PRIRUCNICI

BIBLIOTEKA CENTRA ZA KONCILSKA ISTRA2IV ANJA, DOKUMENTACIJU I INFORMACIJE ltKRSCANSKA· SADASNJOST«, ZAGREB, MARULICEV TRG 14·

SVEZAK 13-14

Wilfrid J. Harrington, o. p.

UVOD U NOVI ZAVJET - SPOMEN ISPUNJENJA

WILFRID J; HARRINGTON .

UVOD U NOVI ZAVJET SPOMEN ISPUNJENJA

KRSCANSKA SADA~NJOST ZAGREB

1993.

K lAW . ~, /131/.j

Naslov originala: Record of the Fulfillment - The New Testament, Wllfrld J. Harrington, o. p.

Geoffrey Chapman, London, Dublin Melbourne 1968. Copyright 1965 by The Priory Press.

Preveo:

elf. MATO ZOVKIC

Hrvatska b1blio~ra~ja: dr. JERKO FUCAK

Lektura:

MARKO KOVACEVIC

Koreiktulra:

BONITA KOVACIC, NIVES KUHAR, MARI.1AN NEZMAH

Gratl~ki uredlo:

ZVONIMIR TALAN

Omot:

ALFRED PAL

izdaje: -Krltanska sadafnjost«, Zagreb, Marulicev trg 14 Odgovara: dr. Vjekoslav Bajsic, Zagreb, Kaptol 31 Tisak: -Krltanska sadasnjost, Zagreb

Naklada: 2.000

NAPOMENA PREVODIOCA

Na radnom sastanku hrvatskih biblicara 24. sijecnja 1974. god. u Zagrebu odluceno je da prevedemo Harringtonov Uvod u Sveto pismo za potrebe nasih studenata teologije, pastoralnog svecenstva i Iaika koji zele steel dublju krscansku orijentaciju. Zadaca prevodenja povjerena je meni a brigu oko izdavanja preuzela je Krscanska sadasnjost. Tom zgodom odluceno je da od triju sveza:ka ovog Uvoda izdamo najprije Novi zavjet.

Harringtonov je Uvod vee preveden na njernacki i francuski te se ovih dana dovrsava i talijansko izdanje. Autor mi je u pismu od 19. veljace o. g. javio da je za francusko izdanje svoga djela dodao neke nove odlomke i odsjeke te izrazio zelju da i njih unesem u ovo hrvatsko izdanje. Francusko je izdanje izaslo pod naslovom Nouvelle introduction d la Bible, Paris, Editions du Seuil, 1971. Odlomci preuzeti iz ovog izdanja jesu: demitizacija evandelja str. 98; muka Isusova kod Marka str. 143; mesijanska tajna kod Marka (prosirenje u odnosu na englesko izdanje, str. 112); djetinjstvo Isusovo kod Mt, str. 177-179; knjizevna vrsta Lk 1-2, str. 207-208; istocni grijeh u Rim, str. 295-296; postupno nastajanje cetvrtog evandelja prema Braunu, str. 410; nauka 0 Crkvi u Otk, str. 447-497. Tom zgodom autor mi je javio da sprema novo arnericko izdanje i da se nada da ce mi dostaviti rukopis do zavrsetka ovog hrvatskog prijevoda. U pismu od 8. svibnja javio mi je da novo izdanje jos nije gotovo, ali mi salje preradene dijelove koje je priredio za dzepno izdanje Uvoda u Novi zavjet, sto izlazi ovog proljeca u Americi. Iz ovog rukopisa usl! su u hrvatsko izdanje slijedeci odlomci i odsjeci: odlomak o demitizaciji, u kojem se kaze da 0 Bogu mozerno govoriti sarno analogijom ili simbolima, a Bultmann to nije dovoljno uocio (str. 98); say odsjek 0 povijesti redakcije (str. 108-114);

5

Boismardova teorija 0 slnoptiekom problemu, str. 125; rezultati Neirynckova istraZivanja 0 Markovu stilu, str. 147 do 149; odsjek 0 svrsi Markova evanc1elja, str. 150-153; novo objaAnjenje mesijanske tajne kao nerazumijevanje Isusova identiteta i naravi njegova mesijanstva, str. 158-160.

Ovi dodaci pokazuju gdje se pomiee naglasak u istraiivanju Novog zavjeta u razdoblju od desetak godina, tj. otkako je izaslo izvorno- amerleko izdanje do ovogodisnjeg ciZepnog americkog izdanja. U novom izdanju Harrington ee preraditi i poglavlje 0 pastoralnim poslanicama sa stajalista da ih nije napisao Pavao nego netko od njegovih kasnijih duhovnih ueenika,

Imajul:i da umu da ee za ovom knjigom posegnuti i oni koji u svom svagdanjem govoru ne upotrebljavaju puna stranih izraza s podrucja humanistiekih znanosti, nastojao sam strane izraze prevoditi svuda gdje nemaju tehnicko teolosko znaeenje koje bi prevodenjem bilo suZeno ili cak iskrivljeno. Nevolja je u tome sto engleski knjiZevni i teoloskl jezik ne zna za nd pojam .tuc1icac pa je Harrington obilno upotrebljavao rijeci latinskog i francuskog podrijetla koje su se udomacile u engleskom govornom podrueju.

Citati iz Starog zavjeta preuzeti su iz Biblije, izdanje Stvarnosti, Zagreb, 1968; dok su oni iz Novog zavjeta preuzeti iz najnovijeg prijevoda B. Dude i J. Fucka, izdanje Krseanske saddnjosti, 1973. Na nekoliko mjesta u citatima iz Novog zavjeta bio je vaian izvorni izraz pa sam u tim slueajevirna odstupio od spomenutog prijevoda.

S. Vlasta Jakubec iz zajednice Keeri Bozje Ijubavi u ~arajevu te studenti Petar Baotie i Marko Tomic iz Dijecezanske bogoslovije u Sarajevu sudjelovali su u ovom prijevodu time sto su izravno pisali na stroj dok sam ja diktirao te pomagali traZiti prikladne hrvatske izraze za pojedinu stranu rijec iIi frazu. Njihova je zasluga sto je prijevod mogao biti zavrSen u roku od tri mjeseca. S. Vlasta i bogoslov Tomic pomogli su

takoder kod iprir~ivanja stvarnog kazala. '"

U Sarajevu, 22. svibnja 1974.

Dr Mato Zovkic

8

PREDGOVOR

U predgovoru prvih dvaju svezaka ovog nua1 istaknuo sam koja je svrha cijelog pothvata: prirediti uvod u Bibliju koji se ostanja na rezuttate suvremenog istrafivanja BibJije te koji bi postuzio potrebama studenata teologije i zainteresiranih laika. Ohrabren povoljnim ocjenama mnogih koji au procitali rukopis, usudujem se izdati i ovaj svezak, kako bi bio koristan takoder pastoralnom svecenstvu i redovnicama koje se zauzimaju za vjerski odgoj i obrazovanje.

NaCin kako obradujem Novi zavjet sHean ;e naCinu kojim sam obradio Stari zavjet. Ovdje mi je ipak bilo moguce posvetiti mnogo vi§e prostora pojedinim knjigama. Uza sve to, trebao sam potpunije razviti teolo§ke teme, a morao sam sasvim ispustiti neke teme koje sam zelio obraditi. Nisam smio smetnuti s uma da je ovo uvod u Sveto pismo pa Bam morao posvetiti dovoljno paznje knjizevnoj analizi pojedinih spiBa. Zelio bih s vremenom prirediti prikaz teololke nauke obaju Zavjeta.1

N eki mogu prigovoriti da prostor posvecen pojedinoj knjizi nije srazmjeran. Tako npr. poglavlja 0 sinoptickim evandetjima nisu razmjerno dovoljno dugacka, ali nagla§avam da ova pogltlVlja valja uzeti zajedno s uvodnim poglavljem 0 nastajanju evandeljd. S druge strane, Cini mi se da djeZo kao §to je Otkrivenje, tako nejasno mnogim citaocima, zahtijevll §to je moguce §ire tumacenje. Poglavlje 0 Poslanici Hebrejima, u kojem sam morao obraditi potpunu knjizevnu analizu, ispal0 je naizgted predugo u odnosu na Pavlove postanice, ali ono

I Record of Revelation: The Bible; Record of the Promise: The Old Testament, Chicago, The Priory Press 1965 .

. 1 Ovo je djelo u meduvremenu vee lzdao: The Path of Biblical Theology, Dublin, Gill and Macmillan 1973, X + 438 str.

.,

predstavlja primjer knjizevne anaLize u danasnjoj znanosti 0 Bibliji i stoga mu je mjesto u ovakvoj knjizi. Ukratko, svjestan sam da bi drugi rasporediLi gradu drugacije, ali napominjem da moj rcspored nije slucajan.

Po tTeci put, i s dubljim osjecajem zahvalnosti, isticem doprinos svojih kolega otaca Liama G. Walscha i Thomasa P. McInerneya, koji su moj rukopis brizljivo procitali. Moj Tedovnicki sub rat otac Jerome Murphy-O'Connor takoaer mi je znatno pomogao; steto: samo da njegov udio nije jos veci. Za oprernu i uTeaenje citavoga niza zasuizan. je otac Bernard O'Rily O. P. Zahvaljujem mu na uspjelom radu i ustrajnoj strpljivosti.

ZahvaLjujem takoder ocu Kevinu A. Lynchu, C. S. P., koji mi je Ijubazno dopustio da se sLobodno posLuzim graaom iz njegove knjige EXPLAINING THE GOSPELS (Tumacenje evandeljii), za koju copyright ima Misionarska druzba PavIa apostola.

W.J.H.

8

KRATICE

Kratiee biblijskih knjiga

Kao u Bibliji, Stari i Novi zavjet, Zagreb, Stvarnost 1968, str. XII.

Atlante Biblico BJ

(BJ)

BW

CBQ

DBS

IB

PBK, Instr.

PCB RBT

Kratice cesto upotrebljavanih djela

- Atlante Storieo della Bibbia

- Bible de Jerusalem

- Odvojeni svescic Bible de Jerusalem

- Bibliotheologisches Worterbuch

- Catholic Biblical Quarterly

- Dietionnaire de la Bible (Supplement)

- Introduction d la Bible

- Papinska biblijska komisija: Instrukcija

o povijesnoj vrijednosti evandelja.

- Peake's Commentary on the Bible

- Rjecnik biblijske teologije

9

I. POGLAVLJE

POVIJEST NOVOZA VJETNOG VREMENA

Ovo poglavlje zeli ukratko prikazati povijesnu, religijsku i kulturnu pozadinu Novog zavjeta. KrScanstvo nije poeelo od nule kao sto to nije ni zidovska religija. Krscanstvo je pojava prvog stoljeea poslije Krista i mozemo ga potpuno razumjeti jedino u okviru tog stoljeea, iako ono sadrzi u sebi nesto bitno novo.

1. GRCKO-RIMSKI SVIJET

1) RIMSKO CARSTVO

Obleno se rimska povijest dijeli u tri odsjeka: razdoblje kraljeva, razdoblje republike i razdoblje carstva. Rim je prema tradiciji osnovan 753. godine prije Krista. Prvo se razdoblje protezalo od te godine do 510. godine prije Krista, kada je svrgnut posljednji kralj Tarkvinije Oholi. Razdoblje republike (509-27. pro Kr.) je doba premoei Rima nad Italijom, zatim nad Sredozemljem i vrijeme kada je Rim stekao pollti~ko i adminlstrativno iskustvo te se obogatiocivilizacijom drugih naroda, osobito Grka. Vrijeme od 133. god. pro Kr. i dalje bilo je doba razvoja trgovine ali i politiekih nereda. Razdoblje carskog Rima poC!inje od pocetka vladanja cara Augusta godine 27. pro Kr. August je, istina, lelio biti princeps iIi »prvl gradanin«, izbjegavajuci pa!ljivo naslov cara,

u

ali [e, u stvari, Rimsko Carstvo pocelo s njime. Ovdje nas sarno zanimaju posljednje godine Republike i prve godine Carstva.'

Godine 66. pro Kr. rimski general Pompej krene na Istok s mocnom vojskom i najvecim ovlastirna. Osvoji Malu Aziju te dode sa svojim cetama do podnozja Kavkaza i do obala Kaspijskog mora. U proljece 63. godine dode u Damask, a potkraj iste godine opsjede Jeruzalem i zauze gao Time je okoneao posljednje razdoblje zidovske samostalnosti. Proslavio je svoju pobjedu u Rimu 61. god. Suparnistvo izmedu Pompeja i Julija Cezara (koji je u meduvrernenu osvojio GaIiju) preslo je u gradanski rat 49. godine. Cezar je zavladao Italijom i Spanjolskom te posao u potjeru za Pompejem u Grcku. U odluenoj bici kod Farsala godine 48. Cezar je potpuno porazio Pompeja. Zatim je 15. ozujka 44. godine bio ubijen Julije Cezar. Opet je nastao gradanski rat, u kojem su Marko Antonije i mladi Oktavijan (Cezarov posvojeni sin), potpomognuti od Lepida, nastupili protiv zavjerenika Bruta i Kasija. Zavjerenici su bili hametom porazeni kod Filipa 42. god. Trijumviri Antonije, Oktavijan i Lepid podijelili su medusobno rimska podrucja, ali je Oktavijan brzo oteo od Lepida vojsku i teritorij. Zapad se izjasnio za Oktavijana, dok je Antonije u Egiptu ljubakao s Kleopatrom. Brzo je doslo do otvorenog sukoba u kojem je Antonijeva flota bila porazena u bici kod Akcija godine 31. Antonije i Kleopatra pccinili su samoubojstvo a Oktavijan je sam zavladao rimskim svijetom. On je godine 27. primio od Senata novo ime August te je do svoje smrti, 14. godine poslije Krista, bio najmocniji vladar svih vremena. Uspostavio je mir, red, pravdu po cijelom carstvu. Njegovo blagotvorno vladanje izgledalo je to sretnije sto je vodio carstvo nakon dugogodisnjega gradanskog rata.

Augusta je naslijedio njegov pastorak Tiberije (14-37. poslije Krista). Bio je sposoban i iskusan vladar, ali ga je njegOY sumnjieavi temperament posljednjih godina preobrazio u u samovoljnog vladara. Njegov nasljednik, mladi Kaligula (37--41. posl. Kr.), bio je izopacen te [e vladao kao musicavl silnik. Kad je on bio umoren, carem je postao Klaudije, i to protiv svoje volje(45-54. posl. Kr.), ali se pokazao sposobnim

1 Vidi A. A. M. VAN DER HEYDEN - H. H. SCULLARD (ed.):

Atlas of the Classical World, London, Nelson, 1960, str. 122-134.

12

vladarem. Njega je naslijedio Neron (54-68), prvi veliki progonitelj ikrscana. Nakon njegova umorstva slijedilo je razdoblje gradanskih sukoba i vladao niz careva cija je vladavina bila kratkoga vijeka: Galba, Oton i Vitelije. Tada je postalo jasno da je prava vlast u rukama vojske. Dunavske i istocne legije izabrale su za cara general a Vespazijana, koji je bio tad a u Palestini. Pokazalo se da je izbor Vespazijana (69-79) bio sretan. Sin mu i nasljednik Tit vladao je svega dvije godine, nakon cega su se vratili Neronovi dani u osobi Dornicijana (81-96), ,koji je bio drugi veliki progonitelj krscana. Kad je Domicijan bio umoren, Senat je za cara imenovao Nervu (96-98), pravnika poodmakle dobi. On je posinio sposobnog generala Trajana, koji ga je ubrzo naslijedio. Trajanovo je vladanje oznacilo novo doba Rima (98-117).

Prilikom Augustove smrti Rimsko je Carstvo obuhvacalo Italiju, Spanjolsku, Galiju, velik dio Germanije, Balkan, Malu Aziju, Siriju i Palestinu, Egipat i sjevernu Afriku. Sredozemlje je postalo rimsko jezero i rimska se vlast prostirala na svim njegovim obalama. U prvom su se stoljecu rimske legije probijale sve dalje i dalje. Razltcite etnicke grupe Carstva postojale su jedna kraj druge a da nisu bile stopljene. Ocuvale su se nacionalne oznake i tradicije. Ipaj, su ekonomski, kulturni i religijski dodiri isli za smanjivanjem razlika. U gradovima se najvise upotrebljavao grcki koine (opci, prosireni jezik), dok se na seoskim podrucjima zadrzavao domaci jezik dotiene sredine. Carstvo je bilo podijeljeno na provincije. Starije su se provincije nazivale senatskim i u njima je upravnu vlast imao prokonzul, kojega je imenovao Senat. Druge su se provincije zvale carskima i u njima je upravljao legat, kojega je imenovao car. Palestinom je upravljao prokurator, koji je bio podlozan legatu Sirije. Prostrana mreza cesta povezivala je rastrkane provincije Carstva. U svijetu koji je say saeinjavao jednu drzavu propovjednici nove vjere mogli su brzo putovati tim cestama. Nece proci mnogo vremena da sljedbenici te vjere dodu u sukob s tom drzavorn i njezinom vlascu,

Rimsko je drustvo imalo golem broj robova, jer je bilo gotovo onoliko rob ova koliko i slobodnih gradana. Gospodar je mogao osloboditi svoga roba, a mogla je to uciniti i drzava; rob je time postajao slobodnjak, ali ne i gradanin. Jedino su rimski grad ani uzivali u najvisern stupnju gradanska prava.

13

Medu drugim povlasticama bili su izuzeti od tje1esne kazne, a u slueaju smrtne osude nisu mogli biti pogubljeni razapinjanjem na kriz. Mogli su prizivati na carski sud.· Rimsko gradansko pravo moglo se dobiti kao nagrada za uelnjene zasluge ili kupiti (Dj 22,25-28), a nasljedivalo se kao bastina,

2) PRAvel U FlLOZOFlJl!

Platonova i Aristotelova metafizika nije nasla odjeka u grcko-rlmskom svijetu. U tom svijetu naglaSavali su se problemi ljudskog zivota kao §to je ponasanje I sreca pojedinca. Filozofi prvoga krseanskog stoljeca bili su u stvari eklektici (tj. izabirali su od mnostva filozofskih sistema elemente koji su im se ~inili prikladni), ali su stoicizam i epikureizam izJirsili najvecl utjecaj na siroke slojeve.

EPIKUREIZAM - Epikureizam je ~esto bio krivo tumacen i shvacen s obzirom na svoje etieke ideje. Utemeljitel] ovog sistema bio je Epikur sa Samosa (324-270. pro Kr.), On jest doduse uzivanje smatrao ciljem zivota, ali valja nam razumjeti sto je on mislio pod uzitkom.

Treba uoeitl dvije cinjenice: prvo, Epikur nije pod tim mislio trenutne uzltke, pojedine osjete, nego uzitak koji traje kroz cijeli zivot; drugo, Epikur je pod ufitkom vise podrazumijevao odsutnost patnje vise negoll neko pozitivno zadovoljenje. To ufivanje valja prvenstveno traziti u dusevnoj vedrinls,

Buduei da je jedini trajni uZitak tjelesno zdravlje i dusevni mir, ~ovjeku je s jedne strane potrebna umjerenost i svladavanje, a s druge izbjegavanje politiekih i drustvenih zavrzlama. Epikur je dopustao postojanje bogova, ali prema njemu bogovi zive daleko od svijeta i ne zanimaju ih ljudski poslovi. Iako je utjecaj epikureizma bio uvijek ogranieen, ipak su glediSta toga filozofskog pravca u prvom stoljeeu prije Kri-

Z Vidi R. H. PFEIFFER: History of New Testament Times, With an Introduction to the Apocrypha, London, A. & C. Black, 1963, str. 116-127; R. McL. WILSON: Peake's Commentary on the Bible, London, Nelson, 1962, br. 624 a-d (od sada pa dalje ovo djelo navodimo kraticom PCB); H. C. KEE-F. W. YOUNG: The Living World of the New Testament, Englewood Cliffs, N. J., Prentice-Hall, 1985, str. 15-19; F. COPLESTON: A Historll of PhUosophll, New York, Doubleday Image Books, 1962, I. str. 145-171.

• COPLESTON, op. cit., str. 151.

14

sta prihvaeall mislioci kao Lukrecije i Ciceron, te pjesnici kao Vergilije i Horacije. A utjecaj te filozofije nastavio se kroz drugo stoljeee i dalje.

STOICIZAM. Utemeljitelj stoicke skole bio je Zenon (336 -264. pro Kr.). Nakon njegove smrti utjecaj je stoicizma i dalje trajao te je bio glavna filozofija u grcko-rtmskom razdoblju. Buduci da je pravi stoik covjek uzorna moralnog zivota te buduei da je stoickl nacin zivota zahtijevao svladavanje i asketizam, ovaj je filozofski pravac bio privlacan mnogima u doba niskog javnog i privatnog morala.

Bofanstvo je prema shvacanju stoicizma materijalno. Ono je postojalo od vjecnosti u obliku prvotne Vatre, a ona je duh iIi dusa svemira, koji je proizasao iz nje. Bog, iIi Logos, djelatno je pocelo koje u sebi sadrz! oblike (sklicu«) svih stvari koje imaju nastati. Ljudska je dusa dio bozanske Vatre, koja silazi u covjeka u casu njegova nastajanja. Ne postoji osobna besmrtnost, jer se sve duse vraeaju u prvotnu Vatru kad sveopei posar unisti svemir. No on ce iznova nastati, ponovo proei isti krug i zavrsiti se na isti naein: tako se sve okreee u vjecnom krugu. Buduci da je Ijudska dusau biti jedno s tim boZanskim elementom, onaj tko zivi u skladu s najvisim zakonirna svog vlastitog bica, zivi u skladu s bofanskom svrhom i tako postife krepost.

Stoieka se etika uglavnom sastoji u borbi protiv strasti i osjecaja te u nastojanju oko postizanja moralne slobode i neovisnosti 0 izvanjskim prilikama. Buduci da je covjek po sebi drustveno biee, zivjeti u drustvu znac! pokoravati se zakonu razuma. Podjela covjecanstva na drzave koje medusobno ratuju jest nesto zlo. Svi ljudi imaju pravo ocekivati da budemo prema njima dobre volje. »Eticki se ideal postize kad sve ljude ljubimo kao same sebe iIi kad nasa ljubav prema samom sebi obuhvaca sve §to je s nama povezano, ukljuciv§i cijelo covjecanstvo, i to u jednakom intenzitetu«.'

Stoicizam je bio glavni elemenat onaga fto bismo mogli nazvati »popularnom filozofijom« prvog stoljeca poslije Krista. Sirili su je stoiek! propovjednici, koje je narod visoko cijenio. Imali su posebnu metodu proucavanja, koja se sastojala u doktrinalnom iIi moralnom izlaganju u obliku dijaloga, s pitanjima i odgovorima, oslovljavanjima i uzvicima. Ta me-

t Ondje, str. 144.

15

toda zove se diatribe i njezine tragove susrecemo u Novom zavjetu (usp. Rim 3,1-9). Ovi ucitelji prvog stoljeca nisu prihvacall panteistieke poglede prvih stoika. Propovijedali su sveopceg Boga, koji je dusa i razum svijeta, otac bog ova j Ijudi, Zastupali su jednakost i bratstvo svih Ijudi. Naucavali su da prednost donosi jedino krepostan zivot te da jedino krepost (virtus-stega, snaga), koja obuhvaca asketizam i svladavanje, moze pribaviti srecu, Ukra tko, ovaj filozofski sistem poprimio je obiljezje izvjesne religije.

Istina je da je stoicka filozofija, teorijski gledano, ostala materijalisticka te vise ili manje deterrninisticka. Ipak je, s praktickog gledlsta, inzistiranje na covjekovu srodstvu s Bogom, na ciscenju duse po svladavanju i moralnom odgoju, na pokoravanju »bozansko] Volj i« zajedno s prosirenirn utjecajem kozmopolitizma posluzilo kod nekih ljudi kao priprava za pr ihvacanje univerzalne religije koja je - nadilazeci materijalizam stoika - naglasavala bratstvo ljudi kao Bozje djece te izvrsila dinamicki utjecaj koji je nedostajao stoicizmu. Osim toga, stoicizam je kao eticki pravac bio odgovor na ondasnju potrebu za moralnim usmjeravanjem i vodstvom pojedinaca koji su se gubili u velikom kozmopolitskom carstvu. Ovoj je potrebi daleko bolje odgovorrla krscanska nauka, koja je bila kudikamo dostupnija neobrazovanima i jednostavnima nego stoicizam. Moralnom naporu otvorila je perspektivu potpune srece u buducem zivotu, sto stoicizam nije mogao jer je kao sis tern bio nepotpun.s

3) FRAVel U RELlGlJl6

MISTERIJSKE RELIGIJE - Tradicionalno stovanie olirnpijskih bogova pocelo je opadati kod Grka i prije helen istickog razdoblja. Nakon Aleksandra utjecaj stare grcke religije bio je sve manji i manji, barem medu obrazovanim Ijudima, te se cini da je sasvim isceznuo. Rimljani su vise drzali do svoje narodne religije. Medutirn, i ova je religija u prvom stoljecu poslije Krista, barem u velikim kozmopolitskim gradovima, moraia popustiti pred utjecajem drugih religija. Ljudi su u stvari trazil! nesto sto tradicionalne religije nisu mogle

• Ondje, str. 248-249.

• Vidi PFEIFFER, op. cit., str. 127-165; KEE-YOUNG, op. cit. str. 21-24; R. MeL. WILSON, PCB, br. 620-626; A. TRICOT u djelu A. ROBERT - A. FEUILIET: Introduction Ii la Bible, Tournai, Desclee, 2, 1959, II, str. 23-29 (od sada eemo ovo djelo navoditi skraeeno IB).

16

~.

I

dati: osobnu religioznost i mogucnost besmrtnosti. Ovoj teinji udovoljavali su misterijski kultovi, ili su Ijudi barem tako osjeeali. Pod misterijskim kultovima podrazumijevamo sakralne obrede kojima se vjernik upucivao u religijske i boianske tajne. Poznavanje tih tajni osiguravalo je zastitu boga ili boiice doticne misterijske religije i obecavao vjecno blazenstvo upucenima.

Eleuzinske misterije razvile su se oko mita Demetre, boiice zemlje. Demetrinu kcerku Persefonu Had je odnio u podzemlje. Zalaganjem drugih bogova Persefona je vracena majci, ali se svake godine mora vr acati u podzemije na cetiri mjeseca. Misterije u Eleuzini, u Grckoj, slavile su Demetrin plac i Persefonin radosni povratak, simbolicki Izrazavajuci budenje prirode u proljece. Cini se da je na pocetku kult Demetre imao za cilj osigurati dobru ietvu. Kasnije se ciklieko zamiranje i budenje prirode pocelo smatrati simbolom covjekova iivota i smrti pa je sudjelovanje u eleusinskim misterijama imalo osigurati novi zivot nakon smrti.

Na istariji i najprosireniji helenisticki misterijski kult bio je Dionizov pa su poeetkorn krscanskog razdoblja dionizijske misterije bile slavljene sirom grcko-rirnskog svijeta. Dioniz je bio bog "ina. Njegovi poklonici, vecinorn zene, bili su nakon priprave, koja se sastojala od posta i obrednog ciscenja, zahvaceni »bozanskom- mahnitoscu pomocu obreda koji su trajali cijelu nee i opijanjem vinorn. U toku svoje ekstaze doziv ljavali su nacas misticno sjedinjenje s boianstvom i predokus vjecne srece.

U Rimu su se uobicajile egipatske misterije u cast Ozirisa.

Mit prica 0 Lidi koja luta zemljom trazeci raskomadano tijelo svog muza Ozirisa, koji je postao bog podzemlja. Nanovo prozivljavajuci u tim misterijima patnje i smrt. Ozirisa, upuceni su postizali sjedinjenje s bogom smrti. Za uzvrat se nisu morali bojati smrti i bio im je osiguran prekogrobni zivot.

Tajna tih inicijacija dobro se cuvala pa su narn poznate sarno opce crte tih religija. Ipak je jasno da je naglasak bio na izvanjskim obredima koji su se imali sitnicavo obdrzavati, Sljedbenik takve religije osiguravao je sebi spasenje samom ceremonijom inicijacije. Stoga misterijski kultovi nisu povoljno utjecali na moral, nisu po tic ali ni zahtijevali promjenu iivota. Na tom podrucju bio je mnogo uspjesnij! doprinos stoicizmu. Misterije su ipak podupirale vjeru u prekogrobni zivot;

2 Uvod u Novl zavjet - Spamem ~jenja

17

t

promicale su utjecanje bogovima koji »spasavaju« i pridonijele II

radanju zelje za osobnim sjedinjenjem s bozanstvorn. Sve je

to potaknulo cemju ljudi za necim vecim sto tradicionalne I'

religije nisu mogle dati; to djelomieno tumaei i utjecaj krscan-

stva na one koji su bili spremni zivjeti prema njegovim zahtjevima.

KULT CAREVA - Na Istoku je odavno bilo prosireno vjerovanje da su kraljevi bozanstva, Aleksandra Velikog su njegovi podloznici na Istoku (i u Egiptu) smatrali bogom. Njegovi nasljednici Seleukovlei i Ptolemejeviei samodopadno su sebi uzeli boZanski naslov. Tako je npr. Antioh IV sebe nazvao »Epifanom«, Mo znaci »(bog) ocltovani«. Ovaj obica] sporo se ukorjenjivao u Rimu, ali je vjerojatno preuzet kao vrijedan politiekl cimbenik. U helenisticko doba i Rim je zadobio polozaj bozanstva te se rasirio-kultRima kao bofice (Dea Roma). Na Istoku je ovo bilo brzo popracenokultom cara.

Senatskim dekretom Julije je Cezar nakon smrti, go dine

45. pro Kr., bio proglasen jednim od bozanskih zastitnika drzave, August nije za sebe trazio bozanske poeasti u Rimu, ali mu je na Istoku iskazivano stovanje kao bozanstvu, a u Istoenim dijelovima Carstva podizani su hramovi njemu u cast (npr. Augustov hram koj] je u Sebasti dao podici Herod Veliki; pebasta je nekadaSnja Samarija). Njegovi su nasljednici jos za zivota izravno zahtijevali bozanske pocasti. Kult careva osiguravao je moe i s najvecim se odusevljenjem sirio u Maloj Aziji.

Opce stovanje cara posluZilo je kao cimbenik koji je ujedinjavao i spajao razlieite narode Carstva, Rim je dobro razumio i iskoristio politieku snagu kulta careva. Postojala je, medutim, jedna religijska grupa koja nikako nije mogla ni htjela priznati carevo bozanstvo. To su bili kdcani. Rimski carevi traZili su za sebe bozanske naslove »Spasiteljae i lOGOspodinae. Za krscane su ti naslovi bili bogohulni, jer im je Isus Krist bio jedini Spasitelj i Gospodin. U Maloj Aziji njihov je stay dosao do izra!aja vise nego igdje drugdje. Predstavnici rimske vlasti nisu mogli sutke prelaziti preko njihova odbijanja da sudjeluju u kultu careva, a krscan] nisu mogli cara stovati leao bo!anstvo. Sukob je bio neizbjeziv. Otkrivenje svjedoci 0 gorkim nevoljama onih koji »cvrsto dde Imec, a to su oni koji Gospodinom nazivaju jedino Isusa Krista.

18

2. ZIDOVSKI SVIJET

1) PALESTINA POD RIMLJANIMA7

HERODOVSKA DINASTIJA8 - 1. Herod Veliki (37-4.

pr. Kr.). Herod je bio sposoban i energiean vladar, barem u rimskim ocima, iako ga zidovski podloznici nisu nikada voljeli ni postivali, a inace su ga smatrali »strancem« zbog njegova idumejskog podrijetla. U odnosu na Rim on je imao poloza] kraija saveznika (rex socius); uzivao je stvarnu unutarnju samostainost i bio osloboden od poreza, ali je bio podlozan Rimu u vanjskoj politici te je bio duzan u vrijeme rata davati cete za carsku vojsku.

U proljece godine 37. pro Kr. Herod se ozenio hasmonejskom kneginjom Marijamnom, a punica Aleksandra ga je protiv njegove voIje nagovorila da Marijamnina brata Aristobula postavi za veli:kog svecenika, To je bilo pocetkom godine 35. pro Kr. Potkraj te iste godine Aristobul je bio utopljen u Jerihonu na poticaj Herodov. Iz Egipta je Kleopatra prifeljkivala Herodov teritorij te je od Antonija, koji je od 40. godine boravio u Egiptu, dobila primorsku ravnicu i podrueje oko Jerihona. Herod je morae pribavljati danak koji su Nabatejci' imali placati Kleopatri. Ova lukava kraljica uspjela je zavaditi dva najmocnija vladara svojih azijskih susjeda. Situacija je ispala povoljna za Heroda. Kad je izbio gradanski rat izmedu Antonija i Oktavijana god. 32, Herod [e bio spreman pomoel Antoniju, ali je Kleopatra zahtijevala da se on bori protiv Nabatejaca. Time je bio spasen da se ne mora uplesti u borbu protiv Oktavijana, sto je mogio nanijeti nepopravijivu stetu njegovoj karijeri. Harodov pohod protiv Nabatejaca bio je

1 Vidi P. LEMAIRE - D. BALDI: Atlante storico della Bibbia.

Roma, Marietti, 1955, str. 197-208. Od sada cemo ovaj atlas navoditi skraceno s Atlante biblico; PFEIFFER, op. cit., str. 24-45; A. TRICOT, IB, str. 85-97.

8 Za pocetak Herodova vladanja vidi WILFRID J. HARRINGTON: Record of the Promise: The Old Testament, Chicago, The Priory Press, 1965, snr. 96-98.

I Nabatejci su bili mocni arapski narod, koji je zauzimao podl"Ucje na rubu pustinje, sjeverno od Damaska do eiipatlke aranice. Glavni grad Nabatejaca b!la je Petra, isklesana u stijeni, za koju je vrijedila izreka: »crveni grad. upola star kao vrijeme«.

19

uspjesan, ali je za njegov polozaj bio gotovo presudan poraz Antonija kod Akcija godine 31. Ipak je u proljece slijedece godine poseo na Rod da se pokloni Oktavijanu te je bio potvr"en za !idovskoga kralja. Koncem te godine pomogao je Oktavijanu da se iz Ptolemaide probije prema Egiptu. Dobio je za nagradu obilno podrucje i Jerihon sa Samarijom kao sastavni dio svoga kraljevstva. Njegov se teritorij s vremenom prosirio te je pred smrt obuhvaeao Idumeju, Judeju, Samariju, obalno podrueje od Cezareje, Galileju, u Transjordaniji Pereju te podrueje sjeveroistocno od Galilejskog mora: Gaulanitidu, Itureju, Bataneju, Trahonitidu, Auranitidu.

Herod je bio veliki graditelj. U zdanjima sto ih je podigao izrazio je svoje divljenje grckom duhu i odanost caru Augustu. U helenistiekirn gradovima podigao je hramove u cast Augustu. Obnovio je $a.mariju i dao joj ime Sebasta (grck! Sebcstcs znaci uzviseni, August). Iznova je sagradio Stratonovu utvrdu i dao joj ime Cazareja. U JeruzaIemu je sag radio Herodovu palacu na zapadnoj strani grada i tvrdavu Antoniju na sjevernoj strani hramske uzvisine. Njegovim zalaganjem sagraden je amfiteatar, vise vjezbalista (gymnasia), kazalista i trkaliSta diljern zemlje. Godine 20. pro Kr. otpoceo je svoj najambiciozniji pothvat, dogradnju hrama. Taj pothvat nije bio gotov ni 46 godine nakon toga (usp. Iv 2,20). Dovrsen je tek godine 63, posl, Kr., nekoliko godina prije nego je hram do temelja razoren godine 70.

Herodovo je vladanje u krugu vlastite porodice bilo obiljezeno krvlju. Bio je surnnjicave naravi te je godine 29. dao pogubiti svoju najmiliju suprugu Marijarnnu zbog optuZbe da je pocinila preljub. Bio je osjetljiv na svoju vlast i zestoko se protivio svakome koji bi je pokusao rna i osporiti. Godine 28. bila je osudena na srnrt njegova puniea Aleksandra pod optuzborn da spletkari protiv njega. Godine 7. dao je u Sebasti zadaviti svoje sinove Aleksandra i Aristobula, koje mu je rodila Marijamna. Nekoliko dana prije smrti dao je pogubiti svog sina Antipatra. Umro je u Jerihonu u ozujku ili travnju godine 4. pro Kr., a sahranjen je u tvrdavici Herodiumu kod Betlehema.

2. Herodovi sinovi. Herod je oporukom razdijelio svoje kraljevstvo medu sinove Arhelaja (kojega je imenovao kraljem), Antipu i Filipa (koje je imenovao tetrarsima). Oporuku je jos trebao potvrditi car August, ali je vee Arhelaj dozivio

20

nerede u Jeruzalemu te morae ugusiti pobunu koja je progutala mnoge zivote. Posao je u Rim da izlozi svoju stvar, dok je delegacija 2idova takoder krenula na put da mu se u Rimu suprotstavi (usp, Lk 19,14). Prokurator Sabin bio je poslan od Augusta da preuzme upravu Herodova teritorija dok se ne rijesi pitanje Herodova nasljedstva. On je prekoracio granice svoje vlasti te izazvao pobunu koju je brzo i krvavo ugusio sirski legat Var. August je konaeno odobrio Herodovu oporuku, ali je Arhelaja imenovao etnarhom, a ne kraljem, dok su sva tri sina postala vazali Rima i podloznici sirskog legata.

Prvi, Arhelaj, koji je od 4. god. pro Kr. do 6. posl, Kr. vladao kao etnarh Judeje, Idumeje i Samarije. Godine 6. posl. Kr. bio je pozvan u Rim na odgovornost zbog zlouporabe vlasti. Bio je svrgnut i protjeran u Vijenu, u Galiji, a njegov bivs! teritorij predan je na upravu rimskom prokuratoru.

Drugi, Filip, vladao je od 4. godine pro Kr. do 34. posl. Kr. kao tetrarh Gaulanitide, Itureje, Bataneje, Trahonitide i Auranitide. Njegova vladavina bila je mirna. Dao je obnoviti Panias prornijenivsi rnu ime u Caesarea Philippi (Cezareja Filipova). Takoder je iznova sag radio grad Bethsaida - Julia. Ozenic je svoju necakinju Salomu Herodijadinu kcerku, i nije ostavio potomaka. Nakon njegove smrti njegov je teritorij bio pripojen provinciji Siriji, a car Kaligula dao ga je godine 37 Agripi I.

Treci sin, Antipa, vladao je od godine 4. pro Kr. do 39. posl. Kr. kao tetrarh Galileje i Pereje. Obnovio je grad Sefaridu u Galileji a u jugoistoenorn kutu Genezaretskog jezera sagradio je novi grad Tiberijadu. Ozenio se kcerkorn Arete IV, nabatejskog kralja, ali ju je otjerao da bi se mogao ozeniti Herodijadom, koja je prije toga bila zena njegova brata Heroda Filipa. Ovu zenidbu osudio je Ivan Krstitelj (Mt 14,3-4 I par.). Godine 36. Antipu je tesko porazio Areta, koji je zametnuo rat da bi osvetio uvredu nanesenu svojoj kcerki, Buduci da je bila zavidna bratu Agripi, prema kojemu je car Kaligula pokazivao naklonost, Herodijada je nagovorila Antipu da pode u Rim godine 39. te zatrazi kraljevski naslov. No mjesto naslova bio je prognan u Galiju a njegov je teritorij predan Agripi.

3. Kralj Agripa I (41-44 post Kr.). Kada je Kaligula godine 37. postae carem, predao je Agripi, unuku Heroda Velikoga, bivsi Filipov teritorij te Abilenu, koja se prostirala iz-

21

Doris

POTOMCI HEROD A VELIKOG Herod Veliki

Marijamna (Hasmonejka)

t I

Antipater Aleksandar Aristobul

(1" 4. pro Kr.) rt 4. pro Kr.) (t 4. pro Kr.)

1

1

Marijamna II

I

Herod Filip (Herodijadin muz)

Agripa I

(41~1

Herod (kralj Kalcisa)

Herodijada (zena Heroda Filipa)

I'

Maltaka

I

Arhelaj Antipa

(etnarh (tetrarh

4. pro Kr. 4. pro Kr.

do 6. do 39.

posl. Kr.) posl. Kr.)

Saloma (kcerka Herodijadina, !ena Filipova)

Kleopatra

Filip (tetrarh 4. pro Kr. do 34. posl. Kr.)

1

Agr.ipa II (t 93)

1

Berenika

(zena Heroda, kalciskoga kralja)

I

Druzila (Feliksova tena)

medu Damaska i Antilibanona. Godine 39. dobio je bivs! Antipin teritorij. Agripa se nasao u Rimu godine 41. kad je Kaligula bio ubijen te je pomogao prijatelju Klaudiju da bude imenovan earem. Nov je car Agripi dao naslov kralja te njegovu podru~ju pridruZio teritorijkojim je prije upravljao rimski prokurator u Palestini. Tako je Agripa I godine 41. postao gospodar cijelog kraljevstva Heroda Velikog. Njegov brat Herod postao je kraljem Kaleisa, male drzave lzrnedu Libanona i Antilibanona (41--48. god).

Vladanje Agripe I bilo je mirno i povoljno. On osobno bio je skeptik, ali je briZljivo postivao i najstarije religijske propise Zidova i potpomagao farizeje. Da bi se »svidio Zidovima«, odlueio je suprotstaviti se krscanima te je dao pogubiti Ivanova brata Jakova (Dj 12,1-3). Namjeravao je utvrditi Jeruzalem, ali njegov »treci zid« jos nije bio zavrsen kad je iznenada umro u Cezareji 44 godine (Dj 12,20-23),

4. Agripa II. Sin Agripe I, kojemu je takoder bilo ime Agripa, nije naslljedio kraljevstvo svoga oca, nego je dobio teritorij svoga pokojnog strica - Kalcis. Bio je istovremeno imenovan nadglednikom hrama u Jeruzalemu i postavljao je velike svecenike. Godine 53. kao zamjenu za Kalcis dobio je bivsi Filipov teritorij i Abilenu. Kada je, u pratnji svoje sestre Berenike, godine 60. dosao u Cezareju, prokurator Fest pozvao ga je da saslusa zatvorenog i optuzenog Pavla (Dj 25,13-26,32). Bio je vjerni podanik Rima. Nastojao je sprijeeiti pobunu Zidova, a kad je ona ipak izbila (66-70. godine), stao je na stranu Rimljana protiv Zidova. Umro je godine 92. Ili 93. kao posljednji kralj iz Herodove dinastije.

RIMSKI PROKURATORP' - Nakon svrgavanja Arhelaja godine 6. posl. Kr., njegov je teritorij (Idumeja, Judeja i Samarija) pripojen provineiji Siriji i njime je upravljao rimski prokurator, koji je inaee bio podlozan sirijskom legatu. Prokurator je imao pravo raspolagati vojskom te postavljati j skidati velikog sveeentka. Sluzbena mu je rezideneija bila u Cezareji, ali je 0 velikim blagdanima boravio u Jeruzalemu kako bi bio na lieu mjesta u slueaju pobune. Vlast prokuratora prekinuta je od 41--44. godine, za vrijeme vladanja Agripe I, a sasvim je prestala godine 66, kad je izbila zidovska pobuna.

10 Vidi Atlante biblico, str. 208-212.

Prva tri prokuratora bili su: Koponije (6-9), Marko Ambivije (9-12) i Anije Ruf (12-15). 0 njima znamo vrlo malo. Car Tiberije imenovao je prokuratora Valerija Grata (15-26), koji je skinuo velikog svecenika Hanana (Ana iz Lk 3,2; Iv 18,13) i postavio mu za nasljednika Kajfu (18-36). Valerija je naslijedio Poncije Pilat (26-36), koji je neprestano ljutio i izazivao Zidove. Pokusao je postaviti u Jeruzalemu carske zastave koje su imale sliku cara. Postavio je kasnije na vanjske zidove Herodove palace groove s carevim imenom. Sve je to konacno dao ukinuti Tiberije. SHorn je uzimao novae iz hramske blagajne za izgradnju vodovoda u J eruzalemu. Zbog svih tih postupaka te zbog prezira prema Zidovima postao je ornr azen, ali su Tiberijevi Ijudi predstavnike rimske vlasti zadrzavali na polozaju sto je moguce duze, Pilat je konacno prevrsio mjeru bezrazloznim pokoljem Samarijanaca. Legat Sirije Vitelij (35--39) skinuo ga je godine 36. s duznosti te ga poslao u Rim na sud. Stigao je u Rim 37. godine, a car Kaligula (37-41) osudio ga je na izgnanstvo (ili na samoubojstvo).

Pilata su naslijedili Marcel i Marul, 0 kojima nista ne znamo, cak je rnoguce da se radi sarno 0 jednom covjeku. Godine 39. Zidovi iz Jamnije srusili su oltar koji je u tom gradu bio podignut u cast Kaliguli. Razbjesnjeli car naredio je da se njegov kip stavi u jeruzalemski hram. Na srecu je Publije Petronije, legat Sirije (39-42), koji je primio tu naredbu god. 40, odgadao njeno izvrsenje sve dok nije u sijecnju 41. bio ubijen Kaligula. Novi car Klaudije predao je Agripi I teritor ij Palestine kojim su do tada upravljali prokuratori.

Nakon Agripine smrti (44. godine) Klaudije je ponovo povjerio upravu Palestine prokuratoru, ali joj je prikljucio podru1:je Gaulanitide, Itureje, Bataneje, Trahonitide i Auranitide. (Ovo je bivsa Filipova tetrarhija, koja je dodijeljena Agripi II 53. god.) Za vrijeme Agripe I politicko se stanje u Palestini nesto smirilo, ali sarno prividno. Opiruci se stranoj vlasti nacionalni osjecaj postajao je sve jaci a ekstrernisticka partija zelota" sve aktivnija.

Kuspije Fad (44-46) preuzeo je po Klaudijevoj odredbi upravu nad bivsim teritorijem Agripe 1. Uskoro je dosao u otvoreni sukob sa zelotima. Njegov nasljednik, Tiberije Alek-

II Vidi str. 36 (ovog prijevoda).

24

l

I

sandar (46-48), bio je otpali Zidov i necak filozofa Filona." Poeeo je progoniti zelote te dao razapeti Jakova i Simuna, sinove Jude Galilejca, koji je bio jedan od voda pokreta. Za vrijeme njegova upravljanja vladala je teska glad (Dj 11,27-30). Ventidije Kuman (48-52) potpomagao je Samarijance u sukobu protiv Zidova i dao je mnoge Zidove osuditi na smrt. Legat Sirije Kvadrat (50-60) skinuo je Kumana sa sluzbe i poslao ga u Rim. Antonije Feliks (52-60), premda je bio oslobodenik, czenio se Druzilom, sestrom Agripe II. Bio je vrlo podmitljiv (usp. Dj 24,26, gdje je oeekivao mito od PavIa) i bezobziran. U Palestini je rasla napetost, a podsticale su je mesijanske nade i samozvani mesije. Prokurator je reagirao okrutno pa ga je Neron opozvao. Porcije Fest (60-62) bio je posten covjek i razborit upravitelj, ali je na zalost umro za vrijeme vrsenja svoje duznosti, On je PavIa poslao u Rim posto se Pavao na temelju svoga gradanskog prava pozvao na carski sud. Nakon Festove smrti veliki sveeenik Hanan II (Ananijas) mogao je slobodno progoniti krscane pa je god. 62. bio kamenovan Jakov, »Gospodinov brat«,

U meduvremenu novi prokurator Albin (62-64) postajao je sve sposobniji da nadzire situaoiju i nije nista ucinio da popravi stanje. Bio je podmitljiv te je postao sredstvo u rukama velikog svecenika Hanana II, kojega je sv. Pavao nazvao »obijeljenim zidorn« (Dj 23,2-3). Zeloti su sada postali jos aktivniji. Posljednji prokurator Gesije Flor (64-66) bio je i najgori. Kada [e 66. god. uvidio da ce Rim kazniti njegovo bezobzirno i okrutno ponasanje, potaknuo je Zidove da dignu pobunu. U lipnju 66. god. buknula je organizirana pobuna protiv Rima.

ZIDOVSKI RAT I NJEGOVE POSLJEDICEI~ - Agripa II pokusao je odvratiti Zidove od posljednjeg neopozivog koraka, ali nije uspio. Ekstrernisticka partija u J eruzalemu, koju je vodio Eleazar, prevladala je i digla otvorenu bunu protiv Rimljana. Rimske jedinice koje su bili stacionirane u gradu predale su se i bile su poklane. U listopadu 66. god. legat Sirije Cestije Gal napao je Jeruzalem. Uvidjevsi da nema dovoljno snaga za uspjesno opsjedanje grada, povukao se, ali je

1% Vidi str. 39 (ovog prijevoda).

13 Vidl Atlante biblico. str. 213-217; PFEIFFER, op. cit. str, 41-45.

25

bio napadnut iz zasjede i do nogu potueen u prolazu kod Bet-Horona, Ova je pobjeda podigla sve Zidove protiv Rima, ali, na blost sama mdnja protiv zajedniekog neprijatelja nije bila dovoljna da izbri!e njihova unutrasnja stranearenja, koja su brzo poeela voditi narod u propast.

Obranu Jeruzalema vodili su bivs! veliki svecenik Hanan i Josip ben Gorion. Z~loti, koje je vodio Eleazar, bili su poslani u Idumeju, ~ini ~ s nakanom da se odstrane. Buduei povjesnicar Josip Flavije postao je upravitelj Galileje. Tu se sukobio s Ivanom Giskalcem i s njegovom ~etom zelota. Neron je poslao svoga najiskusnijeg generala Vespazijana da ugU!i pobunu u Palestini. Vespazijan se 67. god. iskrcao u Ptolemaidi s tri legije; one su zajedno s pomocnim ~etama brojile 60000 ljudi. Za jednu godinu osvojio je Galileju, ali Ivan Giskalac pobjeze sa svojim zelotima u Jeruzalem. Ti i drugi prebjezi iz Galileje pridonijeli su [aeanju ekstremistickih elemenata. Doslo je do sukoba u kojem su aristokratske vode osudene na smrt iIi potajno umorene, a gospodarom grada postao je Ivan

Giskalac. .

Vespazijanu je bilo drago da Zidovi unistavaju jedni druge pa je krenuo prema Pereji (68. god.). Upravo je kanio provaliti u Judeju, kad je dobio vijest 0 Neronovoj smrti (ubijen 9. lipnja 68. god). Zato je obustavio svoje ratne operacije. Ovo neoeekivano odustajanje bilo je pogubno za 2idove. U proljece god. 69. veda zelotske grope Simon bar-Giora usao je u Jeruzalem i odmah dosao u sukob s Ivanom Giskalcem. U srpnju 69. god. istocne legije aklamacijom su izabrale Vespazijana za cara, On je svog sina Tita postavio u Palestini za zapovjednika. Zatim je krenuo u Aleksandriju a pocetkorn slijedece godine stigao u Rim. U meduvremenu je u gradanskom sukobu koji je harao Jeruzalemom oja~ala treca partija, koju je vodio Eleazar, sin Simonov. Njega je nadvladao Ivan Giskalac.

Tit je u orujku 70. god. sa ~etiri legije krenuo iz Cezareje na Jeruzalem. Sada je, uz gradanski sukob medu Zidovima, glad postala jos jedan rimski saveznik unutar gradskih zidina. 25. svibnja 70. god. Rimljani su prodrli u grad kroz »treci zid«, nezavrsenu utvrdu Agripe I. No grad se i dalje uspjesno opirao pa je Tit ~ekao da glad izwsi svoje. U novom napadu pala je tvrdava Antonija 24. srpnja, a hram je 9. kolovoza bio kenaeno zauzet i sp alj en. Zidovi su se i dalje opirali, ali je eijeU grad koncem rujna pao u rimske ruke te su zarobljeni (van

26

Giskalac i Simon bar-Giora. Rat joJ nije bio sasvim gotov, jer je jos trebalo zauzeti tvrdave Herodij i Maheront. Najjaca utvrda Masada, na Mrtvom moru, pala je tek u travnju 73. god. To je bio svrsetak kobnoga zidovskog rata.

Palestina je pod imenom Judeje postala nezavisna carska provincija, kojom je upravljao leg at. Vojnici desete legije bili su stacionirani u Jeruzalemu. Prezivjeli Zidovi s vremenom su se poceli okupljati oko svojih duhovnih voda, knjiZevnika i farizeja. U Jamniji je proradila rabinska skola, gdje su se oko pisane Tore oblikovale i skupljale usmene predaje. One su konacno zapisane u MiSni.1C Jeruzalem je razoren, hram unisten, ali je zidovstvo nadfivjelo. StoviSe, Zidovi su nakon nesto vise od pola stoljeca opet podigli posljed.nji ocajnicki ustanak.

Car Hadrijan (1l7-138) naredio je da se Jeruzalem ponovo sagradi pod imenom Aelia Capitolina. Na mjestu gdje je nekoe stajao hram trebalo je postaviti hram Jupitra Kapitolijskog. Uz ovu odredbu car je izdao proglas kojim zabranjuje obrezanje, a to je izazvalo novu pobunu, koja je trajala od 132-135. Voda pobune bio je Simon bar-Kokeba (ssin zvijezde«; usp. Br 24,17), kojemu je pravo ime bilo Ben-Koseba. Podrzavao ga je rabi Akiba, koji ga je proglasio mesijom. Pobunjenici su kratko vrijeme vladali ruSevinama Jeruzalema. Poznato je takoder da su ustanici zivjeli u spiljama Wadi Murabba'ata i drugdje u Judejskoj pustinji. Godine 1950. otkrivene su dva pisma Bar-Kokebe u Wadi Murraba'atu, a 1960. jos 15 pisama zidovskih veda u jednoj spilji juZnije, blizu Mrtvog mora. II Detalji borbe nisu jasni, ali cinjenica da se sukob otegnuo kroz tri godine, iako su Rimljani pod vodstvom Julija Severa upotrijebili cetiri legije, pozvane u tu svrhu iz Britanije, pokazuje da je ova pobuna bila ozbiljna.

Obje su strane imale teske gubitke. Pre!ivjeli Zidovi bili su prodani u ropstvo. Jeruzalem je dobio ime Colonia Aelia Capitolina i postao rimska kolonija u koju nije smio uci nijedan Zidov, a Jupitrov hram bio je sagraden na mjestu nekadaSnjeg Jahvina hrama, upravo kako je Hadrijan bio naredio. Rijeci iz Lk 21,24 u svom sadasnjem obliku mogu sadrZavati

I' Vidi str. 31 ovog prijevoda.

II Vldi Y. YADIN: u c::asopisu The Biblteat Arehaeotol1ist 24 (1961), str. 34-50, 86-95.

27

odjek dogadaja iz god 70, ali su se najdoslovnije ispunile nakon druge pobune: »padat ce od ostrice maca, odvodit ce ih kae roblje po svim narodima. I Jeruzalem ce gaziti pogani sve dok se ne navrse vremena pogana.« Ipak ne smijemo ispustitl iz vida tracak nade na svrsetku povijesti (usp. Rim 11,25-26).

2) ZIDOVSKE V JERSKE SLJEDBE18

FARIZEJI I SADUCEJI'7 - 1. Farizeji. Jos u vrijeme Makabejaca nastao je pokret »hasuiim« ili pokret poboznih. Taj je pokret prezivio, ali se kasnije razdvojio u dvije struje: na farizeje i esene." Sam naziv »farizeji« znaci »odijeljeni« i nastao je za vrijeme vladanja Ivana Hirkana (f35~104. pro Kr.). Za vrijeme njegova vladanja kao i za vrijeme njegova nasljednika Aleksandra Janaja (104-76), oni su se poceli udaIjavati od Hasmonejaca i postali su njihova opozicija. Kasnije su odbili da poloze zakletvu vjernosti Herodu Velikom. Njihovo opiranje bilo je pasivno i izbjegavali su mijesanje u politicke poslove. SHean stay imali su prema rimskim vlastima. Oni su se takoder »izdvajali« od onih koje su zvali 'am ha-arec, »obieni svijet«, siroki slojevi, »svjetina koja ne pozna Zakon« (Iv 7,49). Oni su se bcril! za Toru poput hasidima prije njih. Buduci da su se povuklrfi politioke aktivnosti, njihovo religiozno obiljezje bilo je sve izrazitije.

Farizeji su uglavnom dolazili iz srednjeg drustvenog sloja . . Prema Josipu Flaviju u vrijeme Heroda Velikog bilo ih je .6 000, a njihovih simpatizera moralo je biti vise. Odlikovali su se toenirn i detaljnim poznavanjem Mojsijeva Zakona i »predaja starth«, koje su se sastojale u usmenom tumacenju Tore. Inzistiranje na usmenoj predaji predstavljalo je i snagu i slabost farizeizma. Time su, s jedne strane, mogli propise Tore primjenjivati na promjenjive politike, a s druge strane, biti

If VidI A. TRICOT, IB, str. 67~74; M. BLACK, PCB, br. 604 e-605 d; KEE-YOUNG, op. cit., str. 39-45; PFEIFFER, op. cit. str. 54-59; F. V. FILSON: A New Testament History, Philadelphia, Westminster Press 1964, str. 48--56.

11 Pod ovim nazivom reci cerno nesto i 0 pismoznancima, iako oni nisu sacinjavall neku sljedbu. Ovdje ce takoder biti rijec 0 Sinedriju.

18 Vidi WILFRID J. HARRINGTON: Record of Revelation: The Bible, Chicago, The Priory Press, 1965, str. 78--79.

28

otvoreni prihvacanju novih ideja. Tako su spremno prihvatili nauku cosobno] besmrtnosti, 0 sudu nakon smrti, uskrsnucu i postojanju andela. Naglasavali su bozansku Providnost, no nisu zapostavljali vaznost ljudske slobode. Zeljno su ocekivali uspostavu Bozjeg kraljevstva na zernlji i gajili rnesijansku nadu. Na podrueju moralne teologije bili su mnogo otvoreniji i napredniji od saduceja.

S druge strane, naglasavanje usmenih propisa, koje su smatrali [ednako vazmma kao i pisani Zakon, moglo ih je odvesti u leagalizam i djetinjastu kazuistiku, a u stvari ih je i odvelo. Stoga osuda farizeja u Mt 23 pokazuje neke skrajnje slucajeve njihova legalistickog tumaeenja. Obdrzavanje Tore pretvorili su u nepodnosivi teret. Buduei da se prema njihovu misljenju vjernost Bogu sastoji u vjernosti cijeloj Tori (pisanoj i usmenoj), oni su stvarno »zakljucali kraljevsto nebesko pred ljudima« (Mt 23,13). Uz to ih je ponos sto poznaju i obdrzavaju Zakon doveo do umisljenog samoopravdanja. Takav njihov stay dobro osvjetljava parabola 0 farizeju i cariniku (Lk 18,9-14). Farizej je vjerovao da sam sebi pribavlja spasenje te da se opravdava obdrzavanjem Zakona. Sveti Pavao, bivsi farizej, dosao je do zakljueka da je nernoguce savrseno obdrzavati cijeli Zakon (Rim 7) te je odresito ustvrdio da se ni farizeji ne drze potpuno Zakona (Rim 2,17-24).

Utjecaj farizeja na narod bio je golem, iako su oni prezirali obi~nl-'puk radi njegova neznanja. Revnovali su za Zakon, imali su visoke religiozne ideale i njihovo je vladanje cesto bilo uzorno. Sam Pavao poziva se na dosljednost svoga nekadasnjeg zivota: » .•• po Zakonu farizej ... po pravednosti zakonskoj besprijekoran« (E'il 3,5-6). Uz to je njihova nezavisnost od rimske vlasti imponirala svijetu. Cuvali su se skrajnosti i bili su oprezni da ne podsticu otvorenu bunu.

Valja pr ianati da je povjerenje naroda u farizeje barem u izvjesnom smislu bilo opravdano, jer su upravo farizeji spasili zidovstvo od propadanja. Oni su uvjek pridavali vaznost Tori, dakako u sirern smislu rijeci, iako nisu prezirali hramskog bogostovlja. Kada je god. 70. hram bio razoren, farizeji su mogli provesti obnovu pomocu same Tore. Uvijek su vjerovali da je sudbina 2idova vise religiozne nego polltieke naravi. Stoga politicka propast nije za njih znaeila kraj svega. Iako su bili cesto puta slijepi za svoje pogreske te suprotstav-

29

Ijanjem Mesiji pridonijeli nacionalnoj tragediji, ipak se moramo diviti njihovoj vjeri i hrabrosti, koja im je omogueila da preZive gorko iskustvo dvaju Zidovskih ratova. Svako postovanie zaslu.zuje njihova duhovna bastina, koja je protiv svih iscekivanja, saeuvala zidovstvo do danasnjeg dana.

2. Saduce;i. Ova rijec vjerojatno znaei »sadociti«, potomci ili sljedbenici Salomonova svecenika Sadoka (usp. 1 Kr 2,35). Oni se prvi put pojavljuju kao organizirana partija u doba Ivana Hirkana. 2idovi su izgubill svoju politieku nezavisnost dijelom i zbog sukoba Izmedu saduceja i farizeja. Prlziv obiju partija na Rim prouzroCio je, naime, vojni pohod Pompeja 63. pro Kr. Sukob ovih partija ne zacuduje, jer su se znatno razlikovale druAtvenim polozajem clanova te teorijskim i praktiCnim stavovima.

Farizeji su uglavnom pripadali srednjem drustvenom sloju, a saduceji bogatoj svecenieko] aristokraciji. Farizeji su sepozivali na svoj ugled zbog poboznosti i nauke, a saduceji na ugled zbog visokog drustvenog podrijetla i polozaja. Fa-

-- - -

rizeji su bili progresivni, saduceji konzervativnL Farizeji su

nastojali religiozno uzdizati mase, saduceji su se uglavnom brinuli za funkcioniranje hrama i obreda i drzal] se daleko od rnase."

Saduceji su naglasavali vaznost Mojsijeva Zakona, osobito propisa 0 sveeenstvu i zrtvama. Medu saduceje, medutim, nisu spadali jedino sveeenici. Ova je partija obuhvacala i clanove Iaioke anistokracije. Oni su se, u stvari, pridrzavali jedino Tore u strogom smislu rijeci te su odbacivali usmenu predaju. Stoga su nijekali uskrsnuce mrtvih, osobnu besmrtnost, nagradu nakon smrti, postojanje andela i vragova (usp. Dj 23,8). Buduci da su u moralnim stvarima vrlo doslovno tumadilr.Zakon, imali su vrlo stroge stavove. PolitiCki su lako pr_i_hvacali rimsku vlast jar im je pornagala da saeuvaju svoje povlastice odrzavajuei status quo. Razumljivo je da ih narod nije volio te da nisu imali puna utjecaja na religioznom i moralnom podrueju. Propaseu hrama i hramskog bogostovlja nisu vise imali svoga Taison d'etTe-a pa ih je nestalo iz povijesti.

3. Pismoznanci. Pismoznanci se prvi put pojavljuju za vrijeme Salomon a kao obrazovani ~inovnici. Oni su otpoceli

l' PFEIFFER, op. cit., str. 56.

30

i pisali mudrosnu knjifevnost u Izraelu." U vrijeme nakon suzanjstva knjiZevnik je bio ~ovjek vje§t Zakonu, kao npr., Ezra (Ezr 7,6.11-12; Neh 8,1). U I stoljeeu posl. Kr. pismoznanci su bili pravnici, moralisti i teolozi te su vodili i poueavali zidovsku zajednicu: »Na Mojsijevu stolicu sjedose pismoznanci. Cinite, dakle, i obdrlavajte sve §to yam kazu« (Mt 23,2). Zvali su se »branitelji«, »u~iteljie, »u~itelji Zakonae i valjalo ih je oslovljavati s rabbi (sucitelju«). Neki su od njih bili slavni utemeljitelji skola, kao Hilel. i Samaj poeetkom I stclieea posl. Kr., a drugi su imali velik ugled, kao npr. Pavlov u~itelj Gamaliel (usp. Dj 5, 34-39; 22,3).

Iako se u evandeljima pisrnoznanci naj~esce spominju za[edno s farizejima, naziv »pisrnoznanace i »farizeje ne znace isto. Kao ueiteljl Zakona u uzem smislu rije~i pismoznanci su p~~tQj~_li mnogo prije nego je nastala farizejska partija. Nadalje, neki su knjiZevnici pristajali uz saduceje te prlhvacali nauku te sljedbe. Ipak je velika vecina knjizevnika naginjala farizeizmu, pa su svojim polozajem kao ueitelj] naroda uvelike povecavali utjecaj farizeja.

Nije lose da ovdje nesto rkazemo 0 Talmudu, jer su ga sastavili pismoznanci koji su pripadali kasnijem razdoblju. Najstarija pisana kodifikacija usmenog Zakona nazvana je Mi§na (»ponavljanjec). Mirna je u biti zbirka pravila ponasanja koja se zovu halakoth. Izvedena su iz Zakona i potje~u iz vremena prije 200. god. posI. Kr. Tosefta (sdopunae) je zbirka grade po sadrzaju i obliku sliena Mi§ni. Gemara (sdovrsetak«) sadrz! predaju koju ne obuhvaca Mima, rjesenja kasrujih rabina te moraIne nagovore i legende. Mima i Gemara zajedno tvore Talmud, zbirku rabinskih usmenih predaja. Postoje dva Talmuda, 'koji se znatno razlikuju po saddaju d opsegu: Jeruzalemski Talmud iz V st. i Babilonski Talmud iz VII st.

4. Sinedrij. Po~etak ~ prvotni sastav sinedrija nije jasan, ali je za vrijeme rimskih prokuratora poprimio toean oblik j zadaeu, Bilo je to vijeee sveeenika i laika od 70 ~lanova, ne raeunajuei velikog svecenika, koji . mu je slufbeno predsjedao. Clanovi sinedrija dijelili su se u tri grupe: poglavari sveeeniekih obitelji, starjeSine koje su predstavljale laioku aristokraciju i pismoznanci. Treea je grupa bila farizejski usmje-

10 Vidl HARRINGTON: Record of the P1'omue: The Old Testament, str. 243-244.

81.

rena, os tale su bile saducejske. Pavao se spretno oslonio ria ovu podvojenost kad je bio izveden na sud pred Sinedrij (Dj 23,1-9).

Sinedrij je za vrijeme prokuratora imao znacajnu vlast.

Bio je nadlezan za sve slucajeve prekrsaja Tore, sto je znacilo gradansko i religijsko podrucje, jer je zidovstvo imalo sarno jedan zakon. Vrhovno vijece Sinedrija imalo je na raspolaganju vlastrto redarstvo te je moglo uhititi prek r sitelje i kazrriti one kojima je dokazana krivnja. Moglo je donijeti i smrtnu osudu, ali je tu osudu morae potvrditi rirnski prokurator (Usp. Iv 18,31).

Izvan Jeruzalema, po zajednicama u Palestini i diljem dijaspore, mjesna sudista takoder su se zvala sinedriji. Ona su prosudivala mjesne slucajeve u svjetlu propisa sto ih je izdalo Veliko vijece (Sined.rij) u Jeruzalemu, a ti propisi hili su dostavljeni razhcitirn zidovskim gruparna."

ESENI. 2idovski povjesn icar I st. posl. Kr. Josip Flavije prikazuje zidovske sljedbe kao razl icite »filozofije «. On opisuje esene kao »trecu filozof iju« uz farizeje i saduceje. Prema njemu nastali su u doba Jonatanova vladanja (160-142. pr. Kr.) te se cim da ovu sljedbu rnozerno turnaci ti kao izdanak grupe hasidim. Ftilon tvrdi da su brojni eseni zivjel i po gr adovima i selima Judeje te da njihovo ime zriaci »pobozni«." Josip Flavije i Filon" prikazuju esenstvo kao monaski pokret svecenickih asketa. Sve im je hilo z ajedriicko, clanovi sljedbe hili su ljuhazno primani u naseljima esena. J osip Flavije poznavao je grupu esena koji su dopustali zemdbu, ali je sekta u cjelini obdrzavala potpunu uzdrzljivost.

Kad je netko htiosiJ.lpiti u ovaj red, morae je najprije proci kroz p_ostulaturu -od godinu dana, nakon cega je bio pripusten obredima ciscenja. Zatim je slijedio novicijat od dvije godine. Tek tada je bio pripusten zajednickoj vjerskoj gozbi i primljen u zajednicu. Morae je poloziti »strahovitu zakletvu« da ce se hojati Boga, postupati pravedno prema Ijudima i ne stetiti drugome. Trehao je mrziti zle i hiti na str ani pravednih. Morae je slusati poglavare, nije smio lagati ni krasti te je rno-

II Vidi A. TRICOT, IB, str. 63-65. !! V'idi str. 33 ovog prijevoda.

%3 Izabrane tekstove zajedno sa sviedocanstvorn Plinija Star ijeg uspjesno je prikupio E. F. SUTCLIFFE: The Monks of Qumran, Westminster, Md., Newman Press, 1960, str. 224-238.

32

rao cuvati tajnu 0 ucenju zajednice. Svaka je zajednica imala poglavara i bila je hijerarhijski uredena, Clanovi sljedbe iskazivald su veliko postovanje prerna Tori i sitnicavo obdrzavali subote. Slali su prIloge- za hram, ali sami nisu sudjelovali u hrarnskorn bogostovlju, Cini se da su prisvajanja velikog svecenstva od strane Jonatana i njegovih nasljednika smatrali uzurpaeijom i cak profanacijom. To je mogao bitn razlog njihova povlacenja iz normalnog zidovskog zivota.

Drugi jedan stari pisac, rimljanin Plinije Stariji, govori 0 nastarnbi esena na zapadnoj obali Mrtvog mora, dzrnedu rnjesta En Gedija i Jerihona: »Usamljenici, najcudniji na svijetu, koji zive bez zena, Ijubavi, novca, a druguju jedino s palmama.e Plinije po svoj prilici misli na Kumran, jed1nu vaznu rusevinu na podrucju sto ga spominje. Te »usamljenikec on je mazvao esenima. Vecina strucnjaka srnatra da su sljedbenici kumranske sekte usko povezani s esenirna, ako ne istovjetni s njima. Mi cemo ih smatrati istovjetnirna. Povijesni razvoj kurnranske nastambe i ocjenu brojnih rukopisa koji su nadeni u blizini Kumrana dali smo u opcern uvodu u Sv. pismo." Ovdje cerno pokusati pokazati vaznost Kumrana, tj. esenskog pokreta, za razurnijevanje Novog zavjeta."

Posljednje stoljece pr. Kr, s vremenorn koje je neposredno prethodilo Kristovu dclasku spada u razrnjerno nejasno razdoblje zidovske povijesti. Nedavno otkriveni esenski tekstovi donekle su skinuli yeo koji je zastirao to razdoblje pa sada nesto znademo 0 zidovskom svijetu u korn se Isus rodio, Otkrili smo nama dosad nepoznatu stranu zidovske teologije koja se terneljila na dualizmu, nauci 0 dva duha: 0 Bozjem duhu i duhu Beliala ili vraga. U tim spisima svjetlo i tarna stoje jedno nasuprot drugom, bore se u svijetu, a taj se sukob odigrava i u svakorn covjeku. Medutim, ovaj je dualizam monoteistieki, jer je prerna esenskim spisima Bog stvorio oba duha, To je dualizam moralnog reda. Utjecaj duha istine ogleda se u kreposnorn zivotu, dok mane pokazuju trag duha zloce. Borba nije beskonacna, Ona ee se zavrsiti potpunim unistenjern zla i pobjedom »djece svjetlae,

U Vidi HARRINGTON: Record oj Revelation: The Bible, str. 73-79.

%5 Drzimo se ostroumnog izlaganja iz clanaka J. JEREMIAS: »Qumran et 1a theologte«, Nouvelle Revue theologique 85 (1963) 675-690. ' •

3 trvod u Novi zavjet - Spamem. IisurunJenja

33

Izvjesne crte kumranske organizacije i nauke pokazuju slienost sa zajednicom prvih krscana pa je esenstvo moglo utjecatina prve krscane. Moguce je da je Ivan Krsti£eIJ --bio esen. Prema Lk 1,80 Ivan je »boravio u pustinji (tj. Judejskoj pustinji) sve do dana svoga javnog nastupa pred Izraelom.« Medutim, iz toga mozemo zakljueit! samo to da je Ivan mogao poznavati kumranski samostan. Pa ako je nekada i bio esen, on je sigurno raskinuo s tom sljedbom, jer se njegovo kdtenje, koje je javno i koje se ne ponavlja, radikalno razlikuje od svakodnevnoga ritualnog pranja esena. Njegov sveopci poziv na kajanje sasvim odudara od poznate esenske iskljueivosti.

Na prvi pogled postoji upadljiva sldenost u izvanjskoj organizaeiji izmedu esena i prve krscanske zajednice u Jeruzalemu. Prema Dj 2,44-45; 4,32.34-37; 5,1-11 prvi su krscani sve stvari davali u zajednieu. Svakog su dana zajedno blagovali (Dj 2,46). Tri stupnja bratske opomene sltcna su postupeima u kumranskoj zajednici. Ta tri stupnja su: opomena nasamo, pred [ednirn ili dva svjedoka, pred citavom okupljenom zajednieom (Mt 18,15-17; usp. Tit 2,10). U doktrinalnim stvarima Pavlove poslaniee i cetvrto Evandelje sadrze elemente koji se dodiruju s naukom esena.

Ustanovljeno je da riajvise dodira - knjizevnih i doktrinalnih - irna izmedu Ivana i kumranskih spisa. Kod Ivana susrecemo dualizam u obliku antiteza: svjetlo-tama, istina-e-laz, zivot-smrt. Na temelju kumranskih spisa sigurno [e dokazano da je takav dualizam izvorno zidovski i nije posljediea gnostdekog utjeeaja, kao sto su prije mislili neki strucnjaei. Piscu eetvrtog Evandelja cesto su srodne, ako ne istovjetne slike svjetla, isbine i zivota. Isto vrijedi za sliku tame, laz! i smrti. Znaeenje tih izraza vrlo je srodno sa slicnim izrazima u kurnranskirn tekstovima,gdje puno puta dolaze u gotovo is tom srnislu.

I u kumranskirn se tekstovirna naglasava duh jedinstva i bratske ljubavi. Takve su misli ceste kod Ivana, ali se opaza i znatna razlika. Tako se u kumranu bratska ljubav ogranicava sarno na elanove sljedbe, a ostale valja rnrziti kao Bozje nepr ijatelje. KrScanska Ijubav nije takva. Upravo se po pojrnu »krscanin« eetvrto Evandelje bitno razlikuje od kumranskih spisa. Pojava istih i1i slicnih terna kod Ivana i kod esena

34

,

ukazuje na njihovo zajednicko zidovsko podrijetlo. Ali su one kod Ivana preoblikovane krseanskom objavom i vjerom.

Slijedeca slicnost izrnedu Kumrana ,i prve krseanske zajednice: u oba slucaja opazamo religiozno budenje-popraeeno radoseu zbog dara spasenja te revnoscu i pozrtvovnoseu.

Ipak su vece razlike nego slicnosti izmedu esenstva j krscanstva. Najuocljivija je razlika skrajnja iskljuCivost kumranskih sljedbenika. Oni se osjecaju Ostatkom, pravim Bozjim narodom, Izraelom konaenih vremena. 2iveCi kreposno i za[edniekirn zivotom, moleci i razmatrajuCi, obdrzavajuei do u sitnice Zakon i strogu stegu svoje zajednice, nastojali su biti autenticna svecenieka zajednica. Da bi postali neokaljani Bozji narod, povukli su se ne sarno od dodira s gresnicima - u koje su spadali svi koji nisu pripadali sljedbi - nego nisu prihvacali nikoga s tjelesnim nedostatkom u svoju zajednicu. Jedino svecenici bez mane mogli su nastupati u liturgiji novog saveza.

»Neka nijedan covjek udaren bilo kojom od ljudskih necistoca ne dolazi na Bozju skupstinu. Nitko udaren tjelesnim nedostatkom, sakatih nogu ili ruku, sepav i li slijep, gluh iIi nijem, uoeljivo unakazenog izgleda ili pritisnut godinama, pa stoga nesposoban drfati Se na nogarna usred skupstine - nitko od takvih ne smlje dolaziti ni sudjelovati na skupstirri u cast Imenu, jer su sveti andeli na skupstini'".

Isusova nauka i praksa sasvim se razlikuje od ovoga. On je dosao traziti i spasiti izgubljene (Lk 19,10). Druzio se s gresnicima, pokazivao paznju prema bolesnima, sakatima i slijepima te iz ozdravljao. Neumorno je naglasavao da Ijudsko samodostatno opravdanje i oslanjanje na vlastiti napor zapravo udaljuje covjeka od Boga. Spasenje nije daleki cilj koji bi covjek trebao postiei svojim vlastitim zalaganjem, nego je to dar Boga koji nas Ijubi. Spasenje, medutim, pretpostavlja kajanje i suze rasipnog sina. Taj dar ponuden je svima koji ga prihvacaju.

Ukratko:

(kumranski tekstovi) jos vise Istieu suprotnost izmedu Isusa i religije njegova vremena. U tom samostanu na Mrtvom moru mala vojska asketa, svetaca Bozj ih, bojovnika Svevisnjeg fivi fivotom

II IQSA, 2, 3-9; vidi SUTCLIFFE, op. cit., str. 151.

35

vrlo stroge pokore. Oni tde za savrSenom ~istocom, najstrote obddavaju Zakon, nepopustl)ivo mrze Bo!je neprijatelje, izdvajaju se od odbacenih, isklju~ju <!ak bolesne i sl1jepe. S druge strane, Isus si.romamima, bijednima, Jahvinim nemocniclrna navijesta neshvatljivu i beskrajnu Bo!ju Ijubav te svitanje onog radosnog ~asa kada sl1jepi progledavaju, hroml po(!inju hodati, a siromasima se po~inje navijeitati Radosna vijest. Ovdje se suocavaju dva svtieta. Na jednoj strani je svijet zakona i obdrfavania, koji je u slu(!aju kumrana najvi~e pokazao svoju divnu ozbiljnost i ogranieenu Iiubav. Na drugoj strani svijet Radosne vijesti, koji propovijeda neogran!(!enu ljubav Bozju d radost djece kojima otac oprasta. Ovdje bolje nego ikadaprije vidimo Ijepotu i izvornost Isusove peruke, a to je velika usluga koju su nam u(!inlli novopronadeni tekstovl'"

DRUGE GRUPE - 1. Zeloti. Kad je legat Kvirlnije" 6. iIi 7 .. god. posl. Kr. dao obaviti opei popis pucanstva u Palestini, pobunili su se ogoreent Zidovi. Vode pobune bili su farizelL.saduk i Galilejac Juda iz Gamale. Oni su oko sebe skupili grupu ustanika te poveli borbu protiv Rimljana, najpnije u Galileji, a zatim u Judeji. Tako su nastali zeloti, gorljivi rodoljubi, koji su sebe smatrali izvrsiteljima srdzbe _Bozje i sredstvom za oslobodenie Bo!jeg naroda. Prva pobuna bila je ugusena, "all je partija nadZivjela te su se njezini pripadnici smatrali Ijudima koji duguju vjernost sarno Bogu, [edinom Gospodaru.

Zeloti su se odvojilt od farizeja, koji su im izgledali previse popustljivi i pasivni. Sluzili su se svim mogucim sredstvima, ne iskljueujucl ni potajno umorstvo, da bi se oslobodili strarrih tlaeitelja i kaznili Zidove osumnjicene zbog suradnje sa strancima. Buduei da su se u ubijanju stranaca obieno sluZili bodezom zvanim sica, Rimljani su ihnazvali sicarli. Zeloti su dobrim dijelom krivi za nagovaranje svojih sunarodnjaka na kobnu pobunu god. 66. U posljednjem o~ajniOkom ustanku 132-135. god. sljedbenici Bar-Kosebe bili su prozeti duhom zelota pa su radije izabrali smrt nego pokoravanje poganima.

2. HeTodovci se spominiu triput u Novom zavjetu (Mk 3,6; 12,13; Mt 22,16) a spominje ih i Josip Flavije. Nisu bili vjerska sljedba ni ekstremlstieka partija poput zelota, nego prijatelji i pobornici Herodove dinastije. Bilo ih je najvi.§e u Galileji, kojom je vladao Herod Antipa, iako su neke [eru-

17 JEREMIAS, art. cit. 690.

D Vidi str. 46 ovog <prijevoda.

36

zalemske obitelji os tale privrzene Herodovim sinovima. Cini se da su se u vrijelhe prokuratora Herodovci povezali s farizejima. No znamo iz evandelja da su bili u Isusovo doba vazan cimbenik u konkretnom drustvu, Iako su uskoro imali nestati s palestinske pozornice,

3. Samarijanci nisu bili neka zidovska sljedba ill grupa, ali ovdje treba i 0 njima nesto reei. Samarijanci novozavjetnog razdoblja bili su potomci heterogenog naroda koji je naseljen u Samariju nakon propasti sjevernog kraljevstva god. 721. pro Kr. U prvim danima nakon povratka iz suzanjstva posijano je sjeme neprijateljstva izmedu njih i Zidova." Konacni raskid dosao je u doba Aleksandra Velikog, kad je, prerna Josipu Flaviju, na brdu Garizimu bio sagraden raskolnicki hram. Razorio ga je Ivan Hirkan 128. god. pro Kr., ali su Samarijanci i dalje uzivali kultnu autonomiju te slavili svoju Pashu na svom svetom brdu. Taj obred Pashe vjerno su sacuvali do danasnjeg dana. U Sveto pismo ubrajali su jedina Petoknjizje.

U Isusovo doba oni su sacinjavali malu grupu koja je Zivjela u Samariji. Po vjeri su bili monoteisti, stovall su Mojsija kao proroka par excellence koji im je dao Toru. Smatrali su da se Bog od vremena velikog svecenika Elija ljuti na svoj g resn i narod. Ocekivali su dolazak Mesije kojega su zvali Taheb i smatrali ga drugim Mojsijem (usp. Pnz 18,15). Ivan 4,25 aludira na to mesijansko ocekivanje. Nekoliko tekstova iz evandelja odrazava prezrivo i neprijateljsko osjecanje izmedu Zidova i Samarijanaca (npr. Iv 4,9; 8,48; Lk 9,52-54). Isus je dobrog Samarijanca s n ajvecim postovanjern prikazao kao uzor ·krscanske ljubavi, a Dj 8 izvjestavaju kako je Samarija radosno prihvatila Radosnu vijest.

3) 2IDOVSKA DIJASPORA30

Izraz diaspora (»rasutost«; usp 2 Mak 1,27) testo se susrece u tekstovima helenistiekog razdoblja kao oznaka za sku-

zv Vidi HARRINGTON: Record of the Promise: The Old Testament, str. 72-73.

30 A. TRICOT, lB, str. 98-105; PFEIFFER, op, cit., str. 166- -196; W. D. DAVIES, PCB, br. 598-603; Atlante Biblico, str. 205-207; HARRINGTON, ibid., str. 85-86.

37

pine Zidova izvan Palestine. Dijaspora je otpocela u VI stoljecu pro Kr., kada su mnogi prognanici u Babilonu odlueili tamo i ostati. No raseljavanje je snaznije pocelo od vremena Aleksandra Ve1ikog. U I st. posl. Kr. broj Zidova koji su zivjeli po zemIjama Sredozemlja mogao je iznositi blizu cetiri milijuna. Dj 2,9-11 daju uvid u njihovu geografsku rasprostranjenost. Specifi~e oznake dijaspore bile su prije svega strogi zajednicki zivot Zidova koji su zivjeli u razlieitim sredistirna, zatim uske veze medu razlicitirn centrima i Jeruzalemom kao Zari~tem ove ~iroko rasprostranjene mreze.

Ustrojstvo pojedinih zajednica razlikovalo se od mjesta do mjesta, vee prema pravnom polozaju pojedine zajednice u nekom gradu ill drzavi. Gerousi Hi vijece »starje~inac upravIjalo je svakom zajednicom. Posvuda su se podizale sinagoge pa je u zajednicama uspostavljena stalna sluzba: obavljali su je aThisynagogos (»predvoditelj kulta«) i aThontes (supraviteljic). Rimsko je pravo ne sarno priznavalo i ~titilo ovu posebnu organizaciju nego je Zidovima takoder [ameilo posebne povlastice. Strogo se postivalo njihovo pravo da ubiru priloge za hram te da ih nose u Jeruzalem. Bili su izuzeti od obaveze da sudjeluju u poganskim ceremonijama i da se zaklinju carem, ali su se trebali moliti za cara. Bilo im je ornoguceno

da obdrzavaju subotu. ,

Jedna od najvaZnijih zidovskih zajednica bila je u Aleksandriji. Tu je poeetkom III st. pro Kr. zapocelo prevodenje hebrejske Biblije na grcki. Prijevod je nazvan Septuagtnta i postao je Biblija Zidova u dijaspori koji su se sluZili grckim jezikom. U doba Rimljana aleksandrijski su Zidovi uZivali znatnu autonomiju. Oni su pozdravili Oktavijanovo osvajanje Egipta i otvoreno se izjasnili za Rim. Ipak nisu posjedovali puno gradansko pravo u Aleksandriji. Njihovi poganski susjedi nisu ih voljeli radi njihove iskljueivosti i naklonjenosti prema Rimljanima. Za wijeme Kaligulina vladanja (37-41. pos. Kr.) doslo je do teskih nereda, ali je Klaudije (41-54) uspostavio red. Zidovski rat u Palestini (66-70) odrazio se nepovoljno na Aleksandriju pa je tisuce Zidova izgubilo svoje zivote.

U kozmopolitskom i intelektualnom ozraeju Aleksandrije Zidovi su bill svjesni utjecaja helenistieke sredine u kojoj su zivjeU, pa se prema tom utjecaju nisu postavljali sarno obrambeno. Branili su, doduse, nacionalni osieca] i zidovstvo

38

od poganskih nap ada, ali su takoder nastojali pokazati nadmoc Zidova i zidovstva nad drugim narodima i njihovim religijarna. Najjaea licnost u tom pogledu bio je filozof Filon.11 Rodio se oko 20. god. pro Kr. u uglednoj obitelji i predvodio je zidovsko izaslanstvo caru Kaliguli god. 39. posl. Kr. Umro je nesto poslije 40. god. Njegova je velika zasluga sto je pokuSao prikazati zidovstvo u kategorijama ondasnje helenistieke filozofije. Ucinlo je to pomoeu pretjerane alegorijske egzegeze Tore trazeN dublje znaeenje ispod povrsinske poruke teksta. Nastojao je pokazati da biblljski pisci naucavaju isto sto i filozofi njegova vremena. Od novozavjetnih spisa Filonov je utjecaj oeit na Poslanicu Hebrejima, [er je nepoznati pisac ove poslanice vrlo vjerojatno bio obraceni aleksandrijski Zidov.

Prema Filonu Bog je apsolutno Bice, koje zbog svoje transcendencije sasvim nadilazi ljudsku spoznaju. Ovo vrhovno Bice upotrijebilo je posrednike pri stvaranju svijeta i jos ih upotrebljava pri odrzavanju svijeta. Ti posrednici su ideje ili logoi. Medu njima je najvisa i Bogu najbliZa ideja Logos. To je izvorna Ideja koja sadrzi sve ostale. Logos je sjena i slika Bozja, primjerak svega stvorenoga; on stoji izmedu apsolutnog Bica i osjetnih stvorenja. Ljudska dusa moze preko Logosa dosegnuti Boga u mistienoj kontemplaciji. Filon nije zelio promijeniti zidovstvo, nego ga je zelio ueiniti sadrlajnim u sredini koja je odisala intelektualnim umovanjem. Filonov je Bog jos uvijek Jahve Starog zavjeta, ali postoji prtliean raskorak dzrnedu aleksandrijskog filozofa i stajalista palestinskih rabina. 2idova je, dakako, bilo i u Rimu, ali njihova kolonija u glavnom gradu Carstva nije bila tako velika ni slozna kao ona U Aleksandriji te nije uZivala jednaku gradansku autonomiju. Juloije Cezar bio je naklonjen zidovskoj rimBkoj koloniji u znak zahvalnosti sto su mu Zidovi pornogli u Judeji i u Egiptu. Izgon Zidova za vrijeme cara Klaudija (Dj 18,22) bio je po sebi neobican dogadaj i cini se da carski dekret nije bio osobito uspjesan, Zidovi su se u svakom slucaju mogli brzo povratrl.ti.

Znaeajno stvojstvo i:idovstva u tom razdoblju jest prozelitizam (usp. Mt 23,15). Smisljeni pokusaj ~irenja zidovske vjere u Aleksandriji predstavljaju djela: Pr'Va (Treca) Ezrina

31 Vidi lB, str. 103-104, 128-129.

39

knjiga, ATute;evo pismo i Zidovska sibilinska proroccnstvc." Spomenuli smo da je Fl10n prikazivao zidovstvo u kategorijama gr&e filozofije. Takvo prikazivanje imalo je, medutirn, po sebi malo odjeka. Prava privlacna moe zidovstva lezala je u njegovoj nadmoci nad drugim religijama greko-rrmskog svijeta te u uzornom moralnom Ziivotu Zidova.

Zidovstvo je privuklo mnoge pogane kojima su se gadile poganske religije te koji su dopustali nacelo monoteizma. Oni su bili pripustani na bogostovlje po sinagogama. Upoznali su i zavoljeli glavni sadrzaj zidovske religije te poceli obdrzavati neke zidovske propise. Oni koji su bili spremni prihvatiti obrezanje, ritualno krstenje i zidovsko gradanstvo, postajali su prozelita, tj. stranci primljeni u Bosji narod, i trebali S1) obdrzavati sve propise Zakona. Cini se da broj prozelita nije bio velik. Veeinom su to bile zene. Daleko siri sloj zainteresiranih cinili su ond »koji se boje Boga« (usp. Dj 13,43.50; 17,4; Rim 2,19-20). Prihvacali su monoteizam i neke zidovske obicaje, ali su se protivili obrezanju i prihvacanju zidovskog gr adanstva pa su se skanjivali pred posljednjim korakom ukljucivanja u zidovsku religiju. Zidovstvo je, nairne, ostalo religija jednog naroda, iako je nastojalo da ukloni prepreke. Krscanstvo je svojim pravim univerzalizmom ponudilo nesto sto zidovstvo nije nikada mcglo dati pa su krscanski misionari medu bogobojaznim poganima, koji su pokazivali naklonost prema zidovstvu, nasli mnoge obr acenike na svoju vjeru. 2idovska je dijaspora pripravila put krscanskoj Crkvi barem time sto je priredila Septuagintu, koja je postala krscanska Biblija i sto je medu pogane z asijala dobro sjeme.

Prikaz Zidovskog utjecaja mogao bi izazvati krivu sliku st .. nja ako nemamo u vidu i druge elemente. Premda su neki pogani poceli cijendt! zidovstvo, mnogi su bili sumnjicavi i neprijateljski raspolozeni prema zatvorenim zajednicama koje su djelovale u njihovoj sredini. Zidovi su bili r azglaseni kao preziratelji stovanja bilo kojeg drugog bozanstva osim Izraelova Boga. Drzali su se po strani od religijskog i drustvenog zivota gradova u kojima su Zivjeli, gotovo uvijek u zatvorenim i povezanim kolonijama. Postepeno je moglo dod do krivog shvacanja i tumacenja zidovstva, jer su mogli biti osumnjiceni kao ateisti zbog toga sto nisu imali hramova, kipova ni zrta·

32 Vidi str. 45 ovog prijevoda.

40

va. Uz to su obavljali obrezanje, koje su pogani shvacali kao »sakacenje«. Obdrbvanje subote pogani su im ubrajali u Iijenost. Jo~ su vise povod za ogorcenost pru!ale povlastice koje su Zidovi uzivalri. u Rimskom Carstvu. Cesto se dogadalo da je reakcija protiv Zidova poprimila oblik nasilja. U I stoljecu pos!. Kr. neman koju mi danas nazivamo antisemitizmom pocela je dizati svoju ruznu glavu u mnogim dijelovima Sredozemlja. U Aleksandriji god. 34. posl. Kr., a u Cezareji a Antiohiji god. 66., poklane su tisuce Zidova. Ovi zlocini bili su ogorcena reakcija poganstva protiv religije i moralnih propisa koji su samom svojom prisutnoscu neprestano izazivali.

4) 2IDOVSKA APOKRIFNA KNJI2EVNOST33

U toku posljedrijeg stoljeca pro Kr. i I stoljeca posl. Kr. ziva zidovska predajabila je povod nastajanja razlieitih knjizevnih djela u Palestini i dijaspori. Mnogi od tih spisa bili su pseudonimni, tj. pripisivali su se nekoj slavnoj lienosti iz proslosti te su se u duhu onog vremena i sirila djela tih licnosti. Iz njih vidimo duhovnost, molitve i nade zidovstva te nazi-' remo ozr acje u kojern je niklo krscanstvo. Donosirno kratki prikaz najvaznijih apokrifnih djela."

SPISI PRIPISANI HENOHU - 1. Knjiga Henohova (Henoh Etiopski ill Prva knjiga Henohova) je kompilacija nagovora, prorocanstava i spisa koji su pripisaniHenohu, a bill su podijeljeni u pet dijelova. Cjelovito djelo danas postoji sarno u etiopskom prijevodu. U stvari, to je 'prikaz religioznih, moralnih, rnesijanskih i eshatoloskih struj@ja u zidovstvu neposredno pred pocetak krscanstva. Evo glavne podjele ove knjige.

1) Uvod

1-5

2) Andeli svemira

6-36

PARABOLE ILl PRISPODOBE (37-71)

33 Vidi IB, str. 109-129; A. TRICOT: Initiation biblique, Paris, Desclee, 1954, str. 79-83; PFEIFFER, op, cit., str. 60-90, 187-230. 34 Vidi HARRINGTON: Record of Revelation: The Bible, str. 64-65.

41

PROBLEMI ASTRONOMIJE I KALENDARA (72-82)

APOKALEPTiICKA ~JIGA PJESAMA (83-90)

APOKALIPSA TJEDANA I POSLJEDNJI SUD (91-104) DODATAK (105-108).

Pojedini odsjeci potjeeu iz razliCitog vremena, no cjelina je sastavljena od 170. god. do 60. pro Kr. Najzanimljiviji dio su .parabole ili ~priSPodobe. One se ponajviAe bave dolaskom Mesije, »Siha Covjeejeg« (usp. Dn 7). Cini se da je to tidovsko tumaeenje »Sina covjeejega« u mesijanskom smislu pripravilo teren da Isus moZe upotrebljavati ovaj naziv za sebe. Neki su ueenjaei ipak u tome vtidjeli umetke od strane kricana (npr. Lagrange). Cini se da kumranska otkrtea potvrduju ovo miSljenje. U njima je Knjiga Henohova predstavljena na deset fragmentarnih rukopisa iz spilje IV, na aramejskom jeziku. Cetiri petine etdopskog prijevoda nadene su u Kumranu. Znacajno je da u kumranskim fragmentima nedostaje onaj dio drugog dijela koji donosi »prispodobe«, Ato je tesko rastumaciti okao pulci. sluea], »<Prispodobe« je vjerojatno izra dio neilci. Zidov ili Zidov obraeen na kdcanstvo iz I Hi II stoljeca posl. Kr.u Svakako su parabole najkasnije nastali dio ove knjige pa je auktor tih parabola vjerojatno sabrao cijelo djelo. Henohova knjiga znatno je utjecala na prvu Crkvu pa neki njezini dijelovi u sadasnjem obliku mogu potjecati od krscana,

2. Knjiga Hen.ohovih tajni ili Slavenski Henoh. To je tipicno ap<>kaliptic]ci spis. Henoh iznosi objavu koju je primio na putOVaIlju-lfroz Sedam nebesa. Opisuje stvaranje svijeta i otkriva tajne buduenosti. Knjigu je napisao neki palestinski Zidov ili mozda Zidov obracen na krscanstvo. Pisana je greki u I stoljeeu posl. Kr. Prevedena je na staroslavenski i taj je prijevod saeuvan.

3. Treca Henohova ili Hebrejski Henoh rabinska je kompilacija iz HI ili IV stoljeea posl. Kr. Donekle je va!na za proucavanje mdovskog misticizma.

II Vidi J.T. MILIK: Ten Years of DiscoveT1/ in the Wilderness of Ju.dea, Naperville, m., Allenson, 1959, str. 33-34.

42

KNJIGA JUBlLEJA - Knjiga jubileja. iznosi poyjj.est spase~ja_od stvaranja do sinajske teofanije. P';ikaZpocetka izabranog naroda dat je u razdobljima od 49 godina, a tih razdoblja ima 49. ,sv~_l"liZdQblja zajedno saCinjavaju [ubilej jubileja. Djelo govorro ~()jsijev'll_ yidenju na Sinaju pa je po knji!ev.nojvrsti apokalipsa. Pisac se obilno sluZio tehnikom hagade," jer je zelio opravdati zakone i obieaje svog vremena, osobito povijescu patrijarha. U Kumranu je nadeno desetak rukopisa oveknjige na hebrejskorn. Kurnranski tekst vrlo je blizak predlosku iz kojega je nastao potpuni etiopski prijevod ovog djela te latinski nepotpuni prijevodi. Buduei da je kumranska sljedba upotrebljavala neki posebni kalendar i nagla!avala glavne blagdane koji su padali na odredene dane. cini se da je ovo djelo napisao neki pripadnik te sljedbe. Na temelju povijesnih aluzija u samom djelu, vjerojatno je da je nastalo dobrano prije 100. god. pro Kr.

OPORUKE DVANAESTORICE PATRIJARHA - AVO je djelo po duhu 1 naeinu srodno s Knjigom jubileja. Dvanaest Jakovljevih sinova jedan za drugim upueujesvojim potomcilJ).a_.lJavjete i opomene. U cjelini ovo je rasprava 0 moralu i

"dobro s'ljeclocanstvo ~yisQko.gideala koji je nadahnjivao !idovsko rnoralno ddanje. Potpuno je sacuvano sarno u grckom prijevodu. Fragmenti Levijeve oporuke na ararnejskom i jedan fragment NajtaZijeve oporuke na hebrejskom bili su pronadeni u kumranu. Neki struenjaci, npr. Charles i Lagrange, smatraju da Oporuke dvanaestorice patrijarha sadrze neke umetke koje su dodali krseani, Neki danasnji struenjaci misle (npr. Milik) da je citavo ovo djelo krseanska kompilacija koja se temeljila na zidovskim izvorima poput kurnranskih rukopisa. U svakom slucaju Zidovsko djelo (iIi izvori) potjeee iz r iIi II stoljeea pro Kr.

SALOMONOVI PSALMl - To je 18 psalarna, vrlo slicnih biblijskom psalteriju, koji su bili sastavljenina hebrejskom, ali su saeuvani sarno u grekom prijevodu te u sirskom prijevodu, Ikoji je prireden po predlosku na grekom Psalam 2 i 17 spominju Pompejevo zauzimanje Jeruzalema 63. god. pro Kr. Vjerojatno drugi psalmi potjecu otprilike iz sl"~_dine I st. pro Kr. Farizejsko podrijetio ovih psalama vidi se

U Vidi HARRINGTON: Record 01 the Promile: The Old Testament, str. 325-326.

iZ njihova utenja 0 uskrsnueu, slobodnoj volji i mesijanskoj nacti (osobito Ps 17). SaZomonove psalme treba dobro razlikovati od SaZomonovih oda, koje potjecu iz II st.posl. Kr. To je Krscansko djelo sirskog podrijetla.

APOKALllPSE - 1. Mojsijevo uznesenje. Postoji dije- 10m u starolatinskom prijevodu, acini se da je izvorno napisana na hebrejskom nakon smrti Heroda Velikoga te je vise esenskog nego farizejskog podrijetla. Pisac puno naglasava obdrlavanje Zakona, suprotstavlja se saducejima i zestoki je nacionalist.

2. Druga (CetvTt<1.) kn;iga Ezrina je zidovsko apokrifno djelo koje 9U kriCani vrlo dobro poznavali I upotrebljavali. Ono je zajedno s Prvom (Treeom) knjigom Ezrinom i Manaseovcm molitvom tiskano kao dodatak izdanjima Vulgate. Postoji na Iatinskom i u orijentalnim prijevodima, ali je bilo napisano na aramejskom ili hebrejskom brzo nakon razorenja Jeruzalema god. 70. Sastoji se od sedam videnja. To su razgovori s Bogom 0 jadima Izraela. Iznosi nadu i vjeru Zidova usred teskih nevolja.

3. Baruhova apokalipsa dli Sirski Baruh bila je napisana otprilike u isto vrijeme kada i Druga (Cetvrta) knjiga Ezrina i cini se da je ovo djelo na nju utjecalo. I ona je podijeljena na sedam dijelova. Izvorno je napisana na aramejskom ili hebrejskom, ali je saeuvana sarno u sirskom prijevodu, koji je prireden na temelju grckog prijevoda."

APOKRIFI NA GRCKOM - 1. Prva (Treca) knjiga Ezrina je mozaik odlomaka uzetih iz Druge knjige Ljetopisa, Ezre i Nehemije. Tema joj je povratak iz suzanjstva, Jedino je izvorni dio 3,1-5,6. To je hagada 0 Zorobabelu koja zeli da pokaze kako istina (tj. mudrost) pobjeduje sve. Knjiga je nastala najvjerojatnije u Aleksandriji u I st. pro Kr., kao plod zidovske propagande, a napisana je na grckom, Izdanje Vulgate donosi u dodatku latinski prijevod ove knjige.

2. Treca knjiga 0 Makabe;cima je pobudna zgoda koja govori 0 progonstvu aleksandrijskih Zidova za vrijeme Ptolemeja IV (221~05. pro Kr.). Opisuje cudesno izbavljenje 2idova od pokoljakoji je bio pripreman. Ovo je djelo napisao neki aleksandrijski Zidov prije 70. godine posl, Kr. Mozda je napisano

37 Za literaturu kumranske sljedbe vidi HARRINGTON: Record oj Revelation: The Bible, str. 77-78.

44

I \

I

I

zato da ohrabri aleksandrijske Zidove za vrijeme progona pod Kaligulom.

3. Cetvrta knjiga 0 Makabejcima napisana je sa svrhom da pokaze nadmoc razuma nad strastima. To je u stvari filozofska rasprava 0 obliku dijatribe. Pisac za potvrdu svoje teze navodi [unaeki primjer Eleazara i sedmero brace iz Druge knjige 0 Makabejcima. Gotovo je sigurno da je ovu knjigu napisao neki aleksandrijski 2idov u I stoljecu posl, Kr.

4. ManaSeova molitva nadahnuta je pokomiekim psahnom iz ,2 Ljet 33,11-13, gdje se kralj Manak kaje za grijehe I moli se Jahvi. Djelo je napisao neki helenizirani 2idov poeetkom krscanske ere i one je velicanstven primjer najljepslh bisera Zidovske duhovnosti. Latinski prijevod ovog djela pojavljuje se u Vulgati kao dodatak.

5. Aristejevo pismo je spis koji bi zelio biti pismo Aristeja, cinovntka Ptolemeja Filadelfa (285-247. pro Kr.). Donosi Iegendarni izvjestaj 0 nastanku Petoknjizja na grckom, koje su preveli 72 starjesine, pozvani u tu svrhu iz Jeruzalema. Ovaj prikaz nastanka Septuaginte povod je za uzdizanje zidovske mudrosti i Mojsijeva Zakona te za isticanje nadmoci zidovstva nad poganskom filozofijom i moralom. Ovo je pismo djelo zidovske propagande u Aleksandriji i nastalo je oko 100. god. pro Kr,

6. SibiIinska proroccnstec. Od 5. stoljeca pro Kr. Grckom i Azijom rkruzila su prorocanstva koja su se pripisivala grcko] proroeici ~ibili. Aleksandrijski su Zidovi u tome vidjeli uspjesno pomagalo za svoju propagandu. Tako su i ovi od II stoljeca pro Kr. pisali »Sibilinska proroeanstvae, pustali ih u opticaj j pornocu njih sirili zidovska vjerovanja. Krsean; su ovu praksu nastavili tako da zbirka od 12 knjiga sibilinskih proroeanstava, koja je do nas dospjela, po svom tonu predstavlja ugIavnom krscansko uvjerenje. U ovoj zbirci zidovskog je podrijeUa sarno Knjiga treca, koja je skup odvojenih fragmenata iz 2. stoljeea

-.

pro Kr., zatim Knjiga cetvrta (oko 80. god. pro Kr.) te Knjiga

peta (oko 125. god posl. Kr.). Cak su i ove knjige bile do Izvjesne mjere preradene od strane nekog krscanina.

45

3. KRONOLOGIJA ISUSOVA ZIVOTA

Evandelisti nisu zeljeli napisati Isusov zivotopis u danasnjem smislu rijeci pa nisu puno pazili na toene vremenske podatke. Samo nekcliko dogadaja iz Isusova zivota mozemo datirati, ali i tad a se moramo zadovoljiti s pribliznim podacirna 0 vremenu njihova dogadaja. Nijedan datum iz Isusova zivota ne moze se postaviti s apsolutnom sigurnoscu, jer su podad oskudni i otvoreni razliCitim tumacenjima. Zadovoljavamo se navodenjern kronologije koja se temelji na razboritom vrednovanju saeuvanih podataka.

1) ISUSOVO ROf)ENJE

lsus se rodio za vrijeme Heroda Velikog. To svjedoce Mt 2,1 i Lk 1,5. Stoga se morao roditi najkasnije 4. godine pro Kr. jer je te godine umro Herod.sa

Prema Lk 2,1-2 Isus se rodio u doba popisa pueanstva §to ga je bio naredio car August, a izvrsio upravitelj Sirije Kvirinije.3I August je vladao od 27. god pro Kr. do 14. god posl. Kr. Opci popis pucanstva »u svoj zemlji« (orb is romanus) obavljao se radi nametanja poreza po Rirnskom Carstvu. Luka je u tome vidio providnosno sredstvo da se Isus rodi u Betlehemu. Postoje podaci 0 popisu u Galiji 12. god. pro Kr. S druge strane, bilo je predvideno da se u Egiptu popis pucanstva obavlja svakih 14 godina. Cim se da je to pocelo godine 10. ili 9. pro Kr. Prema Tacitu,'O prilikom Augustove smrti pronaden je Breviarium Imperii, koji je navodno napisao sam car. Tu su

18 Prema Josipu Flaviju (StaTine XVII, 8,1; 9,3; Zidovski Tat I, 33,8; II, 1,3) Herod je umro u Jerihonu, nekoliko dana prije Pashe, godine 750. od osnutka Rima, §to znaci u ozujku Hi travnju godinc 4. pr. Kr. Monah Dionizije Mall, u VI stoljecu, krtvo je Izracunao godinu 754. od osnutka Rima kao poeetak kr§canske ere.

Sf Vidi M. J. LAGRANGE: EvangUe selon saint Luc, Paris, Gabalda 1921, str. 6~6; G. RICCIOTTI: Vita di Ges'll Cristo, Rorna, Societa editrice intemazionale, ... 1951, str. 195-202; TRICOT:

Initiation bibUque, Itr. 835-837; Atlante btbHco, str. 219-220; J. SCHMID: DC1$ Evangelium nach Lukas, Regensburg, Verlag F. Pustet4 1960, str. 66-70; G. OGG, PCB, br, 635.

40 Anali 1, 11.

46

bili podaci ne same 0 broju redovnih i pomo6nih trupa i 0 snazi mornarice nego i 0 davanjima podloZnih kraljeva, 0 iz-: ravnim ili neizravnim porezima te 0 tekucim troskovima, Ovi su podaci moraliriastati na temelju opceg popisa pucanstva, koji, dakako, nije morae biti obavljen istovremeno u svim dijelovima Carstva. U doba vladanja Heroda Velikog nije bilo lako provesti rimski popis pueanstva na Herodovu podrueju, August je znao da ee se Herod kao pokorni kralj pokloniti njegovim zeljama, a uz to je postojala izvjesna zategnutost izmedu Heroda i Augusta zbog toga sto je Herod bez dopustenja napao Nabatejce (9-8. god. pro Kr.). Opravdano je pretpostaviti da Luka misli na autentiene dokumente kada govori 0 carevoj odredbi »da se provede popis u svoj zernlji«,

Jos nisu rijesene poznate kronoloske poteskoce koje izlaze iz Lk 2,2. Na temelju Josipa Flavija+' obieno se prihvaca da je popis bio proveden u Palestini 6. iIi 7. godine posl. Kr., kada je Publije Sulpicije Kvirinije bio upravitelj Sirije. Zeloti su se pod vodstvom Ivana Galilejca usprotivili tom popisu." Prihvatimo Ii ovo datiranje, valja nam ustanoviti da Ii je Kvirinije proveo neki popis ranije. Na temelju natpisa u TivoIiju i Antiohiji Pizidijskoj tvrdilo se da je on upravljao ,8irijom izrnedu 4. i 1. godine pro Kr. te da je imao posebni nalog da popis u Palestini provede u vremenu od 10--8. god. pro Kr. Tertulijan je popis koji se spominje prilikom Isusova rodenja prlpisao? upravitelju Sirije koji se zvao Sentius Saturnius (8-6 pro Kr.). Ovaj je mogao dovrsiti popis koji je otpoeeo Kvirinije. Na temelju ovih podataka 0 godini Isusova rodenja mozemo reci same to da se rodio izmedu godine 8, kada je Kvirtnije obavljao pop is, i godine 4, kada je umro Herod. Opcenito se smatra da je to najvjerojatnije godina 7. ili 6. pro Kr.

2) ISUSOVO JAVNO DJELOVANJE"

Luka u 3,1-2 nastoji da odredi toeno vrijeme K.rstiteljeva javnog djelovanja. On pri tom ide za tim da odredi poeetak

41 Starine XVI, 13,5; XVIII, 1,1; Zidovski rat VII, 8,1. 4Z Vidi str. 36 ovog prijevoda.

43 Adversus Marcionem 4,19.

44 Vidi TRICOT, op. cit., str. 638-643; G. Ogg, PCB, br. 636 a-b; Atlante biblico, str. 220.

48

Gospodinova ministerija. Malim sinhronicnirn prikazom on uklapa dogadaje ev andelja u okvir povijesti svijeta i opisuje pol iticko stanje u Palestini. Na zalost, od svih njegovih podataka nama koristi sarno jed an, a to je »petnaesta godina vladanja cara 'I'iber ija«. Tiberije je po ceo viadati 19. kolovoza 14. godine posl. Kr. Po rimskom sistemu brojenja njegova 15. godina tek1a bi od 19. kolovoza godine 28. do 18. ko1ovoza godine 29. posl. Kr. Vjerojatnije je da se Luka drzi sirskog nacina brojenja carevih godina, po kojemu je godina pocinjala 1. listopada. U tom bi slucaju kratko razdoblje od 19. kolovoza do 30. rujna bilo prva godina Tiberijeva vladanja, a petnaesta bi godina bila od 1. listopada godine 27. do 30. rujna godine 28. posl. Kr. Stoga se cini da pocetak Isusova ministerija pads godine 28, ubrzo nakon Krstiteljeva nastupa.

Vazan je jedan uzgredni podatak Ivanova evandeIja: »cetrdeset i sest godina gradio se ovaj hr arn« (Iv 2,20). Herod je poceo popravljanje hrama godine 20. pr. Kr. 46 godina nakon toga bila bi godina 27. iIi 28. posl. Kr. Tako bi se ovaj podatak Ivanova evandelja slagao s Lk 3,1.

Iz sinoptika prcizlazi da Isusovo javno djel cv anje nije trajalo vise od jedne godine, iako ima nekih zriakova da je mogio trajati duze." Cetvrto evandelje jasno razIikuje tri Pashe, za vrijeme kojih Isus javno djeluje. Tako je prema ovom evandelju Isusovo javno djelovanje svakako trajalo vise od dvije gcdine." Nakon susreta s Krstiteljem i cuda u 'Kani, Isus je »uzasao« U Jeruzalem 0 Pashi (Iv 2,13.23.). Vr ativsi se u Galileju kod jezera je cudesno nahranio veliko mnostvo ljudi, upravo u doba kada » bijase blizu Pasha, zidovski blagdan« (Iv 6,4). To se ocito dogodilo godinu dana nakon prve Pashe. Otisao je u Jeruzalem za Blagdan sjenica (7,2) i za svetkovinu Posvecenja hrama (Iv 10,22). Betaniju je pohodio »sest dana prije Pashe« (Iv 12,1), sto se dogodilo slijedece godine, godine njegove smrti.

45 Vidi str. 8l.

4S Jedan blagdan 0 kojem su podaci Ivanova evandelja oskudni ponekad se (usp, Iv 5,1) poistovjecivao s Pashorn, pa bi prema tome Isusovo javno djelovanje trajalo preko tri godine. Vjerojatnije je da je to Pedesetnica i li Blagdan sjenica.

4 Uvod u Nov! zavjet - Spamen lspunj enja

49

3) ISUSOV A SMRTn

Sva cettri evandelja slazu se u tome da je Isus umro na dan paraskeue iii priprave za subotu, tj. u petak (Mk 15,42; Mt 27,62; Lk 23,54; Iv 19,31). Medutim, Ivan i sinoptici razilaze se u podacima 0 datumu Isusove srnrti, tj. kojeg je dana u mjesecu umro.

Prema sinopticima Isus je blagovao Pashu 15. nisana, sto prema nasern nacinu raeunanja pada navecer ,14. nisana, jer je kod Zidova dan pocinjao zalaskom sunca. Isus je prema sinopticima umro 15. nisana.

Prema Ivanu, Isus je umro 14. nisana, u casu kad su u hramu bili prikazivani pashalni jaganjci, koje ee zidovske obitelji blagovati 0 Pashi.48

Prema sinopticima, Isusova je posljednja vecera s ucenicima bila pashalna gozba . .Dao je da njegovi ucenici prired€' ovu pashalnu gozbu »prvog dana beskvasnih kruhova«, tj. 14. nisana (Mk 14,12 par.; usp. 14,14 par.). Kad je sjeo za stol, rekao je: »Svom sam dusorn ceznuo ovu Pashu blagovati s varna prije svoje muke« (Lk 22,15).

Ivan, medutim, ovako pocinje svoj izvjestaj 0 muci: »Bij ase pred blagdan Pashe« (Iv 13,1). Prilikom sudenja pred Pilatom on napominje da Zidovi nisu htjeli uci u pretorij »da se ne okaljaju, vee da mognu blagovati pashu« (Iv 18,28). Isus je bio osuden na smrt »na dan priprave za Pashu« (Iv 19,14) te je istog dana bio razapet (Iv 19,42). S Ivanovim se datumom slaze i 1 Kor 5,7, gdje se kaze da je »zrtvovana Pasha nasa, Krist«. Isus je prema Iv i 1 Kor urnro na dan prikazivanja pashalnog janjeta, tj. 14. nisana."

Prema sinopticima dan Isusove smrti nije bio dan subotnjeg pocinka. Strazari koji su sudjelovali kod uhicenja nosili

C1 Vidi TRICOT, op. cit., str. 643-S46; G. Ogg, PCB, br. 636 c. '8 Pasha je uvijek padala 15. nisana, bez obzira koji je to dan u tjednu. Pashalna [agnjad bila su zaklana 14, nisana u hramu popodne, sto znaci od 14 sati pa dalje, te su bila blagovana na pashalnoj veceri istog dana nakon zalaska sunca. A taj dan je po zidovskom raeunanju vee bio 15. nisana. Ovo se pravilo odrzavalo od II stoljeca pro Kr., kad je Pasha padala u subotu.

U Valja upozoritl da je i slnoptieko datiranje posljednje vee ere ne samo moguce nego i vrlo vjerojatno. J. SCHMID u svom djelu Dcs EvangeUum nach Markus. Regensburg, Verlag, F. Pustet, 1954, str. 268-273, smatra da je Ivan promijenio datum posljednje vecere

iz teoloskih razloga. .

50

su orufje (Mk 14,47). Simun Cirenac vracao se s polja, gdje je po svoj prilici radio (Mk 15,46 par). Trgovine su bile otvorene pa je Josip Arimatejac mogao kupiti platno (Mk 15,46 par.) a zene miomirise i pomasti (Lk 23,56). Ove se radnje ne bi Mogle dogoditi 15. nisana, na dan Pashe, Moguce [e da je pashalno obilje!je posljednje vecere u sinoptiekoj predaji poremetilo kronoloskl red te da je cetvrto evandeljetaj red popravilo. S Ivanom prihvacamo da je Isus umro 14 nisana, a sa sinopticima da je posljednja vee era bila pashalna gozba, ali je Isus svoju pashalnu veeeru proslavio 24 sata prije ostalih Zidova. Iznesena su razlicita tumacenja za ovo", ali je, eini se, najbolje prihvatiti einjenicu da [e Isus slavio pashalnu gozbu dan ranije. »Buduci da je sutradan mogao slaviti Pashu samo osobno na kriZu (Iv 19,36; 1 Kor 5,7), Isus je svoj novi obred ustanovio u toku gozbe koja je imala sva obiljezja zidovske Pashe«."

Smrt Isusova na krizu morala se dogoditi izmedu 26. i 36. god., jer je u to vrijeme Pilat bio upravitelj Judeje. Buduci da smo vee prihvatili misljenje da je Krist umro u petak 14. nisana, mozemo se ogranieiti na godine u kojima je to bilo moguee, a to su 27, 30. i 33. god. posl. Kr. Buduci da je Isusov [avni nastup po ceo 28. godine te trajao vise od dvije godine a manje od tri pune godine, tada otpadaju 27 i 33. god. kao moguce godine Isusove smrti. Stoga s prilicnorn sigurnoscu smijemo tvrditi da je Isus umro u petak 14. nisana, tj. 7. travnja 30. godine.

so ANNIE JAUBERT u svom djelu La Date de Za Cene, Paris, Gabalda, 1957, iznosi novu teoriju 0 upotrebi dvostrukog kalendara: sluzbenog hramskog i starinskog, kojim su se u doba Isusove muke sluzili sljedbenici kumranske zajednice. Prema sluzbenom hrarnskom kalendaru u godini Isusove smrti 14. nisana bio je petkom i taj je dan !sus umro na krtzu. No Isus se za posljednju veceru posluzio starinskim kalendarom po kojemu je te godine 14. nisana padao u utorak. Tako bi Ivan imao pravo kad kaze da Isus umire uo~i Pashe, a sinopticl bl irnali pravo sto Isusovu posljednju veeeru prikazuju kao pashalnu gozbu, Izvrstan osvrt na knjigu i tezu gospodice Jaubert dao je P. BENOIT u clanku lOLa Date de la Cenee u svom djelu E:regese et TheoZogie, Paris, Cerf, 1961, I, str. 255-261.

61 La Sainte BibZe, traduite en francais sous la direction de l'~cole blbllque de Jerusalem, Paris, Cerf, 1957, Itr. 1325. Vldl takoder druio popravljeno Izdanje u odvojenlm svell!lclma. Od sad a cerno ovo djelo navoditi skraceno BJ, a pojedine sveAcice drugog izdanja (BJ).

51

Kao zakljucak mozerno donijeti pregled relativno sigurnih dogadaja iz kronologije Isusova zivota:

Oko god. 7. iIi 6. pro Kr.:

Godine 28. prije Pashe: 7. travnja 30. god.:

9. travnja 30. god.:

Isusovo rodenje

pocetak javnog djelovanja raspece

uskrsnuce (i uzasasce)

4. APOSTOLSKO DOBA52

U ovom i slijedeeem odsjeku zadovoljit cemo se prikazom glavnih erta Djela apostolskih. Cijelo ovo poglavlje zeli prikazati opcu povijesnu pozadinu novozavjetnog vremena.

1) JERUZALEMSKA ZAJEDNICA

Prva krscanska zajedniea osnovana je u Jeruzalemu, gdje se okupila drupa Galilejaea koji su bili Isusovi apostoli i ucenici. Bilo im je naredeno da cekaju Oeevo obecanje (Dj 1,4.8). Izlijevanje Duha na Duhove 30. god. oznacilo je radanje Crkve.

DV ANAESTORICA - Dvanaestoriea su, naravno, zauzimala prvo mjesto u jeruzalemskoj zajednici. Jedinstven je bio njihov polozaj, jer su pratiliIsusa, slusali njegove rijeei, bili svjedoci njegovih djela i uskrsnuca. Od pocetka se priznavalo spontano da su dvanaestorica temelj Crkve, iako se to tek kasnije moglo potpuno shvatiti. »Gradske su zidine imale 12 temelja, a na njima 12 imena dvanaestorice apostola Jaganjcevih« (Otk 21,14). Nije stoga cudno sto oni u prvoj Crkvi predstavljaju grupu koja kao kolegij obavlja poglavarsku funkeiju. Prv i irn je ein bio ispuniti prazninu koja je nastala odlaskom Jude te ponovo popuniti broj koji simbolizira novog Izraela s njegovih dvanaest plemena. Petar je, doduse, govorio mnostvu na Duhove, ali on nije bio sam, nego je ustao »zajedno s Jedanaestoricome (Dj 2,14). Kad je on zavrsio govor, slusatelji se obracaju "Petru i drugim apostolima« (Dj

U Vidi TRICOT, op. cit., str. 811-838; Atlante biblica, str, 241- -247.

52

2,37). Dvanaestorica su odabirali nove sluZitelje i postavljali na njih ruke (Dj 6,2-3). Kad je Radosna vijest stigla u Sarnariju i bila primljena, »apostolt poslase k njima Petra i Ivanae (Dj 8,14). Dvanaestorica su inace cijelo vrijeme bili zauzeti »sluzbom rijeci« (Dj 6,2) u Jeruzalemu. Bili su, medutirn, Galilejci, a zadaca im je bila svjedociti Krista »sve do kraja zernlje« (Dj 1,8). Drugi su stoga trebali preuzeti upravu nad mjesnom Crkvom u J eruzalemu.

STARJESlNE - Bio je postavljen zbor starjesina pod vodstvom »Gospodinova brata« Jakova. Bili su nadlezni bdjeti nad duhovnim i materijalnim dobrima jeruzalemske zajedniceo avo je bilo uvedeno po uzoru na zbor starjesina iz zidovskih sinagoga po Palestini i diljem dijaspore. Djela apostolska vise puta govore 0 vaznosti starjesina (Dj 11,30; 15; 16,4; 21,18).

PET AR - Petar je kao prvi medu Dvanaestoricom sigurno bio poglavar krscanske zajednice. Dj 1,12 0 tome uvjerljivo svjedoce. Odlueivao je, predsjedao i vodio Crkvu. Predvodio je izbor Matije (1,15-26). Bio je prvi propovjednik (2,14-36; 3,12-26) i predstavnik Crkve pred Sinedrijem (4,8-12). Auktoritativno je intervenirao u slucaju Ananije i Safire (5,3-11), sluzbeno je obisao obracenike u Samariji (8,14-24) te kao apostol prosao obalno podrucje (9,32-43). Krstio je Kornelija (pogl. 10). Pavlov postupak potvrdio je Petrovu ulogu Petar je prvi medu ucenicima vidio uskrslog Krista (1 Kor 15,5). Kad je Pavao tri godine nakon svoga obr acenja posjetio Jeruzalem, jedini mu je cilj bio sastati se s Petrom (Gal 1,18). Jedanaest godina kasnije Petar je na Jeruzalemskom »saboru« podrzao Pavla te se pozvao na svoje vlastito iskustvo iPrilikom primanja Kornelija u krscansku zajednicu.

Iako je ocito da je Petar predvodio Dvanaestoricu te bio poglavar prve krscanske zajednice, ipak, »odvajati Petra od apostolske grupe znacilo bi umjetno odvajati glavu od tijela. Petrova uloga da 'ucvrscuje bracu' (Lk 22,32) ne smije nam zamraciti cinjenicu da su oni koje ima ucvrscivati njegova 'braca', braca do te mjere da je Pavao smjelo ukorio Petra u Antiohiji (Gal 2,11-14)«.53

U B. M. AHERN: »The Witness of Sacred Scripture to the Collegiality of Apostles and Bishops«, The Bible Today, October 1964, 860.

53

,.GOSPODINOV BRAT" JAKOV - Mk 6,3 i Mt 13,55 spominju nekog Jakova, »Gospodinova brata«, Iz 1 Kor 15,7 vidimo da mu se ukazao uskrsli Gospodin. On sigurno nije istovjetan s apostolom Jakovom, Zebedejevim sinom, koji je bio rnucen 44. god. (Dj 12,2). Mogao je biti istovjetan s apostolom Jakovom, Alfejevim sinorn, ali vecina danasnjih strucnjaka ovo ne prihvaca. Jasno je da je njegova vlast u jeruzalemskoj Crkvi bila drugotna, podlozna vlasti Dvanaestorice.

Dj 1,14 izvjestavaju nas da su se na Duhove »Isusova braca« zajedno s apostolima okupila u »gornjoj sobi«. Stoga je Jakov od pocetka bio pripadnik Crkve. Bio je poglavar Gospodinove obitelji pa je zahvaljujuci tome, postao vodom krscana koji su se obratili sa zidovstva. Kada je Pavao tri godine nakon svog obracenja dosao u Jeruzalem da pohodi Petra, susreo se takoder s Jakovom (Gal 1,19), kojega, uz Petra i Ivana, naziva jednim od »stupova Crkve« (Gal 2,9). Luka u prikazu Jeruzalemskog sabora (Dj 15) govori 0 Jakovljevu visokom polozaju. Kad je Petar godine 47. pobjegao iz Jeruzalerna da izmakne progonu Heroda Agripe I, postavio je Jakova za poglavara jeruzalemske zajednice (Dj 12,17). Jakov je mogao ostati u, gradu, jer je bio poznat ako revnitelj Zakona te postivan od 2idova. Kad je pri koncu svojeg djelovanja Pavao dosao u Jeruzalem god. 58, nasao je sarno Jakova (Dj 21,18).

Josip Flavije je jedini sacuvao podatak 0 Jakovljevoj smrti." On izvjestava da je veliki svecenik Hanan II dao kamenovati Jakova 62. god. u razmaku izmedu smrti prokuratora Festa i imenovanja njegova nasljednika Albina. Hegezip spominje predaju po kojoj je J akov bio bacen s vrha hrama, ali je ta predaja sekundarna i nesigurna. Cini se da je Jakova naslijedio njegov brat Simun, koji je prije nesrece iz god. 70. odveo zajednicu Zidovskih krscana u Pelu u Transjordaniji.

DVlJE GRUPE - Dj 6-1 govore 0 dvije grupe u prvotnoj jeruzalemskoj zajednici, a to su »Hebreji« i :tHelenisti". »Hebreji« su bili palestinski Zidovi. Govorili su aramejski a u svojim sinagogama citali su Bibliju na hebrejskom. Vee smo spomenuli da je 'Jakov bio voda obracenika sa zidovstva. Oni su se odlikovali revnorcu U obdrzavanju Zakona te su ih ortodoksni 2idovi gledali obzirno. Ovi obraceni 2idovi po

SC Starine XX, 9,1.

54

sebi nisu bili »judaizantic, koji su smatrali da je obdrzavanje Mojsijeva Zakona nuzno za spasenje. Razumljivo je da su neki medu njima imali judaizantske sklonosti te mogli biti judaizanti (usp. Dj 15,1.5 Gal 2,4). Bill su skloni da od obracenih pogana zahtijevaju obdriavanje Mojsijeva Zakona (usp. Dj 11,1-3.22; 21,21). Stoga nije cudo da misionarsko djelovanje nije krenulo iz ove grupe nego iz druge.

Helenisti (usp. Dj 6,1; 9,29) su bill 2idovi iz dijaspore. 2ivjeli S1,1 izvan Palestine a imali su svoje sinagoge i u Jeruzalemu, u kojiroa se Biblija citala na grCkom. Redovno su radije govorili grcki nego aramejski. Odani Zakonu, ponosni na svoju zidovsku krv, oni su imali sire poglede od svoje palestinske brace i nisu poput ovih osjecali odbojnost prema poganima.Dj 2,8-11 svjedoee 0 postojanju mnogih helenistiekih 2idova u J eruzalemu na dan Duhova. eini se da obraeenika Helenista nije bilo manje od rodenih Jeruzalemaca. Helenisti nisu odjednom prekinuli sa Zakonom ill hramom. Svi su se krscan! - Hebreji i Helenisti - dnevno okupljali u hramu (2,46). Brzo je, rnedutim, doslo do trvenja izmedu tih dviju grupa. Helenisti su se zalili da su njihove udovice kod svagdasnjeg dijelenja potrepstina bile zapostavljene (6,1). Dvanaestorica su zatraztla da Helenisti odrede sedmoricu iz svoje grupe koji su zatim bili zaduzeni za raspodjelu pomoei. Naziv »t1akonc ne dolazi u tekstu, ali je u 6,2 upotrijebljen glagol diakonein - sluziti, dvoriti kod stoIa. Odredena sedmorica imala su grCka imena, a jedan je od njih - Nikola - bio prozelit iz Antiohije.

2) SIRENJE CRKVE

Sam je Krist prije uzlaska na nebo odredio plan sirenja Crkve kao zadatak Dvanaestorici: »Bit eete mi svjedoci u Jeruzalemu, po svoj Judeji i Samariji, i sve do kraja zemlje« (Dj 1,8).

JERUZALEM Silazak Duha Svetoga preobrazio je

Dvanaestoricu i one koji su bili s njima. Oni koji su njihovu rijec prihvatili i pokajali se, primili su inicijaciju u kdcanstvo krstivAi se u ime Isusovo radi oproitenja grijeha. Dobill su dar Duha Svetoga (2,38). Prvog dana bilo je tri tbu6e obraeenika. U zaklju6ku Luka kale: »Gospodin je danomice za-

55

jednici pridruZivao spasenike« (2,47). N akon toga Luka cesto spominje brojcan! porast Crkve. Prvi su krscan! spremno prihvaeall nauku apostola. Bili su jednog srca i duse, dnevno su pohadali hram te se okupljali na lomljenje kruha i molitvu. Sve su imanje davali u zajednicu i uzivali postovanje naroda (2,42-47; 4,32-35; 5,12-16). Osobito je po velikodusnosti bio poznat Barnaba, levit s Cipra (4,36).

Zidovske su vlasti morale reagirati protiv Crkve koja ~P rasla brojeano i ugledom. Apostoli su bili uhiceni (5,17-18), ali ih je Bog cudom oslobodio (5,19-21). Bili su izvedeni na sud pred Sinedri], na kojem [e prevagnuo razboriti Gamalielov savjet (5,27-42). Trvenje unutar krscanske zajednice ublazeno je postavljanjem sedmorice »dakona« (6,1-6). Jedan od njih - Stjepan - 'koji je vjerojatno bio rodom iz Aleksandrije, uskoro je postao poznat. Stoga su mu se ogorceno suprotstavljali Zidovi Helenisti. Bio je izveden pred Sinedrij (6,8-15). U vatrenom govoru dokazivao je da su starozavjetna prorocanstva ispunjena na Isusu Nazarecaninu. Na zavrsetku je napao ispraznost hramskog kulta, formalizam pisrnoznanaca i sljepocu predstavnika vjerske vlasti u Jeruzalemu (Dj 7). Izazvao je bijes slusatelja koji su ga odvukli izvan grads i na brzinu kamenovali (7,57-60). Savao je odobravao to ubojstvo (8,1).

Cini se da je Stjepanovo mucenistvo prvi prizor zestokog progona (8,1). Taj je progon po svoj prilici bio uperen protiv krscana Helenista, pa su Dvanaestorica pustena na miru. 'I'a drska i protuzakonita akcija zidovskih poglavara ne bi bila dopustena pod Pilatom. No on je bio opozvan u jesen 36. god. te poslan u Rim. Namjesnik Sirije Vitelije bio je naklonjen Zidovima i upravljao je Judejom do imenovanja novog upravitelja. Mozemo stoga Stjepanovu smrt i nastanak progonstva datirati u vrijeme zime 36. god. Helenisti su bili rasprseni te su obilazeei od mjesta do mjesta propovijedali Radosnu vijest (8,4). Tako je misionarenje pocelo iz progonstva.

JUDEJA I SAMARIJA - Filip, koji je takoder pripadao Sedmorici, propovijedao je evandelje u Samariji s velikim uspjehom (8,5-13). To je bila prva misionarska djelatnost izvan Jeruzalema. Kad su Dvanaestorica cula za Filipov uspjeh, poslali su Petra i Ivana, koji su ne sarno odobrili njegovo djelovanje nego i nastavili evangelizirati (8,14-25). Filip je krstio dvoranina etiopske kraljice, kandake (Luka pod Etiopi-

56

jom misli Nubiju, danasnji Sudan). Ovaj je covjek ocito pripadao »bogobojaznima« (8,26-39). Filip je nastavio evangelizirati obalno podrueje (8,40) te se cini da se zaustavio u Cezareji (21,8-9). Drugi krscani Helenisti misionarili su drugdje i broj je obracenika rastao. U meduvrernenu se najveci Helenist obratio pod izravnim utjecajem uskrslog Gospodina (9,1-19).

Cin! se da je nakon Pavlova obracenja za mjesne Crkve nastupilo razdoblje mira: »Crkva je po svoj Judeji, Galileji i Samariji uZivala mir, izgradivala se i napredovala u strahu Gospodnjem« (9,31). Vafno je spominjanje Galileje kao dokaz da se Crkva i tamo prosirila. Petar je mirno obisao bracu u Judeji i obalnom podrucju. Neko je vrijeme ostao u Jopi, U kuci Simuna kozara. Providnost ga je dovela do dogadaja koji u sebi izgleda jednostavan, ali je od velike vaznosti. To je primanje prvog obracenika s poganstva u krscansku zajednicu, i to od strane vode te zajednice. Iz prikazanih popratnih okolnosti vidimo da je obracenje rimskog casnika Kornelija - koji [e bio »bogobojazan« ali jos uvijek poganin - bilo dogadaj od sveopce vaznosti. On je na Jeruzalemskom saboru odig rao presudnu ulogu da se obracenicima s poganstva ne narnecu obaveze Zakona (15,7-11.14). Petar je primio dvostruku pouku:

Bog mu je pokazao da pogane Crkva treba primati bez nametanja Zakona; Bog mu je takoder dao do znanja da treba pr ihvacati gostoprimstvo neobrezanih i zajednistvo kod stela s onima koji se ne pridrZavaju zidovskih obicaja, U izvjestaju 0 Kornelijevu obracenju opazarno pocetak pitanja odnosa medu krscanirna zidovskog i poganskog podrijetla. Dj izvjestavaju da su hebrejski krscani trazili od Petra neka opravda svoj postupak (11,1-18).

Neste kasnije, Agripa I, koji je bio kralj Judeje i Samarije (41-44. god. posl. Kr.), »uze zlostavljati neke od Crkve« (12,1) te dade odrubiti glavu Jakovu, Zebedejevu sinu. Da bi se jos vise dodvorio Zidovima, dao je uhititi Petra, ali ga je Bog cudesno oslobodio i poslao »ria drugo mjesto« (12,3-17). Sve se ovo dogodilo za vrijeme Pashe (12,3). Kralj je po svoj prilici umro brzo nakon toga, kad se vratio u Cezareju iz Jeruzalema, u kojem je bio za vrijeme Pashe. 0 njegovoj smrti izvjestavaju Dj 12,20-23. Prema tome, njegove kaznene mjere provedene su godine 44. Petar se vratio u Jeruzalem prilikom vijecanja sabora god. 49.

57

Ubrzo nakon Paviova i Barnabina .povratka s misionarskog puta po Maloj Aziji (45-49) u Antiohiju, dosla su neka braca iz Jeruzalema te poeela naueavati da je obrezanje nuzno za spasenje (Dj 15,1; Gal 2,4). Crkva u Antiohiji odlueila je poslati PavIa i Barnabu s JOB nekim pratiocima u Jeruzalem (15,2; Gal 2,1). U Jeruzalemu ih je primila zajednica i apostoli sa starjeSinama (15,4), ali su neki obraceni farizeji odmah trazili da se obraeeni pagani imaju obrezati (15,5). Apostoli i starjesine razmotrlli su to pitanje (15,6). Petar je iznio primjer Kornelija te pokazao da bi »kusal; Boga« .kad bi nepotrebno opterecivali obracenike s poganstva, jer je Bog u tome slueaju izricito pokazao svoju voIju. Zidovi i pogani spasavaju se jedino miloscu Gospodina Isusa (15,7-11). Dokazujuci iz Starog zavjeta da su i pogani pozvani na spasenje, Jakov je potpuno prihvatio Petrovo miSljenje u pogledu obrezanja. Ipak je dodao »Jakovijevo pravilo«: obraeenici s poganstva trebaju se uzdrzavati od mesa Zrtvovanog idolima, od sklapanja braka unutar odredenih stupnjeva srodstva (porneia), od udavljenih zivotlnja i od krvi (15,13-21). Ovaj propis bio je ustupak obracenicirna sa zidovstva. Sastavljeno je pismo i upuceno »braci iz poganstva po Antiohiji, Siriji i Ciliciji.e Odnijeli su ga Pavao i Barnaba uz pratnju Jude i Silvana, dvojice uglednih pripadnika jeruzalemske Crkve (15,22-29). Tako je Crkva-matica svojim ugledorn rijesila problem koji je uznemirivao veliku misionarsku antiohijsku Crkvu te prijetio buducnosti krscanstva, Jeruzalem je odobrio Pavlovo »evandelje« te je Pavao bio sluZ.beno priznat kao apostol pogana (Gal 2,7-9).

Ne zelimose zadrlavati na poteskocama koje nastaju kad usporedimo Lukin izvjesta] 0 Jeruzalemskom saboru s onim 5tO kaze Pavao u Gal 2. Ipak i 0 njima treba nesto reci. Opcenito valja priznati da Gal i Dj prikazuju Pavlove odnose s apostolima u Jeruzalemu s razlieitog glediSta. Pavao je pisao apologiju u kojoj je branio svoje apostolstvo. Luki to nije bio prvenstvenicilj. Pavao je pisao iz osobnog sjeeanja i njegovi su podaci vaZru.. Luka je morao prikupIjati detalje iz razlleitih izvora. Ne moze se dokazati da su Luka i Pavao u opreci ili cak u proturieciu." Vjerojatno je da je Barnabino i Savlovo putovanje u Jerusalem radi pomoci izgladnjeloj brae! (11,27- 30) istovjetno s putovanjem iz Dj 15,2 (usp. Gal 1,18; 2,1-2).

66 Vidi L. CERFAUX, IB, str. 352.

58

Tu glad spominje Josip Flavije a dogodila se za vrijeme upravljanja Tiberija Aleksandra (46-48. posl. Kr.). Otezavajuea okolnost bila je jubilarna godina 47/48. posl. Kr. U tom slu~aju Barnaba i Savao ponijeli su pornoe Iz Antiohije 'kad su krenuli na sabor u Jeruzalem god. 49 ....

Sto se ti~e Dj 15, cini se da je Luka u jedan izvjesta] spojio dva dogadaja. U prvom slueaju rijec je 0 obrezanju i stavu obracenika s poganstva prema Mojsijevu Zakonu. Pavao i Barnaba posli su u Jeruzalem i pitanje je rijeseno uz auktoritativnu intervenciju Petra. To oplsuje Pavao u Gal 21,-10 i Luka u Dj 15 i Dj 11,27-30. Drugi dogadaj je spor u kojem je, dok je Petar bio odsutan, Jakov imao odluenu ulogu. a ticao se drustvenog saobracanja medu krseanima zidovskog podrijetla i krseanima poganskog podrijetla (15,13-21; usp. Gal 2,11-14). S ovog drugog sastanka upuceno je pismo crkvama Sizije i Cilicije.

. Luka je gradu rasporedio da pokaze jasnije kako je Jeru-

zalem odobrio misionarski rad medu poganima,

On je vjerojatno htio pokazati: a) da Jakov, »apostoli i starjesine" nisu odobravali postupak [udaizanata, koji su tvrdili da govore u njihovo ime; b) da oni priznaju Pavlovu misiju medu poganima kao od Boga odobrenu, i to znakovima i cudesima koja su se dogodila u Maloj Aziji te ispravnim tumacenjern prorocanskih Pisama; c) da je Pavao bio skrupulozno odan uglednicima u Jeruzalemu vrseci svoie poslanje rnedu poganima'".

Prvenstvo jeruzalemske Crkve bilo je kratka vijeka. Jakov je 62. god. bio kamenovan, a nekoliko godina kasnije sva je Palestina uzavrela kad su se zeloti digli protiv Rima. Jeruzalemski biskup Simun odveo je svoje stado u Pelu, u Transjordaniji, prije nego je doslo do katastrofe god. 70. Neki su se krscan! ikasnije vratili da zive u ruievinama grada ili u blizini tih rusevina. Posljednji su nestali u doba Trajana (98- -117). Tako je u stvari [udeo-krscanstvo zavrsilo propascu grada i hrama.

DO KRAJA ZEMLJE - Neki od onih koji su bili rasprseni nakon Stjepanove smrti dospjese do Fenicije, Cipra i Antiohlje (Dj 11,19). U Antiohiji su propovijedali poganima j 2idovima (11,20) te tako dali odlueni zaokret u sirenju Radosne

.. Vidi BJ, str. 1454.

17 G.W.H. LAMPE, PCB, br. 791-792; usp. BJ, str. 1458-1459.

59

vijesti. Antiohija, smjestena na uscu Oronta, bila je glavni grad Sirije i treei po velicin! u Rimskom Carstvu. Bio je to poslovni trgovaek! grad s kozmopolitskim stanovnistvorn. 0- braeenja su u Antiohiji bila brza i brojna. Kad je u Jeruzalem dosla vijest 0 tome, bio je poslan Barnaba da izvidi stvar. Potpuno je odobrio one sto su ucinili misionari te je svojim utjeeajem dao nov poticaj sirenju evandelja (11,21-24). Barnaba je posao u Tarz da pozove Savla, koji se bio povukao u svoj grad posto su mu Zidovi onernogucavali apostolsko djelovanje u Damasku i Jeruzalemu, Njih dvojiea proveli su zajedno jednu godinu propovijedajuci u Antiohiji, gdje se »uceniei najprije prozvase krscanima« (11,25-26).

Antiohija je postal a Pavlova matiea i izvor misionarskog sirenja. Od 13 poglavlja Dj prevladava snazni Pavlov lik. Pavao je Lukin junak, ali i jos vise: on je utjelovljenje dinamizma Crkve. Luka je za plan svoje knjige uzeo rijec; samog Krista (1,8): najprije je prikazao nastajanje Crkve u Jeruzalemu a zatim djelovanje Apostola naroda, koje z avrsava u prijestolnici Rimskog Carstva, u sreu ondasnjeg svijeta. U tom gradu ostavlja Pavla kao zatvorenika pr ikazujuci ga vrlo z ivo kako »propovijeda kraljevstvo Bozje i naucava 0 Gospodinu Isusu Kristu sa svom slobodom, nesmetano« (Dj 28,31). Dj ipak ne prikazuju prvenstveno pojedine osobe nego povijest prve Crkve.

DjeIa apostolska ne prikazuju povijest Pavla i apostola, nego Duba Svetoga i Crkve. Stoga u njima Pavao nije sarno Pavao, on je i Crkva, Crkva koja - iako okruiena neprijateljskim svijetom - nastavlja svoju zadacu otvorenog i neustrasivog propovijedanja svima koji se za nju zanimaju. Tako Djela apostolska zavrsavaju s Kristom i kraljevstvom Bozjim, kao sto su i poceIa58.

3) APOKRIFI NOVOG ZAV JET A59

Apokrifi Novog zavjeta nisu ni tako brojni ni tako vazrn kao apokrifna knjizevnost Starog zavjeta. Ipak su oni izvrsil! golem utjecaj na pueku poboznost, liturgiju i religioznu um-

58 C.H. RIEU: The Acts of the Apostles, Baltimore, Md, Penguin Books 1957, str. 176.

58 Vidi TRICOT: Initiation bibtique: str. 85-86; J. BONSIRVEN i C. BIGARE u IB, str. II, str. 745-762.

60

jetnost. Ti raznorodni spisi odrazavaju zelje i znatizelju prosjeenog ~ovjeka medu prvim krscanima. Mnogi su novozavjetni apokrifi hereticni pa oni takoder odrazavaju zastranjenjakoja su bila moguca gotovo od pocetka. Oni takoder svjedoee 0 ranim pocecima poboznosti prema Mariji. Mnogi od novozavjetnih apokrifa nisu se saeuvali, a od onih koji su do nas dosli malo ih je vrijednih i zanimljivih. Spominjemo sarno najznaeajnije.

AGRAFA - Evandelja ne tvrde da sadrze sve one sto je rekao Isus. Sveti nas je Ivan izr'icito upozorio da je zapisao samo mali dio Isusovih rijeci (Iv 21,25). Prvi su krscani bili uvjereni da evandelja sadrze sve sto je bitno u Isusovim djelima i r ijeeima. Vrlo su rijetke Isusove rijeci koje nisu sadriane u kanonskim evandeljima. Takva jedna izreka zove se agraphon: .To je svaka izdvojena izreka koju predaja pripisuje Isusu a ne postoji u nasim kanonskim evandeljirna«."

Nekoliko agrafa dolazi u novozavjetnim spisima. Ona sacmjavaju posebnu skupinu. Pet ih je na broju, a za dva slucaja postoji paralela u evandeljima. Tako za primjer iz Dj 1,4-8 imamo paralelu u Lk 24,45-49; za 1 Kor 11,24-25 imamo paralelu kod sinoptika (usp. Lk 22,17-20 i par.). Preostala tri nalaze se u Dj 20,35; 1 Sol 4,15; Otk 12,15. Jedino prvi primjer donosi sasvim novo nacelo: »Blazenije je davati nego pr irnati«. U nekim rukopisima postoje Isusove izreke u varijantama. Spominjemo dvije od njih: tzv. Freerov legion" dodatak je uz kanonski tekst Mk 16,14 u Freerovu kodeksu (W); Codex Bezae (D) mjesto Lk 6,5 ima izreku: »Istog dana, videci jednoga gdje radi u subotu, rece mu: 'Covjece, ako znas sto radis, blazen si, ali ako ne zrias, proklet si i prekrsitelj Zakona'«.

U patristickim djelima nalaze se mnoga agrafa, ali izgleda da je vecina njih nadahnuta izrekama iz evandelja. Vrlo je tesko ustanoviti da li neka Isusova izreka izvan evandelja predstavlja pravu Isusovu izreku iii ne. Ozbiljnije proucavanje neke ee od njih sigurno odbaciti. Za preostale, kojih je malo, nikada ne mozerno biti sigurni da Ii ih je Isus doistn

10 L. VAGANAY: »Agrapha« u Dictionnaire de la Bible, Supplement, Paris, 1928, I, st. 162. Od sada cerno avo djelo skraceno navoditi DBS.

" Vidi str. 144 ovog prijevoda.

61

izrekao. Sada se medu strucnjacima opaza tendencija smanjivanja broja pravih agrafa.

APOKRIFNA EVANI>ELJA - 1. Hebrejsko evanc1elje bilo je najvaZnije apokrifno evandelje, ali je nama dan as poznato jedino po navodima u patristiCkim djelima. Bile je napisano aramejskim jezikom, otprilike potkraj I stoljeca, te se cini da je to bio prijevod kanonskog Matejeva evandelja za upotrebu medu [udeokrseanima.

2. Fragment pergamenta bio je otkriven u Akhminu, u Gornjem Egiptu, godine 1886. Gotovo je sigurno da je to dio Petrova ~ndeZ;a, koje sporoinju Origen i Euzebije. Izgleda da je djelo bilo napisano sirijskim jezikom u prvoj polovici II stoljeca. Saeuvani fragment opisuje posljednje prizore muke, Kristovo uskrsnuce i prva ukazanja. Temelji se na kanonskim evandeljima.

3. JakovZjevo protoevanc1elje sastoji se od dvaju pobudnih ali legendamib izvjestaja, koji se odnose na Marijino rodenje i djetinjstvo te na okolnosti Isusova rodenja. Napisano je greki oko sredine II stoljeea, auktor je neki Aleksandrinac. Utjecalo je znatno na krscansku umjetnost.

4. Pseudo-Matejevo evandelje napisano je latinski u V iii VI stoljecu, a nadahnuto je Jakovljevim protoevandeljem. Prvi dio ovog spisagovori 0 Marijinu rodenju i Isusovu djetinjstvu. Drugi dio govori 0 cudesima koja je ucinio djeeak Isus.

5. Transitus beatae Mariae Virginis. Ovaj spis je izvorno napisan greki u IV ill V stoljeeu. Usko je povezan s dva upravo spomenuta spisa te saeinjava njihovu dopunu. Svjedoei 0 ranom puekom vjerovanju u Marijino uznesenje.

6. Pseudo-Tomino evanc1elje saeuvano je na grekorn, latinskom, sirijskom, gruzijskorn i staroslavenskom. Cini se da nije sastavljeno prije V stoljeca, iako bez sumnje sadrzi materijal koji je mogao nastati i ranije. Govori 0 Isusovu djetinjstvu. Na ovom se temelje Armensko i Arapsko evandelje 0 djetinjstvu. Ova su dva evandelja nastala kasnije i na njih je JOB utjecalo Jakovljevo protoevandelje. Zgode sadrzane u ovim evandeljima kreeu se od drazesnoga do djetinjastog. Neke su od njih znak loseg knjifevnog ukusa.

7. Pilatova d;ela ili Nikodemovo evandelje sacuvano je na grckom, sirijskom, koptskom, armenskom i latinskom. Potjece po svoj prilici iz IV stoljeca. Sastoji se od dvaju sasvim

62

razliCitih dijelova. Prvi se dio temelji na kanonskim evandeljima i opravdava Pilata, koji je prikazan kao svjedok Isusove nevinosti i bozanstva, Drugi dio, u latinskom prijevodu, nosi naslov Descensus Christi ad inferos te opisuje misteriozni silazak Kristov u carstvo mrtvih.

8 .. Tomino evandelje'% pripada zbirci od trinaest svezaka papirusa koji sadrze cetrdeset cetiri ezoteriena spisa. Pronadeni su 1945. u mjestu Nag Hamadi, blizu nekadasnjeg Kenoboskiona u Egiptu. Tomino evandelje sastoji se od 118 Isusovih izreka. Moguee je da je ovo djelo zapoeelo kao pravovjerna zbirka lsusovih rijeci, ali u sadaSnjem obliku sadrzi ocito gnostieko usmjerenje te se cini da je bilo gnosticko vee od pocetka. Mnoge izreke sastavljene su od tekstova uzetih iz kanonskih evandelja. Ti su tekstovi cesto puta tako spojeni da odgovaraju gnostiekom tumaeenju. Na ovom spisu opaza se tendencija da se preradi redoslijed Isusovih rijeci iz evandelja, U slucajevima izreka koje su sasvim srodne s izrekama u kanonskim evandeljima, znacajno je takoder da pisac unosi male razlike kako bi prikrio izvor iz kojega preuzima. Ovo djelo pokazuje kako su gnostici razumjeli, iii, bolje receno, krivo razumjell, Isusa i njegovo evandelje. Koptski rukopis je iz druge polovice IV stoljeca. Izvornik je mogao biti na grckom i vjerojatno je nastao u H stoljecu,

DJELA - Starinska apokrifna Djela nastajala su izmedu II i IV stoljeca te imaju mnogo zajednickih crta. ,slicna im je knjiZevna vrsta, a doktrinalni pogledi isti. U biti su pravovjerna, ali pokazuju izvjesnu gnostieku iIi enkratistieku tendenciju. Gnostici su u njih urnetali dijelove koji su im odgovarali.

1. Ivanova djela. To je legendarni zivotopis apostola Ivana. Poeinje njegovim dolaskom iz Efeza u Rim, gdje se ima pojaviti na sudu za vrijeme Domicijanova vladanja. Djelo je saeuvano na grekom. Napisano je oko 160. godine.

2. Pavlova djela. To je pobudni izvjestaj 0 Pavlovim misionarskim putovanjima. Ovaj spis, zajedno s Pavlovim muceniStvom i Trecom poslanicom Korincanima, dio [e veceg

6% Vidi J. DORESSE: The Secret Books of the Egyptian Gnostics, New York, Viking Press, 1959; R. M. GRANT-D.N. FREEDMAN: The Secret Sayings of Jesus, Garden City, N.Y, Doubleday,· 1960.

63

djela nazvanog Djela PavIa i Tekle, koje je napisao neki svecenlk iz rimske provincije Azije oko godine 180.

3. Petrova djeta sacuvana su fragmentarno na grekorn, koptskom, a cjelovito na latinskom. To je puck! izvjestaj iz drugog ill treeeg stoljeca. Sadrzi zgodu koju je preuzeo »Quo vadis« i predaju da je Petar bio raspet s glavom okrenutom prema dolje.

4. Tomina djela sacuvana su na grckorn i sirijskom. Cini se da su nastala u Siriji u III stoljecu. Prikazuju Tomino misionarsko djelovanje u Indiji. Iako su ponekad bila oznacavana kao gnostieko djelo, mozda je ispravnije reci da su kasniji interpolatori unijeli izvjesnu gnosticku tendenciju.

5. Andrijina djela poznata su nam po grckorn tekstu i latinskom prijevodu, a oba su ova teksta prosirila izvorno djelo, koje je izgub1jeno i po svoj prilici pisano grck; oko 200. godine. Liturgija blagdana sv. Andrije aposto1a preuzela je neke tekstove iz ovog spisa.

POSLANICE I APOKALIPSE - 1. Treea Korineanima je zavrsni dio Pavlovih i Teklinih djeZa. Tu se u Pavlovo ime ukr atko izlaze pravovjerna nauka 0 utjelovljenu i uskrsnucu tijela.

2. Poslanica Laodicejcima je kratki mozaik tekstova iz kanonskih poslanica. Nastala je na Zapadu koncem II stoljeca.

3. Pismo apostola. sacuvano je na koptskom i etiopskom kao prijevod, a izvornik je napisan na grckom, u Aziji il i Aleksandriji, oko 180. godine. PoknjiZevnoj vrsti to je pismo koje Jedanaestorica salju iz Jeruzalema svim crkvama. Sasvim je pravovjerno te vazno za krscansku nauku i liturgiju.

4. Petrouo otkrivenje sacuvano je na jednom fragmentu na grOkom zajedno s Petro vim evanaeljem. Postoji slobodni etiopski prijevod ovog djela. Cini se da je nastalo u Aleksandriji sredinom II stoljeca, Opisuje opel sud u obliku otkrivenja koje Petar dobiva od Krista i povjerava svom uceniku Klementu. Veliku painju posvecuje mukama osudenih. Znatno je utjecalo na krscansku knjizevnost i umjetnost.

5. Pavlovo otkrivenje nastalo je u Palestini u III stoljecu i napisano je na grckorn. Usko je povezano s Petrovim otkrivenjem. Opisuje raj i zivot izabranih ne zanernarujuci ni pakao. Saeuvano je na grCkom i u mnogim prijevodima. Osobito je bilo poznato u srednjem vijeku.

64

\

\

1

5. SV. PAVAO: KRONOLOGIJA I MISIONARSKA PUTOVANJA6lI

Kasnije cemo detaljnije obraditi one Ato je Pavao napisao.

A ovdje cemo ukratko prikazati njegov zivot i misionarsko djelovanje.

1) KRONOLOGIJ A

KRONOLOSKI PODACI SV JETOVNE POVIJESTI - 1. Gationovo prokotizulstuo u Ahaji. Natpis otkriven u Delfirna i objavljen 1905. godine sadrzi pismo cara Klaudija u kojem se spominje brat filozofa Seneke, Lucije Junije Galion kao prokonzul Ahaje. Pismo je napisano posto je Klaudije, poslije neke pobjede, bio pocascen aklamacijom, i to dvadeset i sest; put. Dvadeset sesta Klaudijeva aklamacija vjerojatno je bila izmedu 25. sijecnja i 1. kolovoza 52. godine. Ahaja je bila senatska provincija i sluzba je u njoj trajala godinu dana, od proljeca do proljeca. Vjerojatno je Galion bio prokonzul Ahaje od proljeca 52. godine do proljeca 53. godine. Pavao se pred njim pojavio (Dj 18,12-17) po svoj prilici na pocetku njegove prokonzulske sluzbe, jer su Zidovi htjeli iskoristiti Galionovo neiskustvo. Ovaj susret Pavla i Galiona odigrao se pod konac Pavlova boravka od godinu i pol dana u Korintu. To znaci ljeti 52. godine. Tako mozerno s izvjesnom sigumoscu datirati Pavlov boravak u Korintu za vrijeme njegova drugog misionarskog putovanja. Bilo je to od zime godine 50. do ljeta godine 52.

2. Opoziv FeLiksa i imenovanje Festa. Antonije Feliks preuzeo je duinost upravitelja Judeje 52. godine. Neron ga je, prema misljenju mnogih strucnjaka opozvao 60. god. Naslijedio ga je Porcije Fest (60-62). Prema Dj 24,27 Pavao je bio uhicen na Duhove dvije godine prije Feliksova opoziva. Novi upravitelj Fest, ubrzo nakon preuzimanja duznosti, ponovo je otvorio Pavlovu parnicu. Pavao se prizvao na Rim I zbog toga je sudenje odgodeno. Vjerojatno je krenuo u Rim u jesen 60. godine, a prije toga bio je zatvoren u Cezareji 58-60. go dine.

U Vidi Atlante biblico, str. 247-254.

5 Uvod u Nov! zavJet - Spamen ~jenJa

iKRONOLOSKI PODACI NOVOG ZAVJF:rA- 1. Pavlovo obrccenje, Cini se da je Stjepanovo mueenistvo bilo pocetak progona od strane 2idova (Dj 8,1.3). Ovo se za vrijeme Pilata ne bi moglo dogoditi, jer bi on. takav nered uzeo kao povod da strogo kazni 2idove. On je bio opozvan 36. godine, a namjesnlk Vitelije, koji je bio naklonjen 2idovima, pravio se kao da ne vidi njihovu protuzakonitu djelatnost prema krScanima. Stoga mosemo s razlogom pretpostaviti da je Stjepan bio mucen u jesen 36. godine. Pavlovo je obraeenje slijedilo brzo nakon toga, zimi 36. godine,

2. Dogac!aji nakon obracenja. Prema Gal 1,8 Pavao je pohodio JeruzaIem 3 godine nakon svoga obraeenja. U Gal 2,1 apostol kde da je ponovo pohodio grad 14 godina nakon obracenja. Prema ondasnjem naeinu brojenja godina prva (nepotpuna) i posljednja (takoder nepotpuna) racunale su se kao pune godine. Stoga izraz »tri godinee moae znaciti tazdoblje od godine i pol do tri godine dana, a izraz »cetrnaest godinac moze oznacavati vrijeme u trajanju od dvanaest do cetrnaest i pol godina, Prihvatinio Ii pretpostavku da se Pavao obratio 36. godine, tada »nakon tri godinee ima biti 38. ili 39. godine, a »nakon .cetrnaest godinae bilo bi 49. ili 50. godine.

3. Pavlovo roc!enje. Ovdje smo opet na podrucju vrlo opcenitih podataka.·U poslanici Filemonu r. 9, koja je nastala oko 62. godine, Pavao naziva sebe presbyte" sto znaei »starace. U Dj 7;58, neposredno pred obraeenie godine 36, nazvan je neanias, mladie. Iz ovoga mozemo pretpostaviti da se rodio oko 10 god.

2) MISIONARSKA PUTOVANJA

PRVO MISIONARSKO PUTOV ANJE OD PROLJECA 45.

GOD. DO PROLJECA49. GOD. (Dj 13-14) - Uspjeh u An-

. tiohiji rasplamsao je !ar prvih krseana za apostolskim djelovanjem, Za' vrijeme jednoga liturgijskog sastanka bili su Barnaba I Pavao »odvojenic za novi dalekipothvat. Prvi je ell] . bio Cipat, s kojega' je potjecao Barnaba. UzeU su sa sobom Ivana Marka, Barnabina rodaka, te otplovili iz Antiohijske luke Se1euclje. Iskrcali su se na Istoeno] obali Cipra u Salaminj, koja je bUa glavna luka ovog otoka. ·Poceli su propoviJedati u sinagogama te postavUi redoslijed kojega ee se kasnije pri-

66

drzavati. Pavao je navijeStao Radosnu vijest najprije 2idovima a onda poganima. Na zapadnoj obali u Pafu, koji je bio glavni grad otoka, dobrohotno ih je primio prokonzul Sergije Pavao. Od ovog l:asa i dalje Dj mijenjaju Savlovo zidovsko ime u helenistieko ime Pavao te uvijek navode na prvom mjestu PavIa a zatim Barnabu.

Misionari su zatim otplovili prema Maloj Aziji i stigli u Pergu, glavni grad provincije Pamiilije. Tu ih je napustio Marko te se vratio u Jeruzalem: Pavao je njegov postupak smatrao odmetnucern (Dj 15,36-39). Pavao i Barnaba nastavili su put te stigli u Antiohiju Pizidijsku, rimsku koloniju koja je tada bila pripojena provinciji Galaciji. Grad [e imao kozmopofitsko obiljefje te je predstavljao vaznu postaju na glavnoj cesti od Sirije prema Efezu. U gradu je bio znatan dio zidovskog stanovnistva. Zidovi su odbacili Radosnu vijest ali su je pogani spremno prihvatili. Misionari su tu mogli provesti dobar dio godine. Mozda su 2idovi pridonijeli da budu otjerani s tog podrucja, Pavao i Barnaba posli su zatim u Ikonij, koji je bio oko 130 km [uzno od Antiohije. Tu su imali pr ilicno uspjeha medu Zidovima i poganima, ali su konacno naisli na opiranje te morali poci dalje. Sl ijedeca postaja bila je rimska kolonija Listra, koja je bila oko 30 km jugozapadno od Ikonija. Tu nije bilo zidovske sinagoge, ali je u Listri zivio Timotej, koji ce postati Pavlov suradnik (Dj 16,1-3). Vidjevs! kako su Barnaba i Pavao ozdravili uzetoga, stanovnici Listre proglasili su ih bogovima: Pavla Hermesom, Barnabu Zeusom. Kasnije su kamenovali Pavla na poticaj Zidova koji su dosli iz Antiohije. Nakon toga misionari su posli u Derbu, koja je bila pogranicni grad provicije Galacije i lezala oko 50 km jugoistocno od Listre. Tu je misionarsko djelovanje bilo vrlo uspjesno. Posto su neko vrijeme propovijedali, misionari su odlucili vratiti se istim putem. Uspostavili su mjesnu upravu po Crkvama koje su osnovali. Nisu se ipak vraeali na Cipar nego su Iz Atalije, luke grada Perge, otputovali izravno u Antiohiju Sirijsku. Neki su se pripadnici jeruzalemske Crkve uznemirili na vijest 0 velikom uspjehu misionarenja medu poganima. Na svecanom zborovanju u Jeruzalemu priznata je obracenicima s poganstva sloboda od Mojsijeva Zakona i bio je potvrden Pavlov apostolat (Dj 15; Gal 2). Ta je odluka bila dalekosezna, jer je krscanstvo od tad a postalo univerzalna religija.

68

DRlUGO MISIONARSKO PUTOV ANJE: OD JESENI 49.

GOD. DO JESENI 52. GOD (DJ 15,36-18,22) - Ohrabren povoljnim rjeienjem problema koji je mogao pokopati njegovo djelo, Pavao je brzo poeeo opet misliti na Malu Aziju. Suradnik mu je na novom putovanje bio Silvan. Putovali su kopnom od Antiohije preko Cilicijskih vrata te obisli Derbu i Listru. U Listri jePavao nasao Timoteja, koji je prihvatio krscanstvo na prvom Pavlovu putovanju, i uzeo ga za sur adnika. Timotej je ostao Pavlov vjerni prijatelj do kraja.

Posto je pohodio vee osnovane Crkve, Pavao je zelio poci izravno prema zapadu u provinciju Aziju. No Duh mu je zabranio pa je posao sjeverozapadno, prema Bitiniji. Ovdje je opet primio poruku od Boga te krenuo prema zapadu putem koji je vodio u Troadu, rimsku koloniju i luku na mizijskoj obali, blizu polozaja na kojem se nekoc nalazila Troja. Na kraju su se razjasnile misteriozne upute, jer je Pavao u videnju cuo vapaj za pomoc koju je od njega tr azio nepoznati Makedonac.

Grupi misionara u Troadi prisao je Luka (prvi od »rni-di[elovae" poeinje u Dj 16,10) te su svi otplovili u Evropu. Iskrcali su se u Neapolu (danasnja Kavala), koji je bio luka vazne rimske kolonije Filipa. Misionari su odmah posli u Filipe. U tom gradu nije bilo sinagoge pa se one malo Zidova koji su u njemu zivjeli okupljalo na molitvu izvan grada. Bogobojazna poganka Lidija, rodom iz Tijatire, prihvatila je krscanstvo zajedno sa svojim ukucanirna. Pavao je ozdravio opsjednutu djevojku i to je bio povod da on i Silvan budu zatvoreni kao sijaci nemira. Ta nezgoda bila je povod da SE obrati cuvar zatvora te da se uprava grada sluzbeno isprica sto je rimske gradane dala bicevati i zatvoriti bez suda.

Misionari su posli rimskom cestom, zvanom Via Egnatia, preko Amfipola i Apolonije do Sol una, koji je bio glavni grad Makedonije. Pavao i Silvan propovijedali su u sinagogi. Pridobili za krseanstvo mnoge pogane koji su se ukljucivali u sinagogalna zborovanja te neke utjecajne zene. Zidovi su brzo nahuskali svjetinu protiv misionara pa su braca nagovorila Pavla i Silvana da nocu pobjegnu u Bereju, mali grad zapadno od Soluna. Tu su se obratili rnnogi Zidovi. No dolazak sijaca

U Vidi str. 190 ovog prijevoda.

69

nemira iz Soluna prisilio je braeu da posalju PavIa u Atenu, dok su Silvan i Timotej ostali u Bereji.

U Ateni je Pavao nastupio najprije u sinagogi te propovijedao 2idovima i bogobojaznim poganima. Svaki je dan na trgu razgovarao s prolaznicima i raspravljao s epikurejskim j stoiekim filozofima.

Ubrzo je Pavao posao u Korint, glavni grad provincije Ahaje, sjediSte prokonzula i veliki trgovaeki centar. Tu je upoznao braeni par Akvilu i Priscilu, koji su se obratiIi sa zidovstva, i nastanio se kod njih. Subotom je propovijedao u sinagogi. Brzo su mu se pridruZili Silvan i Timotej. Kad su mu se konacno usprotivili korintski 2idovi, poeeo je djelovati medu poganima i imao dosta uspjeha. U Korintu je proveo godinu i pol, od zime 50. godine do Ijeta 52. godine. Tu je napisao Prvu i drugu poslanicu Solunjanima.

Korintski su 2idovi iskoristili dolazak novog prokonzula Lucija Junija Galiona da PavIa izvedu na sud. Prokonzul je odlucno odbio da povede parnicu. Pavao je ipak nakon toga otplovio u Efez s Priscilom i Akvilom, koji su ostali u tom gradu. Neko je vrijeme nastupao u sinagogi te, obecavsi da ce se opet vratiti, otplovio u Cezareju. Posao je da obnovi svoje zajednistvo s Crkvom u Jeruzalemu a zatirn se vratio u Antiohiju u jesen 52. godine.

TRECE MISIJSKO PUTOVANJE: OD PROWECA 53.

GOD. DO PROLJEOA 58. GOD. (Dj 18,23-21,16) - Proboravivsi kratko u Antiohiji, Pavao odluci pohoditi Malu Aziju. sOde i zareda galacijskom podrucjern i Frigijom, utvrdujuci sve ucenikee (Dj 18,23). SrediSte mu je ovoga puta bio Efez, glavni grad provincije Azij_e, grad bogatstva i raskosi, jedan od velikih gradova onog vremena. Bio je poznat po Artemidinu hramu koji se zvao Artemision i koji je bio jedno od sedam euda ondasnjeg svijeta. U Efezu se Pavao nastanio kod Akvile i Priscile. Poueio je i krstio malu grupu sljedbenika Ivana Krstite1ja. Po svom obicaju najprije je nastupao u sinagogi kroz tri mjeseca, ali su mu se 2idovi na kraju usprotivili. Kroz slijedeee dvije godine (ostao je u Efezu gotovo tri godine ---I Dj 19,8-10; 20,31) djelovao je mec:1u poganima sluzeei se u tu svrhu ikolom nekog Tirana (Dj 19,9). Svoje je suradnike u mec:1uvremenu slao po Aziji (usp. Kol 1,7-8; 4-12-13). Oeit dokaz Pavlova uspjeha je pobuna srebrara Demetrija,

'10

koji je zaradivao praveci i prodajuci srebrne kipiee Artemide poklonicima te bofice. Ti su obrtnici gledali u Pavlu opasnost za svoj unosni posao te su organizirali pobunu s nakanom da ga se otarase. Ubrzo nakon toga,pred Duhove 57. god., Pavao je napustio Efez. Za vrijeme svog boravka u tom gradu Pavao je napisao Prvu poslanicu Korincanima i mozda poslanicu Filipljanima. Cini se da je nakon pisanja 1 Kor nakratko pohodio Korint (usp. 2 Kor 1,23-2,1; 12,14; 13,1) te da je nakon povratka u Efez napisao »poslanicu pisanu sa suzama« (2 Kor 2,3-4.9; 7,8 sl). Poslanica Galaeanima bila je takoder napisana u Efezu, ali nije jasno da Ii prije Ili poslije 1 Kor.

Iz Efeza je Pavao otisao u Makedoniju, gdje je napisao Drugu poslanicu Korincanima, a zatim je posao u Korint, gdje je proveo tri zimska mjeseca godine 57/58. Iz Korinta je napisao Poslanicu Rimljanima. Namjeravao je otploviti iz Korinta izravno za Antiohiju, ali je bio upozoren na zavjeru koja se spremala protiv njega te je odlueio putovati kopnom preko Makedonije. U Filipima se sastao s Lukom te je otplovio u Troadu iza Uskrsa 58. godine. Zelio je biti u Jeruzalemu za Duhove. Zaobisao je Efez te je starjesine te Crkve pozvao na razgovor u Milet, gdje se od njih oprostio dirljivim govororn. Grupa s kojom je putovao doplovila je do Tira te provela tjedan dana s tamosnjom braeom. Zatim su nastavili put prema Cezareji, zaustavivsi se u Ptolemaidi. U Cezareji su bili gosti Filipa, jednog od sedmorice dakona. Tu je proroj, Agab prorekao Pavlu da ga uskoro ceka zatvor. U Jeruzalemu su ih braea srdaeno docekala, Sutradan su Pavla primili Jakov i starjesine. U znak pomirljivosti prema krseanima zidovskog podrijetla Pavlu je bilo preporuceno da plati troskove za cetvoricu zavjetovanih nazireja. Spremno je pristao. Azijski su Zidovi vidjell Pavla u drustvu s Efezaninom Trofimom, koji nije bio Zidov te su ga optuZili za zloein uvodenja poganina u hram. Paviu je prijetila opasnost da bude na mjestu Iincovan ali ga je spasio vojni tribun Klaudije Lizija. Pavao se govorom obratio rulji, all ju je samo vise raspalio pa je tribun, ne poznavajuei aramejski i misleei da okrivljeni izaziva rnnostvo, htio PavIa dati bicevati. No Pavao se pozvao na svoje rimsko gradansko pravo. Sutradan je tribun dao izvesti Pavla pred Sinecirij. tSyodeci svoju stvar na optuzbu zbog vjere u uskrsnuee mrtvih Pavao je vjesto izazvao razdor medu clanovima Sinedrija sastavljenog od farizeja i saduceja. Pavlov ne-

71

~----------

eak dojavio je da se sprema zavjera protiv uhicenog apostela. Tribun je smjesta poslao Pavla pod jakom vojnom pratnjom u Cezareju, gdje je bio Izrueen upravitelju Antoniju Feliksu. Feli:ks je u svojoj gramzljivosti i podmitljivosti kratko ispitao Pavla zatim ga kroz dvije godine drzao u zatvoru u Cezareji ocekujuci od njega mito. Zatvorenik Pavao docekao je u Cezareji kraj Feliksove sluzbe (58-60).

PUTOVANJE U RIM I POSLJEDNJE GODINE - Porcije Fest naslijedio je Feliksa na duznosti godine 60. Novi je upravitelj na zahtjev zidovskih voda htio Pavla poslati na sud u Jeruzalem. Pavao je slutio da ga Zidovi kane smaknuti i zato se prizvao na carski sud u Rimu. Ovo je prisililo upravitelja da svoga zatvorenika posalje u Rim na sud. Pred polazak iz Cezareje Pavao je imao priliku da svoju stvar iznese pred Agripu II i njegovu sestru Bereniku, koji su dosli u slufbeni pohod Festu.

U jesen 60. godine Pavao se pod pratnjom rimskoga stotnika Julija i carske cete ukrcao na ladu koja je plovila prema Maloj Aziji. Kad su dosli do Mire, u Liciji, stotnik je nasao neku aleksandrijsku ladu koja je trebala ploviti za Italiju. Putovanje je opisano dramatski i detaljno u Dj 27-28. Zavrsilo je brodolomom i spasavanjem putnika koji su se iskrcali na Malti. Zimu su proveIi na tom otoku te stigli u Rim u proljece 61. godine. Pavao je u glavnom gradu ostao u kucnorn pritvoru dvije godine. Mogao je nastaviti svoj plodni apostolat i odatle je napisao »poslanice iz suzanjstva« Kolosanima, Efezanima, Filemonu i vjerojatno Filipljanima. Njegovi su protivnici znali da ne bi imali nikakvog uspjeha ako pred carskim sudom nastupe s uobicajenim optuzbarna protiv Pavla, Stoga je Pavao bio osloboden nakon dvije godine pritvora koje su bile zakonom odredene.

Malo nam je poznato Iz ' posljednjeg razdoblja Pavlov a zivota (63-67. god.). Mogao je ostvariti svoju namjeru da ode u Spanjolsku (usp. Rim 15,24-25). Prema pastoralnim poslanicam a, pohodio je Efez (1 Tim 1,3) i Kretu (Tit 1,5). Cini se da su Prva Timotejeva i Titova napisane u Makedoniji oko 65. godine. Iz Druge Timotejeve vidirno da je Pavao ponovo dospio u Rim u zatvor, koji je bio mnogo strozi od prvoga (2 Tim 1,8.12; 2,9). Pavao uvida da je ovaj puta za njega smrt nerni-

'l2

novna (2 Tim 4,6-8). Vrlo vjerojatno da je pogubljen za vrijeme Neronova progonstva. Predaja smatra da je mucen 67. godine.

Oko 10. god.:

Nakon 30. god.:

Oko 36. god.: 36-39:

39: 39-43: 43-44: 45-49:

49: 50-52:

53-58:

Duhovi 58: 58--60: 60--61: 61-63:

63:

3) KronoLoski pregled

Pavao roden u Tarzu.

skola u J eruzalemu, ucenik Gamalielov. obracenje.

Damask i Arabija. Pohod u J eruzalem. Tarz.

u Antiohiji s Barnabom. prvo misionarsko putovanje. sastanak u Jeruzalemu.

drugo misionarsko putovanje;

u Korintu od zirne 50. god. do ljeta 52. god.;

Prva i Druga SoLunjanima.

trece misionarsko putovanje;

u Efezu od jeseni 54. god. do proljeca 57. god.;

(FiLipLjanima), GaLacanima, Prva Korincanima;

pohod u Korint 57. god.; ljeti 57. u Makedoniji:

Druga Korincanima; u Korintu zimi 57/58; Rimljanima.

uhicen u Jeruzalemu. zatvorenik u Cezareji. put u Rim.

zatvorenik u Rimu;

KoLosanima, Ejezanima, FiLemonu (Filipljanima.).

kraj prvog zatocentstva:

moguce putovanje u Spanjolsku,

73

Oko 65:

Oko 67:

Oko 67:

Efez, Kreta, Makedonija; PT1)4 Timoteju, Titu.

Drugo sulanjstvo u Rimu; Druga Timote;u.

Smrt.

II. POGLAVLJE

POSTANAK SINOPTICKIH EVANDELJA

Da bi egzegeta utvrdio osnovanost onoga 0 ~mu izvjescuju evandelja, treba pomno svratiti pamju na tri razdoblja kroz koja su prosli Isusova nauka i zivot prije nego su stigli do nas.'

Na grckom izvorniku evandelje se zove euangelion, od cega je nastala latinska rijec evangeZium. U prvoj Crkvi rijec euangeZion nije znaeila knjigu koja govori 0 Isusovim djelima i rijeeir:pa, nego Radosnu vijest 0 mesijanskom spasenju, poruku 0 spasenju. Sam naziv s njegovim religioznim sadrzajem prva je Crkva nasla u Septuaginti," npr. u Iz 52,7: »Kako su Ijupke po gorama noge glasono§e radosti, koji oglasava mir, nosi sreeu,.'! spasenje navijesta!« Stari I Novi zavjet upotrebljavaju istu rijec, ali je u Starom zavjetu euangelion Radosna vijest 0 budueem spasenju, dok je novozavjetno evandelje Radosna vijest 0 spasenju koje je vee ispunjeno.

Evandelje ponekad oznaeuje Radosnu vijest koju je navijestio sam Isus (tako npr. u Mk 1,15; Mt 11,5; Lk 4,18), ali I sadrza] apostolske propovijedi 0 Kristu i spasenju koje je u njemu dostupno (npr. Dj 5,42; Rim 1,1-2). Oba se znaeenja

1 Instrukcija a povijesnaj istini evandeljd, koju je izdala Papinska biblijska komisija 21. travnja 1964. Hrvatski tekst Instrukcije preuzet iz prijevoda dra A. Kresine u knjizi A. BEA: Evanc1elja u sv;ettu povijesti i vjere. Navi znanatveni pogledt na sinopticka evanc1elja, Zadar, 1966, str. 67-73.

I Vidi WILFRID J. HARRINGTON: Record of Revelation: The Bible, Chicago, The Priory Press, 19M, str. 67.

7'

_-- ---------------~~~-~-

svode na isto, jer se uvijek radi 0 Kristu i njegovu naucavanju. Krscanski su misionari bili nazvani evandelistima po tome sto su propovijedali, a ne po tome sto su pisali (Dj 21,8; Ef 4,11; 2 Tim 4,5). U samom Novorn zavjetu »evandelje« znaci Kristovo naucavanie, a »evandelist« je propovjednik.

Rijec euangelion s vremenom je pocela dobivati novo znacenje. U II stoljecu posl. Kr. ovim se izrazom poceo oznacavatpisani izvjeStaj 0 Zivotu i ucenju naseg Gospodina. U to Sll vrijeme pisci evandelja dobili naziv evandelisti. Valja nam imati na umu da nelS pojam »evandelja« kao pisanih djela 0 Isusu nije istovjetan s pojmom evandelja u samom Novom zavjetu.

Evandelja nam govore 0 Kristu i njegovoj nauci, ali ih nije napisao Krist. Isus nije opisivao eudesa. nego ih je cinio. Podnio je muku, umro i ustao od mrtvih, ali nije ostavio prikaz tih dogadaja. Isto vrijedi i za njegovo ucenje. On je izgovorio svoje rijeci, ali su ih zapisali drugi. Te rijec! nisu dosle do nas u obliku u kojem ih je Isus izgovorio, nego u obliku u kojem su ih se drugi sjecali. Drugi su ih se mogli sjecati i zapisati ih toeno onako kako ih je on izgovorio, ali po sebi je rnoguce da ih se i nisu tocno sjetili. Pazljivo proucavanje evandelja nagovijesta da je posrijedi druga alternativa. Stoga moramo pogledati tko su i kakvi su svjedoci bili evandelisti.

Cetvorica evandelista pisala su nakon uskrsnuca i mnago godina nakon dogadaja 0 kojima pisu. Pri pisanju se nisu oslanjali sarno na one sto su oni osobno vidjeli, culi i upamtili. Dovoljno je sjetiti se da Marko nije bio apostol, da Luka uopce nije bio Isusov ucenik pa da vidimo kako su se evandelisti pri pisanju morali oslanjati na druge. Osirn te cinjenice, na danasnjern stupnju Istr-azi vanj a sasvim je jasno da su se evanc!elisti poslufili usmenim izvjestajirna iIi pisanim dckumentima koji su im stajali na raspolaganju, sto je prirodni postupak svakog pisca koji zeli napisati knjigu 0 necijim dje-

lima i rijeeima. I

Valja nam pogledati u razdoblje prije evandelista. Oni su .. J

nam dali eetverostruki izvjesta] 0 Radosnoj vijesti ali oni

~ami nisu a~tori t~ .Radosne vijesti. Zapisali su izvjestaj 0 na- .1

sem ,?ospod~nu: al~ ]e sam dogadaj postojao dobrano prije nego

~u on.l pocell ~lsat~ ', Izmedu Krista i evandelista stoje apostoli

1 prvi pr~ovJednIcl. .T~me dolazimo do prve Crkve, jer je

Crkva, koju predstavljaju apostoli, sastavila temeljno evande-

76

lje, koje su namkasnije prenijela ~etvorica evandelista, svaki sa svoga stajalista.

,stoga uocavarno tri razine: Isus Krist, Crkva apostola j evandelisti. Evandelja mozerno 'pravo razumjeti sarno kad uzimamo u obzir sva tri ova stupnja. U svjetlu ove l:injenice otpadaju rnnogi prividni problemi koji zapravo i nisu problemi. Tako vee pri povrsnorn l:itanju evandelja opazarno da se evandelisti ne slafu do u sitnice l:ak ni onda kada zapisuju Gospodinove rijeci. Postoje, stovise, medu njima znatne razlike. U stvari, razlike su normalne i potrebne ako su evandelisti pravi pisci od kojih svaki ima svoj ell] i upotrebljava izvore koji nisu morali biti dostupni drugome. Ovo i slijedece poglavlje feli pomoci citatelju da to razumije, kako bi sto bolje razumio evandelja.

1. ISUSOVE RIJECI I DJELA

1) IZREKE (LOGIA)

Gospodin se u usmenom iznosenju svoje nauke sluzio onim nacinorn misljenja i izlaganja koji je tada bio u upotrebi. Prilagodio se mentalitetu slusatelja i nastojao da se ono sto govori usijece u njihovu pamet da bi, napose ucenici, to zapamtili (PBK. Instr.).

Kasnije cerno pokazati da evandelja nisu Isusove biografije. Ona ipak zele prikazati njegovo ueenje te iznijeti pred citatelje izvjesna razdoblja i dogadaje iz njegova djelovanja na zemlji. Zelirno li doci do onoga sto je Isus doista cinio i govorio, moramo poci od treceg i drugog razdoblja predaje. Za sada jednostavno pretpostavljamo ta dva razdoblja kao cinjenicu djelovanja evandelista i apostola i zelimo doci do jezgre evandelja.

Gospodinove rijeci u sinoptickirn evandeljima - Matejevu, Markovu i Lukinu- uglavnom su iste, no Marko ih donosi manje od Mateja i Luke. Medutim, vrlo rijetko su one potpuno istovjetne u svima evandeljima. Razlike su obicno nezna tne ali su ponekad prilicno velike. Ovaj problem valja gledati ; ?ravom s~jetlu. Ne. b.i .imalo smisla zapisivati Isusove rijeci u istom obhku ~. raz.licitirn evandeljima. Valja takoder priznati da nemamo nijednu Isusovu rijec tocno onakvu kako ju je

77

on izrekao, jer je on govorio aramejski a evandelja su napisana grcki. Ipak ponekad mozemo uoeit! aramejsku podlogu a ona pokazuje da izrazi prevedeni na greki sadrze nesto od oblika u kojem ih je Isus izvorno govorio. Neki su izrazi sacuvani na aramejskom izvorniku: Abba u Mk 14,36; Talitha kumi u Mk 5,41; effata u Mk 7,34. U Isusovim rijecima iz evandelja susreeemo obiljezja usmenog stila kao sto je ritam, paralelizam i inkluzija. Ta su obiljezja odraz Isusova nastojanja da zorno poucava svoje ueenike.

OBILJEZJE USMENOG STlLA - U starozavjetnim spisima ritam je znatno zastupljen u psalmima i proroekim knjigama. Slienost Kristovih govora s prorockim knjigama posebno je va!na, jer su upravo ti dijelovi Starog zavjeta bili najprije javno propovijedani pa tek zatim zapisani. Stoga valja ocekivati tragove ritma u Isusovirn rijecima (kao npr. u Mt. 6,9-:13; 7-17; Mk 7,8). Upadljiv primjer je Mt 16,17-19. Donosirno hrvatski prijevod grekog teksta, koji se temelji na aramejskom izvorniku. I u svom treeem stupnju - pisanje Evandelja - te su rijeci saeuvale ritam. Ovdje smo sigurno blizu onome sto je Isus rekao.

Odlomak se sastoji od tri kitice, svaka kitica od tri stiha,

a svaki stih se dijeli na dva cezurom odvojena dijela:

Blago tebi / Simune Jonin sine,

jer tijelo i krv / to ti ne objavi, nego Otac moj / koji je na nebesima.

A ja tebi kaiem / ti si Stijena,

i na toj eu stijeni / sagraditi Crkvu svoju, i Vrata paklena / neee je nadvladati.

Tebi eu dati kljueeve I kraljevstva nebeskoga,

pa sto god sve!es na zemlji, I bit ee svezano na nebesima, a sto god odrijeSi.§ na zernlji, I bit ee odrijeseno na nebesima.

Paralelizam je knjiZevni postupak koji se cesto nalazi u psalmima i proroCkim knjigama. To je svojstvo hebrejskog pjesnistva." U Isusovim izrekama postoje razlieiti tipovi paralelizma.

3 Vidi WILFRID J. HARRINGTON: Record of the Promise:

The Old Testament, Chicago, The Priory Press, 1965, str. 282-283.

78

1. Sinonimni paralelizam. Dva ~lana jedne izreke izra.Zavaju istu misao tako da drugi ponavlja smisao prvoga razli~itim rije~ima. Na primjer:

'Dko prima proroka jer je prorok, primit ce placu proroeku; tkoprima pravednika jer je pravedniik, primit ce plaeu pravednieku (Mt 10, 41).

Kome je god mnogo dano, od njega ee se mnogo iskati. Kome je mnogo povjereno, vi§e ce se od njega iskati (Lk 12,48).

2. Antiteticki paralelizam. Drugi ~lan je antiteza prvome.

Na primjer:

Subota je stvorena radi ~ovjeka,

a ne covjek radi subote (Mk 2,27; usp. Mt 7,17; Lk 12,47- -48).

3. Postupci iIi razvijeni paraIeIizam. Misao prvog ~lana

razvijena je i dopunjena u drugom. Na primjer:

Tko vas prima, mene prima;

a tko prima mene, prima onoga koji mene posla (Mt 10,40; usp. Mk 9,37; Lk 12,4-5).

Sve tri grupe paralelizama nalazimo u Mt 10,39-41. Ovi primjeri pokazuju da je Gospodin namjerno formulirao svojc izreke po uzoru na Stari zavjet. Uz to su se na taj nacin lakse pamtile. Zato nam ovakve izreke predstavljaju formulaciju koja je vrlo bliza onome sto je Isus doista rekao.

InkIuzija postoji u hebrejskoj i aramejskoj knjiZevnosti te predstavlja neku vrstu pripjeva. Pojavljuje se u kratkom govoru tako da nekom rijecju, rijecima ili mislima govor pocinje i zavrSava. Time odlomak koji je obilje!en inkluzijom jasno predstavlja zasebnu cjelinu. Primjer imamo u Mt 5,3b. lOb; 7,16a.20; 16,6.12; 19,30 i 20, 16. Isus se sigurno slufio inkluzijom, ali je svejedno tesko ustanoviti da ll neka inkluzija u evandelju potjece od samog Isusa iii ju je oblikovala predaja.

U tom pogledu parabole predstavljaju zahvalno podrueje proueavanja. Izgleda na prvi pogled da u parabolama imamo ne sarno autentieno Isusovo naueavanje nego da su nam u njima sacuvane i Isusove rije~i. No prva je Crkva preradila parabole a evandelisti su ih dalje prera4ivali. Okolaost! prve Crkve nisu bile iste kao prillke za vrijeme lIU10va javnog djelovanja. Ako je Crkva zeljela da Isusove parabole odgovaraju

79

kasnijim potrebama, morala ih je donekle prilagoditi. Parabole imaju dva drustvena okvira: okvir u doba Isusova javnog djelovanja te kasniji okvir u zivotu prve Crkve. U mnogo slueajeva mote se s prtlicnlm uspjehom odgonetnuti izvorni oblik.'

2) PRIKAZI

(Ueenicf su razlimjeli cudesa i druge dogadaje iz njegova zivota kao diela ucinjena ,j usmjerena u eilju da pokrenu liude na vjeru u Krista i potaknu ih da vjerom prihvate evandeosku poruku spasenja (PBK, Instr.).

Iz prvih poglavlja Djela apostolskih vidimo da je Petar nakon Duhova bio glavni Kristov svjedok. On je u svojim propovijedima dao glavne erte Isusova javnog zivota i kod toga se uvijek slu!io odredenom she mom (usp. Dj 1,21-22; 2,22-24; 10,37-41). Red kojega se on drfao postao je opci okvir prvih triju evandelja:

1. Priprava i krstenje u Judeji, tj. propovijedanje Ivana

Krstitelja i pocetak Isusova javnog djelovanja.

2. Djelovanje u Galileji.

3. Put iz Galileje u Jeruzalem.

4. U Jeruzalemu: muka, smrt, uskrsnuce.

Izvjestaj 0 muci, koja se dogodila posljednja, nastao je najprije. Ovo dokazuje uska srodnost svih cettr iju evandelja u prikazu muke. Nakon toga dodavani su drugi detalji iz Gospodinova zivota i mnoge njegove izreke. S pravom su, naime, neki struenjaci rekli da su evandelja »izvjesta]! 0 muci s uvodome. Oeito je da su za prvu Crkvu najznacaniji dogadaji iz Kristova !ivota njegova muka, srnrt i uskrsnuce.

Vazno je odmah ustanoviti da je prva Crkva znatno pojednostavnila Isusov zivot i javno djelovanje u procesu propovijedanja Radosne vijesti, kako se taj proees odrazava u cetiri stupnja prikazane sheme. Da su nam sacuvaria sarno prva tri evandelja, bili bismo uvjereni da je Kristovo javno djelovanje trajalo manje od gadine dana. Tu je spomenuta samo jedna Pasha, Pasha Kristove muke, Izlazila bi da je Isus poeeo javna djelovati negdje nakon istog blagdana prethodne godine. Na

, WILFRID J. HARRINGTON: A Key to the Parables, New York, Paulist Press, 1964.

80

temelju toga bismo takoder zaklju~ili da je za vrijeme svoga javnog djelovanja sarno jednom pohodio Jeruzalem, i to na putu u svoju smrt. Ipak neki Lukini tekstovi ostavljaju malo drugaeiji dojam (9,51-53; 13,22; 17,11). Imamo, rnedutim, i cetvrto evandelje. U njemu '&Y. lvan izri~ito daje do znanja da je Isusovo javno djelovanje trajalo vise od dvije godine, jer spominje tri Pashe. On takoder govori da je Isus ~esto dolazio u Jeruzalem te u njemu drzao dugaeke govore.

O~ito da ne mogu biti povijesno posve toena oba naeina prikazivanja. Mi prihvacamo Ivanove podatke 0 duzem trajanju Isusova ministerija. Prva tri evandelja vise se drze prvotnog propovijedanja i nacrta koji su dali apostoli. Taj prvotni nacrt. imao je na umu misionarske potrebe. Misionari su se morali sloziti koje ce dogadaje iz Isusova zivota obradivati i koje dijelove njegove nauke izlagati. Nuzno je bilo pojednostavniti i shematizirati gradu.

Zaustavimo se nadogadajirna iz Isusova zivota. Spomenuli smo da su u sredistu smrt i uskrsnuee te da je ovaj spasonosni dogadaj bio prvi s obzirom na vaznost i sadrza] propovijedanja. K.asnije su uvidjeli da je Isusu prethodio netko koji je poslan da mu pripravi put. Stoga je bilo potrebno nesto reci o Ivanu Krstitelju. On je bio prvi glasnik Radosne vijesti, ali je njegova zadaca zavrsena kad je nastupio Krist. Isus se prilikom krstenja susreo s Ivanom i to je bio prikladan tas da se otpocne prikaz Isusova javnog djelovanja. To je u stvari pocetak Evandelja." Nakon toga Isus je nastavio djelovanje u Galileji..lzvjestaji 0 njegovim putovanjima i tudesima bili su gruplrani kao i dijelovi njegovih propovijedi zajedno s pojedinim izdvojenim izrekama. Isusov put u Jeruzalem, gdje ga eeka smrt, izgledao je napetiji ako ga prikafu 'kao jedini Isusoy odlazak u J eruzalem.

Okvir je, kako vidimo sastavljen po dogovoru, ali buduei da pisci nisu isli prvenstveno za tim da dadnu tocan povijesni prikaz, oni su iskrivili povijesne cinjenice. Nisu nam ostaviIi Isusovu biografiju niti su se odvise zanimali za kronolo-

5 Matej i Luka pocinju od Gospodinova rodenja, ali je prvotno propovijedanje pocinialo Isusovim krsteniem. Kasnije zanimanje za }judsko podrijetlo Sina Bozjeg bilo je povocl nastanku izvjestaja 0 dJetinjstvu.

13 Uvod -u Novl zavjet - Sprunen IiSpUonjenja

81

giju. Ovakav naert, medutim, odgovara odredeno] povijesnoj i teoloskoj stvarnosti: Isus je na poeetku bio dobro primljen kod naroda, ali je njegovo ponizno i duhoyno mesijanstvo iznevjerilo njihova oeekivanja i odu!evljenje je splasnulo. U isto vrijeme ogoreeno su mu se suprotstavljali pripadnici vladajueeg sloja. Nakon toga Isus se povukao iz Galileje i posvetio se izgradivanju male grupe vjernih ucenika. Nakon Petrove ispovijesti vjere u Cezareji Filipovoj ucenici su ga pocell u svemu podriavati. To je bio odlueni ~as za polazak u Jeruzalem. Cinilo se da protivnici slave pobjedu u drami muke, ali se prividni neuspjeh uskrsnueem pretvorio u pobjedu.

Iza naerta apostolskog propovijedanja krije se ta teoloska i povijesna stvarnost. Apostolska propovijed nije zeljela dati detaljnu Isusovu biografiju, nego one bitno. Biografija je tvorevina rnodernih vremena. Stoga naert 0 lsusovu djelovanju, sadrzan u apostolskoj propovijedi, nije nrkakva krivotvorina. Prema prva tri evandelja lsusovo bi javno djelovanje trajalo manje od jedne godine. To je sarno privid, jer se to nigdje ne kaze izri~ito. Do takvog zakljueka moze doei onaj koji ne razumije metodu i nakanu onih koji su stvarali predaju. Oni su htjeli prikazati djelovanje Mesije od povoljnog poeetka u Galileji do tragedije i konacnog t_rijumfa u Jeruzalemu, a evandelja nam Ipak pokazuju taj povijesni tok.

Mi moderni ljudi vodili bismo raeuna u takvom prikazlvanju 0 vremenu i detaljnoj kronologiji. Da Ii, medutim, trajanje Isusova ministerija utje~e na svrhu i ucinak toga ministerija? Obraeenici su shvatili da je Sin Bozji nastupio medu Ijudima, podnio muku, umro i ustao od mrtvih. Jedino im je to bilo potrebno da priznaju svoga Spasitelja. Ne trebamo i ne zelimo· nadugo dokazivati povijesnost evandelja, ali sa sigurnoseu tvrdimo da povijesni Iik lsusa iz Nazareta stoji iza predaje saddane u evanc1eljima. Prihvaeamo glavne erte njegova javnog djelovanja i sigurni smo da su evandelja sa~uvala srZ njegova nau~avanja. Apostolima i evandelistima nije u prvom redu bUo stalo do tocruh biografskih podataka. Oni su ~vrsto vjerovall »da je lsus Krist, Sin Bozjic (Iv 20,31), da »je lsus Gospodin« (Rim 10,9).

82

2. APOSTOLSKA PREDAJA

1) IZVOR

SVJEDOCI

Krist Gospodin je iz;abrao ucenike koji su ga slijedili od po~etka; oni su vidjeli niegova djela, ~uli njegove rije~i i tako bili u stanju da postanu svjedoci njegova tivota i njegove nauke (PBK. In.~tT.).

Isus je medu ucenicima izabrao posebnu grupu svojib suradnika. Iz Mk 3,14 vidimo da je kod odabiranja apostola imao dvije stvari na umu. Najprije je htio »da budu s njimc da ih formira i ispunja svojim duhom. Ipak mu je glavna nakana bila u~initi ih svojim suradnicima u osnivanju Bo!jeg kraljevstva na zemlji. Da hi ih pripravio za tu zadaeu, poslao ih je da propovijedaju, da izgone vragove i ozdravljaju bolesnike (Mt 10,1). On je poslao njihkao 5tO je Otac poslao njega (Mt 10,5-40). Za druge ljude oni su bili Isusovi predstavnid i njegova produzena desnica, pa, tko njih prima, prima njega, a tko njih prezire, prezire njega (Mt 10,40).

Nakon uskrsnuca Krist im je povjerio da propovijedaju evandelje po cijelom svijetu (Mt 24,14). Zato su postali i bili Isusovi svjedoci (Dj 1,8). Zadaea im je navije§tati ljudima dogadaje od Ivanova krstenja do Isusova uzasasca, osobito pobjedonosni dogadaj uskrsnuea (Dj 1,22; 2,32). Pavao je na putu za Damask takoder postao svjedok uskrslog Krista (Dj 22,15: 26,16). Od tada je i on navijestao Isusovo uskrsnuee (1 Kor 15,15) i svojim propovijedanjem budio vjeru (2 Sol 1,10; 1 Kor 1,6). Saddaj Ivanova evandelja temelji se na iskazu oeevica (Iv 19,35; 21,24).

Stoga su apostoli Kristovi svjedoci, ljudi koji su ga vidjeU uskrslog. Svjedoeit irn je da je taj uskrsli Krist isti onaj Isus s kojim su oni drugovali (Dj 1,8.21). Ovo Dvanaestoricu izdvaja i od velikog Apostola naroda i njihovu apostolstvu daje pose-

. bno obiljdje (Lk 24,48). Oni su svjedoci ispunjeni Duhom (Lk 24,49; Dj 1,8) i stoga nadahnuti pisci. Sa&javaju grupu ill zbor koji je temelj novog Jeruzalema (Otk ~1,14). Oni su »stupovic oko kojib se okupila Crkva, izabranici, Duhom prosvijetljeni svjedoci i slu5atelji Utjelovljene Rijel!i. Oni IU obllkovaIi predaju koja je usla u evandelje.

83

Djela apostolska opisuju postupno navijestanje evandelja koje se ima prosiI~iti lido na kraj zemlje« (Dj 1,8). To je JOB uvijek Radosna vijest 0 Kra1jevstvu (Dj 8,12; 14,21-22), ali se naglaSava Radosna vijest koja je Isus (Dj 8,35; 17,18) pa sredisnje mjesto zauzima propovijedanje Kristova uskrsnuca. Propovijedanje apostola prate »znakovi« (Mk 16,17; Dj 4,30; 5,12.16; 8,6s1) i Ijudi se otvaraju rijeci Bozjo] (Dj 13,7.12); sslusaju«: »prihvacaju« (Dj 3,22-23; 8,14; 11,1; 17,11), »pokoravaju se« (Dj 6,7).

Oslonjena na »ustanovu« svjedoka i ozivljavana dahorn Duha, Crkva nastavlja razvijati zivu evandeosku predaju kojom se hrani .. ' Dusa Crkve koja nastaje su Dvanaest svjedoka te preko njih Isus fivi d vodi svoiu Crkvu po Duhu Svetom. Ojaeanl time, mofemo s punim pouzdanjem pratiti djelovanje svjedoka bilo u propovijedanju evandelja bllo u postepenom oblikovanju evandelja".

USMENA PREDAJA

Apostoli su u prvom redu navjesclvali smrt i uskrsnuce Gospodinovo, svjedo~il1 0 Isusu te vjerno lznosfll njegov fivot i ponavljali njegove rije~i ... 'Vrieci sluzbu rije{:i' propovijedali su sluieei se razlicitim naeinima govora koji su bill prikladni njihovoj posebnoj svrst i mentalitetu slusatelistvae (PBK, Instr.).

Evandelja su se najprije propovijedala a onda su zapisana. Evandelisti se u izvjesnom stupnju razlikuju, sto osobito vrijedi za prva tri evandelja, ali se slazu u glavnim crtarna Isusove nauke i prikazivanju glavnih dogadaja iz njegova ii· vota. To bi nas moglo zbuniti da su oni htjeli reel sve sto jc Isus ucinto i donijeti sve sto je naucavao, Ivan je bio svjestan da donosi sarno dio onoga sto je Isus cinio i naueavao (Iv 21,25). Ako su evandelisti zapisali samo nesto od onega' sto je Isus cinio i naucavao, njihove razlike i slicnosti dolaze od odabiranja dogadaja i nauke i sluzenja zajednickirn ili slienirn izvorima.

Pocinjue! svoju zadacu propovijedanja Krista apostoli su se najprije susreli s problemom kako da predstave svoju poruku. Kad bi svaki apostol i svaki ucenik poceo propovijedat; ono Ato [e njega posebno odusevilo na Kristovoj osobi i u Kristovoj nauci, sluSatelji bi hili strasno zbunjeni. Treba10 je od

• X. !'sON-DUFOUR: Les Evangiles et l'histoire d. Jesus, Paris, Editions du Seuil, 1963, str. 255-256.

84

pocetka nastupati s dogovorom i sredeno. Priredili su izbor iz Kristovih djela i rijeci za praktienu misionarsku potrebu. Tu su zadacu obavila Dvanaestorica pod Petrovim vodstvom.

Iza danasnjih kanonskih evandelja krije se usmena predaja. To ne znaei sarno to da se njihov sadrza] najprije propovijedao ili da je evandeoska poruka zadobila od poeetka ustaljeni oblik. Time hocemo reci i to da u danasnjim evandeljima mozerno odgonetnuti tragove nekadasnje usmene predaje. Prvim je propovjednicima i vjeroueiteljima bilo stalo do toga da se evandeoska poruka 5to lakse usijeee u parneenje pa su pojedine zgode i izreke tako oblikovali da se pamte sto je moguce lakse. Neke od tih oblika mozemo i danas uociti. Kad ih analiziramo, vidimo kako su nastajala evandelja, Smijemo sigurno reci da su slijedeci elementi »usmenog stila« djelo Crkve, koja je zeljela prenijeti evandeosku poruku:

1. Shematizacija, kojom se opisane zgode oblikuju prerna istom modelu i vrlo jednostavnoj shemi. Tako su izvje5taji 0 cudesima svedeni na bitno i donoseni u stereotipnom obliku. Marko, na primjer, gotovo istim izrazima opisuje izgonjenje necistog duha i stisavanje oluje (Mk 1,25-27; 4,39-41; usp. 7,32-37 i 8,22-26; 11,1-6 i 14,13-16).7

2. Mnemotehnicka pomagala. To je povezivanje Isusovih r ijeel rijecima-sponama (npr. Lk 16,9-13; Mt 18,1-35; Mk 9,33- -50; Lk 9,46-50). Takvo mnernotehnicko pomagalo jest i inklu· zija.

Proucavanjern ovih oblika usmene predaje vracarno se na izvore evandelja, a kod logija dolazimo sasvim blizu izvornim Isusovim rijecima. Za ispitivanje apostolske predaje u razdoblju prelazenja iz cisto usmenog oblika u predevandeoske knjifevne cjeline znatno pornaze metoda povijesti oblika (kritike oblika) (Formgeschichte; form criticism; critique des formes).

2) POVIJEST OBLIKA U SINOPTICKIM EVANf)ELJIMA

Kad se ukaze potreba, egzegeta ce slobodno ispitati evantualne pozitivne elemente koje pruZa »rnetoda povijestl oblika« da bi se njima pravilno posluzlo za potpunije razumijevanje evandelja« (PBK, Instr.).

7 Vidi str 146 ovog prijevoda.

85

U Njema~koj se neposredno nakon prvog svjetskog rata poeeo razvijati od 1919. do 1922. novi pristup sinoptiekirn evandeljima. Tuma~enje srodnosti medu pojedinim evandeljirna pornoeu zajedni~kih izvora dovelo je do teorije 0 dva izvora. Po njoj je Markovo evandelje najstarije a druga su dva ovisna o Marku i 0 zbirci Gospodinovih rijeci (logia), koja se u s~ru~noj literaturi oznaeava kraticom Q (od njemacke rije~i Quelle

- izvor).' Ta dva izvora nastala su relativno kasno i predstavljala su razvijeni stupanj predaje. Pojedini su strucnjaci pokusali tragati za ranijim pisanim izvorima koji bi prethodili Marku i Q ali njihova rjesenja i teorije ne predstavljaju znacajan uspjeh. Povijest grade koja je usla u evandelje, od svoga pocetka pa do zavrsnog oblika u Marku i Q ostala je gotovo sasvim u tami. Knjizevna kritika koja proueava pojedina djela iznutra [edina je obecavala izlaz viz cor-sokaka. Valjalo je ispitati usmenu predaju prije nego je ona ustaljena u zapisanim izvorima. Novi pristup dobio je naziv Formgeschichtliche Methode, metoda povijesti oblika (kritika oblika), koja svu paznju posvecuje obliku i strukturi prvotne predaje koja je usia u evandelja.

H. Gunkel upotrijebio je prije toga ovu metodu za proucavanje nekih dijelova Starog zavjeta, posebno Knjige Postanka i Psalama. Glavni zastupnici metode povijesti oblika, primijenjene na Novi zavjet, jesu Martin Dibelius' i Rudolf Bultmann." Izlozit cerno tu metodu kako je primjenjuju njezina dva glavna zastupnika.

METODA POVIJESTI OBLIKA. - 1. N acela. a) Sinoptieka evandelja ne cine knjizevnu cjelinu, nego su mozaik sastavljen od razlicitih ulomaka. Stoga ni evandelisti nisu pravi autori nego kompilatori koji su odvojenu i rasprsenu gradu skupili u jedan okvir prema rasporedu koji su sami

8 Vidi str. 120 ovog prijevoda.

• Die Formgeschichte des Evangeliu7nS, Tiibingen, Mohr 1933, drugo izdanje 1933; usp. njegov Nanak: ,.Zur Formgeschichte der Evangelienc u casopisu Theologische Rundschau (1929), 185-216; takode: »Zur Formgeschichte des Neuen Testamentsc, u istom casopisu 1931, 207-242; Die Botschait von Jesus Christus, Tubin-

gen, Mohr, 1935. .

10 Die Ge.chichte der svnoptischen Tradition, Gottingen, Vandenhoeck & Ruprecht, 1921, drugo izdanje 1931; Die ErforschunQ der synoptuchen Evangelien, Giessen.t 1930; »The New Approach to the Synoptic Problemc, Journal of Religion (1926), 335-362.

88

naeinili. Jedino izvjeStaj 0 muci predstavlja povezanu knjizevnu cjelinu. Uz to valja reci da sinoptieka evandelja nemaju obiljezja pravih knjizevnih djela, nego zapravo spadaju u kategoriju pueke knjiZevnosti ili »infrallteraturee.

b) Evandelja nisu biografije jer nijedno od njih ne daje povijesnu i skladnu sliku Isusova zivota. Nema u njima ni rije~i 0 tome kako je Isus izgledao, ne 'opisuje se njegova 050- ba, nema ni trag a njegovu unutarnjem prozivljavanju. Evandelistima nije stalo da pokazu razvoj Isusove misli. NiSta konkretnije ni drugaeije nisu prikazane ni druge osobe u evandeljima. Evandeljima, prema prvim zastupnicima ove metode, zapravo nije stalo do povijesnog Isusa. Ona su svjedoci vjere prve krscanske zajednice u Spasitelja svijeta.

c) Prva generacija krseana dala je osnovne elemente evandeoske predaje. Na vjeru ovih krscana iz I stoljeea utjecao je Christus-Mythus, »rnit 0 Kristue, koji je Pavao stvorio i oblikovao. Pavao je, naime, preobrazio Isusa u utjelovljenog Sina Bozjeg, koji je umro za spasenje Ijudi i ustao od mrtvih. Krscanska je zajednica u svjetlu te vjere stvorila evandelja Ta je zajednica najprije »prozivjelac poruku evandelja i onda ju je zapisala. Pueki prikazi Isusovih djela Ili rijeci, stvarnih iIi izmisljenih, nastali su u prvim krscanskim zajednicama iz propovjedniekih, apologetskih Hi kultnih potreba. Ovo spajanje stvaralaeke vjere i prakticnih potreba veoma smanjuje Hi sasvim potamnjuje povijesnu vrijednost evandelja.

2. Analiza i razvrstavanje grade u evandeljima. Bultmann i Dibelius poceli su rasclanjivati evandelja i razvrstavati njihove sastavne dijelove, jer su ih smatrali kompilacijom razlicitih ulomaka. Osnovna je pretpostavka metode povijesti oblika da je predaja 0 Isusu kolala u odvojenim, usmeno prenosenim, cjeli11ama, koje se mogu razvrstati prema svojim oblicima. Mll.<?gi 09. pronadenih oblika doista predstavljaju odvojene cjeline, - ali su zastupnici ove metode pri razvrstavanju grade u evandeljima presli u krajnost sjeckanja, tako da na koncu konca njihovo razvrstavanje djeluje umjetno.

Cita,yagI?da evandelja dijeli se u dvije glavne grupe: logije (log;,a) niono sto je Isus rekao, te naiativni dijelovi iii oplsi dogal1aja u vezi s Isusom, Dibelius i BUltmann prihva6aju ovu opeu podjelu, ali se u drugim podjelama ne sluu u sve.mu.

87

a) Medu logijima Bultmann razlikuje:

I Mudrosne izreke i poslovice (npr, Mt 6,19-34; 12,34; 24,28).

II Proroeke i apokaliptioke izreke (npr. Mt 5,3-9; 11,5-6; 13,16-17).

In Zakonski propisi i pravila zajednice (npr. Mt 6,2-8; 18,15-22; 5,21-22. 27-28.33-34).

IV »Ja-izreke« (Ich-Worte), u kojima Isus govori u prvom lieu 0 svome dolasku ili svojoj os obi (npr. Mt 10,34-36; 11,18-19.25-30; 16,18-19).

V Prispodobeili para bole (npr. Mt 13).

Vf[ Apoftegme (od greke rijeci apophthegma - izjava, izreka) u koje spadaju polemicke (npr. Mk 2,1-12. 23-28; 12,13-17), poucne (npr. Mk 10,17-22) i biografske izreke (npr. Mk 6,1-6; 10,13-16; Lk 9,57-62).

Dibelius je svrstao logije pod opei naziv pareneze (nagovor, poticaj), jer su prema njegovom misljenju bile sabrane u svrhu poueavanja i poticanja. On ne obraduje logije podrobno kao Bultmann.

b) Razvrstavanje narativnih dijelova iIi opisa pokazalo se teze od logij4. Ovdje se Dibelius i Bultmann znatno razilaze. Bultmann se zadovoljava s tri grupe:

I Opisi cudesa.

II Anegdote i legende kao (pobudne zgode bez povijesne vrijednosti).

III Opis muke.

Dibelius vidi u danasnjim evandeljima pet grupa narativne grade:

I Paradigme (»uzorci«), upotrijebljene kao osvjetljenje u govorima (npr. Mk 2,1-12.23-28; 10,17-27).

II Novellen (kratki prikazi), to jest opisi eudesa.

III Legende (lat. legem tj. »ono sto treba ~itati«), donose pobudne zgode iz Isusova zivota (npr. Lk 2,41-50; 19,1-10) ill ii zivota ucenika (npr. Lk 5,1-11; Mt 14,28-31 i 17,24-27).

IV Mitovi, to jest odlomci na koje je utjecao Pavlov Christus-Mythus (usp. Fil 2,5-11; npr, Mk 1,9-11; 4,1-11; 9,28 i par.).

V Opis muke.

88

Bultmannove apoftegme odgovaraju Dibeliusovim paradigmama, ali Bultmann svoje apoftegme stav1ja medu logije, a Dibelius paradigme medu narativne oblike. To predstav1ja najvecu razliku rnedu ovom dvojicom zastupnika metode povijesti oblika. Britanski struenjak Vincent Taylor mjesto izraza »apoftegme, paradigrne« uveo je jednostavniji i jasniji eng1eski naziv: Pronouncement Stories (»izrecne zgodee)." To su opisi zgoda koje uokviruju, tumace i naglasavaju neku Isusovu izjavu Hi izreku (npr. Mk 12,13-17). Stoga se ovi oblici mogu svrstati medu narativne obllke Hi pak medu logije, vee prema tome da Ii u njima naglasavamo samu zgodu Hi izreku.

Struenjaci upozoravaju da u evande1jima rijetko nalazimo pojedine knjizevne oblike u cistom stanju, nego vecinom izrni[esano s elementima drugih oblika; to su tzv. Mischformen.

3. Sitz im Leben iIi povijesni kontrast knjizevnih oblika.

Razvrstavanje grade sarno je prvi korak. Vainije je pokazati podrijetlo i razvoj tih razlicnih knjizevnih obIika. Stoga ih treba smjestiti u povijesnu pozadinu prve krseanske zajednice, pogledati potrebe koje su iziskiva1e nastanak i razvoj upravo takvih oblika i uociti namjere koje se odrzavaju u tim oblicima. Ovo je metoda povijesti oblika nazvala Sitz im Leben Ili zivotne prilike iz kojih su izasli razliciti oblici grade sadrzane u evandeljima. Moguca su dva naeina proueavanja Sitz im Leben-a:

a) a priori il i dedukcijom otkrivati knjiievne oblike proucavajuci ustrojstvo prve z~jednice;

b) a posteriori Hi indukcijom otkrivati teznje zajednice proucavajuci 'knjizevni oblik .

.Qibelius se posluzio deduktivnom metodom. On pocinje duznostima ili funkcijama u prvotnoj zajednici, osobito temeljnom duznoscu propovijedanja. Njegova teme1jna teza glasi: »Am Anfang war die Predigt - U pocetku je bilo propovijedanje«. On tvrdi: »Predaja 0 Isusu bitno je vezana uz propovijedanje; po mom misljenju ova je pretpostavka nuzna za bilo kakvo daljnje raspravljanje 0 ovom predmetu«." Propovjednicima su, dakako, potrebni primjeri i osvjetljenja pa su iz te potrebe nastale paradigme. Kako je vrijeme odmicalo,

II Vidi V. TAYLOR: The Formation of the Gospel Tradition, New York, St. Martin's Press, 1933, str. 30.

n Usp. onaje, str. 27.

89

-------_._

---- - ~ - .'

dodavali su se pojedini detalji pa su n~~ali _ltL~i~ .. tJ.l!!,!~iyni oblici (Novellen) u kojima se Isusova cudotvorna moe prika-Zfvala s udivlj enj em. Ove anegdote nisu oblikovali sami propovjednici nego pripovjedaei i stoga su ti. sa~e.ti..JJ._arativni oblici (NoveZlen) nastali. kasnijeod paradigma. ~;arugihe potjeeu od -i>J".Vih__pl"opovjednika oeevldaca, a svi sa!etCnarativni'oblici (NoveZlen) od -anoDlinnih pripovjedaea. U njima postoji vi~ prostora za mastovitost a manje povijesne tocnosti, Dibelius se nejasno izrazava 0 legendama i mitovima; ne pripisuje ih auktorima koji bi imali neku ulogu u zajednici. Legende i mitovi nastali su kasnije od gore spomenutih knjizevnih oblika i nemaju povijesnu vrijednost.

Bultmann se sluii induktivnom metodom. Poeinje od teksta evanc1elja te ga rdclanjuje i odstranjuje kasnije dodatke ili prerade prvotne predaje. Dodaci i prerade unoseni su iz motiva koji su urodili razlicnoseu .predaja u evandeljima, kako to mozemo vidjeti proueavajuci i usporedujuei evanc1elja. Tako npr. Marko u 9,17 govori 0 ocu koji je doveo Isusa svome sinu »jer je imao nijemog duha.« Matej u 17,15 spominje vise detalja: »Gospodine, smiluj se sinu mome, jer je mjesecar j zlo mu je. Cesto, doista, pada u oganj i cesto u vodu.« Luka u 9,38-39 navodi ostale simptome te dodaje da je bolesnik bio jedino dijete u oca. Drugi primjer je Mk 14,47, gdje jedan od Isusovih ueenika »trgavsi mac udari slugu velikoga svecenika i odsijece mu uho.e Luka u 22,50 poblize navodi da se radilo o desnom uhu, a [van u 18,10 sporninje imena: anonimni ueenik bio je Petar a udareni sluga zvao se Malho. Dakako, ti su se tekstovi priredivali i prosirivali kad su iz kanonskih evandelj a presh u apokrifne spise. Kad odredimo zakone toga razvoja, u svjetlu tih zakona mozemo ustanoviti pocetnu fazu predaje i otkriti prvotni oblik. U najmanju ruku mozerno otkriti »rnotiv« koji je bio povod nastanku pojedine predaje. »Rasprave« unutar prve krscanske zajednice su Sitz im Leben ili povijesni kontekst doticne predaje. U tim »raspravama« predaja je bila oblikovana iz apologetskih, polemickih i dogmatskih potreba. Bultmann smatra da se p.!o~_~~_Q~nja predaje odvijao veeinom u palestinskim krscansklm zru.~dniC ah'l. a, ali su, po njegovu misljenju-;-prikazi cuq~~,~_i.legend~ nastali u helenistiekim krugovima. I neki govori, u kojima Isus govori 0 sebi (»ja-rljeci«); "takoder su nastali u heleriistick om svijetu.

90

Dibelius i Bultmann slazu se kada prvoj okrscanskoj zaj~cLprj,Risuj\l glavnu ulogu __ ~. ohlikovanju predaie." Bultmann je radikalniji od Dibeliusa, jer gotovo sve u evandeljima pripisuje stvaralackom duhu prve krscanske zajednice, koju on zove Gemeinde. Isus npr. nije dao nikakva pravila 0 postu ill obdrlavanju subote, ali su jeruzalemski krscani u raspravama sa Zidovima stvorili takva pravila i stavili ih u Uciteljeva usta radi veceg ugleda. Isus nije ozdravio gubavca niti uskrisio mladica iz Naina, nego su ta cudesna djela izmislili antiohijski krscani u borbi protiv cudesa koja su se prlpisivala poganskim bogovima. Po Bultmannovu miSljenju narativni dijelovi apoftegma plod su rnaste, Tako npr. opis Petrova i Andrijina poziva (Mk 1,16-20) izmiSljen je na temelju izreke: »Ucinit eu vas ribarima ljudi.c Takvih cinjenica ima dosta u evandeljima, Doduse, postoji moguenost da je Isus doista izgovorio neke rijeci ili ucinio neka djela, ali ne mozemo nikada biti sigurni u njihovu povijesnost, jer izmedu njega i nas stoji prva krscanska zajednica. Mozemo jedino znati sto nam prva zajednica govori 0 Isusu, ali ne mozemo sa sigurnoscu znati sto je Isus rekao i ucinio.

Dibelius ne prihvaca Bultmannov skrajnji skepticizam.

On npr. dopusta da paradigme kao najstariji oblici predaje potjecu od ocevidaca. Ion, medutim, pripisuje vaznu stvaraIacku ulogu prvoj krscanskoj zajednici. Prvi su propovjednici, iako su bili ocevici, pojedine zgode i izreke tumaeili pr ilikom propovijedanja. Isus je rekao: »Evo moje majke, evo moje brace!«. Da bi podstakao svoje slusatelje, krscanski je propovjednik dodao: »Tko god vrsi volju Bozju, on mi je brat i sestra i majkae (Mk 3,34-35). Isus je rekao: lONe trebaju zdravi lijecnika, nego bolesni!e Da bi naglasio teoloski misao tih rijeci, propovjednik je dodao: lONe dodoh zvati pravednike nego gresnike (Mk 2,17). Propovjednik je cak mogao popraviti neke Isusove rijeci. Isus je rekao: »Dokle god imaju zaruenika sa sob om, ne rnogu postiti.« Time je on svojim ucenicima zabranio da obdrzavaju zidovske propise 0 po stu. Prvi su krscani, medutim, postilL Trebalo je taj obiea], koji se protivio Ueiteljevo] odredbi, nekako opravdati. Propovjednik je rijesio

II Vidi P. BENOIT: »Ref1exions sur 1a Formgeschichtliche Methode« u svom dje1u Exegese et Theologie, Paris, Cerf, 1961, I, str. 25--61. Puno sam se sluzio ovim clankom.

91

poteskocu prosirujuci Isusove riieci: »Doe! ce vee dani kad ce im se ugrabiti zarucnfk, i tada ce, u onaj dan postiti« (Mk 2,19-20).

Imamo li na umu takve slobodne postupke, nije cudno 5tO su kratki narativni oblici koji govore 0 cudesima (NoveHen) dijelom sastavljeni na temelju grade iz zidovstva ili helenizma. Ozdravljenje opsjednutog u Gerasi sastavljeno je na temelju nekog Izvjestaja 0 zidovskom egzorcisti. Cudo u Kani poganskog je podrijetla, jer je tu glavni junak neki bog vina, poput Dioniza. Dakle, biografski detalji u legendama ne bi imali povijesnu vrijednost. Legende 0 Isusu - kao teofanija prilikom krstenja i preobrazenja, proricanja muke i uskrsnuca - sastavljene su da u evandelju razrade mit 0 Kristu (Christus-Mythus), po kojem je Isus bio utjelovljeni Sin Bozj], koji je za ljude umro i uskrsnuo od mrtvih.

Ako odstranimo sva ova Iznasasca prve krscanske zajednice, pitamo se sto u evandeosko] predaji ostaje od povijesnog? Veoma malo. Izvjesni nelzazovni ostatak 0 Isusu iz Galileje, koji se smatrao prorokom te je u tom smislu morae govoriti i nastupati, all ne rnozemo zapravo reci ni sto je govorio ni kako je djelovao. On je konacno jadno umro. Sve ostalo: niegovo bozansko podrijetlo, spasiteljsko poslanje, dokazl koje je za to dao svojim rijecima i cudesirna, te konacno uskrsnuce, koje je zapecatilo njegovo djelo - sve bi to bila cista izmisljotina koja se rodila iz vjere i kulta, ov!jena legendarnom predajom i oblikovana propovijedanjem i borbama unutar prve kdcanske zajednicew,

KRITICKI OSVRT

NA METODU POVIJESTI OiBLIKA

Cesto su sa spomenutom metodom pomijesana neprihvatljiva filozofska i teoloska nacela koja nerijetko iskrlvljuju i samu metodu i njezine zakliucke u literarnim stvarlma. Neki zastupnici te metode, zavedeni racionalistiekim pretpostavkama, ne prihvacaju ojistojanost nadnaravnog red a i zahvat osobnog Boga u svijetu, zahvat koji se ostvarlo pravom objavom, kao i mogucnost cudesa i prorostava, Drug! polaze od krivog pojma vjere, kao da ona ne vodi raeuna 0 povijesnoj Istini, iIi dapace kao da je s njom nespojiva. Drugi opet apriorno nijecu povijesnu vrijednost i sadrza] dokumentima objave. Neki, konacno, malo drzecl do ugleda apostola Isusa Krista i do njihove sluzbe i utjecaja u prvotnoj zajednici,

14 Ondje, str. 46.

92

.• :i

j

uvelicavaju kreativnu moe spornenvce zajednice. To se ne protlvl samo katolickoj nauci vee nema nikakva znanstvena temelja te je neprihvatljivo i prerna zdravim nacellma povijesne metode (PBK, Instr.).

1. Istina je da evandelja nisu Isusove biogTafije. Ona su u biti zbirke Isusovih rijeci i djela. Cinjenica je da grad a evandelja nije slozena strogo kronoloski, Razlicite predaje, koje tv ore zasebnu ejelinu mogu se izdvojiti iz redakeijskog okvira u kojem se sada nalaze te se odvojeno promatrati. Iz ovog izlazi da je sarno okvir umjetni, dok pojedine Isusove izreke i zgode potjecu iz predaje. Nije ispravno reci da su evandelisti cisti kompilatori (neoTfginalni pisci). Proucavanja koja su slijedila nakon ovakve optuzbe protiv evandelista dovela su do sloznog priznanja da su evandelisti pravi pisci, a evandelja djela koja nose osobni pecat, jer je svako sastavljeno prema posebnom planu i obiljezeno posebnim obiljezjern. Ona nikako nisu mozaik neskladnih ulomaka.

2. RaZvTstavanje gTade znatnim je dijelom umjetno. Pitanje logija nije najveca poteskoea i Bultmannovo razvrstavanje uglavnom moze ostati. Njegovi nazivi zapravo istieu . stilska obiljezja. Ne oznaeuju pucke oblike koje pojedinae iii zajedniea nesvjesno oblikuju da bi slijedecern pokoljenju prenijeli odredenu poruku. Ovo ne mozemo reci 0 njegovu razvrstavanju narativnih dijelova Ill 0 Dibeliusovu razvrstavanju tih dijelova. »Opis cuda« moze biti ispravan naziv, ali nazivi »Iegende« i »mitovi« ne sarno da su proizvoljni nego su

i Iazni, Sam Bultmann i Dibelius morali su priznati da se obliei koje oni vide ilipretpostavljaju rijetko nalaze u cistom stanju u saeuvanim kanonskim evandeljima.

Jos je teza metodoloska omaska prijelaz iz knjizevne u povijesnu kritiku. Tako Dibelius ne samo da svoje paradigme pripisuje »propovjednieima« a svoje »novele« (Novellen) »pripovjedacima« nego takoder tvrdi da su »novele« (N ovellen) kasnije oblikovane i stoga su s povijesnog stajalista manje sigurne. Ne vidimo zasto i sluzitel] Rijeci ne bi mogao upotrebljavati i paradigme (sizrecne zgode«) i opise cudesa. Stoga je opravdano pretpostaviti da ova oba knjiZevna oblika potjecu iz najranije predaje. Protiv tvrdnje da su propovjednici Isusovim rijecima nadodavali vlastite rijeci, sto je ilustrirano

93

poteikoc\.l proiir\.lj\.lci Isusove riiel:!i: »Doci ce vee dani kad ee 1m Ie \.lif.biti z.r\.lanlk, i tada ce, u onaj dan postiti« (Mk 2,19-20).

Imamo Ii na umu takve slobodne postupke, nije cudno sto su kratki narativni oblici koji govore 0 I:!udesima (Novellen) dijelom sastavljeni na temelju grade iz zidovstva Ili helenizma. Ozdravljenje opsjednutog u Gerasi sastavljeno je na temelju nekog izvjestaja 0 zidovskom egzorcisti. Cudo u Kani poganskog je podrijetla, jer je tu glavni junak neki bog vina, poput Dioniza. Dakle, biografski detalji u legendama ne bi imali ·povijesnu vrijednost. Legende 0 Isusu - kao teofanija prilikom krstenja i preobrazenja, proricanja muke i uskrsnuca - sastavljene su da u evandelju razrade mit 0 Kristu (Christus-Mythus), po kojem je Isus bio utjelovljeni Sin Bozji, koji je za ljude umro i uskrsnuo od mrtvih.

Ako odstranimo sva ova izoasasca prve krscanske zajednice, pitamo se Ato u evandeoskoj predaji ostaje od poviiesnog? Veoma malo. Izvjesni nelzazovni ostatak 0 Isusu iz Galileje, koji se smatrao prorokom te je u tom smislu morae govoriti i nastupati, ali ne mozemo zapravo reel nl sto je govorlo ni kako je djelovao. On je konaeno jadno umro. Sve ostalo: njegovo bozansko podrijetlo, spasiteljsko poslanje, dokazi koje je za to dao svojim rijel:!ima i eudeslma, te konacno uskrsnuce, koie je zapeeatilo njegovo djelo - sve bi to bila I::ista izmisljotina koja se rodila iz vjere i kulta, ovijena legendarnom predajom i oblikovana propovijedanjem i borbama unutar prve krAcanske zajedntce!'.

KRITICKIOSVRT

NA METODU POVIJESTI OiBLlKA

Cesto su sa spomenutom metodom pomijesana neprihvatljiva filozo!ska i tecloska nacela koja nerijetko iskrivljuju i samu metodu i njezine zakljueke u literarnim stvarima. Neki zastupnici te metode, zavedeni racionalistiekim pretpostavkama, ne prlhvaeaiu opstojanost nadnaravnog reda i zahvat osobnog Boga u svijetu, zahvat koji se ostvario pravom objavom, kao i rnogucnost eudesa i prorostava, Drugl polaze ad krivog pojma vjere, kao da ona ne vodi raeuna 0 povijesnoj istini, iIi dapace kao da je s !ljom nespojiva. Drugt opet aprlorno nije(:u povijesnu vrijednost i sadrza] dokumentima objave. Neki, konaeno, malo drzeci do ugleda apcstola Isusa Krista i do njihove sluzbe i utjecaja u prvotnoj zajednici,

14 Ond;e, str. 46.

92

uvelicavaiu kreativnu moe spOmeI"_Le zajednlce. To se ne prctivl samo katollcko] nauci vee nema nlkakva znanstvena temelja te je neprlhvatljivo I prema zdravim na~eUma povljesne metode (PBK, InstT.).

1. Istina je da evandelja nisu Isusoue biografije. Ona su u biti zbirke Isusovih rijeci i djela. Cinjenica je da grada evandelja nije slozena strogo kronoloski, Razlieite predaje, koje tvore zasebnu cjelinu mogu se izdvojiti iz redakcijskog okvira u kojem se sada nalaze te se odvojeno promatrati. Iz ovog izlazi da je sarno okvir umjetni, dok pojedine Isusove izreke i zgode potjeeu iz predaje. Nije ispravno reci da su evandelisti cisti komprlatori (neoriginalni pisci). Proucavanja koja su slijedila nakon ovakve optuzbe protiv evandelista dovela su do sloznog priznanja da su evandelisti pravi pisci, a evandelja djela koja nose osobni pecat, jer je svako sastavIjeno prema posebnom planu i obiljezeno posebnim obiIjezjem. Ona nikako nisu mozaik neskladnih ulomaka.

2. Razvrstavanje grade znatnim je dijelom umjetno. Pitanje logija nije najveca poteskoca i Bultmannovo razvrstavanje uglavnom moze ostati. Njegovi nazivi zapravo isticu ' stilska obiljezja. Ne oznaeuju pucke oblike koje pojedinac ili zajednica nesvjesno oblikuju da bi slijedecem pokoljenju prenijeli odredenu poruku. Ovo ne mozemo reci 0 njegovu razvrstavanju narativnih dijelova ill 0 Dibeliusovu razvrstavanju tih dijelova. »Opis cuda« moze biti ispravan naziv, ali nazivi »Iegende« i »mitovi« ne sarno da su proizvoljni nego su i Iazni, Sam Bultmann i Dibelius rnorali su priznati da se oblici koje oni vide ill pretpostavljaju rijetko nalaze u cistom stanju u saeuvanim kanonskim evandeljima.

J os je teza metodoloska omaska prijelaz iz knjizevne u povijesnu kritiku. Tako Dibelius ne samo da svoje paradigme pripisuje »propovjednicima« a svoje »novele« (Novellen) »pripovjedaeirna« nego takoder tvrdi da su »novele« (Novellen) kasnije oblikovane i stoga su s povijesnog stajalista manje sigurne. Ne vidimo zasto i sluzitel] Rijeci ne bi mogao upotrebljavati i paradigme (»izrecne zgode«) i opise cudesa. Stoga je opravdano pretpostaviti da ova oba knjiZevna oblika potjecu iz najranije predaje. Protiv tvrdnje da su propovjednici Isusovim rijecima nadodavali vlastite rijeci, sto je ilustrirano

93

na primjeru 0 postu (Mk 2,19-20), IS Vincent Taylor iznosi slijedeci dokaz:

Zastupnici metode povijesti oblika kazu da to (Mk 2,19b-20) nije r ijec Isusova, nego -proizvod zajednice«. Krscanska je zajednica na kasnijem stupnju svog razvoja polazila od slobode koju je i prije uzivala te je opravdavala svoj postupak stavljajuei u Isusova usta prorocanstvo koje njegove autenticne rijeci pr ilagoduje pcstoiecern stanju, Pretpostavimo da je ovo tumaeenje ispravno. Ispravnost ovog turnacenja nadilazi bilo kakva naeela koja se ticu knjizevnog oblika i predstavlia u stvari ispitivanje povijesne vjerojatnosti. Radije bih ovo nazvao ispitivanjem povijesne nevjerojatnosti. To turnacenje prenaglasava inace neospornu slobodu Isusa i njegovih ucenika s obzirom na zidovske obredne propise. Rijeci: "I kad postite, ne budite smrknuti kao Iicernjer ie (Mt 6,16) pokazuju da Isus nije posve prekinuo sa zidovskim obicajima. Navodni prijelaz prvih krScan~ od liberalnog u konzervativni stav ne slaze se sa stvarnirn i j<tsrrim procesom koji se ocitovao u stavu prvih krscana prema obrezanju i pitanju zajednistva kod stoIa s poganima. Konacno, tumaeenje zastupnika metode povijesti oblika povrsno prelazi preko pitanja, kako su Isusove r ijecl Mogle biti tako vjesto preoblikovane u tako slozenu izreku koja spaja povijesni podatak s neeim sto Isus nije nikada rekao".

Kad Dibelius raspravlja 0 svojim legendama i mitovima, ne povezuje ih s "funkcijom« u prvotnoj zajednici, kao sto npr. in ace spominje »propovjednike« i »pripovjedace«. U ovom se slucaju on poziva na ,.motive«. Ovo je nedosljedno mijenjanje formalnog nacela. Na slican nacin proizvoljno postupa kada tvrdi da su opisi cudesa nastali kasnije od paradigmi jedino zato sto paradigme pripisuje palestinskoj predaji a opise cudesa predaji helenistickih zajednica. Na taj nacin cesto ispitivanje knjifevnih oblika neprestano prelazi u vrednovanje povijesnih podataka, a to je teska metodoloska pogreska.

Bultmann upada u istu pogresku. »Motivi« koje on pretpostavlja doktrinalne su naravi i vise' se odnose na sadrlaj nego na oblik. Tako on tvrdi da neka Isusova izreka opravdava postupak prve Crkve, kao u slucaju posta u Mk 2,20. On nadalje tvrdi da rasprava Isusa s farizejima osvjetljava zivu napetost izmedu krscana i Zidova, kao npr. obdrzavanje subote u Mk 2,27; iii da neki Isusov postupak opravdava neki

U Vidi str. 91 ovog prijevoda. I' Op, cit., str. 34-35.

94

stay vjere ili kultnu uredbu u prvoj Crkvi, npr. vlast opra~tanja grijeha u Mk 2,10 i euharistiju u Mk 14,22-25. Kasnije eerno pokazati da ove primjedbe doista osvjetljuju neke stvari. Ali Bultmann izlazi izvan svoje uloge kad tvrdi da prva Crkva u takvim okolnostima, nije jednostavno podsjeeala na Kristove rije~i, nego ih je navodno izmislila. Tu je on prekoraeio podrueje kritike knjiZevnih oblika.

3. Osnovna ;e pretpostavka kritike oblikd stvaralacka moe za;ednice. Znatan dio slnopticke grade bio bi ill iznasaSce zajednice iii bi nastao pod utjecajem motiva iz !idovskih i helenistiekih krugova, U stvari zajednica kao takva ne stvara knjiZevna djela. Pojedinac donosi nesto novo. To se vidi na podrueju povijesti, a na podrueju knjiZevnosti jos je jasnije. Mnogi su tvrdili da je Bacon stvarni pisac Shakespeareovih drama, ali nijedan knjifevni kriti~ar nije iznio miSljenje da bi te drame napisali gledaoci koji su dolazili u kazaliste Globe. Nernoguce je prihvatiti misljenje da je parabole iz evandelja stvorila zajednica. Najgore je sto osnovna pretpostavka pretjeranih sljedbeni:ka ove metode ne ostavlja prostora za ocevice.

U toj je to~ki kritika oblikA nairanitviia. Kad bi zastupnici ove metode irnall potpuno pravo, morali bismo reci da su ucentc! bili uzneseni na nebo odmah nakon uskrsnuea, Prva zajednica, kako je Bultrnann vidi, vis I in vacuo, odsieeena od svojih po~etnika zidom nerastumaeivog zatvaranja ociju pred ~injenicama. Kao Robinson Crusoe, ona mora sebi pomoei kako ma. Zboi nedostatka ispravnih informaclja pocela je navodno izmiJljati objainjenja za Isusove rijeti te Isusu stavlja u usta rlje~i kojima je nemoguee utvrditl autentienost, 5ve je to apsurdno. Postoji, medutlm, razlog da se sutke prelazi preko tlnjenice predstojnlka i o~evidaca... Krltika oblika zbog same svoje rnetode nije raspolo!ena prema oeevlclma. Ona !eli Imati posla jedino s usmenim oblicima koje su slo!ili beztmeni pojedincl. Dopustitl postojanje osoba koje bi to~n1m sjecanjem obogatile predaju, znaello bi unljeti zabunu u rnehanizam teorije. To bi zna~i1o raeunati s jednim neodredenim ~imbenikom, a kritika oblika !eU operirati jedino preciznim »zakonirna predajec •••

Utjecaj oeevidaca na nastajanje predaje ne smije se zanemariti, rna kako taj elemenat zbunjivao. 5to dvadeset ueenika koji su se u javnosti pojavili na dan Duhova nlje moglo Iznenada l!i~eznuti s pozornlce ... Ludost je svjesno ignorlratl cinjenicu olobnoi svjedocanstva u procesu oblikovanja evandelja. Zastupnik kritike oblikci misli da dobiva na unutrasnioi dosljednosti ako zanemaruje to

95

o.obno svjedo~anstvo; Mecjutim, on gubi glavn! cilj koji je sebi po.tavlQ, a to je da i.tratl Sttz im Leben predajelT•

4. Kritika oblikd u.porn.o zapostavLja ocevice, jer se oslun.ja n.a odrel!en.u. fUozofsku. pretpostavku. s koje polazi.18 Ta pretpostavka jest nijekanje nadnaravnoga. Racionalisticka kritika Biblije, na koju je utjecao Hegelov filozofski smjer, postavila je mjesto osobnog i transcendentnog Boga neosobnu i imanentnu Ideju, ko.ja se odrazava u ljudskom razvoju. Prija§nje su religije, ukljucivsi tu i krscanstvo, sa svojim cudesima i mitovima bile stupnjevi na putu toga razvoja. Stoga je trebalo razumski rasturnaeiti postanak i prenosenje religijskih legendi u evandeljima. Stvaralaeka uloga zajednice je pojam koji se temelji na istoj filozofiji. Prema toj filozofiji imanentna ideja covjecanstva izrazava se u kolektivnom djelovanju. Stoga 'je vamija uloga zajednice negoli osobno svjedocanstvoocevidaca, Prema toj filozofiji »povijesno« je nespojivo s »nadnaravnim«. Zastupnici kritike oblika prihvatili su ovo naeelo. Njima nije potrebno razlikovati povijesnog Isusa od Krista vjere, jer je pod utjecajem Pavlova mit a 0 Kristu (Christus-Mythus) preobrazba Isusa pocela kada i predaje koje su do nas dospjele pa je nemoguce kroz zavjesu prve zajednice otkriti tko je u stvari bio Isus.

POZITIVNI DOPRINOS KRITIKE OBLIKA - Prikaz koji smo donijeli na prvi mah ne govori puno. Ipak valja upozoriti da Instru.kcija Biblijske komisije od 21. travnja 1964, prije nego pocne nabrajati nedostatke ove metode, kaze: »Kad se ukaze potreba, egzegeta ee slobodno ispitati eventualne pozitivne elemente koje pruza 'metoda povijesti obl ika' da bi se njima pravilno posluzlo za potpunije razumijevanje evandelja.e Iz konteksta ovog odlomka jasno se vidi da se kritici oblika pripisuje vazan pozitivni doprinos. Ova In_§_tr~kcijJ1. usvaja »tri etape kroz koje je proslapredaja ko-ja sadrzi Isusovu nauku i tivot prije nego je stigla do nas« i potice-egzegete da ih proueavaju, Ona zapravo time usvaja razvojni put grade iz evandelja Ito ga je dobrim dijelom usvojila metoda povijesti oblika. Navodimo ukratko sto smo pozitivno naueili od ove metode.

IT Ondje str. 41-43.

18 Vidi BENOIT, art. clt., str. 54-60.

96

I

I ..

I

I

! I

i

I

~

1. PostaZi smo svjesni zasebnih cjeZina unutar sinoptitkih evandelja i cestog nedostatka povezanosti medu tim cjelinama. Ne tragamo vise za logtckim slijedom misli u cijelom evandelju iIi u nekom drugom odlomku. Priznajemo da ponekad - zapravo vrlo cesto - valja proucavati neku perikopu recenicu po recenicu, jer su izdvojene izreke mogle biti povezane nizom r ijeei-spona iii jednostavno nanizane jedna kraj druge. Vise ne sumnjamo da iza nasih pisanih evandelja stoje mnogi manji knjizevni oblici koji tvore zasebnu cjelinu.

Posao evandelista mnogo je slozentji nego sto se to nekada smatralo. Oni su cesto morali ugradivati cjeline koje su nastale prije njih te su u obradi grade bili ograniceni kad god su i koliko god su htjeli postivati oblik i svrhu preuzetih knjizevnih cjelina. S druge strane, prvi zastupnici kritike oblika nisu dovoljno uocil! ulogu evandelista koji su odabirali, sredivali i tumacili gradu koju su prikupili. Danasnji istrazivaei tu ulogu sve vise naglasavaju. Prva tri evandelja su osobna djela, svako sa svojim posebnim biljegom i znacajkama. Nisu to mozaici raznorodnih ulomaka. Ni evandelistima ni prvim krscanima nije bilo stalo do toga da napisu Isusovu biografiju prema danasnjirn kriterijima, ali to ne znaci da njihovo djelo nije povijesno. »Mozda prvi krscani nisu imali nas osjecaj za 'povijest', ali su imali osjecaj za 'povijesno'. Propovjednici nove vjere nisu htjeli ispripovijedati sve 0 Isusu, ali su htjeli da one sto reknu bude sasvim uterneljeno«."

2. Dibeliusov »pripovjedac« nije nikad postojao, a njegovo shvacanje »propovjednika« je proizvoljno, ali su prvi kTscanski propovjed1l-ici doista pridonijeli oblikovanju predaje. Prihvacarno cinjenicu da je u predaji postojao razvoj te da se barem dijelom na danasnjim evandeljima mogu prepoznati tragovi toga razvoja. Ne sarno da je opravdano tr aziti Sitz im Leben pojedinih zaokruzenih cjelina predaje, nego nam to pomaze da bolje razumijemo evandelja kakva su do nas dospjela. Parabole razumijemo bolje kad uvidimo da mnoge od njih imaju dva okvira: jedan u Isusovu javnom djelovanju a drugi u prvoj Crkvi. »Motivi« pretjeranih sljedbenika kritike oblika proizvoljni su, ali postoje drugi, stvarni cimbenici koji su utjecali na odabiranje i prikazivanje Gospodinovih rijeci i djela.

It Ondje, str. 47-48.

7 Uvod u Novi zavjet - Spomer! ispWljenja

9'7

3. Prva krScanska zajednica nije izmislila evandelja, ali moramo dopustiti da S1L potrebe prue Crkve utjecale na izboT Gospodinovih njeCi i prikaz dogai!aja u vezi s njim. Tako su u evandelja usle izjave 0 postu (Mk 2,20), 0 obdrZavanju subote (Mk 2,27) i 0 porezu caru (Mk 12,17) upravo zato sto su odgovarale na prakticne probleme iIi pokazivale put ponasanja. Nikako, medutim, ne rnofemo reci da ih je Crkva [ednostavno izmislila.

Crkva nije izmislila evandelje, ali je ocito utjecala na evandelje. Sastavila je narativne dijelove, a potrebe i teznje Crkve utjeeale su na izbor Gospodinovih rijeci. Ova kreativna djelatnost uglavnom se odnosi na knjiZevne oblike u koje se pretakala grada predaje, ali se ona ne ogranieava jedino na te oblike. Prva je Crkva takoder tumaeila i prilagodivala gradu. Da su Isusovi ueenici trebali sarno mehanieki prenositi njegovu nauku, sto bi znaeile ove njegove rijeci: ,.Branitelj - Duh Sveti, koga ee Otae poslati u moje Ime, poucavat ce vas 0 svemu i dozivati yam u pamet sve sto yam [a rekoh« (Iv 14,26; usp. 16,13). Iz evandelja i Djela apostolskih ocitc je da je apostolima bilo potrebno mnogo vise od pamcenja Isusovih rijeci. Oni su tek nakon uskrsnuca potpuno razumjeli Krista. Ono sto se dogodilo na Duhove dramatski pokazuje kako ih je silazak Duha rasvijetlio. Tek tada su se potpuno otvorile njihove oci, Tek tada se moglo oblikovati evandeIje.

Metoda povijesti oblika, oslobodena tereta koji ne moze izdrzati, pokazuje da je prva Crkva doista utjecala na oblikovanje evandeoske predaje. Crkva prema tome nije stvorila predaju, kako bi to htio Bultmann, ali je toj predaji dala oblik i rasturnacila ju je u svjetlu svoga iskustva, jer je Crkva oduvijek ziva zajedniea. Metodi povijesti oblika dugujemo svijest o ovim cinjenieama te u izvjesnoj mjeri tumaeenje tih cinjenica; pornocu nje smo otkrili mnoge knjizeVne cjeline koje nam je ostavila predaja.

DEMITOLOGIZACIJA EVANDELJN° - Ime Rudolfa Bultmana usko je vezano uz metodu povijesti oblika (kritika

:0 Vidi R. MARL£:: Bultmann et l'interpretation du Nouveau Testament, Paris, 1966; R. E. BROWN: "After Bultmann, What? An Introduction to the Post Bultrnannians«, u ~asopisu Catholic Biblical Quarterly, 26 (1964), str. 1-30; G. COTTIER-A. VOGTLE - O. CtJLLMANN - L. MALEVEZ - K. BARTH: Comprendre Bultmann, Paris 1970.

98

oblika), ali se one j9s vise danas vefe uz pojam ltdemitologizacije« evandelja. Prema Bultmannu ne sadrze mitoloske elemente samo pojedini prikazi ili prlzori sadrzani u evandelju. Cijelo se evandelje temelji na mitskom poimanju svemira, na Weltanschauung-u (nazoru na svijet) koji je stran modernom covjeku. Primjer je takvog poimanja zastarjeli pojam svemira sa tri kata: nebo, zemlja, podzemlje. Daljnji primjeri su utjelovljenje, uskrsnuce, eshatologija, cudesa. Mitsko razmisljanje otvoreno se suprotstavlja znanstvenom razrnisljanju i neprihvatljivo je danaSnjem covjeku.

Bultmannov pojam mita ne uzima u obzir novije proucavanje koje je dokazalo da mit sadrzt simboliku koja [e bitni element razrnisljanja i govora. Mit je naprosto izraz stvarnosti. Jasno je da poimanje koje smatra da svemir ima tri razine mozemo nazvati mitoloskirn, ali to poimanje izraaava - snazno i upecatljivo - slozenu stvarnost razlieltih sfera od kojih je sastavljeno nebo, zemlja i podzemlje. Zadaca je sistematske teologije razjasniti sadrzaj mita, ali ga ne smije odbaciti radi razjasnjavanja. Treba nastojati da mu odgonetne znacenje. Bultmann smatra da rnitolosko izrafavanje Novog zavjeta treba prevesti u jezik modernog covjeka, pod cime on zapravo misli na Heideggerov jezik egzistencijalizma i to u prvoj varijanti. Prema Bultmannu jedino je znanstvena metoda dostojna nase pafnje i ljudska misao nema prava na drugaeije izrafavanje.

Ako je tako, glavna bi zadaca teologije bila die Entmythologisierung, »demittzacija« novozavjetne poruke. Sam izraz sugerira cisto negativni pothvat, gotovo razaraeki. Ipak u Bultmannovoj misli on ima cisto pozitivnu vrijednost, [er zeli novozavjetnu religioznu poruku uciniti dostupnom modernom covjeku. Ispravna biblijska kritika ne sastoji se samo u izbacivanju mitskih izraza nego u njihovu tumaeenju. Demitizacija je hermeneuticka metoda, egzistencijalistieko tumaeenje koje zeli pokazati duboku namjeru mita. Bultmann je uvjeren da Novi zavjet unatoc svom mitoloskorn jeziku donosi prikladan odgovor na egzistencijalne Ijudske probleme. Taj odgovor nalazimo u proglasavanju odlucnog, eshatoloskoga Bozjeg djela u Kristu. Kristov zivot i smrt dali su smisao egzistenciji i pokazali gdje joj je ispunjenje. U Kristu covjek susrece Boga. U stvari, to proglasenje je osobni susret koji trazi osobni odgovor. Poznavanje povijesnog Isusa nije nuznc pre-

99

rna Bultmannu za krscansku vjeru. Za »vjeru« nije nuzno .:nati tko je bio Isus. Vaznije je susresti Isusa u osobnom iskustvu, kad nam on dolazi u aktualiziranom i zivom ispunjenju. Iz ovoga se nameee zakljucak da Bultmann vise »dehistorizira« Novi zavjet negoli sto ga »demitizirae. Krajnja posljedica njegovih stavova jest nijekanje svake povijesne vrijednost izvjestajima evandelja.

Bultmannovi ueenici kao E. Kasernann, E. Fuchs, G. Bornkamm, H. Conzelmann i G. Ebeling protiveci se tim ekstremnim stavovima sada priznaju da povijesnost covjeka Isusa sacinjava bitni element evandeoskog propovijedanja. Ovi »postbultrnanovcie, kako ih nazivaju, takoder se nadahnjuju Heideggerovom filozofijorn, ali je prihvacaju u posljednjem izdanju koje joj je dao sam osnivac. Uz to sa simpatijorn gledaju mitsko razrnisljanje,

Pitanje je mozerno u odstraniti mit ukoliko se njime bozansko prikazuje pomocu ovozemnoga? Cinjenica je da 0 Bogu mozemo govoriti samo analogijom ili simbolicki, u kategorijama koje uzimamo iz prirode ili ljudskog iskustva. Pri obradivanju pitanja koja se odnose na drugi svijet mit i simbol su bitni dio ljudskog razmisljanja. Cini se da Bultmann ima ne samo netoean pojam 0 mitu nego i krivo misljenje da je mit glavna zapreka prihvacanju krscanskog evandelja u danasnjem svijetu. Njegova potpuna demitizacija evandelja nepotrebna je i vodi grubom iskrivljivanju krscanske poruke, unatoe dobroj volji.

Mozemo zakljueiti da je nedopustiva demitizacija u obliku kako ju je zamislio i proveo Bultman, ali ako je shvatimo kao tumacenje mita, tada je ona sasvim opravdana i nuzna. Mozda bi bilo ispravnije govoriti 0 desimboLizaciji, tj. 0 odgonetanju mitskih simbola, negoli 0 demitizaciji. Sve se svodi na otkrivanje mitskih elemenata u evandeljima. Na sadasnjem stupnju istrazivanja vecina strucnjaka za Novi zavjet nisu ni bultmanovci ni postbultmanovci. Medu njih spadaju nekatolici J. Jeremias, O. Cullmann, C. H. Dodd i V. Taylor, a da i ne govorimo 0 jednodusnom stavu katolickih strucnjaka, koji se nikada nisu dali uvrstiti medu bultmanovce ili postbultmanovce.

100

i I