Bitno.

net
Vijesti Vjera Obitelj Kultura Academicus Video Kolumne Misna itanja

Velike teme

Poetna- Filozofija
a aa

PRVI UZROK SAVRENSTVA

etvrti put sv. Tome Akvinskog ili dokaz iz stupnjeva

savrenstva

Tomin
etvrti argument iz Sume teologije vjerojatno je najvie podloan raznim pokuajima parodiranja:
ako Akvinac moe iz odreenog stupnja dobra u stvarima oko nas zakljuiti da postoji maksimalno dobro
prigovara Richard Dawkins onda se jednako tako moe iz odreenog stupnja smrdljivosti u stvarima oko
nas zakljuiti na postojanje maksimalnog smrdljivca. Je li Dawkins u pravu?

Kako bi vam omoguili bolje korisniko iskustvo

na portalu Bitno.net, ova stranica pohranjuje
vae kolaie (cookies). Vie informacija

Razumijem
FOTO: Arhiva Bitno.net

Nakon prva tri kozmoloka dokaza, prvi nekozmoloki argument za postojanje Boga u Sumi teologije sv. Toma izlae
ovako:

etvrti
put polazi od stupnjeva koje se nalaze u stvarima. U njima se, naime, nalazi neto vie i manje dobro,
istinito i plemenito; tako je i u drugim sluajevima. Ali vie i manje pripisuje se razliitim stvarima prema
razliitom nainu pribliavanja neemu to je u punini takvo (ad aliquod quod maxime est),
na primjer toplije je
ono to se vie pribliava punini topline. Dakle, postoji neto to je najistinskije, najbolje i najplemenitije te
dosljedno tome vrhunsko bie (maxime ens), jer ono to je vrhunski istinito, to je vrhunsko bie, kako se kae u II.
knj. Metafizike.
Meutim, ono to se naziva vrhunskim u nekom rodu uzrok je svega
to spada u taj rod, na
primjer vatra koja je vrhunski topla, uzrok je svih toplih tijela, kako se kae u istoj knjizi. Prema tome, postoji
neto to je svim biima uzrok postojanja (causa esse), dobrote i bilo kojega savrenstva. A to zovemo Bogom
(STh, I, q. 2, a. 3).

etvrti put, kako tomisti primjeuju,

od svih Akvinevih argumenata
tumaen je na najrazliitije naine. esto se tvrdi kako je argument
platonistikog podrijetla te da poiva na platonistikim konceptima (kao
to je participacija).
Za Platona, prisjetimo se, predmeti naega znanja
nisu pojedinane stvari ovoga svijeta, ve apstraktne forme ili ideje koje
 postoje neovisno o pojedinanim stvarima, dok pojedinane stvari
postoje
samo ukoliko imaju udjela u tim formama ili ideja (odnosno
ukoliko participiraju u njima).

Drugim rijeima, forme su subzistentni univerzali;

imaju neovisno
postojanje i nisu pojedinani predmeti, ve ono to prepoznajemo kao
ope u nekoj vrsti predmeta (ne ovaj trokut tu na ploi, onaj trokut u uenikovoj biljenici, tamo trokut nacrtan kredom
ispred kole, ve univerzalna bit ili esencija trokuta, koja postoji neovisno o bilo kojem trokutu i o kojoj svaki pojedini
trokut ovisi).

Platon i forme
Platon je mislio kako forme moraju postojati neovisno i odvojeno od pojedinanih predmeta (ne u prvom svijetu vanjskih
predmeta ili drugom svijetu naih misli, nego u treem svijetu platonikih formi). Forme, iao bi argument, ne mogu biti
neto pojedinano jer vie predmeta ima istu formu
ili bit. Kad bi forme bile neto pojedinano, onda u svijetu ne bi moglo
postojati vie od jednog jedinog trokuta (geometrijskog lika s tri ravne stranice i tri kuta). Stoga forme moraju biti
univerzali, a ne pojedinane stvari; neto to moe biti u vie pojedinanih predmeta ili neto to moe biti
participirano od vie pojedinanih predmeta.

Nadalje argumentirao bi platonist forme ne mogu biti neto kontingentno, neto to je nastalo ili to e nestati, jer
istine o formama ukljuuju nune istine. Zbroj kutova u trokutu je 180 i to e biti istinito ak i da svaki pojedini trokut
prestane postojati. tovie, to bi bilo bi istinito i da nikada nijedan trokut
nikada nije bio nacrtan, konstruiran ili zamiljen.
Stoga forme ne mogu biti ni neto samo mentalno, neto to ovisi o naem umu, jer su (barem neke) istine o formama
primjerice o zbroju kutova u trokutu objektivne istine, neovisne
o naem miljenju.

Drugim rijeima, istine poput Pitagorinog pouka nisu neto to izmiljamo, ve neto to otkrivamo. To je prema Platonu
istinito ne samo o
trokutima, ve o bilo kojim stvarima: o dupinima, geometrijskim likovima, stolovima, planinama, o
dobroti, istini, ljepoti, pobonosti itd.

Konano, forme ne mogu biti neto manje savreno ili manje stvarno tvrdi platonist od pojedinih predmeta, jer samo
u usporedbi s njima procjenjujemo je li pojedini predmet dobar primjerak svoje vrste. Samo u usporedbi s idejom trokuta
procjenjujemo je li pojedini trokut dobar primjerak ili instanca
trokuta (jesu li mu stranice savreno ravne,
neisprekidane) ili samo u usporedbi s idejom hrka procjenjujemo
je li moj hrak dobar primjerak svoje vrste (ima li sve
etiri noge, ima li ispravno ureen organizam ili ima neki defekt poput oteenog njuha.). Kada forme ovih stvari ne bi
postojale, ni pojedine stvari ne bi mogle postojati; stoga zakljuuje sljedbenik Platona forme su savrenije i stvarnije
od pojedinanih stvari. Ukratko,

kada shvatimo bit bilo koje od ovih stvari, shvaamo neto to je univerzalno, a ne partikularno (budui da se
zbog toga razne individualne stvari raunaju kao primjerci jedne te iste vrste), savreno,
a ne nesavreno (budui
da je to obrazac ili arhetip s referencijom na kojega procjenjujemo je li neto vie ili manje savreno) i vjeno ili
nepromjenjivo (budui da su
istine koje znamo o ovim bitima nune istine). Zbog tih razloga, tako isto znamo
neto to je stvarnije nego li pojedine partikularne stvari, budui da one imaju svoju stvarnost samo utoliko to
slie ili sudjeluju u reenim [bitima]. Ukratko, ono to spoznajemo je ono to je Platon nazvao formom.[1]

Sad
moe biti jasno zato se za etvrti put nekada dri da je platonikog podrijetla. Zasigurno Tomin govor o vie i
manje u usporedbi s neim to je u punini takvo podsjea na Platonovu ideju participacije u
idejama. Takoer se ini da
Akvinac govori o formalnoj, a ne djelatnoj uzronosti kada kae: ono to se naziva vrhunskim u nekom rodu uzrok je
svega to spada u taj rod (STh, I, q. 2, a. 3). Kako bi neto moglo biti djelatnim uzrokom svega u rodu u koji spada,
samo zato to ima neki atribut u najvioj mjeri? Ali shvatljivo je ako imamo na umu platonistiku ideju participacije i ako
Akvinac ovdje govori o formalnoj uzronosti, a
ne djelatnoj, kao u prethodnim putovima.

Problemi s platonikim tumaenjem

Postoje,
meutim, barem tri problema s ovim tumaenjem. Prvo i najvanije, Toma nije bio platonist, ve aristotelovac;
forme za Akvinca ne postoje zasebno i odvojeno od pojedinanih predmeta; stvari ne dobivaju svoje biti participacijom u
subzistentnoj i univerzalnoj ideji. Drugo, kada bi
uzrok do kojeg se dolazi u ovako tumaenom etvrtom putu bilo neto
poput platonistike forme, teko je vidjeti kako bi takvo to moglo biti identino s prvim nepokrenutim pokretaem prvoga
i drugoga puta. Konano, ako je uzrok na kojeg se u etvrtom putu
zakljuuje neto poput platonike forme, nije jasno
zato
bi uzrok dobra u stvarima bio isti kao uzrok plemenitosti u stvarima ili uzrok istinitosti ili bilo koje druge
savrenosti koju treba objasniti. Prema platonikom poimanju, forme dobrote, istinitosti,
plemenitosti itd. su razliite
forme. U najboljem sluaju dobili bismo plejadu formalnih uzroka savrenosti u pojedinim stvarima neto to bi se teko
moglo smatrati Bogom (barem kako ga Toma shvaa).

No, ak i da zanemarimo problem razliitosti formi, ova interpretacija je nedostatna.

Ne samo da bi (prema njoj) trebala
postojati forma istinitosti, plemenitosti, dobra itd. koje objanjavaju stupnjevanje ovih savrenosti u pojedinim biima, ve
i forme bilo kojeg drugog svojstva koje spoznajemo, a dolazi u stupnjevima forma kiselosti, smrdljivosti, boleljivosti,
bunosti itd. Bie koje bi bilo vrhunsko u ovim atributima zasigurno bi bilo nevrijedno naziva Bog (bio bi to bizarni
monstrum: najkiselije, najsmrdljivije, najboleljivije, najbunije. bie) Umjesto platonike interpretacije potrebno je
gledati na etvrti put u svjetlu Tomina aristotelizma.

U svjetlu transcendentala
Za
poetak, primijetimo koja tono savrenstva Toma navodi kao potrebne objanjenja: dobro, istinito, plemenito (i drugi
sluajevi). Pozornog itatelja ovo e sigurno asocirati na popis transcendentala koje su skolastici tipino prihvaali.

Transcendentali su nadkategorijalne oznake, atributi koji karakteriziraju sve to postoji, a ne samo odreenu kategoriju
stvari; nadkategorijalni
su. Drugim rijeima, transcendentali su oznake koje pripadaju biu kao takvom; pripadaju bilo
emu to postoji samim time to postoji; nisu ogranieni na samo jednu kategoriju bia, ve pripadaju svim.

Bie
je, primjerice, jedan od transcendentala. Rei za neto da je bie znai samo rei da postoji na bilo koji nain; da
ima
bitak na bilo koji nain. Sve to uope postoji je stoga bie. No plavo nije svojstvo svega to postoji. Samo su
neka bia plava; ili aluminijsko nije svojstvo svakoga bia, ve samo nekih, itd. Ovakve oznake, koje pripadaju samo
pojedinim, a ne svim biima obino zovemo kategorijalnim oznakama.
Ilustracija transcendentalne/kategorijalne oznake

to
je s drugim transcendentalnima? Nije li istinitost svojstvo iskaza, a ne stvari kao to su raunala, bizoni ili asteroidi?
Smisleno je rei za neki iskaz da je istinit, ali to znai rei za trokut ili amebu da je istinita? Dakako, Toma i ostali
skolastici ne bi nijekali da je istinitost svojstvo iskaza; nain na koji Toma definira istinu je na tragu Aristotela, kao
poklapanje (ili odgovaranje) misli i stvari (adequatio intelectus et rei) (usp. STh, I, q. 16, a. 2). Ali kada skolastici govore o
istini kao transcendentalu, misle neto poput ispravno; odnosno stvar je istinita ako
odgovara idealu svoje esencije.

Tako, trokut je istinit ako je dobar primjerak toga to znai biti trokut. Trokut kojeg je nabrzinu nacrtala osoba s drhtavim
rukama nee biti geometrijski lik s tri savreno ravne stranice (ono to mislimo kada kaemo trokut), i stoga e biti
manje istinit nego li trokut kojega je nacrtao iskusni inenjer s preciznim instrumentima. Ameba koja ima neprirodan
omjer elemenata u citoplazmi i koja ima defekte u jezgri e biti manje istinita nego li ameba koja
nema takvih
nedostataka. Istinitost u transcendentalnom smislu je nedostatak defekata relevantnih da bi stvar u pitanju bila dobar
primjerak svoje vrste.

to je s dobro? Koriteno kao transcendental, dobro znai neto kao poeljno, ali ne u subjektivnom smislu da
postoji neka osoba kojoj bi stvar u pitanju bila poeljna ve u objektivnom smislu posjedovanja neke (bilo koje)
savrenosti to ini stvar u pitanju poeljnom. Neka stvar
tako moe biti dobra u transcendentalnom smislu i biti
potpuno odbojna svima koji o njoj svjesno misle. Stvar kao
transcendental samo znai da je ono o emu govorimo bie
nekakvog tipa,
jedno pak izraava da je bie u pitanju razliito od drugih bia, i tako dalje.

Konvertibilnost i analognost
Vaan
dio Akvineve misli o transcendentalima je njihova konvertibilnost, odnosno da su svi transcendentali meusobno
zamjenjivi. Drukije reeno,
svi transcendentali oznaavaju jednu te istu stvarnost, samo pod razliitim vidicima; razlikuju
se u smislu, ali ne u referenciji (kao Bruce Wayne i Batman ili Joseph Ratzinger i Benedikt XVI.). Rei da je neto
istinito samo izraava da je to bie neke vrste s nekom savrenou koja odgovara njegovoj esenciji ali to upravo znai
da je dobro, da je stvar i da je jedno sve samo pod razliitim vidicima.

Zadnji
aspekt Tominog nauka koji moramo imati na umu je analogija. Razmotrite sljedee iskaze (neovisno mislili da su
istiniti ili ne):

1. Kapetan Picard je visok 180 cm.

2. Kapetan Picard postoji.

3. Bog postoji.

Iskaz
pod (1) referira na visinu kapetana Picarda na jedan od njegovih akcidenata. Iskaz pod (2) referira na
kontingentno bie
naime ovjeka koji je kapetan zvjezdanog broda Enterprise. Iskaz pod (3) referira na Boga koji (ako
postoji,) postoji nuno.

Za
svaki od navedenih primjera bit e istinito da postoje (da su bie u znaenju koje smo gore naveli). Ali naini na koji
postoje ili stupnjevi njihovog postojanja su razliiti. Visina kapetana Picarda je akcident i ne bi postojao da ne postoji
supstancija koju odreuje (dobri kapetan). Drugim rijeima, postojanje akcidenta je parazitno na postojanje supstancije;
ima tek derivirano postojanje. Kapetan Picard, s druge strane, je supstancija i kao takav ima neovisno postojanje; nije
samo modifikacija nekog drugog bia, ve postoji na neovisan nain na koji akcidenti ne postoje. Ali svejedno ima
samo
ogranienog postojanja; kao kontingentno bie mogao je ne postojati. Konano Bog, barem kako ga Toma i tradicija
klasinog teizma razumijevaju, ne samo da postoji neovisno, ve postoji i nuno; nije moglo biti da Bog ne postoji. U
tome smislu primjeujemo odreeno stupnjevanje ili analogiju bia. Svaki od navedenih primjera postoji ili
jest bie (ima
bitak), ali kapetan Picard ima bitak na vii nain od jednog akcidenta, dok Bog ima bitak na najvii nain. Isto, prema
Tomi, vrijedi i za ostale transcendentale (tim vie to su meusobno zamjenjivi).

Iz
dosad reenog nekoliko bi stvari trebalo biti jasno. Jasno je, primjerice, zato Akvinac smatra da je vrhunski istinito,
vrhunski dobro, vrhunski plemenito (itd.) bie jedno te isto. Ako se prihvati zamjenjivost ili konvertibilnost
transcendentala, onda to gotovo trivijalno slijedi. Stoga moe rei: postoji neto to je najistinskije, najbolje i
najplemenitije te dosljedno tome
vrhunsko bie, jer ono to je vrhunski istinito, to je vrhunsko bie (STh, I, q. 2, a. 3).

Treba takoer biti jasno zato su odreeni prigovori koji se etvrtom putu esto upuuju jednostavno promaeni. Richard
Dawkins, primjerice, parodira argument, tvrdei da ako ga uzmemo ozbiljno, onda bismo morali zakljuiti da postoji bie
koje je vrhunski smrdljivac ili
sl. Ali ako Akvinac eli objasniti transcendentalne oznake, a ne takve kao to su
smrdljivost, onda dawkinsoliki prigovori nemaju temelja. Ne treba nas zbuniti primjer vatre i topline koji Toma navodi
kasnije u argumentu. Koritenje takvih primjera namijenjeno je samo kao podsjetnik ili ilustracija principa u pitanju o
stupnjevitosti koju pronalazimo u stvarima. Jasno je iz Tominog shvaanja Boga da vatra ili toplina nisu boanski atributi
(kao ni smrdljivost ni bilo koja od drugih oznaka koja pokuava parodirati argument). Takoer je jasno kako Tomin
argument ne ovisi o zastarjeloj ili falsificiranoj aristotelovskoj znanosti, kako se esto tvrdi. Iskazi aristotelovske znanosti
imaju samo ilustrativnu funkciju u
metafizikom argumentu i lako se mogu odvojiti od bilo kakvih upitnih sadraja stare
fizike (poput toga da je vatra uzrok svake topline).

Da
samemo dosada reeno: ako je Toma uspio utvrditi postojanje nekog maksimuma u istinitosti, dobru, biu, nije
dobio plejadu razliitih bia (poput platonikih formi), ve jedno jedino bie, razmatrano pod razliitim aspektima.

Kakav maksimum?
No je
li Akvinac stvarno uspio utvrditi postojanje takvog maksimuma? Podsjetimo se, iz opaanja da se vie i manje
pripisuje razliitim stvarima prema razliitom nainu pribliavanja neemu to je u punini takvo, zakljuuje da postoji
neto to je najistinskije, najbolje i najplemenitije (STh, I, q. 2, a. 3). Ali na koji bi nain, pita kritiar, to trebalo slijediti?
ak i ako je istinito da stupnjevanje moemo razumjeti samo s referencom na neki maksimum, iz toga ne slijedi da taj
maksimum stvarno postoji. Moda postoji samo neki
relativni maksimum, neto to je u skali s obzirom na sve
ostalo
najvie, ali samo nije najvia mogua vrijednost. Moda uope ne postoji neto to je apsolutno najistinskije, najbolje i
najplemenitije, nego samo relativno najplemenitije, relativno najbolje i relativno najistinskije. Kao to Frederick Copleston
istie,

Dosad argument vodi samo do relativno najviega. Ako se moe utvrditi da stvarno
postoje stupnjevi istine,
dobrote i bia, hijerarhija bia, onda mora biti jedno bie ili vie bia koje su komparativno ili relativno
vrhunska. Ali ovo nije dovoljno da se dokae postojanje Boga[2]

Da bismo shvatili zato Toma uzima da u sluaju transcendentala

stupnjevitost ukazuje ne samo na relativni, ve na
apsolutni maksimum, razmotrimo primjer postojanja ili bitka (to je ono na to mislimo
kada govorimo o transcendentalu
bie, naime da ima bitak ili da postoji). U 44. pitanju Sume, Toma pie: Ako je, naime, neka osobina djelomino (per
participationem) prisutna u nekoj stvari, onda je nuno da ta osobina uzrono potjee od bia kojemu bitno (essentialiter)
pripada (STh, I, q. 44, a. 1). Razlog tome je ve poznata nam doktrina o razlici esencije i egzistencije. Bie u kojem su
bitak i bit razliiti koja ima bitak samo djelomino (per participationem)
nuno mora voditi do bia u kojem su bitak i
bit identini. Sad, ako je to istinito za transcendental bie i ako su transcendentali meusobno zamjenjivi, onda slijedi
da je to istinito i za dobro, istinito itd.

Nadalje, u Questiones disputate de potentia Dei,

Toma pie da stvari koje imaju neku savrenost samo u ogranienom
stupnju (kao to bi imao neki relativni maksimum u spomenutim savrenstvima) openito ne mogu imati tu savrenost
kao dio svoje biti; odnosno da mora biti uzrokovana od
neega drugoga to je ima po svojoj biti. Kad bi savrenstvo u
pitanju (istina, dobrota) potjecala samo od relativnog maksimuma, ne bi bilo razloga zato bi je jedna imala vie
nego druga (QDP 3, 5). Drugim rijeima, kada bi posjedovanje savrenosti u pitanju bilo dio bti stvari, ne bi bilo razloga
da je ne posjeduje na maksimalan ili neogranien nain. Stoga savrenost u pitanju ne moe potjecati od biti nekog
samo relativnog maksimuma, nego mora biti uzrokovana od neega to takvu savrenost ima na maksimalan nain.

Sad vidimo zato Toma dri kako je opravdan u prijelazu na maksimum savrenstva u nekoj stvari i to ne samo
relativni, ve apsolutni: to jednostavno proizlazi iz navedenih metafizikih postavki. Bie u pitanju bit e, dakle, u
apsolutnom smislu vrhunsko dobro, istinito, plemenito bie i uzrok spomenutih savrenstava u
svemu to ih ima na
ogranien nain; jednom rijeju, Bog.

Strukturiranje argumenta
Argument moemo ovako skicirati:

1. U stvarima se nalaze stupnjevi dobrote, istinitosti, plemenitosti i sl.

2. Ali stupnjevi se pripisuju prema pribliavanju neemu to je u punini dobro, istinito, plemenito i sl.

1. toplije je ono to se vie pribliava punini topline.

3. Dakle, postoji neto to je u punini dobro, istinito, plemenito i sl.

4. To to je u punini takvo je vrhunsko bie

1. jer ono to je vrhunski istinito je vrhunsko bie.

5. Ono to je vrhunski u nekome rodu je uzrok svega to spada u taj rod.

1. vatra je vrhunski topla i uzrok svih toplih tijela.

6. Dakle, vrhunsko bie je uzrok postojanja, dobrote i bilo kojega savrenstva.

Ili, moda jasnije preformulirano:

1. Ako postoji stupnjevitost u transcendentalima, onda u njima postoji apsolutni maksimum.

2. Postoji stupnjevitost u transcendentalima.

 3. Dakle, u njima postoji apsolutni maksimum. (iz 1. i 2.)

4. Ako su transcendentali zamjenjivi, onda je maksimum samo jedno bie.

5. Transcendentali su zamjenjivi.

6. Dakle, maksimum je samo jedno bie (iz 4. i 5.) i uzrok ogranienih stupnjeva.

Ova
formulacija je valjana, a Akvinev metafiziki okvir ako ga prihvatite daje premisama dovoljno plauzibilnosti da bi
argument
smatrali dobrim.

Hrvoje Juko, SJ | Bitno.net

[1]
Edward Feser: Aquinas, Oxford, 2009, 101-2. Kao i u prethodnim nastavcima ovoga niza, dobrim se dijelom temeljim
na Feserovu radu.

[2]
Frederick Copleston: A History of Philosophy, vol. 2: Mediaeval Philosophy, pt. II: Albert the Great to Duns Scotus,
Image Books, 1962, 62-3.

Objavljeno: 8. kolovoza 2017.

Oznake: #aktualno #ateizam #filozofija #HrvojeJuko #Petputova #TomaAkvinski

Moda vam se svidi

Najnovije

OPA AUDIJENCIJA
Papa: Isusovo milosre izvor je nae nade i ono nije neto jeftino nego je plaeno kriem

POGRENE SLIKE BOGA

Bog zna sve to nam treba, pa zato eli da ga molimo za to?

NOVA MARKOBIOTIKA
Pater Marko Glogovi: Zato sam morao napisati knjigu o izvornoj slici Milosrdnog Isusa i njezinoj
prolosti

NEW AGE I KRANSTVO

Duhovnost bez dogmi: Zato UN podupire New age misionare i istonjake mistike?
SVETI LOVRO, AKON I MUENIK
Sudac ga je upitao gdje Crkva krije blago, a on je upro prst u siromahe i rekao: Evo naeg blaga!

Trenutno se ita

NEW AGE I KRANSTVO

Duhovnost bez dogmi: Zato UN podupire New age misionare i istonjake mistike?

SMISAO DARIVANJA
Zato trebamo prestati davati svoje smee siromanima

POGRENE SLIKE BOGA

Bog zna sve to nam treba, pa zato eli da ga molimo za to?

NA NEBO UZNESENA
Devetnica Velikoj Gospi

LJUBAV KOJA SE TEMELJI NA RAZLIITOSTI

Kad Bog eli uiniti velike stvari on izabire mukarca, a kad eli uiniti nemogue izabire enu

Najitanije Danas Tjedan Mjesec

ODLUAN POTEZ
Papin ultimatum belgijskim redovnicima: Prekinite s eutanazijom u svojim bolnicama ili ete biti kanjeni

NA NEBO UZNESENA
Devetnica Velikoj Gospi

'DA LJUBAV VAA SVE VIE RASTE'

Festival mladih u Meugorju 50.000 sudionika na susretu koji e dugo odzvanjati u njihovim ivotima

SVETI LOVRO, AKON I MUENIK

Sudac ga je upitao gdje Crkva krije blago, a on je upro prst u siromahe i rekao: Evo naeg blaga!
RJEENJE JE JEDNOSTAVNO
to kada doe vrijeme da ne moemo moliti? Odgovara sveta Majka Terezija!

Oni ija su srca ista hramovi su Duha Svetoga.

Sv. Lucija (304.)

O NAMA
Kulturno-vjerski
portal bitno.net jedinstveni je portal na hrvatskom jeziku, iri
i raznolikiji od klasinih vjerskih i kulturnih portala i
dublji i fokusiraniji od opih news portala. Pokrenut je s ciljem da bude svakodnevno internetsko izvorite aktualnih informacija,
znaajnih tema i zanimljivih priloga za sve one koji ele svratiti pogled na bitno i obogatiti sebe.

KLUB PRIJATELJA
PRATITE NAS
Klub prijatelja portala Bitno.net je zajednica svih onih koji itaju i ele podravati portal Bitno.net.

PRIDRUITE SE!

Sva prava pridrana 2016 - Bitno.net

O nama | About us Impressum Podrite nas Kontakt Marketing