzeo je ideju o direktnom
povratku na Kur'an i Sunnet, otvaranju vrata
slobodnog miljenja (fatb bab al-igtihad)*
i borbi protiv podizanja nadgrobnih
spomenika. Meutim, ni sam se ovoga nije
pridravao, jer je na grobu svoga ejha
podigao turbe.
* U formiranju Mehdijine linosti i
njegova reda, sufijsko uenje je odigralo
vanu ulogu.
* Znaajan utjecaj na njega su ostavili
Demaluddin el-Afgani i Imam Muhammed
'Abduhu o ijim je idejama o osloboenju
islamskog svijeta od evropskog kolonijalizma
(al-isti"mar al-umbb~*, ujedinjenju ( tawbldihay
i neophodnosti uvoenja islamskog
vjerozakona (gariira tatblq a-arl"a)* u
praktinom ivotu muslimana, Mehdi bio
dobro upoznat.
* Mehdi je bio izbliza upoznat sa
dogaajima koji su se odvijali u susjednom
Egiptu, a naroito sa pokretom Ahmeda
'Arabija koji se zalagao za osloboenje
nezavisnost od engleske dominacije.
1
Napomena: Nema apsolutno nikakve veze izmeu
ucenJa sljedbenika sunneta i dem'ata o
"Oekivanom Mehdiji" (al-Mahdi al-Muntazar), o
emu iscrpno govore brojni Poslanikovi hadisi sa
mutevatir predajom i izmeu i'ijskog uenja o
Mehdiji. Ovo zato to sljedbenici sunneta i dem'ata,
kao to kae uvaeni ejh 'Abdul'aziz b. Baz, vjeruju
"da je nedvosmisleno potvreno da je osoba iji je
dolazak najavljen istina i da e se zvati Muhammed
b. 'Abdullah el-'Alevi el-Haseni, te da e potjecati od
loze el-Hasana b. 'Alija b. Ehu Taliba- neka je Allah
sa njima zadovoljan. To e biti voa (al-imam) koga
e Uzvieni Allah iz milosti prema muslimanskom
Ummetu poslati pred kraj svijeta (ji akir az-zaman).
Kada se pojavi, on e meu ljudima zavesti pravdu i
istinu, a spreavati nepravdu i nasilje. Allah e preko
njega islamskom Ummetu dati da meu njima
zavlada pravednost i pomoi da svijet uputi Pravim
putem." (Vidi: 'Aqida ah! as-sunna wa al-atar ji al
Mahdi al-Muntazar - li al-'Allama a-ayk
'Abdulmuhsin b. Hamad al-'Abbad wa al-Mahdi
haqiqa la kurafa - li ad-duktur Muhammad b. Ahmad
Isma'il al-Muqdim)
POKRETI POD UTJECAJEM SUFIZMA
Rairenost i centri utjecaja:
* Mehdija je svoj pokret poeo
propagirati prvo u meurijeju izmeu
Bijelog i Plavog Nila (al-Gazlra), gdje
mehdijski pokret i danas ima jako uporite, a
odatle se preko susjednih plemena proirio
na ostale oblasti u Sudanu.
* Mehdija i njegov nasljednik et
Teajui su se zanosili idejom da mehdijski
pokret prenesu i izvan Sudana, ali je padom
Tukera 1891 . godine ta nada izgubljena.
* Mehdijski pokret jo uvijek ima
brojne pristalice. Njih okuplja politika
partija f:lizb al-umma preko koje uestvuju u
kreiranju politikih kretanja u dananjem
Sudanu. Mehdijski pokret ima svoje
pristalice u Americi i Britaniji preko kojih
sYoje ideje i ubjeenja pokuava proiriti
meu pripadnicima tamonje islamske
kolonije, naroito meu Sudancima.
Iz navedenog se vidi:
Da je mehdijska revolucija (at-tawra
a!-mahdiyya)* uspjela ujediniti sve Sudance
i u jednom kotlu ih stopiti u jedan narod koji
se borio na elu sa jednim voom i
duhovnim liderom i da je protiv svojih
neprijatelja uspio izvojevati sjajne pobjede,
Da je mehdijski pokret ukinuo sve
mezhebe i sufijske redove i sebe proglasio
selefijskom pokretom (as-salafiyya)* koji u
noYonastalim okolnostima poziva na
onakvo vjerovanje i borbu (al-gihad)*
kakvu su prakticirale prve generaciJe
muslimana,
Da je mehdijski pokret, mimo sve
ostale vjerske obaveze, najvie panje
pos,eivao borbi protiv nevjernika (al-g1had
fhdda al-kuffar),
Da se mehdijski pokret smatra
jednim od najtrezvenijih pokreta u
islamskom svijetu,
Da su u mehdijskom pokretu, na
osno\-u slobodnog miljenja (al-igtihadaf),
ugraena i pojedina nastrana uenja,
posebno u pogledu vjerovanja i da mu je
~fehdija dao peat nekih sufijskih obiljeja
u cilju pokretanja zanosa svojih sljedbenika,
Poglavlje 6
to je donekle i razumljivo, jer je na taj
nacm elio iskoristiti privrenost svoga
naroda jednoj vrsti duhovnog treninga, tim
prije to ni on sam ruje mogao zanemariti
duboku ukorijenjenost sufijskih redova i
naklonost koju su prema njima u njegoYo
vrijeme pokazivale iroke narodne mase.
Bibliografija:
Mu!Jammad A!Jmad al-Mahdi -
Tawfiq Abmad al-Bakri, Lagna targama da'ira al
ma'arif al-islamiyya - Dar ibya' al-kutub al
'arabiyya, 1944.; al-MahdJ wa al-Mahdiyya
dr. Abmad Amin- hak, I~dar: Da'ira al-ma'arif bi
Mi!?r; Dirasat JJ tari/J a/-Mahdiyya- Matbu'at
Qism at-tari)J- Gami'a al-I:.Iartfim, A'addahfl Ji an
nar ad-duktfir 'Umar 'Abdurrazzaq an-Naqr, 1982. ;
Sa 'ada al-mustahdl bi sira al-Imam al-MahdJ
- Isma'il 'Abdulqadir al-Kardaflini, Tabqiq: ad
duktiir Mubammad Ibrahim Abu Salim, at-tab'a at
taniya, Dar al-gay!, Bayriit, 1402/1982.; a/
Mawsll'a ai-!Jarakiyya fi al-guz'ayni, Fatbi
Yakin, af-tab'a at-taniya, Dar al-Bair, al-Urdun,
1403/1983.; al-Fikr a$-$llfi.. dr. 'Abdulqadir
Mal}miid, at-tab'a al-ula, Matba'a al-ma'rifa, al
Qahira, 1968.; al-Islam D al-qam al- 'irln
'Abbas Ma)Jmiid al- ' Aqqad; as-Sudan 'abra al-quriin
- dr. Makki abika - Dar at-taqafa, Bayriit - Lubnan,
bi dun at-tarib; Tari/J as-Sadan wa
gllgrafiyyatuhll - Ta'lif: Na'fim uqayr; Da'ira
ma 'anf al-qam al- 'irln - Mubammad Farid
Wagdi; Manllrat al-Mahdl - mawguda fi al
idara al-markaziyya fi wizara ad-dabiliyya bi al
I:.Iartfim bi u~oliha wa qad naaratha ad-dal}iliyya as
sudaniyya mu!?awwaratan 'an a~l matbu' bi Matba'a
al-bagar fi Umm Durman sana 1382/ 1963. fi
guz'ayn kabirayn bi 'unwan Manfirat al-Imam
al-Mahdl 'alayh as-salam; Yas'alllnaka 'an
al-Mahdiyya - as-Sadiq al-Mahdi; f:laraka al
Mahdl as-Sudani - arit kasit ad-duktiir
Mubammad b. Abroad b. Isma'il al-Muqdim;
243
Poglavlje 6
35. Pokret "At-tablig wa ad-da'wa"
Definicija:
Pokret at-Tabllg je islamski pokret koji
po svojoj koncepciji i organizaciji vie
podsjea na grupu propovjednika i vaiza nego
na organiziranu zajednicu. Njegove aktivnosti
iskljuivo se sastoje u propagiranju i
prenoenju islamskih vrlina medu svim
ljudima do kojih mogu doi. Ovaj pokret
svoje sljedbenike obavezuje da svako od
njih dio vremena provede u propagiranju
Islama i islamskih vrijednosti, daleko od
uputanja u bilo kakve stranake ili politike
probleme. Njegovi lanovi odlaze daleko od
svoje kue i irom svijeta, na muslimanske
skupove: po damijama, kuama, trgovinama,
klubovima, kafanama itd., medu njima
odravaju svoje vazove i predavanja o
islamskim temama, pri emu podstiu i ostale
muslimane da im se u njihovom propagiranju
i irenju Islama i sami pridrue. Prilikom
svojih aktivnosti preporueno im je da se sa
muslimanima ne uputaju ni u kakve rasprave
i diskusije (gada/)* niti u sukobe sa vlastima.
Nastanak i najznaajnije linosti:
Osniva ovoga pokreta je ejh
Muhammed llijas el-Kandehlevi (1303./1895.
1364./1945.), roen u selu Kandehli
(Chandehlly) u blizini Saharanpura u Indiji
u kome je i stekao osnovnu vjersku
naobrazbu. Kasnije se preselio u Delhi, gdje
je nastavio svoje kolovanje u koli Divebend,
jednoj od najveih i najpoznatijih haneftiskih
kola na cijelom Indijskom potkontinentu
koja je osnovana 1283/1868. godine.
Svoje prvo vjersko obrazovanje dao
mu je njegov stariji brat ejh Muhammed
Jahja koji je radio kao muderris u jednoj
koli u Saharanpuru.
Nakon toga, svoje kolovanje je
nastavio kod ejha Reida Ahmeda el
Kunkiihija (1829. - 1905.) kome je ejh
Ilijas dao zakletvu na vjernost i 1315/1897.
godine primio njegov sufijski red.
Kasnije je svoju zakletvu na vjernost
(al-bay'a) dao jednom od najpoznatijih voda
divebendijske kole, ejhu Halilu Ahmedu
es-Saharanfiiriju.
244
POKRETI POD UTJECAJEM SUFIZMA
Neko vrijeme se druio i sluao
predavanja ejha 'Abdurrahima er
Ra'Ifurija koja su mu kasnije mnogo
koristila.
- Neke vjerske znanosti izuavao je i
pred ejhom Erefom 'Alijem et-Tehanevijem
(1280/1863. - 1364/1943.), poznatim jo i
pod nadimkom "Mudrac ummeta" (.!Jakim
al-umma).
Pored navedenih ejhova, druio se i
sluao predavanja ejha Mahmuda Hasana
(1268/1851. - 1339/1920.) koji je slovio kao
jedan od najpoznatijih uenjaka divebendijske
kole i ej h pokreta at- Tablig.
Meu njegove najblie prijatelje
ubrajaju se:
ejh 'Abdurrahim-ah ed-Divebendi
et-Tebligi koji je dugo vremena u propa
~iranju uenja pokreta at-Tablig proveo sa
Sejhom Muhammedom Ilijasom, a poslije
njega i sa njegovim sinom ejhom
Muhammedom Jusufom.
ejh Ihtiam el-Hasan el-Kandehlevi,
mu Muhammed Ilijasove sestre i njegov
glavni oslonac. Dugo vremena je proveo u
rukovoenju pokretom i bio nerazdvojni
pratilac ejha koji je ovaj pokret i osnovao
(tj. ejha Muhammeda Ilijasa).
Profesor Ehu el-Hasan 'Ali el-Rasani
en-Nedevi, upravitelj kole Dar al- 'ulfim pri
Udruenju islamskih uenjaka u Lucknowu
u Indiji i poznati islamski pisac, blizak
ovome pokretu.
- ejh Muhammed el-Kandehlevi (1335
/1917.- 1385/1965.), sin i nasljednik ejha
Muhammeda Ilijasa. Roen je u Delhiju.
Kada je porastao, mnogo je putovao, prvo
radi stjecanja znanja, a potom radi irenja
ideja ovoga pokreta. Vie puta je posjetio
Saudijsku Arabiju radi obavljanja hadda,
kao i oba Pakistana. Smrt ga je zatekla u
Lahoru, odakle je njegovo tijelo preneseno u
Nizamuddin u Delhiju, gdje je sahranjen
pored svoga oca.
ejh je napisao vie djela, od kojih
su mu najpoznatija: Amanl al-abbar koje
zapravo predstavlja komentar Tahavijevog
djela Ma 'ani al-atar i poznato djelo o
POKRETI POD UTJECAJEM SUFIZMA
biografijama ashaba pod naslovom .(fayat
8$-$a/Jaba. Iza sebe je ostavio sina ejha
Muhammeda Haruna koji ide njegovim
stopama.
ejh Muhammed Zekerijja el
Kandehlevi (1315/1897. 1364/1944.),
amidi ejha Muhammeda Jusufa i mu
njegove sestre, koji se brinuo o njegovu
odgoju i obrazovanju. Bio je veoma uen
ovjek tako da ga nazivaju jo i nadimcima
"Bosiljak Indije" (Raybana al-H.ind) i
"Blagoslov vremena" (Baraka al- 'J$r).
Svojevremeno je bio veliki poznavalac
hadisa ( ayb al-badl.i) i vrhovni nadzornik
nad aktivnostima pokreta at- Tabllg.
ejh Muhammed Jusuf el-Benuri,
direktor arapske kole u New Tovnu u
Karaiju i predava hadisa. Istovremeno je i
direktor redakcije jednog mjesenog asopisa
koji izlazi na urdu jeziku. Ubraja se meu
najistaknutije uenjake divebendijske kole i
pokreta at- Tab/lg.
El-Mevlevi Gulam Gavs el-Hazardi,
istaknuti uenjak pokreta at-Tab/lg i lan
dravnog parlamenta.
Muftija Muhammed efi' el-Hanefi,
vrhovni muftija u Pakistanu i bivi direktor
kole Dar al- 'ulam u Landahi u Karaiju.
Nasljednik je ejha Erefa et-Tehanevija,
"Mudraca ummeta" (.(fakim al-umma) i
istaknuti uenjak pokreta at-Tablig.
ejh Menzfir Ahmed en-Nu'mani,
istaknuti uenjak pokreta at-Tablig i jedan
od najbliih prijatelja ejha Zekerijja'a i
profesora Ebu el-Hasana en-Nedevija. Takoer
se ubraja meu istaknute uenjake Divebenda.
In'am el-Hasan, trei lider pokreta.
Rukovoenje pokretom je preuzeo poslije
smrti ejha Muhammeda Jusufa i na tom
poloaju se jo uvijek nalazi. Zajedno je
studirao sa ejhom Muhammedom Jusufom
i esto ga je pratio na njegovim putovanjima.
Priblino su istih godina starosti i naina u
rukovoenju pokretom propagiranju
njegovih ideja.
ejh Muhammed 'Umer el-Palenpfiri,
pratilac i jedan od najbliih savjetnika ejha
In'ama.
Poglavlje 6
ejh Muhammed Beir, lider pokreta
u Pakistanu, iji se glavni centar nalazi u
Rajevandu, predgrau Lahora.
ej h 'Abdulvehhab, jedan od visokih
funkcionera u glavnom centru pokreta u
Pakistanu.
ejh Ibrahim 'Izzet, bivi imam Enes
b. Malikove damije na Zemaleku u Kairu i
lider pokreta u Egiptu. Umro je 1981.
godine u Saudijskoj Arabiji, prilikom
obavljanja umre. Pokopan je u groblje al
Baql u Medini-Munevveri.
Ideje i ubjeenja:
Ovaj pokret se zasniva na est glavnih
principa koje je definirao sam njegov
osniva i koji su predmet rasprava na
kongresima pokreta i rezolucija koje se na
njima izdaju. To su:
Lijepa rije (al-kalima a{-{ayyiba):
La ilahe illellah, Mubammedun resalulliih!
/"Nema boga osim Allaha, Muhammed je
Allahov poslanik!",
Skrueno obavljanje namaza,
Znanje i zikr,
Potovanje i uvaavanje muslimana,
Iskrenost u namjeri i
irenje ideja pokreta.
Sljedbenici ovoga pokreta njegove ideje
propagiraju na sljedei nain:
Prvo izmeu sebe odaberu jednu
grupu za propagiranJe Islama meu
stanovnicima nekog mjesta pri emu svaki
lan grupe ponese neto prostirke, hrane i
novca za najnunije potrebe na putu. Pri
tome se vodi rauna da krajnja skromnost i
isposnitvo budu glavno obiljeje njihove
miSIJe.
Kada stignu u odreeni grad ili selo u
kome se namjeravaju obratiti njegovim
mjetanima, prvo se smjeste i rasporede tako
da neko od njih preuzme brigu oko ienja
i pripreme mjesta za boravak, dok se drugi
raziu po okolnim mahalama, pijacama,
radnjama i drugim mjestima gdje se ljudi
okupljaju i tamo spominjui Allaha, ponu
245
Poglavlje 6
pozivati svijet da doe i saslua njihovo
predavanje (al-!Jutba) ili kako ga om
nazivaju al-bay/ln.
Kada doe zakazano vrijeme za
odravanje predavanja, svi se sastanu da ga
sasluaju, a poslije toga zatrae od prisutnih
da im se i oni pridrue i krenu na Allahov
put. Poslije sabah-namaza, prisutne podijele
na grupe i svaki od njih uzme po jednu
grupu i pone ih uiti sum Fatihu i jo
nekoliko kratkih sura. To ponavljaju
nekoliko dana.
Prije nego to napuste mjesto,
obavezno pozovu njegove stanovnike da im
se pridrue u propagiranju Islama, koliko ko
moe, dan, tri dana, sedam dana ili mjesec,
pozivajui se pri tome na rijei Uzvienog:
Vi ste najbolji narod od svih koji se
ikada pojavio... (Ali 'Imran, 110.)
Po njima, najbolje bi bilo u
propagiranju Islama svake sedmice provesti
po jedan dan, ili tri dana mjeseno, ili
etrdeset dana godinje, ili etiri mjeseca u
ivotu.
Sljedbenici ovoga pokreta ne prihva
aju pozive na gozbu koje im upuuju
stanovnici grada ili kvarta u kome su odsjeli,
pod izgovorom da ne ele da ih bilo ta
ometa u njihovom propagiranju i zikru i
elje da njihov rad bude iskljuivo u ime
Uzvienog Allaha.
U svome djelovanju ne dotiu se
pitanja uklanjanja nevaljalih pojava (al
munkar/li) smatrajui da se nalaze u fazi
iznalaenja pogodnog okruenja za islamski
ivot i da bi takvi postupci mogli izazvati
prepreke na njihovom putu ili odbojnost
svijeta prema njima.
Oni vjeruju da e nevaljale pojave - u
sluaju da uspiju preodgojiti pojedince
same od sebe u drutvu nestati.
Oni smatraju da je upuivanje na
ovakav misionarski put i pozivanje svijeta u
vjeru neto to je neophodno potrebno za
odgoj misionara i njegovo praktino
prekaljenje. Zato je svako ko se osjea
sposobnim da bude voa, duan u
potpunosti se pridravati svega onoga na to
poziva druge.
246
POKRETI POD UTJECAJEM SUFIZMA
Sljedbenici ovoga pokreta ugledanje
na drugog (at-taqlid)* u pravnim kolama
(al-magiihib)* smatraju obaveznim (wiigib) i
protiv su rjeenja donesenih na osnovu
slobodnog miljenja. Svoje miljenje
opravdavaju tvrdnjom da dananja ulema ne
ispunjava uvjete koji su potrebni da bi neko
od njih mogao donositi vjersko-pravna
rjeenja na osnovu slobodnog miljenja.
Sljedbenici ovoga pokreta pod snanim
su utjecajem uenja brojnih sufijskih redova
irom Indije. Zato se i na njih odnose mnoge
stvari koje se odnose i na sljedbenike
sufijskih redova, kao to su:
Svaki uenik (murid) mora imati
svoga ejha kome je dao zakletvu na
vjernost, jer po njihovom miljenju, svako
ko umre bez spomenute zakletve ( bay'a)*,
umro je kao neznaboac (m/ita maytatan
giihiliyyatan)*. Zakletva na vjernost ejhu
esto se daje na javnom mjestu, gdje
okupljeni svijet zajedno ponavlja rijei
zakletve. Na ovakvim masovnim skupovima,
pored mukaraca, uestvuju i ene.
Pristalice ovoga pokreta pretjerano
pokazuju ljubav prema svome ejhu. Isto
tako, oni pretjeruju i u pokazivanju svoje
ljubavi prema Allahovu Poslaniku, sallallahu
alejhi ve sellem, to ih ponekad izvodi iz
okvira utivog odnosa kakav treba biti prema
Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem.
Umjesto na vjerske 1stme (al
!Jaqii'iq), oni se esto oslanjaju na snove (al
man/lm/li) na kojima zasnivaju pojedina
shvaanja, to ostavlja dubok utjecaj na
tokove pokreta.
Vjeruju da je tesavvuf najbolji nain
da se u srcu osjeti slast vjerovanja (!Jal/lwa
al-im/ln).
esto spominju imena istaknutih
sufija kao to su: 'Abdulkadir el-Gejlani,
roen u Gejlanu (470/1077.), es-Suhraverdi,
Ebu Mensur el-Maturidi (umro 332/943.) i
Delaluddin er-Rumi (roen 604/1207.),
autor poznatog djela al-Matnawl
Veliku panju ovaj pokret posveuje
podsticanju (at-targib), zastraivanju (at
tarhib) i faktoru osjeajnosti. Zahvaljujui
POKRETI POD UTJECAJEM SUFIZMA
tome, uspjeli su u vjeru privui mnoge ljude
koji su se bili odali uivanjima i grijesima,
pridobiti ih za sebe i uliti im ljubav prema
ibadetu, zikru i uenju Kur'ana.
Nikada ne govore o politici i
lanovima svoga pokreta strogo zabranjuju
uputanje u politike probleme, a one koji to
uine estoko kritiziraju. Oni smatraju da je
najbolja politika ne baviti se politikom.
Moda je upravo taj momenat najbitnija
razlika izmeu njih i sljedbenika islamskog
demata ( al-gam 'a al-isliinu'yya) koji smatraju
da se neprijateljima Islama na Indijskom
potkontinentu mora otvoreno suprotstaviti.
Sljedbenicima ovoga pokreta se sljedee
zamjera:
to se ire samo po horizontali, tj. to
vode rauna samo o kvantitetu, a ne i
kvalitetu. Naime, da bi se postigao kvalitet,
potrebno je znanje, umijee, njegovanje i
praenje, a upravo to nedostaje ovome
pokretu, jer osobu s kojom danas
saobraaju, moda vie nikada nee ponovo
sresti ili e se, pod utjecajem sredine i
izazova ivota, ponovo vratiti starim
navikama. Otuda, efekat njihova djelovanja
ne traje dugo, jer novopridobijena osoba
esto nije kadra oduprijeti se sve jae m valu
materijalizma. Drugim rijeima, onaj ko
zasadi mladu sadnicu, o njoj se mora, bar
neko vrijeme, i brinuti.
to sljedbenici ovoga pokreta nisu
uvezani u vrsto organiziran sistem, nego su
njegovi propagatori preputeni sami sebi,
tako da svako od njih, svoj odnos sa
pojedincima kojima se obraa, mora
izgraivati na linom razumijevanju i
prijateljstvu.
to hadise koji govore o borbi na
Boijem putu (al-gihiid)* tumae u znaenju
izlaska ( ai-!Juruff) i mirnog propagiranja
\jere, to bi - da je tako kao to oni tvrde
donio do ukidanja jedne od najvanijih
instimcija Islama; borbe na Boijem putu
(al-gzhiid)*. Pored toga, oni se veoma esto,
olahko oslanjaju na slabe (da 'lij hadise i
prepriavanje svakojakih uda (al-kariimat)
koja se deavaju njihovim pripadnicima
drugim dobrim ljudima.
Poglavlje 6
to u cilju smanjenja trokova
putovanja, prakticiraju boravak, spavanje i
jelo po damijama, zbog ega ih mnogi,
naroito na Zapadu, kritiziraju. Ipak, to im
se ne moe uzeti za mahanu sve dok vode
rauna o higijeni i dok damije iza sebe
ostavljaju iste i u najboljem redu.
to njihova misionarska aktivnost
nije sama dovoljna za uspostavljanje svih
propisa Islama u ivotu ljudi niti za
suprotstavljanje antiislamskim strujanjima
koja sa svoje strane mobiliziraju sve
raspoloive potencijale u borbi protiv Islama
i muslimana.
to njihov nain djelovanja ostavlja
utjecaj samo na one muslimane koji dolaze
u damiju, za razliku od onih koji imaju
drugaije ideje i ideoloka ubjeenja, na
koje oni ne ostavljaju gotovo nikakav utjecaj
i trag.
to svojim nainom rada daju
povoda za sumnjienje da dio Islama
prakticiraju, a dio ne prakticiraju, ime se
dovode u opasnost ralanjivanja islamskog
uenja koje je po svojoj prirodi integralna i
nerazdvojiva cjelina. Uprkos injenici da se .
uporno dre logike: "Najbolja politika je da
se ne bavi politikom", nisu uspjeli izbjei
udarce gospodara vlasti i zabranu djelovanja
u vie zemalja.
Uprkos svemu, ne smije se zanemariti
njihova zasluga i brojni rezultati.
Zahvaljujui njima mnogi su nemuslimani
primili Islam, kao to su se i mnogi
muslimani proli grijeha i nevaljalih navika.
I ne samo to, oni su prije svih drugih, prvi
uspjeli probiti elinu zavjesu koju su u
nekim zemljama bili postavili komunistiki
reimi.
Akaidski i idejni korijeni:
* Pokret at- Tabl% wa ad-da 'wa je
islamski pokret koji svoje uenje i ideje
temelji na Allahovoj Knjizi i sunnetu
Njegova - Poslanika, sallallahu alejhi ve
sellem. Osnivai, uenjaci i misionari ovoga
pokreta na Indijskom potkontinentu u
akaidu su ostali vjerni maturidijskoj a u
fikhu hanefijskoj pravnoj koli ( al-mat}hab).
247
Poglavlje 6
* Pripadnici ovoga pokreta su pod
snanim utjecajem sufijskih redova u Indiji,
naroito detija ( al-gatiyya), kaderija (al
qadiriyya), nakibendija (an-naqibandiyya)
i suhraverdija ( as-suhrawardiyya), prema
ijim ejhovima pokazuju posebno
uvaavanje, naroito u pogledu odgoja i
duhovne skrbi.
* Postoje neka miljenja da je ovaj
pokret pojedina svoja uenja preuzeo od
nursija iz Turske.
* U arapskim zemljama se najvie
oslanjaju na itanje djela Riyar} a$-$iili!Jln, a
u nearapskim zemljama djela Tabligi m{;iib i
f;fayat a$-$a!Jaba. Ovo posljednje je prepuno
legendi i slabih hadisa.
* Mnogi selefijski uenjaci od njih
trae da se prestanu baviti pisanjem zapisa
(kitaba at-tama'im)* prepunih talismana, da
ostave izmiljene virdove i zikrove, da se
prestanu oslanjati na snove kao izvor, te da
se umjesto toga posvete izuavanju vjerskih
znanosti, naroito islamskog monoteizma
( 'ilm at-taw!Jkf).
Rairenost i centri utjecaja:
Pokret at- Tablig wa ad-da 'wa prvo
se pojavio u Indiji, a onda se odatle proirio
u Pakistanu, Bangladeu, kao i nekim
drugim zemljama arapsko-islamskog svijeta.
Od arapskih zemalja, ovaj pokret danas ima
svoje pristalice u Siriji, Jordanu, Palestini,
Libanu, Egiptu, Sudanu, Iraku i u Hidazu u
Saudijskoj Arabiji.
Ovaj pokret danas Ima svoJe
pristalice u veini zemalja u Evropi,
Americi, Aziji i Africi. Naroitu zaslugu u
propagiranju Islama meu nemuslimanima
pokret ima u Evropi i Americi.
Centar ovoga pokreta nalazi se u
Nizamuddinu u Delhiju odakle se rukovodi
njegovim djelovanjem irom svijeta.
U finansiranju pokret se uglavnom
oslanja na svoje lanove i povremene
direktne donacije od pojedinih bogatih ljudi.
Pored navedenog, ne treba zaboraviti da
veina m1Slonara ovoga pokreta na put
odlazi o svome troku.
248
POKRETI POD UTJECAJEM SUFIZMA
Iz navedenog se vidi:
Da je pokret at- Tablig wa ad-da 'wa
jedan od onih sunnijskih pokreta koji se u
svome uenju oslanja na Allahovu Knjigu i
sunnet Njegova Poslanika, sallallahu alejhi
ve sellem,
Da je ovaj pokret velika psiho loka i
drutvena podrka muslimanima na Indijskom
potkontinentu,
Da je simbol propagiranja Islama u
Evropi i obje Amerike,
Da njegovi pripadnici propagiranje
Islama vre putem lijepe rijei, skruenosti
u obavljanju namaza, zikra, uvaavanja
muslimana, iskrenou i odlaskom na put
propagiranja i
Da se njegovi misionari odlikuju
skromnou te da smatraju da je tesavvuf
najbolji nain da se u srcu osjeti slast imana.
Bibliografija:
f;fayiit a$-$a!Jaba - a-ay]J Mu)Jammad
Yiisuf al-Kandahlawi, Dar al-Qalam, Dimaq, at
Tab'a at-taniya, 1403/1983.; al-Mawsa 'a al
!Jarakiyya - Fat)Ji Yakin, Dar al-Bair, 'Amman
al-Urdun, at-Tab'a al-ula, 1403/1983.; Gamii'a at
tab/lg wa 'aqMatuhii wa a/kar maayi!Jiha
Mayan Mu]Jammad Aslam ai-Pakistani, wa huwa
ba)Jt muqaddam li Kulliyya a-ari'a bi ai-Gami'a al
islamiyya bi al-Madina al-munawwara, li al-'amm
ad-dirasi 1396/1976. - 1397/1977.; at-Tariq il/i
gama 'a al-muslimin - J:Iusayn b. Mu)Jsin b. 'Ali
b. Gabir, Dar ad-da'wa- al-Kuwayt, at-Tab'a al-ula,
1405/1984.; Mukiliit ad-da 'wa wa ad-da'iya
Fat)Ji Yakin, Mu'assasa ar-Risala- Bayriit- Lubnan,
at-Tab'a at-talita, 1394/1974.; as-Sir/lg al-munir
ad-duktiir Taqiyyuddin ai-Hilali; ad-Da 'wa al
isliimiyya farir}a ar'iyya wa r}arira
baariyya - ad-duktiir $adiq Amin - Gam'iyya
'ummal al-matabi' at-ta'awuniyya, 'Amman - al
Urdun, 1978.; f;faqiqa ad-da 'wa Ilalliihi ta 'ala
wa ma i!Jta$$at bihi Gazira al- 'Arab - Sa'd b.
'Abdurrahman al-f:Iu!?ayn, Taqdim: a-ay)J $ali)J b.
Fawzan al- Fawzan; Ray a!Jar fJ gama 'a at
Tablig - Sa'd al-IJu!?ayn, Bab-t muqaddam ila
Nadwa ittigahat al-fikr al-islami al-mu'a~ir, al
Ba)Jrayn, 1405/1985.;
POKRETI POD UTJECAJEM SUFIZMA
36. Nursije u Turskoj
Definicija:
Nursije (an-Niirsiyya) su islamsko
vjerski pokret koji po svom sadraju vie
podsjea na sufijski red nego na organizirani
pokret (al-baraka al-munfi??ama)*. Njegov
osniva svoj poziv je usredsredio na glavne
istine vjerovanja (baq!i'iq al-Iman) i rad
na preodgajanju due ( tahglb an-nufiis),
pokuavajui tako izazvati islamski pokret
otpora sve jaem prodoru kemalistiko
masonsko-sekularistikog vala u Turskoj
poslije pada Osmanskog hilafeta (al-biliifa
al- <utmaniyya) i dolaska Kemala Ataturka
na kormilo vlasti.
Nastanak i najznaajnije linosti:
* Osniva ovoga pokreta je ejh Se''id
en-Niirsi (1873. - 1960.), roen od roditelja
kurdskog porijekla u selu Nurs u blizini
jezera Van u pokrajini Hizan, u oblasti Bitlis
u istonoj Anadoliji. Svoje prvo obrazovanje
stekao je u rodnom mjestu. Kada je odrastao
pokazao se veoma darovitim i otrournnim
tako da je jo od tada dobio nadimak Badi'
az-zaman (Genij vremena) i Sa <Idi Mahiir
(Poznati Se'id).
U osamnaestoj godini ivota posvetio
se izuavanju vjerskih i racionalnih
znanosti, kao i nekim sportskim disci
plinama kao to su streljatvo, hrvanje i
jahanje. Dosta rano je napamet nauio cio
Kur'an i poeo ivjeti skromnim i asketskim
ivotom.
Poslije zavrenog kolovanja, radio
je punih 15 godina kao profesor u gradu
Van, gdje je i poeo svoju aktivnost na
duhovno-odgojnom planu.
Nakon toga se preselio u Istanbul,
gdje je po uzoru na Univerzitet el-Azher u
Egiptu, namjeravao osnovati Univerzitet ez
Zehra '. U Istanbulu se u to doba, sluajno,
zatekao i rektor Univerziteta el-Azher, ejh
Buhajt koji je ostao impresioniran Bedi'u-z
Zemanom i njegovim idejama.
Bio je lan najvie naune ustanove
u Osmanskoj dravi, poznate pod nazivom
Dar al-lukma al-islamiyya.
Poglavlje 6
Kada su (u novembru 1919.), kao
okupatori, saveznici uli u IstanbuL bio je
na elu mudahida koji su im pruali
otpor.
Godine 1908., nakon svrgavanja sa
vlasti sultana 'Abdulhamida, u zavjeri koju
je skovalo Drutvo za jedinstvo i napredak
(Gam <iyya al-ittibad wa at-taraqqi) ITC, pod
parolom "jedinstvo - sloboda- reforma" (al
wabda - al-burriyya - al-i9liib) kako bi se
prikrila zavjera protiv muslimana i Islama,
Bedi'u az-Zeman je sa jo nekima isto
miljenicima formirao Drutvo za islamsko
jedinstvo ( Gam <jyya al-ittifJ!id al-mufJammadi),
pod istom parolom kao i Unionisti (al
ittibadiyyiin), samo sa islamskom koncep
cijom, kako bi raskrinkao njihovu prevaru i
pokazao da se iza njih, zapravo, kriju
masom.
Kada su masoni ( al-masiiniyyiin)
jednom prilikom na pregovore sa njim
poslali Kara Sua (Jevreja), ovaj je nakon
izlaska od njega izjavio: "Ovaj me udnovati
ovjek svojom pncom zamalo mJe
preobratio u Islam."
U Drugom svjetskom ratu sluio je
kao oficir u turskoj vojsci, gdje je navee,
u slobodno vrijeme, svojim kolegama i
vojnicima odravao asove iz Kur' ana.
U jednoj od bitaka, zarobili su ga
Rusi i deportirali u Sibir. Medutim, njemu je
polo za rukom da otuda pobjegne i ponovo
se, preko Njemake i Bugarske, vrati u
Istanbul.
Kada je Mustafa Kemal Ataturk
(1880. - 1938.) u Anadoliji objavio ustanak,
pokuao je na svoju stranu pridobiti Bedi'u
z-Zemana, nudei mu luksuznu vilu i visoki
poloaj. Ovaj je to, medutim, potpuno
izbjegavajui politiku sve odbio i pod
devizom "Utjeem se Bogu od ejtana i
politike" posvetio se ibadetu, odgoju i
ienju due.
Sekularisti koji su nakon ukidanja
Osmanskog hilafeta vladali Turskom, nikada
se nisu prestali bojati njegova pokreta. Zato su
mu se najstroije suprotstavljali, hapsili ga,
muili, premjetali iz zatvora u egzil i iz
egzila na suenja.
249
Poglavlje 6
Sudske vlasti su ga vie puta osuivale
na smrtnu kaznu, ali su svaki put, u strahu od
pobune njegovih pristalica, odustajale od njenog
izvrenja i preinaavale je u kaznu zatvorom.
Godine 1327/1909. preselio se u
Siriju i nastanio u Damasku, gdje je u
Emevijskoj damiji odrao svoju uvenu
hutbu poznatu pod nazivom "amska hutba"
(al-butba a-amiyya) u kojoj je objasnio
razloge zbog ega Evropa napreduje, a
muslimanski svijet nazaduje, nabrajajui ih
u sljedeim takama:
l . Krajnji oaj i beznae u kome su se
muslimani nali,
2. Moralna pokvarenost i pomanjkanje
iskrenosti u politikom i drutvenom ivotu,
3. Rairenost neprijateljstva i mrnje
meu muslimanskim redovima,
4. Pomanjkanje prijateljstva, uzajamne
pomoi i saradnje meu muslimanima,
5. Rairenost despotizma poput zaraznih
bolesti i
6. Voenje rauna o linim interesima
vie nego o zajednikim.
Pred kraj ivota, povuen od svijeta,
ivio je u Sparti. Pria se da se na tri dana prije
smrti, bez slubene dozvole, uputio prema Urfi
i da je tamo ivio jo samo dva dana. Umro
je 27. ramazana 1379/1960. godine.
Ideje i ubjeenja:
* Ideje ovoga pokreta definirao je sam
njegov osniva, tako da se, gotovo, ne moe
nai nikakvih znaajnijih dorada od strane
drugih linosti.
* Sve svoje glavne ideje kao svjetlo
vodilju, ovaj pokret je uzeo iz Allahove
Knjige i sunneta Njegova Poslanika, sallallahu
alejhi ve sellem.
* Ovaj pokret je formiran, prvenstveno,
u ciUu buenja islamskog vjerovanja u
duama svojih sljedbenika. U surovim
okolnostima u kojima se puka pripadnost
islamskoj vjeri tretirala kao zloin koji se po
zakonu strogo kanjava, ovaj pokret je
svome djelovanju morao primijeniti i taktiku
shodno tim okolnostima.
250
POKRETI POD UTJECAJEM SUFIZMA
* Bedi'u-z-Zeman je bio veoma
skroman i odmjeren ovjek koji se obazrivo
uvao sumnjivih stvari i njegova stalna
deviza je bila: "Ostavi ono u to sumnja, a
dri se onoga u to ne sumnja!"
* Ovaj pokret strogo zagovara nemi
jeanje u politiku, jer je ona ejtanska stvar.
Ovakav stav Bedi'u-z-Zeman je zauzeo
poslije sukoba sa Mustafom Kemalom
koji ga je na svaki nain pokuao
pridobiti na svoju stranu. Meutim, Se'id
en-Norsi je to uporno odbijao, tako da je,
ostavljajui politiku iza sebe, 1921. godine
napustio Ankaru i preselio se u Van. Ova
godina uzima se kao prekretnica izmeu
dva perioda njegova ivota, ili kako su je
neki potpisali; izmeu starog i novog
Se'Tda.
* Dok je bio u zatvoru u Eskiehiru,
Bedi'u-z-Zeman je na sudu izjavio: "Pitate
se da li sam i ja jedan od onih koji se
posvetio sufijskim redovima. Ja vam kaem
da je ovo vrijeme uvanja vjere, a ne
sufijskog reda, jer mnogo je onih koji e u
Dennnet ui bez sufijskog reda, ali u
Dennet niko nee ui bez vjere."
* Drugom prilikom je rekao: "Kunem
se Allahom da u sav svoj ivot posvetiti
Kur'anu, ma koliko bilo prljavo lukavstvo
britanskog ministra" - mislei pod time na
britanskog ministra kolonija Gladstona
(William Ewart, 1809.-1898.), koji je
svojevremeno izjavio: "Sve dok muslimani
u svojim rukama dre Kur'an, oni e nam
stajati na putu. Zato ga moramo izbaciti iz
njihova ivota."
On je, takoer, rekao: "Kada bih
imao hiljadu ivota, ne bih se nimalo
dvoumio da ih sve rtvujem radi samo jedne
istine Islama, jer ja za vjeru priznajem samo
Islam. Kaem vam da se nalazim pred
berzahom (a/-barzab) koga vi nazivate
zatvorom (as-sign), iekujui voz koji e
me povesti u Dennet."
Takoer su njegove rijei : "Kao to
dostojanstvenom starcu ne dolikuje da se
presvue u odoru plesaa, tako ni Istanbulu
ne dolikuje da se presvue u odoru evropske
kulture i morala."
POKRETI POD UTJECAJEM SUFIZMA
* Glavne optube koje su prilikom
suenja Bedi'u-z-Zemanu upuivane, uglavnom
se mogu svesti na:
optube za rad na ruenju sekula
ristikog poretka drave i kemalistike
revolucije (at-tawra al-kamaliyya)*,
optube za podsticanje vjerskog duha
u Turskoj,
optube za +'ormiranje tajne organizacije
(gam 'iyya sirriyya)*i
optube za napade na Mustafu
Kemala Ataturka.
Meutim, on se od svih ovih optubi
uvijek znao krajnje vjeto i argumentirano
odbraniti tako da su se ona pretvarala u
svojevrsno propagiranje njegovih ideja i
pridobijanje jo veeg broja pristalica.
* Osniva ovoga pokreta svu svoju
aktivnost usredsredio je na borbu protiv sve
jaeg vala sekularizma koji se ogledao u:
ruenju Osmanskog hilafeta (al-biliifa
al- 'utmliniyya)*,
ukidanju islamskog vjerozakona ( a
arra a/-islamiyya)* i uvoenju svjetovnih
zakona (al-qawiinln al-wag'iyya)*, konkretnije
vicarskog zakona,
ukidanju vjeronauke (at-ta '!lm ad
dini),
zabrani pisanja arapskim pismom i
uvoenju latinice kao obaveznog pisma,
ukidanju ezana na arapskom i uvoenju
njegova uenja na turskom jeziku,
uvoenju turanijske teorije (an
na:rariyya at-fllriiniyya) po kojoj su Turci
korijen svih civilizacija,
uvoenju obaveznog noenja eira
za mukarce,
uvoenju nedjelje kao neradnog dana
u sedmici, umjesto ranijeg petka,
zabrani noenja crnog dubeta i
bijele ahmedije, svima osim vjerskim
slubenicima,
prevoenju Kur'ana na turski jezik
1350 1931. godini.- i njegovom rasturanju po
sYim damijama,
Poglavlje 6
zabrani proslave Ramazanskog
Kurban-bajrama,
ukidanju hidretskog kalendara
uvoenju promjena u nasljednom pravu,
okretanju prema zapadnoj kulturi
oponaanju njenih obiaja i tradicije i
guenju islamskog vjerovanja, ope
nito kod svih ljudi, a naroito meu
omladinom.
* Pripadnici ovoga pokreta koje
sainjava uglavnom omladina, odlikuju se
izvanrednom istoom i estitou. To je
ona estita omladina koja se vrsto dri
svoje vjere, u vrijeme dok se na sve strane
ire svakojaki izazovi, smutnje i moralna
izopaenost.
Ovome pokretu se zamjera:
to nije uspio na irokoj platformi
organizirati muslimane i suprotstaviti se
idovskom lukavstvu koje se u to doba bilo
uvuklo u gotovo sve pore politikog ivota i
koje je bilo usmjereno protiv Islama i
muslimana. Ipak, mora se priznati da
okolnosti u kojima se ovaj pokret pojavio
objektivno nisu dozvoljavale da se on pojavi
u drugaijem obliku nego to se pojavio.
to je Bedi'u-z-Zemanovo uee u
formiranju Drutva za islamsko jedinstvo
( Gam 'iyya al-ittibiid al-mubammadi) u
koaliciji sa drugim pokretima bila brzopleta
i nepromiljena reakcija. To drutvo se,
naime, ubrzo raspalo, nakon ega su Unio
nisti ( al-itti!Jadiyyiin)* sav gnjev, spletke i
zavjeru okrenuli protiv njega i njegovog
pokreta.
to su pokretovo nebavljenje poli
tikom sve od 1921. godine i Se'id en
Niirsijeva deviza "Utjeem se Allahu od
ejtana i politike!" negativno utjecali na
njegove pristalice, od kojih su neki kao rtva
pali u zagrljaj sekularistikih partija (afJziib
'ilmiiniyya). *
to je njegov lider (a-ay!J) odbio
pruiti pomo ejhu Se'idu el-Kurdiju koji
je 1925. godine, stajui na stranu svrgnutog
hilafeta (al-/Jiliifa)*, digao ustanak protiv
Mustafe Kemala Ataturka, tokom kojeg je u
251
Poglavlje 6
oblasti Dijarbekira sa Kemalistima dolo do
nekoliko estokih bitaka koje su odnijele na
hiljade muslimanskih ivota.
Ovakav stav pokret je zauzeo
prvenstveno na osnovu osnivaeve ideje o
potrebi borbe, prvo, sa samim sobom
(g1had an-nafs)*, pa tek onda pozivu na
prosvjeivanju ideja. Rukovoen takvim
shvaanjem, pokret se zalagao za ienje
srca i neulaenje u unutranje sukobe sa
muslimanima koji imaju drugaije
miljenje, bez obzira na to da li se radi o
onima koji vladaju ili onima nad kojima
se vlada. Prema tome, ovaj pokret se
zalagao za mimo propagiranje vjere i
postepeni napredak, dok je otvorenu
oruanu borbu na Boijem putu ( al-gihad
al-musallaf;)* odobravao samo protiv vanjskog
neprijatelja, nevjernika i otpadnika od
VJere.
Kod nekih pripadnika nursijskog
pokreta u posljednje vrijeme je sve vie
izraen osjeaj izoliranosti i superiornosti,
to im suava mogunost upliva u slojeve
irokih narodnih masa, te njihovog okupljanja
i osvjeivanja.
* Poslije osnivaeve smrti, ovaj pokret
se raspao na tri meusobno suprotstavljene
frakcije i to:
Jednu koja se prikljuila Partiji spasa
(f;fizb as-salama)*,
Drugu koja je ostala neutralna i
Treu koja je, pokazujui otvoreno
neprijateljstvo prema Partiji spasa (f;fizb as
salama) , odnosno kasnijoj Partiji blagostanja
(f;fizb ar-rafiih), ula u koaliciju sa Strankom
pravde (f;fizb al- 'ada/a) koju predvodi
Sulejman Demirel. Ova posljednja uiva
svakojaku podrku i pomo. Postoji pokuaj
i iroka zavjera na ruenju ideja pristalica
ovoga pokreta, naroito meu omladinom.
U tom smislu posebno je aktivno drutvo
koje sebe naziva "Mladoazijcima" ( Yeni
Asiyacilar) sa svojim listom Yeni As.ora koji
zajedno sa listom Yeni nesil uporno rade na
diskreditiranju Partije spasa (f;fizb as
salama) , odnosno Partije blagostanja (f;fizb
ar-rafiih) i njenog lidera Nedmuddina
Erbakana.
252
POKRETI POD UTJECAJEM SUFIZMA
Akaidski i idejni korijeni:
Pokret Nur (nursija) je jedan od onih
islamskih pokreta koji je nastao u krilu
sljedbenika tradicije (ahi as-sunna) sa
maturidijskom kolom vjerovanja ( 'ala al
'aqida al-maturidiyya) i idejama o obnovi
Osmanskog hilafeta (al-fulafa al-islamiyya)
u Turskoj.
Budui da pokret slijedi put islamskog
odgoja (tariq at-tarbiya) i ouvanja vjere, on
u nekim svojim elementima podsjea na
sufijski red.
Neki ovaj pokret nazivaju i "Jusu
fovom kolom" (al-madrasa al-yasufiyya)
elei time istai da su zbog svojih ideja
njegovi sljedbenici esto bili izlagani
progomma, hapenjima i svakojakim
muenjima 1 da na nepravdu i nasilje
nikada msu odgovarali silom, nego
argumentima, trezvenou strpljivim
podnoenjem.
Rairenost i centri utjecaja:
Pokret nursija prvo se pojavio u
kurdskoj oblasti u istonoj Anadoliji, odakle
se kasnije proirio u okolini Erzuruma i
Sparte, a potom i u samom Istanbulu.
Kasnije se ovaj pokret proirio u
cijeloj Turskoj i jednostavno pomeo sve
ostale organizacije i pokrete toga vremena.
N a vrhuncu svoje moi, ovaj pokret
je bio toliko masovan da je brojao preko
milion lanova od kojih su mnogi svoj ivot
posvetili prepisivanju i rasturanju Nursijevih
poslanica. Naroito su u ovome bile aktivne
djevojke.
Danas ovaj pokret ima svoje
sljedbenike u Pakistanu i Indiji, kao i u
Americi, naroito meu turskim studentima,
simpatizerima ove kole.
Bibliografija:
Badl' az-Zaman - Na~ra 'amma 'an
]]ayatihi wa atarihi - Mu~tata Zaki 'Aor; an-Narsl
- !Jayiituha wa ba 'g ilfiirihl - dr. Mu]]ammad
Sa' id Ramagan al-Buti; Gawiinib gayr ma 'rafa
min !Jayat Sa 'id an-Narsl- al-ustag Nagmuddin
ahin; al-Mawsa 'a al-!;arakiyya - fi guz'ayni,
POKRETI POD UTJECAJEM SUFIZMA Poglavlje 6
Fathi Yakin Dar al-Bair - 'Amman, ai-Urdun,
140-3/ 1983. ; 'al- '1/miiniyya wa iifamha 'a/a al
awr}ii ' al-isfilmiyya n Turkiya- 'Abdulkarim
Mahadani, Manflrat al-Maktaba ad-duwaliyya bi ar
Riyag, Maktaba al-J:Iafiqayn bi Dimaq, at-tab' a al
ula, 1403/1983.; a/-f;faraka a!-is!amiyya a/
n
badita Turkiya- Muf?tafii Mubammad, Tubi'a bi
Almaniya al-garbiyya, at-tab'a al-ula, 1404/ 1984.;
a!-Matnawi af- 'arabi an-Nuri - li an-Nursi,
Targa~a: ad-Duktflr Mubammad 'Abdussalam
Kafiifi ma ' a-arl;). wa ad-dirasa, ai-Maktaba al
'a~riyya, Baynit, 1966.; Maga/Ja al-Umma -
Maqal ' an Badi' az-Zaman an-Niirsi, bi qalam ad
Duktflr 'Imaduddin J:Ialil, 'adad gO al-bigga,
1405/1985.; ar-Ragu! a$-$anam Kamal
Ataturk - Ta'lif: J)abit Turki Sabiq, Targama:
'Abdullah'Abdurrabman, Mu'assasa ar-Risala,
BayrOt, a-arika al-muttabida, at-tab'a aHaniya,
1398/ 1987.; Qama a-ayb Sa'id bi ta'lif aktar min
130 risala yu'aligu fiha mubtalaf al-mukilat ad
diniyya wa qr-rObiyya wa an-nafsiyya wa al-'aqliyya
intilaqan min al-Qur'an wa tafsirih, wa qad qama ~1-
ustag Ibsan Qasim lf?llibi bi targama 'adad min hagthi
ar-rasa'il ila al-luga al-'arabiyya minha: l) QufO[
azahir an-Nar- Matba'a al-'Ani, Bagdad, 1983. ;
2) a/-f;far- Dar al-Kitab, Bagdad, 1983.; 3) a!
Aya a/-kubra- Matba'a al-'Ani, Bagdad, 1983.;
4) al-Jnsan wa al-iman - Dar al-I'ti~, al
Qahira, 1983.; 5) f;faqa 'iq al-iman - Matba 'a al
'Ani, Bagdad, 1984.; 6) Za.hra an-Nar- Matba'a
al-'Ani, Bagdad, 1984.; 7) al-Mala'ika- Ma~ba'a
az-Zahra', al-Maw~il, 1984.; 8) a-ukr- Maktaba
al-Quds, Bagdad, 1984.; 9) a-uyflb - Matba'a
az-Zahra' , al-Maw~il, 1984.; 10) al-Iman wa
takamul al-insan - Maktaba al-Quds, Bagdad,
1984.; Wa Ji a-ayb Sa'id an-Ntlrsi kagalika: l)
n
Jariit al-i gaz mEJ?ann a/-magaz- wa huwa
awwal mu'allaf lahU bi al-luga al-'arabiyya; 2) a$
$ayqaf al-isliiml, 3) at-Ta/kir a/-imanf, 4) .Ou
al-fiqqar, 5) Rii '1d a-abab; 6) a/-f;futba a
amiyya; 7) al-f;fu{uwiit as-sitt, (yatabaddatu
fihi 'an mu'amariit al-lngliz wa dasii'isihim wa qad
ashama hiiga al-kitab fi i'iil at-tawra fi an-nufiis
gidda al-Ingliz mimmii 'aggala bi tardihim).
253
Poglavlje 7 EKSTREMISTIKI POKRETI

EKSTREMISTIKI POKRETI

*Uvod* Pokret at-TakOr wa al-h1gra

Uvod Potcjenjivanju naina na koji su prve

Islam je vjera nastavka ivota sa svim generacije muslimana shvaale i razumi
nedaama koje ivot sa sobom nosi u jevate vjeru i odbacivanje njihova naina
shvaanja i razumijevanja i
iekivanju ostvarenja najuzvienijih ideja i
ideala. To je vjera nade u isto vjerovanje - Otuenosti od vjere i prihvaanju
(al- 'aqlda a$-$afiya) i mogunost izgradnje ekstremnih utjecaja sa strane.
p~eme~it~sti ovjeka, vjera srednjeg puta,
Pojava ekstremizma i ekstremista po
VJera 1stmskog sjedinjenja materijalnog i
Islam i muslimane je imala kobne posljedice.
duhovnog, ideala i realnosti, ciljeva i sredstava
Zato je bilo neophodno da ova enciklopedija
za njihovo ostvarenje. To je vjera ravnotee
bez ikakva ekstremizma (guluwW)*, pretjeran~
muslimanskoj omladini skrene panju na
najpoznatije ekstremistike pokrete kako bi
strogosti ( at-taaddud) i cjepidlaenja u tako
svaki musliman sam sebi trasirao sredinji
irokoj tolerantnosti svoga uenja. Kao to
put pod okriljem islamskog vjerozakona bez
j~ Islam sredinji put u poreenju sa drugim
ikakva pretjerivanja i uputanja u bilo koju
VJerama, tako su i sljedbenici sunneta i
krajnost.
dem' ata ( ah/-as-sunna wa al-gama 'a) na
sredinjem putu u odnosu na postojee 37. Muslimanski pokret At-takitr wa
frakcije ovoga Ummeta. Allahova vjera
al-higra
zastupa sredinji put izmeu dvije krajnosti;
onih koji u njoj pretjeruju i onih koji se od Definicija:
nje otuuju. Sredinji put sljedbenika
sunneta ( wasatiyya ah/ as-sunna)* ogleda se
* Muslimanski dem'at ( Gama'a al
muslimln), kako sami sebe nazivaju njegovi
kako u ovome, tako i u drugim pitanjima
sljedbenici, ili pokret at-TakOr wa a/-higra
vjere (sa'ir abwab ad-din)* : izvorima iz kojih
~ako ga nazivaju sredstva informiranja, je
crpe svoje uenje, vjerovanju, vladanju,
Jedan od onih ekstremistikih islamskih
m~ralu (a!-a!J!aq)* i nainu prakticiranja (al
pokreta koji olahko proglaavaju nevjernikom
mmhag). Ovakav sredinji put sljedbenici
(at-takfiiJ* svakog grijenika koji je krenuo
sunneta (ah/ as-sunna)* postigli su zahvaljujui
stopama haridija (al-bawlirigy. On je
svojoj posveenosti stjecanju i njegovanju
prvobitno nastao meu islamistima u
znanja, razboritosti u vjeri, s jedne, i
egipatskim zatvorima. Nakon njihova
pravednosti prema drugima, sa druge strane.
izlaska iz zatvora, ideje pokreta su se
Pretjerivanje i prelaenje u VJen iskristalizirale i prenijele na brojne
dozvoljene granice jedan je od vidova simpatizere u junom Egiptu i studente na
devijacija koje su se javljale i jo uvijek egipatskim univerzitetima.
javljaju u pojedinim muslimanskim grupama
koje se okreu prema jednoj te istoj Kibli. Nastanak i najznaajnije linosti:
Uzroci za ovakvo pretjerivanje (haifa a/ * Ideje i uenja Muslimanskog dem'ata
guluww)* lee u: (Gama'a a/-musfimln), poznatog u sredstvima
- Nepoznavanju Allahove vjere, pavo informiranja pod nazivom pokret at- Ta/dir
enju za sumnjivim stvarima i nerazumije wa a/-higra nastale su i razvile se u
vanju teksta izvora vjerozakona, egipatskim zatvorima, naroito nakon vala

254
EKSTREMISTIKI POKRETI
hapenja 1965. godine, kada su po nareenju
tadanjeg egipatskog vladara, Demala
'Abdunnasira pogubljeni Sejjid Kutb i neki
njegovi istomiljenici.
* Mnogi islamisti u egipatskim zatvo
rima bili su, naime, u to doba izloeni takvoj
torturi i muenjima od ijeg se samog
spomena jei koa i strepi tijelo. Pred
njihovim oima, usljed muenja, kao ehidi
su pali mnogi njihovi drugovi, a da na njih
ogrezli silnici nisu obraali nikakvu panju.
U ovako uasnim uvjetima rodila se i naila
na pogodno tlo ideja o proglaenju nevjernikom
(at-takfTr)* svakoga ko slui reimu.
* Godine 1967., visoki funkcioneri
snaga sigurnosti (rigiil al-amn) zatraili su
od svih zatvorenika-islamista da izraze
lojalnost i podrku tadanjem predsjedniku
drave, Demalu 'Abdunnasiru, usljed ega
je meu zatvorenicima dolo do podjele na
nekoliko grupa:
Jedna grupa koja se predstavljala da
govori u ime svih islamista, u elji da se to
prije oslobode zatvora i vrate na posao,
odmah se odazvala na poziv i objeruke
podrala predsjednika i njegov reim. Meu
ovom grupom bilo je dosta dounika za koje
je ustanovljeno da u islamskom pokretu
predstavljaju petu kolonu, kao i onih koji u
pravom smislu rijei nisu bili dounici nego
politiari koji su se, u elji da se domognu
poloaja, ukljuili u ovaj pokret.
Druga grupa, kojoj je pripadala
ogromna veina zatvorenika, pribjegla je
utnji tako da poziv nisu ni odbili ni
prihvatili, pod izgovorom da su pod
prisilom.
Trea grupa koju je sainjavala
manja grupa mladih ljudi, kategoriki je
odbila ponudu od strane vlasti i proglasila
nevjernikom i otpadnikom od vjere ne samo
predsjednika drave, nego i sve svoje
dojueranje kolege koji su podrali vlast
kao i sve one koji ih ne smatraju
nevjernicima. Po njima, cijelo drutvo je
ispalo nevjerniko, jer podrava postojeu
,-last. pa od njega kao takvog ne moe biti
, -aljan ni post ni namaz. Voa ove grupe i
arhitek"ta njenih ideja bio je ejh 'All
Isma'il.
Poglavlje 7
Meu najznaajnije linosti ovoga
pokreta spadaju:
* ejh 'Ali Isma'n, voa o,e grupe
mlaih zatvorenika. Svrenik je al-Azhera i
brat ejha 'Abdulfettaha Isma'na, jednog od
esterice zatvorenika koji su pogubljeni
zajedno sa Sejjidom Kutbom. ejh 'Ali je
idejni tvorac naela uenja ovoga pokreta
koji se ogledaju u izbjegavanju i dranju
nevjernicima (al- 'uzla wa at-takfiiJ svojih
neistomiljenika. Svoje uenje ejh 'Ali je
izgradio pod utjecajem haridijskih ideja
(muta 'a.t.tiran bi afkiir a!-!Jawiirigy* i dao im
erijatski okvir i to tako kao da je strogo
zasnovano na uenju Kur'ana i praksi
Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve
sellem, u njegova dva perioda: mekkanskom
i medinskom. Meutim, on se kasnije
povukao i sam se odrekao od ovih ideja koje
je u poetku zagovarao.
ukri Ahmed Mustafa (Ebo Sa'd),
roen u selu el-Havatika u okrugu Asjut,
1942. godine. Kao jedan je od mladih
lanova pokreta Muslimanske brae,
uhapen je 1965. godine zbog pripadnosti
spomenutom pokretu. U vrijeme hapenja
nije imao ni pune dvadeset i tri godine
starosti.
- Voenje pokreta je preuzeo u
zatvoru, nakon to se njegov bivi lider ejh
'Ali 'Abduhu Isma 'il pokajao i odrekao
prvobitnih ideja. Iz zatvora je puten 1971.
godine, nakon to je stekao diplomu
poljoprivrednog fakulteta. Meutim, im je
izaao na slobodu, poeo je raditi na
formiranju i organiziranju ovoga pokreta. U
tom smislu, od strane njegovih sljedbenika
data mu je zakletva na vjernost kao vladaru
pravovjernih (amiran li al-mu 'minin) i lideru
muslimanskog dem'ata kako su sebe
nazivali. Istovremeno, on je za sve okruge i
oblasti odredio namjesnike (al-umara) i u
Kairu, Aleksandriji, Dizi i nekim istonim
okruzima poeo iznajmljivati brojne stanove
koji su sluili kao tajna sjedita ovog
pokreta.
U mjesecu septembru 1973. godine,
on je lanovima svoga pokreta naredio da se
povuku u brdovite predjele i utoite potrae
u peinama u okrugu Ebu Karkas u oblasti
255
Poglavlje 7
al-Minya, nakon to su prethodno prodali
svoju imovinu i opskrbili se potrebnim
namirnicama i hladnim orujem, primjenjujui
tako u praksi svoje shvaanje ideje hidre
(al-h igra)*.
Dana 26. oktobra 1973. godine,
posumnjavi u njihove namjere, snage
egipatske slube sigurnosti su ih pohapsile i
izvele pred sud po optubi br. 618 iz 1973.
godine podnesene od strane dravne
sigurnosti.
Dana 21. aprila 1974. godine, poslije
oktobarskog rata 1973. godine, izdana je
opa odluka o pomilovanju Mustafe ukrije
i njegove grupe. Meutim, on je i ovaj put
nastavio svoje djelovanje, samo JOS
intezivnije i agresivnije nego prije. Radei
na omasovljenju baze svoga pokreta i
reorganiziranju njegovih redova, on je za
ovaj pokret uspio pridobiti nove lanove iz
gotovo svih okruga u Egiptu. Uz to, neke od
svojih grupa poslao je van zemlje radi
sakupljanja finansijske pomoi, to mu je
omoguilo da se njihove ideje proire i u
nekim drugim zemljama.
ukri Mustafa je za svoje sljedbenike
osigurao puno radno okruenje, tako to ih
je maksimalno angairao na propagiranju
ideja pokreta i zaokupio radom, obavljanjem
namaza i studijem, ime ih je izolirao od
drutva. Svaki od lanova u svim svojim
potrebama, oslanjao se iskljuivo na kolege
unutar pokreta. Svako ko bi skretao sa ovog
kursa bio je fiziki kanjavan, a u sluaju da
bi neko napustio pokret, bio bi automatski
smatran nevjernikom, jer je cijelo drutvo
van ovoga pokreta smatrano nevjernikim.
Svako ko bi se usudio na takvo neto bio bi
praen i na kraju fiziki likvidiran.
Iako je ukri Mustafa sve svoje
odluke donosio samovoljno, nije mu
nedostajala ni slijepa pokornost njegovih
sljedbenika, budui da su zakletvu na
vjernost ( 'aqd a/-bay'a)* svi novi lanovi
davali njemu lino prilikom njihovog
primanja u pokret.
Opepoznata je injenicada je prema
lanovima ovoga pokreta od strane egipatskih
vlasti krajnje surovo _postupano, naroito
poslije atentata na Sejha Muhammeda
256
EKSTREMISTIKI POKRETI
Husejna ez-Zehebija, biveg egipatskog
ministra vakufa. Poslije estokih sukoba
izmeu lanova ovoga pokreta i egipatskih
vlasti, vie stotina njih je bilo uhapeno i
izvedeno pred sud na osnovu optunice br. 6
od 1977. godine. Na osnovu spomenute
optunice pet voa ovoga pokreta, na elu sa
ukri Mustafom i Mahirom 'Abdul'azizom
Bekrijem je osueno na smrt, a ostali
lanovi na kaznu zatvorom u razliitom
trajanju.
Smrtna kazna nad ukri Mustafom i
njegovim drugovima izvrena je 30. marta
1978. godine, uoi Sadatove posjete
Jerusalimu.
Poslije pretrpjelih estokih udaraca,
ovaj pokret se potpuno povukao u ilegalu i
tako nastavio djelovati sve do danas.
Meutim, zahvaljujui sve jaem valu zrele
islamske svijesti pobornika programa
vjerovanja i rada ( al-manhaff)* prvih
generacija muslimana (as-sala!)* , njihovim
dijalozima i otvorenim raspravama sa
pripadnicima ovoga pokreta kako u
zatvorima tako i van zatvora, ovaj pokret
vie nema neku znaajniju ulogu, jer su se
mnogi od njegovih lanova pokajali i
odrekli ovoga pokreta.
* Mah ir 'Abdul' aziz Z inati, Ebu
'Abdullah, sestri ukri Mustafe i njegov
zamjenik u voenju pokreta u Egiptu. Jedno
vrijeme je ispred pokreta bio zaduen za
poslove sa javnou. Pogubljen je zajedno
sa ukrijem pod optubom br. 6 od 1977.
godine za izvoenje atentata na ejha
Muhammeda Husejna ez-Zehebija. Napisao
je djelo pod naslovom al-Higra.
Ideje i ubjeenja:
* Dranje svojih neistomiljenika
nevjernicima (at-takfll)* je osnovni elemenat
uenja ovoga pokreta.
Njegovi sljedbenici, naime, za
nevjernika dre svakoga ko poini bilo koji
veliki (kablra)* grijeh, na tome ustraje i
zbog taga se ne pokaje. Oni, takoer,
nevjernicima smatraju sve vladare koji u
potpunosti ne vladaju i ne sude tano po
onome to je Allah objavio. Isto tako, oni
nevjernicima, bez razlike, smatraju i sve
EKSTREMISTIKI POKRETI
podanike takvih vladara, zato to su se
pomirili i pristali da im oni budu vladari. to
se, pak, tie islamskih uenjaka (al- 'ulamii),
oni ih smatraju nevjernicima zato to ove
ne smatraju nevjernicima. Konano, oni
smatraju nevjernikom i svakoga onoga
kome se ponudi da prihvati njihove ideje, pa
ih; ili ne prihvati, ili ih prihvati, a ne
pristane se ukljuiti u njihov pokret i dati
zakletvu na vjernost njihovom voi. to se,
pak, tie onoga koji prihvati ideje njihova
pokreta i u njega se ukljui, pa ga poslije
napusti, takvoga smatraju otpadnikom od
vjere iju je krv halal proliti. Po njihovu
miljenju, svi drugi islamski pokreti koji
uju za njihovo uenje, pa ga odbiju
prihvatiti i dati zakletvu na vjernost
njihovom voi su nevjerniki i od vjere
otpadniki pokreti (fa hiya kafira miiriqa
min ad-din)*.
Svakoga ko dri do miljenja imama
pravnih kola ( aqwiil al-a 'imma), do
konsenzusa (al-igmaj* islamskih uenjaka
pa ak i jednoglasnog miljenja ashaba ili
analogije ( al-qiyas)*, ili do vieg interesa
(al-ma~la!Ja al-mursala)*, ili od vie rjeenja
do onog koje je najbolje ili najmanje zlo
(al-istibsiin)* itd., oni smatraju nevjernikom
i viebocem.
Po njihovom miljenju, sva historija
Islama poslije etvrtog stoljea po Hidri je
isto nevjerstvo (kuft)* i neznabotvo
(giih1liyya)*, jer kao takva predstavlja
robovanje idolu slijepog oponaanja (li
taqdisihii Ji ~anam at-taqlJd)* mimo Allaha.
Prema tome, musliman je, po njima, duan
vjerske propise uzimati na osnovu nepo
bitnih argumenata i apsolutno ni po kom
vjerskom pitanju (D aJY amr min umur ad
din)* nije mu dozvoljeno povoditi se za
tuim miljenjem, ma o kome se radilo.
Rijei i postupci ashaba, makar se
radilo i o nekom od etverice pravednih
vladara (al-bulata' ar-raidrm) , po nJima
nisu u vjeri valjan dokaz (.bugga) .
* Dmgi osnovni elemenat uenja ovoga
pokreta je povuenost (al-h1gra)* pod kojom
se podrazumijeva potpuno izbjegavanje i
po\laenje od neznaboakog drutva (al U tom smislu oni pozivaju na naputanje
mugcama' al-gahili). Po njihovom miljenju,
Poglavlje 7
sva dananja drutva su neznaboaka i kao
takva ih treba izbjegavati. Pod navedenom
povuenosti od svijeta oni podrazumijevaju
kako povuenost u prostoru tako i u
osjeanjima, tj. ivot zajednice u takvom
okruenju u kome bi se, po njihovom
miljenju, provodio istinski islamski ivot,
onakav kakav je proivljavao Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i
njegovi asni drugovi u mekkanskom
periodu.
U sadanjoj fazi islamske slabosti
muslimani su, po njima, u cilju jaanja
odanosti Islamu iskljuivo kroz muslimanski
pokret, tj. Pokret at-TakOr wa al-higra duni
ivjeti s osjeajem odvojenosti od drugih i
ne uputati se u borbu na Boijem putu ( wa
an yakuffll 'an al-gihad)* sve dok za takvo
neto ne steknu potrebnu snagu.
* Po njima, sva dosadanja historija
Islama nema nikakvu vrijednost, jer historija
nije nita drugo do kazivanje lijepih pria
i jer je kao takvo kur'ansko kazivanje
najljepe.
* Isto tako, po njima, miljenja
islamskih uenjaka, kao ni veina islamskih
djela iz oblasti tefsira i akaida nemaju
nikakvu vrijednost, jer su islamski uenjaci,
ukljuujui i one najpoznatije - kako ranije,
tako i kasnije - po njihovom miljenju, svi
redom, bili otpadnici od Islama (murtaddun
'an al-isliim).
* Oni tvrde da kao valjan argumenat
prihvaaju samo tekst Kur'ana i Sunneta.
Meutim, i oni poput drugih sljedbenika
inovatorskih ideja kao polazite prvo
uzimaju svoje shvaanje pa tek onda u tom
smislu tumae kur' anske rijei. to se, pak,
tie sunneta, oni ga prihvaaju samo u onoj
mjeri u kojoj ga je mogue protumaiti u
duhu njihova shvaanja, a ukoliko to nije
mogue, onda ga; ili tumae u prenesenom
znaenju, ili kao dokaz odbacuju.
* Pripadnici ovoga pokreta zbog
krivog razumijevanja hadisa: "Mi smo
nepismen narod" (Nabnu umma ummiJYa)
snano zagovaraju nepismenost muslimana.
fakulteta i zabranjuju upis na visoke i
257
 Poglavlje 7
srednje kole kako islamske tako i
neislamske tvrdei da su to avolje ustanove
(mu 'assasat at-tagiit)* i stavljajui ih u istu
razinu sa damijama podignutim u cilju
ubacivanja razdora meu muslimanima
(masagid ag-giraf).
U tom smislu, om sve akcije na
iskorjenjivanju nepismenosti nazivaju
idovskim idejama, kako bi se kroz njih,
umjesto izuavanja Islama, ljudi naveli na
bavljenje nevjernikim znanostima. Zato je,
po njima, pravo znanje jedino ono koje se
izuava na kursevima koje organizira njihov
pokret.
* Pripadnici ovoga pokreta pozivaju na
neklanjanje dume i drugih namaza u
damiji, jer su - po njihovom shvaanju
. sve damije podignute radi ubacivanja
razdora u muslimanskim redovima i jer su
njihovi imami nevjernici, ostm etiri
damije: Mesdidu-1-harama u Mekki,
Poslanikove damije u Medini, damije
Kuba u Medini i Mesdidu-1-Aksaa u
Jerusalimu. Oni ne klanjaju, ak ni u ove
etiri damije, osim ako je u njima imam
neko izmeu njih.
* Oni tvrde da je njihov lider (al-amii)
ukri Mustafa oekivani Mehdija ovoga
Ummeta i da e preko njegovog pokreta
Uzvieni Allah dati da Islam nadjaa sve
druge vjere (?Uhiir al-islam 'ala gamr al
adyan)* i tako se ostvariti ono to se nije
ostvarilo ni preko Muhammeda, sallallahu
alejhi ve sellem.
Prema tome, stvarna uloga ovoga
pokreta doi e do izraaja tek nakon
razaranja Zemlje i svega to je na njoj u
svjetskom ratu izmeu Sjedinjenih
Amerikih Drava i Sovjetskog saveza
usljed koga e se istroiti sve zalihe
modernog naoruanja kao to su rakete,
avioni i sl. i ponovo prei na klasinu borbu
kakva je bila u prolosti, pri emu e ovjek
na ovjeka ii sa starinskim vrstama oruja
kao to su: sablje, maevi , koplja, lukovi itd.
* Lideri ovoga pokreta tvrde da su
dospjeli do poloaja imama (daraga al
imama) i apsolutnog idtihada (al-Igtihad al
258
EKSTREMISTIKI POKRETI
mutlaq)*, te da se kao takvi imaju pravo ne
slagati sa ostalim imamima i njihovim
jednoglasnim miljenjem, kako sa onima iz
ranijih, tako ni sa onima iz kasnijih
generacija.
Najpoznatija knjiga u kojoj su
razotkrivene tajne njihovog uenja i vjero
vanja je knjiga pod naslovom J)ikrayati ma'
gama'a al-muslimin- tj. at-tak/ir wa al-higra
od 'Abdurrahmana Ebn el-Hajra, jednog od
bivih lanova koji je ovaj pokret kasnije
napustio.
Akaidski i idejni korijeni:
Problem dranja muslimana nevjernikom
je veoma star. On u historiji islamske misli
see do vremena pojave haridija (al
!Jawaria")* i kao takav je ostavio duboke
tragove na brojne generacije kako na
spoznajnom tako i u praktinom smislu. Do
ponovnog buenja ove pojave dolo je
usljed nekoliko faktora koje islamski uenjaci
u najkraim crtama svode na:
Rairenost nereda (al-fasad), pokva
renosti (al-fisq) i nevjerstva (al-il/Jad)* u
islamskom drutvu protiv kojih se niko ne
bori, niti od strane vlasti, niti od strane
islamskog drutva skrenog pod nogama
tirana i silnika,
Guenje islamskih reformistikih
pokreta (al-!Jarakat al-islamiyya al-J$18./Jiyya)*
od strane muslimanskih vladara i punjenje
zatvora islamskim aktivistima uz upotrebu
najrazliitijih vrsta torture i psovki prepunih
rijei nevjerstva (ma' talaffl? bi alta-? al
kufr)* kojima se slue muitelji i zatvorska
osoblje,
Pojavu i irenje pojedinih islamskih
knjiga napisanih u ovako surovim okol
nostima, u kojima je posijana klica progla
avanja neistomiljenika nevjernicima (at
tak/ir) , preuzimanju tih ideja i njihovom
njegovanju u krilu pokreta at-Takflr wa al
higra, te odgajanju njegovih sljedbenika u
duhu eks~remizma i nasilja (al-guluww wa
al- 'un/j*.
Glavni uzrok za sve gore navedeno su:
nerazumijevanje sutine vjere (baqiqa ad
din)*, povrno shvaanje tekstova njenih
EKSTREMISTIKI POKRETI
izvora, pretjerivanje u zabranama, hrkanje u
shvaanjima i razvodnjavanje uenja i
naina djelovanja sljedbenika sunneta i
dem'ata (ah/ as-sunna wa al-gamii'a)* od
strane lidera nekih islamskih pokreta.
Ovome se, svakako, mogu dodati:
po voenje za sumnjivim stvarima (al
mutaiibihiit), a izostavljanje onih koje su
jasne i nedvosmislene (al-mu/Jkamiit) i
nepoznavanje historije, stvarnosti, zakona
odvijanja kosmosa i ivota, te naina
(manhagy* djelovanja sljedbenika sunneta i
dem'ata.
Rairenost:
Ovaj pokret rairen je u veini okmga u
Egiptu, a naroito u oblasti junog Egipta.
Odatle se proirio i u nekim drugim
arapskim zemljama kao to su: Jemen,
Jordan, Alir itd.
Iz navedenog se vidi:
Da je ovaj pokret jedan od onih
ekstremistikih pokreta koji je oivio hari
dijske ideje (fikr ai-!Jawiirigy* o smatranju
nevjerikom svakoga onoga ko poini neki
od velikih grijeha (kull man irtakaba
kablratan)*, ustraje u njemu i za njega se ne
pokaje,
Da ovaj pokret smatra nevjernicima
apsolutno i bez izuzetka sve vladare, jer
ne sude i ne vladaju po Allahovom
vjerozakonu,
Da ovaj pokret smatra nevjernicima i
apsolutno sve podanike koji odobravaju
vlast ovakvih vladara, kao i islamske
uenjake, jer takve vladare ne smatraju
neVJernicima,
Da je izolacija i izbjegavanje
neistomiljenika drugi najvaniji elemenat
uenja ovoga pokreta, pod im njegovi
sljedbenici podrazumijevaju prostorno i
duhovno izbjegavanje neznaboakog drutva
(al-mugtama' al-giihi!J), ukljuujui tu i
hramove neznabotva (ma 'iib1d a/-giiluliyya), *
tj. damije,
Da se njegovi sljedbenici zadovo
lja,aju sa minimalnim poimanjem uenja
Islama.
Poglavlje 7
Da je sasvim jasno da je uenje
ovoga pokreta u suprotnosti sa idejama i
nacmom razumijevanja i prakticiranja
Islama od strane sljedbenika sunneta i
dem'ata miljenja veine islamskih
uenjaka (ah! as-sunna wa al-gamiij*,
naroito u pogledu izvora, dokaza, pitanja
vjerovanja (al-iman} i nevjerovanja (al
kuff)* itd.
Bibliografija:
a) Kutub wa rasii'il al-gamii'a (ma.!Jtotat
gayr matba') l.) Risala a!-!Jagiyyiit- ukri
Mu~tafli (Ahn Sa'd); 2.) Risala at-tawassumiit
ukri Mu~tafli (Abu Sa'd); 3.) Kitiib al-!Jiliifa
ukri Mu~tafli (Abu Sa'd); 4.) Risala al-higra -
Mahir al-Bakri (Ahn 'Abdullah); 5.} Risala 1gmiil
ta 'wllihim wa ar-radd 'alayhii - (Ahil
' Abdullah); 6.) f)ikrayiitl ma' gamii'a al
muslimln at-takfir wa al-higra
'Abdurrahman Abu al-ljayr, al-Kuwayt, 1980.;
b) Kutub wa rasii'il gayr al-gamii'a: l.)
al-U$Ofiyya jj al- 'iilam al- 'arabi - Richard
Garir Dakmigyan, Dar ai-Wafli' - al-Ma~ora; 2.)
?iihira al-guluww jj at-takfir - dr. Yusuf ai
Qaragawi, Dar al-l' ti~am- al-Qahira; 3.) a!-f;fukm
wa qagiyya takfir al-muslim - Salim ai
Bahnasawi, al-Kuwayt, 1981.; 4.) Du 'lit Iii qugiit
ljasan al-Hugaybi, al-Qahira, 1977.; 5.) ai
Guluww jj ad-dln" - 'Abdurrahman ai-Luwayl]iq
al-Mutayri; 6.) f)awiibit at-takfir 'inda ah! as
sunna wa al-gamii'a - 'Abdullah al-Qami; 7.)
al-f;fukm bi gayr mii anzalalliih wa ahi al
guluww - Mul}ammad Surur b. Nayif Zayn al
'Abidin; 8.) at-Takfir gugiiruhii wa asbiibuhii
wa mubarririituhii - Nu'man as-Samara'i; 9.)
Ta!Jklm al-qawiinln - Mul}ammad b. Ibrahim AI
a-ayb; l O.) f;fukm takfir al-ma 'ayyan wa al
farq bayna qiyiim a!-!Jugga wa fahm al
!Jugga - lsl;}iiq b. 'Abdurra]pnan b. ljasan AI a
ayb; ll.) al-Imiin al-awsaf- Ibn Taymiyya; 12.)
U$01 i'tiqiid ah! as-sunna wa al-gama'a - ai
Liilka'i; 13.) at-Takfir wa al-higra waghan li
wagh - Ragab Mul!.tiir MaQkllr; 14.) MuniJ:?ara
a-ay!J al-Albiinima' gamii'a at-takfirbi al
Urdun (kasit); 15.) Muniiqaa Jdtab gadd al
is/lim wa !Jadd ai-Jmiin- Mubarnmad b. Isma'il
al-Muqdim (kasit), qaQ3ya al-lrufr wa al-imAn;
259
Poglavlje 8 POKRETI KOJI SE ZALAU ZA OBNOVU HILAFETA
POKRETI KOJI S.E ZALAU ZA
OBNOVU HILAFETA
*Uvod, *Partija osloboenja,
*Islamski pokret u Egiptu
Uvod
Ponovno uspostavljanje islamskog hilafeta
(al-lnlata al-isllimiyya)* predstavlja veliku
nadu u duama mnogih muslimana. Zago
vornici povratka islamskog hilafeta u tome
vide priliku za ostvarenje svojih brojnih
ideja kao to su:
1. Ostvarenje sree i blagostanja u
posljednjim generacijama ovoga Ummeta
kao to su bile ostvarene u njegovim prvim
generacijama, na osnovu objedinjavanja
vjere (ad-din)* i drave i povjeravanja
musli-manskom voi (imam al-musbinin)
rukovoenja njihovim vjerskim i duhovnim
ivotom (!Jayatihim ad-diniyya wa al- 'ilmiyya).
2. Potvrivanje valjanosti Islama i kao
vjere i kao drave, ne samo u sueljavanju
sa novim izazovima nego i u dokazivanju
nastavka muslimanskih pobjeda u budunosti,
pri emu se mora naglasiti da je i u prolosti
do velikih islamskih osvajanja dolo iskljuivo
pod okriljem islamskog hilafeta.
3. Potvrivanje identiteta islamskog
ummeta.
4. Da je Islamu, jedinstvenom po svojoj
osobenosti i karakteru, pored Kur'ana
potrebna i vlast (sultan) kako bi se uz
Allahovu pomo ostvarila dominacija islamskog
vjerovanja, uzdigla zastava Islama i mo
islamske drave.
S obzirom na to da po shvaanju
njegovih protagonista islamski hilafet u sebi
nosi sva gore navedena znaenja, bilo je
neophodno da u ovoj enciklopediji (al
mawsa 'a)* damo pregled ideja nekih od
njegovih zagovornika, u ovom sluaju ideja
260
Partije osloboenja (.lfizb at-ta!Jrir)* i
Islamskog pokreta (al-Gama'a al-isllimiyya)
u Egiptu.
Da li je mogue da se njihove ideje
obistine i da se ostvari cilj ponovnog
povratka islamskog hilafeta ( al-bilata al
isliimiyya)*? Ostavljamo itaocu da iz ove
enciklopedije sam izvue odgovor na ovo
pitanje.
38. Partija osloboenja (Hizb at-tabrl'r)
Definicija:
Partija osloboenja (_lfizb at-tabrir)* je
islamska politika partija koja se snano
zalae za praktinu pnmJenu sistema
islamskog uenja kao temelja za odgoj i
obrazovanje svijeta i osnivanje islamske
drave koja bi u cilju promjena nabolje,
poivala prvenstveno na ideji islamske vlasti
(al-bilafa al-islamiyya)*. Od strane ove
partije, izdata su brojna vjersko-pravna
rjeenja (igtihadat ar'iyya)* koja su bila
predmetom kritike velikog broja islamskih
uenjaka.
Nastanak i najznaajnije linosti:
* Ovu partiju osnovao je Palestinac,
ejh Tekijjuddin en-Nebhfmi (1326/1908.
139711977.), roen u selu Idzem u kadiluku
Haifa u Palestini. Osnovno obrazovanje
stekao je u svome rodnom selu, a potom se
upisao, prvo na al-Azher, a zatim na "Dar
al- 'ulum" u Kairu. Poslije zavrenog kolo
vanja u Egiptu, ponovo se vratio u Palestinu
gdje je radio prvo kao profesor a potom kao
kadija u vie gradova.
POKRETI KOJI SE ZALAU ZA OBNOVU HILAFETA
Poslije nesree (tj. poraza u Prvom
arapsko-izraelskom ratu) 1948. godine,
napustio je domovinu i sa porodicom se
nastanio u Bejrutu.
Kasnije je bio imenovan za lana
erijatskog apelacionog suda (Mabkama al
isti'nafa-ar'iyya) u Jerusalimu, a potom i
za profesora na Islamskom fakultetu u
Ammanu.
Godine 1952., osnovao je svoju
partiju i posvetio se njenom rukovoenju i
izdavanju knjiga i broura, koje se smatraju
glavnim kulturno-obrazovnim izvorom uenja
njegove partije. Ostatak ivota proveo je u
estim premjetanjima izmeu Jordana,
Sirije i Libana. Smrt ga je zatekla u Bejrutu
gdje je i ukopan.
* Poslije en-Nebhanijeve smrti rukovoenje
partijom preuzeo je 'Abdulkadir Zeliim,
roen u gradu el-Halll u Palestini, svrenik
al-Azhera i autor djela Hakaga huddimat al
bila/a i al-Amwal fT dawla al- biJa/a.
* Dana 19. 10. 1378/1959. godine, na
zahtjeve: 'Alija Fahruddina, TalaJa el
Bisata, Mustafe Saliha, Mustafe en-Nuhhasa
i Mensura Hajdara osnovan je ogranak ove
partije u Libanu.
* ejh Ahmed ed-Da'ur, iz Kalkile u
Palestini, svrenik al-Azhera i rukovodilac
ogranka ove partije (al-bizb)* u Jordanu.
Uhapen je 1969. godine poslije pokuaja
ove partije da preuzme vlast. Bio je osuen
na smrtnu kaznu, ali je ona kasnije ukinuta.
* ejh 'Abdul'aziz el-Bedri, poznati
islamski uenjak i misionar iz Bagdada.
Pogubljen je od strane Ba's partije (ijizb
al-ba 't).
* Advokat, 'Abdurrahman el-Maliki,
prof., iz Damaska, autor knjiga as-Siyasa al
iqti;;adiyya al-mutla i Ni~am al- 'uqabat
* Ganim 'Abduhu, prof., trenutno
nastanjen u Jordanu. Autor je knjige pod
naslovom Naqg al-itirakiyya al-marksiyya.
* U mjesecu augustu 1984. godine,
javljeno je da je 32 pripadnika Partije
osloboenja izvedeno pred sud u Egiptu.
Poglavlje 8
Tom prilikom je saopeno da su voe ove
grupe, optuene za pokuaj izvoenja
dravnog udara, bili: 'Abdul gani Dabir
Sulejman (inenjer) i SaHihuddin Muhammed
Hasan (doktor h emije) nastanjeni u Austriji,
Palestinac, Kemal Ebii Lihje (doktor
elektronike) tada nastanjen u Njemakoj i
'Ala'uddin 'Abdulvehhab Haddad (sa
Kairskog univerziteta).
Ideje i ubjeenja:
* Cilj ove partije je nastavak islamskog
ivota putem uspostavljanja islamske drave,
prvo, u arapskim zemljama, a potom uspos
tavljanja islamskog hilafeta (al-bila/a al
isl/imiyya)* nakon ega bi se preko musli
manskog Ummeta (al-umma al-isl/imiyya)
ideje partije irile u neislamskim
zemljama.
* Glavna odlika ove partije je posve
ivanje velike panje pitanju kulture i
obrazovanja i oslanjanje na njih u izgradnji
islamske linosti, prvo kao pojedinca, a
potom i kao islamskog Ummeta u cjelini.
Partija se posebno zalae za razvijanje ove
strane obrazovanja kod svojih sljedbenika.
* Partija se, takoer, posebno zalae
za vraanje povjerenja u Islam, putem
kulturnih djelatnosti s jedne i politikog rada
s druge strane.
Kulturna djelatnost "bi se odvijala na
taj nain to bi se milioni ljudi prosvjeivali
islamskom kulturom na kulturnom 1
drutvenom planu. Zato Partija treba izai
pred iroke narodne mase i sa njima
raspraviti sva pitanja i mogue sumnje kako
bi dobila njihovu podrku i pribliila ih
Islamu". (Iz djela Matahlm islamiyya, str. 87.)
Politiki rad "bi se odvijao na taj
nain to bi se pomno pratila kretanja i
dogaaji u drutvu i nastojalo da se oni
odvijaju strogo po propisima i odredbama
Islama kako bi se na taj nain steklo
povjerenje irokih narodnih masa". (Vidi:
Nida' barrstr. 96.)
* Partija ( al-bizb)* mnogo filozofira
oko toga kako misli ostvariti svoje ciljeve.
.Tako ona smatra da se u svakom drutvu u
kome ive ljudi nalaze dva debela zida; zid
261
Poglavlje 8 POKRETI KOJI SE ZALAU ZA OBNOVU HILAFETA
misli i ideologije i zid sistema koji u njemu
regulira nain ivota ljudi. Ukoliko se takvo
drutvo eli promijeniti iznutra, tj. od strane
samih njegovih itelja, onda ono sve snage
mora skoncentrirati na ruenje njegovog
vanjskog zida (tj. ideja), to neminovno
dovodi do borbe ideja koja treba rezultirati
njihovom promjenom, a kada doe do
promjene ideja, doi e i do politike
promjene. Pri svemu torne, ova partija uporno
insistira na pravilu: "Uredi drutvo pa e se u
njemu stalno usavravati i pojedinac!"
* Ova partija postupak izvoenja
eljenih promjena zamilja u sljedee tri
faze:
u prvoj fazi bi trebalo doi do borbe
ideja (a$-$ira' al-fikri) i to putem kulturno
prosvjetne djelatnosti koju bi pokrenula
partija,
u drugoj fazi bi trebalo doi do
promjene ideja (al-inqi/ab al-fikri) na taj
nain to bi se putem kulturno-prosvjetne i
politike djelatnosti izvrio utjecaj na
drutvo i
u treoj fazi bi od strane cijeloga
Umrneta dolo do potpunog preuzimanja
vlasti u svoje ruke.
Partija smatra da je za uspjeno
izvoenje tree faze potrebno dobiti pomo
od predsjednika drave ili bloka, ili voe
pokreta, ili plemenskog starjeine, ili amba
sadora ili tome slino.
* Partija je prvobitno bila odredila da
joj je od dana osnivanja do dolaska na vlast
potrebno 13 godina, zatim je to ponovo
produila za 13 godina, te po trei put na tri
decenije (30 godina) pravdajui to produenje
raznim nepredvienim okolnostima i
pritiscima. Meutim, iako je od njenog
osnivanja do danas prolo dva puta toliko
vremena, nita od navedenog se nije desilo.
* Partija ne pridaje nikakav znaaj
vanosti duhovnih faktora, nego na njih
gleda sa isto ideolokog stanovita tako da
tvrdi: "U ovjeku ne postoje nikakve posebne
duhovne elje niti tjelesne sklonosti, nego u
ovjeku postoje samo potrebe i nagoni
kojima se mora udovoljiti."
262
"Ukoliko se ovim tjelesnim potrebama i
nagonima udovoljava na nain kako je to
dato od Boga, one e se potiniti dui (ar-rfl/J).
U suprotnom, ukoliko im se udovoljava bez
ikakva reda ili na nain kako to nije regu
lirano od Boga, nego od nekog drugog, to
udovoljavanje postaje materijalno i kao
takvo dovodi do ovjekove nesree."
* Nabrajajui tekoekoje stoje na
putu uspostavljanja islamske drave, ejh
Tekijjuddin kae da se one ogledaju u:
Postojanju neislamskih ideja koje su
preplavile islamski svijet (al-gazw al-fikri).
Primjeni obrazovno-prosvjetnih prog
rama koje je uveo kolonijalizam i daljem
nastavku njihove primjene.
Postojanje neke vrste preuveliavanja
pojedinih segmenata kulture i njihovo dranje
znanostima od svjetskog znaaja.
injenici da drutvo u islamskom
svijetu ivi neislamskirn ivotom.
Sve dubljem jazu izmeu muslimana
i islamske vlasti koju u potpunosti ne
primjenjuje ni jedna jedina zemlja, naroito
kada se radi o nainu vladanja i nainu
poslovanja (siyasa al-bukm wa siyasa al-mal).
Ovaj jaz direktno utjee na shvaanje
muslimana i osjeaj da su izgledi za isto
islamski ivot veoma slabi.
Postojanju vlada u islamskim zemljama
koje poivaju na temeljima demokratije
( 'ala asas dlmuqrati)*, provoenju nad
narodom sistema zasnovanog u potpunosti na
kapitalizmu, te njihovom povezivanju sa
stranim zemljama, uz uporno baziranje na
lokalnom karakteru.
Postojanju javnog mnijenja zasnovanog
na nacionalizmu, patriotizmu i socijalizmu,
daleko od uenja Islama.
* Ova partija (al-bizb)* svojim lanovima
ne dozvoljava vjerovanje u patnju u kaburu
niti u dolazak Mesije Deddala i tvrdi da je
grenik syako ko u to vjeruje.
* Lideri ove partije smatraju da se ne
treba uputati u upuivanje drugih na dobro
niti u odvraanje od runih djela (al-amr bi
al-ma 'raf wa an-nahy 'an al-munkar) jer to,
POKRETI KOJI SE ZALAU ZA OBNOVU HILAFETA
po njima, moe izazvati smetnje u ovoj fazi
djelovanja. Osim toga, oni smatraju da je
pitanje preporuivanja injenja dobrih djela
i odvraanja od onoga to ne valja neto
ime se treba baviti islamska drava kada se
uspostavi.
* Partija ima svoj ustav koji se sastoji
od 187 lanova i kao takav pripremljen je za
buduu islamsku dravu koja treba tek nastati.
Iako je ovaj ustav do detalja razraen i
objanjen i iako jo nigdje nije praktino
primjenjen, na njega su upuene brojne
kritike i primjedbe da ni izdaleka ne moe
ispuniti zahtjeve koje zahtijeva savremena
islamska drava.
Partiji osloboenja istraivai zamjeraju:
a) U vezi sa nainom propagiranja:
to se partija previe koncentrira na
idejno-politiku, a zapostavlja odgojno
duhovnu stranu,
to se pripadnici partije uputaju u
unu polemiku (al-gada/)* sa svim drugim
islamskim pokretima,
to u izgradnji linosti i u akaidskim
pitanjima partija daje razumu (al- 'aql)*
presudnu vanost,
to se partija u iekivanju svoga
dolaska na vlast previe oslanja na spoljne
faktore, na taj nain to otvoreno trai pomo
ne znajui koliko e je to skupo kotati,
to se partija unaprijed odrekla pozi
vanja na injenje dobra i suzbijanja zla
ostavljajui to za neka bolja vremena kada
bude uspostavljena islamska drava koja e
propise provoditi silom,
to ideje ove partije (fikr al
itajui
bizb), italac moe zakljuiti da je njena
prvenstvena briga kako najlake i najbre
doi do vlasti,
to se oni koji govore o ciljevima
partije dotiu samo pojedinih, a ne i svih
ciljeva Islama,
to pristalice partije smatraju da e ih
faza pros\-jeivanja (marbala at-tatqif), auto
matski dovesti do faze sjedinjenja (tata'ul)
sa irokim narodnim masama, a ova do faze
Poglavlje 8
preuzimanja vlasti (mar!Jala istDam al-!Jukm),
to je u suprotnosti sa Allahovim zakonom,
sa iskuenjima koja iziskuje misionarski rad
i realnou ivota na ijem putu stoje brojne
prepreke i potekoe,
to se pristalice ove partije netrpeljivo
i neprijateljski odnose prema svim drugim
pokretima na svijetu, to ih izlae opasnosti
neprekidnih hajki hapenja i progona i
to je, moda, tajnost njihova rada i
neodoljiva elja da se domognu vlasti, jedan
od glavnih razloga to ih se postojea vlast
toliko pribojava i nemilosrdno proganja.
Ovo uprkos injenici to progonjenja od
strane vlasti u veini zemalja islamskog
svijeta nisu poteeni ni drugi islamski
pokreti sa slinim idejama i stremljenjima.
b) U vezi sa vjersko-pravnim pitanjima:
Ova partija je, ne samo izdala vie vjersko
-pravnih rjeenja (fataw) i udnovatnih
propisa koji sa islamskim pravom i uroenim
smislom za ukus nemaju nikakve veze nego
na postupanje po njima i njihovo propagiranje
strogo obavezala sve svoje pripadnike. Tu,
izmeu ostalog, spada i to to partija:
dozvoljava da njeni lanovi mogu
biti i nemuslimani, a ene lanovi Savjeto
davnog vijea (Mag/is a-an1),
dozvoljava gledanje pornografskih
slika (a$-$UWar al- 'iinya),
dozvoljava ne samo rukovanje nego i
ljubljenje sa enom-strankinjom, bez obzira
da li se to ini sa strau ili ne,
dozvoljava da ena nosi periku i
pantalone i ne smatra je nepokornom ak ni
u sluaju kada odbije posluati mua da to
vie ne ini,
dozvoljava da voa (qa'id) u musli
manskoj zemlji bude nevjernik,
dozvoljava da muslimanska drava
nemuslimanskoj dravi plaa danak (al
gizya),
dozvoljava da se musliman bori pod
zastavom plaenika koji provodi plan
nemuslimanske drave, sve dok se ovaj bori
protiv drugog nevjernika,
263
Poglavlje 8 POKRETI KOJI SE ZALAU ZA OBNOVU HILAFETA
smatra da namaz nije duan obavljati
kosmonaut-musliman,
smatra da nisu duni postiti ni
klanjati stanovnici Junog ni Sjevernog
pola,
smatra da je za osobu koja se oeni
enom koja joj je, zbog rodbinske veze,
trajno zabranjena, adekvatna kazna zatvorom
u trajanju od deset godina,
smatra da su vodeni prolazi, ukljuu
jui tu i Sueski kanal, javni prolazi i da kroz
njih nema niko pravo zabranjivati prolaz
bilo kakvim konvojima,
dozvoljava prijevoz transportnim
sredstvima (brodovima, avionima itd.) koja
su u vlasnitvu stranih kompanija, dok
istovremeno ne dozvoljava prijevoz takvim
sredstvima ukoliko su ona vlasnitvo
muslimana jer, po njihovom miljenju, ovi
posljednji nisu sposobni za zakljuivanje sa
njima valjanih ugovora,
vlasnitvo nad zemljom tumae u
znaenju njenog obraivanja zbog ega se
onome ko ju ne obrauje tri godine moe
oduzeti i dati drugome na obraivanje,
po njima iznajmljivanje zemlje ni u
kom sluaju nije dozvoljeno i
tednja i gomilanje imetka ni u kom
sluaju nisu dozvoljeni, ak ni u sluaju
kada se na njega uredno daje zekat.
Akaidski i idejni korijeni:
Osniva ovoga pokreta u poetku je
bio okupiran idejama o arapskom nacio
nalizmu. U tom smislu, on je 1950. godine
izdao knjigu pod naslovom Risala al- 'arab.
To je utjecalo na raspored prioriteta uspos
tavljanja islamske drave, prvo u arapskom
svijetu, a onda i ire.
En-Nebhani je u poetku bio u
tijesnoj vezi sa Muslimanskom braom u
Jordanu gdje je na njihovim skupovima
odravao predavanja i veoma se pohvalno
izraavao o njihovom pokretu i njegovom
osnivau Hasanu el-Bennau. Meutim,
ubrzo poslije toga, on je obznanio formiranje
svoje nezavisne partije.
264
U poetku su ga mnogi pokuali
ubijediti da odustane od te svoje ideje, meu
njima i sam Sejjid Kutb, koji se prilikom
svoje posjete Jerusalimu 1953. godine sa
njim sastao i dugo raspravljao o prijekoj
potrebi ujedinjenja i zbijanja redova.
Meutim, sve je to bilo uzalud, jer je ostao
uporan u svome stavu.
Svima koji su se zalagali za ujedi
njenje islamskih pokreta ( tawbld al-barakat
al-isliimiyya)*, on je uvijek odgovarao tvrdnjom
da je razliitost miljenja osnova za valjano
razumijevanje teorije islamskog uenja, a da
se jedinstvo (al-wabda) koje zagovara Islam
odnosi samo na politiko jedinstvo unutar
islamske drave, a ne i na jedinstvo miljenja
pojedinaca.
Rairenost i centri utjecaja:
Svoje aktivnosti ovaj pokret je u
poetku usmjerio prvenstveno na Jordan,
Siriju i Liban, odakle su se njegove ideje
proirile i na neke druge islamske zemlje, a
u posljednje vrijeme i u neke zemlje Evrope,
naroito Austriju i Njemaku.
Partija je u poetku imala svoj sedmini
list pod nazivom ar-Raya koji je izlazio u
Jordanu. Kada je ovaj list zabranjen, partija je
pokrenula drugi pod nazivom al-Sagara u
Bejrutu, ali je i on prestao izlaziti.
Oblasti u kojima djeluje, ova partija
naziva provincijama (al-wiliiyat), pri emu
za svaku provinciju ima svoj posebni odbor
(Jagna al-wilaya) koji sainjavaju 3 do 1O
lanova.
Svi regionalni odbori (ligan al-wJliiyiif)
u svome radu podlijeu kontroli tajnog
upravnog vijea (Mag/is al-qiyada as-sirri).
Iz gore navedenog se vidi: .
Da je partija osloboenja (Sizb at
tabrir)* islamska politikapartija koja se
zalae za uspostavljanje zemlje sa islamskom
vlau (Dawla al-bilala a/-islamiyya)*,
Da ova partija smatra da se promjene
u drutvu mogu izvesti samo putem napada
na ideje na kojima ono poiva, to bi prvo
trebalo izazvati promjenu ideja, a potom i
politike drutva,
POKRETI KOTI SE ZALAU ZA OBNOVU HILAFETA
Da se ovoj partiji zamjera to to
svojim uenjem odudara od uenja i programa
sljedbenika sunneta i dem'ata ( 'aqida wa
manhag ah/ as-sunna wa a/-ffama 'a)*, naroito
u pogledu davanja prednosti razumu ( taqaun
al- 'aq/)* nad tekstom islamskih izvora, ime se
ona priklonila uenju sljedbenika mu'tezilijskog
ilmu-1-kelama i nekim drugim sektama, to ju
je navelo da na kraju zanijee vjerovanje u
patnju u kaburu i dolazak Mesije Deddala,
Da ova partija zanemaruje pitanje
odgoja i traenja da se ini dobro i odvraa
od nevaljalih pojava sve dok se ne uspostavi
islamska drava i
Da je ova partija izdala vie vjersko
pravnih rjeenja (a/-tataw) koje odudaraju
od opepoznatih normi islamskog prava (a/
fiqh) i bilo kakvog islamskog ukusa ( al-!Jiss
al-islami).
Bibliografija:
* Min kutub al-!Jizb: af-Fikr al-islami,
H/ikada huddima al-!Jllafa; Ni?am al-islam;
an-Ni~am al-iqti$adi fi al-islam; Ni?am a/
!Jukm fi al-islam; ad-Dustar al-islami, Nuqta
al-intJJaq, at-Takattul al-!Jizbi, Matahlm
siyasiyya Ii f;fizb at-Tabrir, K itab at-ta/kir,
Kitab al-!Jilafa; Sur'a a/-badlha; Naqd an
na+ariyya al-itinlkiyya; a-a!J$iyya al
is/amiyya; Nida' !Jarr Ila al- 'a/am al-islami
* Kutub li gayr ai-!Jizb: ad-Da 'wa al
islamiyya farida ar'iyya wa damra baariyya
- dr. $adiq Amin, Gam'iyya 'ummal al-matabi', 'Arnman,
1978.; ai-Mawsii'a al-!Jarakiyya fi guz'ayni
Fatb'i Yakin, at-Tab'a al-ula, Dar al-Ba'ir, 'AmmAn,
1403/1983.; at-Tariq Jia Gama'a al-muslimln
ljusayn b. Mubsin b. ' Ali Gabir, at-Tab'a al-ulii, Dar
ad-da' wa - al-Kuwayt, 1405/1985.; al-Mawsii'a
a/-talsafiyya- I~r: Hay'a al-Mawsn'a al-falsafiyya,
Tubi'a fi matabi' Milano stampa al-italiyya, at-Tab'a
al-ula, Dar ad-da'wa 1389/1969.; al-Fikr al-islami
al-mu'8$ir - Gazi at-Tawba, at-Tab'a al-OJa 1389
/1969.; Muk1lat ad-da'wa wa ad-da'iya -
Fatbi Yakin, Mu'assasa ar-Risala, Bayrut, at-Tab'a
at-talita, 1394/1974.; ad-Diisiyya- wa hiya al-umuul
lati yatabannliha al-bizb; Na$$ naqd marii' ad
dustar al-irani- al-matrub li al-munaqaa fi Jagna
al-bubarli' wa na~~ ad-dustur al-islami al-ma'bM min
Kitabillah wa sunna rasulihi al-lagani qaddamahumli
ljizb at-tabrir illi Ayatullah al-ljoma'ini wa Jagna al
bubara' 7. awwa.l 1399., 30. ah 1979.;
Poglavlje 8
39. Islamski pokret u Egiptu (al-iama'a
al-islamiyya)
Definicija:
Islamski pokret (al-Gama'a a/-islamiyya)
u Egiptu je jedan od onih islamskih pokreta
koji je nastao na egipatskim univerzitetima.
On zagovara borbu na Boijem putu (a/
gihad)*, tu zaboravljenu svetu dunost
(al-farida) u ivotu muslimana, u cilju
uspostavljanja islamske drave (ad-dawla al
islamiyya), povratka istinskog Islama meu
muslimane, te ponovnu uspostavu islamskog
hilafeta (al-!Jilata al-islamiyya)*. Sredstva
informiranja ovaj pokret esto nazivaju
imenom "Pokret za dihad" (Gama'a al
gihad). Meutim, pored drugaijih ideja,
ovaj pokret se od drugih pokreta koji
pozivaju na dihad razlikuje i po sistemu
organizacije i po nainu propagiranja i
djelovanja.
Nastanak i najznaajnije linosti:
* Islamski pokret (al-Gama'a al-is/a
miyya) je nastao na egipatskim univer
zitetima, poetkom sedamdesetih godina
20. stoljea u obliku vjerskih udruenja
(gam 'iyyat diniyya), u cilju izvoenja sitnih
drutveno-kulturnih aktivnosti meu stud
entima, nakon perioda izvjesnog zastoja
islamske aktivnosti. Uprkos tome, ovaj
pokret je u to vrijeme bio malobrojan i
prilino slab, u poreenju sa snanim
marksistikim i nacionalno-prona-serovskim
strujanjima koja su dominirala univer
zitetskim ivotom, naroito na univer
zitetima "Kairo", "Ayn ams", "Aleksandrija"
i "Asjilt".
* Spomenuta vjerska udruenja po
raznim fakultetima univerziteta su se
postepeno razvijala, irila svoju bazu meu
studentima i idejno sazrijevala za sve
ozbiljniji rad na islamskom planu. Nekoliko
aktivista ovoga pokreta jednom prilikom se
sastalo i odluilo da svome pokretu daju
naziv "Islamski pokret" (al-Gama 'a al
is/amiyya). Tom prilikom oni su razradili
organizacijsku shemu rada ovoga pokreta.
Ona je unutar svakog fakulteta poinjala sa
Savjetodavnim vijeem (Maglis li a-tir)
265
Poglavlje 8 POKRETI KOJI SE ZALAU ZA OBNOVU HILAFETA
na ijem je elu stajao voa (amli), a
zavravala se sa Savjetodavnim vijeem
svih univerziteta (Maglis fi a-Ora a/
gami'af) na ijem je elu stajao vrhovni
voa (al-amir al- 'iimm), odnosno vrhovni
lider Islamskog pokreta (amir al-umara' al
gama'a al-isliimiyya).
* Poslije Arapsko-izraelskog rata u
mjesecu ramazanu 1393., tj. oktobru 1973.
godine, islamske aktivnosti na egipatskim
fakultetima poprimile su masovniji karakter.
U takvim okolnostima, Islamski pokret (al
Gama 'a al-isfamiyya) je uspio preuzeti
vodeu ulogu unutar studentskog pokreta
i na izborima studenskih udruenja (al
ittif_uidat at-tullabiyya) izboriti apsolutnu
pobjedu i podrku od studenata na gotovo
svim egipatskim fakultetima.
* Od tog momenta, kulturno
prosvjetne i odgojne aktivnosti Islamskog
pokreta postaju sve ire i masovnije. One
se odvijaju putem masovnih okupljanja
studenata kroz razne sastanke ( al-fiqa 'af),
simpozije (an-nadawat) i kampovanja (al
mu 'askaraf), na kojima se sve ee
raspravlja o rjeavanju socijalnih problema
studenata. Aktivnosti Islamskog pokreta se
ne zaustavljaju na tome, nego izlaze iz
okvira univerziteta i sve se vie posveuju
Ijeavanju svakodnevnih problema egipatskog
drutva.
* Godine 1977., nekoliko vodeih
linosti ovoga pokreta se otcijepilo i
pripojilo Pokretu Muslimanske brae koji
se u to doba ponovo poeo vraati na
politiku scenu i obnavljati svoje
aktivnosti. To je dovelo do toga da je
unutar Islamskog pokreta na nekim
fakultetima univerziteta u Kairu i Alek
sandriji, poela djelovati struja proeta
idejama Muslimanske brae. Meutim, broj
pristalica ove struje je bio mali, a time i
njihov utjecaj ogranien. Drugo krilo
Islamskog pokreta, znatno brojnije i
utjecajnije, sve se vie pokazivalo kao
pobornik i nosilac selef*ke struje ( at-tayyar
as-sala/J)*. Ona je uspjela ovladati gotovo
svim univerzitetima i sa njih potisnuti
dominantni utjecaj sekularista i krana,
naroito u junom Egiptu.
266
* Ovaj pokret imao je precizno
definiran svoj stav naspram nekih vanih
politikih dogaaja toga vremena. On je
posebno iskristalizirao u osudi Kemp
Dejvidskog mirovnog sporazuma sa
Izraelom i posjeta iranskog aha i nekih
izraelskih ministara Egiptu. Uoi i tokom tih
dogaaja, Islamski pokret je, izvan
univerziteta, organizirao brojne kongrese i
masovne protestne demonstracije, traei
uvoenje i primjenu islamskog vjerozakona
(tatblq a-arl'a al-islamiyya)*, to je dovelo
do mijeanja vlasti u politiku studentskih
udruenja i izdavanja novog zakona o
njihovom radu, poznatog pod nazivom
"Zakon iz 1979." (La'i!Ja 1979.), kojim su
aktivnosti studentskog pokreta bile znatno
ograniene. Od tada su se na rukovodstvo
Islamskog pokreta poeli vriti sve Jact
pritisci i kampanje progonjenja, prvo od
strane sredstava informiranja, a potom i
snaga sigurnosti. Ta kampanja naroito je
bila izraena na univerzitetima u junom
Egiptu, gdje je dolo do hapenja pojedinih
rukovodstava pokreta i njihovog otputanja
sa univerziteta.
* Godine 1979. odran je jedan
sastanak na kome su se susreli: Kerem
Zuhdi, lan Savjetodavnog VIJeca
Islamskog pokreta, ininjer 'Abdusselam
Farad, lan jedne mudahidske grupe i
kasniji lan Savjetodavnog VIJeca
Islamskog pokreta i autor knjige Al-Farlga
af-ga'iba. Na njemu je ovaj posljednji
Kerimu Zuhdiji iznio ideju o potrebi
dihada (fikr a/-gihad)* , tvrdei da je
vladar (tj. predsjednik drave) otiao u
nevjerstvo (qad kafara)* i napustio vjeru
(wa !Jaraga 'an al-m11la)*, te da se protiv
njega treba pobuniti, svrgnuti ga i
promijeniti reim povjerivi mu se da
njegova organizacija ve ima za tu namjenu
pripremljene i formirane grupe. Na kraju
mu je ponudio da se i on sa svojim
snagama ukljui u njegovu organizaciju i
da zajedno planiraju uspostavu islamske
drave.
* Ovu ideju Kerem Zuhdi je iznio
Savjetodavnom vijeu Islamskog pokreta u
junom Egiptu, na ijem se elu nalazio dr.
Nadih Ibrahim. Savjetodavno vijee se sa
POKRETI KOJI SE ZALAU ZA OBNOVU HILAFETA
tim sloilo, pod uvjetom da se ustanovi
Vrhovno savjetodavno vijee (Maglis ura
<amm) i njegov ogranak za Kairo (Maglis
ura al-Qahira), te da rukovoenje pokretom
preuzme jedan od poznatih islamskih
uenjaka, dr. 'Umar 'Abdurrahman, za koga
se pouzdano znalo da je veliki i nepoko
lebljivi protivnik "tirana" ( at-taguf)*, tj.
postojee vlasti. Na tom sastanku, donesena
je odluka o formiranju vojnog krila (al
ganab al- <askari) pokreta, sa odsjecima za:
propagandu i misionarstvo (gihaz ad
da <wa), znanstvena istraivanja (al-bab t al
<JJmi), mobilizaciju ( at-tagnld), primjenu
islamskih zakona ( ta{blq al-qawanln al
islamiyya) i pruanje Pokretu potrebne
pomoi ( wa gihaz ad-da <m al-liizim li al
baraka)* na svim poljima njegova
djelovanja. Tim inom ova grupa je
napustila raniji program selefijske struje
djelovanja i propagiranja Islama na miran
nain, dotada poznatu pod nazivom Islamski
pokret (al-Gama'a al-islamiyya).
* Za vodu (amir) ovoga pokreta je
izabran ej h dr. 'Um er 'Abdurrahman,
profesor tefsira i kur' anskih znanosti na
Teolokom fakultetu (Kulfiya U$Uf ad-din)
Univerziteta ai-Azhar, na isturenom
odjeljenju u Asjutu, koji je i ranije, za
vrijeme vladavine Demala 'Abdunnasira,
bio hapen. On e, kasnije, biti optuen u
poznatom procesu oko Sadatova ubistva,
pod optubom da je kao lider Pokreta
Tan:?lm al-gihad izdao fetvu da je
dozvoljeno (bala/) proliti Sadatovu krv.
Medutim, sud ga je oslobodio ove optube,
kao i optube da je pripadao Pokretu
Tan:?lm al-gihad Ipak, on je, i poslije toga,
nastavio svoju misionarsku aktivnost,
obilazei jedan po jedan okrug i ues
tvujui na raznim kongresima i simpo
zijima na kojima je otvoreno iznosio ideje
partije, podsticao omladinu na dihad
(al-gihad)* i na pobunu protiv tadanjeg
reima. Zbog toga je vie puta bio hapen i
stavljan pod prinudni boravak u svojoj kui
u Fejjurnu pod optubom organiziranja
okupljanja i podsticanja vjernika na
protestna okupljanja poslije duma
namaza. Medutim, zbog nedostatka dokaza,
sud za prekraje ga je i ovaj put oslobodio
Poglavlje 8
odgovornosti za navedene optube. Na
kraju, on je uspio otputovati u Ameriku,
nastanio se u dravi New Jersey gdje ima
svoje mnogobrojne sljedbenike. Njemu se
pripisuje da je izdao fetve za ubistvo
Farada Fuade, pisca sa svjetovnim
opredjeljenjem, za paraliziranje turistikih
putovanja u Egiptu i za mmrranje
Medunarodnog trgovakog centra, zbog
ega je u Americi izveden na sud i osuen
na doivotnu zatvorsku kaznu.
* Dana 6. oktobra 1981. godine,
poslije atentata na predsjednika Egipta,
Anvara Sadata, ovaj pokret je snano stupio
na javnu scenu u Egiptu, tako to je vojno
krilo pokreta, pod komandom porunika
Halida Ahmeda evkija el-Islambulija i
njegovih drugova, bivim oficirom u egipatskoj
vojsci, 'Abdulhamidom 'Abdusselamom,
podoficirskirn dobrovoljcem-snajperistom i
egipatskim ampionom u gaanju, iji je
prvi metak smrtonosno pogodio Sadata,
Husejnom 'Abbasom Muhamrnedom i
porunikom u rezervi, 'Ata Taj il Humejda
RehTiom izvrilo atentat na Anvara Sadata,
za vrijeme proslave pobjede u Oktobarskom
ratu, koja se odravala u predgrau Nasr u
Kairu. Pokretu se pripisuje da je unaprijed
bio pripremio plan za izazivanje nereda i za
zauzimanje zgrade radija i televizije i drugih
vitalnih ustanova u egipatskim okruzima. Za
vrijeme ovih dogaaja sve gore navedene
vode su uhapene i kasnije izvedene pred
sud koji ih je osudio na smrtnu kaznu
strijeljanjem. Tom prilikom smrtna kazna
vjeanjem izreena je i izvrena i nad
njihovim kolegom, tnzmJerom 'Abdus
selamom Faradom, autorom knjige a/
Farlga al-ga'iba.
* Potpukovnik 'Abiid 'Abdullatif ez
Zumer, oficir za vojnu sigurnost i lan
pokreta Tafl:?lm al-gihad u Kairu, koji se
nakon izgladivanja nesporazuma po nekim
pitanjima sa Islamskim pokretom u zatvoru
Layman Tara u Kairu, upravo bio u njega
ukljuio, u poetku se suprotstavio planu za
Sadatovo ubistvo zbog nepodobnosti
odabranog trenutka. Medutim, on se na
kraju, zbog posebnih okolnosti, sloio sa
spomenutim planom, zbog ega je pod
267
Poglavlje 8 POKRETI KOJI SE ZALAU ZA OBNOVU HILAFETA
optubom poznatom pod nazivom TaJ1?lm
al-gihiid osuen na zatvorsku kaznu u
trajanju od 40 godina.
* Dana 8. oktobra 1981. godine,
pripadnici vojnog krila Islamskog pokreta
napali su upravu sigurnosti i policijske
stanice u gradu Asjutu i zauzeli grad.
Izmeu njih i egipatskih snaga sigurnosti
voena je estoka borba u kojoj je poginuo
veliki broj visokih policijskih linosti i
snaga za specijalne namjene. Na kraju su
pobunjenici, na elu sa dr. Nadihom
Ibrahimom, Keremom Zuhdijem i '!samom
Derbalom pohapeni i izvedeni na sud u
poznatom procesu pod nazivom Ta1J?lm al
gihiid Svi su osueni na po 25 godina
zatvora uz teki fiziki rad.
* Godine 1984., poslije oslobaanja iz
zatvora brojnih lanova pokreta koji nisu
bili optueni za pripadnost organizaciji
Ta1J?lm al-gihiid, ponovo je organiziran rad
Islamskog pokreta pod rukovodstvom
Muhammeda evkija el-Islambulija. Poslije
toga, misionarska aktivnost pokreta po
damijama, kroz razna okupljanja, simpozije
i kampovanja je naglo pojaana, naroito
meu omladinom, uenicima i studentima,
tako da se moe rei da je pokret aktivno
djelovao unutar brojnih kola i univerziteta
u veini okruga u Egiptu. Koristei se
popularnou koju je stekao u poznatim
dogaajima tokom 1981. godine, pokret je
ponovo poeo zagovarati pobunu protiv
postojee vlasti i borbu protiv onih koji se
protive uvoenju islamskog vjerozakona.
Zbog svega toga, egipatske snage sigurnosti
su bile u stalnom sukobu sa njima, pri emu
su mnogi lanovi pokreta bili izloeni,
ne samo hapenju, muenju i estokom
progonjenju nego i primjeni raznih naina
fizike likvidacije. To je, opet, meu
pripadnicima pokreta izazvalo estoku
reakciju tokom koje su likvidirani brojni
oficiri i pripadnici policije.
* Islamski pokret je imao zapaenu
ulogu u afganistanskoj borbi ( al-gihiid al
afgiini)* tokom koje su u Afganistanu brojni
pripadnici ovoga pokreta pali kao ehidi,
meu kojima je najpoznatiji ejh 'Ali
268
'Abdulfettah, bivi lider Islamskog pokreta
za okrug al-Miniya. U Afganistanu je pokret
pokrenuo svoj asopis al-Muriibi.tfln i formirao
svoje vojne baze.
Ovome pokretu se pripisuje pokuaj
za izvoenje atentata na neke ministre i
visoke policijske funkcionere u Egiptu,
meu kojima su najpoznatiji dr. Rifat el
Mahdub, predsjednik egipatske narodne
skuptine (Ra 'ls Mag/is a-a 'b al-mi$ri) i
poznati sekularistiki pisac, dr. Farad
Fevda. To je bio odgovor na vladine akcije
fizike likvidacije i masovnog progonjenja
pripadnika Islamskog pokreta (al-Baraka
al-isliimiyya)*.
Ideje i ubjeenja:
Veina ideja Islamskog pokreta iznesena
je u knjigama i poslanicama nastalim u
zatvoru Lejman Tara. Meu njima su
najznaajnija djela:
* Mi{iiq al- 'amal al-isliiml, zapravo,
ustav ( dustar) pokreta koji u najkraim
crtama odraava njegove sljedee ideje:
Na cilj (giiyatunii) je postizanje
Allahova zadovoljstva putem iskrenog robo
vanja samo Njemu i slijeenja Njegova
Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem.
Nae vjerovanje ( 'aql{jiifiinii) je i u
najuem i najirem smislu isto kao i vjero
vanje asnih predaka iz prvih generacija
muslimana.
Nae shvaanje (fahmunii) univer
zalnosti i sveobuhvatnosti Islama je onakvo
kako su ga shvaali i razumijevali pouzdani
uenjaci ovoga Ummeta koji su slijedili
praksu Allahova Poslanika, sallallahu alejhi
ve sellem, i praksu njegovih nasljednika,
pravednih vladara - al-f:wlata' ar-riiidan,
r.a.
Na cilj (hadafunii) je:
l. da svi ljudi robuju svome Gospodaru
l
2. uspostavljanje islamske vlasti (al
!Jilafa)* po uzoru na onu koju je bio uspos
tavio Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve
sellem, ( 'a/ii nahg an-nubuwwa)*.
POKRETI KOJI SE ZALAU ZA OBNOVU HILAFETA
Na put (tarlqatuna) je pozivanje u
vjeru (ad-da 'wa), preporuivanje dobra (al
amr bi al-ma 'rafj, odvraanje od onoga to
ne valja (an-nahy 'an al-munkai) i podsticanje
na borbu na Boijem putu (al-gihiid fi
sabililliih)* kroz organizirani pokret ije je
uenje utemeljeno na vjerozakonu, koji
odbacuje licemjerstvo (al-mudiihana) i ovisnost
i koji prihvaa sva prethodna iskustva.
Naa opskrba (ziiduna) je: bogo
bojaznost (taqwii), znanje ( 'ilm), sigurna
spoznaja (yaqln), pouzdanje u Allaha
(tawakkul), zahvalnost (ukr), strpljivost
($abr), skromnost (zuhd) na ovome svijetu
i ljubav prema onome svijetu (Itar li al
ii/pra).
Naa ljubav i naklonost ( walii'unii)*
usmjerene su iskljuivo prema Allahu,
Njegovom Poslaniku i vjernicima.
Nae neprijateljstvo ( 'adii'un) upereno
je protiv nasilnika ( a~-~iilimln). Meutim,
budui da nevjerstvo (al-kufi-)* i nepravda
( a~-~lm) mogu biti izraeni u veoj ili
manjoj mjeri, potrebno je voditi rauna o
tome da neprijateljstvo prema njima bude u
istoj toj mjeri.
Nae jedinstvo (igtimii'un/1) ogleda
se u istovjetnosti cilja, istovjetnosti vjerovanja
i istovjetnosti ideja.
* AI-Farlga al-gii'iba, bukm qitiil at
fii'ifa al-mumtani'a 'an arii'i' al-islam - po
kome oni vjeruju:
Da pravu borbu na Allahovu putu
(al-gihiid)* predstavlja istinska borba
protiv neprijatelja u kojoj se rtvuje ivot i
prolijeva krv, za razliku od borbe
miroljubivim sredstvima kao to su: pisana
nJeC, predavanja, govori, prosvjetno
kulturno i odgojno osposobljavanje
Ummeta, nadmetanje sa politiarima i
njihovim politikim partijama i metodama,
pa ak i razmiljanje o hidri (al-ihtimiim
bi al-higra)*, predstavljaju odraz kuka
viluka i nemoi. Drugim nJectma,
muslimani mogu pobijediti jedino silom
oruja. Zato su se duni ukljuiti u borbu
(al-gihiid)*, ma koliko bili malobrojni.
Ovakvo miljenje prenebree koncepciju
Poglavlje 8
dihada u Islamu ili bolje rei borbe i
pobune protiv postojee vlasti (burom 1, jer
je dihad u svim sluajevima poeljan
(mabmiid), za razliku od obine borbe (a/
qitiil) koja u nekim sluajevima nije poeljna,
u zavisnosti od toga protiv koga se pobuna
podie i od stvarnih ciljeva onoga ko ju
podie. Dokazi za to se mogu nai i u
samom Kur'anu asnom Tako npr., Uzvieni
Allah unutranji sukob ( al-barb) izmeu
muslimana nije nazvao dihadom (gihiid)
nego obinom borbom i sukobom ( qitiil).
Pored toga, obraujui borbu protiv
pobunjenika (qitiil al-buga~, islamski uenjaci
su u svojim djelima detaljno razradili
propise o njoj koji su sasvim drugaiji od
propisa dihada ( abkiim al-gihiid) *.
Da se svi oni koji se izjanjavaju kao
pripadnici Islama, a koji se striktno ne
pridravaju izvravanja pojedinih njegovih
propisa, silom moraju natjerati da to ine.
To isto vai i za borbu protiv onih koji im u
tome pomau kao to su pripadnici policije i
sl.. Ukoliko, pak, izau pod prisilom, onda
ih treba pogubiti, s tim to e na buduem
svijetu biti proivljeni prema SVOJim
namJerama.
Da borba ( qitiil) nije obavezna samo
protiv onih koji ih napadnu na njihovom
ognjitu i zauzmu dio islamske drave, nego
i protiv onih koji se orujem i silom (bi as
1
Oni time kre osnovno pravilo u Islamu o
dozvo ljenosti podizanja masovne pobune protiv voe
(al-imam) za koga se nepobitno, na osnovu dokaza iz
Kur'ana, dokae da je otvoreni nevjernik (kulT bawiih
'alayh) . Meutim, ovakvom pobunom (al-bumlJ se
ne moe nazvati pobuna samo pojedinih podanika. U
tom smislu, Imamu-1-haremejn el-Duvejni u svome
djelu Giyat al-umam (v. str. 115.-116.) kae: "Ali,
ovakvom pobunom se ne naziva pobuna samo
pojedinih pripadnika Ummeta u jednom dijelu
drave, jer u sluaju da je i dignu, takva pobuna
moe samo jo vie poveati pogorati postojeu
situaciju i potpiriti jo vie nerede (al-fitan).
Meutim, ukoliko bi se desilo da se u takvoj dravi
pojavi autoritet koji bi imao masovnu podrku
podanika i bio u stanju od gore navedenih rizika
potedjeti muslimane, osigurati promjenu stanja
nabolje i narediti da se ini dobro i spreava ono to
ne valja, vodei rauna o opim interesima, nakon
procjene realnih izgleda za uspjeh i sagledavanja
posljedica, on bi se, potujui gore navedene uvjete,
u takvo neto mogao upustiti."
269
Poglavlje 8 POKRETI KOJI SE ZALAU ZA OBNOVU HILAFETA
sayf wa as-sultan) suprotstavljaju irenju
njihovih ideja, jer ih time spreavaju da se
slobodno obraaju svijetu i pozivaju ga u
Allahovu vjeru i na primjenu Allahova
vjerozakona. tavie, kolonijalizam (al
isti'mai)* je po njima dalji, a vladari-nevjernici
blii neprijatelj, pa je borba protiv blieg
neprijatelja prea od onoga koji je dalje.
Da je borba protiv svake vlasti na
svijetu koja ne sprovodi Allahov vjerozakon
meu ljudima obavezna, bez obzira na to da
li je ona nevjernika ili se predstavlja kao
islamska.
Na osnovu svega navedenog, kao to se
uostalom i kae u njihovoj poslanici pod
naslovom f:latmiyya al-muwagaha, sukob
sa neistomiljenicima je neminovan radi
sljedeih ciljeva:
svrgavanja nevjernike vlasti koja ne
potuje Allahov vjerozakon,
borbe protiv onih koji odbijaju da
izvravaju propise Islama,
uspostavljanja islamske vlasti (al
bifata)* i zajednikog voe svih muslimana
( tan~Jb !Jallta al-muslimln),
oslobaanja zemlje, spaavanja zarob
ljenika i irenja vjere (nar ad-din)*.
* Pripadnici Islamskog pokreta smatraju
da Egipat i njemu sline zemlje i pored toga
to su njeni stanovnici muslimani nisu ni
islamske (Dar as-silm) u kojima se sprovode
propisi Islama, niti neislamske (Dar ai
!Jarb), jer njihovi stanovnici nisu nevjernici,
nego trea vrsta u kojima bi se prema
muslimanima trebalo postupati onako kako
zasluuju, a protiv onih koji izlaze iz okvira
islamskog vjerozakona boriti onako kako su
zasluili. Prema tome, pripadnici ovoga
pokreta ne proglaavaju cio islamski ummet
nevjernicima, nego samo vlasti koje
mijenjaju islamski vjerozakon i stavljaju ga
van snage. Otuda oni ne zabranjuju
obavljanje dravnih funkcija kao to to ine
pripadnici pokreta at- Takfir.
* Ovaj pokret svoje pripadnike, ak i
kao pojedince-podanike, u sve tri faze
obavezuje na pozivanje u Allahovu vjeru, na
270
preporuivanje drugima injenja dobrih
djela i odvraanje od onoga to ne valja. U
tom pogledu im se zamjera to to se
dosljedno ne pridravaju islamskih propisa u
svome pozivanju na dobro i odvraanju od
onoga to ne valja i to su skloni urbi i
ishitrenosti, suprotno zlatnom pravilu: "Onaj
ko uri prije vremena, snosi posljedice
neuspjeha."
* Islamski pokret se protivi ukljuivanju
proislamskih pokreta u rad sekularistikih
antiislamski raspoloenih vlasti, jer to
moe dovesti do brojnih zabuna i kod
irokih narodnih masa izazvati nerazu
mijevanje i podozrenje, tim prije to se one
pozivaju na legitimitet vlasti koja izdaje i
sprovodi svjetovne zakone ( al-qawanln
a!-wag'iyya)*.
Ideoloki korijeni:
* Islamski pokret svoje uenje i ideje
temelji prvenstveno na Kur'anu i Sunnetu,
kao dva osnovna izvora. Otuda se njegovi
pripadnici u dokazivanju ispravnosti svoga
uenja, najee pozivaju na brojne kur' anske
ajete o dihadu i hadise koji podstiu na
dihad.
* Isto tako, Islamski pokret se esto
poziva na fetve poznatih islamskih uenjaka,
naroito fetve Sejhu-1-Islama Ibn Tejmijje
(66111263.-728/1328.). Uzgred treba napo
menuti da je literatura islamskog pokreta
prepuna njegovih fetvi i miljenja.
* Islamski pokret se u svome uenju i
dokazivanju ispravnosti svojih ideja i
principa, takoer, esto poziva na historijske
injenice i miljenja islamskih uenjaka kao
to su: Ibn el-Kajjim, el-Kadi 'Ijad, Ibn Kesir,
en-Nevevi i Sejjid Kutb.
* Islamskom pokretu se zamjera to to
se pretjerano (guluwwuh)* koristi izrazima
dihada ( a/-gihad)* i to ga svodi iskljuivo
na fiziku borbu ( al-qital), za razliku od
ispravnog islamskog shvaanja po kome je
dihad -( a/-gihad)* mnogo iri pojam od
~uke borbe, jer u sebi, kao to kae e
Serif el-Durdani, sadrava "sva sredstva
pozivanja u pravu vjeru" (Vidi: at- Ta 'rifat
at-tab'a al-ula, al-Qahira, J938.).
POKRETI KOJI SE ZALAU ZA OBNOVU HILAFETA
Ovome treba dodati i to da u hadisu koji
navodi Tirmizija stoji da je Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Borite se
protiv vieboaca svojim imecima, svojim
ivotima i svojim jezicima (tj. rijeima)."
Rairenost:
* Glavni centar moi Islamskog pokreta
nalazi se u junom Egiptu, naroito u okrugu
Asjut. Pokret, takoer, svoje pristalice ima u
gotovo svim egipatskim gradovima i na
univerzitetima. Pored toga, Islamski pokret
ima svoje pristalice i u nekim drugim
dravama u koje su se sklonili pred
progonima od strane egipatskih vlasti.
Iz navedenog se vidi:
Da Islamski pokret dihad smatra
jedinim pravim nainom i putem za ponovno
uspostavljanje islamske vlasti (al-bilala al
isliimiyya)* za sve muslimane,
Da uspostavljanje, prvo, islamske
drave ( ad-daw/a a/-is/iimiyya), a potom i
islamske vlasti (al-biliita al-isliimiyya)*
pokret smatra strogom obavezom (fan! 'ayn)
svakog muslimana i muslimanke,
Da pokret smatra da su muslimanski
vladari koji odbijaju primjenu islamskog
vjerozakona ( a-ari'a a/-isliimiyya) nevjernici i
da se protiv njih po svaku cijenu treba pobuniti,
Da Islamski pokret ne smatra sav
islamski ummet nevjernicima, kao to to
ini pokreta at- Takfir wa a/-higra,
Da Islamski pokret, kao vrhunac
ibadeta, za pravi dihad dri samo borbu
(al-qitiil), za razliku od dihada iskljuivo
miroljubivim sredstvima, za koji smatra da
je kukaviluk i ista naivnost.
Ovdje treba napomenuti da Islamski
pokret (al-Gama 'a al-isliimiyya) ne treba
mijeati sa slinim pokretima poznatim pod
imenom Tan?im al-gihiid koji su se zalagali
za pobunu protiv postojee vlasti i njeno
svrgavanje silom oruja kao to su bili:
Pokret Tan?im a/-taniyya al- 'askariyya
1974. godine, pod rukovodstvom Saliha
Sirrije i Karima el-Anadolija, pokret Tan?im
gihiid a/-Iskandariyya 1976. godine i pokret
Tan?im Siibin er-Rihal al-Urduni
Poglavlje 8
Bibliografija:
* Mu'allatat wa rasa'il al-Gama'a: L)
Kabina al-baqq- dr. 'Umar 'Abdurralpnan; 2.)
A~niif al-bukkiim wa a/:lkiimuhum - dr. 'Umar
'A1xlurral]rnan; 3.) al-Farida al-ga'iba- Mubammad
'AbdussaHim; 4.) Mft8q al- 'amal al-islami- dr.
Nagib Ibrahim, 'A!?im 'Abdulmagid wa 'I~udam
Darbala; 5.) at-Tii'ita al-mumtani'a 'an ari'a
min arii'i' al-islam - 'I~mudOm Darba.Ia; 6.)
Hatmijetu-1-muvadeheti Lednetu-1-ebhas bi-1
gr
dem'ati, al- 'U bi al-gahl- Lagna a1-abbat bi
al-Gama'a; 7.) ag-l)abb 'an a~-~abata - Ta1'at
Fu'ad; 8.) abg al-himma ff gam' amaJ al
umma- Rufii'i Taha; 9.) ar-Radd 'ala fikr at
tak/ir- Lagna al-abbat bi al-Gama'a; 10.) ar-Radd
'a/ii ubuhiit al-amr bi al-ma 'raf wa an-nahy
'an a/-munkar- 'Abdul'abir I;:Iammad; ll.) Man
nabnu wa maga nuridu?- Lagna al-abbat bi al
Gama'a; 12.) A Jliihun ma '1/iih? I'liin al-barb
'a/ii maglis a-a 'b - Lagna al-abl.Jat bi al
Gama'a; 13.) Silsila at-tariq ilalliih - Nagib
Ibrahim - Karam Zuhdi; 14.) Manhag Gamii'a
al-gihiid al-islami- 'Ahud az-Zumer;
* Maga/lat t~dumhii al-Gama'a: L)
Magalla Kalima al-baqq, 2.) Magalla $awt al
azhar El-dema 'atu - el-islamijetu - fikreten
we minhaden, Tal'at Fuad Kasim Ehu Ta1a1 el
Ensari - erit video; 3.) Magalla al-Muslim/it, 4.)
Magalla al-Murabi_tiin;
* Mu'allatat wa rasa'il li gayr al
Gamii'a: L) al- 'Umda ff i'diid al- 'udda
'Abdulqadir 'Abdul'aziz; 2.) TafJ~i/ az-ziid ff
tafJqiq al-gihiid- dr. Sa'id 'Abdul'a?im; 3.) a
ahada - ~aliib. AbU Isma'il; 4.) al-Guluww ff
ad-din- 'Abdurrab.man al-Luwaybiq al-Mutayri; 5.)
al-Amr bi al-ma 'riif wa an-nahy 'an al
munkar - Yasir Burhani; 6.) Man qatala as
Sad/it?- J:Iusayn Abu al-Yazid;
* Arita kiislt L) al-Amr bi al-ma 'riif
wa an-nahy 'an al-munkar- Sayyid Sa'duddin
al-Gabai; 2.) Mariibil tarl' a/-gihiid - dr.
Mubammad b. Isma'il al-Muqdim;
* al-Magalliit 1.) Magalla al-Mugiihid
Afganistan; 2.) Magalla $awt ad-da 'wa
Tu~duruhaDar al-Huda as-salafiyya al-iskandariyya,
al-' adad as-sadis;
271
Poglavlje 9
RASISTIKI POKRETI
*Islamska nacija na Zapadu (Bilalije) *Farrakhanije
40. Islamska nacija na Zapadu (Bilalije)
Definicija:
Islamska nacija na Zapadu ( Umma al
islam fi a/-garb ili The Nation ofIslam in
the West) je pokret koji se pojavio meu
crncima u Americi ije se shvaanje
Islama temelji na naglaenom rasistikom
duhu. Kasnije, kada je mnoga od svojih
shvaanja i ideja ispravio, ovaj pokret je
postao poznat pod imenom "Bilalije"
(al-B!laliyyfin).
Nastanak i najznaajnije linosti:
* Osniva ovog pokreta je Wallace D.
Fard, crnac sumnjiva porijekla koji se,
iznenada, 1930. godine pojavio u Detroitu i
tamonje crnce poeo pozivati u svoj
mezheb. Kao to se iznenada pojavio, tako
je iznenada i nestao u junu 1934. godine.
* Elijah Pool, kasnije Elijah Muhammed
(1898. - 1975.) koji je, nakon to se prik
ljuio pokretu (al-!Jaraka)*, brzo napre
dovao i po Fardovom nestanku postao
njegov nasljednik i voa pokreta. Godine
1959., posjetio je Saudijsku Arabiju.
Nakon toga u pratnji svoga sina Wallaca
Muhammeda koji mu je bio lini
prevodilac, obiao je Tursku, Etiopiju,
Sudan i Pakistan.
* Malcolm X (Malik abbaz), pred
sjednik Hrama broj 7 u Njujorku, poznat kao
sposoban govornik i mislilac. Posjetio je
neke arapske zemlje i 1963. godine obavio
hadd. Poslije povratka sa hadda odrekao njegovom pokretu.
se rasistikih principa ovoga pokreta,
napustio ga i osnov~o novi pokret pod
nazivom "~okret sljedbenika tradicije"
(Gama'a ahi as-sunna). Poginuo je u atentatu
21. februara 1965. godine.
272
RASISTIKI POKRETI
* Lewis Farrakhan koji je primio Islam
1950. godine. Poslije Malcolma X, preuzeo
je voenje Hrama broj 7. Slovi kao vjet
govornik, pisac i predava. Trenutno je u
bliskim odnosima sa pukovnikom Gadafijem.
Ukoliko ne dobiju sva drutvena i politika
prava, zalae se za osnivanje nezavisne
drave crnaca u Americi.
* Wallace W. Muhammed, poznat jo i
pod nadimkom Varisuddin Muhammed.
Roenje u Detroitu 30. oktobra 1933. godine.
U periodu izmeu 1958. i 1960. godine bio
je predsjednik Hrama ovoga pokreta (al
/Jaraka)* u Filadelfiji. Godine 1967., obavio
je hadd i poslije toga vie puta posjeivao
Kraljevinu Saudijsku Arabiju.
Godine 1964. napustio je pokret i
odrekao se principa koje je zastupao njegov
otac. Meutim, pet mjeseci prije oeve
smrti, u nadi da e iznutra uspjeti izvriti
njegovu reformu, ponovo se vratio u ovaj
pokret.
Prisustvovao je kongresu Islamske
svjetske lige (Riibi{a al- 'a/am al-islami)
odranom u Njujorku u dravi New Jersey
1397/1977. godine.
U mjesecu decembru 1975. godine,
posjetio je Islamski centar u Vaingtonu.
Na elu delegacije prisustvovao je
Islamskom kongresu odranom u Kanadi
1977. godine. Na svim ovim sastancima
izjavljivao je da iskreno prihvaa islamsko
opredjeljenje i da ulae sve napore u
promjeni pogrenih shvaanja koja vladaju u
Tokom 1976. godine, posjetio je
Kraljevinu Saudijsku Arabiju, Tursku i jo
nekoliko zemalja na Istoku. Tokom ovih
posjeta, susreo se sa najviim linostima
zemalja koje je posjetio.
RASISTIKI POKRETI
Godine 1975., objavio je imena
najvanijih linosti na koje e se u svome
rukovoenju pokretom oslanjati. Najistaknutiji
meu njima su bili:
njegovi lini pomocmct Kerim
'Abdul'aziz i dr. Ne'im Ekber,
slubeni predstavnik pokreta za
odnose sa javnou, 'Abdulhalim Ferhan,
savjetnici za kulturu: dr. 'Abdul'alim
abbaz, dr. Fatima 'Ali i Fehmija Sultan,
generalni sekretar, Don 'Abdulhakk
naelnik vojne komande Elijah
Muhammed IL
* Raymond erif koji je dospio do
poloaja ministra pravosua ( wazlran li al
'adl) , nakon to je bio vrhovni zapovijednik
garde pokreta (al-baraka)*, zvane "Plod
Islama" ( Tamra al-islam ili Fruit ofIslam),
skraeno (F.O.I.) koja je osnovanajo 1937.
godine.
* Emina Resul, zaduena za organizi
ranje razvoja ene ( Gihiiz tatwlr al-mar'a),
skraeno (M.G.T.).
* Dr. Michel Ramadan, predstavnik
svih damijskih odbora i predsjednik
Odbora za usmjeravanje i duhovnu skrb
(Ra 'ls Jagna at-tawglh).
* Tiran Mehdi koji je pokretu pristupio
1967. godine i postao predsjednik slube za
otkrivanje nemorala i drutvenih bolesti
meu pripadnicima pokreta koja je osnovana
1976. godine pod imenom "Blight Arrest
Pioneer Patrol", skraeno (B.A.P.P.), umjesto
ranije garde pod nazivom F.O.I.
* Ibrahim Kemaluddin, supervizor
Ureda za dodjelu novih zemljinih posjeda
"New Earth Team", skraeno (N.E.T.) i
projekata naseljavanja oblasti juno od
ika ga.
* Sultan Muhammed, jedan od unuka
Elijaha Muhammeda, za koga se smatra da
je dobro poznavao Islam. Bio je imam u
Vaingtonu. Studirao je na Islamskom
univerzitetu "Imam Muhammed b. Sa'ud" u
Rijadu, gdje je i umro 1410/1989. godine.
Poglavlje 9
* Muhammed Ali-Klej, poznati svjetski
bokser. Za njega se smatra da ga je u pokret
uveo Malcolm X. Bio je jedan od lanova
Vijea kojeg je, nakon to je preuzeo
voenje pokreta, osnovao Wallace
Muhammed a koje je imalo zadatak
planiranje nekih vanih projekata unutar
pokreta.
Ideje i ubjeenja:
Da se primijetiti da su se ideje ovoga
pokreta (al-baraka)* postepeno razvijale pod
utjecajem linosti lidera koji je njim
rukovodio. Zato se razvoj pokreta mora
promatrati kroz njegova sljedea tri perioda:
L Period Wallace D. Farda:
* Ova organizacija ( al-muna~~ama)*
od svoga osnivanja poznata je pod imenom
"Islamska nacija" (Umnu al-islam ili The
Nation of Islam) ili "Otkrivena izgubljena
islamska nacija" ( Umma al-islam a!
mafqfida al-muktaifa). Najvaniji ciljevi
ovoga pokreta ogledaju se u:
pozivanju na slobodu (al-burriyya)* ,
jednakost ( al-musiiwiif), pravdu (al- 'ada/a) i
rad za unapreenje prilika unutar zajednice,
isticanju superiornosti i slave eme
rase, potvrivanju njenog afrikog porijekla
i osudi bijelog ovjeka koji u sebi nosi
karakter avola ( wa Wa$fihim bi a
ayiifln),
radu na preobraanju svojih sljedbe
nika od uenja Tevrata (at-Tawriif)* i Indila
(al-Ingi!)* na uenje Kur'ana, uz nastavak
daljnjeg crpljenja pojedinih ideja iz Biblije
(ai-Kitiib al-muqaddas)*.
Lider ovoga pokreta osnovao je dvije
njegove organizacije: jednu za ene pod
nazivom "Obuka muslimanskih djevojaka"
( Tadrlb al-baniit al-muslimiit ili Training
Muslim Girls) , skraeno (T.M.G.) i drugu za
mukarce pod nazivom "Plod Islama"
(Tamra al-islam ili Fruit ofIslam), skraeno
(F.O.I.). Druga je imala za cilj stvaranje
snane vojske za zatitu pokreta i podupi
ranje njegovog drutvenog i politikog
poloaja.
273
Poglavlje 9
ll Period Elijaha Muhammeda:
* Po svome preuzimanju voenja pokreta,
Elijah Muhammed je izjavio "da Bog nije
neto to je nevidljivo, da se On morao
predstaviti u neijoj linosti i da je to linost
Farda u kome se Bog utjelovio, te da je on
(tj. Fard) kao takav dostojan da mu se robuje
i da mu se upuuju molitve" - ime je u
uenje svoga pokreta on unio ezoterina
shvaanja (ma/ahim biitiniyya)*.
* Istovremeno, Elijah Muhammed je
sebe postavio na poloaj vjerovjesnika
(maqiim an-nubuwwa)* i za sebe uzeo
titulu Allahova poslanika (Rasalulliih ili
Messenger ofAllah)*.
* Elijah Muhammed je svojim sljedbe
nicima strogo zabranjivao kocku, alkohol,
puenje, pretjerivanje u jelu i blud. Takoer
je enama zabranjivao mijeanje sa
mukarcima-strancima. Podsticao je brakove
izmeu mladia i djevojaka unutar pokreta i
zabranjivao im posjeivanje mjesta za
zabavu i javnih kafana.
* Pokret je uporno propagirao ideju o
odabranosti eme rase kao izvoru svakog
dobra i o pokvarenosti i manjoj vrijednosti
bijelog ovjeka. Nema sumnje da je
primanje iskljuivo crnaca u ovaj pokret,
bez ikakve mogunosti da se u njega
ukljuuju i bijelci, zasigurno bila velika
greka.
* Elijah Muhammed nije vjerovao
niuto to se ne moe osjetiti ulom. Otuda
on nije vjerovao u meleke niti u fiziko
proivljenje poslije smrti (al-ba 't al
gismiini). Naime, on je proivljenje shvaao
samo u duhovnom smislu, i to jedino
proivljenje amerikih crnaca.
* Elijah Muhammed, takoer, nije
vjerovao u to da je sa Vjerovjesnikom (an
nabi)* Muhammedom, sallallahu alejhi ve
sellem, zavreno poslanstvo (ar-risala).
Naprotiv, on je sam sebe proglasio
posljednjim poslanikom (!Jiitam ar-rusu])*,
tvrdei da nije bilo nijednog poslanika a da
nije govorio jezikom svoga naroda i da je on
(tj. Elijah Muhammed) poslan kao vjerovjesnik
kome se objavljuje od strane Farda na jeziku
njegova crnakog naroda.
274
RASISTIKI POKRETI
* On je vjerovao u postojee Nebeske
knjige ( al-kutub as-samiiwiyya), ali je
istovremeno vjerovao i u posebnu knjigu
koja e, kao posljednja nebeska knjiga
ovjeanstvu, biti objavljena njegovom
crnakom narodu.
* Po njemu, namaz ( a$-$ala) se ogleda
u pet dnevnih molitvi koje se sastoje od
uenja Fatihe (al-Iati!Ja), nekoliko kur'anskih
ajeta i dove, uz okretanje prema Mekki i
zamiljanje Fardova lika.
* Elijah je smatrao da umjesto
ramazana, svake godine treba postiti mjesec
decembar.
* Svaki lan je duan izdvajati jednu
desetinu svojih prihoda za pokret.
* Elijah Muhammed je napisao -yie
djela u kojima je opirno objasnio svoje
ideje i uenje. Meu njima su najpoznatija
sljedea djela:
Risala iiii ar-ragu! al-aswad (Message
to the Black Man in America),
Munqi{.iunii qad wa$1a (Our Saviorus
Has Arrived),
al-_ffi/<nJa al- 'ulyii (Supreme Wisdom),
SuqatAmarikii(The Fall of America) i
Kayta ta 'kuJ lita 'ia (How to Eat to
Live).
* Elijah Muhammed je pokrenuo glasilo
($a!Jifa) pod nazivom Mu!Jammad yatakallam
(Muhammad Speaks) koje je odraavalo
zvanini stav Pokreta.
lli. Period Varisuddina Muhammeda:
* Dana 24. novembra 1975. godine,
Varisuddin je ovoj organizaciji dao
novo ime bilalije (al-Biliiliyyan) po
Poslanikovom, sallallahu alejhi ve sellem,
mujezinu Bilalu.
* Varisuddin je 19. novembra 1975.
godine, ukinuo zakon koji je bijelcima
zabranjivao ukljuivanje u ovaj pokret, tako
da se 25. februara 1976. godine u sveanoj
sali, rame uz rame sa crncima, pojavilo i
nekoliko lanova-bijelaca.
RASISTIKI POKRETI
* Od tada se uz zastavu ove organizacije
poela isticati i amerika zastava. Prije toga
ta zastava sa likom bijelog ovjeka sa
plavim oima predstavljala je kavkazskog
avola. (a-aytiln a/-qawqiizi).
* Dana 29. novembra 1975. godine
izdana uredba o obaveznosti ramazanskog
posta i proslavi Ramazanskog bajrama.
* Dana 14. novembra 1975. godine,
glasilo Mu!;zammad yatakalfam (Muhammad
speaks) promijenilo je naziv, prvo u Bila/ian
News, a kasnije u a/-Garlda al-isliimiyya
(The Muslim journal).
* Varisuddin je umjesto ranije titule
Glavni predsjednik (Ra'ls ar-m'asil) uzeo
titulu Vrhovni imam (al-Imam al-akbar).
Istovremeno, dotadanje titule predsjednika
hramova (Ru 'as/l' al-ma 'abiel) zamijenio
je sa titulom voa (al-imam). Lino se
posvetio vjerskim pitanjima, a ostale
poslove je raspodijelio meu rukovodeim
ljudima u pokretu.
* Pokrenuo je akciju preureivanja
hramova i prilagodio ih tako da se u njima
moe klanjati.
* Dana 3. oktobra 1975. godine, izdao
je naredbu da se namaz obavlja pet puta
dnevno i to onako kako ga muslimani inae i
obavljaju.
* U ovom periodu pokret posebnu
panju posveuje islamskom moralu, etici,
ukusu, lijepom izgledu i odijevanju ene u
skladu sa islamskim propisima.
* Misionari ovoga pokreta (du 'lit fi al
baraka)* redovno posjeuju zatvorenike i
meu njima propagiraju Islam. Snage sigur
nosti su primijetile da emaki zatvorenik,
poznat po svojoj buntovnosti i nepokornosti
u zatvoru, im primi Islam, postaje mnogo
discipliniraniji i susretljiviji. Otuda vlasti
rado prihvaaju misionarsku djelatnost
ovoga pokreta meu zatvorenicima.
* Ovaj period, takoer, je prepoznatljiv
i po pokuaju ispravljanja brojnih islamskih
shvaanja koja su u uenje pokreta pogreno
ugradili raniJI lideri Fard Elijah
Muhammed.
Poglavlje 9
* Gore navedeno jo uvijek ne znai da
je uenje pokreta (al-baraka)* potpuno
ispravljeno i dovedeno u ispravne okvire
Islama, ali u svakom sluaju znai da su, u
poreenju sa ranijim periodom, njegove
ideje i ubjeenja znatno poboljane. U
ovome Pokretu e trebati izvriti jo dosta
ideolokih i praktinih promjena kako bi bio
na pravom islamskom putu.
* Stalna previranja i neslaganja izmeu
lidera ovoga pokreta su dovela do toga da je
25. maja 1985. godine, Varisuddin objavio
njegovo rasputanje, ostavljajui svakom
pojedinom ogranku (u 'ba) slobodu samos
talnog djelovanja. O ovome pokretu, gotovo
svakodnevno, se uje neka novina, tako da
je njegova sudbina neizvjesna.
* Ovdje treba spomenuti da u
posljednje vrijeme pukovnik Gadafi
iranske vlasti ulau velike napore u
pokuajima pridobijanja ovoga pokreta i
njegovog usmjeravanja po svojim eljama.
Gotovo svakodnevno unutar ovoga pokreta,
pojavljuju se nove linosti, nestaju stare i
dolazi do daljnih podjela u njegovim
redovima to ozbiljno, na tetu svih, prijeti
interesima sviju.
* Pokret je poznat pod brojnim nazi
vima. Jedan od posljednjih je "Islamska
nacija na Zapadu" ( Umma al-is/lim fi al
garb ili The Nation ofIslam in the West).
Akaidski i idejni korijeni:
* Ovaj pokret je nastao na ruevinama
dvaju snanih pokreta koji su se ranije meu
cmcima bili pojavili i to:
Maurskog pokreta koji je 1913.
godine osnovao ameriki crnac Timothy
Drew Ali (1886.-1929.), ije je uenje bilo
svojevrsna mJesavina raznih vjerskih,
ideolokih i socijalnih doktrina i iji su se
sljedbenici predstavljali kao muslimani.
Meutim, ovaj pokret se raspao poslije smrti
njegovog lidera i osnivaa.
Organizacije Marcusa Garvija
(1887.-1940.) koji je 1916. godine osnovao
politiku organizaciju crnaca pod nazivom
"Universal Negro Improvement Association".
Sljedbenici ovoga pokreta su se predstavljali
275
Poglavlje 9
kao krani, s tim to su vjerovali da su
Krist (al-Masi/J)* i njegova majka bili crnci.
I ovaj pokret se raspao nakon to je njegov
lider 1925. godine protjeran iz Amerike.
* Zato se moe rei da sljedbenici
ovoga pokreta (tj. Islamske nacije na
Zapadu) Islam smatraju svojim duhovnim
nasljeem koje crnce moe osloboditi
dominacije bijelog ovjeka i pomoi u
formiranju posebne nacije koja bi, kao i
ostale nacije, uivala sva prava, historijske
tekovine i poloaj u drutvu.
* Glavni osniva i lider ovoga pokreta
Elijah Muhammed, pored Islama i rasis
tikih ideja nastalih u Sjedinjenim Dravama,
u svoje uenje ugradio je i brojne ideje
preuzete iz Tevrata (at-Tawrat)* i Indila
(al-Ingi/)*.
Rairenost i centri utjecaja:
* U Americi ivi oko 35 miliona
crnaca, od ega oko milion onih koji se
predstavljaju kao muslimani.
* Svoje damije oni nazivaju hramo
vima (Ma'abid ili Temples). Crnaki
muslimani danas su organizirani u preko 80
grupacija (u'ba)* u mnogim gradovima
irom Amerike. Pored toga, oni danas imaju
preko 60 svojih kola i vjerskih zavoda
irom Amerike. Prvi as nastave u njima
svaki dan je predvien za islamsku
vjeronauku.
* Najvea koncentracija crnakih
muslimana je u Detroitu, ikagu,
V aingtonu i drugim velikim amerikim
gradovima. Zanose se idejom o uspos
tavljanju nezavisne drave i, openito
uzevi, solidariu se u rjeavanju problema
crnaca.
Iz navedenog se vidi:
Da je Islamska nacija na Zapadu
(Umma al-islam fi al-garb) ideoloko
vjerski pokret (!Jaraka maghabiyya
fikriyya)* koji za sebe tvrdi da je islamski.
Meutim, po svojoj doktrini, ovaj pokret
dugo vremena nije odraavao sutinsko
uenje Islama. Ovo zato to je, uprkos
276
RASISTIKI POKRETI
tvrdnji da svoje pristalice usmjerava prema
uenju Kur'ana asnog, naroito u svome
prvom periodu, nastavio crpiti ideje iz
Tevrata i Indila,
Da je u drugom periodu svoga
razvoja, prihvatio ezoterina shvaanja
(al-mamhlm al-batiniyya)*, tvrdei da Bog
(al-Ilah)* nije neto nevidljivo, da se morao
utjeloviti u neijem liku i da se utjelovio u
liku Farda,
Da je nauavao da Muhammed,
sallallahu alejhi ve sellem, nije posljednji
Poslanik, da je nagovjetavao objavu
Nebeske knjige crncima i da je umjesto
posta mjeseca ramazana za mjesec posta
odredio decembar,
Da je u treem periodu svoga
razvoja, po Bilalu Habeiji, Poslanikovu,
sallallahu alejhi ve sellem, mujezinu, ova
organizacija promijenila ime u "Bilalije" i
Da je Varisuddin Muhammed naredio
da se namaz pone obavljati na ispravan i
opepoznat nain i da se isprave neka ranija
pogrena shvaanja Islama, ime se uenje
ovoga pokreta poelo okretati prema istinskom
uenju Islama.
Bibliografija:
al-Musliman as-sad fi Amarlka
Ta'lif: dr. J. Erik Lincoln, Targama: 'Umar ad
Dayrawi- Dar al-'ilm li al-malayin, at-Tab'a al-iiia,
Bayriit, 1964.; al-Islam fi Amarlka- Mubammad
Yiisuf a-awari, Lagna al-Bayan al-'arabi, al
Qahira, 1379/1960.; Mun~?ama Elijah
Mu!Jammad al-amarikiyya Ta'lif: dr.
'Abdulwahhab Ibrahim Abii Sulayman, at-Tab'a al
iiia, Dar a-arq, iadda, 1399/1979.; al- Wugad
al-islami fi al- Wilayat al-Mutta!Jida al
Amarlkiyya- 'Abdullah Abmad ad-Dari, at-Tab'a
al-iiia, Matba'a al-iam'iyya al-'arabiyya as
sa'iidiyya ii at-taqafa wa al-funiin, iadda,
1403/1983.; al-Firaq al-batiniyya al-mu 'a~ira
fi al- Wllayat al-Mutta!Jida al-Amarlkiyya -
Bilal FTiiphs, Risala magistir bi Kulliyya at-tarbiyya
bi iami'a al-Malik Sa'iid, ar-Riyag, 1405/1984.; al
Musliman ta!Jta as-saytara ar-ra 'smaliyya -
Mabmud Abmad akir, al-Maktab al-islami, at-Tab'a
al-ula, Bayriit, 1397/1977.; al-Musliman fti
Urubba wa Amarlka - dr. 'Ali al-Munta~ir al
Katani, Dar Idris, at-Tab'a al-ula, ar-Ribat,
1396/1976.; Maga/la al-Musliman 20. 09. 1405.
RASISTIKI POKRETI
al-Higriyya, 08. 06. 1985. al-Miladiyya; Magalla
al-Mustaqba/- al-'adad 422 fi 22. agar 1985.;
Garida al-Gazlra as-Sa 'iidiyya- al-'adad 1683
fi 12. Mu]].arram 1397. al-Higriyya, 02. 01. 1977. al
Miladiyya; Garlda A!;bar al- 'AJam al-islaml
ai-'adad 470 fi 23. rabi' al-awwal 1396. al-Higriyya,
ta~dur 'an Rabita al-'Alam al-islami, Makka al
Mukarrama wa kagalik al-'adad 510 min 20. 01.
1397.; Magalla al-Mugtama' - al-Kuwayt, al
'adad 428 fi 28. 03. 1399. al-Higriyya, 30. 03. 1979.
al-Miladiyya;
41. Farrakhanije
Definicija:
Farrakhanije (a~t.ara!;an~a) su jedna
od najbrojnijih batinijskih sekti (i!;da al-/iraq
a/-batiniyya)* u Sjedinjenim Amerikim
Dravama koja jo uvijek slijedi uenje
Elijaha Muhammeda.
Nastanak i najznaajnije linosti:
Osnivaove sekte Lewis Valket
potjee od porodice porijeklom sa Karibskih
otoka koja se bavila zabavljanjem muzikom
1 pJesmom.
Godine 1956. pristupio je u sektu
Elijaha Muhammeda koji je sebe proglasio
vjerovjesnikom (an-nabi)*, a svoga uitelja
Farda Muhammeda utjelovljenim bogom.
Kada je Malcolm u Bostonu osnovao svoj
Hram br. ll (Ma 'bad Mu!Jammad li al-islam
raqam l l) Lewisa X je postavio za njegova
upravitelja i propovjednika.
Lewis X je napisao nekoliko pjesama
i pozorinih komada koji su, kao vani
elementi, u propagiranju Elijah Muhamrnedova
uenja izvoeni u svim hramovima, to mu
je donijelo veliku slavu i popularnost.
Kada je Elijah Muhammed napustio
Malcolma X, Lewisa X je, davi mu nadimak
Farrakhan, prvo imenovao zvaninim pred
stavnikom sekte za odnose sa javnou, a
potom i za propovjednika u najveem i
najutjecajnijem hramu Mu!;ammad fi al
islam br. 7, kojim je ranije, prije protjerivanja
iz sekte, rukovodio Malcolm.
Meutim, kada je poslije Elijah
Muhamrnedove smrti, rukovoenje pokretom
preuzeo njegov sin Volas D. Muhamed
Poglavlje 9
(Wallace D. Muhammad) Farrakhana je
razrijeio svih poloaja u sekti i postavio ga
na neki drugorazredni poloaj u ikagu. U
ovom periodu Lewis je, po ugledu na Volasa
(Wall ace), poricao Elijahovo vjerovjesnitvo
i boanstvenost P arda Muhammeda.
Meutim, poslije povlaenja iz sekte
proroka Sailsa (al-Mutanabl' Sayls),
Farrakhan je dao ostavku na ovaj poloaj,
vratio se u Njujork i tamo poeo okupljati
svoje ranije pristalice pozivajui ih na
okupljanje oko prvobitnog Elijahovog
uenja. U tom cilju on je u Njujorku,
ikagu i Los Anelesu otvorio hramove u
kojima je okupio svoje pristalice. Za
zvanini centar svoje sekte, Lewis Farrakhan
je odabrao ikago. U cilju propagiranja
povratka na izvorno uenje Elijaha
Muhammeda i ponovne izgradnje Islamske
nacije ( Umma al-islam), on je pokrenuo i
glasilo sekte pod nazivom "Posljednji poziv"
(an-Nida' a/-a!;li).
Farrakhan je, radi odravanja preda
vanja na univerzitetima, obraanja cmcima
u svakoj moguoj prilici i nastupa u TV i
radio emisijama, esto putovao po Sjedi
njenim Amerikim Dravama.
Budui da se zalagao za obnovu
Elijahove organizacije "Islamska nacija"
( Umma al-islam) i oivljavanje "njegovog
istog uenja, bez ikakve line koristi za
sebe" - kao to je to inio i prorok (Sails),
Farrakhanu se odazvala veina potomaka
Elijahove porodice.
Godine 1981., Farrakhan je obnovio
sistem dodjele titula svetaca ( tawzl' al
asma' al-muqaddasa), uvjetujui svakom
lanu sekte da napie Risala a/-mula!J!Ji~ u
kojoj svako mora izjaviti "da nema boga
osim Allaha koji se pojavio u liku gospo
dina Farda Muhammeda i da je Elijah
Muhamrned, Allahov poslanik" (an Ja iliiha
illaffah al-/aifl ga'a fi $fiTa as-sayyid Fard
Mubammad wa anna al-mukarram Elffah
Muhammad rasiilulliih).
Farrakhan je stekao veliku popularnost
uestvujuiu predizbornoj kampanji crna
kog sveenika (al-qiss a/-aswad)* Desi
Deksona.
277
Poglavlje 9
Ideje i ubjeenja:
* Vjerovanje farrakhanija ( 'aqii 'id
fariibiiniyya):
Farrakhan je, izuzimajui neke manje
izmjene, potvrdio sva glavna uenja Elijaha
Muhammeda. Na posljednjoj stranici svakog
broja glasila svoje sekte "Posljednji poziv"
(an-N1dii' al-abli) redovno je objavljivao dva
lanka pod naslovom "ta hoe muslimani?" i
"ta vjeruju muslimani?" u kojima je
iznosio ciljeve Elijahove sekte, doslovno ih
prenosei onako kako ih je u Elijahovo doba
objavljivao svaki broj glasila "Muhammed
govori". U svakom broju spomenutog
glasila sekte, on je, takoer, prenosio
Elijahove lanke iz starih brojeva glasila
"Muhamme d govon." .
Farrakhan je, izmeu ostalih, oivio
sljedea Elijahova uenja:
da je Allah Sam Sebe stvorio,
da su svi crnci bogovi i da se svakih
25 hiljada godina meu njima raa po jedan
apsolutni bog (iliih mutlaq),
da je (Poslanik) Muhammed b.
'Abdullah, sallallahu alejhi ve sellem,
poslan samo Arapima i da je Elijaha, kao
posljednjeg poslanika (iibk al-mursa/ln),
Allah poslao amerikim crncima.
Farrakhanje vjerovao:
da se pod u kranstvu ( al-masfbiyya)*
poznatim apostolom Pavlom misli na
njega,
da e iako sam ne posjeduje mo
proivljenja pomou glasa Elijaha Muhammeda
oivjeti cijelu naciju,
da je bijeli ovjek avo (aytiin),
da je crni ovjek napisao sve Nebeske
knjige,
da je veina kur' anskih poruka upueno
poslaniku Elijahu Muhammedu i amerikim
crnctma,
da poslije smrti, tijelo nee biti
proivljeno i da se pod proivljenjem misli
na duhovno buenje (yaq-?a rDbiyya) onih
crnaca koji namjeravaju zaspati u grobovima
278
RASISTIKI POKRETI
mate (fi qubar al-awhiim), te da se to moe
postii jedino spoznajom i vjerovanjem u
Elijaha i njegova boga.
Sljedbenici Farrakhanove sekte kau:
"Ukoliko Arapi, zaista, smatraju da je
Muhammed "Peat vjerovjesnika" (.fliitam
an-nabiyyin), mi smo se, -kako bi doli do
zajednike rijei, spremni sa njima sastati i
na osnovu dokaza to raspraviti. Ali, o Arapi,
vi ste rasisti i ni vi niste, kao ni bijeli ovjek
koji je avo, spremni prei preko svoje
uroene prirode. Vi, idovi i bijeli ovjek,
svi ste vi avoli."
Novine koje je uveo Farrakhan:
Farrakhan je u uenje o Elijahu uveo
neke novine kao to su:
- Oboavanje Elijaha poput kranskog
oboavanja Isusa. tavie, Farrakhan je za
sebe tvrdio da je Isus Krist,
Iako je Elijah snano poricao tjelesno
proivljenje nakon smrti, Farrakhanje tvrdio
da Elijah nije mrtav i da ga je Bog ponovo
proivio.
Farrakhan je tvrdio: "Ja sam ovdje
zato da potvrdim da je potovani (al-Mukarram)
Elijah Muhammed uzdignut i da je Isus
koga traite i iji povratak oekujete, meu
vama bio svih ovih etrdeset godina, ali vi
niste znali ko je on."
Farrakhan je, takoer, govorio:
"Potovani Elijah Muhammed je iv. On je
zajedno sa B~gom (ma' al-iliih)* i njegov
dolazak samo to se nije desio. Svjedoim
da je jedan od vae brae Elijah izmeu vas
uzdignut na odabrano mjesto (maqiim
ma/Jmfid) s desne strane Boga i da je
Gospodar svjetova (Rabb al- 'iilamin) u
njega, koliko je to god po prirodi bilo
mogue, ulio apsolutnu vlast."
On je, takoer, rekao: "Potovani
Elijah Muhammed nas je nauio da smo mi
(tj . crni ovjek) gospodar i stvoritelj Zemlje
(malik al-arg wa biiliquh), najodabranije
stvorenje i bog cijelog kosmosa. Jer, da
potovani Elijah Muhammed nije bio bog, ni
mi ne bismo mogli dospjeti do poloaja
boga ( daraga al-ulahiyya) i jer da on nije
RASISTIKI POKRETI
proivljen, ni mi ne bismo imali nade da
emo biti proivljeni od nae misaone,
duhovne, politike i drutvene smrti.
Nekoliko primjera Farrakhanovih
interpretacija:
Svoje uenje o Elijahu, Lewis
Farrakhan zasniva na udnim inter
pretacijama pojedinih kur'anskih ajeta
(iiyiit qur'iiniyya)* i odlomaka iz Svetog
ptsma.
Tako se npr., trasirajui put svojoj
tvrdnji da je Elijah Muhammed, zapravo Isa,
sin Merjemin, Farrakhan koristi interpre
tiranjem 44. ajeta iz kur'anskog poglavlja
Ali 'Imran.
Djevicu Mariju (Maryam al-Batu}),
Farakhan interpretira kao simbol potenja i
estitosti amerikih crnaca. U tom smislu,
on kae: "Gdje moemo traiti ovakvog
Isusa? Izraz "Djevica" (Bata}) je klju za
razrjeenje ove tajne. Rije "Djevica"
(Bata}) kako je razumijemo u ovom
materijalnom svijetu, upuuje na ednost
ene koju nije dodirnuo ni jedan mukarac.
Meutim, u Svetom pismu izraz "Djevica"
(Bata}) aludira na ednost naroda kome se
Bog jo nije direktno obratio. Ameriki
crnci, kako se iz naih postupaka i vladanja
vidi, su bez sumnje ti neokaljani i edni
ljudi."
Svoje interpretiranje ovoga pitanja
Farrakhan zavrava Elijahovim uspeem. Pri
tome se on oslanja na interpretaciju 157. i
158. ajeta kur' anskog poglavlja ."ene"
(An-Nisii}.
Poglavlje 9
Farrakhan kae: "Znam da vi mislite
da je Elijah Muhammed umro. Medutim, ja
sam se digao da cijelom svijetu potvrdim da
je on iv i zdrav i da i dalje djeluje."
On dalje kae: "Ja sam njegov
svjedok. Mi smo svi njegovi svjedoci. On je
zapisan u Kur'anu u rijeima: 'I kada Allah
ree: - O Isa, duu u ti uzeti k Sebi te
uzdignuti i spasit u te od nevjemika ... "
(Ali 'Imran, 55.) i na drugom mjestu gdje se u
Kur'anu kae: 've im se uim1o'daje umro
(An-Nisa', 157.). To je Allahov odgovor na
lukavstvo i spletke zlih nevjernika."
Pokuaji ispravljanja Farrakhanovih
ideja:
Farrakhan je posjetio Kraljevinu Saudijsku
Arabiju gdje se susreo sa nekim visokim
linostima zaduenim za da'vu. Tom prili
kom je pokazao spremnost za preispitivanje
nekih od svojih shvaanja i obeao da e ih
uskladiti sa uenjem Islama. Meutim, kada
se vratio u Ameriku, nastavio je raditi po
starom bez ikakvih promjena u svome
shvaanju i ponaanju, istina, ovaj put sa
neto manjom propagandom. Izgleda da se
radi o krajnje neiskrenom ovjeku koji po
svaku cijenu eli biti lider i na koga utjeu
brojni faktori. Molimo Uzvienog Allaha da
njega i svakog drugog zalutalog ovjeka
uputi i izvede na Pravi put.
Bibliografija:
Vidi iste izvore i literaturu navedene
na kraju prethodnog poglavlja pod naslovom
"Islamska nacija na Zapadu - Bila/ije'
(Umma al-islam fi al-garb - al-BI1iiliyyin).
279
 Poglavlje lO
BATINIJSKII ANTIISLAMSKI POKRETI
*Uvod *Jezidije *Karmatije *lsmailije *Nusajrije
*Druzi *Asasini *Babije i Behaije *Kadijanije
*Republikanska partija u Sudanu *Habeije
*Ensarije *Homeinije *Emel
Uvod
Brojne destruktivne judeistike i kranske
sekte odavno svoju pozornost usmjeravaju
na Islam i svojim strijelama pokuavaju
ubaciti razdor i neslogu u njegovim
redovima. U cilju ruenja Islama, one se
koriste svakojakim sredstvima i lukav
stvima, pa i angaztranjem pojedinih
muslimana, koje pod izgovorom striktnog
pridravanja vjere, zapravo navode na
ruenje njenih temelja i to tako to im
proturaju destruktivna tumaenja i inter
pretacije njenog unutranjeg smisla s
kojima istinsko uenje vjere nema nikakve
veze.
Tako su se - nakon to muslimani dugo
vremena nisu znali za destmktivne kole
(al-ma(iahib al-haddama)*, drugi put do
sljedbenika sunneta (ah/ as-sunna)* niti za
heterogene sekte koje bi bile u stanju
ugroziti i naruiti njihovo jedinstvo - meu
njihovim redovima nale ezoterike i
antiislamske sekte i pokreti (al-firaq wa a/
]Jarakat a/-batiniyya af-mll11awi'a fi al-islam)
koje su poele raditi na cijepanju vjere
i sijanju klice razdora meu njenim
sljedbenicima.
Iako se spomenute sekte u stvarnosti
mogu podijeliti na dvije vrste: one koje
djeluju otvoreno i one koje djeluju
potajno, sve one, zajedno, rade na ruenju
uenja sljedbenika sunneta i dema'ta
(an-nay/ min sabiJ ah/ as-sunna wa af
gama 'a)* i izlasku iz okvira sutinskih,
opepriznatih i temeljnih uenja islamskog
vjerovanja.
280
BATINIJSKI I ANTIISLAMSKI POKRETI
Tako su se u javnosti pojavile ezoterike
antiislamske sekte (firaq btiniyya
munawi'a li al-isliim) kao to su: jezidije,
karrnatije, ismailije, nusajrije, druzi, asasini,
babije, behaije, kadijanije, Republikanska
partija u Sudanu, habeije, ensarije,
homeinije i pokret Emel Sve ove sekte su
bile i takve e, sve dok se budu uporno
pridravale svojih opredjeljenja, ostati kao
instrumenat za ruenje islamskog
monoteizma ( 'aqlda at-tawl}Id). Sve one u
sebi sadre elemente licemjerstva i sve su,
kako one ranije tako i one kasnije, nastale,
razvijale se i djelovale u interesu nastojanja
judaizma i kranstva da pocijepaju
jedinstvo islamskog bia i da njegove
pristalice podijele na sekte i frakcije poput
sekti u judaizmu i kranstvu. To je
nesumnjivo ilo u prilog ciljeva antiislamski
raspoloenih sekularista, materijalista i
komunista, upravo onako kao to stoji
u rijeima Uzvienog: Oni bi jedva
doekali da i vi budete neljemici kao to su
oni nevjernici, pa da budete jednaki.
(An-Nisa', 89.).
U cilju rasvjetljavanja uenja ovih
zalutalih sekti, mi emo u okviru ove kratke
studije, u najkraim crtama, pokuati
muslimanskoj omladini predstaviti svaku od
spomenutih sekti u nadi da e pred sobom
vidjeti put istine i sami o ovim sektama dati
svoj sud uvjereni da im nema drugog spasa
nego da -se prihvate Allahovo g vrstog
ueta, nepokolebljive vjere i Njegovog
pravog puta, onako kako su to inili
sljedbenici sunneta i dema'ta iz prvih
generacija asnih predaka ovoga Ummeta.
BATINIJSKI I ANTIISLAMSKI POKRETI
42. Jezidije
Definicija:
Jezidije (al-yazldiyya) su zalutala sekta
nastala 132/749. godine, poslije propasti
emevijske drave. Jezidije su u poetku
predstavljale isto politiki pokret (/;Jaraka
siyasiyya)* koji se borio za povratak
nekadanje slave Emevija. Meutim,
okruenje u kojima je nastao i faktori
neznanja uinili su svoje i ovaj pokret
okrenuli putem velianja do granice svetosti
(taqdls) Jezida b. Mu'avije i Iblisa koga
Jezidije nazivaju Imenom rawas Ma/ak i
'Azazll
Nastanak i najznaajnije linosti:
* Kada je poslije poraza u velikoj bici
kod Zaba (az-Zab al-KubrB) u Sjevernom
Iraku 132/749. godine, propala emevijska
drava, emir Ibrahim b. Harb b. Halid b.
Jezid je pobjegao u planinsku oblast na
sjeveru Iraka i tamo okupio ostatke razbijenih
Emevija, pozivajui se na Jezidovo pravo na
hilafet i vlast ( a/;Jaqqiyya Yazld fi al-/Jilafa
wa al-wi/aya)*, tvrdei da je on oekivani
Sufjanov potomak koji e se vratiti i na
Zemlji zavesti red i pravdu kao to su na
njoj, prije toga, vladali nered i nepravda.
Razlog za njihovo sklanjanje u
kurdskoj oblasti u sjevernom Iraku treba
traiti u injenici to je majka Mervana II, u
ije je doba propala emevijska drava, bila
Kurdkinja.
* 'Addi b. Musafir, jedna od vodeih
linosti meu bjeguncima od abbasijske
vlasti, potomak Mervana b. el-Hakema,
poznat jo i pod nadimcima erefuddin i
Ebulfeda'il koji se iz Libana sklonio u
provinciju Hakarija (al-Jjakiiriyya) u Kurdistanu.
On se tamo susreo sa 'Abdulkadirom el
Gejlanijom od koga je primio tesavvuf.
Roen je 466/1073 ili 471/1078. godine i
ivio je preko 90 godina. Umro je i ukopan
u mjestu Lale u oblasti ejhan u Iraku.
* Sahr b. Sahr b. Musafir, poznat jo i
pod nadimkom Ehu el-Berekat, koji je pratio
i bio nerazdvojan od svoga amide 'Addija.
Kada je 'Addi nmro, ovaj ga je naslijedio.
Ukopan je pored svoga amide u Laleu.
Poglavlje l O
* 'Addi b. Ebn el-Berekat, poznat jo i
pod nadimcima Ebn el-Mefahir i el-Kurdi.
Umro je 61511217. godine.
* emsuddin Ebu Muhammed, poznat
jo i pod nadimkom ejh Hasan, 'Addi b.
Ebn el-Berekatov sin koji je naslijedio
svoga oca. Roen je 591/1154. godine. Pod
njegovim rukovoenjem, sekta jezidija je
potpuno zalutala i umjesto dotadanje
naklonosti prema Jezidu i 'Addi b.
Musafiru, sada su im pridruili i ejtana
Iblisa i poeli ih uzdizati i veliati do
granice svetosti. Umro je 644/1246. godine.
Napisao je knjige pod naslovima: al-Galwa
li a$/;Jab al-!Julwa, Mal;ikk al-Iman i Hidaya
al-a$/;Jab. Svoje ime dodao je uz kelimei
ehadet, kao to se i dan-danas moe nai
kod pojedinih jezidija.
* ejh Fahruddin, brat ejha Hasana.
Na njegove potomke preneseno je ruko
voenje vjerskim pitanjima i izdavanje
fetvi.
* erefuddin Muhammed, sin ejha
Fahruddina. Ubijen je 655/1257. godine,
dok je bio na putu ka seldukom sultanu
'Izzuddinu.
* Zejnuddin Jusuf, sin erefuddina
Muhammeda, koji je otputovao u Egipat i
tamo se posvetio stjecanju znanja i ibadetu.
Umro je u Adevijskoj tekiji u Kairu
725/1325. godine.
* Poslije toga, historija jezidija je
dosta maglovita zbog stalnih borbi koje su
se vodile izmeu njih, Mongola, Selduka i
Fatimija.
* ejh Zejnuddin Ehu el-Mehasin koji
se u meuvremenu pojavio i koji vodi
porijeklo od brata 'Addija Ebii el-Berekata.
Bio je postavljen za vou jezidija u amu,
ali ga je tamo, nakon to je sa svojim
brojnim sljedbenicima postao opasnost,
uhapsio vladar Sejfuddevle Kalavun i u
zatvoru zadrao sve do njegove smrti.
* ejh 'Izzuddin, sin Zejnuddina Ebu
el-Mehasina, poznat jo i pod nadimkom
Emir el-Umera (Emir EmirB). On je za svoje
sjedite bio izabrao am namjeravajui
tamo podii emevijsku revoluciju (tawra
281
 Poglavlje lO BATINIJSKI I ANTIISLAMSKI POKRETI
amawiyya)*. Meutim, on je zbog toga
731/1330. godine bio uhapen i zadran u
zatvoru sve do svoje smrti.
* Kasnija historija jezidijskog djelovanja
obiljeena je progonima i ugnjetavanjem od
strane raznih vladara. Oblast ejhan u Iraku
i dalje je ostala kao najjae jezidijsko
uporite. Tajnost djelovanja bila je i ostala
jedna od najprepoznatljivijih osobina ove
sekte.
* Posljednji lider ove zajednice Emir
Bajazid el-Emevi uspio je isposlovati
dozvolu za otvaranje Biroa za jezidijsku
djelatnost u ulici er-Reid u Bagdadu 1969.
godine u cilju oivljavanja arapskog
identiteta emevijsko-jezidske zajednice
putem irenja nacionalne ideje potkrepljene
duhovnim i historijskim injenicama pod
parolom "Arapi emevijske nacionalnosti i
jezidijskog ubjeenja!"
* Posljednji jezidijski lider je Emir
Tahsin b. Sa'd Emir e-ejhan.
* Ukratko, moe se rei da je ovaj
pokret proao kroz nekoliko faza svoga
razvoja:
U prvoj fazi, jezidije su predstavljale
isto politiki
pokret naklonjen Emevijama
sa naglaenom ljubavi prema Jezidu b.
Mu'aviji.
U drugoj fazi, u doba ej ha 'Addija
b. Musafira el-Emevija, jezidijski pokret
se pretvorio u adevijski red (tariqa
'adawiyya).
U treoj fazi, lider pokreta ejh
Hasan se povukao u osamljenost u trajanju
od est godina, nakon ega se pojavio sa
svojim knjigama ije je uenje bilo u
potpunosti opreno uenju iste vjere -
Islama.
U etvrtoj fazi, jezidije su upot
punosti skrenule sa uenja Islama, strogo
zabranjujui bilo kakvo itanje i pisanje i
uvodei u svoj nauk i vjerovanje potpuno
kriva uenja.
282
Ideje i ubjeenja:
I - Uvod u razumijevanje jezidijskog
vjerovanja:
* U doba Jezida b. Mu'avije dolo je
do Bitke na Kerbeli u kojoj je ubijen el
Husejn b. 'Ali, r.a., i mnogi lanovi Poslani
kove, sallallahu alejhi ve sellem, porodice
(Ahi Bayf), r.a.
* Poslije toga, i' ije su poele proklinjati
Jezida i optuivati ga za herezu (az-zandaqa)*
. .. . .
1 piJenJe vma.
* Poslije propasti emevijske drave
jezidije su se po prvi put pojavile kao
politiki pokret (}Jaraka siyiisiyya)*.
* Jezidije su pokazivale svoju naklonost
prema Jezidu i otro osuivale one koji ga
proklinju.
* Nakon toga su osudili svaku vrstu
proklinjanja.
* To ih je, medutim, dovelo do problema
kako rijeiti pitanje kur' anskog proklinjanja
Iblisa. Na kraju su osudili i kur'ansko
proklinjanje Iblisa, pa su u Allahovoj Knjizi
(Kur'anu) poeli voskom precrtavati svaku
rije u kojoj se spominju proklinjanje
(al-Ja 'n), kletva (la 'na), ejtan ( aytiin) i
traenje zatite od ejtana (isti'iit}a), tvrdei
da to prvobitno u osnovi Kur'ana nije ni
postojalo i da su to muslimani, naknadno,
dodali.
* Nakon toga su do granice svetosti
poeli slaviti i veliati u Kur' anu prokletog
Iblisa. Filozofija njihovog velianja i slavljenja
Iblisa zasniva se na:
Tome to on nije uinio seddu Ademu,
ime se - po njihovom shvaanju - dokazao
kao prvi mono teist ( al-muwal;JJid al-awwal)
koji nije zaboravio savjet svoga Gospodara
da nikome drugom ne ini seddu, za razliku
od meleka koji su to zaboravili i Ademu
uinuli seddu. Po njihovom uenju, injenje
sedde Ademu, bio je puki in slobodnog
izbora i jedino je lblis uspio uiniti pravi
izbor, ime se on dokazao kao prvi
monoteista (awwal al-muwal;JJidin). Zato ga
je, po njima, Allah uinio "Paunom meleka"
(TiiWOs al-malii'ika) i njihovim starjeinom.
BATINIJSKI I ANTIISLAMSKI POKRETI
Tome to ga se boje, jer je toliko
moan da se u stanju suprotstaviti i samom
Bogu ( al-Ilah)* i odbiti Njegove zapovijedi.
Tome to slave njegovu hrabrost u
neposlunosti i odmetnitvu.
* Iblis je naveo Adema da okusi plod
zabranjenog drveta, zbog ega mu se naduo
stomak, pa ga je Allah izveo iz Denneta.
* Iblis nije protjeran iz Denneta, nego
je iz njega izaao kako bi na Zemlji mogao
voditi brigu o jezidijskoj zajednici?!
ll- Jezidijsko vjerovanje:
* Vjerovanje u to da je Iblis "Paun
meleka" ( Tawils al-mala 'ika), jezidije je
navelo da oboavaju bakreni kip pauna u
liku pijetla veliine zatvorene ake s kojim
oni obilaze sela u akciji sakupljanja priloga.
* Dolina Lale (Wadi Lala) u Iraku je
sveto mjesto jezidija. Nalazi se izmedu
visokih planina zvanih Bejt-Uzri (Bayt 'Uzn)
obraslih hrastovim i orahovim drveem.
* Livadu (al-Marga) u dolini LaJe
jezidije smatraju svetim krajem za ije ime
tvrde da je izvedeno iz rijei Marga a-am
(amska livada) na ijoj se istonoj strani
po njihovoj tvrdnji - nalazi brdo Arefat i
izvor Zemzema.
* Jezidije imaju svoj takozvani Mus]Jafi
Ra (tj. Crnu Knjigu) u kome su zapisani
njihovo uenje i vjerovanje.
* Kelimei-ehadet kod jezidija glasi:
"Svjedoim jednog Allaha i sultana Jezida,
Allahova miljenika!" (Ahadu wa]Jid Allah,
sultan Yazid }Jabib Allah!).
* Jezidije poste tri dana mjeseca
decembra svake godine u kome je roen
Jezid b. Mu' avija.
* Jezidije ubiru zekat pomou "Pauna"
(at- Tawiis). Taj posao obavljaju posebni ljudi
recitatori poznati pod imenom al-Qawwalan.
Ubrani zekat predaje se rukovodstvu zajednice.
* Jezidije obavljaju hadd tako to
deseti dan mjes,e ca zu-1-hiddeta provode
stojei na brdu Arefatu na "Svijetloj livadi"
(al-Marga an-nOraniyya) u Laleu u Iraku.
Poglavlje l O
* Jezidije klanjaju samo u 15. noi
mjeseca a'bana, vjerujui da im to nadok
nauje klanjanje tokom cijele godine.
* Po jezidijskom vjerovanju proivljenje
poslije smrti e biti u selu Batat (BatafJ na
planini Sindar (u sjevernom Iraku) gdje e
se terezije postaviti pred njihovog ejha
'Addija koji e suditi svijetu i koji e svoje
sljedbenike izdvojiti i uvesti ih u Dennet
* Jezidije u zakletvi koriste nedozvoljene
stvari, najee jaku (tawq) koulje sultana
Jezida.
* Jezidije obilaze grobove i turbeta
svojih istaknutih linosti kao to su: grobovi
ejha 'Addija, ej ha emsuddina, ejha
Hasana i 'Abdulkadira el-Gejlanija. Svako
od ovih svetita ima svoje sluge koje za
njihovu rasvjetu koriste ulje i svijee.
* Jezidije zabranjuju brak izmeu
pripadnika razliitih slojeva. Jezidiji je dozvo
ljeno est ena. enidba se obavlja kraom
mlade od strane mladoenje, nakon ega
dolaze njeni roditelji da se izmire.
* Jezidije zabranjuju plavu boju, jer je
to preovlaujua boja pauna.
* Takoder zabranjuju konzumiranje
zelene salate, kupusa, tikve, pasulja, mesa
od urke i pauna - jer je paunova meso
sveto, zato to je po njima, paun meu
pticama kao Iblis meu melekima - zatim
meso od pilia, riba, koza, divokoza i svinja.
* Jezidije zabranjuju brijanje brkova
koje ostavljaju izrazito dugakim.
* Ukoliko bi oko nekoga ko je jezidija
na zemlji na kojoj stoji nacrtao krug, on
nipoto ne bi iz njega izaao sve dok onaj ko
ga je nacrtao dio kruga ne bi izbrisao. Ovo
zato to je jezidija ubijeen da je ovome to
naredio ejtan.
* Jezidije strogo zabranjuju itanje i
pisanje, jer se oslanjaju iskljuivo na znanje
u prsima ( 'ilm 8$-$adr), to je dovelo do
ope nepismenosti, neznanja i zaostalosti
meu njihovim redovima i jo vie povealo
prijetnju njihovog daljeg lutanja i preljerivanja
u vjerovanju u Jezida, 'Addija i Iblisa.
283
 Poglavlje lO BATINIJSKI I ANTIISLAMSKI POKRETI
* Jezidije imaju dvite svete knjige.
Prva koju nazivaju a/-Ga/wa govori o
Boijim svojstvima i savjetima, a druga
koju nazivaju Mu~I;afi-Ra ili al-Kitab al
aswad govori o stvaranju svemira,
melekima, historiji nastanka i razvoja
jezidija i njihovom uenju.
* Jezidije vjeruju da ovjek koji u
svome krilu pridrava jezidijsko dijete dok
se sunneti postaje brat djetetove majke. Zato
je njegov otac sve do smrti duan potovati i
braniti tog ovjeka.
* Jezidija se moli Bogu okrenut prema
Suncu dok ono izlazi i zalazi. Nakon toga,
duan je poljubiti zemlju i dotaknuti je
svojim licem. Jezidije imaju posebnu dovu
.. . ispovijedala je zoroastrizam. Neki elementi
pnJe spavanJa.
* Od praznika, jezidije proslavljaju:
Novu godinu po gregorijanskom kalendaru,
dolazak proljea, Tjelovo, godinjicu svoje
sekte, Jezidov roendan, dan Hidra Ilijasa i
praznik zemlje. Proslavljaju i "Crnu no"
(al-Layla as-sawda) koju nazivaju afirak
u kojoj po obiaju gase sva svjetla i u kojoj
dozvoljavaju zabranjene stvari i vino.
* U njihovim knjigama stoji zapisano:
"Sluajte i pokoravajte se onome emu vas
ue moje sluge! Ne otkrivajte svoje tajne
strancima kao to su Jevreji, krani i
muslimani, jer oni ne razumiju njihov
smisao. Ne odajite im nita iz svojih knjiga,
jer e vam ih iskriviti, a da vi to neete ni
primijetiti."
Akaidski idejni korijeni:
* Kada se susreo sa ejhom 'Abdul
kadirom el-Gejlanijom, 'Addi b. Mu safir je
prihvatio njegovo uenje o utjelovljenju
( al-I;ultil), seobi dua (at-tanasu!J) i
panteizmu ( wal;lda al-wugtid). Njihovo
uenje o Iblisu slino je Halladovu uenju proirile jezidije, poznata je po arolikosti
koji ga smatra prvim voom monoteista
(imam al-muwa/;lJidin).
* Jezidije potuju kransku vjeru do
te mjere da ljube ruke kranskih sveenika
i sa njima uestvuju na Tajnoj veeri (al
'aa' ar-rabbani)*. Vjeruju da je vino krv
stvarnog Isusa (dam al-Masi!; al-l;laqlqi)*.
284
Zato, dok ga piju, paze da na zemlju ne
prospu nijednu njegovu kap i da ga ne
dohvate svojom bradom.
* Jezidije su od krana preuzeli
krtenje (at-ta 'mid)*. Ono se sastoji u tome
da novoroene uzmu i odnesu na izvor
zvani "Bijelo vrelo" ( 'Ayn al-Bay{ia) u
kome ga krste. Kada dijete napuni sedam
dana, odnesu ga na grob (marqad) ejha
'Addija, gdje navodno izvire Zemzem.
Tamo ga zagnjure u vodu i glasno zovnu po
danom mu imenu traei od njega da bude
pravi jezidija i da iskreno vjeruje u "Pauna
meleka" ( Tawiis MalaR), tj. Iblisa.
* Kada je Islam doao u oblast
Kurdistana, veina njegovih stanovnika
uenja ove religije uli su i u jezidijsku
sektu.
* Jezidijsko vjerovanje isprepleteno je
i sa uenjem oboavalaca vatre i pagana
( 'aqa'1d al-magtis wa al-wataniyya)*, tako
da Jezida uzdiu i veliaju do stupnja
boanstva. Redoslijed vjerovanja kod jezidija
ide ovim redom: Allah-Jezid-' Addi.
* Paun meleka ( Tawos Ma/ak),
paganski simbol Iblisa, u jezidijskom
vjerovanju zauzima posebno mjesto i
potovanje.
* Jezidije su od i'ija (a-f'a)* preuzeli
tzv. ai-Bara'at, tj. lopticu napravljenu od
zemlje uzete iz zavije ejha 'Addija, koju
radi blagoslova svaki jezidija obavezno nosi
u svome depu po ugledu na grumen zemlje
koji sa sobom nose i'ije-da'ferije (a-J'a
al-ga 'tariyya). Kada jezidija umre u usta mu
se stavlja ova loptica od zemlje. U sluaju
da je nema, smatra se da je umro kao
nevjernik.
* Openito uzevi, oblast u kojoj su se
religija kao to su: zoroastrizam (az
zaradutiyya), idolopoklonstvo ( 'abada al
awtan), oboavanje prirodnih sila ( 'abada a/
quwa at-tabi'iyya), judaizam ( al-yahtidiyya),
kranstvo (an-n8_$raniyya) itd. Neke od njih
isprepletane su sa vjerovanjem u razna
aurska, babilonska i sumeranska boanstva.
BATINIJSKI I ANTIISLAMSKI POKRETI
Pored navedenog, tu su prisutna i razna
sufijska uenja. Spomenute religije, bez
sumnje su, manje ili vie, utjecale na
jezidijsko uenje, to je zbog nepismenosti i
neukosti jezidija jo vie doprinijelo
njihovom skretanju sa kursa uenja pravog
Islama.
Rairenost i mjesta utjecaja:
* Ova sekta koja do svetosti velia
ejtana rairena je u Siriji, Turskoj, Iranu,
Rusiji i Iraku. Relativno malu koloniju
svojih pristalica ona ima u Libanu, bivoj
Zapadnoj Njemakoj i Belgiji.
* Ova sekta broji ukupno oko 120.000
sljedbenika, od kojih 70.000 hiljada ivi u
Iraku, a ostatak u dmgim dravama. Sve
sljedbenike ove sekte povezuje zajedniko
rukovodstvo emevijske loze (ai-Bayt a/
amawi).
* Veina sljedbenika ove sekte su
Kurdi, mada meu njima ima i onih koji
vode arapsko porijeklo.
* Govore kurdskim jezikom na kome
su i njihove knjige, molitve i vjerske
pjesme.
* Imaju svoj biro sa legalnom dozvolom
pod nazivom "Emevijski biro za arapsku
da'vu" (a!-Maktab ai-Amawl Jj ad-da'wa a/
'arabiyya) koji se nalazi u Ulici er-Reid u
Bagdadu.
Iz navedenog se vidi:
da su jezidije zalutala islamska sekta
iji sljedbenici veliaju Jezida b. Mu'aviju,
Iblisa i Azraila,
da esto obilaze grobove i turbeta
svojih umrlih voa,
da o svakom od temelja Islama imaju
svoje sopstveno uenje,
da imaju svoje posebne praznike kao
to je Nova godina po gregorijanskom
kalendam i
da jezidiji dozvoljavaju da irna do
est ena itd.
Poglavlje l O
Bibliografija:
ai-Yazldiyya - Ta'lif: Sa''id ad-D!wagi;
al- Yazldiyya ff l)a(lirihim wa mii{lihim
Ta'lif: 'Abdurrazzll.q al-l:lasani; ai-Yazldiyya,
al)waluhum wa mu'taqada.tuhum- Ta'rlf: dr.
Sami Sa'id al-A):Imad; ai-Yazkliyya wa ~l
'aqldatihim - Ta'rrr: 'Abbas al-'Azz:awi; ai
Yazldiyya wa mana' nii)Jatihim - Ta'lif:
AJ:tmad runar; al- Yazldiyya - Ta 'rif: Sida~q ad
Damlugi; ai-Yazldiyyon- Ta'lif: Haim al-Bana';
Ma hiya ai-Yazldiyya? Wa man hum a/
Yazldiyyan? - Ta'lif: Ma):lmiid al-Gundi, Matba'a
at-Ta<;lamun, at-Tab'a al-nla, Bagdad, 1976.; Kurd
wa Turk wa 'Arab- Ta'lif: Edmonds, Targama:
Gorgis Fatl;tullah; Mabal)it 'Iraqiyya - Ta'lif:
Ya'qiib Sarlds; a/-Akrad - Ta'lif: Bas'il Nik:tan;
Magma 'a ar-rasa 'il wa al-masa'il - Ta'lif:
ayb al-Islam Ibn Taymiyya; Ril;Jatl iiii al- 'Iraq
Ta'lif: Gams Baknagham, Targama: Salim Taha at
Takriti; GarJda at- Ta 'a!J.l al- 'iraqiyya - Bagdad,
16. 09. 1974.; al- 'Iraq a-ima/J - Ta' lif: dr.
akir lj~bak; Tiirl/.1 al-M~ul- Ta'lif: Sulaymlin
~-Sayig;
43. Karmatije
Definicija:
Karmatije ( al-qarami{a) su destruktivni
batinijski pokret (!;araka ba{iniyya haddama)*
koji je osnovao Hamdan b. el-E'at, zvani
"Karmat" (doslovno: onaj koji sitno
koraa) zbog niskog rasta i kratkih nogu.
Roen je u Huzistanu u pokrajini Ahvaz,
odakle se preselio u Kufu, gdje je osnovao
ovaj tajni pokret sa snanom vojnom
organizacijom. Pokret se predstavljao da
se toboe bori za interes Poslanikove,
sallallahu alejhi ve sellem, porodice
(Ah/ al-Bayt) i da svoje porijeklo vodi od
Muhammeda b. Ismii'ila b. Da'fera es
Sadika. Meutim, on je u svojoj sutini
imao za cilj irenje nevjerstva ( al-JJI)ad),
liberalizma (al-ibal)iyya), unitenje morala
(hadm al-a!Jiiiq) i ruenje poretka islamske
drave.
Nastanak i najznaajnije linosti:
Nastanak i razvoj ovoga pokreta moe se
pratiti jedino kroz izuavanje njegovih
vodeih linosti koje su se predstavljale kao
muslimani, a u sebi, zapravo, skrivale
285
 Poglavlje lO BATINIJSKI I ANTIISLAMSKI POKRETI
odanost poklonicima vatre (al-magusiyya)
koji su tokom dugog niza godina na ovaj
pokret ostavili dubok utjecaj.
Abdullah b. Mejmun b. el-Kaddah,
karmatijska zmija-otrovnica, prvo je oko
260/873. godine na jugu Perzije poeo iriti
ismailijsko uenje.
On je zatim u Iraku, angairao svoga
misionara Farada b. 'Usmana el-Kaanija,
zvanog Zikrevejh da i tamo tajno pone
propagirati karmatijske ideje.
Godine 278/891., Hamdan Karmit b.
el-E'as je u blizini Kufe poeo javno
propagirati ideje ove sekte. Potom je u
blizini Kufe sebi sagradio slubenu rezidenciju
koju je nazvao Dar al-H1gra koja je postala
centar pokreta. Da bi se, toboe, pokazao
pobonim, poeo je pedeset puta na dan
obavljati namaz.
U meuvremenu se Zikrevejh sklonio i
pred oima javnosti se nije pojavljivao
dvadeset godina. Za to vrijeme, njegovi
sinovi, koje je ranije razaslao irom zemlje,
propagirali su uenje ovoga pokreta.
Zikrevejh je iza sebe za zamjenika
ostavio Ahmeda b. el-Kasima koji je presretao
karavane i pljakao hadije, sve dok nije
poraen u Bici kod Himsa. Nakon toga je
uhvaen i Zikrevejh koji je sproveden u
Bagdad, gdje je u zatvoru ostao sve do svoje
smrti 294/907. godine.
Karmatije su se u Bahrejnu okupile
oko el-Hasana b. Behrama, poznatog jo i
pod nadimkom Ebu Sa'id el-Dennabi, koji
ih je 283/896. godine poveo na Basru, ali je
tamo bio poraen.
* Poslije njega, rukovoenje pokretom
preuzeo je njegov sin, Sulejman b. el-Hasan
b. Behram, poznat jo i pod nadimkom kao
Ebii Tahir. On je uspio osvojiti mnoga mjesta
na Arapskom poluotoku i njima gospodariti
punih 30 godina. Smatra se stvarnim osnivaem
karmatijske drave i utemeljiteljem njenog
drutveno-politikog poretka. U njegovo
doba, karmatijska drava je postala strah i
trepet vlasti u Bagdadu. Do koje je mjere
vladao strah od njega najbolje pokazuje
injenica da je bagdadski hilafet prisilio da
mu plaa godinji danak (al-itawa) .
286
On i njegovi ljudi inili su ~asne stvari
kao to su:
Presretanje hadija na povratku iz
Mekke, njihovo pljakanje i ostavljanje bez
hrane i vode, tako da su mnogi umirali od
gladi i ei.
U doba halife el-Muktedira (295/908
- 320/932), napao je i zauzeo Kufu. U trajanju
od est dana, koliko je u njoj ostao, svojim
ljudima je dozvolio da u njoj slobodno ine
. ta god zaele.
Godine 319/931., u samoj sezoni
hadda, napao je Mekku, opljakao hadije,
zatrpao izvor Zemzem, Mekkanski harem
napunio tijelima pobijenog svijeta, skinuo
prekriva sa Kabe, razvalio vrata Drevne
kue (tj. Kabe), izvalio Crni kamen (al-Jjagar
al-Aswad) i sa sobom ga ponio u el-Ahsu
(dananji el-Hufnf), gdje je ostao dvadeset
godina, sve do 339/951. godine, kada je
vraen i ponovo uzidan u zid Kabe.
* Nakon Sulejmanove smrti, rukovo
enje pokretom preuzeo je njegov brat el
Hasan el-A'sam koji je toliko bio osnaio da
je 360/970. godine zauzeo Damask, nakon
ega je krenuo na Egipat. Meutim, tamo ga
je doekala fatimijska vojska koja ga je u
bici porazila i natjerala na povlaenje.
Nakon poraza, el-A'sam se sa ostacima
karmatijske vojske ponovo povukao u el
Ahsu.
* Zbog dove za dobrobit Abbasija,
karmatije su sa poloaja lidera pokreta svrgnule
el-Hasana el-A'sama i rukovoenje pokretom
povjerite dvojici ljudi od kojih se jedan zvao
Da'fer, a drugi lshak. Meutim, oni su se
ubrzo osilili i izmeu njih je dolo do sukoba.
Obojicu je pogubio el-Asfer et-Taglebi koji
je zauzeo Bahrejn sa el-Ahsom i tako okonao
njihovu karmatijsku mo i dravu.
* Karniatijska zajednica imala je speci
fian sistem ustrojstva. Ona se po svojoj
unutranjoj strukturi sastojala iz sljedee
etiri prepoznatljive drutvene klase:
Prvu klasu - Poslanice "Iskrene brae"
(lbwan a~-~a/8)* nazivaju "Samilosnom,
estitom braom" (al-ibwiin al-abrar ar
ru!;ama). Nju su sainjavali mlai lanovi
BATINIJSKl I ANTIISLAMSKl POKRETI
od 15 do 30 godina starosti. Oni su bili
spremni prihvatiti karmatijske ideje, u sebi
ih nositi i za njih se odano boriti.
Drugu klasu - poznatu pod nazivom
"Vrijedna odabrana braa" (al-i!Jwan al
a!Jyar al-fiJ{iala) sainjavali su lanovi od
30. do 40. godine starosti. Oni su zauzimali
poloaj politikih starjeina (martaba ar
ru'asii' gawl as-siyasiit) koji su bili zadueni
za odgoj lanova sekte (al-ihwiin), pri emu
su bili duni prema njima lijepo postupati i
pruati im svaku potrebnu pomo.
Treu klasu - sainjavali su lanovi
od 40. do 50. godine starosti. Oni su ti koji
su, po karmatijskom uenju, bili pronikli u
tajne Boijeg zakona (an-Namas a/-ilahi) i
kao takvi imali pravo naredbe i zabrane (l)aqq
al-amr wa an-nahJ1, podupiranja karmatijskog
uenja i odbrane od napada protivnika. Oni
su ti koji su napisali poznate poslanice o
karmatijskom uenju (Rasa'il al- 'aqa'idiyya
al-qannatiyya) i rasturiti ih irom svijeta.
etvrtu klasu - ije su lanove
nazivali prvo "uenicima" (al-munaan),
zatim "uiteljima" (al-mu 'al/imun), a zatim
"odabranicima" ( a/-muqarrabun) sainjavali
su lanovi preko 50 godina starosti. To je
ujedno bio i najvii stepen napredovanja u
karmatijskoj sekti. Onoga ko bi uspio postii
taj stepen ostali lanovi ove sekte su
smatrali olijem zakona i prirode (min an
niimOs wa at-tabi'a) i kao takav je bio
dorastao za otkrovenje svih tajni (yu$bib
min ah/ a/-kaf a/-laduni)*, jer je bio u
stanju direktno gledati dogaanja na Sudnjem
danu, proivljenje (al-ba ~t), okupljanje (an
nuui), polaganje rauna ( al-l;isab), mjerenje
na vagi ljudskih djela (al-mlziin) itd.
Ideje i ubjeenja:
* Kada su osnovali svoj pokret,
karmatije su, pred svijet izali sa tvrdnjom
da se bore za odreene ideje. Tako su npr.
tvrdili da se bore za Poslanikovu,
sallallahu alejhi ve sellem, porodicu (Ali
al-Bayt). Meutim, to je bio samo njihov
izgovor, jer od njihove sablje, kasnije,
nisu bili poteeni ni sami pripadnici
Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem,
porodice (Ahi al-Bayt).
Poglavlje l O
* Karmatije su. zatim, osnovale komu
nistiku dravu koja je poivala na
komunistiko-revolucionarnoj doktrini zaje
dnike raspodjele bogatstava (uyil' at
{arw8/) koja nije pokam'ala nikakva
potovanja prema privatnom vlasnitvu.
* Karmatije su zajednikim vlasnitvom
proglasile ak i ene pod izgovorom
iskorjenjivanja uzroka mrnje i meusobne
netrpeljivosti. Po njima, nikome nije
dozvoljeno da svoju enu skriva od svoje
brae. U tom smislu su irili ideju da takva
praksa doprinosi jaanju meusobnog
prijateljstva i ljubavi. Takvo shvaanje, prije
njih, zastupali su mazdakijski Perzijanci
(al-Mazdakiyylln al-Fiirisiyyfin).
* Karmatije su ukinule sve osnovne
islamske propise, kao to su post, namaz i
ostale farz obaveze.
* Dozvoljavali su primjenu sile pod
izgovorom postizanja eljenih ciljeva.
* Smatrali su besmislenim vjerovanje
u proivljenje poslije smrti i nagraivanje i
kanjavanje za djela na ovome svijetu. Po
njihovom shvaanju, Dennet je uivanje na
ovome svijetu, a kazna optereivanje sa
obavljanjem vjerskih obreda kao to su:
namaz, post, hadd i dihad ( al-gihad)*.
* Svoje uenje i ideje karmatije su
prvenstveno irile meu radnicima, seljacima,
beduinima, beskunicima i openito meu
onima koji su jedva ekali da se to prije
dograbe uivanja. Time su se karmatije
svrstale u drutvo nevjernika i krvnika koji
ni najmanje nisu potovali svetost ivota,
imetka i asti.
* Tvrdili su da su njihove voe
nepogreive i da svako vrijeme mora imati
nepogreivog vou (imam ma '$Om) koji e
interpretirati vanjske (zahii) stvari i u
nepogreivosti biti ravan Vjerovjesniku. U
tom smislu, karmatije su u prenesenom
znaenju interpretirate:
Post (8$-$awm) u znaenju neotkrivanja
tajne ( al..imsiik 'an kafas-siri),
Proivljenje (al-ba 'fJ u znaenju
upuenosti na njihovo (tj. karmatijsko)
uenje (al-ihtida' ila ma{/habihim),
287
 Poglavlje lO BATINIJSKI I ANTIISLAMSKI POKRETI
Vjerovjesnika (an-nabi)* u znaenju
osobe kojoj je praiskonski Bog (a/-Ilah al
A wwal) ulio istu svetaku snagu (quwwa
qudsiyya $afiya) i
Kur'an (a/-Qur'an) u znaenju
Muhammedova izraaja o spoznajama koje
su mu ulivene, ije je rijei on, sam od sebe,
iskonstruisao i u prenesenom znaenju
( magazan) ih nazvao Allahovim govorom
(Ka/amu!Jah).
* Karmatije su svojim sljedbenicima
nametale tako visoke poreske obaveze da je
gotovo sav lini prihod odlazio u zajedniku
kasu.
* Karmatije vjeruju u postojanje dva
praiskonska boga (1/ahayn qadimayn)* , od
kojih je jedan prouzrokovao drugog. Oni,
takoer, tvrde da je onaj stariji, svijet
stvorio preko mlaeg, a ne sam on. Prema
tome, ispada da je prvi potpun ( tamm), a
drugi nepotpun (naqis). Osim toga, prvi se
ne moe opisati ni da postoji ni da ne postoji
(fa yfi$af bi wugad wa Ja 'adam), pa prema
tome nije ni opisan ni neopisan (fa Ja huwa
maw$fifwa Ja gayr maw$fifj.
* Karmatije svijetu prilaze sa pozicije
upoznavanja sa nepravdom koju je Ummet
uinio prema 'Ali b. Ehu Talibu i njegovom
sinu el-Husejnu koji je muki ubijen.
* Karmatije vjeruju u povratak Mehdije
(ar-rag'a) i tvrde da je 'Ali znao ta se
deava u nevidljivom svijetu. Kada nekoga
pridobiju za svoga novog lana, karmatije
ga, tek tada, upoznaju sa uenjem svoje
sekte o ukidanju vjerskih dunosti i ruenju
VJere.
* Karmatije smatraju da voe (a/-a'imma),
vjere (a/-adyan)* i moralne vrijednosti
(al-ablaq)* nisu nita drugo do ista
zabluda.
* Karmatije u svoju sektu pozivaju
Jevreje, Sabejce, krane, vatropoklonike
(al-magfisiyya)*, filozofe (al-fa/asifa),
razvratnike (a$/;ab al-magfin), ateiste (a/
mala/;Jda) i materijaliste (ad-dahriyylin).
Prilikom pozivanja u svoju sektu, karmatije
vode rauna da se svakome obraaju onako
kako njemu odgovara.
288
Akaidski i idejni korijeni:
* Karmatijska filozofija je materija
listika(maddiyya)*. U nju su se uvukla
razna ateistika shvaanja i uenja zavjere
nikih perzijskih voa.
* Na karmatije su snaan utjecaj ostavila
politika i ilmu-1-kelamska shvaanja hari
dijskog uenja (mabadi' af-bawarig a!
kaliimiyya wa as-siyiisiyya) i materijalistike
kole.
* Na karmatijsko uenje, takoer,
su utjecale ateistike kole Mazdaka i
Zaradute.
* Karmatijsko uenje se temelji na
izostavljanju vjerskih obreda, dozvoljavanju
zabrana i uspostavljanju drutva koje se
zasniva na liberalizmu i zajednikom
raspolaganju enama i imetkom.
* Osnovna karmatijska ideja je okup
ljanje to veeg broja sljedbenika i njihovo
masovno angairanje na zadatku za koji ne
znaju kakav muje cilj.
Rairenost i centri utjecaja:
Ovaj pokret ( al-J;araka)* je aktivno
djelovao blizu cijelog jednog stoljea. Svoje
djelovanje poeo je na jugu Perzije, a potom
se prenio na okolinu Kufe i Basre odakle se
nastavio iriti prema el-Ahsi, Bahrejnu i
Jemenu, tako da je, jedno vrijeme, djelovao
na ogromnom prostoru koji je obuhvaao
jug Arapskog poluotoka, Centralnu pustinju,
Oman i Horasan. Pripadnici ovoga pokreta
provalili su u Mekku i u njoj poinili uasne
stvari. Potom su osvojili Damask i doli do
Himsa i Selamije. Na vrhuncu moi , u
jednom trenutku su prodrli ak i u Egipat
gdje su se ulo gorili u 'Ajn e-emsu u
blizini Kaira. Nakon toga, njihova mo je
sve vie poela slabiti. Na kraju je propala i
njihova drava i uporita u el-Ahsi i
Bahrejnu. U posljednje vrijeme, sve se ee
pojavljuju sumnjive knjige koje karmatijski
i njemu sline otpadnike pokrete pokuavaju
prikazati 'kao reformistike, a njihove lidere
kao slobodnjake koji su irili pravdu
(al- 'ada/a)* i slobodu (al-!;urriyya)*
BATINIJSKI I ANTIISLAMSKI POKRETI
Iz navedenog se vidi:
Da je karrnatijski pokret osnovan s
ciljem ruenja Islama svim sredstvima;
injenjem velikih grijeha (af-kaba'il)*, povredom
asti, prolijevanjem krvi, pljakanjem imetka,
dozvoljavanjem zabranjenog i doputanjem
njegovim sljedbenicima, ak i pubertetlijama i
najniim slojevima drutva da se slobodno
uputaju u svakojaka uivanja,
Da je njegovo uenje isto kao i
uenje isma'ilija, uz izvjesne razlike u
praktinoj primjeni, jer su se isma'ilije
pribojavale pobune naroda,
Da karrnatije iz okvira Islama izvode
njihovi sljedei postupci:
l. vjerovanje da se Allah preruio u lik
ovjeka,
2. tvrdnja o postojanju dva boga,
3. primjena principa zajednike vlasti
nad enama i imecima,
4. nepridravanje ni u najmanjoj mjeri
uenja Islama,
5. iskrivljenost vjerovanja u objavu
(al-wa/;Iy)*, vjerovjesnitvo (an-nubuwwa)*
i poslanstvo (ar-risala),
6. povreda i napadi na islamske svetinje
kao to su: napad na hadije, provala Kabe,
skidanje "Crnog kamena" ( al-lfagar a/-aswad)
i njegovo premjetanje na drugo mjesto i
7. poricanje Sudnjeg dana, Denneta i
Dehennema.
Bibliografija:
Kaf asrar al-batiniyya wa abbar al
qariimita - Mul:tammad b. Malik al-I:Iammadi al
Yamani; Tarlb al-gama'at as-sirriyya wa ai
]Jarakat al-haddama - Mul:tammad 'Abdullah
'Inan; Tarl/J al-magahib al-islamiyya
Mul:tammad Abu Zahra; al-Mu 'amara 'ala al
islam'- Anwar al-Gundi; al-Qariimi{a
' Abdurral:tman b. ai-Gawzi; "Islam bila
mezahib ; dr. Mustafa e-ek'ah al-Mila]
wa an-Ni]Jal - li AbU al-Fatl:t a-ahrastani;
Fac;Ia 'ii} a/-batiniyya - li Abu ijamid ai-Gazali;
al-Farq bayna al-firaq- 'Abdulqahir al-Bagdadi;
Dirasat fi al-firaq wa al-magahib al-qadlma
wa al-mu a~ira - 'Abdullah Amin;
Poglavlje l 0
44. Isma'ilije
Definicija:
Isma'ilije (al-isma'iliyya) su batinijska
sekta ( figqa batiniyya)* koja je svoj naziv
dobila po Imamu Isma'ilu b. Da'feru es
Sadiku. Ova sekta u javnosti se predstavlja
kao zatitnik Poslanikove, sallallahu alejhi
ve sellem, porodice (Ah/ ai-Bayf), a u
stvarnosti, zapravo, radi na ruenju Islama
Sekta se tokom vremena razbila na brojne
frakcije koje su nastavile djelovati sve do
danas. Meutim, zajedniko obiljeje sviju
njih je da se njihovo uenje kosi sa ispravnim
islamskim vjerovanjem. Ismailijska sekta
je u svome uenju toliko otila u krajnost
(al-guluww)* da njene sljedbenike dre
nevjernicima ak i one i'ije koje slijede
dvanaestericu imama (a-i'a al-itna 'aariyya)*.
Nastanak i najznaajnije linosti:
I- Isma'ilije-karmatije: (Vidi opirnije
u poglavlju o karrnatijama u ovoj knjizi).
* Isma'ilije-karrnatije su se po prvi put
pojavile u Bahrejnu i amu, nakon to su
otkazali poslunost i samom isma'ilijskom
imamu, opljakavi njegov imetak i sve to
se moglo ponijeti. Na kraju je i sam
isma'ilijski imam, u strahu od njihova
terora, morao pobjei iz Selemije u Siriji i
skloniti se u Transoksaniji.
Meu najistaknutije Isma' ilije-karmatije
spadaju:
'Abdullah b. Mejmun el-Kaddah koji
se 260/874. godine pojavio u junoj Perziji,
el-Farad b. 'Usman el-Kaani
(Zikrevejh) koji se pojavio u Iraku i tamo
poeo pozivati svijet u odsutnosti prikrivenog
imama (al-imam al-mastiir),
Hamdan Karrnat b. el-E'as koji je
278/891. godine po prvi put javno poeo
pozivati svijet u svoju sektu u blizini Kufe,
Ahmed b. el-Kasim, poznat po svojoj
okrutnosti i napadima na karavane trgovaca
i hadija,
el-Hasan b. Behram (Ehu Se'id el
Dennabi) koji se pojavio u Bahrejnu i koji
se smatra stvarnim osnivaem karrnatijske
drave,
289
 Poglavlje lO
Njegov sin, Sulejman b. el-Hasan b.
Behram (Ebu Tahir) koji je vladao trideset
godina. U njegovo doba dolo je do eks
panzije i irenja karmatijske drave. Godine
319/931., napao je Mekku, ukrao "Crni
kamen" ( al-lfagar al-aswad) i kod sebe ga
zadrao preko dvadeset godina i
el-Hasan el-A 'sam b. Sulejman koji
je 360/970. godine zauzeo Damask.
ll- lsma 'ilije-fatimije:
* Isma'ilije-fatimije su u osnovi
isma'ilijski pokret (al-baraka al-isma'Jliyya
al-a$1iyya)* koji je u svome razvoju proao
kroz vie faza:
Fazu prikrivanja (Dawr as-satr), od
Isma'ilove smrti 143/760. godine, pa sve do
pojave 'Ubaydullaha el-Mehdije. Zbog tajnosti
rada sekte, postoje izvjesna neslaganja oko
imena voa (a smiJ' al-a 'imma) sekte u
ovome periodu.
Fazu prvog pojavljivanja (Bidaya
a?-~uhiir), koja poinje pojavom el-Hasana
b. Haveba koji je 266/879. godine u
Jemenu osnovao ismailijsku dravu, odakle
se njegovo djelovanje proirilo na Sjevernu
Afriku, gdje je za sebe pridobio poglavice
berberskog plemena Kitame (Kutama).
Poslije toga, pojavio se njegov prijatelj 'Ali
b. Fadl koji se proglasio za vjerovjesnika
(idda 'a an-nubuwwa)* i svoje sljedbenike
oslobodio dunosti posta (a$-$awm) i
namaza (a$-$alilh).
Fazu javnog djelovanja (Dawr a?
~uhai) koja poinje od pojave 'Ubaydullaha
el-Mehdije. Onje prvobitno ivio u Selemiji
u Siriji, ali je odatle morao pobjei u
Sjevernu Afriku, gdje se sklonio kod svojih
tamonjih prijatelja iz plemena Kitame.
* 'Uhaydullah je pogubio svoga
misionara Ebu 'Abdullaha e-i'iju es
San'aniju i njegovog brata Ebu el-'Ahhasa
zbog toga to su u njega posumnjali i to im
se uinilo da vie nije onakav kakvog su ga
upoznali u Selemiji u Siriji.
* 'Uhaydullah je osnovao prvu
ismailijsko-fatimijsku dravu u el-Mehdiju
u Africi (Tunisu). On je 297/909. godine
290
BATINIJSKI I ANTIISLAMSKI POKRETI
uspio zauzeti Rekkiidu (aglehidsku rezidenciju
u predgrau Kajrevana). Poslije njega na
prijestolju su se, jedan iza drugog, smijenili
sljedei fatimijski vladari:
el-Mensur Billah (Ebu Tahir lsma'n),
334/945.- 341/952.,
e1-Mu'izz Lidinillah (Ebu Temim
Me'add), 341/952. - 365/975. U njegovo
vrijeme 361/971. godine osvojen je Egipat
u koji se ei-Mu'izz preselio u mjesecu
ramazanu 362/973. godine,
el-' Aziz Bill ah (Ebu Mensur Nizar),
365/975. - 386/996.,
el-Hakim Bi' emrilHih (Ebu 'Ali el
Mensur), 386/996.-411/1021.,
ez-Zahir (Ebu el-Hasan 'Ali), 41111021.
-427/1035.,
el-Mustensir Billiih (Ehu Temim),
427/1035.-487/1094.
* Poslije el-Mustensirove smrti 487
/1094. godine, dolo je do podjele fatimija
na dvije dinastije; nizarije, na istoku i
musta'lije, na zapadu. Uzrok za ovu podjelu
je bio taj to je imam el-Mustensir za svoga
nasljednika ostavio najstarijeg sina Nizara,
kojeg je vezir el-Fadl b. Bedr el-Demali
svrgnuo i na poloaj imama postavio
najmlaeg el-Mustensirova sina e1-Musta'lija
(dijete od svega pet godina) koji je, istov
remeno, bio i vezirov sestri. Legitimnog
el-Mustensirovog nasljednika Nizara vezir
el-Fadl se rijeio tako to ga je strpao u
zatvor i naredio da se u zatvoru zazida i tako
umre.
* Tako su ismailijske fatimije-musta'lije
nastavile vladati Egiptom, Hidazom i
Jemenom, pri emu su se na prijestolju
izmijenili sljedei imami:
el-Musta'li (Ebu el-Kasim Ahmed),
487/1094.-49511101.,
el-Amir (Ebu 'Ali el-MensOr), 495
/1101.- 525/1130.,
ez-Zafir (Ehu el-Mensu.r Isma'fi),
544/1149.- 549/1154.,
el-Fa'iz (Ebu el-Kasim 'Isa), 549/1154.
-555/1160.,
 BATINIJSKI I ANTIISLAMSKI POKRETI
el-'A~ud (Ebn. Muhammed 'Abdullah),
od 555/1160. godine pa do ruenja fati
mijske dinastije od strane Salahuddina el
Ejjubije 567/1171. godine.
Ill- lfima 'ilije-asasini:
* Isma'ilije-asasini (al-Isma'iliyya al
.(Jaaun) su sljedbenici isma'il9sko
nizarijskog pokreta koji se proirio u Samu,
Perziji i openito na istoku tadanjeg
islamskog svijeta. Meu njihove najista
knutije linosti spadaju:
* el-Hasan b. es-Sabbah, po porijeklu
Perzijanac (iz Tusa) koji je do kraja ostao
vjeran !mamu el-Mustensiru. Poslije povratka
iz Egipta, on je u Perziji poeo propagirati
isma'ilijsko uenje prikrivenog imama (al
imam a/-mastai). Godine 483/1090., el-Hasan
es-Sabbah je osvojio jaku brdsku tvravu
Alamflt (sjeverozapadno od Kazvina) i
osnovao istonu, isma'ilijsko-nizarijsku
dravu. Njegovi sljedbenici poznati su pod
nazivom asasini (al-i)aaiin), tj. oni koji se
odaju upotrebi haia (opojne konoplje). El
Hasan es-Sabbah je odatle u Egipat uputio
nekoliko svojih ljudi sa zadatkom da ubiju
. drugog imama, Ibn el-Musta'lija, koga su,
zaista, i ubili zajedno sa njegova dva sina
525/1130. godine. El-Hasan es-Sabbah je
umro 51811124. godine.
* Kijabezrek Amid, umro 530/1135.
godine,
* Muhammed b. Kijabezrek Amid,
umro 55811162. godine,
*el-Hasan es-Sani (tj. Hasan II) b.
Muhammed, umro 562/1166. godine,
* Muhammed es-Sani (tj. Muhammed
II) b. el-Hasan, umro 60711210. godine,
* el-Hasan es-Salis (tj. Hasan III) b.
Muhammed es-Sani, umro 618/1221. godine,
* Muhammed es-Salis (tj. Muhammed
III) b. el-Hasan es-Salis, umro 653/1255.
godine,
* Ruknuddin Hur-ah, koji je vladao
od 653/1255. do 1256. godine kada je
vojska Mongola Hnlaga sruila asasinsku
dravu i zauzela njihova utvrenja. Hiilago
Poglavlje lO
je ubio i samog Ruknuddina, ije su se
razbijene snage razbjeale na sve strane. Oni
imaju svoje sljedbenike sve do danas.
IV- Isma'ilije u amu:
Isma'ilije u amu (Isma'iliyya a-iim)
su nizarijske isma'ilije koje su se uspjele
odrati cijelo ovo vrijeme i ouvati svoje
vjerovanje. Iako nikada nisu imali svoju
zasebnu dravu, oni su, kao vjerska
zajednica, svoje uenje irili po brojnim
utvrenjima i igrali i jo uvijek igraju
znaajnu ulogu, naroito u oblasti Selemije i
predjelima Kadmusa, Mesajifa, Banijasa,
Havabija i Kehfa.
Meu najpoznatije isma'ilije u amu
spada Raiduddin Sinan, poznat jo pod
nadimkom ejhu-1-Dijl (Say!J al-Giyl). U
svojim potezima on podsjea na el-Hasana
es-Sabbaha. Osnovao je sinanijski red koji
vjeruje u preseljenje due iz jednog tijela u
drugo, pored ostalih isma'ilijskih vjerovanja.
V- Isma'ilije-behrije:
* Isma'ilije-behrije (al-isma'iliyya al
bahira) su musta'lijske isma'ilije koje priznaju
imame: el-Musta'lija, el-Amira i njegovog
sina et-Tajjiba. Po ovom posljednjem, poznate
su jo i pod nazivom isma'ilije-tajjibije (al
isma'iliyya at-tayyibiyya). Ovu grupu
isma'ilija predstavljaju isma'ilije iz Jemena i
Indije, koje su se, ostavivi politiku, poele
baviti trgovinom. Obavljajui trgovake
poslove, oni su puno putovali tako da su
dospjeli i do Indije gdje su neki Hindusi
preli na Islam pod imenom behrije (al-bahira),
"al-Bahira" je stari indijski naziv za trgovca.
* Njihov imam et-Tajjib je 525/1130.
godine preao na tajni rad (as-sitr). Od tada,
pa sve do danas, prikriveni imami iz
njegove loze djeluju u tajnosti i o njima se
nita ne zna, ak, ni za njihova imena.
Njihova imena ne znaju ni sami behrijski
uenjaci.
* Isma'ilijske-behrije su se kasnije
podijelile na dvije frakcije:
l. Behrije-davodije ( al-bahriyya ad
dawadi;ya) koje su svoj naziv dobile po
Kutbu Sahu Davudu. Behrije-davodije su
291
 Poglavlje lO BATINIJSKI I ANTIISLAMSKI POKRETI
najvie rairene u Indiji i Pakistanu. Njihove
voe, od desetog stoljea po Hidri imaju
sjedite u Bombaju u Indiji.
2. Behrije-sulejmanije (al-bahriyya as
su/aymaniyya) koje su svoj naziv dobile po
Sulejmanu b. Hasanu. Glavno uporite
behrija-sulejmanija bio je i sve do danas
ostao Jemen.
VI- Isma'ilije-Aga Kanova:
* Isma'ilije-Aga Kanova (al-isma'lliyya
al-Aga l:faniyya) su se po prvi put pojavile u
Iranu tokom tridesetih godina devetnaestog
stoljea. Svoje uenje i vjerovanje ove
isma'ilije su preuzele od isma'ilija-nizarija
(a/-isma'Jliyya an-niziiriyya). Meu njihove
najistaknutije linosti spadaju:
Hasan 'Ali ah (Aga Kan I), koga
su Englezi nagovorili da digne revoluciju
(at-tawra)* kako bi imali izgovor za svoju
intervenciju. Hasan 'Ali ah je prihvatio
uenje isma'ilija-nizarija (al-isma'Jiiyya an
nizariyya) i u navodnoj odbrani toga uenja
digao revoluciju. Kasnije je protjeran u
Afganistan, odakle se preselio u Bombaj u
Indiji. Englezi su mu dali titulu Aga Kan.
Umro je 1881. godine.
Aga 'Ali ah (Aga Kan II) 1881-1885.,
Muhammed el-Husejni (Aga Kan III),
sin Aga Kana II, 1885 - 1957. On je,
preputen udobnostima i raskou, vei dio
ivota proveo u Evropi. Na samrti je za
svoga nasljednika odredio svoga unuka
Kerima, ime je pogazio isma'ilijsko pravilo
(a/-qa'1da al-isma'Jliyya) o nasljeu
najstarijeg sina.
Kerim (Aga Kan IV), koji je na
poloaj doao 1957. godine. Studirao je u
Americi. Duhovno i svjetovno vostvo nad
svojim sljedbenicima ostvaruje iz svoje
rezidencije u Parizu.
VII- Is ma 'ilije-vakijije :
Isma' ilije-vakifije ( af-1sma 'Jiiyya a/
waqifa) su isma' ilijska sekta koja priznaje
samo prvih sedam imama. Posljednji od
njih, Muhammed b. Isma'il je nestao. Oni
vjeruju da se on cijelo ~vo vrijeme skriva i
da e se ponovo pojaviti.
292
Ideje i ubjeenja:
* Nunost postojanja nepogreivog
voe (imam ma '$Om) legitimno imenovanog
od strane svoga prethodnika (man$0$ 'a/ayh),
koji mora voditi direktno porijeklo od
Muhammeda b. Isma'ila i biti najstariji sin
prethodnog imama. Meutim, kroz historiju
se vie puta desilo da se odstupilo od ovoga
pravila.
* Pod nepogreivosti (al- 'i$ma) isma'ilije
ne podrazumijevaju injenje prijestupa i
greaka, naprotiv, oni prijestupe i greke
svojih voa interpretiraju onako kako odgovara
njihovom uenju.
* Onaj ko umre, a ne zna ko mu je
imam u vremenu u kome ivi ili mu nije dao
zakletvu na vjernost ( wa Jam yakun fi
'unuqihl bay'a)*, umro je kao neznaboac
(mata maytatan gahiliyyatan)*.
* Svome voi (al-imam) pripisuju
svojstva koja ga uzdiu gotovo do stupnja
boanstva ( tarfa 'uh ila ma yub1h al-1/ah)*.
Takoer mu pripisuju skriveno znanje ( 'ilm
al-batin) i daju petinu svojih prihoda.
* Vjeruju u dozvoljenost licemjerja
(taqiyya)* i prikrivanja (as-sirriyya) koje
prakticiraju u tekim vremenima kada to
okolnosti iziskuju.
* Voa (al-imam) je centralno pitanje
isma'ilijske da've i isma'ilijskog vjerovanja
oko ije linosti je sve povezano.
* Na Zemlji mora postojati voa (al
imam), bilo daje javan otkriven (?ahir makofj,
bilo tajan prikriven (batin mastai). Ako je voa
(al-imam) javan i poznat, dozvoljeno je da
njegov "hudda" (hijerarhijska-propagandni
voa kompetentan za vjerska pitanja u
odsutnosti imama) bude prikriven (mastoran),
a ako je prikriven (mastoi), njegov "hudda" i
njegovi misionari ( da'l, mno. du 'af) moraju
biti javni i poznati (?ahirln).
* lsma'ilije vjeruju u seobu dua (at
tanasu!J)*. Po njima, imam je nasljednik
svih vjero-vjesnika i prethodnih imama.
* Poriu ili gotovo poriu Boije atribute
($ital), jer je - po njihovom shvaanju - Allah
nedokuiv razumu (fawqa mutanawul al
BATINIJSKI I ANTIISLAMSKI POKRETI
'aql)*, ni postojei ni nepostojei (fa
mawgud wa Ja gayr mawgad), ni onaj koji
zna ni onaj koji ne zna (fa 'alim wa Ja gahil),
ni moan ni nemoan (fa qadir wa Ja 'agiz).
Oni Boga niti apsolutno potvruju niti
apsolutno nijeu (la yaqalan bi al-itbat al
mutlaq wa Ja bi an-naty al-mutlaq). Po
njima, On je Bog dviju suprotstavljenosti
(flah al-mutaqabilayn), Stvoritelj dviju
oprenosti (.ffaliq al-mutab8$imayn) i Sudija
izmeu dvije proturjenosti (al-lfakim
bayna al-muta(iaddayn), niti je oduvijek, niti
postao ( laysa bi al-qadlm wa laysa bi al
mu/;at). Ono to je kod Njega oduvijek (al
qadlm) su Njegovo stvaranje i govor
(ammha wa kalimatuha), za razliku od
Njegova stvaranja i naravi ([lalquha wa
fi.tratuhO) koji su nastali (al-f;adlf).
Behrijsko uenje, izmeu ostalog,
ogleda se u:
* Neklanjanju u damijama u kojima
klanjaju ostali muslimani.
* Po vanjtini, njihovo vjerovanje je
slino ostalim umjerenim islamskim sektama.
* Meutim, po unutranjem smislu,
stvari stoje sasvim drugaije. Tako npr., oni
klanjaju, ali je njihov namaz namijenjen
skrivenom isma'iljskom imamu iz loze et
Tajjiba b. el-Amira.
* Oni odlaze u Mekku i kao i ostali
muslimani obavljaju hadd, ali tvrde da je
Kaba simbol imama.
* Deviza assasina je bila: "U postojeem
svijetu nema nikakva stvarnog smisla. Sve
je dozvoljeno" (La f;aqlqa D al-wugud, kuli
amr muha!;). Njihov nain djelovanja ogledao
se organiziranju atentata i povlaenju u niz
snanih utvrenja.
* O njima Imam el-Gazali kae : "Ono
to se o njima zna je da su apsolutno sve
dozvoljavali (al-ibaf;a a/-mutlaqa) , da su
ukinuli islamsko oblaenje ene, da su
zabranjeno proglaavali dozvoljenim ( istibaf;a
a/-mafz?Oraf) i da su poricali propise
vjerozakona. Meutim, kada bi im se to
spomenulo, svi bi poricali to to im se
. . . ,,
prtplSUJe.
Poglavlje lO
* Oni vjeruju da Allah svijet nije stvorio
direktno, nego preko Univerzalnog Uma
(al- 'aql al-kuJ/i) koji obuhvaa sve Boije
atribute i koga oni nazivaju zastorom (al
f;iffab). Oni, takoer, vjeruju da se Univerzalni
Um (al- 'aql al-kulli) potvrdio i u ovjeku, i
to u Vjerovjesniku (an-Nabi) i u njegovim
nasljednicima, prikrivenim imamima (al
a 'imma al-masttiJ1in). Po njima, Muhammed je
onaj koji govori, a 'Ali temelj koji tumai .
Akaidski i idejni korijeni:
* Isma'ilijska sekta prvobitno je nastala
u Iraku. Odatle su isma'ilije prebjegle u
Perziju, Horasan, Transoksaniju i Turkmenistan,
gdje se njihovo uenje isprepletalo sa starim
perzijskim vjerovanjima i indijskim idejama,
nakon ega su se meu njima javljali sve
vei i vei prohtjevi koji su ih, uz preuzeta
uenja iz drugih sekti, jo vie odveli na
krivi put.
* Tamo su doli u dodir sa indijskim
brahmancima, iluministikim filozofima,
budistima, preivjelim ostacima ideja
Kaldejaca i Perzijanaca i njihovim uenjima
o duhovnosti, astronomiji i astrologiji. Iz
svakog od ovih uenja oni su, manje ili vie,
poneto preuzeli i tako, dodajui svojoj
misterioznosti nove legende i praznovjerja,
jo vie zalutali.
* Neki od njih, poput karmatija npr.,
prihvatili su mazdakijske i zoroastrijske
ideje o liberalizmu i komunizmu.
* U svakom sluaju, njihovo uenje se
ne zasniva na Kur'anu i Sunnetu. Na
njihovo uenje su utjecale i sa njim se
ispreplele razne ideje i filozofije , to ih je
dovelo dotle da izau iz okvira Islama i da
se vie ne smatraju njegovim sljedbenicima.
Rairenost i centri utjecaja:
* Isma'ilijski utjecaj u oblastima
kojima su vladale vremenom je jaao ili
slabio, u zavisnosti od promjena prilika
tokom dugog vremenskog perioda. Njihov
utjecaj se osjeao na prostorima, gotovo
cijelog islamskog svijeta, ali je on - u
zavisnosti od vremena i prostora - bio
razliitog intenziteta.
293
 Poglavlje lO
- Karmatije su djelovale na Arapskom
poluotoku, u amu, Iraku i Transoksaniji.
Fatimije su osnovale dravu koja je
obuhvaala Sjevernu Afriku sve do Atlanskog
okeana. One su vladale cijelim Egiptom i
amom. Njihovo uenje je jedno vrijeme bilo
prihvaeno i u Iraku, tako da su se 540/1145.
godine, njihove hutbe sluale i sa minbera u
Bagdadu. Fatimijsku dravu sruio je, Allah
mu se smilovao, Salahuddin el-Ejjubi.
Isma'ilije Aga Kanova ive i djeluju
u Najrobiju, Daru-s-selamu, Zanzibaru,
Madagaskaru, Kongu, Belgiji, Indiji, Pakistanu
i Siriji. Njihovo glavno uporite nalazi se u
gradu Karaiju u Pakistanu.
- . Behrije su rairene u Jemenu, Indiji i
okolnim priobalskim oblastima.
amske isma'ilije su dugi niz godina
imale svoja utvrenja uzdu i poprijeko
cijelog ama. One su i dan-danas prisutne u
oblastima Selemije, Havabije, Kadmusa,
Mesajifa, Banijasa i Kehfa.
* Asasini su se rairili u Iranu, gdje su
juno od Kaspijskog mora, zauzeli tvravu
Alamut i odatle svoju vlast zaveli na
irokom prostoru u srcu Abbasijske sunnijske
drave. Oni su zauzeli cio lanac utvrenja i
u svom naletu stigli do Banijasa, Halepa i
Mosula. Za vrijeme krstaa jedan od asasina
obavljao je dunost damakog kadije.
Asasini su razbijeni pred naletom Mongola
Hulaga.
Mekarimije su se nastanile
Nedranu.
Iz navedenog se vidi:
Da su u poetku isma'ilije bile
i'ijska sekta, ali da su kasnije, pod
mnogobrojnim utjecajima sa strane, poele
preuveliavati svoje voe (al-a <imma) do te
mjere da ih je veina drugih islamskih sekti
poela smatrati nevjernicima i otpadnicima
od Islama. Ovo zato, to su isma'ilije svojim
voama poele pripisivati svojstva kojima
ih uzdiu, gotovo, na stepen boanstva, to
su poeli vjerovati u seobu dua (at-taniisub)*,
to su zanijekali Allahove atribute (~ifiitilliih)
i to svoje vjerovanje nisu crpili iz Kur'ana
i Sunneta.
294
BATINIJSKI I ANTIISLAMSKI POKRETI
Bibliografija:
Tari/J al-magilhib al-isliimiyya - al
G-uz' al-awwal, Mul}.ammad Abu Zabra; Islam billi
magiihib - dr. Mu~ta:ta a-ak'a; Til 'ifa al
ismii'lliyya, tilri!J.uhil, nu-'?lJmuhii, <aqil'iduhil
- dr. Mul}.ammad Kamil ijasan, Maktaba an-Nahga
al-Mi~riyya, 1959.; Dii'ira al-ma<iirif al
isliimiyya - Madda al-isma'niyya; al-Mila/ wa
an-Nil;al - Mul}.ammad b. 'Abdulkarim a
ahristani - at-Tab'a at-taniya, Dar al-Ma'rifa; al
Mu <amara 'alil al-islam - Anwar al-Gundi;
Tliri/J al-gam 'iyyilt as-sirriyya wa al-l;arakiit
al-haddilma"- Mul}.ammad 'Abdullah 'Inan; U~al
al-ismil'iliyya wa al-fiitimiyya wa al
qamatiyyd'- Bernard Lewis; Kaf asriir al
biitiniyya wa a!J.biir al-qamatiyya
Mul}.ammad b. Malik al-Yamiini al-l:Iamiidi;
Fa{lii'il; al-biitiniyya"- li Abu I:Iamid al-Gazali;
al-Ismil 'iliyya - Il).siin Ilahi Z:uhayr;
45. Nusajrije
Definicija:
Nusajrije (an-nu~ayriyya) su batinijski
pokret (!;araka biitiniyya)* koji se pojavio
u treem stoljeu po Hidri. Njegovi
sljedbenici ubrajaju se u ekstremistike
i'ije (gulilt a-i'a)* koje Aliju smatraju
inkarnacijom Boga. Oni imaju za cilj
ruenje Islama i otupljenje vrstine njegova
uenja. Zato su se kroz cijelu svoju historiju
svrstavali na stranu onih koji su napadali
Islam i muslimane. Kako bi prikrili pravu
istinu o njihovom rafidijskom i batinijskom
u uenju (li f;aqiqatihim ar-riifi{la wa al
batina)*, francuski kolonijalisti (al-isti'milr
al-faransi) u Siriji su ih prozvali alevijama
(al- 'Alawiyyan).
Nastanak i najznaajnije linosti:
* Osniva ove sekte je Ebfi u'ajb
Muhammed b. Nusajr el-Busri en-Numejri,
umro 270/883. godine. On je bio savremenik
trojice i' ijskih imama: desetog 'Alija el
Radija, jedanaestog el-Hasana el-' Askerija
i dvanaestog Muhammeda el-Mehdije
(el-Mewhfim).
On je tvrdio da je "kapija" ( al-biib)
Imama el-Hasana el-' Askerija, da je
nasljednik njegovog znanja, hudda i izvor
BATINIJSKI I ANTIISLAMSKI POKRETI
(al-fwgga wa al-marga~ 'i'ijskog uenja,
kao i to da je, poslije nestanka Imama el
Mehdija, tajna o njegovom povratku i
mjestu odakle e se pojaviti ostala kod
njega.
Tvrdio je da je vjerovjesnik i poslanik
(1dda 'a an-nubuwwa wa ar-risala)* i preuve
liavao ulogu voa (al-a 'imma) do te mjere
da ih je uzdizao na stepen boanstva.
* U rukovoenju sektom, naslijedio ga
je Muhammed b. Dundub.
* Poslije Dunduba, rukovoenje sektom
preuzeo je Ebu Muharnmed 'Abdullah b.
Muhammed ei-Dinan el-DunbuHini, pori
jeklom iz Dunbula u Perziji, poznat jo i
pod nadimcima: el-'Abid, ez-Zahid i el
Farisi, (235/849 -287/900). Putovao je u
Egipat i tamo sa svojim uenjem upoznao
el-Husejbija.
* Husejn b. 'Ali b. el-Husejn b. Hamdan
el-Husejbi, porijeklom iz Egipta, roen
260/873. godine. U Dunbulu gaje iz Egipta
doveo njegov uitelj 'Abdullah b. Muhamrned
el-Dunbulani koga je naslijedio u rukovo
enju sektom. ivio je pod zatitom
hamdanijske drave u Halepu i osnovao dva
nusajrijska centra, jedan u Halepu pod
rukovodstvom Muhammeda 'Alija el-Delija
i drugi u Bagdadu pod rukovodstvom 'Alija
el-Disrija.
Umro je u Halepu, gdje se nalazi
njegov grob. Napisao je vie djela o svome
uenju (fi al-maghab)* i jedan spjev u
slavu Poslanikove porodice (Ah/ ai-Bayt).
Vjerovao je u seobu dua (at-tanasub)* i
utjelovljenje ( al-l;wliil)*.
* Nusajrijski centar u Bagdadu se raspao
poslije Hiilagova napada na Bagdad.
* Nusajrijski centar iz Halepa preselio
se u Latakiju pod rukovodstvom Ebu Sa'da
el-Mejmiina Surur b. Kasima et-Taberanija
(358/969- 427/ 1036).
* Usljed sve uestalijih napada od
strane Kurda i Turaka, nusajrije su bile
prisiljene da zatrae pomo od Emira
Hasana el-Mekzuna es-Sindarija (583/1187
- 638/1240) koji je dva puta pokuao
osvojiti ovu oblast. Njegov prvi pokuaj je
Poglavlje lO
propao, ali je u drugom pokuaju uspio
osnovati snane baze nusajrijskog uenja
(al-maifhab an-nlJ$ayri)* u planinskoj oblasti
Latakije.
* Oko 700/1300. godine meu njima
se pojavio 'Ismetuddevle Hatim et-Tubani,
autor poznatog djela pod naslovom ar-Risala
al-qubrusiyya.
* U oblasti A 'na pojavio se Hasan
'Adred, umro u Latakiji 836/1432. godine.
* Poslije njega nailazimo na voe (ro'asa)
nusajrijskih skupina kao to je kumrijski
pjesnik Muhammed b. Junus Kulazi u
blizini Latakija (umro l O11/1602), zatim Ali
el-Ma]Jus, N asir Nusejfi i Jusuf 'Ubejdi.
* Sulejman-efendi el-Uzuni, roen u
Antakiji 1250/1834. godine koji se posvetio
izuavanju ove sekte, a potom preko jednog
misionara primio kranstvo i pobjegao u
Bejrut gdje je izdao svoju knjigu poznatu
pod naslovom al-Biikilra as-sulaymaniyya u
kojoj je razotkrio tajne uenja nusajrijske
sekte. Poslije toga nusajrije su ga, garantirajui
mu sigurnost, nagovorile da se ponovo vrati
meu njih. Meutim, kada se vratio,
uhvatile su ga, zadavile i njegovo tijelo
javno spalite na trgu u Latakiji.
* Ova sekta kroz historiju je bila
poznata pod svojim izvornim nazivom
nusajrije (an-flli$ayriyya). Meutim, kada je
u Siriji formirana politika partija (l;izb
siyasi)* pod nazivom "Nacionalni blok" (al
Kut/a al-wataniyya), u elji da na svoju
stranu pridobije nusajrije, ova partija ih je
pro zvala "alevijama" (al- 'alawiyyiin) to se
podudarila sa njihovim eljama. Taj novi
naziv oni ljubomorno uvaju sve do danas.
Kada je Francuska dobila mandat u Siriji,
tamo im je osnovala dravu pod nazivom
"Aievijska drava" (Dawla al- 'alawiyyin)
koja je trajala od 1920. do 1936. godine.
* Muhammed Emin Galib et-Tav'il,
istaknuta nusajrijska linost i jedan od njihovih
lidera za vrijeme francuske okupacije Sirije.
Napisao je knjigu pod nazivom "Historija
al evija" (Tari/J al- 'alawiyyin) u kojoj je
opirno obradio korijene ove sekte.
295
 Poglavlje lO
* Sulejman el-Ahmed, koji je 1920.
godine u Alevijskoj dravi zauzimao visoki
vjerski poloaj.
* Sulejman el-Murid, bivi oban i
goni goveda, koga su Francuzi objeruke
prihvatili i pomogli mu da se proglasi za
boanstvo. On je kasnije za svoga poslanika
(rasli/) proglasio Sulejmana el-Mida, takoer
obana. Kasnija vlada koja se borila za
nezavisnost, poznata pod nazivom lfukilma
al-istiqlii/ izvrila je njegovo pogubljenje
vjeanjem 1946. godine.
*Poslije njega, na kormilo sekte doao
je njegov sin Mudib koji se, takoer,
proglasio za boanstvo. Meutim, i on je
1951. godine bio ubijen od strane tadanjeg
efa sirijske obavjetajne slube. Njegovo
ime nusajrijska frakcija zvana muwahiije
(a/-muwiifpa) i dan-danas izgovaraju prilikom
prinoenja svojih rtava.
* Meunusajrijama postoji ukorijenjeno
vjerovanje da je drugi sin Sulejmana el
Murida zvani Mugis navodnu boanstvenost
naslijedio od svoga oca.
* Alevije (nusajrije) su se, pod fasadom
sunnija, uspjele uvui u nacionalna udruenja
i organizacije u Siriji i ojaati svoj utjecaj
u sirijskoj vlasti, naroito poslije 1965. godine.
Kada je pod vostvom komunistikih i
nacionalistikih snaga okupljenih u Ba's
partiji, 12. marta 1971. godine u Siriji izvela
revoluciju, alevije su izbile u sami vrh vlasti
i preuzele sve glavne poloaje u rukovoenju
Republikom.
Ideje i ubjeenja:
* Nusajrije Aliju smatraju bogom
(ifilhan)* i tvrde da je njegovo pojavljivanje
duhovno u fizikom prolaznom tijelu
(?uharuha ar-rii/;llni bi a!-gasad al-gismilni
al-Jani) kao to je bila pojava Dibrila u liku
pojedinih osoba.
* Pojava boga-Alije (al-l/ah 'Ali) u
ljudskom liku (fi $zira an-niisaf)* bila je
samo zato da se njegovim stvorenjima i
robovima pokae prisnost i utjeha.
* Posebnu naklonost, i ljubav izraavaju
prema ubici Imama 'Alija, 'Abdurrahmanu
b. Muldemu, izgovarajui pri spominjanju
296
BATINIJSKI I ANTIISLAMSKI POKRETI
njegova imena "Ra9ijallahu 'anhu!" (Neka
je Allah sa njim zadovoljan!) i tvrdei da je
on njegovim ubistvom boansku prirodu
(af-filhaf)* oslobodio okova ljudske prirode
(an-nasal)*. Zato smatraju grenicima one
koji, prilikom spominjanja njegova imena
(tj. 'Abdurrahmana b. Muldema) izgovaraju
"La'anahullah!" (Allah ga prokleo!).
* Neki od njih vjeruju da 'Alija, nakon
to se oslobodio okova tijela, prebiva u obla
cima. Zato ga kada iznad njih naie oblak,
pozdravljaju rijeima: es-Sefilmu 'alayka yii
Ahil al-lfasan! Oni takoer vjeruju da je
grom njegov glas, a sijevanje njegov bi.
* Vjeruju da je 'Alija stvorio Muh am
meda, sallallahu alejhi ve sellem, da je
Muhammed stvorio Selmana el-Farisija, a
da je Selman el-Farisi stvorio petoro
sljedeih siroadi:
el-Mikdada b. el-Esveda, koga smatraju
gospodarom ljudi i njihovim stvoriteljem
koji upravlja gromovima,
Ehu Zerra el-Gaffariju koji upravlja
kretanjem planeta i zvijezda,
'Abdullaha b. Revvahu koji upravlja
vjetrovima i uzima due ljudima,
'Usmana b. Maz'fina koji upravlja
ovjekovim stomakom, temperaturom i
bolestima i
Kanbera b. Kadana koji udahnjuje
duu u tijelo.
* Oni imaju svoju no u kojoj kao i
neke druge batinijske sekte ine dar-mar.
* Oni slave i piju vino. Zbog toga to
je ona izvor vina, veliaju vinovu lozu,
nazivaju je "svjetlom" (an-nar) i zgraavaju
se na njeno upanje ili sjeu.
* Klanjaju pet dnevnih namaza, ali
drugaije od ostalih muslimana, jer se
njihovo klanjanje razlikuje po broju rekata i
po tome to u njihovom namazu nema
sedde, iako ima neka vrsta ruku' a.
* Ne klanjaju dumu i ne pridravaju
se propisa o istoi, budui da prije namaza
ne uzimaju abdest niti gusul u sluaju
denabeta.
BATINIJSKI I ANTIISLAMSKI POKRETI
* Nemaju svoje javne damije, nego
klanjaju po kuama. Poslije namaza
izgovaraju praznovjerne i nerazumljive
molitve.
* Imaju svoje mise ( quddasaf) sline
kranskim misama, kao to su:
Misa: et-Tayyib laka a/J /;abib!
n
Misa: a!-Bul;ar ral; ma yadar
mal;af! af-fara!; wa as-surOI! i
Misa: al-Adan wa bil/ah a/-musta 'an!
* Ne priznaju hadd i tvrde da je
odlazak u Mekku i obavljanje hadda
in nevjerstva (al-kulT)* i idolopoklonstva
( wa 'ihada a/-;zynam).
* Ne priznaju erijatom propisani
zekat kakav prakticiraju muslimani, nego
svojim voama plaaju neku vrstu poreza
koji iznosi petinu od onoga to se posjeduje.
* Njihov post se sastoji u neprimicanju
enama tokom cijeloga mjeseca ramazana.
* Preziru i estoko mrze neke ashabe,
a Ebfi Bekra, 'Umera i 'Usmana, r.a., pri
spominjanju njihovih imena, proklinju.
* Smatraju da vjerovanje (al- 'aqTda)
ima svoj unutranji i vanjski smisao (batin
wa ~ahil) i da jedino oni poznaju unutranji
smisao tajni (batin a/-asrar). U tom smislu,
po nJtma:
Neistoa (a/-ganaba) znai: naklonost
prema antagonizmu (muwalat a/-a(idad) i
neupuenost u unutranje znanje (a/-gah/ bi
af- 'ilm al-batini),
istoa ( at-tahara): neprijateljstvo
prema antagonizmu (mu'adat a/-a(idad) i
upuenost u unutranje znanje (ma 'rifa a/
'ifm al-batini),
Post ( ;zy-$iyam): uvanje tajni vezanih
za trideset mukaraca i trideset ena (/;if~
as-sirr al-muta 'a/liq bi ta/afTn ragu/an wa
fa/afTn imra 'atan),
Zekat (az-zak): simbol Selmanove
linosti (yunnazu Jaha bl 8/J$iyya Salman),
Borba (a/-gihad): zasipanje kletvama
protivnika i onih koji otkrivaju tajne,
Poglavlje l O
Vlast (a!-wilaya): iskrenost i naklonost
prema nusajrijskoj porodici i mrnja prema
njenim protivnicima,
ehadet ( a-ahada): pokazivanje na
tajnu izraenu slovima: 'ayn - mim - sin,
Kur'an (al-Qur'an): uvod za uenje
od 'Alije sure ll!lll$. Selman je od
Muhammeda uio Kur'an pod imenom
n Dibrll.
Namaz (8$-$al8): pet sljedeih imena:
'Ali, Hasan, Husejn, Muhsin i Fatima.
Muhs in je skrivena tajna ( as-sirr al-/Jafi) pod
kojim podrazumijevaju navodno nedonoe
koje je pobacila Fatima. Umjesto kupanja
zbog neistosti ( al-ganaba) i uzimanja
abdesta, po njima, je dovoljno da se izgovore
ova tmena.
* Islamski uenjaci su jednoglasni u
miljenju da sa ovim nusajrijama nije
dozvoljeno sklapati brak, da ono to zakolju
nije dozvoljeno jesti, da se njihovim umrlim
ne moe klanjati denaza, da se ne mogu
ukopavati u muslimansko groblje i da ih nije
dozvoljeno angairati u pograninim straama
i utvrenjima.
* O njima Ibn Tejmijja kae: "Ovi
ljudi koji se zovu nusajrijama i ostale vrste
batinijskih karmatija su vei nevjernici ne
samo od Jevreja i krana, nego i od veine
vie bo aca ( akfar min a/-yahad wa an
na$arii, bal wa akfar min katlr min al
murikfn). Opasnost od njih je vea od
nevjernika s kojima smo u ratu kao to su:
Tatari, Evropljani i drugi ( wa (iaramhum
a ~am min (larar af-kufl8.r al-mu!;aiibln
mit/a at-Tatar wa ai-Frang wa gayrihim).
Oni su uvijek na strani muslimanskih
neprijatelja. Oni su zajedno sa kranima
protiv muslimana. Za njih najveu nesreu
predstavlja pobjeda muslimana nad Tatarima.
Na kraju-krajeva, Tatari su, iskljuivo uz
njihovu pomo, uspjeli provaliti u islamsku
zemlju i ubiti halifu u Bagdadu i druge
muslimanske vladare."
* Nusajrije proslavljaju brojne praznike
koji su usko povezani sa njihovim vjero
vanjem. Meu njihove najvanije praznike
spadaju:
297
 Poglavlj e l O
Praznik Najraz koji pada na dan 4.
aprila, prvi dan perzijske godine,
Praznik "Gadir" ( 'ld a/-Gadlr),
Praznik "Postelje" ('ld al-Faras'),
Praznik "Aure" ( Yawm 'aiira}, 10.
muharrem na godinjicu el-Husejnove
pogibije na Kerbeli,
Dan "Proklinjanja" ( Yawm al-mubahala)
ili ( Yawm al-kasi) 9. rebiu-1-evvela na
godinjicu Poslanikova, sallallahu alejhi
ve sellem, poziva krana Nedrana na
proklinjanje ( al-mubahala),
Kurban-bajram (al- 'ld al-a{i{lfi) koji
kod njih pada 12. zu-1-hiddeta,
Oni proslavljaju i neke kranske
praznike kao to su: Bogojavljenje ( 'ld a/
gi(as), Duhovi ( 'ld al- 'an~ara), Blagdan
Svete Barbare ( 'ld al-Qaddlsa Barbara),
Nova godina ('ld al-ml/ad), Blagdan kria
( '/d a~-$allb) koga nusajrije uzimaju kao
datum za poetak sjetve, berbe, poetak
trgovine i zakljuivanje ugovora o iznajmlji
vanju i zakupljivanju.
Oni proslavljaju i "Crni dan" ( Yawm
da/am) 9. rebiu-1-evvel, dan kada je ubijen
' Umer b. el-Hattab r.a., veselei se njegovom
ubistvu i ismijavajui se s njim.
Akaidski i idejni korijeni:
* Svoje uenje crpe iz starih paganskih
vjerovanja (al-wataniyya al-qadlma)*.
Oboavaju zvijezde i planete za koje tvrde
da na njima prebiva Imam 'Ali.
* Njihovo uenje nastalo je pod u~ecajem
neoplatonizma iz koga su preuzeli uenje o
svjetlosnoj emanaciji stvari (al-taytj an
narani 'ala al-aya).
* Neka od svojih vjerovanja oni
temelje na koli medusijske filozofije
(maghab al-m/sata al-magiis)*.
* Neke svoje ideje preuzeli su iz
kranstva i kranskog gnosticizma (al
gnil$IyYa an-na~raniyya)* iz kojih su
preuzeli uenje o trojstvu (at-tat/if)*, mise
(a/-quddasat) i dozvoljenost vina (ibal;a
al-fmmiir).
298
BATINIJSKI I ANTIISLAMSKI POKRETI
* Iz indijskih i istono-azijskih uenja,
preuzeli su ideje o seljenju dua (at-tanasu[l)*
i utjelovljenju (al-l;uliil).
* Budui da spadaju u ekstremne i'ije
(gulat a-i'a), njihovo uenje je obojeno
i i'izmom, openito vjerovanjem rafidija
(ar-rafit;Ia)*, a naroito sebeija - sljedbenika
Jevreja 'Abdullaha b. Sebea- (as-saba'iyya)*.
Rairenost i centri utjecaja:
* Nusajrije nastanjuju brdovitu oblast
u okolini Latakije. U posljednje vrijeme,
proirili su se i po okolnim sirijskim
gradovima.
* Prilino veliki broj nusajrija ivi i u
zapadnoj Anadoliji. Tamonja zajednica
nusajrija poznata je pod imenima
"tahtadije" ( at-tafJ.tagiyya) i "hatabije" (al
J;attabiin) . Nusajrije koje ive u istonoj
Anadoliji poznate su pod imenom
kizilbaije'
* Nusajrije iz ostalih dijelova Turske
i Albanije poznate su pod imenom
bektaije.
* Neke nusaJnJe ztve u Libanu i
Palestini. Neke nusajrije ive u Perziji i
Turkistanu gdje su poznati pod imenom "ali
ilahijj e".
Iz navedenog se vidi:
Da su nusajrije batinijska sekta (firqa
batimjya)*, da su nastale u treem stoljeu
po Hidri, da su ekstremistika sekta, da su
raskinuli vezu sa Islamom, odbacili njegovo
uenje i da su zadrale samo muslimansko
trne,
Da ih sljedbenici sunneta (ah/ as
sunna)* smatraju otpadnicima od Islama i
da, zbog njihovih ekstremistikih ideja i
uenja, nikakvi odnosi muslimana sa njima
nisu valjani,
Da svojim uenjem rue temelje
Islama, da ne klanjaju dumu, da ne
uzimaju aodest, da imaju svoje mise sline
kranskim i da ne priznaju opepoznate
islamske dunosti kao to su hadd i
ze kat.
BATINIJSKI I ANTIISLAMSKI POKRETI
Bibliografija:
a!-Gugar at-tari!Jiyya li an-nu~ayriyya
al- 'a/awiyya - al-ijusayni 'Abdullah, Dar al
I'ti~am, al-Qahira, 1400/1980.; al-Mila/ wa an
Ni/;Jal- AbU al-FatJ:t a-ahristani; ari; Nahg al
ba/aga - Ibn al-l:ladid, Dar al-Kutub al-Mi~riyya, al
Qahira; Rasa 'll Ibn Taymiyya - Risala n ar
radd 'ala an-nu$ayriyyd'; ai-Barllka as
Sulaymaniyya n kaf asrar ad-diyana an
nu-?ayriyya - Sulayman Afandi al-Uguni, Bayriit,
1864.; Tari/J al- 'alawiyyin - Mu\lammad Amin
Galib at-Tawil, Tubi'a fi al-Lagiqiyya 'a~ima dawla
al-'alawiyyin 'amm 1924. al-mTiadi; .{fufaf a-am
- MuJ:tammad Kurd' Ali, Tubi'a fi Dimaq, 1925., al
Guz' aHilit, ~afal;lat 268 - 267 wa ai-Guz' as-sadis,
~afal;lat 107- 109; Da'ira a/-ma'arifa!-is/amiyya
- Madda Nu$ayri, Islam bila magahib - dr.
Mu~tara a-ak'a, Tab' Dar al-Qalam, al-Qahira,
1961.; Tari/J al- 'aqida an-nu$ayriyya - al
mustariq Rainer Dussaud, Naarathu Maktaba AmTI
Layun wa bi dabilihi kitb al-magmu' bi n~ihi al
'arabi; al-A 'lam- li az-Zirikli, a1-iuz' at-tani, ~
254, Bayrut, 1956.; Tang al-adab al- 'arabi- li
Brockelmann, al-Guz' at-tali!, ~ 357, Tab' Dar
al-Ma'ant: 1962.; a/-lfarakat al-ba{iniyya fi al
'a/am al-islami- dr. Alpnad Mul,lammad al-tfatib,
Malctab ai-Aq~ 'Amman; Dirasat fi al-firaq'
r. Sabir Tu'ayma, Maktaba ai-Ma'arif - ar-Riya<;i,
1401/1981.; L. Massignon Minora, Bayrouth, 1963.;
46. Druzi
Definicija:
Druzi (ad-daJtlz) su batinijska sekta
(firqa batiniyya)* koja oboava fatimijskog
halifu el-Hakima bi Emrillah. Veinu svoga
uenja preuzela je od isma'ilija. Svoje ime
dobila je po Druzu Nitekinu. Nastala je u
Egiptu, ali se odatle ubrzo preselila u Sam.
Njeno uenje predstavlja mjeavinu raznih
vjera i ideja. Tajne svoga uenja Druzi dre
u strogoj tajnosti i ne otkrivaju ga ak ni
svojoj djeci sve dok ne postanu odrasli ljudi
i ne napune etrdeset godina starosti.
Nastanak i najznaajnije linosti:
* Centralna linost druzijskog uenja
je fatimijski halifa Ebil 'Ali el-Mensilr b. el
' Aziz b. el-Mu' izz li Dinillah el-Fatimi,
poznat jo i pod nadimkom el-Rakim bi
Emrillah. Roen je 375/985., a ubijen
41111021. godine. Bio je nastran u svojim
Poglavlje l O
idejama i ponaanjima, strog, mrzovoljan
i okrutan prema svijetu. Bez ikakvih
opravdanih razloga muio je i pobio mnoge
ljude.
* Stvarnim osnivaem ovoga uenja se
smatra Hamza b. 'Ali b. Mohammed ez
Zevzeni (375/985. - 430/1038.). On je 408
/1017. godine izaao sa tvrdnjom da se duh
Boiji utjelovio u el-Hakimu (anna rag al
J/ah qad l}allat n al-lfakim) i poeo pozivati
svijet da u to vjeruje. Napisao je knjige o
druzijskom vjerovanju.
* Muhammed b. Isma'n ed-Darilzi,
poznat i pod nadimkom Netekin. Radio je
zajedno sa Hamzom na utemeljenju
druzijskog uenja, ali ga je preduhitrio i
407/1016. godine objavio el-Hakimovu
boanstvenost ( ulllhiyya ai-/;Ja/dm). To je
razbijesnilo Hamzu pa je protiv njega meu
svijetom pokrenuo kampanju, tako da je bio
prisiljen na bijeg u Sam gdje je poeo
propovijedati svoje uenje ( wa hunaka da 'a
ila ma(/habihi)*. Tako se pojavila druzijska
sekta (al-firqa ad-dartJziyya) koja je vezana
za njegovo ime uprkos tome to ga sami
Dn12i proklinju zato to je napustio uenje
Hamze na kojeg je 41111021. godine planirao
i izvrio atentat.
* El-Husejn b. Hajdara el-Fergani,
poznat jo i pod nadimcima ei-Ahrem i el
Edda'. Bio je misionar Hamzina uenja
meu svijetom.
* Beha'uddin Ebil el-Hasan 'Ali b.
Ahmed es-Semilki, poznat jo i pod nadimkom
ed-Dajf. Njemu pripada najvea zasluga za
irenje ovoga uenja nakon Hamzinog
nestanka 41111021. godine. Napisao je vie
poslanica o njihovom uenju, meu kojima
su najpoznatije one pod naslovima Risala
at-tanblh wa at-ta 'nib wa at-tawbifl. i Risala
at-ta 'nlf wa at-tahgln. On je taj koji je - u
elji da zadri temelje uenja koje je
postavio on i Harnza et-Temimi - zatvorio
vrata slobodnog miljenja u mezhebu
(aglaqa bab al-igtihad n a!-ma{/hab)*.
* Ebil Ibrahim Isma'il b. Hamid et
Temimi, Hamzin zet i desna ruka upropa
giranju ovoga uenja. On u hijerarhiji dolazi
odmah iza Hamze.
299
 Poglavlje lO
* Meu najpoznatije lidere ove sekte
u novije vrijeme spadaju:
Kemal Dunblat (Kamal Jumblatf),
libanski politiki lider koji je osnovao
"Progresivnu socijalistiku partiju" ( al-l:fizb
at-taqaddumi al-itira.J)*. Ubijen je u atentatu
16. maja 1977. godine.
Velid Dunblat, nasljednik svoga oca
Kemala Dunblata i dananji lider Druza i
voa "Progresivne socijalistike partije".
Dr. Nedib el-'Asravi, predsjednik
Udru-enja Druza (Ra 'is Rabita ad
Daraziyya) u Brazilu.
Adnan Beir Reid, predsjednik Udru
enja Druza (Ra 'ls Rabi/a ad-Daraziyya) u
Australiji.
Sami Mekarim, koji je zajedno sa
Kemalom DunbHitom napisao vie djela u
odbrani druza.
* lanovi druzijske sekte su podijeljeni
na tri stepena:
Prvi stepen sainjavaju teolozi koji
su zadueni za izuavanje i ouvanje sekte.
Oni se nazivaju zajednikim imenom "Um"
(al-'aql). Svrstani su u tri grupe: voe (m'asa},
mudrace ( 'uqala} i umjene (agawld). Njihov
vrhovni starjeina se zove ayb al- 'aql',
Drugi stepen sainjavaju oni koji su
se upoznali sa tajnama uenja vjere i
obavezali na njihovo uvanje i nazivaju se
imenom "umijeni" ( al-aawld) i
Trei stepen sainjava obini svijet
koji se zove "neupueni" (al-guhal).
Ideje i ubjeenja:
* Druzi vjeruju u boanstvenost el
Hakima bi EmrilHiha u njegovu odsutnost i
ponovni povratak.
* Poriu sve vjerovjesnike (yunkiran
al-anbiya)* i poslanike ( wa ar-msul gaml'an)*
i nazivaju ih pogrdnim imenima.
* Vjeruju da je Mesija (al-Masi/;)* njihov
misionar Hamza.
* Mrze sljedbenike svih drugih vjera, a
posebno muslimane, tvrdei da je dozvoljeno
prolijevati njihovu krv, pljakati njihove
imetke i varati ih kad god se to u stanju.
300
BATINIJSKI I ANTIISLAMSKI POKRETI
* Vjeruju da je njihovo uenje derogiralo
sva ranija i poriu sve islamske propise,
obrede i temelje.
* Neki od njihovih savremenih mislilaca
putovali su u Indiju kao hodoasnici, tvrdei
da njihovo uenje, navodno, potie iz indijske
mudrosti.
* Niko ne moe biti Druz dok ne
napie ili ne izgovori posebnu zadunicu
(al-mitaq al-b&$$).
* Vjeruju u seobu dua ( taniisub al
arwal;)* i da do nagrade ( at-tawab) i kazne
(al- 'iqab) dolazi usljed preseljenja due iz
tijela u drugo, sretnije ili nesretnije tijelo.
* Poriu postojanje Denneta, Dehen
nema, nagrade i kazne na buduem svijetu.
* Poriu Kur'an-asni i govore da je
on djelo Selmana ei-Farisija. Imaju svoj
mushaf koji je namijenjen samo njima i
koga nazivaju al-Munfarid bi gatihL
* Tvrde da njihovo uenje potie iz
najstarijih vremena. S ponosom tvrde da ono
potie od starih Egipana i starih indijskih
mudraca.
* Po njima, historija poinje od 408/1 O18.
godine, tj. godine u kojoj je Hamza objavio
ei-Hakimovu boanstvenost.
* Vjeruju da je Sudnji dan (a/-qiyama)
ponovni povratak el-Hakima koji e ih
povesti na ruenje Kabe i slamanje muslimana
i krana irom svijeta. Takoer, vjeruju da
e poslije toga vjeno vladati svijetom i da
e muslimanima nametnuti plaanje danka
(al-gizya) i ponienje.
* Vjeruju da je el-Hakim poslao pet
vjerovjesnika i to: Hamzu, Isma'ila,
Muhammeda el-Kelima, Eho el-Hajra i Behaa.
* Svojim lanovima zabranjuju enidbu
i udaju izvan sekte, davanje milostinje i
pomaganje onima koji nisu iz njihove sekte.
Takoer, zabranjuju poligamiju i vraanje
putene ene.
* enskoj djeci ne daju pravo nasljedstva.
* Ne priznaju svojatluk sestre i brata
po mlijeku.
BATINIJSKI I ANTIISLAMSKI POKRETI
* Druzi nikoga sa strane ne primaju u
svoju vjeru niti kome dozvoljavaju izlazak
iz nje.
* Savremeno druzijsko drutvo, kao to
je bilo i ranije, u pogledu vjerske hijerarhije
dijeli se na dva stalea:
Duhovni (ar-ru/piniyyiin) u ijim su
rukama tajne uenja sekte i koji se opet
dijeli na tri sloja:
1. voe (ru'asa),
2. mudrace ( 'uqa/a).
3. umjene (agawi~.
Svjetovne (al-gutmaniyyrm) koji se
brinu o svjetovnim pitanjima i koji se opet
dijele na dva sloja:
l. voe ( wnara) i
2. neupuene, tj. obini svijet (guhal).
* U drutvenom pogledu, ne priznaju
postojeu vlast nego vlast vrhovnog
poglavice koji se zove ay!J al- 'aql i
njegovih pomonika u skladu sa feudalnim
vjerskim ustrojstvom.
* Kao i filozofi, smatraju da je njihov
bog prvo stvorio Univerzalni Um (al- 'aql al
kulli), pomou koga je nastala Univerzalna
Dua ( wa bi wasifatihi wagadat an-na/S al
kulliyya), a od nje ostala stvorenja ( wa
'anha al-mabluqat).
* Ashabe (drugove Allahova Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem) nazivaju pogrdnim
imenima. Tako npr., pod rijeima: al-fal;la'
wa al-munkar (razvrat i odvrat) misle na
Ehu Bekra i 'Omera, r.a.
* Tajnost i prik:rivenost spadaju u
temelje njihova uenja i to ne u smislu
po eljne "dvolinosti" ( at-taqiyya)* nego u
smislu vjerom propisane dunosti (mara 'a
fi U$Uf ad-din).
* U oblastima u kojima ive nema
damija. Umjesto damija, oni koriste halvate
(!Jalawat) u kojima se sastaju i u koje
nikome sa strane ne dozvoljavaju ulazak.
* Ne poste mjesec ramazan i ne
hodoaste Sveti Allahov hram (Baytu/Jah
al-l;laram) u Mekki. Umjesto toga, oni
Poglavlje l O
hodoaste Qalwat al-Baya{ia u gradiu
Hasbeja u Libanu. Isto tako ne posjeuju
damiju Allahova Poslanika, saJlallahu
alejhi ve sellem, ali posjeuju Marijinu
crkvu u selu Ma'lula kod Damaska.
* Druz se ne poduava svojoj vjeri, niti
mu se otkrivaju njene tajne, niti je to duan,
sve dok ne napuni etrdeset godina starosti
koje su kod Druza godine umne zrelosti
(sinn al- 'aql).
* Druzi se svrstavaju u batinijske sekte
(al-firaq al-batniyya) zato to vjeruju u
. dozvoljenost "licemjerja" (at-taqiyya) i to
vjeruju u ezoterizam i skrivene tajne u
vjerovanju.
* Vjeruju u seobu due (at-tanasu!J)* u
smislu da se, kada umre, ovjekova dua iz
njegova tijela seli u tijelo drugog ovjeka
koji e se, nakon smrti ovog prvog, roditi.
Kada, pak, ovaj drugi umre, njegova se dua
seli u tijelo treeg itd., tako da to predstavlja
stanita putovanja due jedne osobe.
* Brojevi 5 i 7 u druzijskom uenju
imaju poseban znaaj.
Druzi, izmeu ostalih, imaju sljedee
knjige:
Svete poslanice koje se zovu Rasa 'il
al-l;likma ("Poslanice mudrosti"). Ukupno ih
ima 111 i napisali su ih Hamza i Behauddin
i et-Temimi,
Mushaf koji se zove al-Munfarid bi
gatihi,
Knjiga zvana an-Nuqf wa ad
dawa 'ir ("Take i krugovi") koja se pripisuje
Hamzi b. 'Aliji. Meutim, neki historiari
smatraju da ju je napisao 'Abdulgaf!ar
Tekijjuddin el-Ba'kali koji je ubijen 900
/1495. godine.
Knjiga Mitaq wall az-zaman koju je
napisao Hamzi b. 'Ali. Ona se pokazuje
Druzijcu kada se upoznaje sa uenjem.
Knjiga an-Naq{i al-!Jafi. To je knjiga
u kojoj je Hamza ukinuo sve islamske obrede
ukljuujui i svih pet temelja Islama.
Knjiga al-A{fwa' 'ala maslak at-tawl;lid
koju je napisao dr. Sami Mekarim.
301
 Poglavlje lO
Akaidski i idejni korijeni:
* Na Druze su utjecala openito
ezoterika uenja ( a/-biitiniyya)*, a naroito
grkog ezoterizma predstavljena u Aristotelu,
Platonu i pitagoristima koje Druzi smatraju
svojim duhovnim uiteljima.
* Veinu svojih uenja Druzi su preuzeli
iz isma'ilijske sekte.
* Na njihovo uenje o vjenom ivotu
utjecali su materijalisti (ad-dahriyyfin).
* Na mnoga njihova uenja i ideje
utjecao je budizam kao i neki perzijski,
indijski i staroegipatski filozofi.
Rairenost i centri utjecaja:
* Dananji Druzi ive u Libanu, Siriji i
Palestini.
* Ogromna veina Druza ivi u
Libanu. Znaajan broj ih ivi u okupiranoj
Palestini. Oni su primili izraelsko drav
ljanstvo i neki od njih slue u izraelskoj
armiJI.
* Druzi imaju svoja udruenja (riibita)
u Brazilu i u Australiji.
* Trenutno u Libanu imaju veliki
utjecaj pod rukovodstvom Velida Dunblata
koji je ujedno i lider njihove "Progresivne
socijalistike partije" (a/-l:fizb at-taqadduml
a/-itiriiki)*. U graanskom ratu u Libanu,
Druzi su igrali ogromnu ulogu i cijelo vrijeme,
to je svakome jasno, bili neprijateljski
okrenuti protiv muslimana.
* Broj Druza danas se kree oko
250.000 od ega u Siriji ivi oko 121.000, u
Libanu 90.000, a ostatak u Palestini i nekim
dravama u egzilu.
Iz navedenog se vidi:
Da su Druzi batinijska sekta (firqa
biitiniyya)* koja oboava fatimijskog halifu
el-Hakima bi Emrillaha,
Da su nastali u Egiptu odakle su se
preselili u am,
Da poriu sve vjerovjesnike (yunkiriin
gami' al-anbiyii)* i poslanike ( wa ar-rosu/)* i
302
BATINIJSKI I ANTIISLAMSKI POKRETI
Da vjeruju da je Mesija ( a/-Masi/;1)
njihov misionar Hamza, to je dovoljno kao
dokaz njihove zalutalosti.
Bibliografija:
'Aqida ad-Darilz, 'ar{~ wa naqd
Mu]jammad A]jmad al-tiatib; A{lwii' 'alil a/
'aqlda ad-dariiziyya - A]jmad al-Fawzan; Isliim
billi magiihib - dr. Mu~tafii a-ak'a; A~/ a/
muwaf;f;idin, ad-Dariiz wa u~ii/uhum - Amin
Tal'; Tiirl/J af-magiihib a/-is/iimiyya
Mu]jammad Abu Zabra; Tang ad-da 'wa a/
ismii'lfiyya - Mu~tafii Galib; ad-Dariiz wa at
tawra as-siiriyya Karim Naid; Til 'ifa ad
Darilz - Mu]jammad Kamil I:Iusayn; Magiihib
ad-Dariiz wa at-tawf;ld - 'Abdullah an-Nagar;
ad-Darilz, wuffiiduhum wa maghabuhum
Abu Isma'n Salim; a/-l:farakiit fi Lubniin illi
'ahd a!-muff1$aJTifiyya - Yusuf Abu aqra';
Magiihib af-isliimiyyln- 'Abdurra]jman Badawi;
Dirilsa fi al-firaq wa af-magiihib a/-qadima
al-mu 'ii~ira - 'Abdullah al-Amin;
47. Asasini
Definicija:
Asasini (a/-f;aiiiin) su istono-isma'ilijska
fatimijsko-nizarijska sekta (tii'ifa ismii'lliyya
tatimiyya niziiriyya mariqiyya)* koja se
otcijepila od fatimija, pozivajui da se
slijedi imam Nizar b. el-Mustensir Billah i
njegovi potomci. Osnovao ju je el-Hasan b.
es-Sabbah koji je tvravu Alamut u Perziji
uzeo za centar irenja svoje sekte i uvrivanja
temelja svoje drave.
Ova sekta poznata je po ubistvima i
atentatima u cilju ostvarenja svojih ekstre
mistikih politikih i vjerskih ciljeva. Na
Zapadu je razliitim oblicima poznata pod
imenom "assassin" u znaenju mukog ubistva
(a/-qatf !Ji/satan aw gadran) ili plaenog
profesionalnog ubice ( al-qiitif al-mu!;tarif
af-ma 'ffiif).
Nastanak i najznaajnije linosti:
* el-Hasan b. es-Sabbah, roen uReju
430/1038. godine, gdje je odrastao i odgojen
u duhu i'ijskog uenja ( wa naa 'a na'atan
l'iyyatan)* da bi, kao mladi od sedam
naest godina prihvatio isma'ilijsko-fatimijsko
BATINIJSKI I ANTIISLAMSKI POKRETI
uenje. Godine 47111 078. otiao je kao
hodoasnik svome imamu el-Mustensiru
Billah, odakle se kasnije vratio da bi u
Perziji nastavio iriti ovo uenje. Tamo je
483/1090. godine, zauzeo nekoliko jakih
utvrenja od kojih je najznaajnija bila
tvrava Alamut koju je uzeo za prijestolnicu
svoje drave.
U njegovo vrijeme, 487/1094. godine,
umro je imam el-Mustensir BilHi.h, nakon
koga je vezir Bedr el-Demali dao da se
njegov stariji sin prijestolonasljednik Nizar,
ubije i na mjesto imama dovede najmlai sin
al-Musta'la koji je, istovremeno bio i vezirov
sestri. Time su se fatimije pocijepale na
dvije frakcije: nizarije na istoku i musta'lije
na zapadu.
Poslije toga, el-Hasan b. es-Sabbah je
poeo propagirati Nizarov imamet (vostvo),
po jednoj verziji, tvrdei da je on prenesen
na Nizarova unuka, koji je kao dijete, u
Alamut u Perziji tajno donesen iz Egipta, a
po drugoj, da je jedna Nizarova konkubina,
koja je sa njim bila trudna, dovedena u
Alamut i tamo rodila njegovo dijete. Dalja
sudbina ovog novog imama obavijena je
velom tajne.
El-Hasan es-Sabbahje umro 518/1124.
godine ne ostavivi iza sebe mukog
nasljednika, jer je jo za ivota pogubio oba
svoJa sma.
* Kijabezrek Amid, koji je vladao od
518/1124. do 532/1138. godine. On je
prvobitno, punih dvadeset godina, bio
zapovjednik tvrave Lamasar. Za vrijeme
svoje vladavine vodio je vie ratova sa
susjednim Selducima. Bio je mnogo
tolerantniji i mudriji diplomata od svoga
prethodnika el-Hasana es-Sabbaha.
* Muhammed b. Kijabezrek Amid, koji
je vladao od 532/1138. do 557/1162. godine.
Cijelo vrijeme svoje vladavine pozivao je na
vjerovanje u imama i tako nastojao uvrstiti
vlast. Pored toga, nametnuo je spoljanje
potivanje islamskih dunosti ( al-il;tiriim al
biirigl li al-farii'ic;f al-isliimiyya). Za to
vrijeme, mnoge od svojih sljedbenika koji
su vjerovali u imamet njegova sina je pobio,
a druge progonio i muio.
Poglavlje l O
* El-Hasan es-Siini (tj. Hasan II) b.
Muhammed, koji je vladao od 557/1162. do
561/1166. godine. On je u mjesecu ramazanu
559/1164. godine objavio dolazak Smaka
svijeta, stavio van snage vjerozakon, ukinuo
vjerske dunosti i dozvolio da se ne posti.
Poslije toga, poduzeo je neke druge korake.
Tako je poeo tvrditi da je on u vanjskom
smislu Kijabezrekov unuk, a da je u stvarnosti
voa svoga vremena (imam al- 'a$1) i sin
prethodnog voe iz Nizarove loze.
* Muhammed es-Sani (tj. Muhammed
II) b. el-Hasan es-Sani, koji je vladao od
561/1166. do 607/1210. godine. On je dalje
razvio i uvrstio teoriju o dolasku Smaka
svijeta. U tome su mu pomogli slabljenje
vlasti okolnih Selduka, pojava Turkmena i
poetak ekspanzije Turaka.
* Delaluddin el-Hasan es-Salis (tj.
Hasan III) b. Muhammed es-Sani, koji je
vladao od 607/1210. do 618/1221. godine.
On je odbacio uenje svojih predaka o
Smaku svijeta, prokleo ih i proglasio
nevjernicima, spalio njihove knjige i javno
se poeo predstavljati kao musliman, te
uspostavljati odnose sa islamskim svijetom.
Tako se svojim pismima sa potvrdom
iskrenog povratka uenju Islama obratio
abbasijskom halifi en-Nasiru li Dinillahu,
seldukom sultanu Havarizmu ahu i
drugim vladarima i namjesnicima. Tu su
vijest islamske zemlje sa oduevljenjem
primile i njegove sljedbenike poele
nazivati novim muslimanima.
* Muhammed es-Siilis (tj. Muhammed
III) b. el-Hasan es-Salis, koga neki izvori
nazivaju jo i nadimkom 'Ala'uddin
Mahmud, vladao je od 618/1221. do
653/1255. godine. Svoga oca je naslijedio
kao djeak od devet godina, pa je stvarnu
vlast u Alamutu provodio vezir njegovog
oca. U njegovo doba svijet je ponovo
zagazio u grije he i ateizam (al-ill;ad)*.
Djeak je vladao svega pet-est godina, a
onda je doivio umni poremeaj, nakon ega
su zemljom zavladali krae, pljake, hajduija
i razbojnitva.
* Ruknuddin Hur-ah, vladao od
653/1255. do 65611258. godine. Godine
654/1256. Hulagii je poveo napad na
303
 .Poglavlje l O BATINIJSKI I ANTIISLAMSKI POKRETI
isma'ilijska utvrenja i napredovao sve dok
Ruknuddin nije kapitulirao i predao mu
tvravu Alamut zajedno sa jo 40 tvrava
koje je ovaj sravnao sa zemljom. HO.Higfl je
Ruknuddina primio sa dobrodolicom i kao
poklon mu za enu dao jednu djevojku
Mongolku. Meutim, i njega je 656/1258.
godine muki ubio ime je definitivno
uinio politiki kraj asasinskoj dravi u
Perziji.
* emsuddin Muhammed b. Ruknuddin.
Isma'ilijske verzije navode daje Ruknuddin
uspio sakriti svoga sina emsuddina
Muhammeda, kome je polo za rukom da,
preruen, kriom pobjegne od Hulagfla
prema junom Kavkazu. On se kasnije
nastanio u selu Anduda, na putu izmeu
Isfahana i Hemedana, gdje je ostao sve do
svoje smrti u prvoj polovici osmog stoljea
po Hidri. U devetnaestom stoljeu, iz
njegove loze se pojavilo vie imama. Od
jednog od njih vodi porijeklo i porodica Aga
Kan. Poslije emsuddina, asasini su se
raspali na dva ogranka:
Jedan iji sljedbenici priznaju imamet
Muhammeda aha i njegovih potomaka, ija
se loza prekinula polovicom desetog
stoljea po Hidri. Posljednji meu njima
bio je Imam Zahir ah III, poznat jo i pod
nadimkom ed-Dekni koji se preselio u
Indiju, gdje je i umro oko 95011543.
godine, ime je loza ovoga ogranka
prekinuta, uprkos injenici da u Mesajifu i
Kadmusu u Siriji sve do danas ima njegovih
sljedbenika i
Drugi ClJl sljedbenici priznaju
imamet Kasima aha. Oni ine veinu ove
sekte i nastanjuju gornji tok rijeke Arnu
Darja.
Asasini u amu:
Meu asasinima u amu pojavilo se
nekoliko poznatijih voa kao to su Behram
el-Ester'abadi i ed-Da'i Isma'n el-Farisi.
Oni su pridobiti naklonost namjesnika
Halepa, Ridvana b. Tetea koji je prihvatio
njihovo uenje. Po ugledu na njega, to isto
uinio je i veliki broj perzijskih isma'ilija,
tako da su u amu predstavljali snaan
elemenat.
304
- Najpoznatija asasinska linost u
amu bio je ejhu-1-Debel Sinan b. Sulejman
b. Mahmud, poznat jo i pod nadimkom
Reiduddin. On je odrastao u Basri a
asasinsko uenje usavrio u tvravi Alamut.
On je bio bliski prijatelj prijestolonasljednika
el-Hasana b. Muhammeda koji ga je, kada je
preuzeo vlast, i poslao u am.
Kada je doao u am, on je oko sebe
okupio znaajan broj isma'ilija, tako da je
stekao snaan utjecaj i vlast usljed ega ga
je svijet priznao za svoga imama. Medutim,
poslije njegove smrti, svijet je ponovo
iskazao pokornost imamima iz Alamuta.
ejhu-1-Debel je bio izuzetno odvana
linost koja je svojom pojavom ulijevala
strahopotovanje. Zbog toga ga sve do danas
pamte kao svoj apsolutno najvei autoritet.
Njega su naslijedili nesposobni namjesnici
to je olakalo njihov svretak i da nad
njima zavlada ez-Zahir Bejbers.
- Meu njihove najpoznatije tvrave u
amu ubrajaju se one u Banijasu, Kadmusu,
Mesajifu, Kehfu, Havabiju, Munifi i Kali'i.
Drali su brojna utvrenja i odupirati
se Zengijama. Vie puta su pokuali izvriti
atentat na Salahuddina el-Ejjubija.
Njihovu kolaboraciju sa krstaima
pokazuju sljedee injenice:
l. Nije zabiljeeno da su ikada zarobili
ili svojim orujem ubili ijednog krstaa.
2. Protiv njih se borio selduki vladar
iz Mosula koji je doao u Damask da svojoj
tamonjoj muslimanskoj brai prui pomo
u borbi protiv krstaa.
3. Svoje utvrenje u Banijasu bez borbe
su predali krstaima kod kojih je njihov
voa Isma'n zatraio azil i kod njih ostao
sve do svoje smrti.
4. Nakon to je Nuruddin osvojio Halep,
isma'ilijske snage u Antakiji su se borile na
strani krstaa.
..
Ideje i ubjeenja:
* Uenje asasina se, openito uzevi,
poklapa sa isma'ilijskim uenjem, jer i jedni
i drugi vjeruju u nunost postojanja nepo
BATINIJSKI I ANTIISLAMSKI POKRETI
greivog imama imenovanog od svoga
prethodnika i to pod uvjetom da Je on
najstariji sin prethodnog imama.
* Sve asasinske voe predstavljale su
se ili kao hudda ili kao da'ija skrivenog
imama (Ji al-imam al-mastur). Izuzetak
predstavljaju jedino el-Hasan II i njegov sin
koji su tvrdili da su imami iz Nizarove loze.
* Asasinski imam u amu Reiduddin
Sinan b. Sulejman, pored ostalih isma'ilijskih
ubjeenja, vjerovao je i u seobu dua (at
tanasufJ)*. On je, takoer, tvrdio da poznaje
tajne nevidljivog svijeta.
* El-Hasan es-Sani (tj. Hasan II) b.
Muhammed je objavio nastupanje Smaka
svijeta i ukinuo vjero zakon (alga a-arl'a)*
i vjerske dunosti.
* Hodoae Svetog hrama ( al-bayt al
I;ariim) u Mekki, po njima, ima samo vanjski
smisao. U sutini, ono predstavlja hodoae
imama vremena (imam az-zaman) u kome
se ivi, svejedno bio on poznat (~ahiran) ili
skriven (mastiiran).
* U nekim periodima svoga razvoja,
njihova deviza je bila: "U postojeem
svijetu nema nikakva stvarnog smisla. Sve
je dozvoljeno" (La I;aqlqa fi al-wugad, kuli
amr mubab).
* Nain njihovog djelovanja zasnivao
se na sistemu organiziranih atentata (al
igtiyal al-mun~~am). S tim ciljem, djecu su
odgajali u duhu slijepe pokornosti i bespri
jekornog vjerovanja u sve to im se kae.
Kada bi porasla i stasala, obuavali su ih
vjetini rukovanja orujem, naroito upotrebe
noa. Posebnu panju posveivali su vjetini
skrivanja i tajnosti, do te mjere da je svaki
komandos (al-fida'i) bio spreman prije izvriti
samoubistvo, nego otkriti ijednu rije tajne.
Zbog toga su svojevremeno smatrani
svojevrsnim ubicama-komandosima (ta'ita al
tada'iyyln) koji su u islamskom svijetu
utjerivali strah u kosti.
* Nastanjivali su cio lanac jakih
utvrenja i uporita i gotovo da nije bilo
brda, a da na njemu nisu podigli neko svoje
uporite niti tvrave, a da na nju nisu bacili
svoje oko i osvojili je.
Poglavlje l O
* HistoriarKemaluddin b. el-' Adim o
njima kae: "Godine 572/1176., stanovnici
planinske oblasti el-Mesarik ( al-Masiiriq),
nazivajui sebe onima koji se ele oistiti
(al-mutatahhirin), masovno su se upustili
u grijehe i raskalaenost. Na njihovim
pijankama, zajedno su uestvovali mukarci
i ene. Na njima su se ene oblaile kao
mukarci i na njima ovjek nije pazio ni ko
mu je sestra ni ko kerka. Na jednoj od
ovakvih pijanki, jedan od njih je izjavio da
je Sinan njegov "gospodar"."
Akaidski i idejni korijeni:
* Prve korijene svoga uenja asasini su
uzeli od i'ija i isma'ilija.
* Misteriozna ubistva, atentati i sijanje
straha meu protivnicima bili su politiko i
vjersko sredstvo asasina za uvrivanje
svoga uenja.
* Uenje o seobi dua (fikra at-taniisu/J)*,
koje je zagovarao Reiduddin Sinan, preuzeto
je od nusajrija.
Rairenost i centri utjecaja:
* Asasinsko uenje prvo se pojavilo u
Kermanu i Jezdu u centralnom Iranu, a
potom proirilo na Asfahan, Huzistan i
visoravan ed-Dejlem, da bi se konano
uvrstilo u tvravi Alamut. Ono se odatle
nastavilo iriti istono prema Zenderanu i
Kazvinu gdje su asasini osvojili oblasti
Rudbar, Lamasar i Kuhistan, a potom i
mnogobrojna utvrenja koja su se prostirala
sve do rijeke Arnu Darje.
* Potom se asasinsko uenje proirilo
u Siriji, gdje su asasini, uzdu i poprijeko
ove oblasti, drali cio niz tvrava i uporita,
meu njima i tvrave Banijas, Mesajif,
Kadmus, Kehf, Havabi i Selemiju. U Iranu
ih je sruio Hulaga-mongolski vladar, a u
Siriji Ez-Zahir Bajbers.
* Sekta asasina danas imaju svoje
pristalice u Iranu, Siriji, Libanu, Jemenu,
Nedranu, Indiji i u centralnim oblastima
biveg Sovjetskog Saveza.
305
 Poglavlje lO
Iz navedenog se vidi:
Da su asasini krilo isma'ilija-nizarija
koji su kao sredstvo svoga irenja koristili
razgranat sistem misterioznih ubistava i
atentata na vodee linosti, vladare, vojne
komandante i sve druge koji su prema njima
bili neprijateljski raspoloeni i
Da su islamski uenjaci donijeli
fetve o dozvoljenosti prolijevanja njihove
krvi, potrebi ienja zemlje od njihove
pogani, zabrani koritenja mesa ivotinja
koje oni zakolju i sklapanju prijateljstva sa
nJ t ma.
Bibliografija:
al-Isma'iliyya, tarik wa 'aqa'1d
I~san Ilahi ~uhayr; Mikat al-anwar- Ya~ya b.
l:Iamza al-' Alawi; Facja 'il; al-batiniyya"- li Abu
I:Iamid al-Gazali; al-lfaaan - Ta'lif: Bernard
Lewis, Ta'rib: Mu~ammad al-'Azb Musa, Dar al
Mariq al-'arabi al-kabir, Bayriit, at-Tab'a al-ula,
1400/1980.; Ta'ita. al-isma'Jliyya, tarl/J.a wa
nu?umuha wa 'aqa'iduha - dr. Mu~ammad
Kami! I:Iusayn; Islam bila magahib- Mu~tafli a
ak'a; U$01 al-isma'Jliyya wa al-.fiitimiyya
wa al-qannatiyya - Bernard Lewis;
48. Babije i behaije
Definicija:
Babije i behaije ( al-babiyya wa al
baha'iyya) su pokret (!;araka)* nastao iz
ejhijske struje t'ijskog mezheba (naba 'at
min al-maghab a-l'J a-aybi)* 1260/1844.
godine pod pokroviteljstvom ruskog
kolonijalizma (ta!;ta ri'aya al-isti'mar ar
rasi)*, svjetskog judaizma ( al-yahadiyya a/
'alamiyya)* i engleskog kolonijalizma (al
isti'mr al-inglizi) u cilju ruenja i iskvari
vanja islamskog uenja, razbijanja jedinstva
muslimana i odvraanja njihove panje sa
najvanijih problema.
Nastanak i najznaajnije linosti:
* Osniva pokreta babija je Mirza 'Ali
Muhammed Riza e-rrazi (1235/1819.
1266/1850.). U estoj godini ivota on je
svoje prvo vjersko obrazovanje poeo
stjecati pred misionarima jedne i'ijske
frakcije zvane ejhije ( 'ala yad du 'at a
306
BATINIJSKI I ANTIISLAMSKI POKRETI
ayba min a-l'a)*. Kasnije je prekinuo
dalje kolovanje i poeo se baviti
trgovinom.
U sedamnaestoj godini ivota ponovo
je nastavio svoje kolovanje i posebnu
sklonost pokazao prema sufijskoj literaturi
(kutub a$-$Dfiyya) i knjigama koje su se
bavile pitanjem duhovne vjebe ( ar-riyacja
ar-ra!;iyya), a naroito hurufijskoj literaturi
(kutub al-J;urafiyyln), sekte koja se bavila
gatanjem i proricanjem tajni iz znaenja
brojeva i znakova.
Godine 1259/1843., on je otiao u
Bagdad i tamo, pred tadanjim ejhijskim
imamom Kazimom er-Rutijem, poeo
izuavati uenje i ideje ejhijske sekte.
Tokom sluanja er-Rutijevih predavanja sa
njim se upoznao jedan ruski pijun po imenu
Genadi Gorki koji se predstavljao kao
musliman pod imenom 'Isa en-Nekrani. On
je medu Rutijevim uenicima poeo
po lahko provlaiti ideju da je Mirza 'Ali
Muhammed e-irazi oekivani Mehdija
(al-Mahdl al-Munta?ar) i Bab (doslovno:
kapija; vrata) za uspostavljanje veze sa
skrivenim, od Boga izabranim duhovnim
vodom koji e se pojaviti poslije er
Rutijeve smrti (al-bab al-muwa$$il ila al
J;aqla al-i!ahiyya al-Jagi sayB?haru ba 'd
wa.fiit ar-Ruti). Medutim, sve je to inio
zbog toga to je u njemu naao pogodnu
osobu za ostvarenje svoga plana na cijepanju
jedinstva muslimana.
Uoi petka 5. dumade-1-ula 1260.,
tj. 23. marta 1844. godine, Mirza 'Ali
Muhammed se - shodno vjerovanju i'ijskih
ejhija u njegovu oekivanu pojavu poslije
er-Rutijeve smrti, koji je umro 1259/1843.
godine - proglasio za "Baba" tvrdei da je
on poslanik (rasol)* ne samo kao to su bili
Musa, 'Isa i Muhammed, a.s., nego - Boe
sauvaj - i bolji od njih.
U to su povjerovali er-Rutijevi
uenici i veina obinog svijeta. Poseban
znaaj za historiju i uenje babizma imaju
osamnaestorica njegovil1. najbliih uenika
koje je on odabrao i poslao na sve strane da
ire njegovo uenje, nazvavi ih "Slovima
ivota" (lfumf al-l;ayy). Medutim, on je
nakon niza nereda, ubistava, pobuna i
BATINIJSKI I ANTIISLAMSKI POKRETI
otvorenih ophtbi za nevjerstvo muslimana,
koje su irom zemlje irile njegove pristalice
- 126111845. godine bio uhapen i doveden
u el-Vekilovu damiju, gdje je sa minbere
javno izjavio da se pokajao.
Godine 1266/1850., Bab je ustvrdio
da se bog u njemu u materijalnom, fizikom
smislu utjelovio zbog ega je ponovo bio
uhapen. Kada su islamski uenjaci o tome
sa njim poveli raspravu, pokuao se i ovaj
put izvui, ponovo tvrdei da se pokajao i
odustao od svojih izjava. Meutim, oni mu
ovaj put nisu povjerovali, pa je zajedno sa
svojim istomiljenikom ez-Zenuzijem i
pisarem tobonje objave Husejnom el
Jezdijem bio osuen na smrt. Ovaj posljednji
se prije pogubljenja pokajao i odrekao
babizma, pa je pomilovan i puten na
slobodu. Smrtna kazna strijeljanjem nad
Mirzom 'Alijem Muhammedom je izvrena
u Tabrizu 27. a'bana 1266., tj. 8. jula 1850.
godine.
* Kurretul'ajn, ije je pravo ime bilo
Umrnu Selma Rodena je u Kazvinu
1231/1815., ili 1233/1817., ili 1235/ 1819.
godine od oca Mula Muhammeda Saliha e1
Kazvinija, i'ijskog uenjaka pred kojim je
stekla svoju prvu naobrazbu. Meutim, pod
utjecajem svoga mlaeg amide, Mula
'Alija koji je i sam bio ejhija, ona je - ne
samo pokazivala sklonost prema uenju ove
sekte nego se sa njim dobro upoznala i
postala njegov vatreni pobornik. Ona je
potom, zajedno sa "Babom" nastavila svoje
kolovanje kod Kazima er-Rutlja na
Kerbeli. Za nju neki kau da je - kao vjet
govornik, obrazovana, rjeita, lijepa i
privlana, ali u isto vrijeme, slobodna i
moralno pokvarena zbog ega ju je mu
pustio, a djeca je se odrekla - bila ininjer
"Babovih" ideja. Bila je poznata i pod
nadimkom "Zerin Tad" (Autor zlatne
poezije) na perzijskom jeziku.
U mjesecu redebu 1264/1848. godine,
zajedno sa drugim babijskim liderima, ona
je u Bedetu organizirala veliki skup na
kome se obratila narodu i zatraila od
pristalica da izau na masovne demostracije
i protestiraju zbog "Babovog" hapenja
objavljujui ukidanje islamskog vjerozakona
(nasb a-arla al-islamiyya)*.
Poglavlje l O
Uestvovala je u zavjeri ubistva aha
Nasiruddina el-Kadarija nakon ega je
uhapena i osuena na smrt spaljivanjem.
Meutim, jedan od delata ju je uspio
zadaviti prije spaljivanja, l. zu-l-kadeta
1268/1852. godine.
* Mirza Jahja 'Ali Ehn el-Beha',
poznat jo i pod nadimkom Subhi-Ezel
(Zora ljenost1) koga je za svoga
nasljednika ostavio Bab. Po njemu su
njegove pristalice dobile naziv ezelije (al
azaliyytln). Meutim, tome se usprotivio
njegov brat Husejn el-Beha', prvo u voenju
sekte ( al-bilafa), a potom u poslanstvu (ar
risala) i u manifestaciji boanstvenosti (al
Ilahiyya), to je dovelo do sukoba izmeu
dva brata i pokuaja da jedan drugoga
otruju. Zbog estokih sukoba izmeu
pripadnika ove sekte s jedne i i'ija s druge
strane, ova sekta je 1863. godine pretjerana,
prvo u Istanbul, a onda u Jedrene u Turskoj
gdje su ivjeli Jevreji. Zbog nastavka
sukoba izmeu Subhi-Ezelovih i Behaovih
pristalica, osmanski sultan je naredio da se
Beha' sa svojim pristalicama i nekim Subhi
Ezelovim pristalicama protjera u Akru u
Palestini, a Subhi-Ezel sa svojim pristali
cama na Kipar. Subhi-Ezel je na Kipru ostao
sve do svoje smrti koja ga je zatekla u 83
godini ivota. Sahranjen je 29. aprila 1912.
godine. Na perzijskom jeziku je napisao
dvije knjige pod naslovom al-Alwa./;1
talamla al-Bayan i al-Mustayq.q-Nasi!J al
Bayan. Za svoga nasljednika je ostavio sina
koji se bio pokrstio, pa su se od njega
pristalice razbjeale.
* Mirza Husejn 'Ali, poznatiji pod
nadimkom Beha'ullah, roen 1917. godine.
On se usprotivio svome bratu u nasljedstvu
Baba, pa je u Bagdadu 1863. godine jednoj
grupi svojih sljedbenika otkrio da je on
linost iji je dolazak najavio Bab, da je on
Boiji poslanik (rastilulfah)* u kome se
otjelovio Boiji duh kako bi zavrio posao
koji je nagovijestio Bab, te da njegova
misija predstavlja drugu fazu uenja.
On je u Jedrenama uspostavio bliske
veze sa turskim Jevrejima iz Jedrena i
Soluna, oblasti koju behaije nazivaju
"Tajnom zemljom" (Ar9' as-siri). Uz
307
 Poglavlje lO
njihovu pomo, on je tamo uspio likvidirati
mnoge pristalice svoga brata Subhi-Ezela i
pokuao ubiti i samog Subhi-Ezela, ali mu
to nije polo za rukom. Zbog toga je,
zajedno sa svojim pristalicama, odatle
protjeran u Akru u Palestini. Godine 1892.,
ubijen je u Akri od strane ezelija. Sahranjen
je u mjestu zvanom el-Behda u Akri.
Njegovo najvanije pisano djelo je Kitab al
Aqdas (Najsvetija knjiga) u kojem je on
detaljno izloio svoje uenje, zakone i
upute. On je njime stavio van snage svoje
ranije uenje izneseno u djelu Kitab al-iqan
(Knjiga sigurnosti) kao i uenje Babove
knjige na perzijskom jeziku pod nazivom al
Bayiin (Objanjenje). U svojim djelima, on
se zalagao za grupiranje cionista na tlu
Palestine.
* 'Abbas-efendi, zvani 'Abdul-Beha'
(Beha'ov sluga), roen 23. maja 1844.
godine, isti dan kada je Bab objelodanio
svoje uenje. Prije smrti, njegov otac Beha'
ga je odredio za svoga nasljednika. 'Abbas
efendi je bio veoma vrijedna i agilna
linost do te mjere da veina historiara
tvrdi "da nije bilo 'Abbasa babizam i
behaizam ne bi imali nikakva oslonca".
Behaije vjeruju da je bio . nepogreiv
(ma '$flm). Svome ocu on je pripisivao
atribut boanstva kadrog da stvara ($Ifa ar
rubflbiyya a!-qadira 'ala al-!Jalq).
Posjetio je vajcarsku i uestvovao
na kongresima cionista, izmeu ostalih i na
kongresu odranom u Bazelu 1911. godine.
Pokuavao je meu Arapima formirati "petu
kolonu" (at-tabflr al-!Jamis) za pruanje
podrke cionistima. Prilikom njegova
dolaska u Palestinu, generala Lenbija je
doekao sa dobrodolicom i tolikim
izrazima potovanja da mu je Britanija,
pored brojnih visokih odlikovanja, dodijelila
i titulu Sir(gospodin).
Radi propagiranja svoga pokreta,
obavio je niz putovanja po inostranstvu. S
tim ciljem posjetio je London, Ameriku,
Njemaku, Maarsku, Austriju i Aleksandriju i
svuda osnivao ogranke pokreta. Tako je u
ikagu osnovao Veliku lou behaija.
Godine 1913., posjetio je Haifu, a poslije
toga i Kairo, gdje je i umro 1340/1921.
308
BATINIJSKI I ANTIISLAMSKI POKRETI
godine. Prije toga, proglasio je nevaeim
neka od uenja svoga oca kojima je sada, da
bi ih uskladio sa svojim shvaanjima, dodao
i neke citate iz Starog zavjeta.
* evki-efendi (ili ogi-efendi), koji je
u dvadeset i etvrtoj godini ivota, 1340/1921.
godine naslijedio svoga djeda 'Abdulbeha'a
i po uzoru na njega, nastavio putovati po
svijetu u cilju to boljeg organiziranja
behaija u okviru "Svjetske kue pravde"
(Bayt al- 'ada/a ad-duwa/1). Umro je u Londonu
od sranog udara 1957. godine, gdje je i
sahranjen na posebnoj lokaciji koju je
behaijskoj zajednici poklonila britanska vlada.
* Godine 1963., upravljanje behaijskom
zajednicom preuzelo je novoformirano tijelo
pod nazivom "Svjetska kua pravde" (Bayt
al- 'ada/a ad-duwa/1) koje sainjava devet
lanova, od kojih su etiri iz Amerike, dva
iz Velike Britanije i tri iz Irana. Njegov prvi
predsjednik bio je Fernando Saint. Poslije
njega, predsjedavanje ovim tijelom preuzeo
je ameriki Jevrej i dokazani cionista
Maison.
Ideje i ubjeenja:
* Behaije vjeruju da je Bab svojom
rijeju stvorio sve postojee i da je on
poetak ( al-mabda) od koga je nastalo sve
ostalo.
* Vjeruju u utjelovljenje (al-l; u/al)*,
sjedinjenje ( al-ittil;ad)*, seobu dua (at
tanasul;)*, vjenost bia (l;ulad al-ka'inat) i
da e nagrada i kazna biti samo u duhovnom
smislu, neto kao u mati ( 'ala wagh
yub1hu al-baya]).
* Vjeruju u svetost broja 19, pa broj
mjeseci u godini i broj dana u mjesecu
raunaju 19. U ovoj besmislici za njima se
poveo i Muhammed Read Halifa kada je
izaao sa tvrdnjom o svetosti broja 19 i
pokuao dokazati da se i kur' anski sklop
rijei i slova zasniva na broju 19. Meutim,
njegove tvrdnje, po svim mjerilima, su
oborive i neodrive.
* Oni tvrde da su Buda*, Konfuije,
Brahma, Zaratustra i drugi indijski, kineski i
perzijski mudraci pravi, od Boga poslani
vjerovjesmc1.
BATINIJSKI I ANTIISLAMSKI POKRETI
* Slau se sa tvrdnjama krana i
Jevreja o Mesihovom razapeu na krstu
(bi $Ufb al-Masli})*.
* Kur' anski tekst interpretiraju u
ezoterinom smislu (ta 'wllat a/-batiniyya)
kako bi odgovarao njihovom uenju.
* Ne vjeruju u vjerovjesnika uda
(mu gizat al-anbiya )* niti u stvarno postojanje
meleka, dinna, Denneta i Dehennema.
* Zabranjuju pokrivanje ene (l}igab
al-mar'a) i dozvoljavaju privremeni brak
(al-mut'a) i zajedniko vlasnitvo nad enama
i imetkom (uya'iyya an-msa' wa al-amwal).
Govore da je njihova vjera derogirala erijat
Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.
* Sudnji dan tumae u znaenju pojave
el-Beha'. Umjesto prema Kibli u Svetom
hramu u Mekki, oni se okreu prema mjestu
zvanom Behda ( al-Bahga) u Akri u Palestini.
* Namaz obavljaju tri puta po devet
rekata. Abdest uzimaju ruinim uljem, a ako
ga nema onda umjesto toga pet puta proue
besmelu koja glasi Bismilliihi al-Athar a/
Atharl"
* Kod njih nema namaza u dematu,
osim denaza koja se sastoji od est tekbira,
s tim to oni tekbir ne izgovaraju Allahu
Ekber! (Allah je najvei!) nego Allahu
Ebhii! (Allah je najsvjetliji!).
* Oni poste svoj devetnaesti behaijski
mjesec zvani el- 'ala pri emu se od jela
suzdravaju devetnaest dana od izlaska do
zalaska Sunca. Pri tome paze da zadnji dan
u mjesecu bude praznik Nevruz ( 'Id an
Nayn1z) 21. mart. Post je po njima obavezan
za osobe od ll. do 42. godine starosti.
Behaije starije od 42 godine starosti
osloboene su posta.
* Po njihovom uenju dihad (al-gihad)*,
noenje i potezanje oruja na neprijatelja je
zabranjeno ime ine najbolju uslugu
interesima kolonijalizma.
* Ne vjeruju da je Muhammed, sallallahu
alejhi ve sellem, posljednji vjerovjesnik
(f.:latam an-nabiyyln) i tvrde da se Objava
(al-wal}y)* i dalje sputa. Imaju svoje knjige
proturjene Kur'anu-asnom, prepune jezikih
greaka i suhopamog stila.
Poglavlje l O
* Ne obavljaju hodaae Svetog
hrama u Mekki. Umjesto toga hodoaste
Behaullahov grob u Behdi u gradu Akri u
Palestini.
Akaidski i idejni korijeni:
* Imamijske rafidije ( ar-riifi~ al
imamiyya)*,
* ejhije ( a-ay!Ja)*, pristalice ej ha
Ahmeda el-Ihs'ija,
* Svjetski masonizam (al-masuniyya
al- 'alamiyya) i
* Svjetski ci on izam ( a$-$ahyaniyya a/
'alamiyya).
Rairenost i centri utjecaja:
* Ogromna veina ukupnog broja
dananjih behaija ivi u Iranu. Manji broj ih
ivi u Iraku, Siriji, Libanu i okupiranoj
Palestini gdje se i nalazi njihov tab. Manji
broj behaija ivi i u Egiptu, gdje su na
osnovu odluke sa najvieg dravnog nivoa
br. 263 iz 1960. godine, zatvorena sva
njihova udruenja. Behaije u Africi svoje
centre imaju u Adis Abebi u Etiopiji,
Kampali u Ugandi, Lusaki u Zambiji (u ovoj
posljednjoj, od 23. maja do 13. juna 1989.
godine, odran je godinji kongres behaija) i
Johanesburgu u Junoj Africi. Behaije,
takoer, imaju svoje nacionalno udruenje u
Karaiju u Pakistanu. Od zapadnih zemalja,
behaije imaju svoja udruenja u Londonu,
Beu i Frankfurtu, kao i u Sidneju u
Australiji. Najvei behaijski hram u
Sjedinjenim Amerikim Dravama, poznat
pod nazivom Mariq al-agkar nalazi se u
ikagu, gdje izdaju svoj asopis pod
nazivom "Zvijezda Zapada" (Nagm al
Garb). Drugi veliki behaijski hram pod
nazivom "Ameriki centar behaijskog
uenja" ( al-Markaz al-Amarlkl Ji al- 'aqlda
al-baha'iyya) nalazi se u Vilmetu u Ilinoisu,
pored jezera Miigen. U Njujorku behaije
imaju svoj omladinski pokret pod nazivom
"Karavan Istoka i Zapada ( Qafila a-arq
wa al-Garb) koji njeguje behaijsku tradiciju.
Pokret je tampao knjigu pod naslovom
"Vodi karavana i prijatelja znanja" (Dalli
al-qafila wa a$diqa' al- 'ilm). Behaije imaju i
309
 Poglavlje l O BATINIJSKI I ANTIISLAMSKI POKRETI
svoje velike zajednice u Hjustonu, Los
Anelesu i Bruklinu u Njujorku. Procjenjuje
se da u Sjedinjenim Amerikim Dravama
ivi oko 2.000.000 behaija organiziranih u
preko 600 udruenja. Ono to zauuje je
da ova sekta irna svoga predstavnika u
Ujedinjenim nacijama u Njujorku, Viktora
de Eriha, predstavnika u sjeditu Ujedi
njenih nacija u enevi\ zatim svoga
predstavnika za Afriku sa sjeditem u
Najrobiju, zatim savjetodavne lanove u
Vijeu za ekonomska i socijalna pitanja
pri Ujedinjenim nacijama (ECOSCO), u
Programu Ujedinjenih nacija za ovjekovu
okolinu (UNEP), u Meunarodnom fondu
Ujedinjenih nacija za pomo djeci
(UNICEF) i u Birou Ujedinjenih nacija za
javno informiranje. Predstavnik svjetskih
behaijskih udmenja, Vedzi Bews je
istovremeno i predstavnik Biroa Ujedinjenih
nacija za prava ovjeka, a Rustem Hajrov
predstavnik Meunarodne organizacije za
zatitu ovjeka.
Iz navedenog se vidi:
Da su babije i behaije zalutale sekte
(al-fi 'at a(i-(ialla),
Da su izale iz Islama (al-baiga min
al-islam) zato to poriu da je Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zaista,
posljednji Vjerovjesnik (lfatam an-nabiyyn)*,
to tvrde da se Boija dua utjelovila u Babu
ili Beha', to ne vjeruju u Allahovu kaznu,
to se uporno nastavljaju prijateljiti sa
Jevrejima, to svim silama nastoje judeizirati
muslimane i to tvrde da je njihovom
knjigom ai-Bayan derogiran Kur'an-asni.
Da su najvie i najkornpetentnije
islamske ustanove kao to su Akademija
islamskog prava (Magma' ai-Fiqh al-islami)
u Mekki i Egipatsko muftijstvo (Dar al-Ifta'
ai-Mi~riyya) izdale fetve da su babije i
1
Njegovo ime je Anton Blanka i obavljao je
dunost Generalnog direktora Ujedinjenih nacija za
Evropu. 1993. godine Generalni sekretar Ujedinjenih
nacija Butros Gali ga je imenovao za Generalnog
sekretara Svjetskog kongresa za prava ovjeka. Zato
je pripremni sastanak i odran u Glavnoj centrali
behaijske zajednice u vajcarskoj, na Akademiji
Landig.
310
behaije izale iz okvira islamskog vjerozakona
i da su njihove pristalice otvoreni nevjernici
( Garida al-Madina, al-al)ad 2. ll. 1399. ai-Higrl, al
muwafiq 23. 09. 1979. al-miladi).
Bibliografija:
* Kutub wa rasa 'illi al-babiyya wa al
haha 'iyya: - Maga/la Nagm ai-Garb - Ta~duru
min al-mal)fal al-baha'i "Mariq al-agkar"- Shicago;
Garlda ai-Abbar al-amiriyya - Lisan al-mabfil
a1-baha'i al-'alami - bi Falastln al-mul).talla; ai
Bayan a/-tarisl- Tubi'a fi Iran wa al-Hind; ai
Bayan al- 'arabi'- Tubi'a fi al-Hind wa al-'Iraq;
al-lqa' - Tubi'a fi al-mabfil al-milli bi Karachi,
mavgiid nusba bi Maktaba Paris wa London; Baha'
ya ilahl nasa'im ar-ra!;man - al-Mabfil ar
rubani al-markazi al-bahifi bi ima! Afriqya;
Mugakkirat Da/gOrki- ~abifa a-arq ar-rusiyya,
1925. al-miladi; af-Fara'id li Abu a!-Fa(ia'il a/
Gartadaqanl- Matba'a Amin Hindiyya, ai-Qahira,
wa u'ida tab'uhii bi al-mabfil al-milli bi Karachi,
Pakistan; a/-lfugag al-bahiyya - Matba'a as
Sa'ada al-Qahira, 1925. al-miladi wa u'ida tab'uhu bi
al-mabfil ar-rubani al-baha'iyya bi imat arq
Afriqya; Mubta~ar a!-mabiidi' al-Iliihiyya"- al
Mal).fil ar-rul)ani al-baha'I bi ima1 arq Afriqya; ai
Kawakib ad-durriyya fi tiirlb ?Uhar a/
babiyya wa al-bahii'lyya - Mu'arrib al
baha'Iyya Mirza 'Abd al-I:Iusayn, Idara ai-Qahira,
1924. al-miladi; .ffutab 'Abd ai-Bahii' fi
Umbbii wa Amarlka - al-Mal).fil ar-rubani al
baha'i bi ima! arq Afriqya Adis Ahaba, al-I:Iabaa;
Da 'ira al-ma 'arif- li al-Bustani, Tubi'a fi Tahran;
Maqafa Sa'il; fi al-biibiyya wa al
bahii'Jyya"- li 'Abd al-Baha', Matba'a as-Sa'ada,
al-Qahira, 134111922.; a!-Aiwiil; al-mubaraka
li al-Baha', Matba'a as-Sa'ada, al-Qiihira,
1343/1925.;
* Kutub wa rasa 'il li gayr al-babiyya
wa al-baha'iyya: Mubta~ar at-tu/;18. al-ftna
'aariyya - li as-Sayyid Mal)miid ukri al-Alusi;
.ffafiiya at-fa'ita al-bahii'lyya- dr. Mul)ammad
Al).mad 'Awf, Matba'a Dar an-Nahga al-'arabiyya,
al-Qahira, 1972. al-mnadi; a!-Babiyya 'ar(/ wa
naqd'- Ibsan Ilahi Z:uhayr; al-Bahii 'lyya a(iwii'
wa J;aqii 'iq- Il).san Ilahi Z:uhayr; Hiigihl hiya al
baha'lyya - I~diir Rabita al-'alam al-islami; af
Babiyytin wa ai-Bahii 'Jyyi1n ma(ilhim wa
J;a(iimhum- 'Abdurrazzaq al-I:Iusayn; a!-Baha'~a,
tarlbuha wa 'aqldatuha - 'Abdurra}:!man al
Wakn; a!-Bayanat- Abu 'Ali al-Mawdiidi;
BATINIJSKI I ANTIISLAMSKI POKRETI
49. Kadijanije
Definicija:
Kadijanije su pokret (baraka)* nastao
1900. godine u okviru projekta engleskog
kolonijalizma (al-isti'miir al-ing/Jzi)* na
Indijskom potkontinentu, s ciljem udaljavanja
muslimana od njihove vjere, a posebno od
borbe (al-gihiid)* i suprotstavljanja kolonijalizmu
u ime Islama. Slubeno glasilo ovog pokreta
bio je asopis al-Adyiin koji je izlazio na
engleskom jeziku.
Nastanak i najznaajnije linosti:
* Mirza Gulam Ahmed el-Kadijani
(1839 - 1908) je bio glavna linost u nastanku
kadijanija. Roen je 1839. godine u selu
Kadijan u Pendabu u Indiji. Porodica iz
koje potjee i od ranije je bila poznata po
svojoj vjerolomnosti i izdaji vjere i domovine.
U takvom okruenju, Gulam Ahmed je jo
od malih nogu, odgajan strogo u duhu 'jemosti
i poslunosti kolonijalizmu. Istovremeno,
njemu je bila dodijeljena uloga budueg
proroka (al-mutanabbi) koji je oko sebe
trebao okupiti muslimane i odvraati ih od
borbe protiv engleskog kolonijalizma. Njega,
njegovu porodicu i pristalice, kroz razne
vidove privilegija i poklona, britanske vlasti
su obilno pomagale tako da su stekle njihovu
potpunu lojalnost. Ovo, uprkos injenici da
je Gulam Ahmed meu svojim pristalicama
bio poznat po svojoj neuravnoteenosti,
boleljivosti i sklonosti opojnim drogama.
Meu onima koji su na vrijeme
shvatili svu pogubnost njegovih zlih
t;amjera i koji su mu se suprotstavili, bio je
Sejh Ehu el-Vera' Sena'uWih el-Emurtesri,
voa Pokreta sljedbenika tradicije (hadisa) u
Indiji. On ga je pozvao na otvorenu raspravu
tokom koje je pobio njegove dokaze,
razotkrio podlost njegovih namjera i
dokazao vjerolomstvo i zalutalost njegove
sekte. Kada se, ni nakon toga, Gulam
Ahmed nije opametio, ejh Ebii el-Vera' je
prokleo onoga ko od njih dvojice lae i
zamolio Allaha da onaj ko lae umre jo za
ivota onoga ko istinu govori. Nije prolo ni
nekoliko dana poslije toga, kada je 1908.
godine, Mirza Gulam Ahmed el-Kadijani
umro. Iza sebe je ostavio vie od 50 pisanih
Poglavlje l O
djela, to knjiga, to poslanica, to novinskih
lanaka. Meu njima najpoznatija su ona
pod naslovima: lziila al-awhiim, lg/iz AJ;madJ,
Bariihln Af;madiyya, Anwar al-islam, lg/iz
al-MasiJ;, at- Tab/lg i Tagalliyiit iliihiyya.
* Nuruddin, prvi kadijanijski voa (al
balJta al-awwal). Njemu su, kao nasljedniku
osnivaa kadijanija, Englezi doslovno stavili
krunu na glavu (tag al-l}iliita), to je imalo
za rezultat da uz njega krenu mnoge
pristalice. Napisao je djelo pod nazivom
FEi$1 af-bl/iib.
* Muhammed 'Ali i Hoda Kemaluddin,
dvojica kadijanijskih voa u Lahoru.
Muhammed 'Ali je na engleski jezik
napravio iskrivljeni prijevod Kur'ana. Od
ostalih pisanih djela najpoznatija su mu ona
pod nazivima: f:laqlqa al-ibtlliif, an-Nubuwwa
n al-islam i ad-Din al-islami. Hoda
Kemaluddin je napisao vie djela od kojih
mu je najpomatije ono pod naslovom ai
Mutul al-a 'Iii n al-enbija.. Iako ova ahme
dijska sekta iz Lahora na Gulama Ahmeda
Mirzu gleda samo kao na obnovitelja, ona i
kadijanije se, u sutini, smatraju jednim te
istim pokretom, jer su njihova uenja
meusobno isprepletena.
* Muhammed 'Ali, voa i teoretiar
kadijanija iz Lahora, kolonijalistiki dounik
(giisus a/-iati'miir)* i urednik asopisa koji
je bio glasilo kadijanijske sekte. Sainio je
iskrivljeni prijevod Kur'ana asnog na
engleski jezik. Meu njegova najpoznatija
pisana djela, kao to je ranije navedeno,
spadaju knjige: f:laqlqa al-i!Jtlliif i an
Nubuwwa n al-islam.
* Muhammed Sadik, kadijanijski
muftija i autor djela "Peat vjerovjesnika"
(.fliitam an-nabiyyln).
* Beir Ahmed b. el-Gulam, autor djela
Sira al-Mahdli Ka/ima al-Fa$l
* Mahmud Ahmed, Gulamov sin i
njegov drugi nasljednik Meu njegova
najpoznatija djela spadaju: Anwar al-bil/ita,
Tul}ta al-mulaki f:laqlqa an-nubuwwa.
* Imenovanje Zaferullaha el-Kadijanija
na poloaj prvog pakistanskog ministra za
vanjske poslove znatno je utjecalo na
311
 Poglavlje lO BATINIJSKI I ANTIISLAMSKI POKRETI
jaanje ove zalutale sekte kojoj je u to doba
dodijeljen irok prostor u pokrajini Pendab
s ciljem da se on pretvori u svjetski centar
kadijanija. Ovu oblast kadijanije su nazvale
imenom Rabwa koje su uzele iz kur' anskog
teksta, gdje se pod imenom "Rabwa" spominje
uzvisina na kojoj je Uzvieni Allah nastanio
Merjem i njenog sina:
Mi smo njih na jednoj visoravni sa
tekuom vodom nastanili (Al-Mu'minun, so.)
Ideje i ubjeenja:
* Gutam Ahmed je u poetku djelovao
kao tobonji misionar Islama i tako nastavio
sve dok oko sebe nije okupio znaajan broj
pristalica, kada je poeo tvrditi da je on
obnovitelj Islama nadahnut direktno od
Boga (tumma idda 'ii annaha mugaddid wa
mu/him min A/Iiib). Poslije toga je, u svome
uenju, poduzeo drugi korak i poeo tvrditi,
prvo da je on oekivani Mehdija ( al-Mahdi
ai-Munta?ar), potom ranije najavljeni
Mesija (al-Masi/:! al-Maw'ad) da bi se na
kraju proglasio Boijim vjerovjesnikom
(tum ma idda 'ii an-nubuwwa), tvrdei da je
njegovo vjerovjesnitvo (nubuwwatuha)
vie od vjerovjesnitva naeg Poslanika
i Vjerovjesnika Muhammeda, sallallahu
alejhi ve sellem.
* Kadijanije tvrde da Allah (a On je
Uzvien i daleko od toga da bi bio kao to
oni govore) posti, klanja, spava, budi se,
pie, grijei i spolno opi.
* Kadijanija je tvrdio da je Bog (1/iih)*
Englez, jer mu se, toboe, obraao na
engleskom jeziku.
* Kadijanije tvrde da se vjerovjesnitvo
(an-nubuwwa)* nije zavrilo sa Muhammedom,
sallallahu alejhi ve sellem, da se ono i dalje
nastavlja, da Allah po potrebi i dalje alje
Svoje poslanike i da je Gulam Ahmed
najodabraniji od svih vjerovjesnika.
* Oni vjeruju da je Dibril, a.s., dolazio
Gulamu Ahmedu i dostavljao mu objavu na
isti nain kao to je objavljivan Kur'an.
* Kadijanije tvrde da nema drugog
Kur'ana do onog koji je objavljen unaprijed
najavljenom Mesiji (al-Masi/:! al-Maw'ad),
312
tj. Gulamu Ahmedu. Isto tako oni tvrde da
nema hadisa do onog koji je u svjetlu
njegova uenja, te da nema vjerovjesnika a
da nije pod vlau Gulama Ahmeda.
* Oni tvrde da Kur'an-asni (al-Qur'iin
al-Karim) nije objavljeni Kur'an nego
njihova knjiga koja se zove al-Kitiib al
Mubin.
* Oni vjeruju da su oni sljedbenici
nove, neovisne vjere i novog, neovisnog
vjerozakona ( ennahum ~/:Iiib din gadid
mustaqi/1 wa ari'a mustaqilla)* i da su
Gulamovi drugovi na istom stupnju dunog
potovanja kao i ashabi.
* Vjeruju da je Kadijan ne samo kao
Medina-Munevvera i Mekka Mukerrema
nego i bolji od njih, da je tlo Kadijana sveto,
te da je njihova kibla i mjesto hodoaa
Kadijan, a ne Mekka.
* Kadijanije su se snano zalagale za
ukidanje borbe na Boijem putu ( al-gihiid)*
i pozivale na besprijekornu lojalnost i
slijepu pokornost engleskoj vlasti jer je ona
- navodno - Bogom dana i Kur'anom
propisana.
* Oni tvrde da je svaki musliman, sve
dok ne prihvati uenje kadijanija, nevjernik.
Isto tako, oni smatraju da je svako ko se
oeni nekadijankom ili uda za nekadijaniju,
nevjernik.
* Dozvoljavaju upotrebu vina, opijuma,
droga i opojnih sredstava.
Akaidski i idejni korijeni:
* Prozapadni pokret (baraka)* Sir
Ahmeda Kana sa svojim iskrivljenim
uenjem pripremio je pogodno tlo za pojavu
kadijanijske sekte.
* Ovakvo okruenje Englezi su vjeto
iskoristili i izmislili kadijanijski pokret
dovodei na njegovo elo ovjeka iz stare
porodice dobro poznate po svome ranijem
meetarstvu.
* Godine 1953., u Pakistanu je dolo
do masovne pobune naroda (!awra a 'biyya)*
sa zahtjevom za smjenu Zaferullaha Kana,
tadanjeg ministra za vanjske poslove i
BATINIJSKI I ANTIISLAMSKI POKRETI
proglaavanjem kadijanijske sekte nemusli
manskom manjinom u Pakistanu. U ovoj
pobuni poginulo je oko l 0.000 muslimana,
ali su na kraju ipak uspjeli smijeniti
spomenutog kadijanijskog ministra.
* U mjesecu rebiu-1-evvelu 1394., tj.
aprilu 1974. godine, u Mekki-Mukerremi je
u sjeditu Islamske svjetske lige odran
veliki kongres kome su prisustvovali
predstavnici svih islamskih organizacija iz
cijelog svijeta na kome je odlueno da se
kadijanijska sekta zbog svoga izlaska iz
okvira Islama proglasi nevjernikom. Kongres
je u svojoj rezoluciji od svih muslimana na
svijetu zatraio da se suprotstave opasnosti
koja prijeti od ove sekte i izdao uputstva da
se sa njenim pripadnicima ne sarauje te da
se njeni umrli lanovi ne sahranjuju u
muslimanska groblja.
* Pred dravnim parlamentom u Pakistanu
(Mag/is al-umma) o kadijanijskom problemu
vodena je rasprava izmedu lidera ove sekte,
Mirze Nasira Ahmeda i pakistanskog muftije,
ejha Mahmuda - Allah mu se smilovao.
Ova rasprava je trajala blizu trideset sati i
kada Nasir Ahmed nije mogao odgovoriti na
sva postavljena pitanja, razotkrilo se
vjerolomstvo ove sekte na osnovu ega je
parlamenat (al-Mag/is) izglasao zakon po
kome se pripadnici kadijanijske sekte imaju
smatrati nemuslimanskom manjinom u
Pakistanu.
* Vjerolomstvo (kuli")* Mirze Gulama
Ahmeda, izmeu ostalog, ogleda se:
u njegovoj tvrdnji da je Boiji
vjerovjesnik (iddi'ii'uhii an-nubuwwa)*,
u njegovom ukidanju obaveznosti
borbe na Boijem putu (al-gihiid)* ime je
uinio najbolju uslugu kolonijalizmu,
u njegovom ukidanju hodoaa
Kabe u Mekki i umjesto njega uvoenju
hodoaa sela Kadijan,
u njegovom poistovjeavanju Uzvi
enog Allaha sa ovjekom (tabihuhu Allah
bi al-baar),
u njegovom vjerovanju u seobu dua
(at-taniisufJ)* i otjelovljenje Boga u liku
ovjeka (al-i} u/al)*,
Poglavlje l O
u njegovom pripisivanju Uzvienom
Allahu djeteta i tvrdnji da je on Sin Boiji
( wa iddi'ii 'uhu annaha Ibn al-Diih),
u njegovom poricanju da je
Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem,
posljednji Boiji Vjerovjesnik (inkaroha
!;atm an-nubuwwa bi Mul;ammad, sal/allahu
alt;jhi ve se/Jem) i otvaranju vrata mogunosti
da se vjerovjesnikom predstavlja ko god to
poeli.
* Kadijanije odravaju prijateljske
veze sa Izraelom. Izraelska vlada im je
otvorila mnogobrojne centre i kole i pruila
svu potrebnu pomo oko pokretanja i
izdavanja asopisa koji odraava gledite
njihove sekte kao i pomo oko tampanja
knjiga i broura i njihovog rasturanja irom
svijeta.
* Iako u vanjskom smislu tvrde da su
muslimani, utjecaj kranstva (al-masi/;liyya)*,
judaizma i batinij skih pokreta ( al-l;arakiit
a/-biifiniyya)* na kadijanije je vie nego
oit kako u njihovom vjerovanju tako i
ponaanju.
Rairenost i centri utjecaja:
* Veina dananjih kadijanija ivi u
Indiji i Pakistanu. Manji broj ih ivi u
Izraelu i arapskim zemljama. U svakoj
zemlji u kojoj ive nastoje se uz pomo
kolonijalizma dograbiti najvanijih
najosjetljivijih poloaja u dravi.
* U Africi i u nekim zapadnim
zemljama kadijanije su razvile veoma ivu
aktivnost. U samoj Africi oni imaju preko
5.000 uitelja i misionara koji medu
svijetom propagiraju kadijanijsku sektu.
Ovako iroko razvijena aktivnost kadijanija
najbolji je dokaz koliko obilatu pomo
dobivaju od kolonijalistikih centara moi.
* Posebnu brigu o jaanju ove sekte
vodi engleska vlada koja njenim pripadnicima
objeruke pomae u zauzimanju visokih
poloaja u vladama irom svijeta, upravama
najznaajnijih kompanija i u raznim
medunarodnim izaslanstvima. Pored toga,
visoki kadijanijski oficiri su najtraeniji
kadar u britanskoj obavjetajnoj slubi.
313
 Poglavlje lO BATINIJSKI I ANTIISLAMSKI POKRETI
* Kadijanije se trude da na svaki
mogui nain u svoje redove uvuku to vei
broj novih sljedbenika. Budui da su,
obino, dobro obrazovane i da u svojim
redovima imaju veliki broj naunika,
ininjera, ljekara itd., kadijanije dre konce i
mnogih kulturnih centara. Tako npr. u
Velikoj Britaniji na jednom od najpoznatijih
satelitskih TV kanala koji radi pod maskom
"Islamske televizije" sva rukovodna mjesta
zauzimaju kadijanije.
Iz navedenog se vidi:
Da su kadijanije zalutali pokret
(da 'wa (laila) i da sa islamskim uenjem
nemaju nikakve veze jer je njihovo uenje u
potpunoj suprotnosti sa Islamom,
Da muslimani moraju obratiti panju
na njihovu aktivnost, tim prije to su ih
islamski uenjaci proglasili nevjernicima.
Bibliografija:
AI-Qadiyaniyya- Ibsan lllihi Z:uhayr; ai
Qadiyaniyya - Abu al-I:Iasan 'Ali al-I:Iasani an
Nadawi, Abu al-A'la al-Mawdudi, Mul)ammad al
tli<;ir I:Iusayn; Tari/J al-qadiyiiniyya- Tana'ullah
al-Amurtasri; Sawad al-qadiyaniyya
Mu~ammad 'Ali al-Amurtasri; Fitna al-qadiyaniyya
- 'Atiq ar-Ra]:lman 'Afiq (bivi kadijanija); ai
Maghab al-qadiyanl- Ilyas Buruni;
50. Republikanska partija u Sudanu
Definicija:
Republikanska partija u Sudanu (al-lfizb
al-gumhurl fi as-Sudan)* je sudanska
politika partija koju je osnovao Mahmud
Muhammed Taha s ciljem da kroz nju
poziva na uspostavljanje socijalistike,
demokratske i federalne vlade (!;.ukama
fldlraliyya diinuqratiyya itirakiyya)* ija
bi se vlast zasnivala na svjetovnom
zakonu. Doktrina partije (al-l;.izb)* se
temelji na svojevrsnoj mJesavmi
ekstremnih sufijskih uenja i raznih
filozofskih ideja i koje su - s jedne strane u
cilju prikrivanja istine, a s druge strane u
cilju privlaenja panje intelektualaca i
obrazovanih slojeva - namjerno zapletene i
tajanstveno iskomplicirane.
314
Nastanak i najznaajnije linosti:
* Osniva ove partije je ininjer
Mahmud Muhammed Taha, roen 1911.
godine. Diplomirao je 1936. godine na
Univerzitetu u Kartumu koji se za vrijeme
engleske vlasti zvao Gami'a al-Uarto.m at
ti(}kariyya.
Mahmud Muhammed Taha se odliko
vao izvamednom sposobnou za rasprav
ljanje i teoretiziranje.
Zbog svojih ideja, pred kraj ivota je
dospio u zatvor, ali je iz njega ubrzo bio
puten. Meutim, odmah po izlasku iz zatvora,
on je poveo ivu politiku aktivnost, estoko
se suprotstavljajui uvoenju i primjeni
islamskog vjerozakona ( tafblq a-arl'a al
islamiyya)* u Sudanu i podstiui krane
na jugu Sudana na pobunu protiv te ideje.
To je kasnije dovelo do izdavanja smrtne
presude protiv njega i jo etverice njegovih
najbliih suradnika pod optubom za herezu
(bi tuhma az-zandaqa)* i suprotstavljanje
primjeni islamskog vjerozakona.
* Poslije izdavanja presude, dat mu je
rok od tri dana za pokajanje i poto se nije
pokajao, smrtna kazna vjeanjem je izvrena,
ujutro u petak 27. rebiu-1-evvela 1405., tj.
18. januara 1985. godine u prisustvu sljedee
etverice njegovih drugova:
Taduddma 'Abdurrezzaka, radnika
jedne tekstilne kompanije, starog 35 godina,
Halida Bukejra Hamze, studenta
Kairskog univerziteta, odjeljenja u Kartumu,
starog 22 godine,
Muhammeda Saliha Beira, zaposlenog
u trgovakoj kompaniji al-Gazlra, starog 36
godina i
'Abdullatifa 'Umera, novinara lista
B$-$af;ata, starog 51 godinu, koji su se
nakon dva dana pokajali i tako spasili ivu
glavu od vjeala.
Ideje i ubjeenja:
* Uenje i ideje ove partije su krajnje
nastrana, odvratna i nespojiva sa islamskim
osjeanjima. Njih je lider spomenute partije
u najkraim crtama definirao u sljedeim
takama:
BATINIJSKI I ANTIISLAMSKI POKRETI
Stvaranju slobodnog ovjeka-poje
dinca (al-fard al-baarl al-_flurr) "koji bi
razmiljao kako hoe, govorio kako razmilja
i radio kako govori."
Uspostavljanju tzv. "estitog drutva"
(al-mugtama 'a 8$-$ali_fl), tj. "drutva koje bi
poivalo na drutvenoj, politikoj i ekonomskoj
jednakosti."
Ekonomskoj jednakosti (al-musawat
al-iqti$adiyya) koja bi u poetku poivala,
prvo, na socijalizmu ( al-itirakiyya)*, a u
kasnijim fazama se postepeno razvijala u
komunizam (a-uyii '1jya)*. Ovakve utopijske
ideje, zahvaljujui propagandi, mogle su se
proturati u vrijeme prije pada komunizama,
dok je jo njegovo ime zvualo primamljivim.
Ne znamo ta bi njegovi pobornici, danas,
nakon definitivnog pada komunizma, mogli
o svemu tome rei?!
* Politikoj jednakosti (al-musawat
as-siyiisiyya) koja bi poinjala na direktnoj
predsta\<nikoj demokratiji (ad-dimiiqr8tiyya
an-niyabiyya a/-mubaira)*, a zavravala se
na apsolutnoj slobodi pojedinca (ai-!JUrriyya
al-fardiyya al-mutlaqa)* pri emu bi svaki
pojedinac imao svoje zakone, to predstavlja
vrhunac anarhije.
* Drutvenoj jednakosti (al-musawat
al-ifftima'iyya) koja bi se ogledala u brisanju
svih postojeih razlika s obzirom na klasu,
rasu, porijeklo i vjersko ubjeenje.
* lr;korjenjivanju .~traha (mubaraba
al-bawf), jer "budui da je strah (pod im se
ovdje podrazumijeva strah od Uzvienog
Allaha) zakonski otac ( al-ab a-ar'i) svake
moralne anomalije i nastranog ponaanja, neza
mislivo je da, sve dok osjea ma kakvu vrstu
straha, mukarac ostvari punu muevnost
mukarca ili ena punu enstvenost ene.
Prema tome, savrenstvo (al-kamal) se ogleda
u potpunoj iskljuivosti svake vrste straha (as
salama min al-!Jawf)." (Vidi: Risala ru:;-~la, str. 62.).
* Po njihovoj tvrdnji, vjera je nastala
iz straha. Tako njihov lider tvrdi: "Budui
da se prvi ovjek naao u prirodnom
okruenju u kakvom ga je Allah stvorio, sa
svih strana okruen neprijateljstvima, on je
kako bi ouvao svoj ivot - krenuo putem
razmiljanja i rada. Putem razuma i srca
Poglavlje l O
Allah ga je nadahnuo na to da sve sile
koje ga okruuju podijeli na prijatelje i
neprijatelje. Potom je svoje neprijatelje
podijelio na one s kojima se svojom snagom
bio u stanju boriti i na one s kojima nije. to
se tie onih neprijatelja s kojima se svojom
snagom mogao boriti kao to su zvijeri i
prema njemu neprijateljski raspoloeni
ljudi, on ih je kroz borbu pokuao ukrotiti
i potiniti. to se, pak, tie velikih
neprijatelja i prijatelja kojima se svojom
snagom nije mogao suprotstaviti, on je, u
pribliavanju njima, pribjegao prirodno
uroenom lukavstvu tako to im je poeo
prinositi rtve, laskati se i pokazivati svoju
pokornost. Prema prijateljima je to inio iz
elje da postigne njihovu naklonost, a prema
neprijateljima iz straha. Od tada datiraju
ceremonije oboavanja i nastanak vjere."
(Vidi: Risala a~-~ala, str. 31). .
* Ostvarenje zacrtanih ciljeva predvi
eno je putem rada na uspostavljanju takve
vlade u Sudanu koja bi poivala na
socijalistikom, demokratskom, federalnom i
republikanskom sistemu vlasti (gat ni~am
ffumhtiri tidarall dimilqrafl itirii.la).
* Mahmild Muharnmed Taha je tvrdio
da objavu, bez ikakva posrednika, prima
direktno od Allaha.
* Tvrdio je da je vjera (ad-din) hra i
pogan ( 8$-$ad' wa ad-danas) i da je nastala u
sjeni predrasuda, praznovjerja, legendi i
svakojakih lanih predstava koje su pratile
nau spoznaju o Bogu, pravoj istini o
stvarima koje nas okruuju i obavezama
koje imamo prema sebi, Bogu i zajednici u
kojoj ivimo.
* Tvrdio je da stupanj vjerozakona
temeljnih uenja drugi stupanj misije Islama
i misija u ije je propagiranje posvetio cijeli
svoj ivot.
* Isto tako je tvrdio da je jedino
Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, od
cijelog svoga Ummeta bio poseban ovjek,
te da je jedino on imao svoj posebni
vjerozakon koji se temeljio na osnovnim
uenjima Islama, za razliku od svojih
sljedbenika, iji se vjerozakon temelji na
uenju ogranaka Islama.
315
 Poglavlje l O
* Naglaavao je da se komunizam (a
uyii 'iyya) od socijalizma ( al-itirakiyya)
razlikuje jedino po kvantitetu - kao da je
socijalizam samo jedna faza razvoja prema
komunizmu - te da je ''Nepogreivi" (al
ma ~am), tj. Muharnrned, sallallahu alejhi
ve sellem, ivio ivotom koji predstavlja
vrhunac komunizma ( 'aa a-uyii 'iyya !J
qimmatih). (Vidi: ar-Risala at-taniya, str. 147.)
* Republikanci su podsticati izlazak
"svojih sestara republikanki" na ispraaj i
sahranu umrlih, a ako bi bili dovedeni u
situaciju da i oni moraju klanjanjati denazu
"ena republikanka je bila ta koja je, u
prisustvu mukaraca, trebala prouiti ezan.
* Suprotno tradiciji, prilikom svadbe
izmeu dvoje republikanaca nisu prireivati
nikakvu gozbu niti klali kurban za Kurbanski
bajram.
* U vezi sa kelimei-ehadetom, njihov
lider u svojoj knjizi pod naslovom ar-Risala
at-taniya (vidi str. 164-165) kae: "Kada
ulazi na vrata kelimei-ehadeta, potvrujui
da nema boga osim Allaha i da je
Muhammed Allahov poslanik, on se bori da
se - vjerno ponavljajui ove tradicionalne
rijei - popne na vii stupa-nj. Kada se
pomou kelimei-tevhida popne na odreeni
stupanj, prestane izgovarati i sami kelimei
ehadet i prirnjeivati da onaj ko svjedoi
zapravo nije nita drugo do onaj koga
svjedoi. U tom momentu, on se zaustavi na
pragu i bez ikakva posrednika i zastora
pone direktno govoriti (s Bogom):
Zatim ih ostavi neka se laima svojim
zabavljaju. (Al-An'am, 91.)
* Namaz (a~-~a/8), po njemu, ima
dvojako znaenje: jedno u bliskom znaenju,
tj. namaz kao vjerski obred sa opepoznatim
pokretima i namaz u dalekom znaenju,
tj. direktnu vezu sa Bogom bez ikakva
posrednika.
* Oni smatraju da vjerske dunosti
(at-taka/if) u jednoj fazi napredovanja
spadaju sa ovjeka, zato to postigne puno
savrenstvo. Prema torne, u toj fazi prestaje
ovjekova potreba za ibadetom, isto kao
to tvrde pripadnici pojedinih ekstremnih
sufijskih redova.
316
BATINIJSKI I ANTIISLAMSKI POKRETI
* Osniva ove partije, dalje kae:
"Toga dana, ovjek vie nee biti voen
mirno svoje slobodne volje (musayyaran)
nego preputen svojoj slobodnoj volji,
nakon to se toliko bude pokorio Allahu dok
se i Allah njemu ne pokori, kada e biti iv
Allahovim ivotom, moan Allahovom
moi, eljeti Allahovom eljom i (drugim
rijeima) sam biti Allah - Uzvien neka je
On i vrlo visoko iznad onoga to oni
govore! - to nije nita drugo nego preuzeto
uenje o panteizmu ( wa/;lda al-wugad) iz
ekstremnih sufijskih redova.
* Njihov lider nastavlja i kae: "Dibril
je izostao i Vjerovjesnika (an-nabi)* ostavio
na cjedilu, tako da je Nepogreivi (al-ma ~iiln)
ostao bez posrednika za samoosvjedoenje
(a-uhad ag-gati), jer samoosvjedoenje se
ne postie pomou posrednika. Za razliku
od njega, na vjerovjesnik koji je sam
Dibril svakog od nas uzdie do Sidrei
Muntehaa, tako da tamo moe ostati isto
kao i Dibril, sve dok bez ikakva
posrednika ne doe do direktnog susreta
izmeu obinog vjernika i Allaha i dok
svaki obini vjernik od budueg islamskog
urnrneta, bez ikakvog posrednika, ne uzme
svoj sopstveni vjerozakon tako da svako
od njih ima svoj izvorni kelirnei-ehadet,
svoj namaz, svoj post, svoj zekat i svoj
hadd.
* Neke od islamskih propisa kao to
su zekat, propisno oblaenje ene (al-/;ligab)
i vieenstvo oni uope ne priznaju kao
islamske.
* Njihov lider dalje kae: "Rijetke i
prefinjene stvari (al-lata'if) su izabrane iz
obimnijeg mnotva (al-kata'ifj. Na osnovu
ovog konsekventno g pravila, Indil (al-Ingi])*
je izabran iz Tevrata (at-Tawraf)*, muslimanski
urnrnet ( umma al-muslimln) e biti izabran
izmeu ostalih \jernika, ahmedijsko tj. republi
kanska poslanstvo (ar-risala al-a/;lmadiyya)
iz Muharnrnedova poslanstva ( ar-n'sala al
mu/;lammadiyya), a braa (al-i!Jwan) izmeu
prijatelja (al-a~J;ab)."
* O Kur'anu-asnom Mahmud Taha
kae: "Kur'an je via muzika. On te o
svemu pomalo ui, ali ni o emu konkretno.
On pobuuje mo opaanja i izotrava
BATINIJSKI I ANTIISLAMSKI POKRETI
instrumente osjetila, a onda te ostavlja
suoenim sa materijalnim svijetom da ga na
svoj sopstveni nain spozna. Eto, to je
Kur'an."
* On ima sopstveni sud o tome ta
znai vie botvo ( a-irk), a ta monoteizam
(at-tawl;Jd):
Po njemu, "viebotvo ( a-irk) je
priguivanje (kabi) koje ljudsku duu
dijeli na Svjesni Um ( 'aql wa'i) i Skriveni
Um ( 'aql batin) izmeu kojih vladaju
suprotstavljenost i antagonizam ( baynahuma
tar;Iadd wa ta 'arur;/),
Dok pojam monoteizma ( at-tawl;Jd)
objanjava sljedeim rijeima: "Misao ne
moe biti tana ni ispravna sve dok ne
pogodi u taku susreta dviju suprotnosti;
Svjesnog Uma (al- 'aql al-wa'i) i Skrivenog
Uma (al- 'aql al-batin). Eto, to je monoteizam
(haga huwa at-tawl;Id)."
* O tome ta je Islam, on kae: "Islam
u svojim temeljnim uenjima sadrava
vjero zakon ovjeka (ari'a al-insiin), ali u
svojim ograncima jo uvijek sadrava
pojedina, samo djelimino ublaena obiljeja
zakona ume (Ja yazalu yal;wl ba 'r;Ia as
simat al-mulattita min qaniin al-gaba).
* Oni tvrde da su sljedbenici demo
kratske partije koji se zovu braom (al
i!Jwan) bolji od Vjerovjesnikovih, sallallahu
alejhi ve sellem, drugova koji se zovu
ashabima. Svoju tvrdnju temelje na hadisu
koji u svojoj zbirci u poglavlju o skromnosti
(Kitab az-zuhd) preko Ebu Hurejre navodi
Ibn Made, a u kome se od Vjerovjesnika,
sallallahu alejhi ve sellem, prenosi da je
rekao: "Voljeli bi da smo vidjeli nau
brau. " - na to su (prisutni) upitali:
"Allahov Poslanie, zar ti mi nismo braa?"
a on odgovorio: "Vi ste moji drugovi
(a$i)abi). Moja braa (i!Jwani) su oni koji e
doi poslije mene, kada ja ispred vas ve
budem u hawdu."
* On (tj. Mahmud Taha) dalje kae:
"Kada raanje potomstva bude rezultat
seksualnog odnosa izmeu nas i naih ena,
plod odnosa izmeu Praiskonske Biti Boije
(bayna ag-.!)at a!-Qadimay i njenog mua,
Savrenog ovjeka bit e Bogom data
Poglavlje lO
spoznaja (al-ma'arif al-laduniyya), jer se
usljed utjecaja Gospodara na roba diu
zastori koji su nam zaklanjali pravu istinu o
dui ija je osnova - dua Uzvienog Allaha.
Prema tome, kada doe do susreta izmeu
ova dva suprunika; Biti Boije ( ag-.!)at al-
1/ahiyya) i Savrenog ovjeka (al-insan
al-kami/) tj. republikanca i republikanke,
ponii e Bogom dato znanje (al- 'ilm al
laduni) koje e estitog roba (al- 'abd ;zy
$afii)) zapljuskivati sa svih strana. Iz takvog,
Bogom datog znanja (al- 'ilm al-laduni)
raat e se mukarci i ene."
On dalje kae: "Iz ovakvo~ odnosa
izmeu Biti Boije i Savrenog Covjeka
utjecaja Gospodara na roba (infi'al al
'ubudiyya bi ar-rububiyya) - doao je odnos
izmeu ljudi i ena - utjecaja mukosti na
enstvenost ( infi'al al-unuta bi ag-gukOra),
tj. tzv. seksualnog odnosa."
On dalje nastavlja, pa kae: "Direktan
plod utjecaja mukosti na enstvenost
(infi'a/ al-unuta bi ag-gukOra), tj. tzv.
seksualnog odnosa (al- 'alaqa al-ginsiyya)
je produbljivanje ivota, a njegovo
izbjegavanje i spajanje sa Allahom, bez
ikakva zastora (bi gayr fngab) je vrhunac
uivanja."
* O sutini Knjige (fi gat a/-Kitab) on
kae: "Uzvieni Allah nema lika, da bi se u
njemu pojavio, niti kraja, da bi ga dosegao
nego je Njegov udio u tome to On
neprekidno i u svakom momentu stvara,
obnavljajui ivost Svoje misli i ivost
Svojih osjeanja. U tome je cilj robovanja."
Akaidski i idejni korijeni:
* Uenje i ideje ove partije predstavljaju
svojevrsnu mjeavinu i zbrku starih i novih
uenja najrazliitijih vjera, miljenja i kola.
Osniva ove partije neka od svojih
uenja je preuzeo iz Muhjiddin Ibn
'Arebijeva djela "Dragulji Poslan ike
mudrosti" (Fu$0$ al-hikam), to je pojedine
kritiare navelo na uvjerenje da se ovdje
radi o sufijsko-batinijskom pokretu (i)araka
$Ufiyya batiniyya)*. Ovome treba dodati jo
jednu slinost sa sufijskim redovima, a to je
da sljedbenici ove partije koriste tamjan i uz
317
 Poglavlje lO
muziku pleu po ulicama u tzv. halkama
republikanskog zikra (D f;alaqat ag-gikr al
gumhori).
Mnoge od svojih ideja preuzeo je od
Frojda i Darvina.
Mogue je da je neke od svojih ideja
preuzeo i iz kranstva, naroito one o
Savrenom ovjeku, koji e umjesto Allaha
suditi ljudima. Svoje ideje o Savrenom
ovjeku preuzeo je iz knjige pod naslovom
ai-Insan al-kami/ od 'Abdul kerima el
Debelija.
Pri definiranju ideje o buduoj dravi
za koju se toliko zalagao, oslanjao prven
stveno na socijalistike komunistike
ideje.
Republikanci se u svome uenju u
mnogim takama dodiruju sa behaijama i
kadijanijama.
Uprkos svemu navedenom, osniva
ove partije je u svojim knjigama na prvom
mjestu citirao kur' anske ajete i Poslanikove,
sallallahu alejhi ve sellem, hadise,, kao
tobonu potvrdu svojih tvrdnji, to ni u kom
sluaju ne znai da su one islamske.
Naprotiv, one predstavljaju svojevrsni vid
otpadnitva od vjere.
Rairenost i centri utjecaja:
* Ova partija (al-}Jizb)* je nastala i
stasala u Sudanu. Ona je svojevremeno
brojala vie desetina hiljada pristalica, ali je
njihov broj naglo opao nakon pogubljenja
njenog lidera. Meu njima je bio znaajan
broj intelektualaca kojima je nedostajao
vjerski odgoj i islamska kultura. Za
oekivati je da ova partija potpuno izumre
zahvaljujui sve jaoj islamskoj svijesti u
Sudanu.
Iz navedenog se vidi:
Da je Republikanska partija u
Sudanu partija koja je zalutala sa pravog
islamskog puta,
Da je njen osniva, koristei se
islamskom terminologijom, lienom svakog
smisla, cio svoj ivot proveo u iskrivlja
vanju temeljnih islamskih uenja,
318
BATINIJSKI I ANTIISLAMSKI POKRETI
Da je, podvaljujui la pod istinu,
slijedio put udaljavanja svojih pripadnika od
prave VJere,
Da se u oblikovanju svojih ideja
sluio i neislamskim izvorima kao to je
grka filozofija,
Da je u propagiranju panteizma
slijedio ideje i uenja ekstremnih sufijskih
redova,
Da je, u cilju pridobijanja omladine
i intelektualaca zaljubljenih u svjetlo
znanja, svoje ideje pokuao zaodjeti
platem znanja,
Da su na kraju njegovi sljedbenici
poeli vjerovati da je on oekivani Mesija,
da im je to odobrio i da im se u tome nije
suprotstavljao i
Da je nakon to je prevrio svaku
mjeru, Allah dao da bude pogubljen i da
sudansko drutvo sa hiljadama zavedenih
mladia i intelektualaca, bude poteeno
njegova daljeg zla.
Bibliografija:
Usus Dustar as-Sudan - Mai_J.mud
Mui_J.ammad Taha, wa huwa kitab nadir al-wugiid ig
ya'malun 'ala i}J.ra'ihi min al-aswaq; Tatwlr arl'a
al-af;wal a-a/J$iyya - Mai_J.mt\d Mui_J.ammad
Taha; Tariq Mul;ammad- Mal)mud Mui_J.ammad
Taha; Kitab, rasa'il wa maqa/at - Mai_J.mud
Mui_J.ammad Taha; Kitab al-islam wa al-timOn
Mal)mod Mul)ammad Taha; Risala 8$-$ala
Ma}:lmi1d Mul)ammad Taha; Laqad a~dara al
gumh11riyyi1n kagalika kitab ap-.(Ja}Jiyya laysat
wagiba Ja 'ala al-agnija' wa Ja 'ala al
fuqara' al-F1kr a/-gumhOri taf;.ta al-mighar
- en-Nur Mul)ammad Al)mad, Matbi1'at Ittil)ad
tullab Gami'a Umm Durman al-isl!imiyya, Amana
a-u 'on at-tiqlifiyya; Diriisa mufa$$ala 'an al
l;izb a/-gumhiiri - Milafrat an-Nadwa al
'alamiyya li a-abab al-islami;
BATINIJSKI I ANTIISLAMSKI POKRETI
51. Habeije
Definicija:
Habeije (al-Al;bas) su zalutala sekta,
nazvana po svome osnivau 'Abdullahu el
Habeiju. Pojavila se nedavno u Libanu
koristei se neznanjem i siromatvom koje
je iza sebe ostavio graanski rat. Zalae se
za oivljavanje metoda ilmu-1-kelama,
sufijskih i batinijskih ideja, sve u cilju
iskvarivanja islamskog vjerovanja (ifsad al
'aqlda), razbijanja jedinstva muslimanskih
redova i odvraanja panje sa glavnih
problema koji tite muslimansko drutvo.
Nastanak i najznaajnije linosti:
* 'Abdullah el-Hareri el-Habei, ije je
puno ime 'Abdullah b. Muhammed e-ejbi
el-'Abderi el-Hareri. Nadimak el-'Abderi
dobio je po svome porijeklu, a el-Hareri po
gradu Harer u Abesiniji (Etiopiji) u kome je
roen u plemenu zvanom e-ejbanJ, koje
predstavlja ogranak poznatog arapskog
plemena Beni ejbe. Arapski jezik i afijski
fikh uio je u jednom pustinjskom naselju
kod Harera, prvo kod ejha Se'ida b.
'Abdurrahmana en-Nurija, a potom kod
ejha Muhammeda Junusa, autora Gllmi' al
!ilmln. Poslije toga otiao je u grad Juma,
gdje je nastavio svoje kolovanje kod ejha
e-erifa. Tu su se kod njega, nakon to je
dao zakletvu na vjernost i prihvatio uenje
tidanijskog reda ( at-tarlqa at-tlffaniyya),
pojavile prve nastranosti i lutanja. Poslije
toga se preselio u Davi u oblasti Armu, gdje
se pred el-Hadom Ahmedom el-Kebirom
posvetio izuavanju Buharijinog Sahiha
($al;J/;J al-Bubari) i kur'anskih znanosti.
Poslije toga, uputio se u jedno oblinje selo,
gdje se susreo sa muftijom ejhom es
Siradom, uenikom ejha Jusufa en
Nebhanija i autora knjige awah1d al-l;aqq fi
al-istigata bi sayYJd al-balq kod koga se
posvetio izuavanju hadisa. Tu se upleo
u sufizam i dao zakletvu na vjernost
rufaijskom redu. Poslije toga je iz Abesinije
(Etiopije) u Africi, 1969. godine otputovao,
prvo za Siriju, a potom za Liban. Njegovi
poznanici tvrde da je tamo dolazio i 1950.
godine, nakon to je u Etiopiji protiv
tamonjih muslimana potpalio nerede (al
Poglavlje lO
titan). On je, naime, u Etiopiji kao bliski
saradnik Haile Selasijeva zeta Anderadija,
1369/1940. godine, pokrenuo snanu kam
panju protiv islamskih udruenja za uenje
Kur'ana u gradu Hareru koja je prerasla u
velike nerede poznate pod nazivom Fitna
Bilad Kulub", poslije kojih je direktor
spomenute kole Ibrahim Hasan osuen na
23 godine zatvora uz obavezno protjerivanje
iz svoga grada. On je, nakon to je tamo
protjeran, umro u pokrajini Duri. Zbog
'Abdullah el-Harerijeve kolaboracije sa
Haile Selasijevim reimom, muslimanski
misionari i uitelji su bili predani pod
njegovu nadlenost. On se prema njima
odnosio krajnje drsko i poniavajue, tako da
su pobjegli i sklonili se u Egiptu i Saudijskoj
Arabiji. Zbog svega toga, narod ga je
prozvao nadimcima al-Fattan (Smutljivac)
ili ayb al-titna (Kolovoa smutnje).
Otkako je doao u Liban, radi na
sijanju mrnje, spletki i smutnje, isto kao to
je i ranije radio u svojoj zemlji. Kroz svoje
pokvarene ideje, on uporno radi na
proturanju uenja zalutalih sekti kao to
su: dehmije, murdije, debrije, ekstremne
sufije, batinije i rafidije. Uz sve to, on
ne prestaje vrijeati ashabe, optuivati
majku pravovjernih 'Aiu za nepokornost
Allahovoj zapovijedi i izdavati svakojake
nastrane fetve .
El-Habei je u posljednje vrijeme
uspio proizvesti velike grupe svojih oholih i
pristrasnih uenika, koji ne mogu smisliti
muslimana, koji se nije pokorio uenju
njihovog ejha koje VIVi od natruha murdijskih,
debrijskih, dehmijskih i mu'tezilijskih
ideja. Oni otvoreno kucaju svijetu na vrata,
ubjeuju ga da prihvati habeijsko uenje i
besplatno mu nude knjige svoga uitelja.
* Nizar el-Halebi, el-Habeijev nasljednik
i predsjednik Drutva za islamske projekte
(Ra 'is Gam 'iyya al-maan' al-islamijya)
koga oni nazivaju titulom Samiil;a a-Sayb
(Potovani uitelj) u elji da ga postave na
poloaj muftije. U tom smislu, oni po
zidovima zgrada na glavnim prometnicama
ispisuju svoje parole: "Ne, za muftiju
nevjernika, Hasana Halida! Da, za muftiju
Nizara el-Halebija!" Nedavno je ubijen.
319
 Poglavlje lO BATINIJSKI I ANTIISLAMSKI POKRETI
* Habeije su iz svojih redova dale
mnoge poznate javne linosti, kao to su:
parlamentarni zastupnik 'Adnan et-Tarabulusi,
drugi kandidat Taha Nadi koji je, obeavi
im da e iskorijeniti islamski funda
mental izam ( af.-qatj/1' 'alil af-u$afiyya a/
isliimiyya)*, veinom od krana, dobio
1.700 glasova. Meutim, uprkos svemu, nije
uspio pobijediti. Tu su, zatim, pomonik
predsjed~ika Drutva za islamske projekte
(Ra 'is Gam 'iyya al-maiiri' al-isliimiyya),
Husam Karkira, zatim Kemal el-Hut,
'Imaduddin Hajdar i 'Abdullah el-Barudi,
trojka koja u svojim rukama dri kontrolu
nad svim glavnim ustanovama za istraivanja
i rukopise kao to su "Zavod za kulturu i
usluge" (al-Mu 'assasa af-taqilfiyya li al
badamiif) i "Centar za istraivanja i usluge"
(Markaz a!-abi}iif wa a/-badam/1~. U posljednje
vrijeme, oni su poeli pripremati redakture
djela iz kulturne batine, dajui im dehmijsko
-e'arijski peat i pripisujui svoja miljenja
nepoznatim osobama za koje nikada nisu
uli ni najbolji strunjaci iz date oblasti.
Tako npr., oni u svojim redakturama kau:
"Hafiz el-'Abderi u svome Delilu navodi....",
obmanjujui na taj nain svijet da pomisli
da je ovaj Hafiz neki od poznatih islamskih
uenjaka, poput Hafiza Ibn Hadera, ili
Hafiza en-Nevevija itd., neznajui da je
ovdje, zapravo, rije o njihovom uitelju i
citatima iz njegova djela pod naslovom ad
Dalil al-qawim.
Ideje i ubjeenja:
* Habeije tvrde da su oni u fikhu i
akaidu sljedbenici mezheba (maghab)* Imama
afije. Meutim, njihovo uenje nema
nikakve veze sa mezhebom Imama afije
Allah mu se smilovao- zato to npr., Allahove
atribute interpretiraju u prenesenom znaenju
bez ikakva valjana erijatskog pravila. Tako,
recimo, al-istivii' (uzdignue nad Arom),
poput mu'tezilija i dehmija, interpretiraju u
znaenju al-istilii' (vladanje Arom).
* El-Habei tvrdi da je Dibril, a ne
Uzvieni Allah, sroio rijei Kur'ana-asnog.
Po njemu, Kur'an nije Allahov govor nego
izraz Dibrilova govora. To on nedvosmisleno
tvrdi u svojojoj knjizi pod naslovom f.zhiir
al- 'aqida as-sunniyya (Vidi: str. 591.).
320
* Habeije se po pitanju vjerovanja
(mas'ala al-iman) slau sa murdijama (al
murgi'a)* i dehmijama (al-gahmiyya) koji
tvrde da djela ne moraju pratiti vjerovanje
i da ovjek ostaje pravim vjernikom
(mu 'minan), ak i kada izostavlja namaz i
druge temeljne islamske dunosti (Vidi: ad
Dalil al-qawim str. 7. i Bugya at-talib str. 51.)
Usljed toga, olahko se prihvaaju
primjene svjetovnih, od strane ovjeka
donesenih zakona (al-qawilnin al-watj'iyya)*,
koji su u suprotnosti sa Allahovim vjeroza
konom. Tako el-Habei kae: "Onaj ko ne
prihvaa Allahov vjerozakon, nije ni duan
obavljati nita od Allahovih zapovijedi niti se
kloniti Njegovih zabrana. Meutim onaj ko
barem jednom u ivotu izgovori: "Nema
boga osim Allaha!" (Lli iliihe illalliih), on je
vjernik-musliman (muslim mu'min). Za
njega se, takoer, moe rei da je vjernik
grijenik (mu 'min mugnib)." (Vidi: ad-Dalil al
qawim", str. 9.-10. i Bugya at-talib", 51.)
* U shvaanju sudbine (a/-qadaiJ i
slobodne volje, habeije su deterministi
(gebriyya)*. Oni smatraju da u njegovu
nevjerstvu nevjernika pomae Allah, jer da
nije Allaha nevjernik ne bi mogao biti
nevjernikom. (Vidi: an-Nahg as-salim", str. 71.)
* Habeije podstiu svijet na posjeivanje
grobova umrlih i traenje pomoi od njih u
ispunjavanju svojih potreba. Po njima,
mrtvi izlaze iz grobova, pruaju pomo
onima koji ih za nju mole, a potom se
ponovo vraaju u grobove. Isto tako, oni
dozvoljavaju traenje pomoi mimo Allaha
i obraanje za pomo i blagoslov kamenju.
(Vidi: ad-Dalil al-qawim", str. 173., Bugya at
tali/i', 8 i $aril; ai-Bayan", str. 57. i 62., kao i video
traku Halida Ken'ana, str. 70.)
Kada bi neko zamolio rijeima:
"Utjeem se Boijem Poslaniku od dehen
nemske vatre!" (a'agu bi Rasu/il/ahi min an
naf), po njima bi bilo sasvim ispravno.
* Habeije preferiraju slabe i izmiljene
hadise koji idu u prilog njihovom uenju,
dok mnoge vjerodostojne hadise koji pobij~u
njihovo uenje, proglaavaju slabim. To
se jasno moe vidjeti iz njihove knjige
al-Mawlid an-nabawi.
BATINIJSKI I ANTIISLAMSKI POKRETI
* EI-Habei grdi i vrijea pojedine
ashabe, naroito Mu'aviju b. Sufjana i
majku pravovjernih 'Aiu, r.a. Isto tako, on
grdi i vrijea Halida b. el-Velida i druge
ashabe, tvrdei da su svi oni koji su se borili
protiv 'Alije, r.a., umrli kao neznaboci.
Kako bi zadovoljio rafidije (ir{ia'an li ar
rawafi{i)*, on stalno upozorava na opasnost
proglaavanja za nevjernike onih koji psuju
i grde ashabe, naroito Ebii Bekra i 'Umera.
(Vidi: l?har al- 'aqida as-sunniyya, str. 182.)
* El-Habei vjeruje da je Allah kosmos
stvorio bez ikakva motiva (la li /;ilana), da
je poslanike slao bez ikakva motiva (Ja li
bikma) i da je svako ko bilo koje Allahovo
djelo povezuje sa motivom, vieboac.
* El-Habei je mnoge islamske uenjake
eroglasio nevjernicima (kaffara)*, meu njima i
Sejhu-1-Islama Ibn Tejmijju, tvrdei da je
prva obaveza svake mukellef osobe da vjeruje
u to da je on nevjernik i da ne smije itati
njegove knjige. Isti je sluaj i sa Imamom ez
Zehebijem, koga naziva pogani (!JabifJ, zatim
ejhom Muhammedom b. 'Abdulvehhabom,
koga smatra zloincem, ubicom i nevjernikom.
Isto tako, on smatra da je ejh Muhammed
Nasiruddin ei-Albani nevjernik, ejh Sejjid
Sabik nevjernik-medusija, dok za Sejjida
Kutba kae da je jedan od kolovoa haridijskih
nevjernika (min kibar al-!Jawarig al-kafara)*.
(Vidi: Haheijski asopis Manar al-huda br. 3, str. 234
pod naslovom an-Nahg as-sawi ff ar-radd 'ala Sayy1d
Qutb wa tabi'ihiFay$alMawlawi)
Za razliku od navedenih islamskih
uenjaka, on ejhu-1-Islamom smatra Ibn
'Arebija zagovornika uenja o panteizmu
( wabda al-wugod)* i teorije o utjelovljenju i
sjedinjenju (#bib na7ariyya al-l;ulol wa al
ittibad)*. Pored navedenog, treba napomenuti
da je el-Habei pobornik nakibendijskog i
rufaijskog sufij skog reda.
* El-Habei je izdao brojne nastrane
fetve kojima dozvoljava lukavstvo u vjeri,
mijeanje mukaraca sa enama, rukovanje
sa enom-strankinjom i izlazak iz kue
namirisane i otkrivene ene, ak i bez
saglasnosti njenog mua.
* On dozvoljava kupoprodaju koju vri
malodobno dijete. Isto tako ljudima dozvo
ljava neizdvajanje zekata na papirnati
Poglavlje l O
novac, tvrdei da on nema veze sa zekatom i
da se zekat duan davati samo na zlato i
srebro. Isto tako, on dozvoljava poslovanje
sa kamatom, kao i obavljanje namaza u
neistoj odjei. (Vidi: Bugya at-fA/ili', str. 99.)
* Habeije su nedavno u Americi i
Kanadi (gdje imaju svoje damije) izazvale
pravu pometnju (titna), zao krenuvi pravac
Kible za 90 stepeni, suprotno od pravca kuda
se okreu muslimani. Uinili su to tvrdei
da je Zemlja poluloptasta u obliku popola
rasjeene narande. Ovdje treba napomenuti
da habeije u Libanu imaju svoje demate
i da klanjaju tek kada ostali muslimani
zavre namaz u damiji. Poznati su po
svojoj drskosti prema ostalim muslimanima,
poniavanju njihovih imama, pa ak i
premlaivanju. Po damijama se guraju,
prave nerede i guvu i na silu dre svoja
predavanja kroz koja ire svoje ideje. ine
to sve uz pomo neprijatelja Islama koji im
pruaju obilatu potporu u svakom pogledu.
Akaidski i idejni korijeni:
* Iz gore navedenog se vidi da se
habeijske ideje i uenje ukratko mogu
svesti na:
Kasni e'arijski mezheb (al-ma{.ihab
al-a'arl al-muta 'a!J!Jir)*,
naroito u pogledu
tumaenja Boijih atributa, gdje se u znatnoj
mjeri pribliava dehmijskom nainu shvaanja
(manhag al-gahmiyya)*,
Murdijski i dehmijski ( al-murgiyya
wa al-gahmiyya)* nain pristupa problemima
vjerovanja (fi qa{iaya al-iman),
Iskrivljene sufijske redove ( at-turuq
a~-~0/iyya al-munbarifa) kao to su rufaije i
nakibendije ( ar-mili'iyya wa an-naqibandiyya),
Batinijski sistem gatanja i proricanja
tajni ( 'aqida al-gatT al-batiniyya)* i
Nizu nakaradnih ideja i programa u
cilju ubacivanja podvala Islamu i cijepanja
jedinstva muslimana. Nije iskljueno da su
el-Habei i njegove pristalice od strane stranih
sila sraunato ubaeni meu muslimanske
redove radi izazivanja metea i podjela
meu muslimanima, kao to je bio sluaj sa
'Abdulkadirom es-Sufijom i el-Murabitijem
u paniji, Britaniji i drugim zemljama.
321
 Poglavlje lO
Rairenost i centri utjecaja:
Habeije su u Libanu rairene do te
mjere da izazivaju pravu zabrinutost. Oni u
Libanu imaju svoje kole koje po veliini i
opremljenosti daleko nadmauju dravne
kole. Njihovi autobusi krstare po svim
gradovima u Libanu. Ovome treba dodati i
enormno visoke plate svih onih koji prihvate
njihovo uenje i pristanu raditi na njegovom
irenju. U Libanu imaju svoju radio i TV
stanicu koja propagira njihove ideje i poziva
na prihvaanje njihove sekte.
Habei ima svoje pristalice u Evropi i
Americi. U posljednje vrijeme, sve ee
izazivaju nerede medu muslimanima u
Kanadi, Australiji, vedskoj i Danskoj. Oni
su u Libanu, sa fetvom svoga ejha, o
promjeni Kible prema sjeveru, izazvali
pravu pometnju medu muslimanima.
U posljednje vrijeme, pristalice ove
zalutale sekte poele su se iriti u vie
krajeva svijeta, u prvom redu tamo gdje ive
libanski iseljenici, od kojih pojedini zalju
bljenici u el-Habeijeve ideje prihvaaju
uenje ove sekte.
Iz navedenog se vidi:
Da su habeije zalutala sekta koja se
u javnosti predstavlja kao islamska, a u
tajnosti radi na ruenju njegovih temeljnih
uenja,
Da su habeije, koristei se tekom
ekonomskom situacijom, siromatvom i
neznanjem, koje je iza sebe u Libanu
ostavio graanski rat, poele iriti svoje
destruktivne ideje, pozivajui svijet na
oivljavanje nekih starih krivovjemih ideja i
uenja, kao to je pitanje stvorenosti Kur'ana i
negiranje pojedinih Boijih atributa, emu
su se i tada i sada odluno suprotstavljali
sljedbenici sunneta i dema'ata i
Da su im se u nae vrijeme odluno
suprotstavili brojni islamski uenjaci,
sljedbenici sunneta i dema'ata, poput
J?Oznatog uenjaka hadisa (al-mul;addJj)
Sejha el-Albanija i drugih.
Ovdje treba napomenuti da je ejh
'Abdul'aziz b. Baz u vezi sa ovom sektom
dana 30. 10. 140611986. godine, izdao svoju
322
BATINIJSKI I ANTIISLAMSKI POKRETI
fetvu br. 2392/1 u kojoj stoji: "Sekta
habeija je zalutala sekta (ta 'ita (liii/a).
Njihov voda 'Abdullah el-Habei poznat je
po svojoj nastranosti i zalutalosti. Dunost
je bojkotirati ih, poricati njihovo krivovjerje
i upozoravati svijet na opasnost od njih i
sluanja onoga ta govore."
Bibliografija:
Habeijske knjige i poslanice: al
Maqalat as-sunm)rya fJ kaf c;lalalat Ibn
Taym1)rya - 'Abdullah al-I:Iabai; at-Ta 'qlb al
J;atlt- 'Abdullah al-I:Iabai; an-Nahg as-sawl fJ
ar-radd 'ala Sayyid Qutb wa tabi'ihl Fay~al
Mawlawl- 'Abdullah ai-I:Iabai; ad-Dalli al
qawlm 'alil a~-$iriit al-mustaqlm - 'Abdullah
al-I:Iabai; Bugya at-talih fJ ma 'rita 'ilm ad
din al-wiigib - 'Abdullah ai-I:Iabai; I,rhar al
'aqlda as-sunniyya ari; al- 'aqlda at
tal;iiwiyya - 'Abdullah al-I:Iabai; Kitiib al
mawiid an-nabawl- 'Abdullah ai-I:Iabai; $aril;
al-bayiin -'Abdullah al-I:Iabai; ar-Rasii'il as
sabkiyya fJ ar-radd 'ala Ibn Taymiyya -
Kamal Abu ai-Muna (Kamal ai-I:Iut); at-Taw!Jq
ar-rabbiinl fJ ar-radd 'alil Ibn Taymiyya al
.flariinl - Kamal Abu al-Muna (Kamal al-I:Iut);
Bahga an-na,rar -'Abdullah al-I:Iabai; Magalla
Maniir al-huda;
Knjige i poslanice koje su napisane
kao odgovor njihovim zabludama: ar-Radd
'alii a-aylJ al-.flabal- a-ayb 'Utnan a~-$afi;
Istiwii 'ulliih 'ala al- 'Ar - U sama al-Qa~a~;
Istiwa' bayna at-tanzih wa at-tablh - li al
ustag 'Awa9 Man~ur; Itliiqa al-a 'inna - Risala
mansuba li a-ayb al-Haimi; Risala ar-radd 'alil
al-.flabal fJ mawc;Ia' i'iina al-kiifirln 'alil
kuffihim- 'Adnan Yasin an-Naqibandi; 'Abdullah
al-.flabal, 'aqii'Id wa uguguha- 'Abdurrabman
Dimaqiya; ar-Radd 'alil 'Abdullah a/-.flabai
'Abdurrabman Dimaqiya; Bayna ah/ as-sunna
wa ah/ a/-fitna - 'Abdurrabman Dimaqiya;
ubuhiit ah/ al-titna wa agwiba ahi as-sunna
- 'Abdurrabman Dimaqiya; - Mabtut wa musaggal
'ala arit al-kasit; ai-Ac;fwii' as-siiti'a 'alil mil !J
kitiib ad-Dalil al-qawlm 'alil a$-$iriit al
mustaqlm - min afkar za'ifa wa 'aqa'id za'iga, a
ayb 'Utnan b. 'Abdulqadir a~-$afi; Magalla a/
Furqiin ai-Kuwaytiyya; Maga/la a--ira' ai
Lubniim)rya fi biwar ma' 'Adnan aFfarabulusi,
na'ib al-barlaman, al-'adad 574; ar-Radd 'alil a/
Af;bii- a-ayb Mubammad Na~iruddin al-Aibani,
arit kasit;
BATINIJSKI I ANTIISLAMSKI POKRETI
52. Ensarije
Definicija:
Ensarije ( al-an$8r) su batinijska rasistika
sekta (firqa bfi{imjya 'un$unjya)* koja se
tokom ezdesetih godina 20. stoljea pojavila
medu cmcima u Sjedinjenim Amerikim
Dravama, odakle se - zahvaljujui snanoj
propagandi i aktivnostima njenih lanova
uspjela proiriti u Kanadi, Srednjoj i Junoj
Americi. Iako ensarije tvrde da su pripadnici
Islama i sljedbenici mehdijskog pokreta u
Sudanu, oni po svome uenju i vjerovanju,
vie predstavljaju neku vrstu mjeavine
kranstva ( an-na$riiniyya)*, judaizma (al
yahudJjya), budizma (al-bugiyya) i Islama.
Nastanak i najznaajnije linosti:
* Osniva ove sekte Dwight York
roen je 1935. godine u Njujorku. Zbog
uivanja i rasturanja droge due vremena je
proveo u zatvoru gdje se upoznao sa
osnovnim uenjem Islama, kranstva,
judaizma i drugih vjera i vjerskih sekti.
Nakon izlaska iz zatvora, poetkom
ezdesetih godina, primio je Islam u
damiji Stat Street u kvartu Brooklyn u
Njujorku i uzeo novo ime 'Isa 'Abdullah.
Budui da su u to vrijeme drutvene
prilike u Americi bile naelektrisane
snanim nacionalistikim nabojem, 'isa
'Abdullah se posvetio propagiranju Islama
medu crnakom omladinom u predgraima
Njujorka, koristei se tumaenjem Indila
(al-Ingi/)* i Kur'ana asnog. Za znak svoje
sekte uzeo je polumjesec sa Davudovom
zvijezdom i faraonovim krstom u sredini.
Svoju sektu u poetku je nazivao imenom
"Pomagai istog sufizma" (An$iir 8$
$ilfiyya al-fl.iili$a ili Ansar Pure Sufi),
zatim je sekti - u elji da istakne njeno
nacionalistiko obiljeje po plemenima iz
Nubijske pustinje u junom Egiptu i Sudanu
- promijenio ime u "Nubije" (an-Nubiyyiln
ili Nobians). Na kraju joj je promijenio i ovo
ime i svoju sektu nazvao "Zajednicom
Allahovih pomagaa" ( Gam 'iyya an$iirillah
ili Ansaru Allah Communit;'). Svoje
pripadnike je, u poetku, obavezivao na
noenje, na lijevom uhu: privjeska od kosti,
crnog fesa na glavi i narodne nonje
Poglavlje l O
plemena iz Zapadne Afrike. Kasnije je ta
obiljeja promijenio u noenje srebrne halke
u nosu, turbana na glavi i sudanske narodne
odjee.
* Ekonomsko i drutveno ustrojstvo
sekte:
Svoje sljedbenike 'Isa je obavezao
na zajedniki smjetaj i to tako da su
odvojeno stanovale ene, odvojeno
mukarci i odvojeno djeca. U odjeljenju za
ene, odredio bi po jednu prostoriju za
povremeno, naizmjemcno sastajanje
oenjenih parova. Tu prostoriju nazvali su
popularnim imenom "Zelena soba" ( al-gurfa
al-!Ja(irii). Jedini koji je imao slobodni
pristup enskom odjeljenju i kontakt sa svim
enama bio je voda sekte 'Isa 'Abdullah.
Zbog njegova ulaska u sobe tuih ena i
pojave da je sa njim, u isto vrijeme, ostajalo
trudno na desetine ena, sve ee je
dolazilo do pritubi i povlaenja ena iz ove
sekte. Pored toga to je uvijek imao svoje
etiri ene koje je mijenjao kad god je
zaelio, 'Isa je za sebe birao i druge ene
koje su mu sluile kao robinje (mulk
yaminih1). Sve ene, osim onih koje su bile
njegove, bilo kao supruge ili robinje, 'Isa je
obavezivao na odredene kolektivne poslove
kao to je kuhanje, ivenje, pranje i
sakupljanje podataka za pisanje knjiga koje
su se tampale pod njegovim imenom.
Od svojih novih lanova 'Isa je
traio da mu predaju sav svoj pokretni i
nepokretni imetak, a one koji su bili
zaposleni ili su jo u toku studija, prisiljavao
je ne samo da napuste posao i dalje
kolovanje nego i da prekinu svaku vezu sa
svojim roacima i ranijim prijateljima, sve u
cilju iskljuivanja i najmanjeg stepena
njihove neovisnosti, kako u materijalnom,
tako i svakom drugom smislu. Sistem
masovnog prosjaenja 'Isa je preuzeo od
indijske sekte Hari Krina (Hari Krishna)
koja je u to doba bila rairena medu mladim
bijelcima u Americi. On je sve muke
lanove svoje sekte natjerao da od jutra do
mraka prosjae po ulicama njujorkih
predgraa, po hodnicima aerodroma
"Kenedi", po vagonima vozova i drugim
mjestima i da sve to sakupe navee predaju
323
 Poglavlje lO
njemu. Svakome ko do kraja dana ne bi
uspio sakupiti i njemu predati najmanje 50
dolara bilo je zabranjeno sastajati se sa
svojom enom.
Ideje i ubjedenja:
* Godine 1973., 'Isa je posjetio Sudan
i tom prilikom se susreo sa Mehdijinom
porodicom sa kojom je za sebe napravio
nekoliko zajednikih fotografija. Kada se
vratio u Ameriku, promijenio je svoje ime u
'Isa 'Abdullah el-Mehdi, tvrdei da je unuk
Muhammeda Ahmeda el-Mehdije i dokazujui
to fotografijama. Uz to je tvrdio, da je za
vrijeme svoga etveromjesenog boravka u
Sudanu, uspio odbraniti doktorat iz oblasti
islamskog prava (fi 'ulam a-arl'a) i dobiti
diplomu doktora islamskih nauka. Prilikom
svoje posjete Americi u Njujorku ga je, u
pratnji svoje brae, posjetio es-Sadik el
Mehdi. Tom prilikom su napravljeni snimci
kako se sa njim es-Sadik grli, rukuje sa
njegovim pristalicama i u predavanju
odranom u Hramu sekte podrava njegove
ideje. Poslije toga, 'Isa je i po trei put
promijenio svoje ime u 'Isa el-Hadi el
Mehdi, stavljajui svoje ime i ime svoje
majke u lozu navodnog Mehdije.
* Krajem sedamdesetih godina, kao
odgovor na izazov svoga rivala Ibn Elijaha
Muhammeda, poznatog jo i pod nadimkom
"Nasljednikom Muhammedove vjere" (Want
Din Mul;ammad) koji se tada proglasio
Mehdijom, 'Isa se sa svoje strane proglasio
"Obnoviteljem stoljea" (Mugadd1d al-qam),
da bi tokom osamdesetih godina u svojim
knjigama poeo tvrditi "da je on otjelovljeni
bog" (annaha al-1lah al-mutagassad)*.
* Njegovi sljedbenici vjeruju da ljudi
bijele rase, zato to nemaju due, uope nisu
ljudi, nego da su u njihovim tijelima zli
duhovi, tj. da su oni avoli u ljudskom liku.
to se tie Boijih vjerovjesnika, pristalice
ove sekte vjeruju da su svi oni bili crnci.
* 'Isa tvrdi da je melek Dibril spolno
opio sa Djevicom Merjem (Maryam al
Bato/) i da je od njega zanijela i rodila
Vjerovjesnika 'lsaa, a.s., te da ga kao takvog
Allah nije uzdigao Sebi, nego mu je dao da
umre na Zemlji.
324
BATINIJSKI I ANTIISLAMSKI POKRETI
* 'Isaovi sljedbenici poriu da su Tevrat
(at-Tawrat)* i Indil (al-Ingi/)* derogirani,
tvrdei da nije bilo nikakva njihova
iskrivljavanja. Zato 'Isa obavezuje svoje
sljedbenike na praktinu primjenu uenja
Tevrata i Indila.
* 'Isa tvrdi da je pronaao suhufe (a$
$U/;JU/j koji su bili objavljeni Ademu, itu,
Ibrahimu i Idrisu i da je neke od njihovih
tekstova preveo na engleski jezik.
* 'Isa je u namazu dodao mnoge stvari,
kao naprimjer da onaj ko klanja na posljednjem
sjedenju treba prouiti: Allahumma $alli 'ala
Mul;ammad Al;mad !Jalifa rasalillah! (Boe,
blagoslovi Muhammeda Ahmeda, nasljednika
Allahova poslanika!) Meutim, nakon izvjesnog
vremena, iz namaza je potpuno izbacio
blagosiljanje Vjerovjesnika (salavat) tvrdei
da je to izraz viebotva ( a-irk) jer su to
rijei upuene Poslaniku, a ne Uzvienom
Allahu.
* Sljedbenici ove sekte petak smatraju
danom pripreme za sedmini praznik, tj.
subotu u kojoj obavljaju odreene molitve
preuzete iz judaizma.
* Ensarije vjeruju da e dennetska
uivanja i dehennemske patnje biti samo u
duhovnom, a ne i u stvarnom, fizikom
smislu.
* Ensarije zabranjuju konzumiranje
kamiljeg i guterovog mesa i ne dozvoljavaju
rad subotom. Dozvoljavaju spolni odnos sa
enom u analni otvor i konzumiranje vina
radi obavljanja molitvi preuzetih iz judaizma.
* Ova sekta ima svoje asopise, novine
i preko dvije stotine tampanih knjiga. Sve
se one pripisuju 'Isau. One uglavnom
obrauju ideje i uenja ove sekte. Meu
njima je i prijevod redovnih virdova
navodnog sudanskog Mehdije i prijevod
komentara pojedinih duzova K ur' ana.
Rairenost i centri utjecaja:
Glavni centar ove sekte nalazi se u gradu
Njujorku. Svoje velike kvartove ova sekta
ima u Vaingtonu i u Filadelfiji u Sjedinjenim
Amerikim Dravama, u Montrealu u Kanadi,
u San Vanu na otoku Trinidad (u Antilima)
BATINIJSKI I ANTIISLAMSKI POKRETI
u Srednjoj Americi, kao i svoje ogranke
srednje veliine u Dord Taunu, Republici
Gijana u Junoj Americi i Sant Visantu na
Karibskim otocima.
Iz navedenog se vidi:
Da su ensarije batinijska rasistika
sekta (firqa biitiniyya 'U11$Uriyya)* koja se
tokom ezdesetih godina dvadesetog stoljea,
pojavila meu cmcima u Sjedinjenim
Amerikim Dravama i da se odatle
proirila na okolne zemlje,
Da ensarije tvrde da pripadaju Islamu i
mehdijskom pokretu u Sudanu,
Da ova sekta vjeruje da bijela rasa
nema due i da bijelci nisu ljudska
stvorenja,
Da osniva ove sekte za sebe tvrdi
da je otjelovljeni bog ( annaha al-iflih al
mutagassad)*
Da je na Merjemu iznio veliku la
tudei da je Dibril sa njom imao spolni
odnos i da je od njega zatrudnila i rodila
'lsaa. a.s.,
Da ova sekta porie da su Tevrat (at
Tawriit)* i Indil (al-Ingl/)* 'derogirani, da
dozvoljava odnos sa enom u analni otvor te
da zastupa jo mnoge druge nastrane ideje i
vjerovanja.
Bibliografija:
af-Firaq al-biitiniyya al-mu 'ii$ira fi
al- WJliiyiit ai-Amarlkiyya al-Mutta/pda
ma]Jtuta; Risala miigistlr bi af-luga al
'arabiyya 1985. af-mlliidiyya bi Giimi'a al
Malik Sa 'ad bi ar-Riyii(i - Abu Arnima Bilal
Filibs;
Poglavlje l O
53. Homeinije
Definicija:
Homeini je sa svojim dolaskom donio
svoja miljenja i ideje koje je nametnuo
iranskoj vladi i koja su - u najmanju ruku
prihvatile i'ije u Iranu, dok neke druge
i'ije izvan Irana nisu ... to nas je navelo
da ovu njegovu inovaciju nazovemo "home
inizmom" (al-!Jomeiiliyya). Moda je ovaj
naziv neobian, ali je injenica koju je
nametnula stvarnost.
Ideje i ubjeenja:
* Homeini je donio neke ideje koje
niko od ranijih uenjaka imamskog (tj.
i'ijskog) mezheba (al-ma(ihab al-imiimi)*
nije zastupao, pa se prema tome mogu
smatrati plodom njegovog slobodnog miljenja
(fa tu'tabar min igtihiidiln). Od onih koje su
ugraene u iranski ustav su:
* V/ost fakihll ( wiliiya al-faqih)
Ova ideja za koju se zalagao Homeini
zasniva se na ubjeenju da islamski pravnik
(al-faqih) koji istovremeno posjeduje
odgovarajuu strunu naobrazbu (a/-kafli'a
al- 'ilmiyya) i osobinu pravednosti ($ifa al
'adiila) uiva pravo na ope upravljanje i
apsolutnu vlast nad ljudima i zemljom kao
njihov tutor u odsutnosti oekivanog imama.
Nije poznato da je takvu ideju zastupao iko
od uenjaka pravnih kola, ni iz ranijih ni iz
kasnijih generacija. Svi su oni pravednog
islamskog pravnika (al-faqih al- 'lidi]) koji bi
dospio do stupnja apsolutnog idtihada (al
igtihiid al-mutlaq) smatrali nadlenim samo
za posebna pitanja (al-wiliiya al-!Jil$$a) i svi
su se pozivali na sljedea dva argumenta:
Prvo nepostojanje nepobitnog
dokaza da je neko od nepogreivih imama
izjavio ili da mu se pripisuje da je izjavio da
se islamskom pravniku duno apsolutno
pokoravati, podjednako isto u posebnim i
opim proplSlma i
Drugo - to bi potvrivanje ope
vlasti (af-Wiliiya af- 'iimma) islamskom pravniku
neminovno dovelo do njegova poistovjeenja
sa nepogreivim imamom, zato nema
nikakvog ni logikog ni tradicionalnog
dokaza (J;ugga min 'aql aw naql)*.
325
 Poglavlje lO
Davanje islamskom pravniku prava
na opu vlast, logiki bi dovelo do uzdizanja
njegova poloaja na poloaj nepogreivog
imama, to je pod nastavkom opeg imameta
i rukovoenja u odsutnosti Mehdije, Homeini
za sebe tvrdio.
Vlast fakiha ( wilaya al-faqlh) ima za
posljedicu: apsolutizam (al-istibdad) i monopol
(il;tikar) u vlasti (as-suita), zakonodavstvu
(at-tarl} , islamskom pravu ( al-fiqh) i
razumijevanju propisa (tahm al-af;kam). Sa
njom vladar postaje nepogreiv (ma '$Oman
'an al-bata) tako da ga niko od cijelog
islamskog ummeta ni u emu nema pravo
ispraviti niti mu se usprotiviti, ak ni
konsultativno vijee (maglis a-ard).
* Homeinijeva tvrdnja da Boiji vjero
vjesnici (al-anbiya)* i poslanici (ar-rusu/)*
nisu upotpunili nebeske objave, da nisu
uspjeli uspostaviti temelje pravednosti u
svijetu i da je oekivani Mehdi ( al-MahdJ al
Muntfl?ai) jedina osoba koja e meu svijetom
uspjeti zavesti potpunu pravdu.
Ovakvu tvrdnju Homeini je izrekao
25. a'bana 1400/1980. godine, u govoru
odranom povodom obiljeavanja godinjice
roenja, jednog od i'ijskih imama, imama
Mehdije.
Ova njegova izjava je u suprotnosti sa
islamskim vjerovanjem (al- 'aqJda al-isliimiyya),
jer se njome negiraju uenje Kur'ana,
Sunneta i konsenzusa islamskog ummeta
( igma' al-umma)* da je Muhammed, sallallahu
alejhi ve sellem, posljednji Allahov vjerovjesnik
i poslanik (.fjatam a!-anbiya' wa al-mursa/Jn)
i apsolutno najvii reformator cijelog ovje
anstva, jer je poslan sa najpotpunijom i
najsavrenijom Objavom, kao to uostalom i
stoji u rijeima Uzvienog:
Danas sam vam vau vjeru usavrio i
blagodat Svoju prema vama upotpunio i
zadovoljan sam da vam Islam bude
vjera. (Al-Ma'ida, 3.)
* Objanjavajui poloaj imama (manzila
al-a '1imna), Homeini kae: "Imam ima
pohvalni poloaj (maqam ma/;mOd), visok
stepen ( daraga samiya) i kreativni hi lafet
(!Ji/ata takwJniyya) kome podlijeu svi atomi
ovog univerzuma ( ta/xfa 'u !iwi/ayatJha wa
saytaratiha gami' garrat haga al-kawn).
326
BATINIJSKI I ANTIISLAMSKI POKRETI
On dalje kae: "... Imami kod kojih
ne moemo ni zamisliti bilo kakvu greku ili
previd."
On, zatim, kae: "U temeljna uenja
naeg mezheba ((ianlriyyat ma(lhabind)*
spada i vjerovanje da su nae voe (al-a 'imma)
na takvom stepenu kakav nema nijedan
Allahu bliski melek niti poslani vjerovjesnik,
te "da su uenja imama kao i uenje
Kur'ana, pa se kao takva moraju provoditi i
slijediti." Ovim posljednjim, on je imame
digao iznad poloaja ovjeka.
* Naklonost (al-wala)* i odricanje (al
bara)* kod i'ija se openito shvaaju kao
naklonost prema imamima i odricanje od
njihovih neprijatelja, s tim to po njihovom
vjerovanju u neprijatelje imama spada i
generacija ashaba, r.a. U tom smislu,
Homeini je uveo dovu kojom se potvruju
naklonost i odricanje. Ona se ui na seddi i
njen tekst glasi: "Islam je moja vjera,
Muhammed je moj poslanik, 'Ali, el-Hasan,
el-Husejn (itd., nabrajajui njihove imame
sve do posljednjeg) su moji imami. Po njima
se ja upravljam, a od njihovih se neprijatelja
odriem."
Pored navedenih, kod i'ija, openito,
postoje jo ideja i uenja koja je uveo
Homeini i koja su formulirana u iranskom
ustavu i njegovim tampanim djelima.
* Izvori iz kojih je Homeini crpio svoje
uenje su opepoznati i'ijski izvori. Meu
najvanije spadaju sljedea etiri djela:
Kitab af-KaD od Muhammeda b.
Ja'kuba el-Kulejnija er-Razija koje se kod
i'ija potuje kao $af;Jf; al-Bu!JarJ kod
sunnija.
Man Ja yaf;(iuruha al-taqJh od i'ijskog
uenjaka hadis a ( a!-mul}addff) Muhammeda
b. 'Ali b. Babeveyha er-Razija,
TahgJb a/-al}kam od ejha Ibn el
Hasana et-Tusija (umro u Nedefu 460/1068.
godine) i
al-/stib$ar, takoer od ejha Ibn el
Hasana et-Tusija.
Homeini se u potpunosti oslanja na ova
etiri djela i
ne prihvaa nijednu od est
opepriznatih
hadiskih zbirki.
BATINIJSKI I ANTIISLAMSKI POKRETI
* O pretvaranju i licemjerstvu (at-taqiyya)*
koje se smatra jednim od temelja i'ijskog
mezheba, Homeini kae: "Ovome pretvaranju
pribjegavalo se radi uvanja mezheba od
izumiranja, a ne radi ouvanja ivota."
* Nema islamskog dihada (al-gihad
al-islami) u odsutnosti imama.
* Homeinijev stav prema ashabima je
isti kao i kod ostalih i'ija.
* Isto tako je i njegov stav prema
islamskom hilafetu, jer smatra da je pravi
Islam bio predstavljen samo za vrijeme
Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve
sell em, i za vrijeme 'Alije, r.a.
* Homeini u pouzdane osobe ubraja i
takve ateiste kakav je npr. bio Nasiruddin
et-Tusi (597/1201 - 672/1273), Hulagov
ministar koji je sruio Bagdad i sruio
islamski hilafet.
* Prihvaao je proslavu praznika 1Veyr0z
(Perzijske noYe godine) i tvrdio da je na
taj dan okupati se mustehab i da ga je
dozvoljeno postiti.
* U svojoj knjizi pod naslovom Tal;rir
a!-wasJ!a, Homeini zastupa neka pravna
miljenja koja se mogu nai samo kod njega
i openito kod i'ija, a za koja u vjerodo
stojnom sunnetu nema nikakvog dokaza.
Meu njih spadaju:
Da je voda upotrijebljena za pranje
poslije velike nude i dalje ista,
Da vezanje ruke jedne preko druge
kvari namaz,
Da istoa cijeloga mjesta gdje se
klanja nije uvjet (m1) za valjanost namaza,
nego samo istoa mjesta gdje se ini sedda,
Da je spolni odnos sa enom dozvoljen
i u analni otvor i
Da je istovremeno uz enu dozvoljeno
za enu imati i njenu tetku po majci.
Akaidski i idejni korijeni:
Svoje uenje Homeini temelji na i'ijskom
mezhebu dvanaesterice imama (maghab a
i'a al-1inamiyya) ili da'ferijskom mezhebu
Poglavlje lO
(aw al-ga 'tariyya) i na njihovim knjigama.
Sve do kraja ivota ostao je pristrasan prema
svome mezhebu.
Iz navedenog se vidi:
Da homeinizam (al-bomeiniyya) svoju
filozofiju zasniva na neistinama, podvalama
i iskrivljenom itanju muslimanske povijesti,
Da ono rui, iskrivljuje i daje krivu
predstavu o simbolima i najznaajnijim
linostima muslimanske povijesti,
Da u ime pristrasnosti prema
Poslanikovoj, sallallahu alejhi ve sellem,
porodici (ah/ a/-bayt), radi na iskrivljavanju
islamskog uenja (i!Sad al- 'aqJda) i krivom
predstavljanju slike o njegovim uzvienim
ciljevima i
Da otvoreno zastupa takva miljenja
koja izvode iz Islama, kao to su npr.
njihove tvrdnje o nepotpunosti i izmjeni
Kur'ana, otvoreno napadanje na ashabe,
neslaganje sa konsenzusom islamskih
uenjaka (mu!Jalafatuhum a/-igma')* i dozvo
ljavanje privremenog braka (mkah al
mut'a), uvoenje mezheba u tekst iranskog
ustava, insistiranje na neprihvatljivoj
strategiji itd., to sve zajedno predstavlja
jedan vid zavjere protiv stvarnosti Islama i
muslimana.
Bibliografija:
al-l:fukama af-islamiyya (w1laya al
taqih- li ai-Ijome'in'i, l'dad ad-duktiir J::Iasan J::Ianafi,
ai-Qahira, 1979.; Tal;rir al-waslfa- li ai-Ijomeini;
Wa ga'a dawr al-magiis- ad-duktiir 'Abdullah
Mui:Jammad al-Garib; Sarah fi Iran - ad-duktr1r
AI:Jmad al-Afgan!; af-Somelnl bayna at-tatarruf
wa al-i'tidaf- ad-duktiir 'Abdullah Mu]:lammad ai
Garib; af-Somelnl fi aqwalihl wa af'alihl
AI:Jmad Magniyya; af-Somelnl af-l;a// af-islam!
al-badll - Fati:Ji 'Abdul'az'iz; at-Tawra af
iraniyya fi ab 'adiha al-fikriyya wa af
igtima'iyya - J::Iasan az-Zayn; WJJaya al-taqih
fi mlzan af-islam - dr. Fariiq 'Abdussalam, ai
Qahira, 1407.; Nahg Somelnl fi mlzan af-fikr
af-islami- li magmfl'a min al-mufakkirin; af-Fikr
af-qa'id Ii at-tawra af-iriiniyya- dr. Mu]:lammad
'Amara, ai-Qahira, 1402il982.; Iran ba 'd suqiit
af-Somelnl - dr. Mnsa al-Mnsawi, Ta'n"b: dr.
Samir' Abdul!:Jamid Ibrahim, bi dnn tari]], Dar Nar;
327
 Poglavlje lO
54. EMEL (ete libanskog otpora)
Definicija:
EMEL je oruani libanski i'ijski poret,
koga je kao vojno krilo Pokreta obespravljenih
tj. i'ija, 1975. godine u Libanu osnovao
Musa es-Sadr u cilju odbrane i'ijskih
interesa i i'ijskog mezheba u graanskom
ratu u Libanu.
Nastanak i najznaajnije linosti:
* Poslije Oktobarskog rata 139311973.
godine, u cilju zatite i'ija u oruanom
sukobu i otporu Jevrejima u okupiranoj
Palestini, Musa es-Sadr je na jugu Libana
izvrio masovnu mobilizaciju libanskih
i'ija. Godine 1394/1974., on je, u cilju
odbrane i'ijskih interesa u Libanu, osnovao
tzv. Pokret obespravljenih (/jaraka al
ma/;nimin) u koji je 1975. godine, ukljuio i
naoruane milicije, nazvavi ih etama
libanskog otpora (Atwag al-muqawama al
Iubnaniyya), skraeno EMEL. Kasnije e se
obuka rukovanja orujem pripadnika
EMEL-a izvoditi u bazama Palestinske
organizacije Fatah (Muna??ama Fati} al
falastiniyya).
Pokret EMEL je ostao pod komandom
Musa es-Sadra sve do njegovog nestanka u
jo uvijek dokraja nerazjanjenim okolnostima
nakon ega je rukovoenje pokretom
preuzeo tadanji lider organizacije Nebih
Beri.
Meu najznaajnije linosti pokreta
EMEL spadaju:
Musa es-Sadr, roen u gradu Kom u
Iranu 1928. godine. Svrenik je Fakulteta za
pravo, ekonomiju i politiku (Ku!Iiyya al
i}uqilq wa al-iqti$ad wa as-siyasa) na
Teheranskom univerzitetu, a ne islamskog
prava (al- 'ulilm a-ar'iyya) kao to neki
misle. Sa Homeinijem ga veu prijateljske
veze, jer je Homeinijev sin Ahmed bio
oenjen kerkom Musa es-Sadrove sestre,
dok je sin njegove sestre oenjen
Homeinijevom unukom. Musa es-Sadr je
otiao i nastanio se u Libanu 1958. godine
po nalogu tadanjeg iranskog aha.
Libansko dravljanstvo dobio je na osnovu
linog dekreta od tadanjeg predsjednika
Libanske republike (1958.-1964.), Fuada
328
BATINIJSKI I ANTIISLAMSKI POKRETI
ihaba. Nikome ni do danas nije sasvim
jasno u emu lei tajna ovog neobinog
dekreta, tim prije to se zna da je
nekranima gotovo nemogue dobiti
libansko dravljanstvo i da mnoga plemena i
libanski gradani koji od davnina ive u
Libanu jo uvijek nemaju Iibansko
dravljanstvo. Ovdje se namee pitanje:
Kako je tako brzo, kao iranski musliman,
Musa es-Sadr uspto dobiti libansko
dravljanstvo?!
Krajem ezdesetih godina, Musa es-Sadr
se nametnuo kao lider svih libanskih i'ija,
to je nakon njegovog izbora 1969. godine,
za predsjednika Vrhovnog i'ijskog vijea
(Ra 'isan Ii al-Mag/is a-i'i al-a '18) zvanino i
potvreno . Spomenuto vijee svojevremeno
je formirala libanska vlada na zahtjev i'ija,
iji se glas - zahvaljujui Musa es-Sadru i
podrci koju je dobivao od libanskih
maronita - na libanskoj politikoj sceni sve
vie uo. Formiranjem Vrhovnog i'ijskog
vijea (al-Mag/is a-i'i al-a 'Iii), libanske
i'ije su se odvojile od sunnija i postale
potpuno neovisna zajednica kao i maroniti.
Nakon toga, pred Musa es-Sadrom bila su
irom otvorena vrata za osnivanje brojnih
kola i klubova koji su postali aritem
njegove sumnjive politike aktivnosti.
Godine 1978., prilikom jedne posjete
Libiji, Musa es-Sadru se gubi svaki trag.
Libijske vlasti tvrde da je on napustio Libiju
i (avionom) otputovao za Evropu. Okolnosti
oko njegovog nestanka, sve do danas,
nikada nisu rasvjetljene.
* Nebih Beri, libanski advokat, roen
u Sierra Leoneu. Vei dio ivota proveo je
u Sjedinjenim Amerikim Dravama, gdje
je i zavrio svoje studije. U Liban je doao
ili bolje rei doveden - iz Detroita iz
Sjedinjenih Amerikih Drava sa zadatkom
da u Libanu medu i'ijama bude glavni
ovjek. Rukovoenje Vijeem (al-Mag/is) i
mjesto lidera pokreta EMEL preuzeo je
poetkom 1980. godine.
* Muhammed Mehdi emsuddin, i'ijski
muftija i zamjenik predsjednika Vrhovnog
i'ijskog vijea (al-Mag/is a-i'i al-a 'Iii) u
Libanu, jer je Musa es-Sadr i dalje, sve do
danas, predsjednik.
BATINIJSKI I ANTIISLAMSKI POKRETI
* Husejn el-Husejni, generalni sekretar
pokreta EMEL.
* Mustafa Demran ili Mustafa emran,
kako su ga u Libanu nazivali prije
izbijanja i'ijske revolucije u Iranu i
iranski ministar za odbranu poslije iranske
revolucije uprotiv aha. On je bio jedan
od najbliih saradnika Musa es-Sadra.
Prije izbijanja iranske revolucije obavljao
je dunost inspektora vojnih ogranaka
pokreta EMEL.
Ideje i ubjeenja:
* Pokret EMEL je i' ijski pokret koji u
svome uenju upotpunosti slijedi da'ferijski
mezheb ( a/-maghab al-ga 'fari)*.
* Neprekidna revolucija i oruana
borba su temelji na kojima poiva pokret
EMEL. Ali, protiv koga?!
Sigurno ne protiv maronita, jer su
maroniti ti koji su najvie pomogli Musa es
Sadru da osnuje ovaj pokret i da dobije
libansko dravljanstvo. Na kraju krajeva,
oni su mu u Libanu otvorili sva vrata i
postavili ga za lidera libanskih i'ija.
Sigurno ne ni protiv Jevreja (Izraela),
jer sam Musa es-Sadr je - da bi pokazao
svoje pravo lice - izjavio: "Mi nismo u ratu
sa Izraelom. Ono to nas zabrinjava je
aktivnost fidaina (eh idske akcije)."
Prema tome, nema protiv koga
drugog nego protiv sunnija i palestinskih
organizacija (al-mun~?amat al-fa1astlniyya)
koje, kao sunnije, smatraju svojom
najveom opasnou. To se sasvim jasno
vidi iz njegovih (tj. es-Sadrovih) izjava,
nakon to je u Libanu uvrstio svoj poloaj.
U tom smislu je i njegova izjava, koju su
prenijele gotovo sve libanske novine, u
kojoj je on 1974. godine doslovno izjavio:
"Revolucija ( at-tawra)* nije umrla i zako
pana u pijesku na Kerbeli, nego ona
neprekidno izvire i ulijeva se u ivot
islamskog svijeta."
Drugom prilikom on je izjavio: "Od
danas se vie neemo aliti ni plakati. Od
danas se zovemo rafidijama, ljudima
osvete. El-Husejn je neprijatelja doekao
Poglavlje l O
sa samo sedamdeset svojih ljudi. Tada je
neprijatelj bio brojano nadmoniji. Danas
je nas vie od sedamdeset, a na neprijatelj
ne broji ni jednu etvrtinu stanovnika
svijeta."
* Nee biti na odmet podsjetiti se daje
- kako bi iskljuio svaku sumnju u saradnju
svoga rukovodstva sa Izraelom i u istinsku
elju za oslobaanjem Palestine - Musa es
Sadr, u poetku, prilikom osnivanja Pokreta
obespravljenih (baraka al-mal}rilmln), iz
koga e kasnije izrasti pokret EMEL,
nastupao sa parolama u ime: vjere u Allaha,
libanske tradicije, otadbine, socijalne
pravde (naroito na jugu Libana) i svih
obespravljenih, a ne samo i'ija. Meutim,
kasnije se ispostavilo da su sve te parole
bile lane.
Akaidski i idejni korijeni:
Pokret EMEL se pokuava predstaviti
kao isto politiki pokret koji nema nikakve
veze sa vjerom i vezama iz vana, te da mu je
glavna preokupacija i briga za Liban.
Meutim, stvarnost potvruje da je on od
samog svoga osnivanja od strane Musa es
Sadra, usko povezan sa pristrasnim i'ijskim
idejama i uperen protiv sunnija. To najbolje
potvruje njegova otvorena i potajna
saradnja sa neprijateljima Islama u cilju
slabljenja i ruenja sunnija u Libanu. On je
uivao i jo uvijek uiva punu podrku iz
vana za svoju ulogu u ostvarenju ciljeva koji
su zacrtani od strane neprijatelja. Ovo,
uprkos formiranju tzv. "Boije partije"
(Hizbulliih)* koja je u potpunosti proiranska
i koja daleko vie od pokreta EMEL
pokazuje vjersko opredjeljenje.
Iz navedenog se vidi:
Da pokret EMEL u Libanu nije
nikakav vjerski nego svjetovni pokret,
Da, iako ga njegovi lanovi pokuavaju
predstaviti kao pokret svih obespravljenih,
on nastoji izvui korist samo za jednu
stranu,
Da njegov program nema nikakve
veze sa Islamom i da se ne zalae za
primjenu vjerozakona u Libanu,
329
 Poglavlje l O
Da je njegov program 1985. godine
izradila jedna grupa od 180 poznatih
libanskih intelektualaca od kojih su veina
krani,
Da je alosno to to je - zbog navodno
viih interesa - u zapadnom Bejrutu i na
jugu Libana saraivao sa cionistikim
snagama protiv Palestinaca i
Da zbog takvih ciljeva, mijenjaju
ulogu sa neprijateljem i za njega odrauju
posao.
330
BATINIJSKI I ANTIISLAMSKI POKRETI
Bibliografija:
Wa gii'a dawr al-magas - ad-duktnr
'Abdulllih Mul)ammad al-Garib; Amal wa al
mu!Jayyamiit al-falastiniyya ad-duktnr
'Abdullah Mu~ammad al-Garib, at-tab'a at-taniya,
sana 1409. al-higriyya; lriin n rub' qam - li ad
duktnr Mnsa al-Masawi; Ru ya al-isliimiyya n
tzy-$irii' al- 'arabi al-isrii'JIJ - al-guz' at-tlini;
Dawr a-u 'Obiyyln al-biitiniyyin n
mil;ma
Lubniin - li Mul)ammad 'Abdul~ani an-Nawawi,
Pakistan, Islamabad, 1410/1989.;
SAVREMENE PARTIJE, POKRETI I PRAVCI
SAVREMENE PARTIJE, POKRETI l PRAVCI
*Arapski nacionalizam *Partija "Vafd" u Egiptu
*Pokret za osloboenje ene *Kurdistanska demokratska partija
*Sirijska nacionalna partija *Pancasila *Ba's partija *Nasirizam
55. Arapski nacionalizam
Definicija:
Arapski nacionalizam (al-qawmiyya al
'arabiyya) je fanatini ideoloko-politiki
pokret (/;araka)* koji se zalae za velianje
slave Arapa i uspostavljanje zajednike drave
za sve Arape na temelju iste krvne, rodbinske,
jezike i historijske veze umjesto dosadanje
vjerske (riihi.ta ad-din)*. Ovaj pokret nastao je
kao odjek slinih nacionalistikih ideja koje
su se, prije toga, pojavile irom Evrope.
Nastanak i najznaajnije linosti:
* Nacionalistike ideje medu Arapima
prvi put su se pojavile krajem devetnaestog i
poetkom dvadesetog stoljea, predstavljene
u tajnom pokretu formiranom od strane
arapskih drutava i elija u prijestolnici
Osmanskog hilafeta ( al-bilafa al- 'u{maniyya) *.
One su se potom, sve otvorenije, poele
provlaiti kroz knjievna drutva (gam 'iyyat
adabiyya) sa sjeditem u Damasku i Bejrutu
da bi na kraju svoje jasne smjernice dobile u
okviru politikog pokreta na Prvom arapskom
kongresu (al-Mu 'tamar al- 'arabi al-awwal),
odranom u Parizu 1912. godine.
Evo kratkog hronolokog pregleda
najvanijih drutava sa pronacionalistikim
opredjeljenjem:
Sirijsko drutvo (al-Gam 'iyya as
sfiriyya)- osnovano 1847. godine u Damasku
od strane sirijskih krana medu kojima su
bili Butros el-BesUini i Nasif el-Jazdi.
Sirijska drutvo u Bejrutu (al-Gam 'iyya
as-sfiriyya ff BayrOI) - osnovano 1868. godine,
takoer, od strane krana meu kojima su i Mosulu od strane uglednih muslimana i
bili Selim el-Bestani i MunifHfiri.
Poglavlje l l
Arapsko-sirijsko drutvo (al-Gam 'iyya
al- 'arabiyya as-sariyya) - osnovano 1875.
godine sa ograncima u Damasku, Tripoliju
(u Libanu) i Sajdi.
Drutvo za prava arapske nacije
(Gam 'iyya J;uqaq al-milla al- 'arabiyya) - koje
se sa vie ogranaka pojavilo 1881. godine sa
ciljem ujedinjenja muslimana i krana.
Drutvo Saveza arapske domovine
(Gam 'iyya Rabita al- wa{an al- 'arabi) - koje
je 1904. godine u Parizu osnovao Ned.ib
Aazuri i tom prilikom napisao knjigu pod
naslovom "Budnost Arapa" ( Yaq?:8 al- 'arab).
Drutvo arapske domovine (Gam 'iyya
al-watan al- 'arabi) - koje je 1905. godine u
Parizu, osnovao Hajrullah Hajrullah. Te godine
objavljena je i prva nacionalna knjiga (kitab
qawmi) pod naslovom "Arapski nacionalni
pokret" (al-lfaraka al-wataniyya al- 'arabiyya).
Kahtanijsko drutvo (al- Gam 'iyya
al-qal;taniyya) - tajno drutvo koje je 1909.
godine osnovao Halil Hamada el-Misri.
Drutvo mladog arabizma ( Gam 'iyya
al- 'arabiyya al-fatah) - koje su 1911. godine
u Parizu osnovali arapski studenti, meu
kojima je bio i Muhammed el-Ba'lebeki.
Arapski predstavniki blok (al-Kut/a
an-niyabiyya al- 'arabiyya) - koji se pojavio
191 l . godine.
Partija decentralizma (lfizb al
Jamarkaziyya) -osnovana 1911. godine.
Reformatorska drutva ( ai-Gam 'iyyat
al-I$1al;iyya)- osnovana krajem 1912. godine
u Bejrutu, Damasku, Halepu, Bagdadu, Basri
krana.
331
 Poglavlje ll SAVREMENE PARTIJE, POKRETI I PRAVCI
Arapski kongres u Parizu (al
Mu 'tamar al- 'arab l fi Paris) - osnovan 1912.
godine od strane arapskih studenata.
Partija zavjeta (ijizb al- 'ahd) - koju
su u strogoj tajnosti 1912. godine osnova} i
arapski oficiri u osmanskoj vojsci.
Dru.~tvo zelenog bajraka ( Gam 'iyya
al- 'a/am al-a!xfar) - koje je 1913. godine
osnovao dr. Faik akir.
Drutvo pobornika znanja ( Gam 'iyya
al- 'ilm) - koje se 1914. godine pojavilo u
Mosulu.
* Meutim, poziv na arapski nacionalizam
(a/-qawmiyya al- 'arab1"yya), uprkos svemu,
ostao je u okviru vjerskih, nemuslimanskih
manjina i veoma malog broja muslimana,
ponesenih idejom nacionalizma. Arapski
nacionalizam nikada nije poprimio iroke
razmjere i dobio masovnu podrku naroda,
sve dok tu ideju, obilato poduprtu
sredstvima informiranja i drugim potrebnim
sredstvima, nije pokrenuo bivi egipatski
predsjednik Demal 'Abdunnasir. Danas
se, ak i za nju, moe rei da preivljava zavedeni mnogi lahkoumni (muslimani) i
period opadanja ili u najmanju ruku
tapkanja u mjestu.
* Najmarkantniju linost i najpoznatijeg
propagatora arapskog nacionalizma predstavlja
Sati' el-Husari (1880.-1968.). On je napisao
mnogobrojna djela koja se smatraju
temeljem ideje arapskog nacionalizma.
Odmah poslije njega dolazi ime Miela
A flaka.
Ideje i ubjeenja:
* Ideja arapskog nacionalizma za
uspostavljanje veze po bliskosti i krvi
uzdizana je na raun slabljenja veze po
vjeri (rabi/a ad-din)*. Ako su neki pisci
arapskog nacionalizma zaobilaziti pitanje
vjere (ad-din)*, drugi su se otvoreno
zalagali za njeno potpuno iskljuivanje iz
veza na kojima poiva arapska nacija. Oni
su to inili pod izgovorom da ona, zbog
postojanja nemuslimana u svojim redovima,
cijepa jedinstvo nacije (al-umma) tvrdei
da je veza istog jezika i porijekla daleko
jaa za ujedinjenje Arapa nego veze vjere
(rabita ad-din).
332
* Budui da se zasniva na ideji udalja
vanja vjere Islama iz politikog, drutvenog,
obrazovnog i pravno-zakonodavnog ivota
Arapa, arapski nacionalizam se smatra
svojevrsnim odmetnitvom od Islama,
korakom unazad prema neznabotvu (a!
gahi!J"yya)* i jednom vrstom ideolokog
kolonijalizma islamskog svijeta, tim prije
to se zna da je on doao kao odjek
nacionalistikih ideja koje se se prije toga
pojavile u Evropi.
* Za arapski nacionalizam, uvaeni
ejh Ibn Baz je rekao da je "pagansko
ateistiki pokret (da 'wa gahiliyya Ill;adiyya)*
koji ima za cilj borbu protiv Islama i
izbacivanje iz prakse njegovih propisa i
uenja."
Osvrui se na problem arapskog
nacionalizma, on je o njemu rekao: "Njega
su izmislili krani sa Zapada s ciljem da u
svojoj borbi protiv Islama, iznutra i na
njegovom ognjitu, Islam srue nakienim
besjedama. Njegovu ideju prihvatili su i
mnogi Arapi, neprijatelji Islama. Njome su
neznalice koje su se za njima povele, emu
su se - na sve strane - obradovali ateisti i
neprijatelji Islama." Drugom prilikom, on je
o arapskom nacionalizmu rekao: "To je
zalutao pokret (da 'wa batila), velika greka,
otvoreno lukavstvo, prezrena paganstvo
(gahiliyya nakra )* i vie nego oita podvala
Islamu i njegovim sljedbenicima."
* Propagatori arapskog nacionalizma,
bez obzira na sve razlike meu njima,
smatraju "da su najvanije vrijednosti na
kojima treba da poiva, arapski nacionalizam:
istovjetnost jezika, krvi, historije, zemlje,
bolova i elja."
* Oni smatraju da su svi Arapi jedna
nacija, da kao ista nacija imaju svoje
vrijednosti i da kao takvi svi trebaju ivjeti u
jednoj zajednikoj domovini koja bi se
protezala od Arapskog zaliva do Atlanskog
okeana.
* Isto tako, oni smatraju da su postojee
granice izmeu dijelova ove velike domovine
privremene, da one vremenom trebaju
potpuno nestati, da Arapi trebaju imati jednu
SAVREMENE PARTIJE, POKRETI I PRAVCI
zajedniku domovimu i jednu vladu koja bi
se u svome radu trebala oslanjati iskljuivo
na sekularistike ideje.
* Arapski nacionalizam se zalae za
oslobaanje arapskog ovjeka od legendi,
praznovjerja i vjere. U tom smislu, on je
ustanovio parolu: "Vjera bogu, a domovina
svima". Iz ove parole, vie je nego oito da
se arapski nacionalizam bori za potpuno
udaljavanje Islama iz praktinog i javnog
ivota s jedne strane i za bratstvo po
zajednikoj domovini mimo bratstva po
vjeri s druge strane.
* Arapski nacionalizam smatra da su
vjere, manjine i tradicija koja se s koljena na
koljeno nasljeuje prepreke i da ih se, radi
izgradnje bolje budunosti nacije, treba to
prije rijeiti.
* Neke od voa arapskog nacionalizma
imale su obiaj rei: "Mi smo bili Arapi
prije 'Isa-a, Mflsa-a i Muhammeda, sallallahu
alejhi ve sellem."
* Arapski nacionalizam tvrdi da je
arapsko jedinstvo injenica, a da je islamsko
jedinstvo pusti san.
Isto tako on tvrdi da je ideja o
arapskom nacionalizmu prirodna, da ona
izvire iz dubine prirode drutva, a ne iz
izmiljenih ideja pojedinaca.
Pobornici arapskog nacionalizma
esto su voljeli citirati rijei pjesnika el
Karevija:
Dajte mipraznik koji e Arape
uiniti nacijom,
a moje t[Jdo ispratite po ~jeri
Brahminoj!
Neka je mir sa ne~jerstvom koje e
nas ujediniti,
a poslije toga, dobro doao i
Dehennem!
Neki od pobornika arapskog nacio
nalizma su imali obiaj rei: "Arapski
genijalizam o sebi se znao izraavati na
najrazliitije naine. Tako se as izraavao
kroz Hamurabijev zakon, as kroz pred
islamsku poeziju, a as kroz Islam."
Poglavlje ll
Drugi e, pak, njihov poznati nacio
nalista povikati: "Nekada je Muhammed bio
svi Arapi. Neka zato danas svi Arapi budu
Muhammed!"
* Pobornici arapskog nacionalizma
smatraju da je Arapu zloin odrei se svoga
nacionalizma i umjesto njega prihvatiti
kakvu svjetsku ideju. Ovo uprkos injenici
to bi iskljuivanje Islama iz svakodnevnog
ivota Arapa, znailo njihov definitivan
krah.
* Jedan od poznatih ideologa arapskog
nacionalizma je izjavio: "Ako svako stoljee
ima svoju svetu misiju, onda je arapski
nacionalizam sveta misija ovoga stoljea."
* Drugi e, pak, izjaviti: "Arabizam je
naa vjera. Mi Arapi smo stariji vjernici i od
muslimana i od krana, jer je arabizam
postojao prije i Islama i kranstva. Zato
arabizam trebamo ljubomorno uvati,
ljubomornije nego to muslimani uvaju
Vjerovjesnikov Kur'an i krani Mesijin
Indil."
* Neki arapski nacionalisti su tvrdili da
je "faza nacionalizma u ivotu svake nacije
neminovna (marf:Ja/a i}atmiyya)*, da je to
posljednja faza razvoja nacije i kao takva
najuzvienija faza ovjekove misli, uope."
Akaidski i idejni korijeni:
* Nacionalni pokreti koji su se pojavili
u Evropi, pod ijim utjecajem su nastale
neke od evropskih drava kao to su Italija i
Njemaka.
* Vie je nego oito da je kolonijalizam
(a/-isti'mar)* bio taj koji je podsticao
nacionalistiku misao i pomagao njeno
irenje meu muslimanima, s ciljem da
nacionalizam bude alternativa vjeri, to bi
pomoglo da se srui nepokolebljiva vjera
muslimana i da se potpirivanjem njihove
pripadnosti razliitim narodima, ubaci klica
sukoba i pocijepa njihovo vjersko i politiko
jedinstvo.
* Da se primijetiti da su krani iz
ama, a naroito oni iz Libana, u doba
osmanske drave, bili posebno aktivni u
propagiranju arapskog nacionalizma. inili
333
 Poglavlje ll SAVREMENE PARTIJE, POKRETI I PRAVCI
su to prvenstveno u cilju produbljivanja
neprijateljstva izmeu osmanske musli
manske drave koju su toliko mrzili i
izmeu Arapa u kojima su na sve naine
nastojali pobuditi elemente koji nemaju
vjerski karakter kako bi ih na taj nain to
vie udaljili od Osmanlija.
* Pojava arapskog nacionalizma, u
jednu ruku, bila je i reakcija na sve prisutniju
ideju tursko - turanskog nacionalizma.
Rairenost i centri utjecaja:
* Ideju nacionalizma nose mnogi
mladi Arapi i arapski intelektualci i
mislioci. U arapskom svijetu postoji vie
politikih partija ( al-a/;Jzab)* sa predznakom
nacionalna ili narodna, kao to su: Pokret
narodnog jedinstva (lfaraka al-wai}da a
a 'biyya) u Tunisu, Partija Ba's (lfizb al
Ba'/) u Iraku i Siriji i ostaci naserizma (an
Na~iriyya) u Egiptu, amu i Libiji.
* Mnogi arapski vladari se utrkuju ko
e od njih biti vei nacionalista, ponosno
istiui da je on voa arapskog nacio
nalizma i od svih najpodesniji njegovoj
ideji.
* Da se primijetiti da zanos arapskim
nacionalizmom u posljednje vrijeme sve
vie opada.
Bibliografija:
a/-Qawmiyya al- 'arabiyya, tiirJ.buhii
wa qawamuhii- Muf?tafii a-ihabi; al-Luga wa
al-adab wa 'aliiqatuhumii bi al-qawmiyya
Sat' al-l:lu~ari; al- 'Umba awwalan - Sat' al
J:Iu~ari; a!-Aq!Jmiyya gugiiruhii wa but;!Oruha
- Sat' al-l:lu~ari; Qa{fiyya al- 'arab - 'Ali Naf?ir;
a!-Qawmiyya al- 'arabiyya - dr. AbU al-Fatl,l
Ri9wan; Ar{/ al-'urOba- 'Abdull,layy J:lasan al
'Imrani; Bayna ad-da 'wa al-qawmiyya wa ar
rabJ{a a/-is!ami'yya - Abu 'Ali al-Mawdudi;
Tatawwur al-ma/hum a!-qawmf 'inda al
'arab - Anis $ani'; lfaqfqa a!-qawmiyya al
'arabiyya - Mul,lammad al-Gazali; Dirasa
tflrJ.biyya 'an ~l al- 'arab wa /:la{/aratihim al
insiiniyya - dr. Mul,lammad Ma'ruf ad-Dawalibi;
a-u 'abiyya a/-gadJda - Mul,lammad Mu~tafii
Rama9an; Mii}na a/-qawmiyya al- 'arab1'yya -
Arkan 'Abadi; Ma 'nil a/-qawmJ'yya al
334
'arabiyya - Gurg J:lanna; Nua' al-qawm1'yya
al- 'arabiyya - Zayn Nuruddin Zayn; Naqd al
qawmiyya al- 'arabiyya- a-ayb 'Abdul'ziz b.
Baz; Yaq-?a al- 'arab - Targama: dr. Naf?iruddin
al-Asad, dr. Il,lsan 'Abbas; Fikra al-qawm1'yya
al- 'arabiyya 'ala {law al-islam - $alil:l b.
'Abdullah al-'Abud; Na'a al-baraka al
'arabiyya al-l;ladi{a - Mul:lammad 'Izzat Daruza;
Qawla al-qawm1'yya al- 'arabiyya - 'Abdulmagid
'Abdurral_lim;
56. Partija "Wafd" u Egiptu
Definicija:
"Wafd" je narodna politika partija (l;lizb
siyiisl a 'bi)* bez nekog odreenog vjerskog
opredjeljenja. Osnovana je u Egiptu 1918.
godine. Prije egipatske revolucije od 23. jula
1952. godine, u kojoj je sruena kraljevina i
zemlja ustrojena kao republika, partija
"Wafd" je bila najjaa i najbrojnija egipatska
partija. Poslije revolucije je zabranjena i
politiki rad joj je ponovo dozvoljen tek
nakon uvoenja viepartijskog sistema, za
vrijeme vladavine predsjednika Anvara es
Sadata. Godine 1978. partija je promijenila
naziv u "Nova Wafd partija" (lfizb al- Wafd
al-gadiel) i od tada djeluje kao vodea
opoziciona partija u Egiptu.
Nastanak i najznaajnije linosti:
* Sa'd Zaglu!, koji je- obuzet idejom o
osnivanju ove egipatske partije za odbranu
zemlje- 1918. godine pozvao svoje prijatelje
u damiju Vesif (Masgid Wa~iiJ radi
rasprave o tome ta je potrebno poduzeti u
vezi s egipatskim pitanjem poslije primirja
(tj. poslije Prvog svjetskog rata).
Tu je formirana egipatska delegacija
(al-wafd al-mi~ri) koju su sainjavali: Sa'd
Zaglul, 'Abdul'aziz Fehmi, 'Ali a'ravi, Ahmed
Lutfi es-Sejjid i drugi, nazvali su sebe
"Egipatskom delegacijom" (al-wafd al-mi~n).
Tom prilikom su, u cilju ozvanienja
svoje predstavnike uloge, sakupili potpise
odreenog broja uglednih ljudi. U tom
dokumentu je zapisano: "Mi, nie potpisani,
ispred sebe, ovlaujemo gospodu: Sa'da
Zaglula i ... da nas - mirnim i zakonskim
putem, gdje god to bude mogue - zastupaju
SAVREMENE PARTIJE, POKRETI I PRAVCI
u nastojanju za dobijanje nezavisnosti Egipta,
u skladu sa naelima slobode i pravde ( tatbiqan
li mabiidi' al-l}urriyya wa al- 'adl)* koji se
ire pod zastavom drave Velike Britanije."
Sa'd Zaglul je 8. marta 1919. godine
sa jednom grupom svojih prijatelja bio
uhapen i protjeran na Maltu. To je bio
povod za izbijanje revolucije u Egiptu 1919.
godine koja je bila najbolja potvrda podrke
Sa'du Zaglulu kao lideru i prevlasti partije
"Wafd".
* Partija "Wafd", kao najbrojnija partija,
ili kako su je jo zvali "Velika narodna
partija" ( al-Jjizb al-gamiihiri al-kabir) bila je
ta koja je u periodu od 1924. do 1952.
godine najvei dio vremena formirala
ministarstvo u egipatskoj vladi.
* Meu najznaajnije linostipartije
"Wafd" koje su obavljale dunost ministra
spadaju: 'Abdulhalik Servet i Mustafa en
Nuhas-paa. Ovaj posljednji je prije
revolucije iz 1952. godine, vie puta bio
premijer egipatske vlade.
* Fuad Siraduddin, lan partije "Wafd"
od 1946. godine i njen generalni sekretar
1948. godine. Biran je za ministra poljo
privrede, unutranjih poslova i socijalni rad,
a 1950. godine istovremeno i za ministra
unutranjih poslova i fmansije. Godine
1978., izabran je za predsjednika "Nove
Wafd partije" (Jjizb al- Wafd al-gadid). Tu
funkciju nastavio je obavljati sve do danas.
Ideje i ubjeenja:
* Partija "Wafd" javno se zalagala i
zalae za sljedee drutveno-politike ciljeve:
ostvarenje nezavisnosti i slobode
zemlje i ostvarenje unije izmeu Egipta i
Sudana,
privrenost povelji Ujedinjenih
nacija (Mifiiq al-Umam al-mutta/;Jida)* i
povelji "Arapske lige" ( Gami'a ad~duwal al
'arabiyya),
privrenost arapskom identitetu
Palestine,
rad na ostvarivanju blagostanja i
napretku naroda putem liberalizacije sistema
('an tariq an-ni~iim al-libariili)* i
Poglavlje ll
podupiranje ustavno-demokratskog
poretka (da 'm an-ni?m ad-dustari ad
dimiiqriifi)*
Iz navedenih ciljeva se vidi da u
naelimaove partije vjera ne igra nikakvu
ulogu.
* Meutim, principi za koje se stranka
javno zalae najee ostaju mrtvo slovo na
papiru, jer njih potiskuju lini i partijski
interesi koji su glavni pokreta partije
iznutra.
* Osniva partije "Wafd" Sa'd Zaglul
se ubraja meu najvatrenije pobornike
oslobaanja ene (tai}rir al-mar'a).
* Sudei po odlukama i izjavama
rukovodstva ove partije, ona se javno ne
suprotstavlja proislamskim strujama, ali se
istovremeno i ne zalae za pridravanje
islamskih propisa.
Iz navedenog se vidi:
Da je "Wafd" politika narodna
egipatska partija u ijem programu nema
nita to bi upuivalo na njeno odreeno
vjersko opredjeljenje,
Da je partija osnovana 1918. godine,
da je njen rad bio zabranjen nakon
revolucije 1952. godine, te da je 1978.
godine, za vrijeme vladavine predsjednika
Anvara es-Sadata ponovo obnovljen njen
rad pod novim imenom "Novi Wafd" (al
Wafd al-gadid),
Da je Sa'd Zaglul, prvi i najpoznatiji
lider ove partije i da se meu ostale
najpoznatije linosti ove partije ubrajaju:
'Abdulhalik Servet, Mustafa en-Nuhas
paa i predsjednik "Novog Wafda", Fuad
Siraduddin-paa,
Da partija (al-i}izb)* poiva na
principima podupiranja ustavnog poretka
(da 'm an-ni~iim ad-dustari) i unapreenju
blagostanja i napretka naroda putem
liberalizacije sistema,
Da se partija, po onome to se moe
vidjeti iz odluka i izjava njenog rukovodstva,
ne protivi proislamskim strujama, ali se
istovremeno i ne zalae za pridravanje
islamskih propisa i
335
 Poglavlje ll SAVREMENE PARTIJE, POKRETI I PRAVCI
Da je osniva
partije Sa'd Zaglu!,
kao sekularistiki nastrojen lider, bio veliki
pobornik oslobaanja ene u zapadnom
smislu.
Bibliografija:
Na'a l;izb al- Wafd ai-Mi-?rl 1918
1924. - Mal)mo.d Ziiyid; Mi-?r wa ai-J;aya al
l;izbiyya wa an-niyabiyya qabla sana J952.
al-ml/adiyya - dr. Mal)mlld Mutawalli, Dar at
tiqiifa li at-tiba'a wa an-nar bi al-Qahira, 1980.;
Garlda al- Wafd- an-natiqa bi ism al-l)izb wa al
lati la zalat ta~duru })atta al-an;
57. Pokret za osloboenje ene
Definicija:
Pokret za osloboenje ene (!Jaraka li
tal;rlr al-mar'a)* je sekularistiki pokret,
koji je prvo nastao u Egiptu, a onda se
odatle proirio u ostalim arapsko-islamskim
zemljama. Zalae se sa oslobaanje ene
od islamskih normi ponaanja i pojedinih
erijatskih propisa, kao to su propisi o
hidabu (islamskom odijevanju ene),
zatim za ogranienje razvoda (taqyld at
taiaq), zabranu vieenstva (man' ta 'addud
az-zawgat), ravnopravnost u nasljeu sa
mukarcem ( al-musawat fi al-mlrat), opona
anje zapadne ene (taqlld al-mar'a al
garbiyya)* u svakom pogledu itd. Pokret je
nastao pod utjecajem udruenja i saveza
ena na Zapadu.
Nastanak i najznaajnije linosti:
Prije nego to je pokret za osloboenje
ene (!Jaraka li tal;rir al-mar'a) sa precizno
razraenim programom i formiran, ideje o
osloboenju ene zagovaralo je jedno
udruenje ena koje se zvalo "Savez ena"
(ai-Ittil;ad an-nisa'i).
Prve ideje o osloboenju ene pojavile
su se kroz tri knjige i jedan asopis koji su
tampani u Egiptu. To su:
Knjiga pod naslovom "ena na
Istoku" (ai-Mar'a fi a-arq) iz pera
kranskog autora po imenu Markos Fehmi
el-Muhami, u kojoj se zagovaralo ukidanje
hidaba (islamskog naina odijevanja ene),
mijeanje ena sa mukarcima (al-ibtilat),
336
ogranienje slobode razvoda (taqyld at
talaq), zabrana vieenstva i dozvoljavanje
braka izmeu muslimanki i krana.
Knjiga "Osloboenje ene" ( Ta/;lrlr
al-mar'a) iz pera autora Kasima Emina.
Knjiga je napisana i objavljena 1899. godine
uz odobravanje i pomo ejha Muhammeda
'Abduhu, Sa'da Zaglula i Ahmeda Lutfija
as-Sejjida. U knjizi je iznesena tvrdnja da
postojee pokrivanje ene (/;ligab) nije
islamska obaveza i da otkrivanje ene ne
predstavlja izlazak iz okvira islamskih
propisa ( laysat b uragan 'ala ad-dm)*.
Knjiga "Nova ena" (al-Mar'a al
gadlda), takoer iz pera Kasima Emina.
Knjigaje objavljena 1900. godine i u njoj su
iznesene iste ideje kao i u prvoj knjizi, samo
to se u svojim tvrdnjama autor u njoj
oslanjao na miljenja zapadnih mislilaca.
asopis as-Suflir koji su tokom
Prvog svjetskog rata pokrenuli pobornici
oslobaanja ene. U njemu su najee
obraivane teme o otkrivanju (as-suflir)
muslimanke i mijeanju ena sa mukarcima
(al-ibti/at).
* Otkrivanju egipatske ene (suflira/
mar'a al-m1~riyya) prethodilo je uee ena
u egipatskoj revoluciji 1919. godine pod
rukovodstvom Hode Sa 'rawi, supruge 'Ali
a'rawija, kada su ene u jutro 20. marta
1919. godine organizirale demonstracije i
tako ule u revoluciju iz koje e nastati
njihov politiki pokret.
* Prva faza otkrivanja ene (as-suflir)
poela je onog dana kada je Sa'd Zaglfil
pozvao da ene, koje su prisustvovale
njegovim predavanjima, sa svoga lica skinu
vale (an-niqab). On je taj koji je javno
skinuo hidab sa lica Nfir el-Huda Muhammed
Sultan, poznatije pod nadimkom Hoda
a'ravi koja je osnovala Savez egipatskih
ena. To se odigralo u Aleksandriji kada je
ova dola da ga doeka prilikom njegovog
povratka iz egzila. Kada su vidjele da se ona
otkrila, Zll njom su se poele otkrivati i
druge ene.
* Savez ena (al-Ittil;ad an-nisa 'i)
osnovan je u aprilu 1924. godine, neposredno
nakon to se njegov osniva Hoda a'ravi
SAVREMENE PARTIJE, POKRETI I PRAVCI
vratila sa Kongresa Meunarodnog saveza
ena odranog u Rimu 1923. godine. Ovaj
savez zagovarao je iste one ideje koje su
prije toga zagovarali Markos Fehmi el
Muhami i Kasim Emin.
Ovaj Savez je pripremio put za
odravanje Kongresa Arapskog saveza ena
(Mu 'tamar al-ltti!;ad an-msa 'l al- 'arabi)
dvadeset godina kasnije, 1944. godine na
kome su uestvovale predstavnice iz veine
arapskih zemalja. Odravanje ovoga kongresa
pozdravile su Britanija i Sjedinjene
Amerike Drave. Svoju podrku kongresu
lino je izrazila i supruga amerikog
predsjednika Ruzvelta, koja je tom prilikom
na adresu kongresa poslala svoje estitke
putem telegrama.
Meu najistaknutije linosti Pokreta za
osloboenje ene spadaju:
* ejh Muhammed 'Abduhu, u ijim
su mislima i ponikle ideje iznesene u knjizi
"Osloboenje ene" ( Tal;rlr al-mar'a). Ideje
iznesene u ovoj knjizi umnogome se
poklapaju sa idejama ejha Muhammeda
' Abduhua o pravima ene koje je on opirno
izlagao u seriji svojih lanaka pod naslovom
"Egipatski dogaaji " (al- Waqa 'i ' al-mi~riyya)
i svome tefsiru (tumaenju) kur'anskih ajeta
iz poglavlja "ene" (An-N1'sa') koji govore
o prop1s1ma vezanim za ene. (Vidi
detaljnije u knjizi pod naslovom al-Mu 'amara
'ala al-mar'a al-muslima od dr. es-Sejjida
Ahmeda Farada, na str. 63 i poslije koju je
1985. godine, tampala izdavaka kua Dar
al- W<ifa i Prvi svezak knjige pod naslovom
'A wda al-l;igab od Muhammeda Ahmeda b.
Isma'ila al-Mukdima.)
* Sa'd Zaglul, lider egipatske politike
partije "Wafd" koji je Kasimu Eminu pruio
podrku i pomo za pisanje knjiga o
problematici iz ove oblasti.
* Lutfi es-Sejjid koga su njegove
pristalice prozvale nadimkom "Profesorom
generacije" (Ustad al-gi~. On je na stranicama
novine ai-GarJda, svojevremenom zvaninom
glasilu politike partije ai-Umma, iz broja u
broj pisao lanke u kojima je propagiran
pokret za osloboenje ene.
Poglavlje ll
* Safija Zaglu), supruga Sa'da Zaglula
i kerka Mustafe Fehmija-pae, premijera
tadanje egipatske vlade i Englezima
najlojalnijeg prijatelja koga je ikada Egipat
poznavao.
* Hoda a'ravi, kerka Mohammeda
Sultana-pae koji je rame uz rame pratio
engleskog okupatora prilikom njegova
zauzimanja prijestolnice (tj. Kaira) i supruga
'Ali a'ravi-pae, istaknutog lana tadanje
partije al-Umma (a danas "Wafda") i pobor
nika otkrivanja ene.
* Siza Nibravi, ije je pravo ime
Zejneb Muhammed Murad, koja je zajedno
sa Hodom a'ravi uestvovala na vie
kongresa ena kako u inostranstvu tako i u
zemlji. Njih dvije su prve ene u arapskom
svijetu koje su- nakon povratka sa Kongresa
Meunarodnog saveza ena odranog u
Rimu 1923. godine- skinule hidab.
* Durija eftk, uenica Lutfija es
Sejjida koja je sama, radi stjecanja
doktorata, otila prvo u Pariz, a potom u
London, nakon ega su je zapadna sredstva
informiranja predstavila kao enu koja se
bori za emancipaciju ene i njeno
oslobaanje od okova Islama i islamskih
obiaja kao to su: hidab, razvod
vieenstvo.
Ona je, nakon svoga povratka u
Egipat, 1949. godine, uz pomo engleske i
amerike ambasade u Egiptu, osnovala
partiju pod nazivom Bint an-NJI (Kerka
Nila). Za ovo se saznalo tek nakon to je,
zbog te pomoi, jedna od vodeih lanova
te partije podnijela ostavku. Durija eftk
je, u saradnji sa propagandnim aparatom
D e mala 'Abdunnasira, pokrenula vie
masovnih demonstracija, od kojih su
najpoznatije one od 19. februara 1951. i 12.
marta 1954. godine. Po njenom nagovoru,
ene iz sindikata novinara su poele sa
trajkom glau sve do smrti, ukoliko se ne
udovolji njihovim zahtjevima. Nakon toga
trajka, njihovim zah~evima je bilo
udovoljeno, a Durija eflk je na
parlamentarne izbore ula kao kandidat
svoje stranke. Meutim, ni to joj nije
pomoglo da pobijedi ime je njena uloga
bila zavrena. Ona je stalno tvrdila da je na
337
 Poglavlje ll SAVREMENE PARTIJE, POKRETI I PRAVCI
kongresima meunarodnih udruenja ena
uestvovala radi dobijanja i odbrane prava
ene.
* Suhejr el-Kalmavi, koja je odgajana i
kolovana na Amerikom univerzitetu u
Egiptu, gdje je i stekla diplomu Amerikog
koleda (Ma 'had a/-Amarlkiin). Nakon toga,
due vremena je provela po raznim ame
rikim i evropskim univerzitetima, da bi po
svome povratku u Egipat nastavila svoju
karijeru kao profesor na jednom egipatskom
univerzitetu.
* Amina es-Se'id, uenica poznatog
egipatskog knjievnika Tahe Husejna koji se
otvoreno zalagao za "pozapadnjenje Egipta"
( Tagrlb a/-M1~r). Kao urednica asopisa
"Hava" (lfaw/1), u svojim lancima je drsko
napadala pokrivanje ene (l;igllb a/-mar'a).
Izmeu ostalih, ostala je zapamena njena
izjava jo iz vremena 'Abdunnasira: "Kako
se moemo pokoravati nekom od etverice
fakiha (tj. osnivaa islamskih pravnih kola)
koji su roeni u doba sumraka, kada imamo
svoju "Povelju" (a/-Mif/lq - mislei na
povelju 'Abdunnasirove stranke u kojoj se
zagovarao socijalizam). Ona je pisanje
asopisa "Hava" (lfaw/1) u potpunosti
posvetila napadu na islamske etike vrije
dnosti i obiaje.
* Dr. Neva) es-Sa'davi, dananja liderka
Egipatskog saveza ena.
Ideje i ubjeenja:
Ideje i ubjeenja pristalica Pokreta za
osloboenje ene, u najkraim crtama, se
ogledaju u sljedeem:
* Oslobaanjeene od svih propisa i
normi islamskog ponaanja, putem:
Propagiranja otkrivanja (da 'wa as
su!Ur) i potpunog izbacivanja islamske nonje
(qa(f/1' 'alil a/-f;igiib al-is/ami),
Propagiranja mijeanja mukaraca sa
enama (da 'wa il/l ibti//lt ar-rig/11 ma' an
nisll) na svim poljima ivota i rada; u
kolama, na univerzitetima, u dravnim
ustanovama, na ulici itd.,
Ograniavanja prava mukarca na
razvod i zabrane vieenstva i
338
Izjednaavanja ene sa mukarcem u
nasljednom pravu.
* Zagovaranju zapadnog sekularizma i
izbacivanju utjecaja vjere, naroito na polju
drutvenog ivota.
* Potraivanju viih drutvenih i poli
tikih prava i
* Ugledanju na Evropu i Zapad koji
trebaju biti vodilje na svim poljima dru
tvenog ivota ene, kao to su: rad, seksualna
sloboda, sportske i kulturne aktivnosti itd.
Akaidski i idejni korijeni:
Nakon to se pokret za osloboenje ene
iskristalizirao u vidu raznih saveza za ene,
kako u arapskom svijetu, tako i na meu
narodnom planu, sekularizam ( a/-1/ldlniyya)
ili tzv. svjetovni nadzori (al- 'Ilmllniyya)
postao je temeljnom idejom Pokreta za
osloboenje ene (Ji /;araka ta/;rlr al-mar'a)
koji je u arapsko-islamskom svijetu, prvenstveno
okrenut prema eni - muslimanki, u prvom
redu radi njenog odvajanja od vjere, a
potom i upropatavanja njenih moralnih,
drutvenih i svih drugih vrijednosti ...
Ovdje se ne smije zaboraviti na injenicu
da iskvarivanje vrijednosti ene, kao temelja
zajednice, za sobom, automatski, povlai i
iskrivljavanje vrijednosti islamskog drutva
i otupljivanje njegova ponosa sa islamskim
identitetom koji se suprotstavlja kranskom
zapadu i drugim neprijateljima Islama. Zato
se ovakvi pokreti najozbiljnije trebaju
shvatiti kao svojevrsan put za preuzimanje
prevlasti nad islamskim svijetom.
Kao dokaz da Pokret za osloboenje
ene vodi svoje korijene iz zapadnog seku
larizma (al- 'Ilmllniyya al-garbiyya), mogu
posluiti sljedee injenice:
Godine 1894. pojavila se knjiga fran
cuskog pisca Konta Darkora posveena
pitanju egipatske ene. On je u njoj estoko
napao islamski nain odijevanja ene (al
/;igllb a/-isliimi) i intelektualce koji taj problem
preutkuju.
Godine 1899. Kasim Emin je napisao
knjigu pod naslovom "Osloboenje ene"
( Tal;rir a/-mar'a) u kojoj je podrao Darkorove
ideje.
SAVREMENE PARTIJE, POKRETI I PRAVCI
Iste te godine egipatski lider Mustafa
Kamil (lider nacionalne partije) napao je
knjigu "Osloboenje ene" ( Taf;rir al-mar'a)
i njena autora optuio za iznoenje ideja
engleskog kolonijalizma (a/kiir al-isti'mar
al-ink/izl)*.
Poznati egipatski ekonomista Muham
med Tal'at, kao odgovor na Kasimovu
knjigu, napisao je svoju knjigu pod naslovom
"Odgoj ene i hidab" ( Tarbiya al-mar'a wa
a!-!;igab) u kojoj, izmeu ostalog, on kae
da su "ukidanje hidaba i mijeanje ena sa
mukarcima elje koje odavno prieljkuje
Evropa. "
Za vrijeme okupacije Egipta, Englezi
su knjigu "Osloboenje ene" ( Taf;rir al
mar'a) preveli na engleski jezik i rasturili je
irom Indije i drugih islamskih kolonija.
Doktorka Raid, predsjednica Meuna
rodnog saveza ena (Ra'Jsa al-Ittif;ad an
nisa'J ad-duwali) lino je boravila u Egiptu
kako bi se izbliza upoznala sa razvojem
pokreta ena u Egiptu.
Oduevljenje zapadnih krugova
pokretom za osloboenje arapske ene i
aktivnostima koje je provodio Savez ena na
Istoku (al-Ittif;ad an-nisa'i fi ii-arq) bilo je
toliko naglaeno da je 1944. godine supruga
predsjednika Sjedinjenih Amerikih Drava
Ruzvelta, lino poslala telegram podrke
Kongresu arapskih ena.
Egipatska partija Bint an-Nil (Kerka
Nila) je - kao to smo ranije, kada smo
govorili o Duriji efik vidjeli - bila u tijesnoj
vezi sa engleskom i amerikom ambasadom
u Egiptu od kojih je dobivala svu potrebnu
finansijsku pomo.
Britanska tampa je svojevremeno
ukivala u zvijezde Duriju efik, liderku
partije Bint an-Nil (Kerka Nila), opisujui
je kao "najveu propagatorku" (ad-da 'iya al
kubri) osloboenja egipatske ene "od okova
Islama i njegovih obiaja".
Englesko udruenje ena "San James"
poslalo je liderki egipatske partije Bint an
Nil (Kerka Nila) telegram podrke u kome
joj je estitalo njeno novo opredjeljenje i
izlazak na demonstracije sa zahtjevom za
ostvarivanje prava ene.
Poglavlje ll
Spomenuta liderka je uestvovala
na Kongresu Meunarodnog saveza ena
odranom u Atini 1951. godine. Iz odluka
kongresa koje je i ona potpisala oito se vidi
da je vie sluila interesima kolonijalizma
(al-isti'mal)* nego svojoj domovini.
Indijka Kamila Jeti je izjavila da je
Meunarodni savez ena potpuno potpao
pod utjecaj zapadnih imperijalistikih
zemalja i zbog ega je iz njega javno
istupila.
Doktorka Neval es-Sa'davi, predsje
dnica Egipatskog saveza ena je na
kongresu ovoga saveza odranom 1987.
godine javno izjavila da su zapadne zemlje
te koje su osigurale sredstva za pripremu i
odravanje kongresa te da u pokrivanju
trokova oko organizacije kongresa nisu
uestvovale arapske zemlje.
Ovo su samo neke od injenica koje
bez ikakve sumnje potvruju da je Pokret
(J;araka) za osloboenje ene usko povezan
sa zapadnim imperijalistikim silama (al
quwa al-garbiyya al-isti'mariyya).
Iz navedenog se vidi:
Da je Pokret za osloboenje ene
sekularistiki pokret nastao prvobitno u
Egiptu, odakle se kasnije proirio irom
arapsko-islamskog svijeta,
Da je cilj pokreta odvajanje ene od
islamskih normi ponaanja i pridravanja
islamskih propisa, naroito propisa vezanih
za islamsku nonju ene ( al-l;igab), ograni
avanje razvoda ( taqyid at-falaq), zabrana
vieenstva (man' ta 'addud az-zawgat),
izjednaavanje mukarca i ene u pravima
na nasljedstvo i oponaanje zapadne ene u
svakom pogledu,
Da meu najpoznatija djela koja
pozivaju na otkrivanje ene i nepridravanje
propisa vjere spadaju: al-Mar'a fi a-arq od
Markosa Fehmija el-Muhamija, Tal;rir al
mar'a i al-Mar'a al-gadida od Kasima
Emina i
Da se ovaj pokret bori za uvoenje
sekularizma (al- 'ilmaniyya) na kome bi
poivao, kako pokret, tako i drutvo u
cjelini.
339
 Poglavlje ll SAVREMENE PARTIJE, POKRETI I PRAVCI
Biblografija:
al-lfarakat an-nisa'iyya fi a-arq wa
Ilatuha bi al-isti'mar - dr. Mul)ammad Fahmi
'Abdulwahhab; ai-Ittigahat al-wataniyya
Mul)ammad Mul)ammad I;Iusayn; Sa 'd Zaglu/
'Abbas Mal)mild al-' Aqqad; Qasim Amm, af-a 'mal
af-kamila - dr. Mul)ammad 'Ammara; FI mas 'ala
as-suflir wa al-l;igab- $afyanaz K~im; Nisa'
ahirat min a-arq wa al-garb - Wadad Sakakini;
Makanuk taf;mad1 - Al)mad Mul)ammad Gama!;
Maga/la Manar al-islam- rama!;lan, al-'adad 1399.
al-higri, maqal f!araka ta/pir al-mar'a; Qacjiyya
taf;rir al-mar'a- Mul)ammad Qutb, Dar al-Watan
Ii an-Nar, 141 o. ai-Higri; Waqi'una al-mu 'air
Mul)ammad Qutb, , Dar a-uruq; Magahib fikriyya
mu 'fi$ir- Mul)ammad Qutb, Dar a-uruq; 'A wda
a/-f;igab - dr. Mul)ammad A}:!mad b. Isma'TI al
Mugdim, al-Guz' al-awwal; al-Mu 'amara 'ala
al-mar'a al-musfima - as-Sayyid Al)mad Farag,
Dar al-Wafii' , sana 1985. al-miladiyya;
58. Kurdistanska demokratska partija
Definici,ja:
Kurdistanska demokratska partija (a/
lfizb ad-dimuqrat1 a/-kurdistam) je nacionalna,
sekularistika socijalistika partija koja se
zalae za uspostavljanje nezavisne kurdske
drave u Kurdistanu, nakon njegova ujedinjenja.
Nastanak i najznaajnije linosti:
* Godine 1927., dolo je do ujedinjenja
svih kurdskih organizacija u partiju l:fuwaybun
koju je osnovala jedna grupa uglednih Kurda
koji ive u inostranstvu.
* Iste godine je u ljetovalitu Hamdun
u Libanu odran Prvi kongres ove partije.
Na kongresu je uestvovao i jermenski lider
F. Babazjan.
* Partija se tada odluila na davanje
podrke imperijalistikim zemaljama koje
su u kurdskom pitanju vidjele jednu vrstu
pritiska na Tursku (medu zemljama koje
se istiu po svojoj podrci Kurdima su
Engleska i posebno Francuska).
* Partija je bila pod direktnim utjecajem
jermenskog pisca Tanaka, poznatog po
svome prozapadnom opredjeljenju i estokom
neprijateljstvu prema Turskoj.
340
* Godine 1930., u doba Kemala
Ataturka, poznatog po svome sekularizmu i
neprijateljstvu prema Islamu, Kurdi su u
Turskoj pod rukovodstvom ejha Se'ida
en-Nursija digli islamsku revoluciju (tawra
islamiyya)*.
* Godine 1944., Kurdi su u Mahabadu
u Iranu osnovali organizaciju pod nazivom
Koma fah Ziyan1 Kord ili Gam'iyya a/-if;ya'
al-kurdi
* Dana 15. avgusta 1945. godine, takoder
u Mahabadu u Iranu osnovana je Kurdska
demokratska partija ( al-lfizb ad-diml7qrat1
al-kurdi) poznata jo i pod nazivom el-Parti
Ova partija je preuzela platformu ranije
osnovane organizacije pod nazivom"
Gam 'iyya al-if;ya' al-kurdi
* Dana 23. decembra 1946. godine, u
iranskom Kurdistanu je pod rukovodstvom
lldera partije, Kadija Muhameda proglaena
kurdska nacionalna vlada sa republikanskim
poretkom. Ova republika je uspjela da se
odri neto manje od jedne godine. Uguena
je u sukobu sa iranskom armijom. Tom
prilikom je to poginulo, to kasnije
poklano, vie od 15.000 Kurda, uglavnom
lanova ove partije.
* Dana 31. marta 1947. Godine, pogub
ljeni su Kadi Muhammed, njegov brat Sadir
Kadi, lan iranskog parlamenta i njegov
amidi Sejf Kadi , ministar za odbranu
kurdske republike.
* U bici za kurdsku republiku u
Mahabadu, komandant kurdskih oruanih
snaga Mustafa Barzani se nije predao, nego
je prebjegao u Irak, ali ga je tamo doekala
iraka armija, pa je bio prisiljen da sa oko
500 boraca prebjegne u Tursku odakle se
ponovo vratio u Iran. Medutim, nakon
odluujue bitke, Mustafa Barzani se sa
svojim snagama morao povui u Sovjetski
savez odakle se u Irak nije vraao sve do
irake revolucije 1958. godine. Mustafa
Barzani je 1961. godine u Iraku ponovo
podigao kurdsku revoluciju koja se zavrila
tek 1975. godine, mirovnim sporazumom
izmedu Iraka i Irana zakljuenim u Aliru.
SAVREMENE PARTIJE, POKRETI I PRAVCI
Ideje i ubjeenja:
* U programu Kurdske demokratske
partije objavljenom prilikom njenog osniva~a
stoji da se partija zalae za:
Slobodu (al-/;lurriyya)* i samoupravu
(al-/;lulan ag-gati) kurdskog naroda u okviru
iranske drave,
Slubenu upotrebu kurdskog jezika u
obrazovanju i administraciji,
Preuzima~ e vrhovne vlasti (as-suita
al- 'uly) u kurdskoj oblasti (tj. Kurdistanu),
Uspostavljanje bratskih odnosa sa
narodom Azerbejdana i zajedniku borbu
rame uz rame - sa ostalim nacionalnim
manJ mama,
Unapreenje ekonomskih prilika,
putem investiranja u projekte za iskori
avanje prirodnih bogatstava u Kurdistanu,
razvoja poljoprivrede i trgovine, i unapre
enja slubi za zdravstvo i obrazovanje.
* Partija ima socijalistiko-marksistika
opredjeljenje ( tawagguh itiraki marksi) sa
naglaenim nacionalizmom (at-tawagguh
al-qawmi al- 'irqi). Svoju borbu ubraja u
"borbu demokratskog pokreta proletarijata
(brzllatariy)*, radnike klase i seljaka."
* Lideri ove partije uvijek su nagla
avali bliske i prijateljske veze svoje partije
sa Sovjetskim savezom i Socijalistikim
blokom, prije nego to su se ovi raspali.
* Iz programa ove partije se u kratkim
crtama moe zakljuiti:
Nigdje se u programu i doktrini ove
partije ne spominje rije Islam, iako je on
vjera (din)* kurdskog naroda. Za razliku od
toga, partija je blisko vezana sa Jermenima
u Sovjetskom savezu (prije njegova raspada)
i ekstremistikim jermenskim partijama i
pokretima u svijetu.
* U svojim knjigama i svakodnevnom
rjeniku, ova partija koristi komunistike
termine ( a!-mu${ala(lat a-uyii 'iyya) kao to
su: progres ivna partija ( al-(lizb at-taqaddumi),
radnika klasa ( at-tabaqa al- 'amila), klasa
zemljoradnika (tabaqa al-fal/a(lin), buroaska
klasa ( at-tabaqa al-burguwiiziyya), proletarijat
(a!-brlilatariy) itd.
Poglavlje l l
Lideri ove partije stalno su govorili o
Kurdima koji ive u Armeniji, opisujui ih
kao aktivne graditelje komunistikog sovjet
skog drutva (prije nego to se ono raspalo),
ali, nikada ih ne spominjui kao nacionaliste
koji se bore za otcjepljenje, kao to je sluaj
sa Kurdima koji ive u Iranu, Iraku. Siriji i
Turskoj.
Akaidski i idejni korijeni:
* Kurdistanska demokratska partija
svoje ideje temelji na nacionalistikim
shvaanjima koja su poetkom 20. stoljea
vladala u arapskom svijetu i Turskoj.
* S obzirom na sekularistike nazore
ove stranke, pored nacionalizma, marksis
tika-socijalistika misao je njeno najpre
poznatljivije obiljeje, kao to je, uostalom,
sluaj i sa arapskim nacionalistikim
partijama.
Rairenost:
Kurdistanska demokratska partija Je
rairena u Iranu, Iraku, Siriji i Turskoj.
Iz navedenog se vidi:
Da je Kurdistanska demokratska partija
izrazito nacionalistika partija sa sekula
ristikim pogledom na svijet,
Da se bori za ostvarenje slobode i
samouprave kurdskog naroda u okviru
Irana,
Da njeguje prijateljske odnose sa
narodom Azerbejdana i da su, prije
raspada Sovjetskog saveza, njeni lideri
uvijek naglaavali prijateljske odnose sa
Sovjetskim savezom i
Da u naelima ove partije nigdje nije
spomenuta rije Islam, vjera koju ispovijeda
ogromna veina kurdskog naroda.
Bibliografija:
Kurdistan wa al-akrad- 'Abdurral)man
Qasmulu; Bayrut; Kurdistan wa{an wa a 'b bi
dun dawla - Gawad al-Mula, London, 1985.;
LotharA. Heinrish: die Kurdisch Nationalbeweyung
in der Tiirdei 1989.;
341
 Poglavlje ll SAVREMENE PARTIJE, POKRETI I PRAVCI
59. Sirijska nacionalna partija
Definicija:
Sirijska nacionalna partija (a/-ljizb a/
qawmJ as-sun) je partija koja zagovara arapski
nacionalizam (al-qawmiyya al- 'arabiyya) i
koja sirijsku domovinu (al-watan as-suri)
smatra sredinom u kojoj je nastala sirijska
nacija ( a/-umma as-suriyya) , te da sirijski
preporod ( an-nah9a as-silriyya) svoj duh i
politiko-nacionalnu historiju crpi iz darovitosti
sirijske nacije. Ova partija je za sebe uzela
naziv "Nacionalna socijalna partija" (a/
Jjizb al-qawmi a/-igtima 'i) . Njen simbol je
vijavica (zawba 'a) sa etiri glave koje
simboliziraju slobodu ( al-l;wriyya)*, obavezu
(al-wagib), sistem (an-ni7Jm) i silu (al-quwwa).
Nastanak i najznaajnije linosti:
* Tridesetih godina 20. stoljea, tanije
1932. godine, na politikoj sceni u Libanu
pojavio se jedan mladi, povratnik iz Brazila
po imenu Anton Sa'ada koji je osnovao
jednu izvrsno organiziranu, centraliziranu
partiju pod imenom Sirijska nacionalna
partija ( a/-_f/izb al-qawmi as-sOri).
On je, iskoriavajui arolikost raznih
vjera i vjerskih sekti u Libanu, ovu partiju
osnovao pod parolom borbe protiv frakcio
natva i sve izraenijeg kursa izolacionizma
propagirajui ideju o savezu zasnovanom na
zajednikom tlu, koji bi izbrisao sve razlike
meu ljudima. Partija je odmah dobila
podrku Zapada koji ju je obilato pomagao
novcem i orujem.
Ideje ove partije su doivjele pravi
procvat zahvaljujui prvenstveno ukljuivanju
mladih i obrazovanih u njene redove. Ovakav
svoj razvoj partija je doivjela pod rukovod
stvom svoga osnivaa, ideologa i duhovnog
lidera, Antona Sa'ada, nad kojim je 1949.
godine, poslije podizanja oruane pobune sa
ciljem izvoenja dravnog udara u Libanu
izvrena smrtna kazna strijeljanjem.
* Meu druge najznaajnije linosti
ove partije spadaju: Gassan Dedid, bivi
potpukovnik u sirijskoj (nusajrijskoj) vojsci,
Isam el-Muhajiri, dr. 'Abdullah Sa'ada,
Fajiz Sajil, Dord 'Abdulmesih i u novije
vrijeme In'am Ra'd.
342
Ideje i ubjeenja :
Ova partija se zasniva na principima koje
je svojoj knjizi pod naslovom "Nastanak
nacija" (Nua ' al-urnam) iznio Anton Sa' ada.
U najkraim crtama, oni se sastoje u:
Odvajanju vjere od drave (fa~/ ad
din 'an ad-dawla)*,
Zabrani vjerskim slubenicima (riga/
ad-din) mijeanja u poslove vezane za
politiku, sudstvo i naciju,
Uklanjanju prepreka izmeu razliitih
vjerskih zajednica i mezheba,
Ukidanju feuda i organiziranju naci
onalne ekonomije na temeljima proizvodnje,
ostvarivanju prava radnika i zatiti interesa
nacije i drave i
Izgradnji snane nacionalne armije
koja bi bila sposobna za praktino provoenje
samoopredjeljene nacije i domovine.
* Ova partija (al-l;izb)* ima svoje
principe koji odraavaju njeno shvaanje
historije. Oni se, u najkraim crtama, svode
na sljedee parole:
Sirija Sirijcima! Sirijci su savrena
nacija!
Sirijci se od drugih pripadnika
arapske nacije razlikuju isto onoliko koliko
se Francuzi razlikuju od Engleza ili Rusi od
Nijemaca.
Sirijski problemi su: sirijska nacija i
sirijska domovina.
Sirijska nacija se ogleda u jedinstvu
sirijskog naroda koji vodi porijeklo iz
drevne historije.
Sirijska nacija Je jedno drutveno
bie.
Interes Sirije je iznad svakog drugog
interesa.
Sirijski nacionalisti se ponose svojom
drevnom prolou predstavljenom u paga
nskim Fenianima, njihovom vinu, boan
stvima, obiajima i uivanjima. Oni se
ponose svojom drevnom duhovnou i
graditeljskim umijeem koje je Sirija irila
du Sirijskog mora poznatim pod imenom
Sredozemno more.
SAVREMENE PARTIJE, POKRETI I PRAVCI
Oni se ponose djelima svojih velikana
kao to su: Krenon, Bejad Salibi, Juhanna,
Efram ei-'Amri, Dik ei-Din ei-Homsi, el
Kevakibi i Dubran.
Takoer se ponose svojim legen
darnim junacima kao to su bili: Serdun el
Kebir, Eserhadon, Senharib, Nabukodonosor,
Aur Banbal, Hani Ba'l i Jusuf el-'Azama,
meu kojima nema imena nijednog poznatog
muslimanskog velikana.
Najslavniji period u sirijskoj historiji
je bio period Feniana.
Islamsko osvajanje Sirije smatraju
stranom okupacijom. Cijelu islamsku historiju
u Siriji smatraju isto sirijskom historijom.
Tako je Mu'avija, r.a., po njima Sirijac, jer
je prije nego je postao halifa u Siriji proveo
dvadeset godina ivota. Slavne Emevije po
njima su slavni Sirijci. Sukob izmeu
Mu'avije i Alije, r.a., po njima, predstavlja
sukob izmeu Sirijaca i Iraana. Zemlja, tlo
i zrak, po njima, imaju arobnu mo brzog
preobraaj a ovjeka iz jedne nacije u dmgu i
iz jedne historije u dmgu.
Kada govore o Siriji, onda misle na
Veliku Siriju koja obuhvaa dananju Siriju,
Liban, Jordan i Palestinu.
Akaidski i idejni korijeni:
* Pripadnici ove partije se svim silama
bore protiv vjere (ad-din)* i svakog oblika
vjerske povezanosti meu ljudima. U svojim
idejama i shvaanjima oni, ukratko, polaze
sa sljedeih stanovita:
Da je ideju o Bogu, pod pritiskom
straha, mate i praznovjerja, izmislio sam
ovjek,
Da materijalistiki pogled na kosmos,
ovjeka i ivot pobijaju postojanje Boga,
proivljenje poslije smrti, poslanstvo i
budui svijet i
Da je, sam po sebi, Islam mrtva vjera
i da su mu ivot ulili islamski vladari
(al-bula.ta} i pravnici (al-fuqaha} .
Oni se zalau za odvajanje vjere od
drave, ideju koja je dola sa zapada i koju
Islam u potpunosti odbacuje.
Poglavlje ll
Okupljanje na '\jerskoj osnovi oni
smatraju najveom preprekom na putu
napretka. Zato su, u cilju izbjegaYanja svake
vrste antagonizma unutar sirijskog drutva,
protiv bilo kakvog organiziranja na \jerskoj
OSnOVl.
* Ideje ove partije su izrazito izolaci
onistike (in 'izaliyya), jer se ograniavaju
samo na sirijsku domovinu i jer veliki
arapsko-islamski svijet svode na mali i
ogranieni prostor, u vrijeme dok je u
svijetu sve prisutnija praksa organiziranja
velikih svjetskih blokova ( at-takattulat al
'alamiyya), vojnih paktova (al-mu 'askarat) i
svakojakih meunacionalnih saveza (at
tagammu 'at al-umamiyya).
Sa svojim izolacionalistikim idejama
o razbijanju velike islamske domovine (al
watan a!-islaml al-kablr) i cijepanju snaga
koje okruuju Izrael, ova partija prvenstveno
slui interesima zapadnog imperijalizma i
CIOnizma.
Isto tako, svojim djelovanjem meu
omladinom i njenim otvorenim pozivanjem
na okup.ljanje u kmgovima razvrata, gdje
se do besvijesti toi alkohol i potpiruju
prohtjevi i nagoni , ova partija omalovaava
moralne vrijednosti i tako radi na ruenju
Islama.
Rairenost i centri utjecaja:
* Kao centar svoga djelovanja, ova
partija od poetka koristi Liban odakle svoje
ideje prenosi i u druge zemlje, u prvom redu
u Siriju, gdje ima znatan broj svojih
simpatizera. Meutim, zbog toga to su
njene ideje suprotstavljene znatno snanijoj
ideji o arapskom nacionalizmu, ova partija
je nailazila na ugnjetavanje od strane vie
nacionalizmom zadojenih vladara. Uprkos
tome, ona je nastavila javno djelovati u
Libanu pod novim imenom "Nacionalna
socijalna partija" ( a/-f:lizb al-qawml al
igtima'i).
* U SVOJOJ knjizi pod naslovom
"Nastanak nacija" (Nua' al-urnam) , Anton
Sa'ada je, u geografskom smislu, granice
sirijskog nacionalizma (l;udad al-qawmiyya
as-suriyya) zacrtao od planine Tarsus na
343
 Poglavlje ll SAVREMENE PARTIJE, POKRETI I PRAVCI
sjeveru do Sueskog kanala na jugu,
ukljuujui tu cijeli Sinajski poluotok i od
zaljeva Sirijskog (Sredozemnog) mora na
zapadu, do pustinjskih predjela na istoku
koji se naslanjaju na dolinu rijeke Tigrisa. U
posljednje vrijeme, utjecaj ove partije je u
naglom opadanju.
Iz navedenog se vidi:
Da su ideje partije sirijskog nacio
nalizma izolacionistike i da kao takve, one
razbijaju a ne ujedinjuju,
Da ona, u vrijeme dok se u drugim
krajevima svijeta formiraju veliki blokovi,
zagovara ideje uskogrudnog i pristrasnog
nacionalizma.
Da njene pristalice ive u, na papiru
zamiljenim granicama (fi f;udad wahmiyya)
i da robuju vezama i tekovinama drevne
prolosti koja ne moe pokrenuti zanos i
emoCIJe,
Da pristalice ove partije najjaom
vezom smatraju zajedniko tlo i da se,
otuda, zalau za odvajanje vjere od drave
(18$1 ad-din 'an ad-daw!a)*.
Bibliografija:
Nua al-umam - Antun Sa'ada; a/
Mulpi(iatiit al- 'ar fi an-nadwa at-taqiifiyya -
Antfm Sa'ada; Ta 'ii/im wa ari; al- 'aqida al
qawmiyya wa a/-igtimii'iyya - Antun Sa'ada;
al-Is/lim fi risiilatihi al-masil;iyya wa a/
mul;ammadiyya - Antun Sa'ada; Garida a
ihab ad-dimaqiyya - li 'am 1955., maqalat ad
duktur Mu~tara as-Suba'i; al- 'Uruba bayna
du 'iitiha wa mu 'iiri(iihii - Sat' al-I:Ju~ari;
lfarakiit wa magiihib fi miziin al-is/lim- Fatl)i
Yakin; Lubniin fi at-tiirl/J- Fhilip Hitti;
60. Pancasila
Definicija:
Pancasila ili Pet zajednikih principa
(a/-Mabiidi' al-bamsa a!-mutaliil;ima), tj.
pet osnovnih principa, proklamiranih uoi
stjecanja nezavisnosti 1945. godine, unesenih
u indonezijski ustav po kojima se, umjesto
po islamskom vjerozakonu, trebao rukovoditi
muslimanski indonezijski narod.
344
Nastanak i najznaajnije linosti:
* U Indoneziji se 1945., sa zadatkom
da izradi osnovna naela na kojima bi
trebala poivati budua drava, sastao
Odbor za pripremu nezavisnosti. Tom
prilikom je, u vezi sa naelima na kojima
treba poivati budua drava; tj. da li e to
biti islamski ili sekularistiki zakon, izmeu
lanova odbora, dolo do podjele na tzv.
islamiste (al-quwii al-isliimiyya) i patriote
(a!-quwii al-wataniyya).
Kompromisno rjeenje ponudio je Ahmed
Sukarno, kasnije prvi indonezijski pred
sjednik poslije stjecanja nezavisnosti. Ono
se sastojalo od Pet principa (Pancasila) koji
su predstavljali temelj i filozofiju na kojima
se trebala zasnivati budua drava.
Devetolana komisija koju su sainjavali
lideri i islamista i nacionalista zavrila je
posao izradom tzv. "Dakartske povelje"
koja je potpisana 22. juna 1945. godine. Ova
povelja je uzeta kao okvir za izradu indo
nezijskog ustava iz 1945. godine. Ona je
sadravala odredbu da e drava biti uteme
ljena na "obavezi pripadnika Islama da
prakticiraju islamski vjerozakon".
Meutim, prilikom izrade konane
verzije nacionalnog ustava, ova je odredba
bila izostavljena. Tvrdi se da je razlog za
njeno izostavljanje bila prijetnja malobrojne
kranske zajednice u Indoneziji da e
ukoliko se ova odredba ne izostavi - sa svoje
strane odustati od dalje borbe za stjecanje
nezavisnosti.
Tako su islamisti, pod pritiskom
kranskih zemalja, kranske manjine u
Indoneziji i njihovih uenika, proseku
laristiki opredjeljenih lidera, propustili
priliku da u Indoneziji odmah na poetku
osnuju islamsku dravu.
Predlaga Pet principa i kasnije prvi
indonezijski predsjednik Sukamo, kao i
veina drugih lidera, koji su u Treem
svijetu na vlast doli silom oruja, je
Indonezijom vladao silom.
Ono to se za njega zna jeste da je cijelo
vrijeme svoje vladavine bio antiislamski
raspoloen i po pitanju moralnih vrijednosti
SAVREMENE PARTIJE, POKRETI I PRAVCI
previe liberalan. Za vrijeme njegove
vladavine islamski pokret u Indoneziji je
podnosio estoku torturu i progonjenje.
* Predsjednik Suharto, koji je vojnim
putem sa vlasti skinuo Sukama ... nastavio je
hod stopama svoga prethodnika, dajui
izrazito muslimanskoj Indoneziji peat
sekularizma (al- '1lmiiniyya - al-Jadiniyya) i
otvarajui u Indoneziji vrata djelovanja svih
vrsta neprijatelja Islama koji su poeli
masovno pokrtavanje muslimana, oivljavanje
paganstva i irenje nemorala i pokvarenosti
u indonezijskom drutvu.
Ideje i ubjeenja:
* Pancasila se zasniva na sljedeih pet
principa:
Vjerovanju u jednog i Jedinog Boga
(ar-rabbaniyya al-mutatarrida),
Nacionalizmu (al-qawmiyya) koji se
zalae za ouvanje jedinstva i teritorijalnog
integriteta Indonezije (al-wal;da al-indiinlsiyya),
Demokratiji (ad-dimuqra{iyya)*, tj .
vlasti naroda voenoj mudrom politikom
predstavnikog savjetodavnog vijea ( a
iira an-niyabiyya).
Humanizmu pravde i odgojenosti
(al-insaniyya al- 'adda al-muhaggaba) i
Socijalnoj pravdi (al- 'ada/a al
igtima'iyya).
Ovih pet principa, prihvaenih kao
kompromis od svih zajednica u Indoneziji,
ostali su samo kao teorija ili uzdignute
parole, kakav je, uostalom, sluaj i sa
ostalim vojnim reimima u islamskom
svijetu. Iza njih se, zapravo, krio sekularizam
koji je radio na postepenom otuivanju
muslimanskog naroda u Indoneziji od
njegove vjere - Islama.
Pod vjerovanjem u Boga ( al-lmiin
bil/ah), prvim od pet principa Pancasile,
nikada se, zapravo, i nije podrazumijevala
istinska vjera u Boga zasnovana na istom
islamskom uenju i Boijoj Objavi (al-wal;y
al-i/ahi)* lienoj stranih utjecaja, nego na
shvaanju idejnog teoretiara ovih principa,
predsjednika Sukama koji je smatrao da
Poglavlje ll
"ovjek koji ivi od zemljoradnje, jo uvijek
osjea potrebu za Bogom i da taj isti ovjek,
kada postigne stupanj industrijske klase,
nee vie osjeati nikakve potrebe za
postojanjem Boga"
Prema tome, stavljanje vjerovanja u
Boga na prvo mjesto od pet principa
Pancasile bila je svojevrsna obmana svijeta i
prikrivanje istine o njenim sekularistikim
pogledima.
* Rezultati Pancasile bili su sekula
rizacija i pozapadnjenje indonezijskog
drutva koji su, uz sve olakice od strane
indonezijske vlade, irom otvorili vrata
ulasku kranstva i kranskih misionarskih
organizacija, pod najrazliitijim maskama,
najee Ujedinjenih nacija i njenih brojnih
ustanova pod platom zatite i brige o majci
i djeci, borbi protiv raznih bolesti, otvaranja
kola, bolnica i sl.
* Posljedica toga je bila da je 20.000.000
stanovnika Indonezije koja je do tada bila
l OO% muslimanska zemlja, napustilo Islam
i primilo katoliku vjeru.
* Nacionalizam i sekularizam, kao
osnovna veza koja je trebala povezivati
pojedince unutar indonezijskog drutva je
odjek nacionalistikih pokreta u Evropi. Ta
ista Evropa, danas se oslobaa naci
onalizma, ujedinjuje se i oivljava stare
vrijednosti pripadnosti kranstvu i
judaizmu. Za razliku od nje, indoneanski
nacionalizam nastoji u potpunosti iskljuiti
vjeru-Islam kao najjai faktor jedinstva
indonezijskog naroda i time indonezijski
muslimanski narod, postepeno, udaljiti od
Islama.
* Iza ideje o humanizmu jednog od pet
principa Pancasile potajno su se krili
sekularizam i mrnja prema Islamu pod
parolom da svi Indonezijci nisu muslimani i
da ih, kao takve, zajedno moe povezivati
samo humanizam.
* Socijalna pravda (al- 'adaJa al
igtima'iyya) je zajednika parola svih
vojnih diktatora u zemljama Treeg svijeta,
ali je u praksi ni u jednoj od njih nije bilo.
Da nije tako, zato bi, onda, Indonezijom i
345
 Poglavlje ll SAVREMENE PARTIJE, POKRETI I PRAVCI
drugim zemljama koje su slijedile slian
put, harali korupcija, razbojnitvo, pljake,
mito i podmitljivost u krugovima vladinih
slubenika?!
Polazei od principa Pancasile, kao
jedinog priznatog temelja globalne dravne
politike, vlada je pribjegla izdavanju zakona
po kojima se svaki poziv na primjenu
islamskog vjerozakona smatrao subverzivnim
inom koji prijeti ruenju stabilnosti
drutva. Tako je vlada 1973 . godine,
pokuala muslimanima zabraniti primjenu
propisa islamskog vjerozakona vezanih za
sklapanje braka i personalni status, ali su
njen pokuaj osujetile velike historijske
demonstracije koje je svojevremeno podigla
muslimanska omladina.
* Isto tako, vlada je pokuala ukinuti
islamsko odijevanje muslimanskih ena
(al-i)igab). Kada joj to nije polo za rukom
u svim dravnim ustanovama instalirala je
tajnu policiju koja je imala za zadatak da
prati, nazire i progoni svaku pojavu
islamske aktivnosti.
* Na osnovu Pancasile, uprkos injenici
da muslimani sainjavaju preko 88% ukupnog
broja od 160.000.000 stanovnika, vlada je
slubeno, ista prava kao i muslimanima
priznala sljedbenicima manjinskih religija
kao to su: krani (5%), paganske religije
od kojih budisti ine 2%, Hindusi 2% i
ostali 2% od ukupnog broja stanovnika.
* U skladu sa principima Pancasile
vlada je ravnopravno tretirala sve vjere
(a/-adyan)* . Ona je na taj nain dala punu
slobodu djelovanja misionarskim organi
zacijama u irenju kranstva meu da je to samo prolazna faza i da e za njim u
muslimanima. Takoer, vlada je dozvolila
svim vjerskim zajednicama da kroz svoje
vjerske programe podjednako budu zastu
pljene na dravnoj televiziji.
Zahvaljujui primjeni Pancasile, broj
crkava (a/-kana'is)* i budistikih i hinduskih
hramova u Indoneziji se pribliio broju
muslimanskih damija.
* Tvrdeida Pancasila nije uperena
protiv Islama i muslimana, nego da
osigurava jednaku slobodu i ravnopravni
poloaj i suivot svih religija, vlada je
346
izuavanje principa Pancasile uvela kao
obavezni predmet na svim nivoima
obrazovanja. Isto tako, vlada organizira
redovne seminare za sve slubenike u
dravnim i privatnim ustanovama na kojima
se izuavaju principi Pancasile.
* Ovdje treba napomenuti da neki
tvrde da je prilikom izrade Pancasile,
predsjednik Sukamo principe demokratije,
socijalne pravde i humanizma preuzeo od
nacionalnog (nemuslimanskog) lidera Son
Ja Suna i da je njima dodao jo samo princip
vjerovanja u Boga i jedinstvo Indonezije.
* Tako su na temelju principa
Pancasile koji je pozdravio Zapad u
Indoneziji pokrenute kranske misionarske
organizacije za pokrtavanje muslimana.
Zahvaljujui njoj do danas je (u zadnjih 50
godina) u Indoneziji pokrteno 20.000.000
indonezijskih muslimana.
Iz navedenog se vidi:
Da Pancasila predstavlja pet principa
proklamiranih uoi stjecanja nezavisnosti
Indonezije, kojih se obavezan pridravati
narod muslimanske Indonezije, a to su:
vjerovanju u jednog i Jedinog Boga, na<?io
nalizam (al-qawmiyya), demokratija (ad
dimliqratiyya)*, humanizam ( al-insaniyya) i
socijalna pravda (al- 'adaJa al-igtima'iyya),
Da se pod platom ovih parola u
Indoneziju uveo sekularizam (al- 'ilmiiniyya),
Da je u vezi sa prvim principom
Pancasile, tj. vjerovanja u Boga, predsjednik
Sukamo, koji je Pancasilu i izmislio, smatrao
bliskoj budunosti prestati potreba, izjavivi
da potrebu za Bogom osjeaju samo zemljo
radnici i da, kada se oni razviju u industrijsku
klasu, vie nee osjeati nikakve potrebe za
Njegovim postojanjem,
Da je pod parolom primjene slobode
zasnovane na principima Pancasile u Indo
neziji pokrteno 20.000.000 muslimana i
Da kroz primjenu ovih principa,
progonei muslimanske aktiviste, indo
nezijska vlada nastoji zabtaniti islamski
nain odijevanja ene (al-i)igab).
SAVREMENE PARTIJE, POKRETI I PRAVCI
Bibliografija:
lbtara il;da as-sabllayn, ad-din aw a/
ladinjyya - ad-Duktiir Mu}:Jammad Na~r ra'Is
wuzara' Indunesiya as-sabiq, Dar as-Sa'fldiyya li an
nar, at-tab'a aHiniya, 1403/1983 .; $afal;at min
tarlb IndlinesJya al-mu 'a$ka - Ji Mu}:Jammad
Asad ihab; Maga/Ja af-f'fj$am a!-Qahkjyya
ai-'Adad rabi' al-abir 1410. al-higriyya, nofembar
1989. al-miladiyya; Maga/la ad-DJbliimasi- al
'Adad at-tamin gfl al-qa'da 1407. al-higriyya, yiiliyo
1987. al-miladiyya, maqal ai-Biintiisilii asiis ad
dawla fi Gumlulriyya a/-Indanesiyya;
61. Socijalistika arapska Ba's partija
Definicija:
Socijalistika arapska Ba's partija (f:lizb
al-Ba 's al- 'arabi ai-itirak!j* je nacionalna
sekularistika partija koja se zalae za
potpunu promjenu shvaanja arapskih
vrijednosti (al-q1yam al- 'arabiyya) i njihovo
usmjeravanje prema socijalizmu. Njena
parola je: "Jedna arapska nacija sa jednom
vjenom misijom!" ( Umma 'arabiyya wiil;ida
gat risala !Jalida), tj. misijom Ba's partije.
Njeni proklamirani ciljevi su: jedinstvo (al
wal;da), sloboda ( al-l;urriyya) i socijalizam
(al-itirakiyya).
Nastanak i najznaajnije linosti:
* Godine 1932. iz Pariza su se u Damask
zajedno vratili Miel Aflak (kranin, sljed
benik istone crkve)* i Salah el-Bejtar
(sunnijski musliman), nosei sa sobom
diplome o zavrenoj visokoj koli i zadojeni
idejama nacionalizma i zapadnom kulturom.
Radei
kao profesori u nastavi, Aflaq
i el-Bejtar su svoje ideje poeli iriti
meu kolegama-profesorima, studentima i
omladinom.
Godine 1934., zajedno sa marksistima,
Aflak i el-Bejtar osnovali su udruenje pod
nazivom "Drutvo arapskog preporoda"
(Gama 'a a!-if:Jya' al- 'arab!) koje je pokrenulo
izdavanje asopisa pod imenom "Avangarda"
(at-Tali'a) .
Godine 1945. osnovana je partija pod
nazivom "Arapska Ba's partija" (f:lizb al
Ba 's al- 'arabi)* ili "Partija arapskog
preporoda". Meu osnivaima ove partije
Poglavlje ll
bili su Miel Aflak. Salah el-Bejtar, Delal
es-Sejjid i Zeki el-Ersuzi. Sa osnivanjem
partije, oni su pokrenuli i asopis pod
istoimenim nazivom "Preporod... (a/-Ba~f).
Poslije toga, oni su imali veoma
aktivnu ulogu u vie sirijskih vlada (al
hukllmat) poslije stjecanja nezavisnosti
1946. godine. To su sljedee vlade:
Vlada ukrija el-Kutlija od 1946. do
29. 03. 1949. godine,
Vlada Haseni ez-Ze'ima koji je
preuzeo vlast i na vlasti ostao samo nekoliko
mjeseci 1949. godine,
Vlada generala Samija el-Hanavija,
koji je i doao i otiao sa vlasti 1949.
godine,
Vlada Ediba e-ikelija, koja je
ostala na vlasti sve do 1954. godine,
Vlada ukrija el-Kutlija koji je po
drugi put doao na vlast i koji je vladao sve
do potpisivanja Ugovora o uniji sa Egiptom
1958. godine,
Vlada Unije sa Egiptom sa predsje
dnikom Demalom 'Abdunnasirom na elu
od 1958. do l 961. godine i
Vlada poslije izlaska iz Unije sa
Egiptom na elu sa dr. Nazimom el
Kudsijem. Ova vlada poslije otcjepljenja od
Unije sa Egiptom ostala je na vlasti od 28.
09. 1961. do 08. 03. 1963. godine. Pokret za
otcjepljenje od Unije sa Egiptom predvodio
je 'Abdulkerim en-Nahlavi.
* Od 08. 03. 1963. godine pa sve do
danas Sirijom vlada "Ba's partija" ili u
prijevodu "Partija preporoda" (ljizb al-Ba 'tJ*.
Od tada pa naovamo u Siriji su se izmije
njale sljedee basistike vlade:
Vlada voa revolucije iz 1963.
godine u kojoj je Salah el-Bejtar doao na
mjesto premijera,
Vlada Emina el-Hafiza od 1963. do
1966. godine,
Vlada Nuruddina el-Etasija od 1966.
do 1970. godine, u kojoj je rukovodstvo ove
partije igralo znaajnu ulogu. U ovom
periodu na sceni su se pojavile dvije
347
 Poglavlje ll SAVREMENE PARTIJE, POKRETI I PRAVCI
najznaajnije linosti ove partije: Salah
Dedid, generalni sekretar dravnog ruko
vodstva i Hafez el-Asad, ministar odbrane i
Vlada Hafeza el-Asada, od 1970. do
2000. godine. 1
Meu druge najistaknutije linosti
ove partije u Siriji, od njenog osnivanja pa
do danas, spadaju:
Sami el-Dundi koji je poslije vojnog
udara 1963. godine, obavljao dunost ministra
za informiranje,
Hamud e-evfi, generalni sekretar
prvog dravnog rukovodstva partije. On se
godinu dana kasnije, 1964. godine, otcijepio
od ove partije i od tada pa sve do danas sa
svojom frakcijom ivi u Iraku.
Munif er-Rezaz (Jordanac, sunnija)
koji je funkciju generalnog sekretara drav
nog rukovodstva ove partije obavljao od
aprila 1965. do marta 1966. godine.
Mustafa Talas (sunnija) roen 1932.
godine i svrenik vojne akademije u Himsu.
U partiju se ukljuio 1947. godine. Obavljao
je funkciju predsjednika Nacionalnog suda
za zatitu poretka u Centralnoj oblasti od
1963. godine. U periodu od 1964. do 1966.
godine, bio je naelnik taba Pete oklopne
brigade da bi u mjesecu februaru 1968.
godine, bio postavljen za naelnika general
taba sirijskih oruanih snaga. Od 1968. do
1972. godine bio je pomonik ministra z~
odbranu, a od 1973. godine do danas nalazi
se na poloaju ministra odbrane.
Generalmajor Jusuf ekur, koji je
naslijedio Mustafu Talasa na poloaju
naelnika generaltaba za oblast Hims.
Generalmajor Nadi Demil, pori
jeklom iz Dir ez-Zura. Obavljao je dunost
komadanta zrakoplovstva od novembra
1970. do marta 1978. godine.
Selim Hatum, koji je 1966. godine
pokuao izvesti dravni ud~r, ali u ~ome nije
uspio. Osuen je na smrt 1 pogublJen 1967.
godine.
1
Danas ovom partijom, na poziciji sirijskog
predsjednika, rukovodi Bear el-Asad, sin Hafeza
el-Asada. (op. ree.)
348
Zeki el-Ersuzi, porijeklom iz oblasti
Iskenderuma, jedan od osnivaa partije
zajedno sa Mielom Aflakom i njegov veliki
rival.
ibli el-' Aj semi, roen 1930. godine.
Obavljao je dunost ministra za poljoprivredu i
meliorizaciju, ministra za nauku, a od 1963.
do 1964. godine ministra za kulturu i propa
gandu. Godine 1964. postavljen je na poloaj
pomonika generalnog sekretara Ba's partije.
'Abdulkerim Dundi, lini prijatelj
Salaha Dundija. Izvrio je samoubistvo
1969. godine.
Sulejman el-'Isa, porijeklom iz oblasti
Iskenderuma, poznat kao teoretiar, mislilac
i pjesnik.
Ahmed el-Hatib, predsjednik Republike
od novembra 1970. do marta 1971. godine.
To je bila prelazna faza izmeu vlade
Nuruddina el-Atasa i vlade Hafeza el-Asada.
Bio je lan proirenog dravnog rukovodstva
partije 1965. godine i krae vrijeme pred
sjednik Narodne skuptine (parlamenta).
Jusuf Zu'ajn, roen u mjestu el-Bu
Kemal. Po zanimanju je bio ljekar. U
periodu od 1963. do 1964. go~ine .obavlja~
je dunost ministra za polJopnvred~ ~
meliorizaciju i ambasadora u V ehkoJ
Britaniji. Godine 1965. izabran je za lana
dravnog rukovodstva partije. Od februara
1966. do oktobra 1968. godine, bio je
predsjednik vlade.
Delal es-Sejjid, lan i jedan od
osnivaa Ba's partije (lfizb al-Ba 'f)*. Pori
jeklom je iz grada Dir ez-Zura. Kasnij_e je
napustio partiju, ali je i dalje ostao aktivan
na sirijskoj politikoj sceni.
'Abdulhalim Haddam, roen 1932.
godine u gradu Banijasu. Svrenik je
pravnog fakulteta u Damasku. Obavljao ~e
vie razliitih funkcija. Bio je gradonaelmk
gradova Hame, Kuneitre, a 1964. godine. je
postavljen na poloaj gradonaelmka
Damaska. Godine 1969. obavljao je dunost
ministra za ekonomiju, a 1970. ministra za
vanjske poslove. lan je dr~vnog ru~o
vodstva partije od 1969. god me. God me
1984. izabran je za pomonika predsjednika
Republike za politika pitanja.
SAVREMENE PARTIJE, POKRETI I PRAVCI
Hafez el-Asad, roen 1930. godine u
Kardahi, selu u oblasti Latakije. Zavrio je
vojnu akademiju u Himsu 1955. godine.
Godine 1963. bio je komandant zrakoplovne
baze ed-Damir, a 1964. godine je postavljen
za komandanta zrakoplovstva. Godine 1965.,
ukljuio se u Nacionalni odbor za izvoenje
revolucije ( at-tawra)*, a potom se pridruio
Salahu Dedidu u izvoenju vojnog udara
1966. godine. Od 1966. do 1970. godine bio
je ministar odbrane, a u novembru 1970.,
nakon izvoenja brojnih promjena i istki u
vrhu drave, doao je za predsjednika
Republike. Ostao je na tom poloaju do
svoje smrti 2000. godine.
Zuhejr Mearika, porijeklom iz
Halepa. Nedavno je postavljen na poloaj
pomonika predsjednika Republike za vojna
pitanja.
Godine 1953., dolo je do ujedinjenja
Ba's partije (Jfizb al-Ba~~ sa Socijalistikom
arapskom partijom ( al-lfizb al- 'arabi al
itiraki) koju je do tada vodio Ekrem el
Hurani u jednu partiju pod nazivom (lfizb
al-Ba 't al- 'arabi al-itiraki).
* to se, pak, tie irakog krila Ba's
partije (l:fizb al-Ba'{) ono je na vlast u Iraku
dolo poslije niza krvavih dogaaja koji su
se odvijali sljedeim tokom :
* Preuzimanje vlasti u Iraku od strane
Ba'.~ part~je:
Dana 14. jula 1958. godine, jedna
brigada pod komandom 'Abdusselama
'Arifa na putu iz Jordana, ula je u Bagdad,
zauzela radio stanicu i objavila pobunu
(at-fawra)* protiv tadanjeg monarhistikog
reima. U toj pobuni su ubijeni Kralj Fejsal
II, prijestolonasljednik 'Abdul'ilah, Nuri
Seid i njegovi saradnici, ime je monarhija
bila sruena i okonana vladavina kralja
Fejsala. Nakon toga, Irak je uao u mz
krvavih vojnih pueva.
Dana 24. jula 1958. godine, dakle,
samo deset dana po izbijanju revolucije, u
Bagdad je doputovao Miel Aflak, osniva i
lider sirijske Ba's partije s namjerom da
nove vlasti pokua ubijediti da Irak prikljue
Ujedinjenoj Arapskoj Republici (al-Gumhilriyya
al- 'arabiyya al-muttal;ida), tj. ranije
Poglavlje ll
sklopljenoj Uniji izmedu Sirije i Egipta.
Meutim, iraka komunistika partija je
osujetila ovaj njegov pokuaj tvrdei da
ona za irakog lidera priznaje jedino
'Abdulkerima Kasima.
Dana 8. februara 1963. godine, Ba's
partija je izvela dravni udar i sa vlasti
zbacila reim 'Abdulkerima Kas ima. Ovaj
udar je bio estok i krvav, jer su se po
ulicama Bagdada dugo vodile borbe. Na
kraju je dravni udar ipak uspio, nakon
koga je formirana prva ba'sistika vlada.
Meutim, nedugo poslije toga, unutar Ba's
partije je dolo do rascjepa izmeu njenog
umjerenog i ekstremnog krila. Ovu ansu
iskoristio je 'Abdusselam 'Arif i 18.
novembra 1963. godine srus1o prvu
ba'sistiku vladu u Iraku. Nakon toga,
'Abdusselam 'Arif je za potpredsjednika
Republike postavio Ahmeda Hasana el
Bakra, oficira koji je pripadao umjerenoj
struji Ba's partije.
U mjesecu februaru 1964. godine,
Miel Aflak je za lana dravnog ruko
vodstva irakog ogranka Ba's partije
predloio Saddama Husejna.
U mjesecu septembru 1966. godine,
iraka Ba's partija je u saradnji sa neba
'sijskim oficirima uspjeno izvela dravni
udar i oborila 'Arifov reim.
Dana 30. jula 1968. godine, Ba's
partija je napravila istku irokih razmjera i
sa poloaja uklonila sve one koji nisu bili
lanovi Ba's partije, ak i one koji su joj
pomogli da izvri uspjean dravni udar i
svrgnu 'Abdusselama 'Arifa sa vlasti.
Nakon toga, Ahmed Hasan el-Bakr je
imenovan za predsjednika Revolucionarnog
vijea, predsjednika Republike i proglaen
je vrhovnim komadantom vojske, dok je
Saddam Husejn imenovan za potpredsjednika
Revolucionarnog vijea i efom unutranje
sigurnosti.
Dana 15. oktobra 1970. godine, u
Kuvajtu je izvren atentat na generala
Hardana et-Tikritija, jednog od najista
knutijih lanova irake Ba's partije, lana
Revolucionarnog vijea, pomonika predsje
dnika vlade i ministra za odbranu.
349
 Poglavlje ll SAVREMENE PARTIJE, POKRETI I PRAVCI
U mjesecu novembru 1971. godine,
unutar zatvora je izvren atentat na Sejida
Fuada er-Rukabija, prvog teoretiara i
ideologa Ba's partije i jednog od najzna
ajnijih njenih lidera u Iraku.
Dana 8. jula 1973. godine, poslije
neuspjelog pokuaja izvoenja dravnog
udara, izvrena je smrtna kazna nad
Nazimom Kezarom, predsjednikom Vlade i
efom unutranje sigurnosti, zajedno sa jo
tridesetak njegovih najbliih saradnika.
Dana 6. marta 1975. godine, ba'sis
tika iraka vlada je potpisala tzv. Alirski
sporazum o miru sa iranskim ahom. Sa
irake strane sporazum je potpisao Saddam
Husejn. Spomenutim sporazumom Irak je
pristao na neke teritorijalne ustupke iranskom
ahu, dok se ovaj sa svoje strane obavezao
da e prestati pomagati pobunu Kurda protv
irakog reima.
U mjesecu j~lu 1978. godine
ba'sistika vlada je iz Iraka protjerala
Homeinija, dok je u februaru 1979. godine u
Iranu izvrena Homeinijeva revolucija.
U mjesecu junu 1979. godine, nakon
to je el-Bakr uklonjen sa svih poloaja i
stavljen u kuni pritvor, Saddam Husejn je
postao predsjednikom Irake Republike.
Tokom jula 1979. godine, Saddam
Husejn je izvrio veliku istku i iroku
kampanju pogubljenja. Medu pogubljenim
su bila tri lana Revolucionarnog vijea i
preko 500 najuglednijih lanova irake Ba's
partije.
Dana 8. augusta iste godine, Saddam
Husejn je pogubio: Ganima 'Abduldelila,
ministra za prosvjetu i obrazovanje,
Muhammeda Mahduba, ministra za odgoj,
Muhammeda 'Aj ia, ministra za industriju i
njegova najblieg prijatelja 'Adnana el
Hamdanija, zatim dr. Nasira el-Hanija
Se'ida i pod tekim muenjem Murtedu
Se'ida el-Bakija. Dvojica posljednjih su u
prolosti obavljali poslove ministra vanjskih
poslova. Broj visokih partijskih funkcionera
koje je Saddam Husejin pogubio, samo u
toku jednog mjeseca, popeo se na brojku od
56 funkcionera. Poslije ovih pogubljenja, od
onih koji su uestvovali u dravnom udaru
350
1968. godine, u ivotu su ostali samo 'Izzet
Ibrahim ed-Devri, Taha Jasin Ramadan i
Tarik 'Aziz.
Dana 9. aprila 1980. godine, Saddam
Husejn je izvrio pogubljenje Muhamrneda
Bakira es-Sadra, jednog od najpoznatijih
i'ijskih uenjaka, i njegove sestre Zejneb
es-Sadr, poznatije pod nadimkom Bint el-Huda.
Dana 22. septembra 1980. godine
Saddam Husejn je pokrenuo rat protiv Irana
u kome je u cvijetu svoje mladosti poginulo
preko 500.000 irakih mladia, a preko 700.000
ranjeno i ostalo kao invalidi. Ovome treba
dodati i ratne trokove koji su premaili cifru
od preko 200 milijardi dolara, a o ratnoj teti i
obustavljanju svih razvojnih projekata da i ne
govorimo. Poslije svih tih silnih rtava, Saddama
nije bilo nimalo stid izai pred cio svijet i
izjaviti "da je rat sa Iranom bio velika greka i
da se najbolje ponovo vratiti na sporazum
potpisan u Aliru izmedu ove dvije zemlje."
Za vrijeme rata sa Iranom, Saddam
je protiv kurdskih gradana koristio najt:azli
itije metode muenja, ubijanja i genocida,
neselektivno koristei bojne otrove i zapaljive
napalm-bombe, ne priznavajui nepovre
divost vjere, ovjeka i dostojanstva. Svojim
vojnicima je, umjesto da ih tite, kao graane
svoje zemlje, nareivao da artiljerijom
ravnaju njihove gradove i rue kue nad
glavama ena, djece i staraca.
Dana 2. augusta 1990., tj. ll. muhar
rema 1411. godine, Saddam Husejn 1 je sa
svojom vojskom preao granicu i napao
Kuvajt, okupirao zemlju, protjerao njene
graane, mnoge od njih pobio, opljakao
njihova dobra i poeo ruiti ustanove i
minirati naftna polja, to je cio svijet
natjeralo da mu se suprotstavi i pone
gomilati svoju vojsku radi pokretanja rata
protiv njega i njegova protjerivanja iz
Kuvajta. U tom ratu, on je doivio
katastrofalni poraz. U njemu je poginulo na
stotine hiljada irakih vojnika i pripadnika
njegove nacionalne garde, to ga je natjeralo
1
Danas se Sadamu Husejnu sudi pred irakim
nacionalnim sudom za poinjene zloine dok je bio
vladar Iraka, a Irak je razoren vojnom intervencijom
Koalicije.
SAVREMENE PARTIJE, POKRETI I PRAVCI
na kapitulaciju i bezuvjetno prihvaanje svih
uvjeta koje su mu nametnuli saveznici
pobjednici, nakon to je u operaciji pod
imenom "Pustinjska oluja" njihova avijacija
u neravnopravnom omjeru snaga, u Iraku
razruila sva znaajnija postrojenja i infra
strukturu i cijelu zemlju ostavila u ruevi
nama. N akon toga, kuvajtski emir i kuvajtska
vlada su se iz inostranstva ponovo. vratili u
zemlju i nastavili vladati svojom zemljom.
PonaanJe i principi irake Ba 's partije:
Osniva irake Ba's partije je od
samog poetka tvrdio da vlast u Iraku mora
provoditi jednopartijski sistem, izjavivi:
"Sudbina koja nam je dodijelila ovu misiju,
daje nam za pravo da mi nareujemo i da
se naa rije mora besprijekorno sluati i
provoditi, ako je potrebno i silom." Drugim
rijeima, po shvaanju ove partije nijedan
iraki graanin nema ni najmanje pravo
line slobode i politikog djelovanja, jer u
dravi Irak sve mora biti potinjeno Ba's
partiji. To se u praksi i primjenjuje, putem
stroge policijske kontrole nad svim parama
ivota i na najrazliitije oblike djelovanja
slube sigurnosti i uhodane kanale kontrole
svakog graanina od strane reima.
Ba's partija provodi politiku kidanja
svake veze izmeu arabizma i Islama i
odvajanja vjere od politike. Po njoj u
irakom drutvu potpuno ravnopravno
moraju biti tretirani Hamurabijev zakon,
predislamska poezija, Muhammedova vjera
i Me'munova kultura i sve one moraju
moraju podjednako odraavati preporod
arapske nacije i osjeaj ivota.
Ba's partija provodi politiku koja
tvrdi da je ostvarenje socijalizma ( tal:zqiq al
itirakiyya)* osnovni preduvjet za ouvanje
i napredak arapske nacije. Ovo, uprkos
injenici da politika socijalizma koja se
provodi u Iraku, narodu Iraka nije donijela
nikakvo blagostanje, nego opu bijedu
nakon to je, zahvaljujui obilju prirodnih
bogatstava ranije ivio u izobilju. Naprotiv,
zbog ugnjetavanja naroda koje provodi Ba's
partija, ona danas graanima Iraka nije u
stanju osigurati ni najosnovnije potrebe za
preivljavanje.
Poglavlje ll
Ba's partija je iz irakog ustava
izbacila apsolutno sve zakone koji imaju
ikakve veze sa Islamom, tako da je sekula
rizam (al- 'ilmaniyya) postao glavno obiljeje
irakog ustava, a ideologija Ba's partije
temeljni izvor zakonodavstva.
U deklaraciji dravnog kongresa Ba's
partije, odranog u Bagdadu u mjesecu junu
1982. godine, izmeu ostalog, stoji:
"to se tie pojave sve jae religi
oznosti u posljednje vrijeme, ona predstavlja
selefijsku pojavu (?ahira salafiyya)* i zaos
talost kako u teorijskom shvaanju tako i
praksi."
"Meu greke koje se na ovome
polju ine spada i to da pojedini lanovi
partije u posljednje vrijeme obavljaju
vjerske obrede tako da prijeti opasnost da
vjerska ubjeenja, malo-pomalo, ne postanu
prea od partijskih ubjeenja."
"Protiv ove pojave (tj. narastajue
religioznosti), ma gdje ona bila, partija (al
/;Jizb) se odluno treba boriti, jer se ona
neprijateljski izraava prema narodu, partiji,
revoluciji i nacionalnom pitanju."
Zbog toga su Saddam Husejn i njegova
partija, na svim poljima, objavili rat protiv
Islama i onih koji rade za dobrobit Islama. O
tome ko je Saddam Husejn nabolje govori
njegova izjava: "Bio sam ovjek koji je sluio.
u Iblisovoj vojsci, a sada sam napredovao,
pa Iblis slui u mojoj vojsci."
Spomenuti rat protiv Islama odvijao se
na sljedee naine:
Saddam Husejn je na razne naine
pogubio 47 poznatih islamskih uenjaka i
misionara ija su imena navedena u
zvaninom izvjetaju Meunarodne organi
zacije za pomilovanje (Amnesti Intemational
Organization). Meu njima su bili i poznati
uenjaci ejh 'Abdul'aziz el-Bedri (sunnija)
i Muhammed Bakir es-Sadr (imam i'ijskog
mezheba). Mnogi od islamskih uenjaka
koje je lino on slao na pregovore sa
kurdskim liderom, Mustafom el-Barzanijem
su poginuli u atentatima, tako to ih je
prisiljavao da na pregovore (u namjeri da
izvri atentat na Mustafu el-Barzanija)
351
 Poglavlje ll SAVREMENE PARTIJE, POKRETI I PRAVCI
odlaze sa postavljenim eksplozivom u svojoj
odjei. esti su bili sluajevi da je Saddam
izdavao nareenja o pogubljenju na stotine
uglednih islamskih linosti , zajedno.
Mnoge univerzitetske profesore koji
su se odlikovali slobadarskim idejama, prvo
je prijevremeno slao u penziju, a onda ih,
nakon udaljavanja s posla, stavljanja u kuni
pritvor ili u zatvor, izvodio pred sud koji im
je izricao najrazliitije kazne.
Saddam Husejn je izdao naloge za
zatvaranje na stotine damija u Iraku, jedino
zato to se u njima okuplja omladina.
Izdao je uputstva za borbu protiv
islamskih knjiga i zabranio da se one dre
u javnim bibliotekama. Objanjavajui
ovakve njegove odluke, Sa' dun Hamadi je,
jednom prilikom izjavio: "Inspektoru je
mnogo lake neto zabraniti, nego dozvoliti,
jer, ako zabrani stotinu knjiga, mi ga za to
neemo pitati, a ako dozvoli ijednu knjigu
u kojoj se nalazi makar jedna zabranjena
rije, moe se desiti da to za njega bude
Smak svijeta."
Saddam Husejn je pokrenuo estoku
kampanju protiv islamskog odijevanja (al
l;igab al-islami) muslimanskih djevojaka.
Istovremeno, on je na razne nacme
podsticao nezakonite veze izmeu mladia i
djevojaka, otvaranje nonih klubova i
irenje nereda i pokvarenosti (al-/asad) na
svim poljima ivota. Tako je obilato
pomagao otvaranje kabarea usljed ega je
dolo do masovne pojave nemorala i
prostitucije. Gradske ulice, trgovi i druga
javna mjesta prepune su natpisa Ba' s partije,
a knjiare i kole prepune su broura u
kojima se reklamiraju mjesta razvrata. Ulice
i gradske etvrti postale su krcate birtijama.
Poslije okupacije Kuvajta naredio je da se i
tamo ponu otvarati prodavnice u kojima se
mogu nabaviti alkoholna pia.
Irak je posljednja zemlja koja se,
nakon to je osjetila izoliranost od ostalih
islamskih zemalja, pridruila Organizaciji
islamskog kongresa (Mun~ama al-Mu 'tamar
al-islami). Meutim, uprkos svome lanstvu,
Irak se nikada u praksi nije pridravao
odluka Kongresa.
352
Saddam Husejn je obilato pomagao
sekularistikereime u svim zemljama gdje
god su se pojavljivale islamske struje. Tako
je postupio u Libanu, Kamiru, Palestini,
Kipm i Afganistanu. Ukratko, gdje god je u
svijetu postojao islamski problem, on se
stavio na stranu antiislamski raspoloenih
snaga.
U zatvorima i logorima u svojoj
zemlji zaveo je takva sredstva muenja i
zlostavljanja da se od same pomisli na njih
jei tijelo i die kosa na glavi. Njegovi
delati pribjegavali su najrazliitijim sreds
tvima muenja kao to su:
Buenje uiju elektrinim builicama,
Presijecanje tijela zatvorenika na dva
dijela elektrinom pilom,
Prisiljavanje zatvorenika ili logoraa
da bos tri uza stepenice posutim komadi
ima slupanog stakla tako da bi mu iz
tabana ikljala krv, a kada bi stigao do
posljednje stepenice, tamo bi bio izloen
strujnom udam,
Udaranje zatvorenika i logoraa
elektrinim kablovima i plastinim crije
vima, a potom njegovo natjerivanje u
prljavu vodu i prskanje pod pritiskom, as
vrelom, a as ledenom vodom,
Vezanje zatvorenika za ventilatore
na plafonu i putanje stmje kroz njihovo
tijelo, gaenje cigareta na njihovoj koi i
probadanje uarenim klinima i ekserima,
Ostavljanje zatvorenika po nekoliko
dana bez vode i hrane, nakon ega bi mu se
ponudila aa hladne vode. Kada bi ovaj
poao da se napije, na njegovim usnama bi
se jakim udarcem razbila aa, tako da bi
mu se polomili zubi i komadima razbijenog
stakla posjekla i napunila usta,
Dovoenju supruga, sestara i kerki
zatvorenika i njihovo silovanje pred
njegovim oima kako bi se natjerao da
prizna ono za to se optuuje, bez obzira da
li je to poinio ili nije.
SAVREMENE P ARTIJE, POKRETI I PRAVCI
Rezultati vlasti Ba's partije:
Najgore to je iraki narod moglo zadesiti
je Saddamov napad na Kuvajt pod parolom
borbe na Boijem putu (al-gihiid al-islami),
naroito kada. je, kao zakleti neprijatelj
Islama, estoko napao rukovodstvo Kraljevine
Saudijske Arabije, sebe proglasio direktnim
potomkom Boijeg Poslanika i za sebe uzeo
novo ime 'Abdullah ei-Mumin.
Svako je znao da je Saddamova
tvrdnja da su kuvajtski narod i kuvajtski
revolucionari ti koji su ga pozvali da
napadne Kuvajt ista la. Kada njegova la
ni kod koga nije mogla proi, on je poeo
tvrditi da je Kuvajt dio Iraka i da dio ima
pravo da se prikljui cjelini. U tom cilju on
je poeo formirati jednu po jednu kuvajtsku
vladu u egzilu tvrdei da su njeni lanovi
Kuvajani. Meutim, niko od Kuvajana
nije vjerovao u ovu njegovu naivnu tvrdnju,
nego su svi oni davali podrku svome
legitimnom rukovodstvu.
On je neprekidno nastavio ponavljati
svoje lai da su dva sveta Harema (tj. u
Mekki i Medini) pod amerikom i cionis
tikom okupacijom. To je navelo islamske
uenjake iz ova dva Harema (Mekke i
Medine) da odre svoj kongres sa koga su
oni izdali saopenje da ta Saddamova
optuba nema nikakva osnova i da je ona
ista izmiljotina.
Saddamova provala u Kuvajt dala je
povoda cionistima da pokuaju opravdati
svoju okupaciju Palestine, tako da je jedan
od lanova Kneseta iz Likud partije izjavio
da "Izrael treba iskoristiti zaotrenu situaciju
u Zaljevu i definitivno uguiti palestinsku
pobunu (a/-inti/8{/a al-falastiniyya)."
Ovim inom je postalo jasno da se
iza politike Ba's partije - koja je do tada na
sva zvona pozivala na jedinstvo arapske
nacije - zapravo kriju pretenzije i elja za
hegemonijom nad arapskim svijetom putem
nasilnog pripajanja njegovih dijelova. U
cilju ostvarivanja svojih elja, Saddam
Husejn je prvo poeo od Zaljeva, koji po
nekim meunarodnim procjenama predstavlja
vrst bedem protiv pozapadnjenja i hege
monije, izvor finansiranja dobrotvornih
projekata irom svijeta i raznih vidova
Poglavlje ll
buenja islamske svijesti. Saddamov cilj je,
izmeu ostalog, bio i osujeenje takvog
trenda islamske aktivnosti.
Do raspada arapskog sistema dolo
je nakon nemoi arapske nacije ( 'agz al
umma al'arabiyya) da sa svim svojim ustano
vama i organizacijama Saddama odvrati od
agresije. Nakon to je Irak otkrio sve karte i
postalo jasno da se definitivno odluio na rat
protiv Saudijske Arabije, Kuvajta i ostalih
zemalja u Zaljevu, posebno kada je uputio
prijetnju da e napasti i sa zemljom sravnati
Rijad, nakon to je prethodno minirao i
zapalio naftna polja u Kuvajtu, arapsko
islamski svijet je izgubio svaku nadu da se
sa svojim snagama sam moe suprotstaviti
i odvratiti iraku armadu od ispunjenja
ovakvih prijetnji.
Iraki napad na Kuvajt bio je povod
da se, u zaustavljanju ove iznenadne opasnosti,
u pomo pozovu ujedinjene meunarodne
snage, to je arapske zemlje prisililo na
dugorono izdvajanje ogromnih sredstava za
pokrivanje trokova meunarodnih snaga
koje su pozvane u pomo u zaustavljanju
ove agresije.
Iraka invazija na Kuvajt dovela je
do razaranja kompletne infrastrukture u
Kuvajtu i do iznenadnog zastraivanja i
progonjenja njegova naroda. Val progona iz
Kuvajta je poprimio ire razmjere nego to
su bile one u Palestini. Ovdje ne treba
smetnuti s uma jo jednu razliku, a to je da
je okupator Palestine bio od ranije znani i
bez ikakve sumnje neprijatelj, dok je
okupator Kuvajta bio dojueranji brat koji
je napao roenog brata, istog onoga koji ga
je prije toga, punih osam godina, pomagao u
ratu protiv Irana, a sada podmuklo iskoristio
priliku i poput divlje zvijeri okomio se na
njega pribjegavajui takvom lukavstvu
kakvo zdravom razumu nije moglo biti ni na
kraju pameti.
Iraka invazija na Kuvajt naruila je
sigurnost i stabilnost i u duama stanovnika
oblasti Zaljeva posijala sjeme osjeaja
dubokog straha, zabrinutosti i bojazni i za
due vrijeme im otrgnula neogranieno
povjerenje koje su gajili prema svoJim
susjedima (tj. Traanima).
353
 Poglavlje ll SAVREMENE PARTIJE, POKRETI I PRAVCI
Invazija na Kuvajt devalyirala je
ideju o arapskom jedinstvu, pokidala veze
osjeaja pripadnosti istoj naciji i dovela do
nezapamenog razbijanja jedinstva arapskih
redova. Prvi znak za to je da su iz Iraka u
Egipat, masovno poeli pristizati zapeaeni
sanduci sa leevima egipatskih radnika.
Usljed irake invazije na Kuvajt
palestinski problem je na svim poljima
stavljen u drugi plan. Kao primjer dovoljno
je napomenuti da su prilivi sredstava od
velikog broja Palestinaca koji su radili u
Kuvajtu i od svojih zarada izdravali
porodice u Palestini, presuili.
Zauzetost arapskih zemalja oko irake
invazije na Kuvajt ila je namku velikom
prilivu iz Sovjetskog saveza jevrejskih
iseljenika u Izrael. Dovoljno je napomenuti
da se poslije Zaljevskog rata u Izrael iz
Sovjetskog saveza doselilo blizu 600.000
doseljenika.
Zaljevska kriza dovela je do
ponovnog otvaranja i produbljivanja
kurdskog problema koji je u proteklih niz
godina bio smiren, zahvaljujui s jedne
strane arapskom posredovanju kod irakih
vlasti a s druge strane objavljivanjem
svjetske tampe izvjetaja o zloinima koje
iraki reim provodi nad ovim narodom.
Nastavak i intenziviranje zloina Ba's
partije nad ovim narodom, natjeralo je
Kurde da ponovo pokrenu zahtjev za
otcjepljenje Kurdistana od Iraka, ili u
najmanju ruku za autonomiju Kurdistana,
to dugorono gledajui, moe dovesti
do jo vieg slabljenja i cijepanja ove
muslimanske zemlje.
Zaljevska kriza dovela je do naglog
skoka cijene nafte na svjetskom tritu, od
ega su zemlje proizvoai nafte - kako
arapske tako i nearapske - izvukle odreenu
korist, ali se to negativno odrazilo na zemlje
uvoznice nafte iz Treeg svijeta, kojima
je dodatni ekonomski teret u njihovim
budetima predstavljalo izdvajanje velikih
sredstava za plaanje faktura nafte.
Oslobaanje Kuvajta, na osnovu
rezolucije Savjeta sigurnosti Ujedinjenih
nacija, zavrilo se uz razaranje Iraka.
Razaranja u Iraku nisu bila ograniena samo
354
na vojna postrojenja. Naprotiv, ona su bila
totalna i sraunata, namjerno ciljana na
stvaranju sasvim nove situacije koja e, s
jedne strane, za dui period zaokupiti iraki
reim popravkama onoga to je srueno u
ratu, a s druge strane, omoguiti velikim
silama da odluuju o budunosti Iraka i
njegovim bogatim nalazitima nafte, na taj
nain to e za Kurde traiti autonomiju u
oblastima najbogatijih nalazita nafte oko
Mosula i Kirkuka. To e, bez sumnje,
velikim zapadnim silama: Americi, Velikoj
Britaniji i Francuskoj, pod izgovorom zatite
kurdske manjine, garantirati prisustvo u
ovome regionu. Pod tim izgovorom u
regionu Bliskog istoka trajno e biti prisutne
velike vojne snage imperijalistikih sila
radi, po unaprijed pripremljenom planu,
osujeenja bilo kakvog iznenadnog napada
protiv Izraela. Meutim, takav napad poslije
Zaljevskog rata je postao nemogu , jer je
iraki reim postao politiki mrtav, lokalno
usamljen, meunarodno izoliran, a unutar
potpuno razoren pretvoren u mevine.
Nema sumnje da je, zbog svoje
drskosti u odnosima sa svojim komijama,
braom i kurdskim graanima, Saddam
Husejn postao neprihvatljiv kako na
svjetskom, tako i na arapsko-islamskom
planu. Isto tako, on je - zbog svoje zloeste
naravi, nezasitih nagona neprijateljstva,
nadmenosti i suludih postupaka, sklonosti
lukavstvu i prevari, naroito nakon razot
krivanja njegovih zlih namjera, prvo u ratu
sa Iranom, a potom nakon napada na
miroljubivog susjeda Kuvajt, koji ga je
cijelo vrijeme podravao i obilato pomagao
- postao svakome omraen.
Saddam Husejn je, ruenjem zidova
arapske solidarnosti, ozbiljno ugrozio rjea
vanje problema arapske sigurnosti i arapske
nacije u cjelini.
Ocjena ideja i ideologije Ba 's partije:
Socijalistika arapska Ba's partija je
nacionalistika, sekularistika i destruktivna
partija ( al-l;izb)* ije mnogobrojne ideje i
ideologiju ponekad normalan ovjek nije u
stanju ni razumjeti, a kamoli prihvatiti . O
ovoj partiji i njenim liderima mnogo je toga
reeno i napisano. Ono to se da primijetiti
SAVREMENE PARTIJE, POKRETI I PRAVCI
je veliki jaz izmeu njenih rijei i postupaka
prije dolaska na vlast i izmeu rijei i prakse
poslije njena dolaska na vlast.
Nacionalistike ideje ove partije su
toliko naglaene da ona nacionalizam dri
jedinim temeljem na kome poiva arapska
nacija. Po njoj, jedino je nacionalizam u
stanju povezati sve graane i stopiti ih u
jednom loncu i obuzdati sve druge mezhebske,
vjerske, plemenske, rasne i lokalne pris
trasnosti. Koliko nacionalizam ove partije
ide daleko, najbolje se vidi iz rijei jednog
ba'sijskog pjesnika koji kae:
Ja Tjerujem u gospodara Ba 's koji
nema sebi ravna
i u arabizam kao Tjeru, mimo koje
nema druge ~jere.
Politika odgoja Ba's partije, kako se
javno zna hvaliti, ima za cilj stvaranje jedne
sasvim nove arapske generacije koja e
vjerovati u jedinstvo arapske nacije i
vjenost njene misije zasnovane na isto
naunim osnovama, osloboene svih vrsta
okova tradicije i reakcionamosti, nadahnute
optimizmom, borbom i solidarnosti sa svim
graanima u cilju izvoenja opeg arap
skog preokreta i napretka civilizacije i
humanizma. U tom smislu su i rijei jednog
od filozofa i teoretiara ideja Ba's partije,
koji kae: "Jedini put za izgradnju arapske
civilizacije i podizanje arapskog drutva je
stvaranje jednog sasvim novog, socija
listikog, arapskog ovjeka. Oni koji vjeruju
u Allaha, vjere, privatni sektor, kapitalizam
i druge vrijednosti koje su u prolosti
vladale drutvom, nisu nita drugo do
balzamirane lutke u policama muzeja
povijesti." (Ibrahim J::Iala~, ideolog i filozof irake
Ba' s partije).
* Neke od preporuka etvrtog Narodnog
kongresa:
U preporuci pod br. 4. etvrtog
Narodnog kongresa (a!-Mu'tamar al-qawmi
ar-riibl) se doslovno kae: "etvrti Narodni
kongres vjerski reakcionarizam smatra
jednom od osnovnih opasnosti koja prijeti
da ugrozi zamah progresa koji se u ovoj fazi
upravo razbuktava. Zato se nacionalnom
rukovodstvu preporuuje da posebnu panju
Poglavlje ll
pokloni kulturnoj djelatnosti i radu na daljoj
sekularizaciji partije, naroito u onim oblas
tima u kojima vjerske zajednice iskriv
ljavaju sliku o politikom radu."
U preporuci br. 9 se kae: "Najbolji
nain da se objasni nae shvaanje nacio
nalizma jeste da se istaknu njegove progre
sivne i sekularistike ideje i da se u
predstavljanju ideje nacionalizma izbjegava
klasino-romantiarski nain izlaganja.
Prema tome, na rad u ovoj fazi treba biti
skoncentriran na dalju sekularizaciju naeg
pokreta i njegovoga socijalistikog sadraja
kako bi se iz svih slojeva naroda stvorila
snana narodna vjerska baza."
to se, pak, jedinstva tie, o njemu
ba'sisti kau: "Arapsko jedinstvo nije puko
spajanje i lijepljenje dijelova arapske domo
vine, nego vrsto varenje i stapanje ovih
dijelova. Zato ostvarenje jedinstva preds
tavlja pravu revoluciju sa svim svojim
dimenzijama, znaenjem i nivoima. Ostva
renje jedinstva je revolucija, jer to podra
zumijeva ruenje lokalnih interesa koji su
ivjeli, razvijali se i taloili tokom minulih
stoljea. To je revolucija, jer se direktno
suprotstavlja interesima odreenih slojeva
drutva koji su protiv jedinstva." (Idejne
pretpostavke estog Narodnog kongresa).
to se tie socijalizma, on po njima
znai: odgajanje graana u duhu naunog
socijalizma i njihovo oslobaanje od
zaostalih i naslijeenih drutvenih navika,
sve u cilju stvaranja novog arapskog
ovjeka koga e krasiti znanje i prosvjeeni
razum, koji e se uivati u etikim
vrijednostima novog socijalizma i vjerovati
u zajednike tekovine.
Pod izrazom "vjena poruka" (ar
ris/is/a al-bii!Jda) podrazumijevaju arapsku
naciju (al-umma al- 'arabiyya) u novom,
kroz stoljea usavravanom obliku koja ima
za zadatak da redefinira ljudske vrijednosti,
potie progres ovjeka, razvija sklad i
saradnju meu narodima.
* Ovdje se da primijetiti:
Da rije "vjera" ( ad-dln) apsolutno
nigdje, ni u sirijskom ni u irakom ustavu
nije spomenuta,
355
 Poglavlje ll SAVREMENE PARTIJE, POKRETI I PRAVCI
Da izraz "vjerovanje u Allaha" (al
Tman bil/ah) nigdje nije spomenut u tekstu
ustava niti u osnovnom tekstu niti u
objanjenjima, to je samo po sebi dovoljno
da se vidi koliko je snano sekularistiko
opredjeljenje ove partije,
Kada se radi o odgoju i izgradnji
porodice, ba'sisti nigdje, nijednom rijeju,
ne spominju zabranu preljube niti njene
negativne posljedice,
U vanjskoj politici ba'sisti nigdje ne
spominju odnose sa islamskim svijetom,
Oni, takoer, nigdje ne koriste niti
spominju islamski (hidretski) kalendar po
kome se arapska nacija proslavila kod
drugi h naroda.
Uprkos brojnim zahtjevima upuenim
na adresu partije da se graanima da vea
sloboda, njima nikada nije udovoljeno.
Naprotiv, praksa progonjenja neistomiljenika
prela je svaku mjeru tako da su graanima
ugroene sve svetinje i sahranjene sve
slobode zbog ega se mnogi od njih, bjeei
sa svojom vjerom od nepravde i progona,
sve ee , odluuju na ivot u egzilu.
Svi zakoni u zemljama u kojima je
Ba' s partija na vlasti su sekularistiki.
Birtije i noni klubovi u kojima se toi
alkohol su danonono otvoreni, a monetarni
sistem je na kamatnoj osnovi. Svako ko u
takvim zemljama propagira Islam je
progonjen i ugroen.
Idejni i ideoloki korijeni:
l. Ba's partija se u svojoj ideologiji
naslanja na ideju nacionalizma koja se
pojavila poslije pada Osmanskog carstva
u arapskom svijetu i nakon pojave nacio
nalistikih ideja u Evropi. Prvi koji je u
arapskom svijetu poeo zagovarati ideju
arapskog nacionalizma, bio je Sati' el
Husari.
2. Ba's partija svoju ideologiju, takoer,
zasniva na sekularizmu (al- '1lmaniyya) ,
budui da vjeru potiskuje ustranu i da joj ne
pridaje nikakav znaaj , kako na nivou
partijske misli, tako ni na nivou podobnosti
i pripadnosti partiji, a pogotovu ne u
praktinoj primjeni.
356
3. Svoja shvaanja Ba's partija crpi iz
ideje socijalizma. Ona, uprkos njegovom
krahu na svjetskom planu, ne odustaje od
zacrtavanja puta u komunizam. Osnovna
razlika izmeu nacionalizma Ba's partije i
marksizma je ta to je marksizam meu
nacionalni, a nacionalizma Ba's partije
nacionalni pokret. Pored toga, ideje
marksizma predstavljaju kimu ideologije
Ba's partije, ak i nakon kraha marksizma i
Manifesta komunistike partije u bivem
Sovjetskom savezu.
4. Partiju Ba's kao fasadu za svoje
djelovanje iskoristile su mnoge vjerske
sekte (Druzi, nusajrije, isma'ilije i krani).
Pripadnici ovih sekti pod platom partije
poeli su iriti svoje ideje i batinijska
uenja, najee pod parolama: revolucije,
jedinstva, slobode, socijalizma i progresa.
Ipak, od sviju njih, Ba's partijom su se
najvie okoristile nusajrije u ostvarivanju
svojih ciljeva i uvrivanju korijena svoga
djelovanja.
Rairenost i centri utjecaja:
l. Partija Ba's ima svoje lanove u
veini arapskih zemalja, od kojih neki
djeluju javno, a drugi tajno. Gustina njihove
rasporeenosti je razliita u zavisnosti od
jedne do druge zemlje i od prirode vlasti u
tim zemljama.
2. Partija Ba's se nalazi na tronu vlasti
u dvije vane arapske zemlje: Siriji i Iraku.
Partija Ba's nikada do kraja nije uspjela
objediniti sve svoje frakcije. tavie, sukob
izmeu dva najjaa krila ove partije (irakog
i sirijskog) je neprekidan, a u posljednje
vrijeme i na vrhuncu estine. One
svakodnevno izmjenjuju optube i jedna
drugu optuuju za izdaju.
Ako su takvi odnosi izmeu dvije
susjedne zemlje u kojima je na vlasti Ba's
partija, kako uope mogu govoriti o
ujedinjenju cijele arapske nacije u jednu
dravu?!
Ba' sisti gaJe potajne namJere za
preuzimanje vlasti u. svun arapskim
zemljama koje smatraju nerazdvojnim
dijelom svojih dalekosenih ciljeva. Njihova
neodoljiva elja za vlau dovela ih je prvo
SAVREMENE PARTIJE, POKRETI I PRAVCI
do zapadanja u glib prikrivenog opreza,
zatim do otvorene prijetnje i na kraju do
agresije na susjede. Moda se s pravom
moe rei da takvu vlast kakva je Ba's
partija u Iraku nisu zabiljeili ni najcrnji
dani povijesti ovjeanstva.
Iz navedenog se vidi:
Da je Socijalistika arapska Ba's
partija nacionalistika partija kojoj je stalo
samo do vlasti,
Da se ona bori protiv Allaha i
Njegova Poslanika i po svaku cijenu nastoji
izvriti prevrat u arapskom svijetu,
Da svoju politiku ugnjetavanja
opravdava odbranom ideja sekularizma,
socijalizma i tzv. progresa, koji je zapravo
suprotno od onoga to tvrde i
Da za svoj cilj imaju jednu arapsku
dravu, to znai pripajanje sebi ostalih
dijelova arapskog svijeta silom, mimo volje
naroda koji u njima ivi.
Svaku vezu sa Ba's partijom treba
prosuivati
kroz prizrnu rijei Uzvienog:
Ne trebaju ljudi koji u Allaha i onaj
svijet vjeruju biti u ljubavi sa onima
koji se Allahu i Poslaniku Njegovu
suprotstav{j'aju. (AI-Mugadala, 22.)
Bibliografija:
Ni(ial al-Ba 't- Bair ad-Da'waq, Baytiit,
1970.; lfizb al-Ba 't a/-itirakf, mar!;ala al
arba 'inat at-ta 'sJsiyya, 1940-1949. - Ta' lif
ab!I al-' Aysami, Bayrnt, 1975.; at-Tagriba al
mwra - Mu nif ar-Razaz, Baytiit, 1967 .; al-Ba 't
Sami al-Gundi, Bayriit, 1969.; Tagribat! ma' af
tawra - Mul:tammad ' Imran, Bayriit, 1970.; l:fizb
al-Ba 't - Muta' $afadi; a$-$irii' min ag/
Siiriyya - Batrik Sayl - London 1965.; A 'ii$1r
Dimaq - Fa<;llullah Abu Man~ur, Baytiit, 1959.;
MUtjakkiriitJ 'an a!-infi$iif - 'Abdulkarim
Zahiruddin; ad-Dariiz - Fu'ad ai-Atra; al
lfarakiit a/-qawmiyya al-f;adlta fi mfziin al
islam - Mu~ammad Munir Nagib, aFfab'a al-ula,
1981. Maktaba ai-J::iaramayn; l:fizb al-Ba 't,
tiirifwhii wa 'aqii'Iduhii - Sa'id b. Na:;;ir ai
Gamidi, Dar a1-Watan li an-nar; Diriisa 'an lfizb
al-Ba 'f - waradat min al:md al-kuttab la yurid gikr
ismihi; Garlda al-lfayiit al-Baytiitiyya - 10. 02.
Poglavlje l l
1965., 15. 02. 1966., 08. 09. 1966.; Garlda ar
Riyii(i - Magmfi'a maqalat al-ustaQ A):Jmad a
aybani; Garida an-Nahiir ai-Bayrutiyya, 15. 12.
1966.; Garida al-Muf;arriraJ-Bayrutiyya, 13. 09.
1966.; Maga/la al-Mugtama' al-Kuwaytiyya, al
'adad 231 min 24. 12. 1394. al-higriyya, al-muwafiq
07. 01. 1975. al-mTiadiyya; Maga/Ja ad-Da'wa
ai-Mi~riyya, al-a' diid: 70, 71, 72, 73, wa 74; Maqiil
- li Fahmi Huwaydi al-'adad 572 bi tarib 23. OI.
1991.;
62. Nasirizam
Definicija:
Nasirizam (an-Nii$iriyya) je arapski
nacionalistiki pokret (!;araka)* nastao u
doba vladavine Demala 'Abdunnasira
(biveg egipatskog predsjednika koji je
vladao od 1952. do 1970. godine) po kome
je i dobio ime. Pokret je nastavio ivjeti i
poslije smrti svoga osnivaa. Pokret se
zasniva na idejama koje je zagovarao njegov
osniva, a to su: sloboda ( al-!;urriyya)*,
socijalizam (al-itirakiyya) i jedinstvo (al
waf;da). Prema tome, to su iste one ideje
koje su zagovarale i druge arapske
nacionalistike ljeviarske partije.
Nastanak i najmaajnije linosti:
* Prvi koji je ovaj pokret nazvao
imeno n "nasirizam" ( an-N~iriyya) bio je
Muhammed Hasenejn Hejkel, novinar koji
je, dok je bio na vlasti, cijelo vrijeme pratio
predsjednika 'Abdunnasira zbog ega je u
arapskom svijetu bio veoma popularan.
Spomenuto ime ovoga pokreta Muhammed
Hasenejn je prvi put upotrijebio u jednom
svom lanku objavljenom u novini ai
Ahriim od 14. OI. 1972. godine.
* Poslije njega, doao je Kemal Refat
koji je 1976. godine izdao jednu knjiicu
pod naslovom an-Nii$iriyyiin (Nasiristi) u
kojoj je ukratko izloio principe i ciljeve
nasmzma.
* Prvi koji je kolu nasmzma (a/
maghab an-n~iri)* , iskristalizirao kao
politiku partiju, bio je dr. 'Abdulqadir
Hatim koji je - kako je to u svome lanku
prenijela novina al-Abbiir od 02. l O. 1970.
godine, - na 'Abdunnasirovoj denazi izjavio:
357
 Poglavlje ll SAVREMENE PARTIJE, POKRETI I PRAVCI
"Od danas je u svijetu prisutna prepoznatljiva
politi ka
kola (inaghab siyasf mutamayyiZ)*
koja nosi 'Abdunnasirovo ime."
* Egipatsko pravosue (a/-Qa{fa' a/
Mi$r~ je u ponedjeljak 18. evvala 1412.,
odnosno, 20. aprila 1992. godine, pod
predsjedavanjem Dija'uddina Davuda el
Muhamija, lana Egipatske narodne skup
tine, dalo slubenu dozvolu za proglaenje
nasirizma politikom partijom pod nazivom
"Naserova demokratska partija" (al-l;lizb
ad-dJmOqratJ an-na$ir~.
* Neki od lidera u dananjem arapskom
svijetu, kao to je npr. libijski pukovnik
Muammer el-Gadafi, predsjednik Libijske
Damahirije, tvrde da idu putem kojim je
iao 'Abdunnasir.
Histor~jski pregled osnivaa nasirizma:
Osniva
nasirizma, Demal 'Abdun
nasir je jo od 1942. godine posjeivao
predavanja koja su se svakog utorka
odravala u Centru Muslimanske brae.
(Vidi: Mugakkirat 'Abdulmu'min 'Abdurra'fli)
Poetkom 1946. godine, jedna grupa
oficira, meu kojima je bio i Demal
'Abdunnasir muslimanskoj brai je dala
zakletvu na vjernost ( a/-bay'a) da e se
boriti za ideju Islama i, ako bude potrebno,
za tu ideju rtvovati i vlastiti ivot. (Vidi:
Mugakkirat 'A bdulmu 'min 'Abdurra 'af)
'Abdunnasirova saradnja sa amerikom
obavje-tajnom slubom (CIA), kako je to
priznao jedan od njegovih najbliih
prijatelja Halid Muhjiddin, poela je jo od
mjeseca marta 1952. godine, tanije etiri
mjeseca prije revolucije (at-tawra)* . Ovu
vezu u svojim memoarima spominje i prvi
egipatski predsjednik poslije revolucije,
general Muhammed Nedib, koji kae da
je amerika obavjetajna sluba bila ta koja
mu je pripremala planove sigurnosti (al
buta! a/-anmiyya) i njegovu gardu snabdi
jevala automobilima i novim orujem.
Dana 27. jula 1954. godine, u mjestu
el-Delii' (al-Ga/aj sklopljen je jedan
dogovor sa Britanijom ijem su se zaklju
ivanju otro suprotstav~jala Muslimanska
braa.
358
Dana 14. novembra 1954. godine,
sa poloaja predsjednika Republike
smijenjen je Muhammed Nedib, a na
njegovo mjesto je doao 'Abdunnasir - ili
novi faraon Egipta - kako su ga prozvali
njegovi drugovi Kemaluddin Husejn i Hasan
et-Tuhami.
Dana 8. decembra 1954., tj. 12.
rebiu-1-ahira 1374. godine , Demal
'Abdunnasir je izvrio smrtnu kaznu nad
estoricom lidera pokreta Muslimanska
braa, meu kojima je bio i 'Abdulkadir
'Avda, autor knjige pod naslovom at-Tarf'
al-gina 'J fl al-islam (Kazneni zakoni u
Islamu). Pored ove esterice, u toj kampanji
je uhapena i pritvorena vie hiljada lanova
pokreta Muslimanska braa. Do kampanje
hapenja je dolo nakon optube Musli
manske brae da su iste te godine planirali
zavjeru protiv predsjednika i izvoenje
atentata na njega u poznatom dogaaju na
trgu el-Menija u Aleksandriji. Za taj
dogaaj, pak, 'Abdunnasirovi protivnici
tvrde da ga je inscenirao siim on, po
dogovoru sa amerikom obavjetajnom
slubom (CIA) kako bi se rijeio Musli
manske brae koja su predstavljala veliku
prepreku na putu njegove samovolje u
vlasti koja se sve vie udaljavala od vjere i
kako bi u javnost izaao kao veliki
nacionalni lider sposoban da oko sebe okupi
iroke narodne mase.
Godine 1956., dolo je do trojnog
udara na Egipat od strane Velike
Britanije, Francuske i Izraela .. . Napadai
su se odbijali povui sve dok Izrael nije
okupirao arm e-ejk na Sinaju i ostrva
Tiran u Crvenom moru (na ulazu u Zaljev
Akaba).
Za vrijeme 'Abdunnasirove vladavine,
Egipat se umijeao u graanski rat u Jemenu
u kome je poginulo na hiljade mladih
egipatskih vojnika - muslimana i u kome su
izgubljeni milioni i milioni materijalnih
trokova.
Godine 1965. 'Abdunnasir je pogubio
jo trojicu vodeih lidera pokreta Muslimanska
braa, meu kojima je bio i Sejjid Kutb,
autor poznatog tefsira pod naslovom Ff ?ilaJ
ai-Qur'an.
SAVREMENE PARTIJE, POKRETI I PRAVCI
Iste te godine, ukazom predsjednika
Republike (iz mjeseca aprila 1965.) progla
ena je opa amnestija (al- 'afw a-ilmil) i
ukinute sve dotada izreene presude protiv
egipatskih komunista. Nakon toga sva
kljuna mjesta na svim poljima ivota, u
Egiptu su zauzeli marksisti.
Godine 1967., dolo je do druge
velike sramote po sve Arape i cijeli
muslimanski ummet. Naime, u junskom ratu
te godine, Jevreji iz okupirane Palestine su
okupirali arapske teritorije, tri puta vie
povrine nego u ratu 1948. godine (Sinaj,
Golansku visoravan i Zapadnu obalu, dok se
Jerusalim predao bez borbe).
'Abdunnasir je umro 1970. godine
nakon to je Egipat zaglibio u ogromne
dugove i nakon to ga je politiki,
ekonomski i moralno do temelja sruio, a
ostali arapski svijet tspumo praznim
parolama.
Nekoliko i;java o linosti 'Abdunnasira:
Da bi vidjeli o kakvoj se nemoralnoj
linosti radi, ovdje emo navesti samo
nekoliko izjava 'Abdunnasirovih najbliih
ivotnih saputnika i savremenika.
1. Jedan od najbliih 'Abdunnasirovih
prijatelja Hasan et-Tuham kae: "' Abdunnasir
je 1967. godine, lino naredio egipatskim
snagama da se sa desne obale Sueskog
kanala povuku na Zapadnu obalu.
'Abdunnasir je taj koji je u svojoj kui
podmetnuo otrov 'Abdulhakimu 'Amiru."
(Vidi: ai-Ahramod 05. 08. 1977.)
2. Na predavanju odranom u Savezu
muslimanske omladine jedan iz grupe
slobodnih oficira ( a(i-(iubbilt al-al;rilr) koji
je uestvovao u izvoenju vojnog pua
.1952. godine, Hasan e-afi'i je, izmeu
ostalog, rekao: "Zapamtite i od mene
prenosite dalje: da egipatska armija 1967.
godine uope nije uestvovala ni u jednoj
bici, nego je poraena zbog nemara i
izdaje. Kaem: zbog izdaje i to podvlaim
deset puta. "
3. Dananji lider ljeviarske organizacije
(za 'im at-tan{:im al-yasar~ u Egiptu i jedan
od lanova grupe slobodnih oficira (a(i
Poglavlje ll
(iubbilt al-al;riiT), Halid Muhjiddin kae:
"' Abdunnasir je, jo na etiri mjeseca prije
izvoenja revolucije iz 1952. godine, poeo
odravati vezu sa amerikom obavjetajnom
slubom (CIA)."
Ideje i ubjeenja:
U temeljna naela nasirizma (an-nfzyiriyya)
spadaju:
Sloboda ( al-l;urriyya)*, socijalizam
(al-itiriikiyya)* i jedinstvo (al-wabda) kao
glavne poluge za rjeenje etiri gorua
problema u arapskom svijetu, a to su
problemi: kolonijalizma (al-isti'milr)*,
zaostalosti ( at-taballufj, klasne podijeljenosti
(at-tabaqiyya) i usitnjenost (at-tagzi'a)
zemalja arapskog svijeta. Prema tome to
su iste one ideje (jedinstvo, sloboda i
socijalizam) koje zastupa i ljeviarska
nacionalistika Ba's partija.
Pod izrazom "potrebna sloboda" (al
burriyya al-ma{liiba), nasirizam podrazumijeva
slobodu nasirista, a ne i cijelog naroda, jer,
kako drugaije objasniti stari nasirizam iz
doba samog 'Abdunnasira, kada su na sva
grla uzvikivane parole: "Nema slobode
neprijateljima slobode!" (L/1 burriyya li a'd/1'
al-burriyya.0, tim prije to su nasiristi
svakoga ko je drugaije mislio od njih,
proglaavali "neprijateljem slobode".
to se tie socijalizma ( al-itirilkiyya)*,
njega nasiristi smatraju temeljem ekonom
skog napretka koji je osnova za izgradnju
samoodrivog drutva (mugtama' al-killiyii)
i pravde, tj. drutva u kome e se - po
njihovoj tvrdnji - leprati na krilima
blagostanja.
Nasirizam je, u cilju ostvarenja soci
jalne jednakosti svih graana, zagovarao
ravnomjernu raspodjelu nacionalnog bogat
stva na sve.
Nasirizam je, takoer, zagovarao tzv.
"sekularistiki socijalizam" ( al-itirilkiyya
al- 'ilm/lniyya)*, tj. neku vrstu kombinacije
izmeu marksistikog socijalizma (lJallt
min al-itirilkiyya al-m/lrksiyya), zapadnog
liberalizma ( wa al-libar/lliyya al-garbiyya)*,
nacionalnih ideja (al-alkar al-wataniyya)
neto vjerskih ideja.
359
 Pogla vlj e ll SAVREMENE PARTIJE, POKRETI I PRAVCI
to se tie jedinstva (al-wal;da)*,
nJega nasiristi smatraju arapskom snagom
(asas al-quwwa al- 'arabiyya). Po njima,
arab izam (al- 'urba) ili arapski nacionalizam
(aw al-qawmiyya al- 'arabiyya) je osnova za
uspostavljanje jedinstva. Ovdje nasirizam
potpuno iskljuuje vezu istovjetnosti vjere
(riba{ al- 'aqida) Arapa, jedine veze u koju
vjeruju narodi arapskih zemalja, pod ijom se
zastavom jedino mogu ujediniti, i - na kraju
krajeva - veze koja je ve jednom, na poetku
islamskog perioda, ujedinila sve Arape.
Nasirizam, takoer, zagovara demo
kratiju ( ad-dfmO.qra{iyya)* i to demokratiju
koja se po njemu ogleda u demokratiji
politikog saveznitva (at-tal;aluf as-siyasi),
kao rezultatu saveza svih drutvenih
snaga, ili - kako ju Muhammed Husenejn
Hejkel naziva - "demokratijom slaganja"
( dimliqratiyya a!-muwataqa) tj. demokratiju
"u kojoj bi lider-vladar samostalno donosio
sudbonosne odluke... , pri emu bi uloga
naroda bila ograniena na podrku takvih
odluka, jer se pretpostavlja da se lider
odlikuje nepogreivou, ispravnou stava,
mudrou, olijem volje naroda i pravom da
on tu volju izraava."
Pored navedenog, nasirizam - kao
jedan od temeljnih principa - zagovara
sekularizam (al- 'i/maniyya - a/-Jadiniyya) ... ,
"jer vjera (ad-din)* ne smije imati nikakvu
vezu sa drutvom, njegovim zakonima i
sistemom ivota i jer se ona treba ogledati
jedino kroz vjerske obrede, i to striktno
samo unutar damije."
Idejni i ideoloki korijeni:
* Nasirizam je ljeviarski, sekularistiki
i nacionalni pokret koji se pojavio poslije
'Abdunnasirove smrti. On se, prema tome,
zasniva na nacionalistikim idejama koje su
se pojavile poslije pada Osmanskog hilafeta.
* Marksistika-materijalistika misao
(al-fikr a/-marksf al-maddi)* presvuena u
plat nacionalizma je, takoer, jedan od
izvora sa koga nasirizm crpi svoje ideje.
* Nasirizam iz svih svojih principa
teorije i prakse iskljuuje vjeru. Otuda se
nasmzam i oznaava kao sekularistiki
pokret.
360
Rairenost i centri utjecaja:
Nasirizam se prvo pojavio u Egiptu,
odakle se, istina meu manjim brojem
interedija, proirio i u nekim drugim
arapskim zemljama. Neki od 'Abdunnasirovih
saradnika iz vremena njegove vladavine od
egipatskih vlasti su zatraili dozvolu za
formiranje Naserove partije u Egiptu, pa im
je to i dozvoljeno.
Iz navedenog se vidi:
Da nasirizam predstavlja jednu aku
'Abdunnasirovih saradnika koji su za
vrijeme njegove vladavine sa njim
saraivali i pokazivali mu lojalnost. Oni
su se - kada je u Egiptu dozvoljen vie
partijski sistem - dogovorili da u ime
arapskog nacionalizma, pod parolom
slobode ( al-J;urriyya)*, socijalizma (al
itirakiyya)* i jedinstva (al-wal;da), bez
nekog jasnijeg objanjenja ovih ciljeva,
formiraju ovu partiju. U svakom sluaju,
oni i dalje pokazuju svoju odanost
'Abdunnasirovim idejama, smatraju ga
svojim idejnim voom, ukazuju na njegove
pozitivne stavove navodei tu njegovu
zaslugu oko: ukidanja "pokvarene"
monarhije u Egiptu, nacionalizacije
Sueskog kanala, okonanja britanske
okupacije, izgradnje velike brane as-Sadd
al- 'ali (kod Asuana u Gornjem Egiptu),
oslobaanja Sjevernog Jemena i davanja
prava radnicima i zemljoradnicima.
Meutim, oni ne navode negativne strane
njegove uasne vladavine kao to su:
objavljivanje rata svim proislamskim
strujama kako u Egiptu tako i u inos
transtvu, muenje i zlostavljanje istih onih
saboraca koji su nosili njegovu zastavu,
pogubljenje itave plejade islamskih
uenjaka kao to u: 'Abdulkadir 'Avda,
Sejjid Kutb i mnogi drugi itd.
* Kao i obino, on je (tj. 'Abdunnasir)
uvijek bio na strani neprijatelja Islama i
podravao njihovu politiku. Tako je podrao
Nehrua u njegovim neprijateljskim pote
zima protiv Pakistana, Nurerija u pokolju
muslimana u Zanzibaru i Markosa koji se
borio za obespravljenje muslimana na
Kipru.
SAVREMENE PARTIJE, POKRETI I PRAVCI Poglavlje ll
On je oivio paganstvo (gahiliyya)*
dvadesetog stoljea potpirujui vatru
arapskog nacionalizma i objavljujui rat
kraljevima islamskih zemalja, podstiui
zavjere i dravne udare irom islamskog
svijeta.
* Iako je u poetku revolucionarne
vlasti, demokratiju proglasio jednim od
njenih principa, on nije dozvolio da ona
doeka zoru, nego ju je sahranio dok je bila
jo u povoju zabranjujui rad svih politikih
partija koje su zahtijevale bar minimum
demokratije. Umjesto toga, on je osnovao
totalitarnu partiju ( al-l;izb a-umali)*,
ukinuo ustav i svu vlast skoncentrirao u
svojim rukama tako da je tokom cijele svoje
. vladavine ostao kao primjer despotskog
vladara koji svoje neistomiljenike, bez i
najmanjeg potovanja etikih vrijednosti,
amara gvozdenom rukom i optuuje ih za
izmiljene zavjere kako bi ih se na najgori
mogui nain rijeio.
U vrijeme njegove vladavine dolo je
do pojave moralnog rastrojstva, raspada
porodice, ulagivanja radi koristoljublja,
pokvarenosti i korupcije. On je taj koji je
ukinuo instituciju islamskih zadubina
(vakufa) i erijatske sudove, te na prosjaki
tap doveo ei-Azher (najstariji islamski
univerzitet na svijetu). U njegovo vrijeme
obavjetajne slube, javni isljednici i sluba
nacionalne sigurnosti potpuno su kontro
lirale rad svih ustanova u zemlji. Ipak,
najgore od svega ovoga je to to je
egipatsku armiju izloio totalnom porazu
kakav u historiji nije zabiljeen, usljed
ega su izgubljeni Zapadna obala, Gaza,
Golanska visoravan i Jerusalim. Njegovom
krivicom Izrael je uspio proiriti okupirane
teritorije koliko nije mogao ni sanjati.
* On je odgovoran za otcjepljenje
Sudana od Egipta, za Jemenski rat i za
doputanje Izraelu da okupira Tiranski
tjesnac (na ulazu u Akabski zaljev) i tako se
domogne Crvenog mora.
* Ono to se od nasirista oekuje
nakon to im je dozvoljeno da formiraju
novu politiku partiju u Egiptu -je da dobro
otvore oi nad ovim bolnim injenicama i da
pokuaju promijeniti smjer u pravcu jednog
novog poimanja, zasnovanog na Islamu
kao najvanijem pozitivnom elementu u
ostvarivanju potene vlasti koja bi se
zasnivala na drutvenoj pravdi i ostvarenju
slobode i zajednikog dogovora kao vrstoj
osnovi za okupljanje i jedinstvo muslimana .
Moda bi na taj nain mogli ispraviti runo
lice nasirizma i osloboditi se pokvarenih
ostataka i prljavih simbola. Oni u svojoj
prolosti imaju pouku a u onome to se
desilo u Kuvajtu opomenu. U tom su smislu
i rijei Uzvienog: U tome je, zaista, pouka
za onoga ko razum ima Iii ko slua, a
prisebanje. (Qat: 37.)
Bibliografija:
Kuntu ra 'isan li Mi$r - Mul}ammad
Nagib; Tari/J bila wataiq - Ibrahim Sa'da; al
Baht 'an ad-dat - Munir l:lafi~; Mugakkirat
'Abdulmun -;im 'Abdurra 'af, Allah aw ad
dem/ir- Sa'd Gum'a; an-Nil.jiriyya fi qaf8$ al
ittiham - 'Abdulmuta'al al-Gubri; ai-Mawta
yatakallamOn - Sami Gawhar; an-Nil.jiriyya
wataniyya siyasiyya - dr. Fahmi a-anawi;
Min asrar 'alaqa afl-(iubbat al-a/;Jrar bi al
i!Jwan al-muslimin - l:lusayn Mul}ammad Al}mad
l:lamuda;
361
 RIJE REDAKTORA

Rije redaktora
Bismillahi-r-Rahmani-r-Rahim!

Zahvala Svevinjem Allahu i salavat i selam Njegovom miljeniku Muhammedu ...

Svevinji Allah, d.., objavio je Islam i precizno definirao njegove principe u Kur'anu,
zatim je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sve to praktino pokazao i pojasnio u
svome sunnetu. Meutim, evidentno je da unutar muslimanskog korpusa postoje razlike, kako
u prakticiranju vjere tako i u njenom poimanju. Mnogi e se zapitati: Kako je to mogue?
Jedna vjera, jedna Knjiga, jedan uzor, a toliki razlaz!?
Poslanik, salla11ahu alejhi ve sell em, vjerno je izvrio misiju dostave .Allahove, d..,
objave i svome Ummetu prije smrti jasno ukazao na svaki vid zastranjivanja: "Ja sam vas
ostavio na jasnoj stazi koja se podjednako vidi i nou i danju. Sa nje moe skrenuti samo onaj
ko je zasluio propast."'
Nakon smrti Poslanika, salla11ahu alejhi ve sellem, dolazi do razlaza meu muslimanima i
pojave raznih pravaca i sekti. Uzroci njihove pojave, kako vanjski tako i unutarnji,
mnogobrojni su. Npr., vremenom se poveao broj pripadnika Islama i mnogi od njih nisu bili
dovoljno upueni u islamske propise, tako da je neznanje postala osobina velikog broja
muslimana. Zatim, nepoznavanje arapskog jezika, kao jezika Kur'ana, te slijeenje strasti i
povoenje za linim interesima i tumaenje Islama shodno njima. Pojava polemike u vjeri,
nakon to je polemika kod prvih generacija muslimana bila potpuno pokuena. Tu su i razni
motivi politike naravi, koji su doveli do tendencioznog tumaenja Islama i islamskih
postavki.
Vanjski utjecaji su, takoer, ostavili veliki trag na pojedine muslimane i pospjeili pojavu
raznih pravaca i sekti. Krani su bili poznati po filozofiji i uvenim raspravama u vjeri.
Mnogi od njih su primili Islam i sa sobom donijeli znatan broj tih ideja, koje su utjecale na
pojavu iskrivljenih shvaanja Islama. Rasprave o kaderu potjeu od kranskih sveenika koji
su vodili filozofske rasprave o tom pitanju. Po mnogim islamskim misliocima mu'tezile su
nastale pod utjecajem kranske teologije. Judaizam je, takoer, imao utjecaja na pojavu i
razvoj odreenih sekti meu muslimanima. Kada je rije o iizmu, nezaobilazan je Abdul1ah
ibn Sebe' -jevrej koji je prvi iznio ideju o svetosti Alije, r.a., i odbojnosti prema Ebu Bekru i
Omeru. To priznaju i poznati iitski klasici kao to su: El-Kummi, En-Nubehti, El-Kei ...
Perzijski uticaj je, takoer, vidan, naroito na polju prevoenja djela grke filozofije na
arapski jezik. Grka filozofija je ponajvie zamutila isti islamski izvor u ideolokom smislu.
Ideje Aristotela, Platona, neoplatonista i racionalista vidne su u mnogim muslimanskim
pravcima, do te mjere da se javlja termin islamska filozofija, kojim se eli spojiti dvije
suprotnosti. Izmeu ostalih, vidan je i utjecaj indijske misli, naroito na tesavvuf i njegovu
isposniku dimenziju.

Bitno je kazati da je razlaz meu muslimanima najavio Ppslanik, sallal1ahu alejhi ve

sel1em, to samo potvruje uroenu ljudsku sklonost ka razlazu, koji ne mora uvijek biti
negativan. "Sljedbenici Knjige prije vas razili su se na sedamdeset dvije grupe, a moj Ummet

1
Prenosi ga Ibn Ebi Asim u svom djelu Kitabu-s-Sunne.

362
 RIJE REDAKTORA

e se razii na sedamdeset tri grupe, od kojih e sedamdeset dvije zavriti u Vatri, a samo
jedna u Dennetu... to su pripadnici 'Dema'ata'". Kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve
sell em, upitan ko su oni, odgovorio je: "To su oni koji e se pridravati ovoga na emu smo ja
i moji ashabi danas." 1
Pripadnici pravaca i sekti moraju shvatiti da su u pravu onoliko koliko su saglasni sa
Kur'anom i praksom Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u onim segmentima u kojima to
zaista jesu. Kod nekih je ta saglasnost u veoj, a kod nekih u manjoj mjeri. Evidentno je da
sve sekte i pravci unutar Islama imaju svoje pozitivne i negativne strane. Danas je potrebno
iriti svijest o tome da je razliitost meu muslimanima normalna pojava, koja ne smije prei
u suprotnost i neprijateljstvo.
Muslimani naeg podneblja nisu imali priliku da se poblie upoznaju sa raznim pravcima i
sektama koje egzistiraju meu muslimanima u svijetu. Meutim, globalizacija koja je
zahvatila cijeli svijet ne ostavlja mogunost izolacije drava i naroda, tako da ni Bonjaci vie
nisu zatieni od utjecaja sa strane. Nakon nedavnog rata u BiH dolazi do pojave i irenja
mnogih pravaca i sekti i meu naim muslimanima, to je zbunilo veliku veinu koja se u
.svemu tome nije mogla snai.
Smatram da je ovo pravi trenutak za pojavu "Skraene enciklopedije o vjerama, sektama i
strankama", koja je znaajna po tome to je plod timskog rada i prepoznatljiva po naunoj
metodologiji pristupa ovoj temi. Znaajno je i to to ova enciklopedija sadri i kritiki osvrt
spomenutih pravaca i sekti, to e mnogima pomoi da se pravilno postave prema njima.
Zato iskreno preporuujem ovo djelo, naroito studentima islamskih fakulteta i akademija,
kako bi se upoznali sa stvarnim stanjem muslimana danas i pokuali da djeluju kao faktor
zbliavanja i ujedinjavanja, uvaavajui razliitosti i iznalaei zajednike elemente na
osnovu kojih e iskoristiti pozitivnu energiju svih pravaca i sekti u odgovoru na izazove
modernog doba s kojima se suoava muslimanski ummet danas.

Dr. Zuhdija Adi/ovi

1
Prenosi ga Ebu Davud.

363
 SADRAJ

SADRAJ

RIJE IZDAVAA ................................................................................................................... 5

ZAHVALA I PRIZNANJE ........................................................................................................ 6

PREDGOVOR PRVOM IZDANJU .......................................................................................... 7

PREDGOVOR DRUGOM IZDANJU ....................................................................................... 9

PREDGOVOR TREEM IZDANJU ...................................................................................... l O

Poglavlje l
UVOD .......................................................................................... :........................................ 14

Poglavlje 2
I S L A M ............................................................................................................................. 21

1- Islam ............................................................................................................................... 21

2. Vjerovanje i pravac sljedbenika sunneta i dema'ata..................................................... 32

Poglavlje 3
IDEOLOKE SEKTE U ISLAMU .......................................................................................... 42

3. i' ije- imamije ............................................................................................................... 45

4. Ibadije ............................................................................................................................. 50

5. Mu'tezilije ...................................................................................................................... 55

6. Zejdije ............................................................................................................................. 64

7. E'arije ............................................................................................................................ 69

8. Maturidije ....................................................................................................................... 79

Poglavlje 4
PRAVNE KOLE U ISLAMU ................................................................................................ 90

Uvod ................................................................................................................................... 90

9. Hanefijski mezheb .......................................................................................................... 93

1O. Malikijski mezheb ........................................................................................................ 97

11. afijski mezheb .................................. .'........................................................................ 1OO

12. Hanbelijski mezheb .................................................................................................... 104

13. Daferijski mezheb ..................................................................................................... l08

14. Sloboda rasuivanja i mezhebska nepristrasnost.. ...................................................... 112

15. Mezhebizam ili obaveza slijeenja odreenog mezheba............................................ 123

Poglavlje 5
SAVREMENI REFORMISTIKI POKRETI ....................................................................... 128

16. Selefijski pokret ejha Muhammeda b. 'Abdulvahhaba .............................................. 129

17. Pokret sljedbenika hadisa (tradicije) ............................................................................. 135

18. Pokret prijatelja muhammedijske tradicije ............................................................... 146

19. Muslimanska braa ................................................................................................... 159

20. Islamski pokret na Indijskom potkontinentu .......................................................... 165

21. Pokret islamske orijentacije u Tunisu- "Partija preporoda" .......................................... 171

22. Nacionalna partija spasa ............................................................................................. 174

23. Kurdistanska islamska partija ..................................................................................... 178

24. Islamski nacionalni front u Sudanu .............................................................................. 181

364
 SADRAJ

25. Pokret islamskog otpora u Palestini "Hamas" ....... .. ............................ ........................ 183

26. Islamski front spasa u Aliru .................. .............. ..................................................... . 185

Poglavlje 6

SUFIZAM, SUFIJSKI REDOVI I UTJECAJ .. ............... ............ ........................................... 191

27. Sufizarn ....... ............ .............. ........ ... .................................... ........................... ............ 192

SUFIJSKI REDOVI o~
o o o o o o oo 2l4

o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o oo o o o o oo o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o oo o o oo oo oo o o o ooo o oo o o oo ooo

28. azelije....................... ............. ........................................................ .. ............ ............ 214

oo

29. Tidanije .. ... .... ... ..... .... ......... .. .. ... ..... ..... ....... .......... ........... ........... ... ..... ....................... 218

30. Senusije....... ........ ... ... .. .. ... ..... ... ........... .... .. ...... .. .. .. ....... .. ...... .. ......... ..... ......... .. ............ 223

31. Hatetnije....... ............. ................................................................................... ................ 225

32. Bareilvije .. .................. .... ....... .. ..... ....... ... ... ........ ......... ....... ... ......... ... .......................... 230

POKRETI POD UTJECAJEM SUFIZMA .... ... ... ......... ........... .... ..... .. ...... ........ ..... .... .......... .. 235

33. Divebendije... .......................... ... ........... ............... ........... ... ............ .......... 235
oo

34. Mehdije ............. ......... .. .......... ... ........................ ...... ..... ..... ......................... ... .............. 238

35. Pokret "At-Tabllg wa ad-da'wa" ... .. ........ .. .. ...... ... .... ........ .... ........ ................... ........... 244

36. Nursije u Turskoj ....... .............. ... ............................................................... ................ . 249

Poglavlje 7

EKSTREMISTIKI POKRETI ..... .. ... .... ........ ... ... ...... .... .. .. ....... ... ........ ...... .. .......... ............. .. 254

37. Muslimanski pokret ... .. .. ......... .. .......... .. .............. ... ..................... 00 ... ............ ............... 254

Poglavlje 8

POKRETI KOJI SE ZALAU ZA OBNOVU HILAFETA ................................................. 260

38. Partija osloboenja ... ... .. ..... ..... .. ... ........ ...... ....... ..... ....... ............................... ..... .... .. ... 260

39. Islamski pokret u Egiptu ........................................................ ................................ .. .. .. 265

Poglavlje 9

RASISTIKI POKRETI ... ........ ........ .... ........... .. ..... .... ..... ...... .. .. ......................... ..... ........... ... 272

40. Islamska nacija na Zapadu (Bilalije) ....... ........................................ ............... ............... 272

41. Farrakhanije ............... ........................ ................ ............. ............ ................ .... ............ 277

Poglavlje 10

BA TINIJSKI I ANTIISLAMSKI POKRETI.. ... ............... ........... ............. ............................ . 280

Uvod .... ..... ..... ... ... ..... .. .... ... .................. ...... .... ....... ....... .... ....... .. ... .... ........ ... .... .. ....... ...... ... 280

42. Jezidije .. ... ..... ....... ... .............. ........ ......... .. ..... .... ... ... .... .. .... ........ .. ......... ........... ............ 281

43. Karmatije ..................... .. ......... ...... ........ ... .......... .. ... ............. ........ ... .. .......... .. ............ .. 285

44. Isma' ilije .... ..... ........... ....... ........ ....... .. ......... .. ...... .... ..... ... ........ ....... ...... ... ... .... ... .. ......... 289

45. Nusajrije... ....... .... ........ ... ....... ................. ..... ... .. .. .... ...... .... ...... ..... ... ..... ......... .. ............. 294

46. Druzi .............. ............ ... .......... .... ............ .......... .... ............................. ........... .. ............ 299

47. Asasini .. ... ... ..... .. .. ..... .. ... .. .... ...... ... .......... .. ...... ....... .... ..... .. ......... .. ........ ..... .. ...... .... ...... 302

48. Babije i behaije ..... ...... ..... .. .. ...... ... .... ........... ... ....... ........ ......... .... .... .. ......... ... ........... ... 306

49. Kadijanije ...... ............. ... .......... ................ ......................... .. ........... .... ......... .. ............ ... 311

50. Republikanska partija u Sudanu .... ............ .... .. .............. ....... .... .... .. .... .. ....... ... ... ......... 314

51. Habeije ..... ... .00 00 00 319

52. Ensarije ....... .............. ... .. ....... .... ........... ... .. .......... ... ............ ............ ............ .. .... .......... . 323

53 . Homeiniie .. .. .......... ... .......... ....... .......... ... .... .... ...... ..... ... .. .. ... ....... .... ......... .... ... ... ......... 325

54. EMEL (Cete libanskog otpora)....... .... .. .. .. .... ...... ... ... .... ... .... .... ... ... ........ ..... .... .......... .. 328

Poglavlje ll

SAVREMENE PARTIJE, POKRETI I PRAVCI ... .... ... ... .. .. ........ ... ......... ..... .. .......... .. ..... .... . 331

55. Arapski nacionalizam ... ...... ....... .......... .... ......... 331

oo oo oo . . . . . . . . . . . . oo oo oo

56. Partija "Wafd" u Egiptu.......... .. ..... ....... ............. .... ....... ..... ............ .............. .. ... .......... 334

365
 SADRAJ

57. Pokret za osloboenje ene............................ ............................................................. 336

58. Kurdistanska demokratska partija .............................................................................. 340

59. Sirijska nacionalna partija .......................................................................................... 342

60. Pancasila ..... .................................................................... ............................................ 344

61. Socijalistika arapska Ba's partija .............................................................................. 347

62. Nasirizam .................................................................................................................... 357

Rije redaktora.................................................................................................................. 362

Sadraj .............................................................................................................................. 364

366