You are on page 1of 3

<img width="702" height="336" src="//atma.hr/wp-content/uploads/2014/11/hashimoto-polaris.

jpg"
class="attachment-main-slider wp-post-image" alt="hashimoto-polaris" title="Hashimoto je izlječiv
100%"/>

Hashimoto je izlječiv 100%


5
By Atma on 30. travnja 2015. Zdravlje

Jedan od mnogobrojnih paradoksa u klasičnoj medicini je i odnos prema hipotireozi, bolesti koja je
poznatija kao Hashimotov sindrom. Ova bolest je, kao i mnoge druge, proglašena neizlječivom.

U oceanu onih koji su slijepo pristali na protokol liječenja i osudili se na doživotnu terapiju, postoji i jedno
ne tako veliko ali ipak more onih koji su uzeli stvar u svoje ruke, počeli da razmišljaju svojom glavom,
naoružali se činjenicama i novim saznanjima – i danas su tek oni koji su nekad imali neki problem koji se
zove Hashimoto. Sada su posve zdravi

Piše: dr. Dino Tomić, za magazin Svijetlost – Zagreb, 17.11.2014.

Kao liječnik s dugim radnim stažom moram primijetiti jednu stvar, a to je da sustav obrazovanja ne prati
tehnologiju, a kamoli vrtoglav razvoj ljudske svijesti s novim pogledima na sve životne aspekte, pa i na
zdravlje čovjeka. Mi i dalje dobivamo mlade liječnike koji razmišljaju (a nažalost i rade) kao i njihovi
kolege godinama unazad. Posljedica svega toga je more nezadovoljnih pacijenata koji se potucaju od
nemila do nedraga u nadi da će naći rešenje za svoje zdravstvene probleme. Nažalost, većina njih jako brzo
shvati da im to neće poći za rukom u okviru sustava klasične medicine, koja je zadnjih godina u sve većoj
krizi. Većina nas je odavno svjesna da se klasična medicina bavi simptomima a ne uzrocima bolesti, da se
bavi pojedinačnim organima ili sustavima a ne čovjekom kao cjelinom. Da se o bolesti razmišlja na
kemijskoj, a ne na višim razinama gdje bolest zaista i nastaje. Uza sve to, za (uvjetno rečeno) ‘liječenje’
koriste se kemijske tvari za koje također znamo da imaju katastrofalne nuspojave po ljudsko zdravlje.
Vrhunac svega toga je da se masa bolesti i stanja proglašava naprosto neizlječivim, a na taj se način ljude
osuđuje na doživotno korištenje medikamenata bez nade u bolje sutra. Nažalost, većina se u svojoj
neobaviještenosti miri s ovom situacijom, i ulazi u taj začarani krug iz koga nema izlaska.

Mi nismo rođeni da budemo bolesni


Jedan od mnogobrojnih paradoksa u klasičnoj medicini je i odnos prema hipotireozi, bolesti koja je
poznatija kao Hashimotov sindrom. Ova bolest je, kao i mnoge druge, proglašena neizlječivom. Prije negoli
iznesem neke činjenice vezane uz pristup ovoj bolesti, moram istaći da u oceanu onih koji su slijepo pristali
na protokol liječenja i osudili se na doživotnu terapiju, postoji i jedno ne tako veliko ali ipak more onih koji
su uzeli stvar u svoje ruke, počeli da razmišljaju svojom glavom, naoružali se činjenicama i novim
saznanjima – i danas su tek oni koji su nekad imali neki problem koji se zove Hashimoto. Sada su posve
zdravi.

Kada držim predavanja ili se obraćam većem broju ljudi, vrlo često postavim pitanje: „Jeste li ikad
razmišljali što vam se to dogodilo: ako se osvrnete unazad pet ili deset godina, sjetite se jedne vedre,
radosne i zdrave osobe, koja se budila s osmijehom na licu. Za tako kratko vrijeme taj osmijeh je zamijenio
izraz bola i patnje, a neki se sada bude umorniji nego što su legli, bez volje i snage da krenu u novi dan. Šta
je tomu uzrok?” Mi nismo rođeni da budemo bolesni, nesretni, nevoljeni. Dakle, ako pronađemo uzrok koji
je doveo do takvog našeg stanja, riješit ćemo se i svih muka.

Prva greška
U samom startu, razmotrimo što se događa kad odete kod liječnika pa se ustanovi da je vaša štitna žlijezda
u hipofunkciji. Po protokolu, u većini slučajeva dobit ćete supstitucijsku terapiju, dakle umjetne hormone,
koji trebaju nadomjestiti nedostatak vaših prirodnih. Dodavanjem hormona izvana, organ koji je inače u
hipofunkciji stavlja se potpuno izvan funkcije. To je kao kad bi nekoga tko je povrijedio nogu, umjesto
rehabilitacije i postupnog jačanja musculature, smjestili u invalidska kolica. Bilo bi za očekivati da vrlo
brzo u potpunosti izgubi funkciju hodanja. Kao ginekolog vam mogu predočiti da to isto radimo s jajnicima
kada nekome damo kontraceptivne pilule, ali to ima sasvim drugu konotaciju. To je prva i katastrofalna
greška: umjesto da se organ, odnosno štitna žlijezda, jača i stimulira, ona se stavlja sasvim izvan funkcije…
čime ubrzavamo njeno propadanje. Zdrav razum nalaže da se nešto što je oslabljeno jača ako ga mislimo
vratiti u prvobitno stanje, ali, nažalost, u klasičnoj medicini zdrav razum često nije premisa od koje se
polazi.

Tri ključna preduvjeta


Druga vrlo bitna stvar je što se gotovo nitko od liječnika ne bavi ispitivanjem uzroka, zbog čega je došlo do
ispada funkcije štitnjače. To je nekad mukotrpan posao i naravno da je najlakše napisati recept, ali što stoji
iza tog poteza pera malo se razmišlja.

Dakle, ako krenemo istraživati, moramo istaknuti da je u najvećem broju slučajeva poremećaj autoimune
prirode. Što se to dogodilo da imunološki sustav počne napadati svoje organe, pa i štitnjaču?

Da bi došlo do poremećaja imunološkog sustava, potrebna su tri ključna preduvjeta.

Kao prvo, genetska predispozicija.

Kao drugo, okidač.


I kao treće, nastanak tzv. sindroma crijevne propusnosti ili tzv. curećih crijeva.

Iako ne možemo promijeniti naše genetske predispozicije (u današnje je vrijeme i to pod znakom pitanja:
GMO-i itd.), autoimuno stanje možemo spriječiti uklanjanjem okidača crijevne propusnosti. Fenomen
curećih crijeva tada počinje stvarati more drugih problema. Dolazi do prelaska crijevnih mikroorganizama
u druge sustave gdje im inače nije mjesto. Onda, recimo, s Escherichijom coli u urinarnom traktu počinje
borba koja je unapred izgubljena, sve dok se ne riješi sindrom crijevne propusnosti. I, naravno, tom se
prilikom koriste enormne količine antibiotika na dug period, što cijelu situaciju još produbljuje i pogoršava.