Professional Documents
Culture Documents
ISTORIJA BIBLIOTEKE
,,Dakle, ti se trudiš da što pre dobijemo ono što pišeš da si nam pripremio
i poslao, i pritom smatraš da si u stanju da nam popuniš biblioteku.
Veoma se uzdam u tvoj istančani ukus u izboru one vrste literarne
razonode kojom želimo da ispunimo časove odmora. Prema knjigama
imam onoliko neizmernu naklonost koliko imam otpor prema drugim
stvarima. Svoju biblioteku čuvaj, kome god da si je obećao, sve dok ne
nađeš iskrenog poklonika. Ja, eto, sve svoje zaradice sklanjam na stranu,
za knjige, kako bi mi one u starosti bile utočište. Nemoj se ni nadati da
tvoje knjige mogu postati moje. Naime, ako sam išta shvatio, to je da
nadvisujem Krasa bogatstvom, jer prezirem posedovanja njiva, gajeva,
pašnjaka...
Veoma je plemenito trošiti imetak na sakupljanje knjiga, ali važan je i
način na koji se one koriste. Šta vrede nebrojane knjige ako je njihov
vlasnik tokom života jedva pročitao samo njihove naslove. Mnoštvo knjiga
opterećuje onoga koji čita i važnije je da se prepustiš nekolicini pisaca
nego da lutaš kroz mnoge. Danas, najvećem broju književnih neznalica
knjige ne služe za čitanje, već su deo nameštaja. Zato neka se sakuplja
onoliko knjiga koliko je potrebno, a ne kao znak prestiža. Ti kažeš da je
časnije potrošiti imetak na knjige nego na raskošne vaze i slike. Ono što je
neumereno pogrešno je, u svakom slučaju. Da li opraštaš čoveku
zarobljenom ormarima od kedrovine i slonovače dok drema među tolikim
hiljadama knjiga, a da mu se, pritom, od svih njegovih svitaka najviše
dopadaju njihovi naslovi i izgled. Kod najneobrazovanijih ljudi videćeš u
kući sve napisano i vredno u policama ispunjenim do vrha. Na ovaj način
se dela posvećenih i nadarenih ljudi gomilaju po privatnim kućama..."
NAJVECA BIBLIOTEKA
Zanimljivosti;
Sredinom petnaestog veka, pre nego što je renesansa u Italiji dostigla pun
zamah, pravljenje (to jest prepisivanje) knjiga bilo je unosna,
sekularizovana delatnost čiji su se centri nalazili u univerzitetskim
gradovima.
Tokom 17. i 18. veka, u Evropi je tiraž prvih izdanja bio veći od 2.000
primeraka samo u slučaju Biblije i izuzetno popularnih dela kao što su
Volterovo „Doba Luja XIV“ ili Didroova „Enciklopedija“.