Ljubav prema Poslaniku, s.a.v.s.

"VJEROVJESNIK JE PREČI VJERNICIMA NEGO

ONI SAMI SEBI"

Od Enesa, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:

"Nijedan od vas neće biti vjernik dok mu ja ne budem draži od
njegovog roditelja, njegova djeteta i cijeloga svijeta." (Mutefekun alejh)

Obaveznost LJUBAVI PREMA POSLANIKU, s.a.v.s.

Ovaj hadis dokazuje da je ljubav prema Allahovom Poslaniku obaveza svim

vjernicima, i da ispred te ljubavi u našim srcima ne smije da bude ljubav
prema ijednom stvorenju, pa makar ako se radi i o ljubavi prema ljudima sa
kojima smo najprisniji u našem krvnom srodstvu, kao što su to naši roditelji,
naša djeca, ali i ostala stvorenja. Takva veličanstvena ljubav mora biti i iznad
naše ljubavi prema nama samima, jer je Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Tako mi
Onoga u Čijoj je ruci moja duša, nijedan od vas neće vjerovati sve dok mu ja
ne budem draži od njega samoga, njegovog imetka, njegove djece i svih
ljudi." U Sahihu Buharije se bilježi da je Omer, r.a., rekao Poslaniku, s.a.v.s.:
"O Allahov Poslaniče, ti si mi zaista draži od svega, osim od mene samog!".
Poslanik, s.a.v.s., mu reče: "Ne, tako mi Onoga u Čijoj je ruci moja duša, sve
dok ti ne budem draži i od tebe samog!". Reče mu Omer, r.a.: "Doista si mi
sada draži i od mene samog!". Allahov Poslanik, s.a.v.s., reče: "Sada
Omere!".
OVA LJUBAV JE ZNAK POTPUNOG IMANA

Što se tiče riječi Poslanika, s.a.v.s.: "Nijedan od vas neće biti vjernik...", sa
njima se ne želi apsolutno negirati čovjekov iman i njegovo postojanje
ukoliko se on nije izgradio do te mjere da mu je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
draži od svega stvorenog; njega samog, njegovih roditelja, djece, imetka...
Naprotiv, ove riječi su dokaz potpunost imana, te se može reći: "Nijedan od
vas neće biti vjernik upotpunjenog imana..." Prema tome, onaj čija ljubav
prema Poslaniku, s.a.v.s., nije dostigla ovaj stupanj, on nije upotpunio svoj
iman i nije osjetio istinski užitak i slast imana, jer u predaji, koju bilježe
dvojica šejhova (Buharija i Muslim), stoji da je Poslanik, s.a.v.s., rekao:
"Kod koga budu tri (svojstva) osjetiće slast imana; da mu budu Allah i
Njegov Poslanik, s.a.v.s., draži od svega drugog, da voli svakog čovjeka i
gaji ljubav prema njemu samo u ime Allaha, i da mrzi povratak u nevjerstvo
kao što mrzi da bude bačen u vatru."

Ovaj stepen ljubavi prema Poslaniku, s.a.v.s., može postići onaj kod koga je
imansko ubjeđenje u ahiretske užitke prevagnulo i nadmašilo dunjalučku
imaginarnost i njegove lažne i varljive ukrase. Također i onaj kod koga su
vjerski principi veličanstveni i sveti, te on kao takav biva zabrinut
iznalaženjima rješenja kako će ih ostvariti i sprovesti. Čovjek je radi ibadeta
i stvoren, a Allah, dž.š., nas uči: "Vjerovjesnik je preći vjernicima nego oni
sami sebi..." (Prijevod značenja - El Ahzab, 6.)

Buharija bilježi od Ebu Hurejre, r.a., da je rekao Poslanik, s.a.v.s.: "Nema ni

jednog vjernika a da mu ja nisam najpreči među ljudima na dunjaluku i
Ahiretu. Ako želite učite sljedeće: "Vjerovjesnik je preči vjernicima nego
oni sami sebi..." (Prijevod značenja - El-Azhab, 6.)
ZNAKOVI OVE LJUBAVI

Ljubav prema Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., nije sklona običnim emocijama

koje dolaze i nestaju u određenim trenucima. Obaveza je da ova ljubav bude
iskrena i duboko ukorijenjena u srce vjernika, te da ga ne napušta, jer s njom
i srce živi, a ona nas podstiče na činjenje dobrih dijela i izbavlja nas iz
ružnih postupaka i grijeha. Kada postigne ovu ljubav, on tada ima i znakove
kojima se razlikuje od lažljivaca i onih koji smutnju siju. Od ovih znakova
su:

1. POKORNOST NJEMU, s.a.v.s.

Allah Uzvišeni je rekao: "Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za

onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu i koji često
Allaha spominje." (Prijevod značenja - El-Ahzab, 21.)

Ova pokornost se ogleda u činjenju onoga što je preporučio i naredio i

klonjenju od onoga što je pokudio i zabranio. Zbog toga, onaj ko sazna da je
Poslanik, s.a.v.s., nešto naredio, taj žuri ka sprovođenju istog i to ne napušta
bez obzira što se duša možda tome protivi i iščuđuje. Takvom ne prednjači
ljubav i pokornost bračnom partneru, roditelju i sl. nad njim, jer je njemu
ljubav prema Poslaniku, s.a.v.s., draža od njih, a onaj koji nekoga voli,
nastoji da bude što bolji i potpuniji sljedbenik onoga koga voli. Poslanik,
s.a.v.s., je rekao: "Što sam vam zabranio, klonite ga se, a što sam vam
naredio, radite koliko možete, jer su propali oni prije vas koji su mnogo
pitali i razišli se sa svojim poslanicima." (Mutefekun alejh)

Ona osoba čije su srce i duša ispunjeni razilaženjem sa Resulom s.a.v.s., te

pod tim dejstvom ostavlja naredbe koje je on naredio i zalazi u zabrane i
pokuđene radnje, koje je on osudio, jer, kako sam kaže, njegova duša želi to,
istina je da on više voli sebe i svoju dušu, nego Poslanika, s.a.v.s. Pokornost
Poslaniku s.a.v.s. je živi primjer iskrene ljubavi prema njemu, s.a.v.s., i kad
god se poveća ljubav, poveća se i pokornost. Zato je rekao Uzvišeni: "Reci:
"Ako Allaha volite, mene slijedite i vas će Allah voljeti i grijehe vam
oprostiti - a Allah prašta i samilostan je."

2. IZBJEGAVANJE NOVOTARIJA

Od znakova ljubavi prema njemu a.s, jeste da ne primamo od muslimana,

makar i uživali vjerski ugled među ljudima, ništa od vjerskih naredbi,
zabrana i načina ispoljavanja ibadeta, što je u koliziji i suprotnosti sa onim
što nam je Poslanik, s.a.v.s., objasnio i čemu nas je podučio. Pravi i iskreni
vjernik je zadovoljan sa onim što je Poslanik, s.a.v.s., ovjerozakonio, te
praktikovanjem njegovog sunneta ne osjeća nikakvu neugodnost i
poteškoću. Njegove grudi se ne stežu sljeđenjem Poslanikove prakse, ali se
zato šire i ispunjavaju slašću i ljepotom imana. Novotarija u vjeri je najgora
stvar, a ova vjera je savršena i kao blagodat prema nama upotpunjena, zbog
toga je novotar u velikoj zabludi, jer smatra da ovoj usavršenoj vjeri od
Allaha i Njegovog Poslanika, s.a.v.s., treba nešto dodati ili oduzeti. Poslanik,
s.a.v.s., kaže: "Čuvajte se novotarija, jer je svaka novotarija bidat, a svaki
bidat je zabluda." (Ahmed, Ebu Davud, Tirmizi) i kaže: "Ko god unese u
ovu našu stvar (vjerozakon, Islam) ono što nije od nje, to se odbacuje." I
kaže: "Ko god uradi nešto, što nije naša stvar (vjerozakon), to mu se ne
prima." (Buharija i Muslim)

3. ODBRANA POSLANIKOVOG, s.a.v.s.,SUNNETA

Tako mi zvijezde kad zalazi, vaš drug (Muhammed, s.a.v.s.) nije s pravog
puta skrenuo i nije zalutao. On ne govori po hiru svome - to je samo Objava
koja mu se obznanjuje." (Prijevod značenja - En Nedžm, 1.-4.)

Stajanje u odbranu Poslanikovog, s.a.v.s., sunneta je jedan od velikih

znakova ljubavi prema njemu. Ashabi, r.a., su pokazali najbolje i najiskrenije
primjere o odbrani Poslanikovog, s.a.v.s., sunneta. Jedan od najboljih
pokazatelja toga jeste primjer halife Omera ibn Hattaba, r.a. Ebu Se'id el-
Hudri veli: "Prisustvovao sam jednom sijelu ensarija kada je sav usplahiren,
dršćući, došao Ebu Musa el-Eš'ari, r.a., i rekao: "Otišao sam kod Omera tri
puta nazvavši mu selam pored vrata, tražeći time dozvolu da uđem kod
njega. Pošto mi nije dozvolio, ja sam se vratio. U tom je i Omer izašao te me
upitao što se vraćam, zašto nisam ušao. Ja sam ga obavijestio da sam čuo
Allahovog Poslanika, s.a.v.s., gdje kaže: "Ako neko od vas želi da uđe kod
nekoga neka pred vratima tri puta selam nazove, pa ako mu ovaj ne dozvoli,
neka se vrati." Omer mi reče: "Ako mi ne dovedeš nekoga ko će posvjedočiti
da je to Allahov Poslanik rekao ja ću te žestoko izbičevati." Pa sam, evo,
došao da vas upitam da li je neko to isto čuo od Allahovog Poslanika. Tada
je sa njim otišao Ubejj ibn K'ab kod Omera i potvrdio da je i on to čuo od
Vjerovjesnika, s.a.v.s., na što se Omer obrati Ebu Musau riječima: "Ja zaista
ne sumnjam u tebe, ali se bojim da ljudi ne pođu koješta pripisivati
Poslaniku što on nije rekao."

Odbrana sunneta znači njegovo učenje i primjena, zaštita od iskrivljenja i

pogrešnog tumačenja od strane neznalica, odbacivanje sumnji koje unose
otpadnici i objašnjenje i objelodanjivanje njihovih laži. Nemarnost u odbrani
Poslanikovog, s.a.v.s., sunneta; Šerijata, je od stvari koje ukazuju na slabost
imana ili njegovo potpuno nestajanje. Ko poziva u ljubav, a na njemu se ne
vide tragovi ljubomore, pa on laže o onome u šta poziva.

HUBEJB IBN ADIJJ I NJEGOVA LJUBAV PREMA POSLANIKU,

s.a.v.s.

Buharija i Muslim bilježe priču o poznatom ashabu, Ubejbu ibn Adijju, r.a.
Naime, Allahov Poslanik, s.a.v.s., ga je poslao zajedno sa još devetoricom
ashaba da pozivaju u Allahovu vjeru. Među njima, Asima ibn Sabita je
odredio emirom. Međutim, mušrici ih dočekaše napravivši im zasjedu, te
neke od njih pobiše, a neke porobiše. Među zarobljenima je bio i Hubejb ibn
Adijj. Stanovnici Mekke ga otkupiše želeći, između ostalih, i sa njim da
osvete svoje poginule na Bedru, te ga izvedoše van harema da bi izvršili
njegovo pogubljenje. Pred sami čin ubistva tražio je Hubejb da mu dopuste
klanjati dva rekata, te ih klanjaše ne oduživši ih. Kada je završio, reče im:
"Tako mi Allaha, da sam znao da nećete reći da klanjam kako bih odložio
vrijeme svoga pogubljenja, oduljio bih namaz!" Kada ga podigoše na
vješala, upitali su ga: "O Hubejb, da li bi te radovalo da je Muhammed na
tvom mjestu, a ti da si miran uz svoju porodicu i imetak?" Reče: "Tako mi
Allaha, ne bih volio da Allahov Poslanik bude uboden trnom u nogu, i više
bih volio da budem ubijen, nego da Allahov Poslanik bude uboden običnim
trnom u nogu." Tada je podigao svoju glavu prema nebesima i rekao:
"Allahu moj, ne znam po kome da poselamim Poslanika, s.a.v.s., pa mu Ti
prenesi selam od mene!" U to vrijeme Allahov Poslanik bijaše sjedio sa
ashabima u Medini, te reče: "Ve alejkes-selam ve rahmetullahi ve
berekatuhu," i doda "Sada je ubijen Hubejb".
PRETJERIVANJE U LJUBAVI PREMA POSLANIKU, s.a.v.s.

Neki ljudi su se udaljili od Poslanikove, s.a.v.s., upute, pa su u Allahovu

vjeru unijeli ono što nije od nje. Pretjerali su u ljubavi prema Poslaniku,
s.a.v.s., što ih je skrenulo sa ispravnog sljeđenja Pravog puta, za koji je
Uzvišeni rekao: "I, doista, ovo je Pravi put moj, pa se njega držite i duge
puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od puta Njegova - eto to vam On
naređuje, da biste se grijeha klonili." (Prijevod značenja - El-En'am, 153.)

Poslanik, s.a.v.s., je u mnogo slučajeva upozoravao na pretjerivanje i

zastranjivanje po pitanju njega. Dokazi za to su mnogobrojni. Od njih su i
sljedeći hadisi:

Od Omera Ibn Hataba, r.a., da je rekao: "Čuo sam Poslanika, s.a.v.s., da

kaže: "Ne veličajte me kao što kršćani veličaju Merjemina sina, ja sam samo
Allahov rob i recite: "Allahov rob i poslanik." (Buhari)

Od Aiše, r.a., se prenosi: "Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: "Neka je

Allahovo prokletstvo na židove i kršćane, pretvorili su kaburove svojih
poslanika u mesdžide (bogomolje). Ja vam to zabranjujem." (Buhari)

Od Enesa se prenosi da je jedan čovjek rekao Poslaniku, s.a.v.s.: "O

Muhammede! O naš gospodine (sejjidu), i sine gospodina našeg, najbolji od
nas i sine najboljeg od nas." Pa mu je rekao Poslanik, s.a.v.s.: "Govorite
onako kako govorite i ne dozvolite šejtanu da vas zavara. Ja sam
Muhammed, sin Abdullahov, Allahov rob i poslanik. Tako mi Allaha, ne
volim da me uzdižete iznad mjesta na koje me je Allah postavio." (Ahmed)
Ovi i mnogi drugi hadisi jasno govore da ljubav i veličanje Poslanika,
s.a.v.s., ne smiju prelaziti granice koje su Šerijatom postavljene. Zato je i
rekao, s.a.v.s.: "Ko u ovu našu stvar unese nešto što nije od nje, biće mu
odbijeno." (Muslim)