You are on page 1of 12
Sic fle Ugo Viasauljevie Stranost domaceg stranca Sta ako strane nije doveln stan? Sask etek tlk sean dh eda sali od nasal et rk, ma lio bila heznatna i tanana,spravo ono Sto ga tn! slrancem? Stranost takvog strana mote bi, 2a nas koji se ja raniwjemo do njegn, neogodna, obespokojaajuc, uanemirjua, § jedne strane, sranosttakvog strana naimaaje ie repoznaliva kao neo odreno,postojano, jasno omedeno, kao eto Ho oj {1 pred noma, To je ono neo wae loko nega 28 tone ‘nl eit je akle doar druge strane, stranost taog strana ako pobudufe neu sranost w ama sain 24 ko nage nermamo slubal ita ne namo 090). (Or blzina nam jee sranogstranc, ja stanost esto tteperi nama sis, cnk ga natin stance, nezovim0 ge dma ance. Zao je potrebno rslikovst ga od stranca tcbiajenom smi red, od tudinca kot se po mnogo Cem raritaje od nas. Naravno da postoje stepenstanost pa moze 24 Ugo Viaisavljevieé ‘mo govoriti io strancu u jxkom smislu rijet, o neznancu kojeg, nikako ii jedva razumijemo, kojem se éudimo i ga se botimo, {ja stranost naprosto isijava iz njega | ispunjava dtavo njegovo Dice. Citavraspon bi se protezao od stranca bez ostatka do do- bro poznate osabe s nekakvim ostatkom stranosti Ali, opet, ta ako je stranost po svojo)fenomenolosko} prirodi | sama wosta. ‘ak it ,suvigak"?(Waldenfels, 1997: 118,130) Glavna razika izmedu stranosti domaéeg stranca i stranca 1 wobigajenom sist ried jeste uprava to Sto se ova) jaja iz prevelike blizine, s mjestakojg je teiko odredit ii koje se kao rmjesto wopitegubl, je se njegova stranost javija ne samo aj _mu nego u nama, ako od nas sve li2nje mode skusiti kao ddomace strance, onog,éasa kada kod njihosjeti i nash ono to ih upravo ini ne-domacim, Frojdu dugujemo takvo odredenj stranosti iz najvece blizine nama samima. Medutim, ‘motda jo ostae dase vidi moze It iu Kojo) mjrl Frojdovo Un- heimtiche mati etnolosku vrijednost. Zanima nas upravo stranost domaceg strana, stranca 2a ko: Jegbi se jedva moglo rei da nam je tran. Taksv stepensteanosti brie ce bit da pripada psihoanalizi judi bliskim eelaijama, pai ukuéanima,prie nego antropologiji koja radunas jagim il tipignim stepenom stranosti, ali | sa krajnostima poput eg: tiénosti, Dodute i psthoanaliza vodena apim ito je unheimlich ‘moze nabssati na krajnji oblikstranosti poput monstrucenoe. “Tj blisk stranac o kojem je sijeéipak ce 24 nas bit stranac ‘etnigkom smislu, On ée biti na bln koji nam je etnigk stan ill, drugim rjetima, onajstranac w uobigajenom smislarijegi ojegragunamo medu nae liaje, On stojina neko) vsti praga lzmedu biinjeg kojinam moze posta stan i stranca koji nam nije vite tako stran, Ta prag se, naravno, pokazuje kao metafora kuénog praga Za zucavanje takvog stranca treba nam odredeno pole itta- ‘ivanja, egaemplarao po krhkest!{ labilnost stranosti koja nal, Cin se da smo ga na8liu suitietnitkoj sredint Bosne i Hercegovine, ali na’ pogled mate iéi i Sire, prema judnosto- venskom prostoru ii Balkan, Osvrnugemo se, dakle, na polje Stranost domaceg stranca 275 istrativanja one etnike stvarnost Kojo) se dint da odavno po- stoji odreden ydefiit stranosti’ ali da ipak, ito na neki éudno- vat naéin,stranost upravija druftvenim odnosima ina sustinski natin odzedsjelokalne kolektivne identitete. O oskudnomn ka- pacitetu stranosti kod stanovniswva Bosne i Hercegovine moda ‘eé dovoljno govori uzorna meduetnicka bliskost: stljetni Svat etnickihzajednica jednih pokraj drugih, nerijetko nerazmrsivo iamijeSanih u neposrednom susjedstva. Kao Sto je to uglavnom slugs iw Sizem regionu, socjelna antropologija tu ne moze naci neke odavno zatecene etnicke kulture, dovolino samostalne i sazigte da bi se njthovim izutavanjem mogao poloditi raéun © neobicno} medusobno stranosti danas postojecih etnigkih identiteta (zajednica). Principijelno i tradicionalno usmjerena za inudavanje etnikih kultura, antropologija svojom pojmov: ‘nom madinerjom na ovom tha kao da grabi uprazno, Kao da su Tokalne etnicke 2ajednice, oskudne edomaéene u svojevlastite eticke kulture, daleko vige medusobno strane nego 3to tito prema ,objektivnim pokzzatljima" tebale bt ‘Ako etnologija nema dovolino osjetive instrumente da do- Invati ovdainjstrapost w njo) svojtvenoj fenomenalnosti, jo8 teie Geto biti drugim drustvenim naukama.' A upravo je ova) drastigni nesrazmyer ii nepodudarnost izmedu emitkih iden ticeta{etnigkih kultura, koji odbija etnologe da ozbilino uzmu ctnidk ralitost domaéihstranaca, privukao ucenjake drugih 1 Ae nn dams snc seer rtm nt ose ea tuts eens cob one paras ns a ateolpe te Stet oe portent og poe ea ‘ong roc ua cyt Ft eons pte pe ‘Brosnonshgumjrse( opus js hd sg “rape mrs Nop co sem opus pojeinct) ovens ‘Scop, ro je sept ho egret Sr paste jcpov pee pertain eran ah por ‘Sropancekomantarnog ne ae nen Pes at, ok, ‘ee der tar st cman mnt ora ec og la ‘jepson er ake ea sr ett pom ser pea no oat an ek oe 2 iSestie lara jee pepo rei es vat ‘ic Foon Rone esprit er opamp ‘rene cng ena, 29099) x6 Ugo Viaisavljevieé hv Meda Abarat ap Ct 10 xe ota resp dpe etematn oe del semi pre nin thse eta arn oe eee pet pos ar ‘ae it pte oor opr a roma pt Tcipeudeon e moc pnclad ae pat pre at sro etre sure ul prt bf alow dali ut ease ttusce swum muse tj po tame lee bi pes db ‘ton gf a ovo nie rsa a ade Sse pts opt. ‘mone ese = an nw tn mr Pn sr vnc arson pan separ Gea Flin pans rope ron alle fe clcpen © spiro drug etter Covi nF oe iin ae ‘im psi Dera 156389, Ont eat ae pine ak vin pragma pore oxen et iat, 6. 286 Ugo Viaisavijevie Za odredivanje suitine etnitkog idemtteta | sleenje para- ddoksa njegove postojanost! uprkos promjenama, pa éak i onim najradikalnijim, kulturnih sale2aja koji mu daja konkretan sa- Ards, trebalo bi modda predlotiijeigkidispozitv, éji je opis Liotar pronaéao w iyjeitaju s terena jednog francuskog etnolo- 2. Tamo je opisan ritual prenosenja mitskih pra, legendi i do- ‘godovitina, kakvog upraénjavaju u plemenu Katinaua,w kojem &e ova) francusk filozof prepoznati ist ono} tip narativne pra ‘gmatike kojeg pronalazimo u crugim etnitkim zajednicama, pa sve do onih iz modernih vremena koje jena zlokoban nadin obi \jetilo pripovijedanje Arijevskog mita kod nacista, Jerid dis- poztivo kojem jerjeé ima tri narativne instance: pripovijedae, slusalacijunak prige.Svaku od tih instanei mode zauzeti samo ‘ona koji pripada etnickoajedaici,atapripadnost je osigurana isto semiotickim sredstvima:vlastitim imenima iz jedne poro- dice etnonima. Ako se etnigka zajednicau pravila ,iznutra® do {ivljava kao prosirena porodica, onda su ovdje opsegi granice te porodice odredeni najjednostavnijim semiotigkim stedstvima, jer se niita za takvu svchu ne erp iz raspolodivih ,mit-simbol omplekss’ Sve trl instance moze u nagelu zauzeti svaki pojedinac, bilo koji redom, pod uslovom da ima ,naie" ime: dok je prije bio slulalac mitskog kazivanja, sada je njegov pripovijedae, a vec sutra onajo dijem se djelima priéa. Reciproénost cirkularnost uw zauzimanju narativnih instanci dovodi do snanog prepit na I stvaranja gustog tkiva w prostoru narativne prakse, take. da se mote govorti o évrstom diskurzivnom tijelsetnije. Kao Mo su Bart i Armstrong govorii o rijetima i simbolima kao ‘granignim Guvarima" etij, iotar govor o vasttim imenima it jednog priliéno skuéenog skladifta. Oni su 2a njega kao i za Kipkea stigidni oznatitelj’, a ovdje je njihova referencijalna rigidnost neophodna, jer sami osiguravaju Kolanje svekoikih cznatiteja unutarjednog zatvorenog prostora. Liotarovim ri- jetima: ,Svaka recenica sadréana u ovim mitovima je, da tako kazemo, pribodena uz instance koje su imenovane i se mogu imenovati w svjetu Kainaua imens* (Lyotard, 1988b: 152). U Stranost domaceg stranca 287 ljedesem pasusu éitamo sentenci: ,Biti imenovan zai bith ‘onajo kome se prs". A mote ered obratno: biti ona) o kojem se rita znat biti imenovan, Pri stvaranja§ upotrebe svih drugih dijakritika, kao uslov -mogaénosti svakeetnick kanalisanc i kodifikovane diskurzivne prakse, stojiralika izmedu domacih i stranih imena. Stranac Je prijesvega ona) koji nosi tude ime, o njemu se mote isprigati priga, pod uslovom da je zadinjena i osigarana imenima nat junaka, ali mu niposto nije dozvoljeno da zauzme mjesto pripo- vijedaca ii shufaoca,tako da nikads ne mote ui u krug slanja i primanja narativaih posijki, ato znati da nikada ne moze po- stati jedan od nasi’ Pragmatika 0 kojo} govori Liotar je pragmatika mitske na racje, a podvrgnuta je pisili ponavjanja Mitska fe utoliko sto s najvainije prige one o postanku, a ajihovo uporo trajanje je osigurano ponovljenim prianjima (sto: 147). Medutim, jo8 va2nije od ponavljanja pita jeste ponavljanje imena, jr su ime: na Zivih ponovo preuzeta imena predaka. Prige se mogu mije njti,njhov ciklus ponavijanja moe zapogeti od eke dru naknadno uvedene pocetne tacke, ali instance pripovijedanja rmoraju { dalje ostati etnigki rigidno oznaéene: ja koji nosim nae ime mogu ret tebi Koj imaé nage ime o onims koji su jos nna potecima neg zajednickog postojanja nos naa imena. Uporedimo li Smitov istorjko-objektivistizké pristup!® — w kojem su navedene aljedese glavne karakteristike po kojima se cijarazikuje od drugih oblika drustvenog zajednistva: kolek- tivno ime, zajednitki mit porijeklu, zajednidka istorija, dis tinktivna aajedniéka kultura, vezanost uz odredens tritoij i osjecaj solidarnosti (Smith, 1986: 22) - Lictarovim, odmah é2mo uoéiti transporiiju ove prve karakteristike iz lepeze objektivnih obiljtja transcendentalni status, u uslov moguc- 1 Boe ae ein oe St kes gta utp epi en “rebel oom aes eed ie pe, int jn aoe ot apse mh, B98 86) 288 ost postojanja bilo kakvog distinktivnog etno-kultuenog. sa ddrija. Pri éemu je, u to) transpoziciji, na mjesto ,kolektivnog, Jimena” dosao skup viasttih imena koje na okupu dr#i ovo ime svih imena u singularu, Karakteristiéno performativno vrenje ' sunutradnjem polja ctnickog,” koje se u logici konstativa ne ‘mote dokueit, sada biva iznijeto na vidjelo kao efekt rada spe- cifignog, transcendentalno zajaméenog naraivnog disporitiva, ‘Na taj naéin postajujasno uodljve granice objektivisidkog pri- stupa, pat Istoljskog pristupa, imamo liu vidu njihova me- dusobna neraedvojnts povezanost mjerodavno predstavljena djelu Entoni Smita. Kao to je to zapazio Liotar, erick dspoz- tiv KaSinaua ponistava efekte prolaznosti,guta vrijeme, Koliko jeksenofabican toliko je i bronofobican (Lyotard, 1988: 68) Ako jo’ uporedimo Smitovu definiciju etnies elementima ‘koje smo dobli od Liotara, motemo zakljuéiti da smo od sa- ‘vim Firoke sociolotke definicije, postepenom redukcijom, sada doili do minimalnih uslova za postojanje (dstinktivne) etnigke jedinice. Liotarova minimalisti¢ka definiija bi podrazumijeva- Ja: specifiéan narativn dispozitiy, mit o porijeklu i skup antro- pponima koji su kao distinktivni etnonimi okupljeni oko jednog, keolektivnog imena. Moglo bi se tvrditi da su to nudni uslov 2a postojanje etnizke zajednice Mito poriekla, jako ostaje nu2niuslov, u modernost posta- je Inaslabijatadka u konstrukeiji etnije. Ne toliko 2bog svoje arhaigne prirode i uporne ielodenostiprosyjetiteljsko)kritic koliko zbog svoje promjenljivosti i kolebljvost. Modernost ialage mitske naracije neumitnom redim entropie,tako da sw it-simbol kompleks i mythomoteurstalno u radionici u kojo} ‘etnigkt poduzetnicl | ideolozt nacje moraju groznigavo raditi 1a njihovoj rekonstrukcij i reanimaciji. Posledica toga je da ‘edly antici a me gre see Lier a ‘jee pan ame, Afr piel ssa psa ee nam resent ppoeee ieee a7) 1 Bobo ony fs ona pete ape ai ly) mie ‘hsb desiantan nena ols odin evn in se ‘tea enon pen err aes oh Stranost domaceg stranca 289 bartovske granice jedne etnije ili dri nekoliko, dak mnoitvo ri: valskih mitova o porijeklu, koi onda jedi drugima oduzimaju performativau snagu, je vee nastupiatakva oseka u Kojo) su ideologemi kreirani za svrhe politikih obraduna tek surogati Imita, Etnigki poduzetnici na svojoj koi iskufavaju paradok: salni nalog doba u kojem Zive: najpouzdanija priéa koja bi se rmogla isprigati o pogecima, o dalekim precima, koa i se mo: gla oduprijtientropi simbolizkog, bila bi nauéna priga, obj: tivni prikaz istoriara o tome ita se zaista dogodllo, a upravo takay podubvat ne bi udovoljavao nuznim uslovima etnickog postojanja a li smo uspjeli dokutiti sve nuine uslove postojanja etn ke zajednice? Ii je to sama jedna storjska linia njene Konsti tucje, koja vod od KaSinaua plemena do nacisticke -borbene sjednice"? Nema sumnje, za oskudnu stranost kakvu zai emo u polictnickom sistema koji nas zanima, ovakvi uslovi analize, koji nadilazeistorijsko-objektvisticku ravan i otvaraju pristup imanentno} performativnosti etnigkog palja, mogu se smatratt nuZnim, all ne { dovoljnim. Nikako Jo ne znamo sta je sa samom stranoléu domaeg stranca, jako smo sada u mogué ost da jena sultnski nagin vetemo ws stranost stranag imewa 1, tadnije, uz specfignu etnicku familjarnost skupa viastitih mena, Posmatramo lt th kroz takvu prizmu, tri Konstitutivne botanskohercegovacke etnije e pokazuju kao tr porodice via Smit ée na jednom mjesta reel da je spoznaja o universal: nostietnigke opozicije" ono sto je Armstronga privuklo Bartu (Smith, 1998: 181) To je pretpostavjalo uid, za koji Ge Arm 15_Dodal webs pment ins nob Lue ao ni npn sa oe pts sph Ka sae dep ‘ion spear epshidano doe einen nema ane Ignace dren nom cea 290 Ugo Viatsavljevieé strong primijtiti da je kod Barta ipak ostao nedovoljno raz- rmotren, da ,su grupe sklone da definisu sebe ne pozivanjem na svoje vlastite karakteristike nego patem iskljudivanja, «to Ge rei putem poredenja sa'strancima™ (Armstrong, 1982: 5) Kritiajuét Barta, Smit éeu jednom éasu ojagat svo) argument copaskom o ,sveprisustvu stranaca® (Smith, 1998: 186), Stranost I stranac su veé nekako jzonill 2 tumagenja ove tojice Kasié- nih autora, ali su kao teme po sebi jpak ostali potisnuti. Ito ‘yall za Liotara, Ganice o kojima govori Bart su granice prema strancima, age ne bi imale nikakvog smisla:mitovi imaju ofa ravajuéu moé samo za one koji nisu strat; Llotarov narativat dlisporitiv funkcionise samo zahvaljujudiradict.nalih i stra ni imena ‘Nie i upravo stranost onaj yclement”kofi najesée biva iz gublien ili previden kada seu izuéavanju etnciteta da prednost objeltivne-istoiskom pristupu? Nije li direktna posljedica toga dase sama antropologia, uonome So je njeno ngjvasttije podrucje strazivanja, povlat pred sociologijom, istorijom i po- litickim naukama? Njemazki etnolog Tomas Bargacki éesjetno primijett da se éak sama etnologia, pod time odavno prisutna "unjematkom govornom podruej, t novije daba povlai pred ‘socijalnom antropologijony" Njegovor kolegi Kar-tlsjnca Kolu ée biti veoma vazno da tako shvagenu etnologiu zadrit U sustinskoj povezanosti sa elementom stranosti, pa u samiom naslovu njegovog uvoda u etnologju stoji dodatna odrednics: ‘auka o kulturno stranomt” Osvréudi se na etnologija u ne 16 “Svea om dtr ps oki oom le mpl olin rine ote nga era as na on Ft Pre A Red ac ema eo sna: (Darn 19728 17 ae agrano e oikpod jin ee ncvna ain dip ja emai iene Vlounde as opti nl jas Vey ‘anjstodinwai eum Parca A tones nah [pte ore aceie make re poh aoa hs ‘sara hs pk endo po ele ee na oan pee tre ‘nin moses ii eran enpnicne a Preinen prod stain toners ssa Eri ee ‘ee ee sei comma Upeoreit sscain nan ‘enh oan pends ogre dase ar aca mop i ‘eet apr beni sn A, Hh Stranost domaceg stranca 201 hom ssvremenom ameritkom obliku,« kojem se pod imenom -antropologije"predstavlja kao ynauka 0 Ijudima svih mjesta i ‘vih vremena’, Bargack éeistaéi da ,ma kako raziit pogledi ‘o struct i njenom predmetu inage mogli biti, etnolozi su u tome ppotpuno szglasni da je etnologija nauka 0 kulturno stranom* (Bargatzky, 1997: xii). Pozvaéemo se ukratko na stavove ove dvojice poznatih nje- rmackih etnologa da bi se priblizii neobiéno} paradoksalnosti stranog o kojo}obojica imu priigno jasmusviest.Bargacki ée primijetti da bi se od nauke koja se bavi stranim trebalo oe- kivati da ima precizan pojam stranosti, a posto je otto rijet 0 =relaciono| kategorii" koja podrazumijeva yrelaiju na osnovu Taalike’, onda bi Kori8enje te katogorije u etnologj- a pri tome se pozivai na Kola, moralo ukljuct|,dimenziju povratnog od nofenja. Medutim, Bargacki smatra da je etnologia bila sklona dds ove dimenaiju uvijek samo donekle otvori, da ne iskoristi -Sansu da nau istorii nafu drusteenu formu relativizuje? Ta vo nevalko osvetanje prema svojo|vastitoj kulturnojpozadini ctnologije, njeno, fenomenaloskim jezikom kazano,ystaljanje ‘uzagrade skustva vlastite kulture’, dovelo je do toga da ,etnolo- agin stvari nije razvila nikakav wastt pojam stranog” Bargac keise ne koleba to nazvati manjkom w njenom bilansu” (sto). Neki etnoloci su ipak pokazali put kako da se ta) manjak ispravi, upravo promisljanjem problematike stranosti, otvara ‘jem shermeneutiéke perspektive" i pokretanjem .filozofakih pitanja’ To je put na kojem etnologija sve vide napreduje, pro nalazedi strano ,kao ono sasvim drugo u naSo} vastito kul 14" I Kol ée poritivnim ocijeniti trend »da se etnolozi sve éesée ‘okzeéu i prema odredenim podratjima unutar viasttog dus twa pel €emu im se, zabvaljujuéi upotrebi,elacionog pojma stranost, ta podrugja ukazuju kao ,distinktivne drustvene jedinice" na Kojima se mode primijeniti etnografska metoda (Kohl, 1993:97). Medutim, i dalle se mode sumnjati da Ij kr

You might also like