You are on page 1of 2

Recenzija knjige „Helenske apoikije u Italiji i Siciliji“ autora prof. dr.

Salmedina Mesihovida.

U rukopisu koji stoji pred nama prof. dr. Salmedin Mesihovid, redovni profesor
Katedre za historiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu, izlazi na kratko iz okvira ilirske prošlosti
bosanskohercegovačkog područja i fokusira se na istraživanje tema iz opde povijesti Zapadne
kulture i civilizacije. Naime, u svojoj novoj studiji autor iznosi kradi osvrt na problem grčke
kolonizacije prostora južne Italije i Sicilije te osnivanje prvih helenskih naseobina na prostoru
koji de kasnije biti poznat kao „Velika Grčka“. Kroz 4 glavna poglavlja (Velika Grčka 1 – 10,
Kampanska Kima 10 – 64, Apoikije južne Italije 64 – 87, Apoikije Sicilije 87 – 98) ističe se
uloga i značaj helenskih apoikija (apoikiai) u kulturnom i civilizacijskom osvještenju naroda
Apeninskog poluostrva i potvrđuje ved odavno poznata činjenica o velikom uticaju grčke
kulture na porijeklo i razvoj, odnosno „origines“ rimskog svijeta. Ocrtavajudi postepeni
proces helenizacije datog područja, autor s pravom ističe ulogu apoikije Kime (Cumae) na
prostoru današnje Kampanije čije je osnivanje predstavljalo „općekulturološki ili čak
civilizacijski prelom za dobar dio Italije“. Osnivanje ove grčke eubejske naseobine imalo je
dalekosežan uticaj na širenje tekovina helenske kulture među Italicima od kojih je najvažnije
bilo pismo. Adaptiranjem grčkog alfabeta iz Kime, najprije od strane Etruraca a potom i
samih Latina, nastalo je latinično pismo na čijoj osnovi je kasnije ponikao ne samo Rim ved i
čitava Zapadna civilizacija.
U neraskidivoj vezi sa kimskom apoikijom stajao je i fenomen Kimske sibile i Sibilskih
knjiga koje su našle svog snažnog odraza i u okvirima potonje rimske kulturne tradicije.
Određeni književni izvori (Vergilije, Ovidije, Albije Tibul) govore o susretu mitskog osnivača
grada Rima Eneje sa Kimskom Sibilom dok je zbirka spisa poznata iz literarnih izvora kao
Sibilske knjige još u periodu Kraljevstva ušla u klasičnu rimsku memoriju zadržavši se skoro
do samog kraja rimske države.
Kroz posljednja dva poglavlja knjige, autor iznosi hronološki pregled svih važnijih
grčkih naseobina na prostoru južne Italije i Sicilije uz kradi opis pojedinih dešavanja i izvjesnih
historijskih specifičnosti njihovog postanka i razvoja. Sibaris, Kroton, Tarent, Metapont,
Sirakuza samo su neke od brojnih helenskih naseobina - apoikija koje su u kratkom roku
postale pravi rasadnici grčke kulture na italskom tlu.
U pokušaju predočavanja što potpunije i vjerodostojnije slike procesa grčke
kolonizacije južnoitalskog prostora, autor poseže za obiljem izvorne građe i relevantne
stručne literature vješto izbjegavajudi zamku mitološke opteredenosti i interpretacije koja
karakteriše vedinu literarnih izvora u ranom periodu postanka i razvoja grčko – rimskog
svijeta. Pored toga, jasan i razumljiv stil pisanja te konciznost predstavljenog sadržaja u
potpunosti ispunjavaju unaprijed zadati cilj približavanja dotične tematike auditoriju
južnoslavenskog govornog područja.
Na temelju svega rečenog, može se iznijeti konačni sud da je rukopis Helenske
apoikije južne Italije i Sicilije djelo koje zaslužuje da se nađe na bibliotečkim policama.
Uvjeren sam da de objavljivanje ove studije nadi odjeka među čitalačkim masama te u
značajnoj mjeri povedati interes za proučavanjem klasične grčko – rimske kulture Starog
vijeka.

Tarik Silajdžid

You might also like