HRN en 1999-1-1 PDF

EN 1999-1-1:2007
stranica 1/231
EUROPEAN STANDARD EN 1999-1-1

NORME EUROPÉENNE
EUROPÄISCHE NORM svibanj 2007.
ICS 91.010.30; 91.080.10 Zamjenjuje ENV 1999-1-1:1998
Hrvatska verzija
Eurokod 9: Projektiranje aluminijskih konstrukcija -
Dio 1-1: Opüa konstrukcijska pravila
Design of aluminium Calcul des structures en Bemessung und Konstruktion von

structures - Part 1-1: aluminium - Partie 1-1: Règles Aluminiumtragwerken - Teil 1-1:
General structural rules générales Allgemeine Bemessungsregeln
EN 1999-1-1:2007
stranica 2/232
Sadržaj
Prema A1:
Provedi zamjene kao u

1) Modifications in the entire document
... ukljuþuje tekst i formule ....
Mc u Mo
Mc,Rd u Mo,Rd
EN 1999-1-1:2007
stranica 3/231
Predgovor
Ovu je europsku normu (EN 1999-1-1:2007) pripremio tehniþki odbor CEN/TC 250, „Structural
Eurocodes“ þije se tajništvo nalazi u BSI-ju.
Ova europska norma mora dobiti status nacionalne norme objavljivanjem istovjetnoga teksta ili
prihvaüanjem najkasnije do studenog 2007., a opreþne nacionalne norme moraju se povuüi
najkasnije do ožujka 2010.
Ova europska norma zamjenjuje prednormu ENV 1999-1-1:1998.
U skladu s unutrašnjim propisima CEN/CENELEC-a ovu su europsku normu obvezne primijeniti

nacionalne normirne organizacije sljedeüih zemalja: Austrije, Belgije, Bugarske, Cipra, ýeške
Republike, Danske, Estonije, Finske, Francuske, Grþke, Irske, Islanda, Italije, Latvije, Litve,
Luksemburga, Maÿarske, Malte, Nizozemske, Norveške, Njemaþke, Poljske, Portugala,
Rumunjske, Slovaþke, Slovenije, Španjolske, Švedske, Švicarske i Ujedinjenoga Kraljevstva.
Povijest programa eurokodova
Godine 1975. Komisija Europske zajednice odluþila je, na temelju þlanka 95. Ugovora, o programu
djelovanja u podruþju graÿevinarstva. Cilj programa bio je uklanjanje tehniþkih prepreka trgovini i
usklaÿivanje tehniþkih specifikacija.
U okviru tog programa djelovanja, Komisija je pokrenula uspostavu skupine usklaÿenih tehniþkih
pravila za proraþun graÿevina koja bi, u prvoj fazi, služila kao druga moguünost uz vrijedeüa
nacionalna pravila u državama þlanicama, a u konaþnoj ih fazi zamijenila.
Tijekom petnaest godina Komisija je uz pomoü Upravnog odbora s predstavnicima država þlanica
razvijala program eurokodova koji je doveo do prve generacije eurokodova 80-ih godina.
Godine 1989. Komisija i države þlanice EU-a i EFTA-e odluþili su, na temelju sporazuma1 izmeÿu
Komisije i CEN-a, da pripremu i objavljivanje eurokodova prepuste CEN-u putem niza mandata
kako bi im se osigurao buduüi status europskih norma (EN). To ustvari povezuje eurokodove s
odredbama svih Komisijinih direktiva i/ili Odluka Komisije povezanih s europskim normama (npr. s
Direktivom Vijeüa 89/106/EEC o graÿevnim proizvodima (CPD) i Direktivama Vijeüa 93/37/EEC,
92/50/EEC i 89/440/EEC o javnim radovima i uslugama i istovrijednim direktivama EFTA-e
pokrenutim radi uspostave unutrašnjeg tržišta).
Program konstrukcijskih eurokodova sadržava sljedeüe norme koje se opüenito sastoje od više
dijelova:
EN 1990, Eurokod: Osnove projektiranja konstrukcija

EN 1991, Eurokod 1: Djelovanja na konstrukcije
EN 1992, Eurokod 2: Projektiranje betonskih konstrukcija
EN 1993, Eurokod 3: Projektiranje þeliþnih konstrukcija
EN 1994, Eurokod 4: Projektiranje spregnutih þeliþno-betonskih konstrukcija
EN 1995, Eurokod 5: Projektiranje drvenih konstrukcija
EN 1996, Eurokod 6: Projektiranje zidanih konstrukcija
EN 1997, Eurokod 7: Geotehniþko projektiranje
EN 1998, Eurokod 8: Projektiranje potresne otpornosti konstrukcija
EN 1999, Eurokod 9: Projektiranje aluminijskih konstrukcija
Eurokodovi potvrÿuju odgovornost upravnih tijela za donošenje propisa svake države þlanice i
osiguravaju njihovo pravo odreÿivanja vrijednosti koje se odnose na propisivanje sigurnosnih
pitanja na nacionalnoj razini kada se ona mijenjaju od države do države.
1
Sporazum izmeÿu Komisije Europskih zajednica i Europskog odbora za normizaciju (CEN-a) o radu na eurokodovima za proraþun
zgrada i inženjerskih graÿevina (BC/CEN/03/89).
EN 1999-1-1:2007
stranica 4/232
Status i podruþje primjene eurokodova
Države þlanice EU-a i EFTA-e potvrÿuju da eurokodovi služe kao referentni dokumenti u sljedeüe
svrhe:
- kao sredstvo potvrÿivanja usklaÿenosti zgrada i inženjerskih graÿevina s bitnim zahtjevima

Direktive Vijeüa 89/106/EEC, posebno s bitnim zahtjevom br. 1 - Mehaniþka nosivost i stabilnost i
bitnim zahtjevom br. 2 - Sigurnost u sluþaju požara
- kao osnova pri specificiranju ugovora za graÿevine i pripadajuüe inženjerske usluge
- kao okvir za izradu usklaÿenih tehniþkih specifikacija za graÿevne proizvode (europske norme,
EN i europska tehniþka dopuštenja, ETA).
Eurokodovi su, u mjeri u kojoj se odnose na same graÿevine, u izravnome odnosu s temeljnim
dokumentima2 navedenim u þlanku 12 Direktive (CPD), iako je njihova priroda drukþija od
usklaÿenih norma proizvoda3. Stoga, tehniþka pitanja koja proizlaze iz eurokodova trebaju biti
prikladno razmotrena na tehniþkim odborima CEN-a i/ili radnim skupinama EOTA-e koje rade na
normama proizvoda radi postizanja pune spojivosti tih tehniþkih specifikacija s eurokodovima.
Eurokodovi osiguravaju zajedniþka pravila proraþuna konstrukcija za svakodnevnu upotrebu pri

proraþunu cijelih konstrukcija i dijelova proizvoda tradicionalne i inovativne prirode. Neobiþni oblici
graÿenja ili uvjeti proraþuna nisu posebno obuhvaüeni pa se u takvim sluþajevima projektant
upuüuje na dodatno savjetovanje sa struþnjacima.
Nacionalne norme kojima se primjenjuju eurokodovi
Nacionalne norme kojima se primjenjuju eurokodovi sadržavat üe cjelovit tekst eurokodova

(ukljuþujuüi sve dodatke) kako ih je objavio CEN, kojima smije prethoditi nacionalna naslovna
stranica i nacionalni predgovor, i iza kojih smije slijediti nacionalni dodatak (obavijesni).
Nacionalni dodatak (obavijesni) smije sadržavati samo podatke o onim parametrima za koje je u
eurokodu ostavljen slobodan odabir na nacionalnoj razini i koji se nazivaju "nacionalno odreÿeni
parametri" (NDP), a upotrebljavaju se pri proraþunu zgrada i inženjerskih graÿevina koje se grade
u dotiþnoj državi, tj. kao:
- vrijednosti i/ili razrede, gdje su u eurokodu navedene druge moguünosti

- vrijednosti za koje je u eurokodu naveden samo simbol
- podatke specifiþne za neku državu (zemljopisni, klimatski itd.), npr. kartu optereüenja snijegom
- postupak koji üe se upotrijebiti ako su u eurokodu navedeni drugi moguüi postupci
- upuüivanja na neopreþne dopunske podatke radi pomoüi korisniku pri primjeni eurokoda.
Veza izmeÿu eurokodova i usklaÿenih tehniþkih uvjeta za proizvode (europske norme i europska
tehniþka dopuštenja)
Postoji potreba za dosljednošüu izmeÿu usklaÿenih tehniþkih specifikacija za graÿevne proizvode i

tehniþkih pravila za graÿevine4. Nadalje, svi podaci koji se navode uz oznaþivanje znakom CE
graÿevnih proizvoda a koji upuüuju na eurokodove, moraju jasno navesti koji su nacionalno
odreÿeni parametri uzeti u obzir.
Posebni dodatni podaci za normu EN 1999-1-1
2
U skladu s þlankom 3.3 CPD-a, bitni zahtjevi moraju dobiti konkretan oblik u temeljnim dokumentima radi ostvarenja nužne
povezanosti izmeÿu bitnih zahtjeva i mandata za usklaÿene EN-ove i ETAG-e/ETA-e.
3
U skladu s þlankom 12. CPD-a temeljni dokumenti moraju:
a) dati konkretan oblik bitnim zahtjevima usklaÿivanjem nazivlja i tehniþkih osnova te naznakom razreda ili razina za svaki zahtjev gdje
je to nužno;
b) naznaþiti metode povezivanja tih razreda ili razina zahtjeva s tehniþkim specifikacijama, npr. metode proraþuna i provjere, tehniþka
pravila projektiranja itd.;
c) poslužiti kao osnova uspostave usklaÿenih norma i smjernica za Europska tehniþka dopuštenja.
Eurokodovi, ustvari, imaju sliþnu ulogu u podruþju bitnog zahtjeva br.1 i dijela bitnog zahtjeva br. 2.
4
Vidjeti þlanke 3.3 i 12 CPD-a kao i toþke 4.2, 4.3.1, 4.3.2 i 5.2 Temeljnog dokumenta broj 1.
EN 1999-1-1:2007
stranica 5/231
Norma EN 1999 predviÿena je za upotrebu s normama EN 1990 - Osnove projektiranja

konstrukcija, EN 1991 - Djelovanja na konstrukcije i normama od EN 1992 do EN 1999 kad se one
odnose na aluminijske konstrukcije ili dijelove.
Norma EN 1999-1-1 prva je od pet dijelova norme EN 1999. Ona sadržava opüa pravila proraþuna
predviÿena za upotrebu s drugim dijelovima norme od EN 1999-1-2 do EN 1999-1-5.
Ostala þetiri dijela norme od EN 1999-1-2 do EN 1999-1-5 obraÿuju posebne aluminijske dijelove,
graniþna stanja ili vrste konstrukcija.
Norma EN 1999-1-1 smije se upotrijebiti i za proraþune koji nisu obuhvaüeni eurokodovima (druge
konstrukcije, druga djelovanja, drugi materijali) i poslužiti kao referentni dokument drugim
tehniþkim odborima CEN-a koji obraÿuju konstrukcijska pitanja.
Norma EN 1999-1-1 predviÿena je za upotrebu:
- odborima koji pripremaju norme za proizvode, ispitivanja i izvoÿenje povezane s proraþunom

- vlasnicima graÿevina (npr. za definiranje njihovih posebnih zahtjeva)
- projektanatima i izvoÿaþima
- odgovarajuüim upravnim tijelima.
Numeriþke vrijednosti parcijalnih koeficijenata i drugi parametri pouzdanosti preporuþeni su kao

osnovne vrijednosti koje osiguravaju prihvatljivu razinu pouzdanosti. Oni su odabrani uz
pretpostavku primjene primjerene razine izvedbe i upravljanja kvalitetom.
Nacionalni dodatak uz normu EN 1999-1-1
Ova norma daje druge postupke, vrijednosti i preporuke za razrede u napomenama, naznaþujuüi
gdje se smije naþiniti odabir na nacionalnoj razini. Stoga nacionalna norma kojom se primjenjuje
norma EN 1999-1-1 treba imati nacionalni dodatak koji sadržava sve nacionalno odreÿene
parametre koji üe se upotrebljavati pri projektiranju/proraþunu aluminijskih konstrukcija koje üe se
graditi u toj zemlji.
Nacionalni odabir dopušten je u normi EN 1999-1-1 u ovim toþkama:
– 1.1.2(1)
– 2.1.2(3)
– 0(1)
– 3.2.1(1)
– 3.2.2(1)
– 3.2.2(2)
– 3.2.3.1(1)
– 3.3.2.1(3)
– 3.3.2.2(1)
– 5.2.1(3)
– 5.3.2(3)
– 5.3.4(3)
– 6.1.3(1)
– 6.2.1(5)
– 7.1(4)
– 7.2.1(1)
– 7.2.2(1)
– 7.2.3(1)
EN 1999-1-1:2007
stranica 6/232
– 8.1.1(2)
– 8.9(3)
– A(6) (tablica A.1)5
– C.3.4.1(2)
– C.3.4.1(3)
– C.3.4.1(4)
– K.1(1)
– K.3(1)
- A.2(1)6
5 Nacionalna bilješka: U Dodatku A1 ove toþke nema pa nema ni moguünosti intervencije u nacionalnom dodatku.
6 Nacionalna bilješka: Pogreška u izvorniku gdje je ova toþka ispuštena.
EN 1999-1-1:2007
stranica 7/231
1 Opüenito
1.1 Podruþje primjene
1.1.1 Podruþje primjene norme EN 1999
(1)P Norma EN 1999 primjenjuje se za proraþun zgrada i inženjerskih graÿevina od aluminija. Ona
je usklaÿena s naþelima i zahtjevima sigurnosti i uporabljivosti konstrukcija, osnovama njihova
proraþuna i provjere danim u normi EN 1990 - Osnove projektiranja konstrukcija.
(2) Norma EN 1999 obraÿuje samo zahtjeve povezane s otpornošüu, uporabljivošüu, trajnošüu i
požarnom otpornošüu aluminijskih konstrukcija. Ostali zahtjevi, npr. toplinska ili zvuþna izolacija
nisu razmatrani.
(3) Norma EN 1999 predviÿena je upotrebu zajedno s normama:
- EN 1990 Osnove projektiranja konstrukcija
- EN 1991 Djelovanja na konstrukcije
- europskim normama za graÿevne proizvode koje se odnose na aluminijske konstrukcije
- prednormom prEN 1090-1 Izvedba þeliþnih i aluminijskih konstrukcija - 1. dio: Zahtjevi za

ocjenjivanje sukladnosti dijelova konstrukcije
- prednormom prEN 1090-3 EN 1090-3 Izvedba þeliþnih i aluminijskih konstrukcija - 3. dio: Tehniþki
zahtjevi za aluminijske konstrukcije.
(4) Norma EN 1999 podijeljena je na pet dijelova:
EN 1999-1-1 Projektiranje aluminijskih konstrukcija: Opüa konstrukcijska pravila
EN 1999-1-2 Projektiranje aluminijskih konstrukcija: Proraþun konstrukcija na djelovanje požara
EN 1999-1-3 Projektiranje aluminijskih konstrukcija: Konstrukcije osjetljive na zamor
EN 1999-1-4 Projektiranje aluminijskih konstrukcija: Hladno oblikovani konstrukcijski limovi
EN 1999-1-5 Projektiranje aluminijskih konstrukcija: Ljuskaste konstrukcije
1.1.2 Podruþje primjene norme EN 1999-1-1
(1) Norma EN 1999-1-1 sadržava temeljna pravila proraþuna konstrukcija izraÿenih od aluminijskih
legura i ograniþene smjernice za lijevane legure (vidjeti 3. poglavlje). (vidjeti 3. poglavlje i Dodatak
C).
NAPOMENA: U nacionalnom dodatku smije se definirati minimalna debljina materijala. Ako u ovoj normi nije
izriþito navedeno drukþije, preporuþene su ove graniþne vrijednosti:
- dijelovi þija debljina materijala nije manja od 0,6 mm

- zavareni dijelovi s debljinom materijala koja nije manja od 1,5 mm
- spojevi s:
- þeliþnim vijcima i svornjacima promjera koji nisu manji od 5 mm
- aluminijskim vijcima i svornjacima promjera koji nisu manji od 8 mm
- zakovicama i samoreznim vijcima promjera koji nisu manji od 4,2 mm.
(2) U normi EN 1999-1-1 obraÿena su ova pitanja:
1. poglavlje Opüenito
2. poglavlje Osnove proraþuna
EN 1999-1-1:2007
stranica 8/232
3. poglavlje Materijali
4. poglavlje Trajnost
5. poglavlje Proraþun konstrukcije
6. poglavlje Graniþna stanja nosivosti elemenata
7. poglavlje Graniþna stanja uporabljivosti
8. poglavlje Proraþun prikljuþaka
Dodatak A Razredi izvedbe
Dodatak B Vlaþno napregnuti odsjeþak istovrijednoga oblika
Dodatak C Odabir materijala
Dodatak D Zaštita od korozije i zaštita površine
Dodatak E Analitiþki modeli odnosa naprezanje - deformacija
Dodatak F Ponašanje popreþnog presjeka nakon dostizanja granice elastiþnosti
Dodatak G Sposobnost rotacije
Dodatak H Metoda plastiþnoga zgloba za kontinuirane grede
Dodatak I Boþno-torzijsko izvijanje greda i torzijsko izvijanje ili torzijsko izvijanje uz savijanje
tlaþnih elemenata
Dodatak J Svojstva popreþnih presjeka
Dodatak K Uþinci zaostajanja posmika na proraþun elemenata
Dodatak L Razredba spojeva
Dodatak M Lijepljeni spojevi
(3) 1. i 2. poglavlje sadržavaju dodatne toþke uz toþke dane u normi EN 1990 Osnove projektiranja
konstrukcija.
(4) 3. poglavlje obraÿuje svojstva materijala proizvoda izraÿenih od legura od konstrukcijskog

aluminija.
(5) 4. poglavlje sadržava opüa pravila za trajnost.
(6) 5. poglavlje odnosi se na konstrukcijski proraþun konstrukcija u kojima se elementi u globalnom

proraþunu mogu modelirati s dovoljnom toþnošüu kao linijski elementi.
(7) 6. poglavlje sadržava detaljna pravila proraþuna popreþnih presjeka i elemenata.
(8) 7. poglavlje sadržava pravila za uporabljivost.
(9) 8. poglavlje sadržava detaljna pravila za spojeve izložene statiþkom optereüenju: vijþane,
zakovane, zavarene i lijepljene.
1.2 Upuüivanja na druge norme
(1) Ova europska norma ukljuþuje datiranim i nedatiranim upuüivanjima odredbe iz drugih
publikacija. Ta su upuüivanja navedena na odgovarajuüim mjestima u tekstu a publikacije su u
nastavku nabrojene. Za datirana upuüivanja naknadne izmjene ili prerade ovih publikacija odnose
se na ovu europsku normu samo ako su u nju ukljuþene njezinom izmjenom ili preradom. Za
nedatirana upuüivanja primjenjuje se najnovije izdanje te publikacije (ukljuþujuüi amandmane).
1.2.1 Upuüivanja na opüe norme
prEN 1090-1 Execution of steel structures and aluminium structures – Part 1: Requirements for
conformity assessment of structural components
prEN 1090-3 EN 1090 Execution of steel structures and aluminium structures – Part 3: Technical
requirements for aluminium structures
1.2.2 Upuüivanja na norme za projektiranje konstrukcija
EN 1990 Basis of structural design
EN 1991 Actions on structures – All parts
EN 1993-1-1 Design of steel structures - Part 1-1: General rules and rules for buildings
EN 1999-1-1:2007
stranica 9/231
EN 1999-1-2 Design of aluminium structures - Part 1-2: Structural fire design
EN 1999-1-3 Design of aluminium structures - Part 1-3: Structures susceptible to fatigue
EN 1999-1-4 Design of aluminium structures - Part 1-4: Cold-formed structural sheeting
EN 1999-1-5 Design of aluminium structures - Part 1-5: Shell structures
1.2.3 Upuüivanja na aluminijske legure
EN 573-1:1994 Aluminium and aluminium alloys - Chemical composition and form of wrought
products - Part 1: Numerical designation system
products - Part 2: Chemical symbol based designation system
products - Part 3: Chemical compositions
products - Part 4: Forms of products
EN 515:1993 Aluminium and aluminium alloys - Wrought products - Temper designations
1.2.3.1 Tehniþki uvjeti isporuke

EN 485-1:1993 Aluminium and aluminium alloys - Sheet, strip and plate - Part 1: Technical
conditions for inspection and delivery
EN 586-1:1997 Aluminium and aluminium alloys - Forgings - Part 1: Technical conditions for
inspection and delivery
EN 754-1:1997 Aluminium and aluminium alloys - Cold drawn rod/bar and tube - Part 1:
Technical conditions for inspection and delivery
EN 755-1:1997 Aluminium and aluminium alloys - Extruded rod/bar, tube and profiles - Part 1:
Technical conditions for inspection and delivery
EN 1592-1:1997 Aluminium and aluminium alloys - HF seam welded tubes - Part 1: Technical
EN 12020-1:2001 Auminium and aluminium alloys - Extruded precision profiles in alloys EN AW-
6060 and EN AW-6063- Part 1: Technical conditions for inspection and
delivery
EN 28839 Fasteners - Mechanical properties of fasteners - Bolts, screws, studs and nuts
made from non-ferrous metals
EN ISO 898-1 Mechanical properties of fasteners made of carbon steel and alloy steel - Part
1: Bolts, screws and studs
EN ISO 3506-1 Mechanical properties of corrosion-resistant stainless-steel fasteners - Part 1:
Bolts, screws and studs
1.2.3.2 Dimenzije i mehaniþka svojstva

EN 485-2:1994 Aluminium and aluminium alloys - Sheet, strip and plate - Part 2: Mechanical
properties
EN 485-3:2003 Aluminium and aluminium alloys - Sheet, strip and plate - Part 3: Tolerances
on shape and dimensions for hot-rolled products
EN 485-4:1993 Aluminium and aluminium alloys - Sheet, strip and plate - Part 4: Tolerances
on shape and dimensions for cold-rolled products
EN 508-2:2000 Roofing products from metal sheet - Specifications for self supporting products
of steel, aluminium or stainless steel - Part 2: Aluminium
EN 1999-1-1:2007
stranica 10/232
EN 586-2:1994 Aluminium and aluminium alloys - Forgings - Part 2: Mechanical properties

and additional property requirements
EN 586-3:2002 Aluminium and aluminium alloys - Forgings - Part 3: Tolerances on dimension
and form
Mechanical properties
Round bars, tolerances on dimension and form
Square bars, tolerances on dimension and form
Rectangular bars, tolerances on dimension and form
Hexagonal bars, tolerances on dimension and form
Seamless tubes, tolerances on dimension and form
Porthole tubes, tolerances on dimension and form
EN 755-2:1997 EN 755-2:2008 Aluminium and aluminium alloys - Extruded rod/bar, tube
and profiles - Part 2: Mechanical properties
EN 755-3:1995 Aluminium and aluminium alloys - Extruded rod/bar, tube and profiles- Part 3:
Round bars, tolerances on dimension and form
Square bars, tolerances on dimension and form
Rectangular bars, tolerances on dimension and form
Hexagonal bars, tolerances on dimension and form
Seamless tubes, tolerances on dimension and form
Porthole tubes, tolerances on dimension and form
Profiles, tolerances on dimension and form
EN 12020-2:2001 Aluminium and aluminium alloys - Extruded precision profiles in alloys EN AW-
6060 and EN AW-6063- Part 2: Tolerances on dimensions and form
EN 1592-2:1997 Aluminium and aluminium alloys - HF seam welded tubes - Part 2: -
EN 1592-3:1997 Aluminium and aluminium alloys - HF seam welded tubes - Part 3: - Tolerance
on dimensions and shape of circular tubes
on dimensions and form for square, rectangular and shaped tubes
1.2.3.3 Odljevci aluminijskih legura
EN 1559-1:1997 Founding - Technical conditions of delivery - Part 1: General
EN 1559-4:1999 Founding - Technical conditions of delivery - Part 4: Additional requirements

for aluminium alloy castings
EN 1371-1:1997 Founding - Liquid penetrant inspection - Part 1: Sand, gravity die and low
pressure die castings
EN 1999-1-1:2007
stranica 11/231
EN 12681:2003 Founding – Radiographic inspection examination

EN 571-1:1997 Non destructive testing - Penetrant testing - Part 1: General principles
EN 13068-1:1999 Non-destructive testing - Radioscopic testing - Part 1: Quantitative
measurement of imaging properties
EN 13068-2:1999 Non-destructive testing - Radioscopic testing - Part 2: Check of long term
stability of imaging devices
EN 13068-3:2001 Non-destructive testing - Radioscopic testing - Part 3: General principles of
radioscopic testing of metallic materials by X- and gamma rays
EN 444:1994 Non-destructive testing - General principles for radiographic examination of
metallic materials by X- and gamma-rays
ISO 8062:1994 Castings -- System of dimensional tolerances and machining allowances
EN 1706:1998 Aluminium and aluminium alloys - Castings - Chemical composition and

mechanical properties
1.2.4 Upuüivanja na norme za zavarivanje
EN 287-2:1997 Approval testing of welders - Fusion welding - Part 2: Aluminium and

aluminium alloys
EN 288-4:1997 Specification and approval of welding procedures for metallic materials - Part
4; Welding procedure tests for the arc welding of aluminium and its alloys
EN 439:1994 Welding consumables - Shielding gases for arc welding and cutting.
EN 970:1997 Non destructive examination of welds - Visual examination
EN 1011-1:1998 Welding - Fusion welding of metallic materials - Part 1: General
EN 1011-4:2000 Welding - Requirements for fusion welding of metallic materials - Part 4:

Aluminium and aluminium alloys
EN 1011-4:2000 Welding - Recommendations for welding of metallic materials - Part 4:
Arc welding of aluminium and aluminium alloys
EN 1418:1997 Welding personnel. Approval testing of welding operators for fusion welding
and resistance weld setters for fully mechanised and automatic welding of
metallic materials
EN-ISO 10042 Arc-welded joints in aluminium and its weldable alloys - Guidance on quality
levels for imperfections
ISO 18273:2002 Welding consumables - Wire electrodes, wires and rods for arc welding of
aluminium and aluminium alloys. Classification
1.2.5 Upuüivanja na ostale norme

ISO 1000:1992 SI units and recommendations for the use of their multiples and of certain
other units
ISO 31-0:1992 Quantities and units – Part 0: General principles
ISO 3898:1997 Basis of design of structures – Notations – General symbols
ISO 8930:1991 General principles on reliability for structures - List of equivalent terms
ISO 11003-1:2001 Adhesives -- Determination of shear behaviour of structural adhesives -- Part
1: Torsion test method using butt-bonded hollow cylinders
ISO 11003-2:2001 Adhesives -- Determination of shear behaviour of structural adhesives -- Part
2: Tensile test method using thick adherents
EN 1999-1-1:2007
stranica 12/232
EN ISO 1302:2002 prEN ISO 1302 Geometrical Product Specification (GPS) - Indication of
surface texture in technical product documentation.
EN ISO 4287:1998 Geometral Product Specifications (GSP) - Surface texture: Profile method -
Terms, definitions and surface texture parameters
EN ISO 4288:1998 Geometrical Product Specification (GPS) - Surface texture - Profile method:
Rules and procedures for the assessment of surface texture.
1.3 Pretpostavke
(1) Osim opüih pretpostavki iz norme EN 1990 primjenjuje se i ova:
– izvedba je usklaÿena s prednormom prEN 1090-3 EN 1090-3.
1.4 Razlikovanje naþela i pravila primjene
(1) Primjenjuju se pravila iz toþke 1.4 u normi EN 1990.
1.5 Nazivi i definicije
(1) Primjenjujju se definicije iz toþke 1.5 u normi EN 1990.
(2) U normi EN 1999-1-1 upotrijebljeni su ovi nazivi sa sljedeüim definicijama:
1.5.1
okvir
cijela konstrukcija ili njezin dio koji sadržava sklop izravno spojenih konstrukcijskih elemenata,
proraþunanih da djeluju zajedno u prijenosu optereüenja
Taj se naziv odnosi na okvire sa spregovima i bez njih. On obuhvaüa ravninske i trodimenzijske
okvire.
1.5.2
podokvir (en: sub-frame)
okvir koji tvori dio veüeg okvira ali se u proraþunu konstrukcije obraÿuje kao izolirani okvir
1.5.3
vrsta okvira
nazivi koji se upotrebljavaju za razlikovanje okvira koji su:
- polukontinuirani, za koje je u globalnom proraþunu potrebno izriþito razmatranje konstrukcijskih

svojstava elemenata i prikljuþaka
- kontinuirani, za koje je u globalnom proraþunu potrebno razmatranje konstrukcijskih svojstava

elemenata
- jednostavni, u kojima se od prikljuþaka ne zahtijeva preuzimanje momenata
1.5.4
globalni proraþun (en: global analysis)
odreÿivanje odgovarajuüega skupa unutarnjih sila i momenata u konstrukciji koji je u ravnoteži s
odrÿenim skupom djelovanja na konstrukciju
1.5.5
sustavska duljina
razmak izmeÿu dviju susjednih toþaka u danoj ravnini u kojima je elementu sprijeþen boþni pomak
ili izmeÿu jedne takve toþke i kraja elementa
1.5.6
duljina izvijanja
EN 1999-1-1:2007
stranica 13/231
duljina istovrijednog jednolikog elementa sa zglobnim krajevima koji ima isti popreþni presjek i istu
elastiþnu kritiþnu silu kao provjereni jednoliki element (pojedinaþni ili kao dio okvirne konstrukcije)
1.5.7
uþinak zaostajanja posmika (en: shear lag effect)
nejednolika raspodjela naprezanja u širokim pojasnicama zbog posmiþnog deformiranja
Ona se pri ocjenjivanju sigurnosti uzima u obzir upotrebom smanjene proraþunske širine pojasnice.
1.5.8
proraþun sposobnosti nosivosti (en: capacity design)
proraþun utemeljen na sposobnosti plastiþnog deformiranja elementa i njegovih spojeva
osiguranjem dodatne otpornosti njegovih spojeva i drugih dijelova spojenih za element
1.6 Simboli
(1) U ovoj se normi primjenjuju sljedeüi simboli.
(2) Dodatni simboli definirani su tamo gdje se pojavljuju prvi puta.
NAPOMENA: Simboli su poredani redoslijedom pojavljivanja u normi EN 1999-1-1. Simboli smiju imati
razliþita znaþenja.
1. poglavlje Opüenito
x-x os uzduž elementa
y-y os popreþnog presjeka
z-z os popreþnog presjeka
u-u jaþa glavna os (ako se ne poklapa s osi y-y)
v-v slabija glavna os (ako se ne poklapa s osi z-z)
2. poglavlje Osnove proraþuna
Pk nazivna vrijednost uþinka prednapinjanja koje djeluje tijekom izvedbe
Gk nazivna vrijednost uþinka stalnih djelovanja
Xk karakteristiþna vrijednost svojstva materijala
Xn nazivne vrijednosti svojstva materijala
Rd proraþunska otpornost
Rk karakteristiþna otpornost
JM opüi parcijalni koeficijent
JMi posebni parcijalni koeficijent
JMf parcijalni koeficijent za zamor
K faktor pretvorbe
ad proraþunska vrijednost geometrijskog podataka
3. poglavlje Materijali
7
fo dogovorna granica popuštanja pri trajnoj deformaciji od 0,2 %
fu karakteristiþna vlaþna þvrstoüa
foc dogovorna granica popuštanja pri trajnoj deformaciji od 0,2 % za lijevani materijal
fuc karakteristiþlna vlaþna þvrstoüa lijevanoga materijala
izduljenje mjereno na konstantnoj referentnoj duljini od 50 mm, vidjeti normu EN
A50
10002
A = A5,65 A , izduljenje mjereno na referentnoj duljini od 5,65 A0 , vidjeti normu EN 10002
0
7 Nacionalna bilješka: U metalnim se konstrukcijama upotrebljava i naziv tehniþka granica popuštanja.

EN 1999-1-1:2007
stranica 14/232
A0 izvorna ploština popreþnoga presjeka ispitnoga uzorka

dogovorna granica popuštanja pri 0,2 %-tnoj trajnoj deformaciji u podruþju utjecaja
fo,haz
topline (en: HAZ, heat affected zone)
fu,haz vlaþna þvrstoüa u podruþju utjecaja topline (en: HAZ)
= f o, haz / f o , omjer dogovornih granica popuštanja pri 0,2 %-tnoj trajnoj deformaciji u
Uo, haz
HAZ-u i u osnovnom materijalu
U u, haz = f u, haz / f u , omjer vlaþnih þvrstoüa u HAZ-u i u osnovnom materijalu
BC razred izvijanja
np eksponent u Ramberg-Osgoodovu izrazu za plastiþni proraþun
E modul elastiþnosti
G modul posmika
Q Poissonov omjer u elastiþnome podruþju
D toplinski koeficijent
U jediniþna masa
5. poglavlje Proraþun konstrukcije
Dcr faktor kojim bi trebalo pomnožiti proraþunska optereüenja da bi se prouzroþila
elastiþna nestabilnost u globalnom obliku izvijanja
FEd proraþunsko optereüenje (sila) koje djeluje na konstrukciju
Fcr elastiþno kritiþno optereüenje (sila) izvijanja za globalni oblik izvijanja utemeljen na
poþetnoj elastiþnoj krutosti
HEd proraþunska horizontalna reakcija u podnožju kata pri djelovanju horizontalnih
optereüenja i zamišljenih horizontalnih optereüenja
ukupno proraþunsko vertikalno optereüenje (sila) koje djeluje na konstrukciju u
VEd
podnožju kata
GH,Ed horizontalni pomak vrha kata u odnosu na njegovo podnožje (relativni katni pomak)
h visina kata, visina konstrukcije
O bezdimenzijska vitkost
NEd proraþunska osna sila
I globalna vrijednost poþetne vertikalne nesavršenosti
I0 temeljna vrijednost globalne poþetne vertikalne nesavršenosti
Dh faktor smanjenja visine h koji se primjenjuje na stupove
Dm faktor smanjenja za broj stupova u redu
m broj stupova u redu
e0 maksimalna veliþina nesavršenosti elementa
L duljina elementa
e0,d proraþunska vrijednost maksimalne veliþine nesavršenosti
MRk karakteristiþni moment otpornosti kritiþnoga popreþnog presjeka
NRk karakteristiþna otpornost kritiþnoga popreþnog presjeka za djelovanje normalne sile
q istovrijedna sila po jedinici duljine
Gq progib sustava sprega (en: bracing system) u ravnini
qd istovrijedna proraþunska sila po jedinici duljine
MEd proraþunski moment savijanja
k faktor za eo,d
6. poglavlje Graniþna stanja nosivosti elemenata
JM1 parcijalni koeficijent za otpornost popreþnih presjeka bilo kojeg razreda
parcijalni koeficijent za otpornost elemenata za nestabilnost ocijenjenu kontrolama
JM1
elementa
JM2 parcijalni koeficijent za otpornost popreþnih presjeka optereüenih vlakom do loma
EN 1999-1-1:2007
stranica 15/231
b širina dijela popreþnoga presjeka

t debljina dijela popreþnoga presjeka
E omjer širine i debljine b/t
koeficijent kojim se uzima u obzir gradijent naprezanja ili pojaþanje dijela popreþnog
K
presjeka
\ omjer naprezanja
Vcr elastiþno kritiþno naprezanje za dio pojaþanog popreþnog presjeka
Vcr0 elastiþno kritiþno naprezanje nepojaþanog dijela popreþnog presjeka
R polumjer zakrivljenosti do sredine debljine materijala
D promjer do sredine debljine materijala cijevi
E1, E2, E
̣ 3 ograniþenja za parametar vitkosti
H 250 / f o koeficijent
z1 razmak od neutralne osi do najviše naprezanog vlakna
z2 razmak od neutralne osi do promatranog vlakna
C1, C2 konstante (PAZI: Konstante se ne pišu italic)
Uc faktor smanjenja za lokalno izboþivanje
bhaz opseg (veliþina podruþja) pod utjecajem topline (en: HAZ)
T1 temperatura izmeÿu prolazaka (pri zavarivanju)
D2 faktor za bhaz
6.2 Otpornost popreþnih presjeka
Vx,Ed proraþunsko lokalno uzdužno naprezanje
Vy,Ed proraþunsko lokalno popreþno naprezanje
WEd proraþunsko lokalno posmiþno naprezanje
NEd proraþunska normalna sila
My,Ed proraþunski moment savijanja, os y-y
Mz,Ed proraþunski moment savijanja, os z-z
NRd proraþunska otpornost na djelovanje normalne sile
My,Rd proraþunska otpornost na djelovanje momenta savijanja, os y-y
Mz,Rd proraþunska otpornost na djelovanje momenta savijanja, os z-z
s kod izmaknutih rupa, razmak središta dvaju uzastopnih rupa u nizu, mjeren
paralelno osi elementa
p razmak središta istih dvaju rupa mjeren okomito na os elementa
n broj rupa koje se protežu u bilo kojoj dijagonalnoj ili izlomljenoj liniji progresivno po
elementu ili njegovu dijelu
d promjer rupe
Ag bruto ploština popreþnoga presjeka
Anet neto ploština popreþnoga presjeka
Aeff proraþunska ploština popreþnoga presjeka
b0 širina istaka ili polovica širine unutarnjeg dijela popreþnoga presjeka
Le toþke nultoga momenta savijanja
Nt,Rd proraþunska otpornost na djelovanje vlaþne sile
No,Rd proraþunska otpornost na opüe popuštanje vlaþno napregnutog elementa
proraþunska otpornost na djelovanje osne sile neto popreþnoga presjeka na mjestu
Nu,Rd
rupa za spajala
proraþunska otpornost popreþnoga presjeka na djelovanje normalnih sila pri
Nc,Rd
jednolikom tlaku
MRd proraþunska otpornost na savijanje popreþnoga presjeka oko jedne glavne osi
EN 1999-1-1:2007
stranica 16/232
Mu,Rd proraþunska otpornost na savijanje neto popreþnoga presjeka na mjestu rupa

Mo,Rd proraþunska otpornost na savijanje pri opüem popuštanju
D faktor oblika
Wel elastiþni moment otpora bruto presjeka (vidjeti toþku 6.2.5.2)
elastiþni moment otpora neto presjeka kojim se u obzir uzimaju rupe i omekšanje
Wnet
zbog HAZ-a, ako je presjek zavaren
Wpl plastiþni moment otpora bruto presjeka
proraþunski elastiþni moment otpora odreÿen upotrebom smanjene debljine teff za
Weff
dijelove 4. razreda
Wel,haz proraþunski elastiþni moment otpora bruto presjeka odreÿen upotrebom smanjene
debljine U o,haz t za materijal HAZ-a
Wpl,haz proraþunski plastiþni moment otpora bruto presjeka odreÿen upotrebom smanjene
debljine U o,haz t za materijal HAZ-a
Weff,haz proraþunski elastiþni moment otpora odreÿen upotrebom smanjene debljine U c t za
4. razred ili smanjene debljine U o,haz t za materijal HAZ-a, a mjerodavna je manja
vrijednost
D 3,u faktor oblika za 3. razred popreþnoga presjeka bez zavara
D 3, w faktor oblika za 3. razred popreþnoga presjeka sa zavarima
VEd proraþunska popreþna sila
proraþunska posmiþna otpornost, proraþunska otpornost na djelovanje popreþne
VRd
sile
Av posmiþna ploština
Kv faktor posmiþne ploštine
hw visina hrpta izmeÿu pojasnica
tw debljina hrpta
Ae ploština presjeka nezavarenoga presjeka i proraþunska ploština presjeka odreÿena
sa smanjenom debljinom U o,haz t za materijal HAZ-a zavarenoga presjeka
TEd proraþunski torzijski moment
TRd proraþunska St.Venantova otpornost na djelovanje torzijskoga momenta
WT,pl plastiþni torzijski moment otpora
Tt,Ed proraþunski unutarnji St. Venantov torzijski moment
Tw,Ed proraþunski unutarnji torzijski moment uvijanja
W t, Ed proraþunska posmiþna naprezanja zbog St. Venantove torzije
W w, Ed proraþunska posmiþna naprezanja zbog torzije uvijanja
V w, Ed proraþunska normalna naprezanja zbog bimomenta BEd
BEd bimoment
smanjena proraþunska posmiþna otpornost kojom se u obzir uzima prisutnost
VT,Rd
torzijskoga momenta
smanjena proraþunska þvrstoüa kojom se u obzir uzima prisutnost popreþne
fo,V
/posmiþne sile
smanjena proraþunska otpornost na djelovanje momenta savijanja kojom se u obzir
Mv,Rd
uzima prisutnost popreþne/posmiþne sile
6.3 Otpornost na izvijanje
NRd otpornost na djelovanje osne tlaþne sile
My,Rd otpornost na djelovanje momenta savijanja oko osi y-y
Mz,Rd otpornost na djelovanje momenta savijanja oko osi z-z
K0, J0, [0, \ eksponenti u formulama za meÿudjelovanje
Z0 faktor za presjek s lokaliziranim zavarom
EN 1999-1-1:2007
stranica 17/231
U faktor smanjenja za odreÿivanje smanjene proraþunske otpornosti pri djelovanju

momenta savijanja kojim se u obzir uzima prisutnost popreþne sile
Nb,Rd proraþunska otpornost na izvijanje tlaþnoga elementa
N faktor kojim se uzima u obzir uþinak oslabljenja zbog zavarivanja
F faktor smanjenja za odgovarajuüi oblik izvijanja
I vrijednost za odreÿivanje faktora smanjenja F
D faktor nesavršenosti
O0 granica horizontalnoga dijela krivulja izvijanja
elastiþna kritiþna sila odgovarajuüega oblika izvijanja utemeljena na svojstvima bruto
Ncr
popreþnoga presjeka
i polumjer tromosti oko odgovarajuüe osi odreÿen iz svojstava bruto popreþnoga
presjeka
O relativna vitkost
OT relativna vitkost za torzijsko izvijanje i torzijsko izvijanje uz savijanje
Ncr elastiþna sila pri torzijskom izvijanju uz savijanje
k faktor duljine izvijanja
Mb,Rd proraþunski moment otpornosti na izvijanje
FLT faktor smanjenja za boþno-torzijsko izvijanje
ILT vrijednost za odreÿivanje faktora smanjenja FLT
DLT faktor nesavršenosti
OLT bezdimenzijska vitkost za boþno-torzijsko izvijanje
Mcr elastiþni kritiþni moment za boþno-torzijsko izvijanje
O0, LT duljina horizontalnoga dijela krivulje boþno-torzijskoga izvijanja
Kc , J c , [ c , \ c eksponenti u formulama za meÿudjelovanje
Zx , Zx, LT faktori za presjek s lokaliziranim zavarom
Ohaz , Ohaz,LT parametri relativne vitkosti za presjek s lokaliziranim zavarom
xs udaljenost od presjeka s lokaliziranim zavarom do slobodnog oslonca ili do toþke
infleksije krivulje progiba za elastiþno izvijanje zbog osne sile
6.4 Višedijelni jednoliki tlaþni elementi
Lch duljina izvijanja pojasa
h0 razmak osi pojasova višedijelnoga stupa
a razmak izmeÿu mjesta pridržanja pojasova
D kut izmeÿu osi pojasa i dijagonalnih ispunskih elemenata
imin minimalni polumjer tromosti pojedinaþnih kutnika
Ach ploština jednoga pojasa višedijelnoga stupa
Nch,Ed proraþunska sila pojasa u sredini višedijelnoga elementa
M 1Ed proraþunski maksimalni moment u sredini višedijelnoga elementa
Ieff proraþunski moment tromosti višedijelnoga elementa
posmiþna krutost višedijelnoga elementa zbog panela dijagonalnih ili paralelnih
Sv
ispunskih elemenata
n broj ravnina dijagonalnih ispunskih elemenata
Ad ploština jedne dijagonale višedijelnoga stupa
d duljina dijagonale višedijelnoga stupa
Av ploština jednoga stupca (ili popreþnoga elementa) višedijelnoga stupa
Ich moment tromosti pojasa u ravnini
Ibl moment tromosti paralelnih ispunskih elemenata u ravnini
P faktor uþinkovitosti
EN 1999-1-1:2007
stranica 18/232
iy, iz polumjer tromosti (os y-y i os z-z)

6.5 Neukruüene ploþe optereüene u ravnini
Q1 faktor smanjenja za posmiþno izboþivanje
kW koeficijent za posmiþno izboþivanje
6.6 Ukruüene ploþe optereüene u ravnini
c elastiþni oslonac zbog ploþe
lw duljina poluvala pri elastiþnome izboþivanju
F faktor smanjenja za savijanje pri izboþivanju podelementa (en: sub-unit)
Ieff moment tromosti proraþunskoga popreþnog presjeka ploþe pri savijanju u ravnini
yst razmak od središta dijela ploþe do središta najudaljenijega ukruüenja
Bx krutost na savijanje ortotropne ploþe u presjeku x = konstantno
By krutost na savijanje ortotropne ploþe u presjeku y = konstantno
H torzijska krutost ortotropne ploþe
IL moment tromosti jednoga ukruüenja i susjednoga dijela ploþe u uzdužnome smjeru
torzijska konstanta jednoga ukruüenja i susjednoga dijela ploþe u uzdužnome
IxT
smjeru
a polovica razmaka izmeÿu ukruüenja
t1, t2 debljina slojeva ortotropne ploþe
s razvijena širina ukruüenja i susjedne ploþe
Wcr,g posmiþno naprezanje pri izboþivanju ortotropne ploþe
I, Kh faktori
6.7 Ploþasti nosaþi
bf širina pojasnice
hw visina hrpta = svijetli razmak unutar pojasnica
bw visina ravnoga dijela hrpta
tw debljina hrpta
tf debljina pojasnice
Ist moment tromosti bruto popreþnoga presjeka ukruüenja i susjednih proraþunskih
dijelova ploþe hrpta
b1, b2 razmaci od ukruüenja do unutarnjih pojasnica (zavari)
ac duljina poluvala za elastiþno izvijanje ukruüenja
Uv faktor za otpornost na izboþivanjenje zbog popreþne sile
K faktor za otpornost na posmþno izboþivanje u plastiþnome podruþju
Ow parametar vitkosti za posmiþno izboþivanje
Vw,Rd doprinos hrpta posmiþnoj otpornosti
Vf,Rd doprinos pojasnica posmiþnoj otpornosti
kW,st doprinos uzdužnih ukruüenja koeficijentu izboþivanja kW
kW1 koeficijent izboþivanja za potpanel
c faktor u izrazu za Vf,Rd
Mf,Rd proraþunska otpornost popreþnoga presjeka na djelovanje momenta samo zbog
pojasnica
Af1, Af2 ploština popreþnoga presjeka gornje i donje pojasnice
FEd proraþunska sila koja djeluje u popreþnome smjeru (en: transverse force)
FRd proraþunska otpornost pri djelovanju sile u popreþnome smjeru
Leff proraþunska duljina pri proraþunu otpornosti na djelovanje sile u popreþnom smjeru
ly proraþunska optereüena duljina pri proraþunu otpornosti na djelovanje sile u
EN 1999-1-1:2007
stranica 19/231
popreþnome smjeru
FF faktor smanjenja za lokalno izboþivanje zbog djelovanja sile u popreþnome smjeru
ss duljina krutoga ležaja pri djelovanju sile u popreþnom smjeru
OF parametar vitkosti pri lokalnom izboþivanju zbog djelovanja sile u popreþnom smjeru
kF faktor izboþivanja zbog djelovanja sile u popreþnom smjeru
8
Is relativni moment tromosti ukruüenja najbližeg optereüenoj pojasnici
Isl moment tromosti ukruüenja najbližeg optereüenoj pojasnici
m1, m2 parametri u formulama za proraþunsku optereüenu duljinu
le parametar u formulama za proraþunsku optereüenu duljinu
MN,Rd smanjena otpornost na djelovanje momenta zbog prisutnosti osne sile
Aw ploština popreþnoga presjeka hrpta
Afc ploština popreþnoga presjeka tlaþne pojasnice
k faktor za izboivanje prouzroþeno pojasnicom
r polumjer zakrivljenosti
hf razmak središta pojasnica
6.8 Elementi s valovitim hrptovima
b1, b2 širine pojasnica
t1, t2 debljine pojasnica
Uz faktor smanjenja zbog momenata u popreþnom smjeru u pojasnicama
Mz moment savijanja u popreþnom smjeru u pojasnicama
Uc,g faktor smanjenja za globalno izvijanje
Oc,g parametar vitkosti za globalno izvijanje
Wcr,g naprezanje pri posmiþnom izboþivanju za globalno izvijanje
Uc,1 faktor smanjenja za lokalno izboþivanje
Oc,1 parametar vitkosti za lokalno izboþivanje
Wcr,1 naprezanje pri posmiþnom izboþivanju za lokalno izboþivanje
a0, a1, a2, a3, amax širine valova
7. poglavlje Graniþno stanje uporabljivosti

Iser proraþunski moment tromosti presjeka za graniþno stanje uporabljivosti
Ieff moment tromosti za proraþunski popreþni presjek za graniþno stanje nosivosti
Vgr maksimalno tlaþno naprezanje pri savijanju u graniþnome stanju uporabljivosti
utemeljeno na bruto popreþnom presjeku
8. poglavlje Proraþun spojeva

JM3 ĺJM7 parcijalni koeficijenti sigurnosti
J Mw parcijalni koeficijent sigurnosti za otpornost zavarenih spojeva
J Mp parcijalni koeficijent sigurnosti za otpornost zglobnoga spoja
J Ma parcijalni koeficijent sigurnost za otpornost spoja izvedenog adhezivom
J Mser parcijalni koeficijent sigurnosti za graniþno stanje uporabljivosti
J Mc briši parcijalni koeficijent sigurnosti za otpornost betona
e1 ĺ e4 udaljenosti do rubova
p, p1, p2 razmak rupa za vijke
d promjer spajala
d0 promjer rupe
8 Nacionalna bilješka: Oþita pogreška u izvorniku (JS) ovdje je ispravljena.

EN 1999-1-1:2007
stranica 20/232
Veff,1,Rd proraþunska otpornost na kidanje bloka za koncentrirano optereüenje

Veff,2,Rd proraþunska otpornost na kidanje bloka za ekscentriþno optereüenje
Ant neto ploština izložena vlaku
Anv neto ploština izložena posmiku
A1 ploština dijela kutnika izvan rupe vijka
E 2 , E3 faktori smanjenja za spojeve kutnika
Fv,Ed proraþunska posmiþna sila po vijku u graniþnome stanju nosivosti
Fv,Ed,ser proraþunska posmiþna sila po vijku u graniþnome stanju uporabljivosti
Fv,Rd proraþunska posmiþna otpornost po vijku
Fb,Rd proraþunska otpornost po oplošju rupe po vijku
Fs,Rd,ser proraþunska otpornost na proklizavsnje po vijku u graniþnome stanju uporabljivosti
Fs,Rd proraþunska otpornost na proklizavsnje po vijku u graniþnome stanju nosivosti
Ft,Ed proraþunska vlaþna sila po vijku u graniþnome stanju nosivosti
Ft,Rd proraþunska vlaþna otpornost po vijku
Nnet,Rd proraþunska otpornost presjeka na mjestu rupa za vijke
Bt,Rd proraþunska vlaþna otpornost sklopa vijak - ploþa
fub karakteristiþna þvrstoüa materijala vijka
fur karakteristiþna þvrstoüa materijala zakovice
A0 ploština popreþnoga presjeka rupe
A bruto ploština popreþnoga presjeka vijka
As ploština vlaþno napregnutoga vijka
k2 faktor za vlaþnu otpornost vijka
dm srednja vrijednost kroz ravne dimenzije glave vijka ili matice, ili, ako su upotrijebljene
podložne ploþice, vanjski promjer ploþice, a mjerodavna je manja vrijednost
tp debljina ploþe ispod glave vijka ili matice
Fp,C sila prednapinjanja
P faktor proklizavanja
n broj tarnih spojnih površina
E Lf faktor smanjenja za dugi prikljuþak
Lj razmak od središta krajnjih spajala u dugome prikljuþku
Ep faktor smanjenja za spajala koja prolaze kroz više slojeva ploþa (en: packings)
a, b debljina ploþe u zglobnome spoju
c razmak izmeÿu ploþa u zglobnome spoju
fw karakteristiþna þvrstoüa zavara (en: weld metal)
VA normalno naprezanje okomito na os zavara
V__ normalno naprezanje paralelno s osi zavara
WW__ posmiþno naprezanje paralelno s osi zavara
WA posmiþno naprezanje okomito na os zavara
JMw parcijalni koeficijent sigurnosti za zavarene prikljuþke
Lw ukupna duljina uzdužnoga kutnog zavara
Lw,eff proraþunska duljina uzdužnoga kutnog zavara
a proraþunska debljina zavara
Vhaz proraþunsko normalno naprezanja u HAZ-u okomito na os zavara
Whaz proraþunsko posmiþno naprezanje u HAZ-u
fv,haz karakteristiþna posmiþna þvrstoüa u HAZ-u
EN 1999-1-1:2007
stranica 21/231
Dodatak A Razredi izvedbe

U stupanj iskorištenja
Annex B Vlaþno napregnut istovrijedni odsjeþak oblika T
Fu,Rd vlaþna otpornost pojasnice odsjeþka oblika T
Bu vlaþna otpornost sklopa vijak - ploþa
Bo dogovorna granica elastiþnosti vijka
As napregnuta ploština vijka
leff proraþunska duljina
emin minimalni razmak do ruba
m razmak od ruba zavara do središta vijka
Dodatak C Odabir materijala
V eq, Ed istovrijedno proraþunsko naprezanje za odljevke
V x, Ed proraþunsko naprezanje u smjeru osi x za odljevke
V y,Ed proraþunsko naprezanje u smjeru osi y za odljevke
W xy,Ed proraþunsko posmiþno naprezanje za odljevke
V Rd proraþunska otpornost za odljevke
J Mo,c , J Mu,c parcijalni koeficijenti za granicu popuštanja odljevaka i þvrstoüa odljevaka
J M2,co , J M2,cu parcijalni koeficijenti za granicu popuštanja i þvrstoüu po oplošju rupe vijaka i
zakovica u odljevcima
J Mp,co , J Mp,cu parcijalni koeficijenti za granicu popuštanja i þvrstoüu po oplošju rupe za svornjake
u odljevcima
Dodatak E Analitiþki modeli za odnose naprezanje - deformacija
Simboli su definirani u Dodatku.
Dodatak F Ponašanje popreþnih presjeka nakon dostizanja granice elastiþnosti

D0 faktor geometrijskoga oblika
D 5 , D10 faktori generaliziranoga oblika koji odgovara vrijednostima krajnje zakrivljenosti
F u 5F el i F u 10 F el
D M , red popravni faktor za zavareni popreþni presjek 1. razreda
Dodatak G Sposobnost rotacije
Fu krajnja zakrivljenost pri savijanju
F el elastiþna zakrivljenost pri savijanju (= F 0,2 )
[ faktor duktilnosti
elastiþni moment savijanja koji odgovara dostizanju naprezanja s dogovornom granicom
Mo popuštanja fo
m, k numeriþki parametri
R sposobnost rotacije
T p , T el i T u , plastiþna rotacija, elastiþna rotacija i maksimalna plastiþna rotacija koje odgovaraju
krajnjoj zakrivljenosti F u
Dodatak H Metoda plastiþnoga zgloba za kontinuirane grede
K parametar koji ovisi o faktoru geometrijskoga oblika i dogovornoj raspoloživoj duktilnosti
materijala
D[ faktor oblika D 5 ili D10
a, b, c koeficijenti u izrazu za K
EN 1999-1-1:2007
stranica 22/232
Dodatak I Boþno-torzijsko izvijanje greda i torzijsko izvijanje ili torzijsko izvijanje uz

savijanje tlaþnih elemenata
It torzijska konstanta
Iw konstanta uvijanja
Iz moment tromosti oko slabije osi
kz faktor za uvjet na kraju koji odgovara sprijeþenom boþnom pomaku
kw faktor za uvjet na kraju koji odgovara rotaciji oko uzdužne osi
ky faktor za uvjet na kraju koji odgovara sprijeþenom pomaku u ravnini optereüenja
N wt bezdimenzijski torzijski parametar
9g relativna bezdimenzijska koordinata toþke u kojoj djeluje optereüenje
9j relativni bezdimenzijski parametar jednosimetriþnoga popreþnog presjeka
Pcr relativni bezdimenzijski kritiþni moment
za koordinata toþke u kojoj djeluje optereüenje s obzirom na težište
zs koordinata središta posmika u odnosu na težište
zg koordinata toþke u kojoj djeluje optereüenje u odnosu na središte posmika
zj konstanta za simetriþnost oko jedne osi
c visina zavinutoga ruba
\f faktor simetriþnosti oko jedne osi
hf razmak osi pojasnica
hs razmak središta posmika gornje pojasnice i središta posmika donje pojasnice
Ifc moment tromosti tlaþne pojasnice oko slabije osi presjeka
Ift moment tromosti vlaþne pojasnice oko slabije osi presjeka
C1, C2, C3, C1,1, C1,2 koeficijenti u formulama za relativni bezdimenzijski kritiþni moment
Ncr,y, Ncr,z , Ncr,T elastiþna sila izvijanja uz savijanje (osi y-y i z-z) i torzijska sila izvijanja
is polarni polumjer tromosti
D yw , D zw koeficijenti u jednadžbi za torzijsko izvijanje i torzijsko izvijanje uz savijanje
k , Ot koeficijenti u formuli za parametar relativne vitkosti OT
O0 , s, X koeficijenti za proraþun Ot
Dodatak J Svojstva popreþnih presjeka
E, G, J faktori za kutno ili zaobljeno pojaþanje (en: fillet or bulb factors)
bsh širina ravnih dijelova popreþnoga presjeka
faktor kutnoga ili zaobljenoga pojaþanja; kut izmeÿu dijelova ravnoga presjeka uz kutna
D
ili zaobljena pojaþanja
D promjer kruga upisanoga u kutno ili zaobljeno pojaþanje
NAPOMENA: Oznake konstanti popreþnoga presjeka navedene u toþki J.4 ovdje nisu ponovljene.
Dodatak K Uþinci zaostajanja posmika na proraþun elementa

b0 širina vanjskoga dijela ili polovica širine unutarnjeg dijela popreþnoga presjeka
Le toþke nultoga momenta savijanja
beff proraþunska širina za zaostajanje posmika
Es faktor proraþunske širine za zaostajanje posmika
N zamišljeni omjer širine i duljine za pojasnicu
Ast ploština uzdužnih ukruüenja na polovici širine pojasnice
relativna ploština ukruüenja = ploština ukruüenja podijeljena s osnim razmakom
ast,1
ukruüenja
se optereüena duljina na dijelu izmeÿu pojasnice i hrpta
EN 1999-1-1:2007
stranica 23/231
Dodatak L Razredba prikljuþaka

F optereüenje, generalizirana sila, sila
Fu krajnje optereüenje, krajnja generalizirana sila
v generalizirano deformiranje
vu deformiranje koje odgovara krajnjoj generaliziranoj sili
Dodatak M Spojevi pomoüu adheziva
fv,adh karakteristiþna posmiþna þvrstoüa adheziva
W prosjeþno posmiþno naprezanje u sloju adheziva
J Ma faktor materijala za prikljuþak s pomoüu adheziva
1.6 Dogovori o osima elementa
(1) Opüenito je dogovor o osima elementa ovakav:

x-x - duž elementa
y-y - os popreþnoga presjeka
z-z - os popreþnoga presjeka.
(2) Za aluminijske elemente primjenjuju se dogovori za osi popreþnoga presjeka ovako:

– opüenito:
y-y - os popreþnoga presjeka paralelna s pojasnicama
z-z - os popreþnoga presjeka okomita na pojasnice
– za kutne profile:
y-y - os paralelna manjem kraku
z-z - os okomita na manji krak
– po potrebi:
u-u - jaþa glavna os (ako se ne poklapa s osi y-y)
v-v - slabija glavna os (ako se ne poklapa s osi z-z).
(3) Na slici 1.1 navedeni su simboli upotrijebljeni za dimenzije i osi aluminijskih profila.
(4) Dogovor za indekse koji oznaþuju osi za momente je: "Upotrijebi os oko koje moment djeluje".
NAPOMENA: Sva pravila u ovome eurokodu odnose se na svojstva glavnih osi koja su opüenito definirana
osima y-y i z-z za simetriþne profile i osima u-u i v-v za nesimetriþlne profile kao što su kutnici.
1.7 Specifikacije za izvedbu radova
(1) Treba izraditi specifikaciju izvedbe radova a ona sadržava sve nužne tehniþke podatke za
provedbu radova. Ti podaci trebaju obuhvatiti razred(e) izvedbe, odredbe o potrebnoj primjeni
nenormativnih dopuštenih odstupanja od norme prEN 1090-3 EN 1090-3, potpune geometrijske
podatke i podatke o materijalima koji üe se upotrijebiti u elementima i prikljuþcima, vrste i veliþine
spajala, zahtjeve za zavarivanje i zahtjeve za izvedbu radova. Norma prEN 1090-3 EN 1090-3
sadržava kontrolni popis podataka koje treba osigurati.
EN 1999-1-1:2007
stranica 24/232
z z z
z
y y y y y y
y y
z z
z z z
z
y y y y
z
z
z z
z
y y
y y
y y
z
z z
z
y y
z z z z
z
v
y y
y y y y u y y
y y
u
z v z
z z z
Slika 1.1 - Definicija osi za razliþite popreþne presjeke

EN 1999-1-1:2007
stranica 25/231
2 Osnove proraþuna
2.1 Zahtjevi
2.1.1 Osnovni zahtjevi
(1)P Projektiranje/proraþun aluminijskih konstrukcija mora biti u skladu s opüim pravilima danim u
normi EN 1990.
(2)P Takoÿer se moraju primijeniti dodatne odredbe za aluminijske konstrukcija dane u ovom
poglavlju.
(3)P Temeljni zahtjevi 2. poglavlja norme EN 1990 moraju se smatrati zadovoljenim ako je
proraþun graniþnih stanja proveden zajedno s metodom parcijalnih koeficijenata i kombinacijama
optereüenja danim u normi EN 1990 i djelovanjima danim u normi EN 1991.
(4) Treba primjenjivati pravila za otpornosti, uporabljivost i trajnost koja su dana u razliþitim
dijelovima norme EN 1999.
2.1.2 Upravljanje pouzdanošüu
(1) Ako se zahtijevaju razliþite razine pouzdanosti, treba ih postiüi odgovarajuüim odabirom
upravljanja kvalitetom u proraþunu i izvedbi u skladu s normama EN 1990 i prEN 1090-3 EN 1090-
3.
(2) Aluminijske konstrukcije i dijelovi razvrstani su u razrede izvedbe, vidjeti Dodatak A ove norme.
(3) Izvedba treba biti u skladu s normama prEN 1090-1 i prEN 1090-3 EN 1090-3. Treba osigurati
podatke koji se zahtijevaju u normi prEN 1090-3 EN 1090-3 kako bi ih se ukljuþilo u izvedbene
specifikacije.
NAPOMENA: U nacionalnom se dodatku norme EN 1999-1-1 smiju odrediti moguünosti koje norma prEN
1090 dopušta kako bi se prilagodilo zahtijevanoj razini pouzdanosti.
2.1.3 Proraþunski uporabni vijek, trajnost i robusnost
(1) Ovisno o vrsti djelovanja koja utjeþu na trajnost i proraþunski uporabni vijek (vidjeti normu EN
1990) aluminijske konstrukcije trebaju, po potrebi, biti proraþunane na:
- koroziju (vidjeti 4. poglavlje)

- dovoljan vijek s obzirom na zamor (vidjeti normu EN 1999-1-3)
- trošenje
- izvanredna djelovanja (vidjeti normu EN 1991-1-7) i
- treba ih pregledavati i održavati.
NAPOMENA 1: Preporuke o proraþunu na djelovanje korozije dane su u Dodacima C i D.
NAPOMENA 2: Zahtjevi za zamor dani su u normi EN 1999-1-3.
2.2 Naþela proraþuna graniþnoga stanja
(1) Otpornosti popreþnih presjeka i elemenata odreÿene u normi EN 1999-1-1 za graniþna stanja
nosivosti, kako su definirana u normi EN 1990, temelje se na pojednostavnjenim proraþunskim
modelima priznatih eksperimentalnih dokaza.
(2) Otpornosti odreÿene u normi EN 1999-1-1 smiju se stoga upotrijebiti tamo ako su ispunjeni
uvjeti za materijale iz 3. poglavlja.
EN 1999-1-1:2007
stranica 26/232
2.3 Temeljne varijable
2.3.1 Djelovanja i utjecaji okoliša
(1) Djelovanja za proraþun aluminijskih konstrukcija treba uzeti iz norme EN 1991. Za kombinacije
djelovanja i parcijalne koeficijente vidjeti Dodatak A norme EN 1990.
NAPOMENA: U nacionalnom se dodatku smiju definirati djelovanja za posebne regionalne, klimatske ili
izvanredne situacije.
(2) Djelovanja koja üe se razmotrati za stanje izgradnje treba odrediti prema normi EN 1991-1-6.
(3) Ako treba uzeti u obzir uþinke predviÿenih apsolutnih i diferencijalnih slijeganja, treba
upotrijebiti najbolje procjene prisilnih deformiranja.
(4) Uþinke nejednolikih slijeganja ili prisilnih deformiranja ili drugih oblika prednapinjanja nastalih
tijekom gradnje treba uzeti u obzir s njihovom nazivnom vrijednošüu Pk kao stalnim djelovanjem u
skupini s drugim stalnim djelovanjima Gk kao jedno djelovanje (Gk + Pk).
(5) Djelovanje zamora koje nije definirano u normi EN 1991 treba odrediti u skladu s normom EN
1999-1-3.
2.3.2 Svojstva materijala i proizvoda
(1) Svojstva materijala aluminija i drugih graÿevnih proizvoda i geometrijski podaci koji üe se
upotrijebiti u proraþunu trebaju biti odreÿeni iz odgovarajuüih EN-ova, ETAG-a ili ETA-a, osim ako
je u ovoj normi naznaþeno drukþije.
2.4 Provjera metodom parcijalnih koeficijenata
2.4.1 Proraþunska svojstva materijala
(1)P U proraþunu aluminijskih konstrukcija moraju se upotrijebiti karakteristiþne vrijednosti Xk ili

nazivne vrijednosti Xn svojstva materijala, kako je naznaþeno u ovom eurokodu.
2.4.2 Proraþunski geometrijski podaci
(1) Geometrijski podaci popreþnih presjeka i sustava smiju se odrediti iz norma za proizvode ili iz
izvedbenih crteža u skladu s normom prEN 1090-3 EN 1090-3 i obraditi kao nazivne vrijednosti.
(2) Proraþunske vrijednosti geometrijskih nesavršenosti u ovoj normi sadržavaju:
- uþinke geometrijskih nesavršenosti elemenata prouzroþenih geometrijski dopuštenim

odstupanjima u normama proizvoda ili normama za izvedbu
- uþinke konstrukcijskih nesavršenosti zbog proizvodnje i izvedbe, zaostalih naprezanja, promjena

granice popuštanja i podruþja pod utjecajem topline.
2.4.3 Proraþunske otpornosti
(1) Za aluminijske konstrukcije primjenjuje se jednadžba (6.6c) ili jednadžba (6.6d) iz norme EN
1990:
1
Rd Rk K1 X k1 ;K i X ki ; a d (2.1)
JM
gdje je:
Rk karakteristiþna otpornost popreþnoga presjeka ili elementa odreÿena s pomoüu
karakteristiþne ili nazivne vrijednosti svojstava materijala i dimenzija popreþnoga presjeka
JM globalni parcijalni koeficijent za odreÿenu otpornost.

EN 1999-1-1:2007
stranica 27/231
NAPOMENA: Za definiciju K1, Ki, Xk1, Xki i ad vidjeti normu EN 1990.
2.4.4 Provjera statiþke ravnoteže (EQU)
(1) Pouzdanost se pri provjeri statiþke ravnoteže u tablici 1.2(A) iz Dodatka A norme EN 1990
primjenjuje i na proraþunske situacije koje su istovrijedne s (EQU), npr. za proraþun pridržajnih
sidara ili provjeru odizanja ležajeva kontinuiranih greda.
2.5 Proraþun utemeljen na ispitivanju
(1) Otpornosti Rk u ovoj normi odreÿene su upotrebom Dodatka D u normi EN 1990.
(2) U preporuþivanju razreda konstantnih parcijalnih koeficijenata JMi karakteristiþne su vrijednosti

Rk odreÿene iz izraza:
Rk Rd J Mi (2.2)
gdje je:
Rd proraþunska vrijednost u skladu s Dodatkom D norme EN 1990
JMi preporuþeni parcijalni koeficijent.
NAPOMENA 1: Numeriþke vrijednosti preporuþenih parcijalnih koeficijenata JMi odreÿene su tako da Rk

predstavlja približno 5 %-tnu fraktilu za beskonaþni broj ispitivanja.
NAPOMENA 2: Za karakteristiþne vrijednosti þvrstoüe zamora i parcijalne koeficijente JMi za zamor vidjeti
normu EN 1999-1-3.
(3) Ako su otpornosti Rk za predgotovljene proizvode odreÿene ispitivanjima, treba slijediti

postupak naveden u stavku (2).
3 Materijali
3.1 Opüenito
(1) Svojstva materijala navedena u ovom poglavlju odreÿena su s pomoüu karakteristiþnih

vrijednosti. Ona su utemeljena na minimalnim vrijednostima danim u odgovarajuüoj normi
proizvoda.
(2) Ostala svojstva materijala dana su u europskim normama popisanim u toþki 1.2.1
3.2 Konstrukcijski aluminij
3.2.1 Asortiman materijala
(1) Ova europska norma obuhvaüa proraþun konstrukcija proizvedenih od aluminijskih legura
popisanih u tablici 3.1a, za kovke (en: wrought) legure koje su sukladne s europskim normama
popisanim u toþki 1.2.3.1. Za proraþun konstrukcija od lijevanih aluminijskih legura navedenih u
tablici 3.1b vidjeti toþku 3.2.3.1.
Napomena: Više podataka o proraþunu konstrukcija od lijevanih aluminijskih legura dano je u Dodatku C.
EN 1999-1-1:2007
stranica 28/232
Tablica 3.1a - Kovke aluminijske legure za konstrukcije

Oznaka legure Razredba3)
Oblik proizvoda trajnosti
Brojþana Kemijski simboli
EN AW-3004 EN AW-AlMn1Mg1 SH, ST, PL A
EN AW-3005 EN AW-AlMn1Mg0,5 SH, ST, PL A
EN AW-3103 EN AW-Al Mn1 SH, ST, PL, ET, EP, ER/B A
EN AW-5005
/ 5005A EN AW-AlMg1(B) / (C) SH, ST, PL A
EN AW-5049 EN AW-AlMg2Mn0,8 SH, ST, PL A

2) 2)
EN AW-5052 EN AW-Al Mg2,5 SH, ST, PL, ET , EP , ER/B, DT A
EN AW-5083 EN AW-Al Mg4,5Mn0,7 SH, ST, PL, ET2), EP2), ER/B, DT, FO A1)
EN AW-5454 EN AW-Al Mg3Mn SH, ST, PL, ET2), EP2), ER/B A
2) 2)
EN AW-5754 EN AW-Al Mg3 SH, ST, PL, ET , EP , ER/B, DT, FO A
EN AW-6060 EN AW-Al MgSi ET,EP,ER/B,DT B
EN AW-6061 EN AW-Al Mg1SiCu SH, ST,PL,ET,EP,ER/B,DT B
EN AW-6063 EN AW-Al Mg0,7Si ET, EP, ER/B,DT B
EN AW-6005A EN AW-Al SiMg(A) ET, EP, ER/B B
EN AW-6082 EN AW-Al Si1MgMn SH, ST, PL, ET, EP, ER/B, DT, FO B
EN AW-6106 EN AW-AlMgSiMn EP B
EN AW-7020 EN AW-Al Zn4,5Mg1 SH, ST, PL, ET, EP, ER/B, DT C
EN AW-8011A EN AW-AlFeSi SH, ST, PL B
Legenda: SH - lim (EN 485) ER/B - istisnuta šipka (EN 755)
ST - trak (EN 485) DT - vuþena cijev (EN 754)
PL - ploþa (EN 485) FO - otkivci (EN 586)
1)
ET - istisnuta cijev (EN 755) vidjeti dodatak C: toþka C2.2.2(2)
2)
EP - istisnuti profili (EN 755) samo jednostavni, puni (otvoreni) vuþeni profili ili
cijevi debelih stijenki oblikovane s pomoüu trna
(bešavne)
3)
vidjeti 4. poglavlje, Dodaci C i D
Tablica 3.1b - Legure od lijevanoga aluminija za konstrukcije

Oznaka legure Razredba trajnosti1)
Brojþana Kemijski simboli
EN AC-42100 EN AC-Al Si7Mg0,3 B
EN AC-42200 EN AC-Al Si7Mg0,6 B
EN AC-43000 EN AC-Al Si10Mg(a) B
EN AC-43300 EN AC-AlSi9Mg B
EN AC-44200 EN AC-Al Si12(a) B
EN AC-51300 EN AC-Al Mg5 A
1) Vidjeti 4. poglavlje, Dodatke C i D
NAPOMENA 1: Za druge aluminijske legure i temperiranje (en: temper) koje nisu popisano vidjeti nacionalni
dodatak
NAPOMENA 2: Savjeti o odabiru aluminijskih legura dani su u Dodatku C.
3.2.2 Svojstva materijala za kovke aluminijske legure

(1) U tablici 3.2.a dane su karakteristiþne vrijednosti dogovorne granice popuštanja pri trajnoj
deformaciji od 0,2 %, fo, i vlaþne þvrstoüe fu za kovke aluminijske legure razliþitog temperiranja i
debljina za limove, trakove i ploþe. Tablica 3.2b sadržava iste vrijednosti za istisnute šipke, cijevi i
EN 1999-1-1:2007
stranica 29/231
profile i vuþene cijevi a tablica 3.2c za otkivke. Vrijednosti iz tablica 3.2a, b, i c i iz tablica 3.3 i 3.4
(samo za aluminijska spajala) primjenjive su za konstrukcije izložene uporabnim temperaturama do
80 qC.
NAPOMENA: Ova norma ne sadržava svojstva proizvoda za cijevi zavarene elektriþnom strujom u skladu s
normom EN 1592-1 za konstrukcijske primjene. Pravila za njihovu primjenu smiju se navesti u nacionalnom
dodatku. Preporuþuje se razred izvijanja B.
(2) Za uporabne temperature izmeÿu 80 qC i 100 qC treba uzeti u obzir smanjenje þvrstoüe.
NAPOMENA 1: Pravila za primjenu smanjenja karakteristiþnih vrijednosti smiju se navesti u nacionalnom

dodatku. Za temperature izmeÿu 80 qC i 100 qC preporuþuje se ovaj postupak:
Sve karakteristiþne vrijednosti otpornosti aluminija (fo, fu, fo,haz i fu,haz) smiju se smanjiti u skladu s izrazom
XkT = [1 - k100(T - 80) / 20] Xk (3.1N)
gdje je:
Xk karakteristiþna þvrstoüa materijala
XkT karakteristiþna þvrstoüa materijala pri temperaturi T izmeÿu 80 qC i 100 qC
T najviša temperatura kojoj je konstrukcija izložena
k100 = 0,1 za legure koje imaju oþvršüenje (legure 3xxx, legure 5xxx i EN AW 8011A)
k100 = 0,2 za ostareni materijal (en: precipitation hardening material) (legure 6xxx i EN AW-7020)
Pri 100 qC za sve je aluminijske legure opüenito primjenjiv razred izvijanja B. Za temperature izmeÿu 80 qC i
100 qC treba naþiniti interpolaciju izmeÿu razreda A i B.
NAPOMENA 2: Za temperature izmeÿu 80 qC i 100 qC smanjena je þvrstoüa obnovljiva, npr. materijali

ponovno dobivaju svoju þvrstoüu kad temperatura padne. Za temperature iznad 100 qC treba razmotriti
smanjenje modula elastiþnosti i dodatno, vremenski ovisno, neobnovljivo smanjenje þvrstoüe.
(3) Karakteristiþne vrijednosti za podruþje pod utjecajem topline (en: HAZ) (dogovorna granica
popuštanja pri trajnoj deformaciji od 0,2 %, fo,haz, i vlaþna þvrstoüa fu,haz) dane su takoÿer u
tablicama od 3.2a do 3.2c kao i faktori smanjenja (vidjeti toþku 6.1.6), razred izvijanja (upotrijebljen
u toþkama 6.1.4 i 6.3.1) i eksponent u Ramberg-Osgoodovu izrazu za plastiþnu otpornost.
EN 1999-1-1:2007
stranica 30/232
Tablica 3.2a - Karakteristiþne vrijednosti dogovorne granice popuštanja pri trajnoj

deformaciji od 0,2 %, fo, vlaþne þvrstoüe, fu, (za nezavarene materijale i za HAZ), minimalno
izduljenje A, faktori smanjenja Uo,haz i Uu,haz za HAZ, razred izvijanja i eksponenet np za kovke
aluminijske legure - za limove, trakove i ploþe 9
Legu fo 1) A501) 6) fo,haz2) fu,haz2)
fu Faktor HAZ 2)
ra Temperiranje Debljina BC np
1), 5)
EN-
1)
mm 1) N/mm2 % N/mm2 Uo,haz1) Uu,haz 4)
AW
H14 | H24/H34 d 6 | 3 180 | 170 220 1|3 0,42 | 0,44 0,70 B 23 | 18
3004 75 155
H16 | H26/H36 d 4 | 3 200 | 190 240 1|3 0,38 | 0,39 0,65 B 25 | 20
H14 | H24 d6|3 150 | 130 170 1|4 0,37 | 0,43 0,68 B 38 | 18
3005 56 115
H16 | H26 d4|3 175 | 160 195 1|3 0,32 | 0,35 0,59 B 43 | 24
H14 | H24 d 25| 120 | 110 140 2|4 0,37 | 0,40 0,64 B 31 | 20
3103 44 90
H16 | H26 d4 145 | 135 160 1|2 0,30 | 0,33 0,56 B 48 | 28
O/H111 d 50 35 100 15 35 100 1 1 B 5
5005/
H12 | H22/H32 d 12,5 95 | 80 125 2|4 0,46 | 0,55 0,80 B 18 | 11
5005A 44 100
H14 | H24/H34 d 12,5 120 | 110 145 2|3 0,37 | 0,40 0,69 B 25 | 17
H12 | H22/H32 d 40 160 | 130 210 4|5 0,50 | 0,62 0,81 B 17 | 10
5052 80 170
H14 | H24/H34 d 25 180 | 150 230 3|4 0,44 | 0,53 0,74 B 19 | 11
O / H111 d 100 80 190 12 80 190 1 1 B 6
5049
H14 | H24/H34 d 25 190 | 160 240 3|6 100 190 0,53 | 0,63 0,79 B 20 | 12
O/H111 d 80 85 215 12 85 215 1 1 B 5
5454
H14|H24/H34 d 25 220 | 200 270 2|4 105 215 0,48 | 0,53 0,80 B 22 | 15
O/H111 d 100 80 190 12 80 190 1 1 B 6
5754
H14|H24/H34 d 25 190 | 160 240 3|6 100 190 0,53 | 0,63 0,79 B 20 | 12
d 50 125 275 11 125 275 B
O/H111 1 1 6
50<td80 115 270 14 3) 115 270 B
5083
H12|H22/H32 d 40 250 | 215 305 3|5 0,62 | 0,72 0,90 B 22 | 14
155 275
H14|H24/H34 d 25 280 | 250 340 2|4 0,55 | 0,62 0,81 A 22 | 14
T4 / T451 d 12,5 110 205 12 95 150 0,86 0,73 B 8
6061 T6 / T651 d 12,5 240 290 6
3) 115 175 0,48 0,60 A 23
T651 12,5<td8 240 290 6
T4 / T451 d 12,5 110 205 12 100 160 0,91 0,78 B 8
T61/T6151 d12,5 205 280 10 0,61 0,66 A 15
3)
T6151 12,5<td1 200 275 12 0,63 0,67 A 14
6082
d6 260 310 6 125 185 0,48 0,60 A 25
T6/T651
6<td12,5 255 300 9 0,49 0,62 A 27
3)
T651 12,5<td1 240 295 7 0,52 0,63 A 21
T6 d 12,5 7
7020 280 350 205 280 0,73 0,80 A 19
T651 d 40 9 3)
H14 | H24 d 12,5 110 | 100 125 2|3 0,34 | 0,37 0,68 37 | 22
8011A 37 85 B
H16 | H26 d4 130 | 120 145 1|2 0,28 | 0,31 0,59 33 | 33
9 Nacionalna bilješka: Temperiranje aluminija (en: temper) može biti

- F as fabricated
- O annealed (otpušten) ... ima duktilna svojstva
- H strain hardened (oþvršüen) ... poveüana þvrstoüa, neduktilan
- T thermally treated (toplinski obraÿen)
- W quenched (poboljšan)
EN 1999-1-1:2007
stranica 31/231
1) Ako su u jednome retku navedena dva (tri) temperiranja, temperiranja odvojena s "~" imaju razliþite tehnološke vrijednosti a ako su
odvojena s "/" imaju iste vrijednosti. (Postoje razlike izmeÿu temperiranja s obzirom na fo, A i np).
2) Vrijednosti HAZ-a vrijede za zavarivanje MIG i debljine do 15 mm. Za zavarivanje TIG za legure s oþvršüenjem (3xxx, 5xxx o 8011A)
do 6 mm primjenjuju se iste vrijednosti, ali za zavarivanje TIG ostarjelih (6xxx i 7xxx) i debljine do 6 mm vrijednosti HAZ-a treba
pomnožiti faktorom 0,8 a istim faktorom treba pomožiti faktore U. Za veüe debljine - osim ako nema drugih podataka - vrijednosti HAZ-a
i faktora U treba još smanjiti faktorom 0,8 za ostarjele legure (6xxx i 7xxx) a faktorom 0,9 za legure s oþvršüenjem (3xxx, 5xxx i 8011A).
Ta se smanjenja ne odnose na temperiranje O.
0,5
3) Osniva se na A (= A5,65 A0 ) a ne na A50. urediti izraz
4) BC = razred izvijanja, vidjeti toþke 6.1.4.4, 6.1.5 i 6.3.1.
5) Vrijednost n u Ramberg-Osgoodovu izrazu za plastiþni proraþun. Primjenjuje se samo zajedno se popisanom vrijednošüu fo.
6) Naznaþene vrijednosti minimalnog izduljenja ne primjenjuju se na cijeli raspon danih debljina nego uglavnom na tanje materijale.
Pojedinosti vidjeti u normi EN 485-2.
EN 1999-1-1:2007
stranica 32/232
Tablica 3.2b - Karakteristiþne vrijednosti dogovorne granice popuštanja pri trajnoj

deformaciji od 0,2 %, fo, vlaþne þvrstoüe, fu, (za nezavarene materijale i za HAZ), minimalno
izduljenje A, faktori smanjenja Uo,haz i Uu,haz za HAZ, razred izvijanja i eksponenet np za kovke
aluminijske legure - za istisnute profile, cijevi i šipke i za vuþene cijevi
PAZI --- NEKI BROJEVI MORAJU OSTATI BOLD
Legur
a Oblik Temperi
Debljina fo 1) fu 1) A 5) 2) fo,haz4), fu,haz4) Faktor HAZ 4)
t BC np
6) 7)
EN- proizvoda ranje
mm 1) 3) N/mm 2
% N/mm 2
Uo,haz Uu,haz
AW
ET, EP,ER/B O / H111,
t d 200 110 270 12 110 270 1 1 B 5
F, H112
5083 H12/22/32 t d 10 200 280 6 0,68 0,96 B 14
DT 135 270
H14/24/34 td5 235 300 4 0,57 0,90 A 18
5454 ET, EP,ER/B O / H111,
t d 25 85 200 16 85 200 1 1 B 5
F/ H112
O/H111
5754 ET,EP,ER/B F/H112 t d 25 80 180 14 80 180 1 1 B 6
DT H14/H24/H34 t d 10 180 240 4 100 180 0,56 0,75 B 16
EP,ET,ER/B td5 120 160 8 0,42 0,50 B 17
T5 50 80
EP 5 < t d 25 100 140 8 0,50 0,57 B 14
ET,EP,ER/B t d 15 140 170 8 0,43 0,59 A 24
T6 60 100
6060 DT t d 20 160 215 12 0,38 0,47 A 16
EP,ET,ER/B T64 t d 15 120 180 12 60 100 0,50 0,56 A 12
EP,ET,ER/B td3 160 215 8 0,41 0,51 A 16
T66 65 110
EP 3 < t d 25 150 195 8 0,43 0,56 A 18
EP,ET,ER/B,D T4 t<25 110 180 50 95 150 0,86 0,83 B 8
6061 T
EP,ET,ER/B,D T6 t d 20 240 260 8 115 175 0,48 0,67 A 55
T
EP,ET,ER/B t < 25 110 180 15 0,86 0,83 B 8
T4 95 150
DT t < 20 110 205 16 0,73 B 8
6061
EP,ET,ER/B t d 25 240 260 8 0,48 0,67 A 55
T6 115 175
DT t < 20 240 290 10 0,60 A 23
EP,ET,ER/B td3 130 175 8 0,46 0,57 B 16
T5 60 100
EP 3 < t d 25 110 160 7 0,55 0,63 B 13
EP,ET,ER/B t d 25 160 195 8 0,41 0,56 A 24
T6 65 110
6063 DT t d 20 190 220 10 0,34 0,50 A 31
EP,ET.,ER/B t d 10 200 245 8 0,38 0,53 A 22
EP T66 10 < t d 25 180 225 8 75 130 0,42 0,58 A 21
DT t d 20 195 230 10 0,38 0,57 A 28
td5 225 270 8 0,51 0,61 A 25
EP/O, ER/B T6 5 < t d 10 215 260 8 0,53 0,63 A 24
6005
10 < t d 25 200 250 8 115 165 0,58 0,66 A 20
A
td5 215 255 8 0,53 0,65 A 26
EP/H, ET T6
5 < t d 10 200 250 8 0,58 0,66 A 20
6106 EP T6 td10 200 250 8 95 160 0,48 0,64 A 20
6082 EP,ET,ER/B T4 t d 25 110 205 14 100 160 0,91 0,78 B 8
EP/O, EP/H EP T5 td5 230 270 8 125 185 0,54 0,69 B 28
EP/O, EP/H EP td5 250 290 8 125 185 0,50 0,64 A 32
T6
ET 5 < t d 15 260 310 10 0,48 0,60 A 25
ER/B T6 t d 20 250 295 8 0,50 0,63 A 27
EN 1999-1-1:2007
stranica 33/231
20< t d150 260 310 8 0,48 0,60 A 25

td5 255 310 8 0,49 0,60 A 22
DT T6
5 < t d 20 240 310 10 0,52 0,60 A 17
EP,ET,ER/B T6 t d 15 290 350 10 0,71 0,80 A 23
7020 EP,ET,ER/B T6 15<t <40 275 350 10 205 280 0,75 0,80 A 19
DT T6 t d 20 280 350 10 0,73 0,80 A 18
Tablica 3.2b - nastavak
Lege
nda: EP - istisnuti profili EP/O - istisnuti otvoreni profili
EP/H - istisnuti šuplji profili ET - istisnuta cijev
ER/B - istisnute šipke DT - vuþena cijev
1) Ako su vrijednosti oznaþene masno, smiju se dopustiti veüe debljine i/ili veüa mehaniþka svojstva za neke
oblike, vidjeti norme EN i prEN popisane u toþki 1.2.1.3. Tada se za vrijednosti Rp0,2 i Rm smiju uzeti fo i fu. Pri
upotrebi takvih veüih vrijednosti odgovarajuüe faktore HAZ-a U treba proraþunati u skladu s izrazima (6.13) i
(6.14) uz iste vrijednosti fo,haz i fu,haz.
2) Ako su vrijednosti minimalnoga izduljenja oznaþene masno, smiju se za neke oblike ili debljine uzeti veüe
minimalne vrijednosti.
3) U skladu s normom EN 755-2 EN 755-2:2008 primjenjuje se ovo pravilo: "Ako se popreþni presjek profila
sastoji od razliþitih debljina koje potpadaju u više skupina odreÿenih vrijednosti mehaniþkih svojstava,
najmanju odreÿenu vrijednost treba smatrati valjanom za cijeli popreþni presjek profila." Moguüa je iznimka,
pa se smije upotrijebiti najveüa dana vrijednost ako proizvoÿaþ može podržati tu vrijednost odgovarajuüim
certifikatom o osiguravanju kvalitete.
4) Vrijednost HAZ-a vrijede za zavarivanje MIG i debljinu do 15 mm. Za zavarivanje TIG za legure s
oþvršüenjem (3xxx, 5xxx i 8011A) (3xxx i 5xxx) do 6 mm vrijede iste vrijednosti ali za zavarivanje TIG
ostarene legure (6xxx i 7xxx) i debljine do 6 mm vrijednosti HAZ-a treba pomnožiti faktorom 0,8 a isto vrijedi i
za faktore U. Za veüe debljine - osim ako nema drugih podataka - vrijednosti HAZ-a i faktora U treba još
smanjiti faktorom 0,8 za ostarene legure (6xxx i 7xxx) a faktorom 0,9 za legure s oþvršüenjem (3xxx, 5xxx i
8011A). Ta se smanjenja ne odnose na temperiranje O.
5) A (= A5,65 A00,5) urediti izraz
6) BC = razred izvijanja, vidjeti toþke 6.1.4.4, 6.1.5 i 6.3.1.
7) Vrijednost n u Ramberg-Osgoodovu izrazu za plastiþni proraþun. Primjenjuje se samo zajedno se

popisanom vrijednošüu fo. (= minimalnom normiranom vrijednošüu).
8) Ako je predviÿena upotreba istisnutih ili istisnutih i vuþenih poluproizvoda u EN AW-5454 ili EN AW-5754 u
naþinima obrade O/H111 i F/H112 ili H14/H24/H34 u skladu s normama EN 755-2 ili EN 754-2, odgovarajuüe
se vrijednosti iz tablice 3.2a smiju upotrijebiti u proraþunu uz ove izmjene:
- za EN AW-5454 naþin obrade O/H111 (ukljuþujuüi F/H112) zamijeniti vrijednosti fu i fu,haz sa 200 N/mm²
- za EN AW-5754 naþin obrade O/H111 (ukljuþujuüi F/H112) zamijeniti vrijednosti fu i fu,haz sa 180 N/mm²
(debljina šipki < 150 mm)
- za EN AW-5754 naþin obrade H14/H24/H34 zamijeniti vrijednosti fo sa 180 N/mm² a Uo,haz sa 0,56.
EN 1999-1-1:2007
stranica 34/232
Table 3.2c - Karakteristiþne vrijednosti dogovorne granice popuštanja pri trajnoj deformaciji
od 0,2 % fo, vlaþne þvrstoüe fu (nezavareni materijal i HAZ), minimalno izduljenje A i razred
izvijanja za kovke aluminijske legure - otkivci
Legura Tamper Debljina fo fu fo,haz 1) fu,haz 1) A 3)

Smjer Razred
EN-AW iranje do mm N/mm2 % izvijanja
5754 H112 150 uzdužni (L) 80 180 80 180 15 B

uzdužni (L) 120 270 120 270 12 B
5083 H112 150
popreþni (T) 110 260 110 260 10 B
uzdužni (L) 260 310 6 A
6082 T6 100 125 2) 185 2)
popreþni (T) 250 290 5 A
1)
Uo,haz i Uu,haz proraþunai u skladu s izrazima (6.13) i (6.14)
2) Za debljine veüe od 15 mm (zavarivanje MIG) ili 6 mm (zavarivanje TIG) vidjeti tablicu 3.2.b, fusnotu
4).
3)
A A5,65 A
o
3.2.3 Svojstva materijala za lijevane aluminijske legure
3.2.3.1 Opüenito
(1) Norma EN 1999-1-1 opüenito nije primjenjiva na odljevke.
NAPOMENA 1: Pravila proraþuna u ovoj europskoj normi primjenjiva su na gravitacijski lijevane proizvode u
skladu s tablicom 3.3 ako se slijede dodatna i posebna pravila i odredbe o kvaliteti iz Dodatka C, toþka
C.3.4.
NAPOMENA 2: U nacionalnom se dodatku smiju navesti pravila zahtjeva kvalitete za odljevke.
3.2.3.2 Karakteristiþne vrijednosti
(1) Karakteristiþne vrijednosti dogovorne granice popuštanja pri 0,2 %-tnoj trajnoj deformaciji fo i
vlaþne þvrstoüe fu za aluminij izljeven u pješþanim (jednokratnim) i stalnim kalupima koje mora
postiüi ljevaþ ili ljevaonica na svakom mjestu izljevenoga komada dane su u tablici 3.3. Popisane
vrijednosti iznose 70 % vrijednosti iz norme EN 1706 EN 1706:1998 koje vrijede samo za odvojeno
lijevane ispitne uzorke (vidjeti toþku 6.3.3(2) 6.3.3.2 u normi EN 1706 EN 1706:1998).
NAPOMENA: Popisane vrijednosti za A50 u tablici 3.3 iznose 50 % vrijednosti iz norme EN 1706 EN
1706:1998 a vrijede samo za odvojeno lijevane ispitne uzorke (vidjeti toþku 6.3.3(3) 6.3.3.2 u normi EN
1706 EN 1706:1998).
EN 1999-1-1:2007
stranica 35/231
Tablica 3.3 - Karakteristiþne vrijednosti dogovorne granice popuštanja pri 0,2 %-tnoj trajnoj
deformaciji fo i vlaþne þvrstoüe fu za lijevane aluminijske legure - gravitacijski odljevci
Temperi fo (foc) fu (fuc) A50

Legura Proces lijevanja
ranje N/mm 2
N/mm 2 % 1)
stalni kalup T6 147 203 2,0
EN AC-42100
stalni kalup T64 126 175 4
EN AC-42200
EN AC-43000 stalni kalup F 63 126 1,25
pješþani (jednokratni)
EN AC-43300 T6 133 161 1,0
kalup
stalni kalup F 56 119 3
EN AC-44200 pješþani (jednokratni)
F 49 105 2,5
kalup
stalni kalup F 70 126 2,0
EN AC-51300 pješþani (jednokratni)
F 63 112 1,5
kalup
1)
Za zahtjeve za izduljenjem u proraþunu lijevanih dijelova vidjeti toþku C.3.4.2(1).
3.2.4 Dimenzije, masa i dopuštena odstupanja
(1) Dimenzije i dopuštena odstupanja istisnutih konstrukcijskih proizvoda, limova i ploþastih

proizvoda, vuþenih cijevi, žice i odljevaka trebaju biti sukladni s europskim normama i
prednormama popisanim u toþki 1.2.3.3.
(2) Dimenzije i dopuštena odstupanja lijevanih konstrukcijskih proizvoda trebaju biti sukladni s
europskim normama i prednormama popisanim u toþki 1.2.3.4.
3.2.5 Proraþunske vrijednosti konstanti materijala
(1) Konstante materijala usvojene u proraþunima aluminijskih legura obuhvaüenih ovom

europskom normom treba uzeti ovako:
- modul elastiþnosti E = 70 000 N/mm2

- modul posmika G = 27 000 N/mm2
- Poissonov omjer Q = 0,3
- toplinski koeficijent D = 23 u 10-6 po oC
- jediniþna masa U = 2 700 kg/m3.
(2) Za svojstva materijala u konstrukcijama izloženim povišenim temperaturama povezanih s

požarom vidjeti normu EN 1999-1-2.
3.3 Spojna sredstva
3.3.1 Opüenito
(1) Spojna sredstva trebaju biti prikladne za odreÿenu upotrebu.
(2) Prikladna su spojna sredstva vijci, tarna spajala, pune zakovice, posebna spajala, zavari i
adhezivi.
NAPOMENA: Za adhezive vidjeti Dodatak M.

EN 1999-1-1:2007
stranica 36/232
3.3.2 Vijci, matice i podložne ploþice
3.3.2.1 Opüenito
(1) Vijci, matice i podložne ploþice trebaju biti sukladni s normama EN, prEN i ISO. Za nosive
prikljuþke treba upotrijebiti vijke i zakovice u skladu s tablicom 3.4.
(2) Minimalne vrijednosti dogovorne granice popuštanja pri 0,2 %-tnoj trajnoj deformaciji i vlaþne
þvrstoüe koje se usvajaju kao karakteristiþne vrijednosti u proraþunima dane su u tablici 3.4.
(3) Aluminijske vijke i zakovice treba upotrijebiti samo za spojeve kategorije A (nosive, vidjeti
tablicu 8.4).
NAPOMENA 1: Zasada nema europske norme koja obuhvaüa sve zahtjeve za aluminijske vijke. Odredbe za
upotrebu aluminijskih vijaka smiju se navesti u nacionalnom dodatku. Preporuke za upotrebu vijaka
popisanih u tablici 3.4 dane su u Dodatku C.
NAPOMENA 2: Zasada nema europske norme koja obuhvaüa sve zahtjeve za pune aluminijske zakovice.
Preporuke za upotrebu punih zakovica popisanih u tablici 3.4 dane su u Dodatku C.
(4) Samorezni i samobušeüi vijci i slijepe zakovice smiju se upotrijebiti za konstrukcije s tankim
stijenkama. Pravila su dana u normi EN 1999-1-4
EN 1999-1-1:2007
stranica 37/231
Tablica 3.4 - Minimalne vrijednosti dogovorne granice popuštanja pri 0,2 %-tnoj trajnoj
deformaciji fo i vlaþne þvrstoüe fu za vijke i pune zakovice
Legura Legura Temperira fo 7) fu 7)
Vrsta Brojþana Kemijska
Materijal nje ili Promjer
spajala oznaka: oznaka: kvaliteta N/mm2 N/mm2
EN AW-. EN AW-
H111 d 20 110 250
5019 AlMg5
H14,H34 d 18 210 300
pune H111 d 20 80 180
zakovice 5754 AlMg3
1) H14/H34 d 18 180 240
T4 d 20 110 205
6082 AlSi1MgMn
aluminijska T6 d 20 240 300
legura 5754 d 10 230 270
4)
3)
AlMg3
(AL1) 10 < d d 20 180 250
5019 d 14 205 310
vijci2) 3)
AlMg5 4)
(AL2) 14 < d d 36 200 280

6082 4) d6 250 320
3)
AlSi1MgMn
(AL3) 14 < d d 36 260 310
4.6 d 39 240 400
5.6 d 39 300 500
5)
þelik vijci 6.8 d 39 480 600
8.8 d 39 640 800
10.9 d 39 900 1000
A2, A4 50 d 39 210 500
nehrÿajuüi 6)
vijci A2, A4 70 d 39 450 700
þelik
A2, A4 80 d 39 600 800
1) Vidjeti toþku 3.3.2.1(3). i (5).
2) Vidjeti toþku 3.3.2.1 (3). i (4).
3) Oznaka materijala u skladu s normom EN 28839.
4) Nema oznake kvalitete u normi EN 28839.
5) Kvaliteta u skladu s normom EN ISO 898-1.
6) Oznaka i kvaliteta u skladu s normom EN ISO 3506-1.
7) Dane vrijednosti za pune zakovice manje su vrijednosti iz norme EN 754 (vuþene šipke) ili norme EN
1301 (vuþena žica) od kojih se pune zakovice proizvode hladnim oblikovanjem. Norma EN 1301 definira
zapravo za dogovornu granicu popuštanja pri 0,2 %-tnoj trajnoj deformaciji samo tipiþne vrijednosti, no za
sve se gore navedene vrijednosti može smatrati da daju poveüanu sigurnost. Ipak, za proraþun spojeva
kategorije A (nosive) vrijednost þvrstoüe je osnova proraþuna nosivosti vijaka ili zakovica.
3.3.2.2 Prednapeti vijci
(1) Vijci razreda 8.8 i 10.9 smiju se upotrijebiti kao prednapeti vijci uz kontrolirano pritezanje ako su
sukladni zahtjevima za prednapete vijke u postojeüim normama EN, prEN ili ISO.
NAPOMENA: Pravila za vijke koji nisu usklaÿeni s tim normama za upotrebu u prednapinjanju smiju se
navesti u nacionalnom dodatku.
3.3 Zakovice
(1) Svojstva materijala, dimenzije i dopuštena odstupanja punih i šupljih zakovica od aluminijskih
legura trebaju odgovarati normama EN, prEN ili ISO (ako su i kada su dostupne).
(2) Minimalne zajamþene vrijednosti dogovorne granice popuštanja pri 0,2 %-tnoj trajnoj
deformaciji fo i vlaþne þvrstoüe fu koje se usvajaju kao karakteristiþne vrijednosti u proraþunima
dane su u tablici 3.4.
3.3.4 Potrošni materijal za zavarivanje
EN 1999-1-1:2007
stranica 38/232
(1) Svi potrošni materijali za zavarivanje trebaju biti sukladni s normama EN, prEN ili ISO (ako su
dostupne), popisanim u toþki 1.2.2.
NAPOMENA: Norme prEN (WI 121 127 i WI 121 214) su u pripremi.10

KAKVE SU TO OZNAKE NORMA????
(2) Odabir elektroda za zavarivanje (en: welding filler metal) za kombinacije legura koje se spajaju
treba naþiniti prema normi prEN 1011-4, tablica B.2 i B.3 zajedno s proraþunskim zahtjevima za
prikljuþak, vidjeti toþku 8.6.3.1. Smjernice o odabiru elektroda za asortiman osnovnih metala danih
u ovoj europskoj normi dan je u tablicama 3.5 i 3.6.
Tablica 3.5 - Skupine legura upotrijebljene u tablici 3.6
Skupine elektroda Legure

vrsta 3 3103
vrsta 4 4043A, 4047A1)
vrsta 5 5056A, 5356 / 5356A, 5556A / 5556B, 5183 / 5183A
1)
4047A se posebno upotrebljava kako bi se sprijeþilo raspucavanje u zoni taljenja u prikljuþcima. U
najviše ostalih sluþajeva prednost ima 4043A.
10 Nacionalna bilješka: Radni dokument WI 121 127 objavljen je kao norma EN ISO 18273:2004 Welding consumables
EN 1999-1-1:2007
stranica 39/231
Tablica 3.6 - Odabir elektroda (vidjeti tablicu 3.5 za vrste legura)
Kombinacija osnovnoga materijala1)
Prvi dio Drugi dio

Al-Si Al-Mg legure legure 5083 legure 7020
odljevci odljevci nizova nizova nizova
3xxx 5xxx osim 6xxx
5083
vrsta 5 vrsta 5 vrsta 5 5556A vrsta 5 5556A
7020 NR2) vrsta 5 vrsta 5 vrsta 5 vrsta 5 vrsta 5 vrsta 5
vrsta 5 vrsta 4 vrsta 5 5556A vrsta 4 vrsta 44)
vrsta 4 vrsta 5 vrsta 4 vrsta 5 vrsta 5 vrsta 5
legure
nizova 6xxx
vrsta 5 vrsta 5 vrsta 5 5556A
2)
5083 NR vrsta 5 vrsta 5 vrsta 5 vrsta 5
vrsta 5 vrsta 5 vrsta 5 vrsta 5
legure vrsta 5 vrsta 5 vrsta 5
nizova 5xxx NR 2)
vrsta 5 vrsta 5 3)
osim 5083
vrsta 5 vrsta 5 vrsta 5
legure
nizova 3xxx
vrsta 5
Al-Mg 2)
NR vrsta 5
odljevci
vrsta 5
vrsta 4
Al-Si
vrsta 4
odljevci
vrsta 4
1)
U svakom polju tablice, elektroda za maksimalnu þvrstoüu zavara prikazana je u prvom retku; za legure
nizova 6xxx i EN-AW 7020 to üe biti manje od þvrstoüe potpuno toplinski obraÿenog osnovnog materijala.
Elektroda za maksimalnu otpornost s obzirom na koroziju prikazana je u srednjem retku. Elektroda kojom
se izbjegava stalno raspucavanje zavara prikazana je u treüem retku.
2)
NR = ne preporuþuje se (en: not recommended). Zavarivanje legura koje sadržavaju približno 2 % ili više
Mg u Al-Si elektrodi ili obratno ne preporuþuje se jer se stvara dovoljno taloga Mg2Si na granicama fuzije
što daje krhki zavar. Ako je to neizbježno, vidjeti normu prEN 1011-4.
3)
Ponašanje zone taljenja pri koroziji vjerojatno üe biti bolje ako je sastav legure blizak sastavu osnovnog
metala i nije bitno veüi. Stoga za upotrebu u potencijlno korozivnim okolišima prednost ima zavarivanje
materijala EN-AW 5454 elektrodom 5454. Meÿutim, u nekim sluþajevima to može biti moguüe samo na
štetu pravilnosti zavara tako da üe biti nužan kompromis.
4)
Samo u posebnim sluþajevima zbog manje þvrstoüe zavara i izduljenja prikljuþka.
3.3.5 Adhezivi
NAPOMENA: Preporuke za spojeve s pomoüu adheziva dane su u Dodatku M.
4 Trajnost
(1) Temeljni zahtjevi za trajnost dani su u normi EN 1990.
NAPOMENA: Za aluminij u dodiru s drugim materijalima preporuke su dane u Dodatku D.
(2) U uobiþajenim atmosferskim uvjetima aluminijske konstrukcije izraÿene od legura popisanih u

tablicama 3.1a i 3.1b mogu se upotrijebiti bez potrebe za površinskom zaštitom kojom bi se
izbjegao gubitak nosivosti.
EN 1999-1-1:2007
stranica 40/232
NAPOMENA: U Dodatku D dani su podaci o otpornosti aluminija na koroziju i smjernice za površinsku zaštitu
aluminija te podaci o uvjetima za koje se preporuþuje zaštita od korozije.
(3) Dijelove osjetljive na koroziju i izložene agresivnoj izloženosti, mehaniþkom trošenju ili zamoru
treba projektirati tako da se tijekom proraþunskoga vijeka može provesti zadovoljavajuüi pregled,
održavanje i popravak. Treba omoguüiti pristup zbog servisnoga pregleda i održavanja.
(4) Zahtjevi i naþini izvedbe zaštitne obrade na gradilištu i izvan njega dani su u normi prEN 1090-3
EN 1090-3.
(5) U izvedbenoj specifikaciji treba opisati opseg, vrstu i provedbu postupka odabrane zaštitne
obrade.
5 Proraþun konstrukcije
5.1 Modeliranje konstrukcije za proraþun
5.1.1 Modeliranje konstrukcije i temeljne pretpostavke
(1) Proraþun treba temeljiti na proraþunskim modelima konstrukcije primjerenim razmatranome

graniþnom stanju.
(2) Proraþunski model i temeljne pretpostavke proraþuna trebaju odraziti ponašanje konstrukcije u
odgovarajuüemu graniþnom stanju s prikladnom toþnošüu i pretpostaviti vrstu ponašanja popreþnih
presjeka, elemenata, prikljuþaka i ležajeva.
5.1.2 Modeliranje prikljuþaka
(1) Opüenito se smiju zanemariti uþinci ponašanja prikljuþaka na raspodjelu unutarnjih sila i
momenata u konstrukciji i na ukupna deformiranja konstrukcije, ali ako su takvi uþinci znatni (kao u
polukonutinuiranim (popustljivim) prikljuþcima) treba ih uzeti u obzir.
(2) Da bi se prepoznalo treba li uþinke ponašanja prikljuþka na proraþun uzeti u obzir, smije se
naþiniti razlika izmeÿu triju modela prikljuþaka i to:
- jednostavnih, u kojima se smije pretpostaviti da prikljuþak ne prenosi momente savijanja
- kontinuiranih, u kojima krutost i/ili otpornost prikljuþka omoguüuje uzimanje u obzir potpunoga
kontinuiteta elemenata u proraþunu
- polukontinuiranih (popustljivih), u kojima ponašanje prikljuþka u proraþunu treba uzeti u obzir.
NAPOMENA: U Dodatku L dane su preporuke za razliþite vrste prikljuþaka.
5.1.3 Meÿudjelovanje temeljno tlo - konstrukcija
(1) Ako je važno, treba uzeti u obzir znaþajke deformiranja oslonaca.
NAPOMENA: U normi EN 1997 dane su smjernice za proraþun meÿudjelovanja tlo - konstrukcija.
5.2 Globalni proraþun
5.2.1 Uþinci deformiranog geometrijskog oblika na konstrukciju
(1) Unutarnje sile i momenti smiju se opüenito odrediti s pomoüu:
- proraþuna prvoga reda, upotrebom poþetnoga geometrijskog oblika konstrukcije, ili

EN 1999-1-1:2007
stranica 41/231
- proraþunom drugoga reda, uzimajuüi u obzir utjecaj deformiranja konstrukcije.
(2)P Uþinci se deformiranoga geometrijskog oblika (uþinci drugoga reda) moraju razmotriti ako
znatno poveüavaju uþinke djelovanja ili znatno mijenjaju ponašanje konstrukcije.
(3) Proraþun se prvoga reda za konstrukcije smije upotrijebiti ako se može zanemariti poveüanje
odgovarajuüih unutarnjih sila ili momenata ili bilo koja druga promjena ponašanja konstrukcije
prouzroþena deformiranjima. Smije se smatrati da je taj uvjet ispunjen ako je zadovoljen ovaj
kriterij:
Fcr
D cr t 10 (5.1)
FEd
gdje je:
Dcr faktor kojim bi se proraþunsko optereüenje moglo poveüati da bi u globalnom obliku došlo
do elastiþne nestabilnosti
FEd proraþunsko optereüenje (sila) konstrukcije
Fcr elastiþno kritiþno optereüenje (sila) izvijanja za globalnu nestabilnost utemeljena na

poþetnoj elastiþnoj krutosti.
NAPOMENA: U nacionalnome dodatku smiju se navesti razliþiti kriteriji ograniþanja Dcr zanemarujuüi utjecaj
uþinaka drugoga reda.
(4) Uþinke zaostajanja posmika i lokalnog izboþivanja na krutost treba uzeti u obzir ako to znatno
utjeþe na globalni proraþun.
NAPOMENA: Preporuke o uzimanju u obzir zaostajanja pomaka dane su u Dodatku K.
(5) Uþinke proklizavanja u rupama vijaka i sliþna deformiranja spojnih sredstava poput moždanika
i sidrenih vijaka na uþinke djelovanja u globalnome proraþunu treba uzeti u obzir ako je to
odgovarajuüe i važno.
5.2.2 Konstrukcijska stabilnost okvira
(1) Ako u skladu s toþkom 5.2.1 u obzir treba uzeti utjecaj deformiranja na konstrukciju, treba
primijeniti stavke od (2) do (6) kako bi se ti uþinci razmotrili i provjerila konstrukcijska stabilnost.
(2) Provjeru stabilnosti okvira ili njihovih dijelova treba provesti razmatranjem nesavršenosti i
uþinaka drugoga reda.
(3) U skladu s vrstom okvira i globalnim proraþunom uþinci drugoga reda i nesavršenosti smiju se
uzeti u obzir jednom od ovih metoda:
a) oboje u cijelosti u globalnom proraþunu
b) djelomiþno globalnim proraþunom a djelomiþno kontrolama pojedinaþne stabilnosti elemenata u

skladu s toþkom 6.3
c) za osnovne sluþajeve pojedinaþnim kontrolama stabilnosti istovrijednih elemenata u skladu s

toþkom 6.3 primjenom odgovarajuüih duljina izvijanja u skladu s oblikom globalnoga izvijanja
konstrukcije.
(4) Uþinci drugoga reda smiju se proraþunati primjenom proraþuna primjerenog konstrukciji
(ukljuþujuüi postupke korak-po-korak ili druge iterativne postupke). Za okvire kod kojih prevladava
prvi oblik izvijanja treba provesti elastiþni proraþun prvoga reda uz naknadno poveüanje
odgovarajuüih uþinaka djelovanja (npr. momenata savijanja) s pomoüu primjerenih faktora.
EN 1999-1-1:2007
stranica 42/232
(5) U skladu s toþkom 5.2.2(3)a) i b) stabilnost pojedinaþnih elemenata treba kontrolirati u skladu
sa sljedeüim:
a) ako su u globalnome proraþunu konstrukcije uþinci drugoga reda u pojedinim elementima i

odgovarajuüe nesavršenosti elemenata (vidjeti toþku 5.3.4) u cijelosti uzeti u obzir, nije nužna
pojedinaþna kontrola stabilnosti elemenata u skladu s toþkom 6.3
b) ako u globalnom proraþunu uþinci drugoga reda u pojedinim elementima ili neke nesavršenosti
pojedinih elemenata (npr. nesavršenosti elemenata s obzirom na izvijanje uz savijanje i/ili izvijanje
uz boþno-torzijsko izvijanje) nisu u cijelosti uzete u obzir, pojedinaþnu stabilnost elemenata treba
kontrolirati u skladu s odgovarajuüim kriterijima u toþki 6.3 za uþinke koji nisu ukljuþeni u globalni
proraþun. Tom provjerom treba uzeti u obzir momente i sile na krajevima, odreÿene globalnim
proraþunom konstrukcije kao i globalne uþinke drugoga reda i globalne nesavršenosti (vidjeti toþku
5.3.2) ako su važni, a smiju se temeljiti na duljini izvijanja jednakoj sustavskoj duljini, vidjeti sliku
5.1 (d), (e), (f) i (g).
(6) Ako je stabilnost okvira ocijenjena kontrolom s pomoüu metode istovrijednoga stupa u skladu s
toþkom 6.3, duljine izvijanja treba temeljiti na globalnome izvijanju okvira uzimajuüi u obzir krutost
elemenata i prikljuþaka, prisutnost plastiþnih zglobova i raspodjelu tlaþnih sila za proraþunska
optereüenja. Tada su unutarnje sile uzete u proraþunima otpornosti proraþunane u skladu s
teorijom prvoga reda bez razmatranja nesavršenosti, vidjeti sliku 5.1 (a), (b) i (c).
5.3 Nesavršenosti
5.3.1 Osnova
(1)P Da bi se obuhvatili uþinci nesavršenosti mora ih se uzeti u obzir na odgovarajuüi naþin

ukljuþujuüi zaostala naprezanja i geometrijske nesavršenosti kao što su otklon od vertikale, otklon
od pravca, neravnine, pomanjkanje dosjeda (en: lack of fit) i sve neodreÿene ekscentriþnosti koje
postoje u prikljuþcima neoptereüene konstrukcije.
NAPOMENA: Geometrijske nesavršenosti

koje su jednake osnovnim geometrijskim dopuštenim odstupanjima danim u normi prEN 1090-3 EN 1090-
3 ili su manje od njih
koje su u skladu s bitnim dopuštenim odstupanjima danim u normi prEN 1090-3 EN 1090-3
obuhvaüene su u formulama za otpornost, u krivuljama izvijanja i vrijednostima JM u normi EN 1999.
(2) Istovrijedne geometrijske nesavršenosti treba uzeti u obzir s pomoüu vrijednosti koje
odražavaju moguüe uþinke svih vrsta nesavršenosti, vidjeti toþke 5.3.2 i 5.3.3. U metodi
istovrijednoga stupa u skladu s toþkom 5.3.4 uþinci su ukljuþeni u formule za proraþun otpornosti
elementa.
(3) U obzir treba uzeti ove nesavršenosti:
a) globalne nesavršenosti okvira i sustava spregova
b) lokalne nesavršenosti pojedinih elemenata.
5.3.2 Nesavršenosti u globalnome proraþunu okvira
(1) Pretpostavljeni oblik globalnih i lokalnih nesavršenosti smije se izvesti iz oblika elastiþnog
izvijanja konstrukcije u promatranoj ravnini izvijanja.
(2) U obzir treba uzeti izvijanje u ravnini i izvan nje i torzijsko izvijanje sa simetriþnim i
nesimetriþnim oblicima izvijanja u najnepovoljnijemu smjeru i obliku.
(3) Za okvire osjetljive na izvijanje pri horizontalnomu otklonu uþinak nesavršenosti treba uzeti u
obzir u proraþunu okvira s pomoüu istovrijedne nesavršenosti u obliku poþetnoga horizontalnog
otklona i pojedinaþnih iskrivljenja elemenata. Nesavršenosti se smiju odrediti iz:
a) poþetne globalne nesavršenosti zbog otklona, vidjeti sliku 5.1(d):
EN 1999-1-1:2007
stranica 43/231
I I 0D hD m (5.2)
gdje je:
I0 osnovna vrijednost: I 0 1 / 200
D h faktor smanjenja za visinu h koji se primjenjuje na stupove:
2 2
Dh ali d D h d 1,0
h 3
h visina konstrukcije u metrima
§ 1·
Dm faktor smanjenja za broj stupova u redu: D m 0,5 ¨1 ¸
© m¹
m broj stupova u redu ukljuþujuüi samo one stupove koji nose vertikalno optereüenje NEd koje
nije manje od 50 % prosjeþne vrijednosti za stup u promatranoj vertikalnoj ravnini.
Lcr
MI
= +
h
(a) (b) (c)
A
MII MII
I I
= +
Lcr
Lcr
A A-A
(d) (e) (f)
(g)
Slika 5.1 - Duljina istovrijednoga izvijanja i istovrijedne nesavršenosti pri horizontalnome
otklonu
Metoda istovrijednoga stupa prikazana je na crtežima (a), (b) i (c), gdje je u (a) prikazan sustav i
optereüenje, u (b) duljina istovrijednoga stupa a u (c) moment prvoga reda.
Metoda istovrijednoga horizontalnoga otklona prikazana je na crtežima (d), (e), (f) i (g), gdje je u
(d) prikazan sustav, optereüenje i otklon, u (e) poþetno lokalno iskrivljenje i duljina izvijanja za
izvijanje uz savijanje, u (f) moment drugoga reda koji ukljuþuje i moment prouzroþen
nesavršenošüu zbog horizontalnoga pomaka a u (g) poþetno lokalno iskrivljenje i duljina izvijanja
za boþno-torzijsko izvijanje.
b) relativne poþetne lokalne nesavršenosti pri iskrivljenju elemenata za izvijanje uz savijanje:
e0 / L (5.3)
gdje je L duljina elementa.
NAPOMENA: Vrijednosti e0/L smiju se odabrati u nacionalnom dodatku. Preporuþene vrijednosti dane su u
tablici 5.1N.
EN 1999-1-1:2007
stranica 44/232
Tablica 5.1N - Proraþunske vrijednosti poþetne nesavršenosti pri iskrivljenju e0/L

Razred izvijanja u skladu Elastiþni proraþun
Plastiþni proraþun
s tablicom 3.2
e0/L e0/L
A 1/300 1/250
B 1/200 1/150
(4) Za okvire zgrada smiju se nesavršenosti zbog horizontalnoga otklona zanemariti ako je:
HEd t 0,15 VEd (5.4)
gdje je:
HEd proraþunska horizontalna sila
VEd proraþunska vertikalna sila.
(5) Za odreÿivanje horizontalnih sila koje djeluju na stropne dijafragme treba primijeniti oblik
nesavršenosti prikazan na slici 5.2, gdje je I nesavršenost zbog horizontalnoga otklona odreÿena
iz izraza (5.2) uz pretpostavku jednoga kata visine h, vidjeti stavak (3)a).
NEd
I/ 2
h
NEd
Hi = INEd
I
h
I
I/ 2
Hi = INEd
NEd NEd
(a) dva kata ili više njih (b) jedan kat

Slika 5.2 - Oblik nesavršenosti pri horizontalnomu otklonu I za horizontalne sile koje djeluju
na stropne dijafragme
(6) Kada se provodi globalni proraþun radi odreÿivanja sila i momenata na krajevima koji üe se
upotrijebiti u kontrolama elemenata u skladu s toþkom 6.3 smiju se lokalne nesavršenosti zbog
iskrivljenja zanemariti. Meÿutim, za okvire osjetljive na uþinke drugoga reda potrebno je u proraþun
konstrukcije okvira uvesti uþinke lokalnih nesavršenosti zbog iskrivljenja elemenata i nesavršenosti
zbog globalnog horizontalnog otklona (vidjeti toþku 5.2.1(3)) za svaki tlaþni element za koji su
ispunjeni ovi uvjeti:
- postoji najmanje jedan prikljuþak koji preuzima moment na kraju elementa
A fo
- O ! 0,5 (5.5)
N Ed
gdje je:
NEd proraþunska tlaþna sila
O relativna vitkost u ravnini proraþunana za promatrani element uzet zglobno prikljuþen na

EN 1999-1-1:2007
stranica 45/231
krajevima.
NAPOMENA: Lokalne nesavršenosti zbog izvijanja uzete su u kontrolama elementa, vidjeti toþke 5.2.2(3) i
5.3.4.
(7) Uþinci poþetne nesavršenosti zbog boþnoga otklona i nesavršenosti zbog iskrivljenja smiju se
zamijeniti sustavima istovrijednih horizontalnih sila koje djeluju na svaki stup, vidjeti slike 5.2 i 5.3.
NEd NEd NEd NEd

4NEde0d
INEd
L
e0,d 8NEde0d
L
L2
4NEde0d
INEd
L
NEd NEd NEd NEd
poþetna nesavršenost zbog horizontalnoga otklona poþetne nesavršenosti zbog iskrivljenja

A1 ..... U slici zamijeni 4 puta e0,d sa e0
Slika 5.3 - Zamjena poþetnih nesavršenosti istovrijednim horizontalnim silama
(8) Ove poþetne nesavršenosti zbog horizontalnih otklona treba primijeniti u svim odgovarajuüim
horizontalnim smjerovima ali ih treba istovremeno uzeti u obzir samo u jednome smjeru.
(9) Ako se u višekatnim okvirima zgrada koji se sastoje od greda i stupova upotrebljavaju
istovrijedne sile, one trebaju djelovati na razini svakoga kata i krova.
(10) Takoÿer je potrebno razmotriti moguüe torzijske uþinke na konstrukciju prouzroþene

nesimetriþnim horizontalnim otklonima na dvama suprotnim licima (proþeljima), vidjeti sliku 5.4.
A B A B
2
A B A B
1
1
(a) lica A-A i B-B imaju otklon u istome (b) lica A-A i B-B imaju otklon u suprotnim
smjeru smjerovima
1 translacijski otklon
2 rotacijski otklon
Slika 5.1 - Translacijski i torzijski uþinci (tlocrt)

(11) Druga je moguünost u odnosu na stavke (3) i (6) da se oblik elastiþnoga kritiþnoga izvijanja Kcr
konstrukcije ili provjerenoga elementa primijeni kao jedinstvena globalna i lokalna nesavršenost.
Istovrijedna se geometrijska nesavršenost smije izraziti u obliku:
EN 1999-1-1:2007
stranica 46/232
N cr, m
K init ( x) e0 , d K cr ( x) (5.6)
cc
EI m K cr max
Jednadžbu (5.6) zamijeni kako piše u A1 pod 12)
gdje je:
2
FO m
1
M Rk, m J M1
e0, d D Om O0 za Om ! O0 (5.7)
2
N Rk, m 1 - FOm
A1 ... u jednadžbi (5.7) zamijeni e0d sa e0
m cc postiže svoj maksimum

oznaþuje popreþni presjek kad K cr
m cc postiže svoj maksimum u sluþaju jednolike normalne sile
oznaþuje popreþni presjek kad K cr
i jednolikoga popreþnog presjeka
D faktor nesavršenosti za odgovarajuüu krivulji izvijanja, vidjeti tablicu 6.6
N Rk, m
Om relativna vitkost konstrukcije
N cr,m
O0 granica dana u tablici 6.6
F faktor smanjenja za odgovarajuüu krivulju izvijanja, vidjeti toþku 6.3.1.2
N cr,m D cr N Ed, m osna sila u popreþnome presjeku m kad se dostigne elastiþno kritiþno izvijanje
D cr minimalni faktor poveüanja osne sile NEd u elementima s pomoüu kojega se dostiže elastiþno
kritiþno izvijanje
M Rk, m karakteristiþna otpornost za moment u popreþnome presjeku m u skladu s izrazom (6.25) u

toþki 6.2.5.1
N Rk, m karakteristiþna otpornost za normalnu silu u popreþnome presjeku m u skladu s izrazom

(6.22) u toþki 6.2.4
cc
EI m K cr moment savijanja zbog Kcr u popreþnome presjeku m
max
EIm~K"cr,m~ moment savijanja zbog Kcr u popreþnome presjeku m
cc
Kcr druga derivacija Kcr ( x ) .
NAPOMENA 1: Za proraþun faktora poveüanja Dcr smije se uzeti da su elementi konstrukcije optereüeni
samo osnim silama NEd koje su posljedica elastiþnoga proraþuna konstrukcije prvoga reda za proraþunska
optereüenja.
K II
NAPOMENA 2: Omjer 1 smije se zamijeniti izrazom max
cc
EI m K cr max
M KIIcr, m K cr max
UREDI KAKO PIŠE U A1 ZA STAVAK (11)... u drugom izrazu samo poravnaj II u II

EN 1999-1-1:2007
stranica 47/231
gdje je:
K cr maksimalna amplituda vrijednost amplitude oblika izvijanja konstrukcija (smije se uzeti proizvoljna
max
vrijednost)
K II maksimalni progib konstrukcije proraþunan s pomoüu proraþuna drugoga reda (oznaþen simbolom
max
II) uz nesavršenosti oblika elastiþnog kritiþnog oblika izvijanja Kcr s maksimalnom amplitudom
K cr max
MKIIcr, m moment savijanja u popreþnome presjeku m proraþunan kako je navedeno za K II

max
Moment savijanja konstrukcije zbog K init x kojim se uzimaju u obzir uþinci drugoga reda smije se tada
proraþunati iz izraza:
e0,d N cr,m K II
M KIIinit x max
M KIIcr x (5.8N)
M KIIcr,m K cr max
Prema A1 u ovoj jednadžbi samo zamijeni e0,d sa e0
NAPOMENA 3: Formula (5.6) temelji se na zahtjevu da nesavršenost Kinit koja ima oblik elastiþnog kritiþnog
oblika Kcr treba imati istu maksimalnu zakrivljenost kao istovrijedni jednoliki element.
5.3.3 Nesavršenost u proraþunu sustava sa spregovima
(1) U proraþunu sustava sa spregovima od kojih se zahtijeva osiguranje boþne stabilnosti na duljini
greda ili tlaþnih elemenata uþinke nesavršenosti treba ukljuþiti s pomoüu istovrijedne geometrijske
nesavršenosti elemenata koje spreg pridržava, u obliku poþetne nesavršenosti prouzroþene
iskrivljenjem:
e0 D m L / 500 (5.9)
gdje je:
L raspon elementa
§ 1·
Dm 0,5 ¨1 ¸ (5.10)
© m¹
m broj elemenata koji se pridržavaju.
(2) Prikladno je da se uþinci poþetnih nesavršenosti zbog iskrivljenja elemenata koje pridržava
sustav sprega zamijene istovrijednom stabilizirajuüom silom kako prikazuje slika 5.5:
e0 G q
q0 ¦ N Ed 8 (5.11)
L2
gdje je:
Gq progib sustava sprega u ravnini zbog q0 i vanjskih optereüenja proraþunanih s pomoüu
proraþuna prvoga reda.
NAPOMENA 1: Gq se smije uzeti 0 ako je upotrijebljena teorija drugoga reda.
NAPOMENA 2: Kako Gq u jednadžbi (5.11) ovisi o q0 odreÿuje ga se iterativnim postupkom.
(3) Ako se od sustava sprega zahtijeva da stabilizira tlaþnu pojasnicu grede konstantne visine, silu
NEd na slici 5.5 smije se odrediti iz izraza:
NEd = MEd / h (5.12)

EN 1999-1-1:2007
stranica 48/232
gdje je:
MEd maksimalni moment u gredi
h ukupna visina grede.
NAPOMENA: Ako je greda izložena vanjskome tlaku, to treba uzeti u obzir.
(4) U toþkama u kojima su grede ili tlaþni elementi nastavljeni takoÿer treba provjeriti je li sustav
sprega sposoban preuzeti lokalnu silu jednaku DmNEd / 100 koja djeluje na njega od svake grede ili
tlaþnoga elementa koji su u toj toþki nastavljeni i da je tu silu sposoban prenijeti na susjedne toþke
u kojima su ta greda ili tlaþni element pridržani, vidjeti sliku 5.6.
(5) U provjeru djelovanja lokalne sile u skladu sa stavkom (4) treba takoÿer ukljuþiti vanjska
optereüenja koja djeluju na sustav sprega ali se sile nastale zbog nesavršenosti navedene u
stavku (1) smiju ispustiti.
e0
NEd NEd
q0
e0 nesavršenost
q0 istovrijedna sila po jedinici duljine
1 sustav sprega
Pretpostavlja se da je sila NEd jednolika duž raspona L sustava sprega.
Nejednolike sile daju nešto veüu sigurnost.
Slika 5.2 - Istovrijedna stabilizirajuüa sila
N Ed
IN Ed
1 2 I N Ed
I 2
I N Ed
N Ed
I D mI 0 : I 0 1 / 200
2IN Ed D m N Ed / 100
EN 1999-1-1:2007
stranica 49/231
1 prekid
2 sustav sprega
Slika 5.3 - Sile sprega na nastavcima tlaþnih elemenata
5.3.4 Nesavršenosti elemenata
(1) Uþinci nesavršenosti elemenata opisani u toþki 5.3.1(1) ukljuþeni su u formule dane za
otpornost elemenata na izvijanje, vidjeti toþku 6.3.1.
(2) Ako se stabilnost elemenata uzima u obzir s pomoüu proraþuna drugoga reda u skladu s
toþkom 5.2.2(5)a) za tlaþne elemente, potrebno je razmotriti nesavršenosti e0,d ed u skladu s toþkom
5.3.2(3)b) ili 5.3.2(5) ili (6).
(3) U proraþunu drugoga reda smije se usvojiti da se nesavršenosti pri boþno-torzijskom izvijanju
elementa izloženog savijanju uzmu s vrijednošüu ke0,d, gdje je e0,d ed istovrijedna nesavršenost zbog
poþetne iskrivljenosti slabije osi promatranoga profila. Dodatnu torzijsku nesavršenost opüenito nije
potrebno uzeti u obzir.
NAPOMENA: Vrijednost k smije se odabrati u nacionalnom dodatku. Preporuþena je vrijednost k = 0,5.
5.4 Metode proraþuna
5.4.1 Opüenito
(1) Unutarnje sile i momenti smiju se odrediti
a) elastiþnim globalnim proraþunom
b) plastiþnim globalnim proraþunom.
NAPOMENA: Za proraþun s pomoüu metode konaþnih elemenata vidjeti normu EN 1993-1-5.
(2) Elastiþni globalni proraþun smije se upotrijebiti u svim sluþajevima.
(3) Plastiþni globalni proraþun smije se upotrijebiti samo ako konstrukcija ima dovoljnu sposobnost
rotacije na stvarnim mjestima plastiþnih zglobova a ona mogu biti na elementima ili na prikljuþcima.
Ako plastiþni zglob nastane na elementu, popreþni presjek elementa treba biti dvostruko
simetriþan ili treba biti jednostruko simetriþan s ravninom simetrije u istoj ravnini u kojoj dolazi do
rotacije plastiþnoga zgloba a treba zadovoljiti zahtjeve odreÿene u toþki 5.4.3. Ako plastiþni zglob
nastaje u prikljuþku, prikljuþak mora imati dovoljnu otpornost kako bi osigurao da zglob ostane u
elementu ili treba zadržati plastiþnu otpornost za dovoljnu rotaciju.
NAPOMENA 1: Podaci o sposobnosti rotacije dani su u Dodatku G.
NAPOMENA 2: Zahtijevanu duktilnost koja omoguüuje dovoljnu sposobnost rotacije imaju samo neke legure,
vidjeti toþku 6.4.3(2).
5.4.2 Elastiþni globalni proraþun
(1) Elastiþni globalni proraþun temelji se pretpostavci da je ponašanje naprezanje - deformacija

materijala linearno i neovisno o razini naprezanja.
NAPOMENA: Za odabir modela polukontinuiranih (popustljivih) prikljuþaka vidjeti toþku 5.1.2.
(2) Unutarnje sile i momenti smiju se proraþunati u skladu s elastiþnim globalnim proraþunom þak i
ako se otpornost popreþnoga presjeka temelji na njegovoj plastiþnoj otpornosti.
(3) Elastiþni globalni proraþun smije se upotrijebiti i za popreþne presjeke þija je otpornost
ograniþena lokalnim izboþivanjem.
EN 1999-1-1:2007
stranica 50/232
5.4.3 Plastiþni globalni proraþun
(1) Plastiþni globalni proraþun ne treba upotrijebiti za grede s popreþnim zavarima na vlaþnoj strani
elementa na mjestima plastiþnoga zgloba.
NAPOMENA: Preporuke za plastiþni globalni proraþun greda dane su u Dodatku H.
(2) Plastiþni globalni proraþun treba upotrijebiti samo ako se može osigurati stabilnost elemenata,
vidjeti toþku 6.3.
6 Graniþna stanja nosivosti elemenata
6.1 Osnove
6.1.1 Opüenito
(1)P Aluminijske konstrukcije i dijelovi moraju se dimenzionirati tako da se zadovolje temeljni

proraþunski zahtjevi za graniþno stanje nosivosti navedeni u 2. poglavlju. Preporuke za proraþun
odnose se na konstrukcije izložene uobiþajenim atmosferskim uvjetima.
6.1.2 Karakteristiþna þvrstoüa
(1) Proraþuni otpornosti elemenata provode se s karakteristiþnom þvrstoüom i to:
fo je karakteristiþna þvrstoüa na savijanje i ukupno popuštanje pri vlaku i tlaku
fu je karakteristiþna þvrstoüa za lokalnu sposobnost vlaþno ili tlaþno napregnutog neto presjeka.
(2) Karakteristiþna dogovorna granica popuštanja pri trajnoj deformaciji od 0,2 % fo i vlaþna
þvrstoüa fu za kovke aluminijske legure dane su u toþki 3.2.2.
6.1.3 Parcijalni koeficijenti sigurnosti
(1) Parcijalni koeficijenti sigurnosti JM definirani u toþki 2.4.3 upotrebljavaju se uz razliþite

karakteristiþne vrijednosti otpornosti u ovom poglavlju ovako:
Tablica 6.1 - Parcijalni koeficijenti sigurnosti za graniþna stanja nosivosti
otpornost popreþnih presjeka neovisno o razredu

JM1
otpornost elemenata na pojavu nestabilnosti ocijenjena kontrolama elemenata
otpornost popreþnih presjeka na vlak do loma JM2
vidjeti 8.
otpornost prikljuþaka
poglavlje
NAPOMENA 1: Parcijalni koeficijenti JMi smiju se definirati u nacionalnom dodatku. Preporuþene su ove
vrijednosti:
JM1 = 1,10
JM2 = 1,25.
NAPOMENA 2: Za druge preporuþene vrijednosti vidjeti dijelove od 1-2 do 1-5 norme EN 1999. Za
konstrukcije koje nisu obuhvaüene tim dijelovima norme podaci se smiju navesti u nacionalnom dodatku.
6.1.4 Razredba popreþnih presjeka
6.1.4.1 Osnove
(1) Uloga je razredbe popreþnih presjeka prepoznati opseg ograniþenja otpornosti i sposobnosti
rotacije popreþnih presjeka prouzroþenih otpornošüu na lokalno izboþivanje.
NAPOMENA: Vidjeti i Dodatak F.

EN 1999-1-1:2007
stranica 51/231
6.1.4.2 Razredba
(1) Definirana su þetiri razreda popreþnih presjeka i to:

- 1. razred popreþnih presjeka obuhvaüa one presjeka u kojima se može stvoriti plastiþni zglob uz
sposobnost rotacije koju zahtijeva plastiþni proraþun a bez smanjenja otpornosti
NAPOMENA: Više podataka o 1. razredu popreþnih presjeka dano je u Dodatku G.

- 2. razred popreþnih presjeka obuhvaüa presjeke u kojima se može postiüi plastiþni moment
otpornosti ali koji imaju ograniþenu sposobnost rotacije zbog lokalnoga izboþivanja
- 3. razred popreþnih presjeka obuhvaüa presjeke u kojima proraþunano naprezanje u krajnjem
tlaþnom vlaknu aluminijskoga elementa može dostiüi dogovornu granicu popuštanja ali se zbog
lokalnoga izboþivanja ne može dostiüi potpuni plastiþni moment otpornosti.
- 4. razred popreþnih presjeka obuhvaüa presjeke u kojima üe do lokalnoga izboþivanja doüi prije
dostizanja dogovorne granice popuštanja u jednom dijelu popreþnoga presjeka ili u više njih.
(2) U 4. razredu popreþnih presjeka proraþunska se debljina smije upotrijebiti za odreÿivanje
nužnih smanjenja otpornosti zbog uþinaka lokalnoga izboþivanja, vidjeti toþku 6.1.5.
(3) Razredba popreþnoga presjeka ovisi o omjeru širine i debljine dijelova koji su izloženi tlaku.
(4) Tlaþni dijelovi obuhvaüaju svaki dio popreþnoga presjeka koji je u cijelosti ili djelomiþno tlaþno
napregnut za razmatranu kombinaciju djelovanja.
(5) Razliþiti tlaþni dijelovi popreþnoga presjeka (kao što su hrbat ili pojasnica) mogu, opüenito, biti u
razliþitim razredima. Popreþni se presjek razvrstava u skladu s najvišim (najnepovoljnijim)
razredom svojih tlaþnih dijelova.
(6) U procesu razredbe razlikuju se ove osnovne vrste dijelova tankih stijenki:
a) ravni vanjski dijelovi
b) ravni unutarnji dijelovi
c) zakrivljeni unutarnji dijelovi.
Ti dijelovi mogu biti nepojaþani ili pojaþani uzdužnim ukrutnim rebrima ili rubnim previnutim
dijelovima ili zaobljenim pojaþanjima (vidjeti sliku 6.1).
SO SO UO RUO
b b
b
b
I I RUO
t t
I RI
SO
b
b
UO
b
RI
b
I
b
(a) nepojaþani ----------------- (b) pojaþani ----------------------- (c) Detalji

Legenda: SO simetriþni vanjski dio RI pojaþani, unutarnji uglova
UO nesimetriþni vanjski dio RUO pojaþani, nesimetriþni
I unutarnji dio popreþnoga vanjski dio
presjeka
Slika 6.1 - Vrste dijelova popreþnih presjeka
EN 1999-1-1:2007
stranica 52/232
6.1.4.3 Parametri vitkosti
(1) Osjetljivost nepojaþanoga ravnog dijela na lokalno izboþivanje definirana je parametrom E koji
ima ove vrijednosti:
a) ravni unutarnji dijelovi bez gradijenta naprezanja ili ravni

istaci bez gradijenta naprezanja ili najveüega tlaka na kraju E = b/t (6.1)
b) unutarnji dijelovi sa gradijentom naprezanja pri

kojem je neutralna os u središtu E = 0,40 b/t (6.2)
c) unutarnji dijelovi sa gradijentom naprezanja u istacima

s najveüim tlakom na poþetku vanjskoga dijela E = K b/t (6.3)
gdje je:
b širina dijela popreþnoga presjeka
t debljina popreþnoga presjeka
K faktor gradijenta naprezanja dan izrazima:
K = 0,70 0,30\ (1 t \ t 1) (6.4)

K = 0,80 /(1 \ ) (\ 1) , vidjeti sliku 6.2 (6.5)
gdje je:
\ omjer naprezanja na rubovima promatrane ploþe i maksimalnog tlaþnog naprezanja.
Opüenito neutralna os treba biti elastiþna neutralna os ali je u kontrolama za odreÿivanje je li
profil u 1. ili 2. razredu dopušteno upotrijebiti i plastiþnu neutralnu os.
NAPOMENA: Svi se dijelovi popreþnoga presjeka u proraþunu parametara E smatraju slobodno oslonjenim,
þak i ako su dijelovi popreþnoga presjeka elastiþno pridržani ili potpuno upeti.
1
0,9 B
V
0,8
K
0,7
0,6 K = 0,7
0,5
0,4 A
K 0,4
0,3
b) \V
0,2
0,1
0
a) -2 -1 0 \ 1
Slika 6.2 - Ravni unutarnji dijelovi sa gradijentom naprezanja, vrijednosti K. Za unutarnje
dijelove ili vanjske dijelove (najveüi tlak na poþetku vanjskoga dijela) upotrijebiti krivulju A.
Za vanjske dijelove (najveüi tlak na kraju vanjskoga dijela) upotrijebiti krivulju B.
(2) Ako se razmatra osjetljivost pojaþanih ravnih dijelova na lokalno izboþivanje, treba razmotriti tri
moguüa oblika izboþivanja, vidjeti sliku 6.3. Za svaki oblik treba odrediti posebne vrijednosti E. Ti
oblici jesu:
a) 1. oblik: pojaþani dio izboþuje se kao cjelina tako da se pojaþanje izboþuje s istom
zakrivljenošüu kao i sam dio. Taj se oblik þesto naziva distorzijsko izvijanje.
EN 1999-1-1:2007
stranica 53/231
b) 2. oblik: poddijelovi i pojaþanje izboþuju se kao pojedinaþni dijelovi dok spoj izmeÿu njih ostaje
ravan.
c) 3. oblik: to je kombinacija 1. i 2. oblika u kojemu se izboþivanje poddijelova prepliüe s

izboþivanjem cijeloga dijela. To je naznaþeno na slici 6.3(c).
(d)
(a)
(e)
(b)
(c)
(a) 1. oblik, (b) 2. oblik, (c) 3. oblik, (d) izboþivanje poddijela, (e) izboþivanje cijeloga pojaþanog dijela
Slika 6.3 - Oblici izboþivanja za ravne pojaþane dijelove
(3) Vrijednosti E odreÿuju se ovako:
a) 1. oblik, jednoliki tlak, uobiþajeno pojaþanje:
kada se pojaþanje sastoji od rebra na jednoj strani ili zavinutoga ruba debljine jednake debljine
dijela t
b
E =K (6.6)
t
gdje je K dan izrazima (6.7a), (6.7b) ili (6.7c), ili se oþita sa slika 6.4(a), (b) ili (c). Na toj slici visina
c rebra ili zavinutoga ruba mjeri se do unutarnjega lica ploþe.
1
K= (slika 6.4a) (6.7a)
1 0,1(c/t 1) 2
1
K= t 0,5 (slika 6.4b) (6.7b)
(c/t 1) 2
1 2,5
b/t
1
K= t 0,33 (slika 6.4c) (6.7c)
(c/t 1) 2
1 4,5
b/t
b) 1. oblik, jednoliki tlak, nenormirano pojaþanje:
za svako drugo pojedinaþno pojaþanje ono se zamjenjuje istovrijednim rebrom ili zavinutim rubom
jednake debljine kao dio (t). Vrijednost c istovrijednoga rebra ili zavinutoga ruba odabire se tako da
je moment tromosti pojaþanja oko srednje ravnine dijela ploþe jednak momentu tromosti
nenormiranoga pojaþanja oko iste ravnine. Druga moguüa metoda navedena je u toþki 6.6.
c) 1. oblik, jednolik tlak, složeno pojaþanje:
za neuobiþajene oblike pojaþanja neprikladne za gore opisani proraþun vrijedi:
0, 4
b § V cr0 ·
E= ¨¨ ¸¸ (6.8)
t © V cr ¹
EN 1999-1-1:2007
stranica 54/232
gdje je:
V cr elastiþno kritiþno naprezanje za pojaþani dio uz pretpostavku slobodno oslonjenih rubova
V cr0 elastiþno kritiþno naprezanje nepojaþanoga dijela uz pretpostavku slobodno oslonjenih
rubova.
d) 1. oblik, gradijent naprezanja:
vrijednost E odreÿuje se iz izraza (6.8) a Vcr i Vcr0 sada se odnose na naprezanje najviše
napregnutoga ruba dijela.
e) 2. oblik:
vrijednost E odreÿuje se odvojeno na svaki poddio u skladu s toþkom 6.1.4.3(1) a). 6.1.4.3(1).
(4) Osjetljivost šupljeg zakrivljenog nepojaþanog unutarnjeg dijela naprezanog jednolikim tlakom
na lokalno izboþivanje definirana je s pomoüu E, gdje je:
b 1
E= (6.9)
t b4
1 0,006 2 2
R t
R polumjer zakrivljenosti u sredini debljine materijala
b razvijena širina dijela u sredini debljine materijala
t debljina.
Navedeni postupak vrijedi ako je R/b > 0,1b/t. Profili koji imaju više jako zavinutih dijelova
zahtijevaju posebnu studiju ili projektiranje utemeljeno na ispitivanju.
(5) Osjetljivost okruglih cijevi s tankom stijenkom na lokalno izboþivanje za jednoliki tlak ili savijanje
definirana je s E i to:
D
E =3 (6.10)
t
D promjer do sredine debljine materijala cijevi.
EN 1999-1-1:2007
stranica 55/231
a jednoliko rasporeÿena ukruüenja

Slika 6.4 - Vrijednosti K za pojaþane dijelove popreþnoga presjeka
6.1.4.4 Razredba dijelova popreþnoga presjeka
(1) Razredba dijelova popreþnih presjeka povezana je s vrijednostima parametra vitkosti E ovako:
dijelovi u gredama dijelovi u stupcima (en: strut)

E d E1 : 1. razred E d E2 : 1. ili 2. razred
E1 E d E 2 : 2. razred E 2 E d E 3 : 3. razred
E 2 E d E 3 : 3. razred E3 E : 4. razred
E3 E : 4. razred
(2) Vrijednosti E1 , E 2 i E 3 dane su u tablici 6.2.
EN 1999-1-1:2007
stranica 56/232
Tablica 6.2 - Parametri vitkosti E1 / H , E 2 / H i E 3 / H
Razredba materijala u Unutarnji dio Vanjski dio

skladu s tablicom 3.2 E1 / H E2 / H E3 / H E1 / H E2 / H E3 / H
razred A, bez zavara 11 16 22 3 4,5 6
razred A, sa zavarima 9 13 18 2,5 4 5
razred B, bez zavara 13 16,5 18 3,5 4,5 5
razred B, sa zavarima 10 13,5 15 3 3,5 4
2
İ = 250/f o , fo u N/mm
(3) U tablici 6.2 dio popreþnoga presjeka razmatra se sa zavarima ako ih ima na rubu ili u nekoj
toþki unutar širine presjeka. Meÿutim, dio popreþnoga presjeka smije se razmatrati bez zavara ako
su oni postavljeni popreþno na os elementa i smješteni na mjestu boþnoga pridržanja.
NAPOMENA: U popreþnom presjeku sa zavarima razredba je neovisna i opsegu HAZ-a.
(4) Pri razredbi dijelova elemenata izloženih savijanju, ako su dijelovi manje napregnuti od veüine
jako napregnutih vlakana presjeka, smije se upotrijebiti izmijenjeni izraz H = (250 / f o )( z1 / z 2 ) . U
tom je izrazu z1 razmak od elastiþne neutralne osi proraþunskoga presjeka do najviše napregnutih
vlakana a z2 je razmak od elastiþne neutralne osi do proraþunskoga presjeka promatranoga dijela.
Vrijednosti z1 i z2 treba odrediti za proraþunski presjek s pomoüu iterativnoga postupka (u najmanje
dva koraka).
6.1.5 Otpornost na lokalno izboþivanje

(1) Lokalno izboþivanje elemenata 4. razreda opüenito se uzima u obzir zamjenom pravog
presjeka proraþunskim presjekom. Proraþunski se presjek odreÿuje s pomoüu faktora lokalnoga
izboþivanja Uc kojim umanjuje debljina. Faktorom Uc pomnoži se jednolika debljina dijela 4. razreda
koji je u cijelosti ili djelomiþno tlaþno napregnut. Dijelovi nejednolike debljine zahtijevaju posebnu
studiju.
(2) Faktor Uc dan je izrazom (6.11) ili (6.12), odvojeno za razliþite dijelove presjeka i funkcija je
omjera E/H, gdje je E odreÿen prema toþki 6.1.4.3, H definiran u tablici 6.2 a konstante C1 i C2 u
tablici 6.3. Odnosi Uc i E/H prikazani su na slici 6.5.
Uc = 1,0 ako je E d E 3 (6.11)

C1 C2
Uc ako je E ! E 3 (6.12)
(E / H ) (E / H ) 2
Tablica 6.3 - Konstante C1 i C2 u izrazima za U c
Razredba materijala u skladu s Unutarnji dio Vanjski dio

tablicom 3.2 C1 C2 C1 C2
razred A, bez zavara 32 220 10 24
razred A, sa zavarima 29 198 9 20
razred B, bez zavara 29 198 9 20
razred B, sa zavarima 25 150 8 16
(3) Za ravne vanjske dijelove za nesimetriþne popreþne presjeke (slika 6.1) Uc je dan gornjim
izrazima za ravne vanjske dijelove simetriþnih presjeka ali za vrijednosti koje nisu veüe od
120 /( E / H ) 2 .
(4) Za pojaþane dijelove presjeka: treba razmotriti sve moguüe oblike izboþivanja i uzeti manju
vrijednost za Uc. Za 1. oblik izboþivanja s faktorom Uc treba treba pomožiti pojaþanu ploštinu i
EN 1999-1-1:2007
stranica 57/231
debljinu osnovne ploþe. Vidjeti i toþku 6.7. Za pojaþane vanjske dijelove popreþnoga presjeka
treba uzeti krivulju za vanjske dijelove, a inaþe krivulju za unutarnji dio popreþnoga presjeka.
(5) Za odreÿivanje Uc presjeka na koje djeluje dvoosno savijanje ili kombinirano savijanje i osna sila
vidjeti napomenu u toþki 6.3.3(4).
1
0,9 a
Uc b
0,8
c
0,7 1
2 a
0,6
b
0,5
c
0,4
2
0,3
0,2
3
0,1
0
0 10 20 30 40 50 60
EH
1 unutarnji dijelovi i okrugle cijevi
2 simetriþni istaci
3 nesimetriþni istaci
a) razred A, bez zavara
b) razred A, sa zavarima ili razred B bez zavara
c) razred B, sa zavarima
Slika 6.5 - Odnos U c i E / H za vanjske dijelove, unutarnje dijelove i okrugle cijevi
6.1.6 Omekšanje u HAZ-u u blizini zavara
6.1.6.1 Opüenito
(1)P U proraþunu zavarenih konstrukcija u kojima su upotrijebljene oþvršüene legure ili umjetno
ostarene legure mora se uzeti u obzir smanjenje svojstava þvrstoüe koje nastupa u blizini zavara.
(2) Iznimka od tog pravila nastupa u legurama koje su u stanju O kada nema oslabljenja u blizini
zavara ili ako je materijal u stanju F a proraþunska se þvrstoüa temelji na svojstvima stanja O.
(3) Za potrebe proraþuna pretpostavlja se da su svojstva þvrstoüe u cijelom podruþju pod

utjecajem topline smanjena na istu razinu.
NAPOMENA 1: Smanjenje djeluje na dogovornu granicu popuštanja pri 0,2 %-tnoj trajnoj deformaciji
materijala više nego na vlaþnu þvrstoüu. Podruþje utjecaja topline proteže se neposredno oko zavara izvan
kojega se svojstva þvrstoüe brzo obnavljaju do svojih poþetnih vrijednosti nezavarenoga materijala.
NAPOMENA 2: ýak i mali zavari za spajanje malih prikljuþenih dijelova na glavni element mogu znatno
smanjiti otpornost elementa zbog prisutnosti HAZ-a. U proraþunu greda þesto je povoljnije postaviti zavare i
prikljuþene dijelove u podruþja maloga naprezanja, tj. u blizini neutralne osi ili izvan podruþja velikog
momenta savijanja.
NAPOMENA 3: Za neke toplinski obradive legure moguüe je ublažiti uþinke omekšanja zbog HAZ-a s
pomoüu umjetnoga starenja provedenog nakog zavarivanja.
6.1.6.2 Stupanj omekšanja
(1) Karakteristiþna dogovorna granica popuštanja pri 0,2 %-tnoj trajnoj deformaciji fo,haz i þvrstoüa
fa,haz u podruþju pod utjecajem topline popisani su u tablici 3.2. Ta tablica sadržava i faktore
smanjenja
f o,haz
U o,haz (6.13)
fo
EN 1999-1-1:2007
stranica 58/232
f u, haz
U u, haz (6.14)
fu
NAPOMENA: Vrijednosti za druge legure i temperiranja moraju se odrediti i definirati ispitivanjem. Ako su
potrebne opüe vrijedeüe vrijednosti, nužni su nizovi ispitivanja kojima se uzima u obzir þinjenica da se
materijal razliþitih proizvoÿaþa poluproizvoda može razlikovati po kemijskome sastavu pa stoga može imati i
razliþite þvrstoüe nakon zavarivanja. U nekim je sluþajevima moguüe iz vrijednosti dobro poznatih legura
odrediti þvrstoüu primjenom interpolacije.
bhaz
bhaz
bhaz
bhaz
bhaz bhaz bhaz
bhaz
bhaz
bhaz
bhaz
bhaz bhaz bhaz bhaz
*)
bhaz
bhaz
bhaz
bhaz
bhaz
*) ako je ovaj razmak manji od 3bhaz treba pretpostaviti da se HAZ proteže na punoj širini vanjskoga dijela,
vidjeti toþku 6.1.6.3(7)
Slika 6.6 - Opseg podruþja pod utjecajem topline (HAZ-a)
(2) Vrijednosti fo,haz i fa,haz fu,haz u tablici 3.2 vrijede nakon niže navedenog vremena nakon
zavarivanja, uz uvjet da je materijal držan na temperaturi koja nije niža od 10 oC:
- legure nizova 6xxx 3 dana

- legure nizova 7xxx 30 dana.
NAPOMENA 1: Ako je materijal držan na temperaturi nižoj od 10 qC nakon zavarivanja, vrijeme obnove
svojstava üe se produljiti. Savjet treba potražiti od proizvoÿaþa.
NAPOMENA 2: Stupanj omekšanja može se uzeti u obzir s pomoüu karakteristiþnih vrijednosti f o,haz i
f u, haz u HAZ-u (tablica 3.2) kao za osnovni materijal ili smanjenjem pretpostavljene ploštine popreþnoga
presjeka na kojoj djeluju naprezanja s pomoüu faktora U o,haz i U u, haz (tablica 3.2). Stoga se karakteristiþna
þvrstoüa jednostavnoga pravokutnoga presjeka na koji djeluje omekšanje zbog HAZ-a može izraziti izrazom
A f u,haz ( U u,haz A) f u ako þvrstoüa ima prevladavajuüi utjecaj na proraþun ili izrazom
A f o,haz ( U o,haz A) f o ako dogovorna granica popuštanja ima prevladavajuüi utjecaj na proraþun.
6.1.6.3 Opseg HAZ-a
(1) Pretpostavlja se da se HAZ proteže na udaljenost bhaz u svim smjerovima od zavara što se mjeri
ovako (vidjeti sliku 6.6):
a) popreþno od središnje linije ravnoga suþeljenog zavara
b) popreþno od toþke presjecišta površina zavara za kutne zavare

EN 1999-1-1:2007
stranica 59/231
c) popreþno od toþke presjecišra površina zavara za suþeljene zavare u uglovima prikljuþaka i

prikljuþcima oblika T i križa
d) u svim radijalnim smjerovima od kraja zavara.
(2) Granice HAZ-a opüenito treba uzeti kao pravce okomite na površinu metala, posebno pri
zavarivanju tankoga materijala. Meÿutim, ako se zavarivanje površine provodi na debelom
materijalu, dopušteno je pretpostaviti zakrivljenu granicu polumjera bhaz, kako prikazuje slika 6.6.
(3) Za zavare MIG na nezagrijanom materijalu i s hlaÿenjem u meÿuprolasku do 60 qC ili niže, kad
se postavljaju zavari u više prolazaka, vrijednosti bhaz su sljedeüe:
0 < t d 6 mm: bhaz = 20 mm

6 < t d 12 mm: bhaz = 30 mm
12 < t d 25 mm: bhaz = 35 mm
t > 25 mm: bhaz = 40 mm.
(4) Za debljine > 12 mm može postojati temperaturni uþinak jer hlaÿenje u meÿuprolasku može
prijeüi 60 qC, osim ako postoji stroga kontrola kvalitete. To üe poveüati širinu podruþja pod
utjecajem topline.
(5) Gore navedene brojke odnose se na ravne suþeljene zavare (dva valjana puta topline) ili na
kutne zavare na prikljuþcima oblika T (tri valjana puta topline) u legurama nizova 6xxx ili 7xxx, ili u
legurama nizova 5xxx nizova 6xxx ili 7xxx, i u legurama nizova 3xxx i 5xxx u uvjetima hladnog
oþvršüivanja.
(6) Za zavare TIG opseg HAZ-a je veüi jer je unos topline veüi negoli kod zavara MIG. Zavari TIG
za ravne suþeljene ili kutne zavare za legure nizova 6xxx, 7xxx ili hladno oþvršüenih nizova 5xxx
hladno oþvršüenih nizova 3xxx i 5xxx imaju vrijednost bhaz
za 0 < t d 6 mm: bhaz = 30 mm
(7) Ako se dva ili više zavara nalaze blizu, njihove se granice HAZ-a preklapaju. Tada za cijelu
skupinu zavara postoji samo jedan HAZ. Ako se zavar nalazi preblizu slobodnoga ruba vanjskoga
dijela raspršivanje topline je manje uþinkovito. Do toga dolazi ako je razmak od ruba zavara do
slobodnoga ruba manji od 3bhaz. Tada treba pretpostaviti da se za cijelu širinu vanjskoga dijela
primjenjuje faktor Uo,haz.
(8) Ostali faktori koji utjeþu na vrijednost bhaz su ovi:
a) utjecaj temperature više od 60 qC
kad se postavljaju zavari s više prolazaka, izmeÿu prolazaka može nastupiti povišenje
temperature. To dovodi do porasta opsega HAZ-a.
Ako je temperatura prolaska jednaka T1(qC), što bi trebalo biti negdje izmeÿu 60 qC i 120 qC,
konzervativno je ako se pretpostavi da je za legure nizova 6xxx, 7xxx ili i hladno oþvršüene nizove
5xxx hladno oþvršüene nizove 3xxx i 5xxx bhaz pomnožen faktorom D2 i to:
- za legure nizova 6xxx i hladno oþvršüene nizove 5xxx: D 2 1 (T1 60) / 120
- za legure nizova 7xxx: D 2 1 1,5(T1 60) / 120 .
Ako se želi odrediti manje konzervativna vrijednost D2, ispitivanje tvrdoüe ispitnih uzoraka naznaþit
üe pravi opseg HAZ-a. Temperatura od 120 qC maksimalna je preporuþena temperatura za
zavarivanje aluminijskih konstrukcija.
b) promjene debljine
EN 1999-1-1:2007
stranica 60/232
ako dijelovi popreþnoga presjeka koji se spajaju zavarivanjem nemaju istu debljinu t, konzervativno
je pretpostaviti u svim gore navedenim izrazima da je t prosjeþna debljina svih dijelova. To vrijedi
sve dok prosjeþna debljina ne bude veüa od 1,5 puta najmanja debljina. Za veüe razlike u debljini
opseg HAZ-a treba odrediti iz ispitivanja tvrdoüe ispitnih uzoraka.
c) promjene broja putova topline
ako su spojevi dijelova popreþnoga presjeka zavareni kutnim zavarima ali imaju razliþiti broj putova
topline (n) od triju navedenih u stavku (5), vrijednost bhaz treba pomnožiti s 3/n.
6.2 Otpornost popreþnih presjeka
6.2.1 Opüenito
(1)P Proraþunska vrijednost uþinka djelovanja u svakom popreþnom presjeku ne smije biti veüa od
proraþunske otpornosti a ako neki uþinci djelovanja djeluju istovremeno, kombinirani uþinak ne
smije biti veüi od otpornosti za tu kombinaciju.
(2) Uþinci zaostajanja posmika trebaju biti ukljuþeni u proraþunsku širinu. Uþinci lokalnoga
izboþivanja trebaju biti ukljuþeni u proraþunsku debljinu, vidjeti toþku 6.1.5. Druga je moguünost
upotrijebiti istovrijednu proraþunsku širinu.
NAPOMENA: Za uþinak zaostajanja posmika vidjeti Dodatak K.
(3) Proraþunske vrijednosti otpornosti ovise o razredbi popreþnoga presjeka.
(4) Provjera u skladu s elastiþnom otpornošüu smije se provesti za sve razrede popreþnih presjeka
uz uvjet da su za provjeru upotrijebljena svojstva proraþunskih popreþnih presjeka 4. razreda.
(5) Ako se ne primjenjuju koje druge formule za meÿudjelovanje, smije se za proraþun otpornosti
upotrijebiti ovaj kriterij popuštanja za kritiþnu toþku popreþnoga presjeka, vidjeti toþke od 6.2.7 do
6.2.10:
2 2 2
§ V x,Ed · § V · § V ·§ V · § W Ed ·
¨ ¸ ¨ z,Ed ¸ ¨ x,Ed ¸¨ z,Ed ¸ 3¨ ¸¸ d C (6.15)
¨ f /J ¸ ¨ f /J ¸ ¨ f /J ¸¨ ¸ ¨
© o M1 ¹ © o M1 ¹ © o M1 ¹© f o / J M1 ¹ © f o / J M1 ¹
V x,Ed V z,Ed 3 W Ed
d 1, d1 i d1 (6.15 a, b, c)
f o / J M1 f o / J M1 f o /J M1
gdje je:
V x,Ed proraþunsko lokalno uzdužno naprezanje u promatranoj toþki
V z,Ed proraþunsko lokalno popreþno naprezanje u promatranoj toþki
W Ed proraþunsko lokalno posmiþno naprezanje u promatranoj toþki
Ct1 konstanta, vidjeti NAPOMENU 2.
NAPOMENA 1: Provjera u skladu s toþkom 6.2.1(5) može biti konzervativna jer jedino ona djelomiþno
dopušta raspodjelu plastiþnoga naprezanja koje je dopušteno u elastiþnome proraþunu. Stoga tu provjeru
treba provesti samo ako se ne može provesti odreÿivanje meÿudjelovanja na temelju otpornosti.
NAPOMENA 2: Konstanta C u kriteriju (6.15) smije se definirati u nacionalnom dodatku. Preporuþena je

vrijednost C = 1,2
6.2.2 Svojstva presjeka
6.2.2.1 Bruto popreþni presjek

EN 1999-1-1:2007
stranica 61/231
(1) Svojstva bruto popreþnoga presjeka (Ag) treba odrediti upotrebom nazivnih dimenzija. Rupe za
spajala ne treba odbiti ali treba uzeti u obzir velike otvore. Materijale na spojevima i ispunske
elemente ne treba ukljuþiti.
6.2.2.2 Neto ploština
(1) Neto ploštinu popreþnoga presjeka (Anet) treba uzeti kao bruto ploštinu odgovarajuüe umanjenu
za rupe, druge otvore i podruþja pod utjecajem topline.
(2) Za proraþun svojstava neto presjeka smanjenje za rupu jednoga spajala treba biti bruto ploština
presjeka rupe u ravnini njezine osi. Za upuštene rupe na odgovarajuüi naþin treba uzeti u obzir
upušteni dio.
(3) Uz uvjet da rupe spajala nisu izmaknute ukupna ploština koja se oduzima za rupe spajala treba
biti maksimalni zbroj pojedinaþnih ploština rupa u bilo kojem presjeku okomitom na os elementa
(vidi ravninu loma 1 na slici 6.7).
NAPOMENA: Maksimalni zbroj oznaþuje položaj kritiþne linije sloma11.
(4) Ako su rupe za spajala izmaknute, ukupna ploština koju treba oduzeti za rupe spajala treba biti
veüa od (vidjeti sliku 6.7)
a) odbitka za neizmaknute rupe prema stavku (3)
b) odbitka odreÿenog iz izraza ¦ t d ¦ t bs gdje je bs manja vrijednost od

s 2 /(4 p) ili 0,65s (6.16)
gdje je:
d promjer rupe
s pomak, razmak središta dvaju uzastopnih rupa u nizu mjeren paralelno s osi elelmenta
p razmak središta istih dvaju rupa mjeren okomito na os elementa
t debljina (ili proraþunska debljina elementa koji sadržava materijal HAZ-a).

1 2
3
p
d Anet = min:
t (b - 2d) line 1
b1
p
t (b - 4d + 2s2/(4p)) line 2
t (b1 + 2×0,65s1– 4d + 2s2/(4p)) line 3
p
s s1
1 2
11 Nacionalna bilješka: Za en. failure u metalnim se konstrukcijama upotrebljava i naziv otkazivanje (elementa ili konstrukcije).
EN 1999-1-1:2007
stranica 62/232
linija 1 linija 2 linija 3
Slika 6.7 - Izmaknute rupe i kritiþne linije loma 1, 2 i 3
Slika 6.8 - Kutnik s rupama na dvama krakovima
(0) (5) Za kutnik ili drugi element s rupama u više od jedne ravnine razmak p treba mjeriti duž
središta debljine materijala (vidjeti sliku 6.8).
6.2.2.3 Uþinci zaostajanja posmika
(1) Treba uzeti u obzir uþinak zaostajanja posmika na izboþivanje i otpornost pojasnica na prekid.
NAPOMENA: Preporuke o uþinku zaostajanja posmika dane su u Dodatku K.
6.2.3 Vlak
(1)P Proraþunska vlaþna sila NEd mora zadovoljiti izraz:

N Ed
d 1,0 (6.17)
N t,Rd
NAPOMENA: Ekscentriþnost prouzroþena pomakom težišne osi asimetriþno zavarenih profila smije se
zanemariti.
(2) Za proraþunsku vlaþnu otpornost popreþnoga presjeka Nt,Rd treba uzeti manju vrijednost od No,Rd
i Nu,Rd gdje je:
a) opüe popuštanje duž elementa: N o, Rd Ag f o / J M1 (6.18)
b) lokalni slom presjeka s rupama: N u, Rd 0,9 Anet f u / J M2 (6.19a)
c) lokalni slom presjeka s HAZ-om: N u, Rd Aeff f u / J M2 (6.19b)
gdje je:
Ag bruto presjek ili smanjeni popreþni presjek kojim se uzima u obzir omekšanje u HAZ-u zbog
uzdužnih zavara. Tada se Ag odreÿuje s pomoüu smanjene ploštine koja je jednaka Uo,haz
puta ploština HAZ-a, vidjeti toþku 6.1.6.2
Anet ploština neto presjeka uz smanjenje za rupe i, po potrebi, smanjenje zbog uþinka omekšanja
zbog HAZ-a u neto presjeku kroz rupe. Smanjenje zbog HAZ-a uzima se s pomoüu
smanjene debljine Uu,haz t
Aeff proraþunska ploština utemeljena na smanjenoj debljini Uh,haz t.
(3) Za kutnike spojene na jednom kraku vidjeti toþku 6.3.1.5 8.5.2.3. Sliþna razmatranja treba
izvesti za druge vrste profila spojene na istacima kao što su profili oblika T i U.
(4) Za izmaknute rupe vidjeti toþku 6.2.2.2.

EN 1999-1-1:2007
stranica 63/231
6.2.4 Tlak
(1) P Proraþunska osna tlaþna sila NEd mora zadovoljiti izraz:

N Ed
d 1,0 (6.20)
N c,Rd
zanemariti.
(2) Za proraþunsku otpornost za jednoliki tlak Nc,Rd treba uzeti manju vrijednost od Nu,Rd i Nc,Rd gdje
je:
a) u presjecima s nezapunjenim rupama N u, Rd Anet f u / J M2 (6.21)
b) u ostalim presjecima N c,Rd Aeff f o / J M1 (6.22)

gdje je:
Anet neto ploština presjeka s odbitkom za nezapunjene rupe i, po potrebi, za omekšanje zbog
HAZ-a. Vidjeti toþku 6.2.2.2. Za rupe koje se nalaze u podruþjima smanjene debljine odbitak
se smije, umjesto na punoj debljini, temeljiti na smanjenoj debljini
Aeff proraþunska ploština presjeka utemeljena na smanjenoj debljini kojom se uzima u obzir
lokalno izboþivanje i omekšanje zbog HAZ-a ali se zanemaruju nezapunjene rupe.
6.2.5 Moment savijanja
6.2.5.1 Osnova
(1) P Proraþunski moment savijanja MEd u svakom popreþnom presjeku mora zadovoljiti izraz:
M Ed
d 1,0 (6.23)
M Rd
zanemariti.
(2) Proraþunska otpornost na savijanje oko jedne glavne osi popreþnoga presjeka MRd odreÿuje se
kao manja od vrijednosti Mu,Rd i Mc,Rd, gdje je:
M u, Rd Wnet f u / J M2 u neto presjeku i (6.24)
M c,Rd DWel f o / J M1 u svakom popreþnom presjeku (6.25)
gdje je:
D faktor oblika, vidjeti tablicu 6.4
Wel elastiþni moment otpora bruto presjeka (vidjeti toþku 6.2.5.2)
Wnet elastiþni moment otpora neto presjeka kojim se uzimaju u obzir rupe i omekšanje zbog HAZ-
a ako postoje zavari (vidjeti toþku 6.2.5.2). Smanjenje zbog HAZ-a utemeljeno je na
smanjenju debljine Uu,haz t.
EN 1999-1-1:2007
stranica 64/232
Tablica 6.4 - Vrijednost faktora oblika D

Razred popreþnoga Bez zavara S uzdužnim zavarima
presjeka
1 Wpl /Wel *) Wpl, haz /Wel *)
2 Wpl /Wel Wpl,haz /Wel
3 D 3,u D 3,w
4 Weff /Wel Weff,haz /Wel
*) NAPOMENA: Te formule su konzervativne. Preporuke za toþnije vrijednosti dane su

u Dodatku F.
U tablici 6.4 razliþiti momenti otpora W, D3,u i D3w znaþe sljedeüe:
Wpl plastiþni moment otpora bruto presjeka
Weff proraþunski elastiþni moment otpora odreÿen uz smanjenu debljinu teff za 4. razred dijelova
(vidjeti toþku 6.2.5.2)
Wel,haz proraþunski elastiþni moment otpora bruto presjeka odreÿen uz smanjenu debljinu Uo,haz t za
materijal HAZ-a (vidjeti toþku 6.2.5.2)
Wpl,haz proraþunski plastiþni moment otpora bruto presjeka odreÿen uz smanjenu debljinu Uo,haz t za
materijal HAZ-a (vidjeti toþku 6.2.5.2)
Weff,haz proraþunski elastiþni moment otpora odreÿen uz smanjenu debljinu Uc t za 4. razred dijelova
ili za smanjenu debljinu Uo,haz t za materijale HAZ-a, a mjerodavna je manja vrijednost (vidjeti
toþku 6.2.5.2)
D3,u = 1 ili se umjesto toga smije uzeti:
ª § E 3 - E ·§ W pl ·º
D 3,u = «1+ ¨¨ ¸¨
¸¨ W
- 1¸¸» (6.26)
«¬ E - E
© 3 2 ¹© el ¹»¼
D 3,w = Wel,haz /Wel ili se umjesto toga smije uzeti:
ª W el,haz
§ E - E · § Wpl,haz - W el,haz ·º
D 3,w = « +¨ 3 ¸¨ ¸» (6.27)
«¬ W el ¨ E - E ¸¨ W ¸
© 3 2¹© el ¹»¼
gdje je:
E parametar vitkosti za najkritiþniji dio presjeka
E2 i E3 graniþne vrijednosti za taj isti dio u skladu s tablicom 6.2.
Kritiþni dio odreÿen je najmanjom vrijednošüu E2 / E3. E2 / E.
(3) Za kombinaciju momenta savijanja i popreþne sile upuüuje se na toþku 6.2.8.
(4) Osim toga, potrebno je provjeriti i otpornost elementa na boþno-torzijsko izvijanje, vidjeti toþku
6.3.2.
EN 1999-1-1:2007
stranica 65/231
6.2.5.2 Proraþunski popreþni presjek
(1) U ovoj je toþki upotrijebljeno ovo nazivlje:
a) neto popreþni presjek ukljuþuje smanjenje za rupe a ukljuþuje uzimanje u obzir smanjene
þvrstoüe materijala u blizini zavara þime se, ako postoje zavari, obuhvaüa omekšanje HAZ-a
b) proraþunski popreþni presjek ukljuþuje uzimanje u obzir omekšanje HAZ-a i lokalno izboþivanje
ali bez smanjenja za rupe. Vidjeti sliku 6.9.
(2) Opüenito, u gornjim stavcima a) i b) uzimanje u obzir smanjenja þvrstoüe materijala obuhvaüa
se za razliþite dijelove presjeka ovako:
a) dio 4. razreda bez uþinaka HAZ-a. Vrijednost teff = Uct uzima se za tlaþni dio popreþnoga
presjeka, pri þemu se Uc odreÿuje prema toþki 6.1.5. Za odreÿivanje proraþunskoga presjeka može
se zahtijevati iterativni postupak. Vidjeti toþku 6.7.
b) dijelovi 1., 2. ili 3. razreda s uþincima HAZ-a. Vrijednost U0,hazt uzima se za omekšane dijelove
popreþnoga presjeka, pri þemu su Uo,haz i opseg omekšanja navedeni u toþkama 6.1.6.2 i 6.1.6.3.
c) dio 4. razreda s uþincima HAZ-a. Uzima se manja vrijednost od smanjene debljine teff i smanjene
debljine omekšanoga dijela Uo,hazt dok se teff uzima za preostali tlaþni dio popreþnoga presjeka.
Vidjeti sliku 6.9.
d) Za pojaþane dijelove popreþnoga presjeka (vidjeti toþku 6.1.4.3(2)), ploština pojaþanja i osnovna
debljina ploþe množe se sa Uc.
e) Za zavarene dijelove presjeka 3. i 4. razreda smije se pretpostavljena debljina odrediti na

povoljniji naþin ovako:
- zanemari se omekšanje HAZ-a u materijalu koji je na razmaku manjem od Uo,haz z1 od elastiþne

neutralne osi bruto presjeka, pri þemu je z1 razmak od osi do najudaljenijega rubnog vlakna
presjeka.
- za materijal HAZ-a na razmaku z (> Uo,haz z1) od neutralne osi smije se Uo,haz zamijeniti s Uzy koji se
odredi iz izraza U zy U o,haz 1 z / z1
2z + t w b
b haz
Uo,haztf
tf
z t eff = Uc t f
b haz
min(Uo,haztf; Uctf)
min(Uo,haztw; Uctw)
bc
Uc tw
tw
Slika 6.9 - Proraþunska debljina popreþnoga presjeka 4. razreda sa zavarima
6.2.6 Posmik
(1)P Proraþunska popreþna sila VEd u svakom popreþnom presjeku mora zadovoljiti izraz:
VEd
d 1,0 (6.28)
VRd
EN 1999-1-1:2007
stranica 66/232
gdje je:
VRd proraþunska otpornost popreþnoga presjeka na djelovanje popreþne sile.
(2) Za profile bez izvijanja kod kojih je hw / t w 39H , vidjeti toþku 6.5.5(2) vrijedi
fo
VRd Av (6.29)
3 J M1
gdje je Av posmiþna ploština koja se odreÿuje iz izraza
a) za profile koji imaju hrptove

n
>
Av = ¦ (hw ¦ d )(t w )i (1 U o, haz )bhaz (t w )i @ (6.30)
i 1
gdje je:
hw visina hrpta izmeÿu pojasnica
bhaz ukupna visina materijala HAZ-a za svijetlu visinu hrpta izmeÿu pojasnica. Za profile bez
zavara Uo,haz = 1. Ako se HAZ proteže po cijeloj visini panela hrpta bhaz hw ¦ d
tw debljina hrpta
d promjer rupa uzduž posmiþnoga panela
n broj hrptova
b) za punu šipku i okruglu cijev

Av K v Ae (6.31)
gdje je:
Kv = 0,8 za punu šipku
Kv = 0,6 za okruglu cijev
Ae puna ploština nezavarenoga presjeka i proraþunska ploština presjeka odreÿena

uzimanjem u obzir smanjene debljine Uo,hazt za materijal HAZ-a za zavareni presjek.
(3) Za vitke i ukruüene hrptove vidjeti toþke od 6.7.4 do 6.7.6.
(4) Ako popreþna sila djeluje s torzijskim momentom, otpornost VRd treba smanjiti u skladu s
toþkom 6.2.7(9).
6.2.7 Torzija
6.2.7.1 Torzija bez uvijanja
(1)P Proraþunski torzijski moment TEd za elemente izložene torziji za koje se distorzijska
deformiranja i torzija uvijanja smiju zanemariti u svakom popreþnom presjeku mora zadovoljiti
izraz:
TEd
d 1,0 (6.32)
TRd
gdje je:
TRd WT, pl f o /( 3 J M1 ) proraþunska otpornost popreþnoga presjeka pri djelovanju St. Venantova
torzijskog momenta a WT,pl je plastiþni torzijski moment otpora.
EN 1999-1-1:2007
stranica 67/231
NAPOMENA 1: Ako rezultanta sile djeluje u središtu posmika nema torzijskoga momenta zbog te sile.
NAPOMENA 2: Formule za odreÿivanje središta posmika nekih þestih popreþnih presjeka dane su u
Dodatku J.
(2) Za proraþun otpornosti TRd šupljih presjeka s vitkim dijelovima popreþnoga presjeka
proraþunsku posmiþnu otpornost pojedinih dijelova presjeka treba odrediti u skladu s toþkom 6.7.4
ili 6.7.5.
6.2.7.2 Torzija s uvijanjem
(1) Za elemente izložene torziji za koje se smiju zanemariti distorzijska deformiranja ali ne i torzija
uvijanja ukupni torzijski moment u svakom popreþnom presjeku treba odrediti kao zbroj dvaju
unutarnjih uþinaka:
TEd Tt,Ed Tw,Ed (6.33)
gdje je:
Tt,Ed unutarnji St. Venantov torzijski moment
Tw,Ed unutarnji torzijski moment uvijanja.
(2) Vrijednosti Tt,Ed i Tw,Ed u svakom popreþnom presjeku smiju se odrediti iz TEd s pomoüu
elastiþnoga proraþuna uzimajuüi u obzir svojstva presjeka elementa, uvjete pridržanja na
osloncima i raspodjelu djelovanju duž elementa.
NAPOMENA: U tom se sluþaju ne može dati izraz za otpornost TRd.
(3) U obzir treba uzeti ova naprezanja prouzroþena torzijom:
- posmiþna naprezanja Wt,Ed zbog St. Venantova torzijskog momenta Tt,Ed
- normalna naprezanja Vw,Ed zbog bimomenta BEd i posmiþnih naprezanja Ww,Ed zbog torzijskog
momenta uvijanja Tw,Ed.
NAPOMENA: Konstante popreþnoga presjeka dane su u Dodatku J.
(4) Za proraþun elastiþne otpornosti smije se primijeniti kriterij popuštanja iz toþke 6.2.1(5).
(5) Za odreÿivanje momenta otpornosti popreþnoga presjeka samo zbog djelovanja savijanja i
torzije uþinke torzije BEd treba odrediti s pomoüu elastiþnoga proraþuna, vidjeti stavak (3).
(6) Kao pojednostavnjenje, za elemente otvorenoga popreþnog presjeka kao što su profili oblika I
ili H smije se pretpostaviti zanemarenje uþinka St. Venantova torzijskog momenta.
6.2.7.3 Kombinirano djelovanje popreþne sile i torzijskoga momenta
(1)P Za kombinirano djelovanje popreþne sile i torzijskoga momenta otpornost na djelovanje

popreþne sile kojom se uzimaju u obzir torzijski uþinci mora se smanjiti od VRd na VT,Rd a
proraþunska popreþna sila mora zadovoljiti izraz:
VEd
d 1,0 (6.34)
VT,Rd
gdje se VT,Rd smije odrediti iz izraza:

- za profile oblika I ili H
EN 1999-1-1:2007
stranica 68/232
W t,Ed 3
VT,Rd 1 VRd (6.35)
1,25 f o / J M1
- za profile oblika U:
ª W t,Ed 3 W w,Ed 3 º
VT,Rd « 1 » VRd (6.36)
« 1,25 f o / J M1 f o / J M1 »
¬ ¼
- za šuplji profil:
ª W t,Ed 3 º
VT, Rd «1 » VRd (6.37)
«¬ f o / J M1 »
¼
gdje je VRd naveden u toþki 6.2.6.
6.2.8 Savijanje i popreþna sila
(1) Ako djeluje popreþna sila, njezin uþinak na moment otpornosti potrebno je uzeti u obzir.
(2) Ako je popreþna sila VEd manja od polovice otpornosti na djelovanje popreþna sile VRd, njezin se
uþinak na otpornost za djelovanje momenta smije zanemariti, osim ako posmiþno izboþivanje
smanjuje otpornost presjeka, vidjeti toþku 6.7.6.
(3) Inaþe, smanjenu otpornost za djelovanje momenta treba odrediti kao proraþunsku otpornost
popreþnog presjeka uz smanjenu þvrstoüu prema izrazu

f o,V = f o 1 (2VEd / VRd 1) 2 (6.38)
gdje je VRd odreÿen prema toþki 6.2.6.
(4) Za profil oblika I s jednakim pojasnicama razvrstan u 1. ili 2. razred pri djelovanju savijanja
smanjena otpornost Mv,Rd pri djelovanju momenta odreÿuje se iz izraza:
fo t h 2 f o,V
M v,Rd t f bf (h t f ) w w (6.39)
J M1 4 J M1
gdje je h ukupna visina presjeka a hw visina hrpta izmeÿu unutarnih lica pojasnica.
(5) Za profil oblika I s jednakim pojasnicama razvrstan u 3. razred pri djelovanju savijanja,
vrijednost Mv,Rd dana je izrazom (6.39) ali u nazivniku drugog pribrojnika broj 4 treba zamijeniti
brojem 6.
(2) (6) Za profile razvrstane u 4. razred pri djelovanju savijanja ili na koje utjeþe omekšanje HAZ-a
vidjeti toþku 6.7.6. 6.2.5.
(3) (7) Ako postoji torzija, VRd u izrazu (6.38) zamjenjuje se sa VT,Rd, vidjeti toþku 6.2.7, ali fo,V = fo za
VEd d 0,5 VT,Rd.
(8) Za meÿudjelovanje savijanja, popreþna sile i popreþnih optereüenja vidjeti toþku 6.7.8. 6.7.6.
6.2.9 Savijanje i osna sila
6.2.9.1 Otvoreni popreþni presjeci
(1) Za dvostruko simetriþlne popreþne presjeke (osim punih presjeka, vidjeti toþku 6.2.9.2) treba
zadovoljiti ova dva kriterija:
EN 1999-1-1:2007
stranica 69/231
[
§ N Ed · 0 M y,Ed
¨¨ ¸¸ + d 1,00 (6.40)
© Z 0 N Rd ¹ Z 0 M y,Rd
K J [
§ N Ed · 0 §¨ M y,Ed · 0 § M z,Ed · 0
¨¨ ¸¸ + ¸ +¨ ¸ d 1,00 (6.41)
¨ Z 0 M y,Rd ¸ ¨ Z 0 M z,Rd ¸
© Z 0 N Rd ¹ © ¹ © ¹
gdje je:
K 0 = 1,0 ili se zamjenski smije uzeti D z2D y2 but 1 d K 0 d 2 ali (6.42a)
J 0 = 1,0 ili se zamjenski smije uzeti D z2 but 1 d J 0 d 1,56 ali (6.42b)
[ 0 = 1,0 ili se zamjenski smije uzeti D y2 but 1 d [ 0 d 1,56 ali (6.42c)
NEd proraþunska osna tlaþna ili vlaþna sila
My,Ed i Mz,Ed momenti savijanja oko osi y-y i z-z
N Rd Aeff f o / J M1 , vidjeti toþku 6.2.4
M y,Rd D yW y,el f o / J M1
M z,Rd D zWz,el f o / J M1
Dy,Dz faktori oblika za savijanje oko osi y i z kojima se uzima u obzir lokalno izboþivanje i
omekšanje HAZ-a zbog uzdužnih zavara, vidjeti toþku 6.2.5
Z0 = 1 za presjeke bez lokaliziranih zavara ili rupa. Inaþe, vidjeti toþku 6.2.9.3.
NAPOMENA: Za razredbu popreþnoga presjeka vidjeti toþku 6.3.3(4).
(2) Kriterij (6.41) smije se upotrijebiti i za jednostruko simetriþne popreþne presjeka s K0 = Dy2 (ali 1
d K0 d 2,0) a J0 = [0 = 1), gdje je Dy = max(Dy1, Dy2), vidjeti sliku 6.10, ako osna sila i moment
savijanja daju naprezanja istoga predznaka u veüoj pojasnici, a Dy = min(Dy1, Dy2) ako daju
naprezanja istoga predznaka u manjoj pojasnici.
Wpl,y z1
Dy1=
z1
y y Iy
Wpl,y z2
z2
Dy2=
Iy
Slika 6.10 - Faktor oblika za jednostruko simetriþan popreþni presjek 1. ili 2. razreda
6.2.9.2 Šuplji i puni profili
(1) Šuplji i puni profili trebaju zadovoljiti ovaj kriterij:
1,7 0,6
\ ª 1,7 º
§ N Ed · § M y,Ed · § M z,Ed ·
¨¨ ¸¸ + « ¨ ¸ +¨ ¸ » d 1,00 (6.43)
« ¨ Z 0 M y,Rd ¸ ¨ Z 0 M z,Rd ¸ »
© Z 0 N Rd ¹ «¬ © ¹ © ¹ »¼
gdje je \ = 1,3 za šuplje profile a \ = 2 za pune profile. Umjesto toga, za \ se smije uzeti Dy Dz ali
1 d \ d1,3 za šuplje profile i 1 d\ d 2 za pune profile.
EN 1999-1-1:2007
stranica 70/232
6.2.9.3 Elementi s lokaliziranim zavarima
(1) Ako na profil djeluje omekšanje HAZ-a na odreÿenom mjestu po duljini i ako se omekšanje ne
proteže uzdužno na duljini veüoj od najmanje širine elementa, graniþno naprezanje treba odrediti i
kao proraþunsku smanjenu þvrstoüu materijala Uu,haz fu / JM2
Zo ( U u, haz f u / J M2 ) / ( f o / J M1 ) (6.44)
NAPOMENA: Ovo obuhvaüa uþinke HAZ-a zbog zavarivanja privremenih priþvršüenja.
(2) Ako se omekšanje proteže proteže uzdužno na udaljenosti koja je veüa od najmanje širine
elementa, graniþno naprezanje treba uzeti kao popuštanje po cijelom presjeku, Uo,haz fo, uz
smanjenu þvrstoüu materijala, stoga je
Zo U o,haz (6.45)
6.2.10 Savijanje, popreþna i osna sila

(1) Ako postoje popreþna i osna sila, treba uzeti u obzir njihov uþinak na otpornost na djelovanje
momenta.
(2) Ako proraþunska popreþna sila VEd nije veüa od 50 % otpornosti na djelovanje popreþne sile
VRd, nema potrebe za smanjenjem otpornosti odreÿenih za savijanje i osnu silu prema toþki 6.2.9,
osim ako posmiþno izboþivanje smanjuje otpornost profila, vidjeti toþku 6.7.6.
(3) Ako je VEd veüe od 50 % VRd, proraþunsku otpornost popreþnoga presjeka za kombinacije
momenta i osne sile treba umanjiti s pomoüu smanjene granice popuštanja
(1 U ) f o (6.46)
za posmiþnu ploštinu, gdje je:
U (2VEd / VRd 1) 2 (6.47)
a VRd je odreÿen u skladu s toþkom 6.2.6(2).

NAPOMENA: Umjesto smanjene granice popuštanja proraþun se smije provesti i sa proraþunskom
debljinom ploþe.
6.2.11 Nosivost hrpta
(1) Ova toþka obraÿuje proraþun hrptova optereüenih lokalnim silama zbog koncentriranih
optereüenja ili reakcija koje djeluju na gredu. Za neukruüeni i uzdužno ukruüeni hrbat to je
obuhvaüeno u toþki 6.7.5.
(2) Ako je popreþno ukruüen hrbat na ležaju izveden s ukruüenjem s dosjedom, treba ga izvesti od
presjeka 1. ili 2. razreda. Ukruüenje se smije proraþunati konzervativno uz pretpostavku da
preuzima cijelu silu ležaja bez pomoüi hrpta, a ukruüenje se kontrolira kao stupac (en: strut)
(vidjeti toþku 6.3.1,) kao za izvijanje stupa izvan ravnine i lokalno gnjeþenje sa, po potrebi,
obuhvaüenim boþnim uþincima savijanja (vidjeti toþku 6.3.2). Vidjeti i toþku 6.7.8.
6.3 Otpornost elemenata na izvijanje
6.3.1 Tlaþni elementi
(1) Elementi izloženi osnom tlaku smiju se izvinuti na jedan od triju naþina:
a) savijanjem (vidjeti toþke od 6.3.1.1 do 6.3.1.3)
b) torzijom ili torzijom uz savijanje (vidjeti toþke 6.3.1.1 i 6.3.1.4)

EN 1999-1-1:2007
stranica 71/231
c) lokalnim gnjeþenjem (vidjeti toþku 6.2.4).
NAPOMENA: Uvijek je potrebno provesti kontrole iz a). Kontrola iz b) opüenito je nužna ali se u nekim
sluþajevima smije ispustiti. Kontrola c) nužna je samo za stupce male vitkosti koje su znatno lokalno
oslabljene rupama ili zavarivanjem.
6.3.1.1 Otpornost na izvijanje
(1)P Tlaþni se element mora provjeriti na izvijanje uz savijanje i na torzijsko izvijanje ili na torzijsko
izvijanje uz savijanje prema izrazu:
N Ed
d 1,0 (6.48)
N b,Rd
gdje je:
NEd proraþunska tlaþna sila
Nb,Rd proraþunska otpornost tlaþnoga elementa na izvijanje.
(2) Proraþunsku otpornost tlaþnoga elementa na izvijanje Nb,Rd treba odrediti iz izraza:
N b,Rd NF Aeff f o / J M1 (6.49)
gdje je:
F faktor smanjenja za odgovarajuüi oblik izvijanja naveden u toþki 6.3.1.2
N faktor kojim se uzima u obzir uþinak oslabljenja zbog zavarivanja. Za uzdužno zavareni
element faktor N dan je u tablici 6.5 za izvijanje uz savijanje a N = 1 za torzijsko izvijanje i
torzijsko izvijanje uz savijanje. Za popreþno zavarene elemente N = Zx u skladu s toþkom
6.3.3.3 6.3.3.3. Faktor N = 1 ako nema zavara.
Aeff proraþunska ploština kojom je u obzir uzeto lokalno izboþivanje popreþnog presjeka 4.
razreda.
Za torzijsko izvijanje i torzijsko izvijanje uz savijanje vidjeti tablicu 6.7.
Aeff = A za popreþne presjeke 1., 2. ili 3. razreda.
6.3.1.2 Krivulje izvijanja
(1) Za osni tlak elemenata vrijednost F za odgovarajuüu vrijednost O treba odrediti iz

odgovarajuüe krivulje izvijanja u skladu s izrazom:
1
F= ali F < 1,0 F d 1,0 (6.50)
I + I2 - O2
gdje je:
I 0,5(1 D (O O0 ) O 2 )
Aeff f o
O (6.51)
N cr
D faktor nesavršenosti
O0 granica horizontalnoga platoa
Ncr elastiþna kritiþna sila za odgovarajuüi oblik izvijanja utemeljena na svojstvima bruto
popreþnoga presjeka.
EN 1999-1-1:2007
stranica 72/232
NAPOMENA: U elementima s lokalnim zavarima parametar vitkosti Ohaz u skladu s toþkom 6.3.3.3(3) treba
uzeti za presjek sa zavarom.
(2) Faktor neasvršenosti D i granicu horizontalnoga platoa O 0 koji odgovaraju krivulji izvijanja treba
odrediti iz tablice 6.6 za izvijanje uz savijanje a iz tablice 6.7 za torzijsko izvijanje ili torzijsko
izvijanje uz savijanje.
(3) Vrijednost faktora smanjenja F za odgovarajuüu relativnu vitkost O smije se odrediti iz slike
6.11 za izvijanje uz savijanje a iz slike 6.12 za torzijsko izvijanje ili torzijsko izvijanje uz savijanje.
(4) Za vitkosti O d O0 ili za N Ed d O02 N cr smiju se uþinci izvijanja zanemariti te se kontrolira samo
popreþni presjek.
Tablica 6.5 - Vrijednosti faktora N za elemente s uzdužnim zavarima
Materijal razreda A u skladu s tablicom 3.2 Materijal razreda B u skladu s tablicom 3.2
§ A1 · O § A · N 1 ako je O d 0,2
N 1 ¨1 ¸10 ¨ 0,05 0,1 1 ¸ O1,3(1 O )
© A¹ © A¹
N 1 0,04(4O ) (0,5O ) 0,22O 1.4(1O )
uz A1 A Ahaz (1 Uo, haz )
ako je O ! 0,2
gdje je Ahaz = ploština HAZ-a
Tablica 6.6 - Vrijednosti D i O0 za izvijanje uz savijanje
Razred izvijanja materijala u skladu s tablicom 3.2 D O0

razred A 0,20 0,10
razred B 0,32 0,00
F 0,9
0,8 1
0,7 2
0,6
0,5
0,4
0,3
0,2
0,1
0
0 0,5 1,0 1,5 2,0
O
1 materijal razreda A
2 materijal razreda B
Slika 6.11 - Faktor smanjenja F za izvijanje uz savijanje
EN 1999-1-1:2007
stranica 73/231
Tablica 6.7 - Vrijednosti D, O0 i Aeff za torzijsko izvijanje i torzijsko izvijanje uz savijanje
Popreþni presjek D O0 Aeff

1)
Opüenito 0,35 0,4 Aeff 1)
Sastavljen u cijelosti od zrakastih vanjskih A 2)
dijelova2) 0,20 0,6
1) Za profile koji sadržavaju pojaþane vanjske dojelove tako da bi 1. oblik mogao biti kritiþan za lokalno
izboþivanje (vidjeti toþku 6.1.4.3(2)) element treba promatrati kao "opüi" a Aeff odrediti uzimanjem u obzir
lokalno izboivanje ili materijal HAZ-a, ili oboje.
2) Za profile poput kutnika, profila oblika T i križa, sastavljene u cijelosti od zrakastih vanjskih dijelova,
lokalno izboþivanje i torzijsko izvijanje blisko su povezani. Pri odreÿivanju Aeff, gdje je to primjereno,
potrebno je uzeti u obzir prisutnost materijala HAZ-a ali ne treba upotrijebiti smanjenje za lokalno
izboþivanje tj. tada je Uc = 1.
1
0,9
F 1
0,8
0,7 2
0,6
0,5
0,4
0,3
0,2
0,1
0
0 0,5 1,0 1,5 2,0
OT
1 popreþni presjek sastavljen od zrakastih vanjskih dijelova
2 opüi popreþni presjek
Slika 6.12 - Faktor smanjenja F za torzijsko izvijanje i torzijsko izvijanje uz savijanje
6.3.1.3 Vitkost pri izvijanju uz savijanje

(1) Relativna vitkost O odreÿena je izrazom:
Aeff f o Lcr 1 Aeff f o

O (6.52)
N cr i S A E
gdje je:
Lcr duljina izvijanja u razmatranoj ravnini izvijanja
i polumjer tromosti oko odgovarajuüe osi odreÿen upotrebom svojstava bruto popreþnoga
presjeka.
(2) Duljinu izvijanja Lcr treba uzeti kL ako je L duljina izmeÿu toþaka boþnoga oslonca; za konzolnu
razuporu L je njezina duljina. Vrijednost k, tj. faktor duljine izvijanje za razupore, treba ocijeniti
ovisno o poznavanju uvjeta na kraju; smjernice su dane u tablici 6.8.
NAPOMENA: Faktori duljine izvijanja k poveüani su u usporedbi s teorijskom vrijednošüu za upete krajeve
kako bi se u obzir uzela razliþita deformiranja u spojevima izmeÿu razliþitih dijelova konstrukcije.
EN 1999-1-1:2007
stranica 74/232
Tablica 6.8 - Faktor duljine izvijanja k za razupore

Uvjeti na kraju k
1. Pridržana u položaju i pridržana u smjeru obaju krajeva 0,7
2. Pridržana u položaju na obama krajevima i pridržana u smjeru na jednome kraju 0,85
3. Pridržana u položaju na obama krajevima ali nije pridržana 1,0
4. Pridržana u položaju na jednome kraju i pridržana u smjeru na obama krajevima 1,25
5.Pridržana u položaju i pridržana u smjeru na jednome kraju a djelomiþno pridržana 1,5
u smjeru ali nepridržana u položaju na drugome kraju
6. Pridržana u položaju i pridržana u smjeru na jednome kraju ali nepridržana u 2,0
položaju ili nepridržana na drugome kraju
(1) Relativna vitkost O odreÿena je izrazom:
Aeff f o Lcr 1 Aeff f o

O (6.52)
N cr i S A E
gdje je:
Lcr duljina izvijanja u razmatranoj ravnini izvijanja
i polumjer tromosti oko odgovarajuüe osi odreÿen upotrebom svojstava bruto popreþnoga
presjeka.
(2) Duljinu izvijanja Lcr treba uzeti kL gdje je L duljina izmeÿu toþaka boþnoga oslonca; za konzolni
stupac L je njegova duljina. Vrijednost k, tj. faktor duljine izvijanja za elemente, treba ocijeniti
ovisno o poznavanju uvjeta na kraju. Ako se ne provodi toþniji proraþun, treba upotrijebiti tablicu
6.8N.
NAPOMENA: Faktori duljine izvijanja k poveüani su u usporedbi s teorijskom vrijednošüu za upete krajeve
kako bi se u obzir uzela razliþita deformiranja u spojevima izmeÿu razliþitih dijelova konstrukcije.
Tablica 6.8 - Faktor duljine izvijanja k za tlaþne štapove 12

Uvjeti na kraju k
1. na oba kraja boþno pridržan i upet 0,7
2. na oba kraja boþno pridržan i upet na jednome kraju 0,85
3. na oba kraja boþno pridržan ali ne i upet 1,0
4. na jednome kraju boþno pridržan a na oba kraja upet 1,25
5. na jednome kraju boþno pridržan i upet a na drugome kraju djelomiþno upet ali ne 1,5
i boþno pridržan
6. na jednome kraju boþno pridržan i upet a na drugome kraju slobodan 2,1
6.3.1.4 Vitkost za torzijsko izvijanje i torzijsko izvijanje uz savijanje
(1) Za elemente otvorenoga popreþnog presjeka treba uzeti u obzir moguünost manje otpornosti
elementa na torzijsko izvijanje ili torzijsko izvijanje uz savijanje od njegove otpornosti na izvijanje
uz savijanje.
NAPOMENA: Moguünost torzijskog izvijanja i torzijskog izvijanja uz savijanje smije se zanemariti za:
a) šuplje profile
b) dvostruko simetriþne profile oblika I
c) profile sastavljene u cijelosti od zrakastih vanjskih dijelova, npr. kutnika, oblika T i križa koji su razvrstani u
1. i 2. razred u skladu s toþkom 6.1.4.
12 Nacionalna bilješka: Zbog nejasnoüa u engleskome izvorniku tablica 6.8 prevedena je kombinacijom engleskoga i
njemaþkoga izvorniku.
EN 1999-1-1:2007
stranica 75/231
(2) Relativnu vitkost O OT za torzijsko izvijanje i torzijsko izvijanje uz savijanje treba odrediti iz
izraza:
Aeff f o
OT (6.53)
N cr
gdje je:
Aeff ploština popreþnoga presjeka u skladu s tablicom 6.7
Ncr elastiþna kritiþna sila za torzijsko izvijanje za koju je, ako je nužno, uzeto u obzir
meÿudjelovanje s izvijanjem uz savijanje (torzijsko izvijanje uz savijanje).
NAPOMENA: Vrijednosti Ncr i OT dane su u Dodatku I.
6.3.1.5 Ekscentriþno spojeni stupci s jednim rasponom
(1) Ako priþvršüenje na kraju spreþava rotaciju u ravnini spojenoga dijela i nema namjernoga
savijanja, niže navedene vrste ekscentriþno spojenih stupaca smiju se proraþunati primjenom
pojednostavnjenoga pristupa. Proraþun predstavlja zamjenu za opüu metodu za kombinirano
savijanje i tlak iz toþke 6.3.3:
a) pojedinaþni kutnik spojen samo na jednome kraku
b) kutnici spojeni na jednoj stražnjoj strani þvornim ploþama
c) pojedinaþni profil oblika U spojen samo na hrptu
d) pojedinaþni pojedinaþni profil oblika T spojena samo na pojasnici.
(2) Ako se kontrolira izvijanje uz savijanje prema toþki 6.3.1.1 izvan ravnine priþvršüenoga dijela
(dijelova), ekscentriþnost optereüenja treba zanemariti a vrijednost Nb,Rd treba uzeti s 40 %
vrijednosti za centriþno optereüenje.
(3) Vrijednost za a) treba biti vrijednost oko osi paralelne sa spojenim dijelom (dijelovima). Za
torzijsko izvijanje nije nužna izmjena metode iz toþke 6.3.1.1 i 6.3.1.4.
6.3.2 Elementi izloženi savijanju
(1) Uobiþajeno je kontrolirati ove otpornosti:
a) savijanje (vidjeti toþku 6.2.5), ukljuþujuüi, gdje je primjereno, istodobnu popreþnu silu (vidjeti
toþku 6.2.8)
b) popreþnu silu (vidjeti toþke 6.2.6 i 6.2.8)
c) nosivost hrpta (vidjeti toþku 6.7.5)
d) boþno-torzijsko izvijanje (vidjeti toþku 6.3.2.1).
(2) Treba obratiti pažnju na razred popreþnoga presjeka (vidjeti toþku 6.1.4), prisutnost svih
podruþja pod utjecajem topline (vidjeti toþku 6.1.5) i potrebu obuhvaüanja prisutnosti rupa (vidjeti
toþku 6.2.5).
(3) U toþki 6.3.3 pokazano je kako se odreÿuje otpornost elemenata optereüenih savijanjem uz
osnu silu.
(4) U toþkama 6.2.9 i 6.3.3 obuhvaüeno je dvoosno savijanje u kombinaciji s osnom silom. Ako
osne sile nema, izraz za NEd treba odbaciti.
EN 1999-1-1:2007
stranica 76/232
6.3.2.1 Otpornost na izvijanje
NAPOMENA: Boþno-torzijsko izvijanje ne treba kontrolirati ni u jednom od ovih sluþajeva:

a) ako postoji savijanje oko slabije glavne osi a istodobno sila ne djeluje u središtu posmika
b) ako je element potpuno pridržan za boþne pomake po cijeloj duljini
c) ako je relativna vitkost O LT (vidjeti toþku 6.3.2.3) izmeÿu toþaka uþinkovitog boþnog pridržanja manja od
0,4.
(1)P Boþno nepridržan element izložen savijanju oko jaþe jaþe osi mora se provjeriti na boþno-
torzijsko izvijanje u skladu s izrazom:
M Ed
d 1,0 (6.54)
M b,Rd
gdje je:
MEd proraþunski moment savijanja
Mb,Rd proraþunski moment otpornosti na izvijanje.
(2) Proraþunski moment otpornosti na izvijanje boþno nepridržanoga elementa treba odrediti iz
izraza:
M b,Rd F LTDWel,y f o / J M1 (6.55)
gdje je:
Wel,y elastiþni moment otpora bruto presjeka bez smanjenja zbog omekšanja HAZ-a, lokalnog
izboþivanja ili rupa
D uzet iz tablice 6.4 uz ograniþenje D dWpl,y /Wel,y
FLT faktor smanjenja za boþno-torzijsko izvijanje (vidjeti toþku 6.3.2.2).
6.3.2.2 Faktor smanjenja za boþno-torzijsko izvijanje
(1) Faktor smanjenja za boþno-torzijsko izvijanje FLT za odgovarajuüu relativnu vitkost O LT treba
odrediti iz izraza:
1
F LT = ali F LT d 1 (6.56)
I LT + I 2LT O 2LT
gdje je:
> 2
I LT = 0,5 1 D LT (O LT O0,LT ) O LT @ (6.57)
D LT faktor nesavršenosti
O LT relativna vitkost
O 0,LT granica horizontalnoga platoa
Mcr elastiþni kritiþki moment za boþno-torzijsko izvijanje.
(2) Vrijednost D LT i O 0,LT treba odrediti ovako:

EN 1999-1-1:2007
stranica 77/231
D LT 0,10 i O 0,LT = 0,6 za popreþne presjeke 1. i 2. razreda

D LT 0,20 i O 0,LT = 0,4 za popreþne presjeka 3. i 4. razreda.
(3) Vrijednosti faktora smanjenja F LT za odgovarajuüu relativnu vitkost O LT smiju se odrediti iz slike
6.13.
(4) Za vitkosti O LT d O0,LT ili za M Ed d O20,LT M cr uþinci izvijanja smiju se zanemariti pa se provodi
samo kontrola popreþnoga presjeka.
1
0,9
FLT 1
0,8 2
0,7
0,6
0,5
0,4
0,3
0,2
0,1
0
0 0,5 1,0 1,5 2,0
OLT
1 popreþni presjeci 1. i 2. razreda
2 popreþni presjeci 3. i 4. razreda
Slika 6.13 - Faktor smanjenja za boþno-torzijsko izvijanje
6.3.2.3 Vitkost
(1) Parametar relativne vitkosti O LT treba odrediti iz izraza
D W el,y f o
O LT = (6.58)
M cr
gdje je:
D iz tablice 6.4 uz ograniþenje D d Wpl, y / Wel,y
Mcr elastiþni kritiþni moment za boþno-torzijsko izvijanje.
(2) Mcr se temelji na svojstvima bruto popreþnog presjeka i obuhvaüa uvjete optereüenja, stvarnu
raspodjelu momenta i boþnoga pridržanja.
NAPOMENA: Izrazi za Mcr za neke profile i rubne uvjete dani su u Dodatku I.1 a približne vrijednosti za OLT
nekih profila oblika I i U dane su u Dodatku I.2.
6.3.2.4 Uþinkovita boþna pridržanja
(1) Sustave spregova koji osiguravaju boþno pridržanje treba proraþunati u skladu s toþkom 5.3.3.
NAPOMENA: Ako niz od dvaju paralelnih elemenata ili više njih zahtijeva boþno pridržanje, nije prikladno
jednostavno povezati tlaþne pojasnice tako da one postanu meÿusobno ovisne. Odgovarajuüe pridržanje
postiüi üe se samo sidrenjem spona na neovisni robusni oslonac ili osiguranjem trokutastoga sustava
sprega. Ako je broj paralelnih elemenata veüi od tri, dovoljno je sustav pridržanja proraþunati tako da se
odupre samo zbroju boþnih sila odreÿenih iz triju najveüih tlaþnih sila.
6.3.3 Elementi izloženi savijanju i osnom tlaku

EN 1999-1-1:2007
stranica 78/232
(1) Ako se ne provodi proraþun drugoga reda upotrebom nesavršenosti navedenih u toþki 5.3.2,
stabilnost jednolikih elemenata treba kontrolirati kako je niže navedeno, pri þemu postoji razlika
izmeÿu
- elemenata koji nisu osjetljivi na torzijska deformiranja, npr. šupljih kružnih profila ili torzijski
pridržanih profila (postoji samo izvijanje uz savijanje)
- elemenata koji su osjetljivi na torzijska deformiranja, npr. elemenata otvorenoga popreþnog

presjeka koji nisu pridržani s obzirom na torziju (boþno-torzijsko izvijanje ili izvijanje uz savijanje).
(2) Opüenito su potrebne dvije kontrole za elemente osjetljive na torzijska deformiranja:
- izvijanje uz savijanje
- boþno-torzijsko izvijanje.
(3) U proraþunu otpornosti NRd, My,Rd i Mz,Rd potrebnu pažnju treba obratiti na omekšanje HAZ-a
zbog uzdužnih zavara (vidjeti toþku 6.2.4 i 6.2.5). Prisutnost lokaliziranog omekšanja HAZ-a zbog
popreþnih zavara i prisutnost rupa treba uzeti u obzir u skladu s toþkama 6.3.3.3 i 6.3.3.4.
(4) Sve veliþine u kriteriju meÿudjelovanja treba uzeti s pozitivnim predznakom.
NAPOMENA 1: Razredba popreþnih presjeka elemenata s kombiniranim savijanjem i osnim silama provodi
se odvojeno za komponente optereüenja u skladu s toþkom 6.1.4. Za kombinirano stanje naprezanja nema
razredbe.
NAPOMENA 2: Popreþni presjek može pripadati razliþitim razredima s obzirom na osnu silu, na jaþu i na
slabiju os savijanja. Kombinirano stanje naprezanja uzima se u obzir s pomoüu izraza za meÿudjelovanje. Ti
se izrazi mogu upotrijebiti za sve razrede popreþnih presjeka. Utjecaj lokalnoga izboþivanja i popuštanja na
otpornost pri kombiniranom optereüenju uzima se u obzir s pomoüu sposobnosti (kapaciteta) u nazivnicima i
eksponentima koji su funkcije vitkosti popreþnoga presjeka.
NAPOMENA 3: Ako su upotrijebljene metode iz toþaka 6.3.3.1 i 6.3.3.6, kontrola profila ukljuþena je u
kontrolu izvijanja uz savijanje i boþno-torzijskog izvijanja.
6.3.3.1 Izvijanje uz savijanje
(1) Elementi otvorenog dvostruko simetriþnog popreþnog presjeka (puni profili, vidjeti stavak (2))
trebaju zadovoljiti jedan od ovih kriterija:
- za savijanje oko jaþe osi (os y)

[ yc
§ N Ed · M y,Ed
¨ ¸ + d 1,00 (6.59)
¨ F Z x N Rd ¸ Z 0 M y,Rd
© y ¹
- za savijanje oko slabije osi (os z)
K [ zc
§ N Ed · c § M z,Ed ·
¨ ¸ +¨ ¸ d 1,00 (6.60)
¨F Z N ¸ ¨ Z 0 M z,Rd ¸
© z x Rd ¹ © ¹
gdje je:
Kc = 0,8 ili se zamjenski smije uzeti K c = K 0 F z but K c t 0,8 ali (6.61a)
[ yc = 0,8 ili se zamjenski smije uzeti [ yc = [ 0 F y but [ yc t 0,8 ali (6.61b)
[ zc = 0,8 ili se zamjenski smije uzeti [ zc = [ 0 F z but [ zc t 0,8 ali (6.61c)
K0 i [ 0 u skladu s toþkom 6.2.9.1

EN 1999-1-1:2007
stranica 79/231
Z x = Z0 = 1 za gredu ili stup bez lokaliziranih zavara i s jednakim krajnjim momentima. Inaþe,
vidjeti toþke 6.3.3.3 i 6.3.3.4. toþke 6.3.3, 6.3.3.4 i 6.3.3.5.
(2) Za pune popreþne presjeka kriterij (6.60) smije se uzeti s eksponentom 0,8 ili
K c = 2F but K c t 0,8 ali (6.61d)

[ c = 1,56 F but [ c t 0,8 ali (6.61e)
(3) Šuplji popreþni presjeci i cijevi trebaju zadovoljiti kriterij:
1,7 0, 6
\c ª 1,7 º
§ N Ed · 1 « §¨ M y,Ed ·
¸
§ M z,Ed ·
»
¨ ¸ + +¨ ¸ d 1,00 (6.62)
¨F ¸ Z 0 « ¨© M y,Rd ¸ ¨ M z,Rd ¸ »
© min Z x N Rd ¹ ¬« ¹ © ¹ ¼»
gdje je \c = 0,8 ili se zamjenski smije uzeti 1,3 Fy ili 1,3 Fz ovisno o smjeru izvijanja, ali \c t 0,8.
Fmin = min ( Fy, Fz).
(4) Za ostale otvorene jednosimetriþne popreþne presjeke, za savijanje oko bilo koje osi, smije se
upotrijebiti izraz (6.59) pri þemu treba [yc, My,Ed, My,Rd i Fy zamijeniti s [zc, Mz,Ed, Mz,Rd i Fz.
(5) Oznake za kriterije od (6.59) do (6.62) znaþe:
NEd proraþunska osna tlaþna sila
My,Ed, Mz,Ed proraþunski momenti savijanja oko osi y i z. Momenti se proraþunaju u skladu s
teorijom prvoga reda
NRd = A fo / JM1 ili Aeff fo /JM1 za popreþne presjeke 4. razreda. Za elemente s uzdužnim zavarima ali
bez lokaliziranih zavara NRd = N A fo / JM1 ili N Aeff fo / JM1, vidjeti toþku 6.3.1
Fy i Fz faktori smanjenja za izvijanje u ravnini z-x odnosno y-x
My,Rd = Dy Wy fo /JM1 moment otpornosti na savijanje oko osi y
Mz,Rd = Dz Wz fo / JM1 moment otpornosti na savijanje oko osi z
Dy, Dz faktori oblika ali ih ne treba uzeti veüe od 1,25. Vidjeti toþke 6.2.5 i 6.2.9.1(1).
6.3.3.2 Boþno-torzijsko izvijanje
(1) Elementi otvorenoga popreþnog presjeka simetriþnoga oko jaþe osi, centralno simetriþni ili
dvostruko simetriþni popreþni presjeci trebaju zadovoljiti kriterij:
K J [ zc
§ N Ed · c § M y,Ed · c § M z,Ed ·
¨ ¸ +¨ ¸ +¨ ¸ d 1,00 (6.63)
¨F Z N ¸ ¨ F Z xLT M y,Rd ¸ ¨ Z 0 M z,Rd ¸
© z x Rd ¹ © LT ¹ © ¹
gdje je:
NEd proraþunska osna tlaþna sila
My,Ed moment savijanja oko osi y. Ako su greda ili stup zglobno spojeni i ako se radi o
elementima pridržanih okvira, My,Ed je moment prvoga reda. Ako se radi o elementima
nepridržanih okvira, My,Ed je moment savijanja u skladu s teorijom drugoga reda.
Mz,Ed moment savijanja oko osi z. Mz,Ed je moment savijanja u skladu s teorijom prvoga reda.
NRd = A fo / JM1 ili Aeff fo /JM1 za popreþne presjeke 4. razreda. Za elemente s uzdužnim zavarima ali
bez lokaliziranih zavara NRd = N A fo / JM1 ili N Aeff fo / JM1, vidjeti toþku 6.3.1
EN 1999-1-1:2007
stranica 80/232
Fz faktor smanjenja za izvijanje ako se jedna ili obje pojasnice savijaju boþno (izvijanje u
ravnini x-y ili boþno-torzijsko izvijanje) utemeljeno na izrazu (6.68a) za profil s lokaliziranim
zavarima
My,Rd = Dy Wy,el fo /JM1 moment otpornosti na savijanje oko osi y
Mz,Rd = Dz Wz,el fo / JM1 moment otpornosti na savijanje oko osi z
Dy, Dz faktori oblika ali ih ne treba uzeti veüe od 1,25. Vidjeti toþke 6.2.5 i 6.2.9.1(1).
FLT faktor smanjenja za boþno-torzijsko izvijanje
Kc = 0,8 ili zamjenski K0Fz ali Kc t 0,8
Jc = J0
[zc = 0,8 ili zamjenski [0Fz ali [zc t 0,8
gdje su K0, J0 i [0 definirani u skladu s izrazom u toþki 6.2.9.1.
Zx, Z0 i ZxLT su faktori omekšanja HAZ-a, vidjeti toþku 6.3.3.3 ili faktori za proraþun profila, vidjeti
toþku 6.3.3.5.
(2) Treba biti zadovoljen kriterij za izvijanje uz savijanje, vidjeti toþku 6.3.3.1.
6.3.3.3 Elementi s lokaliziranim zavarima
(1) Vrijednosti Zx, Z0 i ZxLT elemenata izloženih omekšanju HAZ-a opüenito trebaju biti utemeljene
na þvrstoüi omekšanoga materijala HAZ-a. To bi se moglo odnositi na najnepovoljniji profil u
razmatranom rasponu. Ako do takvog omekšanja doÿe samo lokalno po duljini, vrijednosti Zx, Z0 i
ZxLT u izrazima u toþkama 6.3.3.1 i 6.3.3.2 su:
U u, haz f u / J M2
Z 0 = Z x = Z xLT = but d 1,00 ali (6.64)
f o / J M1
gdje je Uu,haz faktor smanjenja za materijal pod utjecajem topline u skladu s toþkom 6.1.6.2.
(2) Meÿutim, ako je omekšanje HAZ-a nastalo u blizini krajeva raspona ili u blizini toþaka infleksije,
Zx i Zx,LT smiju se poveüati pri razmatranju izvijanja uz savijanje i boþno-torzijskoga izvijanja ako se
takvo omekšanje ne proteže na udaljenosti duž elementa koja je veüa od najmanje širine (npr.
širine pojasnice) profila.
Z0
Zx= (6.65)
Sxs
F (1 F ) sin
lc
Z0
Z xLT = (6.66)
Sxs
F LT (1 F LT) sin
lc
U u, haz f u / J M2
Z0= but Z 0 d 1,00 ali (6.67)
f o / J M1
gdje je:
F = Fy ili Fz ovisno o smjeru izvijanja

EN 1999-1-1:2007
stranica 81/231
FLT faktor smanjenja za boþno-torzijsko izvijanje grede ili stupa optereüenih samo savijanjem
xs udaljenost od lokaliziranoga zavara do oslonca ili toþke infleksije progibne linije za elastiþno
izvijanje samo uz osnu silu, usporedi sa slikom 6.14
lc duljina izvijanja.
(3) Proraþun F (Fy ili Fz) i FLT za profil s lokaliziranim zavarima treba temeljiti na þvrstoüi materijala
pod utjecajem topline za parametre relativne vitkosti
O haz = O Z 0 (6.68a)
O haz,LT = O LT Z 0 (6.68b)
(4) Ako je duljina podruþja omekšanja veüa od najmanje širine (npr. širine pojasnice) profila, faktor
za lokalni slom Uu,haz u izrazima za Zx, Zx,LT, O haz O haz,LT treba zamijeniti faktorom Uo,haz za ukupno
popuštanje (cijeloga presjeka).
(5) Ako podruþje lokaliziranoga omekšanja obuhvaüa dio popreþnoga presjeka (npr. jednu
pojasnicu) smatra se da je cijeli popreþni presjek omekšan.
6.3.3.4 Elementi s lokaliziranim smanjenjem popreþnoga presjeka
(1) Elemente koji imaju lokalizirano smanjenje popreþnoga presjeka, npr. rupe za vijke ili izreze
pojasnice treba kontrolirati u skladu s toþkom 6.3.3.3 pri þemu treba zamijeniti Uu,haz sa Zx i ZxLT sa
Anet/Ag, gdje je Anet neto ploština presjeka uz smanjenje za rupe a Ag je bruto ploština presjeka.
6.3.3.5 Nejednaki krajnji momenti i/ili popreþne sile
(1) Za elemente izložene kombiniranoj osnoj sili i nejednolikim krajnjim momentima i/ili popreþnim
silama treba kontrolirati razliþite presjeke duž grede ili stupa. Stvarni moment savijanja u
promatranom presjeku uzima se u izrazima za meÿudjelovanje. Faktori Zx i ZxLT trebaju biti:
1
Zx= (6.69)
S xs
F (1 F ) sin
lc
1
Z xLT = (6.70)
S xs
F LT (1 F LT) sin
lc
gdje je xs udaljenost od promatranoga presjeka do zglobnoga oslonca ili toþke infleksije krivulje
progiba za elastiþno izvijanje samo uz osnu silu, vidjeti sliku 6.14.
(2) Za krajnje momente MEd,1 > MEd,2 udaljenost xs može se proraþunati iz izraza
§xS · ( M Ed,1 M Ed,2 ) N Rd 1

cos¨¨ s ¸¸ = ali xs t 0 (6.71)
© lc ¹ M Rd N Ed 1 / F 1
Ncr Ncr Ncr Ncr Ncr
B
x
x
lc /2
A A B
c
xB
l
B
xB
lc
lc
lc
xB
xA
xA
xA
A A
A
Ncr Ncr Ncr Ncr Ncr
EN 1999-1-1:2007
stranica 82/232
A i B su primjeri promatranih presjeka oznaþenih popreþnim linijama.

Za vrijednosti duljine izvijanja lc = KL vidjeti tablicu 6.8.
Slika 6.14 - Duljina izvijanja lc i definicija xs (=xA ili xB)
(2) Samo za krajnje momente s MEd,1 > MEd,2 udaljenost xs može se proraþunati iz izraza
§xS · ( M Ed,1 M Ed,2 ) N Rd 1

cos¨¨ s ¸¸ = ali xs t 0 (6.71)
© lc ¹ M Rd N Ed 1 / F 1
FORMULU (6.71) UREDI FORMULU KAKO PIŠE U A1
Ncr Ncr Ncr Ncr Ncr
B
x
x
lc /2
A A B
xB
l
B
xB
lc
lc
lc
xB
xA
xA
xA
A A
A
Ncr Ncr Ncr Ncr Ncr
A i B su primjeri prouþavanih presjeka koji su oznaþenih popreþnim crticama.
Za vrijednosti duljine izvijanja lc = KL vidjeti tablicu 6.8.
Slika 6.14 - Duljina izvijanja lc i definicija xs (=xA ili xB)
6.4 Jednoliki višedijelni elementi
6.4.1 Opüenito
(1) Jednolike tlaþno napregnute višedijelne elemente s boþno pridržanim zglobnim krajevima treba
proraþunati u skladu s modelom na slici 6.15:
1. element se smije razmatrati kao stup s nesavršenosti zbog izobliþenja od e0 = L/500
2. elastiþna deformiranja dijagonalnih ili paralelnih ispunskih elemenata, vidjeti sliku 6.15, smiju se
proraþunati s pomoüu kontinuirane ("razmazane") posmiþne krutosti Sv stupa.
NAPOMENA: Za druge uvjete na kraju smiju se naþiniti prikladne izmjene.
(2) Model jednolikoga višedijelnoga tlaþnoga elementa primjenjiv je ako:
1. se dijagonalni ili paralelni ispunski elementi sastoje od jednakih modula s paralelnim pojasovima
2. je minimalni broj modula višedijelnoga elementa tri.
NAPOMENA: Uz tu pretpostavku konstrukcija je pravilna a diskretni elementi "razmazani" su u kontinuum.
(3) Proraþunski postupak primjenjiv je na višedijelne elemente s dijagonalnim ispunom u dvama

smjerovima, vidjeti sliku 6.16.
(4) Pojasovi smiju biti puni elementi ili i sami smiju imati dijagonalni ili paralelni ispun u okomitoj
ravnini.
EN 1999-1-1:2007
stranica 83/231
h0 h0
NEd
b
L/2
a
e0
b
L/2
z z
Ach Ach Ach Ach
y y y y
NEd
z z
Slika 6.15 - Jednoliki višedijelni stupovi s dijagonalnim i paralelnim ispunima

z
imin
a
y y
a
D D D D D
a
D z iz
iy
Lch = 1,52a (imin) Lch = 1,28a (imin) Lch = a
Lch = 2a (iy i iz) Lch = 2a (iz)
Slika 6.16 - Dijagonalni ispuni na þetirima stranama i duljina izvijanja pojasova Lch
(5) Kontrole za pojasove treba provesti za proraþunske sile pojasova Nch,Ed odreÿene iz tlaþnih sila
NEd i momenata MEd u sredini raspona višedijelnoga elementa.
(6) Za elemente s dvama istovjetnim pojasovima proraþunsku silu Nch,Ed treba odrediti iz izraza:
M Ed h0 Ach
N ch, Ed 0,5 N Ed (6.72)
2I eff
gdje je:
N Ed e0 M 1Ed
M Ed
N N
1 Ed Ed
N cr Sv
N cr S 2 EI eff / L2 kritiþna sila višedijelnoga elementa

N Ed proraþunska tlaþna sila višedijelnoga elementa
M Ed proraþunski maksimalni moment u sredini višedijelnoga elementa uzimajuüi u obzir
uþinke drugoga reda
M 1Ed proraþunski maksimalni moment u sredini višedijelnoga elementa bez uþinaka
drugoga reda
h0 razmak težišta pojasova
Ach ploština popreþnoga presjeka jednoga pojasa
EN 1999-1-1:2007
stranica 84/232
I eff proraþunski moment tromosti višedijelnoga elementa, vidjeti toþke 6.4.2 i 6.4.3
Sv posmiþna krutost dijagonalnih ili paralelnih ispunskih panela, vidjeti toþke 6.4.2 i
6.4.3.
(7) Kontrole ispuna višedijelnih elemenata s dijagonalnim ispunima ili kontrole za momente i
popreþne sile panela kod višedijelnih elemenata s paralelnim ispunima treba provesti uzimajuüi u
obzir popreþnu silu u višedijelnome elementu:
M Ed
VEd S (6.73)
L
6.4.2 Tlaþni elementi s dijagonalnim ispunom
6.4.2.1 Otpornost dijelova dijagonalnih ispunskih tlaþnih elemenata
(1) Pojasove i dijagonalne ispune izložene tlaku treba proraþunati na izvijanje.
NAPOMENA: Sekundarni se momenti smiju zanemariti.
(2)P Provjera izvijanja za pojasove mora se provesti u skladu s izrazom:
N ch, Ed
d 1,0 (6.74)
N b, Rd
gdje je:
Nch,Ed proraþunska tlaþna sila u pojasu u sredini duljine višedijelnoga elementa u skladu s toþkom
6.4.1(6)
Nb,Rd proraþunska otpornost na izvijanje pojasa uzimajuüu duljinu izvijanja Lch iz slike 6.16.
(3) Posmiþnu krutost Sy dijagonalnih ispuna treba uzeti iz slike 6.17.
(4) Proraþunski moment tromosti višedijelnih elemenata s dijagonalnim ispunom smije se uzeti iz
izraza (6.77) uz P = 0. Tada je
I eff 0,5h02 Ach (6.75)

d
d
a
Av
a
sustav
Ad
a
Ad Ad
h0 h0 h0
nEAd ah02
nEAd ah02 nEAd ah02
Sv § A h3 ·
3
2d 3
d d 3 ¨1 d 0 ¸
¨ Av d 3 ¸¹
©
n - broj ravnina dijagonalnih ispuna
Ad i Av ploštine popreþnih presjeka spregova u jednoj ravnini
Slika 6.17 - Posmiþna krutost dijagonalnih ispuna višedijelnih elemenata

EN 1999-1-1:2007
stranica 85/231
6.4.2.2 Konstrukcijski detalji
(1) Svaki od sustava dijagonalnog ispuna na nasuprotnim stranama višedijelnih elemenata s

dvama paralelnim ravninama ispuna treba biti takav da se meÿusobno poklapaju, vidjeti sliku
6.18(a).
(2) Ako su dijagonalni ispuni na nasuprotnim stranama višedijelnoga elementa s dvama paralelnim
ravninama ispuna meÿusobno suprotni po smjeru kao na slici 6.18(b), u obzir treba uzeti nastale
torzijske uþinke u elementu.
(3) Na krajevima dijagonalnih ispunskih sustava treba predvidjeti vlaþne spojne panele, u toþkama
u kojima je dijagonalni ispun prekinut i na prikljuþcima s drugim elementima.
a) odgovarajuüi sustav b) meÿusobno suprotni sustav

dijagonalnog ispuna dijagonalnog ispuna
(preporuþeni sustav) (ne preporuþuje se)
Slika 6.18 - Pojedini sustav dijagonalnoga ispuna na nasuprotnim stranama višedijelnoga
elementa s dvama paralelnim ravninama dijagonalnih ispuna
6.4.3 Tlaþni elementi s paralelnim ispunom
6.4.3.1 Otpornost dijelova tlaþnih elemenata s paralelnim ispunom
(1) Pojasove i paralelne ispunske elemente i njihove prikljuþke na pojasove treba kontrolirati na
stvarne momente i sile na krajnjem panelu i u sredini raspona kako je naznaþeno na slici 6.19.
NAPOMENA: Zbog jednostavnosti smiju se maksimalne sile pojasa Nch,Ed kombinirati s maksimalnom
popreþnom silom VEd.
EN 1999-1-1:2007
stranica 86/232
h0
Nch,Ed Nch,Ed
VEd/2 VEd/2
a/2
VEda/h0 VEda/2
VEda/4
VEda/4
VEda/2 VEda/h0
a/2
VEd/2 VEd/2
Nch,Ed Nch,Ed
Slika 6.19 - Momenti i sile na krajnjem panelu višedijelnoga elementa s paralelnim

ispunom
(2) Posmiþnu krutost Sv treba odrediti ovako:
24 EI ch 2S 2 EI ch
Sv d (6.76)
2 §¨ 2I h · a2
a ¨1 ch 0 ¸¸
© nI b a ¹
(3) Proraþunski moment tromosti višedijelnoga elementa s paralelnim ispunom smije se

odrediti izi izraza:
I eff 0,5h02 Ach 2 P I ch (6.77)
gdje je:
I ch moment tromosti jednoga pojasa u ravnini
Ib moment tromosti jednoga paralelnog ispunskog elementa u ravnini
P faktor uþinkovitosti iz tablice 6.9.
Tablica 6.9 - Faktor uþinkovitosti P

Kriterij Faktor uþinkovitosti P
O t 150 0
75 O 150 P 2 O / 75
O d 150 1,0
L I1
gdje je O ; i0 ; I1 0,5h02 Ach 2 I ch
i0 2 Ach
EN 1999-1-1:2007
stranica 87/231
6.4.3.2 Konstrukcijski detalji
(1) Paralelne ispunske elemente treba predvidjeti na svakom kraju elementa.
(2) Ako su predviÿene paralelne ravnine ispunskih elemenata, te elemente u svakoj ravnini treba
rasporediti suprotno u odnosu na drugu ravninu.
(3) Paralelne ispunske elemente treba predvidjeti i u unutarnjim toþkama u kojima djeluju sile ili
postoji boþno pridržanje.
6.4.4 Višedijelni elementi na malom razmaku
(1) Ako su ispunjeni uvjeti iz tablice 6.10, višedijelne tlaþne elemente s pojasovima koji se dodiruju
ili su na malom razmaku te su spojeni podložnim ploþama, vidjeti sliku 6.20, ili zvjezdaste elemente
od kutnika spojene parovima paralelnih ispuna u dvama okomitim ravninama, vidjeti sliku 6.21,
treba kontrolirati na izvijanje kao pojedinaþne elemente, zanemarujuüi uþinak posmiþne krutosti (Sv
= f),
z z z z
y y y y y y y y
z z z z
Slika 6.20 - Višedijelni elementi na malom razmaku
Tablica 6.10 - Maksimalni razmak meÿuspojeva višedijelnih elemenata na malom razmaku ili
zvjezdastih elemenata od kutnika s paralelnim ispunom
Vrsta višedijelnoga elementa Maksimalni razmak meÿuspojeva *)

elementi u skladu sa slikom 6.20 u dodiru ili spojeni
15imin
podložnim ploþama vijcima ili zavarima
elementi u skladu sa slikom 6.21 spojeni parom paralelnih
70imin
ispuna i vijcima ili zavarima
*) razmak od središta do središta meÿuspojeva
imin - minimalni polumjer tromosti jednoga pojasa ili kutnika
(2) Popreþne sile koje prenosi horizontalni ispun treba odrediti u skladu s toþkom 6.4.3.1(1).
(3) Za raznokraþne kutnike, vidjeti sliku 6.21, izvijanje oko osi y-y smije se provjeriti s pomoüu
izraza:
i y # 0,87 i0 (6.78)
gdje je i0 polumjer tromosti višedijelnoga elementa oko osi 0-0

z
y z min
min
y
0 0
y
min
z y
z
min
Slika 6.21 - Zvjezdasti kutnici s paralelnim ispunom
EN 1999-1-1:2007
stranica 88/232
6.5 Neukruüene ploþe optereüene u ravnini
6.5.1 Opüenito
(1) U nekim vrstama konstrukcija mogu postojati neukruüene ploþe kao odvojeni dijelovi napregnuti
normalnim naprezanjem, posmiþnim naprezanjem ili njihovom kombinacijom. Ploþe su priþvršüene
na oslonaþku konstrukciju zavarivanjem, zakivanjem, vijcima ili lijepljenjem a naþin priþvršüenja
može utjecati na rubne uvjete. Tanke ploþe moraju se kontrolirati na graniþna stanja nosivosti na
savijanje pri boþnom optereüenju, na izboþivane pri rubnim naprezanjima u ravnini ploþe i na
kombinaciju savijanja i izboþivanja. Proraþunska pravila navedena u ovoj toþki odnose se samo na
pravokutne ploþe. Za vitke hrptove greda vidjeti toþku 6.7.
a
jednoliki tlak, jednoliki posmik,
gradijent naprezanja þisto savijanje u
ukupno optereüenje ukupna popreþna
u popreþnom smjeru ravnini MEd
NEd sila VEd
Slika 6.22 - Neukruüene ploþe
6.5.2 Otpornost pri djelovanju jednolikoga tlaka
(1) Pravokutna ploþa optereüena jednolikim tlakom na krajevima prikazana je na slici 6.22. Duljina
je ploþe u smjeru tlaka a a širina je u popreþnom smjeru b. Debljina se pretpostavlja jednolika i
jednaka je t. Ploþa može biti oslonjena na sva þetiri ruba a uvjeti oslanjanja su zglobni, elastiþno
pridržani ili potpuno upeti ili može biti i slobodna duž jednoga uzdužnog ruba.
b
a
jednoliki tlak, jednoliki posmik,

gradijent naprezanja þisto savijanje u
ukupno optereüenje ukupna popreþna
u popreþnim smjeru ravnini MEd
NEd sila VEd
A1: briši sliku .... Slika 6.22 - Neukruüene ploþe
(2) Osjetljivost neukruüene ploþe na izboþivanje definirana je parametrom E, gdje je E = b/t.

Razredba popreþnoga presjeka provodi se na isti naþin kao što je opisano u toþki 6.1.4 gdje ploþe
s uzdužnim rubovima slobodno oslonjene, elastiþno pridržane ili potpuno upete odgovaraju
"unutarnjim dijelovima" a ploþe s jednim uzdužnim slobodnim rubom odgovaraju "istacima". Stoga
je
E d E2 za 1. ili 2. razred
E2 d E d E3 za 3. razred
EN 1999-1-1:2007
stranica 89/231
E3 E za 4. razred
gdje su vrijednosti E2 i E3 dane u tablici 6.2.
(3)P Proraþunska tlaþna sila NEd mora zadovoljiti uvjet

N Ed
d 1,0 (6.79)
N Rd
gdje je NRd manja vrijednost od
N o, Rd = Aeff f o / J M1 (potpuno popuštanje i lokalno izboþivanje) i (6.80)

N u, Rd = Anet f u / J M2 (lokalni slom) (6.81)
gdje je:
Aeff proraþunska ploština popreþnoga presjeka uzimajuüi u obzir lokalno izboþivanje za 4.
razred popreþnih presjeka i omekšanje HAZ-a zbog uzdužnih zavara
Anet ploština najnepovoljnijeg popreþnog presjeka uzimajuüi u obzir neispunjene rupe i

omekšanje HAZ-a zbog popreþnih ili uzdužnih zavara, ako je to potrebno.
(4) Aeff za popreþni presjek 4. razreda odreÿuje se sa smanjenom debljinom kojom se obuhvaüa
izboþivanje i omekšanje HAZ-a ali zanemarujuüi prisutnost rupa. Aeff se opüenito temelji na
najnepovoljnijem presjeku uzimajuüi za debljinu manju vrijednost od Uct i Uo,haz t u podruþjima HAZ-a
i Uct na ostalim podruþjima. U toj se provjeri omekšanje HAZ-a zbog zavara na optereüenim
rubovima smije zanemariti.
Faktor Uc odreÿuje se iz povoljnije vrijednosti prema sljedeüem:
a) proraþunajte Uc iz toþke 6.1.5(2) ili ga oþitajte iz slike 6.5 uzimajuüi izraze za unutarnji dio za
slobodno oslonjene, elastiþno pridržane ili potpuno upete ploþe duž uzdužnih rubova i izraze za
vanjske dijelove za ploþe s jednim slobodnim uzdužnim rubom.
b) uzmite Uc = F, gdje je F faktor smanjenja za izvijanje stupa iz toþke 6.3.1. U proraþunu F uzmite
parametar vitkosti O =3,5 a/t O =3,5 a/t što odgovara slobodnom oslanjanju na optereüenim
rubovima. Za pridržane optereüene rubove donja se vrijednost O O može uzeti prema odluci
projektanta.
6.5.3 Otpornost pri djelovanju momenta u ravnini
(1) Ako na krajevima pravokutne neukruüene ploþe djeluje samo moment u ravnini (širina = b)
(vidjeti sliku 6.22), osjetljivost na izboþivanje definirana je parametrom E, gdje je E = 0,40 b/t.
Razredba popreþnoga presjeka provodi se na isti naþin kao što je opisano u toþki 6.5.2.
(2)P Proraþunski moment savijanja MEd mora zadovoljiti uvjet:
M Ed
d 1,0 (6.82)
M Rd
gdje je proraþunski moment otpornosti MRd manja vrijednost od Mo,Rd i Ma,Rd Mu,Rd u skladu sa
stavcima (3) i (4).
(3) Proraþunski moment otpornosti Mo,Rd za potpuno popuštanje i lokalno izboþivanje odreÿuje se iz
izraza:
- za popreþnne presjeke 1. i 2. razreda

- za popreþnne presjeke 1. i 2. razreda
EN 1999-1-1:2007
stranica 90/232
M o, Rd = W pl f o / J M1 (6.83)
- za popreþne presjeke 3. razreda

ª E3- E º
M o, Rd = «W el + (W pl - W el) » f o / J M1 (6.84)
¬« E3- E2 ¼»
- za popreþne presjeke 4. razreda
M o, Rd = W eff f o / J M1 (6.85)
gdje je:
Wpl i Wel plastiþni i elastiþni moment otpora bruto popreþnoga presjeka ili smanjenoga popreþnoga
presjeka za koji je uzeto u obzir omekšanje HAZ-a zbog uzdužnih zavara ali je
zanemarena prisutnost rupa
Weff elastiþni moment otpora proraþunskoga popreþnog presjeka odreÿen sa smanjenom

debljinom kojom je uzeto u obzir izboþivanje i omekšanje HAZ-a zbog uzdužnih zavara
ako je
bilo potrebno, ali je zanemarena pristunost rupa. Vidjeti toþku 6.2.5.2
E faktor vitkosti za najkritiþniji dio profila
E2 i E3 graniþne vrijednosti E za 2. i 3. razred za taj dio
fo karakteristiþna granica popuštanja za potpuno popuštanje.
(4) Proraþunski moment otpornosti Mu,Rd za lokalni slom u presjecima s rupama ili popreþnim
zavarima je:
M u, Rd = Wnet f u / J M2 (6.86)
gdje je:
Wnet moment otpora uzimajuüi u obzir rupe i uzimajuüi u obzir smanjenu debljinu Uu,hazt u
svim podruþjima omekšanja HAZ-a. Vidjeti toþku 6.2.5.1(2).
6.5.4 Otpornost pri djelovanju popreþnoga ili uzdužnoga gradijenta naprezanja
(1) Ako djelovanja na kraju pravokutne ploþe prouzroþuju popreþni gradijent naprezanja,
osjetljivost na izvijanje definirana je izrazom E = Kt gdje se K odredi iz toþke 6.1.4. Nakon
proraþuna E nastavlja se kao u toþki 6.5.2.
(1) Ako djelovanja na kraju pravokutne ploþe prouzroþuju popreþni gradijent naprezanja,
naprezanja se pretvaraju u uzdužnu silu i moment savijanja koje se promatraju odvojeno u skladu
s toþkama 6.5.2 i 6.5.3. Zatim se kombinacija optereüenja obradi kao u toþki 6.5.6.
(2) Ako su tlak ili moment savijanja u ravnini promjenjivi uzduž ploþe (tj. u smjeru dimenzije a)
proraþunski moment otpornosti za popreþne presjeke 1., 2. ili 3. razreda ne treba biti manji od
djelovanja koje u tom presjeku postoji za djelovanje pomnoženo parcijalnim koeficijentom. Za
popreþne presjeke 4. razreda kontrola popuštanja smije treba biti zadovoljena u svakom
popreþnom presjeku ali je za kontrolu izboþivanja dopušteno usporediti proraþunsku otpornost na
tlak ili moment s djelovanjem koje nastaje na udaljenosti od jaþe optereüenoga kraja ploþe do
mjesta koje je udaljeno 0,4 puta polovica duljine vala izboþivanja elastiþne ploþe.
6.5.5 Otpornost pri djelovanju popreþne sile

(1) Pravokutna ploþa pri djelovanju jednolikih popreþnih (posmiþnih) sila prikazana je na slici 6.22.
Pretpostavlja se jednolika debljina a uvjeti oslanjanja uzduž þetiriju rubova su slobodno oslanjanje,
elastiþno pridržanje ili potpuna upetost.
EN 1999-1-1:2007
stranica 91/231
(2) Osjetljivost na posmiþno izboþivanje definirana je parametrom E, gdje je E = b/t a b je dimenzija

kraüe strane. Za sve rubne uvjete, ploþa optereüena popreþnom silom razvrstava se kao vitka ili
kao ploþa male vitkosti prema sljedeüem:
E d 39H ploþa male vitkiosti
E ! 39H vitka ploþa
gdje je:
H = 250 / f o , fo u N/mm2
(3) Proraþunska vrijednost popreþne sile VEd u svakom popreþnom presjeku treba zadovoljiti izraz:
V Ed d V Rd (6.87)
gdje je VRd proraþunska otpornosti popreþnoga presjeka pri djelovanju popreþne sile utemeljena na
najnepovoljnijem popreþnom presjeku i to:
a) za ploþu male vitkosti ( E d 39H )
V Rd = Anet f o / ( 3 J M1) (6.88)
gdje je Anet neto proraþunska ploština u kojoj su u obzir uzete rupe, a smanjena debljina Uu,hazt
Uo,hazt uzeta je u svim podruþjima omekšanja HAZ-a. Ako se HAZ proteže po cijelom opsegu ploþe
pretpostavlja se da se smanjena debljina proteže po cijelomu popreþnom presjeku. Pri
obuhvaüanju rupa prisutnost se malih rupa smije zanemariti ako je njihova ukupna ploština
popreþnoga presjeka manja od 20 % ukupne ploštine popreþnoga presjeka bt.
b) za vitku ploþu ( E ! 39H )
treba kontrolirati vrijednosti VRd za popuštanje i za izboþivanje. Popuštanje treba kontrolirati prema
stavku a) za ploþe male vitkosti. Izboþivanje treba kontrolirati prema izrazu:
VRd = v1bt f o / ( 3J M1) (6.89)
gdje je:
430t 2 H 2
v1 = 17tH k Ĳ / b ali ne veüe od v1 = k Ĳ gdje je Q1 d 1,0
b2
2
k Ĳ = 5,34 4,00(b/a ) ako je a /b t 1
2
k Ĳ = 4,00 5,34(b/a ) ako je a / b < 1
NAPOMENA: Ti izrazi ne uzimaju u obzir povoljno djelovanje polja vlaþnog naprezanja ali ako je poznato da
rubni oslonci ploþe mogu preuzeti vlaþna naprezanja može se upotrijebiti postupak naveden u toþki 6.7.3.
6.5.6 Otpornost pri djelovanju kombiniranog djelovanja
(1) Za ploþu izloženu kombiniranoj osnoj sili i momentu u ravnini koji su pomnoženi parcijalnim
koeficijentima treba odrediti posebnu razredbu za odvojena djelovanja u skladu s toþkom 6.5.2. U
takvom se postupku vrijednost E treba temeljiti na obliku rubnoga naprezanja koje nastaje ako sila
(NEd) i moment (MEd) djeluju odvojeno.
(2) Ako je ploþa u 4. razredu, svaku pojedinaþnu otpornost, Nc,Rd i Mc,Rd treba temeljiti na posebnoj
vrsti razmatranoga djelovanja.
EN 1999-1-1:2007
stranica 92/232
(3) Ako kombinirano djelovanje þine osna sila i moment u ravnini treba zadovoljiti izraz izraz:
N Ed M Ed
+ d 1,00 (6.90) (6.90a)
N c,Rd M c,Rd
(4) Ako kombinirano djelovanje ukljuþuje uþinak istodobno djelujuüe popreþne sile VEd, ona se
smije zanemariti ako nije veüa od 0,5 VRd (vidjeti toþku 6.2.8). Ako je V Ed ! 0,5VRd svaku od
vrijednosti Nc,Rd i Mc,Rd treba smanjiti, vidjeti toþku 6.2.10(3).
(4) Ako kombinirano djelovanje ukljuþuje uþinak istodobno djelujuüe popreþne sile VEd, ona se
smije zanemariti ako nije veüa od 0,5 VRd (vidjeti toþku 6.5.8). Ako je VEd > VRd treba zadovoljiti ovaj
uvjet:
Iz A1 Prepiši jednadžbu (6.90b)
6.6 Ukruüene ploþe pri djelovanju optereüenja u ravnini
6.6.1 Opüenito
(1) Ova se pravila odnose na ploþe oslonjene na sva þetiri ruba koje su pojaþane s jednim ili
dvama uzdužnim ukruüenjima postavljenim centriþno ili ekscentriþno, ili s trima ili više jednoliko
rasporeÿenih uzdužnih ukruüenja ili valova (vidjeti sliku 6.23). Dana su i opüa pravila za ortotropne
ploþe (vidjeti sliku 6.23(c), (d) i (e) i toþku 6.6.6). Pravila za istisnute profile s jednim ili dvama
otvorenim ukruüenjima dana su u toþki 6.1.4.3.
(2) Ukruüenja smiju biti neoslonjena po cijeloj svojoj duljini ili smiju biti kontinuirana preko
popreþnih meÿuukruüenja. Dimenziju L treba uzeti kao razmak izmeÿu oslonaca. Bitno je obilježje
proraþuna da su "potkritiþna" uzdužna pojaþanja a ne popreþna ukruüenja, tj. da se ona mogu
deformirati s ploþom prema obliku ukupnoga izboþivanja.
(3) Otpornost takvih ploþa na uzdužno normalno naprezanje u smjeru pojaþanja dano je u toþkama
od 6.6.2 do 6.6.4 a otpornost na djelovanje popreþne sile u toþki 6.6.5. Meÿudjelovanje razliþitih
uþinaka smije se uzeti u obzir na isti naþin kao za neukruüene ploþe (vidjeti toþku 6.7.6). Postupak
vrijedi i ako popreþni presjek sadržava dijelove koje su razvrstani kao vitki.
EN 1999-1-1:2007
stranica 93/231
MEd
NEd
VEd
(a) x (f) y y
b1 b2
b
(g)
b1 b2 b1
L yst b
2a (h)
2a
b
y
b
(b) (i)
(c)
(j)
(d)
(e)
(k)
(i) otvorena ukruüenja

(j) zatvorena ukruüenja
(k) kombinirana ukruüenja
Slika 6.23 - Ukruüene ploþe i vrste ukruüenja
(4) Ako se konstrukcija sastoji od ravne ploþe s dodanim uzdužnim ukruüenjima, otpornost na
popreþno normalno naprezanje smije se uzeti kao kod neukruüene ploþe. Ona je kod valovite
konstrukcije zanemariva. Ototropne ploþe mogu imati znatnu otpornost na popreþno optereüenje.
normalno naprezanje u popreþnom smjeru u ravnini.
6.6.2 Ukruüene ploþe pri djelovanju jednolikoga tlaka
(1)P Opüenito
Popreþni se presjek mora razvrstati kao kompaktan (zdepast) ili kao vitak u skladu s toþkom 6.1.4
uzimajuüi u obzir sve dijelove prije provedbe ikakve kontrole.
Proraþunska tlaþna sila NEd mora zadovoljiti uvjet:
N Ed
d 1,0 (6.91)
N Rd
gdje je NRd manja vrijednost od Nu,Rd i Nc,Rd u skladu sa stavcima (2) i (3).
(2) Kontrola popuštanja
Cijeli profil treba kontrolirati na lokalno gnjeþenje na isti naþin kao za stupac (vidjeti toþku 6.3).
Proraþunska se otpornost Nu,Rd treba temeljiti na neto ploštini presjeka Anet za najnepovoljniji
popreþni presjek uzimajuüi u obzir lokalno izvijanje i omekšanje HAZ-a ako je nužno, kao i sve
neispunjene rupe.
N u, Rd = Anet f u / J M2 (6.92)
EN 1999-1-1:2007
stranica 94/232
(3) Kontrola stupca

Ploþa se smatra sklopom istovjetnih podjedinica sastavljenih od stupaca pri þemu svaka sadržava
jedno ukruüenje postavljeno u sredini ili profilirani dio širine jednake širini vala 2aw 2a.
Proraþunska otpornost na osnu silu Nc,Rd tada iznosi:
N c,Rd = Aeff F f o / J M1 (6.93)
gdje je:
F faktor smanjenja za izvijanje uz savijanje
Aeff proraþunska ploština popreþnoga presjeka ploþe za koju je uzeto u obzir lokalno
izboþivanje i omekšanje HAZ-a zbog uzdužnih zavara. Pri odreÿivanju Aeff omekšanje
HAZ-a zbog zavara na optereüenim rubovima ili na popreþnim ukruüenjima smije se
zanemariti. I neispunjene se rupe smiju zanemariti.
Faktor smanjenja F treba odrediti iz odgovarajuüe krivulje koja se odnosi na izvijanje stupca
podjedinice koja se promatra kao jednostavni stupac s izvijanjem izvan ravnine ploþe.
(4) Parametar relativne vitkosti O u proraþunu F odreÿuje se iz izraza
Aeff f o
O= (6.94)
N cr
gdje je:
Ncr elastiþna ortotropna sila izboþivanja utemeljena na bruto popreþnom presjeku
(5) Za ploþu s otvorenim ukruüenjima vrijedi:
S 2 EI y L 2c EI y
N cr = + if L < S 4 (6.95)
L2 S2 c
EI y
N cr = 2 c EI y if L t S 4 (6.96)
c
gdje je c elastiþni oslonac zbog ploþe u skladu s izrazima (6.97), (6.98) ili (6.99) a Iy je moment
tromosti svih ukruüenja na širini ploþe b svih ukruüenja i ploþa na širini ploþe b oko osi y na slici
6.23 (f).
(6) Za dio popreþnoga presjeka s jednim središnjim ili ekscentriþnim ukruüenjem (slika 6.23(f)):
0,27 E t 3b
c= (6.97)
b12 b 22
gdje je t debljina ploþe, b ukupna širina ploþe a b1 i b2 širina dijelova ploþe s obje strane ukruüenja.
(7) Za dio popreþnoga presjeka s dvama simetriþnim ukruüenjima postavljenim na udaljenosti b1 od

uzdužnih oslonaca (slika 6.23(g)):
1,1E t 3
c= 2 (6.98)
b1 (3b 4 b1)
(8) Za višestruko ukruüenu ploþu s otvorenim ukruüenjima (slika 6.23(c), (b), (h) i (i)) s malom
torzijskom krutošüu
8,9 E t 3
c= (6.99)
b3
EN 1999-1-1:2007
stranica 95/231
(9) Za višestruko ukruüenu ploþu sa zatvorenim ili djelomiþno zatvorenim ukruüenjima (slika 6.23
(e) i (j))
Ncr je elastiþna sila izboþivanja ortotropne ploþe. Vidjeti toþku 6.6.6.
(10) Duljina je poluvala pri elastiþnom izboþivanju ako je djelovanje promjenjivo u smjeru
ukruüenja ili valova (vidjeti toþku 6.6.4(3)):
EIy
lw =S 4 (6.100)
c
6.6.3 Ukruüene ploþe pri djelovanju momenta u ravnini
(1) Opüenito
Treba provesti dvije kontrole, kontrolu popuštanja (vidjeti toþku 6.6.3(3)) i kontrolu stupca (vidjeti
toþku 6.6.3(4)).
(2) Razredba presjeka i lokalno izboþivanje

U provedbi svake kontrole popreþni presjek treba razvrstati u 2., 3. i 4. razred (vidjeti toþku 6.1.4).
Za potrebe razredbe pojedinih dijelova i za odreÿivanje proraþunskih debljina vitkih dijelova
opüenito se smije pretpostaviti treba opüenito pretpostaviti da je svaki dio jednoliko tlaþno
optereüen uzimajuüi u toþki 6.1.4.3 K = 1. Meÿutim, ako se provodi samo kontrola popuštanja,
dopušteno je K temeljiti na stvarnoj raspodjeli naprezanja u dijelovima koji obuhvaüaju najudaljenije
podruþje ploþe a zatim istu vrijednost uzeti za odgovarajuüe dijelove koji su bliži. To može biti
povoljno ako je broj ukruüenja ili valova malen.
Cijeli popreþni presjek ploþe treba promatrati kao gredu savijanu u ravnini (vidjeti toþku 6.2.5).
Proraþunski moment otpornosti MRd treba temeljiti na najnepovoljnijem popreþnom presjeku
uzimajuüi u obzir lokalno izboþivanje i omekšanje HAZ-a ako je nužno, te sve rupe.
(4) Kontrola stupca
Ploþa se promatra kao sklop podjedinica od stupaca na isti opüi naþin kao kod osnoga tlaka (vidjeti
toþku 6.6.2(3)) a proraþunski moment otpornost Mc,Rd odredi se iz izraza:
F c I eff f o
M c,Rd = (6.101)
yst J M1
U formuli zamijeni Fc sa F
gdje je:
Fc F faktor smanjenja za izboþivanje uz savijanje podjedinice
I eff moment tromosti proraþunskoga popreþnog presjeka za ploþu savijanu u ravnini
y st udaljenost od središta ploþe do najudaljenijeg ukruüenja.
Faktor smanjenja Fc F treba odrediti na isti naþin kao za jednoliki tlak (vidjeti toþku 6.6.2(3)).
6.6.4 Gradijent uzdužnoga naprezanja koji djeluje na višestruko ukruüene ploþe
(1) Opüenito
U toþkama 6.6.4(2) i 6.6.4(3) opisani su sluþajevi u kojima su djelovanja NEd ili MEd na višestruko
ukruüene ploþe promjenjiva u smjeru ukruüenja ili valova.
Proraþunska otpornost ni u jednom popreþnom presjeku ne treba biti manja od proraþunskih
uþinaka djelovanja u tom presjeku.
EN 1999-1-1:2007
stranica 96/232
(3) Kontrola stupca
Pri kontroli stupca dovoljno je usporediti proraþunsku otpornost sa proraþunskim uþinkom

djelovanja na udaljenosti 0,4 lw od najviše optereüenoga kraja panela, gdje je lw polovica duljine
vala pri elastiþnom izboþivanju u skladu s toþkom 6.6.2(10).
6.6.5 Višestruko ukruüena ploþa pri djelovanju posmika
(1) Treba provesti kontrolu popuštanja (vidjeti stavak (2)) i kontrolu izboþivanja (vidjeti stavak (3)).
Metode dane u toþki 6.6.5(2) i (3) vrijede ako ukruüenja ili valovi kao i stvarna ploþa zadovoljavaju
sljedeüe:
a) uþinkovito su na svakom kraju spojeni s popreþnim okvirom
b) kontinuirani su na svakom mjestu popreþnoga ukruüenja.
(2) Kontrola popuštanja: proraþunska otpornost na djelovanje popreþne sile VRd uzima se
jednakom otpornosti za ravnu neukruüenu ploþu istoga oblika (L u b) i iste opüe debljine t odreÿene
u skladu s toþkom 6.5.5(2).
(3) Kontrola izboþivanja: proraþunska otpornost na djelovanje popreþne sile odreÿuje se prema
toþki 6.8.2. Kako bi se proraþun otpornosti olakšao upotrebljavaju se sljedeüe vrijednosti (uoþite
razliku u koordinatnom sustavu, x i y na slici 6.23 su z i x na slici 6.33):
By E t 3 / 10,9 za ravnu ploþu s ukruüenjima, inaþe vidjeti toþku 6.6.6(1)

Bx EI y / b gdje je Iy moment tromosti jednog ukruüenja ukruüenja i ploþe na širini b oko
težišne osi paralelne s
ravninom ploþe
hw duljina izboþivanja l koja se sa sigurnošüu smije uzeti kao za neoslonjenu duljinu L
(vidjeti sliku 6.23). Ako je L znatno veüe od b, može se dobiti povoljniji rezultat ako
se stavi
V0,cr jednako elastiþnoj sili posmiþnoga izboþivanja ortotropne ploþe. U provedbi
kontrole izboþivanja nije potrebno uzeti u obzir omekšanje HAZ-a.
6.6.6 Sila izboþivanja za ortotropne ploþe
(1) Za ortotropnu ploþu naprezanu jednolikim tlakom smije se upotrijebiti postupak iz toþke 6.6.2.
Elastiþna sila izboþivanja Ncr ortotropne ploþe za slobodno oslonjenu ploþu dana je izrazima:
S 2 ª Bx º
2 H + B y ( L/b) 2 » ako je
L
< 4 Bx (6.102)
N cr = « 2
b ¬« ( L /b) ¼» b By
2S 2
N cr =
b
> Bx By + H @ ako je
L
b
t 4 Bx
By
(6.103)
Izrazi za Bx, By i H za razliþite popreþne presjeka dani su u tablici 6.11 a izrazi od (6.99) do (6.110)
(6.104) do (6.110) dani su niže. (Indeksi x i y oznaþuju krutosti u presjeku x=konstantno i
y=konstantno).
Tablica 6.11, 2. sluþaj:

2B a
By= (6.104)
2a1a3t13 (4a2t33 a3t 23 )
2 a4 +
a3t13 (4a2t33 a 3 t 32) + a1t33 (12a2t33 4a3t 23 )
EN 1999-1-1:2007
stranica 97/231
G It
H = 2B + 2a (6.105)
3,3GI t a 42 ª 1 º
1+ «1+ »
L2b a B «¬ S 4 C1 / L4b C 2 »¼
gdje je:
b Bx
Lb L but Lb d 4 ali (6.105a)
3 By
2 2 2 2
C1 = 4(1 Q )(a2 a3 ) a1 a4 h t2 / (3a t13) (6.106)
E t13
B= (6.107)
12(1 Q 2 )
3
4(a1 a2 ) 2 a1a4 (1 a1 / a2 a2 / a1 a 2 /( a1a3 )) § t 2 ·
C2= ¨¨ ¸¸ (6.108)
a 3 (3a3 4a2 )
2 © t1 ¹
Tablica 6.11, 5. sluþaj:
1
By = (6.109)
1 t1 t 2

Bv E t1 t 2 h 2
gdje je:
Et13 10b 2 at33 at 23t33 / t13 6ht 23

Bv= (6.109a)
12(1 v 2) 32a 2 at33 2h(t13 t 23 ) 3h 2 t13t 23 /( at33 )
ª º
2E « t13 t 32 »
H= « + » (6.110)
3 6 t1 6t2
§ · « »
3 ¨1 t 3 ¸ « 1 2 a t 1
2 a t3 »¼
© 2a ¹ ¬ 3
EN 1999-1-1:2007
stranica 98/232
Tablica 6.11 - Krutost ortotropnih ploþa na savijanje i torziju
Sluþaj Bx By
Popreþni presjek H
br. (odgovara EIy) (odgovara EIx)
EI L Et 3 Gt 3
1
2a 12(1 Q 2) 6
EI L
2 jedn.(6.104) jedn.(6.105)
2a
EI L 2a Et 3 2a Gt 3
3
2a s 12(1 Q 2) s 6
EI L Et1t2 h 2 GI t
4
2a t1 + t 2 2a
EI L
5 jedn.(6.109) jedn.(6.110)
2a
EI L GI t
6 0
2a 2a
IL moment tromosti jednoga ukruüenja i susjednih dijelova ploþa širine 2a

It torzijska konstanta istoga popreþnog presjeka
sluþaj 6: napiši ... pero i utor

2a
a4 2a1
t1
t1
t3
t2
a3
2a2
Slika 6.24 - Oznake popreþnoga presjeka zatvorenoga ukruüenja
(2) Otpornost na djelovanje popreþne sile za ortotropnu ploþu pri globalnom izboþivanju može se
za I d 1 proraþunati u skladu s toþkom 6.8.2(3) gdje je:
kĲS 2 4
W cr,g = B y B3x (6.111)
LA
2 2
k Ĳ = 3,25 0,567I 1,92 I (1,95 0,1I 2,75I ) Kh (6.112)
L By
I= 4 (6.113)
b Bx
H
Kh = (vrijedi za K h < 1,5) (6.114)
Bx B y
EN 1999-1-1:2007
stranica 99/231
Bx , By i H su dani u tablici 6.11 a A je ploština popreþnoga presjeka u najmanjem presjeku za y =

konstanta.
(A = Lt za sluþajeve 1, 2 i 3 u tablici 6.11 a A= L(t1 + t2) za sluþajeve 4 i 5. Nije primjenjivo za sluþaj
6.)
Za I > 1 zamijenite indekse x i y i širinu b i L u izrazima (6.111) i (6.113) i uzmite A = b 6 t.
6.7 Ploþasti nosaþi
6.7.1 Opüenito
(1) Ploþasti nosaþ je visoka greda s vlaþnom i tlaþnom pojasnicom i ploþom hrpta. Hrbat je obiþno
vitak a smije biti popreþno pojaþan s ležajnim ukruüenjima i meÿuukruüenjima. Može biti pojaþan i
uzdužnim ukruüenjima.
(2) Hrptovi se posmiþno izboþuju pri relativno malim optereüenjima ali se znatan dio otpornosti
nakon izboþivanja može ostvariti zbog djelovanja vlaþnoga polja. Ploþasti se nosaþi ponekad
konstruiraju s popreþnim pojaþanjem hrpta u obliku valova ili blisko postavljenih popreþnih
ukruüenja.
(3) Ploþasti nosaþi mogu biti izloženi kombinacijama momenta, popreþne i uzdužne sile i lokalnom
optereüenju na pojasnicama. Zbog svojih vitkih mjera mogu biti izloženi boþno-torzijskom izvijanju,
osim ako su pravilno oslonjeni po svojoj duljini.
(4) Pravila za ploþaste nosaþe navedena u ovoj normi opüenito su primjenjiva na boþne elemente
sanduþastih nosaþa.
Oblici sloma i upuüivanja na toþke s izrazima za otpornost navedeni su u tablici 6.12.
Tablica 6.12 - Oblici izboþivanja i odgovarajuüe toþke s izrazima za otpornost

Oblik izboþivanja Toþka
izboþivanje hrpta zbog tlaþnih naprezanja 6.7.2 i 6.7.3
posmiþno izboþivanje 6.7.4 i 6.8
meÿudjelovanje popreþne sile i momenta savijanja 6.7.6
izboþivanje hrpta zbog lokalnog optereüenja na 6.7.5
pojasnicama
izboþivanje hrpta prouzroþeno pojasnicom 6.7.7
torzijsko izvijanje pojasnice (lokalno izboþivanje) 6.1.5
boþno-torzijsko izvijanje 6.3.2
6.7.2 Otpornost nosaþa pri djelovanju savijanja u ravnini
(1) Treba provesti kontrolu popuštanja i izvijanja a za hrptove s kontinuiranim uzdužnim zavarima
treba istražiti uþinak HAZ-a. Uþinak HAZ-a prouzroþen zavarivanjem popreþnih ukruüenja smije se
zanemariti a male se rupe u hrptu smiju zanemariti ako ne obuhvaüaju više od 20 % ploštine
popreþnoga presjeka hrpta. Visina hrpta izmeÿu pojasnica oznaþena je s hw a udaljenost izmeÿu
rubova zavara pojasnica s bw.
(2)P Kada se kontrolira popuštanje proraþunski moment MEd u svakom popreþnom presjeku mora
zadovoljiti uvjet:
M Ed d M o, Rd (6.115)
gdje je Mo,Rd za sve razrede popreþnih presjeka proraþunski moment otpornosti popreþnoga
presjeka koji bi djelovao kad bi presjek bio razvrstan u 3. razred. Stoga je
M o, Rd = W net f o / J M1 (6.116)
EN 1999-1-1:2007
stranica 100/232
gdje je Wnet elastiþni moment otpora u kojem su uzete u obzir rupe i smanjena debljina Uo,haz t u
podruþjima u blizini pojasnica koje bi mogle biti pod utjecajem omekšanja HAZ-a (vidjeti toþku
6.1.6.2).
(3) U kontroli izvijanja pretpostavlja se da su popreþna ukruüenja usklaÿena sa zahtjevima za

uþinkovitim presjekom ukruüenja iz toþke 6.7.8. Takoÿer se pretpostavlja da je razmak izmeÿu
susjednih popreþnih ukruüenja veüi od polovice svijetle visine hrpta izmeÿu ploþa pojasnica. Ako to
nije ispunjeno, upuüuje se na toþku 6.8 za valovite hrptove ili hrptove ukruüene na malim
razmacima.
(4) Za svako polje nosaþa duljine a izmeÿu popreþnih ukruüenja moment zbog proraþunskoga
optereüenja na udaljenosti 0,4a od najviše optereüenoga kraja ne smije prijeüi proraþunski moment
otpornosti Mc,Rd za to polje, pri þemu je:
M c, Rd = W eff f o / J M1 (6.117)
Weff je proraþunski elastiþni moment otpora odreÿen uz smanjenu debljinu kojom je uzeto u obzir
izboþivanje i omekšanje HAZ-a ali je prisutnost rupa zanemarena. Smanjena je debljina jednaka
manjoj od vrijednosti U0,hazt i Uct u podruþjima HAZ-a a inaþe je Uct, vidjeti toþku 6.2.5.
(5) Debljina se smanjuje u svim dijelovima 4. razreda koji su u cijelosti ili djelomiþno u tlaku (bc na
slici 6.25). Omjer naprezanja \ upotrijebljen u toþki 6.1.4.3 i odgovarajuüa širina bc mogu se
odrediti upotrebom proraþunske ploštine tlaþne pojasnice i bruto ploštine hrpta, vidjeti sliku 6.25(c),
težište G1.
(6) Ako je tlaþni rub hrpta bliže neutralnoj osi nosaþa nego vlaþnoj pojasnici, vidjeti sliku 6.25(c),
smije se upotrijebiti metoda iz toþke 6.1.4.3.
Taj postupak opüenito zahtijeva iterativni proraþun u kojem se \ odreÿuje iznova u svakom koraku
iz naprezanja proraþunanih za proraþunski popreþni presjek koji je definiran na kraju prethodnoga
koraka.
bf
tf
tf,ef
bc = bw /2
tw,ef tw,ef
bc
G1
G2
bw
hw
hf
tw tw
tw,ef = Ucw tw tf,ef = Ucf tf

(a) (b) (c)
(a) oznake popreþnoga presjeka.
(b) proraþunski popreþni presjek za simetriþni ploþasti nosaþ s pojasnicama 1., 2. i
3. razreda.
(c) proraþunski popreþni presjek za nosaþ s malim vlakom (donje) pojasnice i
tlaþnom (gornjom) pojasnicom 4. razreda
Slika 6.25 - Savijanjem optereüen ploþasti nosaþ
6.7.3 Otpornost nosaþa s uzdužnim ukruüenjima hrpta

(1) Izboþivanje ploþe zbog uzdužnih tlaþnih naprezanja smije se uzeti u obzir upotrebom
proraþunskoga popreþnog presjeka primjenjivog na popreþne presjeke 4. razreda.
(2) Proraþunska se svojstva popreþnoga presjeka trebaju temeljiti na proraþunskim ploštinama

tlaþnih dijelova i njihovim položajima u proraþunskom popreþnom presjeku.
EN 1999-1-1:2007
stranica 101/231
(3) U prvom koraku proraþunsku ploštinu ravnih tlaþnih potpanela izmeÿu ukruüenja treba odrediti
upotrebom proraþunske debljine u skladu s toþkom 6.1.5. Vidjeti sliku 6.26.
(4) Ukupno izboþivanje ploþe, ukljuþujuüi izvijanje ukruüenja, smatra se izvijanjem uz savijanje
stupa koji se sastoji od ukruüenja i polovice susjednoga dijela hrpta. Ako se naprezanja unutar
potpanela mijenjaju iz tlaka u vlak, jedna se treüina tlaþnoga dijela uzima kao dio stupa. Vidjeti
sliku 6.26(c).
(5) Proraþunska debljina razliþitih dijelova presjeka stupca nadalje se smanjuje i drugome koraku s
pomoüu faktora smanjenja F odreÿenog iz odgovarajuüe krivulje za stupac koja odgovara izvijanju
jednostavnog stupca izvan ravnine hrpta.
(6) Parametar relativne vitkosti O u proraþunu F je
Ast, eff f o
O= (6.118)
N cr
gdje je:
Ast,eff proraþunska ploština stupca iz prvoga koraka, vidjeti sliku 6.26c. Ncr je elastiþna sila izvijanja
dana ovim izrazima:
I st t 3w b w
N cr = 1,05 E ako je a > ac (6.119)
b1 b 2
S 2 EI st + E t 3w b w a 2
ako je a d ac (6.120)
N cr = 2
a 4S 2 (1 Q 2 ) b12 b 22
I st b12 b22
ac = 4,33 4 3 (6.121)
t w bw
gdje je:
Ist moment tromosti bruto popreþnoga presjeka ukruüenja i susjednoga dijela hrpta (vidjeti
stavak (7)) oko osi kroz težište i paralelno s ravninom hrpta
b1 i b2 udaljenosti od uzdužnih rubova do ukruüenja (b1 + b2 = bw)
ac polovica duljine vala za elastiþno izvijanje ukruüenja.
(7) Za proraþun Ist uzima se da se stupac sastoji od stvarnoga ukruüenja s proraþunskom širinom
ploþe hrpta od 15tw na obje strane ukruüenja. Vidjeti sliku 6.26(d1) i (d2).
(8) Ako postoje dva uzdužna ukruüenja, oba u tlaku, smatra se da su zajedno povezana uz
proraþunsku ploštinu i moment tromosti koji su jednaki zbroju vrijednosti pojedinaþnih ukruüenja.
Mjesto povezanih ukruüenja odgovara položaju rezultante osnih sila u ukruüenjima. Ako je jedno
od ukruüenja vlaþno, postupak üe biti konzervativan.
EN 1999-1-1:2007
stranica 102/232
b2
tst
30tw
t2,ef
tw
b2
2
2
(d1)
tst,ef
bc
t1,ef
bw
hw
bc
a
3
d d
b1
15tw
tw (c)
1
tw
15tw
b
(a) (b) (d2)
(a) ukruüeni hrbat

(b) popreþni presjek
(c) proraþunska ploština ukruüenoga stupca
(d1), (d2) popreþni presjek stupca za proraþun I st
1 popreþno ukruüenje
2 uzdužno ukruüenje
Slike 6.26 - Ukruüenje hrpta ploþastoga nosaþa optereüenog savijanjem
6.7.4 Otpornost na djelovanje popreþne sile
(1) U ovoj se toþki daju pravila za uþinke izboþivanja ploþe zbog popreþne sile kada su ispunjeni
ovi kriteriji:
a) paneli su pravokutni a pojasnice su paralelne pod kutom koji nije veüi od 10q
b) ukruüenja, ako postoje, postavljena su u uzdužnom i/ili popreþnom smjeru
c) otvorene rupe ili izrezi su mali i ograniþenih promjera d koji zadovoljavaju uvjet d/hw d0,05, gdje
je hw visina ploþe
d) elementi su jednoliki.
(2)P Ploþasti se nosaþ mora za djelovanje popreþne sile provjeriti na izboþivanje prema izrazu:
VEd
d 1,0
VRd
gdje je:
VEd proraþunska popreþna sila
VRd proraþunska otpornost na djelovanje popreþne sile, vidjeti toþke 6.7.4.1 ili 6.7.4.2.
6.7.4.1 Ploþasti nosaþi s ukruüenjima hrpta na osloncima
(1) U ovoj se toþki daju pravila za uþinke izboþivanja ploþe zbog popreþne sile kada su ukruüenja
predviÿena samo na osloncima.
(2) Ploþe s omjerom hw / t w ! (2,37 / K ) E / f o treba kontrolirati na otpornost na izboþivanje zbog

popreþne sile.
NAPOMENA: Za K vidjeti tablicu 6.13, a za hw i tw vidjeti sliku 6.27.

EN 1999-1-1:2007
stranica 103/231
(3) Za hrptove s popreþnim ukruüenjima postavljenim samo na osloncima proraþunsku otpornost

VRd treba odrediti iz izraza:
fo
V Rd = U v t w h w (6.122)
3 J M1
gdje je Uv faktor izboþivanja zbog popreþne sile odreÿen iz tablice 6.13 ili slike 6.28.
Tablica 6.13 - Faktor Uv za izboþianje zbog popreþne sile
Rasponi Ow Kruti krajnji stupac Krajnji stupac nije krut
Ow d 0,83/Ș Ș Ș
0,83/Ș < Ow < 0,937 0,83/ Ow 0,83/ Ow
0,937 d Ow 2,3/(1,66+ Ow ) 0,83/ Ow
K = 0,7 + 0,35 fuw / fow ali ne više od 1,2 gdje je fow granica popuštanja cijeloga
presjeka a faw fuw þvrstoüa materijala hrpta.
e) f) g)
bf
tf
Ae e
tw
p
hw
hf
popreþni presjek a) nema stupca na kraju b) kruti stupac na kraju c) stupac na kraju nije krut d) vijþani spoj
Oznake: e), f), g) druge moguünosti za rubna ukruüenja
Slike 6.27 - Ukruüenja na kraju

Na slici 6.27 prikazani su razliþiti stupci na kraju za nosaþe:
a) nema stupca na kraju, vidjeti toþku 6.7.5, vrsta c)
b) kruti stupci na kraju, vidjeti toþku 6.7.8.1. Taj je sluþaj primjenjiv i za panele koji nisu na kraju
nosaþa i na unutarnje oslonce kontinuiranoga nosaþa
c) stupac na kraju nije krut, vidjeti toþku 6.7.8.2
d) vijþani spoj, vidjeti toþku 6.7.8.2, koji se u proraþunu otpornosti razvrstava kao stupac koji nije
krut.
EN 1999-1-1:2007
stranica 104/232
1,2
1,1
Uv 1
0,9 3 1
0,8
0,7
0,6
0,5
0,4
2
0,3
0,2
0,1
0
0 1.0 2.0 3.0
Ow
1 kruti stupac na kraju
2 stupac na kraju koji nije krut
3 raspon vrijednosti K
Slika 6.28 - Faktor Uc za posmiþno izboþivanje
(3) Parametar vitkosti Ow u tablici 6.13 i slici 6.28 je
bw fo
O w = 0,35 (6.123)
tw E
6.7.4.2 Ploþasti nosaþi s meÿuukruüenjima hrpta
(1) U ovoj se toþki daju pravila za uþinke izboþivanja ploþe zbog popreþne sile ako su ukruüenja
hrpta predviÿena u uzdužnome i/ili popreþnome smjeru.
(2) Ploþe s omjerom hw / t w ! (1,02 / K ) k Ĳ E / f o treba kontrolirati na otpornost na posmiþno

izboþivanje a trebaju imati popreþna ukruüenja na osloncima.
NAPOMENA: Za K vidjeti tablicu 6.13, za hw i tw sliku 6.29 a za kW vidjeti stavak (6).
(3) Za grede s popreþnim i uzdužnim ukruüenjima proraþunska otpornost na posmiþno izboþivanje

VRd jednaka je zbroju doprinosa Vw,Rd hrpta i Vf,Rd pojasnica:
V Rd = V w, Rd + V f, Rd (6.124)
gdje Vw,Rd ukljuþuje djelomiþno djelovanje vlaþnoga polja u hrptu u skladu sa stavkom (4) a Vf,Rd je
poveüanje vlaþnoga polja prouzroþeno lokalnom otpornošüu na savijanje pojasnica u skladu sa
stavkom (10).
(4) Doprinos hrpta proraþunskoj posmiþnoj otpornosti treba odrediti iz izraza:
fo
V Rd = U v t w h w (6.125)
3 J M1
A1: UmjestoVRd u formuli napiši Vw,Rd

gdje je Uv faktor posmiþnog izboþivanja odreÿen iz tablice 6.13 ili slike 6.28.
(5) Parametar vitkosti Ow je
0,81 b w fo
Ow = (6.126)
kW t w E
EN 1999-1-1:2007
stranica 105/231
gdje je k Ĳ minimalni koeficijent posmiþnoga izboþivanja za panel hrpta. Ako su pojasnice i

popreþna ukruüenja kruti, vidjeti toþku 6.7.8.3, smiju se pretpostaviti kruti rubovi. Tada je panel
hrpta panel izmeÿu dvaju susjednih popreþnih ukruüenja.
(6) U proraþunu kW moment tromosti uzdužnih ukruüenja treba smanjiti na 1/3 njihove stvarne
njegove vrijednosti. Formule za kW kojima se to uzima u obzir navedene su u stavcima (7) i (8).
(7) Koeficijent posmiþnog izboþivanja kW iz stavka (5) za ploþe s krutim popreþnim ukruüenjima i
bez uzdužnih ukruüenja ili bez više od dvaju uzdužnih ukruüenja dan je izrazima:
2
k Ĳ = 5,34 4,00(b w /a ) k Ĳst ako a /bw t 1 (6.127)
2
k Ĳ = 4,00 5,34(b w /a ) k Ĳst ako a / bw < 1 (6.128)
gdje je:
3 1
2
§ b w · §¨ I st ·4
¸ ali ne manje od 2,1
§ I st
¨¨
·3
¸¸
k Ĳst = 9 ¨ ¸ ¨ 3 ¸ (6.129)
© a ¹ © t w bw ¹ tw © bw ¹
a razmak popreþnih ukruüenja. Vidjeti sliku 6.29.
Ist moment tromosti uzdužnoga ukruüenja s obzirom na os z. Vidjeti sliku 6.29(b). Za hrptove s
dvama jednakim ukruüenjima ili više njih koja nisu nužno jednoliko rasporeÿena, Ist je jednak
zbroju krutosti pojedinih ukruüenja.je moment tromosti pojedinih ukruüenja.
(8) Izrazi (6.129) primjenjuju se i na ploþe s jednim ili dvama uzdužnim ukruüenjima ako je omjer
a/bw t 3. Za ploþe s jednim ili dvama uzdužnim ukruüenjima i omjerom a/bw < 3 koeficijent
posmiþnoga izboþivanja treba odrediti iz izraza:
1
3 § I ·3
6,3 0,18 I st /(t w bw )
k Ĳ = 4,1 2,2 ¨ st ¸ (6.129a)
a2 ¨ t3 b ¸
© w w ¹
(9) Za hrptove s uzdužnim ukruüenjima parametar relativne vitkosti O w ne treba biti manji od
0,81 b w1 fo
Ow= (6.130)
k Ĳ1 t w E
gdje se kW1 i bw1 odnose na potpanel s najveüim parametrom vitkosti Ow izmeÿu svih potpanela
unutar razmatranog panela. Za proraþun kW1 izraz u toþki 6.7.4.2(7) smije se uzeti s vrijednošüu kWst
= 0.
(10) Ako otpornost pojasnice nije iskorištena u potpunosti za preuzimanje momenta savijanja (MEd
< Mf,Rd), vidjeti krivulju (1) na slici 6.32), doprinos posmiþne otpornosti Vf,Rd pojasnice smije se
ukljuþiti u otpornost na posmiþno izboþivanja s pomoüu izraza:
§ 2 ·
b f t f2 f of ¨ §¨ M Ed ·¸ ¸
V f, Rd = 1 (6.131)
c J M1 ¨¨ ¨© M f, Rd ¸¹ ¸
¸
© ¹
gdje se bf i tf odnose na pojasnicu koja ima najmanju otpornost.
bf se ne uzima veüi od 15 tf na svakoj strani hrpta.
MfRd je proraþunski moment otpornosti popreþnoga presjeka odreÿen samo za uþinkovite pojasnice
EN 1999-1-1:2007
stranica 106/232
§ 4,4bf t f2 f of ·¸
c = a ¨ 0,08 (6.131a)
¨ 2
t w bw f ow ¸¹
©
z z
1 3 1
bw1
tw tw
15tw 15tw
hw 5)
b
bw 4)
2 b z z
bw2
(b)
(a)
a a
1 kruto popreþno ukruüenje

2 uzdužno ukruüenje
3 popreþno ukruüenje koje nije kruto
4) razmak izmeÿu kutnih zavara
5) razmak izmeÿu pojasnica
Slika 6.29 - Hrbat s popreþnim i uzdužnim ukruüenjima
(11) Ako postoji osna sila NEd, vrijednost Mf,Rd treba smanjiti faktorom
§ N Ed ·
¨1 ¸ (6.132)
¨ (A + A ) f / J ¸
© f1 f2 of M1 ¹
gdje su Af1 i Af2 ploštine gornje i donje pojasnice.
(12) Ako je MEd t Mf,Rd tada je Vf,Rd = 0. Više o meÿudjelovanju vidjeti u toþki 6.7.6.
6.7.5 Otpornost na djelovanje optereüenja u popreþnom smjeru
6.7.5.1 Osnova
(1) Otpornost hrptova istisnutih greda i zavarenih nosaþa na djelovanje sila u popreþnom smjeru
koje djeluju na pojasnice smiju se odrediti prema sljedeüim pravilima ako su pojasnice pridržane u
boþnom smjeru vlastitim ukruüenjima ili spregovima.
(2) Sila može djelovati:
a) na jednu pojasnicu a odupiru joj se popreþne sile u hrptu. Vidjeti sliku 6.30(a).
b) na jednu pojasnicu a prenosi se kroz hrbat do druge pojasnice. Vidjeti sliku 6.30(b).
c) na jednu pojasnicu u blizini neukruüenoga kraja. Vidjeti sliku 6.30(c).
(3) Otpornost hrpta i pojasnice treba kontrolirati za sanduþaste nosaþe s nagnutim hrptovima.
Unutarnje sile koje se uzimaju u obzir komponente su vanjskoga optereüenja u ravnini hrpta i
pojasnice.
(4)P Otpornost hrpta na sile koje djeluju u popreþnom smjeru i djeluju preko pojasnice moraju se
provjeriti ovako:
EN 1999-1-1:2007
stranica 107/231
FEd
d 1,0 (6.133)
FRd
gdje je:
FEd proraþunska sila u popreþnom smjeru
FRd proraþunska otpornost na djelovanje sile u popreþnom smjeru, vidjeti toþku 6.7.5.2.
(5) Meÿudjelovanje sile u popreþnom smjeru, momenta savijanja i osne sile treba provjeriti u
skladu s toþkom 6.7.6.2.
6.7.5.2 Proraþunska otpornost
1) Za neukruüene ili ukruüene hrptove proraþunsku otpornost FRd na lokalno izboþivanje uz

optereüenje u popreþnom smjeru treba odrediti iz izraza:
F Rd = Leff t w f ow / J M1 (6.134)
gdje je:
fow karakteristiþna granica popuštanja materijala hrpta13
Leff proraþunska duljina za otpornost na optereüenje u popreþnom smjeru koju treba odrediti iz
izraza
Leff F Fl y (6.135)
gdje je:
ly proraþunska optereüena duljina, vidjeti toþku 6.7.5.5, koja odgovara duljini krutih ležajeva ss,
vidjeti toþku 6.7.5.3
FF faktor smanjenja zbog lokalnog izboþivanja, vidjeti toþku 6.7.5.4.
FEd FEd FEd

c
ss ss ss
V1,Ed V2,Ed VEd
a
VEd = FEd
V1,Ed + V2,Ed = FEd FEd
2 2 ss + c
§ bw · § bw · kF= 2 6 d6
kF= 6 2 ¨ ¸ k F = 3,5 2 ¨ ¸ bw
© a ¹ © a ¹
Vrsta (a) Vrsta (b) Vrsta (c)
Slika 6.30 - Djelovanje sile i koeficijenti izboþivanja
6.7.5.3 Duljina krutoga ležaja
(1) Duljina je krutoga ležaja, ss, na pojasnici razmak na kojem se djelujuüa sila uþinkovito
raspodijeli a smije se odrediti tako da se rasprostiranje sile kroz þvrsti materijal uzme pod nagibom
1:1, vidjeti sliku 6.31. Meÿutim, ss ne treba biti veüe od bw.
(2) Ako se više koncentriranih sila nalazi na malom razmaku (ss za pojedinaþne sile je veüe od
razmaka izmeÿu sila), otpornost treba provjeriti za svaku pojedinu silu i za ukupno optereüenje sa
ss koje je jednako razmaku središta vanjskih sila.
13 Nacionalna bilješka: Oþita pogreška u izvorniku gdje piše "karakteristiþna þvrstoüa" ovdje je ispravljena.
EN 1999-1-1:2007
stranica 108/232
Slika 6.31 - Duljina krutoga ležaja

6.7.5.4 Faktor smanjenja otpornosti FF
(1) Faktor smanjenja otpornosti FF treba odrediti iz izraza
0,5
F F= ali ne veüi od 1,0 (6.136)
OF
gdje je:
l y t w f ow
OF = (6.137)
Fcr
3
Fcr 0,9k F Et w / hw (6.138)
l y proraþunska optereüena duljina odreÿena u skladu s toþkom 6.7.5.5.
(2) Za hrptove bez uzdužnih ukruüenja faktor kF treba odrediti iz slike 6.30.
(3) Za hrptove s uzdužnim ukruüenjima kF treba odrediti iz izraza
kF 6 2(hw / a) 2 (5,44b1 / a 0,21) J s (6.139)
gdje je:
b1 visina optereüenoga potpanela uzeta kao svijetli razmak izmeÿu optereüene pojasnice i
ukruüenja
J s = 10,9 I sl /(hw t w3 ) d 13(a / hw ) 3 210(0,3 b1 / hw ) (6.140)
gdje je Isl moment tromosti (oko osi z-z) ukruüenja najbližeg optereüenoj pojasnici ukljuþujuüi
doprinos hrpta u skladu sa slikom 6.29. Jednadžba (6.140) vrijedi za 0,05 d b1 / hw d 0,3 i
optereüenje u skladu s vrstom (a) na slici 6.30.
6.7.5.5 Proraþunska optereüena duljina
(1) Proraþunsku optereüenu duljinu ly treba proraþunati upotrebom dvaju bezdimenzijskih

parametara m1 i m2 prema izrazima:
f of b f
m1 = (6.141)
f ow t w
2
§ hw ·
m2 = 0,02 ¨¨ ¸¸ ako je O F > 0,5 inaþe m2 = 0 . (6.142)
© tf ¹
gdje je bf širina pojasnice, vidjeti sliku 6.31. Za sanduþaste nosaþe bf u izrazu (6.141) ograniþeno
je na 15 tf sa svake strane hrpta.
(2) Za sluþajeve (a) i (b) na slici 6.30 vrijednost ly treba odrediti iz izraza:
EN 1999-1-1:2007
stranica 109/231

l y = s s 2t f 1 m1 m2 , ali l y d razmaka izmeÿu susjednih popreþnih ukruüenja. (6.143)
(3) Za sluþaj (c) na slici 6.30 vrijednost ly treba odrediti kao manju od vrijednosti odreÿenu iz
jednadžbi (6.143), (6.144) i (6.145). Meÿutim, ss u izrazu (6.143) treba uzeti nula ako konstrukcija
kojom se unosi sila ne slijedi nagib nosaþa, vidjeti sliku 6.31.
2
m1 § le ·
l y = le + t f + ¨¨ ¸¸ + m 2 (6.144)
2 © tf ¹
l y = l e t f m1 m 2 (6.145)
2
k F Et w
le = d ss + c (6.146)
2 f ow hw
6.7.6 Meÿudjelovanje
6.7.6.1 Meÿudjelovanje popreþne sile, momenta savijanja i osne sile
(1) Ako pojasnice mogu preuzeti cijeli proraþunski moment savijanja i osnu silu elementa,
proraþunsku posmiþnu otpornost hrpta nije potrebno smanjivati kako bi se uzeo u obzir moment i
osna sila u elementu, osim kako je navedeno u toþki 6.7.4.2(10).
(2) Ako je M Ed ! M f, Rd treba zadovoljiti ova dva izraza (koji odgovaraju krivuljama (2) i (3) na slici
6.32):
M Ed M f,Rd VEd § M ·
¨1 f,Rd ¸ d 1,00 (6.147)
2 M pl,Rd V w,Rd ¨ M pl,Rd ¸
© ¹
M Ed d M c, Rd
gdje je:
Mc,Rd proraþunski moment otpornosti u skladu s toþkom 6.7.2(4)
Mf,Rd proraþunski moment otpornosti pojasnica, vidjeti toþku 6.7.5(9)

(= min(Af1 hf fo / JM1 ; Af2 hf fo / JM1) )
Mpl,Rd plastiþni proraþunski moment otpornosti.
(3) Ako djeluje i osna sila NEd, tada Mpl,Rd treba zamijeniti smanjenim plastiþnim momentom
otpornosti MN,Rd koji je dan izrazom:
§ § 2 ·
¨ · ¸
N Ed
M N, Rd = M pl,Rd ¨1 ¨¨ ¸
¸ ¸ (6.148)
¨ © ( Af1 + Af2) f o / J M1 ¹ ¸
© ¹
gdje su Af1 i Af2 ploštine pojasnica.

EN 1999-1-1:2007
stranica 110/232
Vw,Rd + Vf,Rd(MEd = 0) (1)
Vw,Rd (2)
Vw,Rd
2
(3)
0
0 Mf,Rd Mpl,Rd
Mc,Rd
Slika 6.32 - Meÿudjelovanje otpornosti pri djelovanju popreþnu sile i momenta savijanja
6.7.6.2 Meÿudjelovanje sile koja djeluje u popreþnom smjeru, momenta savijanja i osne sile
(1) Ako je nosaþ izložen koncentiranoj sili koja djeluje na tlaþnoj pojasnici zajedno s momentom
savijanja i osnom silom, otpornost treba provjeriti u skladu s toþkama 6.2.9, 6.7.5.1 i ovim izrazom
za meÿudjelovanje:
FEd § M Ed N ·
0,8¨ Ed ¸ d 1,4 (6.149)
FRd ¨ M c,Rd N c,Rd ¸
© ¹
gdje je:
Mc,Rd proraþunski moment otpornosti u skladu s toþkom 6.7.2(4)
Nc,Rd proraþunska otpornost za djelovanje osne sile, vidjeti toþku 6.3.1.1.
(2) Ako koncentrirana sila djeluje na vlaþnoj pojasnici, otpornost treba provjeriti u skladu s toþkama
6.7.5 i 6.2.1(5).
6.7.7 Izboþivanje prouzroþeno pojasnicom
(1) Da bi se sprijeþila moguünost izboþivanja tlaþne pojasnice u ravnini hrpta, omjer bw/tw hrpta
treba zadovoljiti izraz:
bw d k E Aw (6.150)
t w f of Afc
gdje je:
Aw ploština popreþnog presjeka hrpta
Afc ploština popreþnog presjeka tlaþne pojasnice
fof dogovorna granica popuštanja pri 0,2 %-tnoj trajnoj deformaciji materijala pojasnice.
Faktor k treba uzeti ovako:
- ako je upotrijebljena plastiþna rotacija k = 0,3

- ako je upotrijebljen plastiþni moment otpornosti k = 0,4
- ako je upotrijebljen plastiþni elastiþni moment otpornosti k = 0,55.
(2) Ako je nosaþ zakrivljen po visini uz tlaþnu pojasnicu na konkavnoj strani, omjer bw/tw hrpta treba
zadovoljiti kriterij:
EN 1999-1-1:2007
stranica 111/231
bw d kE Aw 1
(6.151)
t w f of Afc E
1 bw
3 r f of
gdje je r polumjer zakrivljenosti tlaþne pojasnice.
(3) Ako nosaþ ima popreþna ukruüenja hrpta, graniþna vrijednost omjera bw/tw smije se poveüati
faktorom 1 (bw / a) 2 .
6.7.8 Ukruüenja hrpta
6.7.8.1 Kruti stupac na kraju
(1) Kruti stupac na kraju (vidjeti sliku 6.27) treba djelovati kao ležajno ukruüenje koje preuzima
reakciju ležajeva na osloncu nosaþa i kao kratka greda koja preuzima uzdužna membranska
naprezanja u ravnini hrpta.
(2) Kruti stupac na kraju smije se sastojati od jednoga ukruüenja na kraju nosaþa i jednog
dvostranog popreþnog ukruüenja koja zajedno tvore pojasnice kratke grede duljine hf, vidjeti sliku
6.27(b). Trak hrptne ploþe izmeÿu ukruüenja tvori hrbat kratke grede. Druga je moguünost da je
stupac na kraju u obliku umetnutoga profila spojen na kraj hrptne ploþe.
(4) (3) Dvostrano popreþno ukruüenje smije djelovati kao ležajno ukruüenje koje preuzima reakciju
na osloncu nosaþa (vidjeti tiþku 6.2.11).
2
(5) (4) Ukruüenje na kraju nosaþa treba imati ploštinu popreþnoga presjeka najmanje 4hf t w / e gdje
je e razmak izmeÿu središta ukruüenja a e ! 0,1hf , vidjeti sliku 6.27(b).
(6) (5) Ako je stupac na kraju jedini element koji osigurava otpornost na uvrtanje na kraju nosaþa,
moment tromosti presjeka stupca na kraju oko osi hrpta (Iep) treba biti:
3
I ep t bw t f REd /( 250WEd ) (6.152)
gdje je:
tf maksimalna debljina pojasnice uzduž nosaþa
REd reakcija na kraju nosaþa za proraþunsko optereüenje
WEd ukupno proraþunsko optereüenje susjednoga raspona.
6.7.8.2 Stupci na kraju koji nisu kruti i vijþani spoj
(1) Stupac na kraju koji nije krut smije biti pojedinaþno dvostrano ukruüenje kako je prikazano na
slici 6.27(c). Ono smije djelovati kao ležajno ukruüenje koje preuzima reakciju na osloncu nosaþa
(vidjeti toþku 6.2.11).
(2) Smije se pretpostaviti da je otpornost na djelovanje popreþne sile vijþanoga spoja prikazanog
na slici 6.27(c) jednaka otpornosti nosaþa sa stupcem na kraju koji nije krut ako je razmak izmeÿu
vijaka p < 40 tw.
6.7.8.3 Popreþna meÿuukruüenja
(1) Treba kontrolirati þvrstoüu i krutost meÿuukruüenja koja djeluju kao kruti oslonci unutarnjih
panela hrpta.
(2) Ostala se popreþna meÿuukruüenja smiju smatrati savitljivim a njihova se krutost obuhvaüa u
proraþunu kW u toþki 6.7.4.2.
EN 1999-1-1:2007
stranica 112/232
(3) Popreþna meÿuukruüenja koja djeluju kao kruti oslonci hrptnih panela trebaju imati minimalni
moment tromosti Ist:
ako je a / hw 2 : I st t 1,5h3w t 3w / a 2 (6.153)
ako je a / hw t 2 : I st t 0,75h w t 3w (6.154)
Kruta meÿuukruüenja treba kontrolirati s obzirom na þvrstoüu za osnu silu jednaku

V Ed U v bw t w f v / J M1 gdje je Uv proraþunano za hrptni panel izmeÿu susjednih popreþnih
ukruüenja uz pretpostavku da je razmatrano ukruüenje uklonjeno. Ako je popreþna sila
promjenjiva, kontrola se provodi za popreþnu silu na razmaku 0,5hw od ruba panela s najveüom
popreþnom silom.
6.7.8.4 Uzdužna ukruüenja
(1) Uzdužna ukruüenja smiju biti kruta ili savitljiva. U oba sluþaja pri odreÿivanju relativne vitkosti
Ow u toþki 6.7.4.2(5) njihovu krutost treba uzeti u obzir.
(2) Ako je za vrijednost Ow mjerodavan potpanel, ukruüenje se smije smatrati krutim.
(3) ývrstoüu treba kontrolirati za djelovanje normalnih naprezanja ako su pri preuzimanju
normalnoga naprezanja ukruüenja uzeta u obzir.
6.7.8.5 Zavari
(1) Zavari hrpta na pojasnicu smiju se proraþunati za nazivni posmiþni tok VEd/hw ako VEd nije veüe
od U v hw t w f o /( 3 J M1 ) . Za veüe vrijednosti zavar pojasnica i hrptova treba proraþunati na posmiþni
tok K t w f o /( 3 J M1 ) , osim ako se stanje naprezanja detaljnije ne istražuje.
6.8 Elementi s valovitim hrptovima
(1) Otpornost na djelovanje momenta savijanja i popreþne sile za ploþaste nosaþe, vidjeti sliku
6.33, s trapeznim valovitim hrptovima navedena je u toþki 6.8.1 odnosno toþki 6.8.2.
NAPOMENA 1: U pravila za valovite hrptove nisu ukljuþeni izrezi.
NAPOMENA 2: Pravila iz toþke 6.7.7 mogu se za popreþna optereüenja uzeti kao konzervativna procjena.
6.8.1 Otpornost na djelovanje momenta savijanja
(1) Otpornost na djelovanje momenta savijanja smije se odrediti iz izraza:
b2 t 2 hf f o,r / J M1 ½
° °
M Rd min ®b1t1hf f o,r / J M1 ¾ (6.155)
° °
¯b1t1hf F LT f o,r / J M1 ¿
vlaþna pojasnica
tlaþna pojasnica
tlaþna pojasnica
gdje je:
f o,r U z f o i ukljuþuje smanjenje zbog popreþnih momenata u pojasnicama

EN 1999-1-1:2007
stranica 113/231
V x (M z )
U z 1 0,4 (6.156)
f o / J M1
Mz popreþni moment savijanja u pojasnici
FLT faktor smanjenja za boþno-torzijsko izvijanje u skladu s toþkom 6.3.2.
NAPOMENA: Popreþni moment Mz može nastati zbog posmiþnoga toka u pojasnicama kako naznaþuje slika
6.33(d).
z
b1
t1
2a
T0(x)
T2(x) T2(x)
hw
hf
T1(x)
Mz(x)
t2 b2 (d)
(a)
2a a0 a1 (c)
tw
a3 x
a2
(b)
Slika 6.33 - Valoviti hrbat

6.8.2 Otpornost na djelovanje popreþne sile
(1) Otpornost na djelovanje popreþne sile VRd smije se odrediti iz izraza
fo
V Rd = U c t w h w (6.157)
3 J M1
gdje je Uc najmanji izmeÿu triju faktora: faktora smanjenja za lokalno izboþivanje Uc,l, faktora
smanjenja za globalno izvijanje Uc,g i faktora omekšanja HAZ-a Uo,haz.
(2) Faktor smanjenja Uc,l za lokalno izboþivanje smije se proraþunati iz izraza
1,15
U c,l d 1,0 (6.158)
0,9 Oc,l
gdje se relativna vitkost Oc,l za trapezne valovite hrptove smije odrediti iz izraza
a max fo
O c,l = 0,35 (6.159)
tw E
gdje je a max najveüa širina izmeÿu panela valovite hrptne ploþe, a0 , a1 ili a 2 , vidjeti sliku 6.33.
(3) Faktor smanjenja Uc,g za globalno izvijanje treba odrediti iz izraza

1,5
U c,g = d 1,0 (6.160)
2
0,5 O c,g
gdje se relativna vitkost Oc,g smije odrediti iz izraza

EN 1999-1-1:2007
stranica 114/232
fo
O c,g = (6.161)
3 W cr,g
gdje se vrijednost W cr,g smije odrediti iz izraza
32,4
W cr,g = 4 Bx Bz3 (6.162)
t w hw2
gdje je:
3
2a Et w
Bx =
a0 + a1 + 2a2 10,9
EI x
Bz
2a
2a duljina vala, vidjeti sliku 6.33
a 0 , a1 i a 2 širine previnutih panela hrpta, vidjeti sliku 6.33
I x moment tromosti jednoga vala duljine 2a, vidjeti sliku 6.33.
NAPOMENA: Jednadžba (6.162) odnosi se na ploþe sa zglobnim rubovima.
(4) Faktor smanjenja Uo,haz u HAZ-u dan je u toþki 6.1.6.
7 Graniþna stanja uporabljivosti
7.1 Opüenito
(1)P A Aluminijska Aluminijska se konstrukcija mora proraþunati i konstruirati tako da se zadovolje

svi odgovarajuüi kriteriji uporabljivosti.
(2) Temeljni zahtjevi za ganiþna stanja uporabljivosti navedeni su u toþki 3.4 norme EN 1990.
(3) U projektu treba odrediti svako graniþno stanje uporabljivosti, pridružena optereüenja i model
proraþuna.
(4) Ako se plastiþni globalni proraþun upotrebljava za graniþno stanje nosivosti, može doüi do
plastiþne preraspodjele sila i momenata u graniþnom stanju uporabljivosti. Ako se to dogodi,
uþinke je potrebno razmotriti.
NAPOMENA: Više podataka smije se navesti u nacionalnom dodatku.
7.2 Graniþna stanja uporabljivosti za zgrade
7.2.1 Vertikalni progibi
(1) Za svaki projekt treba odrediti i dogovoriti s vlasnikom graÿevine ograniþenja vertikalnih
progiba, upuüivanjem na normu EN 1990 - Dodatak A1.4, u skladu sa slikom A1.1 iz norme EN
1990.
NAPOMENA: Ograniþenja se smiju odrediti u nacionalnom dodatku.
7.2.2 Horizontalni progibi
(1) Za svaki projekt treba odrediti i dogovoriti s vlasnikom graÿevine ograniþenja horizontalnih
progiba, upuüivanjem na normu EN 1990 - Dodatak A1.4, u skladu sa slikom A1.2 iz norme EN
1990, treba odrediti
EN 1999-1-1:2007
stranica 115/231
NAPOMENA: Ograniþenja se smiju odrediti u nacionalnom dodatku.

.
7.2.3 Dinamiþki uþinci
(1) Za svaki projekt treba odrediti i dogovoriti s vlasnikom graÿevine ograniþenja vibracija
konstrukcija na kojima ljudi mogu hodati, upuüivanjem na normu EN 1990, Dodatak A1.4.4, kako bi
se izbjegla znatna neudobnost za korisnike.
NAPOMENA: Ograniþenja za vibracije stropova smiju se odrediti u nacionalnom dodatku.
7.2.4 Proraþun elastiþnoga progiba
(1) Proraþun elastiþnoga progiba opüenito treba biti utemeljen na svojstvima bruto popreþnoga
presjeka elementa. Meÿutim, za vitke profile može biti nužno uzeti smanjena svojstva profila kako
bi se obuhvatilo lokalno izboþivanje (vidjeti toþku 6.7.5). Takoÿer je potrebno uzeti u obzir uþinke
podjele na dijelove (en: partitioning) i druge uþinke ukruüenja, uþinke drugoga reda i promjene
geometrijskoga oblika.
(2) Za presjeke 4. razreda smije se uzeti ovaj proraþunski moment tromosti Iser konstatan duž
grede:
V gr
I ser = I gr - ( I gr - I eff ) (7.1)
fo
gdje je:
Igr moment tromosti bruto popreþnoga presjeka
Ieff moment tromosti proraþunskog popreþnog presjeka u graniþnom stanju nosivosti s

obuhvaüenim lokalnim izboþivanjem, vidjeti toþku 6.7.5 6.2.5.2
Vgr maksimalno tlaþno naprezanje pri savijanju u graniþnom stanju uporabljivosti, utemeljeno na
bruto popreþnom presjeku (s pozitivnim predznakom u formuli).
(3) Progibe treba proraþunati tako da se uzme u obzir rotacijska krutost svih polukrutih prikljuþaka i
moguüa ponovljena pojava lokalnog plastiþnog deformiranja u graniþnom stanju uporabljivosti.
8 Proraþun prikljuþaka
8.1 Osnove proraþuna
8.1.1 Uvod
(1)P Svi prikljuþci moraju imati takvu proraþunsku otpornost da konstrukcija ostane uþinkovita i
bude sposobna zadovoljiti sve temeljne proraþunske zahtjeve navedene u 2. poglavlju.
(2) Karakteristiþnu otpornost razliþitih vrsta prikljuþaka treba podijeliti parcijalnim koeficijentima
sigurnosti za prikljuþke JM.
NAPOMENA: Brojþane vrijednosti JM smiju se odrediti u nacionalnom dodatku. Preporuþene su vrijednosti

navedene u tablici 8.1N.
Tablica 8.1N - Preporuþene vrijednosti parcijalnih koeficijenata za prikljuþke JM
otpornost elemenata i popreþnih presjeka JM1 i JM2 vidjeti toþku 6.1.3

otpornost vijþanih spojeva
otpornost zakovanih spojeva JM2 = 1,25
otpornost ploþa u ležajevima
otpornost svornjaþkih spojeva JMp = 1,25
otpornost zavarenih spojeva JMw = 1,25
EN 1999-1-1:2007
stranica 116/232
otpornost na proklizavanje
- za hibridne spojeve ili spojeve izložene optereüenju zamora JM3 = 1,1, vidjeti toþku 8.5.9.3
- za druge proraþunske situacije JM3 = 1,1, vidjeti toþku 8.5.9.3
- za graniþna stanja nosivosti JM3 = 1,25
otpornost spojeva povezanih adhezivom JMa t 3,0
otpornost injektiranog vijka po oplošju rupe JM4 = 1,0
otpornost prikljuþaka šupljih profila rešetkastih nosaþa JM5 = 1,0
otpornost svornjaka u graniþnom stanju uporabljivosti JM6,ser = 1,0
prednapinjanje vijaka velike þvrstoüe JM7 = 1,1
Tablica 8.1N - Preporuþene vrijednosti parcijalnih koeficijenata za prikljuþke JM
otpornost elemenata i popreþnih presjeka JM1 i JM2 vidjeti toþku 6.1.3

otpornost vijþanih spojeva
otpornost zakovanih spojeva JM2 = 1,25
otpornost ploþa u ležajevima
otpornost svornjaþkih spojeva JMp = 1,25
otpornost zavarenih spojeva JMw = 1,25
otpornost na proklizavanje, vidjeti toþku 8.5.9.3
- za graniþna stanja uporabljivosti JMs,ser = 1,1
- za graniþna stanja nosivosti JMs,ult = 1,25
otpornost spojeva povezanih adhezivom JMa t 3,0
otpornost svornjaka u graniþnom stanju uporabljivosti JM6,ser = 1,0
(3) Prikljuþci izloženi zamoru trebaju zadovoljiti još i pravila navedena u normi EN 1993-1-3.
8.1.2 Djelujuüe sile i momenti
(1) Sile i momente koji djeluju u prikljuþcima u graniþnom stanju nosivosti treba odrediti s pomoüu
globalnoga proraþuna u skladu s 5. poglavljem.
(2) Te sile i momenti trebaju ukljuþiti:
- uþinke drugoga reda

- uþinke nesavršenosti (vidjeti toþku 5.3)
- uþinke savitljivosti spoja.
NAPOMENA: O uþinku savitljivosti spoja vidjeti Dodatak L.
8.1.3 Otpornost prikljuþaka
(1) Otpornost prikljuþka treba odrediti na temelju otpornosti pojedinih spajala, zavara i drugih
dijelova prikljuþka.
(2) Opüenito, u proraþunu prikljuþka treba upotrijebiti linearno-elastiþni proraþun. Druga je

moguünost upotreba nelinearnoga proraþuna prikljuþka ako se u njemu uzimaju u obzir znaþajke
optereüenje - deformiranje svih dijelova prikljuþka.
(3) Ako je proraþunski model utemeljen na linijama popuštanja kao npr. kod posmika bloka,
prikladnost modela treba dokazati na temelju fizikalnih ispitivanja.
8.1.4 Pretpostavke proraþuna
(1) Prikljuþci se smiju proraþunati uz raspodjelu unutarnjih sila i momenata na bilo koji prihvatljiv
naþin ako:
(a) su pretpostavljene unutarnje sile i momenti u ravnoteži s djelujuüim silama i momentima
(b) je svaki dio svaki dio prikljuþka sposoban preuzeti sile ili naprezanja pretpostavljene u
proraþunu
EN 1999-1-1:2007
stranica 117/231
(c) su deformiranja nastala zbog te raspodjele u okviru sposobnosti deformiranja spajala ili zavara i
spojenih dijelova, i
(d) su deformiranja pretpostavljena u svakom modelu proraþuna utemeljena na linijama popuštanja

osnovana na rotacijama krutoga tijela (i deformiranjima u ravnini) koja su fizikalno moguüa.
(2) Osim toga, pretpostavljena raspodjela unutarnjih sila treba biti realistiþna s obzirom na relativnu
krutost unutar prikljuþka. Unutarnje üe sile težiti slijediti put najveüe krutosti. Taj put treba biti jasno
prepoznatljiv i treba se tijekom proraþuna prikljuþka dosljedno slijediti.
(3) Zaostala naprezanja i naprezanja prouzroþena pritezanjem spajala prouzroþena uobiþajenom

toþnošüu dosjeda obiþno se ne uzimaju u obzir.
8.1.5 Proizvodnja i izvedba
(1) U proraþunu svih prikljuþaka i nastavaka treba razmotriti lakoüu proizvodnje i izvedbe.
(2) Pozornost treba obratiti na:
- slobodne razmake nužne za sigurnu izvedbu

- slobodne razmake potrebne za pritezanje spajala
- potrebne pristupe pri zavarivanju
- zahtjeve povezane sa zahtjevima zavarivanja i
- uþinke kutnih i duljinskih dopuštenih odstupanja na toþnost dosjeda.
(3) Pozornost je potrebno obratiti i na zahtjeve vezane uz:
- naknadni pregled
- površinsku obradu i
- održavanje.
Zahtjevi za izvedbu aluminijskih konstrukcija dani su u normi prEN 1090-3 EN 1090-3.
8.2 Presjecišta vijþanih, zakovanih i zavarenih prikljuþaka
(1) Elemente koji se sastaju u prikljuþku obiþno treba rasporediti tako da se njihove osi presijecaju
u toþki.
(2) U obzir treba uzeti sve vrste ekscentriþnosti u þvorovima, osim kod posebnih vrsta konstrukcija
kod kojih je dokazano da to nije nužno.
8.3 Prikljuþci optereüeni posmikom, izloženi udaru, vibracijama i/ili izmjeniþnom optereüenju
(1) Ako je prikljuþak optereüen posmikom izložen udaru ili znatnim vibracijama, treba upotrijebiti
zavarivanje ili vijke s napravama za spreþavanje odvijanja, prednapete vijke, injektirane vijke ili
druge vrste vijaka koji üe uþinkovito sprijeþiti pomake.
(2) Ako proklizavanje u prikljuþku nije prihvatljivo zbog toga što je optereüen izmjeniþnim
posmiþnim optereüenjem (ili zbog kojeg drugog razloga), treba upotrijebiti prednapete vijke u spoju
otpornom na proklizavanje (prikladna je kategorija B ili C, vidjeti toþku 8.5.3), dosjedne vijke ili
zavarivanje.
(3) Obiþno se vijci smiju upotrijebiti za nosive spojeve vjetrenih i/ili stabilizacijskih spregova
(kategorija A u toþki 8.5.3).
EN 1999-1-1:2007
stranica 118/232
(1) Ako je prikljuþak optereüen posmikom izložen þestim udarima ili znatnim vibracijama, treba
upotrijebiti zavarivanje, prednapete vijke, injektirane vijke ili druge vrste vijaka koji uþinkovito
spreþavaju labavljenje spajala.
(2) Ako proklizavanje u prikljuþku nije prihvatljivo zbog toga što je optereüen izmjeniþnim
posmiþnim optereüenjem (ili zbog kojeg drugog razloga), u spoju otpornom na proklizavanje treba
upotrijebiti prednapete vijke (prikladna je kategorija B ili C, vidjeti toþku 8.5.3), dosjedne vijke ili
zavarivanje.
(3) Vijci se smiju upotrijebiti za vjetrene i/ili stabilizacijske spregove u nosivim vrstama spojeva
(kategorija A u toþki 8.5.3).
8.4 Razredba prikljuþaka
NAPOMENA: Preporuke za razredbu prikljuþaka dane su u Dodatku L.
8.5 Spojevi s vijcima, zakovicama i svornjacima
8.5.1 Raspored rupa za vijke i zakovice
(1) Raspored rupa za vijke i zakovice treba biti takav da se sprijeþi korozija i lokalno izboþivanje i
da se olakša ugradnja vijaka ili zakovica.
(2) Odstupanja na niže nisu dopuštena ako se upotrebljavaju minimalne udaljenosti do kraja,
minimalne udaljenosti do ruba i minimalni razmaci spajala.
(3) Raspored rupa uvijek treba biti u skladu s granicama valjanosti upotrijebljenih pravila za
odreÿivanje proraþunskih otpornosti vijaka i zakovica.
(4) Minimalni i maksimalni razmaci te udaljenosti do kraja i ruba dani su u tablici 8.2.
EN 1999-1-1:2007
stranica 119/231
Tablica 8.2 - Minimalni, redovni i maksimalni razmaci i udaljenosti do kraja i ruba
1 2 3 4 5
Udaljenosti i razmaci, Minimum Maksimum1) 2) 3)

vidjeti slike 8.1 i 8.2
udaljenost
Redovna
Aluminijska konstrukcija u skladu s tablicom 3.1a
Aluminij izložen Aluminij nije izložen

vremenskim ili korozijskim vremenskim ili korozijskim
utjecajima utjecajima
udaljenost do kraja e1 1,2d0 6) 2,0d0 4t + 40 mm veüe od 12t ili 150 mm
udaljenost do ruba e2 1,2d0 6) 1,5d0 4t + 40 mm veüe od 12t ili 150 mm

udaljenost do kraja e3 izduljene se rupe ne preporuþuju
za izduljene rupe 4) izduljene rupe kategorije A, vidjeti toþku 8.5.1(4) – (10) 8.5.1(5) – (10)
udaljenost do ruba e4 izduljene se rupe ne preporuþuju
za izduljene rupe 4) izduljene rupe kategorije A, vidjeti toþku 8.5.1(4) – (10) 8.5.1(5) – (10)
tlaþni elementi 2,2d0 2,5d0 tlaþni elementi: tlaþni elementi:
(vidjeti sliku 8.2): manje od 14t ili 200 mm manje od 14t ili 200 mm
razmak p1
vlaþni elementi (vidjeti 2,2d0 2,5d0 vanjske linije:

sliku 8.3): manje od 14t ili 200 mm 1,5 puta vrijednosti iz stupca 4
razmak p1, p1,0, p1,i unutarnje linije:

manje od 28t ili 400 mm
5)
Spacing p2 2,4d0 3,0d0 manje od 14t ili 200 mm manje od 14t ili 200 mm
1)
Maksimalne vrijednosti razmaka, udaljenosti do ruba i kraja su neograniþene, osim u ovim sluþajevima:
- za tlaþne elemente, kako bi se sprijeþilo lokalno izboþivanje i korozija izloženih elemenata, i
- za izložene vlaþne elemente kako bi se sprijeþila korozija.
2)
Otpornost na lokalno izboþivanje tlaþne ploþe izmeÿu spajala treba proraþunati u skladu s toþkom 6.4
toþkom 6.3 kao izvijanje stupa upotrebom duljine izvijanja 0,6p1. Lokalno izboþivanje izmeÿu spajala ne
treba kontrolirati ako je p1/t < 9 H. Udaljenost do ruba ne treba biti veüa od maksimalne kako bi se
zadovoljili zahtjevi za lokalnim izboþivanjem i za vanjske dijelove tlaþnih elemenata, vidjeti toþke od 6.4.2
do 6.4.5. Ovaj zahtjev ne utjeþe na udaljenost do kraja.
3)
t je debljina tanjega vanjskog spojenog dijela.
4)
Izduljene se rupe ne preporuþuju, za izduljene rupe kategorije A vidjeti toþku 8.5.1(5).
5)
Za izmaknute redove spajala smije se upotrijebiti minimalni razmak u redu p2 = 1,2d0 ako je minimalna
udaljenost izmeÿu bilo kojih dvaju spajala u izmaknutome redu p1 = 2,4d0, vidjeti sliku 8.2.
6)
Treba odrediti minimalne vrijednosti e1 i e2 bez otklona na niže ali treba odrediti i otklone na više.
EN 1999-1-1:2007
stranica 120/232
p1 e1
p1 d {14 t
200 mm
p2 d {14 t
p2 e2
200 mm
Slika 8.1 - Simboli za razmak spajala Slika 8.2 - Izmaknuti razmak - tlak
p3
p1,o d {14 t
200 mm
e3
e4
o)
p4
i)
p1,i d {28 t
400 mm
o) vanjska linija i) unutarnja linija
Slika 8.3 - Razmak za vlaþne elemente Slika 8.4 - Izduljene rupe
EN 1999-1-1:2007
stranica 121/231
(5) Izduljene rupe se ne preporuþuju. Meÿutim, izduljene se rupe smiju upotrijebiti u spojevima
kategorije A samo s optereüenjima koja djeluju okomito na smjer izduljene rupe.
(6) Duljina izmeÿu rubova krajnjih izduljenih rubova izduljene rupe u smjeru izduljenja treba biti
1,5(d + 1 mm) (za kratke izduljene rupe) ili 2,5(d + 1 mm) (za duge izduljene rupe) ali ne veüa.
(7) Širina rupe okomito na izduljenje, tj. u smjeru optereüenja ne treba biti veüa od d + 1 mm.
(8) Udaljenost e3 izmeÿu rubova rupe i kraja elementa u smjeru optereüenja treba biti veüa od 1,5(d
+ 1 mm), a udaljenost e4 izmeÿu ruba rupe i ruba elementa okomito na smjer optereüenja treba biti
veüa od d + 1 mm.
(9) Udaljenost p3 izmeÿu rubova dviju susjednih rupa u smjeru optereüenja i udaljenost p4 izmeÿu
rubova dviju susjednih rupa okomito na smjer optereüenja treba biti veüa od 2(d + 1 mm).
(10) Vijci u izduljenim rupama u skladu s kategorijom A trebaju biti provjereni u skladu s tablicom
8.5, vidjeti toþku 8.5.5.
(11) Za prevelike se rupe primjenjuju pravila iz stavaka (8), (9) i (10).
(12) Prevelike rupe smiju se upotrijebiti u vijþanim spojevima kategorije A ako su ispunjeni ovi
uvjeti:
- prihvatljivo je veüe moguüe slijeganje konstrukcije ili dijela
- nema promjenjivih optereüenja
- prevelike su rupe upotrijebljene na jednoj strani prikljuþka gdje trebaju biti upotrijebljene, u dijelu
koji se spaja ili u spojnim sredstvima (pokrovnim ploþama, þvornim ploþama)
- primijenjena su pravila za dopuštena geometrijska odstupanja za prevelike rupe navedena u

normi prEN 1090-3 EN 1090-3
- za vijke promjera d d 10 mm proraþunska je otpornost skupine vijaka odreÿena prema oplošju

rupe manja od proraþunske otpornosti skupine vijaka odreÿena prema posmiku. Vidjeti i toþku
8.5.5(7).
8.5.2 Odbici za rupe spajala
8.5.2.1 Opüenito
(1) Za detaljna pravila proraþuna elemenata s rupama vidjeti toþku 6.3.4.
8.5.2.2 Proraþun otpornosti na kidanje bloka
(1) Kidanje bloka sastoji se od posmiþnoga sloma u redu vijaka duž posmiþnoga lica skupine rupa i
vlaþnoga sloma duž linije rupa za vijke na vlaþnome licu skupine vijaka. Kidanje bloka prikazuje
slika 8.5.
(2) Za simetriþnu skupinu vijaka izloženu koncentriranoj sili proraþunska otpornost na kidanje
bloka, Veff,1,Rd dana je izrazom:
Veff,1,Rd = fu Ant / JM2 + (1 / ¥3) fo Anv / JM1 (8.1)
gdje je:
Ant neto ploština izložena vlaku
Anv neto ploština izložena posmiku.

EN 1999-1-1:2007
stranica 122/232
(3) Za skupinu vijaka izloženu ekscentriþnom optereüenju proraþunska otpornost na posmiþno

kidanje Veff,2, Rd dana je izrazom:
Veff,2,Rd = 0,5 fu Ant / JM2 + (1 / ¥3) fo Anv / JM1 (8.2)
NE NE
d d
1
4
NE NE
d d
1 mala vlaþna sila

2 velika posmiþna sila
3 mala posmiþna sila
4 velika vlaþna sila
Slika 8.5 - Kidanje bloka
8.5.2.3 Kutnici i kutnici sa zaobljenim pojaþanjem
(1) Pri odreÿivanju proraþunskih otpornosti kod nesimetriþnih ili nesimetriþno spojenih elemenata
vlaþno i tlaþno napregnutih spojenih elemenata kao što su npr. kutnici ili kutnici sa zaobljenim
pojaþanjem u obzir treba uzeti ekscentriþnost spajala na krajnjim spojevima i uþinke razmaka i
rubnih udaljenosti vijaka.
(2) Kutnici i kutnici sa zaobljenim pojaþanjem spojeni jednim redom vijaka, vidjeti sliku 8.6, smiju se
proraþunati kao koncentriþno optereüeni a proraþunska otpornost neto presjeka odreÿuje se iz
izraza:
EN 1999-1-1:2007
stranica 123/231
A1
e1
do
e2
(a)
e1 p1 e1 p1 p1
(b) (c)
(a) jedan vijak

(b) dva vijka
(c) tri vijka
Slika 8.6 - Spojevi kutnika sa zaobljenim pojaþanjem
Slika 8.6 - Spojevi kutnika
(odnosi se i na kutnike bez zaobljenih pojaþanja)
2 A1 f u
s jednim vijkom: N u, Rd (8.3)
J M2
E 2 Anet f u
s dvama vijcima: N u, Rd (8.4)
J M2
E 3 Anet f u
s trima vijcima: N u, Rd = (8.5)
J M2
gdje je:
E2 i E3 faktor smanjenja ovisan o razmaku p1 danom u tablici 8.3. Za meÿuvrijednosti p1,vrijednosti
E smiju se odrediti linearnom interpolacijom
Anet neto ploština kutnika. Za raznokraþni kutnik spojen na manjem kraku za Anet treba uzeti neto
ploštinu presjeka istovrijednoga jednakokraþnog kutnika þiji je krak jednak manjem kraku
raznokraþnog kutnika.
(3) Proraþunska otpornost na izvijanje tlaþnoga elementa, vidjeti toþku 6.8.3, treba se temeljiti na
ploštini bruto popreþnog presjeka ali ne treba biti veüa od proraþunske otpornosti popreþnog
presjeka danog u stavku (2).
Tablica 8.3 - Faktori smanjenja E2 i E3

Razmak p1 d 2,5 d0 t 5,0 d0
E2 za dva vijka 0,4 0,7
E3 za tri ili više vijaka 0,5 0,7
8.5.3 Kategorije vijþanih spojeva
8.5.3.1 Posmiþni spojevi
(1) Proraþun vijþanih posmiþno optereüenih spojeva treba biti sukladan s jednom od kategorija iz
tablice 8.4.
EN 1999-1-1:2007
stranica 124/232
Tablica 8.4 - Kategorije vijþanih spojeva

Posmiþni spojevi
Kategorija Kriteriji Napomene
Fv,Ed d Fv,Rd ne zahtijeva se prednapinjanje
A; nosivi vijci Fv,Ed d Fb,Rd sve kvalitete od 4.6 do 10.9.
6Fv,Ed d N net,Rd N net,Rd 0,9 Anet f u / J M2
Fv,Ed,ser d Fs,Rd,ser prednapeti vijci velike þvrstoüe

Fv,Ed d Fv,Rd nema proklizavanja u graniþnom stanju
B; otporan na proklizavanje u uporabljivosti
Fv,Ed d Fb,Rd
graniþnom stanju uporabljivosti N net,Rd 0,9 Anet f u / J M2
6Fv,Ed d N net,Rd
N net,Rd,ser Anet fo / J M1
6Fv,Ed,ser d N net,Rd,ser
Fv,Ed d Fs,Rd prednapeti vijci velike þvrstoüe
Fv,Ed d Fb,Rd nema proklizavanja u graniþnom stanju
C; otporan na proklizavanje u 6F uporabljivosti
v,Ed d N net,Rd
graniþnom stanju nosivosti N net,Rd 0,9 Anet f u / J M2
6Fv,Ed d N net,Rd BRIŠI
N net,Rd,ser Anet fo / J M1
6 Fv,Ed d Nnet,Rd,ser
Vlaþni spojevi
Kategorija Kriterij Napomene
Ft, Ed d Ft, Rd
D; bez prednapinjanja vijci razreda od 4.6 do 10.9
Ft, Ed d Bp,Rd
Ft, Ed d Ft, Rd prednapinjanje vijcima razreda 8.8 ili
E; sa prednapinjanjem
Ft, Ed d Bp,Rd 10.9
Legenda:
Fv,Ed proraþunska posmiþna sila po vijku u graniþnome stanju nosivosti
Fv,Ed,ser proraþunska posmiþna sila po vijku u graniþnome stanju uporabljivosti
Fv,Rd proraþunska posmiþna otpornost po vijku
Fb,Rd proraþunska otpornost po oplošju rupe po vijku
Fs,Rd,ser proraþunska otpornost na proklizavanje po vijku u graniþnom stanju uporabljivosti
Fs,Rd proraþunska otpornost na proklizavanje u graniþnom stanju nosivosti
Ft,Ed proraþunska vlaþna sila po vijku u graniþnom stanju nosivosti
Ft,Rd proraþunska vlaþna otpornost po vijku
Anet neto ploština, vidjeti toþku 6.2.2.2 (samo vlaþni elementi)
Bp,Rd proraþunska otpornost za proboj, vidjeti tablicu 8.5
(2) Kategorija A: nosivi vijci

U ovoj kategoriji treba upotrijebiti zaštiüene þeliþne vijke (obiþne ili vijke velike þvrstoüe), vijke od
nehrÿajuüeg þelika, aluminijske vijke ili aluminijske zakovice. Ne zahtijeva se prednapinanje i nema
posebnih odredaba za dodirne površine. Proraþunsko posmiþno optereüenje ne treba biti veüe od
proraþunske posmiþne otpornosti a ni od proraþunske otpornosti po oplošju rupe odreÿene u toþki
8.5.5.
(3) Kategorija B: vijci otporni na proklizavanje u graniþnom stanju uporabljivosti

U ovoj kategoriji treba upotrijebiti prednapete vijke velike þvrstoüe s kontroliranim pritezanjem
sukladne s normom prEN 1090-3 EN 1090-3. U graniþnom stanju uporabljivosti ne treba doüi do
proklizavanja. Kombinaciju djelovanja koja üe se razmatrati treba odabrati iz toþke 2.3.4 ovisno o
sluþajevima optereüenja za koje se zahtijeva otpornost na proklizavanje. Proraþunsko posmiþno
optereüenje za uporabljivost ne treba biti veüe od proraþunske otpornosti na proklizavanje odreÿene
kao u toþki 8.5.9. Proraþunsko posmiþno optereüenje za nosivost ne treba biti veüe od proraþunske
posmiþne otpornosti a ni od proraþunske otpornosti po oplošju rupe odreÿene kao u toþki 8.5.5.
(4) Kategorija C: vijci otporni na proklizavanje u graniþnom stanju nosivosti

sukladno normi prEN 1090-3 EN 1090-3. U graniþnom stanju nosivosti ne treba doüi do
EN 1999-1-1:2007
stranica 125/231
proklizavanja. Proraþunsko posmiþno optereüenje ne treba biti veüe od proraþunske otpornosti na

proklizavanje odreÿene kao u toþki 8.5.9 a ni od proraþunske otpornosti po oplošju rupe odreÿenu
kao u toþki 8.5.5.
(5) Osim toga, u graniþnom stanju nosivosti plastiþnu proraþunsku otpornost neto presjeka na
mjestu rupa za vijke Nnet,Rd treba odrediti iz izraza:
N net,Rd 0,9 Anet f u / J M2 (8.6)
8.5.3.2 Vlaþni spojevi
(1) Proraþun vlaþno optereüenih vijþanih spojeva treba biti sukladan s jednom od kategorija, vidjeti
tablicu 8.4.
(2) Kategorija D: Spojevi s vijcima koji nisu prednapeti

U ovoj kategoriji treba upotrijebiti vijke od razreda 4.6 do ukljuþujuüi razreda 10.9 od aluminija ili
nehrÿajeüeg þelika. Ne zahtijeva se prednapinjanje. Ovu kategoriju ne treba upotrebljavati u
spojevima koji su þesto izloženi promjenama vlaþnoga optereüenja. Meÿutim, oni se smiju
upotrijebiti u spojevima koji preuzimaju uobiþajena vjetrena optereüenja.
(3) Kategorija E: Spojevi s prednapetim vijcima velike þvrstoüe

sukladno normi prEN 1090-3 EN 1090-3. Takvo prednapinjanje poboljšava otpornost na zamor.
Meÿutim, stupanj poboljšanja ovisi o razradi detalja i dopuštenim odstupanjima.
(4) Za vlaþne spojeve kategorija D i E nije nužna posebna obrada dodirnih površina, osim ako su
spojevi kategorije E izloženi vlaku i posmiku (kombinacija E-B ili E-C).
8.5.4 Raspojela sila na spajala
(1) Raspodjela unutarnjih sila na spajala u graniþnom stanju nosivosti zbog djelovanja momenta
savijanja treba biti razmjerna udaljenosti od središta rotacije a posmiþnu silu na spajala treba
rasporediti na jednake dijelove, vidjeti sliku 8.7(a) u ovim sluþajevima:
- za kategoriju C spojeva otpornih na proklizavanje
- za druge posmiþne spojeve ako je proraþunska posmiþna otpornost Fv,Rd spajala manja od
proraþunske otpornosti po oplošju rupe Fb,Rd.
(2) U ostalim se sluþajevima smije za spajala u graniþnom stanju nosivosti pretpostaviti plastiþna
raspodjela unutranjih sila zbog momenta savijanja a posmiþnu silu smije se na spajala rasporediti na
jednake dijelove, vidjeti sliku 8.7(b).
(3) U preklopnim prikljuþcima treba pretpostaviti istu nosivost po oplošju rupe za svaki posebni smjer
za svako spajalo sve do maksimalne duljine maxL = 15 d, gdje je d nazivni promjer vijka ili zakovice.
Za L > 15 d vidjeti toþku 8.5.11.
EN 1999-1-1:2007
stranica 126/232
F h,Ed F v,Ed
p p
0,5 F h,Ed F v,Ed
p p
p p
0,5 F h,Ed F v,Ed VEd
p VEd MEd p VEd M Ed
F h,Ed F v,Ed
V Ed
5
M Ed
F h,Ed =
5
(a) elastiþna raspodjela optereüenja (b) plastiþna raspodjela optereüenja
raspodjela razmjerno udaljenosti od središta rotacije moguüa plastiþna raspodjela s jednim spajalom
2 2 koje preuzima VEd i þetiri koja preuzimaju MEd
§ M Ed · §V ·
Fv, Ed ¨¨ ¸¸ ¨ Ed ¸ (8.7) M Ed
© 5p ¹ © 5 ¹ Fv, Ed (8.8)
6p
Slika 8.7 - Primjer raspodjele optereüenja na spajala (pet vijaka)

8.5.5 Proraþunske otpornosti vijaka
(1) Proraþunske otpornosti navedene u ovoj toþki primjenjuju se na normirane tvorniþki proizvedene
þeliþne vijke, vijke od nehrÿajuüeg þelika i aluminijske vijke u skladu s tablicom 3.4 koji su sukladni,
ukljuþujuüi odgovarajuüe matice i podložne ploþice, s referentnim normama popisanim u normi prEN
1090-3 EN 1090-3. Za aluminijske vijke vrijede dodatni zahtjevi iz toþke C.4.1.
(2)P U graniþnom stanju nosivosti proraþunska posmiþna sila Fv,Ed za vijak ne smije prijeüi manju
vrijednost od:
- proraþunske posmiþne otpornosti Fv,Rd
- proraþunske otpornosti po oplošju rupe Fb,Rd
toga vijka pri minimalnoj nosivosti spoja, a obje su vrijednosti dane u tablici 8.5.
(3)P U graniþnom stanju nosivosti proraþunska vlaþna sila Ft,Ed ukljuþujuüi i sve sile odupiranja (en:
prying action) ne smiju prijeüi proraþunsku vlaþnu otpornost Bt,Rd sklopa vijak - ploþa.
(4) Vijke izložene posmiþnoj i vlaþnoj sili treba osim toga provjeriti kako je navedeno u tablici 8.5.
(5)P Za proraþunsku vlaþnu otpornost sklopa vijak - ploþa, Bt,Rd, mora se uzeti manja vrijednost od
proraþunske vlaþne otpornosti Ft,Rd vijka dana u tablici 8.5 i proraþunske otpornosti na posmiþni
proboj glave vijka i matice u ploþi, Bp,Rd odreÿene iz tablice 8.5.
EN 1999-1-1:2007
stranica 127/231
Tablica 8.5 - Proraþunska otpornost vijaka i zakovica

Oblik sloma Vijci Zakovice
posmiþna D v f ub A 0,6 f ur A0
Fv,Rd (8.9) Fv,Rd (8.10)
otpornost za J M2 J M2
jednu posmiþnu
- ako ravnina posmika prolazi kroz narezani dio vijka (A je fur = karakteristiþna þvrstoüa
ravninu
vlaþno napregnuta ploština vijka As): materijala zakovice
- za þeliþne vijke razreda 4.6, 5.6 i 8.8: Dv = 0,6 A0 = ploština popreþnog presjeka
- za þeliþne vijke razreda 4.8, 5.8, 6.8 i 10.9, nehrÿajuüe rupe
i aluminijske vijke: Dv = 0,5
- ako ravnina posmika prolazi kroz nenarezani dio vijka (A
je ploština bruto presjeka vijka): Dv = 0,6
fub = karakteristiþna þvrstoüa materijala vijka
otpornost po k1 D b f u d t
Fb, Rd (8.11)
oplošju rupe J M2
1) 2) 3) 4) 5) 6)
gdje je Db manja vrijednost od Dd ; fub / fu ; 1,0 ali d 0,66 za izduljene rupe (8.12)
u smjeru prijenosa sile:

e1 p1 1
- za krajnje vijke: Dd = ; za unutranje vijke: Dd = ; (8.13 i 8.14)
3d 0 3d 0 4
okomito na smjer prijenosa sile:
e
- za rubne vijke: k1 je manje od 2,8 2 1,7 or 2,5 ili (8.15)
d0
p
- za unutarnje vijke: k1 je manje od 1,4 2 1,7 or 2,5 ili (8.16)
d0
fu - karakteristiþna þvrstoüa materijala spojenih dijelova
fub - karakteristiþna þvrstoüa materijala vijka
d promjer vijka
d0 promjer rupe
e1, e2, p1, p2 vidjeti sliku 8.1 5)
vlaþna otpornost F = k 2 f ub As (8.17) Ft,Rd =

0,6 f ur A0
(8.18)
t,Rd
J M2 J M2
gdje je k2 = 0,9 za þeliþne vijke
za pune zakovice s dimenzijama
k2 = 0,50 za aluminijske vijke
glave u skladu s Dodatkom C, slika
k2 = 0,63 za upuštene þeliþne vijke
C.1 ili veüim na obje strane
otpornost na Bp,Rd = 0,6 ʌ dm tp fu / JM2 (8.19)

posmiþni proboj gdje je:
dm prosjek od promjera upisane i opisane kružnice oko glave vijka ili matice,
ili ako su upotrijebljene podložne ploþice vanjski promjer ploþice, a mjerodavna je manja
vrijednost
tp debljina ploþe ispod glave vijka ili matice
fu karakteristiþna þvrstoüa materijala elementa
kombinirani Fv,Ed Ft, Ed
posmik i vlak d 1,0 (8.20)
Fv,Rd 1,4 Ft, Rd
EN 1999-1-1:2007
stranica 128/232
1)
Otpornost po oplošju rupe vijaka Fb,Rd
- za prevelike rupe u skladu s normom prEN 1090-3 EN 1090-3 iznosi 0,8 puta otpornost po oplošju
rupe za vijke u uobiþajenim rupama
- u kratkim izduljenim rupama, ako je uzdužna os izduljene rupe okomita na smjer prijenosa sile i ako
duljina izduljene rupe nije veüa od 1,5 puta promjer okrugloga dijela rupe, iznosi 0,80 puta nosivost po
oplošju rupe za vijke u okruglim uobiþajenim rupama
- u dugim izduljenim rupama, ako je uzdužna os izduljene rupe okomita na smjer prijenosa sile i ako je
duljina izduljene rupe izmeÿu 1,5 puta promjer dijela rupe i 2,5 puta promjer rupe (za okrugli dio rupe),
iznosi 0,65 puta otpornost po oplošju rupe za vijke u okruglim uobiþajenim rupama.
2)
Za upuštene vijke:
- otpornost po oplošju rupe Fb,Rd treba temeljiti na debljini ploþe t koja je jednaka debljini spojene ploþe
minus polovica debljine upuštenoga dijela vijka.
3)
Osim otpornosti po oplošju rupe, potrebno je kontrolirati otpornost neto presjeka.
4)
Ako sila koja djeluje na vijak nije paralelna s rubom, otpornost po oplošju rupe smije se provjeriti odvojeno
za komponentu sile koja djeluje na vijak paralelno i okomitu na kraj.
5)
U spojevima s izduljenim rupama ne treba upotrebljavati aluminijske vijke.
6)
Za izduljene rupe zamijenite d0 sa (d + 1 mm), e1 sa (e3 + d/2), e2 sa (e4 + d/2), p1 sa (p3 + d) i p2 sa (p4 + d) a
p3, p4, e3 i e4 su odreÿeni na slici 8.4.
(6) Proraþunske vlaþne i posmiþne otpornosti kroz narezani dio dane u tablici 8.5 ograniþene su na
vijke s narezima proizvedenim valjanjem. Za druge proizvode s narezanim narezima kao što su
pridržajni vijci ili vlaþne šipke proizvedene od okruglih þeliþnih šipki na kojima su narezi narezani u
þeliþani a ne kod posebnog proizvoÿaþa vijaka, odgovarajuüe vrijednosti iz tablice 8.5 kao što su
naprezana ploština As treba smanjiti množenjem s faktorom 0,85. Za vijke s narezanim narezima
odgovarajuüe vrijednosti iz tablice 8.5 treba smanjiti množenjem s faktorom 0,85.
(7) Vrijednosti proraþunske posmiþne otpornosti Fv,Rd navedene u tablici 8.5 primjenjuju se samo
ako su vijci upotrijebljeni s nazivnim razmacima koji ne prelaze razmake za normirane rupe kako je
odreÿeno u normi prEN 1090-3 EN 1090-3.
(7) Vrijednosti proraþunske posmiþne otpornosti Fv,Rd navedene u tablici 8.5 primjenjuju se samo
ako su vijci upotrijebljeni u rupama s nazivnim svijetlim otvorima koji ne prelaze vrijednosoti za
normirane rupe kako je odreÿeno u normi EN 1090-3. Za prevelike i izduljene rupe Fv,Rd smanjuje
se faktorom 0,7.
8.5.6 Proraþunska otpornost zakovica
(1) Zakovane spojeve treba proraþunati tako da sile prenose posmikom i po oplošju rupe.
Proraþunske otpornosti u ovoj toþki primjenjuju se na aluminijske zakovice u skladu s tablicom 3.4.
Potrebno je slijediti dodatne zahtjeve iz toþke C.4.2.
(2)P U graniþnom stanju nosivosti proraþunska posmiþna sila Fv,Ed koja djeluje na zakovicu ne
smije prijeüi manju vrijednost od:
koje su navedene u tablici 8.5.
(3) Vlak u aluminijskim zakovicama treba biti ograniþen na iznimne sluþajeve (vidjeti tablicu 8.5).
(4)P U graniþnom stanju nosivosti proraþunska vlaþna sila Ft,Ed koja djeluje na zakovicu ne smije
prijeüi proraþunsku vlaþnu otpornost Ft,Rd danu u tablici 8.5.
(5) Zakovice izložene posmiþnim i vlaþnim silama osim toga trebaju zadovoljiti zahtjev za
kombinirani posmik i vlak naveden u tablici 8.5.
(6) Vrijednosti za proraþunsku otpornost po oplošju rupe Fb,Rd iz tablice 8.5 treba primijeniti samo
ako udaljenost do ruba e2 nije manja od 1,5 d0 i ako je razmak p2 mjeren popreþno na smjer sile
najmanje 3,0d0.
EN 1999-1-1:2007
stranica 129/231
(7) Za manje vrijednosti e2 i/ili p2 treba upotrijebiti isto smanjenje Fb,Rd kao u toþki 8.5.5(10) za vijke.
(8) (6) Opüe je pravilo da debljina ploþa koje se spajaju zakovicama ne treba prijeüi 4,5 d za
zakovice izvedene þekiüanjem i 6,5 d za zakovice izvedene prešanjem.
(9) (7) Pojedinaþne zakovice ne treba upotrebljavati u pojedinaþnim preklopnim prikljuþcima.
8.5.7 Upušteni vijci i zakovice
(1) Spojeve s upuštenim þeliþnim vijcima ili zakovicama treba proraþunati tako da prenose sile
posmikom i po oplošju rupe.
(2)P U graniþnom stanju nosivosti proraþunska posmiþna sila Fv,Ed koja djeluje na þeliþni vijak ili
zakovicu ne smije prijeüi manju vrijednost od:
- 0,7 puta proraþunska posmiþna otpornost Fv,Rd koja je navedena u tablici 8.5 i
- proraþunske otpornosti po oplošju rupe Fb,Rd koju treba proraþunati kako je odreÿeno u toþkama
8.5.5 ili 8.5.6, s polovicom visine upuštenoga dijela odbijenog od debljine t odgovarajuüeg
spojenog dijela.
(3) Vlak u upuštenim þeliþnim vijcima treba proraþunati za prijenos vlaþne sile Ft,Ed. On treba biti
ograniþen na iznimne sluþajeve (vidjeti tablicu 8.5).
(4)P U graniþnom stanju nosivosti proraþunska vlaþna sila Ft,Ed koja djeluje na upušteni þeliþni vijak
ne smije prijeüi proraþunsku vlaþnu otpornost Ft,Rd navedenu u tablici 8.5.
(5) Osim toga, vijci i zakovice izloženi posmiþnim i vlaþnim silama trebaju zadovoljiti zahtjev za
kombinirani posmik i vlak naveden u tablici 8.5.
(6) Kut i visina upuštanja trebaju biti sukladni s normom prEN 1090-3 EN 1090-3.
(7) Vrijednost proraþunske otpornosti po oplošju rupe Fb,Rd u tablici 8.5 treba primijeniti samo ako
udaljenost do ruba e2 nije manja od 1,5 d0 i ako je razmak p2 mjeren popreþno na smjer sile
najmanje 3,0d0.
(8) Za manje vrijednosti e2 i/ili p2 treba upotrijebiti isto smanjenje Fb,Rd kao u toþki 8.5.5(10) za vijke.
(9) (7) Opüe je pravilo da debljina ploþa koje se spajaju upuštenim vijcima ili zakovicama ne treba
prijeüi 4,5 d za zakovice izvedene þekiüanjem i 6,5 d za zakovice izvedene prešanjem.
(10) (8) Pojedinaþne upuštene vijke ili zakovice ne treba upotrebljavati u pojedinaþnim preklopnim
prikljuþcima.
8.5.8 Šuplje i slijepe zakovice
(1) Za proraþun þvrstoüe šupljih i slijepih zakovica (popzakovica) vidjeti normu EN 1999-1-4.
8.5.9 Vijci velike þvrstoüe u spojevima otpornim na proklizavanje
8.5.9.1 Opüenito
(1) Spojeve otporne na proklizavanje treba upotrijebiti samo ako je dogovorna granica popuštanja
materijala spojenih dijelova veüa od 200 N/mm2.
(2) Uþinak ekstremnih promjena temperature i/ili velikih duljina spajanja koje bi mogle prouzroþiti
smanjenje ili poveüanje tarne sposobnosti zbog diferencijalnog toplinskog širenja izmeÿu aluminija
i þelika zakovica ne može se zanemariti.
EN 1999-1-1:2007
stranica 130/232
8.5.9.2 Graniþno stanje nosivosti
(1)P Moguüe je da se otpornost na proklizavanje odredi za graniþno stanje nosivosti ili graniþno
stanje uporabljivosti, vidjeti toþku 8.5.3.1, ali pritom u graniþnom stanju nosivosti proraþunska
posmiþna sila Fv,Ed koja djeluje na vijak velike þvrstoüe ne smije prijeüi manju vrijednost od:

- vlaþne otpornosti tlaþne otpornosti ili otpornosti pri savijanju elementa u neto presjeku i u bruto
presjeku.
8.5.9.3 Otpornost na proklizavanje / posmiþna otpornost
(1) Proraþunsku otpornost na proklizavanje prednapetog vijka velike þvrstoüe treba odrediti iz
izraza:
nP
F s,Rd = F p,C (8.21)
J Ms
gdje je:
Fp,C sila prednapinjanja dana u toþki 8.5.9.4
P faktor proklizavanja, vidjeti toþku 8.5.9.5
n broj tarnih spojnih površina.
(2) Za vijke u rupama s normiranim nazivnim svijetlim otvorom parcijalni koeficijent sigurnosti za
otpornost na proklizavanje JMs treba uzeti kao JMs,ult za graniþno stanje nosivosti i kao JMs,ser za
graniþno stanje uporabljivosti a njihove su vrijednosti dane u toþki 8.1.1.
Ako je faktor proklizavanja P odreÿen ispitivanjima, parcijalni koeficijent sigurnosti za graniþno

stanje nosivosti smije se smanjiti za 0,1.
(3) Ova toþka ne obuhvaüa izduljene ili prevelike rupe.
8.5.9.4 Prednapinjanje
(1) Silu prednapinjanja Fp,C treba u proraþunima vijaka velike þvrstoüe kvalitete 8.8 ili 10.9 s
kontroliranim pritezanjem odrediti iz izraza:
Fp,C = 0,7 fub AS (8.22)
8.5.9.5 Faktor proklizavanja
(1) Proraþunska vrijednost faktora proklizavanja P ovisi o odreÿenom razredu površinske obrade.
Vrijednost P za pjeskarenje (en: grit blasting) da bi se postigla hrapavost Ra 12,5, vidjeti norme EN
ISO 1302 i EN ISO 4288, bez površinske zaštitne obrade, treba uzeti iz tablice 8.6.
Tablica 8.6 - Faktor proklizavanja za obraÿene tarne površine
Ukupna debljina prikljuþka Faktor proklizavanja

mm P
12 d 6t < 18 0,27
18 d 6t < 24 0,33
24 d 6t < 30 0,37
30 d 6t 0,40
NAPOMENA: Iskustvo pokazuje da površinska zaštitna obrada nanijeta prije pjeskarenja smanjuje faktor
proklizavanja.
EN 1999-1-1:2007
stranica 131/231
(2) Proraþuni za svaku drugu površinsku obradu ili upotreba veüih faktora proklizavanja trebaju se
temeljiti na reprezentativnim ispitnim uzorcima površina koje su upotrijebljene u konstrukciji uz
primjenu postupka navedenog u normi prEN 1090-3 EN 1090-3.
8.5.9.6 Kombinirani vlak i posmik
(1) Ako je spoj otporan na proklizavanje izložen osim vlaþnoj sili Ft i posmiþnoj sili Fv koja bi dovela
do proklizavanja, otpornost na proklizavanje za jedan vijak treba odrediti ovako:
Kategorija B: otporan na proklizavanje u graniþnom stanju uporabljivosti
n P ( F p,C - 0,8 F t, Ed,ser )

F s, Rd,ser = (8.23)
J Ms,ser
Kategorija C: otporan na proklizavanje u graniþnom stanju nosivosti
n P ( F p,C - 0,8 Ft, Ed )

F s, Rd = (8.24)
J Ms, ult
8.5.10 Sile odupiranja
(1) Ako se od spajala zahtijeva da nose vlaþnu silu, treba ih dimenzionirati tako da preuzmu i
dodatnu silu prouzroþenu odupiranjem, ako se to može dogoditi, vidjeti sliku 8.8.
N =FN + Q N =FN + Q
Q Q
2FN
Slika 8.8 - Sile odupiranja (Q)
(2) Sile odupiranja ovise o relativnoj krutosti i geometrijskim dimenzijama dijelova spoja, vidjeti
sliku 8.9.
EN 1999-1-1:2007
stranica 132/232
(a)
(b)
(a) debela prirubnica/þelna ploþa, mala sila odupiranja

(b) tanka prirubnica/þelna ploþa, velika sila odupiranja
Slika 8.9 - Uþinak detalja na sile odupiranja
(3) Ako se u proraþunu prirubnica/þelnih ploþa želi obuhvatiti uþinak sile odupiranja, treba tu silu u
proraþunu uzeti u obzir. Vidjeti Dodatak B.
8.5.11 Dugi prikljuþci
(1) Ako je udaljenost Lj izmeÿu središta krajnjih spajala u prikljuþku, mjerena u smjeru prijenosa
sile (vidjeti sliku 8.10) veüa od 15d, proraþunsku posmiþnu otpornost Fv,Rd svih spajala
proraþunanih u skladu s toþkama 8.5.5 ili 8.5.6 treba smanjiti množenjem faktorom smanjenja EL,f
danog izrazom:
L j 15d
E Lf 1 (8.25)
200d
ali 0,75 d ELf d 1,0.
ELf
Lj
1,0
0,75 F F
0,5 Lj Lj
F F
0
0 15d 65d Lj
Slika 8.10 - Dugi prikljuþci
(2) Ova se odredba ne primjenjuje ako duž duljine prikljuþka postoji jednolika raspodjela prijenosa
sila, npr. pri prijenosu posmiþne sile iz hrpta profila u pojasnicu.
8.5.12 Pojedinaþni preklopni prikljuþak sa spajalima u jednome redu
(1) U pojedinaþnim preklopnim prikljuþcima ne treba upotrebljavati pojedinaþnu zakovicu ili jedan
red zakovica.
(2) Otpornost po oplošju rupe Fb,Rd odreÿenu u skladu s toþkom 8.5.5 treba ograniþiti na
Fb,Rd d 1,5 fu d t /JM2 (8.26)

EN 1999-1-1:2007
stranica 133/231
Slika 8.11 - Pojedinaþni preklopni prikljuþak s jednim redom vijaka
(3) U jednostrukim preklopnim prikljuþcima ravnih ploþa sa samo jednim vijkom ili jednim redom
vijaka (okomito na smjer optereüenja) uz vijke velike þvrstoüe kvalitete 8.8 ili 10.9 treba upotrijebiti
odgovarajuüe podložne ploþice, þak i ako vijci nisu prednapeti.
8.5.13 Spajala postavljena kroz podložne ploþe
(1) Ako vijci ili zakovice koje prenose silu posmikom i po oplošju rupe prolaze kroz podložne ploþe
debljine tp koja je veüa od jedne treüine nazivnoga promjera d, proraþunsku posmiþnu otpornost
Fv,Rd odreÿenu u skladu s toþkama 8.5.5 ili 8.5.6 treba smanjiti množenjem s faktorom smanjenja Ep
iz izraza:
9d
Ep but E p d 1,0 ali (8.27)
8d 3tp
(2) Za spojeve s dvije ravnine posmika i podložnim ploþama s obje strane nastavka, tp treba uzeti
prema debljini deblje podložne ploþe.
(3) Za sva dodatna spajala koja se zahtijevaju zbog primjene faktora smanjenja Ep postoji
moguünost njihova postavljanja u produžetku podložne ploþe.
8.5.14 Svornjaþki spojevi
8.5.14.1 Podruþje primjene Opüenito
(1) Ova se toþka primjenjuje na svornjaþke spojeve kad se zahtijeva rotacija spoja.
(2) Svornjake ne treba optereüivati u jednoj posmiþnoj ravnini pa jedan od elemenata koji se
prikljuþuje treba imati viliþasti kraj (en: clevis). Sustav koji pridržava svornjak, npr. stezni prsten,
(en: spring clip) treba biti proraþunan tako da preuzme boþnu silu ne manju od 10 % ukupne
posmiþne sile svornjaka.
(1) Ako se zahtijeva rotacija, svornjaþke spojeve treba proraþunati u skladu s toþkama 8.5.14.2 i
8.5.14.3.
(2) Svornjaþki spojevi u kojima se ne zahtijeva rotacija smiju se proraþunati kao spojevi s jednim
vijkom ako duljina svornjaka nije manja od 3 puta promjer svornjaka, vidjeti sliku 8.5.3. U svim
drugim sluþajevima treba slijediti metodu iz toþke 8.5.14.3.
8.5.14.2 Rupe i ploþe za svornjak
(1) Geometrijski oblik ploþa u svornjaþkim spojevima treba biti u skladu s dimenzijskim zahtjevima
na slici 8.12.
F J 2d
a t Ed M1 0
c
F Ed 2tf o 3
d0
F J d
c t Ed M1 0
2tf o 3
a
a) zadana je debljina i promjer rupa
EN 1999-1-1:2007
stranica 134/232
1,6d0
FEdJ M1
t t 0,7
fo
F Ed
FEdJ M1
2,5d0
0,75d0
d0
d 0 t 1,75
fo
1,3d0 t - debljina elementa (ploþe)
d0 - promjer rupe
0,3d0
b) zadan je geometrijski oblik
Slika 8.12 - Geometrijski zahtjevi za elemente sa svornjakom na kraju
(2)P U graniþnom stanju nosivosti proraþunska sila FEd u ploþi ne smije prijeüi proraþunsku
otpornost danu u tablici 8.7.
(3) Ploþe svornjaka predviÿene kako bi poveüale neto ploštinu elementa ili nosivost svornjaka
trebaju biti dovoljne veliþine za prijenos proraþunske sile od svornjaka na element a treba ih
rasporediti tako da se izbjegne ekscentriþnost.
(1) Geometrijski oblik ploþa u svornjaþkim spojevima treba biti u skladu s dimenzijskim zahtjevima
na slici 8.12.
F J 2d
a t Ed M1 0
c
F Ed 2tf o 3
d0
F J d
c t Ed M1 0
2tf o 3
a
a) zadana je debljina i promjer rupe
1,6d0
FEdJ M1
t t 0,7
fo
F Ed
FEdJ M1
2,5d0
0,75d0
d0
d 0 t 1,75
fo
1,3d0 t - debljina elementa (ploþe)
d0 - promjer rupe
0,3d0
b) zadan je geometrijski oblik
Slika 8.12 - Geometrijski zahtjevi za elemente sa svornjakom na kraju
(2)P U graniþnom stanju nosivosti proraþunska sila FEd u ploþi ne smije prijeüi proraþunsku
otpornost danu u tablici 8.7.
(3) Ploþe svornjaka predviÿene kako bi poveüale neto ploštinu elementa ili otpornost svornjaka po
oplošju rupe trebaju biti dovoljne veliþine za prijenos proraþunske sile od svornjaka na element a
treba ih rasporediti tako da se izbjegne ekscentriþnost.
8.5.14.3 Proraþun svornjaka
(1) Moment savijanja u svornjaku treba proraþunati kako je naznaþeno na slici 8.13.
EN 1999-1-1:2007
stranica 135/231
(2) U graniþnom stanju nosivosti proraþunske sile i momenti u svornjaku ne trebaju premašiti
odgovarajuüe proraþunske otpornosti dane u tablici 8.7.
(1) Svornjake ne treba optereüivati u jednoj posmiþnoj ravnini pa jedan od elemenata koji se
prikljuþuje treba imati viliþasti kraj (en: clevis). Sustav koji pridržava svornjak, npr. stezni prsten,
(en: spring clip) treba biti proraþunan tako da preuzme boþnu silu ne manju od 10 % ukupne
posmiþne sile svornjaka.
(2) Moment savijanja u svornjaku treba proraþunati kako je naznaþeno na slici 8.13.
(3) U graniþnom stanju nosivosti proraþunske sile i momenti u svornjaku ne trebaju prijeüi
odgovarajuüe proraþunske otpornosti dane u tablici 8.7.
(4) Ako je predviÿen zamjenjiv svornjak (za višekratno sklapanje i rasklapanje konstrukcije), osim
odredaba iz toþaka 8.5.14.2 i 8.5.14.3 kontaktno naprezanje po oplošju rupe treba zadovoljiti izraz:
V h,Ed dfh,Rd (8.28a)
gdje je: .......
PREPIŠI FORMULU (8.28b) IZ A1
fh,Rd = 2,5 fo / JM6,ser
gdje je:
d promjer svornjaka
do promjer rupe za svornjak
FEd,ser proraþunska sila koju treba prenijeti na ležaj za karakteristiþnu kombinaciju optereüenja za
graniþno stanje uporabljivosti
Ep, Epl modul elastiþnosti svornjaka i materijala ploþe.

EN 1999-1-1:2007
stranica 136/232
Tablica 8.7 - Proraþunske otpornosti za svornjaþke spojeve

Kriterij Otpornost
posmik svornjaka Fv,Rd = 0,6 A fup/JMp
savijanje svornjaka MRd = 0,8 Wel fup/JMp
kombinirani posmik i savijanje svornjaka [MEd/MRd]² + [Fv,Ed/Fv,Rd]² d 1,0
nosivost po oplošju rupe u svornjaþkome spoju Fb,Rd = 1,5 t d fo/JM1

nosivost po oplošju rupe svornjaka u graniþnom stanju
Fb,Rd,ser = 0,6 t d fo/JM6,ser
uporabljivosti
0,5 F Ed 0,5 F Ed
e t1 e
d0
d
t2 t2
F Ed
Slika 8.13 - Djelovanja i uþinci djelovanja na svornjak
M Ed FEd (2t 2 4e t1 ) / 8 (8.28)

EN 1999-1-1:2007
stranica 137/231
Tablica 8.7 - Proraþunske otpornosti za svornjaþke spojeve

Kriterij Otpornost
posmik svornjaka Fv,Rd = 0,6 A fup/JMp t Fv,Ed
ako je predviÿen zamjenjivi svornjak treba zadovoljiti i Fv,Rd,ser = 0,6 A fop/JM6,ser t Fv,Ed,ser
zahtjev:
nosivost po oplošju rupe u svornjaþkome spoju
Fb,Rd = 1,5 t d fo,min /JM1 t Fb,Ed
ako je predviÿen zamjenjivi svornjak treba zadovoljiti i Fb,Rd = 0,6 t d fo /JM6,ser t Fb,Ed,ser
zahtjev:
14
savijanje svornjaka MRd = 1,5 Wel fop/JM1 t MEd
ako je predviÿen zamjenjivi svornjak treba zadovoljiti i MRd = 0,8 Wel fop/JM6,ser t MEd
zahtjev:
kombinirani posmik i savijanje svornjaka [MEd/MRd]² + [Fv,Ed/Fv,Rd]² d 1,0
d promjer svornjaka
fo,min manja od proraþunske granice popuštanja svornjaka i spojenoga dijela
fup vlaþna þvrstoüa svornjaka
t debljina spojenoga dijela
A ploština popreþnog presjeka svornjaka
0,5 F Ed 0,5 F Ed
e t1 e
d0
d
t2 t2
F Ed
Slika 8.13 - Djelovanja i uþinci djelovanja na svornjak
M Ed FEd (2t 2 4e t1 ) / 8 (8.28c)
8.6 Zavareni spojevi
8.6.1 Opüenito
(1) U proraþunu zavarenih prikljuþaka pozornost treba obratiti na þvrstoüu zavara i þvrstoüu HAZ-a.
(2) Ovdje navedene smjernice za projektiranje/proraþun primjenjuju se na:
14 Nacionalna bilješka: Ispravljena je oþita pogreška na desnoj strani nejednadžbe. Pravilno je MEd.
EN 1999-1-1:2007
stranica 138/232
- proces zavarivanja MIG i TIG za debljine materijala u skladu s tablicama 3.2a i 3.2b i za popravak
- razinu kvalitete u skladu s normom prEN 1090-3 EN 1090-3
- kombinacije osnovnog metala i elektroda kako je navedeno u toþki 3.3.4
- konstrukcije optereüene pretežno statiþkim optereüenjem.
(3) Ako za glavne nosive elemente ti uvjeti nisu ispunjeni, potrebno je zavariti i ispitati posebne
ispitne uzorke o þemu se ugovorne strane trebaju dogovoriti.
(4) Ako je za sekundarne ili nenosive elemente odreÿena niža razina kvalitete, treba upotrijebiti
manje vrijednosti proraþunske þvrstoüe.
8.6.2 Podruþje pod utjecajem topline (en: HAZ, heat-affected zone)
(1) Podruþje pod utjecajem topline treba uzeti u obzir za niže navedene razrede legura (vidjeti i toþku
6.5 6.1.6):
- toplinski obraÿene legure prema temperiranju T4 i veüem (nizovi 6xxx i 7xxx)
- toplinski neobraÿene legure u svim uvjetima hladnog oþvršüenja (nizovi 3xxx, 5xxx i 8xxx).
(2) U obzir treba uzeti stupanj i opseg (dimenzije) omekšanja HAZ-a navedih u toþki 6.5 6.1.6.
Stupanj i opseg razlikuju se za zavarivanje TIG i MIG. Zbog veüeg unosa topline za zavarivanje TIG
treba primijeniti veüi opseg (veüe podruþje HAZ-a) i veüi stupanj omekšanja.
(3) Karakteristiþne þvrstoüe fu,haz za materijal HAZ-a dane su u tablici 3.2. Karakteristiþna posmiþna
þvrstoüa za HAZ definirana je izrazom f v,haz f u,haz / 3 .
8.6.3 Proraþun zavarenih spojeva
(1) U proraþunu zavarenih spojeva treba provjeriti:
- proraþun zavara, vidjeti toþke 8.6.3.2 i 8.6.3.3
- proraþunsku þvrstoüu HAZ-a u blizini zavara, vidjeti toþku 8.6.3.4
- proraþun spojeva s kombiniranim zavarima, vidjeti toþku 8.6.3.5.
(2) Sposobnost deformiranja zavarenoga prikljuþka može se poboljšati ako je proraþunska þvrstoüa
zavara veüa od þvrstoüe materijala u HAZ-u.
EN 1999-1-1:2007
stranica 139/231
8.6.3.1 Karakteristiþna þvrstoüa zavara (en: weld metal)
(1) Za karakteristiþnu þvrstoüu zavara (fw) treba uzeti vrijednosti iz tablice 8.8 uz uvjet da su
upotrijebljene one kombinacije osnovnoga materijala i elektroda koje su navedene u toþki 3.3.4.
(2) U zavarenim spojevima obiþno je þvrstoüa zavara manja od þvrstoüe osnovnoga materijala osim
za þvrstoüu u HAZ-u.
Tablica 8.8 - Karakteristiþne þvrstoüe zavara fw

Karakteristiþna Elektro
þvrstoüa Legura
da
3103 5052 5083 5454 6060 6005A 6061 6082 7020
fw [N/mm2] 5356 - 170 240 220 160 180 190 210 260
4043A 95 - - - 150 160 170 190 210
1 Za legure EN AW-5754 i EN AW-5049 može se upotrijebiti vrijednost legure 5454
za EN AW-6063, EN AW-3005 i EN AW-5005 može se upotrijebiti vrijednosti legure 6060
za EN AW-6106 može se upotrijebiti vrijednosti legure 6005A
za EN AW-3004 može se upotrijebiti vrijednost legure 6082
za EN AW-8011A može se upotrijebiti vrijednost 100 N/mm² za elektrodu vrste 4 i vrste 5
2 Ako su upotrijebljene elektrode 5056A, 5556A ili 5183 Ako su upotrijebljene elektrode 5056, 5356A,
5556A/5556B, 5183/5183A moraju se primijeniti vrijednosti za 5356.
3 Ako su upotrijebljene elektrode 4047A ili 3103 moraju se primijeniti vrijednosti za 4043A.
4 Za kombinacije razliþitih legura mora se upotrijebiti najniža karakteristiþna þvrstoüa zavara.
(3) Karakteristiþnu þvrstoüu zavara treba razlikovati ovisno o upotrijebljenoj elektrodi. Odabir
elektrode ima znatan utjecaj na þvrstoüu zavara.
8.6.3.2 Proraþun suþeljenih zavara
8.6.3.2.1 Suþeljeni zavari s punim prodorom
(1) Suþeljene zavare s punim prodorom treba primijeniti za primarne nosive elemente.
(2) Za proraþunsku debljinu suþeljenog zavara s punim prodorom treba uzeti debljinu spojenih
elemenata. Ako su debljine elemenata razliþite za debljinu zavara treba uzeti najmanju debljinu
elementa.
(3) U proraþunu treba zanemariti pojaþanje ili urez zavara koji su unutar odreÿenih granica.
(4) Proraþunsku duljinu treba uzeti jednaku ukupnoj duljini zavara ako su upotrijebljene pomoüne
ploþe na poþetku i na kraju. Inaþe ukupnu duljinu treba smanjiti za dvostruku debljinu t.
8.6.3.2.2 Suþeljeni zavari s djelomiþnim prodorom
(1) Suþeljene zavare s djelomiþnim prodorom treba upotrijebiti samo za sekundarne i nenosive
elemente.
(2) Za suþeljene zavare s djelomiþnim prodorom treba primijeniti proraþunsku debljinu zavara te
(vidjeti sliku 8.21).
8.6.3.2.3 Formule za proraþun suþeljenih zavara
(1) Za proraþunska naprezanja primjenjuje se:
- normalno naprezanje, vlak ili tlak, okomito na os zavara, vidjeti sliku 8.14:
EN 1999-1-1:2007
stranica 140/232
fw
VAEd d (8.29)
J Mw
- posmiþno naprezanje, vidjeti sliku 8.15:
fw
W Edd 0,6 (8.30)
J Mw
W Edd 0,6 __________ (8.30)

UREDI FORMULU PREMA A1 POD 66)
- kombinirano normalno i posmiþno naprezanje:
2 fw
V 2A Ed + 3 W Ed d (8.31)
J Mw
gdje je:
fw karakteristiþna þvrstoüa zavara u skladu s tablicom 8.8
VAEd normalno naprezanje, okomito na os zavara
WEd posmiþno naprezanje, paralelno s osi zavara
JMw parcijalni koeficijent sigurnost za zavarene prikljuþke, vidjeti toþku 8.1.1
(2) Zaostala naprezanja i naprezanja koja ne sudjeluju u prijenosu optereüenja ne treba ukljuþiti u
kontrolu otpornosti zavara. To se posebno odnosi na normalno naprezanje paralelno s osi zavara.
F, V
t
b
F, V
Slika 8.14 - Suþeljeni zavar izložen normalnim naprezanjima
F, W
t
b
F, W
Slika 8.15 - Suþeljeni zavar izložen posmiþnim naprezanjima

8.6.3.3 Proraþun kutnih zavara
(1) U proraþunu kutnih zavara presjek po debljini zavara treba uzeti kao glavni presjek.
EN 1999-1-1:2007
stranica 141/231
(2) Presjek po debljini treba odrediti s pomoüu proraþunske duljine zavara i proraþunske debljine
zavara.
(3) Proraþunsku duljinu treba uzeti kao ukupnu duljinu zavara ako
- duljina zavara iznosi najmanje osam puta debljina zavara
- duljina zavara ne prelazi 100 puta debljinu zavara uz nejednoliku raspodjelu naprezanja
- je raspodjela naprezanja duž duljine zavara konstantna npr. kao kod preklopnih prikljuþaka
prikazanih na slici 8.16a.
(4) Ako gore popisani zahtjevi nisu ispunjeni, proraþunsku duljinu za uzdužne zavara treba odrediti iz
izraza:
Lw,eff = (1,2 - 0,2 Lw/100 a) Lw uz Lw t 100 a (8.32)
gdje je:
Lw,eff proraþunska duljina uzdužnih kutnih zavara
Lw ukupna duljina uzdužnih kutnih zavara
a proraþunska debljina zavara, vidjeti sliku 8.17.
NAPOMENA: Ako je raspodjela naprezanja nejednolika a zavari tanki i dugi, sposobnost deformiranja na
krajevima može se iscrpiti prije negoli srednji dio zavara dostigne popuštanje. Stoga spoj gubi nosivost poput
rasporka (ciferšlusa).
W W W W
a) primjer jednolike raspodjele naprezanja b) primjer nejednolike raspodjele naprezanja
Slika 8.16 - Raspodjela naprezanja u prikljuþcima sa kutnim zavarima
(4) Ako je duljina zavara manja od 8 puta debljina zavara, otpornost zavara ne treba uzeti u obzir.
Ako raspodjela naprezanja po duljini zavara nije konstantna, vidjeti sliku 8.16b, i ako je duljina zavara
veüa od 100 puta njegova debljina proraþunsku duljinu uzdužnih zavara treba odrediti iz izraza:
Lw,eff = (1,2 - 0,2 Lw/100 a) Lw uz Lw t 100 a (8.32)
gdje je:
Lw,eff proraþunska duljina uzdužnih kutnih zavara
Lw ukupna duljina uzdužnih kutnih zavara
a proraþunska debljina zavara, vidjeti sliku 8.17.
NAPOMENA: Ako je raspodjela naprezanja nejednolika a zavari tanki i dugi, sposobnost deformiranja na
krajevima može se iscrpiti prije negoli srednji dio zavara dostigne popuštanje. Stoga nastupa slom spoja kao
kod rasporka (ciferšlusa).
EN 1999-1-1:2007
stranica 142/232
W W W W
a) primjer jednolike raspodjele naprezanja b) primjer nejednolike raspodjele naprezanja
Slika 8.16 - Raspodjela naprezanja u prikljuþcima sa kutnim zavarima
(5) Proraþunska debljina zavara a mora se odrediti kako je naznaþeno na slici 8.17 (a je visina
najveüeg trokuta koji se može upisati unutar zavara).
(6) Ako kvalifikacijski (pokusni) ispitni uzorci pokažu dosljedan, pravilan prodor korijena, za potrebe
proraþuna smije se pretpostaviti:
- proraþunska debljina zavara poveüana za 20 % ili 2 mm, a mjerodavna je manja vrijednost, pod
uvjetom da je kvalifikacijski postupak bio pripremljen. Stoga je a = 1,2 a ili a = a + 2 mm
- dodatna debljina zavara kod kutnih zavara s dubokim prodorom ako je dosljedan prodor potvrÿen
ispitivanjem. Stoga: a = a + apen, vidjeti sliku 8.17.
t1
g1
a
a
t2
apen
Slika 8.17 - Proraþunska debljina zavara a; pozitivan prodor korijena apen
(7) Sile koje djeluju na kutni zavar treba razložiti na komponente naprezanja s obzirom na presjek po
debljini, vidjeti sliku 8.18. Te komponente jesu:
- normalno naprezanje VA okomito na presjek po debljini
- normalno naprezanje V|| paralelno s osi zavara
- posmiþno naprezanje WA koje djeluje na presjek po debljini okomito na os zavara
- posmiþno naprezanje W|| koje djeluje na presjek po debljini paralelno s osi zavara.
(8) Zaostala naprezanja i naprezanja koja ne sudjeluju u prijenosu optereüenja ne treba ukljuþiti u
kontrolu otpornosti kutnoga zavara. To se posebno odnosi na normalno naprezanje V || paralelno s
osi zavara.
EN 1999-1-1:2007
stranica 143/231
VA
FV
a W// V//
W WA
(a)
(a)presjek po debljini zavara
Slika 8.18 - Naprezanja VA, WA, V|| i W|| koja djeluju u presjeku po debljini kutnoga zavara
(9) Proraþunska otpornost kutnoga zavara treba ispuniti uvjet:

V A2 Ed + 3 W A2 Ed W ||2Ed d
J Mw
fw
(8.33)
gdje je:
JMw parcijalni koeficijent sigurnosti za zavarene prikljuþke, vidjeti toþku 8.1.1.
(10) Za dva sluþaja koji se þesto javljaju treba primijeniti izraze koji su izvedeni iz izraza (8.33):
- za dvostruki (obostrani) kutni zavareni prikljuþak optereüen okomito na os zavara (vidjeti sliku 8.19),
debljina zavara a treba zadovoljiti izraz:
V Ed t
a t 0,7 (8.34)
f w / J Mw
PREPIŠI FORMULU (8.34) IZ A1
gdje je:
F
VEd = Ed normalno naprezanje u spojenom elementu (8.35)
tb
FEd proraþunska sila u spojenom elementu
t debljina spojenoga elementa, vidjeti sliku 8.19
b širina spojenoga elementa.
WA
F/2
VA
t F
VAA
F/2
WA
Slika 8.19 - Dvostruki kutni zavareni prikljuþak optereüen okomito na os zavara
- za dvostruki kutni zavareni prikljuþak optereüen paralelno s osi zavara (vidjeti sliku 8.20), debljina
zavara a treba zadovoljiti izraz:
EN 1999-1-1:2007
stranica 144/232
W Ed t
a t 0,85 (8.36)
f w / J Mw
PREPIŠI FORMULU (8.36) IZ A1
gdje je:
F
WEd = Ed posmiþno naprezanje u spojenom elementu (8.37)
th
FEd sila u spojenom elementu
t debljina spojenog elementa, vidjeti sliku 8.20
h visina spojenog elementa, vidjeti sliku 8.20.
F
h
a
Slika 8.20 - Dvostruki kutni zavareni prikljuþak optereüen paralelno s osi zavara
8.6.3.4 Proraþunska otpornost HAZ-a
(1) Proraþunsku otpornost HAZ-a u blizini zavara treba odrediti ovako:
a) vlaþna otpornost okomito na ravninu sloma (vidjeti sliku 8.21):
- suþeljeni zavari u HAZ-u:

f u,haz
Vhaz,Ed d (8.38)
J Mw
na rubu zavara (puni popreþni presjek) na rubu zavara (puni popreþni presjek) za zavare s punim
prodorom i proraþunsku debljinu zavara za zavare s djelomiþnim prodorom
- kutni zavari u HAZ-u

f u,haz
Vhaz,Ed d na granici taljenja (en: fusion) i na rubu zavara (puni popreþni presjek). (8.39)
J Mw
gdje je:
Vhaz,Ed proraþunsko normalno naprezanje okomito na os zavara
EN 1999-1-1:2007
stranica 145/231
t debljina spojenoga elementa
fu,haz karakteristiþna þvrstoüa HAZ-a, vidjeti toþku
JMw koeficijent materijala parcijalni koeficijent sigurnosti za zavarene prikljuþke, vidjeti

toþku 8.1.1.
b) posmiþna sila u ravnini sloma:

f v,haz
Whaz,Ed d (8.40)
J Mw
na rubu zavara (puni popreþni presjek) na rubu zavara (puni popreþni presjek) za zavare s punim
prodorom i proraþunsku debljinu zavara za zavare s djelomiþnim prodorom
- kutni zavari u HAZ-u:

f v,haz
Whaz,Ed d na rubu zavara na granici taljenja i rubu zavara (puni popreþni presjek) (8.41)
J Mw
gdje je:
Whaz,Ed posmiþno naprezanje paralelno s osi zavara
fv,haz karakteristiþna posmiþna þvrstoüa HAZ-a, vidjeti toþku 8.6.2
JMw koeficijent materijala parcijalni koeficijent sigurnosti za zavarene prikljuþke, vidjeti toþku
8.1.1.
c) kombinacija posmika i vlaka:

2 2 f u,haz
V haz, Ed + 3 W haz, Ed d (8.42)
J Mw
na rubu zavara (puni popreþni presjek) na rubu zavara (puni popreþni presjek) za zavare s
punim prodorom i proraþunsku debljinu zavara za zavare s djelomiþnim prodorom
- kutni zavari u HAZ-u:

2 2 f u,haz
V haz, Ed + 3 W haz, Ed d na rubu zavara na granici taljenja i rubu zavara (puni popreþni
J Mw
presjek) (8.43)
Za simbole vidjeti toþku 8.6.3.4a) i b).

EN 1999-1-1:2007
stranica 146/232
te te
F t
t
t F
T T
T
linija F = HAZ na granici taljenja
linija T = HAZ na rubu zavara, puni popreþni presjek
te = proraþunski presjek po debljini zavara
R = nadvišenje korijena zavara
Slika 8.21 - Ravnine sloma u HAZ-u u blizini zavara
(2) Navedene smjernice za proraþun HAZ-a odnose se samo na zavarene prikljuþke. O uþinku HAZ-
a na konstrukcijsko ponašanje elemenata smjernice za proraþun dane su u toþkama 6.3 i 6.5.
8.6.3.5 Proraþun spojeva s kombiniranim zavarima

(1) Za proraþun spojeva s kombiniranim zavarima treba primijeniti jednu od dviju niže navedenih
metoda (vidjeti i toþku 8.1.4):
- 1. metoda: sile koje djeluju na prikljuþak raspodijele se na odgovarajuüe zavare koji su naprikladniji
za njihovo preuzimanje
- 2. metoda: zavari se proraþunaju na naprezanja koja nastaju u susjednom osnovnom materijalu
razliþitih dijelova prikljuþka.
(2) Primjena jedne od navedenih metoda proraþuna spojeva s kombiniranim zavarima ograniþena je
na proraþun pojedinih zavara koji þine spoj.
(3) S 1. metodom mora se kontrolirati ima li zavar dovoljnu sposobnost deformiranja kako bi takva
jednostavna raspodjela sila bila moguüa. Osim toga, pretpostavljene sile u zavarima ne trebaju
dovesti do preoptereüenja spojenih elemenata.
(4) S 2. metodom gornji problemi ne postoje ali ponekad može biti teško odrediti naprezanja u
osnovnome materijalu za razliþite dijelove prikljuþka.
(5) Ako se pretpostavi pojednostavnjena raspodjele sila, kao što je opisano za 1. metodu, onda je to
najþešüe primijenjena metoda. S obzirom da je stvarna raspodjela sila izmeÿu zavara vrlo
neodreÿena, takve su se pretpostavke pokazale prihvatljive i zadovoljavajuüe za projektantsku
praksu. Meÿutim, te pretpostavke osnivaju se na dokazanoj sposobnosti zavara da preraspodjeljuju
sile s pomoüu popuštanja.
(6) Zaostala naprezanja i druga naprezanja koja ne sudjeluju u prijenosu optereüenja ne treba
ukljuþiti u proraþun. Primjerice, naprezanja zbog manjih ekscentriþnosti u prikljuþku ne treba
razmatrati.
8.7 Hibridni spojevi

(1) Ako se za prijenos posmiþnog optereüenja upotrebljavaju razliþiti oblici spajala ili ako se
zavarivanje i spajala upotrebljavaju u kombinaciji, projektant treba provjeriti djeluju li ona zajedno.
(2) Opüenito se stupanj zajedniþkog djelovanja smije vrednovati razmatranjem krivulja sila - pomak
odreÿenoga spoja s pojedinaþnim naþinima spajanja ili s pomoüu odgovarajuüih ispitivanja cijelog
hibridnog spoja.
(3) Uobiþajene vijke sa svijetlim razmakom rupa ne treba izvoditi zajedno sa zavarivanjem.
(4) Za prednapete vijke velike þvrstoüe u spojevima koji su proraþunani kao otporni na proklizavanje u
graniþnom stanju nosivosti (kategorija C u toþki 8.5.3.1) smije se pretpostaviti da dijele optereüenje sa
EN 1999-1-1:2007
stranica 147/231
zavarima ako je konaþno pritezanje vijaka provedeno nakon završetka zavarivanja. Ukupno
proraþunsko optereüenje treba odrediti kao zbroj odgovarajuüe proraþunske otpornosti svakog spajala
uz odgovarajuüu vrijednost njegova koeficijenta JM.
8.8 Spojevi spojeni adhezivom
NAPOMENA: Preporuke za spojeve spojene adhezivom dane su u Dodatku M.
8.9 Ostale metode prikljuþivanja
(1) Pravila proraþuna mehaniþkih spajala dana su u normi EN 1999-1-4.
(2) Ostale se metode prikljuþivanja koje nisu obuhvaüene pravilima proraþuna u ovoj normi smiju
upotrijebiti ako su provedena odgovarajuüa ispitivanja u skladu s normom EN 1990 kako bi se
- dokazala prikladnost metode za konstrukcijsku primjenu
- odredila proraþunska otpornost za upotrijebljenu metodu.
(3) Primjeri drugih metoda prikljuþivanja jesu:
- metode zavarivanja kao što su tlaþno-tarno zavarivanje (en: friction stir welding) i lasersko
zavarivanje
- mehaniþke metode priþvršüivanja kao što su vijci s narezima i samobušeüe zakovice.
NAPOMENA: U nacionalnom se dodatku smiju navesti odredbe za druge metode prikljuþivanja.

EN 1999-1-1:2007
stranica 148/232
Dodatak A
(normativni)
Razredi izvedbe
(1) Razredi izvedbe se uvode kako bi se razlikovali zahtjevi za konstrukcije i njihove dijelove vezani
za upravljanje pouzdanošüu projekta i izvoÿenja u skladu s toþkom 2.2 norme EN 1990 i Dodatkom
B iste norme.
(2) Aluminijske su konstrukcije svrstane u þetriri razreda izvedbe oznaþena s 1, 2, 3 i 4, pri þemu 4.
razred oma najstrože zahtjeve.
NAPOMENA: Norma EN 1990 preporuþuje tri razreda posljedica i tri razreda pouzdanosti. Meÿutim, norma
EN 1990 ne obuhvaüa konstrukcije izložene zamoru što je obuhvaüeno normom EN 1999-1-3.
(3) Razred izvedbe treba odabrati na temelju ovih þetiriju uvjeta:
- posljedica konstrukcijskoga sloma
- vrste optereünja, tj. prevladava li u konstrukciji statiþko optereüenje ili je važno optereüenje
zamora
- razine uþinka proraþunskog djelovanja u usporedbi s otpornošüu popreþnog presjeka, što je ovdje
definirano kao stupanj iskorištenja popreþnoga presjeka
- tehnologije i postupaka koji üe se upotrijebiti u graÿevini s obzirom na zahtijevanu razinu kvalitete

dijelova.
NAPOMENA 1: Razred izvedbe konstrukcije/dijelova trebaju zajedno odrediti projektant i vlasnik graÿevine
uzimajuüi u obzir nacionalne odredbe. Razreed izvedbe treba biti definiran u izvedbenoj specifikaciji.
NAPOMENA 2: U normi EN 1090-3 dana su prfavila za izvedbu radova a ukljuþuju i pravila za nadzor.
Pregled/nadzor obuhvaüa posebno pravila za zavarene konstrukcije sa zahtjevima za razinu kvalitete,
dopuštenu veliþinu i vrstu nedostataka zavara, vrstu i opseg pregleda/nadzora, zahtjeve za nadzorom i
struþnošüu nadzornika zavarivanja i zavarivaþkog osoblja povezano s razredom izvedbe.
(4) Razred izvedbe smije se odnositi na cijelu konstrukciju, na njezhin dio, na jedan ili više
elemenata ili na odreÿene detalje. U konstrukciji smije postojati više razreda izvedbe.
(5) Uvjet je da je izvedba konstrukcije i konstrukcijskih dijelova usklaÿena s normom EN 1090-3 i

pravilima za razliþite razrede izvedbe navedene u normi EN 1090-3.
(6) Razred posljedica i pridruženi razred pouzdanosti konstrukcije ili dijela imaju posljedice na
zahtjeve vezane uz projekt i izvedbu konstrukcije. Posljedice za projekt, u skladu s normom prEN
1990, Dodatak B, mogu se odnositi na:
- pravila za nadzor projekta i kontrolu dokumentacije konstrukcije izraženu razinama nadzora

projekta
- pravila za odreÿivanje proraþunskih djelovanja, izražena parcijalnim koeficijentima za djelovanja.
NAPOMENA: U nacionalnom se dodatku smiju navesti pravila za primjenu razreda izvedbe, veza
izmeÿu razreda pouzdanosti i razreda izvedbe i pravila nadzora koja su posljedica tih razreda. U
tablici A.1 dane su preporuke za odabir razreda izvedbe na temelju prvih triju kriterija iz stavka (3).
Ako definicije nema, preporuþa se primjena 2. razreda.
EN 1999-1-1:2007
stranica 149/231
Tablica A.1 - Preporuke za odabir razreda izvedbe (EXC)

Pretežno statiþko olptereüenje
Razred posljedica Velika vlaþna Optereüenje zamora
Mala vlaþna naprezanja
naprezanja d)
a)
CC3: velik 3 2 4
b)
CC2: srednji 2 1 3
c)
CC1: malen 1 1 2
a)
Velik znaþi da su posljedice za gubitak ljudskih života, gospodarske gubitke društva ili oneþišüenje
okoliša vrlo velike.
b)
Srednji znaþi da su posljedice za gubitak ljudskih života, gospodarske gubitke društva ili
oneþišüenje okoliša znatne.
c)
Malen znaþi da su posljedice za gubitak ljudskih života, gospodarske gubitke društva ili oneþišüenje
okoliša male u usporedbi s drugim razredima.
d)
Smije se pretpostaviti da velika vlaþna naprezanja znaþe stupanj iskorištenja veüi od 70 %
proraþunske otpornosnti.
(7) Stupanj iskorištenja U za konstrukcije i dijelove izložene pretežno statiþkom optereüenju

definiran je izrazom
Ek J F
U (A.1)
Rk / J M
gdje je:
Ek karaktareistiþna vrijednost uþinka djelovanja
Rk karakteristiþna vrijednost otpornosti.
Za kombinacije djelovanja U je dan s pomoüu formala za meÿudjelovanje.
EN 1999-1-1:2007
stranica 150/232
Dodatak A
(obavijesni)
Razlikovanje pouzdanosti
A.1 Uvod
(1) Norma EN 1990 sadržava u 2. poglavlju zahtjeve koji osiguravaju postizanje zahtijevane
pouzdanosti konstrukcije. Dodatak B te norme uvodi razrede posljedica i razrede pouzdanosti i
daje smjernice za odabir razreda posljedica kako bi se razlikovala pouzdanost. Razredi posljedica
za konstrukcijske dijelove podijeljeni su u tri razine oznaþene s CCi (i = 1, 2 ili 3).
(2) Razred posljedica i pridruženi razred pouzdanosti konstrukcije ili dijela konstrukcije imaju za
posljedice na zahtjeve pri projektiranju i izvedbi konstrukcije a posebno na zahtjeve vezane za
nadzor nad projektom i nadzor nad izvedbom.
(3) Ovaj dodatak služa kao smjernica za primjenu razliþitih dijelova norme EN 1990 i izradu
izvedbenih specifikacija koje zahtijeva norma prEN 1090-3 EN 1090-3.
A.2 Odredbe o projektu radi razlikovanja pouzdanosti - razine nadzora nad projektom
(1) Smjernice u Dodatku B norme EN 1990 daju o razlikovanju pouzdanosti:
- pravila nadzora nad projektom i nad kontrolom konstrukcijske dokumentacije koja su izražena s
pomoüu razina nadzora nad projektom
- pravila odreÿivanja proraþunskih djelovanja i kombinacija djelovanja koja su izražena parcijalnim

koeficijentima za djelovanja.
NAPOMENA: U nacionalnom se dodatku smiju navesti pravila za primjenu razreda posljedica i

razreda pouzdanosti kao i njihova meÿusobna veza i zahtjevi o nadzoru nad projektom. Preporuke
se dane u Dodatku B norme EN 1990.
A.3 Odredbe o izvedbi radi razlikovanja pouzdanosti - razredi izvedbe
(1) Razredi izvedbe se uvode kako bi se razlikovali zahtjevi za konstrukcije i njihove dijelove vezani
za upravljanje pouzdanošüu izvedbe u skladu s toþkom 2.2 norme EN 1990 i obavijesnim
Dodatkom B iste norme.
(2) Aluminijske su konstrukcije svrstane u þetriri razreda izvedbe oznaþena s EXC1, 2, 3 i 4, pri
þemu 4. razred ima najstrože zahtjeve.
NAPOMENA: Norma EN 1990 preporuþuje tri razreda posljedica i tri razreda pouzdanosti. Meÿutim, norma
EN 1990 ne obuhvaüa konstrukcije izložene zamoru što je obuhvaüeno normom EN 1999-1-3.
(3) Razred izvedbe smije se odnositi na cijelu konstrukciju, na njezin dio, na jedan ili više dijelova ili
na odreÿene detalje. U konstrukciji smije postojati više razreda izvedbe.
(4) Uvjet je da je izvedba konstrukcije i konstrukcijskih dijelova usklaÿena s normom EN 1090-3 i

pravilima za razliþite razrede izvedbe navedene u normi EN 1090-3.
A.4 Prevladavajuüi þimbenici pri pri odabiru razreda izvedbe
(1) Razred izvedbe treba odabrati na temelju ovih triju uvjeta:
a) posljedica konstrukcijskoga sloma vezanih za ljude, gospodarstvo ili okoliš
b) vrste optereüenja, tj. prevladava li u konstrukciji statiþko optereüenje ili je važno optereüenje
zamora
EN 1999-1-1:2007
stranica 151/231
c) tehnologije i postupaka koji üe se upotrijebiti u graÿevini s obzirom na zahtijevanu razinu

kvalitete dijelova.
(2) O razmatranju uvjeta iz stavka (1)a) upotrebom razreda posljedica vidjeti toþku A.1.
(3) Vrsta nesigurnosti pri izloženosti i djelovanjima iz stvaka (1)b) i složenost izvedbe iz stavka
(1)c) predstavljaju opasnosti koje mogu prouzroþiti nedostatke u konstrukciji što može dovesti
neispravnosti tijekom uporabe. Da bi se razmotrite takve opasnosti uvedene su kategorije uporabe
i kategorije proizvodnje, vidjeti tablice A.1 i A.2.
Tablica A.1 - Kriteriji za uporabnu kategoriju

Kategorija Kriterij
SC1 Konstrukcije izložene nazovistatiþkim djelovanjima a)
SC2 Konstrukcije izložene ponavljanim djelovanjima takvoga intenziteta da se zahtijeva režim
pregleda odreÿen za dijelove izložene zamoru b)
a)
U normi EN 1993-1-3 dane su smjernice o tome smije li se dio ili konstrukcija smatrati izložena
nazovistatiþkim djelovanjima i razvrstati u kategoriju SC1.
b)
Uporabnu kategoriju SC2 treba primijeniti u sluþajevima koji nisu obuhvaüeni kategorijom SC1.
Tablica A.2 - Kriteriji za kategoriju proizvodnje
Kategorija Kriterij
PC1 Nezavareni dijelovi
PC2 Zavareni dijelovi
NAPOMENA 1: Razred izvedbe konstrukcije/dijelova trebaju zajedno odrediti projektant i vlasnik graÿevine
uzimajuüi u obzir nacionalne odredbe koje vrijede na mjestu uporabe konstrukcije. U normi EN 1090-3
zahtijeva se da se razred izvedbe definira u izvedbenoj specifikaciji.
NAPOMENA 2: U normi EN 1090-3 dana su pravila za izvedbu radova a ukljuþuju i pravila za nadzor.
Nadzor obuhvaüa naroþito pravila za zavarene konstrukcije sa zahtjevima za razinu kvalitete, dopuštenu
veliþinu i vrstu nedostataka zavara, vrstu i opseg nadzora, zahtjeve za nadzorom i struþnošüu nadzornika
zavarivanja i zavarivaþkog osoblja povezano s razredom izvedbe.
(4) U tablici A.3 dane su preporuke za odabir razreda izvedbe na temelju gornjih kriterija. Ako
razred izvedbe nije odreÿen, preporuþuje se primjena razreda EXC2.
A.5 Odreÿivanje razreda izvedbe
(1) Preporuþeni je postupak pri odreÿivanju razreda izvedbe ovaj:
a) odreÿivanje razreda posljedica izraženog predvidivim posljedicama sloma ili rušenja dijela
konstrukcije, vidjeti normu EN 1990
b) odreÿivanje uporabne kategorije i proizvodne kategorije, vidjeti tablice A.1 i A.2
c) odreÿivanje razreda izvedbe na temelju stavaka a) i b) u skladu s preporuþenom shemom u

tablici A.3.
Tablica A.3 - Odreÿivanje razreda izvedbe

Razred posljedica CC1 CC2 CC3
Uporabna kategorija SC2 SC2 SC2 SC2 SC2 SC2
Proizvodna PC1 EXC1 EXC1 EXC2 EXC3 EXC3 a) EXC3 a)
kategorija PC2 EXC1 EXC2 EXC2 EXC3 EXC3 a) EXC4
a)
EXC4 treba primijeniti na posebne konstrukcije ili na konstrukcije s ekstremnim posljedicama
konstrukcijskoga sloma te za kategorije naznaþene u zahtjevima nacionalnih odredaba.
EN 1999-1-1:2007
stranica 152/232
A.6 Stupnjevi iskorištenja
(1) Stupnjevi iskorištenja upotrebljavaju se pri odreÿivanju zahtjeva za opsegom nadzora i kriterija
prihvatljivosti zavara, vidjeti normu EN 1090-3.
(2) Stupanj iskorištenja U za konstrukcije i dijelove izložene pretežno statiþkom optereüenju

definiran je izrazom
Ek J F
U (A.1)
Rk / J M
gdje je:
Ek karakteristiþni uþinak djelovanja
Rk karakteristiþna otpornosti
Za kombiniranja djelovanja U je dan s pomoüu formula za meÿudjelovanje.
(3) Stupanj iskorištenja za konstrukcije i dijelove izložene optereüenjima zamora definiran je u
normi EN 1999-1-3.
EN 1999-1-1:2007
stranica 153/231
Dodatak B
(normativni)
Vlaþno napregnuti odsjeþak istovrijednoga oblika T
B.1 Opüa pravila vrednovanja otpornosti

(1) U vijþanim se spojevima odsjeþak istovrijednoga oblika T smije upotrijebiti za modeliranje
otpornosti temeljnih dijelova više konstrukcijskih sustava (primjerice prikljuþaka greda - stup), više
negoli za samostalni spoj naznaþen na slici 8.8.
(2) Moguüi oblici sloma pojasnice istovrijednoga oblika T smiju se pretpostaviti sliþnim onima koji
se oþekuju na temeljnom dijelu kojega on prikazuje, vidjeti sliku B.1.
(3) Ukupna proraþunska duljina 6leff odsjeþka istovrijednoga oblika T treba biti takva da je
otpornost njegove pojasnice istovrijedna s otpornošüu temeljnoga dijela spoja kojega on prikazuje,
vidjeti sliku B.5.
NAPOMENA: Proraþunska je duljina odsjeþka istovrijednoga oblika T zamišljena duljina i nužno ne odgovara
fizikalnoj duljini temeljnoga prikljuþka dijela kojega on prikazuje.
a) neukruüeni prikljuþak greda - stup b) ukruüeni prikljuþak greda - stup

Slika B.1 - Odsjeþak oblika T kao temeljni dio drugih konstrukcijskih sustava
(4) Ako bi moglo doüi do pojave sila odupiranja, vidjeti toþku 8.5.10 u normi EN 1999-1-1, za
vlaþnu otpornost pojasnice oblika T Fu,Rd treba uzeti najmanju vrijednost od þetiriju moguüih oblika
sloma (vidjeti sliku B.2) a treba ju odrediti (jer se opüenito u vijþanim prikljuþcima greda - stup ili u
nastavcima grede smije pretpostaviti da üe nastati sile odupiranja) ovako:
- 1. oblik: slom pojasnice uz nastanak þetiriju plastiþnih zglobova uz oþvršüivanje od kojih su dva
na spoju hrbat - pojasnica (w) a dva na mjestu vijaka (b):
2( M u,1 ) w 2( M u,1 ) b
Fu, Rd (B.1)
m
Vrijednost (M u.1 ) w u izrazu (B.1) treba odrediti u skladu s toþkom (B.5) uz U u, haz 1 , a (M u.1 ) b uz
U u, haz 1 i s neto ploštinom.
- 2.a oblik: slom pojasnice uz nastanak dvaju plastiþnih zglobova uz oþvršüivanje sa silama u
vijcima na granici elastiþnosti:
EN 1999-1-1:2007
stranica 154/232
2M u,2 n¦ Bo
Fu.Rd (B.2)
mn
Fu Fu Fu Fu
Bo Bo Bu Bu Bu Bu
Q Q Q Q
Q Q
(Mu)w Mu Mo<M<Mu M
(Mu)b M M
1. oblik 2.a oblik 2.b oblik 3. oblik
Slika B.2 - Oblici sloma istovrijednoga odsjeþka oblika T
- 2.b oblik: slom vijaka uz popuštanje pojasnice na granici elastiþnosti:

2 M o,2 n¦ Bu
Fu, Rd (B.3)
mn
- 3. oblik: slom vijaka:
Fu, Rd ¦ Bu (B.4)
uz
1 1
M u,1 0,25 tf2 ¦ (leff,1U u, haz f u ) (ako u presjeku nema zavara, uzeti U u, haz 1 )(B.5)
k J M1
1 1
M u, 2 0,25 tf2 ¦ (leff,2 U u, haz f u ) (ako u presjeku nema zavara, uzeti U u, haz 1 )(B.6)
k J M1
1
M o, 2 0,25 tf2 ¦ (leff,2 U o, haz f o ) (ako u presjeku nema zavara, uzeti U o, haz 1 )(B.7)
J M1
n = emin ali n d 1,25 m
1 fo § f fo ·
¨¨1 \ u ¸ (B.8)
k fu © f o ¸¹
H u 1.5 H o
\ (B.9)
1,5 H u H o
fo
Ho
E
gdje je:
Hu krajnja deformacija u materijalu pojasnice
Bu vlaþna otpornost Bt,Rd sklopa vijak - ploþa dana u toþki 8.5.5
Bo dogovorna granica popuštanja vijka na granici elastiþnosti

EN 1999-1-1:2007
stranica 155/231
0,9 f y As
°° for steel bolts
J M2 za þeliþne vijke .... za aluminijske vijke (B.10)
®
° 0,6 f o As for aluminium bolts
¯° J M2
gdje je:
As napregnuta ploština vijka
6Bu ukupna vrijednost Bu za sve vijke u istovrijednom obliku T
leff,1 vrijednost leff za 1. oblik
leff,2 vrijednost leff za 2. oblik
emin i m naznaþeni na slici B.3.
NAPOMENA: Ako nema toþnijih podataka za Hu treba uzeti najmanju zajamþenu vrijednosti A50 danu u 3.
poglavlju.
0,8a 2
m
emin
e
a
m
e m
t
emin
6leff
0,8r
m
emin
r
t
emin
Slika B.3 - Dimenzije istovrijednoga odsjeþka oblika T
(5) Ako ne mogu nastati sile odvajanja (3. oblik sloma), za vlaþnu otpornost pojasnice oblika T
Fu,Rd treba uzeti najmanju vrijednost koja se odreÿuje ovako:
- 1. oblik: slom pojasnice
2 M u,1
Fu, Rd (B.11)
m
- 3. oblik: slom vijka
Fu, Rd ¦ Bu (B.12)
gdje su Mu,1, m i 6Bu definirani u stavku (4).
(6) Metode odreÿivanja proraþunskih duljina leff za pojedine redove vijaka i skupine vijaka pri
modeliranju temeljnih dijelova prikljuþka kao istovrijednih pojasnica oblika T dane su u
- tablici B.1 za oblik T s neukuruüenim pojasnicama
- tablici B.2 za oblik T s ukruüenim pojasnicama
gdje su dimenzije emin i m naznaþene na slici B.3 a faktor D iz tablice B.2 dan na slici B.4.
EN 1999-1-1:2007
stranica 156/232
Tablica B.1 - Proraþunska duljina za neukruüene pojasnice
Red vijaka promatran kao dio

Red vijaka promatran pojedinaþno
skupine redova vijaka
Položaj reda
vijaka kružni oblici nekružni oblici
nekružni oblici kružni oblici
leff,cp leff,np leff,cp leff,np
unutarnji red
2Sm Sm + 1,25e 2p p
vijaka
manje od: manje od: manje od: manje od:
krajnji red vijaka 2Sm 4m + 1,25e Sm + p 2m + 0,625e + 0,5p
Sm + 2e1 2m + 0,625e + e1 2e1 + p e1 + 0,5p
1. oblik leff,1 = leff,nc ali leff,1 leff,cp 6leff,1 = 6leff,nc ali 6leff,1 6leff,cp
2. oblik leff,1 = leff,nc 6leff,1 = 6leff,nc
NAPOMENA: Vidjeti slike od 8.1 do 8.4.
Tablica B.2 - Proraþunska duljina za ukruüene pojasnice
Red vijaka promatran Red vijaka promatran kao dio

pojedinaþno skupine redova vijaka
Položaj reda
vijaka kružni oblici Non-circular patterns
nekružni oblici kružni oblici
leff,cp leff,np leff,cp leff,np
red vijaka uz 0,5p + Dm

2Sm Dm Sm + p
ukruüenje – (m + 0,625e)
ostali redovi
2Sm m + 1,25e 2p p
unutarnjih vijaka
manje od: manje od: manje od: manje od:
ostali krajnji
2Sm 4m + 1,25e Sm + p 2m + 0,625e + 0,5p
redovi
Sm + 2e1 m + 0,625e + e1 2e1 + p e1 + 0,5p
manje od:
red krajnjih vijaka e1 + Dm – (m +
2Sm ne odgovara ne odgovara
uz ukruüenje 0,625e)
Sm + 2e1
1. oblik leff,1 = leff,nc ali leff,1 leff,cp 6leff,1 = 6leff,nc ali 6leff,1 6leff,cp
2. oblik leff,1 = leff,nc 6leff,1 = 6leff,nc
EN 1999-1-1:2007
stranica 157/231
6 5 4,5
8 7 2S 5,5 4,75 4,45 D
1,4
O2
1,3
1,2
1,1
1,0
0,9
m2
0,8
e m1
0,7
0,6
0,5 m1
O1
m1 e
0,4
0,3 m2
O2
4,45 m1 e
0,2 4,5
4,75
0,1 5
6
0 2S
0 0,1 0,2 0,3 0,4 0,5 0,6 0,7 0,8 0,9 8
O1
Slika B.4 - Vrijednosti faktora D za proraþunsku duljinu ukruüenih pojasnica
B.2 Pojedinaþni red vijaka, skupine vijaka i skupine redova vijaka

Iako su u stvarnoj pojasnici oblika T sile u svakom redu vijaka opüenito jednake, ako se
istovrijedna pojasnica oblika T upotrijebi za modeliranje temeljnoga dijela prikljuþka, treba uzeti u
obzir da su opüenito sile u svakom redu vijaka razliþite.
Kada se modelira temeljni prikljuþak dijela s pomoüu istovrijednih pojasnica oblika T nužno je
upotrijebiti više istovrijednih oblika T s redovima vijaka rasporeÿenim u odvojene skupine vijaka
koje odgovaraju svakoj istovrijednoj pojasnici oblika T (vidjeti sliku B.1).
(1) Treba zadovoljiti ove uvjete:
a) sila u svakom redu vijaka ne treba biti veüa od otpornosti odreÿene kad se razmatra samo taj
pojedini red vijaka
b) ukupna sila za svaku skupinu redova vijaka koja sadržava dva susjedna reda vijaka iste skupine
ili više njih ne treba biti veüa od otpornosti te skupine reda vijaka.
(2) U skladu s tim, kad se odredi vlaþna otpornost temeljnoga dijela koju predstavlja istovrijedna
pojasnica oblika T, opüenito treba odrediti ove parametre:
a) otpornost pojedinog reda vijaka odreÿenu razmatranjem samo toga reda vijaka, vidjeti sliku
B.5(a)
b) doprinos svakoga reda vijaka otpornosti dvaju susjednih redova vijaka unutar skupine ili više
njih, odreÿen razmatranjem samo toga reda vijaka, vidjeti sliku B.5(b).
(3) Ako postoji pojedini red vijaka, 6leff treba uzeti jednakim proraþunskoj duljini leff danoj u tablici
B.1 i B.2 za taj red vijaka kao pojedinaþni red.
EN 1999-1-1:2007
stranica 158/232
(4) Za skupinu redova vijaka 6leff treba uzeti jednako proraþunskoj duljini leff danoj u tablici B.1 i B.2
za svaki odgovarajuüi red vijaka kao dijela skupine vijaka.
Leff Leff
a) pojedini redovi vijaka b) skupina redova vijaka

Slika B.5 - Istovrijedni odsjeþak oblika T pojedine redove vijaka i skupine redova vijaka
EN 1999-1-1:2007
stranica 159/231
Dodatak C
(obavijesni)
Odabir materijala
C.1 Opüenito
(1) Odabir prikladnog materijala od aluminija ili aluminijske legure za neku primjenu u podruþju
konstrukcija odreÿena je kombinacijom ovih þimbenika: þvrstoüom, trajnošüu, fizikalnim svojstvima,
zavarljivošüu, moguünošüu oblikovanja i dostupnošüu zahtijevane legure i posebnoga oblika.
Kovane i lijevane legure opisane su niže a podijeljene su na legure koje se mogu toplinski
obraÿivati i na legure za koje to nije moguüe.
(2) Svojstva i znaþajke tih legura smiju se usporediti prema opüim svojstvima u tablici C.1 za kovke
aluminijske legure i u tablici C.2 za lijevane legure. Svojstva i znaþajke smiju se mijenjati ovisno o
temperiranju legure.
(3) Ako se spojevi izraÿuju od drugih metala, o zaštitnim mjerama nužnim za izbjegavanje
galvanske korozije treba potražiti savjet specijalista.
C.2 Kovani proizvodi

C.2.1 Kovane legure prikladne za toplinsku obradu
(1) Za konstrukcijske primjene u nizovima legura 6xxx prikladne su legure EN AW-6082, EN AW-
6061, EN AW-6005A, EN AW-6106, EN AW-6063 i EN AW-6060. One su razvrstane u razred
trajnosti B. Od nizova legura 7xxx, legura EN AW-7020 prikladna je za opüe konstrukcijske
primjene i ima razred trajnosti C.
C.2.1.1 Legure EN AW-6082 i EN AW-6061

(1) Legura EN AW-6082 jedna je od najšire upotrebljavanih legura prikladnih za toplinsku obradu i
þesto je glavna konstrukcijska legura za zavarene i nezavarene primjene. To je legura velike
þvrstoüe a dostupna je u veüini oblika: u obliku punih i šupljih istisnutih profila, cijevi, ploþa, limova i
otkivaka a sve se više upotrebljava u dijelovima izloženim morskom okolišu. Legura EN AW-6061
takoÿer je široko upotrebljavana legura prikladna za toplinsku obradu za zavarene i nezavarene
primjene, dostupna u obliku punih i šupljih istisaka (en: extrusions) i cijevi. Obje se legure obiþno
upotrebljavaju u potpuno toplinski obraÿenom stanju kao EN AW-6082-T6 i EN AW-6061-T6.
(2) Odabir tih legura kao konstrukcijskoga materijala temelji se na povoljnoj kombinaciji svojstava:
velike þvrstoüe nakon toplinske obrade, dobre otpornosti na koroziju, dobre zavarljivosti u
procesima MIG i TIG, dobrom sposobnošüu oblikovanja pri temperiranju T4 i dobrim svojstvima za
strojnu obradu. Potrebno je uzeti u obzir smanjenje þvrstoüe u podruþju pod utjecajem topline
(HAZ) zavarenih prikljuþaka. ývrstoüa je obnovljiva do ograniþenog stupnja prirodnim starenjem
nakon zavarivanja. Ako se upotrebljavaju istisci, upotreba legure opüenito je ograniþena na deblje,
manje složene oblike nego što je to sluþaj s drugim legurama nizova 6xxx. Legura AW-6082
uobiþajena je za istiske, ploþe i limove kao gotovih proizvoda. Legura se smije zakivati ako se
upotrijebe EN AW-6082, EN AW-5754 ili EN AW-5019 s temperiranjem O ili jaþim, a elektrode za
zavarivanje odreÿene su u normi prEN 1011-4.
C.2.1.2 Legure EN AW-6005A

(1) Legura EN AW-6005A koja se takloÿer preporuþuje za konstrukcijske primjene dostupna je
samo u obliku istisaka i odlika joj je srednja þvrstoüa i sposobnost istiskivanja u složenije oblike od
onih koji se mogu dobiti s legurama EN AW-6082 i EN AW-6061. To je posebno toþno za šuplje
oblike tankih stijenki. Kao i legure EN AW-6082 i EN AW-6061 ona se može zavarivati u procesima
TIG i MIG a ima sliþno smanjenje þvrstoüe u HAZ-u u zavarenim prikljuþcima. Elektrode za
zavarivanje tih legura odreÿene su u normi prEN 1011-4.
(2) Otpornost na koroziju zavarenih i nezavarenih dijelova sliþna je ili bolja nego kod legure EN
AW-6082. Svojstva pri strojnoj obradi sliþna su onima za leguru EN AW-6082.
EN 1999-1-1:2007
stranica 160/232
Tablica C.1 - Usporeba opüih znaþajki i drugih svojstava konstrukcijskih legura
Legura Oblikovanje i temperiranje normirani su za

EN-
oznaka
Razredba trajnosti a)
Lim, trak i ploþa
Hladno vuþeni
Dekorativna
Zavarljivost
anodizacija
proizvodi
ývrstoüa
Kovanje
Istisnuti proizvodi
šipka cijev profil cijev
EN AW-3004 | - - - - III/IV A I I
EN AW-3005 | - - - - III/IV A I I
EN AW-3103 | | | | | III/IV A I II
EN AW-5005 | | | | | III/IV A I I
EN AW-5049 | - - - - II/III A I I/II
EN AW-5052 | | | x) | x) | II/III A I I/II
EN AW-5083 | | | x) | x) | | I/II A I I/II
EN AW-5454 | | | x) | x) - II/III A I I/II
EN AW-5754 | | | x) | x) | | II/III A I I/II
EN AW-6060 - | | | | II/III B I I
EN AW-6061 - | | | | II/III B I II/III
EN AW-6063 - | | | | II/III B I I/II
EN AW-6005A - | | | - II B I II/III
EN AW-6106 - - - | - II/III B I I/II
EN AW-6082 | | | | | | I/II B I II/III
EN AW-7020 | | | | | I C I II/III
EN AW-8011A | - - - - - III/IV B II III/IV
Legenda:
| normirano u podruþju temperiranja; dostupno sa skladišta kao poluproizvod koji treba
kontrolirati za svaki proizvod i dimenziju
- nije normirano
x) samo jednostavni, puni profili (bešavni proizvodi savijani preko trna)
I odliþna
II dobra
III zadovoljavajuüa
IV slaba
NAPOMENA: Ove naznake služe samo kao smjernica a svako se razvrstavanje primjenjuje samo za
razmatrani stupac jer se može mijenjati s temperiranjem.
a)
Vidjeti tablicu 3.1a.
EN 1999-1-1:2007
stranica 161/231
Tablica C.2 - Usporedba znaþajki lijevanja i drugih opüih svojstava
Legura za Oblik lijevanja

lijevanje
Razredba Dekorativna Zavarlji-
Oznaka Jednokratni Potresni ili Sposobnost ývrstoüa
trajnosti anodizacija vost
kalup stalni kalup za lijevanje
(pijesak)
EN AC-42100 z II II/III B IV II
EN AC-42200 z II II B IV II
EN AC-43300 z z I II B V II
EN AC-43000 z I/II IV B V II
EN AC-44200 z z I IV B V II
EN AC-51300 z z III IV A I II
Legenda:
I odliþna
II dobra
III zadovoljavajuüa
IV slaba
V ne preporuþuje se
z naznaþuje preporuþenu metodu lijevanja za nosive dijelove svake legure.
NAPOMENA 1: Ove naznake služe samo kao smjernica a svako se razvrstavanje primjenjuje samo za
razmatrani stupac.
NAPOMENA 2: Svojstva se mijenjaju sa stanjem lijevanja.
C.2.1.3 Legure EN AW-6060, EN AW-6063 i EN AW 6106

(1) Legure EN AW-6060, EN AW-6063 i EN AW-6106 preporuþuju se za konstrukcijske primjene a
dostupne su samo kao istisnuti i hladno vuþeni proizvodi. Upotrebljavaju se ako þvrstoüa nema
presudnu važnost i ako se može uskladiti s izgledom s obzirom da legure imaju dobru trajnost i
površinski izgled i sposobnost istiskivanja u složene oblike tankih stijenki. Legure su posebno
prikladne za anodizaciju i sliþne procese završne obrade. Poput drugih legura nizova 6xxx one su
lako zavarljive u procesima MIG i TIG a þvrstoüa im se smanjuje u zavarenim prikljuþcima u HAZ-
u. Elektrode za zavarivanje tih legura odreÿene su u normi prEN 1011-4.
EN 1999-1-1:2007
stranica 162/232
C.2.1.4 Legure EN AW-7020

(1) Legure EN AW-7020 preporuþuju se za konstrukcijske zavarene i nezavarene primjene. To je
legura velike þvrstoüe dostupna u obliku punih i šupljih istisaka, ploþa, limova i cijevi. Tu leguru nije
lako proizvesti u složenim oblicima istisaka poput legura nizova 6xxx i ona nije lako dostupna.
Obiþno se upotrebljava u stanju potpune toplinske obrade EN AW-7020 T6. Ima bolju þvrstoüu
nakon zavarivanja od nizova 6xxx zbog svojih svojstava prirodnoga starenja. Ta legura i druge
legure iz nizova 7xxx su, meÿutim, osjetljive na uvjete okoliša pa njihovo zadovoljavajuüe
ponašanje ovisi o pravilnim metodama proizvodnje i izrade kao i o kontroli sastava legure. Zbog
osjetljivosti na koroziju listanjem materijal pri temperiranju T4 treba upotrijebiti u fazi proizvodnje
ako üe se konstrukcija moüi nakon sklapanja umjetno ostarjeti. Ako toplinska obrada nakon
zavarivanja nije provedena, treba kontrolirati zaštitu HAZ-a u skladu s toþkom D.3.2. Ako je
materijal u stanju T6 izložen bilo kojoj radnji kojom se izvodi hladno oblikovanje (cold work) kao što
su savijanje, posmik ili proboj itd., legura bi mogla postati osjetljiva na korozijsko raspucavanje uz
naprezanje. Stoga je bitno da izmeÿu projektanta i proizvoÿaþa postoji izravna suradnja o
namjeravanoj upotrebi i vjerojatnim uvjetima uporabe.
C.2.2 Kovke, toplinski neobradive legure
(1) Meÿu legurama nizova 5XXX legure EN AW-5049, EN AW-5052 EN AW-5454, EN AW-5754 i
EN AW-5083 preporuþuju se za konstrukcijske primjene a sve su s obzirom na trajnost razvrstane
u skupinu A. Ostale su legure, toplinski neobradive, prikladne za konstrukcijske primjene s manjim
naprezanjima legure EN AW- 3004, EN AW-3005, EN AW 3103 i EN AW-5005 a takoÿer su s
obzirom na trajnost razvrstane u skupinu A.
C.2.2.1 Legure EN AW- 5049, EN AW-5052, EN AW-5454 i EN AW-5754

(1) Legure EN AW-5049, EN AW-5052, EN AW-5454 i EN AW-5754 prikladne su za zavarene ili
mehaniþki spojene konstrukcijske dijelove s umjerenim naprezanjem. Legure su duktilne u
otpuštenom stanju ali brzo gube duktilnost pri hladnom oblikovanju. One se lako zavaruju u
procesima MIG i TIG uz elektrode odreÿene u normi prEN 1011-4 i imaju vrlo dobru otpornost na
koroziju, posebno u morskoj okolini. Naþelno su dostupne kao valjani proizvodi a smanjeni sadržaj
magnezija dopušta samo jednostavne pune istisnute oblike.
(2) Legure se lako mogu strojno obraditi ako su tvrÿe. Legura EN AW-5754 je najjaþa legura
nizova 5xxx i praktiþki imuna na intergranularnu koroziju i koroziju uz naprezanje.
C. 2.2.2 Legura EN AW-5083

(1) Legura EN AW-5083 najjaþa je toplinski neobradiva konstrukcijska legura u opüoj trgovaþkoj
upotrebi koja ima dobra svojstva u zavarenim dijelovima i dobru otpornost na koroziju. Ona je
duktilna u mekom stanju s dobrim svojstvima za oblikovanje ali gubi duktilnost pri hladnom
oblikovanju i postaje tvrda uz malu duktilnost.
(2) U svim temperiranjima (Hx) a posebno u H32 i H34 legura EN AW-5083 može biti osjetljiva na
intergranularnu koroziju koja u nekim okolnostima može prijeüi u korozijsko raspucavanje uz
naprezanje pri stalnom optereüenju. Da bi se taj uþinak sveo na najmanju mjeru razvijeni su
posebni naþini temperiranja kao H116. Meÿutim, upotreba te legure ne preporuþuje se ako üe
materijal biti izložen daljnjoj teškoj hladnoj obradi i/ili ako se oþekuju uporabne temperature više od
65 qC. Tada umjesto navedene legure treba upotrijebiti leguru EN AW-5754.
(3) Ako su uvjeti upotrebe legure/temperiranja koja se namjerava upotrijebiti takvi da postoji
moguünost korozijskog raspucavanja uz naprezanje, materijal prije isporuke treba kontrolirati
ispitivanjem korozije uz naprezanje. Uvjeti ispitivanja trebaju se dogovoriti izmeÿu strana uzimajuüi
u obzir odgovarajuüe uvjete upotrebe i svojstva materijala stvarne legure/temperiranja.
(4) Legura EN AW-5083 prikladna je za zavarivanje u procesima MIG i TIG uz elektrode odreÿene
u normi prEN 1011-4. Ako se zavaruje oþvršüeni materijal, svojstva u HAZ-u povratit üe se na
temperiranje kao pri otpuštanju. Legura je dostupna u obliku ploþa, limova, jednostavnih istisaka
punoga oblika, bešavnih cijevi, vuþenih cijevi i otkivaka. Zbog velikog sadržaja magnezija teško ju
EN 1999-1-1:2007
stranica 163/231
je istiskivati. Posljedica toga je da je ograniþena na isporuke u relativno jednostavnim punim

profilima debelih stijenki i bešavnim šupljim profilima s jednim šupljim prostorom (cijevi).
(5) Legura EN AW-5083 dobro se strojno obraÿuje u svim temperiranjima.
C.2.2.3 Legure EN AW-3004, EN AW-3005, EN AW-3103 i EN AW 5005

(1) Legure EN AW-3004, EN AW-3005, EN AW-3103 i EN AW 5005 dostupne su i upotrebljavaju
se uglavnom u obliku limova i ploþa. One su nešto jaþe i tvrÿe od "trgovaþki þistoga" aluminija i
imaju veliku duktilnost, zavarljivost i dobru otpornost na koroziju.
C.2.2.4 Legura EN AW-8011A

(1) Legura EN AW-8011A pripada skupini AlFeSi i ima dugu tradiciju upotrebe uglavnom kao
materijal za pakiranje. Zbog svojih prednosti u proizvodnji ta legura nalazi sve veüu primjenu u
graÿevnoj industriji, posebno za proþelja.
C.3 Lijevani proizvodi

C.3.1 Opüenito .
(1) Lijevani materijali iz tablice 3.3 smiju se upotrijebljavati za nosive dijelove ako su u obzir uzeta
posebna pravila za proraþun i zahtjevi kvalitete navedeni u toþki C.3.4.
(2) Za konstrukcijske primjene preporuþuje se šest ljevaþkih legura, þetiri toplinski obradive legure
EN AC-42100, EN AC-42200, EN AC-43000 i EN AC-43300 i dvije neobradive EN AC-44200 i EN
AC-51300. Te su legure niže opisane. Legure su obiþno usklaÿene sa zahtjevima za izduljenjem
danim u toþki C.3.4.3. Zbog malog sadržaja Cu one imaju i dobru otpornost na koroziju.
C.3.2 Toplinski obradive legure EN AC-42100, EN AC-42200, EN AC-43000 i EN AC-43300
(1) Legure EN AC-42100, EN AC-42200, EN AC-43000 i EN AC-43300 su legure sustava Al-Si-Mg

i mogu se toplinski obraditi. Sve su prikladne na lijevanje u pijesku (jednokratni kalup) i hladni lijev
ili lijevanje u stalne kalupe ali se obiþno ne upotrebljavaju za tlaþni lijev, osim ako se upotrijebe
napredne metode lijevanja. Najveüa je þvrstoüa postignuta s legurom EN AC-42200-T6 ali uz
manju duktilnost nego za leguru EN AC-42100.
(2) Legura EN AC-43300 pokazuje najbolje svojstvo lijevanja (livljivost) s dobrom otpornošüu na
koroziju a dobro se strojno obraÿuje i ima dobru zavarljivost. Svojstvo je lijevanja legura EN AC-
42100 i EN AC-42200 dobro a imaju i dobru otpornost na koroziju i dobro se strojno obraÿuju.
C.3.3 Toplinski neobradive legure za lijevanje EN AC-44200 i EN AC-51300

(1) Legure EN AC-44100 EN AC-44200 i EN AC-51300 prikladne su za lijevanje u pijesku, hladni
lijev ili za lijevanje u stalne kalupe ali se ne preporuþuju za tlaþni lijev. Legura EN AC-44200 ima
odliþno svojstvo lijevanja a legura EN AC-51300 dobro ali je prikladna samo za jednostavne oblike.
Legura EN AC-51300 ima najveüu þvrstoüu, ima odliþnu otpornost na koroziju i strojno je obradiva.
Leguru EN AC-51300 smije se anodizirati u dekorativne svrhe.
C.3.4 Posebna pravila proraþuna za odljevke

C.3.4.1 Opüe odredbe proraþuna
(1) Na lijevane se dijelove, koji imaju odreÿeni geometrijski oblik i izloženi su djelovanjima pri þemu
ne može doüi do izvijanja, primjenjuju posebna pravila proraþuna. Lijevani dijelovi ne trebaju biti
oblikovani savijanjem ni zavareni i strojno obraÿeni s oštrim unutarnjim kutovima.
(2) Proraþun nosivih dijelova odljevaka izvedenih metodom obrade i lijevanja navedenom u tablici
3.3 treba provesti linearnim elastiþnim proraþunom usporedbom istovrijednog proraþunskog
naprezanja prema izrazu
EN 1999-1-1:2007
stranica 164/232
2 2 2
V eq, Ed V x, Ed V y, Ed - V x, Ed V y, Ed 3W xy, Ed (C.1)
gdje proraþunska otpornost VRd treba biti manja od foc /JMo,c i fuc /JMu,c.
NAPOMENA: Parcijalni koeficijenti JMo,c i JMu,c smiju se definirati u nacionalnom dodatku. Za zgrade se
preporuþuju ove vrijednosti: JMo,c = 1,1 i JMu,c = 2,0.
(3) Proraþunsku otpornost po oplošju rupe vijaka i zakovica treba odrediti kao manju vrijednost iz
dvaju izraza utemeljenih na jednadžbi (8.11) iz tablice 8.5:
Fb,Rd k1D b f uc dt/J M2,cu (C.2)
Fb,Rd k1D b f oc dt/J M2,co (C.3)
NAPOMENA: Parcijalni koeficijenti JM2,cu i JM2,co smiju se definirati u nacionalnom dodatku. Za zgrade se
preporuþuju ove vrijednosti: JM2,cu = JMu,cu 2,0 i JM2,co = JMo,c = 1,1.
(4) Proraþunsku otpornost po oplošju rupe ploþastoga materijala svornjaþkih spojeva Fb,Rd treba
odrediti kao manju vrijednost iz dvaju izraza utemeljenih na tablici 8.7:
Fb,Rd 1,5 f uc dt/J Mp,cu (C.4)
Fb,Rd 1,5 f oc dt/J Mp,co (C.5)
NAPOMENA: Parcijalni koeficijenti JMp,co i JMp,cu smiju se definirati u nacionalnom dodatku. Za zgrade se
preporuþuju ove vrijednosti: JMp,co = JMp = 1,25 i JMp,cu = JMu,c = 2,0.
(5) Specifikacija za lijevani dio treba sadržavati ove podatke:
a) podruþja s vlaþnim naprezanjima i iskorištenjem proraþunske otpornosti veüim od 70 %

(podruþja H)
b) podruþja s vlaþnim naprezanjima i iskorištenjem proraþunske otpornosti izmeÿu 70 % i 30 %

(podruþja M)
c) podruþja s tlaþnim naprezanjima i iskorištenjem proraþunske otpornosti izmeÿu 100 % i 30 %

(podruþja M)
d) podruþja s iskorištenjem proraþunske otpornosti manjim od 30 % (podruþja N)
e) mjesta i smjer gdje treba uzorkovati materijal za ispitivanje. Mjesta moraju biti istovjetna ili u
blizini mjesta s najveüim naprezanjima dijela. Ako postoji više podruþja s velikim naprezanjima
uzorkovanje treba provesti na više mjesta
f) sva ispitivanja koja üe se provesti i sve uvjete ispitivanja koji odstupaju od norme EN 1706,
kvalifikacijske postupke i zahtjeve
g) zahtijevane minimalne vrijednosti þvrstoüe i izduljenja.
C.3.4.2 Zahtjevi kvalitete, dokumentacija o ispitivanju i kvaliteti

(1) Za kontrolu mehaniþkih svojstava svakog specificiranog podruþja s velikom deformacijom iz
odreÿene partije treba uzeti dva ispitna uzorka. Ponekad kao podruþja koja treba ispitati odredit üe
se i podruþja s uvjetima teškoga lijevanja. Rezultati ispitivanja þvrstoüe i granice popuštanja ne
trebaju biti manji vrijednosti iz tablice 3.3. Odstupanje od tablice 3.3, izduljenje A5 A5,65 A ne
0
treba biti manje od 2 %. Ako se radi o lijevu u pijesku, dopušteno je lijevani dio podebljati u
EN 1999-1-1:2007
stranica 165/231
podruþjima najveüih naprezanja ili tamo gdje treba uzeti ispitne uzorke tako da se ne razori
odljevak.
(2) Na unutarnje se nedostatke primjenjuju ovi zahtjevi:
a) u lijevanim dijelovima nisu dopuštene pukotine
b) ograniþenja poroznosti su:

- podruþja H: 4 %
- podruþja M: 6 %
- podruþja N: 8 %
Promjer pora treba biti manji od 2 mm.
c) Svaki odljevak treba ispitati penetrantom na pojavu vanjskih pukotina i prozraþivanjem na pojavu
unutarnjih nedostataka upotrebom slikovnog prikaza (en: image intensifier) ako nije odreÿeno
drukþije. Opseg pregleda smije se smanjiti ako su lijevani dijelovi izloženi samo tlaþnim
naprezanjima. Ispitni postupci odreÿeni su u normi EN 1371-1 u kombinaciji s normom EN 571 za
ispitivanje penetrantom a u normi prEN 13058 (radiologija) ili normi prEN 12681 EN 12681
(radiografija) u kombinaciji s normom EN 444 za ispitivanje zraþenjem.
(3) Ispitne postupke i detalje provedbe ispitivanja te zahtjeve kvalitete iz norma EN 1559-1 i EN
1559-4 treba dogovoriti i navesti u pisanim specifikacijama ispitivanja. Popravno zavarivanje
dopušteno je samo za popravak manjih nedostataka lijevanja. Proizvoÿaþ treba obavijestiti o takvoj
potrebi i rezultatu takvog popravka.
(4) Dobavljaþ lijevanih proizvoda treba nadzornim certifikatom iz toþke 3.1.B u skladu s normom
EN 10204 potvrditi da sva zahtijevana svojstva materijala i provedena ispitivanja ispunjavaju
specificirane zahtjeve.
C.4 Spojna sredstva

C.4.1 Aluminijski vijci
(1) Zbog nedostatka europskih norma za aluminijske vijke, aluminijski se vijci iz tablice 3.4 trebaju
upotrijebiti samo ako proizvoÿaþ vijaka potvrdi da su vijci proizvedeni i ispitani u skladu s normom
EN 28839 s obzirom na mehaniþka svojstva i da geometrijska odstupanja odgovaraju onima za
þeliþne vijke u skladu s normom EN 24014 ili EN 24017. Ako upotreba vijaka s narezom
proizvedenim narezivanjem nije dopuštena, to treba biti navedeno u specifikaciji. Svi zahtjevi za
vijke trebaju biti navedeni u specifikaciji. Proizvoÿaþ vijaka mora nadzornim certifikatom 3.1.B u
skladu s normom EN 10204 potvrditi da sva zahtijevana svojstva materijala i provedena ispitivanja
ispunjavaju specificirane zahtjeve.
C.4.2 Aluminijske zakovice

(1) Zbog nedostatka europskih norma za aluminijske zakovice, pune se aluminjske zakovice iz
tablice 3.4 trebaju upotrijebiti samo ako proizvoÿaþ potvrdi da su proizvedene od vuþene okrugle
šipke u skladu s normom EN 754 ili od vuþene okrugle žice u skladu s normom EN 1301 i navede
da vrijednosti þvrstoüe zakovica zadovoljavaju vrijednosti iz tih norma.
(2) Potrebno je ispuniti ove zahtjeve koji se odnose na geometrijski oblik: visina glave t 0,6d;
promjer glave t 1,6d, polumjer t 0,75d, nema upuštanja (d = nazivni promjer punoga tijela
zakovice; vidjeti i sliku C.1). Ovdje definirani zahtjevi trebaju se unijeti u projektnu specifikaciju i
sve crteže s napomenom da i sve nabavke moraju biti provedene u skladu s tim.
(3) Proizvoÿaþ zakovica mora nadzornim certifikatom 3.1.B u skladu s normom EN 10204 potvrditi
da sva zahtijevana svojstva materijala i provedena ispitivanja ispunjavaju specificirane zahtjeve.
EN 1999-1-1:2007
stranica 166/232
!0,6d
, 75
!1,6d !
0
R
Slika C.1 - Minimalne dimenzije glave i punoga tijela zakovica (bez upuštanja)
EN 1999-1-1:2007
stranica 167/231
Dodatak D
(obavijesni)
Korozija i zaštita površine
D.1 Korozija aluminija u razliþitim uvjetima izloženosti
(1) U ovom se dodatku daju podaci o sklonosti aluminijskih legura koroziji i preporuke za odabir i
zaštitu aluminijskih legura u ovisnosti o razliþitim uvjetima izloženosti.
(2) Otpornost na koroziju aluminjskih legura pripisuje se zaštitnom filmu oksida koji se stvara na
površini metala odmah nakon što se metal izloži zraku. Obiþno je taj film nevidljiv, relativno inertan,
a kako se prirodno stvara pri izloženosti zraku ili kisiku i u mnogim složenim okolišima koji
sadržavaju kisik, zaštitni film brtvi sam sebe.
(3) U blagom okolišu aluminijska üe površina godinama zadržati svoj izvorni izgled pa za veüinu
legura nije potrebna nikakva zaštita. U umjerenim industrijskim uvjetima doüi üe do tamnjenja i
hrapavljenja površine. Što je atmosfera agresivnija, kao u nekim jako kiselim ili lužnatim okolišima,
gubitak boje i hrapavljenje bit üe gori s vidljivim bijelim praškastim oksidom na površini a i sam
oksid može biti topljiv. Metal nije više potpuno zaštiüen pa je potrebna dodatna zaštita. Takvi uvjeti
mogu nastati i u pukotinama zbog velike kiselosti ili lužnatosti ali su agensi koji imaju ekstreman
uþinak relativno malobrojni.
(4) U obalnom i morskom okolišu površina üe ohrapaviti i dobiti sivi izgled poput kamena pa je
zaštita nekih legura nužna. Ako je aluminij uronjen u vodu mogu biti nužne posebne mjere opreza.
(5) Ako doÿe do djelovanja na površinu, krivulje korozija - vrijeme aluminija i aluminijskih legura
obiþno imaju eksponencijalni oblik s poþetnim gubitkom reflektivnosti nakon blage izloženosti.
Nakon toga daljnje su promjene vrlo male tijekom duljeg razdoblja. Pri atmosferskoj izloženosti
poþetna faza može trajati nekoliko mjeseci ili dvije do tri godine, nakon þega možda može slijediti
daljnja promjena tijekom razdoblja od dvadeset, trideset ili þak osamdeset godina. Takvo sliþno
ponašanje postoji u svim uvjetima slobodne vanjske izloženosti i svim unutarnjim ili zaštiüenim
uvjetima, osim tamo gdje može doüi do ekstremne kiselosti ili lužnatosti. Tropski okoliš opüenito
nije štetniji za aluminij od grijanoga, iako na neke legure nizova 5xxx djeluje duga izloženost
visokim okolnim temepraturama, posebno u morskom okolišu.
(6) Za izbjegavanje korozije, konstrukcija opüenito treba biti projektirana u skladu s poznatom
praksom. Pravilnim projektiranjem potrebno je vrednovati i izbjeüi moguünost galvanske i
pukotinske korozije. Svi dijelovi trebaju imati dobru odvodnju.
(7) Ako se od aluminija zahtijeva oþuvanje dekorativnoga izgleda tijekom dugog vremena,
prikladne obrade su organske prevlake (tekuüe, praškaste) i anodna oksidacija. Detaljne zahtjeve
treba odrediti u izvedbenoj specifikaciji. Treba uzeti u obzir odstupanja u boji a to treba dogovoriti i
odrediti npr. s pomoüu uzoraka koji predstavljaju graniþne vrijednosti odstupanja boje. Do razliþitih
izgleda može doüi u razliþitim partijama poluproizvoda, u razliþitim partijama materijala prevlake i
zbog razliþitih izvoÿaþa. Pri odabiru prikladnih površinskih obrada treba uzeti u obzir razliþita
ponašanja sustava vezana za moguünosti popravka, otpornost na vremenske utjecaje i moguünost
þišüenja. Specifikacije za anodnu oksidaciju dane su u normi EN 12373-1.
D.2 Razredba trajnosti aluminjskih legura

(1) Aluminijske su legure popisane u tablicama 3.1a i 3.1b i razvrstane u tri skupine trajnosti: A, B i
C s opadajuüim redom s obzirom na trajnost. Te se razredbe upotrebljavaju kako bi se odredila
potreba i stupanj zahtijevane zaštite. U konstrukcijama u kojima je upotrijebljeno više legura
ukljuþujuüi elektrode u zavarima razredba trajnosti treba biti u skladu s najnižom razredbom.
(2) Savjeti o razredbi trajnosti aluminijskih legura dani su u Dodatku C.
(3) U tablici D.1 dane su preporuke o zaštiti od korozije za tri razreda trajnosne razredbe.
EN 1999-1-1:2007
stranica 168/232
D.3 Zaštita od korozije

D.3.1 Opüenito
(1) U izvedbenoj specifikaciji treba opisati vrstu i opseg zaštitne obrade. Vrstu zaštite od korozije
treba prilagoditi mehanizmu korozije kao npr. površinskoj koroziji, galvanskoj i pukotinskoj koroziji,
koroziji zbog zagaÿenja ostalim graÿevnim materijalima. Pukotinska korozija može nastupiti u
svakoj vrsti pukotine pa i izmeÿu metala i plastike. Posebni uvjeti na zgradi mogu potaknuti
koroziju, npr. bakarni krov postavljen iznad aluminijskih elemenata.
(2) Pri odabiru prikladne zaštite od korozije u obzir treba uzeti i ovo: ošteüenja organskih prevlaka
do nekog su stupnja popravljiva. S anodiziranim dijelovima treba postupati vrlo pažljivo u prijevozu
i montaži. Stoga je potrebno upotrebljavati zaštitne folije.
(3) Anodna oksidacija i ogranska prevlaka u mnogim su okolnostima jednako vrijedne dok u
posebnim okolnostima jedna ili druga obrada imaju nesumnjivu prednost, ovisno o korozijskim
agensima i okolišu koji utjeþe na uþinke korozije. Ako se radi o zaštiti od korozije u kombinaciji s
dekorativnim aspektima, vidjeti toþku D.3.2(7). Specifikacije za anodnu oksidaciju treba temeljiti na
normi EN 12373-1.
(4) Pasivizacija predstavlja kratkotrajnu zaštitu za blage uvjete.
D.3.2 Potpuna zaštita od korozije konstrukcijskoga aluminija
(1) Potreba osiguranja potpune zaštite od korozije konstrukcija izvedenih od legura popisana je u
tablicama 3.1a i 3.1b ako su one izložene razliþitim okolišima danim u tablici D.1. Metode koje
osiguravaju zaštitu od korozije dane su u normi prEN 1090-3 EN 1090-3. Za zaštitu limova
upotrijebljenih na krovovima i proþeljima vidjeti normu prEN 508-2:1996 EN 508-2.
(2) Pri odabiru odgovarajuüeg stupca u tablici D.1 za danu izloženost potrebno je vrednovati
prisutnost lokalnih þimbenika u podruþju u kojem su "mikroklimatski" uvjeti znatno drugaþiji od
znaþajki okoliša cijelog podruþja. Podruþje oznaþeno kao "seosko" može imati lokalni okoliš sliþniji
industrijskoj atmosferi na lokaciji u blizini tvornice na nizvjetrenoj strani. Sliþno, lokacija u blizini
mora i u blizini obalnih instalacija može uz odgovarajuüi prevladavajuüi vjetar imati znaþajke
industrijske atmosfere a ne morske. Okoliš nije nužno isti za konstrukciju u unutrašnjosti zgrade i
za konstruciju vani.
(3) Pojava korozije ovisi ne samo o osjetljivosti materijala i globalnim uvjetima nego u praksi više o
razdoblju tijekom kojega postoji vlaga zajedno s nakupljenom prljavštinom i agensima korozije.
Podruþja elemenata ili konstrukcijskih detalja u kojima je nakupljena prljavština ili se tamo
zadržava kritiþnija su od podruþja u kojima kiša i kiša nošena vjetrom þiste površinu i gdje brzo
dolazi do sušenja. To znaþi da je potrebno izbjegavati zaštiüene grebenove i da džepove u kojima
bi mogla zaostati voda treba ukloniti ili treba predvidjeti uþinkovite naprave za odvodnju.
(4) U ocjenjivanju potrebe i razine zahtijevane zaštite potrebno je razmotriti povijest projektiranoga
vijeka konstrukcije. Za kratkotrajne konstrukcije smiju se prihvatiti blaže mjere zaštita ili zaštita nije
potrebna. Ako üe se planiranim pregledima i održavanjem otkriti poþetak korozije u ranoj fazi, þime
üe se omoguüiti poduzimanje popravnih radnji, smije se dopustiti blaža poþetna razina zaštite.
Meÿutim, ako je pregled nepraktiþan i dokazi o korozijskom djelovanju neüe biti otkriveni, poþetna
razina zaštite mora biti veüa. Stoga potrebu zaštite u sluþajevima obilježenim s (P) u tablici D.1
trebaju zajedniþki ustanoviti inženjer, proizvoÿaþ i, ako je potrebno, struþnjak za koroziju.
(5) Zbog navedenih þimbenika kao rezultat mogu nastati lokalizirani uvjeti poveüane korozije. Prije
donošenja odluke o odabiru odgovarajuüeg stupca iz tablice D.1 savjetuje se prouþavanje toþnih
uvjeta koji prevladavaju na stvarnoj lokaciji.
EN 1999-1-1:2007
stranica 169/231
Tablica D.1 - Preporuke za zaštitu od korozije za razliþite uvjete izloženosti i razredbe

trajnosti
Zaštita u skladu s izloženošüu
izloženost atmosferi uronjeno u

Debljina
Razredba seos industrijskoj/ morskoj slatku morsku
materija
trajnosti koj vodu vodu
la
legure gradskoj
mm
srednj jaka neindus srednja jaka
a trijska
A sve 0 0 (Pr) 0 0 (Pr) 0 (Pr)
B <3 0 0 (Pr) (Pr) (Pr) (Pr) Pr Pr
t3 0 0 0 0 0 (Pr) (Pr) Pr
C sve 0 0 2) (Pr) 2) 0 2) 0 2) (Pr) 2) (Pr) 1) NR

0 Obiþno zaštita nije potrebna
Pr Obiþno se zahtijeva zaštita osim u posebnim sluþajevima, vidjeti toþku D.3.2.
(Pr) Potreba zaštite ovisi o postojanju posebnih uvjeta za konstrukciju, vidjeti toþku D.3.2. Ako takvi uvjeti
postoje, treba ih navesti u specifikaciji za konstrukciju.
NR Uranjanje u morsku vodu se ne preporuþuje.
1)
Za 7020 zahtijeva se zaštita samo za podruþlje utjecaja topline (HAZ) ako nema toplinske obrade
nakon zavarivanja.
2)
Ako za 7020 nema toplinske obrade nakon zavarivanja, potrebno je kontrolirati potrebu zaštite HAZ-
a s obzirom na uvjete, vidjeti toþku 3.2.
NAPOMENA: Za zaštitu limova upotrijebljenih na krovovima i proþeljima vidjeti normu prEN 508-2:1996 EN
508-2.
(6) Ako se upotrebljavaju šuplji profili, treba razmotriti potrebu zaštite unutarnjih šupljina kako bi se
sprijeþila korozija zbog unošenja korozivnih agensa. Zbog teškoüa pri bojenju takvih profila
prednost imaju kemijski nanesene prevlake. Ako su unutarnje šupljine uþinkovito brtvljene ili ako se
u njima ne može nakupljati voda, unutarnja zaštita nije nužna.
D.3.3 Aluminij u dodiru s aluminijem i drugim metalima

(1) Potrebno je razmotriti dodirne površine u pukotinama i dodir s nekim metalima ili ispranim
dijelovima nekih metala koji bi mogli prouzroþiti kemijsko djelovanje na aluminij. Takvi uvjeti u
konstrukciji mogu nastati u prikljuþcima. Dodatna zaštita, uz zaštitu zahtijevanu prema tablici D.1,
kako je definirano u tablici D.2, potrebna je na dodirnim površinama i prikljuþcima aluminija na
aluminij ili na druge metale i na dodirnim površinama vijþanih, zakovanih i zavarenih prikljuþaka te
prikljuþaka s tarnim vijcima velike þvrstoüe. Pojedinosti o zahtijevanom postupku zaštite od korozije
dani su u normi prEN 1090-3 EN 1090-3. Za zaštitu od dodira metal - metal ukljuþujuüi prikljuþke
limova upotrijebljenih u krovovima i proþeljima vidjeti normu prEN 508-2:1996 EN 508-2.
(2) Ako se sklapaju prethodno bojeni ili zaštiüeni dijelovi, u izvedbenoj specifikaciji treba definirati
dodatno brtvljenje dodirnih površina ukljuþujuüi vrstu i postupak brtvljenja. U zahtjevima treba
razmotriti oþekivani vijek konstrukcije, izloženost i kvalitetu zaštite prethodno zaštiüenih dijelova.
D.3.4 Aluminijske površine u dodiru s nemetalnim materijalima
D.3.4.1 Dodir s betonom, ziÿem ili žbukom
(1) Aluminij u dodiru s gustim, zbijenim betonom, ziÿem ili žbukom u suhom neoneþišüenom ili
blagom okolišu treba na dodirnoj površini imati prevlaku od bitumenske boje ili prevlaku koja daje
istu zaštitu. U industrijskom ili morskom okolišu dodirna površina aluminija treba imati prevlaku od
EN 1999-1-1:2007
stranica 170/232
najmanje dva sloja otporne bitumenske boje; prednost je ako se sliþno oboji i površina dodirnoga
materijala. Uronjeni se dodiri aluminija i takvih materijala ne preporuþuju, ali ako su neizbježni,
preporuþuje se odvajanje materijala upotrebom prikladnoga mastiksa ili otpornog sloja za zaštitu
od vlage.
(2) Lagani beton i sliþni proizvodi zahtijevaju dodatno razmatranje ako se vodom ili kapilarnom
vlagom može ostvariti stalni priljev agresivnih alkalija iz cementa. Lužnata voda tada može
djelovati na aluminijske površine drukþije negoli na površine u izravnom dodiru.
D.3.4.2 Aluminij ugraÿen u beton
(1) Aluminijske površine treba zaštititi s najmanje dvama prevlakama bitumenske boje ili toploga
bitumena a prevlake treba provuüi najmanje 75 mm iznad betonske površine.
(2) Ako beton sadržava kloride (npr. kao dodatke ili zbog upotrebe morskoga agregata), potrebno
je nanijeti najmanje dvije prevlake plastificiranog katrana (en: coal-tar pitch) u skladu s uputama
proizvoÿaþa a gotovi sklop treba lokalno prebojiti istim materijalom nakon potpunog vezivanja
betona kako bi se površina zabrtvila. Treba paziti dolazi li do metalnoga dodira ugraÿenih
aluminijskih dijelova i þeliþne armature.
D.3.4.3 Dodir s drvom
(1) Drvo u industrijskom, vlažnom ili morskom okolišu treba biti premazano temeljnim premazom i
obojeno.
(2) Neka zaštitna sredstva za drvo mogu biti štetna za aluminij. Kao sigurna za upotrebu s
aluminijem bez posebnog opreza prihvaüena su opüenito ova zaštitna sredstva:
- kreozot; cinkovi naftani i cinkovi karboksilati; smjese koje sadržavaju neionske organske biocide,
npr. propikonazol, karbendazim i otopine zaštitnih sredstava.
(3) Samo ako je okoliš suh i ako aluminijska površina u dodiru s tretiranim drvom ima znatan nanos
brtvila, potrebno je upotrijebiti ova zaštitna sredstva:
- bakarni naftenat; zaštitna sredstva CC-, CCA- i CCB, smjese koje sadržavaju spojeve bora ili
spojeve þetverovalentnog amonijaka.
(4) Niže navedena zaštitna sredstva ne treba upotrebljavati zajedno s aluminijem:
- nepostojane anorganske smjese koje sadržavaju vodotopljive bakarne ili cinþane spojeve i
smjese koje sadržavaju kisele i lužnate sastojke (pH < 5 i pH> 8).
(5) Hrast, orah i zapadni crveni cedar, ako nisu dobro provjereni, vjerojatno su štetni za aluminij,
posebno ako se nalaze oko spajala.
D.3.4.4 Dodir sa tlima
(1) Površina metala treba biti zaštiüena s najmanje dvama premazima bitumenske boje, toplim
bitumenom ili plastificiranim katranom (en: coal tar pitch). Za spreþavanje mehaniþkoga ošteüenja
prevlake smije se upotrijebiti dodatno omatanje vrpcama.
D.3.4.5 Uronjenost u vodu
(1) Ako su aluminijski dijelovi uronjeni u slatku ili morsku vodu ukljuþujuüi i zagaÿenu vodu,
prednost je ako aluminij ima razredbu trajnosti A uz aluminijska spajala ili uz þelik otporan na
koroziju priþvršüen zavarivanjem. U tablicama D.1 i D.2 dani su zahtjevi za zaštitu za uranjanje u
slatkoj i morskoj vodi.
(2) Ako bi sadržaj kisika, pH, sadržaj kemkalija ili metala, posebno bakra i koliþina gibanja vode
mogli utjecati na stupanj zahtijevane zaštite, te podatke treba odrediti.
EN 1999-1-1:2007
stranica 171/231
D.3.4.6 Dodir s kemikalijama koje se upotrebljavaju u graÿevnoj industriji
(1) Sredstva za suzbijanje gljivica i plijesni mogu sadržavati metalne spojeve na osnovi bakra, žive,
kositra i olova koji bi uz prisutnost vlage mogli prouzroþiti koroziju aluminija. Štetnim se uþincima
možemo suprotstaviti zaštitom dodirnih površina koje bi mogle biti izložene ispiranju ili curenju
kemikalija.
(2) Neka sredstva za þišüenje (sa pH < 5 i pH> 8) mogu djelovati na površinu aluminija. Ako se
takve kemikalije upotrebljavaju za þišüenje aluminija ili drugih materijala u konstrukciji, treba paziti
kako bi se osigurali od njihova nepovoljnog djelovanja na aluminij. ýesto üe biti dovoljno brzo i
odgovarajuüe ispiranje vodom, dok üe u drugim situacijama biti potrebne privremene mjere zaštite
aluminija od dodira sa sredstvima za þišüenje.
D.3.4.7 Dodir s izolacijskim materijalima koi se upotrebljavaju u graÿevnoj industriji
(1) Proizvodi kao što su staklena vlakna, poliuretan i razliþiti izolacijski proizvodi mogu sadržavati
korozivne agente koji se mogu izluþivati u vlažnim uvjetima i štetiti aluminiju. Izolacijske materijale
treba ispitati s obzirom na spojivost s aluminijem u vlažnim i slanim uvjetima. Ako postoji sumnja,
uz prikljuþene aluminijske površine treba upotrijebiti brtvilo.
EN 1999-1-1:2007
stranica 172/230
Tablica D.2 - Dodatna zaštita na dodirima metal - metal kao mjera opreza protiv uþinaka pukotina i galvanske korozije
Zaštita u skladu s izloženošüu
atmosfera morska uronjena
Metal Materijal
spojen s vijaka ili seoska industrijska, gradska bez industrije industrijska slatka voda morska voda
aluminijem zakovica suho, blaga umjerena jaka umjerena jaka
neoneþišüe
no
(M) (B/R) M B/R M B/R M B/R M B/R M B/R M B/R M B/R M B/R M B/R
aluminij 0 0 0 1 (1) (1) 1 1 1
nehrÿajuüi X
0 0 0 X 1 (1) 0/X 1 1 1 1 2
aluminij þelik 0 0 0/X 0/X a X X
a a
pocinþani z
0 (2) (1) (2) 1 (2) (1) (2) (1) (2) 1 (2) 1 2 1 2
þelik
aluminij 0 0 0 1 (1) (1) 1 1 1 2
pocinþani
nehrÿajuüi X X Y
þelik 0 0 0/X 0 1 0/X 0 0/X (1) 1 X 1 (2) 1 2
þelik 0 0 a a (Z)
a a a z
pocinþani z z z
obojeni þelik 0 (2) (2) 1 (2) (1) (2) 1 (2) 1 (2) 1 2 1 2
þelik
aluminij 0 0 0 1 (1) (1) 1 1 2 1 2
nehrÿajuüi
0 0 0 X 1 0 (1) 1 Y 1 Y 1 2
nehrÿajuüi þelik 0/X 0/X 0/X X
0 0 a (X) (Z)
þelik pocinþani a a a a
z (Z)
þelik 0 (2) (2) 1 (2) (1) (2) (1) (2) 1 (2) 1 2 1 2
NAPOMENA 1: O ukupnoj zaštiti aluminijskih dijelova treba odluþiti u skladu s tablicom D.1.
NAPOMENA 2: Brojeve u ( ) treba vrednovati uzimajuüi u obzir toþku D.3.2.
NAPOMENA 3: Za zaštitu lima na krovovima i proþeljima vidjeti normu prEN 508-2:1996 EN 508-2.
NAPOMENA 4: Za nehrÿajuüe þelike vidjeti i normu EN 1993-1-4.
Legenda:
Obrade primijenjene na dodirnim podruþjima konstrukcijskih elemenata
Legenda: M = metal, B = vijak, R = zakovica

Obrade primijenjene na dodirnim podruþjima konstrukcijskih elemenata
Postupak 0
Postupak obiþno nije potreban zbog korozije
Postupak 0/X
EN 1999-1-1:2007
stranica 173/231
Obrada ovisi o konstrukcijskim uvjetima. Mala dodirna podruþja i podruþja koja se brzo suše smiju se sklopiti bez brtvljenja (vidjeti postupak X).
Postupak X
Obje dodirne površine treba sklopiti tako da nema pukotina kroz koje bi prodirala voda. Obje dodirne površine, ukljuþujuüi rupe za vijke i zakovice treba prije
sklapanja oþistiti, prethodno obraditi i staviti jedan temeljni premaz, vidjeti normu prEN 1090-3 EN 1090-3 ili brtvenog materijala koji se proteže preko dodirnog
podruþja. Površine treba spojiti dok je premaz još vlažan. Ovisno o upotrijebljenom sastavu boje ili sustava zaštite, oþekivanom vijeku i okolišu, brtvljenje
prethodno bojenih ili zaštiüenih dijelova dodirnih površina može bilo nepotrebno,
Postupak Y
Potpunu elektriþnu izolaciju izmeÿu dvaju metala i sva priþvršüenja treba osigurati umetanjem neupijajuüih, nevodljivih vrpca, brtva i podložnih ploþica zbog
spreþavanja metalnoga dodira izmeÿu dvaju metala. Može biti potrebna i upotreba dodatne prevlake ili brtvila.
Postupak Z
Ako se zahtijeva postupak Y i ako prijenos optereüenja kroz odreÿenu toþku iskljuþuje upotrebu izolacijskih materijala, prikljuþak treba sklopiti bez upotrebe
izolacijskih materijala a cijeli sklop prikljuþka treba u cijelosti zabrtviti izvana kako bi se sprijeþio prodor vlage do elemenata prikljuþka. Ti postupci trebaju biti
ustanovljeni i dogovoreni izmeÿu ukljuþenih strana.
Obrada za vijke i zakovice
Postupak 0
Obiþno dodatna obrada nije potrebna.
Postupak 1
Izmeÿu glava vijaka, matica, podložnih ploþica i spojenih materijala treba upotrijebiti inertne podložne ploþice ili spojeve kako bi se prikljuþak zabrtvio i sprijeþio
unos vlage na spojne površine dijelova i sredstava za priþvršüenje. Treba paziti da na prijenos optereüenja kroz prikljuþak nepovoljno ne utjeþu podložne ploþice i
(kemijski) spojevi za spajanje.
Postupak 2
(1) Ako prikljuþak nije obojen ili ako nema prevlaku zbog drugih razloga, glave vijaka, matice i zakovice i okolna podruþja, kako je navedeno niže, treba zaštititi s
najmanje jednim temeljnim premazom (vidjeti normu prEN 1090-3 EN 1090-3) a potrebno je pažljivo zabrtviti sve pukotine.
(2) Ako su upotrijebljeni pocinþani vijci, zaštita aluminijske strane prikljuþka nije nužna.
(3) Ako su upotrijebljeni aluminijski vijci ili zakovice, zaštita prikljuþka na strani aluminija nije potrebna.
(4) Ako su upotrijebljeni vijci od nehrÿajuüeg þelika u kombinaciji s aluminijskim ili pocinþanim þeliþnim dijelovima, okolno pocinþano podruþje prikljuþka treba
zaštititi na sliþan naþin.
Daljnje obrade
Postupak a
Ako susjedni metalni dijelovi dodirnoga podruþja nisu obojeni zbog drugih razloga, može biti potrebna zaštita prikladnom prevlakom boje u sluþajevima kada bi
moglo doüi do nakupljanja prljavštine ili bi se mogla zadržavati vlaga.
Postupak z
Dodatna zaštita pocinþanih konstrukcijskih dijelova kao cjeline nije potrebna.
EN 1999-1-1:2007
stranica 174/230
Dodatak E
(obavijesni)
Analitiþki modeli odnosa naprezanje - deformacija
E.1 Podruþje primjene
(1) U ovom se dodatku daju modeli idealizacije odnosa naprezanje - deformacija za aluminijske
legure. Ti su modeli zamišljeni sa svrhom obuhvaüanja stvarnog ponašanja takvih materijala u
elastiþnom stanju i pri oþvršüivanju.
(2) Predloženi modeli imaju razliþite razine složenosti u skladu sa zahtijevanom toþnošüu u
proraþunu.
NAPOMENA: Oznake odreÿene u Dodatku E za razliþite modele nisu nužno usklaÿene s oznakama u toþki
1.6.
E.2 Analitiþki modeli

(1) Analitiþki prikaz odnosa naprezanje (V) - deformacija (H) može se predoþiti ovim modelima:
- modelima s izlomljenim linijama

- modelima s kontinuiranim linijama.
(2) Numeriþke parametre koji definiraju svaki model treba umjeriti na temelju stvarnih mehaniþkih
svojstava materijala. To treba naþiniti prema odgovarajuüim ispitivanjima ili na temelju danih
nazivnih vrijednosti za svaku leguru, vidjeti 3. poglavlje.
E.2.1 Linearni modeli s izlomljenim linijama

(1) Ti su modeli utemeljeni na pretpostavci da je ovisnost V-H materijala opisana izlomljenom
linearnom krivuljom pri þemu svaka grana prikazuje podruþje elastiþnog, neelastiþnog i plastiþnog
ponašanja, s oþvršüenjem ili bez njega.
(2) U skladu s tom pretpostavkom definiranje odnosa naprezanje - deformacija smije se opüenito
provesti uz
- bilinearni model s oþvršüenjem ili bez njega (slika E.1)

- trilinearni model s oþvršüenjem ili bez njega (slika E.2).
E.2.1.1 Bilinearni model
(1) Ako se upotrijebi bilinearni model s oþvršüenjem (slika E.1a) smiju se pretpostaviti ovi odnosi:
ı = Eİ za 0 < İ d İp 0 d İ d İp (E.1)
ı = fp + E1 (İ - İp) za İp < İ d İmax (E.2)
gdje je:
fp dogovorna granica elastiþnosti
İp deformacija koja odgovara naprezanju fp
İmax deformacija koja odgovara naprezanju fmax
EN 1999-1-1:2007
stranica 175/231
E1 modul pri oþvršüivanju.
(2) U "elastiþnom - savršeno plastiþnom" modelu (slika E.1b) pretpostavlja se da materijal ostaje
savršeno elastiþan do naprezanja na granici elastiþnosti fp. Plastiþna deformiranja bez oþvršüenja
(E1 = 0) treba razmatrati do Hmax.
(3) Ako se ti parametri ne vrednuju toþnije, smiju se pretpostaviti ove vrijednosti za modele na
slikama E.1a) i b):
fp nazivna vrijednost fo (vidjeti 3. poglavlje)
fmax nazivna vrijednosst fu (vidjeti 3. poglavlje)

fmax nazivna vrijednosst fu (vidjeti sliku E.1a i 3. poglavlje) ili fp (vidjeti sliku E.1b)
İmax = 0,5 İu
İu nazivna vrijednost najveüe deformacije (vidjeti 3. poglavlje)

İu nazivna vrijednost krajnje deformacije (vidjeti toþku E.3)
İp = fo/E
E1 = (fu - fo)/(0,5 İu - İp)
E.2.1.2 Trilinearni model

(1) Ako se upotrijebi trilinearni model s oþvršüenjem (slika E.2a) smiju se pretpostaviti ovi odnosi:
ı = Eİ za 0 < H d Hp 0 < H d Hp (E.3)
ı = fp + E1 (İ - İp) za Hp < H dHe (E.4)
ı = fe + E2 (İ - İe) za He< H d Hmax (E.5)
gdje je:
fp granica proporcionalnosti (= Rp0,001)

fp dogovorna elastiþna granica proporcionalnosti (vidjeti toþku E.2.1.2(3))
fe granica elastiþnosti (= Rp0,2)

fe dogovorna granica elastiþnosti (vidjeti toþku E.2.1.2(3))
Hp deformacija pri naprezanju fp
He deformacija pri naprezanju fe
Hmax deformacija pri naprezanju fmax
E1 modul pri prvom oþvršüenju
E2 modul pri drugom oþvršüenju.
(2) U "savršeno plastiþnom" modelu (slika E.2b) pretpostavljaju se plastiþna deformiranja bez
oþvršüenja (E2 = 0) a treba ih razmotriti za raspone naprezanja od He do Hmax.
EN 1999-1-1:2007
stranica 176/230
V V
fmax
fp fmax = f p
E1
E E
Hp H max H Hp H max H
a) b)
Slika E.1 - Bilinearni modeli
V V
fmax
fe fmax = f
E2 e
fp E1 fp
E1
E E
Hp He Hmax H Hp He Hmax H
a) b)
Slika E.2 - Trilinearni modeli
(3) Ako nema toþnijega vrednovanja gornjih parametara za oba se modela na slici E.2a) i E.2b)
smiju smiju pretpostaviti ove vrijednosti:
fp = f0,01
fe nazivna vrijednost fu (vidjeti sliku E.2a i 3. poglavlje) ili fe (vidjeti sliku E.2b)
Hu nazivna vrijednost krajnje deformacije (vidjeti toþku E.3)
Hmax = 0,5 Hu
Hp = f0,01 / E
E1 = (fe - fp) / (He - Hp)
E2 = (fmax - fe) / (Hmax - He) na slici E.2a.
E.2.2 Kontinuirani modeli

(1) Ti su modeli utemeljeni na pretpostavci da je ponašanje materijala V - H opisano kontinuiranim
odnosom koji prikazuje elastiþno, neelastiþno i plastiþno podruþje s oþvršüenjem ili bez njega.
(2) U skladu s tom pretpostavkom odnos naprezanje - deformacija opüenito se smije prikazati
- kontinuiranim modelima u obliku V = V(H)

- kontinuiranim modelima u obliku H = H(V).
E.2.2.1 Kontinuirani modeli u obliku V = V(H)

(1) Ako je pretpostavljena ovisnost V = V(H) prikladno je prepoznati tri odvojena podruþja koja se
mogu definirati ovako (vidjeti sliku E.3a):
EN 1999-1-1:2007
stranica 177/231
- 1. podruþje: elastiþno ponašanje

- 2. podruþje: neelastiþno ponašanje
- 3. podruþje oþvršüenje.
(2) U svakom se podruþju ponašanje materijala prikazuje s pomoüu razliþitih ovisnosti naprezanje -
deformacija koje na graniþnim toþkama osiguravaju kontinuitet. U skladu s tom pretpostavkom
ovisnost naprezanje - deformacija smije se izraziti ovako (slika E.3 b):
1. podruþje za 0 < H dHp 0 d H dHp uz ... i with H p = 0,5H e and H e = f e /E
ı=Eİ (E.6)
2. podruþje za H p H d 1,5H e uz ... i with H p = 0,5H e and H e = f e /E briši ovo............
ª 2 3
H §H · §H · º
«
V = f e - 0,2 1,85 - ¨ ¸ + 0,2 ¨¨ ¸¸ » (E.7)
« H e ¨© H e ¸¹ © H e ¹ »¼
¬
3. podruþje za 1,5 H e H d H max
ªf § · º
V= fe« max - 1,5 ¨ f max - 1¸ H e (E.8)
¨ f ¸ H »
«¬ f e © e ¹ »¼
gdje je:
fe dogovorna granica elastiþnosti
fmax vlaþna þvrstoüa pri vrhu krivulje V - H
He deformacija pri naprezanju fe ( H e = 1,5 H e )
Hmax deformacija pri naprezanju fmax
E modul elastiþnosti.
(3) Ako se navedeni parametri ne vrednuju toþnije, smiju se upotrijebiti ove vrijednosti:
fe nazivna vrijednost fo (vidjeti 3. poglavlje)
fmax nazivna vrijednost fu (vidjeti 3. poglavlje)
Hmax = 0,5 Hu
Hu nazivna vrijednost krajnje deformacije (vidjeti 3. poglavlje)

Hu nazivna vrijednost krajnje deformacije (vidjeti toþku E.3)
E nazivna vrijednost modula elastiþnosti (vidjeti 3. poglavlje)

EN 1999-1-1:2007
stranica 178/230
V V
f max
fe
fe
fp
fp
1 2 3
He
Hp
He
Hp He H max H He He H max H
a) b)
Slika E.3 - Kontinuirani modeli u obliku V VH
E.2.2.2 Kontinuirani modeli u obliku H = H (V)

(1) Za materijale sa zaobljenim radnim dijagramom kao što su aluminijske legure, za opis odnosa
naprezanje - deformacija smije se primijeniti Ramberg-Osgoodov model u obliku H = H(V). Takav se
model u opüem obliku smije prikazati izrazom (vidjeti sliku E.4a):
n
V §V ·
H= + H o,e ¨¨ ¸¸ (E.10) (E.9)
E © fe ¹
gdje je:
Ho,e zaostala deformacija pri naprezanju fe
n eksponent kojim se izražava stupanj oþvršüenja krivulje.
(2) Za vrednovanje eksponenta n osim dogovorne granice elastiþnosti fe zahtijeva se odreÿivanje

drugog referentnog naprezanja fx. Uz pretpostavku (slika E.4b):
fx drugo referentno naprezanja
Ho,x zaostala deformacija pri naprezanju fx
eksponent n izražava se izrazom
ln (H o,e / H o,x )
n= . (E.11) (E.10)
ln ( f e / f x )
(3) Za dogovornu granicu elastiþnosti Za dogovornu granicu elastiþnosti smije se uzeti dogovorno
naprezanje fo pri 0,2 %-tnoj zaostaloj deformaciji, tj.
fe = fo
Ho,e = 0,002
pa jednadžba modela postaje:

EN 1999-1-1:2007
stranica 179/231
n
V §V · ln (0,002 / H o, x )
H = + 0,002 ¨¨ ¸¸ i n= (E.12) (E.11)
E © fo¹ ln ( f o / f x )
V V
fx
fe
fe
E E
H o,e He H max H H o,e He H o,x H max H
a) b)
V V
fmax
f 0,2 f 0,2
f0,1
E
H 0,002 Ho,max H max H
0,001
0,002
c) d)
Slika E.4 - Kontinuirani modeli u obliku H H(V)
(4) Odabir druge referentne toþke (fx - Ho,x) treba temeljiti na podruþju deformacija koje odgovara
istraživanoj pojavi. Smiju se razmotriti ovi graniþni sluþajevi:
a) ako se u proraþunu obraÿuje podruþje elastiþnih deformiranja, za drugu referentnu toþku smije
se pretpostaviti dogovorna granica naprezanja pri 0,1 %-tnoj trajnoj deformaciji (vidjeti sliku E.4c):
fx = f0,1
Ho,x = 0,001
i stoga
vidi ispravak ove formule u A1 ... dodaj zagrade ( .... ) u nazivniku
ln 2
n= (E.13) (E.12)
ln f o / f 0,1
b) ako se u proraþunu obraÿuje podruþje plastiþnih deformiranja, za drugu referentnu toþku smije
se pretpostaviti vlaþno naprezanje u gornjoj toþki krivulje V - H (vidjeti sliku E.4d):
fx = fmax
Ho,x = Ho,max = zaostala deformacija pri naprezanju fmax
i stoga
vidi ispravak ove formule u A1 ... dodaj zagradu ) u nazivniku
EN 1999-1-1:2007
stranica 180/230
ln(0,002 / H o,max )
n= (E.14) (E.13)
ln( f o / f max
(5) Na temelju opsežnih ispitivanja smiju se pretpostaviti ove vrijednosti:

(5) Na temelju opsežnih ispitivanja umjesto vrijednosti iz toþke E.2.2.2(4) smiju se pretpostaviti ove
vrijednosti:
n
V §V ·
H 0,002¨¨ ¸¸ (E.15) (E.14)
E © fo ¹
gdje je:
a) za elastiþno podruþje (fx = fp,̓Hp = 0,000001)
ln(0,000001 / 0,002)
n= (E.16) (E.15)
ln( f p / f o )
gdje granica proporcionalnosti fp ovisi samo o vrijednosti naprezanja pri popuštanju fo:
fp f 0, 2 2 10 f 0, 2 (N/mm 2 ) ako je f 0,2 ! 160 N/mm2 (E.17) (E.16)
fp f 0, 2 / 2 ako je f 0,2 d 160 N/mm2 (E.18) (E.17)
b) za plastiþno podruþje (fx = fu)
ln(0,002 / H u )
n np = (E.19) (E.18)
ln( f o / f u )
E.3 Približno vrednovanje Hu

U skladu s eksperimentalnim podacima vrijednosti Hu nekoliko se legura može proraþunati s
pomoüu analitiþkog izraza odreÿenog interpolacijom dostupnih rezultata. Taj se izraz koji prikazuje
gornju granicu izduljenja pri prekidu može sažeti u ove izraze:
f ( N/mm 2 )
Hu 0,30 0,22 o ako je f o 400 N/mm2 (E.20) (E.19)
400
Hu 0,08 ako je f o t 400 N/mm2 (E.21) (E.20)
NAPOMENA: Ovi se izrazi mogu upotrijebiti za odreÿivanje brojþanih vrijednosti modela naprezanje -
deformacija nakon dostizanja granice elastiþnost tj. u plastiþnom proraþunu ali nisu odgovarajuüi za
prosudbu duktilnosti materijala.
EN 1999-1-1:2007
stranica 181/231
Dodatak F
(obavijesni)
Ponašanje popreþnih presjeka nakon dostizanja granice elastiþnosti
F.1 Opüenito
(1) Ovaj dodatak sadržava odredbe za procjenu poslijeelastiþnog ponašanja popreþnih presjeka u
skladu s mehaniþkim svojstvima materijala i geometrijskim obilježjima profila.
(2) Stvarno ponašanje popreþnih presjeka nakon dostizanja granice elastiþnosti treba razmotriti
ovisno o vrsti neelastiþnoga proraþuna, ukljuþujuüi i jednostavni elastiþni proraþun ako su u obzir
uzete preraspodjele unutarnjih djelovanja (vidjeti toþku 5.4). Osim toga, ako se upotrebljavaju vitki
profili, i u elastiþnom proraþunu treba razmotriti prikladna ograniþenja granice elastiþnosti.
(3) Odabir generaliziranog odnosa sila - pomak za popreþne presjeke treba biti u skladu s
pretpostavkama o ponašanju materijala i s geometrijskim obilježjima samoga profila (vidjeti toþku
F.3).
(4) Pouzdanost pretpostavki o ponašanju popreþnih presjeka treba kontrolirati ispitivanjima.
F.2 Definicija graniþnih stanja popreþnih prejskea

(1) Ponašanje popreþnih presjeka i odgovarajuüa idealizacija za proraþun konstrukcije treba se
povezati sa sposobnošüu dostizanja niže popisanih graniþnih stanja od kojih svako odgovara
posebnoj pretpostavci o stanju naprezanja koja djeluju na presjek.
(2) S obzirom na globalno ponašanje popreþnoga presjeka, neovisno o razmatranom unutarnjem
djelovanju (osno optereüenje, moment savijanja ili popreþna sila), mogu se definirati ova graniþna
stanja:
- graniþno stanje elastiþnoga izvijanja
- graniþno stanje elastiþnosti
- graniþno stanje plastiþnosti
- graniþno stanje rušenja.
(3) Graniþno stanje elastiþnog izvijanja povezano je s naprezanjem15 koje odgovara poþetku
pojave lokalne elastiþne nestabilnosti u tlaþnim dijelovima profila.
(4) Graniþno stanje elastiþnosti povezano je s naprezanjem14 koje odgovara dostizanju dogovorne
elastiþne granice dogovorne granice elastiþnosti fo materijala u najviše napregnutim dijelovima
profila.
(5) Graniþno stanje plastiþnosti povezano je s naprezanjem14 presjeka vrednovanim uz

pretpostavku savršeno plastiþnog ponašanja materijala uz graniþnu vrijednost jednaku dogovornoj
granici elastiþnosti dogovornoj granici elastiþnosti fo a ne uzimajuüi u obzir uþinak oþvršüenja.
(6) Graniþno stanje rušenja povezano je sa stvarnom þvrstoüom presjeka/profila vrednovanom uz

pretpostavku raspodjele unutarnjih naprezanja i stvarnog oþvršüenja materijala. Buduüi da je uz tu
hipotezu generalizirana krivulja sila - pomak u porastu, naprezanje14 pri rušenju odnosi se na danu
granicu generaliziranog pomaka (vidjeti toþku F.5).
F.3 Razredba popreþnih presjeka u skladu s graniþnim stanjima

(1) Popreþni se presjeci mogu razvrstati u skladu s njihovom sposobnošüu da dostignu gore
definirana graniþna stanja. Takva razredba dopunjuje onu prikazanu u toþki 6.1.4 a smije se
15 Nacionalna bilješka: pogrešno u izvorniku piše "þvrstoüa" umjesto naprezanje.

EN 1999-1-1:2007
stranica 182/230
usvojiti ako je potrebno odrediti sposobnosti presjeka da dostigne plastiþno podruþje. U tom smislu
se, upuüivanjem na generalizirani odnos sila F - pomak D, popreþnI presjeci mogu podijeliti na
(vidjeti sliku F.1):
- duktilne presjeke (1. razred)

- kompaktne presjeke (2. razred)
- polukompaktne presjeke (3. razred)
- vitke presjeke (4. razred).
F/Fu
D1 Class 1 (Ductile)
D2 Class 2 (Compact)
Class 3 (Semi-compact)
D3
Class 4 (Slender)
Del /D u 1 D/Du
duktilni presjeci (1. razred)

kompaktni presjeci (2. razred)
polukompaktni presjeci (3. razred)
vitki presjeci (4. razred).
Slika F.1 - Razredba popreþnih presjeka
(2) Duktilni presjeci (1. razred) dostižu rušenje definirano u toþki F.2(6) bez lokalne nestabilnosti
presjeka. Dopušteno je postupno iskorištenje svojstava oþvršüenja materijala sve dok se ne
dostigne krajnja vrijednost deformiranja ovisna o vrsti legure.
(3) Kompaktni presjeci (2. razred) sposobni su dostiüi plastiþnu graniþnu otpornost definiranu u
toþki F.2(5). Potpuno iskorištenje svojstava oþvršüenja materijala sprijeþeno je pojavom poþetka
plastiþne nestabilnosti.
(4) Polukompaktni presjeci (3. razred) sposobni su dostiüi samo elastiþnu graniþnu otpornost
definiranu u toþki F.2(4) bez ulaska u neelastiþno podruþje zbog pojava nestabilnosti. U presjeku
nastaju samo mala plastiþna deformiranja þije ponašanje ostaje u biti krhko.
(5) Na ponašanje vitkih presjeka (4. razred) u graniþnom stanju uporabljivosti i nosivosti
prevladavajuüe djeluje pojava lokalnog izboþivanja koja je uzrokom da se þvrstoüa popreþnoga
presjeka odreÿuje prema graniþnom stanju elastiþnoga izvijanja definiranom u toþki F.2(3). U
presjeku nisu dopuštena plastiþna deformiranja a ponašanje presjeka je izvanredno krhko.
F.4 Vrednovanje krajnjeg osnog optereüenja

(1) Nosivost popreþnih presjeka pri osnom tlaku smije se vrednovati upuüivanjem na gore
spomenuta graniþna stanja s pomoüu niže navedenih praktiþnih pravila.
(2) Osna sila za dano graniþno stanje može se izraziti opüim izrazom:
EN 1999-1-1:2007
stranica 183/231
N Ed = D N, j A f d 16 (F.1)
Ispravi u formuli NEd u NRd
gdje je:
f d f o / J M1 proraþunska dogovorna granica popuštanja pri 0,2 %-tnoj zaostaloj deformaciji,
vidjeti toþku 6.1.2
A neto ploština popreþnog presjeka
DN,j popravni faktor iz tablice F.1 ovisan o pretpostavljenom graniþnom stanju.
Tablica F.1 - Krajnja osna sila
Osna sila Graniþno stanje Razred presjeka Popravni faktor
Nu rušenja 1. razred D N,1 f t / fd
Npl plastiþnosti 2. razred D N,2 1
Nel elastiþnosti 3. razred D N,3 1
Nred elastiþnoga izvijanja 4. razred D N,4 Aeff / A
gdje je:
Aeff proraþunska ploština popreþnoga presjeka vrednovana uzimajuüi u obzir pojave
lokalnoga izboþivanja (vidjeti toþku 6.2.4)
ft f u / J M2 proraþunska þvrstoüa, vidjeti toþku 6.1.2.
(3) Krajnja otpornost (en: ultimate load bearing resistance) osno optereüenog presjeka vrednovana
gornjim postupkom ne ukljuþuje pojave sveukupnoga izvijanja koja treba vrednovati u skladu s
toþkom 6.3.1.
(4) Ako postoje zavareni presjeci, treba upotrijebiti smanjenu vrijednost Ared za neto ploštinu
popreþnog presjeka što treba vrednovati u skladu s toþkom 6.3.1.
F.5 Vrednovanje momenta otpornosti na savijanje

(1) Otpornost popreþnih presjeka pri savijanju može se vrednovati upuüivanjem na gore
spomenuta graniþna stanja s pomoüu niže navedenih pravila.
(2) Moment savijanja za dano graniþno stanje može se izraziti opüim izrazom:
MRd = ĮM,j Wel fd (F.2)
gdje je:
fd =fo/JM1 proraþunska granica popuštanja pri 0,2 %-tnoj zaostaloj deformaciji, vidjeti toþku 6.1.2
Wel elastiþni moment otpora
DM,j popravni faktor iz tablice F.2 ovisan o pretpostavljenom graniþnom stanju.
16 Nacionalna bilješka: Ispravljena je oþita pogreška u izvorniku. Pravilno je NRd = ...

EN 1999-1-1:2007
stranica 184/230
Tablica F.2 - Moment otpornosti pri savijanju
Moment Graniþnos Razred Popravni faktor

savijanja tanje presjeka
Mu rušenja 1. razred 0,0014 n )

D M,1 = D 5 = 5 (3,89 0,00190n) D (0,270
0
[7,96 10 2 - 8,09 10 2 log ( n / 10 )]
D M,1 = D 10 = D 0[0,21 log (1000 n )] 10
(ovisno o leguri - vidjeti Dodatak G)
Mpl plastiþnosti 2. razred DM,2 = D0 = Wpl/ Wel

Mel elastiþnosti 3. razred DM,3 = 1
Mred elastiþnog 4. razred DM,4 = Weff/ Wel (vidjeti toþku 6.2.5)
izvijanja
gdje je:
n = np eksponent u Ramberg-Osgoodovu zakonu koji prikazuje ponašanje materijala u

plastiþnom podruþju (vidjeti Dodatak E)
D5 i D10 generalizirani faktori oblika presjeka koji odgovaraju krajnjoj zakrivljenosti gdje je Ȥu = 5Ȥel i
10Ȥel , a Fel je zakrivljenost na granici elastiþnosti (vidjeti Dodatak G)
D0 faktor geometrijskog oblika
Wpl plastiþni moment otpora
Weff proraþunski moment otpora vrednovan uzimanjem u obzir pojava lokalnoga izboþivanja
(vidjeti toþku 6.2.5).
(3) Ako postoje zavareni presjeci, treba upotrijebiti smanjene vrijednosti momenata otpora presjeka
Weff,haz i Wpl,haz te treba upotrijebiti plastiþni moment otpora odreÿen uzimanjem u obzir HAZ-a (vidjeti
toþku 6.2.5).
(4) Vrednovanje popravnoga faktora DM,j zavarenoga presjeka 1. razreda smije se provesti prema
izrazu:
§ Wpl,haz ·
D M, red =\ ¨¨ ¸
¸ (F.3)
© Wel ¹
gdje je:
\ = DM,1 / DM,2
DM,1 i DM,2 popravni faktori za nezavarene presjeka 1. i 2. razreda.

EN 1999-1-1:2007
stranica 185/231
Dodatak G
(obavijesni)
Sposobnost rotacije
(1) Odredbe dane u Dodatku G primjenjuju se na 1. razred popreþnih presjeka kako bi se odredila
njihova krajnja otpornost. Odredbe se smiju upotrijebiti i za vrednovanje krajnje otpornosti presjeka
2. i 3. razreda ako je dokazano da je sposobnost rotacije dostignuta bez lokalnoga izboþivanja
presjeka.
(2) Ako se na svojstva duktilnosti nije moguüe osloniti ili ako se na materijalu ne može provesti
odreÿeno ispitivanje, vijednosti Mu treba odrediti iz dogovorne krajnje zakrivljenost pri savijanju
dane izrazom
Fu = [ Fel (G.1)
gdje je:
[ faktor duktilnost ovisan o vrsti legure
Fel faktor dogovorno pretpostavljen jednakim zakrivljenosti elastiþnog savijanja F0,2 što odgovara
dostizanju dogovorne granice popuštanja fo u najviše napregnutim vlaknima.
(3) S gledišta duktilnost uobiþajene se legure mogu podijeliti u dvije skupine (vidjeti i Dodatak H):
- krhke legure kod kojih je 4 % d Hu d 8 % za koje se može pretpostaviti [ = 5
- duktilne legure kod kojih je Hu t 8 % za koje se može pretpostaviti [ = 10.
(4) Vrednovanje elastiþnoga i poslijeelastiþnoga ponašanja popreþnog presjeka smije se odrediti iz

ovisnosti moment - zakrivljenost napisane u Ramberg-Osgoodovu obliku:
m
F M ª M º
= + k« » (G.2)
F 0 , 2 M 0, 2 ¬« M 0,2 ¼»
gdje su:
- M0,2 i F0,2 dogovorne vrijednosti za granicu elastiþnosti koje odgovaraju dostizanju dogovorne
granice popuštanja fo
- m i k parametri koji su za presjeke izložene samo savijanju dani izrazima:
ln>(10 D10 )(5 D 5 )@

m= (G.3)
ln(D10 / D 5 )
5 D 5 10 D10
k= = (G.4)
D5 m D10 m
- D5 i D10 faktori generaliziranog oblika koji odgovaraju vrijednostima zakrivljenosti jednakoj 5 i 10

puta elastiþna zakrivljenost.
(5) Stabilni dio sposobnosti rotacije R definira se kao omjer plastiþne rotacije pri graniþnom stanju
rušenja Tp = Tu - Tel i rotacije na granici elastiþnosti Tel (slika G.1):
EN 1999-1-1:2007
stranica 186/230
Tp T - T el T u
R= = u = 1 (G.5)
T el T el T el
gdje je:
Tu maksimalna plastiþna rotacija koja odgovara krajnjoj zakrivljenosti Ȥu.
M/M 0,2
D M,1
(a)
D M,j
(b)
1
R1
j = 2, 3, 4
Rj
1 ( Tu / Tel ) j ( T u / T el )1 Tu / Tel
(a) presjeci 1. razreda

(b) presjeci 2. , 3. i 4. razreda
Slika G.1 - Definicija sposobnosti rotacije
(6) Sposobnost rotacije R smije se proraþunati iz približnog izraza:
§ kD m -1 ·
¨
R = D M, j 1 2
M, j ¸
1 (G.6)
¨ m + 1¸
© ¹
uz ranije definirane m i k.
Vrijednost DM,j dana je u tablici F.2 za razliþite razrede ponašanja.
(7) Ako je eksponent materijala n poznat (vidjeti Dodatak H) približno se D5 i D10 mogu odrediti iz
izraza:
+ 0,0014 n )
D 5 = 5 (3,89 0,00190n) / D 0(0,270 (G.7)
2 2
D 10 = D [0,21
0
log (1000 n )] u
10[7,96u10 8,09u10 log(n / 10)] (G.8)
D0 = Wpl / W je faktor geometrijskoga oblika.
Ako nema toþnijih vrednovanja, treba pretpostaviti n = np (Dodatak H).

EN 1999-1-1:2007
stranica 187/231
Dodatak H
(obavijesni)
Metoda plastiþnoga zgloba za kontinuirane grede
(1) Odredbe navedene u Dodatku H primjenjuju se na popreþne presjeke 1. razreda u

konstrukcijama u kojima je rušenje definirano odreÿenim brojem popreþnih presjeka u kojima je
dostignuta krajnja deformacija. Odredbe se smiju upotrijebiti i za konstrukcije s popreþnim
presjecima 2. i 3. razreda ako je pri odreÿivanju nosivosti i raspoložive duktilnosti dijela uzet u obzir
uþinak lokalnoga izboþivanja presjeka. Vidjeti i Dodatak G.
(2) Metoda globalnoga proraþuna s koncentiranom plastiþnošüu koja se ovdje naziva "metoda
plastiþnoga zgloba" i koja se uobiþajeno usvaja za þeliþne konstrukcije smije se primijeniti i na
aluminijske konstrukcije ako je duktilnost konstrukcije dovoljna za nastanak mehanizama potpune
plastiþnosti. Vidjeti stavke (3), (4) i (5).
(3) Metodu plastiþnoga zgloba ne treba upotrebljavati za elemente s popreþnim zavarima na

vlaþnoj strani elementa na mjestu plastiþnoga zgloba.
(4) U blizini mjesta plastiþnih zglobova sve rupe za spajala u vlaþnoj pojasnici trebaju zadovoljiti
uvjet
Af,net 0,9 f u / J M2 t Af f o / J M1 (H.1)
na udaljenosti od mjesta plastiþnoga zgloba u svakom smjeru uzduž elementa koja nije manja od
- 2hw, gdje je hw svijetla visina hrpta na mjestu plastiþnoga zgloba
- udaljenosti do susjedne toþke u kojoj moment u elementu iznosi 0,8 puta moment otpornosti u
razmatranoj toþki,
a mjerodavna je veüa vrijednost.
Af je ploština vlaþne pojasnice a Af,net je neto ploština presjeka s rupama za spajala.
(5) Ta pravila nisu primjenjiva na grede kod kojih se popreþni presjek mijenja po duljini.
(6) U primjeni metode plastiþnoga zgloba na aluminijske konstrukcije treba uzeti u obzir duktilnost i
ponašanje legure pri oþvršüenju. To se provodi s pomoüu faktora K za dogovornu granicu
popuštanja, vidjeti stavak (10).
(7) S obzirom na duktilnost definirane su dvije skupine legura, ovisno o tome je li dostignuta
dogovorna granica zakrivljenosti 5Fe i 10Fe ili ta granica nije dostignuta (vidjeti i Dodatak G):
- krhke legure (za koje je 4 % d Hu d 8 %)

ako je krajnje vlaþno deformiranje dovoljno za nastanak dogovorne krajnje zakrivljenosti pri
savijanju Fu jednake najmanje 5Fe
- duktilne legure (za koje je 4 % d Hu d

ako je krajnje vlaþno deformiranje dovoljno za nastanak dogovorne krajnje zakrivljenosti pri
savijanju Fu jednake ili veüe od 10 Fe.
(8) Ako se pretpostavi savršeno elastiþno ili savršeno kruto ponašanje materijala (vidjeti Dodatak
G), krajnji moment savijanja danog popreþnog presjeka na mjestu plastiþnoga zgloba dogovorno
se proraþuna za puni plastiþni moment dan izrazom:
EN 1999-1-1:2007
stranica 188/230
Mu = D0 K fo Wel (H.2)
gdje je:
K prethodno definiran popravni faktor
Wel elastiþni moment otpora.
(9) Ako se pretpostavi ponašanje materijala s oþvršüenjem (vidjeti Dodatak G), krajnji moment
savijanja danoga popreþnog presjeka na mjestu plastiþnoga zgloba dogovorno se proraþuna
ovako:
Mu = D[ K fo Wel (H.3)
gdje su, uz prethodno definirane K i Wel, indeks [ jednak 5 ili 10 ovisno o obilježjima duktilnosti
legure navedenim u stavku (4) (za definicije D5 i D10 vidjeti Dodatke F i G).
(10) Popravni faktor K postavljen je tako da proraþun plastiþnoga zgloba daje stvarnu krajnju
nosivost konstrukcije u skladu s raspoloživom duktilnošüu konstrukcije. Opüenito se K izražava
izrazom:
1 f /J
K , ali K d u M2 (H.4)
a b / n cp f o / J M1
gdje je np eksponent oþvršüenja legure prema Ramberg-Osgoodu odreÿen u plastiþnom podruþju

(vidjeti toþku 3.2.2). Za konstrukcije izvedene od greda optereüenih savijanjem koeficijenti a, b i c u
jednadžbi (H.5) (H.4) dani su u tablici H.1. Vrijednosti popravnoga faktora K prikazane su na slici
H.1.
(11) Globalni koeficijent sigurnosti odreÿen metodama plastiþnoga zgloba uz K < 1 ne treba biti
veüi od koeficijenta odreÿenog linearnim elastiþnim proraþunom. Ako se to dogodi, treba uzeti
rezultate elastiþnoga proraþuna.
Slika H.1 - Vrijednosti popravnoga faktora K

EN 1999-1-1:2007
stranica 189/231
Tablica H.1 - Vrijednosti koeficijenata a, b i c

Koeficijenti u D0 = 1,4 – 1,5 D0 = 1,1 – 1,2
izrazu:
1 krhke legure duktilne legure krhke legure duktilne legure
K (Fu = 5Fe) (Fu = 10Fe) (Fu = 5Fe) (Fu = 10Fe)
a b / ncp
a 1,20 1,18 1,15 1,13
b 1,00 1,50 0,95 1,70
c 0,70 0.75 0.66 0,81
EN 1999-1-1:2007
stranica 190/230
Dodatak I
(obavijesni)
Boþno-torzijsko izvijanje greda i torzijsko izvijanje ili

torzijsko izvijanje uz savijanje tlaþnih elemenata
I.1 Elastiþni kritiþni moment i vitkost

I.1.1 Osnova .
(1) Elastiþni kritiþni moment za boþno-torzijsko izvijanje grede jednolikog simetriþnog popreþnog
presjeka s jednakim pojasnicama uz normirane uvjete pridržanja na svakom kraju, izložen
jednolikom momentu u ravnini koji prolazi kroz središte posmika dan je izrazom:
S 2 EI z L2 GI t I S EI z GI t S 2 EI w
M cr = w 1+ (I.1)
L2 S 2 EI z I z L L2 GI t
gdje je:
E
G=
2(1 Q )
It torzijska konstanta
Iw konstanta uvijanja
Iz moment tromosti oko slabije osi
L duljina grede izmeÿu toþaka boþnoga pridržanja
Q Poissonov omjer.
(2) Normirani su uvjeti pridržanja na svakom kraju:
- sprijeþenost boþnog pomaka, sloboda rotacije u tlocrtu (kz = 1)

- sprijeþenost rotacije oko uzdužne osi, sloboda uvijanja (kw = 1)
- sprijeþenost gibanja u ravnini optereüenja, sloboda rotacije u toj ravnini (ky = 1).
I.1.2 Opüa formula za grede jednolikih popreþnih presjeka simetriþnih oko slabije ili jaþe
osi
(1) Elastiþni kritiþni moment pri boþno-torzijskom izvijanju za gredu jednolikog popreþnog presjeka
koja je simetriþna oko slabije osi, za savijanje oko jaþe osi dan je opüom formulom:
S EI z GI t
M cr P cr (I.2)
L
gdje je relativni bezdimenzijski kritiþni moment Pcr dan izrazom
C1 ª
P cr «
2
1 N wt (C 2] g C 3] j ) 2 (C 2] g C 3] j )º» , (I.3)
kz ¬ ¼
S EI w
bezdimenzijski torzijski parametar je N wt
kw L GI t
EN 1999-1-1:2007
stranica 191/231
relativna bezdimenzijska koordinata toþke u kojoj djeluje optereüenje s obzirom na središte

Sz g EI z
posmika ] g
k z L GI t
Sz j EI z
parametar relativne jednostruke simetrije bezdimenzijskoga popreþnog presjeka ] j
kz L GI t
gdje su:
C1, C2 i C3 faktori koji ovise uglavnom o optereüenju i uvjetima pridržanja na kraju (vidjeti tablice I.1
i I.2)
kz i kw faktori duljine izvijanja

zg za zs
0,5 2 2
zj zs ³ ( y z ) z dA
Iy A
za koordinata toþke u kojoj djeluje optereüenje s obzirom na težište (vidjeti sliku I.1)
zs koordinata središta posmika s obzirom na težište
zg koordinata toþke u kojoj djeluje optereüenje s obzirom na središte posmika.
NAPOMENA 1: Za dogovore o predznaku vidjeti toþku I.1.2(7) i (8) a za približenja za zj toþku I.1.4(2).
NAPOMENA 2: z j 0 ( yj 0 ) za popreþne presjeke kojima je os y (os z) os simetrije.
NAPOMENA 3: Približno se zj može odrediti iz
§ c ·
z j = 0,45\ f hs ¨¨1 ¸¸ (I.4)
© 2 hf ¹
gdje je:
c visina zavinutoga dijela
hf udaljenost središta pojasnica
I fc I ft
\f = (I.4b)
I fc + I ft
Ifc moment tromosti tlaþne pojasnice oko slabije osi presjeka
Ift moment tromosti vlaþne pojasnice oko slabije osi presjeka
hs udaljenost središta posmika gornje pojasnice i središta posmika donje pojasnice (Su i Sb a slici
I.1)
Za profil oblika I s nejednakim pojasnicama bez zavinutih dijelova a približno i za profil sa

zavinutim dijelovima vrijedi:
Iw (1 \ f2 ) I z (hs / 2) 2 (I.5)
(2) Faktori duljine izvijanja kz (za rubne uvjete boþnoga savijanja) i kw (za rubni uvjet torzije)
mijenjaju se od 0,5 za oba upeta kraja grede do 1,0 za oba zglobna kraja grede, uz 0,7 za jedan
kraj upet (lijevi ili desni) i jedan zglobni (desni ili lijevi)
EN 1999-1-1:2007
stranica 192/230
(3) Faktor kz odnosi se na rotaciju kraja u tlocrtu. On je analogan omjer Lcr/L za tlaþni element.
(4) Faktor kw odražava uvijanje kraja. Ako nema posebne odredbe za upetost obaju krajeva grede
s obzirom na uvijanje (kw = 0,5) treba uzeti kw = 1,0.
Fz
za zg Fz
Fz za
z za zg
Su zg
(C) z (C) zs z (C)
c
zs S S
zs y
S
y C
y
hs
hf, hs
C
hf
(T)
(T) Sb (T)
(C) tlaþna strana
(T) vlaþna strana
S središte posmika
G težište greška na slici ... umjesto C treba G .... vidi A1
Su, Sb središte posmika gornje i donje pojasnice
Slika I.1 - Oznake i dogovor o predznacima za grede optereüene gravitacijskim

optereüenjima (Fz) ili za konzole optereüene odižuüim optereüenjima (-Fz)
(5) Vrijednosti C1, C2 i C3 dane su u tablicama I.1 i I.2 za razliþite sluþajeve optereüenja što je
naznaþeno oblikom dijagrama momenta savijanja po duljini L izmeÿu mjesta boþnoga pridržanja.
Vrijednosti iz tablice I.1 odgovaraju razliþitim vrijednostima kz a vrijednosti iz tablice I.2 i razliþitim
vrijednostima kw.
(6) Za sluþajeve s kz = 1,0 vrijednost C1 za bilo koji omjer optereüenja momentima na kraju, kako je
naznaþeno u tablici I.1, dana je približno izrazom
C1 (0.310 0.428\ 0.262\ 2 ) 0.5 (I.6)

Ispravi decimalne toþke u zareze
(7) Dogovor je o predznaku pri odreÿivanju z i zj, vidjeti sliku I.1, ovaj:
- koordinata z pozitivna je za tlaþnu pojasnicu. Pri odreÿivanju zj iz formula u toþki I.1.2(1) pozitivna
koordinata z usmjerena je prema gore za grede s gravitacijskim optereüenjima ili za konzole s
odižuüim optereüenjima a prema dole za grede s odižuüim optereüenjima ili konzole s
gravitacijskim optereüenjima
- predznak zj jednak je predznaku faktora jednostruko simetriþnog popreþnog presjeka \f u toþki

I.1.4(1). Pri djelovanju momenta uzmite popreþni presjek na strani M, tablica I.1, a pri djelovanju
optereüenja u popreþnom smjeru popreþni presjek u sredini raspona grede, tablica I.2.
EN 1999-1-1:2007
stranica 193/231
(8) Dogovor o predznaku pri odreÿivanju zg je ovaj:
- za gravitacijska je optereüenja zg pozitivan za optereüenja iznad središta posmika
- za opüi je sluþaj zg pozitivan za optereüenja koja su usmjerena od mjesta gdje djeluju prema
središtu posmika
EN 1999-1-1:2007
stranica 194/230
Tablica I.1 - Vrijednosti faktora C1 i C3 koje odgovaraju razliþitim vrijednostima omjera \

momenata na kraju, vrijednosti faktora duljine izvijanja kz i parametri popreþnog presjeka \f
i Nwt.
Optereüenje momentima na kraju slobodno oslonjene grede s faktorima duljina izvijanja ky =
1 za savijanje oko jaþe osi i kw = 1 za torziju
Optereüenje i Dijagram Vrijednosti faktora

uvjeti oslanjanja momenta
savijanja C1 1) C3
Faktor \f
jednostruko
simetriþnog k z2) \f 1 \f 1
Omjer
popreþnog 0,9 d \ f d 0 0 d \ f d 0,9
momenata C1,0 C1,1
presjeka
na kraju \
M \M
-strana -strana
1,0 1,000 1,000 1,000
Mcr \=+1
0,7L 1,016 1,100 1,025 1,000
M \M 0,7R 1,016 1,100 1,025 1,000
0,5 1,000 1,127 1,019
L
1,0 1,139 1,141 1,000
ky = 1, kw = 1 Mcr \=+3/4
0,7L 1,210 1,313 1,050 1,000
Beam M-side: 0,7R 1,109 1,201 1,000
0,5 1,139 1,285 1,017
\f > 0
1,0 1,312 1,320 1,150 1,000
Mcr \=+1/2
0,7L 1,480 1,616 1,160 1,000
\f < 0
0,7R 1,213 1,317 1,000
0,5 1,310 1,482 1,150 1,000
Strana M grede:
1,0 1,522 1,551 1,290 1,000
Mcr \=+1/4
0,7L 1,853 2,059 1,600 1,260 1,000
0,7R 1,329 1,467 1,000
0,5 1,516 1,730 1,350 1,000
Strana M grede: 1,0 1,770 1,847 1,470 1,000
I fc I ft Mcr \= 0
0,7L 2,331 2,683 2,000 1,420 1,000
\f
I fc I ft 0,7R 1,453 1,592 1,000
0,5 1,753 2,027 1,500 1,000
1,0 2,047 2,207 1,65 1,000 0,850
Mcr \= -1/4
0,7L 2,827 3,322 2,40 1,550 0,850 -0,30
0,7R 1,582 1,748 1,38 0,850 0,700 0,20
0,5 2,004 2,341 1,75 1,000 0,650 -0,25
Mcr \= -1/2

1,0 2,331 2,591 1,85 1,000 1,3 1,2\ f -0,70
0,7L 3,078 3,399 2,70 1,450 1 1,2\ f -1,15
0,7R 1,711 1,897 1,45 0,780 0,9 0,75\ f -0,53
0,5 2,230 2,579 2,00 0,950 0,75 \ f -0,85
Mcr \= -3/4 1,0 2,547 2,852 2,00 1,000 0,55 \ f -1,45
0,7L 2,592 2,770 2,00 0,850 0,23 0,9\ f -1,55
0,7R 1,829 2,027 1,55 0,700 0,68 \ f -1,07
0,5 2,352 2,606 2,00 0,850 0,35 \ f -1,45
Mcr \= -1 1,0 2,555 2,733 2,00 \ f -2,00

0,7L 1,921 2,103 1,55 0,380 -0,580 -1,55
0,7R 1,921 2,103 1,55 0,580 -0,380 -1,55
0,5 2,223 2,390 1,88 0,125 0,7\ f 0,125 0,7\ f -1,88
1) C1
C1,0 C1,1 C1,0 N wt d C1,1 , ( C1 C1,0 za N wt 0 , C1 C1,1 za N wt t 1 )
EN 1999-1-1:2007
stranica 195/231
2) 0,7 L lijevi kraj upet, 0,7 R = desni kraj upet

EN 1999-1-1:2007
stranica 196/230
Tablica I.2 - Vrijednosti faktora C1, C2 i C3 koje odgovaraju razliþitim sluþajevima optereüenja
u popreþnom smjeru, vrijednosti faktora duljine izvijanja ky, kz i kw, faktor \f
jednosimetriþnog popreþnog presjeka i torzijski parametar kwt
Faktori duljine
Vrijednosti faktora
izvijanja
Optereüenje C11 ) C2 C3
i uvjeti
oslanjanja ky kz kw
C1,0 C1,1 \f \f
\f 1 0,9 d \ f d 0,9 1 \f 1 0,9 d \ f d 0,9 1
q 1 1 1 1,127 1,132 0,33 0,459 0,50 0,93 0,525 0,38
L 1 1 0,5 1,128 1,231 0,33 0,391 0,50 0,93 0,806 0,38
Mcr
1 0,5 1 0,947 0,997 0,25 0,407 0,40 0,84 0,478 0,44
1 0,5 0,5 0,947 0,970 0,25 0,310 0,40 0,84 0,674 0,44
1 1 1 1,348 1,363 0,52 0,553 0,42 1,00 0,411 0,31

F
L/2 L/2 1 1 0,5 1,349 1,452 0,52 0,580 0,42 1,00 0,666 0,31
Mcr
1 0,5 1 1,030 1,087 0,40 0,449 0,42 0,80 0,338 0,31
1 0,5 0,5 1,031 1,067 0,40 0,437 0,42 0,80 0,516 0,31
1 1 1 1,038 1,040 0,33 0,431 0,39 0,93 0,562 0,39

F F
L/4 L/4 1 1 0,5 1,039 1,148 0,33 0,292 0,39 0,93 0,878 0,39
Mcr
1 0,5 1 0,922 0,960 0,28 0,404 0,30 0,88 0,539 0,50
1 0,5 0,5 0,922 0,945 0,28 0,237 0,30 0,88 0,772 0,50
\f 1 0,5 d \ f d 0,5 \f 1 \f 1 0,5 d \ f d 0,5 \f 1
q
0,5 1 1 2,576 2,608 1,00 1,562 0,15 1,00 -0,859 -1,99
L
0,5 0,5 1 1,490 1,515 0,56 0,900 0,08 0,61 -0,516 -1,20
Mcr
0,5 0,5 0,5 1,494 1,746 0,56 0,825 0,08 0,61 0,002712 -1,20
F 0,5 1 1 1,683 1,726 1,20 1,388 0,07 1,15 -0,716 -1,35
L/2 L/2
0,5 0,5 1 0,936 0,955 0,69 0,763 0,03 0,64 -0,406 -0,76
Mcr
0,5 0,5 0,5 0,937 1,057 0,69 0,843 0,03 0,64 -0,0679 -0,76
1) C1
C1,0 C1,1 C1,0 N wt d C1,1 , ( C1 C1,0 za N wt 0 , C1 C1,1 za N wt t 1 ).
2) Parametar \f odnosi se na sredinu raspona.
3) Vrijednosti kritiþnih momenata Mcr odnose se na presjek u kojem je Mmax .
EN 1999-1-1:2007
stranica 197/231
I.1.3 Grede jednolikih popreþnih presjeka simetriþnih oko jaþe osi, centralno simetriþni i
dvostruko simetriþni popreþni presjeci
(1) Za grede jednolikih popreþnih presjeka simetriþnih oko jaþe osi, za centralno simetriþne i
dvostruko simetriþne popreþne presjeke optereüene okomito na jaþu os u ravnini koja prolazi
središtem posmika, slika I.2, zj = 0 pa je vrijednost
C1 ª
P cr «
2
1 N wt (C 2] g ) 2 C 2] g º» (I.7)
kz ¬ ¼
indeksi u formuli ravno
(2) Za optereüenje momentom na kraju C2 = 0 a za popreþna optereüenja koja djeluju u središtu
posmika zg = 0. Tada je
C1 2
P cr 1 N wt (I.8)
kz
indeksi u formuli ravno
(3) Ako je i N wt = 0 , tada je P cr = C1 / k z
Fz Fz Fz Fz Fz Fz Fz Fz Fz
z z z z z z z z z
S S G G S y
G G S S G y S G y S G y y
y y y y
h
S=G S=G
Slika I.2 - Grede jednolikih popreþnih presjeka oko jaþe osi, centralno simetriþni i dvostruko
simetriþni popreþni presjeci
(4) Za grede oslonjene na obama krajevima ky = 1, kz = 1, 0,5 d kw d 1) ili za dijelove greda boþno
pridržane na obama krajevima, na koje djeluje bilo koje optereüenje (npr. razliþiti momenti na kraju
u kombinaciji s nekim optereüenjem u popreþnom smjeru) smije se, za odreÿivanje približne
vrijednosti kritiþnoga momenta, upotrijebiti ova vrijednost faktora C1 u dvama formulama danim u
toþki I.1.3(2) i (3):
1,7 M max
C1 d 2,5 (I.9)
M 02,25 M 02,5 M 02,75
gdje je:
M max maksimalni proraþunski moment savijanja
M 0,25 , M 0,75 proraþunski momenti savijanja u þetvrtinskim toþkama
M 0,5 proraþunski moment savijanja u sredini grede ili odsjeþka grede þija je duljina jednaka
udaljenosti susjednih boþno pridržanih presjeka.
(5) Faktor C1 definiran izrazom (I.9) smije se upotrijebiti i u formuli (I.7) ali samo u kombinaciji s
odgovarajuüom vrijednošüu faktora C2 koji vrijedi za dano optereüenje i rubne uvjete. To znaþi da
se za šest sluþajeva u tablici I.2 s rubnim uvjetima ky = 1, kz = 1, 0,5 d kw d 1, kako je ranije
definirano, vrijednost C2 = 0,5 smije upotrijebiti zajedno s (I.9) u (I.7) kao približenje.
EN 1999-1-1:2007
stranica 198/230
(6) Za kontinuirane se grede smije upotrijebiti niže navedena približna metoda. Zanemaruje se
uþinak boþnoga kontinuiteta izmeÿu susjednih odsjeþaka pa se svaki odsjeþak promatra kao
boþno slobodno oslonjen. Stoga se elastiþno izvijanje svakoga odsjeþka proraþunava za
raspodjelu momenta u njegovoj ravnini (smije se upotrijebiti formula (I.9) za C1) i za duljinu izvijanja
jednaku duljini odsjeþka L. Najmanji kritiþni moment proraþunan za svaki odsjeþak uzima se kao
elastiþno kritiþno optereüenje za kontinuiranu gredu. Ta metoda daje donju granicu procjene.
I.1.4 Konzole jednolikih popreþnih presjeka simetriþne oko slabije osi

(1) Elastiþni kritiþni moment za boþno-torzijsko izvijanje konzole jednolikog popreþnog presjeka
koja je simetriþna oko slabije osi, za savijanje oko jaþe osi dan je formulom (I.2) pri þemu je
relativni bezdimenzijski kritiþni moment Pcr dan u tablicama I.3 i I.4. U tablicama I.3 i I.4 treba
upotrijebiti nelineranu interpolaciju.
(2) Dogovor o predznaku pri odreÿivanju zj i zg dan je u toþkama I.1.2(7) i (8).
Tablica I.3 - Relativni bezdimenzijski kritiþni moment Pcr za konzolu (ky = kz = kw = 2)

optereüenu koncentiranom silom F na kraju
S EI w S zj EI z
Optereüenje i
S zg EI z (T) (C) k z] j ] j0
(C) (T)
L GI t (C) (T) L GI t (T) (C)
uvjeti L GI t
oslanjanja k wN wt
N wt 0 k z] g ] g0 -4 -2 -1 0 1 2 4
4 0,107 0,156 0,194 0,245 0,316 0,416 0,759

2 0,123 0,211 0,302 0,463 0,759 1,312 4,024
0 0 0,128 0,254 0,478 1,280 3,178 5,590 10,730
-2 0,129 0,258 0,508 1,619 3,894 6,500 11,860
-4 0,129 0,258 0,511 1,686 4,055 6,740 12,240
4 0,151 0,202 0,240 0,293 0,367 0,475 0,899

2 0,195 0,297 0,393 0,560 0,876 1,528 5,360
0,5 0 0,261 0,495 0,844 1,815 3,766 6,170 11,295
-2 0,329 0,674 1,174 2,423 4,642 7,235 12,595
-4 0,364 0,723 1,235 2,529 4,843 7,540 13,100

F 4 0,198 0,257 0,301 0,360 0,445 0,573 1,123
2 0,268 0,391 0,502 0,691 1,052 1,838 6,345
L 2,431 4,456 6,840 11,920
1 0 0,401 0,750 1,243
-2 0,629 1,326 2,115 3,529 5,635 8,115 13,365
Mcr -4 0,777 1,474 2,264 3,719 5,915 8,505 13,960
4 0,335 0,428 0,496 0,588 0,719 0,916 1,795

2 0,461 0,657 0,829 1,111 1,630 2,698 7,815
2 0 0,725 1,321 2,079 3,611 5,845 8,270 13,285
-2 1,398 3,003 4,258 5,865 7,845 10,100 15,040
-4 2,119 3,584 4,760 6,360 8,385 10,715 15,825
4 0,845 1,069 1,230 1,443 1,739 2,168 3,866

2 1,159 1,614 1,992 2,569 3,498 5,035 10,345
4 0 1,801 3,019 4,231 6,100 8,495 11,060 16,165
-2 3,375 6,225 8,035 9,950 11,975 14,110 18,680
-4 5,530 8,130 9,660 11,375 13,285 15,365 19,925
2
a) Za zj 0 , zg 0 i N wt0 d 8 : P cr 1,27 1,14 N wt0 0,017 N wt0 .
b) Za zj 0 , 4 d ] g d 4 i N wt d 4 , P cr se smije proraþunati i iz formula (I.7) i (I.8), pri þemu treba uzeti ove približne
EN 1999-1-1:2007
stranica 199/231
vrijednosti faktora C1 i C2 za konzolu optereüenu silom F:

2 3
C1 2,56 4,675N wt 2,62 N wt 0,5N wt , ako je N wt d 2
C1 5,55 ako je N wt ! 2
2 3 4
C 2 1,255 1,566 N wt 0,931N wt 0,245N wt 0,024N wt , ako je ] g t 0
2 2
C2 0,192 0,585 N wt 0,054 N wt (0,032 0,102 N wt 0,013N wt ) ] g , ako je ] g 0
Tablica I.4 - Relativni bezdimenzijski kritiþni moment Pcr za konzolu (ky = kz = kw = 2)

optereüenu jednolikim raspodijeljenim optereüenjem q
S EI w S zg EI z S zj
(T) (C) EI z (C) (T)
Optereüenje i L GI t (C) (T)
k z] j ] j0 (T) (C)
L GI t L GI t
uvjeti
oslanjanja k wN wt k z] g
N wt 0 ] g0 -4 -2 -1 0 1 2 4
4 0,113 0,173 0,225 0,304 0,431 0,643 1,718

2 0,126 0,225 0,340 0,583 1,165 2,718 13,270
0 0 0,132 0,263 0,516 2,054 6,945 12,925 25,320
-2 0,134 0,268 0,537 3,463 10,490 17,260 30,365
-4 0,134 0,270 0,541 4,273 12,715 20,135 34,005
4 0,213 0,290 0,352 0,443 0,586 0,823 2,046
2 0,273 0,421 0,570 0,854 1,505 3,229 14,365
0,5 0 0,371 0,718 1,287 3,332 8,210 14,125 26,440
-2 0,518 1,217 2,418 6,010 12,165 18,685 31,610
-4 0,654 1,494 2,950 7,460 14,570 21,675 35,320
q 4 0,336 0,441 0,522 0,636 0,806 1,080 2,483
2 0,449 0,663 0,865 1,224 1,977 3,873 15,575
L
1 0 0,664 1,263 2,172 4,762 9,715 15,530 27,735
-2 1,109 2,731 4,810 8,695 14,250 20,425 33,075
Mcr -4 1,623 3,558 6,025 10,635 16,880 23,555 36,875
4 0,646 0,829 0,965 1,152 1,421 1,839 3,865
2 0,885 1,268 1,611 2,185 3,282 5,700 18,040
2 0 1,383 2,550 4,103 7,505 12,770 18,570 30,570
-2 2,724 6,460 9,620 13,735 18,755 24,365 36,365
-4 4,678 8,635 11,960 16,445 21,880 27,850 40,400
4 1,710 2,168 2,500 2,944 3,565 4,478 8,260
2 2,344 3,279 4,066 5,285 7,295 10,745 23,150
4 0 3,651 6,210 8,845 13,070 18,630 24,625 36,645
-2 7,010 13,555 17,850 22,460 27,375 32,575 43,690
-4 12,270 18,705 22,590 26,980 31,840 37,090 48,390
2
a) Za zj 0 , zg 0 i N wt 0 d 8 : P cr 2,04 2,68 N wt 0 0,021N wt 0.
b) Za zj 0 , 4 d ] g d 4 i N wt d 4 , P cr se smije proraþunati i iz formula (I.7) i (I.8), pri þemu treba uzeti ove približne
vrijednosti faktora C1 i C2 za konzolu optereüenu jednolikim optereüenjm q:
2 3
C1 4,11 11,2 N wt 5,65 N wt 0,975 N wt , ako je N wt d 2
C1 12 ako je N wt ! 2
EN 1999-1-1:2007
stranica 200/230
2 3 4
C2 1,661 1,068 N wt 0,609 N wt 0,153 N wt 0,014 N wt , ako je ] g t 0
2 2
C2 0,535 0,426 N wt 0,029 N wt (0,061 0,074 N wt 0,0085 N wt ) ] g , ako je ] g 0
EN 1999-1-1:2007
stranica 201/231
I.2 Vitkost pri boþno-torzijskom izvijanju

(1) Opüi parametar relativne vitkosti O LT za boþno-torzijsko izvijanje dan je izrazom
D Wel f o
O LT = (I.10)
M cr
gdje je:
D faktor oblika iz tablice 6.4.
(2) Druga je moguünost za profile oblika I i U obuhvaüene tablicom I.5 vrijednost O LT odrediti iz
izraza
1 D fo
O LT = O LT (I.11)
S E
gdje je:
XLcr,z / i z
O LT = (I.12)
1
ª 2º4
§L / ·
«1 Y ¨ cr,z i z ¸ »
« ¨ ¸
¬ © h / t 2 ¹ »¼
Lcr,z duljina izvijanja za boþno-torzijsko izvijanje
iz polumjer tromosti bruto presjeka oko slabije osi
h ukupna visina presjeka
t2 debljina pojasnice (t2 = t za sluþajeve 2 i 4 u tablici I.5)
XiY koeficijenti odreÿeni iz tablice I.5. Za profile oblika U s previnutim dijelom (profil 18 u
tablici I.8) X = 0,95 a Y = 0,071. Za sve je sluþajeve konzervativno uzeti X = 1,0 i Y = 0,05.
(3) Ako pojaþanje pojasnice profila oblika I ili U nema toþan oblik prikazan u tablici I.5 (jednostavni
previnuti dio), ipak je dopušteno odrediti OLT upotrebom gornjih izraza ako su X i Y uzeti kao za
istovrijedni jednostavni previnuti dio koji ima istu unutarnju debljinu c, dok se iz proraþuna za profil
sa stvarnim pojaþanjem.
(4) Obiþno je Lcr,z = 1,0 L, gdje je L stvarna udaljenost toþaka boþnog oslonca tlaþne pojasnice.
Ako su u tim toþkama obje pojasnice na krajevima odsjeþka pridržane s obzirom na rotaciju oko osi
z, duljina L smije se smanjiti faktorom 0,5 za sluþaj potpunog teorijskog pridržanja, a faktorom 0,7 u
sluþajevima praktiþki postignutog punog pridržanja te faktorom 0,85 pri djelomiþnom pridržanju.
Takve vrijednosti duljina izvijanja treba poveüati faktorom 1,2 ako na grede popreþnih presjeka iz
tablice I.5 djeluje popreþno destabiizirajuüe optereüenje na razini gornje pojasnice. Za gredu koja
se može slobodno izvijati na svojoj cijeloj duljini može se dopustiti nepostojanje krajnjih stupaca
daljnjim poveüanjem Lcr,z množenjem s 2h vrijednosti koja bi se inaþe upotrijebila. Za konzolne
grede ne treba upotrebljavati pojednostavnjene postupke iz toþke I.2(2) i (3) ako nisu poznate
odgovarajuüe vrijednosti Lcr,z koje obuhvaüaju sve vrste pridržanja konzole i destabilizirajuüi uþinak
popreþnih optereüenja.
EN 1999-1-1:2007
stranica 202/230
Tablica I.5 - Boþno-torzijsko izvijanje greda, koeficijenti X i Y
1 b
1,5 d h / b d 4,5 X 0,90 0,03h / b 0,04t 2 / t1

t1 1 d t 2 / t1 d 2 Y 0,05 0,010 (t 2 / t1 1) h / b
h
t2
2 b
c
1,5 d h / b d 4,5 X 0,94 (0,03 0,07c / b) h / b 0,3c / b

t
0 d c / b d 0,5 0,05 0,06c / h
h
Y
t
t
3 b
t2
1,5 d h / b d 4,5 X 0,95 0,03h / b 0,06t 2 / t1

1 d t 2 / t1 d 2 Y 0,07 0,014 (t 2 / t1 1) h / b
h
t1
4 b
c
t 1,5 d h / b d 4,5 X 1,01 (0,03 0,06c / b) h / b 0,3c / b

0 d c / b d 0,5 Y 0,07 0,10c / h
h
t
t
I.3 Elastiþna kritiþna osna sila za torzijsko izvijanje i torzijsko izvijanje uz savijanje
(1) Elastiþna kritiþna osna sila Ncr za torzijsko izvijanje i torzijsko izvijanje uz savijanje elementa
jednolikog popreþnog presjeka uz normirane uvjete pridržanja (vidjeti toþku I.1.1(2)) na svakom
kraju uz razliþite uvjete na krajevima, izloženog jednolikoj osnoj sili u težištu odreÿena je izrazom
( N cr, y N cr )( N cr,z N cr )( N cr,T N cr )is2 D zw z s2 N cr

2
( N cr, y N cr ) D yw y s2 N cr
2
( N cr,z N cr ) 0 (I.13)
gdje je:
S 2 EI y
N cr, y = (I.14)
2
k y2 L
EN 1999-1-1:2007
stranica 203/231
S 2 EI z
N cr,z = (I.15)
2
k z2 L
1 ª S 2 EI w º
N cr,T = «GI t » (I.16)
is2 «¬ kw2 2
L »¼
It , Iw , Iz , kv It , Iw , Iz , ky, kz , kw i G vidjeti toþku I.1.1
L duljina elementa izmeÿu toþaka boþnog pridržanja
Iy Iz
is2 y s2 z s2 (I.17)
A
y s i z s koordinate središta posmika s obzirom na težište
D yw (k y , k w ) i D zw (k z , k w ) ovise o kombinacijama uvjeta savijanja i savijanja s torzijom, vidjeti

tablicu I.6, gdje su simboli za torzijske rubne uvjete objašnjeni u tablici I.7.
Tablica I.6 - Vrijednsoti Dyw ili Dzw za kombinacije rubnih uvjeta savijanja i torzije
Rubni uvjet Torzijski rubni uvjet, k w

pri savijanju
k y ili k z
1,0 0,7 0,7 0,5 2,0 2,0 1,0 1,0 2,0
1,0 1 0,817 0,817 0,780 a) a) a) a) a)
0,7 0,817 1 a) 0,766 a) a) a) a) a)
0,7 0,817 a) 1 0,766 a) a) a) a) a)
0,5 0,780 0,766 0,766 1 a) a) a) a) a)
2,0 a) a) a) a) 1 a) a) a) a)
2,0 a) a) a) a) a) 1 a) a) a)
1,0 a) a) a) a) a) a) 1 a) a)
1,0 a) a) a) a) a) a) a) 1 a)
2,0 a) a) a) a) a) a) a) a) 1
a) konzervativno uzmite Dyw = 1 i Dzw = 1

EN 1999-1-1:2007
stranica 204/230
Tablica I.7 - Torzijski rubni uvjetiu tablici I.6

Deformiranje kraja
Simbol u tablici I.6 Torzijski rubni uvjet
elementa
sprijeþena rotacija,
slobodno uvijanje
sprijeþena rotacija,
sprijeþeno uvijanje
slobodna rotacija,
slobodno uvijanje
slobodna rotacije,
sprijeþeno uvijanje
(2) Za popreþne presjeke koji su simetriþni oko osi z, ys = 0 a rješenje jednadžbe (I.13) glasi:
N cr,1 N cr,y (izvijanje uz savijanje) (I.18)
1 ª( N 2 2 2 º
N cr,2,3 «¬ cr,z N cr,T ) # ( N cr,z N cr,T ) 4 N cr,z N cr,T (1 D zw z s / i s ) »¼
2(1 D zw z s2 / i s2 )
(torzijsko izvijanje uz savijanje) (I.19)
(3) Za dvostruko simetriþne popreþne presjeka ys = 0 i zs = 0 a rješenje jednadžbe (I.13) glasi:
N cr,1 N cr,y , N cr,2 N cr,z (izvijanje uz savijanje) i N cr,3 N cr,T (torzijsko izvijanje).
(4) Za neke popreþne presjeke vitkost utemeljena na približnim formulama dana je u toþki I.4(2).
I.4 Vitkost za torzijsko izvijanje i torzijsko izvijanje uz savijanje

(1) Opüi izraz za parametar relativne vitkosti O T za torzijsko izvijanje i torzijsko izvijanje uz
savijanje dan je izrazom
Aeff f o
OT = (I.20)
N cr
gdje je:
Aeff proraþunska ploštine za torzijsko izvijanje ili torzijsko izvijanje uz savijanje, vidjeti toþku
6.3.1.2, tablica 6.7
Ncr elastiþna kritiþna sila za torzijsko izvijanje kojom je, ako je nužno, uzeto u obzir
meÿudjelovanje s izvijanjem uz savijanje (torzijsko izvijanje uz savijanje). Vidjeti toþku I.3.
(2) Druga je moguünost za presjeke dane u tablici I.8

EN 1999-1-1:2007
stranica 205/231
1 Aeff f o
O T = kO t (I.21)
S A E
gdje se k oþita iz slike I.3 ili je dano izrazom
2 Xs 2
k= (I.22)
1 s2 (1 s 2) 2 4 Xs 2
gdje je X > 0 a s se odredi iz tablice I.8.
O t je odreÿen ovako:
1) za kutnike, oblike T i križa Ot O0 (I.23)
O0
2) za profile oblika U i s gornjim "šeširom" O t = (I.24)
1 Y O 02 / O 2y
Tablica I.8 sadržava izraze za O0 i Y a i za s i X (potreban u izrazu (I.22) i u slici I.3).
U izrazu (I.24) vrijednost Oy treba uzeti kao proraþunsku vitkost pri izvijanju stupa oko osi y-y (kako
je definirano u tablici I.8, sluþajevi od 15 do 18).
2,5
2,0
X=0
0,2
0,4
0,6
0,8
0,9
1,0
1,5
1,0
0 0,5 1,0 1,5 2,0 2,5
s
Za definiciju s vidjeti tablicu I.8.
Slika I.3 - Torzijsko izvijanje stupaca, faktor meÿudjelovanja k
EN 1999-1-1:2007
stranica 206/230
Tablica I.8 - Parametri torzijskoga izvijanja stupaca
u U d5 O0 5b / t 0,6 U 1,5 (b / t ) 0,5

1
b vidjeti Napomenu s O u / O0
3 za U X 0,6
t
b
u
2 u U d5 O0 5b / t 0,6 U 1,5 (b / t ) 0,5

1 d G d 2,5 >
(G 1) 2(G 1) 2 1,5 U @
b
Gt
vidjeti Napomenu s O u / O0
3 za U
b X 0,6
u
b/t 20 O0 66
3 Gt
u ri / t 2 s O u / O0
t
h
Gt G 3 X 0,61
Et
E |4 (jednaki krakovi)
u b
vidjeti Napomenu
3 za ri
U d5 2º 0,5
hª §b· §h·
4
u O0 «4,2 0,8¨ ¸ » 0,6 U 1,5 ¨ ¸
0,5 d b / h d 1 t « ©h¹ ©t¹
h
¬ »¼
u
vidjeti Napomenu
3 za U
s >1 6(1 b / h) @O
2
u / O0
b X 0,6 0,4(1 b / h) 2
U d5 hª §b·
2º
1,5 § h ·
0 ,5
5 O0 «4,2 0,8¨ ¸ » 0,6 U ¨ ¸
u 0,5 d b / h d 1 t « ©h¹ »¼ ©t¹
h
¬
Gt
1 d G d 2,5
1,5 U (G 1) 2(G 1) 3
u vidjeti Napomenu
b 3 za U s >1 6(1 b / h) @O
2
u / O0
X 0,6 0,4(1 b / h) 2
h/t 20 O0 57
6 Gt
b / t 15 s 1,4O u / O0
t u
h
Gt ri / t 2 X 0,6
Et
u G 3, E | 4 (nejednaki krakovi, jednaka zaobljena
b pojaþanja)
vidjeti Napomenu
3 za ri
7 b b
U d 3,5 O0 5,1b / t U 1,5 (b / t ) 0,5
vidjeti Napomenu X 1
3 za U
EN 1999-1-1:2007
stranica 207/231
Tablica I.8 - Parametri torzijskoga izvijanja stupaca (nastavak)
8
z U d5 O0 >4,4 1,1(b / h) @ b / t 0,7 U
2 1,5
(b / t ) 0,5
0,5 d h / b d 2 s O z / O0
X 1,1 0,3h / b
h
vidjeti Napomenu
3 za U
b z
9
z U d5 O0 >4,4 1,1(b / h) @ b / t 0,7 U
2 1,5
(b / t ) 0,5
0,5 d h / b d 2
1,5 U (G 1) 2(G 1) 3
1 d G d 2,5
s O z / O0
h
Gt
vidjeti Napomenu X 1,1 0,3h / b

3 za U
b z
oblik kutnika kao O0 70

10
z
u sluþaju 3
s O z / O0
X 0,83
z oblik kutnika kao O0 60

11 u sluþaju 6
s O z / O0
X 0,76
z oblik kutnika kao O0 63

12 u sluþaju 6
s O z / O0
X 0,89
b U d 3,5 O0 (1,4 1,5b / h 1,1h / b) h / t U 1,5 (h / t ) 0,5

13
z 0,5 d h / b d 2 s O z / O0
vidjeti Napomenu X 1,3 0,8h / b 0,2(h / b) 2
3 za U
h
b h/t 25 O0 65
14
z b / h 1,2 s Oz / O0
r =1,4t r =2t ri / t 0,5 X 0,78
0,75t
2t
t vidjeti Napomenu
h
3 za ri
z
EN 1999-1-1:2007
stranica 208/230
Table I.8 - Parametri torzijskoga izvijanja za stupaca (nastavak)
15 b 1d h /b d 3 O0 (b / t 2 )(7 1,5(h / b) t 2 / t1 )
t2
1 d t 2 / t1 d 2 s Oy / Ot
X 0,38h / b 0,04(h / b) 2
y y Y 0,14 0,02h / b 0,02 t 2 / t1
h
t1
b 1d h / b d 3 O0 (b / t )(7 1,5h / b 5c / b)
16
c / b d 0,4 s Oy / Ot
c
X 0,38h / b 0,04(h / b) 2 0,25c / b

y y 0,6(c / b) 2
h
Y 0,12 0,02h / b
h / b 0,5
b 1d h / b d 3 O0 (b / t )(7 1,5h / b 5c / b)
17
c / b d 0,4 s Oy / Ot
X 0,38h / b 0,04(h / b) 2
y 0,05 c / b
y Y 0,12 0,02h / b
h
h / b 0,5
c
18 h/t 32 O0 126
b / h 0,5 s Oy / Ot
t
2t
2t
b
ri / t 2 X 0,59
y y
h
vidjeti Napomenu Y 0,104

t
3t 3 za ri
2t t
1) Profili su obiþno jednolike debljine t, osim u sluþajevima 14 i 15

2) Ou, Ov ili Oz je vitkost pri izvijanju uz savijanje oko osi u, y ili z
3) U je faktor ovisan o koliþini materijala u kutu profila i to:
zaobljeno pojaþanje kuta U r /t

45o pojaþanje kuta U 1,6 z / t ri je unutranji polumjer
r ri ri
z
4) Vrijednosti za O0, X i Y vrijede samo u prikazanim granicama. Kod kutnika spojenih leÿa-na-leÿa
(sluþajevi od 8 do 12) izrazi ne vrijede ako je razmak izmeÿu kutnika veüi od 2t.
EN 1999-1-1:2007
stranica 209/231
Dodatak J
(obavijesni)
Svojstva popreþnih presjeka
J.1 Torzijska konstanta It

(1) Za otvorene presjeke tankih stijenki sastavljene iskljuþivo od ravnih ploþastih dijelova jednolike
debljine, pojaþane kutnim i/ili zaobljenim pojaþanjima, vrijednost torzijske konstante It dana je
izrazom
It ¦ bsh t 3 / 3 0,105¦ t 4 ¦ ( E + G J ) 4 t 4 (J.1)
gdje se prvi pribrojnik odnosi na ravne ploþe, drugi na slobodne krajeve ravnih ploþa bez
zaobljenih pojaþanja a treüi na kutna ili zaobljena pojaþanja. U izrazu je:
t debljina ravnih dijelova popreþnoga presjeka
E, G i J faktori kutnog ili zaobljenog pojaþanja, vidjeti sliku J.1, sluþajevi od 3 do 11
bsh širina ravnih dijelova popreþnoga presjeka mjerena do ruba zasjenjenog podruþja na slici J.1
za ravni dio popreþnoga presjeka koji dodiruje kutno ili zaobljeno pojaþanje.
(2) Za sluþajeve 1 i 2 na slici J.1 s razliþitim debljinama t1 i t2 je
It ¦ bt 3 / 3 0,105¦ t 4 ¦ D D 4 (J.1a)
gdje su D i G faktori kutnoga pojaþanja a D promjer upisanoga kruga, vidjeti sliku J.1
(3) Za jednostavni pravokutni popreþni presjek sa bilo kojim omjerom b/t t 1
bt 3 §
¨1 0,63 t 0,052 t
5 ·
¸
It (J.2)
3 ¨ b b5 ¸
© ¹
(4) Za zatvorene popreþne presjeka It se odreÿuje prema toþki J.6.
J.2 Položaj središta posmika S

(1) Na slici J.2 dan je položaj središta posmika za odreÿen broj popreþnih presjeka. Za otvorene
popreþne presjeke s tankim stijenkama vidjeti toþke J.4 i J.5 a za jednosimetriþne zatvorene
popreþne presjeka toþku J.6.
J.3 Konstanta uvijanja Iw

(1) Vrijednosti konstante uvijanja Iw za neke vrste popreþnih presjeka smiju se odrediti ovako:
a) za presjeke koji se sastoje iskljuþivo od zrakastih vanjskih dijelova npr. za kutnike, profile oblika
T ili križa, smije se Iw konzervativno uzeti nula ili
3 3
Iw ¦ b t / 36 (J.3)
gdje je b širina a t debljina vanjskih dijelova popreþnog presjeka, vidjeti profile oblika L i T na slici
J.2.
b) za jednostavni pravokutni popreþni presjek bilo kojeg omjera b/t t 1

EN 1999-1-1:2007
stranica 210/230
b 3t 3 § 2 3 5 ·
¨1 4,884 t 4,97 t 1,067 t ¸
Iw (J.4)
144 ¨ b2 b3 b 5 ¸¹
©
c) za posebne vrste profila prikazane na slikama J.2 vrijednosti Iw smiju se proraþunati uz ovdje
dane izraze
d) formule za konstante profila, ukljuþujuüi položaj središta posmika i konstante uvijanja Iw

otvorenih popreþnih presjeka s tankim stijenkama dane su u toþkama J.4 i J.5.
EN 1999-1-1:2007
stranica 211/231
1 t1 t 2 t1 t
D (0,07G 0,076) 1 D (0,10G 0,15) 1
t2 t2
b1
b1
Gt2
1d G d 2 Gt2 1d G d 2
t
D
t
D
1d 2 d 5 1d 2 d 5
t2
t2
t1 t1
b2 b2 b3
ª t t º (G 1) 2 (G 0,25t1 / t 2 )t1 / t 2
D 2 «3G 1 1 2(2G 1 )(2G 1)» t 2 D t2
¬« t2 t2 ¼» 2G 1
b1
b1
3 t t 4 t Gt t
E 0,20 E 0,94
(G+ 1)t
(G + 2)t
45°
t 90° J 1,11 J 0,54
G
2 d G d 10 1d G d 6
t
t
b2 b3 b2 b3
(G + 2)t (2G+ 3)t
t t
5 6
1
1
b
b
E 1,21 0,0039D q E 1,12 0,0017D q

J 0,25 0,0016D q J 0,94 0,0081D q
t
1d G d 6 Gt 1d G d 6
D 45q d D d 90q D 45q d D d 90q
t
b2 b2
Gt t t
7 t 8 t
45° E 0,04 t E 0,26

Gt
J 0,63 J 0,51
Gt
1,4 d G d 6 1,4 d G d 6
t
b
b
1,707Gt [0,5G + 1 + 3( G - 1)]t
9 t Gt t 10 Gt
45° E 0,83 E 0,13

(G + 1)t
J
Gt
0,39 J 0,58
1d G d 6 1,4 d G d 6
t
t
b (G+1)t
(G+ 2)t
Slika J.1 - Faktori za torzijske konstante za neka kutna i zaobljena pojaþanja

EN 1999-1-1:2007
stranica 212/230
11 12
Gt t t
45° E 0,03 E 0,92
(G +1)t
J 0,71 J 0,06
Gt
2dG d6 1d G d 6
t
2Gt b b
2t
13 t 14 Gt
E 0,88 E 0,12
J 0,063 J 0,58
Gt
Gt
t
t
2dG d6 2dG d6
b b
t t
15 16 t
E 0,16 E 0,69
t
t 60°
J 0,52
G
J 0,20
t
Gt
2dG d6
t
1d G d 6
t
b
t b
t
17 t
b1
E 0,36
t
t J 1,05
c
2dG d6
Gt t
t
c b2
c >0,5G 1 3(G 1) t @
Slika J.1 - Faktori za torzijske konstante za neka kutna i zaobljena pojaþanja (nastavak)
EN 1999-1-1:2007
stranica 213/231
1
2 b
t2
b hf3t13 b 3t 23 S hf3t13 (b / 2) 3 t 23
2
hf
Iw Iw
t1 36 36 36
hf
t2
t1
S
3 b 4 b
2 hf2 b 2 t §¨ 1 c 2c 3 ·¸
3b t 2 e
e I y ¨ 4 2b 3h 2 b ¸
e hf t1 6bt 2 © f ¹
t2
t
t
hf2 b 3t 2 2h t 3bt 2 y y b 2t
hf
f 1 (4c 3 6hf c 2
hf
S Iw S Iw
t1 12 hf t1 6bt 2 t 6
3hf2 c hf2 b) e 2 I y
c
6 b
5 b
hf2 b 2 t §¨ 1 c
z 2c 3 ·¸
e
e t I y ¨ 4 2b 3h 2 b ¸
© f ¹
t
hf2 I z
Iw y y b 2t
hf
4 S (4c 3 6hf c 2
hf
S t Iw
6
3hf2 c hf2 b) e 2 I y
c
7 b z1 I1 z 2 I 2 8 b
z e z
Iz
S hf2 I1 I 2
z2
hf2 I y
t
t c 2b 2t
e
y y Iw
Iz S Iw (3hf 2c)
hf
hf
4 6
gdje su I1 i I2 momenti
z1
t
tromosti pojasnica oko osi
c
z z-z z
9 b 10 b
b 2t
Iw u
12(2b hf 2c)
c
hf2 b 3t 2 2hf t1 bt 2
t
t2
S Iw S
(hf2 (b 2 2bhf 4bc 6hf c)
hf
hf
12 hf t1 2bt 2
t1
t 4c 2 (3bhf 3hf2 4bc
t
2hf c c 2 ))
Slika J.2 - Položaj središta posmika S i konstanta uvijanja Iw za neke profile tankih stijenki
EN 1999-1-1:2007
stranica 214/230
J.4 Konstante popreþnog presjeka za otvorene popreþne presjeke tankih stijenki

8
(1) Podijelite popreþni presjek na n dijelova. Oznaþite dijelove 7
brojevima od 1 do n. Umetnite brojeve þvorova izmeÿu n dijelova. tn
Oznaþite þvorove brojevima od 0 do n. Dio i tada je definiran n
6
þvorovima i-1 i i. Dodijelite þvorovima koordinate i (proraþunsku) 5
debljinu
ývorovi i dijelovi j 0 .. n i 1 .. n
Ploština dijelova popreþnog presjeka

o z
dA i ¬ ti yi yi1 zi zi1 º¼
ª 2 2
(J.5) 3 4
0
Ploština popreþnog presjeka t3 t1
n
y
A
¦ dA i 2 1
t2
i 1 (J.6)
Slika J.3 - ývorovi popreþnoga presjeka
Statiþki moment s obzirom na os y i koordinata težišta
n dA i Sy0
Sy0
¦ zi zi1 2
zgc
A
(J.7)
i 1
Moment tromosti s obzirom na izvornu os y i novu os y kroz težište
n dA
ª zi 2 zi1 2 zi zi1º i 2
Iy0 ¦ ¬ ¼ 3 Iy Iy0 A zgc (J.8)
i 1
Statiþki moment s obzirom na os z i težište
n dA i Sz0
Sz0
¦ yi yi1
2
ygc
A
(J.9)
i 1
Moment tromosti s obzirom na izvornu os z i novu os z kroz težište
n dA
ª yi 2 yi1 2 yi yi1º i 2
Iz0
¦ ¬ ¼ 3 Iz Iz0 A ygc (J.10)
i 1
Torzijski moment tromosti (en: product moment of area) s obzirom na izvorne osi y i z i nove osi
kroz težište
n dA i Sy0 Sz0
Iyz0
¦ 2 yi1 zi1 2 yi zi yi1 zi yi zi1
6
Iyz Iyz0
A (J.11)
i 1
EN 1999-1-1:2007
stranica 215/231
Glavna os
1 § 2 I yz ·
D arctan¨ ¸ ako ( I z I y ) z 0 inaþe D 0 (J.12)
2 ¨ Iz Iy ¸
© ¹
1
I[ ª¬ Iy Iz Iz Iy2 4 Iyz2º¼ (J.13)
2
1
IK ª¬ Iy Iz Iz Iy2 4 Iyz2º¼ (J.14)
2
Sektorske koordinate
Z0 0 Z0 yi1 zi yi zi1 Zi Zi1 Z0 (J.15)
i i S
Srednja sektorska koordinata
n dA i IZ
IZ
¦ Zi1 Zi Zmean (J.16)
2 A
i 1
Sektorske konstante
n dA i Sz0 IZ
IyZ0
¦ 2 yi1Zi1 2 yi Zi yi1Zi yi Zi1 I yZ IyZ0 (J.17)
6 A
i 1
n dA i
IzZ0
¦ 2 Zi1 zi1 2 Zi zi Zi1 zi Zi zi1 IzZ IzZ0
Sy0 IZ
(J.18)
6
i 1 A
n 2
ª Zi 2 Zi1 2 Zi Zi1º dAi IZ
IZZ0
¦ ¬ ¼ 3 IZZ IZZ0
A
(J.19)
i 1
Uredi formule (J.17) do (J.19)
Središte posmika
IzZ Iz IyZ Iyz IyZ Iy IzZ Iyz
ysc
2
zsc
2
Iy Iz Iyz2 z 0 (J.20)
Iy Iz Iyz Iy Iz Iyz
Konstanta uvijanja
Iw IZZ zsc IyZ ysc IzZ (J.21)
Torzijska konstanta
n
ti 2 It
It
¦ dA i
3
Wt
min ( t)
(J.22)
i 1
Sektorska koordinata s obzirom na središte posmika
Zs Z j Zmean zsc y j ygc ysc z j zgc (J.23)
j
Maksimalna sektorska koordinata i modul uvijanja
Iw
Zmax max Zs Ww (J.24)
Zmax
Razmak izmeÿu središta posmika i težišta
ys ysc ygc zs zsc zgc (J.25)
Polarni moment tromosti s obzirom na središte posmika
EN 1999-1-1:2007
stranica 216/230
I p : I y I z A( y s2 z s2 ) (J.26)
briši dvotoþku u (J.26)
Faktori nesimetrije zj i yj u skladu s Dodatkom I
n ª ª z z 2 y y 2 º y y z z º
0.5
« zc 3 zc « i i1 yc 2 i i1 » yc i i1 i i1 » dAi
zj zs
Iy

¦ ¬ i i¬ 4 i 12 ¼ i 6 ¼
i 1
(J.27)
ª ªy y 2 2º
0.5
n
z z z z y y º
« yc 3 yc « i i1 zc 2 i i1 » zc i i1 i i1 » dAi
yj ys
Iz

¦ ¬ i i¬ 4 i 12
¼ i 6 ¼
i 1 (J.28)
gdje su koordinate središta dijelova popreþnih presjeka s obzirom na središte posmika
yi yi1 zi zi1
yc ygc zc zgc (J.29)
i 2 i 2
NAPOMENA: z j 0 ( yj 0 ) za popreþne presjeke kojima je os y (os z) os simetrije, vidjeti sliku J.3.
J.5 Konstante popreþnoga presjeka za otvoreni popreþni presjek s granama

t2
t2
t2
t5
t1 1 2 1 t5 2
t4 = 0
t3 5 4 t3 5 4 t3
0 0
t5 = 0
3 3
z t7 = 0
t6 t6 t6
y4 = y2
z4 = z2
t8
t8
t8
y
t7
t7
6 6 z5 = z2
8 7 8 7 z6 = z7
popreþni presjek þvorovi i dijelovi popreþnoga presjeka linijski model
Slika J.4 - ývorovi i dijelovi popreþnoga presjeka s granama
(1) Za popreþne presjeke s granama mogu se upotrijebiti formule iz toþke J.4. Meÿutim, treba
slijediti grananje (od debljine t =0) do iduüeg dijela debljine t z 0 , vidjeti grane 3 - 4 - 5 i 6 - 7 na
slici J.4.
J.6 Torzijska konstanta i središte posmika za popreþni presjek sa zatvorenim dijelom
1 2
0 3
n 4
n-1 5
EN 1999-1-1:2007
stranica 217/231
Slika J.5 - Popreþni presjek sa zatvorenim dijelom
(1) Za simetriþni ili nesimetriþni popreþni presjek sa zatvorenim dijelom, slika J.5, torzijska
konstanta dana je izrazom
4 At2
It i Wt 2 At min(t i ) (J.30)
St
gdje je:
n
At 0,5 ¦ ( yi y i 1 )( z i z i 1 ) (J.31)
i 2
n ( y i y i 1 ) 2 ( z i z i 1 ) 2
St ¦ ti
(t i z 0) (J.32)
i 2
EN 1999-1-1:2007
stranica 218/230
Dodatak K
(obavijesni)
Uþinci zaostajanja posmika na proraþun elementa
K.1 Opüenito
(1) Zaostajanje posmika u pojasnicama smije se zanemariti ako je b0 < Le/50 gdje je b0 vanjski dio
ili polovica širine unutarnjeg dijela popreþnog presjeka a Le duljina izmeÿu nultoþaka momenta
savijanja, vidjeti toþku K.2.1(2).
NAPOMENA: Pravila uz koja se zaostajanje posmika smije zanemariti u graniþnim stanjima nosivosti smiju
se navesti u nacionalnom dodatku. Za podruþja oslanjanja, konzole i podruþja s koncentriranim
optereüenjem preporuþuje se b0 < Le/25. Za podruþja pozitivnog momenta preporuþuje se b0 < Le/15.
(2) Ako je gornja granica prijeÿena, uþinak zaostajanja posmika u pojasnicama treba razmotriti u
provjerama graniþnih stanja uporabljivosti i zamora upotrebom proraþunske širine u skladu s
toþkom K.2.1 i raspodjelom naprezanja u skladu s toþkom K.2.2. Za proraþunsku širinu u graniþnim
stanjima nosivosti vidjeti toþku K.3.
(3) Naprezanja u elastiþnim uvjetima zbog uvoÿenja lokalnih optereüenja u ravnini kroz pojasnicu u
hrbat treba odrediti prema toþki K.2.3.
K.2 Proraþunska širina za zaostajanje posmika u stanju elastiþnosti
K.2.1 Faktor proraþunske širine za zaostajanje posmika
(1) Proraþunsku širinu beff za zaostajanje posmika u stanju elastiþnosti treba odrediti iz izraza
beff E s b0 (K.1)
gdje je proraþunski faktor Es dan u tablici K.1.
NAPOMENA: Proraþunska širina može biti važna za graniþna stanja uporabljivosti.
(2) Ako se susjedni unutarnji rasponi ne razlikuju za više od 50 % i ako raspon konzole nije veüi od
polovice susjednoga raspona, proraþunska duljina Le smije se odrediti iz slike K.1. U ostalim
sluþajevima Le treba uzeti kao udaljenost susjednih toþaka nultoga momenta.
E2; Le = 0,25(L1+L2) E2; Le = 2L3
E1; Le = 0,85L1 E1; Le = 0,70L2
L1 L2 L3
L1/4 L1/2 L1/4 L2/4 L2/2 L2/4 L3/4

Es,1
Es,1
Es,2
Es,2
Es,0
Es,2
EN 1999-1-1:2007
stranica 219/231
Slika K.1 - Proraþunska duljina Le za kontinuiranu gredu i raspodjela proraþunske širine
beff beff
CL
3
4
b0 b0
1 2
1 za vanjski dio pojasnice

2 za unutarnju pojasnicu
3 debljina ploþe t
4 krutosti uz Ast ¦ Ast,i
Slika K.2 - Definicije oznaka za zaostajanje posmika
Tablica K.1 - Faktori proraþunske širine Es

N Mjesto provjere Es
N d 0,02 E s 1,0
1
pozitivni moment Es E s,1
0,02 N d 0,70 1 6,4N 2
1
negativni moment Es E s,2
1 6,0(N 0,0004 / N ) 1,6N 2
1
pozitivni moment Es E s,1
5,9N
N ! 0,70
1
negativni moment Es E s,2
8,6N
svi N krajnji oslonac E s,0 (0,55 0,025 / N ) E s,1 but E s,0 d E s,1
svi N konzola Es E s,2 na osloncu i na kraju
N D 0 b0 / Le uz D 0 1 Ast /(b0 t )
gdje je Ast ploština uzdužnih ukruüenja na širini b0 a ostali su simboli odreÿeni na slikama
K.1 i K.2.
K.2.2 Raspodjela naprezanja pri zaostajanju posmika
(1) Raspodjelu uzdužnih naprezanja u ploþi zbog zaostajanja posmika treba odrediti iz slike K.3.
EN 1999-1-1:2007
stranica 220/230
beff=Esb0 beff=Esb0
CL CL
V1
V1
V2
V2
V(y)
V(y)
y
y
b1 = 5Esb0
b0 b0
E s ! 0,20 : E s d 0,20 :
D 2 1,25( E s 0,20)V 1 D2 0
V ( y ) V 2 (V 1 V 2 )(1 y / b0 ) 4 V ( y ) V 1 (1 y / b1 ) 4
V1 je proraþunan uz proraþunsku širinu pojasnice beff

Slika K.3 - Raspodjela uzdužnih naprezanja u ploþi zbog zaostajanja posmika
K.2.3 Uþinci optereüenja u ravnini

(1) Raspodjelu elastiþnog naprezanja u ukruüenoj ili neukruüenoj ploþi zbog lokalnog uvoÿenja sila
u ravnini (vidjeti sliku K.4) treba odrediti iz izraza
FEd
V1 (K.2)
beff (t ast,1 )
2
§ z ·
uz: beff s e 1 ¨¨ ¸¸
© se n ¹
0,878ast,1
n 0,636 1
t
se ss 2t f
gdje je ast,1 ploština bruto presjeka "razmazanih" ukruüenja po jedinici duljine, tj. ploština ukruüenja
podijeljena s osnom udaljenošüu.
se
ss
FEd
1:1
tf
1
z
VzEd 2
3
beff
1 ukruüenje
2 pojednostavnjena raspodjela naprezanja
EN 1999-1-1:2007
stranica 221/231
3 stvarna raspodjela naprezanja

Slika K.4 - Uvoÿenje optereüenja u ravnini
NAPOMENA: Raspodjela naprezanja može biti važna za provjeru zamora.
K.3 Zaostajanje posmika graniþnim stanjima nosivosti
(1) U graniþnim stanjima nosivosti uþinci zaostajanja posmika smiju se odrediti jednom od ovih
metoda:
a) uþinci zaostajanja posmika odreÿuju se u elastiþnom stanju kako su definirani za graniþna

stanja uporabljivosti i zamora
b) uþinci zaostajanja posmika odreÿuju se zajedno s meÿudjelovanjem geometrijskih uþinaka na

izboþivanje ploþe
c) uþinci zaostajanja posmika odreÿuju se za elastoplastiþno stanje uzimanjem u obzir ograniþenih

plastiþnih deformacija.
NAPOMENA 1: Metoda koju üe se primijeniti smije se odabrati u nacionalnom dodatku. Preporuþuje se

metoda a).
NAPOMENA 2: Geometrijski se uþinci izboþivanja ploþe na zaostajanje posmika smiju uzeti u obzir tako da
se prvo smanji širina pojasnice na proraþunsku širinu kako je definirana za graniþna stanja uporabljivosti a
zatim da se smanji na proraþunsku širinu za lokalno izboþivanje uz (faktor) vitkosti E utemeljen na
proraþunskoj širini za zaostajanje posmika.
NAPOMENA 3: Pravila za uþinke zaostajanja posmika u elastoplastiþnom stanju uz uzimanje u obzir

ograniþenih plastiþnih deformacija smiju se navesti u nacionalnom dodatku.
EN 1999-1-1:2007
stranica 222/230
Dodatak L
(obavijesni)
Razredba prikljuþaka17
L.1 Opüenito
(1) Primjenjuju se ove definicije:
Spoj: mjesto na kojem su dva elementa spojena i sklop spojnih elemenata, a u sluþaju veüeg osnog
prikljuþka, uvoÿenje optereüenja u hrptni panel stupa.
Prikljuþak: sklop temeljnih dijelova koji omoguüuju takvo meÿusobno povezivanje elemenata da se
izmeÿu njih mogu prenijeti odgovarajuüe unutarnje sile i momenti. Prikljuþak greda - stup sastoji se
od hrptnog panela i jednog spoja (jednostrani oblik prikljuþka) ili od dvaju spojeva (obostrani oblik
prikljuþka).
"Spoj" se definira kao sustav koji mehaniþki spaja dani element na preostali dio konstrukcije. Treba
ga razlikovati od naziva "prikljuþak" koji obiþno znaþi sustav sastavljen od samoga spoja i
odgovarajuüeg podruþja meÿudjelovanja spojenih elemenata (vidjeti sliku L.1).
(N) (N)
(W) (W)
(B) (B)
(C) (C)
zavareni prikljuþak vijþani prikljuþak

prikljuþak = posmiþno optereüen panel hrpta + prikljuþak = posmiþno optereüen panel hrpta
spojevi + spojevi
dijelovi: zavari, pojasnice stupa dijelovi: zavari, krajnje ploþe, vijci, pojasnice
stupa
(C) spoj
(W) posmiþno optereüen panel hrpta
(N) stup
(B) greda
Slika L.1 - Definicija "spoja" i "prikljuþka"
(2) Konstrukcijska svojstva (prikljuþka): odupire se unutarnjim silama i momentima u spojenim

elementima, svojom rotacijskom krutošüu i sposobnošüu rotacije.
(3) Simboli F i V u nastavku odnose se na generaliziranu silu (osnu, popreþnu ili moment savijanja)
i na odgovarajuüe generalizirano deformiranje (izduljenje, distorziju ili rotaciju). Indeksi e i u odnose
se na graniþno stanje elastiþnosti odnosno graniþno stanje nosivosti.
(4) Spojevi se smiju razvrstati u skladu s njihovom sposobnošüu da oþuvaju svojstva spojenog
elementa (krutost, þvrstoüu i duktilnost). S obzirom na globalno ponašanje spojenoga elementa
odreÿena su dva glavna razreda (slika L.2):
- spojevi s potpunim oþuvanjem svojstava

- spojevi s djelomiþnim oþuvanjem svojstava.
17 Nacionalna bilješka: U ovom se dodatku nedosljedno rabe nazivi spoj (connection) i prikljuþak (joint).
EN 1999-1-1:2007
stranica 223/231
(5) S obzirom na svojstvo ponašanja pojedinog spojenog elementa spojevi se smiju razvrstati
prema (slike L.2 od b) do d)):
- krutosti
- þvrstoüi
- duktilnosti.
(6) Vrsta spoja treba biti sukladna s pretpostavkama proraþuna elementa i metodom globalnog
proraþuna.
L.2 Spojevi s potpunim oþuvanjem svojstava
(1) Spojevi s punim oþuvanjem svojstava proraþunavaju se tako da su im svojstva najmanje

jednaka svojstvima spojenih elemenata s obzirom na þvrstoüu, elastiþnu krutost i duktilnost.
Generalizirana krivulja sila - pomak spoja nalazi se iznad krivulja spojenih elemenata.
(2) U proraþunu konstrukcije postojanje spoja smije se zanemariti.
L.3 Spojevi s djelomiþnim oþuvanjem svojstava
(1) Svojstva spoja ne dostižu svojstvo spojenoga elementa jer spoj nema sposobnost oþuvanja
elastiþne krutosti, þvrstoüe ili duktilnosti spojenoga elementa. U nekim dijelovima generalizirana
krivulja sila - pomak smije biti ispod krivulje spojenoga elementa.
(2) Postojanje se takvih spojeva treba uzeti u obzir u proraþunu konstrukcije.
F
---
F ---
Fu (1)
---
Fu
---
(3)
(4)
(2)
---
---
---
---
(m)
(c)
v
vu v
vu
(1) potpuno oþuvano podruþje (3) oþuvana krutosti (kruto)
(2) djelomiþno oþuvano podruþje (4) krutost nije oþuvana (polukruto)
a) razredba u skladu s globalnim b) razredba u skladu s krutošüu

oþuvanjem svojstava elementa
F F
Fu --- (5) --- Fu
1
--- (6) ---
(7) (8) (9)

(m)
(c)
v v
vu 1 vu
(5) oþuvanje otpornosi (potpuna otpornost) (7) duktilnost nije oþuvana (krhko)
(6) otpornost nije oþuvana (djelomiþna otpornost) (8) duktilnost nije oþuvana (poluduktilno)
(9) duktilnost oþuvana (duktilno)
c) razredba u skladu s otpornošüu18 d) razredba u skladu s duktilnošüu

(m) spojeni element
18 Nacionalna bilješka: U ovom dodatku (Dodatak L) rijeþ strength u izvorniku znaþi otpornost.
EN 1999-1-1:2007
stranica 224/230
(c) granica ponašanja spoja

Figure L.2.a) - d) - Razredba spojeva
L.4 Razredba u skladu s krutošüu
(1) S obzirom na krutost prikljuþke treba razvrstati (slika L.2b) na:
- prikljuþke s oþuvanom krutošüu (R1)

- prikljuþke u kojima krutost nije oþuvana (polukrute) (R2)
ovisno o tome je li poþetna krutost prikljuþenoga elementa oþuvana ili nije oþuvana, a neovisno o
otpornosti i duktilnosti.
L.5 Razredba u skladu s otpornošüu
(1) S obzirom na otpornost spojeve treba razvrstati (slika L.2c) na:
- spojeve s oþuvanom otpornošüu (potpuna otpornost)

- spojeve s otpornošüu koja nije oþuvana (djelomiþna otpornost)
ovisno o tome je li otpornost spojenoga elementa oþuvana ili nije oþuvana, a neovisno o krutosti i
duktilnosti.
L.6 Razredba u skladu s duktilnošüu
(1) S obzirom na duktilnost spojeve treba razvrstati (slika L.2d) na:
- spojeve s oþuvanom duktilnošüu (duktilne)

- spojeve kod kojih duktilnost nije oþuvana (poluduktilne ili krhke)
ovisno o tome je li duktilnost spoja veüa ili manja od duktilnosti spojenoga elementa, neovisno o
þvrstoüi i krutosti.
(2) Duktilni spojevi imaju duktilnost jednaku duktilnost spojenoga elementa ili veüu; ograniþenja
izduljenja ili rotacije smiju se u proraþunu konstrukcije zanemariti.
(3) Poluduktilni spojevi imaju duktilnost manju od duktilnosti spojenoga elementa ali veüu od
granice elastiþnog deformiranja elementa; ograniþenja izduljenja ili rotacije moraju se razmotriti u
proraþunu konstrukcije.
(4) Krhki spojevi imaju manju duktilnost od granice elastiþnog deformiranja spojenog elementa;
ograniþenja izduljenja ili rotacije moraju se razmotriti u elastiþnom i neelastiþnom proraþunu.
L.7 Opüi zahtjevi za proraþun spojeva
(1) Odgovarajuüe kombinacije glavnih svojstava ponašanja (prema krutosti, otpornosti i duktilnosti)
spojeva dovode do više moguüih sluþajeva (slika L.3).
Ti su sluþajevi prikazani u tablici L.1 s upuüivanjem na odgovarajuüe zahtjeve s obziom na metode

globalnoga proraþuna (vidjeti toþku 5.2.1).
L.8 Zahtjevi za okvirne spojeve
L.8.1 Opüenito
EN 1999-1-1:2007
stranica 225/231
(1) S obzirom na ovisnost moment - zakrivljenost vrste spojeva usvojene u okvirnim

konstrukcijama mogu se podijeliti na
- nazivno zglobne spojeve

- okvirne spojeve (en: built-in connections).
(2) Vrste spojeva trebaju biti sukladne s tablicom L.1 u skladu s metodom globalnoga proraþuna
(vidjeti toþku 5.2.1) i pretpostavkama proraþuna elementa (Dodatak F).
spojeni element
spoj
1 F
1
F
2
3 Fu 1 2
3
Fu 4 Fe
1 4
Fu
Fe
5
Fu
v
ve / vu 1 vu
v
ve / vu 1 vu
1) djelomiþna otpornost, krut, duktilan, s oþuvanjem elastiþne
otpornosti elementa
1) potpuna otpornost, krut, duktilan, s oþuvanjem elastiþne 2) djelomiþna otpornost, polukrut, duktilan, s oþuvanjem
otpornosti elementa elastiþne otpornosti elementa
2) potpuna otpornost, polukrut, duktilan, s oþuvanjem 3) djelomiþna otpornost, polukrut, duktilan, s oþuvanjem
elastiþne otpornosti elementa elastiþne otpornosti elementa
3) potpuna otpornost, krut, duktilan, s oþuvanjem elastiþne 4) djelomiþna otpornost, krut, duktilan, bez oþuvanja elastiþne
otpornosti elementa otpornosti elementa
4) potpuna otpornost, polukrut, duktilan, bez oþuvanja 5) djelomiþna otpornost, polukrut, duktilan, bez oþuvanja
elastiþne otpornosti elementa elastiþne otpornosti elementa
1
F 2
Fu 3 4 F
1 Fu 1 1
2
Fe Fe 3
Fu Fu 4
v v
ve / vu 1 vu ve / vu 1 vu
kao gore ali poluduktilan kao gore ali poluduktilan
F 1
Fu 2 F
1 Fu 1 12
Fe Fe
Fu Fu
5
v v
ve / vu 1 vu ve / vu 1 vu
kao gore, ali krhak kao gore ali krhak
Slika L.3 - Glavne vrste spojeva
EN 1999-1-1:2007
stranica 226/230
L.8.2 Nazivno zglobni spojevi

(1) Nazivno zglobni spoj treba proraþunati tako da prenese proraþunske osne i popreþne sile bez
nastanka veüih momenata koji bi mogli nepovoljno djelovati na elemente konstrukcije.
(2) Nazivno zglobni spojevi trebaju biti sposobni prenijeti sile proraþunane u projektu i prihvatiti
nastale rotacije.
(3) Sposobnost rotacije nazivno zglobnoga spoja treba biti dovoljna kako bi omoguüila nastanak
svih nužnih plastiþnih zglobova pri djelovanju proraþunskih optereüenja.
Tablica L.1 - Opüi proraþunski zahtjevi
Metoda globalnoga Vrsta spoja koji se mora uzeti u obzir Vrsta spoja koja se smije zanemariti
proraþuna
(vidjeti toþku 5.2.1)
ELASTIýNA polukruti spojevi (potpune ili djelomiþne spojevi s potpunim oþuvanjem
otpornosti, duktilni ili neduktilni s
kruti spojevi (potpune ili djelomiþne
oþuvanjem elastiþne otpornosti elementa
otpornosti, duktilni ili neduktilni) s
ili bez nje
oþuvanjem elastiþne otpornosti
elementa
spojevi djelomiþne otpornosti (kruti ili
polukruti, duktilni ili neduktilni) bez spojevi djelomiþne otpornosti (kruti,
oþuvanja elastiþne otpornosti elementa duktilni ili neduktilni) s oþuvanjem
elastiþne otpornosti elementa
PLASTIýNA spojevi djelomiþne otpornosti (kruti ili spojevi s potpunim oþuvanjem
polukruti, duktilni ili neduktilni) bez
spojevi djelomiþne otpornosti, duktilni
(krutoplastiþna, oþuvanja elastiþne otpornosti elementa
(kruti ili polukruti) bez oþuvanja
elastoplastiþna,
elastiþne otpornosti elementa
neelastiþno plastiþna)
spojevi potpune otpornosti
UZ OýVRŠûENJE spojevi s djelomiþnim oþuvanjem spojevi s potpunim oþuvanjem
(kruta s oþvršüenjem,
elastiþna s oþvršüenjem,
svojstveno neelastiþna)
L.8.3 Okvirni spojevi

(1) Okvirni spojevi (en: built-in connections) omoguüuju prijenos momenta savijanja izmeÿu
spojenih elemenata te osnih i popreþnih sila. Mogu se razvrstati u skladu s krutošüu i otpornošüu
(slike L.4 i L.5) na:
- krute spojeve
- polukrute spojeve
- spojeve potpune otpornosti
- spojeve djelomiþne otpornosti.
(2) Kruti spoj treba proraþunati tako da njegovo deformiranje ima zanemariv utjecaj na raspodjelu
unutarnjih sila i momenata u konstrukciji a i na njegovo ukupno deformiranje.
(3) Deformiranja krutih spojeva trebaju biti takva da se otpornost konstrukcije ne smanji za više od
5 %.
(4) Polukruti spojevi trebaju osigurati predvidivi stupanj meÿudjelovanja elemenata utemeljen na
proraþunskim znaþajkama moment - rotacija prikljuþaka.
EN 1999-1-1:2007
stranica 227/231
(5) Kruti i polukruti spojevi trebaju biti sposobni prenijeti sile i momente koji su proraþunani u
projektu.
(6) Krutost spojeva potpune i djelomiþne otpornosti treba biti takva da pri proraþunskim
optereüenjima rotacije u potrebnim plastiþnim zglobovima ne prijeÿu njihovu sposobnost rotacije.
(7) Sposobnost rotacije spoja djelomiþne otpornosti koja nastaje na mjestu plastiþnoga zgloba ne
treba biti manja od potrebne kako bi se omoguüilo da se pri proraþunskim optereüenjima stvore svi
potrebni plastiþni zglobovi.
(8) Sposobnost rotacije spoja smije se dokazati eksperimetnima. Eksperimentalni se dokaz ne

zahtijeva ako se upotrebljavaju detalji za koje je iskustveno potvrÿeno da imaju odgovarajuüa
svojstva s obzirom na konstrukcijsku shemu.
EN 1999-1-1:2007
stranica 228/230
Dodatak M
(obavijesni)
Spojevi povezani adhezivom
M.1 Opüenito
(1) Konstrukcijski aluminijski prikljuþci smiju se izraditi s pomoüu povezivanja adhezivom.
(2) Povezivanje iziskuje struþnu tehniku i treba ga izvoditi s velikom pažnjom.
(3) Projektne smjernice u Dodatku M treba upotrijebiti pod uvjetom da:
- je projekt prikljuþka takav da se prenose samo posmiþne sile (vidjeti toþku M.3.1)
- su primijenjeni odgovarajuüi adhezivi (vidjeti M.3.2)
- postupci pripreme površine prije povezivanja ispunjavaju specifikacije zahtijevane za primjenu

(vidjeti toþku M.3.2(3)).
(4) Upotrebu adheziva za glavne konstrukcijske prikljuþke ne treba razmatrati ako opsežnim
ispitivanjem nije ustanovljena njihova valjanost, po potrebi ukljuþujuüi ispitivanja na utjecaj okoliša i
zamora.
(5) Povezivanje adhezivom može se prikladno primijeniti npr. na kombinacije ploþa/ukruüenje ili na
druga stanja sekundarnih naprezanja.
(6) Optereüenja treba preuzeti na što je više moguüe veüoj ploštini. Poveüanje širine prikljuþaka
obiþno znatno poveüava tako proraþunanu þvrstoüu. Poveüanje duljine povoljno je samo za kratke
preklope. Dulji preklopi daju veüe koncentracije naprezanja posebno na krajevima preklopa.
M.2 Adhezivi
(1) Preporuþene porodice adheziva za sklapanje aluminijskih konstrukcija jesu: jednokomponentne
i dvokomponentne izmijenjene epoksidne smole, izmijenjeni akrili, jednokomponentni ili
dvokomponentni poliuretani. U zglobnim spojevima i spojevima s (collar??) mogu se upotrijebiti i
anaerobni adhezivi.
(2) Po primitku adheziva njegova se svježina može kontrolirati prije njege ovim metodama:
- kemijskom analizom
- toplinskom analizom
- mjerenjima viskoznosti i suhoga sadržaja u sukladnosti s postojeüim normama EN, prEN i ISO
koje se odnose na adhezive.
(3) ývrstoüa prikljuþka s adhezivom ovisi o ovim faktorima:
a) odreÿenoj þvrstoüi samog adheziva koja se može izmjeriti normiranim ispitivanjima (vidjeti
normu ISO 11003-2)
b) leguri, a posebno njezinoj dogovornoj granici popuštanja ako se ona prijeÿe prije sloma
adheziva
c) prethodnoj obradi površine: kemijska pretvorba i anodizacija opüenito daju bolje dugotrajne
rezultate od odmašüivanja i mehaniþke abrazije; upotreba temeljnoga premaza moguüa je ako
postoji sigurnost da su temeljni premaz, legura i adheziv spojivi što se dokazuje ispitivanjima
spajanja
EN 1999-1-1:2007
stranica 229/231
d) okolišu i starenju: prisutnost vode ili vlažne atmosfere ili agresivnog okoliša mogu drastiþno
umanjiti dugoroþna svojstva prikljuþka (posebno ako je prethodna priprema površine bila loša)
e) oblikovanju prikljuþka i pripadajuüoj raspodjeli naprezanja, tj. omjeru maksimalnog i srednjeg

posmiþnog naprezanja (Wmax/Wmean) i omjeru maksimalnog naprezanja ljuštenja Vmax i srednjeg
posmiþnog naprezanja (Vmax/Wmean) kad oba maksimuma nastanu na kraju prikljuþka; koncentracije
naprezanja treba smanjiti što je više moguüe; koncentracije ovise o krutosti sklopa (debljini i
modulu elastiþnosti adheziva) i o duljini preklopa prikljuþka.
(4) Poznavanje odreÿene þvrstoüe adheziva nije dovoljno za vrednovanje þvrstoüe prikljuþka. Oni
se moraju vrednovati laboratorijskim ispitivanjima u kojima se obuhvaüa cijeli sklop, tj. kombinacije
þimbenika legura - prethodna obrada - adheziv kao i starenje ili okoliš (vidjeti toþke M.3 i 2.5).
(5) ývrstoüu odreÿenu na ispitnim uzorcima u laboratoriju treba uzeti kao smjernicu; svojstva
prikljuþaka moraju se kontrolirati u stvarnim uvjetima: preporuþuje se upotreba prototipova (vidjeti
toþku M.3).
M.3 Proraþun prikljuþaka povezanih adhezivom
M.3.1 Opüenito
(1) Prikljuþci povezani adhezivom trebaju prenijeti optereüenja posmiþnim naprezanjima; treba
izbjegavati vlaþna naprezanja, posebno ljuštenje ili druge sile koje teže otvaranju prikljuþka, ili sile
treba prenijeti dodatnim konstrukcijskim sredstvima. Nadalje treba nastojati postizanje jednolike
raspodjele naprezanja i dovoljne sposobnosti deformiranja kako bi se omoguüila duktilna vrsta sloma
dijela konstrukcije.
Dovoljna sposobnost deformiranja postignuta je kad je proraþunska þvrstoüa prikljuþka veüa od

granice popuštanja prikljuþenoga elementa.
a)
b)
a) istisnuti profil
b) zatiþni zub
Slika M.1 – Primjer zatiþnih prikljuþaka: vlaþne sile prenose se u smjeru popreþnom na
smjer istiskivanja zatiþnih dijelova a u uzdužnom smjeru nema prijenosa posmika
c) b) a)
a) istisnuti profil
b) adheziv na vanjskoj površini
c) vanjski tlak
EN 1999-1-1:2007
stranica 230/230
Slika M.2 – Primjer povezanih istisnutih elemenata: povezivanje omoguüuje prijenos vlaþnih
sila u smjeru popreþnom na posmiþna naprezanja i posmiþne sile paralelne sa smjerom
istiskivanja
M.3.2 Karakteristiþne þvrstoüa adheziva

(1) Za konstrukcijske primjene (vidjeti tablici M.1), vezano za mehaniþka svojstva, treba upotrijebiti
adhezive velike þvrstoüe. Meÿutim, i žilavost treba biti dovoljna kako bi se prevladale koncentracije
naprezanje - deformacija i omoguüila duktilna vrsta sloma.
(2) Prethodnu obradu površina koje se povezuju treba odabrati tako da povezani prikljuþak ispuni
proraþunske zahtjeve tijekom uporabnog vijeka konstrukcije. Vidjeti normu prEN 1090-3 EN 1090-3.
(3) Za karakteristiþnu posmiþnu þvrstoüu adheziva fv,adh za konstrukcijske primjene smiju se upotrijebiti
vrijednosti iz tablice M.1.
Tablica M.1 - Vrijednosti karakteristiþne posmiþne þvrstoüe adheziva
Vrste adheziva fv,adh N/mm2

jednokomponentna izmijenjena epoksidna smola, toplo njegovana 35
dvokomponentna izmijenjena smola, hladno njegovana 25
dvokomponentni izmijenjeni akril, hladno njegovan 20
(4) Vrste adheziva spomenute u tablici M.1 smiju se upotrijebiti za konstrukcijske primjene uz uvjete
navedene u toþkama M.3.1 i M.3.2. Vrijednosti u tablici M.1 utemeljene su na rezultatima opsežnih
istraživanja. Meÿutim, dopušteno je upotrijebiti više vrijednosti posmiþne þvrstoüe od navedenih u
tablici M.1, vidjeti toþku M.4.
M.3.3 Proraþunsko posmiþno naprezanje

(1) Proraþunsko posmiþno naprezanje treba odrediti iz izraza
f v,adh
Wd (M.1)
J Ma
gdje je:
W nazivno posmiþno naprezanje u sloju adheziva
fv,adh karakteristiþna posmiþna þvrstoüa adheziva, vidjeti toþku M.3.2
JMa koeficijent materijala parcijalni koeficijent sigurnosti za prikljuþke povezane adhezivom, vidjeti
toþku 8.1.1.
NAPOMENA: Velika vrijednost JMa u toþki 8.1.1 mora se upotrijebiti jer:

- se proraþun prikljuþka temelji na posmiþnoj þvrstoüi adheziva
- raspršivanje þvrstoüa adheziva može biti znatno
- je iskustvo s prikljuþcima povezanim adhezivom malo
- se þvrstoüa smanjuje zbog starenja.
M.4 Ispitivanja
(1) Veüe vrijednosti karakteristiþne posmiþne þvrstoüe adheziva od onih danih u tablici M.1 smiju se
upotrijebiti ako su provedena odgovarajuüa posmiþna ispitivanja, vidjeti i normu ISO 11003.
EN 1999-1-1:2007
stranica 231/231
Bibliografija
EN 1592-1:1997 Aluminium and aluminium alloys - HF seam welded tubes - Part 1: Technical
EN 1592-2:1997 Aluminium and aluminium alloys - HF seam welded tubes - Part 2: -
on dimensions and shape of circular tubes
on dimensions and form for square, rectangular and shaped tubes

HRN en 1999-1-1 PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

HRN en 1999-1-1 PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

EN 1999-1-1:2007

EUROPEAN STANDARD EN 1999-1-1

ICS 91.010.30; 91.080.10 Zamjenjuje ENV 1999-1-1:1998

Eurokod 9: Projektiranje aluminijskih konstrukcija -

Dio 1-1: Opüa konstrukcijska pravila

Design of aluminium Calcul des structures en Bemessung und Konstruktion von

Provedi zamjene kao u

Ova europska norma zamjenjuje prednormu ENV 1999-1-1:1998.

U skladu s unutrašnjim propisima CEN/CENELEC-a ovu su europsku normu obvezne primijeniti

Povijest programa eurokodova

EN 1990, Eurokod: Osnove projektiranja konstrukcija

Status i podruþje primjene eurokodova

- kao sredstvo potvrÿivanja usklaÿenosti zgrada i inženjerskih graÿevina s bitnim zahtjevima

Eurokodovi osiguravaju zajedniþka pravila proraþuna konstrukcija za svakodnevnu upotrebu pri

Nacionalne norme kojima se primjenjuju eurokodovi

Nacionalne norme kojima se primjenjuju eurokodovi sadržavat üe cjelovit tekst eurokodova

- vrijednosti i/ili razrede, gdje su u eurokodu navedene druge moguünosti

Postoji potreba za dosljednošüu izmeÿu usklaÿenih tehniþkih specifikacija za graÿevne proizvode i

Posebni dodatni podaci za normu EN 1999-1-1

Norma EN 1999 predviÿena je za upotrebu s normama EN 1990 - Osnove projektiranja

Norma EN 1999-1-1 predviÿena je za upotrebu:

- odborima koji pripremaju norme za proizvode, ispitivanja i izvoÿenje povezane s proraþunom

Numeriþke vrijednosti parcijalnih koeficijenata i drugi parametri pouzdanosti preporuþeni su kao

Nacionalni dodatak uz normu EN 1999-1-1

Nacionalni odabir dopušten je u normi EN 1999-1-1 u ovim toþkama:

1.1.1 Podruþje primjene norme EN 1999

(3) Norma EN 1999 predviÿena je upotrebu zajedno s normama:

- EN 1990 Osnove projektiranja konstrukcija

- EN 1991 Djelovanja na konstrukcije

- europskim normama za graÿevne proizvode koje se odnose na aluminijske konstrukcije

- prednormom prEN 1090-1 Izvedba þeliþnih i aluminijskih konstrukcija - 1. dio: Zahtjevi za

(4) Norma EN 1999 podijeljena je na pet dijelova:

EN 1999-1-1 Projektiranje aluminijskih konstrukcija: Opüa konstrukcijska pravila

EN 1999-1-2 Projektiranje aluminijskih konstrukcija: Proraþun konstrukcija na djelovanje požara

EN 1999-1-3 Projektiranje aluminijskih konstrukcija: Konstrukcije osjetljive na zamor

EN 1999-1-4 Projektiranje aluminijskih konstrukcija: Hladno oblikovani konstrukcijski limovi

EN 1999-1-5 Projektiranje aluminijskih konstrukcija: Ljuskaste konstrukcije

1.1.2 Podruþje primjene norme EN 1999-1-1

- dijelovi þija debljina materijala nije manja od 0,6 mm

(2) U normi EN 1999-1-1 obraÿena su ova pitanja:

(4) 3. poglavlje obraÿuje svojstva materijala proizvoda izraÿenih od legura od konstrukcijskog

(5) 4. poglavlje sadržava opüa pravila za trajnost.

(6) 5. poglavlje odnosi se na konstrukcijski proraþun konstrukcija u kojima se elementi u globalnom

(7) 6. poglavlje sadržava detaljna pravila proraþuna popreþnih presjeka i elemenata.

(8) 7. poglavlje sadržava pravila za uporabljivost.

1.2 Upuüivanja na druge norme

1.2.1 Upuüivanja na opüe norme

1.2.2 Upuüivanja na norme za projektiranje konstrukcija

EN 1990 Basis of structural design

EN 1991 Actions on structures – All parts

EN 1999-1-2 Design of aluminium structures - Part 1-2: Structural fire design

EN 1999-1-3 Design of aluminium structures - Part 1-3: Structures susceptible to fatigue

EN 1999-1-4 Design of aluminium structures - Part 1-4: Cold-formed structural sheeting

EN 1999-1-5 Design of aluminium structures - Part 1-5: Shell structures

1.2.3 Upuüivanja na aluminijske legure

1.2.3.1 Tehniþki uvjeti isporuke

1.2.3.2 Dimenzije i mehaniþka svojstva

EN 586-2:1994 Aluminium and aluminium alloys - Forgings - Part 2: Mechanical properties

1.2.3.3 Odljevci aluminijskih legura

EN 1559-1:1997 Founding - Technical conditions of delivery - Part 1: General

EN 1559-4:1999 Founding - Technical conditions of delivery - Part 4: Additional requirements

EN 12681:2003 Founding – Radiographic inspection examination

ISO 8062:1994 Castings -- System of dimensional tolerances and machining allowances