Professional Documents
Culture Documents
Zoran Koprivica
1 (1948.) Lorence Olivier, Velika Britanija, Two-Cities Films / Olivier/ Rank. / (1964.) Gri-
gorij Kozintsev, SSSR, Lenfilm. / (1996.) Kenneth Branagh, SAD, Sony Pictures Entertain-
ment
2 Samo iz tog razloga je nekoliko scena iz izvornog teksta izostavljeno, poput flute-scene
i Fortinbrasovog dolaska na danski dvor, kojih nema u Olivierovoj adaptaciji, ili scena
kraljeve molitve, koju je Branagh izostavio iz svoje skraćene verzije.
119
Časopis za društvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku
ove scene približno je ista u sve tri verzije, s tim što je Branagh zadržao
najviše Shakespeareovog teksta.
5 Dužina Olivierovog filma iznosi 155, Kozintsevljevog 148, Branaghovog 120 minuta.
6 Na osnovu vremenskog mjerenja Hamletovog prisustva u svakom kadru ponaosob u od-
nosu na ukupnu dužinu analizovanih filmova, došli smo do procentualnog odnosa pre-
ma kojemu je Hamlet u Branaghovoj ekranizaciji prisutan 53,79%, u Olivierovoj 49,16% i
126
Zeničke sveske
Kozintsevljevoj 45,60%.
7 Za ilustraciju dajemo pregled vremenskog trajanja Hamletovih monologa i dijaloških
scena i njihovu procentualnu zastupljenost u donosu na ukupnu dužinu filmova. Kod
Oliviera: monolozi: 10' 25'' (6,61%), dijaloške scene: 65'55'' (42,29%) - ukupno: 76' 20''
(49,16%); kod Kozintseva: monolozi: 5'50'' (3,71%), dijaloške scene: 62' (41,89%) - ukupno:
67' 50'' (45,60%); kod Branagha: monolozi: 5' 40'' (4,5%), dijaloške scene: 59'15'' (49,25%) -
ukupno: 64' 55'' (53,79%).
8 (1944.) Laurence Olivier, Velika Britanija, Two-Cities Films.
9 Na način kako je to u epohi nijemog filma radio Ferdinand Zeka, koji je Shakespearea
127
Časopis za društvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku
prepravljao, ili u ekspanziji snimljenog pozorišta Sam Taylor, koji je Shakespearea do-
punjavao. Izdvojili smo samo dva u nizu primjera čiji je odnos prema Shakespeareu bio
bezmalo paternalistički.
128