IVO VOJNOVI

Dela: Lapatski soneti, drame: Psihe, Evinocij, Smrt majke Jugovia,

Lazarevo Vaskrsenje i Dubrovaka trilogija

DUBROVAKA TRILOGIJA
Dubrovaka trilogija je nastala u Dubrovniku u periodu od 1985.-1901. godine.
Najuspjenije djelo ovog pisca Ive Vojnovia govori o padu Dubrovake
Republike, a slovi i za jednu od nalijepih i najkvalitetnijih drama hrvatske
knjievnosti. Djelo predstavlja tri struka koje pisac polae na grob svoga oca,
lovoriku, pelin i vrijes, to simboliziraju dijelovi ove trilogije.
Pjesnik takoer pjeva i svojevrsni lament starom Dubrovniku u nestajanju,
izjednaavajui ljepotu i slobodu, jer nestanak ljepote vidi kao smrt slobode.
Prvi dio trilogije, Allons enfants, smjeten je u vrijeme 1806. godine i govori
o dolasku Francuza u Dubrovnik. Drugi dio trilogije, Suton, smjeten je u 1832.
godinu, a govori o neslobodi i okretanju prolosti, dok trei dio, Na taraci,
smjeten u suvremenu 1900. godinu, govori o prodoru novog vremena i novih
ljudi, to znai i kraj nekadanjem ureenju Dubrovake republike.
Ovo djelo nije tradicionalna povijesna drama, nego drama povijesti, u kojoj je
glavni protagonist zapravo Grad. Njegov je izlazak iz mitskog i otvaranje
vanjskom svijetu i povijesti, zapravo uzrok njegova propadanja i tragedije.
Prvi dio trilogije Allons enfants!
Radnja se odvija jedno poslijepodne u kui Orsata Velikoga, blizu Gospe, dana 27.
Svibnja 1806. 16-19:30 sati. Zidovi su zategnuti tamno-crljenijem damakom. Po
zidovima vise starinske obiteljske slike. Nalijevo i nadesno omanja vrata, ali ipak
ne tako velika i okiena kao vrata na sredini. Pod je napravljen od mletakog
mozaika, a salon odie bogatstvom.
Prirodni ivot smijenih zvukova i nijemih razgovora potraje neko vrijeme, kako bi
se mogla pregledati cijela soba i pozdravilo nebo koje se prostrlo iznad
Dubrovnika, ali nevidljiva su se vrata otvorila. Iz toga urnebesa izlazi stara
djevojka Lucija. Na njoj se vidi da je popila kavu. Obuena je u crninu, a
polusijede kose joj se isprepliu s haljinom. Namrtenih obrva hoda u strahu da joj
ne ispadne puna tacna. Zatim u prostoriju ulazi Orsat Veliki. Lice mu je sasvim
obrijano, samo mu se prosijedi zalisci sputaju po licu, a velika i duboka usta kao u
mjedi salivena, padaju prezirnom i dubokom crtom. Tako se polako svi sastaju u
salonu i poinju govoriti kako su Francuzi doli u grad.
Svi po gradu govore da je doao Napoleon. U prostoriju ulazi Tomo a sa sobom je
doveo kmeta koji govori da je vidio krajnji zapadni obronak brada Sra iznad ua
Rijeke Dubrovake. Nitko ne moe vjerovati to se dogaa, ni to e biti s
puanima, jer nemaju vremena. Svi iz grada se kupe, bjee kako bi to prije doli
do vrata grada i spasili se nedaa koje e ih snai. Mato, visok, blijed i napola
sijed, otvara vrata i na vratima mu govore kako e sada Francuzi doi kod njih.
Gospoa Ane trai Kristinu da joj donese knjigu Metastazijo. Metastazijo je
talijanski pjesnik i autor opernih libreta. U meuvremenu Kristina pita gospou
Anu je li u Francuskoj i kmetovi mogu biti na vlasteli, a Ane joj odgovori da je to
nemogue, pa zajedno nastavie itati Metastazijo. Rodio si se da pati, moje
jadno srce, jer valja da ljubi onoga koji od velike strogosti hoe da po nevjeri
doem do sree.
U kuu dolaze dva Djetia, skinuli su kape, a od straha i uzrujanosti drhte. Dolaze
rei gospodaru da su na vrata doli Francuzi i da su vrata zatvorena. Otvaraju se
bijela vrata i ulazi vlastela, razgovaraju ivo, ali odmjereno, dre klobuke u ruci i
oslanjaju se na veliki tap koji dre u ruci. ivo ree da je pogodio da e Francuzi
doi i prije nego to su mislili, ali se pita tko je preao preko Sv. Bernarda.
Napoleon je 1800. preao preko alpskog klanca Svetoga Bernarda, izmeu
vicarske i Italije.
Vlaho kae da puste Francuze. Marmont, Auguste-Frederique Louis de, francuski
je maral i guverner ilirskih provincija. Njegovim je dekretom 1808. godine
ukinuta Dubrovaka vlada. Djeti opet upada i govori gospodaru da su doli svi
zajedno i da su prekrili Brsalje, a Brsalje je sjeverozapadni dio Dubrovnika izvan
zidina. Doli su u velikome broju i crnim konjima. Svi su zajedno doli, jer su oni
skladni, a dubrovaka vlastela se u meuvremenu svaa oko toga kako oni ne
mogu sjediti u Senatu zajedno sa Stullima, jer su Stulli puani koji nemaju nita u
glavi. Njihova im kraljevska krv ne doputa da sjede zajedno s njima u Senatu.
U kuu Orsata Velikoga ulazi knez, obuen u dravni plat. Lice mu je obrijano, a
pogled umoran. Dolazi u sred dvorane polako, razvuenim koracima, a na licu mu
se vidi da je zaokupljen jednom, skoro pa smijenom stvari. Knez ostavlja knjigu
Ante Sorkoevia, a Ante je senator i poslanik Dubrovnika u Parizu, a poto im
Ante nije odgovarao na ve ranije poslana pisma, kurir senata mu je u pismu
spomenuo rije Republika, no Ante je na to odgovorio Republika! to je jo
vrag nije odnio? Zatim posprdno pjevaju, kako bi skratili monotoniju:
Sjedi Tinto na granici
U crvenoj kabanici.
Vie valja kabanica
Nego Tinto i granica.
Tinto je u to vrijeme sluio kao komina figura u Dubrovniku.
Orsat zapovijedi da se most pribije. Zatrai da kau kako nema vlastele, te da je tu
samo puk. Javili su im da se otvaraju vrata grada, a most pada. Senator ivo
Kaboga predloi da se ukrcaju na brod, sa barakon i Sv. Vlahom, pa da odjedre
davno kao njihovi oevi. ivo je zaista predloio da se svi Dubrovani ukrcaju na
brod i da otplove u Egejsko more, te zatrae jedan otok od Sultana za Republiku.
Slino je i predloeno i nakon potresa 1667., te kada je Dubrovniku zaprijetila
opasnost od Kara Mustafe 1678.

Drugi dio trilogije Suton

Suton je drama koja spada u Dubrovaku trilogiju. Sva tri dijela unutar trilogije
imaju istu tematiku, a to je pad Dubrovake Republike i propadanju plemstva u
Dubrovniku. Poznato je da je dubrovaka vlastela odbijala uvoenje reformi i zbog
toga je vlastelinstvo ukinuto i u potpunosti odstranjeno.Tema drame je Pavlino
odricanje ljubavi zbog razlike u krvi i odlazak u samostan, a drama je jednoinka,
tragedija. Sutonom zapoinje novi period hrvatske lirike. Napisana je na
hrvatskome jeziku, dubrovakim dijalektom. Sadri dosta tuica, koje su uglavnom
na talijanskom jeziku. Likovi se uglavnom baziraju na razgovore u dijalogu, ali
susreemo i monologe. Didaskalije su pisane uz ime lika, a susreemo i usporedbu,
pa ak i ironiju.
Radnja drame Suton, odvija se u Beneinoj kui 1832. godine. Stara dubrovaka
vladika Mara Nikina Benea promatra suton iz svoje skromne sobe, koja je
izgubila svoj stari sjaj, a toj istoj skromnoj sobi moli Boga i prede kako bi zaradila
dovoljno novca, tek toliko da se moe uzdravati, jer joj trgovac Vasa duguje
novac, a ona se ne eli poniavati i traiti ga da vrati svoj dug. Sve bogatstvo koje
je imala u ivotu, propalo je, pa tako i kua koju imaju u Cavtatu. Morala je prodati
sve to je imala, samo kako bi mogla preivjeti.
U sobu nakon molitve dolaze njene tri keri: Made, Ore i Pavle. Obuene su u
staru nemodernu odjeu. Made i Ore su se pomirile s injenicom da su izgubile sve
bogatstvo, ali Pavle se s tom injenicom ne moe pomiriti, jer ona ve godinama
zbog ponosa koji joj ne doputa da se osjea i da drugi znaju da je siromana,
glumi privid lanoga sjaja. Pavle se nada boljem ivotu, u kojem nee vladati
sebini i bezobrazni ljudi. Staru Maru sve to pogaa i boli je to svojoj djeci ne
moe omoguiti dovoljno za normalan ivot, a ne eli se poniziti i traiti novac od
trgovca koji joj duguje, jer je to bila sramota za ljude koji su na drutvenom
poloaju vlastele.
Njihova slukinja Kata, koja nije mogla vie gledati kako se majka i keri mue sa
siromatvom, tajno pozove trgovca Vasa da obitelji vrati novac koji duguje.
Trgovac se pojavio, a Mara kako bi sauvala svoj ponos, odbija uzeti novac i
govori kako nije potrebno pourivati isplatu duga. Da se moe platiti kada bude
financijski stabilan, jer njoj novac trenutno nije toliko potreban. No kada je Vasa
otiao, snano primila vreicu u kojoj je bio novac i otila je. Vjerovala je da joj je
Bog usliao molitve, a nije ni slutila da bi njezina slukinja mogla tajno pozvati
trgovca i traiti ga da vrati novac.
Zatim u kuu dolazi kapetan Lujo, u kojega je Pavle zaljubljena. Pavle je ekala
Luju osam godina i sada kad je on doao prositi njezinu ruku, ona naie na
prepreku. Nije mogla preko drutvenih prepreka. Unato tome to je Lujo bogat, on
e za nju i njezinu obitelj uvijek biti kmet i nita vie. Ne moe pomijeati svoju
plemiku krv s nekim tko nije na njezinom rangu.
Marija Orsola je jedina iz njihove obitelji koja je bila zaljubljena u puanina, a
nakon toga je zavrila u samostanu. Sestra Ore joj je ponavljala ovu priu, iz straha
da ne zavri kao Marija Orsola. Zato Pavle odbija brak s njim, jer bi s tim
povrijedila i svoju majku, a boji se i da ga jo jednom ne vidi. Ako ga vidi, od
siline ljubavi koju osjea prema njemu, razmislit e o samoubojstvu. Pavle tada u
velikoj tuzi, ree kosu pred majkom i govori majci da e kao Maria Orsola otii u
samostan. Majka Mara ostaje sama i oajna zbog pravila o vlastelinskim odnosima
u Dubrovniku.
Pavle i Lujo se opet sreu i on je moli da jo jednom razmisli o svojim osjeajima,
jer ne moe vjerovati da granica njihove ljubavi mora biti zbog razliitosti
poloaja. Ona ga opet odbija, ali joj on govori da e opet doi. Daje joj jo
vremena da razmisli o njihovoj ljubavi. Naposljetku se Pavle odlui za Luju, te
prizna majci svoje osjeaje, koja je prezire jer je zaljubljena u kmetovog sina.
Pavle zbog nesretne ljubavi odlazi u samostan, a isto je uinio i Lujo.
Trei dio trilogije Na taraci
Dubrovaka trilogija utjelovljuje viziju ljudske egzistencije. Po prirodi pjesnike
vizije gotovo nestvarnom prostoru Grada, koji je zasnovan na Vojnovievskoj
predodbi da je sloboda ljepota. Sam naslov nam govori da se radnja dogaa na
terasi 1900. godine, koji se odvija u poslijepodnevnim i predveernjim satima
jednoga dana. Sauvano je petnaestak verzija Trilogije, ne raunajui na
autorove vlastite prijevode na talijanski i francuski, koje su posebne verzije.
Prvobitno se cijela trilogija zvala Suton, a onda je Vojnovi promijenio u
Dubrovaka trilogija. U prvom dijelu trilogije, vlastela je ugroena
aristokracijom vanjskih neprijatelja. U drugom dijelu taj isti krug aristokracije se
smanjio na kuu, a u treem samo na jednu terasu.
Radnja se odvija na terasi u vili gospara Luke. Smjetene u Gruu, gdje razgovara
s Parokom Dum Marinom. Vlastela se sada nala u dubokom propadanju, a
tragedija Trilogije produbljena je spoznajom vlastite odgovornosti koja tereti
vlastelu. Sredinji lik ipak je sama taraca, jer Trilogija upravo preko same tarace,
utjelovljuje viziju ljudske egzistencije.
Gusta borova uma prekriva se s tarace. Iz tog zelenina prodiru katedrale,
arhitektonske. Na lijevoj strani taraca je mala kuna kapelica, a masline zasaene
po dolcima.
Gasparova sestra Mara, samo ezne za vjenim spokojem na lapadskom groblju.
Gospoa Mara sjela je na taraci i na ulazu se pojavila Ida s velikim buketom
gorskoga cvijea. Obuena u jednostavnu sivu suknju, sivoga kroja. Nosi eir od
slame, a ispod njega lijepo blijedo lice. Visoka je, jednostavnih kretnja i smee
kose. Ida je kleknula i donijela tetki Mari cvijee. Ida da ublai kucanje svoga srca,
stavi ruku na srce i mirno ree tetki Mari da ide u Ameriku. O Mare joj govori da
nije ona za Ameriku. Ida je dobila pismo u kojem pie da joj Cesarsko kraljevstvo
pokrajinsko kolsko vijee rijeilo da imenuje gospoicu Idu groficu Luccari-
Volzo privremenom poduiteljicom!
Ida je bacila list na tavolin i priljubila se uz Maru. Govori joj kako je dobro imati
djeicu i uiti ih. Usaditi im malo svoje due. Tetka je samo moli da je ne zaboravi
kada otputuje u Ameriku. Odgovori joj da je ne moe zaboraviti, kao niti sve ostalo
to je za nju uinila. Na taracu dolazi barunica Lidija, visoka dama tamne kose i
tanka struka. Obuena je u elegantnu haljinu. Ida je postala uiteljica kako bi se
posvetila odgoju dubrovake djece. Mit i gospodarskog i slobodarskog Grada,
ispreplee se enja za erotskom sreom koja ustupa pred sukobom iz koje se
estine stvara Vojnovieva energija i poriv. Njegove homoerotske frustracije
prema enama, poklapa se s povijesnim situacijama dubrovakog plemstva. S
odricanjem plemstva.
Analiza likova
Orsat Veliki lijepa izgleda i usana salivenih kao od mjedi. Gospodar koji
omalovaava puko stanovnitvo i s kojim ne eli doi u kontakt, kao niti sjediti s
njima u Senatu. Misli samo na poloaj vlastele i jedino eli spasiti ljude vlastele.
Djeti Orsatov kmet koji mu vjerno slui i koji eli sauvati grad od pada i
propasti
ivo uplaeni lan vlastele, koji je spreman pobjei u Egejsko more, samo kako
bi sauvali svoju krv i poloaj, kako ne bi morao sjediti s puanima za istim
stolom. Iz svoje slabosti predlae da se isprazni grad i da od Sultana zatrae otok.
Pavle spada meu najljepe likove hrvatske knjievnosti. Emotivna i empatina
mlada ena, koja je spremna odrei se svoga poloaja kako bi bila s osobom koju
izuzetno voli i cijeni. Ona je jako ponosna i s tim svojim ponosom nam upravo
pokazuje kako su se ponaale vlastele u Dubrovniku.
Mare Nikina Benea stara ena, koja zbog svoga ponosa pati i jedva
preivljava. Plemkinja koja ima estdeset godina i koja se bazira na sudbine svoje
tri keri. Zbog svoga ponaanja i slinog ponaanja drugih vlastela je upravo dolo
do propadanja takvoga drutva u Dubrovniku.
1. Mara ena koja ima estdeset godina i eli to prije umrijeti. Brine se za svoju Idu koja
eli postati uiteljica. Mara se ne ponaa kao ostalo drutvo vlastele. Ona ne omalovaava
puane kao ostali Dubrovani vlastele. 2. Ida dobra i blaga ena, koja eli biti uiteljica
pukom stanovnitvu Dubrovnika. Izuzetno cijeni i potuje svoju tetku.

A. G. MATO
Pesme: Jesenje vee, Mauhica, Djevojici mesto igrake,
Utjeha kosi, Zvono, Notturno, Mora;
 Pripovetke:

1. CAMAO, pripovetka

Radnja poinje in medias res kad Alfred saznaje od majke da je njegov dobrotvor
umro i da ona njega vie ne moe uzdravati te ga moli da se vrati u Zagreb. Alfred
naputa kolovanje, ali se ne vraa u Zagreb. Prodaje namjetaj i odjeu, zavri u
bolnici, ivi na ulici i svira u nekom kafiu za sitni.
Na ulici ga nae njegov bivi profesor koji ga primi u svoju kuu do jeseni da se
oporavi od bolesti, a nakon toga da ide natrag u konzervatorij. Na jesen ne odlazi u
konzervatorij nego ga unovae i nakon zavretka vraa se u Zagreb majci i potom
u Be. Angairaju ga da radi u londonskom klubu, ali to brzo propadne te on zavri
u Norvekoj. Putuje Europom i na neko vrijeme skrasi se u enevi. U enevi je
uskoro naao posao kod barona Diamanta, idovskog bankara.
Iako je imao gdje spavati, to jesti i obui Kamenski nije bio zadovoljan.
Konstantno su ga muile suicidalne misli (Vrlo esto ga osvaja jedna savladljiva
elja da se britvom isijee po stegnima i rebrima, enja da se uniti, ubije koja ga i
u Parizu morijae) i osjeaj nepripadnosti drutvu i svijetu u kojem se nalazio.
Poinje mu nedostajati Hrvatska i prelazi iz elje za enama do potpune
ravnodunosti prema njima.
Jedne veeri odlazi k svome meceni kako bi svirao za njega i tamo upoznaje
Poljakinju, plemkinju Fanny. Odmah osjete snanu povezanost, ona odlazi, a
Kamenski se kod mecene raspituje za nju. Kamenski i mecena se pozdrave i on
odlazi na ulicu gdje ga je ekala Fanny. Uvjereni su da se vole i da se poznaju ve
dugo (Ja sam te uvijek, uvijek poznavala i uvijek eznula za tobom. I ja sam te
nala. Nitko te meni ne moe oteti pa ni smrt.)
Ona je spremna ostaviti mua zbog Alfreda i oni kreu njenoj kui po njene stvari.
Kad su doli u salon vidjela ih je ptica (I Kamenski se grohotom nasmija, ali kada
se bijela papiga sa zelenom perjanicom stane kostrijeiti i buljiti u nj krupnim,
izbuljenim oima, tvrdim i crnim kao od crne smole, osvoji ga elja da joj prie i
zaokrene vratom.)
Oni se spremaju otii kad se kui vrati njen mu Forest. Lakej Petar mu je dojavio
da ga Fanny vara i on bijesan pregledava svaki kutak salona dok Kamenski ostaje
skriven iza zastora.
Iako se ispoetka inilo kako se Alfred uspio sakriti, papiga poinje oponaati
Fanny i Alfreda ponavljajui njihove ljubavne rijei, a donosi im i Alfredovu crnu
kravatu.
Forest poludi i postane nasilan prema Fanny. Kamenski je krene braniti, ali Forest
slomi Alfredu obje ruke, a nakon toga ga baci niz terasu. Ubije i suprugu, lakeja i
pse, a na kraju ubije i sebe i to tako da se objesio Alfredovom kravatom.
Njihovih pet leeva nali su susjedi, a papiga je cijelo vrijeme ponavljala refren,
oponaajui Foresta.
Fanny i Alfreda povezuju ljubav prema domovini koju su oboje napustili te ljubav
prema glazbi. Nakon to se upoznaju odmah zapoinju ljubavnu vezu jer se
prepoznaju u nekim zajednikim dodirnim tokama, a njihov susret je
okarakteriziran kao sudbinski. Zloin iz strasti nagovijeta kraj novele koja se
moe svrstati u one fantastine proze.
Alfred Kamenski je glazbenik koji je tijekom ivota propustio sve vane prilike za
napredovanje u ivotu. Alfred je neak uglednog sveenika, a kako nije pokazivao
talentiranost izazivao je oaj od strane skupih uitelja koje je plaao njegov ujak
Petar Tkalec. Unato tome to se Petar nadao da bi Alfred mogao postati
sveenikom, kada je uo njegov glas, shvatio je da se u djetetu krije pravi glazbeni
talent.
Unato tome to su ga na poetku obiljeili kao dijete bez bilo kakvog dara, on je s
vremenom pokazivao koliko mu je glazba vana i kako ne bi trebalo ignorirati
njegovo usavravanje na tom podruju.
Ujak ga je zbog toga poslao u Be da ui svirati klavir u konzervatoriju, ali sve se
poinje mijenjati kada stigne vijest da je ujak umro i kada mu je majka poslala
pismo da se mora vratiti jer vie nema novaca za njegovo kolovanje.
Kada je shvatio da vie nema sredstava da nastavi razvijati svoj san zavrio je
slomljen u bolnici. To je dokaz koliko je Alfred bio zaljubljen u glazbu i koliko je
elio da ona bude glavni dio njegovog ivota.
Nakon to je izaao iz bolnice nije imao novaca pa je morao svirati u nekoj
gostioni kako bi zaradio za hranu. Iako su mu se snovi sruili on je nastavio svirati
za sitne novce jer je znao da mu je to jedina ansa za opstanak.
Kada je poeo svirati za baruna Diamanta unato tome to je bio odlino zbrinut,
sve dosadanje nesree uinile su od Alfreda nesretnog i psihiki rastrojenog
ovjeka naetog ivotnim nedaama. U nestabilnom psihikom stanju je upoznao
aristokratkinju i glazbenicu Fanny. Unato tome to je bila u braku, Alfred se
prepustio strastima i vezi sa enom njegovog ivota. Na kraju je nesretni ivot
glavnog lika zavrio tragino.
Fanny je bogata aristokratkinja i glazbenica koja je poput Alfreda ivjela za
glazbu. Nakon prvog susreta Alfreda i Fanny razvijaju se osjeaji i zabranjena
ljubav jer Fanny je bila udana za ljubomornog mua kojeg nije voljela. Prema
Alfredu je gajila snane osjeaje pa je odmah pristala na bijeg sa svojim
ljubavnikom.
Kada je odani sluga Fanninog mua htio razokriti nevjeru, vratio se mu i zatekao
Fanny i Alfreda. Ona se izvukla govorei kako je Alfred partner za muziciranje i
nita vie. Ljubomorni mu je povjerovao u priu sve dok se nije oglasila papiga
Camao koja ponovila Alfredove ljubavne rijei upuene prema Fanny.
Fanny je svoju ljubav i osjeaje platila ivotom ba kao i svi ostali likovi osim
papige koja je jedina preivjela tragian zavretak pet likova.

2. BALKON, pripovetka
Dvoje mladi koji se vole, ali njeni roditelji su je zaruili kod drugog I on odlazi iz
grada. Nakon nekog vremena uje je kako je njena porodica propala I preselila se u
velegrad da bi sakrlila sramotu. On dolazi tamo pred Boi, gde vidi da ive bedno
I siromanoj, u looj I tronoj kui. Odlazi da im estita Novu godinu I prvo je
mislio da mu niko nee otvoriti ali je ipak na kraju otvorila ona Cvijeta.
Lepa, bela, vitka, zlatne kose, koja se nou pod prstima ne osea. Bila je sama,
roditelji su joj otili u grad. Pozvala ga je da ue. Oboje se ale o tome ta je on
njoj doneo on sebe opisuje kao runog krokodila, orav, ruan, majmunolik,
jeftin dar.
Ona se ali, uz gorinu suza koju joj ivot donosi kako taj dar ne bi primila jer ne
moe da g abaci u vatru I da je oekivala da je on ik I kavaljer I da e joj stvarno
neto doneti. On joj daje knjigu roman. On trai da mu odsvira neto na klaviru
Plovi, plovi bela ladjo, ona svira(opis njenih ruku, meke, bele, cvetne)
Govori o balkonu, koji ga je pored toliko balkona, kua I zamaka u gradu privukao.
Zato voli to gvoe ni sam ne zna. Prvo mu je bio stran, hladan, ali se sve vie
vezao za njega da je on balkon, napravljen od gvoa, oiveo. Stalno je dolazio
tamo da ga gleda I jednog dana ugledao je nju, golu, ogrnutu platom. Ona je
postala njegova boginja, vila, ideal lepote I u trenutku kada joj se obratio, velika,
uta ruka je uvukla u kuu. Nakon toga nije iao pod balon I krenuo je da putuje po
svetu, a stalno ga je pratila slika ene I balkona. Kada je odluio da se vrati, park u
kojem je boravio I ogradu koju je preskako da bi doao do zamka pretvorili su
drugi u mesto gde se sadi krompir.
Razoaran, tragao je za svojom muzom I balkonom. Kada je sve to ispriao Cvijeti
I izjavio joj ljubav, ona je rekla kako on ne voli nju ve tu enu. Kada ga je pitala
da li I dalje nosi jednu crvenu, a jednu arapu, on nije mogao odgovoriti jer je
video kako su pete na njenim cipelama krive, u levo, stare, raspadnute, poutele
cipele. On joj govori kako odlazi u Nemaku, ona je u udu. Govori njegovo ime
Eugen, on joj govori o krivim petama na cipelama, ona se srami I crveni.
Odlazi u kafanu I sea se svog brata Ivice kojeg je kad su bili mali ranio sluajno iz
puke, kako krivi sebe zbog toga I plae I upa kosu, a brat ga tei kako e rei
Bogu da nije on kriv I kako su se samo igrali.
Od konobara trai cipele, smeje se I trai au, kriglu jer mu je brat ozdravio. Pria
o ocemu I o mucanju kad je bio mali. O tome kako se tada otac o njega ogreio, a
kako je on sada o Cvjetu. Odlazi sutradan kod nje. Sreu se. On je moli za oprotaj,
ona ga odbija I govori kako ona moda vie nema cipele ili odeu kao pre I dok
tako stoji u blatu, cipelama I haljinom koja se vue, glava joj nee nikad pasti.
Ostae dostojanstvena.

3. Igljasto eljade

Prava igla Mirko Novakovi, iglast mu vrat, noge ruke, koje su esto u
dzepovima, zavrio farmaciju ali se time nije bavio, jer kae kako svaki
doctor vremenom postane smuen.
Jednom krenuo u Pariz, vratio se iz Varadina. Voleo je da ita I peva, ali
kada ga je majka jednom ula, sav se postideo. Bele puti, stalno se kupa, a
vetar ne voli. Jedinac I blizanac, jedva ga odrae u ivotu. Otac mu je bio
inovnik, preselile se kako bi mi Mirko ima bolji ivot I kolovanje. Jednog
dana odluio je da glasa za opoziciju, a nakon smrti njegovog roaka,
kanonika, zavtvoren je u ludnicu. Kada je izaao obesio se na tavanu kue.
Nakon sahrane njegova majka nalazi pismo u kojem taj roak kanonik preti
njenom muu kako e ga zbog glasanja nauditi.
Ona to pokazuje sinu, dok on ita. On kae kako je otac bio mudrio I kako
ona pria kojeta. Nagovara je da proda sve to ima, svu imovinu I da vie
ne ive u Zagrebu, ve da se presele negde, gde ni otac da je iv ne bi
poludeo. Ona to nije elela. Bila je ve poseda, bucmasta, ali se dobro
drala.
Kada je palo vee, Mirko je itao neto na nemakom I zatraio uinu, ali ne
od slukine Fanike, jer ga ona uvek mrko gleda, ve od majke. Majka mu je
donela unke I mleka. Cele veeri igrao je sa majkom ak. Postaje polako
sve osetljiviji, mlohaviji. Ona odlui da napie pismo bratu koji je u
Slavoniji, govorei kako je rodila eprtlju, a ujak govori da ve ima 25, da je
mogao da se eni I da doe kod njega. Ujak ga saeo na stanici, poeo od
sree da plae jer ga dugo nije video. Mirko ga kudi zato se nije obrijao jer
ga brada bode dok se grle. Ujak mu je bio rodoljub, pa je poeo da ga
ispituje o politikoj situaciju u Zg, Mirko je utao. Priaju o tome ta je
Mirko, poeta ili lekar, on kae kako lekar nije jer nee da pravi pomade.
Hoe da mu kupi majka zemlju na selu I da bude paor.
Kua puna gostiju, Mirko se umorio, ali u jednom trenutku ugleda sestriinu,
koju nikada nije video. Poeo da igra sve u njemu kao igla. Pozdravie se I
poljubie. Kada je trebala da se servira orba, odvede Mirko Jelicu u drugu
sobu. On joj govori kako je je ljubio a video je samo u snovima, ona mu
govori da bude tii jer je njen otac tu, koji to slua na vratima. Ona crveni, a
on joj laska I govori kako e biti njegova, a otac je pita ta ona misli o tome.
Ona bei napolje, iako je sneg.
Sutradan se Mirko kaje zbog sinone situacije, ali u jednom trenutku shvata
da je na njenom krevetu. Sve mirie na nju. Uzima njen eir I kada je eleo
da ga poljubio ubio se na iglu, poinje da krvari na srcu. Plai se smrti, zbog
oca I svega to mu se desilo, a onda menja svoj stav I govori kako to nije
nita I da ga ne boli. Rana je sve dublja I Mirko sve vie osea iglu u telu, u
srcu, mozgu, u ilama. Poinje da vice, ujak dolazi I doziva erku. Grdi je
zbog eira to je ostavila na krevetu(a nije), a ona plae I ljubi grudi svog
 dragog koji je trebao da joj bude zarunik, toliko da se pla uje kroz itavo
selo.

4. KIP DOMOVINE 188*

Vlast traila pomo od vojske. Trei dan bune, vojska-Soldati dolazi u grad, svi
bee, jedino Pepica ne eli. Jokec joj govori da krenu, ali ona kae neka padaju I
fratiri ona nee ii jer nije kriva. Raspravlja se par tik uz spomenik bana Jelaia.
On govori da krenu, jer e je Maari povrediti, a ona I dalje ne eli. On odlazi, ona
ostaje sama. Oseti strah, jer je matora ena, ali kada je ula glas nekog oficira da
legne, ona se podie ispred kipa I seti se kad ga je devojkom ovde gledala, sa
njegovim Ilicrima. On je konjem preskoi.
Jakec nadje svoju enu, znjeenu, pruenu kao panj, a po grudima joj posut luk,
salata I cvee. Mrtva lei u krvi. On poe da je doziva I die ali uzalud. Otra u
rakijanicu/kafanu I popi bokal rakije. Odneli ga u bolnicu Milosrdne brae. On je
takoe umro I zakopae ga kriom, kao I nju.

5. MO SAVJESTI
Joso/Jozo Cicvari se danas vratio ranije kui. Bio je u susednom selu I naopio se
pa je jedva pogodio bravu. ivi kao podstanar, kod seoskog krmara, u malom I
skromnom domainstvu. Opis male, skuene sobe, slike na zidu hr. vladara, nekog
fratara I mali crni krst. Soba bez mnogo knjiga, sa nekoliko asopisa/novena. Ipak,
ono ega ima najvie u sobi jeste hrpa tapova, svaki je slian, ali drugaiji od
drugog. Joso se dosta namuio da bi ih skupio, One mlade, obavijene koom I ne
toliko, jer ih nose mladi pa ih brzo izgube I zaborave, dok one druge, sa razliitim
vrhovima, lavljim glavama bilo je teko imati, jer sui h nosili stari bogatuni. Ipak,
Joso ih je dosta skupio, moda ih je imao I najvie u celoj svojoj okolini. Vezao ih
je sve zajedno, pa su izgledali kao neka prazna, piramida od tapova.
Saznajemo da je pisar, da se jedva skinuo za spavanje, jer je bio pijan. Poinje da
sanja. Sanja kuma Andriju, koji jo nije dobio odgovor za svoju molbu, a dosta je
platio Jozi za to. On mu govori da se stripi, da ta molba ide ak do cara I da on nije
jedini. Ovaj mu govori da nema sree im se njemu kao pisaru obratio I da je
izgubio tao svog oca, a zatim odlazi u krmu.
Joso nije ni seo, a neko kuca na vrata. Kum Mato. Pita da li je stiglo pise da
njegov sin ide u soldate(vojsku,valjda), da mu je ve 20, a da nema nikakvog
odgovara. Dere se na Jozu, a iz krme se uje Andrijin glas. Jozo je pokuao da
pobegne kada ga je na vratima saekala grupa nezadovoljnih sugradjana na elu sa
Andrijom/Androm. Jedan starac, tu pred njegovog sobom, pored njega pokaza
seljacima kako je poreao tapove, govorei da im I batine(prut) krade.
Od sve te buke, tapovi kao da poinju da se mrdaju, pomeraju, da budu ivi.
Meaju se sa ljudima I odjednom se ispred Joze pojavi tap Kuma Grge, kao I svi
drugi tapovi koji su pripadaTli neijim oevima ili dedama, muevima, slepim
osoboma(starica Mara)
tapovi su povijali Jozu, koji je kroz prozor pobegao, trao je do suseda, pa na
reku/vodu, dok ga je pratio glas mase tapova Molbe, mita, pisma. Sakrio se u
vodi I kada je hteo da izadje svaki od njih-tapovao ga je udario. Podie se iz vode
I poe beati, toliko daleko, u nebo, u zvezde, blaen I spokojan. Taman kad je
mislio da je sve u redu, Mesec Luna, poe se smejati a zvezde se prikazae kao
tapovi Grga, Pera, Mara Poe padati na zemlju Jozo, toplo kao vatreni kamen,
tano iznad njegove kue. Seljaci su sve to posmatrali pa se vratili u krmu. Neki
su mislili da je to meteor, a samo je Bunda, krmarov pas, znao da nije to neki
kamen jer je mirisao na meso I umalo da ga pojede kada ga Jozo dozove s prozora,
da ne bi onaj Jozo patio. Svi se zaudie, a najvie on sam, jer se probudio. Dozove
slukinju Anku, da baci tapove u vatru, a zatim se osam dana nije napio.

6. PERECI, FRIKI PERECI

Njen otac bio je ugledni politiar. Iz opozicije u vladau stranku, poinje da

uiva u arima takvog ivota I ne eli da se oeni Dragiinom majkom,
bivom seoskom uiteljicom, koja ga je volela. Donose ga kui mrtvog, iz
kafane, dobio je srani udar(kap ga udarila). Dragici nije ostavio nita, sem
prezira I pregrt dugova. Ona zavrava potansko-telegrafski kurs I odluuje
da ode da radi negde gde je niko ne zna, u Lipovac, u Slavoniji.
Opis kraja u jesen, zimu sumoran, tmuran I siv. Svuda blato po kojem idu
guske I patke, nemake radnje, gusta magla koja kad se gleda u planinu
izgleda kao kosti. Dragica plae dok sve to gleda kroz prozor hotela/motela,
a njena majka, umorna od puta, spava. Ni ovde nisu nale spokoja, je im je
stalno slao pisma sa besom, kapelan Franjo Brckovi, naravno kriom, o
kuenju pokojnog madjarona. Kada ne bi to radio, u crvi je drao propoved,
gde je govorio primere o kazni Bojoj, pominjui neke dve enske.
Varo ih je takodje ogovarala, mrnju jedino nisu dobili od seoskog pisara
Joze Cicvaria, nata je apotekar Janzon govorio na nemakom da je nala
krpa zakrpu.
Jedino ko je dolazio kod njih, retko pa sve ee, bio visokoblagorodni
gospodin Franz Kurt Maria Joseph Hans Wurstler von Wurstlingen,
komandant husarske ete, koji je voleo mnogo da jede I pije, da se licka,
neenja, kocar, lovac ritmajester. Dragici on nije bio dosadan, ve smean,
pa se prvi put smejala nakon oeve smrti. Smejala se njegovog izgledu,
krupnog, debeljukastog oveka. Brkovi kao rogovi madjarske govedi, a
male I sitne oi. Smejala se njegovim priama.

Dolazi prolee, lipe u kraju miriu, Dragica eka vojniku potu, pa da

zakljua kancelariju. Dolazi husar vojnik, gledaju jedno u drugo sa
divljenjem, on poinje da gleda u njenu kosu, bujnu I crnu kao kvalitetno
runo, da je proime pogledom I na kraju je poljubi u vrat, iza uveta. Ona se
postide, prekri vrat, a on joj govori kako je mangup I kako moe da ga tui
kod kapetana, ali da se ne kaje zbog ove krae koju je uinio(poljubac)
On odlazi, a dolazi kapetan. Pita je da li je videla husara bekriju Ivu
Unukia, govori o njegovom poreklo, da je njegov otac plemi, a on jedinac,
kojeg je otac poslao u Grac da se koluje, ali on pucao na nemce, pa ga otac
dao u vojsku, da se naui pameti. Ali nije vredelo, celu kasarnu zarazio
kockom. Kapetan govori da ne zna gde je I da se opet dugo zadrao, pa e
morati na raport, a Dragica ga brani, sva polenta, kako je ona imala dosta
posla, pa je on ekao. Kapetan misli da je zbog njega srena.
No, opis noi, mladih, krme, kapetana I Unukia koji je u kasarni I spava.
Prevre se u snu I probudi ga hrkanje njegovog kasarskog cimera. Odlazi
napolje da eta, dolazi do pote I potanskog dvorita, uje razgovor iz sobe,
u kojoj se nalazi Dragica I njena majka. Dragica govori kako joj je kapetan
sada dosadan, a majka je pita zato je takva veeras, ona odgovara da je
zbog oca. Ivo stoji na prozoru, majka odlazi iz sobe, a oni se ugledae se I
on je opet zagrli, proet nekom udnom energijom, ona se pomeri u mrak
sobe, a njemu krv kree od izrienih usana. Ona poinje da peva, pesme koje
on nije nikad uo. Divi se njenom pevanju, osea se malim za jednog
velikog vojnika, plakao bi iako nikad nije, uzima cvee iz parovove baste I
baca u njenu sobu I odlazi. Sledei dan pokuava isto, ali ga psi hvataju za
odelo, a onaj tamo ga I stvarno uhvate I dobije 10 dana zatvora.
Komadant dobija konja, koji nije pitom I odluuje da pusti Ivu, ako ga ovaj
pripitomi, ali da mesec dana ne ide iz kasarne. Ivo pristaje, dobija hranu i
pie, skae na konja i jae ga sve do Dragiine kue. Prvo je ne vidi, ali uje
njen glas, a zatim je ugleda i nastavi dalje, sve do veeri. Uvee dodje u
kasarnu, konj umoran pade, a Ivu pusti komadant da ide u krmu, mada ovaj
od umora ode u kasarnu.
Drugi dan, kada je narednik napustio kasarnu, Ivo odlui da napie pismo
Dragici. Poslao joj je pismo i celu no je loe spavao. Ujutru je video svog
kapetana/komandira kako ide ka poti sa ruom i mislio je da e Dragica sve
rei. Ipak nije. Komandir mu govori da sutra lepo osledla konja North
Chiefa, i da se na njemu proeta pred gostima. Unuki shvata da su ti gosti
Dragica i njena majka, obuzima ga srea, ljubav, odlazi kod konja i hrani ga.
Daje mu kocke eera i mata o Dragici.

Sutradan one dolaze u kasarnu, Ivo jae na konju, silazi sa njega, one prilaze,
Dragica mu se obraa i to budi u Ivu da je uhvati i stavi na konja i s njom
pobegne. Njena majka pada, a komadant kree sa ljudima za njima. Oni jure
poljima, dok ga ona dri oko struka i ljubi mu bluzu. Dolaze do ume, sede i
razgovaraju. Dragica mu govori da moe da tui komadanta i da on ne moe
tako da se ponaa, a Ivo joj odgovara da moe. Komadant dolazi, hvataju Ivu
i vode ga, Dragica plae. Komadant eli da je isprati, ali ona pratnju trai od
jednog krupnog momka koji uva svinje i trai zatitu, jer je komandant
hvata za ruku.

Dolazi kui, majka je ljubi. Sutradan one ruaju, ali se Dragica sea kakvu je
kaznu dobiti Ivo dva sata da visi natrake. Tri u kasarnu, dolazi do njega,
trai no i odvezuje ga. Ulazi komadant, koji govori da e kazniti onog ko je
nju pustio, da je odvedu a njega opet da veu sutra. Ona udara amar
komadantu, on podie bi ali je ne udara. Odlazi i plae.
 Proirila se vest po varoi, kao i to da su konji gladni, iako je komadant
tvrdio da su siti i mora da napusti kasarnu kako ne bi iao na robiju.
Sve to je zanimalo jednog djaka koji je bio kod uitelja blizu Lipovca, jer ga je
zanimao prodavac pereca, onaj plemi, ritmajster, bivi kapetan.

7. MI

Ona njega zove miiem, kao I on nju. Ona je trudna, a on joj govori da
abortira, jer ne eli da ga dete prisili da on nju oeni. Govori joj da treba da
bude moderna I da ne brine, da e se uzeti, ali kasnije.
Takodje, navodi da ga vie ne zove Miiem, da taj deminutiv nije za njega.
Onda se opisuje Mihajla Milinovia Mika ivot, da mu je otac umro, bio
trgovac, majka dok je radjala njega, a o njemu se brine njegov ujak Petar,
kraljevski kapetan. Govori se o njegovom detinjstvu, odrastanju, kolovanju
I da je trenutno u Beu. Nakon tri dana stie mu odgovor na pismo, da ne bi
volela da abortira, jer je to greh. Da njegov sin ne zna I da joj je lepo kod
njegovog strica I erke Jelke, koja divno svira klavir. Govori kako joj je tu
lepo I kako uiva u knjigama koje je poslao govori kako Srbi imaju lepe
stvari, kako je Jaki bolji od Preradovia I potpusuje se kao Ljuba
Kolarieva.
On ita pismo I razmilja kako ona hoe da ga vee, a on eli biti Slobodan,
koketirati, a ona e biti jo samo dve godine mrava, a ni sada nije lepa.
Salje joj pismo u kojoj je krivi jer poinje da bunca, govori kako je njoj lep
maj I ona uiva a njemu nije I ako odlui da rodi da ode od njegovog strica u
Hrvatsku.
Nakon ovog pisma sve vie se nervira, znoji, pria sam sa sobom, halucinira.
U svom stanu, pred spavanje susreo se sa miom. Vrisnuo je, slukinja je
dola a on se s njom naalio kako je vrisnuo da bi nju u spavaici video.
Sutradan dobija pismo od ujaka da je Ljubica prerezala vene, odlazi u kafanu
kod devojaka, ali ne ostaje dugo I vraa se u stan. Razmilja o tome.
Pojavljuje se mi, on ga vija, po sobi, pria sam sa sobom, govori kako sebe
ne krivi za njenu smrt, ko zna zato se ubila, moda zbog raskalanog I
egoistikog ivota, mi se pojavljuje ponovo, eli da ga ubije, pria kako
njega hvataju halucinacije I mora ii po lekove ali da e se boriti do kraja,
eli da ubije mia, eka ga I ubija ga, ali I sebe.
VLADIMIR VIDRI, Pjesme
ANTUN BRANKO IMI, Preobraenja

DINKO IMUNOVI, Mrkodol, Alkar, erdan

MRKODOL
Ova je pripovijetka u podnaslovu oznaena kao prvo poglavlje nedovrene
pripovijesti, a radi se o imunovievoj najranijoj pripovijetki. Bez puno
karakterizacije likova i dinamine radnje, na samom poetku pripovjeda nas
upoznaje s pomalo zaudnim krajolikom sela Mrkodola. Nad zagorskim selom
Mrkodolom puhao je as slabiji, a as jai vjetar, sad s jedne, sad s druge strane.
Rijetki oblaii neodreenih okrajaka inilo se da se gibaju sad tamo, sad ovamo, a
moda se nijesu nikada ni gibali. Sve je bilo neizvjesno, neodreeno, to je
napunjalo duu takoer neizvjesnom sjetom i peali. U skladu s takvim
neodreenim krajolikom, u Mrkodolu su ivjeli i takvi ljudi nezainteresirani, oni
pokraj kojih je ivot samo prolazio, a oni su ga ivjeli ravnoduno i bez osjeaja.
Jednoga je dana potres sruio zvona sa njihova gotovo ve oronula zvonika.
Nikoga u Mrkodolu taj dogaaj nije naroito uznemirio pa su ruevine jednostavne
ostale gdje su i bile. Meutim, u posjetu i razgled sruenog doli su krivani iz
drugoga mjesta koji su im rekli da moraju izgraditi itavu novu crkvu jer je ova
ruevna i ne vrijedi. Na to su se Mrkodoani trgnuli jer nisu htjeli da im
bezbonici, kakvima su smatrali te doljake ljude, govore to im je initi. Tako su
se jednoga dana u oujku Mrkodoani sunali, a meu njima bio je i Nikola
Valii, crkveni prokurator. Opisujui ukratko mirnu atmosferu popodneva u
kojemu su Mrkodoani uivali, pripovjeda nam ukratko iznosi to je Nikola
Valii u tome trenutku sanjao.
Sanjao je sebe kao desetogodinjeg djeaka u fratarskoj kuhinji punoj hrane. Bilo
je ondje puno ljudi, meu kojima i njegov otac Pakalj, a fra Ante je bio u svojoj
sobi. U takvoj, pomalo udnoj i mistinoj atmosferi, mladi Nikola prouava je
ikonu svetoga Mihovila, kad je odjednom uo da dolazi fra Ante. Pun
strahopotovanja prema njemu, Nikola je pazio to e se idue godine. Tada je fra
Ante svakome prisutnome u prostoriji govorio njihove grijehe koje su mu zatajili.
Potom se svaki osuenik kojega je fra Ante korio pretvarao u prah i pepeo, a mali
je Nikolica s uasom iekivao svoj i oev red. Kad se to i dogodilo, fra Ante je
optuio njegova oca da je htio sagraditi i otvoriti kole te da je time htio usaditi
drvo spoznanja u selo, smatrajui ga zbog toga oholim i grenim. Tada su se
Pakalj i Nikola nali u nekoj neodreenoj pustoi No, nastavak sna je nepoznat.
Nikolu je probudio Mato, sluga fra Ante, koji mu je rekao da ga fra Ante hitno
treba jer je doao zakupnik koji e popravljati zvonik.

Mjesto radnje: Mrkodol

Vrijeme radnje: neodreeno
Likovi: Nikola Valii i fra Ante, Mrkodoani
Analiza likova
Nikola Valii jedini je lik pripovijetke kojega upoznajemo. Radi se o starijem
ovjeku koji je u selu Mrkodolu obnaao dunost crkvenog dunosnika. Ne
saznajemo puno o njemu, ali iz njegova se pomalo groteskna sna jasno nazire strah
koji je u njemu izazivao fra Ante, a moda ak i neka doza otpora. imunovi kroz
ovaj lik zapravo ironino progovara o Crkvi i njezinim, kako on smatra, nazadnim
stavovima.
ALKAR
Alkar je pripovijetka s priom o ljubavi koja se dogaa onda kada ju najmanje
oekujete. Radnja se odvija u selu Begluku te u Sinju, gradu poznatom po uvenoj
manifestaciji, alki. Glavni dio radnje se dogaa u razdoblju priprema od jedne do
idue alke i periodu koji traje malo vie od godinu dana.
Pripovijedanje je u treem licu, a povjereno je sveznajuem pripovijedau koji ne
sudjeluje u navedenim dogaajima. itatelj moe uivati u dugim opisima
krajolika koji su isto tako ukljueni u pripovijedanje.
Alkar tako zapoinje opisom Sinjskog polja. Slika je skoro pa idilina i ona uvodi
itatelja u savrenu situaciju izmeu likova. Ljudi rade svoj posao i ekaju glavni
dogaaj godine, alku, a Marta i Salko uivaju u svojoj ljubavi.
Vrsta djela: pripovijetka
Vrijeme radnje: kraj 19. Stojea
Dvoje zaljubljenih Salko s navrenih 18 godina i Marta koja je napunila 20 godina,
potajno se nalaze pokraj rijeke Cetine. Pronali su komad hladovine gdje se mogu
opustiti sakriveni od znatieljnih pogleda.
Salkov otac Raica jednom je bio zaljubljen u djevojku Stanu s kojom se trebao
vjenati, ali kada je Stana oboljela od crnih ospica, naglo je porunjela i kao takva
nije htjela poi za Raicu iako ju je on zaista volio i nije mu smetalo to joj je
bolest unakazila lice. Na kraju se oenio Lucom, djevojkom iz bogate obitelji
(dotaricom kako su zvali djevoke s velikim mirazom) koja mu je rodila sina Salka.
Naalost Raica nikako nije mogao zavoliti Lucu, pa ni onda kada im se rodio sin i
zato je otiao u hajduke. Poeo je pljakati i ubijati Turke zbog ega se na kraju
obogatio. Svojoj eni nikada nije uputio lijepu rije i tako sve dok Luca nije umrla.
Prva ljubav Stana koju je sudbina tako tragino pogodila, na kraju se vjenala za
siromanog Iliju kojem je rodila dvije keri, Ivu i Martu. Unato tome to je imala
obitelj Stana nije bila sretna jer ju se selo doivljavalo vjeticom kako zbog
izgleda, a tako i zbog toga to je uvijek utila.
Nakon Lucine smrti Raica se smirio i nije vie odlazio u hajduke. Kada je Marta,
ker njegove ljubavi Stane napunila 16 godina on ju je ugledao na groblju i taj mu
se tren srce stislo od bola jer mu se uinilo kao da je umjesto Marte ugledao svoju
nesuenu ljubav Stanu. Od tog ju je trenutka zavolio iako je znao da je u Martu
zaljubljen i njegov sin Salko.
Prole su etiri godine, a Raica i dalje nije mogao prestati misliti o Marti, koja se
kasnije zaljubila u njega i taj tren poela izbjegavati Salka. Voljela ga je drugaije
nego Salka, ali to mu nikad nije uspjela rei, a on je cijelo vrijeme bio uvjeren
kako je njezino srce rezervirano samo za Salka. Raica je na kraju postigao
dogovor sa sinom koji je htio oeniti Martu i trati alku. Raica mu je dopustio da
se vjena Martom, ali da sam tri laku te da bude alkarski momak.
Salko se nakon toga poeo opet viati s Martom koja je bila uvjerena da Raica
nije zainteresiran za nju. Ali na alci je postalo jasno kako lijepa djevojka nije
zaljubljena u sina nego u oca. Salko je shvatio bolnu injenicu kada je vidio koliko
se Marta veseli pobjedi njegova oca na alki. Kasnije mu je potvrdila ono to je
sumnjao, zbog ega je poludio i otiao iz sela.
Uslijedilo je vjenanje izmeu Marte i Raice. Od vjenanja je prolo skoro godinu
dana, a nitko nije znao gdje se nalazi Salko. Selo je odmah poelo priati kako je
za Salkovo ludilo kriva vjetica Stana sve dok im nije ispriala kako se njena ker
zaljubila u oca i zato odbila sina. Selo se u tom trenutku okrenulo protiv Marte
koja je priznala da se udala za ovjeka kojeg voli i da je to potenije nego da se
udala za Salka i ivjela cijeli ivot u lai.
Selo je prihvatilo njeno objanjenje osim nekoliko staraca, koji su smatrali kako
djevojka nema pravo sama birati mua bez obzira voli li ga ili ne. Stigao je
kolovoz, a s njime i nova alka, ali Raica se ovog puta nije natjecao. Odjednom se
usred utrke pojavio udan alkar okien stvarima sa smetlita bez koplja. Bio je to
jadan Salko koji je uspio pogoditi u sridu bez pravog koplja. Uhien je jer je
prekinuo alku, a kad su ga pustili nastavio je i dalje lutati. Otada su ga zvali Salko
alkar.

ERDAN
Pripovijetka govori o mladoj djevojci Petrici koju je njezin ujak, Tane Miokovac,
namjeravao udati. Spremao joj je za ono vrijeme poprilian miraz predivan
erdan sastavljen od talijera, kakav je imala rijetko koja djevojka onoga kraja.
Petrica je uvala kravu svoga ujaka, a on joj je za nagradu uvijek davao talijere.
Tako je bilo i toga dana. uvala je kravu kad je ujak dojahao i umjesto talijera, dao
joj zlatan novac. Petrica je znala da je on eli udati i nije se tome protivila, ali jo
nije upoznala svog enika pa joj je toga dana ujak obeao dovesti ga.
Mladi je bio Jurica Orli koji se uspjeno bavio trgovinom i koji je Tanu oduevio
svojim mudrim stajalitima. Smatrao je da ne postoji bolji momak za njegovu
Petricu, a i sama je Petrica tono pogaala kojega joj je ujak namjerio. Vraajui se
kui s pae, igrala se svojim noviima. Na putu je srela mladia Boka koji joj je
ivio u susjedstvu i s kojim je bila u dobrim odnosima. Otkrila mu je da se uskoro
udaje, a on tu vijest nije primio dobro bio je zaljubljen u Petricu. Ipak, nije joj o
tome rekao nita. Te je veeri ujak doveo Juricu i svirae u Petriinu kuu. Petrici
se njegov izbor sviao. Ipak, primijetila je da se Jurica po mnogoemu razlikuje od
ostalih smatrao je suludim neke obiaje u kojima je ona uivala, inzistirao je na
sviranju tamburice koja nije karakteristino glazbalo Dalmatinske zagore Kad se
opratala od Jurice, uinilo joj se da uje pjev i sviranje mladoga Boka u daljini.
Od toga dana, Jurica je sve ee dolazio u njihovu kuu. Jednoga je dana majka
Petricu obavijestila o neemu neoekivanom: Jurica je morao u trgovinu, a kako
nije imao dovoljno novca da pokrije sve trokove vjenanja i budueg zajednikog
ivota s Petricom, Tane je odluio dati mu novac namijenjen za erdan. Majka joj
je objasnila da se novac probuen za erdan nakon toga vie ne moe upotrijebiti i
da bi bila velika teta tako ga potratiti. Petrici se ta ideja nije svidjela erdan joj
je znaio puno i iskreno mu se radovala. Zbog toga je odluila probuiti talijere
namijenjene za erdan, a u tome je zatraila Bokovu pomo. Jedne veeri otili su
njih dvoje u naputenu kuicu kako bi to i uinili. Kako su ondje bili sami cijelu
no, meu njima se rodila jo vea ljubav i Petrica je odluila raskinuti svoje
planove o zajednikom ivotu s Juricom. Budui da je cijele noi nije bilo, svi su
se zabrinuli, ali nakon to su ih nali, njihova ljutnja nije trajala dugo i Petriina je
obitelj odobrila njezino vjenanje s Bokom. Tako je Petrica ipak uspjela sauvati
svoj erdan, zbog ije je teine na dan vjenanja jedva hodala, ali je ipak bila
ponosna i uz mladia koga je iskreno voljela.
Vrijeme radnje: neodreeno
Mjesto radnje: Dalmatinska zagora
Likovi: Petrica, Boko, Jurica, ujak Tane, majka
Mlada djevojka Petrica posluna je svojoj obitelji i raduje se erdanu koji joj je
obeao njezin ujak. Isprva je sretna odabirom Jurice Orlia za svog mua, ali
nakon to ga je upoznala sve vie shvaa da on nije ovjek za nju i da bi na
njegovom mjestu trebao biti mladi Boko. Petrica je pozitivan lik jer, iako je
razoarala Juricu koji u sutini nije lo, ostala je vjerna sebi i obiajima kojima se
divila.
Boko je mladi koji ivi u Petriinoj blizini. Poznat je po svom ojkanju i diplanju
i iako nije iz bogate obitelji, uspio je osvojiti srce mlade Petrice.
Jurica Orli je trgovac kojega je Petriin ujak Tane izabrao za mua svojoj
neakinji. kolovao se daleko od rodnoga kraja, puno je proputovao i sve se to
odrazilo na njegov stav prema obiajima kojima su stanovnici Dalmatinske zagore
bili vjerni. Naime, on ih veinu nije podravao i vidio je njihovu besmislenost.
Iako su njegovi stavovi zapravo racionalni i posve opravdani, nisu uhvatili korijena
u Petriinu srcu i Jurica je ostao sam.
imunovievim pripovijetkama jasno se vidi i knjievni razvoj ovoga knjievnika.
Nedovrena pripovijetka Mrkodol najstarija je meu navedenima.
Pojila, erdan i Krma ubrajaju se u kasnije, zrelo stvaralako razdoblje,
dok su Jakov Desnica i golubovi i Zvijezde plod imunovieva razmiljanja o
starosti, to je vidljivo i u karakternim crtama glavnih likova ovih kratkih
pripovijedaka.
Zajedniki nazivnik svih navedenih djela u svakom je sluaju ruralni kraj
Dalmatinske zagore. Likovi su razliiti, kao i mjesta koja se opisuju. U nekima se
jasno vidi snaan komentar socijalne situacije u kojoj su se zatekli ljudi koji ive u
ovome kraju (Jakov Desnica, erdan), dok je u drugima naglasak stavljen
na psiholoke karakterizacije koje u nekim pripovijetkama prelaze u
egzistencijalistika pitanja univerzalna za sve ljude (npr. razmiljanja glavnoga
lika u pripovijetki Zvijezde).

MIROSLAV KRLEA
HRVATSKI BOG MARS, POVRATAK FILIPA LATINOVIA,
GOSPODA GLEMBAJEVI
HRVATSKI BOG MARS
Hrvatski bog Mars je zbirka novela s tematikom Prvog svjetskog rata. To je ujedno
Krleino najpoznatije djelo, a u kojem je antiratnim te humanistikim pokretima i
potresnim slikama sudbine naroda iz Hrvatske koje je posluilo kao topovsko
meso, uvrstilo spomenuto djelo meu najbolje knjige antiratne Europe.
Krlea je u djelu svjedoio o stranim sudbinama anonimnih seljaka iz Zagorja te
Podravine koji su se pridruili domobranima kako bi obranili svoje i pomogli u
obrani zemlje. Novele iz poznatog djela su nastale u vrijeme kada se Krlea udaljio
od vizionarstva i univerzalne ekspresionistike simbolike te pribliio realistinim
sudbinama obinih ljudi.

Bitka kod Bistrice Lesne

Bitka kod Bistrice Lesne je novela napisana 1923. godine, a radi se o uvodnoj
noveli u kojoj se prikazuje smrt sedmorice domobrana iz Zagorja koji su stradali na
galicijskoj fronti. Poetak novele predstavlja temelj pripovijedanja te prikazuje
osobni stav pisca, a to su ironija i gorina. Nakon kraeg objanjenja slijedi prikaz
poloaja hrvatskog seljaka naspram vojnih poteza Carevine.
Za jadne seljake rat poinje skoro pa idilino, a boravak u gradu te vrijeme
mobilizacije prilika je za sve da uz ugodne zvuke tamburice cijelo vrijeme uivaju
ne samo u vinu nego i u enama. Na taj se nain u noveli prikazuju tri plana u
kojima se iznosi sudbina sedmorice domobrana. Tri plana se isprepliu, pa tako
itatelj istovremeno dobiva informaciju o tekom ivotu na selu, kratkom boravku
u gradu i smrti na galicijskoj fronti.
Vid Trdak je jedan od spomenutih seljaka nesretan ovjek i ujedno zabrinut za
ivot svoje nezbrinute djece, iju je zatitu uzlaud traio po brojnim vladinim
uredima. Loborac tef druga je nesretna dua kojem su uskratili pravo na est
tjedana odmora, a osim toga su mu ukinuli pravo za cipele. Kada se krenuo aliti u
bataljon doivio je najvee ponienje kada su ga udarili sabljom te krvavog izbacili
vlan u blato, maglu i na kraju u smrt.
Loborac tef opisan je kao osoba kojem svijest da je nad njim uinjena nepravda u
njemu stvara elju za pobunom. Unato tome to su njegove misli nita drugo nego
posljedica prevarenog i oajnog ovjeka kojem je uinjena velika nepravda,
suprotnost od buntovnitva koja je opisana na kraju tijekom njegove pogibije.
Njegova borba da preivi u cijelom kaosu bitke predstavlja dramatski vrhunac
novele.
Vid Trdak umire neprimjetno, a Lovrek je tada osjetio kako je vid mekan i polako
puzi k zemlji dok mu krv izlazi na usta i cijelo vrijeme tee po rukama. Finale
novele slijedi u mrtvanici, odnosno pukoj koli koja je trebala posluiti kao
mrtvanica. Ona se nalazila u Bistrici Lesnoj gdje ak Pali (mrtvozornik) ima
zadatak registrirati mrtvace te itati pisma koja su netom stigla na frontu.
Pisma su najbolji prikaz prijanjeg ivota domobrana koji su na kraju zavrili
pogibijom na bojitu, a sve je bilo u potpunosti besmisleno. Pred kraj se itatelju
eli doarati vizija Palia, a osim njega kolona velikog broja domobrana koji
odlaze u smrt.
Domobran Jambrek
Domobran Jambrek je novela ili pria o mladiu iz Zagorja Jambreku koji jednog
dana s velikim brojem regruta dolazi bataljonu. Prvi dio novele opisuje
zastraivanje domobranskog materijala kroz veliki broj grotesknih postupaka
poasnika koji se iskaljuju na novim vojnicima. Najvie pozornosti Krlea je dao
vodniku Repiu.
Jedina svijetla toka u velikom broju ponienja za Jambreka je nedjeljna misa na
kojoj se potaknuto zvukom orgulja te pripovijedanjem vojnog kapelana u svijesti
Jambreka poinju izmjenjivati biblijske slike o Bojoj pravdi te kada rat ipak
postaje neto uzvieno te kada Jambrek sam sebe poinje doivljavati kao Bojeg
bojovnika.
Njegova sudbina zapoinje odlaskom na frontu gdje u jednoj tekoj bici gubi obje
noge. Zbog teke ozljede biva odveden u sanatorij kod princeze Marije Annunziate
koja se tijekom posljednje faze duevnih problema kroz koje je prolazila okrenula
samaritanstvu, a kako je ipak bjesio rat odluila je pomagati ranjenicima.
Lijepo lice nesretnog vojnika Jambreka privuklo je princezu i ona je osobno
preuzela brigu oko mladog domobrana. Polako njena briga prelazi u neto bolesno
kada u svojoj fantaziji princeza vidi zdrobljeni mramorni toranj Narcisu, koja
potom postaje objekt njene nedoivljene poude. Marija tako nee moi odolijeti
da ljubi njegove nezarasle rane. Zbog svog ponaanja Marija je odluila posluati
savjet ispovjednika da bjei pred tim iskuenjem.
Nakon to je naglo otila, Jambrek se iznenada budi i postaje svjestan svoje
tragedije. Oajan pada u bunilo i poinje vjerovati kako mu je upravo princeza
odgrizla noge. Krlea je nezdravi odnos izmeu Jambreka i Antonije elio
usporediti s odnosom obinog ovjeka i Austrije.
Baraka Pet B
Baraka Pet Be novela je jednog od najpoznatijih Krleinih djela, zbirke
novela Hrvatski bog Mars koja je nastajala od 1922. do 1933. godine, a kao
cjelovita zbirka izala 1947. Zbirka je to od sedam novela antiratne tematike koja
nosi ironian i podrugljiv naslov Hrvatski bog Mars po tome to Mars predstavlja
hrvatskog boga rata, te na ironian nain Krlea prikazuje stanje u Hrvatskoj za
vrijeme Prvog svjetskog rata i opise hrvatskih seljaka i intelektualaca. Tema je
besmisleno stradanje hrvatskih domobrana poslanih na klaonicu istonoga bojita
(Galicija), a stil je karakteristian Krlein - spoj impresionizma i ekspresionizma,
poviene retorike i melankolinih meditacija. Dominiraju naturalistiki opisi
vojnikoga ivota i smrti, a sve je uronjeno u ozraje implicitnoga komentara koji
bismo mogli oznaiti gnjevnim i nepomirljivim. Neke su od novela iz zbirke Bitka
kod Bistrice Lesne, Domobran Jambrek i Tri domobrana. Osim u Hrvatskoj
ova je novela vrlo poznata i u europskoj knjievnosti. Krlea u djelu opisuje
apsurdnost ratovanja, tragedije pojedinaca koji se pate i umiru bez ikakvog smisla i
posebnog znaenja.

Tema - U baraku pod nazivom Pet Be dovezen je teko ranjeni hrvatski vojnik
Vidovi kojemu jedino preostaje da eka smrt. Upravitelj je barake grof Axelrode
koji nema suosjeanja s ranjenicima. Radnja se temelji na tekoama koje
proivljavaju ranjenici. Na kraju nastaje pijanka koja dovodi do kaosa u baraci.
Dolazi Axelrode i pokuava napraviti reda, a Vidovi umire sam i naputen.

Ideja - Krlea ovim djelom svim itateljima daje antiratnu poruku. Inspiracija su
za djelo i temeljni motiv upravo dogaaji iz Krleina vlastita ivota. Krlea je
ogoren uasima koje donosi rat. Izrazito se protivi ratu i ratnim razaranjima. Iako
na pomalo ironian nain opisuje rat, svejedno prikazuje koliko je ratovanje
besmisleno. On karikira rat, ali takoer prikazuje ljude koji se dehumaniziraju i
postaju poput ivotinja. Tu vie nema suosjeajnosti. Zbog toga hrvatski
domobrani vie nemaju snage za borbu te se preputaju sudbini.

Kratak sadraj - Opisuje se ivot u jednoj baraci koja zbrinjava ranjenika. Na

mjesto broj 8 u baraku dolazi ranjenik Vidovi za kojeg je prognoza smrt u roku od
jednog dana. Padaju oklade meu ostalim "stanovnicima" barake hoe li ili nee
doivjeti jutro. Ipak doivljava jutro i inspekciju grofa Axelrodea koji obilazi
ranjenike. Te noi, Vidovi je i dalje iv, Nijemci i Maari provode grupno
pijanevanje u baraci, iako je to strogo zabranjeno. Front je probijen (radi se o
Prvom svjetskom ratu, logor baraka je smjeten negdje oko granice s Rusijom ),
svi napeto iekuju prekid, odnosno udaljavanje zvukova pucnjeva. Kad je ipak
fronta odbaena dalje od barake, grof prireuje mimohod u ast pobjede. Svi
moraju obii oko barake jedan krug: ranjeni, napola mrtvi, bez udova, medicinsko
osoblje. Broj devet, koji je boravio do Vidovia, umire, a tada se Vidovi die iz
postelje i zove doktora da pomogne njegovu susjedu, ali i on tada umre.

Rat izmeu Austro - Ugarske i Rusije, a pobjedu ostvaruje Austro - Ugarska

Opis pitala - bolnice - pital je bolnica koja putuje kako se kreu bojita, ukupno
ima 42 barake i oko 1500 ranjenika. Izgleda poput drvene kolibe. U bolnici vlada
izuzetno teko stanje. Ranjenici nemaju hrane i pia pa su ih hranili sredstvima za
gliste. U baraci Pet Be takoer vlada kaos. Svi tre s jedne strane na drugu.
Neprestano dolaze novi ranjenici. U opisu je barake uoljiva ironija. Krlea tom
ironijom prikazuje apsurdnost ratovanja i nemar ljudi jednih za druge. Ranjenike
usporeuje s vreama koje su unosili ili iznosili. Nad svakim je tijelom stajala
etiketa da se zna u kakvom je stanju ranjenik.

Tri grupe - Baraka je podijeljena u tri grupe. Prva su grupa polomljene kosti: kosti
vire iz tijela ranjenika, ali ljudi samo lee i ute. Druga su grupa amputirani: bez
noge ili ruke i bez zavijenih rana koje se zbog toga samo sue. Trea su grupa
cuvaks: to su oni umirui koji samo proputuju kroz bolnicu jer uglavnom ne
doekaju novi dan.

Opis kupaonice - Opis je kupaonice najbolje prikazan u trenutku kada je dovezen

ranjeni Vidovi. Vidljiv je tipian naturalistiki opis. I samom se prljavom
Vidoviu kupaonica gadila i nije ju mogao usporediti ni s jednom kroz koju je
dotad proao. Voda je bila smrdljiva i uta od prljavtine, nad njom se pjenila
sivozelena sapunica i plivali krvavi zavoji i gnojne vate. Iz vrue se vode dizala
para koja je smrdjela po blatu. Opis barake prikazuje kaotino, mrano i
depresivno stanje.

Mimohod - povorka - Mimohod prikazuje masovnu scenu ophoda oko barake u

znak pobjede nad Rusima. Prikaz je to i simbol ismijavanja slavlja (ironija) zbog
pobjede u ratu. Taj je trenutak najznaajnija scena, a apsurdan je zbog toga to
predstavlja neku vrstu muenja jadnih ranjenika koji se nalaze u tekom stanju ili
pred smru, a zapravo se slavi pobjeda ne obazirui se na ranjenike. Maximilian
Axerlode zapovijedio je da se pobjeda nad Rusima proslavi mimohodom te da
apsolutno svi ranjenici moraju sudjelovati u tom mimohodu, ak su i oni koji ne
mogu hodati bili noeni. Krlea mimohodom ismijava rat.

Likovi - mladi ranjeni student Ivica Vidovi i ef pitala Maximilian Axelrode

Grof Maximilian Axelrode - ef je bolnice (pitala) u kojoj su smjeteni ranjenici

iz rata, koju esto obilazi kao inspekcija. U ivotu se iskazao kao ambiciozan
ovjek koji je elio postati junak ili veliki ratnik, no to nije mogao ostvariti jer
smatra da je roen u krivo vrijeme, stoga esto ironino daje komentare na tadanja
vremena. Smeta mu tadanji politiki poredak, smetaju mu razvoj i
industrijalizacija.

Grof Axelrode lik je oblikovan ironijom i groteskom. eljan je rata kako bi se

istaknuo, kako bi postao veliki junak i ratnik, a ovdje je nita drugo doli obini ef
bolnice. U tome je prikazana ironija. U djelu se istie njegovo slavno podrijetlo.
On je plemi i izrazito potuje tradiciju. Potjee iz plemenitake aristokratske
obitelji i time se velia i istie njegov status. Ono to je kod njega negativno je to
to on udi za ratovanjem, borbama i vojskom samo zatoda se istakne, eli ono
negativno iz sebinih razloga. Nema osjeaja za ranjenike u bolnici. Potpuna
zaluenost ratom, slavom i pobjedom grofa Axelroda potie da jadne i
bespomone ranjenike tjera na mimohod.
Axelrode simbolizira neprijatelje Hrvatske, odnosno gospodara nad Hrvatskom.
Opis Vidovia - Student, intelektualac i hrvatski domobran prostrijeljenih plua
koji je zbog krvarenja dopremljen u baraku. Vidovi, iako je proputovao mnogim
bojitima, jo nikada nije bio u tako prljavoj bolnici, osobito kupaonici koja odie
runim naturalistikim opisima.

U baraci je Vidovi leao na broju osam. Sudbina broja osam kao da je

predodreena za smrt. Ve se nekoliko dana mijenjaju ranjenici s broja osam. ak
su se i ostali ranjenici kladili na Vidovia da nee doekati jutro. Jednostavno mu
je bilo sueno umrijeti, odnosno ekati taj kobni trenutak. Njega takoer okruuju
teki ranjenici podijeljeni u tri ve spomenute grupe. Ima negativan stav prema
ivotu i ali to se uope rodio. Zapravo, on ne nalazi smisao u tome to je roen,
sve to se oko njega dogaa ini mu se toliko apsurdno i besmisleno, osobito to
ratovanje. Svjestan je da e umrijeti zbog tueg nemara i takvu smrt smatra
sramotnom. Iako ima elje za ivotom, ne pronalazi smisao stalnog ratovanja i
leanja po pitalima.

Stav prema religiji: Vidovi je okruen ranjenicima koji se mole svojim bogovima
i koji zazivaju boga kao posljednju nadu jer im je lake podnijeti silnu bol kroz
vjeru u boga, ali Vidovi nema nikakav odnosa s Bogom. Zbog silnih je ratovanja i
borbi u kojima je sudjelovao, ak i zbog opeg apsurdnosti ratovanja, Vidovi
izgubio vjeru u Krista. Njega molitva ne moe utjeiti jer on prua ruke prema
nebu, ali ne zna kome ih prua, stoga ruke ostaju prazne.
Jednom je prilikom Vidovi osudio ene kao majke buduih krvnika, karikira ene
smatrajui ih onima koje e raati budue ratnike krvnike. Zgraa se nad
ponaanjem ena u pitalu i u tom trenutku bijeli i isti stolnjak sa stola poeli
umoiti u blatnu posudu da ostavi mrlju odnosno trag da je postojao, da mu je bilo
teko, ali ga nitko nije primjeivao niti mu pomogao.

Ta je elja za ostavljanjem traga bila Vidovieva pobuna protiv stanja u kojem se

nalazio, a Krlea motivom prljave mrlje simbolizira Hrvate koji su se uvijek morali
boriti za druge, odnosno za strance i tuince. Vidovieva je pobuna
najvjerodostojnije prikazana one veeri kada su bolniari slavili pobjedu ne marei
za jadne ranjenike koji vape za pomo. "Brao draga! Molim vas! Mir! Mene boli!
Mene strano boli, vie Vidovi, ali mu se glas gubi, i on samo hropti, i krv mu
navire na zube."

Vidovi je takoer uz ostale ranjenike sudjelovao u mimohodu, a kad su ga donijeli

s povorke, imao je visoku temperaturu. Nakon mimohoda Vidovievo se stanje
pogoravalo iz minute u minutu. Tijekom boravka u baraci Vidovi je doivio
veliko razoaranje, najprije prizorom koji ga je doekao u baraci, prljavtinom i
smradom, zatim nemarom bolniara za ranjenike, osobito kad je umirao broj devet,
a pijane bolniarke nita nisu poduzele.

I sam je Vidovi doivio kobnu i traginu smrt, ba onakvu kakvu je nazivao

sramotnom. Umro je sam i bespomoan u okruenju bolniara koji nisu dostojno
pomagali ranjenicima niti suosjeali s njihovom boli.

Kontrast Vidovia i Axelrodea - Axerlode i Vidovi dva su lika koja dominiraju

novelom. Simbolino su prikazani u kontrastu gdje Vidovi simbolizira hrvatski
narod, njegovu rtvu i patnju u borbi za tue ciljeve jer hrvatski se narod ne moe
boriti za sebe, nego samo za tuince. Istiemo ga kao lik koji svojim turobnim
mislima iskazuje antiratne stavove hrvatskog intelektualca. Grof simbolizira
neprijatelje Hrvatske, odnosno gospodare nad Hrvatskom, a ujedno oslikava
bezosjeajnost prema patnji drugih i apsurdnost ratovanja, te stavove
imperijalistikih sila u naletima osvajakih pohoda.

Elementi ekspresionizma - nemir i kaos koji vladaju u bolnici; prevladavaju runi

motivi u opisima prostora i opisima ranjenika, izgubljenost i osamljenost lika
Vidovia; najistaknutiji je motiv smrt; prikaz masovne scene u mimohodu; prikaz
ratne bolnice.

Elementi naturalizma - detaljno opisivanje rune kupaonice; opisi krvavih rana;

ovjek je prvenstveno fizioloko bie pa tek onda duhovno i nitko ne mari za
njega; ljudi se ponaaju poput ivotinja i dehumaniziraju se; masovna scena
mimohoda; opsjednutost smru; uglavnom su odlike ekspresionizma sline
odlikama naturalizma.

Elementi realizma - realan opis situacije u baraci; tipian lik ranjenika Vidovia u
tipinom prostoru pitala; detaljan opis prostora tipian za karakterizaciju likova;
javlja se pobunjeni pojedinac koji iznosi vlastite stavove; socijalna i psiholoka
karakterizacija likova

Tri domobrana

Vrsta djela - novela

Vrijeme radnje - 17. stoljee

TRI DOMOBRANA, novela objavljena u Savremeniku, 1921. godine u zbirci

Hrvatski bog Mars (Zagreb 1922). U noveli je opisan dan hodnog bataljuna
kapetana (katkad satnika) Jurja Ratkovia (katkad Ratkovia Jablanskog)
neposredno pred odlazak na frontu. Prikazano je stanje nediscipline i leernosti s
kojima se neprestano sukobljava Ratkovi, ije vrijeanje i agresivno prekoravanje
pojedinih krivaca poprima oblik histerije. Domobran Rai za mimohoda nije
pozdravio pukovnika Slavka Wallensteina. Umoran je od none razmirice sa
enom s kojom ima dijete i, ne izrazivi aljenje, prima pljusku i udarce. Desetar
Kohn iz pisarnice prijavljuje niz daljnjih neprilinih dogaaja: konflikt izmeu
strae i ena to se guraju pred kasarnom, domobran Trtek trai dopust radi
majina sprovoda, dva domobrana dezertirala su iz skupine koja je ila na prijavak
radi potede. Jedan od njih, Skomrak, poslao je kapetanu uvredljivo pismo, u
kojem govori da je Ratkovi svoju kobilu kupio za erarski novac, a spominje i
njegovu ljubavnicu, bogataicu Kayser. Zatim, iz kasarne su ukradene etiri
karabinke, lampe su razbijene u zahodu, a netko je provalio u stol, popljuvao i
oneistio cigarete, olovke, pera i papir, te odnio novac koji je bio isti dobitak
brijanice otvorene za vojnike Ratkovievim zalaganjem. Policijska istraga ne
donosi rezultata; dapae, po ponaanju policijskog psa reklo bi se da je poinitelj
sam kapetan. Raia, koji je izvrijeao Ratkovia, vjeaju na kesten tako da visi na
rukama, kao prije njega Ciganina Makeka. Kapetan nije raspoloen da ljudima koji
ga mole dade noni izlaz k njihovim enama. Sam on doivjet e to popodne
ravnodunost ljubavnice uoi njegova odlaska na frontu - iza ega on sluti pojavu
novog ljubavnika, pomorskog potporunika fregate.

Predveer je na strai iscrpljeni Rai. Autor pripovijeda kako su

Rai, Ratkovi i Skomrak ili zajedno u kolu, a skromna Raieva majka i
kasnije se obraala "gospodinu Jurici" da svojim primjerom i utjecajem njezina
sina dovede u red. Rai dugo pluta inozemstvom, u Makedoniji je, ini se, za
balkanskih ratova; nema, meutim, snage da svoju tenju za racionalnou i
pravdom konstruktivno usmjeri. Nakon to straa dovodi uhienog Skomraka,
dolazi do konfrontacije triju kolskih drugova. Iznerviran neposluhom i
potencijalnom anarhijom meu podreenima, Ratkovi se ne umije kontrolirati;
ljude oko sebe najee zove svinjama. Skomraka uka i tue po glavi irim
bridom sablje - i raskrvari ga. Rai ga energino zove iz sobe i egzaltirano ga
pokuava dovesti do svijesti o katastrofi ljudskog dostojanstva i civilizacije, o
kojoj takvo postupanje svjedoi. Zalae se za toleranciju, za to da zajedno
sagledaju svoje interese dok ih drutvo melje i alje u smrt. Razgovor je uzaludan -
moralist Rai govori u zrak, karijerist Ratkovi ne shvaa neformalistiku ljudsku
logiku i smatra da Rai socijalistiki bunca. Nakon slubenog pozdrava svatko ide
na svoju stranu.

Bogatstvom pojedinanih dogaaja i individualnih odnosa ovo je

najtradicionalnija pria u ciklusu Hrvatski bog Mars, a usprkos ivahnosti i
itkosti nije meu onima to ostavljaju najjai dojam. Zanimljiva je ipak u
kontekstu razvoja autorovih likova. Ratkovi je po mentalitetu karakteristian
Krlein oficir, jedna od varijacija na liniji od Jugovia do Domainskog;
nepopustljivi, anarhini Skomrak neodreeni je lik; Rai, samotan, ne do kraja
definiran buntovni moralist, podsjea na Horvata iz Galicije, na Leonea, na
Nielsena, na protagoniste mnogih novela i romana Na rubu pameti, ali je slabiji od
veine tih nosilaca temeljne Krleine kritinosti.

Likovi - Rai, Ratkovi, Skombrak

Jurica Ratkovi Jablanski glavni lik novele. Bio je strog kapetan, zahtijevao je
od svojih vojnika red i disciplinu. kolovao se i zavrio kole da bi postigao neto
u ivotu. esto je u svojoj disciplini pretjerivao pa nije imao sluha za molbe svojih
vojnika. Uz to, koristio je silu da bi ih urazumio pa ih je tako esto tukao ili vjeao.
Bio je prijatelj s Raiem i Skomrakom od mladih dana, zajedno su pohaali kolu,
ali sada kada su morali zajedno djelovati u vojsci nikako se nisu mogli sloiti.
Njemu du podreeni bili Rai i Skomrak koji su se esto s njim sukobili jer su bili
dosta buntovni i anarhini to Ratkovi nije mogao podnijeti.

Rai od mladih dana dosta buntovan i esto je provodio svoju volju nikoga
ne sluaju i ne potujui autoritete. Njegova majka od mladih je dana s njim
imala problema pa tako nije zavrio niti kolu. Ratkovi mu je naao posao u
dopisnitvu novina, ali on to nije htio raditi. Odbijao je bilo kakvu pomo jer nije
htio da ga netko saalijeva. Susreo se ponovo s Ratkoviem u vojsci pripremajui
se za front i tada nije mogao podnijeti da je on njemu podreeni pa su se stalno
sukobljavali.

Franjo Skomrak buntovan i anarhini lik. Nije poputao u svojim naumima.

On je bio jedan od vojnika koji je dezertirao, a svom kolskom kolegi napisao je
pismo u kojem mu je prijetio do te mjere da e ga ubiti.

HRVATSKA RAPSODIJA, lirska proza u dramskoj tehnici, djelomino

objavljena u Savremeniku, 1917, 5, a potom kao naslovni tekst dviju razliitih
zbirki Krleinih radova (Hrvatska rapsodija, Zagreb 1918. i Zagreb 1921); tekst je
pretiskan u Knjizi proze (Zagreb 1938), te potom uvrten u knjigu Hrvatski bog
Mars (Zagreb 1946), pa se od tada dri sastavnim dijelom toga ciklusa.
Radnja teksta odvija se u pretrpanu vagonu treeg razreda Madarske dravne
eljeznice, u svibnju 1917. Radi se o kolektivnoj ekspresionistikoj slici u kojoj
nema cjelovitih psiholoki razraenih pojedinaca, nego je govor likova podreen
ukupnoj tematskoj intenciji, simbolikoj slici Hrvatske, izmuene ratom, glau,
bolestima, sakaenjem. Uz bogate didaskalije progovaraju nakratko likovi:
suiava ena, udovica, majka idiota, vojnici koji putuju s fronte ili na frontu,
mornar, civil, starci, izgladnjeli Mujo. Mijeaju se dobronamjerni savjeti i okrutni
cinini postupci, a borbeni student i rezignirani student, umorni od raspravljanja o
hrvatskoj ideji, jugoslavenskom problemu i smrtima u tuini, spekuliraju o
dolaenju Mesije, Hrvatskoga Genija. Dok vlak prolazi pokraj razlivenih voda,
glasovi raspredaju o gospodarenju, o tlaci popova i andara; pjeva se raskalaeno,
moli, trguje, plae. U noi, iz crnog sanduka ustaje izgladnjeli, oupani, bijedni
Hrvatski Genije u robijakom odijelu, dok komedijaka druba - diplomati,
maioniari - smiruju narod. Vagon, meutim, pada pred noge ovjeku u crvenom
talaru. Frontai i Zakrinkani Sumnjivci ele pobacati komedijae ili zaustaviti vlak
ljudskim tijelima. Dok legioni mrtvih ratnika stupaju i viu, Genije izbijen,
izranjen, bolan, napaen, gladan, proboden, rasjeen, popljuvan, prezren zaziva
sunce. Vlak ne juri vie po tranicama. Vijuga preko polja, oranica, razvaljuje
seoca, pali poare, i sve gori... - to ve i nije vlak, to je sjajni uareni komet, to
svojom grimiznom sjajnom repinom pali i razara sve to dosegne. Alegorian je
smisao nagovjetaj revolucije, u skladu s velikim dijelom autorove lirike i
publicistike iz godina ranih Simfonija i Plamena, u doba kad je polazei od
kvantitativnih dramskih kompozicija i stilskih postupaka suvremene evropske
knjievnosti traio odgovarajui izraz vlastitom svjetonazoru. Instruktivna je zato
razlika izmeu Hrvatske rapsodije i ostalih tekstova ciklusa Hrvatski bog Mars, u
kojima nalazimo odgovarajuu sliku drutva (konkretniju i analitiniju) bez
orfikih uzleta i kozmike irine, koji su karakteristini za rapsodiku formu toga
djela.
Hrvatska rapsodija izvedena je samo dva puta, u doba pojaanog zanimanja
kazalita za Krleinu ranu dramatiku i provjere sceninosti njegovih
ekspresionistikih vizija; u Zenici ju je reirao Lj. Georgievski (Narodno
pozorite, 1974), a u Zagrebu M. Meimorec (Zagrebako kazalite mladih, 1975).

KRALJEVSKA UGARSKA DOMOBRANSKA NOVELA, pripovjedna

proza prvi put objavljena u samostalnoj knjizi s madarskom naslovnom
varijantom Magyar kirlyi honvd novela (Zagreb 1921), kao lirski fragment iz
ciklusa Hrvatski bog Mars. Tom je prigodom madarski termin novella bio tiskan
pogreno (novela) to je ispravljeno u izdanju Hrvatskog boga Marsa iz 1933, kada
i formalno postaje njegovim dijelom. U konanoj redakciji ciklusa (1946) fragment
je naslovljen hrvatskom verzijom, a madarska inaica prelazi u podnaslov. Moe
se pretpostaviti da je Kraljevska ugarska domobranska novela onaj segment
ciklusa, ili barem varijanta, to je u Plamenu bio najavljen pod naslovom Hodna
satnija kao prvi od etiri dijela domobransko historikog romana, kakvim je
Krlea tada Hrvatskog boga Marsa zamiljao. To tim vie jer je u napomeni uz
prvo izdanje decidirano kako je ovaj fragment pisan god. 1917. Potkrepu toj
tvrdnji daje i zapis iz Davnih dana (1917): Model moga kapetana iz ,Magyar
kirlyi honvd novelle stanuje u ilikoj dvokatnici na uglu, iza Rudolfove kasarne.
Stil madarska kiena gotika (...) Gospodin satnik stanuje u prvome katu (...). U
prilog pretpostavci kako je zamiljen kao uvod u veu cjelinu, premda se pokazao
najopsenijim dijelom naknadnog ciklusa, govori i narativna struktura bez vrste
fabularne okosnice, iji je siejni plan tono markiran sintagmom hodna satnija.
Pokuavajui ga anrovski odrediti kao kratki roman ili dugu pripovijetku S.
Lasi to narativno stanje smatra jedinstvom ekstatine refleksije i homogene
fabule. Izvanredno zahtjevna forma - pripovjedno vrijeme otprilike se poklapa s
vremenom itanja, na vie od stotinu stranica iznesena je jednostavna pria - pravi
je test naracijskog umijea. Svoju Trinaestu hodnu satniju pripravnu za odlazak na
istono bojite zatjee satnik Duan Jugovi kako, podlegla ugoaju februarskih
magli, povrno izvodi uobiajene vjebovne radnje negdje oko Save na zapadnoj
zagrebakoj periferiji. Iznerviran time, a zapravo progonjen opsesivnom
ambicijom da zaslui odlije, Jugovi pokuava satniju dovesti u red. Izvedenu po
modelu domobranskog asnika, Jugoviu je Vjebovnik neporeciva kategorija, a
budui da sebe dri pozvanim interpretom njegova slova u stalnoj je napetosti sa
svojih dvjesto i pedeset domobrana, od kojih je etrdeset i osam odsutno. Iz te se
napetosti, koja profilira dva karaktera - satnika i satniju, ipak ne razvija konani
sukob. Jugovia, naime, izjeda pomisao da po trei put odlazi na bojite, satnija
mu je uredna kao pital, a on nikako da dobije ueno priznanje, i to, uvjeren je,
samo stoga to je Srbin. Jugovieva je svijest zadana Vjebovnikom, on i u pejzau
na slikarskom platnu vidi ratni teren, pa ne dolazi u obzir da bi, ma koliko
rezigniran, odgovorio pobunom. Satnija je pak pasivno rezistentna; u njezinoj
pobjedi nad Jugoviem, koji se nakon bezuspjenih pokuaja povlai sa poprita,
nema pravog sadraja, ne poiva na smislenu konceptu. Narator neprestance
pretapa vlastitu perspektivu i perspektive svojih karaktera, pa se u istoj sekvenci
govori o Vjebovniku kao vrhovnom etnom autoritetu i njegovim kriminalnim
metodama. U tako artikuliranu tekstu nije mogue pouzdano locirati figure
ironijskog pomaka, iji je gradbeni sloj izvjestan. Jednu od njih K. je specificirao
tijekom temeljite redakture prve objavljene varijante teksta. Intervenirao je na
gotovo svakoj reenici i unio bezbrojno variranje atributa kraljevski ugarski
domobranski uz Vjebovnik, satniju i posebice satnika Jugovia. Posvema je
izbacio prvotno prilino frekventnu odrednicu idov, idovski, koritenu
iskljuivo u pogrdnom smislu, premda se ona nigdje ne bi mogla pripisati
autorskom naratoru. U Kraljevskoj ugarskoj domobranskoj noveli vie je no u
drugim fragmentima njegova ratnog ciklusa opserviranja rata kao povijesne i
socijalne injenice, kulturolokih i filozofskih implantacija. Likovi su, s izuzetkom
satnika, tek skicirani, tako da o njima, i to uglavnom nekolicini iz zapovjednog
reda satnije, dobivamo povrne naznake poput onih o Jugovievoj kobili Mici. Dok
su junaci njegove domobranske historije u drugim fragmentima uludo gubili
ivote, ovdje su, saeti u jednoga, dovedeni do pitanja zato je tomu tako. Ako se
kritici znalo initi kako je K. bio naistu s tom dvojbom, ova novela korespondira s
onim njegovim tekstovima to taj problem predstavljaju kompleksnijim.

SMRT FRANJE KADAVERA, novela objavljena prvi put u knjizi Hrvatska

rapsodija (Zagreb 1921), u kojoj se uz nju i uz naslovni tekst nalazila i novela
Veliki metar sviju hulja. Uvrtena je u prvo izdanje knjige Hrvatski bog Mars
(Zagreb 1922). Radnja se zbiva u venerinom paviljonu garnizonskog pitala u
Zagrebu, u vrijeme I. svj. rata. Franjo Kadaver, po zanimanju postolar ali i
menar (zvonar ili crkvenjak), koji se zarazio u Budimpeti u trenutku slabosti i
oaja, nou se prikrao vlastitoj kui ne usuujui se javiti eni i djeci. Na povratku
u bolnicu lagano je nastrijeljen i sa zebnjom eka da li e biti kanjen. Kadaver je
slab i alostan lik, odan crkvi i obitelji, osjea se krivim za svoju bolest i sa
zadovoljstvom se podvrgava lijeku koji pee. Prikazanje i niz drugih likova iz
bolnike sobe. Imbro Svetec toga je jutra naen u zahodu, gdje si je prerezao vrat
britvom. Mirko Krlec tipograf je i socijalist, s kojim se Kadaver ideoloki spori.
Hrmeec intimno eli znati ima li Boga jer ga mui krivnja to je u Galiciji ubio
neko dijete i njegovu mater. Stari Koren sanja o parnim plugovima. Invalid
Gregori zabrinut je za budunost invalida pod socijalizmom. Ameriki povratnik
ore uraevi zastupa ameriko shvaanje socijalizma. Pokvarenjak Toni Jokl
ucjenjuje Kadavera. Prijeti da e njegovoj eni odati kako je Kadaver tu i iz kojeg
razloga pa mu je Kadaver ve predao sav novac koji je imao, a sada se spore oko
medaljona to ga je Jokl otkrio oko njegova vrata dok je Kadaver spavao. Jokl je
podao i neovjean i u svojim grubim alama s djecom koja se skupljaju ispod
prozora. Dojavivi Kadaverki da joj je mu u bolnici, izaziva muan obiteljski
razgovor pred bolnicom, gdje je debela Kadaverka izreirala sentimentalnu glasnu
planu scenu s djecom. Idue noi Kadaver se objesio. U noveli se javljaju i drugi
likovi, kao to je kelnerica Ljubica iz gostionice preko puta ili padaviasti Adam
koji se hrani ostacima bolnike hrane, a bolesnicima nudi pornografske figure na
prodaju. Pojedinosti novele izvanredno su uvjerljive u svom realizmu (s iznimkom
alegorino-grotesknog prezimena glavnog lika), a osobito autentino zvue dijalozi
i replike bez naznaenih govornika. Sasvim drugaijim sredstvima nego u drugoj
prozi o ratnoj bolnici, Baraci Pet Be, autor je ostvario sliku neeljene zajednike
sudbine, koju obiljeuju frustracija, truljenje i nezdrava fantazija. Likovi su mnogo
jae individualizirani, ali novela nema iroki povijesno-simboliki doseg Barake
Pet Be.

GOSPODA GLEMBAJEVI
Gospoda Glembajevi jedna je od tri Krleine drame koja spada u ciklus o
Glembajevima. Ciklus o Glembajevima sastoji se od tri drame (Gospoda
Glembajevi, U agoniji i Leda) i jedanaest novela. Cijeli ciklus nastajao je od
1926. do 1930. godine.
Iako je svaka od drama zasebno Krleino djelo, smatra se da se za poznavanje
cijele radnje i likova moraju proitati sve tri drame.
Dramska trilogija prati uspon i pad obitelji Glembaj. Svoj uspon doivjeli su u
vrijeme feudalizma, da bi pred kraj 19. stoljea njihova mo stagnirala i
pribliavala se sve vie kraju.
Drama Gospoda Glembajevi prava je drama u ciklusu. Sastoji se od tri ina, a
radnja se zbiva pravilnim vremenskim slijedom. Gledajui temu, Gospodu
Glembajevi moemo svrstati u obiteljske drame jer je glavni sukob onaj izmeu
oca i sina.
Radnja zapoinje 1913. godine naveer u kui bankara Ignjata Glembaja za
vrijeme jedne slavljenike veeri u salonu. Na proslavu su pozvani samo birani
uzvanici, a slavi se sveani jubilej tvrtke Glembaj Ltd. Nakon ak 11 godina
koliko je boravio u Europi, na proslavu je stigao i Leone. Leone je Glembajev sin
iz prvog braka, doktor je filozofije i sredovjeni slikar.
U salonu u kojem se proslava odvija, nalazi se mnotvo portreta cijele obitelji.
Sami u salonu ostaju Leone i Angelika. Angelika je sestra dominikanka i udovica
Ivana, Leonovog starijeg brata koji je prije nekoliko godina poinio samoubojstvo.
Njih dvoje vode intelektualni razgovor koji se tie slikarstva, a u zraku se osjea
erotska napetost koju je Leone oduvijek pomalo osjeao prema Angeliki.
Malo nakon toga u salon je uao umirovljeni upan Fabriczy, dr. Silberbrandt koji
je bio ispovjednik sadanje supruge Ignjata Glembaja, barunice Castelli.
Tema razgovora svih prisutnih bili su portreti uspjenih Glembaja koje je Leone
demistificirao smatrajui da se radi o prevarantima i razbojnicima. Leone smatra
da se radilo o bolesnim, depresivnim, nestabilnim i kriminalu i prevari sklonim
lanovima obitelji. Ovdje autor daje svoju analizu Glembajeva smatrajui da je
njihova sklonost k razvratu, kriminalu i samoubojstvu nasljedna.
Velik broj Glembaja iji portreti vise sa zidova poinili su samoubojstvu. To su u
posljednjoj generaciji Leonova majka, brat i sestra, a Leone je na portretima
prepoznao i velik broj varalica, ubojica i razvratnika. Leone ne prestaje s
primjedbama to dovodi do neugodne situacije i distanciranja sugovornika.
Tada u salon ulazi odvjetnik Puba. On objanjava svim nazonima kako se u
socijalistikom tisku objavljuju lanci koji govore protiv barunice Castelli. Smatra
se da je ona povezana sa skandalom koji se dogodio kada se s balkona Glembajeve
vile bacila velja Fanika valjek. Naime, nesretna se Fanika odluila na
samoubojstvo nakon to nije uspjela dobiti novanu potporu barunice. Smatrala je
da na nju ima pravo zato to baruniina koija sluajno pregazila njezinu svekrvu
Rupertovu.
U salonu su se pridruili i Ignjat Glembaj i njegova supruga barunica Castelli. Uli
su taman kada su svi s netrpeljivou komentirali kako je barunica bezobzirno
optuena u skandalu Rupert-Canjek. Jedino Leone na komentira nita, a kada
barunica ue u prostoriju on nije izdrao da ne progovori kako bi baruniina
odgovornost mogla biti moralna, ako ve nije formalna.
Barunica se jako uzrujala zbog komentara Leonea pa je odluila napustiti salon, a
dr. Silberbrandt, njezin ispovjednik i ljubavnik svu moralnu krivnju pokuava
svaliti ba na Leonea. Naime, on je izrekao jadnoj Faniki da joj je bolje baciti se
kroz prozor nego oekivati da e neto dobiti od barunice Castelli.
Leon se tada jako uznemirio i osjetio se napadnutim te je odluio odgovoriti na
napad. Poeo se derati na dr. Silberbrandta govorei mu da je baruniin ljubavnik
to je uo i njegov otac koji je stajao kod balkona gledajui u daljini kako dolazi
oluja.

Drugi in poeo je razgovorom dr. Silberbrandta i Leonea. Doktor moli Leonea da

pred Ignjatom povue izjavu da su on i barunica ljubavnici, no Leone to odbija
govorei mu da smatra da je ta izjava u potpunosti istinita.
Malo nakon toga Leone se u sobi pakira jer namjerava otputovati. U posjetu, u
sobu mu dolazi otac i pria o neobveznim temama. Zatim najednom poinje
agresivno od njega zahtijevati da objasni ono to je izgovorio da su barunica,
njegova supruga i dr. Silberbrandt u ljubavnoj vezi.
Njih dvojica zapoinju svau, a barun iznosi mnotvo runih detalja oko smrti
njegove majke koja je poinila samoubojstvo jer je saznala za njegovu vezu s
barunicom. Leone tada pone kriviti oca za smrt njegove majke i vrijeati sve to
je glembajevsko smatrajui da mu ovo prezime ak i truje krv. Nakon toga iznosi
niz argumenata kojima dovodi pitanje moralnosti svoje maehe, a spominje kako je
i sam kada je bio mlad bio rtva zavoenja barunice Castelli.
U taj as Ignjat se vie ne moe suzdrati te udara svoga sina Leonea koji se jedva
suzdri da ne uzvrati ocu udarcem. Svaa se i dalje nastavlja, a sve je popraeno i
ugoajem oluje koja se odvija vani. Na kraju Leone priznaje da je i sam bio
ljubavnik svoje maehe to njegova oca otjera u smrt. Naime, nakon to je saznao
vijest, isteturao je jedva iz sobe i pokuao pronai barunicu. Kako je nije naao,
pao je na pod i umro od sranog udara.
Trei in dogaa se uz odar pokojnog Ignjata Glembaja, a njegov sin Leone
pokuava naslikati njegov portret. Za to vrijeme dr. Silberbrandt i dr. Altmann
vode razgovor o smislu ivota kojem se povremeno prikljui i Leone svojim
sarkastinim komentarom. Za to vrijeme odvjetnik Puba telefonira i pokuava
saznati prave razmjere financijskog sloma nakon smrti Ignjata Glembaja.
Potom dolazi barunica Castelli te prisno razgovora s Leonom podsjeajui ga na
njihovu davnu vezu i otkrivajui mu da su njezini osjeaji tada bili iskreni. To
malo ublai Leonovu netrpeljivost prema barunici, iako je on i dalje jako prezire.
Njihov razgovor prekinuo je direktor Trgovake banke.
U iduoj sceni Leone razgovora sa sestrom Angelikom govorei joj kako je ona
jedini razlog to je ostao u ovoj kui. Pria joj o svemu to se dogodilo s njegovim
ocem te o tome kako se boji da je on kriv za njegovu smrt.
Razgovor prekida barunica Castelli koja je jako ljuta jer je saznala vijest da joj
Ignjat nije ostavio nikakav novac. ak je potroio i njezin te ju je tako ostavio bez
ikakvih sredstava za daljnji ivot.
U bijesu dalje vrijea Leonea i Angeliku govorei im da je uvjerene u njihovo
bludno ponaanje, a Angeliku naziva pogrdnim imenima optuujui je da se samo
krije pod krinkom svetosti.
To jako razljuti Leonea koji se vie nije mogao suzdrati te uzima kare i zabija ih
u prsa barunice Castelli.

Likovi
- Ignjat Glembay, bankar, direktor poduzea Glembay Ltd. (69 godina)
- Barunica Castelli-Glembay, njegova druga ena (45 godina)
- Dr. Leone Glembay, sin Ignjata i prve supruge ro. Basilides-Danielli (38 godina)
- Angelika Glembay, udovica starijeg Glembayevog sina Ivana (29 godina)
- Fabriczy, bankar Glembaya, veliki upan (69 godina)
- Dr. Puba Fabriczy, advokat, pravni savjetnik poduzea Glembay Ltd. (28 godina)
- Dr. med. Altman, lijenik (51 godina)
- Dr. theol. et phil. Silberbrandt, baruniin ispovjednik (39 godina)
- Oliver Glembay, sin barunice Castelli i Ignjata Glembaya (17 godina)
- Sobarice, gosti

Leone je centralna linost drame jer se javlja u 21 od ukupno 22 pojave u drami - on

nije aktivan u samo jednoj pojavi ali je i to odsustvo vrlo kratko i za prirodu njegove
linosti i umetniku funkciju u drami potpuno beznaajno. Leone je umetnik po
profesiji, ivi u inostranstvu od dana kada je umrla njegova majka, jedanaest godina,
ne mari za Glembajeve, ali je svestan glembajevskog u sebi. Jedina linost u
porodici, koju potuje i ceni, prema kojoj pokazuje nenu i toplu naklonost, to je
Angelika.

Leonova linost je sloena i rastrzana suprotnostima. Na samom poetku drame on

e istai: "Eto, to je moje unutranje protuslovlje: mjesto da sam matematiar, ja
slikam. S tim raskolom u sebi, to moe ovjek postii vie od diletaitizma". U njemu
su u stalnom sukobu suprotnosti: egzaktno i racionalno prema umetnikom i
fluidnom, pamet i strast, razum i nagon, ivotinjsko i ljudsko.

Leone je Glembaj ali je najljui protivnik Glembajevih. Negativan odnos prema

Glembajevima iskazuje na samom poetku drame, u komentarima glembajevskih
portreta: ovaj je varao na kartama, onaj je prvi krivo vagao, onaj je ubijao, ovaj
poharao zlatara itd. Drugi sukob sa Glembajevima je Leonovo ukljuivanje u dijalog
o sluaju Rupert - Canjeg, kada porodici i njenim braniocima baca u lice istinu o
njihovoj pokvarenosti, cinizmu i nehumanosti. On e isticati da ga se nita ne tie,
da je tu stranac i u prolazu, ali nee moi da se ne angauje praktino - da sirotici
kupi ivau mainu i poalje na kunu adresu. U tim situacijama Leone istie dve
osnovne ljudske vrednosti: odgovornost za svoje postupke i odbranu linog
dostojanstva - on e poniene pozvati da dignu glavu i da se ne poniavaju. Ovaj
sukob e biti povod da Leone doe u sukob sa baruniinim ispovednikom
Silberbrantom otkrivi njegovo nedostojanstveno ponaanje u domainovoj kui jer
spava sa domainovom enom. Ova istina pogaa Silberbranta jer mu je ugroena
karijera, ali jo vie pogaa Ignjata Glembaja.

Sukob sa Silberbrantom proizvodi novi sukob - sa ocem Ignjatom Glembajem. Skoro

ceo drugi in ispunjava verbalni, moralni i fiziki obraun oca i sina. U tom sukobu
ni jedna strana nema skrupula, ni jedna strana ne misli da se povue. Intenzitet
sukoba raste sa svakom novom replikom i novom uvredom. Ako je Leone u poetku
bio nespreman da ue u raspravu sa ocem, kako se radnja razvija, sukob raste, on
sve vie gubi obzire i navaljuje na oca svim sredstvima verbalnog batinanja. Dok
Leon vrea oca time to mu ukazuje na sumnjiv moral barunice Kasteli i na njeno
sumnjivo poreklo, Ignjat Glembaj uzvraa onde gde je Leone najslabiji: vrea svoju
prvu enu, Leonovu majku, koju ovaj oboava i zna da se ubila zbog Glembajeve
veze sa arlotom (barunicom Kasteli); to otvara jo jednu ranu - smrt sestre Alise. I
ova smrt ide na duu Glembajevih, odnosno barunice Kasteli. Obraun je
bespotedan i ubitaan - Glembaja pogaa kap, a Leone e biti smoden, umoran i
potiten. U ovom obraunu glembajevtina je provalila na obe strane. Iako otar
kritiar Glembajevih i njihovoga morala, Leone e u besu, posle oevog udarca,
pokazati glembajevsku krv - grabeljivu, nemilosrdnu, ivotinjsku. Ovde se Leone
ponaa (i iskazuje) kao Glembaj, ali, u manjoj meri, u njemu je "razum jai od
nagona".

Poslednji sukob Leone ima sa barunicom Kasteli (III in) koja, posle Glembajeve
smrti, pokuava da se priblii Leonu i odobrovolji ga. Sluaj, meutim, pokree
zbivanja u drugom pravcu. Barunica zatie Leona i Angeliku u poloaju koji ju je
iritirao (Leone klei pred Angelikom, njene ruke su na njegovom elu) tim vie to
je ve bila besna jer je saznala da je Glembaj potroio njen novac. Konflikt dostie
vrhunac, Leone juri barunicu sa makazama u rukama, stie je i ubija.

Leone e stalno naglaavati kako on nema veze sa neim to se dogaa

Glembajevima, da je on tu stranac, samo u prolazu. To je njegov podsvesni napor da
se distancira od Glembajevih i glembajevtine. Njegovo negativno komentarisanje
portreta Glembajevih je izraz unutranje potrebe da se ogradi od njih. Odsustvovanje
od kue bilo je uzrokovano traginom smru majke, ali je to istovremeno podsvesna
elja da se bude to dalje od Glembajevih i njihove tamne istorije. Neki tumai ove
Krleine drame Leonov obraun sa ocem tumae kao obraun sa glembajevskim u
sebi, to nije daleko od istine. O glembajevskom u sebi Leone e progovoriti u III
inu:

Od prvoga dana kada sam poeo misliti, ne radim drugo nego se borim protiv
Glembaja u samome sebi! To i jest najstranije u mojoj vlastitoj sudbini: ja sam isti,
nepatvoreni, stopostotni Glembaj! Sva ta moja mrnja na Glembajeve nije nita
drugo neGo mrnja na samoga sebe. U Glembajevima ja sam sebe Gledam kao u
ogledalu.

Glembajevsko je pokuljalo iz njega samo nekoliko trenutaka kasnije. O rezultatu

kazuje poslednja replika u drami: "Gospon doktor zaklali su barunicu!"

Leone Glembaj je tragina linost ove Krleine drame. U njegovoj linosti je

Hamletov udes i Hamletova sudbina. Otima se od glembajevtine u sebi, a sve dublje
tone u nju. Kao mladi je upao u erotske mree barunice Kasteli i postao njen
ljubavnik. Tragovi toga ina jo ive u njemu, iako se trudi da ih zatrpa ili ih iskoristi
kao argument za prezir prema barunici. U III inu, kada barunica Kasteli pokuava
da mu se priblii alei se na njegov prezir, uspeva da u njemu oivi nedoumice i
probudi tragove mladiskog doivljaja. U sukobu sa ocem, iako je to bio verbalni
sukob, Leon je svestan svoje glembajevske krvi koja se manifestuje u bezobzirnosti
i mrnji prema blinjem. Ako ga od kierajske prirode Glembajevih odvaja njegova
umetnika priroda, duboko u njemu skriva se glembajevski ubica koji e u jednom
trenutku oiveti i izvriti zloin. Bekstvo nije uspelo, glembajevtina je epala
Leona i obeleila ga zauvek. Pobedilo je pro- kletstvo glembajevske krvi.

Ignjat Glembaj je bankar i ef firme Glembaj LTD, glava porodice Glembaj,

ezdesetdevetogodinjak. Dramska pria upravo zapoinje kada se zavrava
proslava firme Glembaj i gosti se razilaze. Pompa proslave, kako se u III inu drame
razotkriva, treba da prikrije katastrofalno finansijsko stanje firme. Stari Glembaj ivi
u svetu glembajevskog gospodstva kome obeleje i stil daje njegova ena barunica
Kasteli. Ona je njegov oslonac, dala mu je sigurnost koju nije imao u ranijem braku
jer se oseao inferiornim zbog porekla ene (Danijeli) koja je u sebi nosila
gospodstvo, prefinjenost, obra- zovanje, umetniku prirodu nasuprot Glembaju
kome sve to nedostaje i koji smisao vidi u zgrtanju novca i manifestaciji bogatstva.
Prava priroda Glembajeva otkriva se kada on sa prezrenjem gleda na Leonove skice
i crtee, a jedino ga oduevi skupoceni neseser sa srebrnim priborom, kao obeleje
bogatstva Glembajevih. Barunica Kasteli mu je vaan oslonac jer mu podilazi
laima, smislom za rasko i lanim stilom ivljenja i ponaanja jedne baronice. Ona
mu je oslonac utoliko pre to je pred finansijskim krahom pa se osea nesigurnim.
On ne vidi njene avanture, ivi u iluziji sreno oenjenog oveka, a kad uje istinu
ne eli da veruje. A kada se na jednu istinu doda jo istina o pravoj prirodi barunice
Kasteli i njenom pravom ivotu, Glembaj ne moe da izdri i umire. Njega je drala
lana porodina srea, lani sjaj bogatstva, samozavaravanje o moi i slavi. Kada je
shvatio da je pretrpeo poraz na finansijskom i intimnom planu, nije mu ostalo ni zrno
smisla za ivot - njegov svet se raspao pod udarom nemilosrdnih Leonovih
argumenata.

Odnos Leone - Ignjat - Leone i Ignjat su razliiti Ignjat je poslovan i racionalan

bankar, predstavnik je graanstva koje uiva u raskoi, ovjek kojem je novac
pretpostavka svih vrijednosti, preduvjet ovjekove sree. On je nezainteresiran za
Leoneovo slikarstvo, smatrajui ga bezvrijednim kao i njegov poziv, a Leoneu je
kao umjetniku stran njegov materijalizam, a mrnja se pojavljuje i zbog Ignjatova
odnosa prema Leoneovoj majci. Leone je sruio oevu iluziju sretnoga braka (koja
se temeljila na vjerovanju da ga barunica voli), razotkrivajui njezin preljub sa
Silberbrandtom, to je poetak Ignjatova kraja. Ignjat je Leoneov alter-ego (odnos
prema enama).

Angelika je ula u porodicu lepim rukama koje skriva u naborima rukava. Odmerena
je, mirna, dostojanstvena. Prema svakome je paljiva, Leona ceni, simpatian joj je,
ali to ne pokazuje. Njegov odnos prema njoj je nean i topao, u njenoj blizini je
uznemiren, zadivljen je njenom lepotom i sedam godina planira njen portret. Kao
umetnik, divi se Angelikinoj lepoti, posebno licu, rukama i naroito prstima. Kao
umetnik ceni harmoniju i proporciju a sve to nalazi kod Angelike - ne samo u telu
nego i u dui: ona je blaga, njena blagost smiruje i lei. Izmeu njenog tela, misli i
postupaka postoji potpuna harmonija. Srce je za Angeliku merilo svega, ono je i
jedini pravi put u istinu. Na Leonovu logiku ona reaguje: "U stvarnu istinu moe se
ui samo srcem; logikom i duhovitim rijeima nikako". Ona je za srcem pola u
dobrotvorne misije; srce je upravlja u odnosima sa ljudima - lirsko i poetsko u ovoj
drami izvire iz linosti Angelikine - iz istote njene lepote i njenoga srca.

Lik Angelike Beatrie dobija nekoliko oblika u dramskoj prii i genealokom stablu
Glembajevih. Ona je viena oima Krleinim (u didaskalijama); drugi lik je
predstavljen na slici Lasla Ferenca; trei lik je u stvarnosti dramske prie; etvrti lik
je u umetnikoj viziji Leonovoj, u sedam godina zamiljanom portretu. Iz
genealokog stabla Glembajevih pojavljuje se i peti Angelikin lik - kao ene Leona
Glembaja.

Barunica Kasteli nema ni jednu svetlu taku u svojoj linosti, niti su njeni postupci
u vremenu dramske prie simpatini i u skladu sa drutvenim normama. Ona je ena
sumnjive prolosti, udala se za starog Ignjata Glembaja donevi lanu titulu
baronice. Ima ljubavnika u liku svetenika Silberbranta, oboavaoca u liku mladog
Baloanskog, ak je bila ljubavnica mladom Leonu. ivi raskono i raskalano,
nemilice troi Glembajev novac, glumi dobrotvorku a nema sluha za tue nevolje;
posle muevljeve smrti ponovo pokuava da se priblii Leonu ili da ga bar
odobrovolji da je ne mrzi. U besu to je izgubila sav svoj novac muevljevom
krivicom, pokazuje svoje pravo lice: dok je pre toga stajala skrueno pored
muevljevog odra, kada saznaje za finansijski krah, govori vrlo rune rei o
pokojniku, Taj bes je navodi na runu optubu o ljubavnoj vezi Angelike i Leona,
to e konflikt dovesti do vrhunca i traginog kraja. Ona je izrazito negativna linost
u ovoj dramskoj prii. U drami nema znaajniju umetniku ulogu, osim to deluje
kao agens za nastajanje i razvijanje dramskih konflikata.

Beatrice (sestra Angelika) - Barunica Castelli - dva potpuno suprotna enska lika.
Beatrice je olienje duhovnoga, lijepoga, profinjenoga, a barunica predstavlja
nagonsko, animalno u eni, to je Leone odbacio. Barunica se pokuava pribliiti
Leoneu, govorei mu da ne skriva razlog svoje udaje za Ignjata a to je novac.
Meutim, telefonski poziv rui tu njezinu iluziju bogatstva, shvaa da je prevarena i
pokazuje svoje pravo lice. Govori Leoneu to misli i konstatira istinitost Barboczy
legende (Glembajevi su bogata aristorkacija, u ijem ivotu postoji dvojnost izmeu
PRIVIDA (iluzije) bogatstvo, ljepota, mo, srea, i SUTINE (istine) laljivci,
kradljivci, ubojice; rasipnitvo, ludilo, samoubojstva i ubojstva rjeenja su u svim
glembajevskim krizama)
- Ostali su likovi odreeni socijalno i psiholoki. U njihovim se dijalozima otkriva
licemjernost i nemoral drutvenoga druga, kojemu Glembajevi pripadaju.

POVRATAK FILIPA LATINOVIA

Nakon to je izbivao preko dvadeset i tri godine Filip jednog dana stie na
kolodvor prilikom ega slijede opisi obiteljske kue. Imala je truli zid, a vrata na
kui su poela buditi sjeanje kako ga je prije dvadeset i tri godine mama izbacila
na ulicu nakon to je ukrao stotinjarku i vei dio vremena se provodio sa
sumnjivim enama.
Osim kue u kojoj je ivio Filip posjeti i majinu trafiku koja u njemu izazove
navalu sjeanja u obliku slika majinog izbivanja i pria kako je njegov pravi otac
nitko drugi nego biskup. Filip je cijelo vrijeme osjeao nemir i upravo se zbog toga
odluio vratiti.
Svijet je za njega podijeljen na razne detalje koji za njega nisu imali smisla.
Promatrajui tog dana ljude na ulici Filip je mogao primijetiti samo kaos.
Ugledavi svoj odraz u jednom ogledalu u kavani gdje je vidio starog ovjeka s
podonjacima, urujanog i sa cigaretom na usnama, poeo je sumnjati u svoj vlastiti
identitet.
Na putu u Kostanjevac gdje se preselila njegova majka, druio se s Joom
Podravcem ija mu ivotna pria prua priliku za meditaciju o stoljetnoj
zaostalosti, daleko od bilo kakvog napretka. Kod Filipa e boravak u Kostanjevcu
izazvati trajni nemir njegova majka i njena elja da se raduje svom ivotu i pritom
uiva u teko steenom statusu.
Majka od Filipa naruuje portret u crnini, zbog ega Filip na platno prenosi
grotesknu sliku starije bordel-dame. Polako preko majke upoznaje pravu stvarnost i
nain ivota u Kostanjevcu te plemenitog Kostanjevakog presvijetlog Silvija
Liepacha, nekadanjeg velikog upana koji je svoja promaknua kupovao
nepotpisanim lancima.
Postoji jo jedan razlog zato se Filip odluio zadrati u Kostanjevcu, a to je
Boboka Radajeva, kasirica u kavani Kod krune, ena koju su pratila ogovaranja
da je moralno i materijalno upropastila svog ljubavnika Baloanskog te ujedno bila
krivac smrti njegove ene.

Boboka je opisana kao pretjerano erotizirana ena sa crtama nimfomanke zbog

koje je Filip svakodnevno provodio vrijeme u Kruni. Privlaila ga je prvo
erotski, a zatim i ljudski. Vladimir Baloanski koji je jednom bio ugledan graanin
sada samo vegetira na raun Bobokine samilosti.
Tjelesni utjecaj koji je Boboka imala na Filipa ponovno je u njemu probudila
slikarsku energiju, a jedne veeri dok su se vraali s protenja Svetog Roka, iznio
joj je slikarsku viziju koju je imao u glavi, a koja se odnosila na raspetog Krista,
jedini most koji moe spasiti ovjeanstvo.
Uskoro za Filipa nastupa novi nemir kada u mjesto dolazi Sergej Kirilovi
Kyriales, Grk s Kavkaza, doktora fiziologije i dermatologa. On je jedan od
Bobokinih prijatelja za kojeg Filip sumnja da je zapravo ljubavnik. Njegovim
dolaskom Boboka se sve vie udaljava od Filipa, a on sve vie poinje osjeati
strah. Tijekom dugih nonih rasprava Sergej se uporno trudio da umanji vrijednost
Filipovog rada i slikarstva na temelju svojih teza o filozofiji.
Nakon jo jedne takve rasprave Filip budui da vie nije znao kako da se odupre
napadima Grka odgurne stol kada je cijelo drutvo bilo svjedokom ubojstva koje se
dogodilo pred krmom. Na cesti je leao ubijeni foringa, a nakon ubojstva
Boboke nije bilo na blagajni skoro dva dana zbog ega ju je Filip odluio
posjetiti. Pribliivi se njenoj sobi ugledao je dva tijela kako se miu u postelji dok
Baloanski sjedi za stolom i ita novine.
Boboka ga hladno prima dok Sergej sjedi pored nje i nastavlja dalje priu o
svojim doivljajima s putovanja. Na Filipovo iznenaenje upita ga je li ikada
razmiljao o samoubojstvu. Filipa je cijela situacija natjerala da se zamisli nad
Bobokom koja ga je uzbudila i potaknula inspiraciju za slikanje. Dolaskom Grka
Sergeja nemir se u Filipu sve vie poveavao. Jednog dana je tako ispod
eljeznikog mosta pronaeno tijelo Grka, koji je tako demonstrirao nihilistiku
filozofiju o kojoj je cijelo vrijeme priao.
Nakon pogreba Boboka je posjetila Filipa i zamolila ga da joj osigura novac jer je
odluila otputovati do Hamburga, ali istu veer prije nje Filipa je posjetio
Baloanski i traio da je odgovori od putovanja govorei kako nee dopustiti da ga
bace preko palube. Dolazi i Boboka, ali joj Baloanski ne dozvoljava da ostane
sama s Filipom i kako ne bi dolo do scene odlazi s Baloanskim bez da je uzela
novac. Umjesto toga dogovori susret s njim kod Krune.
U trenucima iekivanja Filipu u posjet dolazi majka i upozorava ga da se ne bi
trebao druiti sa enom upitnog morala na to joj on odgovori da je posljednja koja
smije komentirati takvo neto i da mu napokon kae tko je njegov otac. Majka mu
prui sliku gdje se nalazi plemeniti Kostanjevaki. Tada pokuca Baloanski tvrdei
kako Bobokoj ne trebaju novci jer se predomislila.Filip mu ne vjeruje iako je
dobio poruku navodno od Boboke. Ali kada je papir pribliio svjetiljci primijetio
je da je to raun iz drogerije na kojem se nalazio krvavi otisak prsta. Sumnjajui u
najgore potrao je do Boboke i ugledao ju prerezanog grkljana.
Povratak Filipa Latinovicza je povratak na ono to je prekinuto i davanje natrag
onoga to je uzeto. Filip se vraa u svitanje nakon 23 godine s prtljagom od
otuenja, ivane rastrojenosti, krize identiteta, raspadnutih vrijednosti i slike
svijeta, s razoaranjem u europsku kulturu i civilizaciju u kojoj nije pronaao dom i
s umjetnikim klonuem i stvaralakom nemoi.
Vraa se ne bi li u ponovnom kontaktu sa zaviajnom podlogom i oivljenim
uspomenama iz djetinjstva razrijeio traume koje vue sa sobom po svijetu i
akumulirao novu ivotnu i stvaralaku snagu, zbog ega je povratak fiziki i
psiholoki, a koji oznaava bijeg od civilizacije velikih sivih gradova i
sentimentalnu potragu za izgubljenim uporitem, podlogom, ivotnom
neposrednou, svjeinom emocija i identitetom te osobnim i stvaralakim
identitetom.
Njegov identitet je sredinje pitanje romana i pitanje paternaliteta (oinstva nada
se da e odgovorom na to pitanje ostvariti identifikaciju). Ovdje se postavlja
pitanje vlastita identiteta; pitanje podloge (ivotnoga oslonca); pitanje majina
ivota, to postaje egzistencijalni problem te otuenost, izolacija, nemir,
stvaralaka kriza.
Vrijeme radnje: Poetak 20. stoljea (nekoliko mjeseci u periodu od proljea do
jeseni)
Mjesto radnje: Zagreb i Kostanjevac

Filip Latinovi - lik intelektualca i umjetnika, nesigurnog u vlastiti identitet; on je

prezrelo, neuravnoteeno dijete, iskompleksirana osoba. Najvie je bio zaokupiran
enom, dodirom enina tijela, matanjem o eni. U odnosu je na svoje vrnjake
znao vie. Preosjetljiv, snano je emocionalno doivljavao i dogaaje i ljude oko
sebe. Njegovo je djetinjstvo bilo intenzivno, krvavo, traumatino, duboko
proivljeno. Nakon dvadeset tri se godine vraa u domovinu.

Znaenje rijei "frajla" - U Filipovoj ustreptaloj mati odreene rijei bude

virove uspomena, infernalne tajne njegovih davnih, besanih djeakih nemira.
Dovoljno je da koija Joa Podravec lukavo namigne Filipu i upozori ga kraj
javne kue da frajle jo sigurno spavaju! pa da se u njemu pokrene kota
uspomena: Kakva sablasna rije: frajle! A ipak! Koliko je dubokih tajna pokopano
u toj tako vulgarnoj rijei koju panonski foringai izgovaraju skupljajui kod toga
pljuvaku pod jezikom od gaenja i moralnoga prezira!

Dovoljno je da se ta rije zauje pa da se vrijeme zaustavi, vrati natrag, ili, jo

tonije, da se pokae brutalna prisutnost, istovremenost "sadanjosti" i "prolosti",
koje su tako prepletene da nisu vezane samo kauzalno nego se i ostvaruju
simultano. To kako se Filip nekad davno kao esnaestogodinjak zaputio
"frajlama", ta njegova tenja da se jo kao djeak "zablati" do kraja i time zapravo
otkupi i objasni sam sebi; ta sugestivna, koloristika i zvuna, slika njegova
"segmentalnog odgoja"; ta njegova tenja za oslobaanjem od vlastite (majine,
zapravo) nejasne i mutne situacije, a u stvari sve dublje upadanje u nju; to
sablasno, ritmiko navraanje uasne tematske rijei frajle; i konano, ta
superiorna likovna tema enskog trbuha, pa stravian bijeg sa srebrom forinte u
uima sve to nije samo izvrsna literatura nego i jedna od kljunih situacija ove
drame.

Boboka (Ksenija) - tip fatalne ili pak vatrene ene. Ona je u ranoj mladosti ve
dola u dodir s mukarcima. Uvijek se poigravala mukarcima, unitavala im
brakove, ivjela je ludo, nastojei zgrabiti to vie od onog to joj ivot prua.

Usporedba Filipovog i Flaubertovog posjeta bludnici

Flaubertov doivljaj - Konzumiran susret s bludnicom, poetski ostvaren u njegovu
"Novembru"(jednom od najljepih tekstova Flaubertovih) zapravo je ista romantika. Njemu je
javna ena izvor patetine ljubavne strasti, ak simbol ulne ljubavne iskrenosti, drutveni
problem on u njoj ne vidi.

- Tek kad je legla pokraj mene, izloila je pred mojim oima s ponosom kurtizane, sav sjaj svog
mesa. Vidio sam otkrite njene grudi, tvrde i uvijek napete kao od nekog uzburkanog romorenja
njen trbuh od sedefa s udubljenim pupkom, njen gipki i greviti trbuh, tako mekan da u nj
zagnjuri glavu kao u uzglavlje od tople svile. Imala je divne bokove, prave enske bokove kojih
linije prelazei u okrugli but, podsjeaju uvijek u profilu na ne znam koji gipki i zavodljivi oblik
zmije i zloduha; znoj od kojega je njena koa bila vlana, inio ju je svjeom i ljepljivom, u noi
su njene oi sjale upravo strano, a narukvica je od jantara, koju je nosila na desnoj ruci,
zazveketala kad bi se ona uhvatila za drvo od kreveta.

Filipov doivljaj - Umjesto romantike prikazana je itava jedna ljudska tragika. Filipu je javna
ena gruba drutvena istina i, u isto vrijeme, odvratna mora jednoga djetinjstva.

- U vlanom, kiselkastom slapu mirisa, poslije punog sunanog ljetnjeg sjaja kao oslijepljen,
tapajui u potpunoj tmini, Filip je kod kurog osvjetljenja otvorenih vrata vidio samo lavore,
naslone stolica s prebaenim enskim haljinama, pelargonije na prozorskoj dasci i razglednice na
stijenama, a iz neprozirne tmine pozvao ga je neiji glas da pristupi blie k postelji. Tu obasjana
snopom svjetlosti to je padala kroz maleni kolut na prozornoj ploi, leala je ena, a trbuh joj je
bio raskriven, ogroman i sasvim bijel kao svjei hljeb kada lei na pekarskoj lopati. Samo to, da
je taj trbuh ogroman, naduven, mekan i naginjio kao kvasac pod prstom, da ima pupak, kao
prijesan hljeb na pekarskoj lopati, to je bila jedina slika to mu je ostala u pameti sasvim ivo i
neizbrisivo.

I slikarski je izraena razlika izmeu ova dva dogaaja. Kod Flauberta sve je to svijetlo i isto,
nestvarno i sladunjavo kao tijelo Ingresovih odaliska, a kod Krlee je sve trulo, naduveno i
prijesno.

Tko je od tih tipova u toj paklenoj knjizi moj otac?

Slikati zvukove i mirise je nemogue, a slike su nezamiljive u svojoj savrenoj realizaciji bez
zvukova i bez mirisa!
Eto, prolaze ulicama gradske gomile, nestaju u sumraku i slikarstvo im je potpuno suvino.
emu bi ovim ljudima bile potrebne slike?

Svitalo je kada je Filip stigao na kaptolski kolodvor. Dvadeset i tri godine nije ga zapravo bilo u
svom zakutku, a znao je jo uvijek kako sve dolazi...

Problem romana - Tenja njegova da u vlastitoj prolosti nae neka uporita, neke proplanke na
kojima se moe predahnuti, vrste toke sa kojih se moe krenuti dalje, ta se tenja pokazuje kao
jalova himera: bez uporita u svojoj prolosti, bez uporita u svojoj umjetnosti, bez uporita u
svojoj okolini (i onoj koju je ostavio i ovoj u koju se vratio, odnosno u kojoj se povratkom
zatekao). Filip u poetku ne uspijeva ostvariti ni jedan dodir, ni jednu komunikaciju; ali je ta
njegova kriza, to uporno pruanje ruku za osloncem i lutanje pogleda za putokazom ljudska
drama najvieg napona; a upravo je u njoj potrebno gledati osnovni problem romana.

Knjiga sastavljena od udesnih svojstava rijei, kretanja, mirisa, zvukova - "Ogenj!" ta

stara, zaboravljena rije probudila je u Filipu jaki osjeaj panonske podloge. On ni sam nije znao
zato, ali u taj tren osjetio je neobino jako neku subjektivnu elementarnu pripadnost toj podlozi:
osjetio se doma. Ne kod kue nego doma, u skladu s jezinom podlogom o kojoj je rije. Tako
se itava ova knjiga temelji upravo na udesnim svojstvima pojedinih rijei, kretanja, mirisa,
zvukova, pa ak i snova, da u nama probude i ponovo razvihore itave bujice uspomena i
susprezanih nagona.

VLADAN DESNICA
Proljea Ivana Galeba
Ivan lei u bolesnikoj sobi i nie sjeanja. Tim bjegovima u prolost ispunjava
svoje bolesnike dane. Saznajemo da je ivio s djedom i bakom u kui na moru
iznad koje se uzdizala strma stijena. ivjele su s njima i dvije tete, neudate
usjedjelice. Otac mu je umro rano, njega se ni ne sjea. Plovio je i umro od
zapetljaja crijeva. itava oeva porodica bila je vezana uz more, mahom su svi bili
pomorci. Djed je pak u prizemlju kue imao agenciju.
Majka je bila lijepa ena i Ivan ju je neizmjerno volio. ekala je mua, a nakon
njegove smrti noima je dugo, raspletene kose, gledala njegovu sliku. Umrla je od
upale plua i tada se u Ivanu sve ispraznilo i izgubilo smisao. Tetke su bile
usjedjelice po roenju, "po talentu". Tihe, utljive, neopazice su se kretale po kui,
po svemu nezamjeene. Na kraju su otile u samostan i tu dokonale ivotni vijek.
Stric, mlai brat oev prosijedio je svoj ivot bolestan, u kutu sobe. "poput
stabljike filodendrona". Dalekozorom je gledao kretanje brodova - toliko o
njegovoj pomorskoj karijeri. Bio je pedantan po prirodi, a umro je od neke udne
bolesti.

Ivan se vraa u sadanjost. Openito e itav roman biti ispreplitanje

sadanjosti u bolnici i Ivanovih sjeanja iz prolosti. Voen time, Ivan u romanu
kreira vlastito vrijeme, psiholoko. A to je bitna odrednica modernog romana. Sve
se dogaa onako kako je u njegovoj svijesti, nema kronologije. U bolnici ga obilazi
doktor i saznajemo da je Ivan virtuoz violine i da je nesretnim sluajem, na izletu
iznakazio ruku i onesposobio se za daljnju karijeru. Nije podnosio nikoga u sobi,
elio je biti sam. Ponovo sjeanje na blagavaonicu u kui, slikarija na stropu i
djedovih domijenaka s gradskim vjenicima. Ivan je satima uao na stepenicama,
promatrao ih i sluao njihova umovanja. Dadilja koju je imao u djetinjstvu bila je
priprosta ena sa planine, dugo je i poslije ostala kod njih, zvao ju je "babom".
Ponekad joj je dolazio mu s brda, "gortak". Ona bi bila sretna, ali sva rasijana.
Ivan je prema njemu osjeao suparniku mrnju. Baba se znala nositi s Ivanovim
nemirima, ona mu je u onoj zakljuanoj sobi na katu stvorila Buka - izmiljenog
lika sasvim nalik Ivanu. Ivan je senzibilan djeak, nosi u sebi nemire pred
prolaznou i ima potrebu raskinuti granice realnog.

Razmilja o smrti - smrt znai kataklizmu. Djeji mozak je ne moe percipirati.

Kad netko sklopi oi, bez njega se moe. Ali JA, ako JA sklopim oi sve nestaje.
Smrt - NE JA.

Lutajui tavanom u svojim djeakim danima pronaao je violinu bakina brata i tu

se rodila njegova ljubav prema umjetnosti i umjetnost sama. Nikad nije previe
vjerovao u neki talent. ak je i nesreu smatrao zgodnom istinom da je prekinut
njegov razvojni put. Osobno je smatrao da bi i bez njegove nesree dotle dogurao.
Nije mogao vie dati u muzici, bio je to njegov vrhunac. Priznao je to samom sebi i
nije mu se svialo.

Ponovo bolnica - dan za posjete. Nedjelja je miran, mrtav, zgusnut dan. Ponekad
poeli da se neto razbije, jer nedjelja nema zvuka. Nedjelja priziva sjeanje na
cipelara Egidija. On je nedjeljom svirao tromblon, no da ne bi remetio mir i djedov
san, zapoinjao je u 16 sati i to bi znailo da se prekida ona teka nedjeljna tiina.
"Mrtvo, bezmjerno vrijeme."

Postoji vie vrsta ljepota, a najbolja je ona iskamena, tekom mukom stvorena
ljepota, gdje su svi drugi u obitelji runi u korist te jedne osobe. Takva je bila
Egidijeva ki Kalpurnija. Takva je bila i Ivanova djevojka iz gimnazijskih dana
(sestra joj je imala vodenu glavu). A takva je i njegova bolniarka.

Razmilja potom o ivotu i smrti. eli umrijeti u sunanom danu. Svaki ovjek
ima uroenu potrebu za svjetlou. Smrt je mrana, bespojavna. Pa potom religija -
svako ima svog Boga, neku svoju Mamu Jumbu (kao plemena) i njoj se zahvaljuju,
klanjaju, njoj pripisuju udesna djela, velike podvige bez obzira to tu nema
"objektivne istine", to su sve to "imere". No, bez religije bi narodi proli
nezapaeno i ne ostavivi za sobom nita. "Pa to onda ako Mama Jumba
objektivno ne postoji?" Ivan uspostavlja razliku izmeu objektivne i fiktivne istine.
Ponekad je bolja fikcija jer je objektivna istina preteka i prebolna. Pa ako ne teti,
zato ju oduzimati kad moe mnogo pomoi!?

Ponovo bijeg u prolost - prisjea se dolaska talijanske kazaline druine u njihovo

mjesto. Ostali su tu itave zime posve siromani i bez novaca, na poslijetku su ih
gradske vlasti odluile poslati u Italiju. Oni su iz zahvalnosti organizirali jednu
predstavu. Sa njima je pola i Egidijeva ki Kalpurnija. Otac joj je elio da se
posveti umjetnosti. Nikad se vie nisu sreli, a esto ju je zamiljao to radi i kako
izgleda.
Saznajemo da Ivan lei u bolnici svog rodnog mjesta, no ne otkriva to nikome, ni
bolniarki koja ga neumorno izvjetava o svim dogaanjima u gradu. Dok ona
avrlja, izlaze mu pred oi svi detalji posljednjih dogaanja. Nakon njegove
nesree putovanje je prekinuto, iskrcali su ga iz brodice i prenijeli u bolnicu.
Postavlja joj zaobilazno pitanja o uitelju violine koji ivi u tom mjestu, no ona o
tome nita ne zna. Uitelj je bio smuen ovjek, oenjen energinom, kretavom
enom i imao je troje djece. U kui je vjeito vladao nered, a uitelj je prije svakog
svitanja dugo natimavao violinu. Volio je Ivana i osjeao da u njemu postoji "ono
neto". Nitko nije bio sretniji od njega kad je Ivan postao slavan. Nakon njegove
smrti poslao je Ivan udovici telegram pun iskrene, duboke zahvalnosti.

U koli je u poetku bio pod patronatom fra Anela kojeg je na odmoru drao
za ruku. Potom je stekao najboljeg prijatelja, svog dvojnika Ivana i sve su zajedno
radili. Ivan je imao ogroman utjecaj na njegovo miljenje. Kasnije se otrgnuo
podpadanju pod tui utjecaj i bio "ono to jesi". Ta pomirdba sa samim sobom
svojstvo je zrelih godina. Neto kasnije, savezu dvaju Ivana pristupio je Mato. On
je s njihova prijatelja Petra skinuo svaku pomisao na nadimak Glavonja. Bio je
olienje odraslog, ozbiljnog ovjeka u tijelu djeaka. ak se i sam Petar do tada na
ceduljicama potpisivao konspirativno. Njih su etvorica do mature bili najbolji
prijatelji. Mi smo determinirani djetinjstvom i dogaajima iz djetinjstva. Postoje
trenuci koji se ureu u pamenje i koje nikad ne zaboravljamo, usprkos injenici da
ne znamo gdje smo odloili naoale, knjigu ili kljueve... Gorak okus mladosti u
ustima. Razdoblje na koje se njamanje rado navraa moja spontana misao. Doba
raspaljenog osjeanja sebe, doba kad i asteniki tipovi imaju svoj trenutak
razigrane vitalnosti. Iz dna mlade zvijeri provaljuju naboji samosvijesti u
stravinim oblicima egotizma. Nakon prve godine muzike akademije djed je
konano pognuo glavu i pomirio se sa sablanjivom injenicom da Ivan nee na
more. Imao je ve tada iza sebe nekoliko mjeseci odleanih u plunom sanatoriju,
ta mu je injenica donijela prevagu u ratovanju s djedom... i posljednji izdanak
obitelji odlazi da bi se posvetio tom ciganskom zanatu.

to je ustvari ljubav? Naprosto omjer psihikih snaga izmeu dvaju

pripadnika suprotnih spolova! Saznajemo da je odravao vezu s Egidievom
najmlaom kerkom Aldom, tog posljednjeg ljeta u mjestu. Nije osjeao ljubav i
odluio je otii, nou, kradomice. Pisao je Aldi o skorom povratku, no ona umire,
prekinuvi si ivot i trudnou. Nakon toga iz pisama saznaje da mu umire baka,
potom djed i da mu ostavtinom ne ostaje nita. Trebalo mu je est mjeseci da
preboli Aldu.

Ponovo bolnica. Posjet obitelji njegovu susjedu u sobi preko puta. Dolazak novim
automobilom, razgovor koji lii na parodiju uobiajenih bolnikih posjeta. Ivan
otkriva potrebu za pisanjem. - Potreba za pisanjem zna se javiti kao popratna
pojava date ivotne dobi. Najee kao pubertetska ili klimakterijska pojava.

Susreti s kolegama iz kole. Svi su bili mirni, sreeni, "pogaeni ljudi". Hvalili su
se djecom, unucima ... a njemu je sve to bilo dozlaboga tuno. Najtunija je bila
njihova srea pored te tuge. Jo im je preostalo da umru. - ovjek se raa s
vokacijom boema, kao i za bilo to drugo... Oni su se hvalili uvjeravajui sami
sebe. "Svakodnevna gimnastika samouvjeravanja". Imali su potovanja prema
samima sebi. Ivan nije, on je ostao "per tu" sa samim sobom. Oni su bili istrajni,
Ivan nije bio istrajan ni u emu, pa ni u mrnji, nakon nekog vremena bi ga
zamarala.

Zbog posla je jednom otiao u unutranjost, u mjesto gdje je ivio drugi Ivan.
Susret i druenje je bilo mnogo mlanije no to je Ivan oekivao. Pravdali su se
jedan drugom: strasti i elje gimnazijskih dana proli su ih. Meu njima je vladalo
neko nepovjerenje, ak napetost. Kad je to ispriao Mati, on je rekao: Ivan ti zavidi
na tome to ti njemu ne zavidi. ovjeku je uroena kompetencija i ne bira
suparnike. Nastojao je biti paljiv prema Ivanu i odnosi su se polako normalizirali
ali sve je bilo drugaije.

Ivan razvija teoriju o umjetnosti: umjetnost poinje tamo gdje prestaje sujeta, kad
je ovjek osloboen svih osobnih stega i predrasuda. Veliki umjetnik je i velik
ovjek: sjedinjuje um, duh i talenat. General koji je doveden u bolnicu ima rak. "Ni
primjercima iznad prosjene ljudske mjere nije nepoznata smrt." Dobro je da je
tako. Obian, mali ovjek je uvjeren da je samo on pred smru slab, no i
vlastodrci koji jednim potpisom nareuju tucete tuih smrti, jednako su slabi,
nemoni i goli pred smru. Razmilja o odnosu narod - vlast. im se vlast, premda
iz naroda, osovi na svoje noge, ovjek ju smjesta osujeti kao neto vanjsko, tue i
uvijek je tako. ovjeku preostaje da ostane indiferentan zbog svojih osobnih
interesa, da se ne uplie ni u to.

Pria o romanu krezubog

Krezubi je Ivanu jednog kinog bolnikog poslijepodneva iznio svoju skicu

fantastinog romana. Tema je Athanatik. To je novi lijek protiv raka koji je
unaprijedio ovjeanstvo, no pomutnja je bila ogromna. Athanatik se vercao
ilegalno, pojavljivala se ak i sterilna voda u ampulama, pa su financi - ljudi u
zelenom koji su pravili reda i bili brojniji od vojske, bili zadueni provesti red, no
svi su se potkupljivali ampulama. I roman e kao i svi pravi romani zavriti
tragino, jer se to ita. Happy end je jeftina stvar za sitne due i mala vremena. S
tim lijekom se svijet podjelio na smrtne i besmrtne. Zapoele su revolucije, smrtni
bi besmrtnoj leini pobono sisali krv na ulici. Tada se pojavila potreba da se
Athanatik uniti jer bi bilo vie "simultanih ovjeanstava". Ljudi su vikali: -
Vratite nam rak, vratite nam smrt!

Kraj

Ovom umetnutom priom otvara se u romanu jo jedno pitanje: je li zlo uvijek zlo
ili ponekad moe biti i dobro. To e pitanje kasnije postaviti kao temelj svog djela
Pavao Pavlii u Koraljnim vratima.

Ivan je bio oenjen Dolores. Ona je bila realnija, nosila je spremno njegove
strahove, lutanja, nasljednosti i uvijek bi govorila "kad se sredimo", "kad se
smirimo". On je stalno putovao, u razgovorima je bio iskren i te bi iskrenosti nju
rastuile, opteretile. Ivan je stalno putovao i sve saznajemo iz pisama, on nije
direktan sudionik njihova braka. itao bi u pismima kako Maja raste, lijepo
napreduje na klaviru, ima psia Lera, hoe li se ikad vie njih tri skupiti na jednom
mjestu... Dolores je naslijedila malu vilu i destileriju u primorskom gradiu i on je
vjerovao da e se tamo konano skrasiti. No, nakon jednog izleta, vratili su se na
zgarite, plamen iz destilerije sve je zahvatio. Ukrcali su se u koiju i krenuli k
Petru u samostan, u Zelenik. S Petrom je dugo u no razgovarao o ivotu u mjestu
nakon Ivanova odlaska, o srozavanju porodice, smrti tetaka. Tri mjeseca nakon
poara Ivan je odvrljao, a nedugo nakon toga uslijedio je raskid s Dolores. - Ako
ovjek nije toliko jak da ne grijei, moe i mora biti toliko jak da svoju krivicu
nezamueno uoava i da je bez sustezanja priznaje. Osjeao je zahvalnost prema
njoj, kao prema nikom drugom, osjeao je i krivicu. Kad je primio vijest o njezinoj
smrti, osjetio se osloboenim krivice.

Bolnica - osjea se bolje. Razmilja o skladu i suodnosu duha i tijela. Mora imati
volje, mora htjeti ozdraviti. To dvoje nosi meusobni sklad. Bolniarka mu je
donijela violinu, dri je ispod kreveta i ui malog, slijepog djeaka svirati. Glas s
hodnika bolnice povue ga u prolost. Odmah ga je prepoznao. Bila je solidna
pijanistica i postala Ivanov menager, a kad se razbolio bila je uz njegovu postelju. -
Najgora ena je ena dobrotvor. Erna je bila ambiciozna i bezrezervno se davala u
svemu to je radila. ivjeli su zajedno neko vrijeme (dvije godine je bio njegov
maksimum). U poetku je bio zaljubljen, a potom ga je prolo i elio je da ona ode.
I najzad su se rastali: on je bio sit njezina dobroinstva, a ona njegove zahvalnosti.

Sjeanje na Maju. Umrla je u Italiji od neizljeive bolesti. I tek kada je izgubio

ker, Ivan je shvatio koliko nepovratno moe biti sam. Nakon njene smrti odluio
se na lutanje, besciljno lutanje mjestima. Osjetio je potrebu da krene u rodno
mjesto, no "nostalgija za mjestima je nostalgija za jednim nestalim vremenom i
jednim nestalim JA u njemu". U kui u kojoj je roen postojala je zakljuana soba
sa svim obiteljskim stvarima. Stare sitnice doimale su se mrtvima i on nije osjeao
neikakvu evokaciju prolosti. Svijet je zatrpan prolou. Budunost pripada onima
koji nemaju prolosti.

ovjek je djeljiv na volju ili osjetljivost i fantaziju. Volja je svojstvena jakim

ljudima, voama, ali oni nisu pjesnici. Pjesnici nose osjetljivost i fantaziju.
"Potpuno se predati umjetnosti znai neto kiao zavjet siromatva: odreku od volje
i njenih postignua." ovjek ima i dnevnu potrebu za samoom. Mora imati, jer
sve kljune stvari, prijelomne stvari u sebi rijeava sam. I najzad umire sam. U
sobu je dobio susjeda. Mrkog, nabusitog studenta agronomije pretuenog nakon
nekih demonstracija. Pod paskom andara je doveden u bolnicu. Ne eli
razgovarati, nosi u sebi svoju ideju, misao kao jedinu na svijetu. Spreman je
umrijeti za svoj cilj. Ivan trai nain da mu pristupi. No, na kraju Radivoje odlazi,
Ivanu bi ao.

Ivanu se stanje pogorava, morat e ponovo na operaciju. Saznao je od bolniarke

da je Radivoje uhapen na prijavu apotekara koji je na silu od njegova oca htio
kupiti perivoj. Bio je to drugi Ivan i njegov perivoj suptropske vegetacije u
Luikama. Par dana nakon toga Radivoj je doneen na obdukciju.

Ivan mora na operaciju. Nakon operacije slijede sporadina sjeanja, prizivanja k

svijesti, razmiljanja o vjenosti, trajanju... misli mu se sapliu... Ivan izlazi iz
bolnice. Proljee je, jo jedno u nizu. Promatra ljude koji urno idu svojim poslom
i razmilja - emu urba, zato, ta prije ili poslije svi emo kraju. Uiva u prirodi
oko sebe u malim stvarima. U stvarima je jedna luda zbrka i jedna mudra
harmonija, jedan pijani besporedak i jedan dublji smisao. Kome je dano da to
spozna, dobro je proivio svoj vijek. Taj je obiao itav svoj krug.

Kraj knjige - Ne znam. Osjeam samo da nema stvarnijeg doba od toga: mir s
radou, s bolom - i preplavljenost suncem.
__________________________________

Proljea Ivana Galeba - Vladana Desnice je roman esej

Nastao je po principu asocijacije. Slika kojih se sea junak. U romanu se

sueljavaju dva plana:

1. bolnika soba lica koja u nju dolaze

2. protekli ivot junaka
3. Introspektivno posmatranje.
Veliki broj likova (junaka) onako kako ih se junak sea.

Lepote oluja, noi, lepote prirode, poeo je da primeuje pomou muzike,

umetnosti.

Desnica oslikava sudbinu ostarelog umetnika, fioministe, koji zbog povrede ruke
lei u jednoj provincijskoj bolnici. Lien je svog umetnikog poziva i bolnike
dane ispunjava seanjima.

Junak se pita zato zapravo pamtimo nebitne stvari u ivotu, a vrlo bitnih se tek
ponekad setimo (are tepiha).

Junak oseti kada e neke stvari pamtiti dugo, a koje ce samo proi.

Sea se i predstave "San letnje noi" i sva ostala seanja letnjih noi proizilaze iz
ove predstave.

Lepotu oluje nauimo sluati kroz sinfonijske oluje.

Sea se bake koja je svirala klavir i pevala, i njegovu slabost prema tom
instrumentu i njegovim icama.

est gost u njihovoj kui bio je upnik iz nedalekog sela - svi su bili fini prema
njemu, i deda, i baba; samo ga junak nije voleo naroito.

I put u ivotu je zaalio dedu i bio mu je tako jadan izdrao je tolike bitke, a
upnik ga je jednom reju ponizio!
Stalno se iznova toga seao kada je pregledao dedina dokumenta, kada mu je
deda umro ni jedan jedini dan nije proao da se ne seti toga. Concert champerte,
i u starosti se toga sea.

Ivan Galeb kao junak romana i pripoveda

U svom romanu Proljea Ivana Galeba pisac Vladan Desnica prati tok svesti
glavnog junaka, Ivana Galeba, koji kao pedesetogodinji muziar provodi dane u
bolnici jedne provincije, osuen na etiri zida i bolesniki krevet. Ivan Galeb je
zaao u poodmakle godine, bolest ga je prikovala za krevet, oko njega je svet
jednoline provincije i ta bi se moglo oekivati od njega, kao glavnog junaka
romana? Na prvi pogled ne ba mnogo, moda samo jak oseaj elje za
ozdravljenjem ili sa pesimistinije strane sporo iekivanje smrti. Meutim, pisac
je svog junaka stvorio kao intelektualnog oveka novog vremena, uz to jo i
umetnika muziara, filozofa sklonog raspravama, pomalo nostalginog sanjara,
sentimentalca koji ima bogatu riznicu oseanja. Kada bi sa druge strane posmatrali
lik, sam za sebe, bez uea pisca kao stvaraoca toga lika, videli bi oveka koji nije
elio da se preda ivotu na milost i nemilost i nije dozvolio bolesti da mu zatvori
sve vidokruge i razmiljanja. Ivan Galeb je u seanjima oiveo detinjstvo, zlatni
period kod veine ljudi koji nam se kao po nekom nepisanom pravilu u kasnijem
ivotu ini idealnim. Galebu se tako otvaraju nove mogunosti za razmiljanje i
saznavanje novih ivotnih istina, ali i potvrivanje onih ve spoznatih, samo
moda formulisanih na drugi nain. Galebovo seanje nee se zadrati samo na
detinjstvu, ve e oduhvatiti celi njegov ivot. Lik Ivana Galeba itajui
doivljavamo jako stvarno, njegove rei zvue kao da nam ih zaista govori neka
osoba iz nae okoline. Galeb se tako naizmenino dotie i prolosti, od najranijeg
detinjstva, i sadanjosti, ispunjene bolnikim mirisom i belim mantilima, pa iz
svega toga izvlai neki opti smisao sopstvenog ivota. Ivan Galeb ne pria
dogaaje, on mnogo vie oivljava u seanju line doivljaje koji su se javljali u
njemu povodom objektivnih dogaaja. U njegovim razmiljanjima nai e se
pitanje lepote i ene, ivota i smrti, religije i Boga. Moda je najbolje rei da je u
tim danima bolesti Galebovo trajanje, ivljenje bilo njegovo seanje. U tom
periodu njegov ivot se sastojao od seanja i oseanja koja su izazivala ta seanja.
ak i u seanjima vezanim za detinjstvo, za rodnu kuu - dvospratnicu od kamena,
na obali mora, javljaju se prva razmiljanja o svetu i ivotu. Tako Galeb povodom
staklenih kugli na vratima rodne kue, koje su bile tamne i svetle, zavisno od toga
na kojoj strani hodnika su se nalazile kae: "Ja ak mislim da se u toj igri
naizmeninosti i sastoji ivot, da ta izmena obasjanosti i zasenica i jeste arsa i teza
naeg ivoga daha, sistola i dijastola naeg ivoga srca. I kad bacim pogled unatrag
na ivot, on mi se ukazuje kao ljeskava i nemirna povrina satkana od krpica
svetlosti i od krpica mraka." U njegovim seanjima na detinjstvo javljae se i
djeda, stari pomorac i baka od koje je nasledio umetniku prirodu i majka koju je
jako rano izgubio. Oca nije ni upamtio, jer je umro pre njegovog roenja, bio je
lep, mlad, plav mornar i na moru je i zavrio svoj ivot. U deakim godinama bile
su prisutne i dve tetke, koje je Galeb doivljavao kao jedno bie. Kao dete bio je
veoma neobian, esto je zamiljao da je drvo, a i to su sve bili samo nagovetaji
njegove umetnike prirode koja e u kasnijem ivotu doi do punog izraaja.

Karakteristike strukture romana

Roman Vladana Desnice Proljea Ivana Galeba ima veoma specifinu strukturu,
to je moderan roman, u formi eseja, krae reeno: roman - esej. Radnja nije
hronoloki prikazana, odnosno radnja klasinog tipa i nije zastupljena, tu je
akcenat stavljen na subjektivne doivljaje i oseaj glavnog lika. Pisac je samim
smetajem Ivana Galeba u bolniku sobu gde se skoro nita ne dogaa, stvorio
odline uslove za razmiljanje i seanje glavnog lika. Tako da Galeb u osami
bolnike sobe razmiljajui o svom ivotu dolazi do svih tema koje su jako vane
za ljude modernog vremena. Samim tim, Desnica je stvorio intelektualca, a roman
koji je dobio je roman modernog vremena ili bi se moglo rei roman koji
predstavlja oveka intelektualca i probleme sa kojima se on suoava. Meutim,
glavni lik ovog romana je ne samo intelektualac, nego i umetnik, to znai da se
pojavljuje i njegova umetnika priroda koja e za posledicu imati pojavu poetsko-
lirske crte u ovom romanu.

U samoj linosti Ivana Galeba lei uzrok zbog koga je ovaj roman napisan u ba
ovakvoj esejistikoj formi, a ne po uobiajenoj standardnoj emi klasinog romana.
Galeb govori: "Eto sam opet odlutao! Na svakom oku pobegnem sam sebi sa
lanca. Stalno mi se mrsi i prekida nit. To mi je stara mana. Jo iz detinjstva. Veito
su me korili zbog te "niti" i zbog neprestanih digresija. A ja sam se ve onda udio:
to im je toliko do te blaene "niti"! Kao da je "nit" ono najvanije i najbitnije to
ovek oveku ima da saopti! I inilo mi se da ba u tim "digresijama" lei sama
sutina onog to elim da iskaem." Ba tako to je sam junak romana sklon
digresijama i skree od jednog razmiljanja ka drugom i prezire "nit" koju bi
trebalo slediti i koja bi trebala povezivati prianje u celinu, takva je i struktura
romana.

Karakteristino za strukturu ovog romana je i prisustvo analize koju glavni junak

stalno koristi. Analiza je tipina za Desniin roman "Proljea Ivana Galeba", jer
dok veina drugih pisaca razvija fabulu, Desnica razvija analizu, dok drugi likovi
obino retrospektivno izlau dogaaje redosledom, Ivan Galeb razmilja o onome
na ta ga smisao navede.

Shvatanje ene i lepote

Na razmiljanja o lepoti, o vrstama i stepenima lepote, Galeba je podstakla mlada i

lepa bolniarka koja je predstavljala pravi biser u monotoniji njegove bolnike
sobe. Ona je postala njegova nasuna potreba i dani su mu bili uoblieni u
iekivanju dolaska bolniarke. U takvom jednom okruenju, u kom se nalazio
Ivan Galeb, jedna uzviena enska lepota postala je izvorite svih lepih niti koje se
mogu javiti u oveku, ali i dubljih razmiljanja o lepoti. U njemu se javlja
potovanje prema toj savrenoj lepoti, kako kae: "Jer fizika lepota nije puki
fiziki fakat: kad je to zaista lepota vieg reda, ona je jedan talenat. Talenat kao i
svaki drugi." Po njegovom miljenju onaj ko nosi "lepotu vieg reda" ima i neto u
sopstvenom duhu to zrai i to omoguava da se ta lepota ume pravilno nositi.
Kao da se fizika lepota odraava i na duh onoga ko je nosi. Ivan Galeb smatra da
je lepota vieg reda sama po sebi dovoljna i ne trai nikakvu dopunu, jednoj
lepotici nije potreban nikakav drugi talenat, isto kao to ni umetnikoj slici ne treba
muziki instrument. Za lepote nieg reda Galeb misli da nisu dovoljne same sebi i
da im je neophodna neka dopuna. Ta dopuna predstavlja razliku izmeu dva
stepena lepote i govori da je samo lepota vieg reda prava lepota, tj. ono to je lepo
samo po sebi. Lepote vieg reda su ree i uopte mislim da u svetu po nekom
nepisanom zakonu postoji velika veina stvari manje vrednosti i jedna krhka
manjna onih sjajnih dragocenosti. U ove krhke dragocjenosti spada i Galebova
"lepota vieg reda". Za Galeba postoje ne samo dva stepena lepote, nego i dve vrste
lepote, a to su: ona nuna, genetska lepota i druga lepota, nastala nekako sama od
sebe. Prva je veoma jednostavno nastala, od lepih roditelja i lepa deca, to je samo
splet gena i nita vie. Za krhku lepotu Galeb kae: "Umee oka da pogleda, umee
usta da se nasmee." Poenta te prave lepote je upravo u nekoj energiji duha koja
stanuje u tom telu. Kao da taj duh stalno strepi nad tom lepotom. Ali ako strepi,
onda to radi iz stvarnog razloga, jer su takve lepote i previe krhke. Moda bi bilo
dovoljno izmeniti i jedan, na prvi pogled nevaan detalji da se dobije umesto
savrene lepote neka bezbojna jednolinost ili ak izopaenost, savrena
izopaenost, kao to je i lepota bila savrena. Uvek je izmeu savrenstva i
izopaenosti, vrhunskog dobra i krajnjeg zla, najvie visine i najnieg dna smo
jedna tanana lijina koja se u trenu moe prekinuti i onda gubimo dobro u korist zla.
Moda zato ljudi uzviene lepote u oima kriju strah od kidanja tanane linije. Sve
je to samo posledica jednog ogromnog nesrazmera koji vlada svuda oko nas, u
itavom kosmosu.

Razmiljanje o religiji

Ivan Galeb je prilikom posete svom rodnom gradu, kada je ve bio sasvim zreo
ovek posetio i fra Anela, oveka za koga su ga vezale prijatne uspomene.
Priajui sa njim spontano mu je dolo da ga upita da li postoji Bog, koji je za fra
Anela, kao svetenika sigurno postojao. Meutim, dobio je odgovor u vidu pitanja
da li postiji njegov Buko? Poto je Galeb odgovorio da Buko postoji u njegovim
mislima kao sadraj svesti, fra Anelo je konstatovao da tako postoji njegov Bog.
Fra Anelo je ovek sa teolokim shvatanjima svet, neko za koga Bog bezuslovno
postoji. Galeb je to verovanje u Boga doivljavao kao verovanje u neto to brani
od ivota, moda i kao neku vrstu umetnosti. Ljudi moraju imati neku odbranu od
zla, od prolaznosti i od svih izopaenosti ovoga sveta. Normalno je to ljudi trae
neku zatitu, neto jae da u to veruju, kao u neki vid jedine slobode i pravde,
uobliene u Boga. Galeb objanjava fra Anelu da Bog istovremeno i postoji i ne
postoji i da se u tome sastoji njegova celina.
Verovanja ljudi u Boga ima svoju dobru stranu, dok god ljudi veruju u neto, znai
da su duhovno ivi. Pitanje je meutim, koliko nekadanja teoloka ideja o Bogu
moe biti prihvaena u dananjem svetu. Na njegovo mesto trebalo bi dovesti
moda neku dominantniju i uzvieniju vrednost, moda i umetnost u nekom
najistijem obliku. Ali i Galeb shvata da oveanstvo ne uspeva zameniti
preanjeg Boga, ma koliko se muio i trudio to mu ne polazi za rukom. Fra
Anelo je ipak u blaoj varijanti, on ne eli nikome na silu nametnuti Boga, trudi
se da ga bar ljudi usvoje kao sadraj savesti, kao jednu veru. Ta vekovna tenja za
verom u Boga moda je samo bila elja da se verujue u sebe samoga, pa onda u sve
ostalo.

Razmiljanje o ivotu i smrti

Smrt je preokupacija Ivana Galeba, ona je nekim nevidljivim nitima vezana

za njega. Smrt je ona nit koja se provlai kroz itav ovaj roman, skoro da se njeno
prisustvo osea u svakom poglavlju romana. Prvo je izneeno razmiljanje dece o
smrti. Deca, prema Ivanu Galebu, odbacuju smrt kao negaciju koja ne pripada
naem biu - ja, nego je ona stvorena za ne-ja. Ti mali detinji stvorovi moda bolje,
ispravnije i loginije od ljudi razmiljaju o smrti. Po deijoj logici smrt je sasvim
jednostavna, dok smo u stanju da gledamo smrt, da je oseamo, to je tua smrt i
sve e stvari opet krenuti svojim tokom, ali kada doivimo sopstvenu smrt, tada
vie nismo u stanju da oseamo. Reklo bi se da je veoma jednostavno, dok me boli
- to je tua smrt, kada nastupi moja, neu nita oseati, zato se onda zamarati
smru?

Ivan Galeb se jako boji se jako boji tamne smrti, kae da ga plai smrt koja
nastupa kada je jesenje vreme ili u predveerje ili kada pada kia. udno je da je
on jo kao dete eleo sunanu, svetlu smrt, koju su istonjake religije uspele da
predstave oveku. Kako je mogua uopte svetla smrt? Ljudi smrt uvek vezuju za
neto tamno i mrano, surovno, sivo, ba onakvo kakvo je jesenje vreme. Galeb na
taj nain vri otpor prema smrti, eli umreti okupan suncem, da prkosi smrti i da je
uini to moe boljom, a moda i lepom, ako smrt moe biti lepa. Galebovo
miljenje je da smrt treba mrnjom pobijati, da celo oveanstvo treba mrzeti smrt,
da na taj nain treba vriti borbu protiv smrti. Galeb ivot smatra nizom vleikog i
grdnog broja umiranja, i sopstvenih i tuih i konano svoje smrti.

U ovom romanu je pokuano da se oveanstvu servira lek ATHANTIK koji ima

mo besmrtnosti. Time je obuhvaeno itavo jedno poglavlje romana. Galeb se
setio kako mu je jednom neki ovek priao sadraj fantastinog romana koji je sam
napisao. Radnja romana je smetena u budunost gde su naunici otkrili lek protiv
smrti, odnosno lek ATHANTIK koji nudi beskonani ivot. U svetu je naravno
zbog toga zavladalo ogromno veselje, jer su konano ljudi pobedili smrt. Zbog
velike nesrazmjernosti koja vlada u svetu, lek je bio dostupan samo bogataima i
ljudima na visokim funkcijama. Pojavila se najvea mogua razlika meu ljudima
koja je ikada postojala: delili su se na smrtne i besmrtne, a to je ogromna razlika.
Svi su se borili da dobiju ampulicu koja je garantovala veiti ivot. Desilo se to da
se oveanstvo toliko namnoilo, da su se samo raali, a nikako umirali, pa su ljudi
shvatili da ne mogu bez smrti. Svuda su se videle parole koje pozivaju na vranje
smrti, jer eto izgleda zaista se ne moe bez nje. Autor fantastinog romana je bio u
nedoumici ta da uradi: unititi ATHANTIK ili ne? Ivan Galeb mu je predloio da
ga ipak uniti uz objanjenje da je to ipak rtva za oveanstvo i da ne sme biti
teka uprkos tome to je rtva besmrtnosti.

Junak romana je imao dug i ispunjen ivot, bio je umetnik, sve je sagledavao iz
neke vie perspektive. Ali kao da je svoj ivot najpotpunije i najdublje sagledao
ba u samoi bolnike sobe, u starakim danima, izolovan od sveta i preputen
samo svojim oseanjima i seanjima. Tu je uspeo oiveti itav svoj ivot od
detinjstva i sagledati smisao linog postojanja. Kada Galeb izlazi iz bonice u ono
sunano, vedro jutro osea da ipak ima novi poetak i moda tada najbolje shvata
smisao svog ivota, jer govori: "Suoavam se sa samim sobom. Sravnjujem moj
ivot sa ivotom drugih ljudi i nastojim da se nekako teim. Ma koliko
neosmiljen, ma koliko uzaludan, opet mi se ini da nije bio siromanjiji od ivota
drugih. U stvarima je jedna luda zbrka i jedna mudra harmonija, jedan pijani
besporedak i jedan dublji smisao. Kome je dato da to spozna, dobro je proiveo
svoj vek. Taj je obiao itav svoj krug." Galeb je uspeo da spozna te ivotne istine,
obiao je svoj krug.
Radi se o starom glazbeniku i umjetniku koji je cijeli ivot posvetio violini. No,
njegova karijera zavrava velikom tragedijom. Naime, ozlijedio je ruku i nakon
toga nije se mogao vie posvetiti svom ivotom pozivu, sviranju violine. Tada je
iskusio veliki pad, s trona uspjeha pao je na dno.
Galeb razmilja o svom ivotu i ali za njim. Jedino to mu je trenutno preostalo u
ivotu su sjeanja i ali za tim to na temelju tih sjeanja ne moe svoj ivot
proivjeti ispoetka. Njegove misli lete njegovim ivotom i najee se zadravaju
i djetinjstvu. Razlog tomu je kako Ivan misli, vjerojatno sama injenica da kao
djeca razvijemo najvie osjeaja, i to za cijeli ivot.
Ivan Galeb proveo je djetinjstvo u bogatoj obitelji koja je sve vie bila blizu ruba
propasti, ali nitko to nije htio priznati. Skrivajui istinu sami od sebe, oni uivaju u
lanoj raskoi. Najosvjeteniji u obitelji je djed koji svakim danom sve vie osjea
da im se blii kraj.
Ivanov otac je poginuo na brodu tajanstvenom smru. Ta injenica ostavila je u
Ivanu mrane tajne kojih se nikako ne moe osloboditi, ali ne moe ih niti
razotkriti.
Sve to obiljeilo je njegovo djetinjstvo. Njegov ivot u djetinjstvu nije tipian
bezbrinog djeteta. On dane, umjesto u igri, provodi u razmiljanjima o ivotu
kojeg pokuava razumjeti.
Poto je rano izgubio oca, pokuao se vie pribliiti majci i s njome ostvariti dublji
odnos. No, patrijarhalni odgoj i ostala odgojna naela ne doputaju mu. Iz svih tih
razloga, on je sve vie usamljen i utjehu i bijeg od stvarnog ivota trai u mati.
Glavno sredite ivota obitelji Galeb je djed. On je tiranin i zatitnik i njeguje vrlo
stroga naela na kojima temelji ivot. Djeak vidi najvie topline u baki za koju se
vee. Ona trpi tiranskog mua, ali u isto vrijeme ga potuje.
Kada jednom prilikom djeak pronalazi violinu na tavanu odlui da e postati
glazbenik. Iako mu je trebalo neko vrijeme da se izbori na pravo na uenje violine,
ipak je uspio. Djedov autoritet pomalo je ve oslabio te se djeak suprotstavio
njegovim odlukama pa se odluio baviti ovim ciganskim zanatom. Tako Ivan
Galeb postaje violinist te putuje po svijetu doivljavajui uspjehe, ali i poraze.
Nakon mnogo godina vratio se u svoj rodni kraj za koji su ga vezala razmiljanja o
djetinjstvu. To vrijeme zapamtio je kao doba kada je razvio posebnu osjeajnost
koja ga je pratila cijeli ivot.
Odmah nakon to se vratio u svoj rodni kraj, razgovarao je sa svojim uiteljem fra
Anelom. Priajui s njim o svom djetinjstvu dolazi do spoznaje koliko je ono
utjecalo na njegov cjelokupni ivot.
Pria o svom susjedu Egidiju i njegovoj eni te o njihovoj djeci. Njihove dvije
kerke bit e Ivanove ljubavi. Prva ljubav bila mu je Kalpurnija, dok mu je Alda
bila tragina ljubav. Prisjea se sline prie o uitelju violine i eni mu, ali i o
glumakoj druini koja je na neki nain obiljeila njegovo djetinjstvo. Sjea se
kakve je osjeaje u njemu proizvela njihova oprotajna predstava. Sjea se da je
jako napet sve dok ga nije svladao san. Zatim se prisjea smrti majke i praznine
koja je ostala iza toga.
Sva ova sjeanja proizvela su posebne osjeaje kod Ivana Galeba i ona su navirala
polako i neprimjetno, otvarajui se poput klupka.
Velika prekretnica u ivotu Ivana Galeba bila je smrt djeda i bake. Tada je ostao
sam i morao se pobrinuti o vanim egzistencijalnim pitanjima u svom ivotu. Sada
se prisjea ljudi i dogaaja, svega to mu se desilo kada se morao pobrinuti sam za
sebe. Tada je doao i do spoznaje o otkrivenom lijeku protiv smrti, ali i o
neprihvaanju pravde koja je bila bitna za sve.
U cijelom tom nizu Ivanovih pria saznajemo detalje o njegovom ivotu. Iako
dogaaji nisu poredani kronoloki, na kraju smo dobili uvid u Ivanov ivot i
njegovoj sudbini.
Jedna od takvih pria zasigurno je pria o Ivanovom prijatelju glumcu, za iju smrt
je on saznao tek preko novina. Ivan se osvre na svoj ivot i na to kako je ga je
skroz promaio i kako je bio nevaan u tom kratkom vijeku ljudskog postojanja na
zemlji.
U Ivanovu bolesniku sobu dolazi general Radivoj te nas on upoznaje i s njegovom
nesretnom priom.
Sva razmiljanja Ivana Galeba o ivotu, o smrti, djetinjstvu, postojanju, sve to
nalazi se u glavi Ivana Galeba koji trai spas jer osjea se umornim i poraenim.
No, izlazi iz bolnice, ostavljajui tamo svu onu bjelinu istoe, ali i svoje misli.
Vani je proljee, a toplina sunca preplavila je Ivana Galeba dok kree dalje u ivot
s novim mislima.
RANKO MARINKOVI

GLORIJA, drama, KIKLOP, roman

GLORIJA
Radnja drame Ranka Marinkovia Glorija vrti se oko Glorije Fleche. Ona je
radila u bljetavilu cirkusa, ali odluila je prilikom jednog incidenta prekinuti
karijeru. Naime, u zadnji as je odustala od skoka prema trapezu koji je bio
potrgan, a da nije ni znala. Ona vjeruje da ju je od tog skoka spasila Bogorodica pa
svoj ivot odluuje posvetiti upravo njoj.
Mir i spasenje je odluila potraiti kod sestara karmelianki. U teko ratno vrijeme
odlui otii u crkvu smjetenu negdje usred dalmatinskog kamenjara i iz temelja
promijeniti svoj ivot.
Odlui skroz napustiti prijanji ivot te ak uzima i novo ime, Magdalena. Nova
sestra Magdalena pokuava svim snagama biti ono to i je, draga, iskrena, blagog
karaktera. No, imala je i iznimnu ljepotu.
Kada je stigla u novu crkvu, tamo je zatekla dona Jera. On je bio vrlo ambiciozan i
mlad te je htio napredovati u usporenoj crkvenoj hijerarhiji. Biskup je ve bio star i
bolestan te je Jere planirao kako e jednoga dana zauzeti njegovo mjesto. Bio je
eljan asti.
Don Zane bio je vrlo mudar bibliotekar, upuen u sve. S velikom ironijom i
prezirom gledao je na don Jerine pokuaje.
Kako je Glorija bila jako lijepa ena, don Jere ju je odluio iskoristiti kako bi
privukao to vei broj vjernika u crkvu te tako stekao slavu. Tako je sestru
Magdalenu elio staviti na glavni oltar kako bi mu bila u blizini i kako bi joj se
divio jer se nije mogao nagledati njezine ljepote.
Tako je sestra Magdalena svaki dan sjedila na oltaru poput kipa, daleka i utljiva,
umjesto Bogorodice na oltaru. Ipak, don Jere nije bio skroz zadovoljan jer sestra
Magdalena, njegova Bogorodica, bila je iva ena, a on nije mogao suzbiti osjeaje
divljenja prema njoj zbog njezine ljepote.
Don Jere je znao da je na oltaru lijepa i iva ena, a ne besmrtni kip Bogorodice.
Njegovi osjeaji prema njoj bili su smrtni grijeh, a don Jere ih se posebno
pribojavao. On je od Glorije traio uzvienost od zemaljskog, od grijeha, samo
savrenstvo.
Uskoro u crkvu stie cirkusant Floki Fleche, Glorijin otac. On je crkvi htio prodati
mehaniki kip Isusa. Kip je oponaao pravog Isusa, iz rana mu je tekla krv i plakao
je. Don Jere je s uasom gledao u taj kip i smatrao ga je nakazom te je odbio
kupnju. No, svi ostali eljeli su kupiti kip.
Meu narodom se sve ee mogao uti razgovor o udesnom kipu Bogorodice
koji je poput ive ene stajao na oltaru. Kada ju je ugledao, Floki je odmah u
njemu prepoznao svoju ker. Molio ju je da se vrati, ali ona je sjedila upravo poput
kipa i nije htjela odgovoriti.
Don Jere nije nikako bio oduevljen s Flokijem te ga je konstantno tjerao, samo da
ne doe do susreta njega i Glorije.

U crkvi se pojavila ena iji sin umire u velikim mukama. Lana Bogorodica nije
mogla suspregnuti suze kada je vidjela potresnu ljudsku sudbinu. No, ena ne zna
da se radi o lanoj Bogorodici i da je ona ustvari iva Glorija i vjeruje da joj se kip
smilovao i da je vidio njezinu bol i patnju.
Na kraju se udo nije dogodilo ili ono ni ne postoji pa bolesni sin umire. Narod je
odmah digao strku slutei prijevaru.
Glorija je razoarana te odlui napustiti crkvu. Nije oekivala takav rasplet
dogaaja i nemogunost da ivi iskreno, a na kraju bila je slomljena od ljubavi
koju je osjeala prema don Jeri. Smatra da je iz njezine dobrote proizalo samo zlo.
Iz toga razloga odlui ponovo otii u cirkus. Tamo e postati ono to u biti nije.
Nakon to je prolo neko vrijeme, Glorija se priprema za svoj veliki nastup. Poto
se radi o velikoj toki, trostrukom saltu mortale, svi su eljeli vidjeti Gloriju na
djelu.
Kako je u cirkus stiglo mnogo ljudi kako bi vidjeli nesvakidanju toku, meu
njima se moglo uoiti i don Jeru. On je elio razgovarati s Glorijom, ali ona je to
izbjegavala. Traila je da glazba svira sve jae, sve bre.
Glorija se jako bojala skoka kojeg je trebala izvesti te to uoi cirkuski klaun koji u
posljednji tren pokuava sprijeiti Glorijin skok. Don Jere je skroz slomljen. Svim
snagama nastoji Gloriju odvratiti od skoka jer se boji za nju. On osjea ljubav
prema njoj, veliku i snanu, i to ne kao prema Bogorodici niti kao prema Gloriji i
Magdaleni ve kao Jagodi, iskrenoj, njenoj i predivnoj eni.

Dolo je vrijeme za nastup, Jagoda je otila postati Glorija. Svira fortissimo, a

Floki je uasnut injenicom da se glazba jednom kada krene ne moe nikako
zaustaviti.
Tupi udarac odjeknuo je cirkusom. Glazba je stala, a na podu je nepomino lealo
Glorijino tijelo. U predivnom, blistavom kostimu, leala je mirna kao uspavana
ptica, a ivima je ostavila pla i oaj. Konano je dola do onoga za im je cijeli
ivot teila, za mirom i iskrenou.
Vrsta djela: drama
Mjesto radnje: dalamtinski kamenjar
Likovi: glavni likovi Glorija, don Jere te sporedni likovi biskup, don Zane, don
Florijo, don Fleche, djeaci, djevojice, klaunovi
Analiza likova
Glorija Fleche (sestra Magdalena, Jagoda) glavni je lik ove drame. Draga i
mila ena, iznimne ljepote. Cijeli njezin ivot je ustvari borba za ono to eli biti.
Baena je u svijet lanog sjaja to je bilo suprotno od onog to je eljela u ivotu.
ivot je provela bjeei od vlastite sudbine. ivot joj je nametnuo sve ono to ona
nije htjela i sve je bilo u redu dok god je ona ispunjavala sve obveze koje su se od
nje traile. Stalno je traila nova rjeenja uz pomo kojih bi dolo do novog ivota.
Bila je dobra, plemenita i iskrena te su to osobine koje su je jo vie gurnule u
svijet propasti. Nikada nije mogla biti obina jer uz sve to krasila ju je velika
fizika ljepota. Bila je krhka pa su je mnogi iskoritavali jer sama se nije mogla
nositi sa svim tim osobinama. Teila je jednostavnom ivotu u miru i okruenom
dobrim ljudima. Kada je htjela uiniti i onu najmanju stvar koju ini uobiajen
ivot kao to su ala, ljubav, iskazivanje umora ili bilo to drugo, odmah je bila
osuena. Na kraju je odluila uzeti sudbinu u svoje ruke i umrijeti te tako razrijeiti
sa svima koji je nikada nisu mogli prihvatiti onakva kakva ona uistinu i jest.
Don Jere ambiciozni sveenik koji eli napredovati to prije u crkvenoj
hijerarhiji. Cijeli njegov ivot bio je satkan od lai jer on ne preza pred niim. On
je posesivan i ne bira sredstva i nain uz pomo kojih e doi do cilja. Trudio se
doi do cilja uz pomo svog savrenstva, ali upravo to odvelo ga je do potpuno
drukijeg puta. Sve vie je postajao grenik, a pogotovo kada je na oltar postavio
kip Glorije kojoj se nije divio kao Djevici ve kao pravoj, grenoj i lijepoj eni. On
je volio Gloriju kao to mukarac voli enu. Na kraju je prevario i sebe i ljude koji
su ga okruivali. Kada je Glorija umrla, on je ostao ivjeti samotno i u bijedi. Pao
je i od ivota mu nije ostalo nita, iako je puno obeavao jer je bio mlad, sposoban
i inteligentan.

KIKLOP
Kazalini kritiar Melkior Tresi anksiozan je intelektualac koji dane provodi
iekujui poziv u vojsku te se odluuje na post i prisilno izgladnjivanje ne bi li
izbjegao vojnu slubu. Uglavnom se kree po zagrebakim ulicama i kavanama te
razmilja o vlastitoj sudbini zarobljenoj u drutvenom kolapsu predratnog stanja.
Melkior se kree u boemskom drutvu novinara, a njegovi su prijatelji Ugo,
Maestro, Fernando, likovi koji u velikoj veini dominiraju dok je Melkior tek
pasivni promatra. Okupljaju se u kavanama Dajdamu i Ugodnom kafiu, a
prate ih groteskne i crnohumorne situacije, pijane rasprave, skandali, promjene
raspoloenja i tunjave.
Osim Uga, Mestra i Fernanda Melkior je zaljubljen u fatalnu Vivijanu. Ostali
sporedni likovi su: ljubavnica Enka, Atme, don Kuzme. Sredinja svijest glavnog
lika Melkiora stup je radnje i smisla teksta, on je nezanimljiv, beivotan i hladan
simbol koji se provlai kroz roman. Melkior je zaljubljen je u fatalnu Vivijanu koja
nikako ne postaje njegova. Mizeran i nesretan ima mazohistiki poriv iivljavati se
na svima koji mu prilaze, a istovremeno se optereuje pitanjima o budunosti,
krivnji i kanibalizmu.
Melkior zavrava u bolnici pa zatim u ludnici nekoliko dana nakon poziva u vojsku
te naposljetku biva osloboen vojnike dunosti. Kada se rijeio svog straha od
vojske, obuzima ga jo vee nezadovoljstvo i praznina. Maestro poini
samoubojstvo, a Melkior se, premda sasvim rastrojen, pokuava vratiti u vojsku.
Rat uzima zamah, a Melkior odlazi iz grada, shrvan i izbezumljen etveronoke
pue u Zoopolis. Zoopolis je autor prikazao simbolino kao grad u kojemu samo
to ne pone rat. Ljudi su sve manje humani i oni postoju na neki nain ivotinje,
a jedini cilj im je borba u ratu.
Autor jednostavnu dogaajnu shemu produbljuje iznimnim digresivnim narativnim
dijelovima koji obiluju analitikim insertima do ve gotovih novelistikih cjelina.
Radnja romana isprepletena je sjeanjima, snovima, umetnutim priama,
razmiljanjima, citatima, analogijama koje ponekad gotovo zaustavljaju radnju, ali
i obogauju temu.
Autor se vjeto slui inverzijama kojima dramu preobraava u humor, patetiku u
banalnost, a sve to prate bizarni prizori puni erotskih detalja, osjeaja neizvjesnosti
i straha od smrti. U romanu se pojavljuje umetnuta pria o kanibalizmu,
rascjepkana na nekoliko dijelova, a karakterizira Melkiorov psihogram. Jednom
pojavljen kao fizioloki poticaj, kanibalizam se kasnije pokuava racionalizirati.
Odakle naziv romana Kiklop povezuje se sa snovima glavnog lika Melkiora koji
nadolazeu opasnost zamilja u obliku jednookog Kiklopa koji vreba i prodire sve
oko sebe to je ujedno i mitoloki element.
Kako bi se Melkior spasio od ovog modernog i novovjekovnog udovita, on se
sputa na razinu ivotinje i predaje se u ruke Kiklopu. Ranko Marinkovi
mijeajui mitoloke i realistine elemente stvorio je modernu epopeju u kojoj
ideje jednog vremena izlae ironiji i crnom humoru, a istovremeno iz jedne kulture
izvlai najcrnje demone.
Uloga Kiklopa Polifema u romanu:
Kiklop Polifem, mitoloko udovite po kome je roman dobio naslov, pojavljuje se u Homerovoj
Odiseji. Bio je sin Poseidona, boga mora, ljudoder kojem je Odisej iskopao oko. U
Marinkovievom romanu ima drugaiju ulogu.

Radnja romana smjetena je u Zagreb, neposredno prije drugog svjetskog rata. U toj napetoj
atmosferi strah pred nadolazeim ratom raste do neizmjernosti, a glavni lik romana, Melkior
Tresi, intelektualac i simbol cijele jedne izgubljene i izbezumljene generacije, kao usporedbu za
nadolazeu katastrofu, rat koji e mnogima donijeti smrt, daje Kiklopa, ljudodera, homersko
udovite, koji ne bira svoj zalogaj, kao ni rat ne bira svoju ljudsku rtvu. - I prst na obarau za
mene je vojnik, kako veli pukovnik. Melkior ne vidi smisao u faistikoj ideologiji, ni u
meusobnom ljudskom klanju, a domoljublje mu je tek uspomena na lijepu uiteljicu kojoj je
pjevao domoljubne pjesme, zato kao glavni nain svoje egzistencije bira panian i tjeskoban
strah (Phobos).
Melkior Tresi
Melkiorov lik vrlo je temeljito i slojevito oslikan. Intelektualac, mlad novinar, inteligentan i
obrazovan ovjek. Vrlo je senzibilna i komplicirana linost, radi ega je moda jedini lik u
romanu koji se istinski i do sri boji rata, jer uvia njegovu mo nad ivotima malih ljudi. U
ritmu ivota koji je potpuno poremeen radi nadolazeeg rata razoaran je svojim ivotom koji
se svodi na golo postojanje od danas do sutra, iekujui neizbjeno zlo; poziv u vojsku. Taj
strah nastoji utopiti u banalnosti; pijanevanju po krmama, razgovorima s boemima, te
odlascima k razmaenoj ljubavnici Enki, nad ijim se 'moralom' zgraa. Takoer, iznenauje ga i
razoarava laljivost i podlost tajanstvene ene kojoj ni ne zna ime, a zove je Vivijanom. Uskoro
poinje pretpostavljati da su sve ene tako dvoline. U knjizi ga ostali likovi usporeuju s
Raskoljnikovim. Smatraju da bi on jedini iz njihovog drutva mogao biti inspiracija velikom
knjievnom djelu kao to je Zloin i kazna, to on i jest.

Nadolazei rat mui ga i opsjeda kao izraz ljudske brutalnosti i neloginosti, pa ne mui samo
svoje tijelo glau da bi izbjegao poziv u vojsku, ve i svoju psihu, razmiljanjima o otuenju i
totalnoj dehumanizaciji svijeta. To otuenje nije kao u Ionesca, nemogunost komunikacije bilo
koje osobe s bilo kojom. Melkior ni u kom smislu nije nesposoban komunicirati, ali ga nitko ne
razumije zbog njegove inteligencije i senzibilnosti. Drutvo boema, na kojima se ba i ne oituje
strah, ruga se njegovoj umnosti i njegovom strahu.

Napokon, poziv za vojsku dolazi. Melkior se ne pokuava uklopiti ni dokazati, ne skriva svoj
strah, ispada kukavica, no nije mu vano jer je posve zapanjen grubom neloginou i
brutalnou neukih vojnika i asnika. Zahvaljujui tome dospijeva u bolnicu, kasnije u ludnicu.
Nakon to napokon dobiva priznanje da je nesposoban za vojnu slubu, jo je vie izbezumljen i
izgubljen nego prije. Dolazak Kiklopa predosjea se jae nego ikada. Melkior potpuno gubi
razum, to se oituje u njegovim bezrazlonim akcijama; postaje bjegunac nakon to se
dobrovoljno prijavio za vojnu slubu. Na kraju, ve potpuno razorena razuma, besciljno luta i
etveronoke puzi prema zoolokom vrtu, poput ivotinje kojoj je jedini cilj preivjeti.

Ugo
Lakrdija Ugo je zasigurno jedan od najveih figura u hrvatskoj knjievnosti. Nikad sam, uvijek
u drutvu; nikad u dijalogu, uvijek u monologu, ali na sceni i pred publikom. Sve to ini je
scena, igra, spektakl, spreman je da sebe rtvuje za efektnu, neoekivanu i paradoksalnu scenu.
Smatra se da je on najjai izraz pieva pesimizma. Melkior na vie mjesta spominje kako se boji
njegovih ekscesa, u kojime Ugo esto uplie i Melkiora i pri tome mu se ruga.

- Odjednom je ispred njega izronilo pijano iscereno lice s tamnim plombama. Ugo je predvodio
rulju pijanica pokupljenih usput, po krmama...
- Obratite pozornost propalice - obratio se Ugo rulji - evo nae savjesti, poklonite se! (Za
Melkiora)

Tri ene:
Vivijana je izrazito lijepa ena koja svojom ljepotom potpuno zaslijepljuje Melkiora. Radi toga
on ne vidi ono to je oito, da je ona laka ena, nego naivno pokuava vjerovati da je aneo.
Zapravo, iza sebe ima vrlo sumljivu prolost. Gotovo na kraju knjige, Maestro pria Melkioru
kako je nekad bila udata za nekog sportaa, te da je potpuno opinila Maestra. Kad su ostali sami
i svukli se, zazvonilo je zvonce na vratima. Maestro je, mislei da je to njen mu, dopustio
Vivijani da ga strpa u ormar. No, to je bio njen drugi ljubavnik, koji je prebio Maestra kad ga je
naao u ormaru, a ona se bez grinje savjesti kurvinski smijala i s uivanjem gledala predstavu.
Vrlo dobro nosi svoju masku. Iako je gotovo pred Melkiorovim oima ljubakala s Ugom i
Fredijem, uvjerava ga da Uga poznaje samo 'iz vienja'. Prilino je neobrazovana, kako ATMA
kae, primitivna. Melkior ju ne zanima upravo radi toga jer se zamara umnim stvarima.

Enka je razmaena ena uglednog lijenika, ni po emu moralnija od Vivijane. No, ona uporno i
iskreno vjeruje da je izrazito moralna ena, iako mua vara ne samo s Melkiorom. Smatra da je
njen brak savreno sretan. Cendrava je i nauena da uvijek dobije ono to eli, a mu ju pazi i
mazi kao krhko naivno stvorenjce koje nemoe bez njega ivjeti.

Melkior, zgroen nad nemoralom tih dviju ena, smatra da je i medicinska sestra Acika takva.
No, potpuno ga iznenauje kad saznaje da se udala i da je bila vjerna svom zaruniku.

SLOBODAN NOVAK, Mirisi, zlato I tamjan

Roman Mirisi, zlato i tamjan Slobodana Novaka zahtjeva od itatelja njegovu

punu pozornost jer ne bi samo trebalo slijediti osnovnu misao koju nam iznosi
pisac ve bi se trebalo ukljuiti i stvoriti svoju prosudbu, razumijevanje i
suosjeanje.
Radnja romana dogaa se na pustom otoku, u hladnoj i staroj kui. Cijela radnja
posredno se vrti oko jednog lika, dok sporedne, ostale likove upoznajemo samo
djelomino kada nas glavni lik s njima upozna kroz razgovor o njima. On ih
opisuje ironino, ali ivo i velikim brojem pojedinosti.
Pripovjeda teksta je glavni lik, ali sam itatelj mora sam doi do njega slaui
postepeno priu koja je sainjena od mnogo sitnih detalja.

ria poinje opisom osobe koja je nezadovoljna ivotom i samim sobom. On je

razoaran u ivot i sebe, i to razoarenje pokuava pomalo odagnati svojom
ironijom koja mu pomae da mu ivot na trenutak bude onakav kakvim ga je
zamiljao. Naime, cijela pria temelji se oko glavnog lika koji razumije bit i iji
gorak osmijeh tijekom prie ne silazi s lica.
Glavni lik prie ivi u jednom otokom gradiu, a pod samim time misli se kako
on ivi u pustoi, kako tamo vladaju neki drugi zakoni i kako dane provodi u
samoi. Sama radnja prie je svedena na minimum, u biti je prikazan jedan krai
period za vrijeme Boia i Nove godine i to sredinom 1960- ih godina.
Pripovjeda pria o sebi u prvom licu. On je vojni ratni invalid koji se suprugom
Dragom seli iz Zagreba u malo otoko mjesto kako bi njegovao staru plemkinju
Madonu Markantunovu. Njihov ivot vrti se oko stare gospoe, a njezin jedini
smisao je da jede, spava i zapovijeda svojim njegovateljima. Ona svakih osamnaest
dana ima ciklus tjelesnog pranjenja, odnosno njezina probava se pokree u tom
vremenskom periodu. Oko njega su i bazirane sve radnje u romanu.
Kada mu supruga Draga odlazi u posjet djeci u Zagreb, pripovjeda ili Mali,
kako ga je esto nazivala stara gospoa, mora se sam brinuti za nju. Povremeno se
jedino moe osloniti na pomo pomalo udne susjede Erminije.
Nekih posebnih dogaanja u knjizi nema. Pripovjeda rijetko izlazi iz kue, a samo
ponekad mu u posjetu dolaze susjedi.
Jedini dogaaji koji su obiljeili cijelu knjigu su sukobi pisca sa staricom
Madonom, pokuaj zavoenja mlade redovnice iz samostana u blizini te sukob s
mjesnim lijenikom koji ga optuuje da se ne brine dovoljno o starici, a samo iz
razloga kako bi se domogao starih, zaboravljenih antikviteta na tavanu.
Sva ta radnja dogaa se uz njegovanje Madone koja eka svoj veliki dogaaj, a to
je pranjenje crijeva.
Uz sve to pred kraj knjige moemo saznati pripovjedaevu sudbinu. Naime, on je
umirovljeni profesor koji je jednom prilikom neto zgrijeio u ivotu pa se njegovi
drugovi na taj nain osveuju za to. Njegova djeca, ker i sin, ive negdje daleko
gdje ivot nije samo proces koji prolazi ve neto to se stvarno ivi.
Junak knjige prima mizernu svotu mirovine te je konstantno oplakuje. ini se kako
je odustao jer ne vidi jasan cilj pred sobom. Broj 18 koji se spominje u prii ustvari
je injenica da je od junakovog sloma idealnog ivota pa se do njegove sadanjosti
prolo ba 18 godina.
Nakon to praznici zavravaju, Draga se vraa iz Zagreba skroz razoarana
vanjskim svijetom i dogaanjima u njemu. Ona je svjesna injenice da sa svojim
suprugom mora dalje voditi muan ivot kojeg ak ne moe tako ni nazvati.
Madona je jo jednom bila na rubu ivota i smrti te se izvukla i dalje nastavlja sa
ivotom. Suprunici dalje nastavljaju svoj mukotrpan ivot koji se bazira oko
starice, iako im ona nije u rodu niti imaju bilo kakve materijalne koristi od nje.
Na Otok se vraa mir i on ivot tamo dobiva smisao. Sredite ivota se obnavlja, a
dvoje ljudi na kraju je sretno to im je dan smisao postojanja premda on bio tako
neznatan.
Vrijeme radnje: razdoblje Boia i Nove godine 1960-ih godina
Mjesto radnje: otoki gradi
Likovi: Pripovjeda (Mali), Draga, Madona, Erminija, stari Tunina, lijenik,
pripovjedaeva rodbina
Pripovjeda (Mali) ovjek srednjih godina, ratni vojni invalid, nekada je bio
idealist, sada je drutveno izopen. Odlui se sa svojom suprugom Dragom
preseliti iz Zagreba na jedan otoki gradi kako bi njegovao staru plemkinju,
Madonu. Na poetku radnje je ironian, nezadovoljan ljudima i ivotom. Njegova
tenja je da jednog dana ivi normalno, uobiajenim ivotom. Njegov karakter
upoznajemo najvie kroz odnos s Madonom. On je s jedne strane mrzi, a s druge
joj je lojalan i potuje je. Ovim likom pripovjeda nam je htio predoiti odnos
prema prolosti i suvremenosti. Na kraju radnje shvatimo da se radi o prerano
umirovljenom profesoru ija je mirovina mizerna i on se nikako s tim ne moe
pomiriti.
Madona ovaj lik u sebi takoer sadri simbol jedne generacije. Ona predstavlja
simbol prolosti i crkve. Stara plemkinja koja se vie ne moe brinuti za sebe pa
oekuje sve to od Malog i tako dolazi s njim u brojne sukobe.

DUBRAVKA UGREI
FORSIRANJE ROMANA REKE je pria o piscima i njihovim svjetovima,
locirana u stvarni prostor (zagrebaki hotel Intercontinental, Meunarodni susreti
pisaca) i u prepoznatljivo vrijeme (osamdesete godine, posljednje desetljee
socijalizma), koji ovdje slue kao okvir za neobino sloenu knjievnu igru sa
anrovima i konvencijama. Knjiga koja u okvire romana prosjene duine upisuje
grau od koje bi se moglo napisati nekoliko drugih knjiga, razvija sudbine veeg
broja junaka i kombinira itav niz anrova preuzetih podjednako iz kanonske
knjievne tradicije kao i iz popularne kulture. Roman u kojem se pisci uzviene
poezije susreu s replikama negativnih strip junaka, pisci radio drama za djecu
dobijaju uloge detektiva koji otkrivaju planetarne zavjere protiv "lijepe
knjievnosti", a pisci socijalistikog realizmadobijaju naloge od likova profiliranih
prema logici znanstvene fantastike. Iza svega i oko svega toga ne prepoznajemo
samo tuno-smijenu zbilju nae neposredne prolosti, socijalizma sa ljudskim
likom, nego i nagovjetenu buduu zbilju koja ve postaje naom sadanjou.