3.

VRSTA DJELA: DRAMA/TRAGEDIJA U PET ČINOVA

4. TEMATSKO MOTIVSKI SVIJET DIJELAK

Kroz dijelo se provlači nekoliko tema od kojih je osnovna Hamletova osveta očevog ubojstva
te dilema oko moralnosti samoga čina. Tema je također propast kraljevske obitelji zbog
međusobne mržnje, izdaje, očajnosti i ljubomore koja dovela od kraja postojanja. Tema dijela
je također i Hamletova i Ofelijina nesretna ljubav, te nekoliko dramskih sukoba: Hamleta i
Klaudija, Hamleta i Majke ali i sukob Hamleta sa samim sobom. Zapravo možemo i reći da
pisac posebno naglašava kao temu unutrađnje sukobe Hamleta s kojim sukobima se zapravo
svi možemo poistovjetiti. Njegova pitanja biti ili ne biti, učiniti ili ne, ubiti ili ne oznaka su
zapravo unutarnje nesigurnosti i preispitivanja samog sebe ali i svijeta oko sebe

5. KRATKI SADRŽAJ

Shakespeareov “Hamlet” tragedija je od pet činova, koji su podijeljeni na prizore. Radnja se

odvija u dvorcu Helsingöru na danskom kraljevskom dvoru. Hamlet je kraljević kojemu je
otac nedavno preminuo. Hamlet, koji jako tuguje za ocem, kudi svoju majku što je tako brzo
udala za strica, ali istovremeno zna da mora šutjeti. Hamletov prijatelj Horacije govori mu da
se noću na zidinama pojavljuje duh preminulog kralja, a nakon što se Hamlet i sam u to
uvjeri, duh ga potiče na osvetu za njegovo ubojstvo. Hamlet nije bio svjestan da se tu radilo o
ubojstvo, a kako bi umirio očev duh, obeća da će učiniti što je tražio od njega. Tako glavna
tema i motivacija radnje tragedije postaje osveta.Duh govori Hamletu da ga osveti - osuđen je
obilaziti noću, a danju biti u ognju sve dok ga plamen ne očisti od grijeha koje je počinio.
Hamlet saznaje da je njegov otac zapravo ubijen, iako su u cijeloj Danskoj razglasili da ga je
u vrtu ujela zmija. Zapravo mu je Klaudije, njegov brat, sasuo tisov sok u uho te ga grešnog
umorio. Duh ga traži osvetu, a govori mu da i majku prepusti nebu. Hamlet traga za istinom te
počinje hiniti ludilo, koje najviše pogađa mladu Ofeliju koja je u njega zaljubljena. Greškom
ubija Polonija, Ofelijina i Laertova oca. Uvjerava se u riječi duha kada daje glumcima, koji
slučajno dolaze do dvora, da odglume scenu sličnu ubojstvu njegova oca te upozorava svog
prijatelja Horacija da pripazi na Klaudijevo ponašanje. Nakon predstave uvjerava se u
Klaudijevu krivnju. Kralj ga na prevaru šalje u Englesku, da bi umro, ali Hamlet to otkriva i
vraća se u Dansku na dan pogreba Ofelije, koja se zbog nesretnih okolnosti ubila. Hamlet i
Horacije razgovaraju s grobarima. Laert, Ofelijin brat, krivi Hamleta za sestrinu i očevu smrt i
želi se osvetiti. Poziva Hamleta na dvoboj. Laert i Klaudije odluče prevariti Hamleta. Laertov
mač je otrovan, a kao dodatno sredstvo ubojstva pripremljen je i pehar s otrovanim vinom.
Laert rani Hamleta, ali u dvoboju su mačevi zamijenjeni. Hamlet rani Laerta. Kraljica u
međuvremenu uzima pehar s otrovanim vinom, kako bi nazdravila Hamletu, i pada mrtva.
Hamlet u bijesu, bez planiranja, probada kralja. Kralj umire, Laert umire i na kraju Hamlet.
Ulazi Fortinbras, koji ima prava na kraljevstvu, čudi se tolikim ubojstvima. Odlučuje dati
počast Hamletu i tragedija završava posmrtnom koračnicom.Hamletova družina.
6. KARAKTERIZACIJA LIKOVA

Likovi:
Klaudije - Danski kralj
Hamlet - Sin pokojnog Danskog kralja i sinovac sadašnjeg kralja
Gertruda - Danska kraljica, Hamletova majka
Ofelija - Polonijeva kći
Polonije - Kraljev komornik i glavni državni tajnik
Horacije - Hamletov prijatelj
Laret - Polonijev sin
Kornelije - Danski poklisar u Norveškoj
Rosencrantz
Guildenstern - Nekadašnji Hamletov prijatelj na sveučilištu
Osric - Smiješni dvoranin
Marcel
Bernardo - časnik na straži
Francisco - vojnik
Reynaldo - Polonijev sluga
Fortinbras - Norveški kraljević

Hamlet – sin kralja Hamleta i kraljice Gertrude, u koju je bio razočaran jer se nedugo nakon
Hamletove smrti udala za njegova strica Klaudija prema kojem je osjećao veliku mržnju i
opsjednutost da dokaže da je on ubojica njegova oca, te danski kraljević. Hamlet je
melankoličan, ogorčen, tajanstven, ciničan i pun je mržnje prema stricu, često neshvačen

“Što se tiče Hamleta, i njegove šaljive sklonosti, držite da je to uglađenost i razigranost u krvi,
ljubica u mladosti proljetne naravi, poletna, nestalna, ljupka, koja ne traje, miris i ispunjenje
trenutka, ne više.”

“Ja sam prilično krjepostan, … Veoma sam ohol, osjetljiv, častohlepan, s više prijestupa što
vrebaju na moj mig nego što imam misli da ih smjestim, mašte da ih uobličim, ili vremena da
ih izvršim.”

Klaudije – kralj Danske, Hamletov stric i očuh te Gertrudin muž. Bio je glavni zlikovac u
drami koji je u velikoj želji za moći ubio kralja, manipulator, ambziciozan i korumbiran, Iako
je počinio svakakva nedjela i bio odgovoran za nekoliko smrti ponekad pokazuje znakove
krivnje i ljudskosti.

“Ubojica i hulja, nitkov koji nije ni dvadeseti dio desetine vašega prijašnjeg gospodara,
nakaza među kraljevima, jedan kradljivac kraljevstva i vladavine, koji je s police ukrao
dragocjeni dijadem i strpao ga u džep – … Kralj dronjaka i zakrpa.”

Gertruda – kraljica Danske, Hamletova majka, udovica kralja Hamleta i sada Klaudijeva
žena. Voli Hamleta, ali je plitka i slaba žena koja želi održati svoj status više nego što želi
saznati istinu.

Duh – lik Hamletova preminulog oca koji poziva Hamleta da ga osveti. Nikad nije razriješeno
je li Duh doista duh Hamletova oca ili vrag koji je samo poprimio njegov oblik.
“Vidite kakva je dražest stolovala na ovom licu, Hiperionovi uvojci, čelo samoga Jupitera,
okom kao Mars da prijeti i zapovijeda, držanjem kao glasnik Merkur koji je istom sletio na
nebotični brijeg, doista spoj i obličje u kojemu je svaki bog kanda otisnuo svoj žig eda bi
svijetu dao jamstvo da je to čovjek.”

Polonije – komornik i glavni savjetnik kralja. Mudar je, znatiželjan i brižan, ali i zabadalo te
upravo zbog toga i umire.

“Ti bijedni, prenagljeni, nametljivi luđače, zbogom. Zamijenio sam te za boljega od tebe.
Pomiri se sa sudbinom: vidiš da ima opasnosti kad si previše radoznao.”

Laert – Polonijev sin i Ofelijin brat koji većinu djela provodi u Francuskoj. Strastven je i brz
na djelima te odlučan baš kao i Hamlet da osveti smrt svoga oca.

“… – vjerujte mi, savršen plemenitaš, prepun izvrsnih osobitosti, vrlo ljubazan u društvu, i
veličajna izgleda. Uistinu, govoriti o njemu s osjećajem, on je zemljovid ili kalendar
plemenštine; jer u njemu ćete naći spremnicu svakoga sastojka što bi ga jedan plemenitaš htio
vidjeti.”

Ofelija – Polonijeva kći i Laertova sestra. Predivna mlada žena u koju je Hamlet jedan dio
djela zaljubljen, a drugi dio ne. Slatka i nevina djevojka koja je poslušna i ovisna o
muškarcima da joj kažu kako da se ponaša.

Horacije – Hamletov blizak prijatelj koji je studirao s njim u Wittenbergu. Odan je i pomaže
Hamletu kroz cijelo djelo i priča Hamletovu priču nakon njegove smrti.

“…jer ti si bio kao onaj koji, trpeći sve, ništa ne trpi, čovjek koji je udarce i nagrade sudbine
primao s jednakim hvalama; a blaženi su oni kojima su krv i prosudba tako dobro smiješane
da nisu frula za Fortunin prst da svira na kojoj joj se tipci sviđa.”

Klaudije :
. . je Hamletov srtic, pohlepan čovjek. Ubija svog brata kako
bi se domogao veće moći, a kad mu ni to nije bilo dovoljno
ženi se za njegovu ženu. To da mu ljudsek žrtve nimalo ne
pokazuje i to kako je na sve naćine bez straha pokušao ubiti
svog nećaka Hamleta. Hamlet je znao od početka kakav
mu je stric, no više zbog svega toga prebacuje krivnju na
majku. Klaudije na kraju dobiva sigurno ono što je i
zaslužio - " sigurno mjesto u 9 krugu pakla " -

Gertruda :
Danska kraljica i Hamletova majka. Sam sin ju više krivi
zbog očeva ubojstva nego strica. On ne shvača kako ga je
majka tako brzo mogla zaboraviti i štoviše, udati se za
njegova brata ako ga je za života tako snažno voljela.
Izravno joj prebacuje krivnju, a i neizravan je krivac za
njetinu smrt. Ona ispija otrov iako zna što je u čaši, a to ćini
vjerojatno zbog osjećaja krivnje i sinova prebacivanja koje
više nije mogla podnositi, a i cjelokupna zbrka na dvoru
dovodi je do ruba smrti.

Ofelija :
Hamletova ljubav. Lijepa i mlada djevojka, oprašta
Hamletu iako on prema njoj ponaša surovo. Grubim riječima
je tjera od sebe. Grdi nju a i cijeli ženski rod na dvoru žbog
šminke koju stavljaju na seba ; tobožnije krepošću skrivaju
svoje pravo lice. On tvrdi da ljepota i krijapost idu zajedno.
Smatra da bi ljepota i potenciranje ljepote mogli dovwsti do
krivog puta. On je neizravan krivac zbog toga što se ona
utopila. Ofelija s ispletenim vjencem odlazi na potok, pa kad
se htjela popeti na vrbu, da na nju objesi svoj vijenac,
prelomila se grana, na koju se bila naslonila i pala je u vodu
zajedno s cvijećem koje je sa sobom ponijela.

Polonije :
Laretov i Ofelijin otac. Čovijek doista niskog morala sličan
Klaudiju. Glavni je državni tajnik i kraljev komornik.
Znatiželjan je i zbog toga biva ubijen što pokazuje da ima
neke istine u uzrečici " Znatiželja je ubila mačku ".

IDEJDNI SVIJET DIJELA

Glavna ideja Hamleta jest priča o danskom kraljeviću Hamletu koji traži osvetu protiv ujaka
koji je ubio njegovog oca te oženio njegovu majku i zauzeo prijestolje. Kako bi uspio u svojoj
namjeri, pretvara se da je lud. Ali Shakespeare dodatno komplicira radnju, suočavajući
čitatelja s brojnim dvojbama; je li Hamlet zaista vidio duh svojega oca, snosi li i njegova
majka krivnju za ubojstvo oca, je li Ofelijina smrt slučajnost ili samoubojstvo. Tako tragedija
dobiva dodatno značenje jer se postavljaju moralna pitanja, poput onog najvažnijeg: ima li
Hamlet pravo ubiti kralja i tako osvetiti oca?

U djelu Hamlet Shakespeare prikazuje vlastitu borbu protiv svijeta i ljudi. Uz pomoć
Hamletovih monologa otkriva pokvarenost svijeta, ljudsku nepravdu i sve što je tada u svijetu
bilo aktualno. U radnji djela izgleda kao da se Shakespeare želi suprotstaviti svijetu, ali u
zadnjem dijelu izgleda da se pomirio sa situacijom i činjenicama

Hamletsko/Sheakespearevo pitanje „BITI ILI NE BITI“ zapravo govori o genijalnosti pisca

koji otvara u djelu problematiku samog ljudskog bića, same čovjekove suštine i djelovanja.
Prikazujući Hamletove moralne dvojbe zapravo svima nama govori da se čovjek u svakom
trenutku mora preispitivati i sagledavati posljedice svog djelovanja.

STIL I JEZIK DIJELA

Po vrsti ovo djelo je drama i to tragedija u pet činova, pisana u stihu . Ovo je povijesna drama
koja nam govori o tragičnom životu danske obitelji. Svodi se na osjećajnost, očajnost i nadu
koja se posebno vidi kod Hamleta. Drama je prevedena s engleskog jezika, pisana je u
dijalogu i sastoji se od pet glavnih činova. Ima posuđenih riječi iz latinskog. Također kod
svakog novog prizora je kratko opisano mjesto radnje i ponašanje osoba, koje nas kratko
uvodi u događajnu situaciju.

Hamlet je drama velike izražajne raznovrsnosti. Način govora se neprekidno mijenja i može
biti svakodnevan i neusiljen (kao u Hamletovom razgovoru sa stražarima), poetičan (kao u
opisu jutra na kraju prve scena), divlje žestok (kao u sceni u kraljičinoj odaji), retoričan (kao u
Klaudijevim zvaničnim govorima), prisan i neposredan (kao u monolozima). To je stil pun
dramske poezije koja u izdvojenim odjeljcima ne ostavlja naročit utisak, ali u dramskom
kontekstu dobija veliku upečatljivost.

9. VLASTITI DOJAM

Djelo je na mene ostavilo jak utisak jer se iz njega puno može naučiti o životu, ljudskim
osječajima i tragediji. Sviđa mi se što je Hamlet prikazan kao istinsko biče s kojim se može
bilo tko od nas poistovjestiti u različitim situacijama.Prikazan je kao čovjek koji je razborit,
hrabar, velikodušan, mudar ali se kroz to sve provlači i doza ludosti koju zapravo svaki čovjek
u sebi nosi. Što se same teme dijela tiče jako mi se svidjelo što je djelo prepuno naglih
preokreta i zanimljivih događaja. Jedino žalosno jest zapravo što dijelo i je tragedija i ne
završava ljepo već okrutno. Ali i taj kraj ima upozoravajući učinak – prije bilo kojeg
djelovanja moramo promisliti kakve posljedice u konačnici mogu biti i da li je nešto vrijedno
toga.