HRN en 1999-1-2 PDF

EN 1999-1-2
stranica 1/54
HRN EN 1999-1-2:2012+AC:2009
EUROPEAN STANDARD EN 1999-1-2
NORME EUROPÉENNE
EUROPÄISCHE NORM veljaþa 2007.
__________________________________________________________________________________________
ICS 91.010.30; 91.080.10 Zamjenjuje ENV 1999-1-2:1998
Hrvatska verzija
Eurokod 9: Projektiranje aluminijskih konstrukcija -

Dio 1-2: Projektiranje konstrukcija na djelovanje požara
Eurocode 9: Design of Eurocode 9: Calcul des structures Eurocode 9: Bemessung und

aluminium structures - Part 1- en aluminium - Partie 1-2: Calcul Konstruktion von Aluminiumtragwerken
2: Structural fire design du comportement au feu - Teil 1-2: Tragwerkbemessung für den
Brandfall
EN 1999-1-2
stranica 2/54
Sadržaj
EN 1999-1-2
stranica 3/54
Predgovor
Ovu je europsku normu (EN 1999-1-2:2007) pripremio tehniþki odbor CEN/TC 250, „Structural
Eurocodes“ þije se tajništvo nalazi u BSI-ju.
Ova europska norma mora dobiti status nacionalne norme objavljivanjem istovjetnoga teksta ili
prihvaüanjem najkasnije do kolovoza 2007., a opreþne nacionalne norme moraju se povuüi
najkasnije do ožujka 2010.
Ova europska norma zamjenjuje prednormu ENV 1999-1-2:1998.
Tehniþki odbor CEN/TC 250 odgovoran je za sve konstrukcijske eurokodove.
U skladu s unutrašnjim propisima CEN/CENELEC-a ovu su europsku normu obvezne primijeniti

nacionalne normirne organizacije sljedeüih zemalja: Austrije, Belgije, Bugarske, Cipra, ýeške
Republike, Danske, Estonije, Finske, Francuske, Grþke, Irske, Islanda, Italije, Latvije, Litve,
Luksemburga, Maÿarske, Malte, Nizozemske, Norveške, Njemaþke, Poljske, Portugala,
Rumunjske, Slovaþke, Slovenije, Španjolske, Švedske, Švicarske i Ujedinjenog Kraljevstva.
Povijest programa eurokodova
Godine 1975. Komisija Europske zajednice odluþila je, na temelju þlanka 95. Ugovora, o programu
djelovanja u podruþju graÿevinarstva. Cilj programa bio je uklanjanje tehniþkih prepreka trgovini i
usklaÿivanje tehniþkih specifikacija.
U okviru tog programa djelovanja, Komisija je pokrenula uspostavu skupine usklaÿenih tehniþkih
pravila za proraþun graÿevina koja bi, u prvoj fazi, služila kao druga moguünost uz vrijedeüa
nacionalna pravila u državama þlanicama, a u konaþnoj ih fazi zamijenila.
Tijekom petnaest godina Komisija je uz pomoü Upravnog odbora s predstavnicima država þlanica
razvijala program eurokodova koji je doveo do prve generacije eurokodova 80-ih godina.
1
Godine 1989. Komisija i države þlanice EU-a i EFTA-e odluþili su, na temelju sporazuma izmeÿu
Komisije i CEN-a, da pripremu i objavljivanje eurokodova prepuste CEN-u putem niza mandata
kako bi im se osigurao buduüi status europskih norma (EN). To ustvari povezuje eurokodove s
odredbama svih Komisijinih direktiva i/ili Odluka Komisije povezanih s europskim normama (npr. s
Direktivom Vijeüa 89/106/EEC o graÿevnim proizvodima (CPD) i Direktivama Vijeüa 93/37/EEC,
92/50/EEC i 89/440/EEC o javnim radovima i uslugama i istovrijednim direktivama EFTA-e
pokrenutim radi uspostave unutrašnjeg tržišta).
Program konstrukcijskih eurokodova sadrži sljedeüe norme koje se opüenito sastoje od više
dijelova:
EN 1990, Eurokod: Osnove projektiranja konstrukcija

EN 1991, Eurokod 1: Djelovanja na konstrukcije
EN 1992, Eurokod 2: Projektiranje betonskih konstrukcija
EN 1993, Eurokod 3: Projektiranje þeliþnih konstrukcija
EN 1994, Eurokod 4: Projektiranje spregnutih þeliþno-betonskih konstrukcija
EN 1995, Eurokod 5: Projektiranje drvenih konstrukcija
EN 1996, Eurokod 6: Projektiranje zidanih konstrukcija
EN 1997, Eurokod 7: Geotehniþko projektiranje
EN 1998, Eurokod 8: Projektiranje potresne otpornosti konstrukcija
EN 1999, Eurokod 9: Projektiranje aluminijskih konstrukcija
1
Sporazum izmeÿu Komisije Europskih zajednica i Europskog odbora za normizaciju (CEN-a) o radu na eurokodovima za proraþun
zgrada i inženjerskih graÿevina (BC/CEN/03/89).
EN 1999-1-2
stranica 4/54
Eurokodovi potvrÿuju odgovornost upravnih tijela za donošenje propisa svake države þlanice i
osiguravaju njihovo pravo odreÿivanja vrijednosti koje se odnose na propisivanje sigurnosnih
pitanja na nacionalnoj razini kada se ona mijenjaju od države do države.
Status i podruþje primjene eurokodova
Države þlanice EU-a i EFTA-e potvrÿuju da eurokodovi služe kao referentni dokumenti u sljedeüe
svrhe:
- kao sredstvo potvrÿivanja usklaÿenosti zgrada i inženjerskih graÿevina s bitnim zahtjevima

Direktive Vijeüa 89/106/EEC, posebno s bitnim zahtjevom br. 1 - Mehaniþka nosivost i stabilnost i
bitnim zahtjevom br. 2 - Sigurnost u sluþaju požara
- kao osnova pri specificiranju ugovora za graÿevine i pripadajuüe inženjerske usluge
- kao okvir za izradu usklaÿenih tehniþkih specifikacija za graÿevne proizvode (europske norme,
EN i europska tehniþka dopuštenja, ETA).
Eurokodovi su, u mjeri u kojoj se odnose na same graÿevine, u izravnome odnosu s temeljnim
2
dokumentima navedenim u þlanku 12 Direktive (CPD), iako je njihova priroda drukþija od
3
usklaÿenih norma proizvoda . Stoga, tehniþka pitanja koja proizlaze iz eurokodova trebaju biti
prikladno razmotrena na tehniþkim odborima CEN-a i/ili radnim skupinama EOTA-e koje rade na
normama proizvoda radi postizanja pune spojivosti tih tehniþkih specifikacija s eurokodovima.
Eurokodovi osiguravaju zajedniþka pravila proraþuna konstrukcija za svakodnevnu upotrebu pri

proraþunu cijelih konstrukcija i dijelova proizvoda tradicionalne i inovativne prirode. Neobiþni oblici
graÿenja ili uvjeti proraþuna nisu posebno obuhvaüeni pa se u takvim sluþajevima projektant
upuüuje na dodatno savjetovanje sa struþnjacima.
Nacionalne norme kojima se primjenjuju eurokodovi
Nacionalne norme kojima se primjenjuju eurokodovi sadržavat üe cjelovit tekst eurokodova

(ukljuþujuüi sve dodatke) kako ih je objavio CEN, kojima smije prethoditi nacionalna naslovna
stranica i nacionalni predgovor, i iza kojih smije slijediti nacionalni dodatak (obavijesni).
Nacionalni dodatak (obavijesni) smije sadržavati samo podatke o onim parametrima za koje je u
eurokodu ostavljen slobodan odabir na nacionalnoj razini i koji se nazivaju "nacionalno odreÿeni
parametri" (NDP), a upotrebljavaju se pri proraþunu zgrada i inženjerskih graÿevina koje se grade
u dotiþnoj državi, tj. kao:
- vrijednosti i/ili razrede, gdje su u eurokodu navedene druge moguünosti

- vrijednosti za koje je u eurokodu naveden samo simbol
- podatke specifiþne za neku državu (zemljopisni, klimatski itd.), npr. kartu optereüenja snijegom
- postupak koji üe se upotrijebiti ako su u eurokodu navedeni drugi moguüi postupci
- upuüivanja na neopreþne dopunske podatke radi pomoüi korisniku pri primjeni eurokoda.
Veza izmeÿu eurokodova i usklaÿenih tehniþkih uvjeta za proizvode (europske norme i

europska tehniþka dopuštenja)
2
U skladu s þlankom 3.3 CPD-a, bitni zahtjevi moraju dobiti konkretan oblik u temeljnim dokumentima radi ostvarenja nužne
povezanosti izmeÿu bitnih zahtjeva i mandata za usklaÿene EN-ove i ETAG-e/ETA-e.
3
U skladu s þlankom 12. CPD-a temeljni dokumenti moraju:
a) dati konkretan oblik bitnim zahtjevima usklaÿivanjem nazivlja i tehniþkih osnova te naznakom razreda ili razina za svaki zahtjev gdje
je to nužno;
b) naznaþiti metode povezivanja tih razreda ili razina zahtjeva s tehniþkim specifikacijama, npr. metode proraþuna i provjere, tehniþka
pravila projektiranja itd.;
c) poslužiti kao osnova uspostave usklaÿenih norma i smjernica za Europska tehniþka dopuštenja.
Eurokodovi, ustvari, imaju sliþnu ulogu u podruþju bitnog zahtjeva br.1 i dijela bitnog zahtjeva br. 2.
EN 1999-1-2
stranica 5/54
Postoji potreba za dosljednošüu izmeÿu usklaÿenih tehniþkih specifikacija za graÿevne proizvode i
4
tehniþkih pravila za graÿevine . Nadalje, svi podaci koji se navode uz oznaþivanje znakom CE
graÿevnih proizvoda a koji upuüuju na eurokodove, moraju jasno navesti koji su nacionalno
odreÿeni parametri uzeti u obzir.
Posebni dodatni podaci za normu EN 1999-1-2
Norma EN 1999-1-2 opisuje naþela, zahtjeve i pravila proraþuna konstrukcija zgrada 5 izloženih
požaru a obuhvaüa aspekte kao što su:
Sigurnosni zahtjevi
Norma EN 1999-1-2 namijenjena je investitorima (npr. za definiranje njihovih posebnih zahtjeva),

projektantima, izvoÿaþima i odgovarajuüim upravnim tijelima.
Opüi su ciljevi zaštite od požara ograniþenje rizika povezanog s osobama i društvom, imovinom u
okolini požara i, ako se to zahtijeva, okolišem ili imovinom izravno izloženoj požaru.
Direktiva za graÿevne proizvode 89/106/EEC navodi ovaj bitni zahtjev za ograniþenje požarnog
rizika:
"Graÿevina mora biti projektirana i izvedena tako da u sluþaju izbijanja požara:
- nosivost graÿevine ostane oþuvana tijekom odreÿenoga vremena

- bude ograniþen nastanak i širenje požara i dima unutar graÿevine
- bude ograniþeno širenje požara na susjedne graÿevine
- korisnici mogu napustiti graÿevinu ili da mogu biti spašeni na koji drugi naþin
- sigurnost spasilaþkih ekipa bude uzeta u obzir.
U skladu s Temeljnim dokumentom broj 2 „Sigurnost u sluþaju požara“ bitni se zahtjev smije
razmatrati za više razliþitih moguünosti strategija požarne sigurnosti koje prevladavaju u državama
þlanicama, kao što su dogovorni požarni scenariji (nazivni požari) ili „prirodni“ (parametarski)
požarni scenariji ukljuþujuüi pasivne i/ili aktivne mjere požarne zaštite.
Dijelovi eudokodova koji se odnose na djelovanje požara obraÿuju posebna pitanja pasivne
požarne zaštite povezane s proraþunom konstrukcija ili njihovih dijelova radi postizanja
odgovarajuüe otpornosti i ograniþenje širenja požara.
Zahtijevane funkcije i razine svojstava mogu se odrediti kao razredba nazivne (normirane) požarne
otpornosti, koja se opüenito navodi u nacionalnim požarnim propisima, ili upuüivanjem na požarno
inženjerstvo radi ocjenjivanja pasivnih i aktivnih mjera.
Dodatni zahtjevi koji se npr. odnose na:
- postavljanje i održavanje sustava prskalica (sprinklera)
- uvjete zauzetosti graÿevine ili požarnog odjeljka
- upotrebu odobrenih izolacijskih i premaznih materijala i njihovo održavanje
nisu dani u ovoj normi jer je za to ovlašteno mjerodavno upravno tijelo.
4
Vidjeti þlanke 3.3 i 12 CPD-a kao i toþke 4.2, 4.3.1, 4.3.2 i 5.2 Temeljnog dokumenta broj 1.
5 Nacionalna bilješka: U toþki 1.1.1 ove norme navode se i inženjerske graÿevine.
EN 1999-1-2
stranica 6/54
Brojþane vrijednosti parcijalnih koeficijenata i drugih elemenata pouzdanosti dane su kao
preporuþene vrijednosti koje osiguravaju prihvatljivu razinu pouzdanosti. One su odabrane uz
pretpostavku primjerene razine izvedbe i upravljanja kvalitetom.
Proraþunski postupci
Cjelovitim analitiþkim postupkom proraþuna konstrukcije na djelovanje požara uzima se u obzir

ponašanje konstrukcijskoga sustava pri povišenim temperaturama, potencijal izloženosti toplini i
povoljni uþinci sustava aktivne požarne zaštite te nesigurnosti povezane s tim trima obilježjima i
važnosti konstrukcije (posljedice sloma6).
Zasad je moguüe provesti postupak odreÿivanja prikladnoga ponašanja koji obuhvaüa neke, ako
ne i sve, od tih parametara i dokazati da üe se konstrukcija ili njezini dijelovi ponašati na
odgovarajuüi naþin u realnom požaru zgrade. Meÿutim, ako je postupak utemeljen na nazivnom
(normiranom) požaru, sustavom razredbe koji odreÿuje posebna vremena požarne otpornosti
uzimaju se u obzir (iako ne izriþito) ovdje opisana obilježja i nesigurnosti.
Postupak proraþuna pri projektiranju konstrukcije na djelovanje požara prikazan je na slici 0.1.
Prepoznati su propisani pristup i pristup utemeljen na ponašanju. U propisanome pristupu za
stvaranje toplinskih djelovanja upotrebljavaju se nazivni požari. U pristupu utemeljenome na
ponašanju, uz primjenu požarnoga inženjerstva, toplinska djelovanja utemeljena su na fizikalnim i
kemijskim parametrima.
NAPOMENA: Tabliþne vrijednosti prikazane na slici 0.1 nisu dostupne za aluminijske dijelove.
Za proraþun u skladu s ovim dijelom norme za odreÿivanje toplinskih i mehaniþkih djelovanja na

konstrukciju zahtijeva se primjena norme EN 1991-1-2.
Pomagala pri proraþunu
Oþekuje se da üe zainteresirane vanjske organizacije pripremiti pomagala za proraþune

utemeljene na proraþunskim modelima danim u normi EN 1999-1-2.
Glavni tekst norme EN 1999-1-2 s normativnim dodacima ukljuþuje veüinu glavnih pojmova i
nužnih pravila za konstrukcijski proraþun aluminijskih konstrukcija na djelovanje požara.
Nacionalni dodatak za normu EN 1999-1-2
Ova norma daje druge postupke, vrijednosti i preporuke za razrede u napomenama, naznaþujuüi
gdje se smije naþiniti odabir na nacionalnoj razini. Stoga nacionalna norma kojom se primjenjuje
norma EN 1999-1-2 treba imati nacionalni dodatak koji sadrži sve nacionalno odreÿene parametre
koji üe se upotrebljavati pri projektiranju/proraþunu aluminijskih konstrukcija koje üe se graditi u toj
zemlji.
Nacionalni odabir dopušten je u normi EN 1999-1-2 u ovim toþkama:
2.3(1)
2.3(2)
2.4.2(3)
4.2.2.1(1)
4.2.2.3(5)
4.2.2.4(5).
6 Nacionalna bilješka: Za en. failure u metalnim se konstrukcijama upotrebljava i naziv otkazivanje (elementa ili konstrukcije).
EN 1999-1-2
stranica 7/54
Proraþun
Propisana pravila Propis utemeljen na ponašanju

(toplinska djelovanja dana preko nazivnog požara) (fizikalno utemeljena toplinska djelovanja)
Proraþun Proraþun dijela Proraþun cijele Odabir jednostavnog ili naprednog

elementa konstrukcije konstrukcije modela razvoja požara
Proraþun mehaniþkih Proraþun mehaniþkih Odabir mehaniþkih Proraþun Proraþun Proraþun

djelovanja na djelovanja na djelovanja elementa dijela cijele
rubovima rubovima konstrukcije konstrukcije
Tabliþni Jednostavni Napredni Jednostavni Napredni Napredni Proraþun Proraþun Odabir

podaci proraþunski proraþunski proraþunski proraþunski proraþunski mehaniþkih mehaniþkih mehaniþkih
modeli modeli modeli modeli modeli djelovanja djelovanja djelovanja
(ako postoje) na rubovima na rubovima
Jednostavniproraþunski Napredni Napredni Napredni

modeli proraþunski proraþunski proraþunski
(ako postoje) modeli modeli modeli
Slika 0.1 – Opüi prikaz proraþunskoga postupka proraþuna konstrukcije na djelovanje požara
EN 1999-1-2
stranica 8/54
1 Opüenito
1.1 Podruþje primjene
1.1.1 Podruþje primjene norme EN 1999
(1)P Norma EN 1999 primjenjuje se za proraþun zgrada i inženjerskih graÿevina od aluminija. Ona
je usklaÿena s naþelima i zahtjevima sigurnosti i uporabljivosti konstrukcija, osnovama njihova
proraþuna i provjere danim u normi EN 1990 - Osnove projektiranja konstrukcija.
(2)P Norma EN 1999 obraÿuje samo zahtjeve za otpornošüu, uporabljivošüu, trajnošüu i požarnom
otpornošüu aluminijskih konstrukcija. Ostali zahtjevi npr. toplinska ili zvuþna izolacija nisu
razmatrani.
(3) Norma EN 1999 predviÿena je upotrebu zajedno s normama:
- EN 1990 Osnove projektiranja konstrukcija
- EN 1991 Djelovanja na konstrukcije
- europskim normama za graÿevne proizvode koje se odnose na aluminijske konstrukcije
- EN 1998 Projektiranje potresne otporosti konstrukcija ako se aluminijske konstrukcije grade u

potresnim podruþjima.
(4) Norma EN 1999 podijeljena je na pet dijelova:
EN 1999-1-1 Projektiranje aluminijskih konstrukcija: Opüa konstrukcijska pravila
EN 1999-1-2 Projektiranje aluminijskih konstrukcija: Proraþun konstrukcija na djelovanje požara
EN 1999-1-3 Projektiranje aluminijskih konstrukcija: Konstrukcije osjetljive na zamor
EN 1999-1-4 Projektiranje aluminijskih konstrukcija: Hladno oblikovani konstrukcijski limovi
EN 1999-1-5 Projektiranje aluminijskih konstrukcija: Ljuskaste konstrukcije.
1.1.2 Podruþje primjene norme EN 1999-1-2
(1) Norma EN 1999-1-2 obraÿuje proraþun aluminijskih konstrukcija za izvanrednu situaciju

izloženosti požaru a predviÿena je za upotrebu zajedno s normama EN 1999-1-1 i EN 1991-1-2. U
normi EN 1999-1-2 prepoznaju se samo razlike ili dopune u odnosu na proraþun za uobiþajenu
temperaturu.
(2) Norma EN 1999-1-2 obraÿuje samo pasivne mjere požarne zaštite. Aktivne metode nisu
obuhvaüene.
(3) Norma EN 1999-1-2 primjenjuje se na alumijske konstrukcije od kojih se pri izloženosti požaru
zahtijeva ispunjavanje funkcije nosivosti kako bi se izbjeglo prerano rušenje konstrukcije.
NAPOMENA: Ovaj dio ne obuhvaüa pravila za razdjelne elemente.
(4) Norma EN 1999-1-2 sadržava naþela i pravila primjene za proraþun konstrukcija za posebne
zahtjeve s obzirom na funkciju nosivosti i razine ponašanja.
EN 1999-1-2
stranica 9/54
(5) Norma EN 1999-1-2 primjenjuje se na konstrukcije ili njihove dijelove koji su u podruþju
primjene norme EN 1999-1-1 i koje su u skladu s njom proraþunane.
(6) Svojstva aluminijskih legura navedena u Dijelu 1-2 norme EN 1999 primjenjuju se na ove
aluminijske legure:
EN AW-3004 – H34 EN AW-5083 – O i H12 EN AW-6063 – T5 i T6

EN AW-5005 – O i H34 EN AW-5454 – O i H34 EN AW-6082 – T4 i T6
EN AW-5052 – H34 EN AW-6061 – T6
(7) Metode navedene u normi EN 1999-1-2 primjenjive su i na druge aluminijske legure odnosno
temperiranje iz norme EN 1999-1-1 ako su dostupni pouzdani podaci o svojstvima materijala pri
povišenim temperaturama ili ako su primijenjene pojednostavnjene pretpostavke iz toþke 3.2.1.
1.2 Upuüivanja na druge norme
(1) Ova europska norma ukljuþuje datiranim i nedatiranim upuüivanjima odredbe iz drugih
publikacija. Ta su upuüivanja navedena na odgovarajuüim mjestima u tekstu a publikacije su u
nastavku nabrojene. Za datirana upuüivanja naknadne izmjene ili prerade ovih publikacija odnose
se na ovu europsku normu samo ako su u nju ukljuþene njezinom izmjenom ili preradom. Za
nedatirana upuüivanja primjenjuje se najnovije izdanje te publikacije (ukljuþujuüi amandmane).
EN 485-2 Aluminium and aluminium alloys. Sheet, strip and plate. Part 2: Mechanical
properties
EN 755-2 Aluminium and aluminium alloys. Extruded rod/bar, tube and profiles. Part 2:
Mechanical properties
EN 1990 Basis of structural design
EN 1991-1-2 Basis of design and actions on structures Part 1-2: Actions on structures
exposed to fire
EN 1999-1-1 Design of aluminium structures: Part 1-1: General structural rules
EN 1090-37 Execution of steel structures and aluminium structures – Part 3: Technical
requirements for aluminium structures
EN 13501-2 Fire classification of construction products and building elements. Part 2
Classification using data from fire resistance tests
ENV 13381-1 Fire tests on elements of building construction: Part 1: Test method for
determining the contribution to the fire resistance of structural members: By
horizontal protective membranes
ENV 13381-2 Fire tests on elements of building construction. Part 2: Test method for
vertical protective membranes.
ENV 13381-4 Fire tests on elements of building construction. Part 4: Test method for
applied protection to steel structural elements.
CEN/TS Test methods for determining the contribution to the fire resistance of
13381-1 structural members - Part 1: Horizontal protective membranes
1.3 Pretpostavke
(1) Osim opüih pretpostavki iz norme EN 1990 primjenjuje se i ovo:
- svi sustavi pasivne požarne zaštite koji su u projektu uzeti u obzir primjereno üe se održavati.
1.4 Razlika izmeÿu naþela i pravila primjene
7 u pripremi
EN 1999-1-2
stranica 10/54
(1) Primjenjuju se pravila navedena u toþki 1.4 norme EN 1990.
1.5 Nazivi i definicije
(1) Primjenjuju se pravila iz toþke 1.5 norme EN 1990.
(2) U normi EN 1999-1-2 upotrijebljeni su ovi nazivi sa sljedeüim znaþenjima:
1.5.1 Posebni nazivi koji se odnose opüenito na proraþun
1.5.1.1
dio konstrukcije
izdvojeni dio cijele konstrukcije s odgovarajuüim uvjetima oslanjanja i rubnim uvjetima
1.5.1.2
zaštiüeni elementi
elementi za koje su pri požaru poduzete mjere smanjenja porasta temperature
1.5.2 Nazivi koji se odnose na toplinska djelovanja
1.5.2.1
normirana krivulja temperatura - vrijeme
nazivna krivulja definirana u normi EN 13501-2 koja prikazuje model potpuno razvijenoga požara u
odjeljku
1.5.2.2
krivulje temperatura - vrijeme
temperatura plina u okolišu površine elementa u funkciji vremena
Te krivulje mogu biti:
- nazivne: dogovorne krivulje, usvojene za razredbu ili provjeru požarne otpornosti, npr. normirana
krivulja temperatura - vrijeme, krivulja vanjskoga požara, krivulja ugljikovodika
- parametarske: odreÿene na temelju požarnih modela i posebnih fizikalnih parametara koji
odreÿuju uvjete u požarnome odjeljku.
1.5.3 Nazivi koji se odnose na materijal i proizvode
1.5.3.1
materijal za zaštitu od požara
svaki materijal ili kombinacija materijala primijenjena na konstrukcijskom elementu sa svrhom
poveüanja njegove požarne otpornosti
1.5.4 Nazivi koji se odnose na proraþun prelaska topline
1.5.4.1
faktor oblika
faktor oblika za prelazak topline zraþenjem s površine A na površinu B definiran je kao dio energije
raspršene zraþenjem koja napušta površinu A i stiže do površine B
1.5.4.2
koeficijent prelaska topline strujanjem
tok topline koji na element prelazi strujanjem a odnosi se na razliku temperature plina koji graniþi s
odgovarajuüom površinom elementa i temperature te površine
1.5.4.3
koeficijent emisije
jednak je koeficijentu apsorpcije površine, tj. omjeru zraþeüe topline apsorbirane na danoj površini i
topline površine crnoga tijela
EN 1999-1-2
stranica 11/54
1.5.4.4
neto toplinski tok
energija u jedinici vremena i ploštini površine koju je element konaþno apsorbirao
1.5.4.5
rezultirajuüi koeficijent emisije
omjer stvarnoga zraþeüeg toplinskog toka na element i neto toplinskoga toka koji bi nastao ako bi
se element i njegov zraþeüi okoliš promatrali kao crna tijela
1.5.4.6
faktor profila
za aluminijski element, omjer izložene ploštine površine i obujma aluminija
Za obloženi element omjer unutarnje ploštine površine izložene obloge i obujma aluminija.
1.5.4.7
okvirna vrijednost faktora profila (en: box value of section factor)
omjer izložene ploštine površine zamišljene kutijaste obloge profila i obujma aluminija
1.5.5 Nazivi koji se odnose na proraþun mehaniþkih svojstava
1.5.5.1
kritiþna temperatura konstrukcijskog aluminijskog elementa
temperatura pri kojoj se oþekuje pojava sloma konstrukcijskog aluminijskog elementa pri jednolikoj
raspodjeli temperature i za danu razinu optereüenja
1.5.5.2
proraþunska granica popuštanja pri 0,2 %-tnoj zaostaloj deformaciji8
razina naprezanja pri kojoj odnos naprezanje - deformacija aluminija za danu temperaturu ima
trajnu deformaciju od 0,2 %
1.5.5.3
vanjski element
konstrukcijski element koji se nalazi izvan zgrade a može biti izložen požaru kroz otvore u ovojnici
zgrade.
1.6 Simboli
(1) Osim simbola navedenih u normi EN 1999-1-1, u normi EN 1999-1-2 primjenjuju se i ovi
simboli:
Velika latiniþna slova
Am izložena ploština površine elementa po jedinici duljine
Ap ploština unutarnje površine materijala za zaštitu od požara po jedinici duljine elementa
Eal modul elastiþnosti aluminija za proraþun pri uobiþajenoj temperaturi
Eal,T modul elastiþnosti aluminija pri povišenoj temperaturi, Tal
V obujam elementa po jedinici duljine
Mala latiniþna slova
8 Nacionalna bilješka: U metalnim se konstrukcijama upotrebljava i naziv tehniþka granica popuštanja.

EN 1999-1-2
stranica 12/54
cal specifiþna toplina aluminija
cp specifiþna toplina materijala za zaštitu od požara
dp debljina materijala za zaštitu od požara
fo , ș proraþunska granica popuštanja pri trajnoj deformaciji od 0,2 % pri povišenoj temperaturi,
șal
h net,d proraþunski neto tok topline po jedinici ploštine
Iz zraþeüi tok topline iz plamena ka licu grede
ko,T faktor smanjenja þvrstoüe aluminija pri povišenoj temperaturi, șal
ko,Tmax faktor smanjenja proraþunske granice popuštanja pri 0,2 %-tnoj trajnoj deformaciji pri
maksimalnoj temperaturi aluminija
l duljina pri 20 ºC
t vrijeme izloženosti požaru
Velika grþka slova
't vremenski interval
Mala grþka slova
JM,fi parcijalni koeficijent sigurnosti za odgovarajuüe svojstvo materijala u požarnoj situaciji
Kfi faktor smanjenja za proraþunsku razinu optereüenja u požarnoj situaciji
T temperatura u °C
Tal temperatura aluminija
Hm koeficijent emisije površine za dio konstrukcije
N faktor prilagodbe
Oal toplinska provodljivost aluminija
Op toplinska provodljivost materijala za zaštitu od požara
P0 stupanj iskorištenja u vrijeme t = 0
Ual gustoüa aluminija
Up gustoüa materijala za zaštitu od požara.

EN 1999-1-2
stranica 13/54
2 Osnove proraþuna
2.1 Zahtjevi
2.1.1 Temeljni zahtjevi
(1)P Ako se za sluþaj požara zahtijeva mehaniþka otpornost, aluminijske konstrukcije moraju se
projektirati i izvesti tako da tijekom mjerodavne izloženost požaru održe svoju nosivu funkciju -
kriterij R.
(2)P Ako se zahtijeva podjela na odjeljke, odgovarajuüi se elementi moraju projektirati i izvesti tako
da zadrže svoju razdjelnu funkciju tijekom mjerodavne izloženosti požaru, tj. da
- nema narušavanja cjelovitosti zbog pukotina, rupa ili drugih otvora koje su dovoljno velike da bi
došlo do prodora požara s vruüim plinovima ili plamenom - kriterij E
- nema narušavanja izolacije zbog temperatura na neizloženoj površini koja prelazi temperature
zapaljenja - kriterij I.
(3) Smije se smatrati da je kriterij I postignut ako prosjeþni porast temperature tijekom izloženosti
normiranome požaru na neizloženoj površini ne prelazi 140 qC i ako maksimalni porast u bilo kojoj
toþki na neizloženoj strani ne prelazi 180 qC.
(4)P Elementi moraju biti usklaÿeni s kriterijima R, E i I ovako:
- samo razdjelni: E i I
- samo nosivi: R
- razdjelni i nosivi: R, E i I.
NAPOMENA: Norma EN 1999-1-2 obraÿuje samo kriterij R. Pri proraþunu temperatura za kriterij I smiju se
upotrijebiti svojstva materijala navedena u ovoj normi.
(5) Kriterije deformiranja treba primijeniti tamo gdje se zbog zaštite ili proraþunskih kriterija za
razdjelne elemente zahtijeva razmatranje deformiranja nosive konstrukcije.
(6) Razmatranje deformiranja nosive konstrukcije nije nužno, izuzev prema stavku (5), i u ovim
sluþajevima:
- uþinkovitost zaštitnih sredstava vrednovana je u skladu s toþkom 3.3.2
- razdjelni dijelovi ispunjavaju zahtjeve u skladu s izloženošüu nazivnom požaru.
2.1.2 Izloženost nazivnom požaru
(1) Za izloženost normiranom požaru elementi trebaju biti usklaÿeni s kriterijem R ovako:
- samo nosivost: mehaniþka otpornost (kriterij R).
(2) Smatra se da je kriterij R zadovoljen ako je nosiva funkcija održana tijekom zahtijevanoga
vremena izloženosti požaru.
(3) Za krivulju izloženosti požaru kod kojega gori ugljikovodik treba primijeniti iste kriterije ali
upuüivanje na tu posebnu krivulju treba biti oznaþeno slovima HC.
2.1.3 Izloženost parametarskom požaru

EN 1999-1-2
stranica 14/54
(1) Nosiva je funkcija osigurana ako je tijekom cijelog trajanja požara ukljuþujuüi i fazu gašenja ili
tijekom zahtijevanoga vremena sprijeþeno rušenje.
2.2 Djelovanja
(1) Toplinska i mehaniþka djelovanja treba odrediti prema normi EN 1991-1-2.
(2) Vrijednosti h net,d treba odrediti prema normi EN 1991-1-2 uz
Hm = 0,3 za þiste nepokrivene površine

Hm = 0,7 za obojene i pokrivene (npr. zaþaÿene) površine.
2.3 Proraþunske vrijednosti svojstava materijala
(1) Proraþunske vrijednosti mehaniþkih svojstava materijala Xfi,d definirane su ovako:
Xfi,d = kT Xk / JM,fi (2.1)
gdje je:
Xk karakteristiþna þvrstoüa ili svojstvo deformiranja (opüenito fk ili Ek) za proraþun pri uobiþajenoj
temperaturi u skladu s normom EN 1999-1-1
Xk,Tҏҏ vrijednost svojstva materijala u proraþunu na djelovanje požara, opüenito ovisna o temperaturi
materijala, vidjeti 3. poglavlje
kT faktor smanjenja þvrstoüe ili svojstva deformiranja (Xk,T/Xk) ovisan o temperaturi materijala,
vidjeti 3. poglavlje.
NAPOMENA: Parcijalni koeficijent sigurnosti za požarnu situaciju za mehaniþka svojstva aluminija dan je u
nacionalnom dodatku. Preporuþena je vrijednosti JM,fi = 1,0.
(2) Proraþunske vrijednosti toplinskih svojstava materijala Xfi,d definirane su ovako:
- ako je porast svojstva povoljan za sigurnost:
Xfi,d = Xk,ș / JM,fi (2.2a)
- ako je porast svojstva nepovoljan za sigurnost:
Xfi,d = JM,fi Xk,T . (2.2b)
NAPOMENA: Parcijalni koeficijent sigurnosti za požarnu situaciju za mehaniþka svojstva aluminija dan je u
nacionalnom dodatku. Preporuþena je vrijednost JM,fi = 1,0.
2.4 Metode provjere
2.4.1 Opüenito
(1)P Usvojeni model proraþuna konstrukcijskoga sustava prema normi EN 1999-1-2 mora
odražavati oþekivano ponašanje konstrukcije u požaru.
NAPOMENA: Ako su pravila navedena u normi EN 1999-1-2 valjana samo za izloženost normiranom požaru,
to treba navesti u odgovarajuüim toþkama.
(2)P Mora se provjeriti je li tijekom odgovarajuüeg trajanja t izloženosti požaru ispunjen uvjet:
Efi,d d Rfi,d,t (2.3)

EN 1999-1-2
stranica 15/54
gdje je:
Efi,d proraþunski uþinak djelovanja za požarnu situaciju odreÿen u skladu s normom EN 1991-1-2
ukljuþujuüi uþinke toplinskoga širenja i deformiranja
Rfi,d,t odgovarajuüa proraþunska otpornost za požarnu situaciju.
(3) Proraþun konstrukcije za požarnu situaciju treba provesti u skladu s normom EN 1990, toþka
5.1.4(2).
NAPOMENA 1: Za proraþun elementa vidjeti toþku 2.4.2. Za proraþun dijelova konstrukcije vidjeti toþku 2.4.3.
Za globalni proraþun konstrukcije vidjeti toþku 2.4.4.
NAPOMENA 2: Za provjeru zahtjeva za otpornost pri normiranome požaru dovoljan je proraþun elemenata.
(4) Kao zamjena za projektiranje s pomoüu proraþuna smije se projektiranje na djelovanje požara
temeljiti na rezultatima požarnih ispitivanja ili na požarnim ispitivanjima u kombinaciji s
proraþunima.
2.4.2 Proraþun elementa
(1) Uþinak djelovanja treba odrediti za vrijeme t = 0 upotrebom faktora kombinacija \1,1 ili \2,1 u
skladu s toþkom 4.3.1 norme EN 1991-1-2.
(2) Kao pojednostavnjenje u odnosu na stavak (1) uþinak djelovanja Efi,d smije se odrediti iz
proraþuna konstrukcije za uobiþajenu temperaturu uz
Efi,d = Kfi Ed (2.4)
gdje je:
Ed proraþunska vrijednost odgovarajuüe sile ili momenta za proraþun pri uobiþajenoj temperaturi za
temeljnu kombinaciju djelovanja (vidjeti normu EN 1990).
(3) Faktor smanjenja Kfi za kombinaciju optereüenja (6.10) u normi EN 1990 treba odrediti ovako:
G k + \ fi Q k,1
Kfi = (2.5)
J G G k + J Q,1Q k,1
Formulu napiši u TNR, brojevi Arial

ili za kombinaciju (6.10a) i (6.10b) u normi EN 1990 kao manju vrijednost odreÿenu iz ovih dvaju
izraza:
G k + \ fi Q k,1
Kfi = (2.5a)
J G G k + J Q,1Qk,1
G k + \ fi Q k,1
Kfi = (2.5b)
[J G G k + J Q,1Qk,1
Formule napiši u TNR, brojevi Arial
gdje je:
Qk,1 glavno promjenjivo optereüenje
Gk karakteristiþno stalno djelovanje
JG parcijalni koeficijent za stalna djelovanja

EN 1999-1-2
stranica 16/54
JQ,1 parcijalni koeficijent za promjenjivo djelovanje 1

\fi faktor kombinacije za þeste vrijednosti dan kao \1,1 ili \2,1
K faktor smanjenja za nepovoljna stalna djelovanja G.
NAPOMENA 1: Vrijednosti JG, JQ,1,\fi i K smiju se navesti u nacionalnom dodatku. Preporuþene vrijednosti
dane su u normi EN 1990. Norma EN 1991-1-2 preporuþuje upotrebu \2,1 za \fi.
NAPOMENA 2: Primjer promjene faktora smanjenja \fi oisno o omjeru opterüenja Qk,1/Gk za razliþite vrijednosti
faktora kombinacije \fi = \1,1 u skladu s izrazom (2.5) pokazan je na slici 1 uz ove pretpostavke: JGA = 1,0, JG =
1,35 i JQ = 1,5. Parcijalni se koeficijenti smiju odrediti u nacionalnim dodacima norme EN 1990 gdje su dane
preporuþene vrijednosti. Jednadžbe (2.5a) i (2.5b) daju nešto veüe vrijednosti.
0,8
0,7
\fi,1 = 0,9
Kfi
0,6 \fi,1 = 0,7
0,5 \fi,1 = 0,5
0,4
\fi,1 = 0,2
0,3
0,2
0,1
0
0 0,5 1,0 1,5 2,0 2,5 3,0
Qk,1/ Gk
Slika 1 - Promjena faktora smanjenja Kfi ovisno o omjeru Qk,1 / Gk
PAZI: OBROJýAVANJE SLIKA NIJE U SKLADU S OSTALIM EN. OVDJE BI TREBALO PISATI Slika 2.1.
ISTO VRIJEDI I ZA TABLICE.
NAPOMENA 3: Pojednostavnjeno se smije upotrijebiti preporuþena vrijednost Kfi = 0,65 osim za uporabna
optereüenja u skladu s kategorijom optereüenja E danom u normi EN 1991-1-1 (plohe izložene
nagomilavanju robe, ukljuþujuüi pristupne plohe) gdje je preporuþena vrijednost 0,7.
(4) Treba razmatrati samo uþinke toplinskih deformiranja koji su posljedica toplinskoga gradijenta
po popreþnom presjeku. Uþinci toplinskoga širenja po osi ili u ravnini smiju se zanemariti.
(5) Smije se pretpostaviti da su tijekom izloženosti požaru rubni uvjeti na osloncima i krajevima
elementa nepromijenjeni.
(6) Za provjeru elemenata u požarnim uvjetima prikladne su pojednostavnjene ili napredne metode
proraþuna navedene u toþkama 4.2 i 4.3.
2.4.3 Proraþun dijela konstrukcije
(1) Primjenjuje se toþka 2.4.2(1).
(2) Kao zamjena za provedbu proraþuna konstrukcije za požarnu situaciju u vrijeme t = 0, reakcije
na osloncima i unutarnje sile i momenti na rubovima dijela konstrukcije smiju se odrediti iz
proraþuna konstrukcije pri uobiþajenoj temperaturi kako je navedeno u toþki 2.4.2.
EN 1999-1-2
stranica 17/54
(3) Dio konstrukcije koji üe se proraþunati treba odrediti na temelju potencijalnog toplinskog širenja
i deformiranja tako da se njegovo meÿudjelovanje s drugim dijelovima konstrukcije može tijekom
izloženosti požaru približno odrediti za oslonce i rubne uvjete koji se neovisni o vremenu.
(4) U dijelu konstrukcije koji se proraþunava treba uzeti u obzir odgovarajuüi naþin sloma u
požarnoj situaciji, temperaturno ovisna svojstva materijala i krutost elementa te uþinke toplinskih
deformiranja (neizravna djelovanja požara).
(5) Tijekom izloženosti požaru smije se pretpostaviti da su rubni uvjeti na osloncima te sile i
momenti na rubovima dijela konstrukcije nepromijenjeni.
2.4.2 Globalni proraþun konstrukcije
(1) Ako se za požarnu situaciju provodi globalni proraþun konstrukcije, treba uzeti u obzir
odgovarajuüi naþin sloma pri izloženosti požaru, temperaturno ovisna svojstva materijala i krutost
elementa te uþinke toplinskih deformiranja (neizravna djelovanja požara).
3 Materijal
3.1 Opüenito
(1) Vrijednosti svojstava materijala dane u ovom poglavlju treba smatrati karakteristiþnim
vrijednostima osim ako nisu dane kao proraþunske vrijednosti.
(2) Mehaniþka svojstva aluminijskih legura pri 20 qC treba uzeti iz norme EN 1999-1-1 za proraþun
pri uobiþajenoj temperaturi.
3.2 Mehaniþka svojstva aluminijskih legura

9
3.2.1 Svojstva þvrstoüe i deformiranja
(1) Za izloženost toplini do 2 sata, dogovorne granice popuštanja pri 0,2 %-tnoj trajnoj deformaciji
pri povišenoj temperaturi aluminijskih legura popisane u tablici 1, a odreÿene su iz izraza
fo,T = ko,T fo
PAZI: U INDEKSU JE SLOVO O A NE NULA
gdje je:
fo,ș dogovorna granica popuštanja pri 0,2 %-tnoj trajnoj deformaciji pri povišenoj temperaturi
fo dogovorna granica popuštanja pri 0,2 %-tnoj trajnoj deformaciji pri temperaturi prostorije u
skladu s normom EN 1999-1-1.
(2) Meÿuvrijednosti temperature aluminija smiju se odrediti prema slikama 2a, 2b ili linearnom
interpolacijom.
9 Nacionalna bilješka: Pogrešno u izvorniku piše þvrstoüa.

EN 1999-1-2
stranica 18/54
Tablica 1a — Omjeri ko,T za dogovornu granicu popuštanja pri 0,2 %-tnoj trajnoj deformaciji
aluminijskih legura pri povišenoj temperaturi za vrijeme izloženosti toplini do dva sata
Temperi- Temperatura aluminijske legure u qC

Legura
ranje 20 100 150 200 250 300 350 550
EN AW-3004 H34 1,00 1,00 0,98 0,57 0,31 0,19 0,13 0
EN AW-5005 O 1,00 1,00 1,00 1,00 0,82 0,58 0,39 0
EN AW-5005 H141) 1,00 0,93 0,87 0,66 0,37 0,19 0,10 0
EN AW-5052 H342) 1,00 1,00 0,92 0,52 0,29 0,20 0,12 0
EN AW-5083 O 1,00 1,00 0,98 0,90 0,75 0,40 0,22 0
EN AW-5083 H123) 1,00 1,00 0,80 0,60 0,31 0,16 0,10 0
EN AW-5454 O 1,00 1,00 0,96 0,88 0,50 0,32 0,21 0
EN AW-5454 H34 1,00 1,00 0,85 0,58 0,34 0,24 0,15 0
EN AW-6061 T6 1,00 0,95 0,91 0,79 0,55 0,31 0,10 0
EN AW-6063 T5 1,00 0,92 0,87 0,76 0,49 0,29 0,14 0
4)
EN AW-6063 T6 1,00 0,91 0,84 0,71 0,38 0,19 0,09 0
EN AW-6082 T45) 1,00 1,00 0,84 0,77 0,77 0,34 0,19 0
EN AW-6082 T6 1,00 0,90 0,79 0,65 0,38 0,20 0,11 0
1) Vrijednosti se smiju primijeniti i na temperiranja H24/H34/H12/H32
2) Vrijednosti se smiju primijeniti i na temperiranja H12/H22/H32
3) Vrijednosti se smiju primijeniti i na temperiranja H22/H32
4) Vrijednosti se smiju primijeniti i na EN AW-6060 T6 i T66
5) Vrijednosti ne ukljuþuju poveüanje granice popuštanja zbog uþinaka starenja.
Preporuþuje se da se takvi uþinci zanemare.
(3) Dogovorne granice popuštanja aluminijskih legura pri 0,2 %-tnoj trajnoj deformaciji koje nisu
obuhvaüene u tablici 1a ali su popisane u tablicama 3.2a i 3.2b u normi EN 1999-1-1 trebaju biti
dokumentirane ispitivanjem ili se smiju upotrijebiti donje graniþne vrijednosti omjera dogovorne
granice popuštanja pri 0,2 %-tnoj trajnoj deformaciji dane u tablici 1.b.
Tablica 1.b - Donje granice omjera ko,T za dogovornu granicu popuštanja pri 0,2 %-tnoj
trajnoj deformaciji za aluminijske legure pri povišenoj temperaturi za vrijeme izloženosti
toplini do dva sata
Temperatura aluminijske legure u qC

20 100 150 200 250 300 350 550
Donje graniþne vrijednosti 1,00 0,90 0,75 0,50 0,23 0,11 0,06 0
U Dodatku A navedeni su omjeri smanjenja granice popuštanja ko,T za neke legure i temperiranja
koji nisu popisani u tablicama 3.2a i 3.2b norme EN 1999-1-1. Dogovorna granica popuštanja
materijala pri 0,2 %-tnoj trajnoj deformaciji pri temperaturi prostorije fo smije se uzeti iz norme EN
485-2 ili norme EN 755-2.
(4) Modul elastiþnosti svih aluminijskih legura nakon izloženosti toplini od dva sata za povišene
temperature, Eal,T treba odrediti iz tablice 2.
EN 1999-1-2
stranica 19/54
Tablica 2 — Modul elastiþnosti aluminijskih legura pri povišenoj
temperaturi za vrijeme izloženosti toplini od dva sata, Eal,T
Temperatura Modul elastiþnosti Eal,T

aluminijske legure T
(N/mm²)
(qC)
20 70 000
50 69 300
100 67 900
150 65 100
200 60 200
250 54 600
300 47 600
350 37 800
400 28 000
550 0
(5) Omjeri dogovorne granice popuštanja pri 0,2 %-tnoj trajnoj deformaciji ko,T i omjer Eal,ș/Eal
aluminijskih legura pri povišenim temperaturama șal/°C prikazani su na slikama 2a i 2b za vrijeme
izloženosti toplini do dva sata.
1,0
Eal,T 0,9
Eal
0,8
ko,T 0,7 E
0,6
0,5 3004-H34
6082-T4 6063-T5
6061-T6
0,4 6082-T6
6063-T6
0,3
0,2
0,1
0
0 100 200 300 400 500
Tal / °C
Slika 2a - Omjeri dogovorne granice popuštanja pri 0,2 %-tnoj trajnoj deformaciji ko,ș i omjer
modula elastiþnosti E = Eal,ș/Eal aluminijske legure EN-AW 3004 i legura 6xxx iz tablice 1a pri
povišenoj temperaturi șal /°C za vrijeme izloženosti toplini do dva sata
EN 1999-1-2
stranica 20/54
1,0
5005-O
Eal,T 0,9
5083-O
Eal
0,8
5454-O
ko,T 0,7
0,6
5052-H34
0,5
5083-H12 E
0,4 5005-H14
5454-H34
0,3
0,2
0,1
0
0 100 200 300 400 500
Tal / °C
Slika 2b - Omjeri dogovorne granice popuštanja pri 0,2 %-tnoj trajnoj deformaciji ko,ș i omjer
modula elastiþnosti E = Eal,ș/Eal aluminijskih legura 5xxx iz tablice 1a pri povišenoj
temperaturi șal /°C za vrijeme izloženosti toplini do dva sata
3.2.2 Jediniþna masa
(1) Jediniþna se masa aluminija Ual smije smatrati neovisnom o njegovoj temperaturi. Treba uzeti
vrijednost
Ual = 2700 kg/m3.
3.3 Toplinska svojstva
3.3.1 Aluminijske legure
3.3.1.1 Toplinsko izduljenje
(1) Relativno toplinsko izduljenje (deformaciju) aluminijskih legura 'l/l treba odrediti iz izraza
za 0 qC < Tal < 500 qC
'l/l 0,1 10 7 T al
2
22,5 10 6 T al 4,5 10 4
gdje je:
l duljina pri 20 ºC
'l izduljenje prouzroþeno temperaturom.
NAPOMENA: Promjene relativnog toplinskog izduljenja ovisne o temperaturi prikazane su na slici 3.

EN 1999-1-2
stranica 21/54
Slika 3 — Ovisnost relativnog toplinskog izduljenja aluminijskih legura i temperature
3.3.1.2 Specifiþna toplina
(1) Specifiþnu toplinu aluminija cal treba odrediti iz izraza
za 0 ºC < T al < 500 ºC
c al 0,41 T al 903 (J/kg ºC)
NAPOMENA: Promjena specifiþne topline prikazana je na slici 4.
1200
1000
cal / (J/kg°C)
800
600
400
200
0
0 100 200 300 400 500
Tal / °C
Slika 4 - Ovisnost specifiþne topline aluminijskih legura i temperature
3.3.1.3 Toplinska provodljivost
(1) Toplinsku provodljivost aluminijske legure, Oal za 0 ºC < T al < 500 ºC treba odrediti iz izraza
a) za legure nizova 3xxx i 6xxx:
Oal 0,07 T al 190 (W/mºC)
b) za legure nizova 5xxx i 7xxx:

EN 1999-1-2
stranica 22/54
Oal 0,1 ș al 140 (W/mºC).
NAPOMENA: Promjena toplinske provodljivosti prikazana je na slici 5.
250
Oal / (W/m°C) A
200
B
150
100
50
0
0 100 200 300 400 500
Tal / °C
A: nizovi 3xxx i 6xxx
B: nizovi 5xxx i 7xxx
Slika 5 - Ovisnost toplinske provodljivosti i temperaturi
3.3.2 Materijali za zaštitu od požara
(1) Svojstva i ponašanje materijala za zaštitu od požara upotrijebljenih u proraþunu treba ocijeniti
kako bi se provjerilo da požarna zaštita ostaje jedinstvena i povezana sa svojom podlogom tijekom
mjerodavne izloženosti požaru.
NAPOMENA: Provjera svojstava zaštitnih materijala opüenito se provodi ispitivanjima. Trenutaþno nema
europske norme za ispitivanje takvih materijala povezanih s aluminijskim konstrukcijama. Ilustracija takvog
ispitivanja primjenjivog za þeliþne konstrukcije zaštiüene od požara dana je u normi ENV 13381-4.
4 Proraþun na djelovanje požara
4.1 Opüenito
(1) Ovo poglavlje sadržava pravila za aluminijske konstrukcije koje mogu biti
- nezaštiüene
- izolirane materijalom za zaštitu od požara
- zaštiüene toplinskim zaslonima.
NAPOMENA: Primjeri drugih metoda zaštite jesu punjenje vodom ili djelomiþna zaštita zidova i stropova.
(2) Požarnu otpornost treba odrediti s pomoüu jednog ili s pomoüu više pristupa i to:
- jednostavnim proraþunskim modelima

- naprednim proraþunskim modelima
- ispitivanjem.
(3) Jednostavni proraþunski modeli su pojednostavnjene proraþunske metode za pojedinaþne

elemente utemeljene na konzervativnim pretpostavkama.
(4) Napredni proraþunski modeli su proraþunske metode u kojima su inženjerska naþela

primijenjena realno za odreÿene primjene.
EN 1999-1-2
stranica 23/54
4.2 Jednostavni proraþunski modeli
4.2.1 Opüenito
(1)P Mora se pretpostaviti da je nosiva funkcija aluminijske konstrukcije ili konstrukcijskoga

elementa održana nakon vremena t u danom požaru ako je
Efi,d d Rfi,d,t (4.1)

(OSTAVI d, U IZVORNIKU JE POGREŠKA)
gdje je:
Efi,d proraþunski uþinak djelovanja za požarnu proraþunsku situaciju odreÿen u skladu s normom
EN 1991-1-2 (unutarnje sile i momenti Mfi,Ed, Nfi,Ed, Vfi,Ed, pojedinaþno ili u kombinaciji)
Rfi,d,t proraþunska otpornost aluminijske konstrukcije ili konstrukcijskoga elementa za požarnu

proraþunsku situaciju u vrijeme t (Mfi,t,Rd, Mb,fi,t,Rd, N fi,t,Rd, Nb,fi,t,Rd, Vfi,t,Rd , pojedinaþno ili u
kombinaciji.
(2) Rfi,d,t treba odrediti za raspodjelu temperature u konstrukcijskim elementima u vrijeme t

izmjenom proraþunske otpornosti koja vrijedi za proraþun pri uobiþajenoj temperaturi odreÿene iz
norme EN 1999-1-1, uzimajuüi u obzir mehaniþka svojstva aluminijskih legura pri povišenoj
temperaturi, vidjeti toþke 3.2.1 i 3.2.2.
(3) Otpornost spojeva izmeÿu elemenata ne treba kontrolirati ako toplinski otpor (dp/Op)c požarne
zaštite spoja nije manji od minimalne vrijednosti toplinskoga otpora (dp/Op)M požarne zaštite bilo
kojeg aluminijskog elementa prikljuþenog tim spojem.
(4) U zavarenim spojevima u obzir treba uzeti smanjenu þvrstoüu podruþja utjecaja topline.
(5) Smije se pretpostaviti da su toþke 4.2.2.2, 4.2.2.3 i 4.2.2.4 zadovoljene ako u vrijeme t
temperatura aluminija Tal u svim popreþnim presjecima nije viša od 170 qC.
4.2.2 Otpornost
4.2.2.1 Razredba popreþnih presjeka
(1) U požarnoj situaciju popreþni se presjeci smiju razvrstati kao i u proraþunu pri uobiþajenoj
temperaturi u skladu s toþkom 6.1.4 norme EN 1999-1-1.
NAPOMENA: Ovo se pravilo temelji na istom relativnom smanjenju vrijednosti dogovorne granice popuštanja
šri 0,2 %-tnoj trajnoj deformaciji i modula elastiþnosti. Ako se uzme u obzir stvarni pad vrijednosti modula
elastiþnosti u skladu sa slikom 2, razredba presjeka se mijenja pa se može proraþunati veüa vrijednost
sposobnosti presjeka. U nacionalnom se dodatku smiju navesti odredbe kojima se to uzima u obzir.
4.2.2.2 Vlaþni elementi
(1) Proraþunska se otpornost Nfi,t,Rd vlaþnog optereüenog elementa s nejednolikom raspodjelom

temperature po popraþnom presjeku u vrijeme t smije odrediti iz izraza:
Nfi,t,Rd = ¦ Ai ko,T,i fo/JM,fi (4.2)
gdje je:
Ai elementarna ploština neto popreþnoga presjeka temperature Ti ukljuþujuüi odbitak kojim se
uzima u obzir uþinak omekšanja HAZ-a, ako se to zahtijeva. Odbitak se temelji na smanjenoj
debljini Uo,HAZ t
ko,T,i omjer smanjenja proraþunske dogovorne granice popuštanja pri 0,2 %-tnoj trajnoj deformaciji
pri temperaturi Ti. Vrijednost Ti je temperatura elementarne ploštine Ai.
EN 1999-1-2
stranica 24/54
(2) Proraþunsku otpornost Nfi,T,Rd vlaþnog elementa jednolike temperature Tal treba odrediti iz
izraza:
Nfi,T,Rd = ko,T NRd (JMx/JM,fi) (4.3)
gdje je:
NRd proraþunska otpornost za proraþun pri uobiþajenoj temperaturi u skladu s normom EN 1999-
1-1. NRd je No,Rd ili Nu,Rd
JMx parcijalni koeficijent za materijal u skladu s normom EN 1999-1-1. JM1 se primjenjuje u

kombinaciji s No,Rd a JM2 u kombinaciji s Nu,Rd
Proraþunska otpornost Nfi,T,Rd odreÿuje se iz kombinacije NRd i JMx a mjerodavna je manja vrijednost.
4.2.2.3 Grede
(1) Proraþunski moment otpornosti Mfi,t,Rd popreþnoga presjeka 1. ili 2. razreda za nejednoliku
raspodjelu temperature u vrijeme t smije se odrediti iz izraza:
Mfi,t,Rd = ¦ Ai zi ko,T,i fo/JM,fi (4.4)
gdje je:
zi udaljenost plastiþne neutralne osi od težišta elementarne ploštine Ai
(2) Proraþunski moment otpornosti Mfi,t,Rd popreþnoga presjeka 3. ili 4. razreda za nejednoliku
Mfi,t,Rd = ko,Tmax MRd (JMx/JM,fi) (4.7) (4.5)
gdje je:
ko,Tmax omjer dogovorne granice popuštanja pri 0,2 %-tnoj trajnoj deformaciji aluminijskih legura pri
temperaturi Tal jednak maksimalnoj temperaturi Tal,max popreþnoga presjeka dostignutoj u
vrijeme t
MRd moment otpornosti popreþnoga presjeka za proraþun pri uobiþajenoj temperaturi za 3. i 4.

razred u skladu s normom EN 1999-1-1. MRd je Mc,Rd ili Mu,Rd.

kombinaciji s Mc,Rd a JM2 u kombinaciji s Mu,Rd.
Proraþunska otpornost Mfi,t,Rd odreÿuje se iz kombinacije MRd i JMx a mjerodavna je manja vrijednost.
(3) Proraþunski moment otpornosti Mfi,t,Rd popreþnoga presjeka 1., 2., 3. ili 4. razreda za jednoliku
Mfi,t,Rd = ko,T MRd (JMx/JM,fi) (4.8) (4.6)
gdje je:
MRd moment otpornosti popreþnoga presjeka za proraþun pri uobiþajenoj temperaturi. MRd je Mc,Rd
ili Mu,Rd

kombinaciji s Mc,Rd a JM2 u kombinaciji s Mu,Rd.
Proraþunska otpornost Mfi,t,Rd odreÿuje se iz kombinacije MRd i JMx a mjerodavna je manja vrijednost.
EN 1999-1-2
stranica 25/54
(4) Za grede izložene boþno-torzijskom izvijanju proraþunski moment otpornosti pri izvijanju Mb,fi,t,Rd
boþno nepridržane grede u vrijeme t smije se odrediti iz izraza:
Mb,fi,t,Rd = ko,T,max Mb,Rd (JM1/JM,fi) (4.9) (4.7)
gdje je:
Mb,Rd proraþunski moment otpornost pri izvijanju za proraþun pri uobiþajenoj temperaturi u skladu s
normom EN 1999-1-1.
(5) Proraþunska otpornost grede na popreþnu silu Vfi,t,Rd u vrijeme t smije se odrediti iz izraza:
Vfi,t,Rd = ko,T VRd (JM1/JM,fi) (4.10) (4.8)
gdje je:
ko,T omjer dogovorne granice popuštanja pri 0,2 %-tnoj trajnoj deformaciji aluminijskih legura pri
temperaturi Tal gdje je Tal maksimalna temperatura onoga dijela popreþnoga presjeka koji
prenosi popreþnu silu
VRd otpornost na popreþnu silu neto popreþnoga presjeka za proraþun pri

uobiþajenoj temperaturi u skladu s normom EN 1999-1-1.
NAPOMENA: Proraþunske otpornosti dane izrazima (4.7), (4.9) i (4.10) (4.5), (4.7) i (4.8) temelje se na istom
relativnom smanjenju vrijednosti dogovorne granice popuštanja pri 0,2 %-tnoj trajnoj deformacijii modula
elastiþnosti pri povišenim temperaturama. Ako se stvarni pad vrijednosti modula elastiþnosti uzme u obzir,
može se dobiti veüa vrijednost sposobnosti presjeka. U nacionalnom se dodatku smiju navesti odredbe
kojima se to uzima u obzir.
4.2.2.4 Stupovi
(1) Proraþunska otpornost na izvijanje Nb,fi,t,Rd tlaþno napregnutog elementa u vrijeme t smije se
odrediti iz izraza:
Nb,fi,t,Rd = ko,T,max Nb,Rd (JM1/1,2 JM,fi) (4.11) (4.9)
gdje je;
Nb,Rd otpornost na izvijanje u proraþunu pri uobiþajenoj temperaturi u skladu s normom
EN 1999-1-1
1,2 faktor smanjenja proraþunske otpornosti zbog puzanja aluminijskih legura ovisnog o
temperaturi.
(2) Za odreÿivanje relativne vitkosti primjenjuju se odredbe norme EN 1999-1-1.
(3) Za odreÿivanje duljine izvijanja stupova lfi primjenjuju se pravila norme EN 1999-1-1 uz niže
navedene iznimke.
(4) Stup se na promatranoj razini, potpuno spojen sa stupovima iznad i ispod sebe, ako oni postoje,
smije smatrati uþinkovito pridržanim ako je požarna otpornost elemenata zgrade koji odvajaju
promatrane razine najmanje jednaka požarnoj otpornosti stupa.
(5) Za pridržani okvir (en: braced frame) kod kojega svaki kat obuhvaüa posebni požarni odjeljak
dovoljne požarne otpornosti duljina izvijanja stupa nekog meÿukata lfi smije se uzeti lfi = 0,5 L a na
gornjem katu lfi = 0,7 L, gdje je L sustavska visina odgovarajuüega kata, vidjeti sliku 6.
NAPOMENA: Proraþunska otpornost navedena u formuli (4.11) (4.9) temelji se na istom relativnom
smanjenju vrijednosti dogovorne granice popuštanja pri 0,2 %-tnoj trajnoj deformaciji i modula elastiþnosti.
EN 1999-1-2
stranica 26/54
Ako se stvarno smanjenje vrijednosti modula elastiþnosti uzme u obzir, može se dobiti veüa vrijednost
sposobnosti presjeka. U nacionalnom se dodatku smiju navesti odredbe kojima se to uzima u obzir.
A: nosivi zid (posmiþno kruti zid) ili drugi sustav pridržanja

B: odvojeni požarni odjeljci u svakome katu
C: duljina izvijanja stupa
D: naþin deformiranja u požaru
Slika 6 - Primjeri duljine izvijanja stupova lfi u pridržanim okvirima
(6) Proraþun otpornosti na izvijanje elementa izloženog kombiniranom djelovanju savijanja i osne
sile smije se odrediti prema normi EN 1999-1-1 upotrebom pravila kombinacije za proraþun pri
uobiþajenoj temperaturi i uz ove vrijednosti proraþunskih optereüenja:
NEd = Nfi,Ed
My,Ed = My,fi,Ed
Mz,Ed = Mz,fi,Ed
Otpornost elementa u požaru odreÿuje se prema toþkama 4.2.2.3 i 4.2.2.4 ove norme.
4.2.3 Razvoj temperature u aluminiju
4.2.3.1 Nezaštiüeni unutarnji aluminijski elementi
(1) Za istovrijednu jednoliku raspodjelu temperature u popreþnom presjeku porast temperature

ǻT alt u nezaštiüenom elementu tijekom vremenskog intervala ǻt treba odrediti prema izrazu:
1 Am
'T al(t) k sh hnet 't (4.12) (4.10)
cal U al V
formulu napisati u TNR

gdje je:
k sh popravni faktor za uþinak zaklonjenosti (en: shadow effect) iz toþke 4.2.3.1 (2)
Am/V faktor profila za nezaštiüene aluminijske elemente (m-1)
hnet proraþunski vrijednost neto toplinskog toka po jedinici ploštine, vidjeti normu EN 1991-
1-2.
(2) Za profile oblika I, za djelovanja nazivnoga požara, popravni faktor za uþinak zaklonjenosti
smije se odrediti iz izraza:
EN 1999-1-2
stranica 27/54
( Am / V ) b
ksh = 0,9 (4.13) (4.11)
Am / V
gdje je:
(Am/V)b okvirna vrijednost (en: box value) faktora profila
U svim drugim sluþajevima vrijednosti ksh treba uzeti
( Am / V )b
ksh = d 1,0 (4.14) (4.12)
Am / V
NAPOMENA 1: Za popreþne presjeke konveksnoga oblika (npr. pravokutne ili kružne šuplje profile) potpuno
obuhvaüene požarom uþinak zaklonjenosti ima beznaþajan utjecaj pa je stoga popravni faktor ksh = 1.
NAPOMENA 2: Zanemarenje uþinka zaklonjenosti (tj. ksh = 1,0) daje konzervativna rješenja.
(3) Vrijednost hnet,d treba odrediti prema normi EN 1991-1-2 uz Hf = 1,0 a Hm u skladu s toþkom
2.2(2) gdje su Hf i Hm definirani u normi EN 1991-1-2.
(4) Vrijednost 't ne treba biti veüa od 5 sekunda.
(5) U izrazu (4.12) (4.10) vrijednost faktora profila Am/V ne treba uzeti manje od 10 m-1.
(6) U proraþunu izložene ploštine površine elementa, Am, udubine sa širinom otvora na površini
manjom od 20 mm ne treba ukljuþiti u izloženu ploštinu površine. Za udubine sa širinom otvora na
površini veüim od 20 mm ploštinu udubine treba ukljuþiti u izloženu ploštinu. Vidjeti sliku 7.
NAPOMENA: Neki izrazi za proraþun vrijednosti faktora profila Am/V nezaštiüenih aluminijskih elemenata
dani su u tablici 3.
< 20 mm > 20 mm
Slika 7 - Primjeri udubina sa širinom otvora na površini manjom od 20 mm i veüom od 20

mm
EN 1999-1-2
stranica 28/54
Tablica 3 — Faktor profila Am/V za nezaštiüene aluminijske konstrukcijske

elemente za primjenu u metodi koncentriranih masa
PAZI U CIJELOJ TABLICI: VELIýINA SLOVA U INDEKSIMA U FORMULAMA !!
otvoreni profil izložen požaru sa svih strana cijev izložena požaru sa svih strana
Am perimeter
V cross - section area Am 1
opseg V t
ploština popreþnog presjeka t
šuplji profil (ili zavareni sanduþasti profil jednolike debljine)

otvoreni profil izložen požaru s triju strana
izložen požaru sa svih strana
Am surface exposed to fire

V cross - section area t Am 1
ako je t b : |
površina izložena požaru V t
ploština popreþnog presjeka
pojasnica profila oblika I izložena požaru s triju strana sanduþasti profil izložen požaru sa svih strana
Am b 2t f Am 2b h
V bt f V cross - section area
h
Am AC: zamijeni u brojniku 2b+h sa

b 1
If t f b : | 2(b+h) 10
tf
V tf
b
kutnik (ili bilo koji otvoreni profil jednolike debljine) Profil oblika I s pojaþanjem, pretvoren u sanduþasti profil
izložen požaru sa svih strana izložen požaru sa svih strana
Am 2b h
V cross - section area
Am 2
h
ploština popreþnoga presjeka

V t
AC: zamijeni u brojniku 2b+h sa
t 9
2(b+h)
b
ravna ploþa izložena požaru sa svih strana ravna ploþa izložena požaru sa triju strana
Am 2b 2t Am b 2t
V bt V bt
Am 2 Am 1
t
t
b ako je t b : | b ako je t b : |
V t V t
4.2.3.2 Unutarnje aluminijske konstrukcije izolirane materijalom za zaštitu od požara
(1) Za jednoliku raspodjelu temperature u popreþnom presjeku, porast temperature 'T alt u

izoliranom elementu tijelom vremenskog intervala 't treba odrediti iz izraza:
10 Nacionalna bilješka: U EN 1999-1-2:2007/AC:2009 pogrešno je napisan brojnik. Ovdje je ta pogreška ispravljena.

EN 1999-1-2
stranica 29/54
PAZI: U ovoj toþki ostaje simbol I tj. ne mijenja se u )......
Op dp Ap ª 1 º
'Talt
cal Ual V «¬1 I 3 »¼

T(t) Tal(t) 't §¨ eI 10 1·¸'T t
© ¹
(4.15) (4.13)
ali 'T alt t 0
gdje je:
cp U p Ap
I dp (4.16) (4.14)
cal U al V
gdje je:
Ap/V faktor profila za aluminijske elemente izolirane požarno-zaštitnim materijalom (m-1)
T t temperatura okolnoga plina u vrijeme t (ºC)
T alt temperatura aluminija u vrijeme t (ºC)
'T t porast okolne temperature tijekom vremenskog intervala 't (ºC).

U izrazima (4.13) i (4.14) kao i u objašnjenju pojmova indeksi su napisani prevelikim fontom. Treba ih
smanjiti. Pogledati objašnjenje oznaka na poþetku ovog eurokoda.
(2) Vrijednost 't ne treba uzeti veüu od 30 sekunda.
(3) Neke proraþunske vrijednosti faktora profila Ap/V izoliranih aluminijskih elemenata dane su u
tablici 4.
(4) Za veüinu materijala za zaštitu od požara proraþun porasta temperature aluminija 'T alt smije
se izmijeniti kako bi se uzeo u obzir vremenski pomak porasta temperature aluminija kad ona
dostigne 100 qC.
EN 1999-1-2
stranica 30/54
Tablica 4 — Faktor profila Ap/V za aluminijske konstrukcijske elemente izolirane
materijalima za zaštitu od požara za primjenu u metodi koncentrirane mase
Crtež Opis Faktor oblika Ap/V
obloga jednolike debljine aluminium perimeter

po obrisu izložena požaru aluminium cross - section area
s þetiriju strana opseg aluminijskog profila
aluminijskog profila
šuplja obloga jednolike 2 (b + h )

debljine izložena požaru s aluminium cross - section area
þetiriju strana ploština popreþnog presjeka
h
obloga jednolike debljine aluminium perimeter - b

po obrisu izložena požaru aluminium cross - section area
s triju strana opseg aluminijskog profila
šuplja obloga jednolike 2h + b

debljine izložena požaru s aluminium cross - section area
triju strana ploština popreþnog presjeka
h
4.2.3.3 Unutarnje aluminijske konstrukcije u šupljini zaštiüenoj toplinskim zaslonima
(1) Niže navedene odredbe primjenjuju se na
- aluminijske elemente u šupljini omeÿenoj s gornje strane stropom a s donje strane horizontalnim
toplinskim zaslonom i na
- aluminijske elemente u šupljini omeÿene obostrano vertikalnim toplinskim zaslonima.
(2) Za unutarnje aluminijske konstrukcije zaštiüene toplinskim zaslonima proraþun porasta

temperature aluminija 'Tal treba temeljiti na metodama danim u toþkama 4.2.3.1 ili 4.2.3.2
uzimajuüi temperaturu okolnoga plina Tt jednaku temperaturi plina u šupljini.
(3) Svojstva i ponašanje toplinskih zaslona treba odrediti prema postupku ispitivanja sukladnom s
normom ENV 13381-1 CEN/TS 13381-1 ili normom ENV 13381-2.
EN 1999-1-2
stranica 31/54
(4) Razvoj temperature u šupljini u kojoj se nalaze aluminijski elementi treba odrediti prema
ispitivanju normiranim požarom sukladnom s normom ENV 13381-1 CEN/TS 13381-1 ili normom
ENV 13381-2 ili proraþunom s pomoüu odobrene metode.
(5) Vrijednosti koeficijenata prelaska topline strujanjem i zraþenjem (Dc i Dr) odreÿene ispitivanjima
sukladnim s normom ENV 13381-1 CEN/TS 13381-1 ili ENV 13381-2 smiju se upotrijebiti u
proraþunu 'Tal kao zamjena vrijednostima iz norme EN 1991-1-2.
4.2.3.4 Vanjske aluminijske konstrukcije
(1) Temperaturu vanjskih aluminijskih konstrukcija treba odrediti uzimajuüi u obzir:
- tok topline zraþenjem iz požarnoga odjeljka
- tok topline zraþenjem i strujanjem iz plamenova koji izlaze kroz otvore
- gubitke topline zraþenjem i strujanjem iz aluminijske konstrukcije u okolnu atmosferu
- veliþine i položaje konstrukcijskih elemenata.
(2) Toplinski se zasloni smiju predvidjeti s jedne, dvaju ili triju strana vanjskog aluminijskog
elementa kako bi ga se zaštitilo od prelaska topline zraþenjem.
(3) Toplinski zasloni trebaju biti
- izravno priþvršüeni na onoj strani aluminijskoga elementa koju je predviÿena za zaštitu ili
- dovoljno veliki da potpuno zaklone tu stranu od oþekivanoga toka topline zraþenjem.
(4) Toplinski zasloni trebaju biti negorivi i trebaju imati požarnu otpornost najmanje EI 30 u skladu s
normom EN ISO 13501-2.
NAPOMENA: Podaci su navedeni u Dodatku B.
(5) Temperaturu vanjskih aluminijskih konstrukcija zaštiüenih toplinskim zaslonima treba odrediti
kako je navedeno u stavku (1) uz pretpostavku da nema prelaska topline zraþenjem na one strane
koje su zaštiüene toplinskim zaslonima.
(6) Proraþuni smiju biti utemeljeni na uvjetima stacionarnoga stanja koji su posljedica stacionarne
toplinske ravnoteže.
NAPOMENA 1: Preporuþene metode navedene su u Dodatku B.
NAPOMENA 2: Proraþun uz primjenu Dodatka B treba se temeljiti na modelu danom u normi EN 1991-1-2
uz opis uvjeta požarnoga odjeljka i plamenova koji izlaze iz otvora na þemu se temelji proraþun tokova
topline zbog zraþenja i strujanja.
4.3 Napredne proraþunske metode
4.3.1 Opüenito
(1) Napredne proraþunske metode trebaju se zasnivati na temeljnom fizikalnom ponašanju tako da
daju pouzdano približenje oþekivanoga ponašanja odgovarajuüega dijela konstrukcije u požarnim
uvjetima.
(2) Svi moguüi naþini sloma koji nisu obuhvaüeni naprednom proraþunskom metodom (ukljuþujuüi
lokalno izboþivanje i posmiþni slom) trebaju se na odgovarajuüi naþin iskljuþiti.
EN 1999-1-2
stranica 32/54
(3) Napredne proraþunske metode trebaju ukljuþiti proraþunske modele za odreÿivanje:
- razvoja i raspodjele temperature u konstrukcijskim elementima (model toplinskoga odziva)
- mehaniþkoga ponašanja konstrukcije ili bilo kojega njezina dijela (model mehaniþkoga odziva).
(4) Napredne proraþunske metodu smiju se upotrijebiti za svaku krivulju zagrijavanja ako su za
odgovarajuüi raspon temperature poznata svojstva materijala.
(5) Napredne proraþunske metode smiju se upotrijebiti za sve vrste popreþnih presjeka.
4.3.2 Toplinski odziv
(1) Napredne proraþunske metode toplinskoga odziva trebaju se temeljiti na priznatim naþelima i
pretpostavkama teorije prelaska topline.
(2) U modelu toplinskoga odziva treba razmotriti:
- odgovarajuüa toplinska djelovanja odreÿena u normi EN 1991-1-2
- promjene toplinskih svojstava materijala ovisno o temperaturi, vidjeti toþku 3.3.
(3) Ako je prikladno, smiju se ukljuþiti uþinci nejednolike toplinske izloženosti i prelaska topline na
susjedne dijelove zgrade.
(4) Smije se zanemariti utjecaj sadržaja vlage i kretanja vlage u materijalu za zaštitu od požara što
daje konzervativno rješenje.
4.3.3 Mehaniþki odziv
(1) Napredne proraþunske metode mehaniþkoga odziva trebaju se temeljiti na priznatim naþelima i
pretpostavkama teorije mehanike konstrukcija uzimajuüi u obzir promjene mehaniþkih svojstava s
temperaturom.
(2) Treba razmotriti uþinke toplinski prouzroþenih deformacija i naprezanja zbog porasta i zbog
razlika temperature.
(3) U modelu mehaniþkoga odziva treba uzeti u obzir i:
- kombinirane uþinke mehaniþkih djelovanja, geometrijske nesavršenosti i toplinskih djelovanja
- mehaniþka svojstva materijala ovisna o temperaturi, vidjeti toþku 3.2
- nelinerane geometrijske uþinke
- uþinke nelinearnih svojstava materijala ukljuþujuüi povoljne uþinke optereüenja i rastereüenja na

krutost konstrukcije.
(4) Za temperaturu metala višu od 170 qC i trajanje dulje od 30 minuta potrebno je izriþito razmotriti
uþinke prolaznoga toplinskog puzanja.
(5) Deformiranja u graniþnom stanju nosivosti odreÿena proraþunskom metodom trebaju biti
ograniþena kako bi se osiguralo održavanje spojivosti svih dijelova konstrukcije.
(6) U proraþunu treba uzeti u obzir graniþno stanje nosivosti nakon kojega bi proraþunana
deformiranja konstrukcije mogla prouzroþiti slom zbog gubitka prikladnog oslonca jednoga od
elemenata.
EN 1999-1-2
stranica 33/54
(7) Proraþun elemenata izloženih izvijanju može se provesti upotrebom poþetne nesavršenosti u
obliku sinusoide uz najveüu vrijednost u polovici visine u skladu s maksimalno dopuštenim
otklonima odreÿenim u normi EN 1090-3.
4.3.4 Vrednovanje naprednih proraþunskih modela
(1) Vrednovanje toþnosti proraþunskih modela treba se temeljiti na odgovarajuüim rezultatima

ispitivanja.
(2) Rezultati proraþuna smiju se odnositi na temperature, deformiranja i vremena požarne

otpornosti.
(3) Kritiþne parametre treba kontrolirati primjenom analize osjetljivosti kako bi se osiguralo da je
model usklaÿen s jasnim inženjerskim naþelima.
(4) Kritiþni parametri smiju se odnositi, primjerice, na duljinu izvijanja, veliþinu elemenata i razinu
optereüenja.
EN 1999-1-2
stranica 34/54
Dodatak A
(obavijesni)
Svojstva aluminijskih legura i/ili temepriranja koja nisu popisanau normi EN 1999-1-1
Tablica A.1 — Omjeri ko,ș za dogovornu granicu popuštanja pri 0,2 %-tnoj deformaciji
za aluminijske legure pri povišenoj temperaturi i vrijeme izloženosti od dva sata
Temperi- Temperatura aluminijske legure qC

Legura
ranje 20 100 150 200 250 300 350 550
EN AW-3003 O 1,00 1,00 0,90 0,79 0,64 0,46 0,38 0
EN AW-3003 H14 1,00 1,00 0,76 0,51 0,26 0,16 0,10 0
EN AW-3004 H38 1,00 1,00 0,88 0,46 0,25 0,16 0,10 0
EN AW-5005 H18 1,00 0,92 0,85 0,60 0,32 0,15 0,08 0
EN AW-5052 O 1,00 1,00 1,00 0,85 0,63 0,46 0,28 0
EN AW-5052 H38 1,00 0,98 0,80 0,44 0,24 0,16 0,10 0
EN AW-5154 O 1,00 1,00 0,96 0,92 0,70 0,50 0,30 0
EN AW-5154 H34 1,00 1,00 0,89 0,61 0,37 0,26 0,16 0
EN AW-5454 H32 1,00 1,00 0,92 0,78 0,36 0,23 0,14 0
EN AW-5086 O 1,00 1,00 0,96 0,91 0,70 0,46 0,30 0
EN AW-5086 H34 1,00 1,00 0,85 0,58 0,34 0,24 0,15 0
EN AW-6005 T5 1,00 0,93 0,81 0,66 0,42 0,23 0,11 0
Kao približenje za ko,T za leguru EN AW-3003 smiju se uzeti vrijednosti za leguru EN AW-3103.
EN 1999-1-2
stranica 35/54
Dodatak B
(obavijesni)
Prelazak topline na vanjske aluminijske konstrukcijske elemente
B.1 Opüenito
B.1.1 Osnova
(1) U ovom se Dodatku B pretpostavlja da je požarni odjeljak ograniþen samo na jedan kat.
Pretpostavlja se da su svi prozori ili drugi sliþni otvori u požarnome odjeljku pravokutni.
(2) Odreÿivanje temperature požarnoga odjeljka, dimenzije i temperature plamenova koji izlaze
kroz otvore i parametre zraþenja i strujanja treba odrediti u skladu s Dodatkom B norme EN 1991-
1-2.
(3) Treba razlikovati elemente koji nisu obuhvaüeni plamenom i plamenom obuhvaüene elemente,
ovisno o njihovu položaju s obzirom na otvore u zidovima požarnoga odjeljka.
(4) Za element koji nije obuhvaüen plamenom treba pretpostaviti da on od svih otvora na toj strani
požarnoga odjeljka i od plamenova koji izlaze iz svih tih otvora preuzima toplinu prelaska
zraþenjem.
(5) Za element koji je obuhvaüen plamenom treba pretpostaviti da preuzima toplinu s pomoüu
prelaska strujanjem od obuhvaüajuüeg plamena i toplinu s pomoüu prelaska zraþenjem od
obuhvaüajuüeg plamena i od otvora u požarnome odjeljku iz kojih plamenovi izlaze. Prelazak
topline zraþenjem od drugih plamenova i od drugih otvora smije se zanemariti.
B.1.2 Dogovori o dimenzijama
(1) Dogovor o geometrijskim podacima smije se uzeti iz slike B.1.
B.1.3 Ravnoteža topline
(1) Za element koji nije obuhvaüen plamenom prosjeþnu temperaturu aluminijskoga elementa Tm
>K@ treba odrediti iz rješenja ovog izraza za toplinsku ravnotežu:
VTm4 + DTm = 6Iz + 6If + 293D (B.1)
gdje je:
V Stefan-Boltzmannova konstanta [56,7 u 10-12 kW/m2K4]
D koeficijent prelaska topline strujanjem [kW/m2K]
Iz tok topline zraþenjem iz plamena [kW/m2]
If tok topline zraþenjem iz otvora [kW/m2].
(2) Koeficijent prelaska topline strujanjem D treba odrediti iz Dodatka B norme EN 1991-1-2 za
stanje "nema prisilnog propuha" ili stanje "prisilnoga propuha" uz proraþunsku dimenziju
popreþnoga presjeka d = (d1 + d2 ) /2 .
EN 1999-1-2
stranica 36/54
d
1 d1
(3) d 2 d2 (4) (3)
(2)
(2)
s
s
plan plan
tlocrt tlocrt
1) stup nasuprot otvoru 2) stup izmeÿu otvora
a) stupovi
d1 d1
(2) (2)
(3) (4) d2 d2 (3) (4)
section section
presjek presjek
1) greda paralelna sa zidom 2) greda okomita na zid
b) grede
Slika B.1 — Dimenzije i lica elementa
(3) Za element koji je obuhvaüen plamenom prosjeþnu temperaturu aluminijskoga elementa Tm >K@
treba odrediti iz rješenja ovoga izraza za toplinsku ravnotežu:
VTm4 + DTm = Iz + If + DTz (B.2)
gdje je:
EN 1999-1-2
stranica 37/54
Tz temperatura plamena [K]
Iz tok topline zraþenjem iz plamena [kW/m2]
If tok topline zraþenjem iz odgovarajuüeg otvora [kW/m2].
(4) Tok topline zraþenjem iz plamenova Iz treba odrediti u skladu sa situacijom i vrstom elementa i
to za:
- stupove neobuhvaüene plamenom vidjeti toþku B.2
- grede neobuhvaüene plamenom vidjeti toþku B.3
- stupove obuhvaüene plamenom vidjeti toþku B.4
- grede u cijelosti ili djelomiþno obuhvaüene plamenom vidjeti toþku B.5.
Ostali se sluþajevi smiju obraditi na sliþan naþin primjenom odgovarajuüih promjena u obradi
navedenih u toþkama od B.2 do B.5.
(5) Tok topline zraþenjem iz otvora If treba odrediti iz izraza: 11
If = )f Hf (1 - az ) V Tf4 (B.3)
gdje je:
)f sveukupni faktor oblika elementa za prelazak topline zraþenjem iz toga otvora
Hf koeficijent emisije otvora
az koeficijent apsorpcije plamenova
Tf temperatura požara [K] iz Dodatka B norme EN 1991-1-2.
(6) Koeficijent emisije Hf otvora treba uzeti s vrijednošüu jedan, vidjeti Dodatak B u normi EN
1991-1-2.
(7) Koeficijent apsorpcije plamenova az treba odrediti iz toþaka od B.2 do B.5.
B.1.4 Sveukupni faktor oblika
(1) Sveukupni faktor oblika )f elementa za prelazak topline zraþenjem iz otvora treba odrediti iz
izraza:
(C 1I f ,1 + C 2 I f,2 ) d 1 +(C 3 I f ,3 + C 4 I f,4) d 2

)f = (B.4)
(C 1 + C 2) d 1 + (C 3 + C 4) d 2
u formuli sve I ispravi u ). Sve piši u TNR.

gdje je:
)i faktor oblika za lice elementa i za taj otvor, vidjeti Dodatak G norme EN 1991-1-2
11 Nacionalna bilješka: Od ovog mjesta dalje simbol I u izvorniku zamijenjen je simbolom ) jer je tako oznaþen isti simbol u
normi EN 1991-1-2.
EN 1999-1-2
stranica 38/54
di dimenzije popreþnoga presjeka lica i elementa
Ci koeficijent zaštite lica elementa i i to:
- za zaštiüeno lice Ci = 0
- za nezaštiüeno lice Ci = 1.
(2) Faktor oblika )f,i za lice elementa s kojega otvor nije vidljiv treba uzeti nula.
(3) Sveukupni faktor oblika )z elementa za prelazak topline zraþenjem iz plamena treba odrediti iz
izraza:
(C 1I z,1 + C 2 I z,1) d 1 + (C 3 I z,3 + C 4 I z,4) d 2

)z = (B.5)
(C 1 + C 2) d 1 + (C 3 + C 4) d 2
u formuli sve I ispravi u ). Sve piši u TNR.
gdje je:
)z,i faktor oblika za lice elementa i za taj plamen, vidjeti Dodatak G norme EN 1991-1-2.
(4) Faktori oblika )z,i pojedinih lica elemenata za prelazak topline zraþenjem iz plamenova smiju se
temeljiti na istovrijednim dimenzijama pravokutnoga plamena. U tu svrhu dimenzije i položaje
istovrijednih pravokutnika koji prikazuju prednju stranu i boþne strane plamena treba odrediti kako
je dano u toþki B.2 za stupove i u toþki B.3 za grede. Za sve ostale svrhe treba uzeti dimenzije
plamena iz Dodatka B norme EN 1991-1-2.
(5) Faktor oblika )z,i za lice elementa iz kojega plamen nije vidljiv treba uzeti nula.
(6) Lice elementa smije biti zaštiüeno toplinskim zaslonom, vidjeti toþku 4.2.3.4. Lice elementa koje
se nalazi neposredno uz zid odjeljka smije se takoÿer smatrati zaštiüenim ako u tom dijelu zida
nema otvora. Sva ostala lica elementa treba smatrati nezaštiüenim.
B.2 Stupovi neobuhvaüeni plamenom
B.2.1 Prelazak topline zraþenjem
(1) Treba razlikovati stup smješten nasuprot otvoru od stupa smještenog izmeÿu otvora.
NAPOMENA: Prikaz je dan na slici B.2.
(2) Ako se stup nalazi nasuprot otvora, tok topline zraþenjem iz plamena Iz treba odrediti iz izraza:
Iz = )z Hz V Tz4 (B.6)
gdje je:
)z sveukupni faktor oblika stupa za toplinu iz plamena, vidjeti toþku B.1.4
Hz koeficijent emisije plamena, vidjeti toþku B.2.2
Tz temperatura plamena >K@ iz toþke B.2.3.
NAPOMENA: Prikazi su dani na slici B.3.
(3) Ako se stup nalazi izmeÿu otvora, ukupni tok topline zraþenjem iz plamenova Iz na svakoj strani
treba odrediti iz izraza:
EN 1999-1-2
stranica 39/54
Iz = ()z,m Hz,m + )z,n Hz,n ) V Tz4 (B.7)
gdje je:
)z,m sveukupni faktor oblika stupa za toplinu iz plamenova na strani m, vidjeti toþku B.1.4
)z,n sveukupni faktor oblika stupa za toplinu iz plamenova na strani n, vidjeti toþku B.1.4
Hz,m ukupni koeficijent emisije plamenova na strani m, vidjeti toþku B.2.2
Hz,n ukupni koeficijent emisije plamenova na strani n, vidjeti toþku B.2.2.
NAPOMENA: Prikazi su dani na slici B.4.
B.2.2 Koeficijenti emisije plamena
(1) Ako se stup nalazi nasuprot otvoru, koeficijent emisije plamena Hz treba odrediti iz izraza za H
danog u Dodatku B norme EN 1991-1-2 uz debljinu plamena O na gornjoj razini otvora.
Ako nema istaka ili balkona iznad otvora, O se smije odrediti ovako:
- za stanje "nema prisilnog propuha":
O = 2h/3 (B.8a)
- za stanje "prisilnog propuha"
O = x ali O d hx / z (B.8b)
gdje su h, x i z dani u Dodatku B norme EN 1991-1-2.

EN 1999-1-2
stranica 40/54
Openings
1) Column opposite an opening Flames
m openings n openings
Flame side m Flame side n

2) Column between openings
otvori
1) stup nasuprot otvoru plamenovi
m otvora n otvora
plamen na strani m plamen na strani n
2) stup izmeÿu otvora
a) stanje nema prisilnog propuha
Openings
1) Column opposite an opening Flames
m openings n openings
Flame side m Flame side n

2) Column between openings
otvori
1) stup nasuprot otvoru plamenovi
m otvora n otvora
plamen na strani m plamen na strani n
2) stup izmeÿu otvora
b) stanje prisilnog propuha
Slika B.1 — Položaji stupova
EN 1999-1-2
stranica 41/54
2h/3
z 2h/3
Column
Equivalent front
Column rectangle
Equivalent front
rectangle
section
plan
stup istovrijedni prednji pravokutnik

presjek tlocrt
1) zid iznad i h < 1,25w
x
2h/3
x
z
Column
Equivalent front
rectangle
Column Equivalent front
rectangle 2h/3
section plan

presjek tlocrt
2) zid iznad i h > 1,25w ili nema zida iznad
a) nema prisilnoga propuha
Equivalent x
front rectangle
z h
w + 0,4x
Equivalent Column
Column front rectangle
section plan

presjek tlocrt
b) prisilni propuh
Slika B.2 — Stup nasuprot otvoru
EN 1999-1-2
stranica 42/54
2h/3
2h/3
z Equivalent side
rectangle
Equivalent side
rectangle
Column
section plan
stup istovrijedni boþni pravokutnik

presjek tlocrt
x
2h/3
2h/3
Equivalent side
z
rectangle
Equivalent side
rectangle
Column
section plan
presjek tlocrt
a) nema prisilnoga propuha
x
Equivalent
s side rectangle x
s
w + 0,4s
Equivalent
side rectangle
Column
section plan
presjek tlocrt
b) prisilni propuh
Slika B.3 — Stup izmeÿu otvora

EN 1999-1-2
stranica 43/54
(2) Ako se stup nalazi izmeÿu dvaju otvora, ukupne koeficijente emisije Hz,m i Hz,n plamenova na
stranama m i n treba odrediti iz izraza za H danog u Dodatku B norme EN 1991-1-2 uzimajuüi za
ukupnu debljinu plamena O vrijednost:
m
- za stranu m: O= ¦ Oi (B.9a)
i =1
n
- za stranu n: O= ¦ Oi (B.9b)
i =1
gdje je:
m broj otvora na strani m
n broj otvora na strani n

O i debljina plamena za otvor i.
(3) Debljinu plamena Oi treba odrediti ovako:
- za stanje "nema prisilnog propuha" Oi = wi (B.10a)
- za stanje "prisilnog propuha" Oi = wi + 0,4 s (B.10b)
gdje je:
wi širina otvora i
s horizontalna udaljenost od osi stupa do zida požarnoga odjeljka, vidjeti sliku B.1.
B.2.3 Temperatura plamena
(1) Za temperaturu plamena Tz treba uzeti temperaturu u osi plamena odreÿenu iz izraza za Tz
danog u Dodatku B norme EN 1991-1-2 za stanje "nema prislinog propuha" ili za stanje "prisilnog
propuha" na udaljenosti l od otvora, mjereno duž osi plamena i to ovako:
- za stanje "nema prisilnog propuha"
l = h/2 (B.11a)
- za stup nasuprot otvoru:
l=0 (B.11b)
- za stup izmeÿu otvora, l je udaljenost duž osi plamena do toþke na horizontalnom

razmaku s od zida požarnog odjeljka. Ako nema istaka ili balkona iznad otvora:
l = s X/x. (B.11c)
gdje su X i x dani u Dodatku B norme EN 1991-1-2.
B.2.4 Koeficijent apsorpcije plamena
(1) Za stanje "nema prisilnog propuha" koeficijent apsorpcije plamena az treba uzeti s vrijednošüu
nula.
EN 1999-1-2
stranica 44/54
(2) Za stanje "prisilnoga propuha" koeficijent apsorpcije plamena az treba uzeti jednakim
koeficijentu emisije Hz odgovarajuüeg plamena, vidjeti toþku B.2.2.
B.3 Greda neobuhvaüena plamenom
(1) U toþki B.3 pretpostavlja se da razina donje strane grede nije ispod razine vrha otvora u
požarnome odjeljku.
(2) Postoji razlika izmeÿu grede paralelne s vanjskim zidom požarnoga odjeljeka i grede koja je
okomita na vanjski zid požarnoga odjeljka, vidjeti sliku B.5.
(3) Ako je greda paralelna s vanjskim zidom požarnoga odjeljka, prosjeþnu temperaturu
aluminijskog elementa Tm treba odrediti za toþku koja se po duljini grede nalazi izravno iznad
središta otvora. Tada se tok topline zraþenjem iz plamena Iz odreÿuje iz izraza:
Iz = )z Hz V Tz4 (B.12)
gdje je:
)z sveukupni faktor oblika za plamen izravno nasuprot gredi, vidjeti toþku B.1.4
Hz koeficijent emisije plamena, vidjeti toþku B.3.2
Tz temperatura plamena iz toþke B.3.3 >K@.
(4) Ako je greda okomita na vanjski zid požarnoga odjeljka, prosjeþnu temperaturu u gredi treba
odrediti za niz toþaka na svakih 100 mm po duljini grede. Za prosjeþnu temperaturu aluminijskoga
elementa Tm treba uzeti maksimalnu od tih vrijednosti. Tada se tok topline zraþenjem iz plamena Iz
odreÿuje iz izraza:
Iz = ()z,m Hz,m + )z,n Hz,n) V Tz4 (B.13)
gdje je:
)z,m sveukupni faktor oblika grede za toplinu iz plamenova na strani m, vidjeti toþku B.3.2
)z,n sveukupni faktor oblika grede za toplinu iz plamenova na strani n, vidjeti toþku B.3.2
Hz,m ukupni koeficijent emisije plamenova na strani m, vidjeti toþku B.3.3
Hz,n ukupni koeficijent emisije plamenova na strani n, vidjeti toþku B.3.3
Tz temperatura plamena >K@, vidjeti toþku B.3.4.

EN 1999-1-2
stranica 45/54
Equivalent side
Equivalent front
rectangle
rectangle 2h/3
Beam
z
2h/3
Equivalent front
rectangle
Beam
section plan Equivalent side

rectangle
istovrijedni prednji pravokutnik greda istovrijedni prednji pravokutnik
istovrijedni boþni pravokutnik greda istovrijedni boþni pravokutnik
presjek tlocrt
x
2h/3 Equivalent side
Beam
rectangle
z
2h/3
Equivalent front
Equivalent front rectangle
rectangle
Beam
section plan Equivalent side

rectangle

presjek tlocrt
a) nema prisilnog propuha
x Equivalent front
rectangle
h Beam
z
x
s
Equivalent
Equivalent
side rectangle
w + 0,4s
front rectangle
Beam
Equivalent
section plan
side rectangle

presjek tlocrt
b) prisilni propuh
Slika B.4 — Greda neobuhvaüena plamenom

EN 1999-1-2
stranica 46/54
B.3.2 Koeficijent emisije plamena
(1) Ako je greda paralelena s vanjskim zidom požarnoga odjeljka, iznad otvora, koeficijent emisije
plamena Hz treba odrediti iz izraza za H danih u Dodatku B norme EN 1991-1-2 uz vrijednost
debljine plamena O na razini vrha otvora. Ako nema istaka ili balkona iznad otvora O se smije
odrediti ovako:
a) za stanje "nema prisilnog propuha":
O = 2h/3 (B.14a)
b) za stanje "prisilnog propuha":
O = x ali O d hx/z (B.14b)
gdje su h, x i z dani u Dodatku B norme EN 1991-1-2.
(2) Ako je greda okomita na vanjski zid požarnoga odjeljka, izmeÿu dvaju otvora, ukupne
koeficijente emisije Hz,m i Hz,n plamenova na stranama m i n treba odrediti iz izraza za H danog u
Dodatku B norme EN 1991-1-2 uz vrijednost debljine plamena O koja iznosi:
m
- za stranu m: O= ¦ Oi (B.15a)
i =1
n
- za stranu n: O= ¦ Oi (B.15b)
i =1
gdje je:
m broj otvora na strani m
n broj otvora na strani n

O i debljina plamena za otvor i.
(3) Debljinu plamena Oi treba odrediti ovako:
- za stanje "nema prisilnog propuha"
Oi = wi (B.16a)
Oi = wi + 0,4 s (B.16b)
gdje je:
wi širina otvora i
s horizontalna udaljenost od zida požarnoga odjeljka do promatrane toþke na gredi, vidjeti sliku
B.5.
B.3.3 Temperatura plamena

EN 1999-1-2
stranica 47/54
danog u Dodatku B norme EN 1991-1-2 za stanje "nema prisilnog propuha" ili za stanje "prisilnog
propuha" na udaljenosti l od otvora, mjereno duž osi plamena i to ovako:
a) za stanje "nema prisilnog propuha"
l = h/2 (B.17a)
-b) za stanje "prisilnog propuha"
- za gredu paralelnu s vanjskim zidom požarnoga odjeljka, iznad otvora:
l=0 (B.17b)
- za gredu okomitu na vanjski zid požarnoga odjeljka, izmeÿu otvora, l je udaljenost duž
osi plamena do toþke na horizontalnom razmaku s od zida požarnog odjeljka. Ako nema
istaka ili balkona iznad otvora:
l = s X/x. (B.17c)
gdje su X i x dani u Dodatku B norme EN 1991-1-2.
(1) Za stanje "nema prisilnog propuha" koeficijent apsorpcije plamena az treba uzeti s vrijednošüu
nula.
(2) Za stanje "prisilnoga propuha" koeficijent apsorpcije plamena az treba uzeti jednak koeficijentu
emisije Hz odgovarajuüeg plamena, vidjeti toþku B.3.2.
B.4 Stup obuhvaüen plamenom
(1) Tok topline zraþenjem iz plamenova Iz treba odrediti iz izraza:
( I z,1 + I z,2) d 1 + ( I z,3 + I z,4) d 2

Iz = (B.18)
2d 1 + d 2
u formuli TNR + Arial
uz:
Iz,1= C1 Hz,1 V Tz4
Iz,2= C2 Hz,2 V Tz4
Iz,3= C3 Hz,3 V To4
Iz,4= C4 Hz,4 V Tz4
gdje je:
Iz,i tok topline zraþenjem iz plamena na lice stupa i
Hz,i koeficijent emisije plamenova u odnosu na lice i stupa
i pokazatelj lica stupa (1), (2), (3) ili (4)
Ci koeficijent zaštite lica i elementa, vidjeti toþku B.1.4
Tz temperatura plamena [K]

EN 1999-1-2
stranica 48/54
To temperatura plamena na otvoru >K] iz Dodatka B norme EN 1991-1-2.
EN 1999-1-2
stranica 49/54
O4 d1 O3
O4 d1 O3
O1
d2
O2 Flame Column
Flame
plan section
plamen plamen stup

tlocrt presjek
a) stanje "nema prisilnog propuha"
O4 d1 O 3 O3
O1
d2
Flame
Flame axis
O 2
O4
Flame
plan section
1) os plamena presijeca os stupa ispod vrha otvora
O4 d1 O3 O3
O1
d2
O4 Flame axis
O2
Flame Flame
plan section
2) os plamen presijeca os stupa ispod vrha otvora

b) stanje "prisilnog propuha"
Slika B.6 - Stup obuhvaüen plamenom
(2) Koeficijent emisije plamenova Hz,i za svako lice 1, 2, 3 i 4 stupa treba odrediti iz izraza za H
danog u Dodatku B norme EN 1991-1-2 uz debljinu plamena O jednaku dimenziji Oi naznaþenoj na
slici B.6 koja odgovara licu i stupa.
(3) Za stanje "nema prisilnog propuha" treba upotrijebiti vrijednosti Oi na razini vrha otvora, vidjeti
sliku B.6(a)
EN 1999-1-2
stranica 50/54
(4) Za stanje "prisilnoga propuha", ako je razina presjecišta osi plamena i osi stupa ispod razine
vrha otvora, treba uzeti vrijednosti Oi za razinu presjecišta, vidjeti sliku B.6(b)(1). U ostalim
sluþajevima treba uzeti vrijednosti Oi za razinu vrha otvora, vidjeti sliku B.6(b)(2), osim ako je O4 < 0
na toj razini kad treba uzeti O4 = 0.
danog u Dodatku B norme EWN 1991-1-2 za stanje "nema prisilnog propuha" ili za stanje
"prisilnog propuha", na udaljenosti l od otvora, mjereno duž osi plamena i to:
a) za stanje "nema prisilnog propuha"
l = h/2 (B.19a)
b) za stanje "prisilnog propuha", l je udaljenost duž osi plamena do razine gdje se mjeri Oi. Ako
nema balkona ni istaka iznad otvora, tada je
l = (O3 + 0,5 d1) X / x ali l d0,5 h X / z (B.19b)
gdje su h , X , x i z dani u Dodatku B norme EN 1991-1-2.
(6) Koeficijent apsorpcije az plamenova treba odrediti iz izraza:
H z,1 + H z,2 + H z,3

az = (B.20)
3
TNR + Arial
gdje su Hz,1, Hz,2 i Hz,3 koeficijenti emisije plamena za lica stupa 1, 2 i 3.
B.5 Greda potpuno ili djelomiþno obuhvaüena plamenom
B.5.1.1 Opüenito
(1) U cijeloj toþki B.5 pretpostavlja se da razina donjeg ruba grede nije ispod razine vrha susjednih
otvora požarnoga odjeljka.
(2) Postoji razlika izmeÿu grede koja je paralelna s vanjskim zidom požarnoga odjeljka i grede koja
je na njega okomita, vidjeti sliku B.7.
(3) Ako je greda paralelna s vanjskim zidom požarnoga odjeljka, njezinu prosjeþnu temperaturu Tm
treba odrediti za toþku po duljini grede koja se nalazi izravno iznad središta otvora.
(4) Ako je greda okomita na vanjski zid požarnoga odjeljka, prosjeþnu temperaturu treba odrediti
za niz toþaka na svakih 100 mm po duljini grede. Za prosjeþnu temperaturu aluminijskoga
elementa Tm treba uzeti maksimalnu od tih vrijednosti.
(5) Tok topline zraþenjem iz plamena Iz odreÿuje iz izraza:
( I z,1 + I z,2) d1 + ( I z,3 + I z,4) d 2

Iz = (B.21)
2(d1 + d 2)
TNR + Arial
gdje je:
Iz,i tok topline zraþenjem iz plamena za lice i grede
i pokazatelj lica grede (1), (2), (3) ili (4).

EN 1999-1-2
stranica 51/54
B.5.1.2 Stanje "nema prisilnog propuha"
(1) Za stanje "nema prisilnog propuha" postoji razlika izmeÿu sluþajeva kad je vrh plamena iznad
razine vrha grede i sluþajeva kad se nalazi ispod te razine.
(2) Ako je vrh plamena iznad razine vrha grede primjenjuju se ove jednadžbe:
Iz,1 = C1 Hz,1 V To4 (B.22a)

Iz,2 = C2 Hz,2 V Tz,24 (B.22b)
Iz,3 = C3 Hz,3 V( Tz,14 + Tz,24 ) / 2 (B.22c)
Iz,4 = C4 Hz,4 V( Tz,14 + Tz,24 ) / 2 (B.22d)
gdje je:
Hz,i koeficijent emisije plamena s odnosu na lice i grede, vidjeti toþku B.5.2
To temperatura na otvoru [K] iz Dodatka B norme EN 1991-1-2
Tz,1 temperatura plamena [K] iz Dodatka B norme EN 1991-1-2, razina donjeg ruba grede
Tz,2 temperatura plamena [K] iz Dodatka B norme EN 1991-1-2, razina vrha grede.
(3) Ako je greda paralelna s vanjskim zidom požarnoga odjeljka, C4 se smije uzeti nula ako se
greda nalazi neposredno uz zid, vidjeti sliku B.7.
EN 1999-1-2
stranica 52/54
O3 d 1 O4
O3 d1 O4
O2 O2
d2 d2
O1 O1
Opening
Flame
elevation section
otvor plamen
pogled presjek
1) greda okomita na zid 2) greda paralelna sa zidom
O3 d1
O3 d1 O 4
O2
d2 d2
hz
O1 O1
Flame Flame
section section
plamen plamen
presjek presjek
3) vrh plamena ispod vrha grede 4) greda neposredno uz zid
a) nema "nema prisilnog propuha"
Upper surface of flame
O2
d2
d2
O1
O3 d1
O4 O1
O3 d1
Flame Flame
section section
gornja površina plamena
plamen plamen
presjek presjke
1) greda nije uz zid 2) greda neposredno uz zid
b) stanje "prisilnoga propuha"
Slika B.5 — Greda obuhvaüena plamenom
(4) Ako je vrh plamena ispod razine vrha grede primjenjuju se ove jednadžbe:
Iz,1 = C1 Hz,1 V To4 (B.23a)

Iz,2 =0 (B.23b)
Iz,3 = (hz / d2 ) C3 Hz,3 V (Tz,14 + Tx4 ) / 2 (B.23c)
Iz,4 = (hz / d2 ) C4 Hz,4 V (Tz,14 + Tx4 ) / 2 (B.23d)
EN 1999-1-2
stranica 53/54
gdje je:
Tx temperatura plamena na vrhu plamena [813 K]
hz visina vrha plamena iznad donjeg ruba grede.
B.5.1.3 Stanje "prisilnoga propuha"
(1) Za stanje "prisilnoga propuha", ako su grede paralelne s vanjskim zidom požarnoga odjeljka,
postoji razlika izmeÿu greda koje se nalaze neposredno uz zid i greda koje nisu neposredno uz zid.
NAPOMENA: Prikaz je dan na slici B.7.
(2) Za gredu koja je paralelna sa zidom ali nije neposredno uza nj, ili za gredu okomitu na zid
primjenjuju se ove jednadžbe:
Iz,1 = C1 Hz,1 V To4 (B.24a)

Iz,2 = C2 Hz,2 V Tz,24 (B.24b)
Iz,3 = C3 Hz,3 V ( Tz,14 + Tz,24 ) / 2 (B.24c)
Iz,4 = C4 Hz,4 V ( Tz,14 + Tz,24 ) / 2 (B.24d)
(3) Ako je greda paralelna sa zidom i neposredno uza nj, treba uzeti da je samo donje lice
obuhvaüeno plamenom a za jednu stranu i vrh treba uzeti da su izloženi prelasku topline
zraþenjem iz gornje površine plamena, vidjeti sliku B.7(b)(2). Stoga je:
Iz,1 = C1 Hz,1 V To4 (B.25a)

Iz,2 = )z,2 C2 Hz,2 VTz,24 (B.25b)
Iz,3 = )z,3 C3 Hz,3 V ( Tz,14 + Tz,24 ) / 2 (B.25c)
Iz,4 =0 (B.25d)
gdje je )z,i faktor oblika koji se odnosi na gornju površinu plamena, za lice i grede, iz Dodatka G
norme EN 1991-1.2 EN 1991-1-2.
B.5.2 Koeficijent emisije plamena
(1) Koeficijent emisije plamena Hz,i za svako od lica 1, 2, 3 i 4 grede treba odrediti iz izraza za H
danog u Dodatku B norme EN 1991-1-2 uz debljinu plamena O jednaku dimenziji Oi naznaþenoj na
slici B.7 koja odgovara licu i grede.
(1) Koeficijent apsorpcije plamena az treba odrediti iz izraza:
az = 1 - e0,3h (B.26)
EN 1999-1-2
stranica 54/54
Bibliografija
EN 1363-1 Fire resistance tests - Part 1: General requirements

HRN en 1999-1-2 PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

HRN en 1999-1-2 PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

EN 1999-1-2

Eurokod 9: Projektiranje aluminijskih konstrukcija -

Eurocode 9: Design of Eurocode 9: Calcul des structures Eurocode 9: Bemessung und

Ova europska norma zamjenjuje prednormu ENV 1999-1-2:1998.

Tehniþki odbor CEN/TC 250 odgovoran je za sve konstrukcijske eurokodove.

U skladu s unutrašnjim propisima CEN/CENELEC-a ovu su europsku normu obvezne primijeniti

Povijest programa eurokodova

EN 1990, Eurokod: Osnove projektiranja konstrukcija

Status i podruþje primjene eurokodova

- kao sredstvo potvrÿivanja usklaÿenosti zgrada i inženjerskih graÿevina s bitnim zahtjevima

Eurokodovi osiguravaju zajedniþka pravila proraþuna konstrukcija za svakodnevnu upotrebu pri

Nacionalne norme kojima se primjenjuju eurokodovi

Nacionalne norme kojima se primjenjuju eurokodovi sadržavat üe cjelovit tekst eurokodova

- vrijednosti i/ili razrede, gdje su u eurokodu navedene druge moguünosti

Veza izmeÿu eurokodova i usklaÿenih tehniþkih uvjeta za proizvode (europske norme i

Posebni dodatni podaci za normu EN 1999-1-2

Norma EN 1999-1-2 namijenjena je investitorima (npr. za definiranje njihovih posebnih zahtjeva),

"Graÿevina mora biti projektirana i izvedena tako da u sluþaju izbijanja požara:

- nosivost graÿevine ostane oþuvana tijekom odreÿenoga vremena

Dodatni zahtjevi koji se npr. odnose na:

- postavljanje i održavanje sustava prskalica (sprinklera)

- uvjete zauzetosti graÿevine ili požarnog odjeljka

- upotrebu odobrenih izolacijskih i premaznih materijala i njihovo održavanje

nisu dani u ovoj normi jer je za to ovlašteno mjerodavno upravno tijelo.

Cjelovitim analitiþkim postupkom proraþuna konstrukcije na djelovanje požara uzima se u obzir

Za proraþun u skladu s ovim dijelom norme za odreÿivanje toplinskih i mehaniþkih djelovanja na

Pomagala pri proraþunu

Oþekuje se da üe zainteresirane vanjske organizacije pripremiti pomagala za proraþune

Nacionalni dodatak za normu EN 1999-1-2

Nacionalni odabir dopušten je u normi EN 1999-1-2 u ovim toþkama:

Propisana pravila Propis utemeljen na ponašanju

Proraþun Proraþun dijela Proraþun cijele Odabir jednostavnog ili naprednog

Proraþun mehaniþkih Proraþun mehaniþkih Odabir mehaniþkih Proraþun Proraþun Proraþun

Tabliþni Jednostavni Napredni Jednostavni Napredni Napredni Proraþun Proraþun Odabir

Jednostavniproraþunski Napredni Napredni Napredni

1.1 Podruþje primjene

1.1.1 Podruþje primjene norme EN 1999

(3) Norma EN 1999 predviÿena je upotrebu zajedno s normama:

- EN 1990 Osnove projektiranja konstrukcija

- EN 1991 Djelovanja na konstrukcije

- europskim normama za graÿevne proizvode koje se odnose na aluminijske konstrukcije

- EN 1998 Projektiranje potresne otporosti konstrukcija ako se aluminijske konstrukcije grade u

(4) Norma EN 1999 podijeljena je na pet dijelova:

EN 1999-1-1 Projektiranje aluminijskih konstrukcija: Opüa konstrukcijska pravila

EN 1999-1-2 Projektiranje aluminijskih konstrukcija: Proraþun konstrukcija na djelovanje požara

EN 1999-1-3 Projektiranje aluminijskih konstrukcija: Konstrukcije osjetljive na zamor

EN 1999-1-4 Projektiranje aluminijskih konstrukcija: Hladno oblikovani konstrukcijski limovi

EN 1999-1-5 Projektiranje aluminijskih konstrukcija: Ljuskaste konstrukcije.

1.1.2 Podruþje primjene norme EN 1999-1-2

(1) Norma EN 1999-1-2 obraÿuje proraþun aluminijskih konstrukcija za izvanrednu situaciju

NAPOMENA: Ovaj dio ne obuhvaüa pravila za razdjelne elemente.

EN AW-3004 – H34 EN AW-5083 – O i H12 EN AW-6063 – T5 i T6

1.2 Upuüivanja na druge norme

(1) Osim opüih pretpostavki iz norme EN 1990 primjenjuje se i ovo:

1.4 Razlika izmeÿu naþela i pravila primjene

1.5 Nazivi i definicije

(1) Primjenjuju se pravila iz toþke 1.5 norme EN 1990.

(2) U normi EN 1999-1-2 upotrijebljeni su ovi nazivi sa sljedeüim znaþenjima:

1.5.1 Posebni nazivi koji se odnose opüenito na proraþun

1.5.2 Nazivi koji se odnose na toplinska djelovanja

1.5.3 Nazivi koji se odnose na materijal i proizvode

1.5.4 Nazivi koji se odnose na proraþun prelaska topline

1.5.5 Nazivi koji se odnose na proraþun mehaniþkih svojstava

h net,d proraþunski neto tok topline po jedinici ploštine

(2) Vrijednosti h net,d treba odrediti prema normi EN 1991-1-2 uz