You are on page 1of 19
[RASDRAVE ZH, SV. 18 (1092) Mijo Lonéarié KAJKAVSKA MORFOLOGIJA. ‘Daje ae progled aenownoga razvojakallvake morfologj i pregled suvreme- ‘noga stanja'u govorima. Razvoj kajkavske morfologije doveo je, kao i razvoj hrvatske morfologii uopée, do pojednostavijivanja praslavenskoga stanja, je morfoloskih kategorija, i na sredstva kojima se katogorijo izrazavaju. Kaj- kkavsko narjedjo, odnosno njegovu glavninu, u morfologiji karakteriziraju ove osobine: 1a) od inovacija: gubitak dvojine, smanjenje broja tipova deklinacija, gubitak vokativa, komparativni sufiks (eS, gubitak neslogenih proteritalnih vremena, jedan futur s biti; >) od cuvanja starijih erta: supi 1. Doofina. U velikoj vedini kajkavalih govora danas nema dvojine kao gra: ratigie katogorije, To je jedina od bitnih osobira po kojoj se kajkavitina odvaja od slovenskogajezika, odnosno po kojoj a slovenseijeaik, éuvanjom duala, odva- ja od hrvatskoga i drugih juénoslavenskih jeaika. Kao i'w veéini hrvatskih i Srpskih govora,u dijelu kajkavitine razvila se posebna konstrukcya s brojevima 2,3, 4 2 NA, « kojoj se pojavluju poaebni oblia imenskih rij, ukliuéujueigla- ‘polski pridjev radni. Primjer: doailtri/tiri stola staje!. U govorima u kojima 3, posebni oblici za DLT u mnotini "Inver as ne nav er bi to previ optortl taka. eto tak, ne nad ae drug horton teratar, osm sats ako ab drat spostrofir eat. Na kraja se tage ne domes po is Murata jer Bibi preopeston (olka | ast rad, pa uputajm na Biogas ki MLontars, ay jude danas, Ogldodialkaiogithrvatakg kakavitin (shartom nazje- {a bibliog, Eakowee 1990, U Biblia tas navedent rdovi Kot au al Kaen, to: D. Bronows, P.Ivie Jerkarplirotsifioalsheepah, Areaik srk, Zagreb 1888; ‘TLisas I goranshoge ootaloma, “Zoorak 2a Salogjt lingvstea Matice expo" XXXI2 (dort Sud 186), 1877176; Lonéei, Rani vaciat Aajhavtuine,“RaspraveZaveda2ajece™ "78-104; is Nopomeneo rangi hajhavshe akenolgie, Pricgslavensko)akcentaloti "Tg miatro",Gadanloctrit fr Reinhold leech, Kel Wien 190, 84-06; th, Pilg raze dajtshog vokaisma, “Studia phraeclgin et ais, Fetch Rr Josip Mats sum 65. (Cepurtaag, Manchen 1092 (~Specimina phologae slavcas, Supplomentband $1) 323-552; AMojet,Lakovile Lakooes, Upaik an Hrvatelo-epe djlaktoloi sla (grada Zavods 67 Mio Lonéans: KAIKAVSKA MORFOLOGLIA ppostoji ta konstrukeija imenski oblik u njoj mr. jednak je G jd. (npr. stolo, bra- ta). Oblik s, x. ima nastavak -¢ (odnosno -e... isl u rezultatu neutralizacije), npr. (2,8,4) lee, korite. To je oblik koji te odgovara ni jednom drugom obliku s. 1 kao ato ni oblik pridjeva za m. x. (ape. 2, 3,4 dobra stola .. su ostala nije je- nak niti jednom drugom oblikeu m. r. Za 3. r.oblik uw konstrukeij tim brojevi ‘ma jednak je NA mn., (npr. doe, tri ong). Sigurno je tu bio isti nastavak kao i w 8. (@), ali zasad o tome nema potvrde iz Zivih govora. ‘U nekim goranskim govorima (npr-u Lokvama) poseban oblik za NA dolazi samo uz broj dva (uz 3, 4 dolazi mnozina), pa se tu mote govoriti o pravoj dvojini (nema potvrde 2a druge padoio dvojine). U vetem broju govora iggubljen je svaki trag dvojine, i. iu NA uz brojeve 2, 3, 4 dolazi mnodina, npr. N 2,8,4 bratil/¢lallzeng; A 2,34, brat, sgla Zeng. U jetkim govorima uz slovensiu granicu u Zagorju postaji dvojina kao w susjednim ‘lovenskim govorima. U 16. st, sudedi po pisanim tekstovima, dvojina u kajkav- ‘ini posto, ali samo kao fakultativan izbor. Oblik oi, prema oko, danas pl. i-deblinacio, ostatak je dvojine. 2, Deklinacija. 1. U deklinaciji je w velikoj voéini govora iz sustava nesta vokativ kao posehan padeZ,u éijoj so slutbi pojavjuje nominativ. U nekim govo- ima postoji vokativ kao posebna kategerija,iako poseban oblik ima samo jedna ‘kategorija imonica — Zenski hipokoristici naa, (npr. Ba:ra ili B’ara, V B'aro ~ Bilogora, Turopolje). Susreéu so ostaci V kao Boze, uz Bokl/Bog, Isuse u vetini govora, ‘Broj padeta se krege od 12 do 14: I. 12 = 646, poSujd.imn:N, GD, AL, 1, viol jaih HP u Zagaba Vs Zotoig fs ajhaunhe moro DL iA. adele, ‘Stanpravevavda na hevata jaik” 18 uaa ove [sign rad desk Hroata hajkovaos,*Ljetops Sogonavensko alademije” 48 oxnaten jo kati ‘om JHC Krstica OKA ton nnoona hajhiska aoontuaia kako js pian Iai w SHE, tsp. Junkowis 1972, Lanai 1090 ‘Pajelenje fnema i glasva sulin 2 wbiajnom lreatiatlthom transbpjom. Rieti mo- {oli arian ~ ransbri oso lsiawitin prema pretposteijonam osnomom are Skanjom hajewakon fonemliom, odnono foroloskom sustav Provodika cea canataja x0 na va mata. (2) Za OKA prikazrarvojaslusin se wobia- {enim taicionalnim eptovin weaves sda jou pean bajlawtine onda Teigovin Sntevore Cyn nr ©, (2) Za suvremang aanjo ~ ako 20 ne radio ctatu ~ upotrebliavam ‘stay prinienjon OLA Opfaslavensom ingvstiSkom atlas, usp. 1 Fonolothsopse). oe ‘notincrant ari outta IPA (AP1) ~ tarje modunarodne fonts transkriple: Raz je Jbimedu OLAFIPA tome Oo jot OLA wreden tak a specific hrvtsi wslaznn modulache ‘be dugom log, posaban dugodslarni aglaak, reli of novodtokavekogn dugnislarnogs ‘elaska,chifao co bijeti s —. Na peinjer, po ntfa jp mlatim, po OLA maim, po TPA nds Novottokaen tadiekoigdua OLA TPA je gla, xian dupoazntnago- ‘ak u ajar po Tne fe glo, o OLA laa, Cale, naraeno, pronto nepromene- 68 RASPRAVE ZH, SV. 18198 IL. 18a) 6+6+1, dodaje se poseban oblik NA uz 2, 3,4, ii ») samo uz broj 2 (prava dvojina) ©) 7+6, ujednini postojiiV, IIL, 14 = 7+6+ 1, u jednini postoji V, zatim postoj i poseban oblik za NA wz Drojeve 2, 3, 4. Od drugih sinkrotizama koji zahvaéaju deklinaciju u cjlini dosto je do izje- dnasenja DLI u nekim istognim govorima, ito ili fakultativno (neki medimurski ‘govori) ili, xjede, potpuno (neki bilogorski govori). 2.2. Broj tipova doklinacija smanjio se na dva naéina, Od sustava koji se ‘osnivao na deklinaciji po osnovama, nastao je sustav Koji se uglavnom osniva na rodu. Od dvojakih deklinactja mekih i tvrdib, ai fa-, zatim o- i jo- (zapravo Jjg-) 2a nmi j srednji rod, - dekdinaclje 2a muéhi i Zenski rod te konzonantskih ‘deklinacija nastale su tri deklinacije: (G) jedna 2a muaki i, s nekim razlikama, za srednji rod (po nastavku G sg. nazvana a-vrsta); (2) druga za imenice Zenskoga roda koje u N sg. ne zavréavaju na konz0- nant (nego na -a), po kojoj se dekliniraju i imenice m. x. koje ne zavréavaju na konzonant (po G sg. naziva se ¢-vrsta); (8) i-vrsta, nastavak starih Zenskih i-osnova, (Od stiarih dvojakih deldinacija, meke i tvrdo, u imenica m. i. roda ostala je razlika u o/¢-nastaveima (prijeglas), I sg. i D pl.za m. is. rod, N sg. n. te G pl za m. rod. U imenica srednjoga roda ostale su karakteristike konsonantskih ¢-, en-, | ee-deklinaeiia Cuvaju se ostaci posebne sklonidhe imenica m. r. i-osnove — u pojedinim padedima i u pojedinih imenica, te okamenjeni oblici nekih rijeti u posebaim izrazima, UG mn. dolazi nastavak -i, kojise u nekim govorima mode vezati i wz ruge imenice (a ne samo na stare j-osnove), obifno ako rijeé znaéi neku mjeru, npr. mesgci, Gecnt, Air, gosti. U Id. susrede se nastavak -mi: zobmi, sinmi, prst(imalmi, Imenica {udi negdje éuva posebnosti u svim padezima: G Judi, Judef, D fudem, A Judi, I Judmi. Imenica denidan mode imatt osnovu dnev-. A ‘mn. gosti Gua se u izrazu iti vwina gost, tari Aja. mu w izrazu iti amus,

You might also like